T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn.

63, 3 (2014) 327-352

UDK 364.271-057.874:37.062
Izvorni znanstveni lanak
Prihvaeno: 23. svibnja 2014.

Tena VELKI*
Ksenija OZDANOVAC**

PREVENTIVNI PROGRAMI USMJERENI NA SMANJENJE

VRNJAKOG NASILJA U OSNOVNIM KOLAMA NA PODRUJU
OSJEKO-BARANJSKE UPANIJE

Saetak: Cilj ovog istraivanja bio je ispita koji se preven vni programi usmjereni
na smanjenje vrnjakog nasilja provode u osnovnim kolama na podruju
Osjeko-baranjske upanije te kakva im je uspjenost. U istraivanju smo rabili
anketni upitnik kreiran posebno u ovu svrhu. Istraivanje smo proveli sa strunim
suradnicima (pedagozima i psiholozima) zaposlenima u 67 osnovnih kola na
podruju Osjeko-baranjske upanije. Rezulta istraivanja pokazali su da veina
kola (91%) u ovoj upaniji provodi neki od programa prevencije vrnjakog
nasilja. Rezulta pokazuju i to da kole u kojima se preven vni program provodi
vie godina uzastopno procjenjuju da u m kolama dolazi do veeg smanjenja
nasilja. Prema dobivenim podatcima, meu kolama ne postoji sta s ki znaajna
razlika u procjeni uspjenos (smanjenju nasilja) s obzirom na duljinu trajanja
programa. Takoer, kole u kojima je vei broj razlii h skupina sudionika bio
ukljuen u provedbu ne procjenjuju vei uspjeh preven vnog programa u odnosu
na kole s manjim brojem razlii h skupina sudionika.
Kljune rijei: prevencija, preven vni programi, vrnjako nasilje.

1. Uvod
injenica je kako su dananja djeca kon nuirano i sustavno napadana i
uznemiravana od strane druge djece (Buljan Flander, Durman Marijanovi i ori
poljar, 2007). Iako razlii oblici nasilja meu djecom u koli nisu nova pojava,
tek se u novije vrijeme poelo sustavno istraiva ovu problema ku. Unato
univerzalnos ljudskog iskustva s nasilnim ponaanjima u koli, tek je ranih
70-ih poelo prouavanje ovog fenomena te publikacija radova na tu temu.

327
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

Pionir je istraivanja u ovom podruju i prva osoba koja je prepoznala problem

zlostavljanja meu djecom bio profesor Dan Olweus sa sveuilita u Bergenu.
Svojim je zalaganjem uspio osvijes problem u javnos i u strunim krugovima
te pokrenu jednu od prvih nacionalnih kampanja i programa za suoavanje
s is m. Nakon istraivanja u skandinavskim zemljama, 80-ih i ranih 90-ih ova
problema ka poinje zaokuplja i znanstvenike u ostalim razvijenim zemljama
(Olweus, 1998).
Ono to u Hrvatskoj podrazumijevamo pod pojmom nasilje meu kolskom
djecom, vrnjako nasilje ili nasilje u kolama u engleskom govornom podruju
definirano je pojmom bullying. Olweus (1998: 19) definira nasilje meu djecom
polazei od perspek ve rtve: Uenik je zlostavljan ili vik miziran kada je
opetovano i trajno izloen nega vnim postupcima od strane jednog ili vie
uenika. Ono se razlikuje od nekih prolaznih i jednokratnih djejih svaa i tunjava.
Naime, rije je o specifinom obliku nasilnikog ponaanja koji karakterizira
agresivno ponaanje kojim se namjerno nekom ini zlo, uz odreenu uestalost i
neravnopravan odnos snaga (Radoaj, 2005). Dakle, bitna je odrednica nasilnitva
nerazmjer snaga (asimetrian odnos snaga). Neravnotea moi katkada je oita,
npr. kada je rtva mnogo manja, slabija osoba ili kad se skupina uenika udrui
radi muenja pojedinca. No, zlostavljanje esto nije tako primjetno, npr. kada
je razlika u moi psihike prirode (Rigby, 2006). Dogaa se u samoj koli (u
zahodima, hodnicima, ostalim prostorima izvan kontrole nastavnika pa ponekad
ak i u samoj uionici), podruju oko kole te na putu prema koli i od kole do
kue (Buljan-Flander i osi, 2004).

1.1. Prevencija nasilja meu djecom

Posljednjih godina u kolama diljem svijeta kao i u Hrvatskoj pokrenut

je velik broj programa s namjerom prevencije i smanjivanja nasilnitva meu
djecom. Mnogi programi nisu znanstveno podrani i nisu bazirani na potvrenim
teorijama o tome zato dolazi do nasilja u kolama (Farrington i sur., 2008).
Osvijetenost te odluka odraslih da preuzmu odgovornost i neto poduzmu
neizostavan su preduvjet za djelotvorno provoenje programa. Pravovremena
iden fikacija i evidencija problema, dobro planirana intervencija te angairanje
kole imaju pozi vne utjecaje na razvoj djeteta i prihvaanje neriskantnih
ivotnih s lova. Djeci se tako alje jasna poruka da je njihova dobrobit vana i da
ive u drutvu koje ne tolerira nasilje (Zlokovi, 2004). Pokazalo se da je najbolja
uinkovitost programa meu djecom u osnovnoj koli. Bez planirane i sustavne
intervencije stanje e se vrlo vjerojatno pogora , a rezulta programa nisu trajni
bez kon nuiranos i specifinih napora u odravanju uspostavljenih vrijednos

328
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

(Rigby, 2002). Do sada nije provedena ni jedna longitudinalna studija pa se, bez
nalaza koji bi to potvrivali, ne moe sa sigurnou rei da neki program uis nu
sprjeava pojavu nasilja.
Upravo zbog viestrukih uzroka nasilnog ponaanja meu djecom i preven vni
programi te sama intervencija trebaju bi strukturirani od samog djeteta, preko
obitelji i kole, do lokalne i ire drutvene zajednice. Intervencije na vie razina
pokazale su se iznimno uspjenima (Smokowski i Holland Kopasz, 2005.). Iako
se pristupi i ak vnos donekle razlikuju, evaluacija programa pokazala je da
njihovo dosljedno, ustrajno i temeljno provoenje moe smanji pojavnost
nasilja. Odluujui imbenik za uspjeh programa jest mo vacija uitelja i drugog
kolskog osoblja, poevi od ravnatelja, to uvelike ovisi o njihovoj ukljuenos
u proces planiranja programa. Svi u koli moraju bi ukljueni i u stvaranje i u
provedbu programa, inae nee doi do eljenih promjena. Nije dokazano da
pomo strunjaka izvan kole moe pozi vno utjeca na uspjenost programa
u samoj koli. Najvanije je da djelatnici kole dijele osjeaj odgovornos i
vlasnitva (Rigby, 2002, prema Radoaj, 2005).

1.2. Preven vni programi u svijetu

Olweusov program prevencije nasilja jest dosada najpozna ji i najprouavaniji
program irom svijeta. Namijenjen je djeci od 5 do 15 godina staros . Cjelokolskim
pristupom ovog programa, u kojem se primjenjuje niz specifinih postupaka u
koli, razredu ili pak radu s pojedincima, nastoji se smanji ili sprijei nasilje
u kolama (Merrell i sur., 2008). Cilj programa jest povea svijest o postojanju
problema (proves upitnike meu djecom) te znanje o prirodi i uestalos
zlostavljanja proiri meu uiteljima, roditeljima i samom djecom (uz pomo
broura, knjiica, videofilmova o vrnjakom nasilju te predavanja na kolskim
sjednicama, satovima razredne zajednice kao i na roditeljskim sastancima).
Bitni su elemen programa razvijanje jasnih kolskih i razrednih pravila pro v
zlostavljanja te praenje i nadgledanje uenika za vrijeme odmora, a preporuuje
se i ureenje djejih igralita te es sastanci nastavnika s roditeljima i uenicima
zajedno. Takoer se po u pozi vne zajednike razredne djelatnos (npr.
zabave, izle , plesovi i sl.) i suradniko uenje. Naglasak je programa i na vanos
osiguravanja vee podrke djeci rtvama (potaknu ih na socijalne kontakte)
kao i na razvijanju sposobnos za te (igranjem uloga ih podui metodama
zauzimanja za sebe) te na uvoenju mnogo striktnijih i efikasnijih sankcija za
poinitelje nasilja. Djecu promatrae takoer treba ukljui kao pomonike
u prevenciji nasilja. Cjelokupno kolsko osoblje odgovorno je za predstavljanje
i provedbu programa. Programom se nasilje smanjuje za priblino 50%, a

329
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

takoer se utjee i na smanjenje asocijalnog ponaanja kao to su vandalizam,

tue, alkoholizam itd. Krajnji rezultat jest poboljanje socijalne klime u razredu:
vea disciplina, bolji socijalni odnosi te pozi vniji odnosi prema kolskom radu i
koli openito. Nakon implementacije programa dolazi do porasta zadovoljstva
uenika kolskim ivotom openito te do smanjenja broja novih rtava (Olweus,
1998).
Program pod nazivom The bullying project (Davis, 2002, prema Smokowski
i Holland Kopasz, 2005) nastao je u SAD-u po uzoru na rad Dana Olweusa. Kako
bi se u koli prihva lo pravilo nulte tolerancije na nasilje, neke od ak vnos
u programu imaju svrhu poui uenike vje nama zauzimanja za sebe te
suprotstavljanja nasilnicima, potaknu ih da u takvim situacijama potrae
pomo odraslih ili da i sami adekvatno prue potporu rtvama. Projekt ukljuuje
i intervencije usmjerene na djecu rtve kao i na djecu poinitelje nasilja. U radu s
nasilnicima naglasak je na savjetovanju te osvjetavanju o posljedicama uenikih
nasilnih djela. Nastoji ih se potaknu na empa ju te res tuciju, a samim me
i na preuzimanje odgovornos . rtvama vrnjakog nasilja pruaju se razlii
oblici podrke kao to su uenje samoobrane, formiraju se skupine potpore koje
okupljaju vrnjake s is m problemom ili im se pak prua individualna terapija.
Program takoer predlae metodu umjetnikog izraavanja (pisanje, igranje
uloga, crtanje, razgovor o doivljajima, itd.) kao oblik terapije i prevencije nasilja.
Na ovaj nain rtve ar kuliraju svoje nega vne misli, osjeaje i doivljaje te ih
zamjenjuju s pozi vnima. Dosad nije potvrena ni jedna slubena evaluacija
ovog programa.
Bullybusters (Beale, 2001, prema Smokowski i Holland Kopasz, 2005) jo je
jedan program namijenjen uenicima osnovnih kola. Glavni je element projekta
izvedba predstave istoimenog naziva. Uenici kroz kratke glumljene skeeve
prolaze kroz sve mogue situacije vrnjakog nasilja s kojima se u koli svakodnevno
susreu, a to im slui kao po caj za razrednu raspravu o ovoj problema ci. Nakon
predstave ravnatelj uenicima objanjava kako nasilje nije dopus vo i kako kola
ima nultu toleranciju na njega, a samim me i po e uenike da i sami u suradnji
s odraslima svojim ponaanjem budu primjer ispravnog ponaanja kao i da sami
neto poduzmu kako bi se situacija u koli promijenila. Ovaj program takoer jo
nije slubeno ocijenjen, ali nastavnici iz kola u kojima se provodio izvjetavaju o
sve veem broju djece koja su nakon provedbe programa bila spremna prijavi
zlostavljanje, kao i o smanjenju pojavnos nasilnog ponaanja za ak 20%.
Flamanski program prevencije nasilja u Belgiji (Stevens i sur., 2000, prema
Rigby, 2002) bazira se na promjeni uenikih stavova o nasilju i takoer je
usmjeren na tri razine: kolu u cjelini, razred te na uenike individualno.
Prije svega naglasak je na formiranju jasne poli ke pro v nasilja u koli. U
dogovoru pri kreiranju kolskih pravila sudjeluju uitelji, ostalo struno kao i

330
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

nestruno osoblje kole, uenici te roditelji. Velika se panja posveuje grupnom

i suradnikom nainu rada djece jekom nastave. Program je podijeljen na e ri
dijela koje uenici prolaze sa svojim razrednim nastavnicima. Namjera prvog dijela
jest gledanjem videouratka o ovoj tema ci pobudi svijest uenika o ozbiljnos
problema, potaknu raspravu te formulira razredna pravila o netoleriranju
nasilja. Tijekom drugog dijela programa djeca ue kako reagira kada se i sama
nau u ovakvim situacijama bilo kao rtva ili promatra, po e ih se da se obrate
nastavnicima za pomo kao i da sami prue podrku rtvama. Posljednja dva dijela
programa posveena su razvijanju prihvatljivih socijalnih vje na kod uenika kako
bi se uspjeno suprotstavili nasilniku. Evaluacija programa pokazala je podijeljene
rezultate, u osnovnim kolama dolo je do smanjenja nasilja, no ne i u srednjim.
Isto se tako dolo do spoznaje kako je program pos gao bolji uspjeh u kolama u
kojima je provoen bez izvankolske strune pomoi.
Projekt pro v vrnjakog nasilja nastao u Sheeldu kao i mnogi drugi programi
u svijetu imao je uzor u Olweusovu norvekom modelu rada, no dodao je i neke
svoje elemente. Provoen je pod vodstvom profesora Petera Smitha (2004, prema
Farrington i Ttofi, 2009). Ovaj program uiteljima nudi mnotvo metoda i materijala
koje mogu iskoris kako bi smanjili nasilje u svojoj koli. Osnovni element cijelog
projekta jest stvaranje cjelokolske poli ke i pravila pro v zlostavljanja. Uz pomo
strunog ma uitelji sami procjenjuju koji bi elemen programa bili najbolji za
njihovu kolu te ih odabiru. Na ovaj se nain stvara osjeaj vlasnitva od strane
kole, a samim me utjee i na vei uspjeh programa. Neke od ideja rada i materijala
koje su dane kolama na izbor jesu: nastavni materijali poput videozapisa, igrokaza,
knjiga te tzv. krugovi kvalitete (metoda kojom se uenici dijele u manje skupine,
za m svaka od njih dobije zadatak analizira jedan od sluajeva vrnjakog nasilja
te zajedno pronai korisno rjeenje koje kasnije prezen raju uitelju); pojaani
nadzor, obuka uitelja koji deuraju jekom odmora za pravilnu intervenciju te
poboljanje izgleda samih igralita; individualni rad s uenicima kao i s manjom
skupinom djece (uenici u ulozi savjetnika, trening aser vnos za rtve te Pikasova
metoda podijeljene brige kao pristup rada s nasilnicima). Stavljanje uenika u
poziciju savjetnika jo je jedan nain rada sa rtvama. Ova metoda nalae da u
svakoj skupini budu 2-3 uenika koja ak vno sluaju dijete s problemom vezanim
uz zlostavljanje te mu pomau pri rjeavanju, a rad svakog ma nadgleda po jedan
uitelj. Ueniki sud za nasilnike jedna je od metoda predloena programom,
no zasad je ni jedna kola nije prak cirala (Eslea i Smith, 1998; Smith i sur.,
2004, prema Farrington i Ttofi, 2009). Programom se nasilje u osnovnim kolama
smanjilo i do 15%, a takoer se poveao i broj djece koja su prijavila zlostavljanje
(prema Rigby, 2002).
Jedan od programa koji ne slijedi Olweusov model rada, a provodi se u
osnovnim kolama diljem SAD-a jest CAPSLE (Crea ng a Peaceful School Learning

331
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

Environment). Trogodinji cjelokolski pristup programa usmjeren je na promjenu

odnosa izmeu nasilnika, rtve i promatraa. Glavni cilj mu je smanji broj
disciplinskih sankcija, ukora, suspenzija, pobolja kolski uspjeh uenika te na taj
nain stvori pozi vnu klimu u koli. Program se sastoji od e riju komponenata
ukljuujui nultu toleranciju prema nasilnitvu (to se odnosi i na pasivno
promatranje nasilja), disciplinski plan za modeliranje prihvatljivog ponaanja,
poduavanje uenika samokontroli i program mentorstva jekom kojeg odrasli ue
djecu samoobrani te kako sprijei nasilne situacije (Twemlow i sur., 2001, prema
Farrington i Ttofi, 2009). Programom se broj disciplinskih mjera za uenike smanjio
za 50%, kako je program dalje napredovao, zamijeen je i sve manji broj suspenzija
uenika, a pozi vni doprinos programa vidljiv je i kada je u pitanju razlika u uspjehu
na testovima znanja izmeu uenika iz intervencijskih i kontrolnih kola.

1.3. Preven vni programi u Hrvatskoj

Ministarstvo znanos , obrazovanja i porta Republike Hrvatske 2003. godine

pokrenulo je provedbu programa Afirmacijom pozi vnih vrijednos pro v nasilja,
iji je glavni cilj ostvari suradnju i koordinirano djelovanje izmeu kole, roditelja
i uenika te svih nadlenih jela i strunih ins tucija (MUP, CZSS, zdravstvene
ustanove i dr.) kako bi se smanjila pojavnost brojnih neprihvatljivih ponaanja u
kolama. Programom se nastoji informira djecu i mlade o svim pojavnim oblicima
nasilja, upu ih na reagiranje kada uoe nasilje (razvija altruis no ponaanje)
te ih potaknu na nenasilno rjeavanje sukoba. Jedan od ciljeva Programa jest i
usmjeravanje djece na pozi vno provoenje slobodnog vremena odnosno promie
se raznovrsnost sadraja sportskog i krea vnog karaktera kroz izvannastavne i
izvankolske ak vnos . Dugorono se nastoji djecu potaknu na sudjelovanje u
najmanje dvjema vrstama slobodnih ak vnos . Projekt takoer nalae da se u
svim odgojno-obrazovnim ustanovama, portskim dvoranama, sredstvima javnog
prijevoza kao i svim ostalim mjes ma gdje se okupljaju djeca i mladi na vidljivom i
dostupnom mjestu istakne kako se radi o mjestu s nultom tolerancijom na nasilje.
Naglaena je nunost uoavanja svakog nasilnikog ponaanja te postupanje u
skladu sa kolskim protokolom o postupanju u sluaju nasilja. Program takoer
predlae postavljanje sanduia povjerenja u sve odgojno-obrazovne ustanove
kao i u sve djeje domove kako bi djeca i roditelji mogli anonimno prijavi sluajeve
nasilja, da prijedloge za rjeavanje problema i slino (Vlada Republike Hrvatske,
2004).
Jedan od programa koji se pokazao vrlo uspjenim jest program Za sigurno i
po cajno okruenje u kolama koji je dio projekta Stop nasilju meu djecom u
organizaciji UNICEF-a. Ovaj program osmiljen je kao viegodinje nastojanje da se

332
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

promjene stavovi, razina tolerancije prema nasilju, potakne suradnja i uvaavanje

te sprijei daljnja pojava vrnjakog nasilnitva (UNICEF, 2010). Projekt predstavlja
kon nuirani rad svih zaposlenih kroz 7 koraka do sigurnije kole. Cilj prvog koraka
jest osvijes nastavnike, roditelje i djecu o postojanju problema na taj nain da
se upitnicima ispituje uestalost problema kao i stavovi nastavnika. Rezulta se
prezen raju i za m poinje edukacija nastavnika o teoriji vezanoj uz vrnjako
nasilje te pravilnom prepoznavanju i postupanju. Drugi korak jest okosnica
programa i odnosi se na uspostavu vrijednos i pravila u ijem donoenju uenici
ak vno sudjeluju i koja e se njegova i po va u svakom razredu te se definira
posljedica koje e uenici snosi ako se h pravila ne pridravaju. Cilj je izgradnja
za tne mree kole. Tijekom treeg koraka uspostavljena je za tna mrea
koju ine pravila, odluke, procedure i osobe koje brinu za sigurnost djece. Na
satovima razredne zajednice uitelji obrauju teme vezane uz ponaanja djece
rtava, nasilnika ili promatraa. U koli se dogovaraju zaduenja, organizira se stalni
nadzor i deurstva nastavnika te se postavlja sandui povjerenja u kojem se
anonimno mogu iznije problemi ili pak svjedoenja o situacijama zlostavljanja. U
viim razredima formira se skupina vrnjaka pomagaa (tzv. ambasadora pro v
nasilja) ija je uloga pruanje podrke rtvama. Roditelje se na sastancima pouava
kako pravovremeno prepozna i reagira na nasilje i pri tome ostvari suradnju sa
kolom. Naglasak je etvrtog koraka ostvarivanje suradnje s drugim ins tucijama
i udrugama u lokalnoj zajednici (policija, crkva, CZSS, udruge i dr.). Pe korak
podrazumijeva uspjenu educiranost svih djelatnika. Broj djece koja trae pomo
poveava se, znaju kome se mogu obra i znaju da e im pomo bi pruena.
U estoj fazi kola ve adekvatno i na vrijeme reagira na potrebe svojih uenika,
sustav za tne mree svima je poznat i pokazuje uinak, razvijena je suradnja s
drugim slubama i kola dokumen ra svoj napredak. U zavrnom, sedmom koraku
uenici, nastavnici i roditelji kolu smatraju sigurnijim mjestom (Tomi-La nac i
Nikevi-Milkovi, 2009). Nezavisna evaluacija programa govori o tome kako se u
kolama ukljuenima u ovaj program podigao osjeaj kompetentnos te smanjio
broj uitelja koji se osjeaju zbunjeno i bespomono. Prema samoiskazima uenika
prepolovljen je broj nasilnikih ponaanja, uenici vie primjeuju nasilje, manje se
boje jer vide reakcije odraslih, a i sami vie reagiraju na pojavu zlostavljanja. Iako je
vie od polovice roditelja upoznato s ak vnos ma projekta, suradnja s roditeljima
ocijenjena je kao najslabiji dio programa (Radoaj i Pregrad, 2010).
Udruga roditelja Korak po korak 2009. u suradnji s Meunarodnim centrom
za prevenciju napada (ICAP) zapoela je projekt Prevencija zlostavljanja djece
kroz kolski sustav i lokalnu zajednicu (CAP Child Assault Preven on). CAP je
program primarne prevencije zlostavljanja koji nastoji osnai djecu kako bi
uspjeno sprijeila napad od strane vrnjaka, ali i od poznate ili pak nepoznate
odrasle osobe. Bazira se na uvjerenju da efikasne preven vne strategije proizlaze

333
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

iz djejih sposobnos , a ne iz stalnog roditeljskog nadzora te ograniavanja djejih

ak vnos (Vlahovi-te i Vizek Vidovi, 2000). Program je razvijen za razliite
potrebe i uzraste djece pa tako postoji: Osnovni CAP (za djecu od 1. do 4. razreda
O), Predkolski CAP (namijenjen djeci od 6 do 7 godina staros ), Vr ki CAP (
za djecu od 3 do 5 godina staros ), TeenCAP za uenike nejderske dobi te CAP
za djecu s posebnim potrebama. Svi CAP-ovi programi polaze od stava da napad
predstavlja krenje i ugroavanje osnovnih ljudskih prava te im je moto da sva
djeca imaju pravo bi sigurna, jaka i slobodna. Glavni ciljevi programa u borbi
pro v zlostavljanja jesu: kroz igranje uloga i voenu skupnu raspravu u razrednim
radionicama naui djecu kako prepozna potencijalno opasne situacije i
uinkovito se koris opcijama i strategijama reagiranja koje su im dostupne u
takvim situacijama, ohrabri djecu da razotkriju zlostavljanje te podui nastavnike
i roditelje o zlostavljanju i adekvatnom reagiranju pri suoavanju s problemom
vrnjakog nasilja. CAP kao preven vne strategije djeci naglaava zalaganje za
sebe, podrku vrnjaka i razgovor s odraslima od povjerenja (Udruga roditelja
Korak po korak, 2010). Evaluacija CAP programa pokazala je da je izmeu djece i
vrnjaka te djece i roditelja uspjeno potaknuta komunikacija o temi zlostavljanja.
Roditelji, uitelji, struni suradnici i ravnatelji procjenjuju kako su djeca uspjeno
usvojila sadraje nauene na radionicama, to su znanje smatrala korisnim te su
ga primjenjivala i nakon radionica u ivotnim situacijama (Vlahovi-te i Vizek
Vidovi, 2000).
Zajedno vie moemo jest preven vni program Ministarstva unutarnjih
poslova. Osnovna je svrha ovog projekta prevencija vrnjakog nasilja, zlouporabe
opojnih droga i drugih sredstava ovisnos , vandalizma i ostalih oblika rizinog
ponaanja. Program je usmjeren na populaciju uenika 4., 5. i 6. razreda osnovne
kole, njihove roditelje, uitelje i lokalnu zajednicu. Sastoji se od 5 komponen ,
a u provoenje su ukljuene policijske uprave, odgojno-obrazovne ustanove te
ostale ins tucije. Sadraj prve komponente programa namijenjen je uenicima
etvr h razreda, a obuhvaa upoznavanje djece s radnim okruenjem i nainom
rada policije kako bi prihva li policiju kao pomagaa jekom odrastanja, upoznaje
ih se s nainima na koji se mogu obra za pomo te educira o samoza tnikom
ponaanju u sluajevima pronalaska predmeta vezanih uz rizine oblike ponaanja.
Tijekom druge komponente djeca se upoznaju s korisnim alterna vama, odnosno
sportskim, kulturnim i drugim sadrajima kojima mogu kvalitetno ispuni slobodno
vrijeme. Cilj je stvaranje pozi vnog okruenja kako bi djeca mogla kvalitetno
odrasta te se ukljui u ak van i zdrav ivot lokalne zajednice u svrhu primarne
prevencije neprihvatljivih oblika ponaanja. Budui da se programom nastoji radi
na kon nuiranoj preven vnoj edukaciji, uenici koji su u etvrtom razredu proli
prvu i drugu komponentu programa u petom razredu prolaze treu komponentu
preko koje se, kroz interak vna predavanja i radionice, upoznaju s policijskim

334
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

postupanjima u sluajevima vrnjakog nasilja, vandalizma te zlouporabe droge

i alkohola. U estom razredu prolaze posljednju komponentu koja se sastoji od
predavanja o tetnim posljedicama svih navedenih oblika rizinog ponaanja
(kolski preven vni m O avle, 2012).
Veina je istraivaa, a u posljednje vrijeme sve vie i ira javnost, prepoznala
kompleksnost i tetnost vrnjakog zlostavljanja kao i nunost sveobuhvatnih
intervencija s ciljem prevencije nasilja. Iako danas postoji velik broj kvalitetno
osmiljenih programa prevencije, njihova uinkovitost ipak nee bi znaajna bez
posveenos i ukljuenos svih, kako kolske i lokalne zajednice tako i roditelja.
Ovim smo istraivanjem eljeli ne samo otkri koji se to programi provode na
podruju Osjeko-baranjske upanije i u kojoj se mjeri oni smatraju uinkovi ma,
nego dobi i stvaran uvid u situaciju tj. uvidje koji su to nedostatci i potekoe
s kojima se kole susreu, a koje prijee bolju uinkovitost programa. Postoje
mnoge evaluacije pojedinih programa koje veinom donose pozi vne rezultate,
no smatrali smo nunim vidje kakva je dugorono klima i poli ka pro v nasilja
u kolama na ovom podruju, a zasad samo moemo pretpostavi da je takva i
u hrvatskim kolama openito. Svoje rezultate smatramo korisnima za budue
djelotvornije suoavanje s problemom nasilja meu djecom i u Osjeko-baranjskoj
upaniji i u cijeloj Hrvatskoj.

2. Metoda

2.1. Cilj istraivanja

Cilj je istrai koji se preven vni programi usmjereni na smanjenje vrnjakog

nasilja provode u osnovnim kolama na podruju Osjeko-baranjske upanije te
kakva im je uspjenost.
Hipoteza (1): Osnovne kole provode razliite prevencijske programa
usmjerene na smanjenje vrnjakog nasilja.
Hipoteza (2): Osnovne kole primjenjuju irok opus ak vnos i metoda u
sklopu prevencijskih programa.
Hipoteza (3): U sklopu provedbe prevencijskih programa sudjeluje vie
razlii h skupina ljudi.
Hipoteza (4): Uspjeh prevencijskih programa vei je u kolama u kojima vie
razlii h skupina sudionika sudjeluje u provedbi programa.
Hipoteza (5): Uspjeh prevencijskih programa vei je u kolama koje su
program provodile vie puta uzastopno (bez obzira na trajanje programa) od
onih koje su ga provodile jednokratno.

335
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

Hipoteza (6): Uspjeh prevencijskih programa vei je u kolama u kojima je

trajanje samog programa due.
Hipoteza (7): Veina kola koja je uvela neki od prevencijskih programa
smatra program prevencije vrnjakog nasilja uspjenim.

2.2. Instrumen
U ovom istraivanju rabljen je za ovu svrhu posebno kreiran anketni upitnik
o programima prevencije vrnjakog nasilja. Upitnik se sastoji od 10 pitanja. Prvo
pitanje jedino je na koje su odgovor trebale da sve kole, a njegova svrha bila je
utvrdi je li se u koli provodio program prevencije. Sljedea su dva pitanja bila
namijenjena kolama u kojima se dosad nikad nije provodio program, a njima se
htjelo provjeri kojim su se metodama u svrhu smanjenja vrnjakog zlostavljanja
koris le te kole te planiraju li uvoenje nekog programa prevencije. Preostalih 7
pitanja bilo je namijenjeno kolama u kojima se provodio ili se jo uvijek provodi
neki od programa prevencije vrnjakog nasilja. Tim se pitanjima provjeravalo
koji su programi prevencije provoeni u koli, tko su bili sudionici u provedbi, koji
je period provoenja i trajanje programa, kojim se ak vnos ma koris lo, u kojoj
je mjeri program pos gao uspjeh, a na kraju su ispitanici izrazili svoje miljenje o
tome to napravi kako bi uinkovitost programa bila vea.

2.3. Postupak i sudionici

U ispi vanje je bilo ukljueno 67 ma nih osnovnih kola na podruju Osjeko-
baranjske upanije (47 pedagoga i 18 psihologa). Istraivanje je provedeno
elektronskim putem iz prak nih razloga. Elektronika je poruka uz anketni
upitnik kao prilog sadravala i dio u kojem su kratko i jasno objanjeni svrha i cilj
istraivanja te je napomenuto da e se dobiveni podatci upotrebljava iskljuivo u
znanstvene svrhe. Poruka je apelirala na pomo i ispunjavanje upitnika od strane
jednog od strunih suradnika zaposlenih u koli (pedagoga ili psihologa), a na
samom kraju naglaena je dragocjenost njihove pomoi te zahvala. Prikupljanje
podataka trajalo je otprilike mjesec i pol dana. Kako bi se jo jednom zamolilo
za suradnju i naglasilo od kolike je presudne vanos njihovo sudjelovanje u
istraivanju, bilo je potrebno i telefonski kontak ra neke strune suradnike
koji iz razlii h razloga dotad nisu reagirali na elektronike poruke. Velika veina
strunih suradnika (95,7%) na kraju se vrlo rado odazvala na zamolbu za pomo
(tri kole nisu dale podatke).

336
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

3. Rezulta i rasprava
Nasilje meu djecom prepoznato je kao est i velik problem i u svijetu i u
naoj zajednici pa su tako nastali brojni preven vni i intervencijski programi koji
su pos zali razliite rezultate. Ovim smo istraivanjem eljeli ispita koji se sve
programi usmjereni na prevenciju vrnjakog nasilja provode u osnovnim kolama
na podruju Osjeko-baranjske upanije te kakav su uspjeh pos gli. Rezulta
analize dobivenih podataka govore o tome da veina (91%) kola provodi ili
je provodila neki od preven vnih programa, a uvoenje programa planira 6%
preostalih kola koje to dosad jo nisu uinile (N=4). To upuuje na injenicu da
postoji osvijetenost o tetnim posljedicama nasilja te je velik broj kola odluio
preuze odgovornost i poduze neto u vezi s rjeavanjem problema vrnjakog
nasilja. Budui da su dosadanja istraivanja dokazala kako se bez programa i
plana prevencije stanje sve vie pogorava, ovo su uis nu obeavajui podatci.
Iako 9% kola dosad nije provodilo programe prevencije, rezulta anketnog
upitnika ipak ukazuju na podatak da se i u m kolama poduzimaju odreene
mjere prevencije.
Rezulta istraivanja (slika 1) pokazuju da je UNICEF-ov program Za sigurno
i po cajno okruenje u kolama provoen u 41% kola, to ga ini najee
provoenim programom prevencije na ovom podruju. Nadalje, 37,7% kola
provodilo je interni odnosno svoj kolski program u ijem je kreiranju sudjelovalo
kolsko osoblje (uglavnom struni suradnici) dok je CAP provoen u 19,7% kola.
Vladin je program Afirmacijom pozi vnih vrijednos pro v nasilja u svom
odgovoru navelo 9,8% , MUP-ov Zajedno vie moemo 6,6% kola, a Vrnjaku
medijaciju odabralo je svega 3,3% kola (vidi sliku 1). Ako uzmemo u obzir
injenicu da je program Za sigurno i po cajno okruenje u kolama konstruirala
i predstavila velika svjetska organizacija kao to je UNICEF te postoje brojne
evaluacije i dokazi o njegovoj uspjenos , ne zauuje nas podatak da je upravo
taj program stekao povjerenje najveeg broja kola na podruju ove upanije.
Isto tako, velik se broj kola odluio za kreiranje internog kolskog programa, a
objanjenje koje ide u prilog tomu moemo pronai u raspravi Rigbyja (2002).
On tvrdi da je za uspjeh programa odluujui imbenik mo vacija kolskog
osoblja, a ona je puno vea kada su svi u koli ukljueni ne samo u provedbu,
ve i u stvaranje programa. Kada uitelji i struno osoblje sami procjenjuju koji
bi elemen bili najbolji za njihovu kolu, stvara se osjeaj vlasnitva od strane
kole to utjee i na vei uspjeh programa.

337
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

Slika 1 Programi prevencije vrnjakog nasilja u kolama na podruju

Osjeko-baranjske upanije i es na njihovog provoenja po kolama

s 3,3%

DhW 6,6%

 9,8%

CAP 19,7%

/ 37,7%

 41,0%
hE/&

Predmet naeg istraivanja bilo je provjeravanje opusa ak vnos i metoda

kojima su se u sklopu programa koris le kole. Kvalita vnom analizom dobivenih
odgovora doli smo do sljedeih rezultata (slika 2): raznim oblicima radionica kao
nainima rada koris lo se 93,4% kola, predavanjima (za osoblje, roditelje i djecu)
65,6% kola, tematski roditeljski sastanci odravani su u 19,7% kola, edukacija
(uitelja ili roditelja) kao nain prevencije prisutna je u 16,4% kola. Nadalje,
razgovori s roditeljima i djecom, vrnjaka podrka te posje raznim kulturnim
ins tucijama imaju jednaku es nu koritenja, odnosno kao oblik rada postoje u
11,5% kola. Sandui povjerenja navelo je 8,2% kola, parlaonice (okrugli stol
i sl.) 6,6%, sportska natjecanja (boravak u prirodi, obiljeavanje prigodnih dana)
4,9% kola, dok je deuranje nastavnika na hodnicima i igrali ma vrlo rijetko i
prisutno u svega 3,3% kola. Ako se osvrnemo na ukupan opus ak vnos koje
smo istraivanjem dobili, moemo zapazi kako je uis nu raznolik i obuhvaa rad
na svim podrujima (s uenicima, uiteljima, obitelji i drutvenom zajednicom),
to bi nas moglo naves na zakljuak kako je veina kola program provodila
sveobuhvatno i mul dimenzionalno. Meu m, gledajui es nu provoenja
pojedinih ak vnos , vidimo kako su samo neki naini rada (razne radionice
u svrhu po canja djece na uspjeniju komunikaciju, toleranciju, podizanje
samopouzdanja, razvoj grupne povezanos , predavanja) prisutni u veini kola,
dok ostale ak vnos nisu toliko zastupljene. Meu kolama postoje nesrazmjeri u
broju koritenih ak vnos , neke su kole u odgovoru navele velik opus ak vnos ,
dok su se ostale kole koris le tek manjim brojem ak vnos (veinom su navodile
radionice i predavanja). Prijanja istraivanja (Ttofi i Farrington, 2009) iznijela su
zakljuak da ukupan broj komponen programa utjee na uspjenost programa,

338
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

tj. programi s vie sastavnih elemenata pos u bolje rezultate, to ih je vie i to

su raznolikiji, postoji vea mogunost utjecaja na vei broj djece, kolu i obitelj.
Programi s 11 i vie komponen imaju najvie utjecaja na smanjenje nasilja.
Usporeujui komponente programa koje su Ttofi i Farrington (2009) naveli kao
najuspjenije i one koje su kole navele u naem istraivanju, moemo zakljui
da neki dosad pozi vno ocijenjeni elemen programa (formiranje kolskih i
razrednih pravila pro v nasilja, koritenje videozapisima vezanima uz nasilje te
donoenje disciplinskih mjera) uope nisu koriteni u kolama u kojima smo vrili
ispi vanje (postoji mogunost da su ih ispitanici zaboravili naves jer je pitanje
bilo otvorenog pa), dok su drugi bitni elemen zastupljeni u malom broju kola
(edukacija roditelja i uitelja, nadgledanje djece na hodnicima i igrali ma,
kolski sastanci u kojima se djecu upoznaje sa situacijom u koli te informiranje
roditelja o napretku programa kao i moguim nainima suradnje). Uzevi u obzir
sve navedeno, zakljuujemo da je opus ak vnos u slubi prevencije vrnjakog
nasilja u veem broju kola vrlo skroman te bi kole s ciljem pos zanja boljeg
uspjeha u budunos trebale poradi na uvoenju vie elemenata kojima bi se
problemu nasilja pristupilo na svim razinama.

Slika 2 Ak vnos koje su se u kolama provodile u sklopu

programa prevencije vrnjakog nasilja

93,4%
65,6%

 19,7%

16,4%
11,5%
 11,5%
 11,5%
 8,2%
6,6%
 4,9%
 3,3%

339
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

Istraivanjem smo provjerili i koje su to skupine ljudi bile ukljuene u provedbu

programa (slika 3). Dobiveni rezulta pokazuju kako su uitelji kao i struno osoblje
(pedagozi i psiholozi) sudjelovali u 98,4% kola, uenici u 85,2%, ravnatelji u 72,1%
kola, roditelji su sa kolom suraivali u 67,2% kola, razne udruge lokalne zajednice
pomogle su provedbu programa u 60,7%, vanjski struni suradnici u 47,5%, a
nestruno osoblje kole (domari i dr.) u 32,8% kola. Model odgovor cijele kole,
prema tvrdnjama dosadanjih istraivanja (Rigby, 2002), najefektniji je u borbi
pro v vrnjakog nasilja. Ovaj pristup uzima u obzir sve aspekte kolskog okruenja
i podrazumijeva ukljuenje svih (djece, kolskog osoblja, roditelja i zajednice) u
provedbu programa, odnosno za pos zanje uspjeha nunom smatra intervenciju
na vie razina. Oslanjajui se na tu spoznaju, pretpostavili smo da e uspjeh
programa bi vei u kolama u kojima vie razlii h skupina sudionika sudjeluje
u provedbi. Meu m, pretpostavku nismo potvrdili. Prema naim rezulta ma
(tablica 1), ne postoji sta s ki znaajna razlika u uinkovitos programa s obzirom
na broj razlii h skupina sudionika ukljuenih u provedbu. Razlog tomu to nismo
dobili oekivani rezultat mogao bi bi nedovoljna posveenost sudionika provedbi
programa. Evaluacije programa pokazale su da se samo dosljednim, ustrajnim i
temeljnim provoenjem moe smanji pojavnost nasilja. Odluujui imbenik
jest mo vacija sudionika koja moe ovisi o tome kolika je njihova osvijetenost
o uestalos i posljedicama nasilja, kao i o tome u kojoj mjeri kola program
doivljava kao svoj i preuzima odgovornost za njegovu provedbu. Ni najbolja volja
strunog ma za uvoenjem programa i smanjenjem nasilja nee ima uinka bez
obvezivanja kole i predanog angairanja kolskog osoblja. Kon nuirana pomo
vanjskih suradnika i nije od presudne vanos za uspjeh, previe uplitanja moe
ugrozi uspjeh programa jer se gubi osjeaj vlasnitva od strane kole. Takoer,
kolski m moe dava sve od sebe u prevenciji nasilja, ali ako izostaje kvalitetna
podrka roditelja, nee doi do eljene promjene situacije. Za pos zanje uspjeha
nuno je ne samo ukljuenje svih, ve i njihovo kvalitetno zajedniko djelovanje
(Rigby, 2002). Roland (prema Rigby, 2002) navodi kako nedovoljna posveenost
osoblja moe bi objanjenje injenici da slini programi ponekad pos u razliite
rezultate. Nai rezulta upravo i pokazuju da velik broj strunih suradnika smatra
kako su uitelji nedosljedni u provedbi programa, a loijom smatraju i suradnju s
roditeljima pa se sve to moglo odrazi na loiju uinkovitost programa.
Jo jedan razlog tomu to nismo potvrdili svoju hipotezu mogao bi bi taj da
su kole s veim brojem sudionika u provedbi tek jednokratno provodile program.
injenica (koju smo i mi potvrdili naim istraivanjem) jest da je za stvaranje
pozi vne kolske klime i kolske poli ke koja ne tolerira diskriminaciju i nasilje
potreban odreeni vremenski period. Uspjeni programi zah jevaju dugotrajan
tretman i znaajniji rezulta se mogu oekiva tek nakon nekoliko godina provedbe.
Podatci dobiveni ovim istraivanjem dali su nam uvid u to koje skupine i koliko

340
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

je skupina sudionika bilo ukljueno u provedbu programa. Meu m, iz danih

podataka ne saznajemo koliki je odaziv ljudi iz pojedinih skupina bio. Mogue je,
dakle, pretpostavi da je u nekim kolama koje su navele da je u provedbi programa
sudjelovalo vie razlii h skupina sudionika glavni krivac za nepos zanje oekivanog
uspjeha mali broj sudionika iz pojedinih skupina (npr. manji broj ukljuenih roditelja,
uitelja i dr.). Isto tako, iz odgovora ne moemo sazna koliki je intenzitet rada bio
(ukupan broj sa utroenih u edukacije, radionice i predavanja za uitelje, djecu
i roditelje) kao ni koliko se sadrajno kvalitetno koris lo ak vnos ma odnosno
na koji su nain primjerice roditelji bili ukljueni. Farrington (2009) naglaava
edukaciju roditelja kao vrlo bitan element, no razlika postoji u toj mjeri da su u
nekim kolama roditelji tek putem raznih broura i slino informirani o napretku
programa, dok su u drugima uz to i educirani o nainu prepoznavanja i reagiranja
na moguu ukljuenost vlas te djece u sluajeve vrnjakog nasilja. Za stvaran i
detaljan uvid u situaciju (razinu posveenos sudionika i dr.) i razloge manje ili vee
uspjenos preven vnih programa u pojedinim kolama, svakako bi bilo poeljno
proves kvalita vno istraivanje odnosno intervjuira kolsko osoblje.

Slika 3 Sudionici u provedbi programa i es na njihova sudjelovanja

98,4%

 98,4%

85,2%

 72,1%

67,2%

^^
60,7%

 47,5%

 32,8%

Tablica 1 Razlike u uspjenos provedenih preven vnih programa s obzirom

na broj sudionika ukljuenih u provedbu programa

broj sudionika N M SD t-test

procjena 2 3 skupine 8 3,63 0,916 0,112
uspjenos 4 7 skupina 28 28 3,57 0,790
svih 8 skupina 35 25 3,68 0,852

341
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

Kon nuirano provoenje prevencijskih programa u prijanjim studijama

pokazalo se znaajno za smanjenje vrnjakog nasilja. Rezulta naeg
istraivanja (tablica 2) pokazuju kako postoji sta s ki znaajna razlika u
procjeni uspjenos programa izmeu onih kola koje su program provodile
vie puta uzastopno (bez obzira na trajanje programa) i onih koje su ga provodile
jednokratno. Kon nuiranim provoenjem programa vie godina zaredom
pos u se kvalitetniji rezulta , to je i u skladu s prijanjim istraivanjima. Smith
(2004, prema Finger i sur., 2005) navodi da je vrnjako nasilje tekui problem
pa jednokratne akcije, bez kon nuiranos i ulaganja specifinih napora u
odravanje uspostavljenih vrijednos , nee da trajne rezultate. Ova tvrdnja
osobito vrijedi za stariju djecu koja su s problemom nasilja suoena dui niz
godina pa nije realno oekiva da e se s malo truda pos i neki vei uspjeh.
Nuno je ponavljano provoenje programa nakon inicijalne implementacije.
Samo e kon nuirana i sustavna posveenost provedbi programa, to znai
ukljuivanje vie generacija uenika jekom godina, utjeca na stvaranje
pozi vne kolske klime i kolske poli ke koja nee tolerira diskriminaciju i
nasilje. Ivkovi (2010) tvrdi kako se znaajniji sta s ki podatci o uspjenos
programa mogu oekiva tek nakon nekoliko godina provedbe. Van Ost i De
Bourdeadhuij (2000, prema Finger i sur., 2005) ispi vali su kolika je dugotrajnost
pozi vnih rezultata nakon jednokratne provedbe programa. Iako su prvo
tes ranje i evaluacija programa odmah nakon zavretka provedbe pokazali
jako dobre rezultate, godinu dana nakon prvog tes ranja proveli su jo jedno
tes ranje i otkrili ne samo nestanak pozi vnih uinaka, nego ak i pogoranje
stanja. Ovo istraivanje naglaava ne samo vanost kon nuiranog praenja
uspjenos programa, nego i nunost ponavljanja intervencija.

Tablica 2 Razlike u uspjenos provedenih preven vnih programa s obzirom

na duljinu perioda provoenja (dulji period vie godina uzastopno i kratki
period jedna godina provoenja ili krae)

period
N M SD t
procjena provoenja
uspjenos unazad 5 god. 55 3,73 0,78
3,24*
unazad 1 god. 6 2,67 0,52
*p<0,01

Opeprihvaeno stajalite na polju preven vnog djelovanja jest to da je dulja

intervencija i bolja. Iako smo u svojem ispi vanju bili voeni tom pretpostavkom,
rezulta istraivanja ipak nisu pokazali sta s ki znaajnu razliku u uinkovitos

342
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

programa prevencije s obzirom na njegovu duinu trajanja (tablica 3). Mogue

objanjenje zato nismo potvrdili svoju hipotezu moemo pronai u rezulta ma
istraivanja koje su proveli Farrington i Ttofi (2009). Oni su meu prvima
odvojili trajanje od intenziteta programa i analizirali njihov uinak na uspjenost
programa. Doli su do zakljuka kako postoji bitna razlika izmeu h dvaju
imbenika te da sama duljina trajanja programa (broj dana od poetka do kraja
provedbe) nee ima poseban uinak na smanjenje nasilja ako se taj program ne
provodi intenzivno (broj sa utroenih u edukaciju i dr.). Oni tvrde da programi
trebaju bi ne samo dugotrajni, nego i intenzivno provoeni kako bi pos gli
uspjeh, odnosno stvorili i zadrali pozi vno kolsko ozraje. Takoer naglaavaju
kako se programi nikako ne bi trebali bazira samo na trajanju i intenzitetu, bitna
je i kvaliteta sadraja programa kao i razina posveenos sudionika u provedbi.
Upravo zbog toga, tvrde, bitno je uze u obzir sve one elemente programa koji su
se prema dosadanjim istraivanjima pokazali uspjenima. Dakle, s obzirom na
podatke ovih istraivaa, postoji mogunost da u naem istraivanju dugotrajniji
preven vni programi nisu pos gli vei uspjeh od ostalih upravo zbog toga to
nisu bili dovoljno intenzivni, tj. ak vnos (radionice, edukacije i dr.) nisu dovoljno
uestalo provoene. No, mogue je i to da se sudionici nisu predano posve li
provedbi ili program pak nije ukljuio dovoljan broj komponen znaajnih za
pos zanje uspjeha.

Tablica 3 Razlike u uspjenos provedenih preven vnih programa s obzirom

na duljinu trajanja izvoenja cjelokupnog programa

trajanje N M SD F
procjena 1 6 mj. 14 3,43 0,852
uspjenos 6 12 mj. 32 3,75 0,762 0,789
> 1 god. 14 3,57 0,938

Prema procjenama kolskih strunih suradnika, programi prevencije

vrnjakog nasilja na ovom su se podruju pokazali iznimno uspjenima. Naime,
ak 54,1% kola uinak programa na smanjenje nasilja ocijenilo je vrlo dobrim
(4), a njih 9,8% smatra kako su se programi pokazali odlinima (5). Nadalje,
24,6% strunih suradnika uspjeh ocjenjuje dobrim (3), a njih 11,5% smatra kako
se programima pos gao tek prolazan, dovoljan (2) uspjeh. Iz ovih podataka
moemo zakljui da se uvoenje preven vnih programa u veini sluajeva
pozi vno procjenjuje. Vidljivo je kako su programi u svim kolama pos gli barem
neki, a u velikom broju kola i znaajan, uspjeh, to moe poslui kao preporuka

343
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

onim kolama koje jo nisu odluile poduze preven vne mjere u vezi sa kolskim
nasiljem. Ovaj rezultat u skladu je s evaluacijama brojnih preven vnih programa
kojima se ve vie puta dokazalo da se programima uis nu pos u pozi vni
rezulta , a razina uspjenos varira ovisno o tome koliko su se kole posve le
provedbi. Takoer smo provjerili miljenja strunih suradnika o tome to bi se
trebalo uini kako bi programi prevencije u njihovoj koli bili uinkovi ji (vidi
sliku 4). Veina strunih suradnika najveom preprekom u borbi pro v vrnjakog
nasilja smatra nedovoljno angairanje roditelja, a za m i nedosljednost uitelja
u provoenju ak vnos i protokola o postupanju u sluajevima nasilja. Radoaj
i Pregrad (2010) u svojoj nezavisnoj evaluaciji UNICEF-ova programa najslabijim
dijelom programa takoer smatraju suradnju s roditeljima te predlau sustavnije
i ak vnije ukljuivanje roditelja u provedbu radi vee uinkovitos programa.
Nai rezulta pokazuju da neki struni suradnici smatraju kako bi trebalo
pobolja suradnju s udrugama lokalne zajednice (policija, CZSS i dr.), bolje i
ee educira uitelje, djecu i roditelje, a kao problem u nekim kolama javlja
se i nedostatak ili manjak strunih suradnika (psihologa, pedagoga i sl.). Jedan
broj suradnika miljenja je da bi za bolji uinak trebalo poradi na izmjenama
pedagokih mjera jer se postojee pokazuju nedjelotvornima. Mi se takoer
slaemo da na ovaj imbenik svakako treba obra panju, to je i u skladu s
rezulta ma metaevalucija programa (Farrington i Ttofi, 2009) koja je pokazala
kako je iznimno uinkovito uvoenje dobno primjerenih disciplinskih mjera (kod
mlae su se djece djelotvornijima pokazale kazne, a kod starije pristup bez
okrivljavanja). Nadalje, manji broj strunih suradnika, u svrhu pos zanja boljih
rezultata programa prevencije, predlae ak vnije i kvalitetnije djeje provoenje
slobodnog vremena, bolje nadgledanje djece za vrijeme odmora te redovno
praenje rezultata i prilagoavanje programa u skladu s m. Ova miljenja u
skladu su sa zakljucima istraivanja koja su se bavila evaluacijom uspjenos
pojedinih programskih elemenata i njima smo zapravo dobili povratnu informaciju
o podrujima na kojima treba djelova kako bi intervencije bile kvalitetnije, a
samim me i uinak programa puno bolji.
Osvrui se na cjelokupne rezultate ovog istraivanja zakljuujemo da su
oni samo djelomino u skladu s naim oekivanjima. Pretpostavljali smo da
veina kola u Osjeko-baranjskoj upaniji provodi neki od programa prevencije
vrnjakog nasilja te da je vea uinkovitost programa odnosno manja uestalost
nasilja u onim kolama u kojima se programi provode vie godina uzastopno,
u kojima je vie razlii h skupina sudionika ukljueno u provedbu te u onim
kolama u kojima preven vni program due traje. Istraivanjem smo potvrdili
da velika veina kola u upaniji provodi programe prevencije te smo otkrili
znaajnu razliku u uspjenos programa s obzirom na broj godina uzastopnog
ponavljanja provedbe programa. Nismo potvrdili pretpostavku da je vea

344
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

Slika 4 Miljenja strunih suradnika (pedagoga i psihologa) o tome

to uini kako bi programi prevencije vrnjakog nasilja u njihovim
kolama bili uinkovi ji













EROMHSUDHQMHYUHGQRYDQMHWH

uspjenost programa u kolama gdje program due traje, kao ni u onim kolama
gdje u provedbi sudjeluje vie skupina ljudi (uitelji, uenici, roditelji, struno
osoblje). Takoer smo otkrili da veina kolskih strunih suradnika (pedagoga
i psihologa) smatra kako su preven vni programi u njihovoj koli imali vrlo
pozi van uinak na smanjenje nasilja, iako su izrazili i mnoge kri ke u vezi s
provedbom programa. Istraivanjem su takoer dobiveni podatci o nedovoljnoj
suradnji s roditeljima, za m nedosljednoj provedbi i nepo vanju pravila o
kanjavanju od strane nekih uitelja te nedovoljnoj edukaciji i manjku strunih
suradnika u pojedinim kolama. Sve navedeno moglo je ima utjecaja na to da
nismo potvrdili pretpostavke. Trebamo se osvrnu i na odreene kri ke ovog
istraivanja. Koriteni anketni upitnik trebalo bi pobolja (uves vie pitanja) i
validira prije sljedee primjene. Detaljnije bismo ispitali koliko su se provedbi
posve li svi pojedini sudionici (uitelji, roditelji itd.), koje su se ak vnos u sklopu
programa prema procjenama strunih suradnika pokazale najuinkovi jima te
koliki je intenzitet provedbe programa, odnosno koliko je vremena (npr. broj sa )
i truda utroeno u provedbu svakog pojedinog elementa programa (radionice,
edukaciju, predavanja, deuranja itd.). Nadalje, kako bismo poboljali validnost
dobivenih podataka, uz primjenu upitnika, u nekom sljedeem istraivanju
moglo bi se proves i intervjuiranje nastavnika, strunih suradnika, ali i uenika.
Veina istraivanja ovog pa raena je u obliku evaluacija pojedinih preven vnih
programa pa je rezultate dobivene ovim upitnikom bilo teko usporeiva s
rezulta ma drugih istraivanja. Nae istraivanje provedeno je na velikom uzorku
osnovnih kola Osjeko-baranjske upanije pa se dobiveni rezulta , iako su

345
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

nam dosta dobar pokazatelj trenutne situacije, ne mogu generalizira na cijelu

Hrvatsku. Svakako bi radi usporedbe rezultata bilo poeljno ovakvo istraivanje
proves i u osnovnim kolama na podrujima drugih upanija.

3.1. Prak ne implikacije dobivenih rezultata

Klju prevencije nasilja u kolama lei u oblikovanju djejih stavova,

vjerovanja i ponaanja prije nego to nasilje i druga neprihvatljiva ponaanja
postanu njihovo uobiajeno reagiranje na frustraciju i nain rjeavanja problema
i sukoba u svoju korist (Hitrec, 2010). Strategije i intervencije trebaju se
zasniva na vrijednos ma, a ne nagradama i kaznama. Uenici trebaju naui
bira nenasilne oblike ponaanja i u odsutnos autoriteta. Odrasli tu trebaju
poslui kao modeli prihvatljivog ponaanja jer ni jedan uenik ne moe ini
ono to nije vidio. Karakteris ka je uspjenih programa, uz zdravu teorijsku
osnovu, raznovrsne naine rada, razvojnu primjerenost, usmjerenost na vane
faktore rizika i na razvoj socijalnih vje na kod djece i odraslih, i to to ukljuuju
dugotrajni tretman (Ivkovi, 2010). Znaajniji sta s ki podatci o njihovu uinku
mogu se oekiva tek nakon nekoliko godina provedbe.
Nakon prouavanja i usporedbe razlii h programa te njihovih evaluacija,
Rigby (2002) je doao do zakljuka kako su se odreeni elemen programa
pokazali uspjenijima od ostalih. Podizanje svijes o postojanju i uestalos
problema nasilja kod uenika, roditelja te uitelja smatra vrlo bitnim elementom
u prevenciji nasilja. Model odgovor cijele kole, odnosno ukljuenje cijele kole,
jo je jedan bitan element. On naglaava nunost intervencije na vie razina.
Uspjenim se pokazalo i uvoenje obrazovnih sadraja koji e djeci pomoi da se
suoe s nasiljem u kolski kurikul (pouavanje socijalnim vje nama i nenasilnom
rjeavanju sukoba, razvijanje empa je te pouavanje uspjenog posredovanja u
situacijama nasilja). Kako bi nastavnici znali kako predvidje i sprijei situacije
nasilnikog ponaanja te se bavi njima kad se dogode, vrlo bitan element
programa jest i poveanje njihovih strunih znanja za pomo i rtvi (pruanje
podrke i za te) i nasilniku. Preporuuju se eduka vni programi radionikog pa
u kojima e djeca o nasilju ui iskustveno, kroz osobni angaman. S obzirom na
vanost uloge roditelja i uitelja programi prevencije podrazumijevaju strategije
koje bi kvalitetnije povezale roditelje i kolu te tako utjecale na poboljanje
situacije u koli. Rigby (2002) navodi kako nema dokaza o tome je li u radu s
nasilnicima uspjeniji tzv. pristup bez okrivljavanja po Pikasovoj metodi ili pak
njemu sasvim oprean Olweusov pristup koji karakterizira uvoenje nega vnih
posljedica. Oba su se pristupa pokazala uspjenima i svaki individualni sluaj
nasilnitva zahtjeva procjenu o tome koju metodu upotrijebi . Farrington i

346
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

Ttofi (2009) svojim istraivanjem dolaze do podataka da su se najuspjenijim

elemen ma u prevenciji nasilja pokazali: edukacija roditelja, pojaan nadzor
na igrali ma, uvoenje disciplinskih mjera (kod mlae djece uspjenijim se
pokazale kazne, a kod starije naglasak treba bi na res tuciji), kolske sjednice,
informacije za roditelje, uvoenje razrednih pravila te educiranje uitelja o
tome kako prepozna nasilje u razredu i pravilno reagira .
Prema rezulta ma naeg istraivanja najboljim se pokazao UNICEF-ov
program jer zadovoljava sve kriterije i obuhvaa sve elemente koje bi prema
dosadanjim istraivanjima jedan kvalitetan program trebao sadrava .
Programom se nastoji ostvari dobra komunikacija izmeu uitelja, strunih
suradnika, roditelja, uenika i drutvene zajednice odnosno potaknu
sveobuhvatna suradna ak vnost svih koji su izravno ili neizravno ukljuenih
u rad s djecom, to je neophodan uvjet za pos zanje pozi vnih rezultata.
Program nudi mnotvo razlii h ak vnos prilagoenih djejem uzrastu, to ga
svakako ini djeci zanimljivim, a panja i zainteresiranost djece kao najbitnijih
aktera u svemu ovome svakako je nuna za uspjeh. Ipak, treba napomenu da
se program razliito primjenjuje ovisno o dobi djeteta (Zlokovi, 2004). U niim
se razredima kao metode rada podrazumijevaju prianje pria i igranje uloga,
koritenje lutkama i ostalim rekvizi ma, uvjebavanje prihvatljivih ponaanja,
primjena tehnike crtea i promatranja slika te verbalne upute o tome kako
se snai u odreenim situacijama. Starijim se pak uenicima mogu ponudi
zadatci kao to su intervjuiranje odraslih o nasilju i rjeavanju konfliktnih
situacija, samostalno istraivanje o uzrocima i posljedicama nasilja ili pak
grupne rasprave upotpunjene videosnimkama iz stvarnog ivota. U srednjim
se kolama pokazala uspjenom i esto se primjenjuje metoda vrnjaka
edukatora .
Kako bi se prevencija uis nu pokazala uinkovitom, puno veu vanost
od samog sadraja programa imaju mo vacija i volja svih sudionika te
njihova ozbiljna namjera i odluka da se dosljednom, ustrajnom i temeljitom
provedbom programa suoe s problemom vrnjakog nasilja. to je vea
ak vacija kljunih osoba u provedbi i to je kvalitetnija suradnja meu njima,
to je vea uinkovitost programa. kola je dio drutva koji mora promovira
pozi vne vrijednos i vlas m primjerima pruanja podrke pouava djecu
samopotovanju, po vanju razliitos i prijateljskom ponaanju. Upravo kola
prua najbolju mogunost integracije i suradnje svih jer ima pristup velikom
broju ljudi iz razlii h podruja rada. U hrvatskim se kolama openito, pa
tako i naem uzorku, javlja problem jako malog broja strunog osoblja pa je
za uspjenije transformiranje kola u mjesta bez nasilja neophodna i promjena
zakonskih regula va s posebnim naglaskom na poveanje broja strunih
suradnika. Nadalje, neki struni suradnici smatraju potrebnim mijenjanje

347
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

pedagokih mjera koje se izriu u sluaju nasilja. Iako za uspjeh programa

nije kljuna konstantna podrka vanjskih strunih suradnika, ipak je potreban
neki po caj izvana koji e moi inicira promjene u samoj koli. Pos zanje
suradnje s roditeljima moda je jedan od najteih elemenata, no svakako
treba bi na lis glavnih prioriteta za pos zanje eljenih promjena. Roditelji
su koji svojim primjerom mogu i trebaju ne samo djecu poui socijalno
prihvatljivim oblicima ponaanja, ve ih i potaknu na ak vno ukljuivanje u
projekt prevencije nasilja. Kako bi kole u budunos pos zale vee uspjehe
u suzbijanju nasilja, naglasak preven vnih mjera treba bi i na kvalitetnoj i
redovnoj edukaciji roditelja i uitelja. Iako za borbu pro v svih vrsta nasilja,
pa tako i vrnjakog, ne postoji univerzalno i trenutno rjeenje, pristup koji
pretpostavlja konzistentan i sustavan integra vni nain rada dokazano prua
najbolje i najdugotrajnije rezultate.

4. Zakljuak
Na temelju provedenog istraivanja moemo zakljui kako veina osnovnih
kola na podruju Osjeko-baranjske upanije provodi neki od programa
prevencije vrnjakog nasilja, a vea je uspjenost preven vnih programa u
onim kolama u kojima se oni provode vie godina uzastopno. Budui da nam
anketni upitnik ne moe ponudi cjelovit uvid u situacije u kolama, a samim
me ni da objanjenje o tonim uzrocima razlii h uspjenos programa
u pojedinim kolama, u budunos bi bilo poeljno proves kvalita vno
istraivanje, tj. obavi razgovore sa strunim suradnicima, a moda i obuhva
vei broj sudionika istraivanja (ukljui i predstavnike uitelja). Takoer bi
bilo zanimljivo proves istraivanje i u ostalim upanijama kako bismo mogli
usporedi dobivene rezultate. Iako trenutno univerzalno rjeenje za suzbijanje
vrnjakog nasilja ne postoji, dokazano je kako se kon nuiranom, dosljednom i
temeljitom provedbom uz ak vno i suradno ukljuenje kole, uenika, obitelji
i drutvene zajednice pos u najbolji rezulta .

Literatura

1. Buljan Flander, G.; Durman Marijanovi, Z.; ori poljar, R. (2007):

Pojava nasilja meu djecom s obzirom na spol, dob i prihvaenost/
odbaenost u koli. Drutvena istraivanja, 16 (87 88): 157 174.
2. Buljan-Flander, G.; osi, I. (2004): Nasilje meu djecom. Medix, 10
(52): 90 92.

348
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

3. Farrington, D. P.; Ttofi, M. M. (2009): School-based programs to reduce

bullying and vic miza on. Cambridge: Ins tute of criminology, Sidgwick
Avenue.
4. Farrington, D. P.; Baldry, A. C.; Kyvsgaard, B.; Ttofi, M. M. (2008):
Eec veness of programs to prevent school bullying. Cambridge:
Ins tute od criminology, Sidgwick Avenue.
5. Farrington, D. P. (1993): Understanding and preven ng bullying. U: M.
Tonry i N. Morris (ur.), Crime and Jus ce. Chicago: University of Chicago
Press., 381 458.
6. Finger, L. R.; Craven R. G.; Marsh H. W.; Parada R. H. (2005): Characteris cs
of eec ve an -bullying interven ons: What research says. Parrama a,
Australia: Paper presented at Australian Associa on for Research in
Educa on (AARE) Conference.
7. Hitrec, G. (2010): Jesmo li ba tako nemoni. U: V. Kolesari (ur.),
Zbornik radova sa skupa Nasilje nad djecom i meu djecom (2008.).
Osijek: Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet,
347 357.
8. Ivkovi, . (2010): Budunost Mree kola bez nasilja dosad uinjeno i
koraci. 4. susret Mree kola bez nasilja. Zagreb: UNICEF.
9. Kereste, G. (2004): Stavovi nastavnika prema djejem agresivnom
ponaanju: utjecaj vrste agresije, spola agresora i spola rtve. Drutvena
istraivanja: asopis za opa drutvena pitanja, 6 (74): 1055 1079.
10. Krmek, Marija (2006): Nasilje meu vrnjacima. <h p://www.cybermed.
hr/clanci/nasilje_medu_vrsnjacima>, 14. svibnja 2013.
11. Merrell, K. W.; Gueldner, B. A.; Ross, S.W; Isava, D. M. (2008): How
eec ve are school bullying interven on programs a meta-analysis of
interven on research. School Psychology Quarterly, 23 (1): 26 42.
12. Nansel, T. R.; Overpack, M.; Pilla, R. S.; Ruan, W. J.; Simons-Morton, B.;
Scheidt, P. (2001): Bullying behaviors among US youth. Journal of the
American Medical Associa on, 285, 2094 2100.
13. Olweus, D. (1998): Nasilje meu djecom u koli: to znamo i to moemo
uini . Zagreb: kolska knjiga.
14. Pregrad, J. (2010): Knjiica za roditelje: program prevencije vrnjakog
zlostavljanja Za sigurno i po cajno okruenje u kolama. Zagreb: Ured
UNICEF-a za Hrvatsku.

349
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

15. Radoaj, T.; Pregrad, J. (2010): Stop nasilju meu djecom 5 godina
sustavnog rada na prevenciji vrnjakog zlostavljanja. U: V. Kolesari (ur.),
Zbornik radova sa skupa Nasilje nad djecom i meu djecom (2008.). Osijek:
Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, 381 387.
16. Radoaj, T. (2005): Nasilje meu djecom. Dijete i drutvo, 7 (1): 102
116.
17. Rigby, K. (2006): Zlostavljanje u koli: to moemo uini ?. Zagreb:
Mosta.
18. Rigby, K. (2002): A meta-evalua on of methods and approaches to
reducing bullying in pre-schools and early primary school in Australia,
Canberra: A orney-Generals Department.
19. Shogakusei, M. (2003): The Eects of Bullying. Tokyo: Benesse
Educa onal Research Center, 23 (2): 1 2.
20. Smokowski, P. R.; Holland Kopasz, K. (2005): Bullying in school: An
overview of types, eects, family characteris cs and interven on
strategies. Children & Schools, 27 (2): 101 110.
21. Staneva, Z.; Molhova, M. (2011): The bullying phenomenon in Bulgaria.
Psychology, Society, & Educa on, 3 (2): 79 89.
22. kolski preven vni m O avle (2012): Zajedno vie moemo.
23. <h p://oscavle.skole.hr/preven vni_programi_i_ak vnos /zajedno_
vise_mozemo>, 1. oujka 2013.
24. Tomi-La nac, M.; Nikevi-Milkovi, A. (2009): Procjena uinkovitos
UNICEF-ovog programa prevencije vrnjakog nasilja i zlostavljanja.
Ljetopis socijalnog rada, 16 (3): 635 657.
25. Udruga roditelja KORAK PO KORAK (2010): CAP program. <h p://www.
udrugaroditeljakpk.hr/cap-program-prevencije-zlostavljanja-djece/
opcenito-o-cap-programu/129-cap-program>, 15. lipnja 2012.
26. UNICEF (2010): Vie informacija o programu. <h p://www.unicef.hr/
show.jsp?page=148618>, 15. lipnja 2012.
27. Velki, T. (2012a): Provjera ekolokoga modela djejega nasilnikoga
ponaanja prema vrnjacima. Neobjavljeni doktorski rad. Zagreb:
Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet.
28. Velki, T. (2012b): Rizini i za tni faktori kod pojave nasilja meu
djecom. U: D. incek (ur.), Zbornik radova s 3. znanstveno-strunog
skupa posveenog pitanjima nasilja Psihosocijalni aspek nasilja u

350
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

suvremenom drutvu izazov obitelji, koli i zajednici (2010.). Osijek:

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet,
Drutvo psihologa Osijek, 139 158.
29. Vlada Republike Hrvatske (2004): Program ak vnos za sprjeavanje
nasilja meu djecom i mladima. <h p://www.dijete.hr/hr/dokumen -
mainmenu-83/nacionalni-planovi-i-strategije-mainmenu-75/zatita-
od-nasilja-mainmenu-78/doc_details/83-program-aktivnosti-za-
sprjeavanje-nasilja-meu-djecom-i-mladima.html>, 30. svibnja 2013.
30. Vlahovi-te , V.; Vizek Vidovi V. (2000): Evaluacija projekta Prevencija
zlostavljanja djece kroz kolski sustav i lokalnu zajednicu CAP. Zagreb:
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
31. Zlokovi, J. (2004): Nasilje meu vrnjacima problem obitelji, kole i
drutva. Pedagogijska istraivanja, 1 (2): 207 220.

351
T. Velki, K. Ozdanovac: Preven vni programi... k. vjesn. 63, 3 (2014) 327-352

Tena Velki*
Ksenija Ozdanovac**

BULLYING PREVENTION PROGRAMS IN PRIMARY SCHOOLS

IN OSIJEK-BARANJA COUNTY

Summary: The goal of this research was to examine which bullying preven on
programs are implemented in elementary schools across the Osijek-Baranja
County territory and what kind of eciency they have. We used a survey
ques onnaire which was specially designed to meet the purpose of the research.
The research was conducted with professional associates (pedagogues and
psychologists) in 67 elementary schools of Osijek-Baranja County. The results
show that most of the Countys schools (91%) do implement some of the bullying
preven on programs. The results also suggest that schools which implemented
programs con nuously for many years in a row es mate bigger decrease in
bullying. According to the results obtained there is no sta s cally significant
dierence in the es ma ons of eciency between schools with respect to the
dura on of the program. Also, schools with more dierent groups of par cipants
involved in the implementa on do not es mate bigger success of the preven on
program in comparison to schools with fewer dierent groups of par cipants.
Keywords: bullying, preven on, preven on programs.

* doc. dr. sc. Tena Velki, *Tena Velki, senior lecturer, PhD
Sveuilite u Osijeku University of Osijek
Uiteljski fakultet Faculty of Primary School Educa on
tena.velki@gmail.com tena.velki@gmail.com
**Ksenija Ozdanovac, mag. prim. educ. **Ksenija Ozdanovac, M. A.
Sveuilite u Osijeku University of Osijek
Uiteljski fakultet Faculty of Primary School Educa on
kozdanovac@ufos.hr ozdanovac@ufos.hr

352