Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2

__________________________________________________________________________

Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2

Basel II predstavlja sveobuhvatan pristup upravljanju rizicima i nadzoru banaka. On

e doprinijeti poveanju sigurnosti i zdravog poslovanja banaka, ojaati stabilnost
financijskog sustava u cijelini, te poboljati sposobnost financijskog sustava u slubi
potpore odrivom rastu svekolikog gospodarstva... On jami da e regulativa kapitala
ostati temelj sigurnosti i zdravlja bankarstva u 21. stoljeu... Zadovoljstvo mi je
ponuditi ovaj revidirani okvir meunarodnoj zajednici.

Jean Claude Trichet, predsjednik i direktor nadzornih tijela

sredinjih banaka skupine zemalja G-10 i predsjednik
Europske centralne banke, lipanj 2004.

Financijski sektor iz temelja se promijenio tijekom u zadnjih dvadesetak godina.

Napredak u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, deregulacija i globalizacija,
glavni su uzronici ovakvih promjena. U situaciji ovako dinaminog okuenja svakako
se kao dominantno postavlja pitanje poveanog rizika poslovanja. Prema tome,
izrazito je bitno odrediti koliko minimalno vlastitog kapitala banka treba osigurati da
joj se nikad ne dogodi insolventnost, odnosno da bi pokrila sve neoekivane gubitke.
Odgovor na ovo pitanje svakako daje Basel II. Basel II se zasniva na fleksibilnosti i
sofisticiranim pristupima mjerenju kreditnog i operativnog rizika. Time se donosi
jedan sasvim novi mentalitet u nainu reguliranja poslovanja banaka

Osnovni cilj ovog dokumenta je istaknuti vanost procjene kreditnog portfelja ija bi
rizinost imala odgovarajuu kapitalnu adekvatnost.
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

2.1. PRIKAZ BAZELSKOG SPORAZUMA

Basel regulativa propisuje pokrivanje rizika kojima su izloene financijske institucije

kapitalom, a donosi ju Basel Committee on Banking Supervision (Bazelski odbor).
Basel Committee on Banking Supervision sastaje se u Bank for International
Settlements (BIS) u Baselu. Otuda i potjee naziv regulative Basel. BIS je osnovana
1930. i najstarija je meunarodna financijska institucija.

Bazelski odbor sa sjeditem u Baselu osnovan je 1975. godine od strane guvernera

G-10 zemalja. Danas se sastoji od predstavnika sredinjih banaka i nacionalnih
nadzornih organa banaka 12 zemalja. Konkretno, ine ga lanovi dunosnici
nacionalnih supervizora Belgije, Kanade, Francuske, Njemake, Italije, Japana,
Luxemburga, Nizozemske, panjolske, vedske, vicarske, Velike Britanije i SAD.
Cilj Odbora je uskladiti bankarski nadzor na meunarodnoj razini te stvarati
preduvjete za intenziviranje meunarodne konkurencije banaka.

2.1.1. KRONOLOGIJA NASTANKA BASELA II

Prethodnica Baselu 2 je dananja regulativa o adekvatnosti kapitala tzv. Odluka o

adekvatnosti kapitala (Basel I). Basel I izdan je 1988. godine. Njegova glavna
znaajka je injenica da je dao definiciju jamstvenog kapitala i okvir da jamstveni
kapital treba pokrivati 8% rizika. Postojei Bazelski sporazum o kapitalu iz 1988.
godine, imao je vrlo pozitivan uinak na visinu kapitala banaka, odnosno zaustavio je
negativan trend smanjivanja i doveo do poveanja kapitala banaka. No ipak,
protekom vremena Basel I nije uspio adekvatno odgovoriti na sva bitna pitanja. Stoga
je uvelike izmijenjen 1996. godine kada su u njega ukljueni kapitalni zahtjevi za
trine rizike. Cijeli proces ka stvaranju Basela II zapoeo je u lipnju 1999. kada je
Bazelski odbor slubeno objavio prvi prijedlog Novog kapitalnog standarda (The
New Basel Capital Accord) koji e zamijeniti Basel I. (CP1). Nakon toga, u sijenju
2001. god. uslijedio je detaljniji skup konzultativnih dokumenata tzv. drugi
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
konzultativni papir (CP2). Nakon intenzivne interakcije sa predstavnicima banaka, u
travnju 2003. godine, Bazelski odbor za bankovnu superviziju izdao je svoj trei
konzultativni papir (CP3) o Novom bazelskom sporazumu o kapitalu (Basel II).
Konaan tekst Basela II objavljen je u lipnju 2004, a aktualni slubeni start Bazela II u
razvijenim zemljama krenuo je sa 31.12.2006. godine.

2.1.2. OSNOVNE POSTAVKE BASELA II

Basel 2 predstavlja novi koncept izraunavanja adekvatnosti kapitala banke, nudei

pri tom nova pravila u mjerenju i upravljanju rizicima kojima je banka izloena u svom
poslovanju. S obzirom da je apital je osnova baninog rasta, te zatita od
neoekivanih gubitaka, Basel II definira kolika je vrijednost vlastitog kapitala banke
dostatna za pokrie svih neoekivanih gubitaka. Svrha toga je da vlastiti kapital koji
ima primarnu funkciju zatite banke od rizika insolventnosti bude uvijek odgovarajue
vrijednosti prilagoene rizinoj izloenosti banke. Definiranje adekvatnosti kapitala
ima iznimnu ulogu za rast, razvoj i stabilnost banke. Naime, prenizak kapital banke
stvara mogunost nesposobnosti apsorpcije gubitaka, veu vjerojatnost bankrota, te
ugroavanje depozitara. S druge strane, previsoki kapital onemoguuje ostvarivanje
dovoljno visoke razine povrata na izvore sredstava, te time dovodi i do problema
profitabilnosti poslovanja.

Samo prihvaanje Baselskih standarda nije obveza, ve slobodan izbor svake

drave. Od 1988. godine do sada vie od 100 zemalja u cijelosti ili djelomino
primijenilo je Basel I. I u odnosu na Basel 2 strategije pojedinih zemalja se razlikuju.
Na primjer, SAD za sada ima namjeru primijeniti rjeenja iz Basela 2 samo na velike
banke s meunarodnim poslovanjem tj. primjeniti e samo najnaprednije pristupe i to
samo na svojih cca. 20 najveih banaka, ostale banke e ostati na Basel I regulativi.
Nasuprot tome, Europska unija ima namjeru donijeti direktivu kojom bi obvezala sve
banke svih zemalja lanica na primjenu Basela 2, poevi od kraja 2006., odnosno
2007. godine za koritenje naprednih tehnika. Ostale zemlje donose vlastite
strategije u skladu sa svojim mogunostima, ciljevima i prioritetima, no veina
predvia primjenu u narednom desetogodinjem razdoblju. (Maleti, 2005.). Osnovni
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
cilj ovog dokumenta je obuhvat kompleksnog profila rizika na razini banke kao cjeline
te usklaivanje strategije rizika i vlastitog kapitala. (Osmanagi Bedenik, 2005.)
Baselom II se ele postii usklaenje razine regulatornog kapitala s baninim rizinim
profilom i jaanje globalnog financijskog sustava.

Temelji se na tri stupa (Jakovevi, 2003.):

1. minimalni kapitalni zahtjevi (Stup 1),

2. nadzor nad adekvatnou kapitala (Stup 2),
3. trina disciplina (Stup 3).

Grafikon 1: Struktura Basela II

Izvor: Rezultati upitnika o novom bazelskom sporazumu o kapitalu, lipanj 2004

Stupovi su meusobno komplementarni, svaki od njih omoguuje neto to druga

dva stupa nisu u mogunosti pruiti i svaki je bitan za ostvarenje ukupnog cilja
Basela II poboljanju kvalitete sustava upravljanja rizicima i doprinosu financijskoj
stabilnosti.
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
2.2. STUP 1 - MINIMALNI KAPITALNI ZAHTJEVI

Prvi stup Basela 2 odreuje minimalne zahtjeve za kapitalom1 banaka donosi veu
osjetljivost na rizike. U odnosu na Basel I, Basel II donosi viestruke promjene, ali
sam pojam i definicija regulatornog kapitala nije se promijenila. To je ona vrijednost
kapitala koju banka mora imati za pokrie neoekivanih gubitaka, a sastoji se u
pravilu od temeljnog kapitala, zadranih zarada i priuva poslije oporezivanja te
dopunskog kapitala. (Varjai, 2003.). Omjer potrebnog (jamstvenog) kapitala u
odnosu na izloenost rizicima banke od 8%2 ostaje nepromjenjen.

U tom smislu, koeficijent adekvatnosti kapitala prema Baselu II, izraunava se

razlomkom iji je brojnik raspoloivi jamstveni kapital, a nazivnik rizikom ponderirana
aktiva. (Martinjak, 2004.)

jamstveni kapital
Stopa adekvatnosti kapitala = 8%
ponderirana aktiva

Tako izraunati koeficijent, prema Baselu 2 kao i prema postojeem sporazumu,

mora u svakom trenutku iznositi najmanje 8%. Prema tome, u tom segmentu nije bilo
promjena - po novom standardu i dalje stoji zakonska obveza banaka da posluju
odravajui ovu stopu minimalne adekvatnosti kapitala.

Promjene koje donosi Basel 2 odnose se na mjerenje i analizu rizika kojem su banke
izloene (tj. ono to se nalazi u nazivniku jednadbe).

Dok stari standard u definiciji rizine aktive prepoznaje samo kreditni i trini rizik,
pretpostavljajui da su ostali rizici pokriveni kroz obuhvat prethodna dva, novi
kapitalni standard Basel II. nudi sljedee inovacije (Overview of The New Basel
Capital Accord, 2003.):

korjenitu promjenu kvantifikacije kreditnog rizika;

1
minimal capital requirements
2
Minimalna stopa adekvatnosti kapitala prema Zakonu o bankama ( NN, br 168/2002 ) je 10%
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
uvoenje kategorije operativnog rizika, njegovog mjerenja i ukljuivanja u nazivnik
za izraun koeficijenta adekvatnosti kapitala.

2.2.1. KREDITNI RIZIK

I pored uvoenja novih kategorija rizika kreditni rizik je i dalje najbitnijiBazelski odbor
u ovom kontekstu nudi nekoliko opcija za izraunavanje minimalnih kapitalnih
zahtjeva u Stupu 1, to znai da svaka banka moe sama odabrati onaj nain koji je
najprimjereniji njezinim specifinostima tj. njezinom rizinom profilu. To proizilazi iz
injenice da se poslovanje i rizici, kojima su banke izloene, meu njima dosta
razlikuju pa zbog toga jednak nain mjerenja rizika ne daje odgovarajue rezultate u
svih banaka.

Metode mjerenja kreditnog rizika prema Baselu II su (Consultative Document;

Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.):

standardizirani pristup (SA)3

osnovni interni sustav rasporeivanja (FIRB)4
napredni interni sustav rasporeivanja (AIRB)5

Banka nije duna koristiti odreeni pristup, ve sama odabire onaj koji joj najbolje
odgovara ovisno njenom rizinom profilu. Meutim, svakako joj je u cilju u konanici
prei sa standardiziranih metoda gdje su sve komponente fiksno postavljene od
strane supervizora, ka metodama zasnovanim na internim modelima upravljanja
rizicima koje su preciznije. Jer, to je sofisticiranije upravljanje rizicima na temelju
internih modela banaka to su manji kapitalni zahtjevi. (Varjai, 2003.)

3
Standardised Approach
4
Foundation Internal ratings-based approach
5
Advanced Internal ratings-based approach
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

2.2.1.1. STANDARDIZIRANI PRISTUP

Standardizirani pristup slian je vaeem Basel I standardu. Namjenjen je

prvenstveno bankama koje ele jednostavan sustav adekvatnosti kapitala. Koristei
ovaj pristup, banke svojim potraivanjima dodjeljuju propisane pondere rizika ovisno
o karakteristikama potraivanja (tj. kome je namjenjen kredit). Ovaj pristup je u
principu modificiran postojei Basel I standard. Neki elementi su zadrani, ali
uvedene su i neke novosti.

Zadrano je sljedee:

Temelji se na uspostavi fiksnih pondera rizika koji se odreuju prema vrsti

potraivanja. Te rizine pondere odreuju i propisuju supervizori, a poslovne
banke su ih dune usvojiti i primjenjivati pri izraunu adekvatnosti kapitala.
Kategorije potraivanja definirane u standardiziranom pristupu obuhvaaju
potraivanja od dravnih institucija, banaka, trgovakih drutava, stanovnitva,
te potraivanja osigurana zalogom nad nekretninama.

rizine kategorije 0%, 20%, 50%, 100%

ovaj pristup ne zahtijeva interni rejting od strane banke, ve se kvaliteta

dunika ili mjeri od strane vanjske agencije ili se potraivanju prema takvom
klijentu dodjeluje ponder rizika 100%. (The New Framework for Capital
Adequacy (Basel II), 2003)
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
Najvanije novosti:

mogunost odreivanja pondera rizika na bazi ratinga ECAI6. Novi kapitalni

standard doputa i potie primjenu kreditnog rejtinga od eksterne institucije za
procijenu kreditnog rejtinga7 Izabiru ih nacionalni supervizori, koji i donose
odluku o priznavanju pojedinih ECAI. Banke moraju objaviti koje ECAI koriste,
te ih dosljedno primjenjivati za sve tipove potraivanja

dodana rizina kategorija 150% - ovaj ponder dodjeljuje se subjektima koji su
rangirani loije od (B-) i kreditima koji su u zakanjenju plaanja dulje od 90
dana, a rezerviranja za gubitke su manje vrijednosti od 20% ukupnog
nepodmirenog potraivanja. (Consultative Document; Overview of The New
Basel Capital Accord, 2003.)

vie pondera rizika za potraivanja od poduzea (nisu svi u 100%)

krediti stanovnitva sada u 2 kategorije (35% i 75%) - Izloenost banaka
kreditnom riziku stanovnitva specifino je razraena. Potraivanja ukljuena u
portfelj stanovnitva prema novim pravilima dobivaju rizini ponder od 75% u
odnosu na dosadanji ponder od 100%. Krediti osigurani hipotekom na
rezidencijalnu nekretninu uz odreene uvjete mogu imati stupanj (ponder)
rizika od samo 35% - supervizor ga moe izmjeniti ako misli da je prenizak za
njegovo trite. Krediti malim i srednjim poduzetnicima mogu se ukljuiti u
portfelj stanovnitvu ako potraivanje usmjereno na jednu ili vie s njom
povezanih osoba nije vee vrijednosti od 1 milijun (eura), uz zahtjev za
disperziranost portfelja, jer izloenost prema jednoj osobi ne bi smjela
premaiti 0,2% ukupnog portfelja stanovnitvu. (Varjai, 2003.)

Razvoj i primjena tehnika kojima se smanjuje kreditni rizik8 - proiren obuhvat
kolaterala, hipoteka, garancija, kreditnih derivata - cilj pristupa je smanjujiti
minimalni kapitalni zahtjev.

6
External Credit Assessment Institutions eksterne institucije za procjenu kreditnog rizika
7
Poznate su meunarodne agencije npr. Standard&Poor's i Moody's
8
credit risk mitigation
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
Pregled predloenih pondera rizika koje banke u Hrvatskoj dodjeljuju svojim
klijentima ovisno o vrsti potraivanja:

Tablica 1. Ponderi rizika za potraivanja od dravnih institucija i banaka

Izvor: Rezultati upitnika o novom bazelskom sporazumu o kapitalu, lipanj 2004

Tablica 2. Ponderi rizika za potraivanja od trgovakih drutava i stanovnitva

Izvor: Rezultati upitnika o novom bazelskom sporazumu o kapitalu, lipanj 2004

 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

2.2.1.2. INTERNI SUSTAV RASPOREIVANJA

Interni sustavi rangiranja klijenata predstavljaju najznaajniju inovaciju Basela II.

Ovakav pristup mjerenju kreditnog rizika preuzet je iz prakse velikih internacionalnih
banaka. Za razliku od standardiziranog pristupa gdje sve parametre rizinosti za
utvrivanje minimalnih kapitalnih zahtjeva zadaje regulator, u IRB pristupu banke
same mjere kljune karakteristike dunikove kreditne sposobnosti. (Consultative
Document; Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.). To znai kako e
banke koje e primjenjivati IRB pristup moi same kvantificirati kljune karakteristike
dunikove kreditne sposobnosti pri odreivanju potrebne visine kapitalnog zahtjeva.
U tome lei bitna razlika u odnosu na standardizirani pristup u kojemu sve parametre
rizinosti za utvrivanje kapitalnih zahtjeva zadaje regulator.

Prema IRB pristupu banka razvrstava svoja potraivanja u 5 osnovnih grupa ovisno o
karakteristikama rizinosti (Martinjak, 2004.):
trgovaka drutva
dravne institucije
banke
stanovnitvo
vlasniki vrijednosni papiri

Za svaku skupinu potraivanja bitno je odrediti sljedee kljune elemente IRB

pristupa (QIS 3, 2002.):

Komponente rizika (odreuju se interno ili ih je zadao supervizor)

Izraun ponderirane imovine (sredstva putem kojih se komponente rizika
transformiraju u rizikom ponderiranu imovinu, a potom i u kapitalne zahtjeve)

Minimalni zahtjevi (odnose se na standarde koje banke moraju zadovoljiti ele
li primjenjivati IRB pristup)

Osnovne komponente rizika (QIS 3, 2002.):

 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

Vjerojatnost neplaanja (PD9) - vjerojatnost da dunik nee uredno ispuniti
svoje obveze

Gubitak u trenutku neplaanja (LGD10) uvjetovan vrstom kolaterala

Izloenost u trenutku neplaanja (EAD11) uvjetovan vrstom potraivanja

Dospijee (M12) koje mjeri preostalo vrijeme ekonomskog dospijea
izloenosti.

S obzirom da ove komponente slue kao inputi za izraun ponderirane imovine, one
direktno utjeu na visinu kapitalnih zahtjeva. Visoke vrijednosti za PD, LGD, EAD i M
vode ka viim kapitalnim zahtjevima i obratno - nie vrijednosti komponenti rizika
vode ka niim kapitalnim zahtjevima.

Razlikuju se dvije varijante IRB pristupa:

Osnovni pristup internog rangiranja klijenata (FIRB)

Napredni pristup rangiranja klijenata (AIRB)

Te se verzije primarno razlikuju po tome odreuje li komponente rizika banka prema

vlastitim procjenama ili ih specificira supervizor.

Tablica 3: Osnovna razlika izmeu FIRB i AIRB pristupa

Komponenta rizika FIRB AIRB

PD Vlastita procjena banke Vlastita procjena banke
LGD Zadaje supervizor Vlastita procjena banke
EAD Zadaje supervizor Vlastita procjena banke
M Zadaje supervizor Vlastita procjena banke

Izvor: Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.; obrada autor

9
Probability of default
10
Loss given default
11
Exposure at default
12
Maturity
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
Iz tablice je vidljiva razlika u primjeni osnovnog i naprednog pristupa internog
rangiranja. Kljuna razlika je u podacima, koje u AIRB pristupu osiguravaju same
banke, dok ih u FIRB pristupu specificiraju supervizori.

Potraivanja unutar skupine trgovakih drutava i stanovnitva dalje se rasporeuju u

nekoliko podskupina. Konkretno, kada je rije o poduzeima, kao i u
standardiziranom pristupu SME moe biti dodjeljen u razliite razrede izloenosti i
pristupe koji rezultiraju razliitim ponderima rizika (Overview of The New Basel
Capital Accord, 2003.):

Poduzeu svrstanom u razred Corporate pod osnovnim IRB pristupom,

dodjeljuje se ponder rizika ovisno o PD, LGD i veliini tvrtke. Tako se
poduzeu sa ukupnim godinjim prihodom izmeu 5 i 50 milijuna eura
dodjeljuje snien PD. LGD za kredit koji nije osiguran kolateralom unaprijed je
zadan od strane supervizora i iznosi 45% (ili 75% ukoliko se radi o zajmu bez
prioriteta vraanja). Ovisno o kolateralu razina LGD moe biti sniena i do 0%
to vodi takoer ka ponderu rizika od 0% i konano bez troka kapitala.
Poduzeu svrstanom u razred Corporate pod naprednim IRB pristupom,
dodjeljuje se ponder rizika ovisno o PD, LGD, M i veliini tvrtke koristei isti
izraun ponderirane imovine kao i pri osnovnom pristupu. Za razliku od
osnovnog pristupa interna procjena LGD moe dovesti do niih kapitalnih
zahtjeva ukoliko postoji kolateral. Za kredit koji nije osiguran kolateralom
primjena naprednog pristupa moe rezultirati viim kapitalnim zahtjevima
budui da LGD nije limitiran na 45%. Interna procjena za EAD i M moe
takoer dovesti do niih ili viih kapitalnih zahtjeva.
SME koje ispunjava kriterije za kvalificiranje pod Retail13 ponder rizika ovisi o
internoj procjeni banke za PD, LGD i EAD. Naime za izloenost Retailu ne
postoji primjena osnovnog IRB pristupa, tj. svi se inputi raunaju interno.
Takoer ne uzima se u obzir M i veliina tvrtke (mjerena ukupnim prihodom
tog poduzea). Sve to vodi ka znatno niim kapitalnim zahtjevima nego
prilikom svrstavanja poduzea pod Corporate.

13
Ukoliko je ukupna izloenost prema klijentu manja od 1 milijun eura
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
Iz svega navedenog, jasno je da e banke koje koriste AIRB pristup imati
maksimalnu fleksibilnost, jer gotovo sve ulazne podatke osiguravaju na temelju
vlastitih procjena. Upravo stoga, prema rezultatima istraivanja provedenog meu
europskim bankama14 gotovo sve znaajne banke na svjetskom tritu nastoje uvesti
interne modele upravljanja kreditnim rizikom, osobito napredne.

Grafikon 2: Pristup mjerenja kreditnog rizika koji e koristiti velike banke

(lanice G40)

Izvor: Rezultati istraivanja europskih banaka, 2005.

Kao to je vidljivo iz prethodne slike, od 33 velike banke njih 32 (odnosno 97%)

planiraju poeti koristiti napredni IRB pristup tijekom 2007./2008. godine. Jedino
jedna velika banka ne eli primjenjivati AIRB pristup.

14
Istraivanje je provedeno u drugoj polovici 2004. godine. U njemu su sudjelovale 104 banke diljem Europe koje
ukupno pokrivaju otprilike 40% aktive europskog bankovnog sustava. Od toga su 33 banke iz skupine 44 najvee
banke u Europi (G40) i 71 banka iz kategorije malih i srednjih banaka (S1000)
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

Grafikon 3: Pristup mjerenja kreditnog rizika koji e koristiti velike banke

(lanice S1000)

Izvor: Rezultati istraivanja europskih banaka, 2005.

Iz slike 3 vidljivo je kako i veina malih i srednjih europskih banaka takoer tei ka
primjeni naprednog IRB pristupa. Meutim, jedna etvrtina njih planira primjeniti
osnovni IRB pristup, a jedna etvrtina ili standardizirani pristup ili jo nije donijela
odluku.

No unato planovima veine banaka, razna istraivanja koja su bila sastavni dio i
prethodila procesu donoenja Novog kapitalnog standarda, pokazala su da trenutno
veini banaka nisu dostupni podaci na temelju kojih bi mogli pouzdano procijeniti
LGD i EAD, dok za izraun PD veina banka raspolae referentnim podacima.
Naime, sukladno propisima Basela 2 da bi banka uope mogla primjeniti IRB pristup
nuno je da posjeduje podatke o pojedinim komponentama rizika za odreeni
vremenski interval (Varjai, 2003.):

- za izraun PD - 2 godine podataka (za FIRB) tj. 5 godina (za AIRB)

- za izraun EAD i LGD 7 godina (5 god.)

Iz tog razloga, sve znaajnije banke u svijetu ve su krenule sa prikupljanjem

podataka i formiranjem baze podataka. No kreiranje ovakve baze predstavlja
znaajan teret za banku, prije svega u trokovnom smislu.
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
Meutim, Basel II doputa primjenu naprednog IRB pristupa tj. vlastite procjenu
kljunih parametara rizika samo onim bankama kod kojih su zadovoljeni strogi
kvalitativni i kvantitativni zahtjevi postavljeni u standardu.
Sukladno tome, neki osnovni preduvjeti za primjenu IRB pristupa (QIS 3, 2002.) su:

Dizajniranje sustava rasporeivanja - kljuan je element njegove uinkovitosti.

Dizajn internog sustava rasporeivanja mora osigurati kvalitetnu distribuciju
izloenosti banke po razliitim stupnjevima rizika bez prevelikih koncentracija.
Sukladno Baselu 2, banka mora imati najmanje osam rizinih skupina za
rasporeivanje svojih dunika, te imati jasne kriterije za rasporeivanje
pojedininih dunika u odreene rizine skupine
Operativno funkcioniranje - on mora biti integralni dio procesa upravljanja
kreditnim rizikom. Banke IRB ne koriste samo pri donoenju odluke o
odobravanju kredita ve i pri odreivanju cijene kredita, upravljanju kreditnim
rizikom i sl. to banka vie rabi IRB, supervizor ima vie povjerenja u njegove
rezultate za procjenu
Raspoloivost i kvaliteta podataka - koji su potrebni za procjenu komponenti
rizika. Podaci mogu biti iz internih ili eksternih izvora, ali banka mora dokazati
da su oni relevantni. Stoga su potrebne viegodinje vremenske serije
podataka, to je ujedno i jedna od najveih prepreka banci za primjenu IRB
pristupa.
Nadzor nad sustavom
Korporativno upravljanje - sve materijalno znaajne aspekte procesa
procjene rizika i odreivanja rejtinga moraju odobriti uprava i nadzorni odbor,
tako da upravljake strukture banke moraju biti vrlo dobro upoznate s cijelim
procesom dodjeljivanja rejtinga i pripadajuim sustavom izvjetavanja.

S obzirom da je proces uvoenja IRB poprilino zahtjevan i iziskuje visoke trokove,

za oekivati je da e ga u Hrvatskoj primjenjivati velike banke sa dobro razvijenim
internim modelom upravljanja kreditnim rizikom, dok e za male regionalne banke
standardizirani pristup biti prihvatljiviji.
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

2.2.2. OPERATIVNI RIZIK

Globalizacija financijskih usluga, zajedno s rastuom razinom financijske tehnologije,

ine aktivnosti banaka, a time i razinu rizika sve sloenijima. Razvoj bankarskih
poslova sve vie uvjetuje da pored kreditnog i trinog rizika na znaaju dobivaju i
neki drugi rizici, osobito operativni. Upravo Bazelski odbor je prepoznao vanost
upravljanja ovim rizikom i njegov veliki utjecaj na iznos gubitaka.

Prema Basel II definiciji, operativni rizik je rizik gubitka koji je rezultat neadekvatnih
ili pogrenih internih procesa, ljudi, sustava ili vanjskih dogaaja. (QIS 3, 2002.)

Iako operativni rizik postoji od samih zaetaka bankovnog poslovanja, nije mu se

oduvijek pridavala osobita vanost, niti je postojao zahtjev za odgovarajuim
mjerenjem ove vrste rizika od strane banaka. No, odreene karakteristike
suvremenog naina poslovanja (automatizacija poslovanja, e-bankarstvo, novi
sofisticirani bankarski proizvodi, globalizacija bankovne industrije) uvjetovale su i
ozbiljnije bavljenje operativnim rizikom. U novije vrijeme, sve vie se smatra da je
operativni rizik drugi po znaaju u bankovnom poslovanju (Consultative Document;
Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.). Obveza izraunavanja kapitalnog
zahtjeva za operativni rizik najvei je novitet Basela II. (Pavlovi, 2004.). S obzirom
na to da ne postoji dugogodinja praksa banaka u upravljanju tim rizikom,
neadekvatna baza podataka i neodgovarajua informatika podrka teko je
upravljati operativnim rizikom. Ovaj dio standarda bilo je najtee definirati. Stoga je to
podruje poprilino grubo definirano.

Meu moguim alatima za utvrivanje i procjenjivanje operativnog rizika su (Baselski

odbor za nadzor banaka, Dobre prakse za upravljanje operativnim rizikom i nadzor
nad njim, 2003.) :

Samoprocjenjivanje ili procjenjivanje rizika: banka procjenjuje svoje operacije i

aktivnosti s obzirom na katalog potencijalnih osjetljivosti na operativni rizik.
Ovaj se proces provodi iznutra i esto ukljuuje kontrolne popise i/ili radionice
za utvrivanje jakih i slabih strana okruja glede operativnog rizika.
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

Razvrstavanje rizika (eng. risk mapping): u ovom se procesu razliite poslovne

jedinice, organizacijske funkcije ili poslovni tokovi razvrstavaju prema vrsti
rizika. Ovaj zadatak moe otkriti podruja slabosti i pomoi upravi u
odreivanju prioriteta daljnjih aktivnosti.

Pokazatelji rizika: pokazatelji rizika su statistiki i/ili metriki podaci, esto

financijski, koji mogu dati uvid u rizinu poziciju banke. Ovi se pokazatelji
obino redovno preispituju (primjerice, mjeseno ili tromjeseno) kako bi se
banke upozorile na promjene koje mogu biti indikativne za problem povezan s
rizikom. Takvi su pokazatelji, na primjer, broj propalih transakcija, stope
prometa po zaposleniku i uestalost i/ili ozbiljnost pogreaka i propusta.

Mjerenje: neke su banke poele kvantificirati svoju izloenost operativnom

riziku koristei se razliitim pristupima. Na primjer, podaci o iskustvu banke
koje se odnosi na povijesni gubitak mogu dati znaajne informacije za
procjenu izloenosti banke operativnom riziku i razvijanju politike za
smanjenje/kontroliranje toga rizika. Neke banke takoer kombiniraju unutarnje
podatke o gubicima s vanjskim podacima o gubicima, analizama scenarija i
imbenicima za procjenu rizika.

Tri su osnovne metode izrauna kapitalnog zahtjeva za operativni rizik (QIS 3, 2002):

1. pristup osnovnog pokazatelja (BIA15),

2. standardizirani pristup (SA),
3. pristup naprednog mjerenja (AMA16).

Sasvim logino, banke se potiu da napreduju u primjeni naprednijih metoda.

15
The Basic Indicator Approach
16
Advanced Measurement Approaches
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

2.2.2.1. PRISTUP OSNOVNOG POKAZATELJA

Pristup osnovnog pokazatelja najjednostavnija je metoda izraunavanja kapitalnih

zahtjeva. Trogodinji prosjek neto operativnog prihoda banke mnoi se s fiksnim alfa
postotkom (15%). (Varjai, 2003.)

Kapitalni zahtjev (KZ) rauna se pomou skaliranja jednog indikatora neto

operativnog prihoda (Perkovi, 2005.):

KZBIA = [(GI1...n x )] / n

GI = neto operativni prihod (neto kamatni prihod + neto nekamatni prihod)

tijekom protekle 3 godine
n=3
= 15%17

Ova metoda daje samo openitu procjenu izloenosti operativnom riziku, najmanje je
precizna metoda, te nije za velike meunarodne banke.

2.2.2.2. STANDARDIZIRANI PRISTUP

Standardizirani pristup naprednija je metoda od BIA i predstavlja minimalni kriterij koji

bi trebale koristiti internacionalne banke pri izraunu kapitalnog zahtjeva za operativni
rizik.
Kapitalni zahtjevi se prema standardiziranom pristupu izraunavaju tako da se
ukupne aktivnosti banke podijele na osam poslovnih podruja (npr. kreditiranje
stanovnitva, korporativne financije, platni promet i sl.), potom se neto operativni
prihod svake poslovne linije mnoi s beta faktorom propisanim za svaku poslovnu
liniju (Martinjak, 2004.). Npr. 18% za corporate, 12% za retail poslovanje i sl.

17
odreeno od BISa prema kalkulaciji da KZ bude oko 12% jamstvenog kapitala
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

Ukupni kapitalni zahtjev za banku izraunava se kao zbroj pojedinanih kapitalnih

zahtjeva za osam poslovnih linija (Perkovi, 2005.).

KZSA = {godina1-3max [(GI1-8 x 1-8), 0]} / 3

GI = godinji neto operativni prihod

= fiksni postotak po podrujima poslovanja
(sukladno unaprijed zadanim parametrima od strane supervizora)

Ta podjela u 8 poslovnih podruja najee se zove mapiranje. Proces mapiranja

mora biti dokumentiran, a svako novo podruje poslovanja mapira se u odgovarajue
podruje. Ako se neko podruje ne moe mapirati svrstava se u podruje s najveom
betom.

Kako bi mogle primjenjivati standardizirani pristup, banke moraju zadovoljiti

minimalne kvalitativne zahtjeve koje je propisao Bazelski odbor (Martinjak, 2004.):

1. oformiti neovisnu organizacijsku jedinicu odgovornu za upravljanje operativnim

rizikom.
2. osigurati redovito praenje podataka o operativnom riziku, ukljuujui znaajne
gubitke po pojedinoj poslovnoj liniji.
3. menadment banke treba dobivati redovita izvjea o izloenosti operativnom
riziku.
4. sustav upravljanja mora biti kvalitetno dokumentiran, te mora postojati mehanizam
kontrola postupanja prema dokumentiranim procedurama
5. interni / eksterni revizori moraju redovito provoditi revizije sustava operativog rizika

Supervizor ima pravo na odreeni period promatranja prije nego odobri uporabu SA.
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

2.2.2.3. PRISTUP NAPREDNOG MJERENJA

AMA predstavlja najnapredniji pristup mjerenju operativnog rizika. Ova metoda

dozvoljava da banka izrauna kapitalni zahtjev za operativni rizik prema internoj
meodologiji. Pristup se temelji na internim podacima banaka o gubicima uzrokovanim
operativnim rizikom. Za uporabu metode AMA banka mora zatraiti i dobiti
suglasnost supervizora.

Prelazak na raunanje kapitalnog zahtjeva ovom metodom je postepen. Pri tom je

nuno i uvjet je da su zadovoljeni odreeni kvantitativni i kvalitativni standardi.
Kvalitativni zahtjevi su gotovo identini onima koje banka mora zadovoljiti da bi
primjenjivala standardizirani pristup. Kod kvantitativnih zahtjeva, s obzirom da se
upravljanje ovim rizikom stalno razvija, Basel II ne propisuje specifian pristup za
izraun operativnog rizika.

Kvantitativni zahtjevi reguliraju obvezu redovitog prikupljanja (QIS, 2003.):

- internih podataka o gubicima i koritenje
- eksternih podatka u odreenim sluajevima;
- scenarij analize - angairanje strunjaka koji e ih provoditi
- okruenja - u obzir treba uzeti i njegove kljune karakteristike i imbenike
interne kontrole koji mogu izmijeniti svoj profil operativnog rizikate koritenje
tehnika za smanjivanje izloenosti operativnom riziku.

Banke se potiu da napreduju u primjeni naprednijih metoda, a internacionalne

banke ne bi trebale koristiti BIA.

Ukljuivanjem operativnog rizika u izraun minimalnih kapitalnih zahtjeva, supervizori

su obuhvatili sve znaajne rizike sa kojima se banke susreu u svojem poslovanju, te
stvorili okvir koji je osjetljiviji na rizike. Iako je upravljanje operativnim rizikom tek u
fazi razvoja mnoge znaajne banke danas alociraju 20% i vie svojeg internog
kapitala zbog operativnog rizika (Varjai, 2003.).
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

2.2.3. TRINI RIZIK

Trini rizik predstavlja potencijalni gubitak uzrokovan nepovoljnim promjenama na

tritu: kamatnih stopa, deviznih teajeva, cijena, indeksa i/ili ostalih faktora koji utiu
na vrijednost finansijskih instrumenata. Najee, glavni izvori trinog rizika su
devizne pozicije i rizik kamatne stope (Cassidy and Gizycki, 1997.).

Nain izraunavanja minimalnih kapitalnih zahtjeva za trini rizik ostaje

nepromjenjen u odnosu na smjernice iz 1996. Tada je, kao odgovor na sve veu
izloenost trinom riziku, trini rizik izdvojen kao posebna kategorija. Od te godine
bankama je dozvljeno koritenje internih modela upravljanja trinim rizikom za
izraunavanje kapitalnih zahtjeva. (Varjai, 2003.)

Zahtjevi za kapitalom se odreuju (Varjai, 2003.):

- Standardiziranim pristupom
- Prema internim modelima
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

2.3. STUP 2 NADZOR NAD ADEKVATNOU KAPITALA

Basel II, pored Stupa koji se odnosi na definiranje minimalnog kapitalnog zahtjeva,
svojom strukturom predvia i postojanje Stupa 2. Stup 2 se odnosi na proces
nadzora supervizora. elja je Baselske regulative da proces nadzora uz osiguravanje
adekvatnosti kapitala banaka potakne banke na razvoj i primjenu boljih tehnika
upravljanja rizicima. Supervizorima se dodjeljuju diskrecijska prava pri odreivanju
kapitalnih potreba banaka relevantnih za njihov poslovni i rizini profil. Bit Stupa 2 je,
osigurati optimalnu visinu kapitala u skladu s rizinim profilom svake pojedinane
banke (Martinjak, 2004.). Time se uvodi dodatna fleksibilnost pri primjeni Basela II.
Kroz Stup 2 se procjenjuje zadovoljavanje minimalnih uvjeta za napredne pristupe iz
Stupa 1.

Ovom regulativom uprava banke je i dalje glavno tijelo odgovorno za osiguranje

minimalnog adekvatnog kapitala, dok se od supervizora oekuje da ima stalni uvid u
injenicu koliko dobro banka procjenjuje svoje potrebe za kapitalom (Overview of The
New Basel Capital Accord, 2003.). Ovim pristupom pokuavaju se pokriti podruja
rizika koja nisu dovoljno obuhvaena prilikom izrauna minimalnih kapitalnih zahtjeva
(npr. kamatni rizik, rizik likvidnosti, rizik koncentracije).

Prema mnogima, Stup 2 baziran je na etiri kljuna naela (Martinjak, 2004.;

Perkovi, 2005; Varjai, 2003;):

1. banke moraju uspostaviti odnos procjene cjelokupne adekvatnosti

kapitala u odnosu na svoj profil rizika, te strategiju odravanja nivoa
kapitala
2. supervizori trebaju ispitati i ocijeniti banine interne procjene u
upravljanju kapitalom, kao i nadgledati i osigurati njihovu usklaenost
sa regulatornim propisima. Supervizor treba, kad nije zadovoljan sa
rezultatima nadzornog procesa, poduzeti odgovarajue korake.
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
3. supervizor treba od banaka oekivati da posluju iznad minimalnih
kapitalnih pokazatelja, a trebali bi imati i mogunost zahtijevati od
banaka da odre razinu kapitala iznad propisanih minimalnih vrijednosti
4. supervizor mora reagirati u ranoj fazi da bi zaustavio negativne
trendove ako se oni pojave i odrao adekvatnost kapitala iznad
minimalne razine, te zahtijevati brze i korektivne akcije

S obzirom da Bazelski odbor smatra kamatni rizik potencijalno znaajnim rizikom, a

nije pokriven kapitalom unutar 1. stupa, on se pokriva u sklopu drugog stupa. Ukoliko
supervizori nisu zadovoljni upravljanjem rizikom promjene kamatnih stopa u nekoj
banci, oni mogu zahtijevati od te iste banke ili da smanji izloenost tom riziku, ili da
odvoji odreeni iznos kapitala ili kombinirati te dvije mjere (Varjai, 2003.)

Pored navedenog, supervizori reguliraju i rizik kreditne koncentracije. Rizik

koncentracije najvei je pojedinani uzrok velikih problema u poslovanju banaka.
Kako se banke veinom jo uvijek bave kreditnim poslom, najvie e se regulirati
ovaj rizik. Najee se prate koncentracije (CP3, 2003.):

- prema pojedinanom klijentu (grupi klijenata)

- prema pojedinim ekonomskim sektorima ili geografskoim podrujima
- indirektne kreditne koncentracije (prema collateral providerima
osiguravajua drutva)

Supervizori moraju provoditi svoje kontrole na transparentan i odgovoran nain,

odnosno njihovi kriteriji moraju biti javno dostupni.
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________

2.4. STUP 3 TRINA DISCIPLINA

Stup 3 je jedan od tri temeljna stupa Novog kapitalnog standarda iji je cilj
meusobno nadopunjavanje. Svrha mu je pruanje potpore minimalnim kapitalnim
zahtjevima i nadzoru nad adekvatnou kapitala, odnosno Stupu 1 i Stupu 2.

Cilj treeg stupa je potaknuti trinu disciplinu, zahtijevajui objavljivanje seta

informacija o poslovanju banaka. Na taj nain svi sudionici na tritu imaju vie
informacija o izloenosti i upravljanju rizicima pojedinih banaka, to e u konanici
rezultirati i zdravijim bankarskim sustavom (Caruana, 2003.). Kljune informacije
odnose se na informacija o obuhvatu primjene Basela II, visini i strukturi kapitala,
izloenosti riziku, procesu procjene rizika i adekvatnosti kapitala institucije (Overview
of The New Basel Capital Accord, 2003.). Ovakva transparentnost, koju se nalae u
okviru stupa 3, daje snane poticaje za zdrav nain poslovanja, jer trite moe
nagraditi banke koje upravljaju rizicima na odgovarajui nain i kazniti one koje
odravaju kapital na preniskoj razini u odnosu na rizini profil. (Varjai, 2003.).
Ukoliko banke ele koristiti mogunost niih kapitalnih zahtjeva, nuno je ispuniti ovaj
uvjet transparentnosti, iz razloga to je on sastavni dio procesa odobravanja internih
modela.

S obzirom da banke ve imaju obveza objavljivanja prema Meunarodnim

raunovodstvenim standardima, dio objavljuvanja u stupu 3 biti e ukljueno u
izvjetavanje po MRS. Za ono izvjetavnje koje nije obavezno prema prema
raunovodstvenim standardima niti po nekim drugim propisima, banka e sama
ukljuiti na koji nain i kroz koji medij e to uiniti (Perkovi, 2005.)
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
Set dokumenata koje je potrebno prezentirati u skladu sa treim stupom pokriva sva
etiri glavna rizika18 i odnosi se na sljedee (Varjai, 2003.):

Kapital

struktura kapitala

adekvatnost kapitala

Izloenost rizicima i procjena rizika

openiti kvalitativni zahjevi za prezentiranjem

kreditni rizik
o openite informacije za sve banke
o informacije za banke koje koriste standardizirani pristup
o informacije za banke koje koriste IRB pristup
o ulaganje u vrijednosne papire u bankarskoj knjizi
o tehnike smanjivanja izloenosti kreditnom riziku
o sekuritizacija imovine

trini rizik
o informacije za banke koje koriste standardizirani pristup
o informacije za banke koje koriste interne modele

operativni rizik

izloenost riziku promjene kamatnih stopa u bankarskoj knjizi

Izvjetava se samo o materijalno19 znaajnim stavkama.

U pravilu se informacije trebaju objavljivati polugodinje, dok se neki podaci koji su

vie kvalitativnog karaktera (odnose se na bankine ciljeve i politike upravljanja
rizicima, izvjetajni sustav i definicije) mogu objavljivati jednom godinje. S druge

18
kreditni rizik, operativni rizik, trini rizik i rizik promjene kamatnih stopa
19
Informacija se smatra materijalnom ako njezino izostavljanje ili pogreno iskazivanje moe promijeniti ili utjecati
na ve donesenu procjenu ili odluku korisnika te informacije (Martinjak, 2004.)
 Anita Zeli Gere, Nataa arlija: Kratak pregled Basela 2
__________________________________________________________________________
strane, podaci koji su podloni brzim promjenama, te podaci koji se odnose na
strukturu kapitala i njegovu adekvatnost, moraju se se objavljivati tromjeseno (CP3,
2003.)