GRAANIKI GLASNIK

Rusmir Djedovi

GRAANICA U
NARODNIM PJESMAMA I
SEVDALINKAMA
Uvod
Meu brojnim starim narodnim pjesmama
Bosne i Hercegovine znaajan je broj onih pje-
sama, osobito sevdalinki, u kojima su opjeva-
ni gradovi, pojedini njegovi lokaliteti, znaajne
linosti ili neki poznati dogaaji vezani za taj
grad. U nauci je poznato da: Sevdalinke sa lo-
kalnim obiljejima nalaze se ve u najranijim
zapisima narodne pjesme sa bosanskohercego-
Rije

vakog podruja.1
Sevdalinke i druge narodne pjesme pred-
stavljaju vrhunsku tekovinu nae kulturne ba-
tine, dok je osobito sevdalinka kao muzika
tvorevina i jezika umjetnina, jedan od najre-
prezentativnijih anrova nae narodne umje-
tnosti. Sevdalinka je prije svega narodna pje-
sma Bonjaka, tj. bosanskohercegovakih mu-
slimana, koji su ivjeli po bosanskim gradovi-
ma, onim velikim-eherima i manjim-kasaba-
ma.
RUSMIR DJEDOVI
Veliki je broj starih pjesama i sevdalinki
GRAANICA U NARODNIM PJESMAMA I
koje su zapamtile ivopisnost starih bosanskih
SEVDALINKAMA
gradova i mahala, i opjevale mnoge poznate li-
KEMAL BAI nosti i dogaaje iz prolosti arija i sokaka.
PISANA RIJE IBRAHIM EF. MEHINAGIA IZ Inae, sevdalinka je najvie opjevala e-
GRAANICE her nad eherima Sarajevo, zatim stare bosan-
NISVETA KANTARDI ske gradove: Travnik, Banjaluku, Mostar, Pri-
SEDAM PJESAMA jedor, Fou, Jajce, Stolac, Livno, Zvornik, Bo-
sansku Gradiku. Takoe, sevdalinka je opje-
ZLATKO DUKI
vala i oblinje stare bosanske gradove i arije:
OEV ODLAZAK
Dolnju Tuzlu, Teanj, Gradaac, Brko, Maglaj,
NOVE KNJIGE Derventu, Gornju Tuzlu, Bjeljinu, pa i neke
manje arije i mjesta: Doboj, Bosanski amac,
Gornji Rahi, Srebrenik, Purai, Skoi.
Stare narodne pjesme, pa i sevdalinke opi-
suju i grad Graanicu, njene lokalitete, pozna-

62
 RIJE

te linosti i dogaaje iz prolosti njene ari-
je i mahala.
Pjesma opisuje Graanicu kao kasabu -
grad, iji je status zvanino dobila jo poe-
tkom XVI stoljea, dakle prije gotovo petstoti-
na godina. Spominje je i kao eher - Graanicu,
tj. veliki grad. To bi moglo imati i historijskog
osnova jer Graanica za vrijeme turske upra-
ve ima najmanje 12 damija, isto toliko mekte-
ba, musalu, najmanje 3 medrese, visoku islam-
sku kolu, hamam, sahat kulu, brojne hanove,
vodovode i esme, znaajnu ariju (Gornju i
Donju), stari vaer, desetine zanatskih i trgova-
kih radnji, muftije, kadije i pae i naposljetku
petnaestak mahala i preko 500 kua sa vie od
3000 stanovnika.
Stare sevdalinke spominju i neke zname-
nite dijelove Graanice, kao to je eniki bu-
nar, lokalitet za koji su vezane mnoge narodne
prie i mnoga predanja kod starih Graanlija.
Pjesma spominje i Bijelo groblje graaniko,
koje se do kraja XIX stoljea nalazilo oko da-
nanjih zgrada opine i srednjih kola, a tako-
e i vi Graanice Sklop, gdje se strme padi-
ne brda Lepar i Vjetrenice sklapaju, a izmeu
njih jedva provlai Sokolua, negda Graanica
Rijeka.
Sevdalinke i stare narodne pjesme koje su
zabiljeene u Graanici govore i o lijepim dje-
vojkama graanikim. O Mejri i njenim sitnim
pletenicama i kojoj su oknivene i noge i ruke,
o djevojkama koje reediju peku, jedne peku a
druge potiu, o Zulejhi i njenoj jaranici Mej-
ri, koje beru sitne trninice, o nekoj graanikoj
djevojci koja pati jer joj se dragi oenio, o se-
stricama Mini i Fatimi, itd...
Sevdalinka pjeva i o poznatim graanikim
momcima, a najee poznatom eer Muji,
koji je radi svoje omiljenosti kod djevojaka i
dobio nadimak eer. Zanimljivo je da je eer
vrlo est nadimak za momke u korpusu bosan-
ske narodne pjesme. Graanike pjesme pjeva-
ju i o Mujinu dvoru i o boru vi Mujina dvora.
I ne samo to, sevdalinke koje su pjevale sta-
re graanlije govore i o nekim dogaajima koji
su dugo ostali u pamenju stanovnika graani-
ke arije i njenih mahala. Prije svega kako je
Graanicu voda oplavila i iznijela Mejru na ta-
butu. U ovom sluaju je u pjesmi sauvano sje-
anje na neku veliku poplavu rijeke Sokolue,
koja se dogaa jednom u 2-3 stoljea. Zatim
sevdalinka govori i o tome kako su jedne godi-
ne jako dobro urodile trninice, gori doli oko
Graanice. Narodna pjesma govori i o bjelim
dvorovima koje je vrijeme oborilo, o patkama
lolama, koje su zimu zimovale na granici
prina Graanici, na jabuci prina Banjoj Luci,
na orahu prina Biogradu.
U sevdalinkama i drugim narodnim pje-
smama koje su se nekada pjevale u Graanici i
okolini, pored nje su opjevani i neki drugi sta-
ri gradovi. Prije svega stari grad Sokol, udaljen
sahat hoda od Graanice, zatim Grad, kako od
davnina okolno stanovnitvo naziva Gradaac
a takoe i oblinji Doboj i kraj Doboja stu-
denu vodicu. Dalje se pjeva i o Banjoj Luci i
Biogradu, pa ak i u dalekoj Maarskoj, tvr-
dom gradu usu i uskom kapetanu, iju se-
stru eni aga Hasan-aga.
Narodna pjesma posebno opisuje staru Gra-
dinu u Sokolu i u njoj Dizdar Hasan-agu i nje-
govog Krnju topa, koji se inae vrlo esto spo-
minje u starim pjesmama irom Bosne i Her-
cegovine. I jo se govori i o sivim sokolovima
koji krue nad Sokol gradom i starom putu od
Graanice, preko Sokola, do Gradaca.
Historijat zapisivanja
U nauci je poznato da u Graanici i njenoj
okolini usmena lirska poezija: ...ivi intezivno,
u svojim raskonim oblicima i bogatoj temati-
ci.2 ira okolina Graanice ima znaajnu kul-
turnu batinu a u literaturi se navodi da: Gra-
anica, Doboj, Tuzla, Gradaac, kao i cijelo fol-
klorno podruje sjeveroistone Bosne, pozna-
ti su od davnina kao beika bogatog, narodnog
glazbeno-poetskog stvaralatva.3 Takoe se
navodi: Ima nagovjetaja da je, na podruju
izmeu rijeke Drine i Bosne po kasabama i ve-
im mjestima, nastalo dosta sevdalinki, to bi
posebno istraivanje moglo i da potvrdi.4
I zaista, nae istraivanje u potpunosti po-

63
 GRAANIKI GLASNIK
tvruje, da na podruju Graanice jo uvjek
ivi, mada gotovo zaboravljena, tradicija neka-
da razvijene sevdalinke. A poznata je injeni-
ca da jo prije 2-3 decenije: Stanovnici Graa-
nice i nekih veih muslimanskih sela u ovom
kraju dobro pamte i uvaju staru varoku pje-
smu klasinog sevdalijskog ugoaja, a da lju-
bavne pjesme koje se pjevaju u Graanici i
okolini: Po strukturi i osnovnom tonu ...su ,
uglavnom, ili sevdalinke (u gradskim sredina-
ma) ili seoskeporavne.5
Nesumnjivo postojanje jake tradicije se-
vdalinke na podruju Graanice, je obiljee-
no estim spominjanjem lokalnog (lokalite-
ti, linosti, dogaaji). Mada: Moe se opra-
vdano predpostaviti da je broj pjesama u ko-
jima su opjevani lokaliteti bosanskohercego-
vakih gradova, sa njihovim iteljima u ljuba-
vnim zbivanjima koja su privlaila panju oko-
line, bio znatno vei nego to pokazuju sau-
vani zapisi, jer su pjesme biljeene nesistema-
tino, najee zahvaljujui pojedinanim na-
porima, i to uglavnom u posljednjih pedesetak
64
godina.6 Sve navedeno izvanredno odgovara
i problematici karaktera sevdalinke i razvoja
njenog zapisivanjana podruju Graanice.
Prvi zapisi , istina sporadini, o narodnim
pjesmama Graanice i okoline, su jo iz XIX
stoljea. Najstariji je onaj iz 1852. godine kada
Vuk u drugom izdanju svog Rjenika, na mje-
stu gdje poblie objanjava mjesto sa nazivom
Graanica, kae: varo u Bosni, i navodi stih
neke pjesme po kojoj je oito Graanica bila
poznata nadaleko. Na alost od te nekada po-
znate narodne pjesmeo Graanici naveden je
samo jedan stih:
I kasabu ravnu Graanicu.7
Poodavno se u narodnoj pjesmi zabiljee-
noj u literaturi pored Graanice, spominje i
oblinji stari grad Sokol, i to u sljedeim sti-
hovima:
Od Graanice ima jedan put,
.............................................
preko Sokola u Gradaac.
Takoe, davno su zabiljeeni i sljedei sti-
hovi, koji se odnose na Gradinu u Sokolu, na-
ime, poznato je da putopisci i histo-
riari iz XIX stoljea,navode da je
grad Sokol blizu Graanice, na istoi-
menom brijegu ili planini (Ivan Fra-
njo Juki, Tomo Kovaevi, Vjeko-
slav Klai):
Kad on (soko) doe na Soko pla-
ninu,
sretoe ga sivi sokolovi.
Krajem XIX stoljea je u Gra-
anici prikupio dvije epske juna-
ke bonjako-muslimanske naro-
dne pjesme Kosta Hormann. Jednu
pjesmu pod naslovom enidba
age Hasan-age, Hormann je obja-
vio 1888. godine, u prvoj knjizi svo-
je poznate zbirke Narodne pjesme
Muhamedovaca Bosne i Hercegovi-
ne, a drugu enidba Vili (H)usei-
na, iz ostavtine Hormanna je obja-
vila esdesetih godina XX stoljea
enana Buturovi. Obje pjesme je
u Graanici od nepoznatog kaziva-
 RIJE
a zabiljeio njen gradonaelnik Sulejman ef.
Pertef.8
Najvie starih narodnih pjesama, osobito
sevdalinki, o Graanici i u Graanici i okolini,
je zabiljeeno i objavljeno tokom zadnjih pe-
desetak godina. Najprije je sredinom XX sto-
ljea nekoliko narodnih pjesama o Graani-
ci zabiljeio poznati nauni i kulturni radnik
Muhamed Seid Mai. Prije 1970. godine je je-
dnu varijantu pjesme Graanicu voda zaplavi-
la zabiljeio Alija Nametak. Oko 1970. godine
je nekoliko pjesama zabiljeio i Kemal Osman-
begovi pri skupljanja etnografskog materijala
iz Graanice i okoline, a radi se o istim pjesma-
ma kao kod Maia.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godi-
na XX stoljea je Salih Kulenovi u okviru ra-
zliitih etnolokih istraivanja u okolini Gra-
anice, zabiljeio vei broj narodnih pjesama,
razne tematike. Te pjesme su objavljene u mo-
nografiji o Graanici 1991. godine i u radovi-
ma iz 1975. i 2002. godine.
Krajem osamdesetih i poetkom devedese-
tih godina XX stoljea je nekoliko starih na-
rodnih pjesama o Graanici zabiljeio Rusmir
Djedovi, a koje je objavio 1994. godine.9 Dvi-
je pjesme u Graanici je zabiljeio krajem de-
vedesetih godina, a objavio 2000. godine, Ni-
had Halilbegovi. Odprilike u isto vrijeme je
Ahmet Kasumovi zabiljeio jednu pjesmu o
Graanici a objavio je 2000. godine.
U zadnjih desetak godina je u raznim zbir-
kama narodnih pjesama i sevdalinki ponovo
objavljena pjesma Graanicu voda oplavila, u
par varijanti. Radi se o zbirkama: Muhameda
ere iz 1995., Vehida Gunia iz 1997. i Enesa
Kujundia iz 2001. godine.
Urodile sitne trninice
Ova vrlo stara narodna pjesma je u narodu
danas svakako najpoznatija pjesma u kojoj se
spominje Graanica. Kako u okolini Graani-
ce, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i ire.
Ova pjesma je postala jedan od najprepozna-
tljivijih tradicionalnih simbola Graanice.
U prilog tome ide i sljedea injenica. Po-
etkom osamdesetih godina, pri razgovoru au-
tora ovog rada sa jednim Sandaklijom iz doli-
ne rijeke Lima (okoline Prijepolja) poslije nje-
govih rijei da je iz Graanice u Bosni, on je
smjesta poeo da govori stihove pjesme Uro-
dile sitne trninice. Na pitanje odakle zna za tu
pjesmu, taj Sandaklija je odgovorio, da je u
njegovom kraju narod dobro poznaje.
Namee se zanimljivo pitanje, odakle po-
znavanje te pjesme, tako daleko od mjesta nje-
nog nastanka, tj. Graanice. A pravi odgovor
bi mogao biti taj, da je spomenutu pjesmu u
navedeni kraj donijelo ono bonjako-musli-
mansko stanovnitvo, koje je poslije dolaska
Austrougarske uprave 1878. godine, iz Graa-
nice i okoline krenulo u iseljavanje ka Turskoj.
Ta migracija je uglavnom ila u etapama: Bo-
sna i Hercegovina-Sandak-Makedonija-Tur-
ska. Izgleda da su se neke porodiceiz Graani-
ce i okoline trajno naselile i zadrale u navede-
nom kraju i u vlastitoj usmenoj tradiciji sau-
vale pjesmu Urodile sitne trninice, kao sjea-
nje na stari kraj, pa ak je proirili i na okolno
stanovnitvo. Tako je npr., poznato da su se fa-
milije Hadimujovia i Harinovia u Novom
Pazaru, tu naselile iz posavske Graanice.
Najea varijanta stare narodne pjesme
Urodile sitne trninice, koja se moe uti od
brojnih kazivaa u Graanici i okolini, je slje-
dea:
Urodile sitne trninice10,
doli, gori, oko Graanice.
Njih su brale dvije jaranice,
jedno Mejra a drugo Zulejha.
U Zulejhe gae ukradene,
da je s plota, nije ni sramota,
ve sa nogu, preboljet ne mogu.
Upravo ovakvu pjesmu je govorio Husein
abi, iz stare graanike mahale iri.11 Samo
u zadnjem stihu on je govorio rije prebolit,
umjesto preboljet, kako je gore navedeno.
Ova u narodu najpoznatija narodna pje-
sma o Graanici se jako esto uje na tradici-
onalnim narodnim proslavama u ovom dijelu
Bosne. Uglavnom se izvodi na nain izvorne
narodne muzike, karakteristinom za sjevero-
istonu Bosnu.12 Izvode je razne izvorne gru-
65
 GRAANIKI GLASNIK
pe a koliko je poznato od nekih je ova pjesma
i snimljena. Tako se sedamdesetih i osamdese-
tih godina mogla sluati i na radio Graanici.13
U drugom dijelu navedene pjesme se po-
javljuje karakteristian motiv, izrazito erotskog
sadraja. Danas se u narodu, ovaj motiv ugla-
vnom vezuje upravo za ovu pjesmu, u kojoj se
ve na poetku spominje i lokalizacija njene
radnje u Graanici. Meutim, malo je pozna-
to da je ovakav motiv poodavno zabiljeen u
jednoj pjesmi alhamijado knjievnosti, pisanoj
arebicom, a iji se rukopis nalazio u Orjental-
nom institutu u Sarajevu.14Tu pjesmu je obja-
vio Abdurahman Nametak a vrijeme njenog
zapisivanja i kaziva su nepoznati.15
Naziv pjesme je na turskom jeziku: Bu
daha ama bonjakedir, ili u prevodu: Ovo
jo, ali je bosanski, i glasi:
Jadna drugo, da ti kaem rugo,
sino mi su gae ukradene,
da su s plota ne bi(h) ni alila,
ve sa kraka, alosna mi majka.
Rije rugo, je u ovoj pjesmi u smislu sra-
mota ili ruglo.
Vrijedilo bi detaljnije istraiti dali su nave-
deni stihovi sa ovim erotskim motivom, koji
su zabiljeeni jo za vrijeme turske uprave, na
neki nain vezani za Graanicu. Naime, mo-
da su oni samo starija varijanta stihova graa-
nike pjesme Urodile sitne trninice ili su to
pak stihovi jednog vrlo starogpjesnikog mo-
tiva karakteristinog za ire prostore Bosne i
Hercegovine, a koji su u narodnoj tradiciji, eto,
sauvani u naoj graanikoj pjesmi.16
O velikoj starosti ovakvog motiva, odno-
sno vrlo slinog, koji je naroito karakteristi-
an u narodnoj romansi, iz kojeg izbija suptil-
na ala i dosjetka, sa propratnim lascivnim ele-
mentima, nestalukom i smionou, govori i
sljedei primjer. U uvenom Erlangenskom
rukopisu, najstarijem zborniku narodnih pje-
sama ovog dijela Balkana, koji je nastao poe-
tkom XVIII stoljea, meu pjesmama koje su
porijeklom iz bonjako-muslimanske sredine
Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 184
se nalazi kratka romansa sa nazivom Ustaur-
66
ba u dvoru Kopia. U toj pjesmi, koja je ka-
snije zapisana i pod nazivom to se uje u Ko-
pia dvoru, navedeni se motiv pojavljuje u
sljedeem obliku:
Poginule gae Ajkunine!
Da su gae kakono su gae,
ne bi jadna Ajka ni alila,
ve su gae udnovata veza.
Malo dalje, janiarski aga, optuen da je
ukrao gae se ali i brani ovim rijeima:
Nisam, Ajko, ni vidio gaa,
tako mene ne ujeli vuci,
kojeno si po gaama vezla!17
U najnovije vrijeme je Ahmet Kasumovi
u iroj okolini Srebrenika i Graanice zabilje-
io narodnu lirsku pjesmu sa slinim moti-
vom, koji imamo u pjesmi Urodile sitne trni-
nice. Radi se pjesmi Procvjetale plave ljubi-
ice, a glasi:18
Procvjetale plave ljubiice,
dolje-gore oko Graanice.
Njih su brale dvije sestrice,
jedna Mina a druga Fatima.
Cvijee brale, o svemu priale:
Bona Mino, sestro moja mila,
u Ibru sam se ja zaljubila,
zaljubila i srce mu dala!
Al me nana drugom obeala,
u nedilju svatovi e doi,
pa ja moram za nedraga poi.
Mila sestro, neu poi njemu,
ili Ibri ilu crnu zemlju!
U ovoj pjesmi imamo jedan est motiv u
narodnoj pjesmi o mjeanju starijih u ljubav
mladih, vrlo esto sa traginim zavretkom.
Takoe se primjeuje i gubljenje tradicional-
nog naina izraavanja u pjesmi.
Graanicu voda oplavila
Navedena stara narodna pjesma, odnosno
sevdalinka spominje vie lokaliteta u samom
gradu Graanici, a takoe i njenoj okolini. Po-
red spominjanja lokaliteta ova pjesma je i po
svom motivu Mejre na tabutu, koji se esto
javlja u poetskoj usmenoj tradiciji Graanlija,
upravo najkarakteristinija graanika naro-
dna pjesma. Ali i pored toga, danas je pjesma
 RIJE

Graanicu voda oplavila, malo poznata.

Ova je pjesma u narodu poznata u dvije
prilino razliite varijante ali su i one zapame-
ne neujednaeno. Iako je jedna varijanta prvi
put objavljena 1970. godine a druga 1994. go-
dine, do sada su nekoliko puta ponovo obja-
vljene u reprezentativnim zbirkama i izborima
narodnih pjesama i sevdalinki Bonjaka u Bo-
sni i Hercegovini.
Prva varijanta pjesme:
Ovu varijantu pjesme pod nazivom Gra-
anicu voda zaplavila, objavio je Alija Name-
tak, 1970. godine, i glasi:19
Graanicu voda zaplavila
i graanske nove mezarove,
mrtvu Mejru na brjeg izbacila.
Tu su bila djeca obanadi,
mrtvu Mejru djeca zapitkuju:
Hodi, Mejro, da mi uinamo.
Mrtva Mejra govorit ne more,
ve za Mejru zemlja progovara:
Uinajte, djeco obanadi,
ja ne mogu s vama uinati.
Jeste l blizu eher-Graanice,
a i one moje dainice, ko da su joj sino ispletene.
dainice Hasanaginice? Zabiljeio ju je Samir Halilovi, pri etnolo-
Selam ete mojoj dainici, kim istraivanjima u selu Zukii, kod Kalesije,
neka baci eref i iglicu, tokom 1996. i 1997. godine.21
a nek uzme tespih i koicu! Pjesma Graanicu voda zaplavila se si-
Muko joj je edo pod pojasom, gurno je, pjevala u graanikim mahalama sve
umrijee edo raajui. do drugog svjetskog rata. Toga se sjea i Aza
Ovu pjesmu u cjelosti prenosi i Enes Ku- aji (1926), roeno Mufti. Po njenim rijei-
jundi, u svom izboru narodnih pjesama, pod ma u mahali Gojsalii (dio dananjih Drafni-
rednim brojem 161., u poglavlju o baladama.20 a) je esto ovu pjesmu pjevala Zumra aji22.
Da je ova varijanta pjesme Graanicu Od nje je ula da se ta pjesma prenosila u Gra-
voda zaplavila, bila u prolosti, pa i danas, do- anici sa koljena na koljeno, jo iz starih vre-
bro poznata i izvan blie okoline Graanice, mena. Aza je upamtila jedan dio pjesme koju
govori i sljedei podatak. U okolini Kalesije, su je pjevala Zumra, i ona glasi:
nedavno zabiljeeni sljedei stihovi navedene Graanicu voda oplavila,
pjesme: i njihove nove mezarove.
Graanicu voda zaplavila Otvore se dehenemska vrata,
i njihove nove mezarove. otud ide naa mila majka,
Ponijela Mejru na tabutu, da otkine kalem od jabuke,
kake su joj i noge i ruke, da rastavi momka od djevojke.
ko da su joj sino oknivene, Druga varijanta pjesme:
kake su joj guste pletenice, Druga varijanta ove pjesme je prvi puta za-

67
 GRAANIKI GLASNIK
pisana poetkom drugog svjetskog rata. Zapi-
sana je prilino daleko od Graanice, tj. u Ko-
zarcu, gdje je krajem 1941. i poetkom 1942.
godine kao uitelj radio Muhamed Mai23 iz
Graanice. Tada je u Kozarcu ivio i nekada-
nji Graanlija Ramo Kake.24
Zanimljivo je kako je Mai upoznao Kake-
a.U svojim memoarima on pie: Ramu sam
otkrio posve sluajno kroz lekcije iz geografije
u kojima sam, od prvog dana radau koli, pra-
ktikovao da uz imena gradova, rijeka i planina,
spomenem narodne pjesme koje o njima govo-
re, kako bi ih aci lake upamtili. Jednom pro-
vjeravajui njihovo znanje o pojedinim kraje-
vima i mjestima Bosne, upitah: znate li jo koju
pjesmu sa imenom nekog naeg grada, a jedan
uenik podie ruku i ree da znade pjesmu o
Graanici i smjesta je izrecitira:
Graanicu voda poplavila
i bijelo groblje graaniko,
odnijela je Mejru na tabutu,
u Mejre se nita ne viae,
sam se vide sitne pletenice.
Naravno, odmah po zavretku nastave, ue-
nik me poveo svome komiji Rami Kakeu na
upoznavanje. Ramo je kao potanski slubenik
doekao penzionisanje u Kozarcu i tu se odo-
maio, sa enom..., bez djece.Od tada smo e-
sto razmjenjivali posjete (Mai i njegova ena,
p. a.) s njima kao sumjetanima u tuini.25
Ramo Kake je na Lipi dugo ivio sa maj-
kom Hamom, roenom davne 1844. godine,
od koje je mogao uti stare graanike pjesme,
pa i ovu, jer je poznato da su najbolji uvari i
prenosioci sevdalinki upravo ene.
Ovakvu varijantu pjesme, sa pet stihova je
zapisao i Kemal Osmanbegovi oko 1970. go-
dine.26
U netoduem obliku narodnu pjesmu
Graanicu voda oplavila, kazivao je Husein
abi pomenute, 1987. godine, i ona glasi:
Sinu munja iznad Orahovce,
zagrmilo oko Graanice,
kia pada vi Sokola Grada.
Graanicu voda oplavila
i bijelo groblje graaniko,
68
odnijela je Mejru na tabutu,
iznijela je enikom bunaru.
U Mejre se nita ne viae,
sam se vide sitne pletenice.
Kod sve tri verzije ove varijante, razlikuju
se rijei: poplavila, kod Kakea i Maia, za-
plavila, kod Osmanbegovia i oplavila, kod
abia. Takoe, abieva verzija ima etiri sti-
ha vie od ostale dvije jer se u njoj pojavljuju
sasvim nova prva tri i sedmi stih.
Trea verzija pjesme Graanicu voda opla-
vila, kako vidimo se karakterie spominjem
vie lokaliteta u Graanici i okolini. Takoe se
u narodu moe uti jo jedan stih, koji dolazi
negdje na poetku pjesme i glasi:
Grom je puko nad Monj planinom.
I ova pjesmase pjevala meu iteljima Gra-
anice. Kako jeautoru rada 1993. godine pri-
ao Hilmija Ahmetagi,27 zadnji puta je ovu
pjesmu pjevao zajedno sa Huseinom abiem,
kao mlad momak, negdje za vrijeme drugog
svjetskog rata. 28
Upravo ovakvu verziju pjesme Graa-
nicu voda oplavila, kakvu je govorio abi
1987. godine a koja je objavljena 1994. godi-
ne,29 imamo ponovo objavljenu u dvije zbirke
bosanskohercegovakih sevdalinki, izdatih iza
zadnjeg rata.
Jedna je Vehida Gunia, koja govori o se-
vdalinkama u kojima se opisuju nai gradovi.30
Da bi se ispotovao deseteraki stih ovdje su u
estom i sedmom stihu navedene pjesme umje-
sto rijei odnijela i iznijela, rijei odnjela i
iznjela.A druga je Muhameda ere, koji je je
uz tekst pjesme Graanicu voda oplavila, dao
i notni zapis napjeva.31
Jednu vrlo slinu narodnu pjesmu je 1995.
godine objavio Munib Maglajli.32 Pjesma je
sljedea:
Zagrmilo iznad Visokoga,
munja mee iznad Sarajeva,
kia pada iznad Graanice,
Graanicu voda zaplavila,
graaniko greblje odnijela,
mrtvu Mejru na greb izbacila,
pa je ondik voda ostavila.
 RIJE

To je ula majka Mejruina, U ovoj zadnjoj pjesmi vidimo i spajanje

pa dolazi majka Mejruina, vie motiva a koje u ranijim pjesmama imamo
pa okree milu kercu svoju. zabiljeene odvojeno, to upuuje na jedin-
Ljuto majka cvili i nabraja: stveno porijeklo svih motiva.
O Mejruo, mila keri moja, Bilo bi vrlo zanimljivo pokuati rekonstru-
gdje je tebe voda izbacila! kciju mogueg izgleda izvorne pjesme Graa-
Kako e te majka preboljeti! nicu voda oplavila, ili Mejre na tabutu i nje-
Kakve su ti ruse pletenice, nog opeg oblika, na osnovu brojnih fragme-
ko da si ih jutros saplitala; nata i motiva koji su sauvani u narodu i do
kakvo ti je lice prebijelo, danas zabiljeeni.
ko da si ga jutros umivala; Patke lole i ste zimovale
kakva ti je behaz anterija, Pjesmu je takoe svojevremeno kazivao
ko da ti je jutros doneena! Ramo Kake a zabiljeili su je Muhamed Mai
Ja da ti je, Mejro, pogledati, i Kemal Osmanbegovi. Ona glasi:
kako cvili tvoja mila majka, Patke lole i ste zimovale?
nikad tebe preboljet ne more! Na granici prina Graanici,
Ovdje prepoznajemo niz istih motiva kao na jabuci prina Bajnoj Luci,
u prethodno navedenim verzijama graanike na orahu prina Biogradu.
pjesme. Tu je opis velike poplave, kada je po- Na vrh bora, vi Mujina dvora.
slije grmljavine i munja, kia pala i Graanicu Ovdje je interesantno nekoliko jezikih de-
voda zaplavila i greblje graaniko. Zatim, mo- talja. Tri puta se pojavljuje rije prina, umje-
tiv mrtve Mejre koju je poplava izbacila iz gre- sto prima ili prema. Rije i je vjerovatno
ba. Takoe i motivi Mejrine mile majke i opis u starije vrijeme bila gdje. Naziv Biograd je
mrtve Mejre (pletenica). Sve ovo ukazuje da se stari naziv za Beograd, jer se on tako zvao u
radi o istoj pjesmi koja je u vie oblika zabilje- tursko doba, dok su u njemu ivjeli Bonjaci
ena a vezana je za Graanicu. (otuda i prezimena Biogradlija i Biogradli).
Jedina razlika je u nabrajanju nekih lokali-
teta (Visoko, Sarajevo), ali to je vjerovatno po-
sledica pokuaja prenoenja radnje u istoime-
no selo Graanicu kod Visokog. Teko je obja-
sniti mogunost da je ova pjesma mogla nastati
u selu po imenu Graanica, kod Visokog, koji
nema nikakvu urbanu tradiciju iz turskog pe-
rioda, za razliku od starog grada i arije Gra-
anice u Posavini.
Pogotovo to u Graanici i danas ivi tra-
dicija u narodu , da je pjesma Graanicu voda
oplavila, vezana za konkretni dogaaj iz njene
prolosti, kada je neka velika poplava rijeke So-
kolue, iznijela mrtvu djevojku Mejru iz meza-
ra u koji je prethodnog dana bila ukopana. Ta
Mejra je vjerovatno bila vrlo poznata djevojka
tog vremena u Graanici, pa je zauvjek ostala u
narodnoj pjesmi. ak stare Graanlije govore i
o mjestu groblja gdje je nekada bio mezar dje-
vojke Mejre iz pjesme.33

69
 GRAANIKI GLASNIK
U varijanti koju je zabiljeio Mai u pr-
vom stihu ove pjesme umjesto rijei lole, sto-
ji rije lale.34
Da navedena pjesma pripada korpusu bo-
njako-muslimanske narodne pjesme Bosne i
Hercegovine govori i sljedei podatak. asopis
Gajret je 1929. godine objavio narodnu pjesmu
pod nazivom Zakukale dvije kukavice, gdje
se pojavljuje jedan potpuno isti stih, i to:
na jabuci prema Banja Luci
Jednu vrlo slinu pjesmu prethodnoj, autor
ovog rada je uo 1995. godine u Graanici od
velikog poznavaoca i interpretatora nae naro-
dne pjesme Haima Muharemovia iz Srebre-
nika. On je tada ovu pjesmu pjevao uz vlasti-
tu pratnju sazom, na starinski nain, kako on
inae, pjeva i druge pjesme. Prema njegovim
rijeima: pjesmu je uo a kajdu sam dao. Pje-
sma glasi:
Poranile spreanke djevojke,
poranile zoru prevarile,
brale rue pjesmu zapjevale.
Tice male gdje ste zimovale:
Na bukviu prema Tupkoviu,
u ljiviku prema ureviku,
na granici prema Graanici,
na javoru prema vaem dvoru.
Navedene stihove Muharemovibi obino
zavravao jo jednim stihom, i to:
Tu smo male zimu zimovale , ili
Eto gdje smo male zimovale.
I pored nekih slinih motiva u ovoj pje-
smi, analizom lokaliteta koji se u njoj pojavlju-
ju, vidimo da se ona odnosi na podruje Gor-
nje Spree, tj. okolinu ivinica i naselja: ur-
evik, Tupkovie i Graanicu. Rimovanje rijei
granica, je ovdje iskoriteno za selo Graani-
cu, kod ivinica.
Djevojke su reediju pekle
Ovu pjesmu je kazivao Salko Sijeri iz Tu-
zle koji je jedno vrijeme ivio u Gornjim Mo-
ranjcima a kasnije u Zenici. Od njega je pje-
smu zapisao Kemal Osmanbegovi iz Graa-
nice a takoe ju je zapisao i Muhamed Mai.
Tekst glasi:
Djevojke su reediju pekle,
70
jedne peku a druge potiu.
Meu sobom tiho besjedile;
hajte druge da se rasipamo,
koja Gradu, koja Graanici,
koja vojnu, koja bjelu dvoru.
A ja jadna, ni vojna, ni dvora,
bili dvori pa se oborili,
bio dragi pa se oenio.
U ovoj pjesmi rijei vojnu i vojna, za-
pravo znae momku i momka. Vjerovatno
se momak neke od djevojaka iz pjesme nalazio
na vojni u nekoj dalekoj zemlji, jer je poznato
da su Bonjaci za vrijeme turske uprave ili na
daleka ratita i tamo dugo vremena izbivali.
Pjesma govori o narodnom obiaju pra-
vljenja reedije, tj. jedne vrste halve koja se ra-
sipa a pravi se od nieste i masla.
Reediju su pekle i tri djevojke u sljedeim
stihovima jedne narodne pjesme:
Tri djevojke pekle reediju,
Mara pee, a Hana potjee,...35
Graanice rana veerice
Ovu staru narodnu pjesmu u kojoj se spo-
minje Graanica je kazivala Beghanuma Ha-
lilbegovi, roena 1913. godine. Ona potie iz
stare graanike familije Prohia, ki je Abdage
Prohia (1872-1939) i Esme Mujezinovi, ro-
dom iz Tuzle a unuka Mujage Prohia ( 1840-
1905). Pjesmu je od Beghanume zabiljeio i
objavio njen sin Nihad Halilbegovi i glasi:36
Graanice rana veerice,
u tebi sam rano veerala,
pirin orbe iz srebrene ase,
has baklave, janje na tabaku.
Izgleda da je ova pjesma imala i nastavak
ali on nije do sada zabiljeen. Zanimljivo je da
se u pjesmi spominju neka tradicionalna jela sa
bolje trpeze.
Graanico, alaj si u doli
U tradiciji stanovnitva Graanice je vje-
rovatno ouvano jo starih narodnih pjesama
koje govore o njoj ali su gotovo zaboravljene
i nezapisane. Ovaj put spominjemo jednu ta-
kvu staru narodnu pjesmu o Graanici. Vjero-
vatno je davno neki Graanlija pri odlasku na
vojnu u neku daleku zemlju, spjevao sljedee
 RIJE
stihove:
Graanico, alaj si u doli,
za tobom me moje srce boli.
Graanico i studena vodo,
ao mi je to iz tebe odo.
Ostale pjesme
U Graanici i okolnim naseljima je od sta-
novnitva zabiljeeno i drugih narodnih pjesa-
ma razne tematike.
Narodnu pjesmu Uzvijua je takoe ka-
zivala Beghanuma Halilbegovi, roeno Pro-
hi.37 Navedena pjesma glasi:
Oj djevojko uzvijuo,
to uzvija obrvama
i crnijem oima.
Ja sam momak neoenjen,
ja u tebe duo iskat.
Ne ii me, ne daju me,
u men ima devet brae,
jo toliko amidia,
kad opau vitke sablje
i uzjau vrane konje,
ne smije ih putem sresti
a kamoli pogledati.
Ja sam njiha putem sreo
i meni se uklonie,
meni tebe poklonie.
Slian motiv ima u pjesmi Poetala Bakre-
via aza, i glasi.
Selam-alej, Bakrevia azo!
Isko bih te, al te dati nee!
Ne iti me, sama u ti poi!38
Kad ja poo u carevu vojsku, je: Jedna
od starijih, pomalo i zaboravljenih svadbenih
pjesama...39. Ova pjesma glasi:
Kad ja poo u carevu vojsku,
ja posadi trenju na Iglitu,
a iskopa bunar u avliji,
zabiljei dragu u beici.
Kad se vrati sa careva vojske,
trenja, vinja u kitu rodila,
bunar voda u avliji hui,
moja draga u musafu ui.
Narodna tradicija pamti jo lijepih pjesa-
ma, kao to je Proe mome kroz selo, koju
je prije dvadesetak godina kazivao Nail Jahi iz
Prijekog Brda:
Proe mome kroz selo,
nakrivio fesi na elo.
Ugleda ga Ajka sa ardaka40
pa mometu veli:
u kuu mi seli.
Mome hoe veeru.
Moje ti usne veera,
a bijele grudi postelja.41
Graanica je opjevana i u novim narodnim
pjesmama u zadnjih nekoliko decenija. Radi
se o profesionalno snimljenim na nosae zvu-
ka autorskim pjesmama pisanim u duhu naro-
dne sevdalinke, izvorneili novokomponavane
muzike od razliitih tekstopisaca i interpreta-
tora.42
Pjesme o drugim gradovima
U Graanici i okolini su zabiljeene i pje-
sme koje govore o nekim drugim starim bo-
sanskim gradovima i mjestima.
Tako narodna tradicija poznaje i pjesmu
Sa Gradaca bijele kule, koja govori o Gra-
dacu i uvenom Zmaju od Bosne, tj. Husein
kapetanu Gradaeviu.
Takoe narodna pjesma koja je ouvana
u okolini Graanice zna i za Doboj u pjesmi
Kraj Doboja studena vodica.43 Pjesma glasi:
Kraj Doboja studena vodica,
kod nje sjedi Ajka udovica.
Ja, kakva je, majko u pojasu-
struk momaki; pogled djevojaki!
struk joj valja ama44 i Perzije,
obrvice eher Sarajeva,
crne oi bijela Stambola!
Narodna pjesma spominje i oblinji stari
srednjovjekovni grad a kasniju tursku tvravu
Sokol, koju narod naziva Gradina. Ovu pjesmu
je od kazivaa u Sokolu zabiljeio Salih Kule-
novi prilikom etnolokih istraivanja (1972-
1974. godine) i glasi:
...da nije vie Graanice Sklopa
i Gradine i u njemu Dizdar Hasan-age
i njegovog Krnje topa, lahko bi bilo
do Gradaca doi...45
esto se u narodnoj pjesmi a naroito se-
71
 GRAANIKI GLASNIK
vdalinci mogu pronai i konkretni historijski
dogaaji i linosti.
Takva jedna historijska linost se moe
pronai i u ovoj pjesmi. Dizdar Hasan-aga iz
ove pjesme je ustvari Dizdar Hasan-aga koji se
spominje oko 1716. godine kao zapovjednik
tvrave Sokol.46 On je u narodnoj tradiciji So-
kola poznat kao Mali Hasan-aga, iji potomci i
danas ive u Sokolu.
Zakljuak
Na kraju ovog razmatranja na temu Graa-
nica u starim narodnim pjesmama a osobito u
sevdalinkama, moemo rei da i pored toga to
je u nauci ve uoeno da je iri graaniki kraj
bogat usmenim narodnim stvaralatvom, pa i
raznim narodnim pjesmama, a to ovo istra-
ivanje u potpunosti potvruje, ipak ono nije
u dovoljnoj mjeri jo uvijek istraeno i pozna-
to javnosti.
Pjesme o Graanici su i danas u narodnoj
tradiciji poznate, ne samo u Graanici i blioj
okolini, ve kaliko je autoru ovog rada poznato
i okolini Kalesije, Gornjoj Tuzli, Puraiu.
Iz navedenih narodnih pjesama o Graani-
ci i okolini neophodno je izvriti jo detaljni-
ja istraivanja, osobito historijska, knjievna i
jezika, kako bi se i na taj nain to bolje upo-
znalisa kulturom i batinom ovog dijela, pa i
cijele Bosne i Hercegovine.
Jako bi zanimljivo bilo istraiti brojne pje-
snike i folklorne motive koji se pojavljuju u
zabiljeenim graanikim narodnim pjesma-
ma, kako one koji su karakteristini za ire bo-
sanske prostore, tako i one koji su isto lokal-
nog porijekla. Naroito se to odnosi na pozna-
ti motiv bosanskohercegovake batine, Mej-
re na tabutu, koji se tako esto javlja u naro-
dnim pjesmama. U Graanici se meu itelji-
ma moe uti da bi taj motiv mogao biti upra-
vo porijeklom iz nje.47
Radi uporedbe donosimo najei oblik
tog motiva u bosansko-hercegovakim sevda-
linkama, koji se javlja u pjesmi Dola voda od
brjega do brjega:
Dola voda od brjega do brjega,
72
pronijela Mejru na tabutu.
Hajde, Mejro, s nama veerati!
Veerajte mene ne ekajte!
Mene eka gotova veera,
u dennetu meu hurijama.
Poruite mojoj staroj majci
neka klanja pet vakat-namaza.
Neka posti mjesec Ramazana,
neka Mejri namjeni kurbana.48
Takoe se uoava, gotovo redavna pojava,
da su narodne pjesme o Graanici, ispjevane
u desetercu.
I na kraju ovog rada o Graanici i naro-
dnim pjesmama o njoj, da kaemo rijei po-
znatog pisca amila Sijaria. On, kada govo-
ri o Graanici, izmeu ostalog pie i sljedee:
Tek jedno je iznad svega kad se pod okom
ima Graanica a to je njeno gostoprimstvo,
njene irom otvorene kapije: doite, uite
ima se gdje.
A kad se to uje iz jednog grada , onda se
tamo i dolazi: da se ovjek sretne sa ovjekom,
da rije uje, da grad vidi. A danas se ovdje vidi
i dobar rod i sasvim je, gore u brijegu, valj-
da kod stada, bila u skladu pjesma neke oba-
nice: Rod rodile trnjinice oko grada Graa-
nice.49
Napomene
1
Munib Maglajli, Od zbilje do pjesme-ogledi
o usmenom pjesnitvu, Glas, Banjaluka, 1983.,
str. 40.
2
Salih Kulenovi, Graanica i okolina-antropo-
geografske i etnoloke odlike, Tuzla, 1991., str.
237.
3
Salih Kulenovi, Bonjake narodne pjesme
Graanice i okoline, lanci i graa za kultur-
nu historiju Istone Bosne, Muzej Istone Bo-
sne, knjiga 17, Tuzla, 2002., str. 107.
4
Salih Kulenovi, isto, str. 113.
5
Salih Kulenovi, Graanica ...., str. 242-243.
6
Munib Maglajli, Od zbilje..., str. 67.
7
injenica da je Graanica u narodnoj pjesmi
bila poznata i izvan Bosne (jer Vuk nikada nije
bio u Bosni, pa je ovu pjesmu moga uti u Srbi-
ji) i injenica da je prvo izdanje ovog Rjenika
bilo 1818. godine, govore da je navedena naro-
 RIJE
dna pjesma o Graanici bila nadaleko poznata
prije gotovo dva stoljea.
8
Tradicija epske narodne pjesme u Graanici i
okolini, koja je postojala u prolosti, kao i pro-
blematika njenog prikupljanja zahtjeva posebno
istraivanje.
9
Tada je po prvi putobjavljeno i prezentovano i-
roj italakoj i naunoj javnosti 5 starih pjesa-
ma o Graanici: Rusmir Djedovi, Graanicu
voda oplavila, Biljeg vremena, broj 11, Gaani-
ca,mart 1994., str. 16. Zapravo, taj rad je dora-
en i dopunjen za ovu priliku. Krajem 2004. go-
dine Graanike novine su prenijele navedene
pjesme iz Biljega vremena, i objavile ih u neko-
liko nastavaka.
10
Radi se o divljem plodu grma trnine, sitnom,
plavo crne boje i opora okusa. Nekada je trni-
na bila prilino rairena po brdima oko Graa-
nice.
11
Husein abi (1918-oko 1997), sin Hadi Sali-
ha (1863-1946), je bio dobar poznavalac pro-
losti Graanice i dobar kaziva. Potie iz jedne
od starijih graanikih familija, abia. Autoru
ovog rada je 14. 1. 1987. godine izmeu ostalog
kazivao i dvije stare graanike pjesme, Urodi-
le sitne trninice i Graanicu voda oplavila.
12
O izvornoj narodnoj muzici, karakteristinoj
za sjeveroistonu Bosnu, naroito potez: Kale-
sija-Graanica-Derventa, je vrlo malo pisano
u literaturi. Odlikuje se vrlo specifinim pjeva-
njem, obino sa dva glasa ipratnjom violinama.
Jako je popularna u seoskim sredinama navede-
nog dijela Bosne i svoje zlatno vrijeme je ima-
la sedamdesetih i osamdesetih godina XX sto-
ljea.
13
I danas se stara narodna pjesma o Graanici
Urodile sitne trninice, moe esto uti na na-
rodnim proslavama u sjeveroistonoj Bosni.Po-
znat je npr. pjeva Izudin zv. emanista iz Br-
kog, koji ju je pjevao uz violinu (emane). Da-
nas je esto pjeva izvorna grupa Bojii iz Ba-
novia.
14
Prije zadnjeg rata ovaj rukopis je bio zaveden
pod brojem 1521.
15
Dr. Abdurahman Nametak, Hrestomatija bo-
sanske alhamijado knjievnosti, Svjetlost, Sara-
jevo, 1981., str. 52.
16
U prilog tome ide i nazivpjesme sauvane u u
jednom rukopisu alhamijado knjievnosti iz
XIX stoljea a koji je vjerovatno nastao u okolini
Gradaca. Pjesma se zove Urodila ranka kru-
ka a njen zapisiva bi mogao biti Ibrahim sin
Huseina Gradaali Hadidervievi, vlasnik
pomenutog rukopisa. Alija Nametak, Nov pri-
log bosanskoj alhamiado literaturi, Prilozi za
orijentalnu filologiju (POF), XII-XIII, 1962-63.
Sarajevo, 1965., str. 237-247. Inae, esta je rije
urodila u narodnim pjesmama (npr. Urodila
bjelica enica, Urodile sitne ljelje, Lijepo ti je
javor urodio, Rod rodila vinjiica,..).
17
Sait Orahovac, Sevdalinke, balade i romanse
Bosne i Hercegovine, Svjetlost, 1968., str. 126.
18
Ahmet Kasumovi, Bonjake narodne pjesme
Srebrenika i okoline, 2000,str. 43.
19
Alija Nametak, Od beike do motike, vlastita
naknada, Sarajevo, 1970., str. 166-191.
20
Enes Kujundi, Narodna knjievnost Bonja-
ka, Dom tampe, Zenica, 2001., str. 165.
21
Samir Halilovi, Diplomski rad na odsjeku hi-
storije i geografije, Filozofskog fakulteta u Tuzli,
odbranjen 1997. godine, pod nazivom Etnolo-
ka razmatranja stanovnitva u Zukiima, ru-
kopis. On navodi da ovu pjesmu poznaje na-
rodna tradicija i u selu Hrasno, izmeu Gornje
Tuzle i Kalesije.
22
Zumra roeno Agi(1870-1945), je bila udata
za Ibrahima ajia a ki je Beirbega Agia.
23
Muhamed Seid Mai (1913-1978), sin muderi-
za Smail ef.. Svestrani pisac i naunik. Pjesnik,
prevodilac, publicist,historiar, tarihopisac, epi-
grafiar. Objavio dosta preteno vjerskih pjesa-
ma. Iz njegove pisane ostavtine objavljeno vie
djela razne tematike.
24
Izgleda da je Ramo Kake, zvan Huski, bio do-
bar poznavalac starih graanikih pjesama, pa
ih je Mai uspio od njega nekoliko zabiljeiti.
Ramo je sin Muje Kakea, roen 1887. godine u
Graanici u jednoj od starih graanikih fami-
lija. Do tridesetih godina XX stoljea je ivio u
mahali Lipa. Poto je bio po zanimanju potar,
nekoliko godina pred drugi svjetski rat zbog
slube seli u Prnjavor, a rat ga zatie kao penzi-
onera u Kozarcu.
25
Muhamed Seid Mai, Memoari, neobjavljeni
rukopis.
26
Kemal Osmanbegovi, sin Abdulaha, roen je
1923. godine.
73
 GRAANIKI GLASNIK
27
Hilmija Ahmetagi (1919-oko 1997), sin Ome-
ra, je bio dobar poznavalac prolosti Graanice
a ivio je u staroj graanikoj mahali Gojsalii, 40
koja danas pripada Drafniima.
28
Interpretacija stare narodne pjesme Graani-
cu voda oplavilase u Graanici posle due vre-
mena mogla uti u ljeto 2003. godine, na tera-
si Osman kapetanove medrese. Pjesmu je izve-
la poznata interpretatorka bosanskih sevdalin-
ki Zekija Suman ro. Mehuru, kojaivi i radi u
Tuzli a porijeklom je iz Graanice (prema melo-
diji pjesme koju je dao M. ero 1995. godine).
29
Rusmr Djedovi, Graanicu voda oplavila...
30
Vehid Guni, Sevdalinke o gradovima, Bo-
njak, Biha, 1997., str. 142. Poto je autor pje-
smu Graanicu voda oplavila, u knjigu uba-
cio pred samo njeno tampanje, navodi da je pri
tome imao problema oko memorije kompjute-
ra.
31
Muhamed ero, Sevdah Bonjaka, Sarajevo,
1995., str. 88. Radi melodije je ubacio i rijei
haj i aman.
32
Munib Maglajli, Usmena balada Bonjaka,
Srajevo, 1995.Istu pjesmu je ponovo objavio u:
Antologoja bonjake usmene lirike, Alef, Sa-
rajevo, 1997., str. 190 (pod balade).
33
Prema prii Muharema Salihbaia (1932), koju
je uo od svog djeda Mehage Salihbaia (1853-
1949) i Avdage Hrustemovia (1887-oko19-
65), mezar mlade graanike djevojke Mejre je
izrovila velika poplava rijeke Sokolue sutradan
od njene denaze, zatim je odnijela na tabutu i
ostavila kod enikog bunara. Odatle je preve-
zena kolima i ponovo ukopana u greblju Reii,
koje se nalazi na brdu. Zanimljivo je da se pone-
kada vrijeme tog dogaaja pomjera u 1939. go-
dinu, jer je tadanja velika poplava Sokolue jo
u sjeanju starijih Graanlija.
34
Inae, u narodnim pjesmama se pojavljuje rije
lale, esto u smislu dragi ili drage.
35
Sait Orahovac, Sevdalinke..., str. 138.
36
Nihad Halilbegovi, Ali Riza ef. Prohi-ivot i
djelo, Sarajevo, 2000. g., str. 28.
37
Njen sin Nihad Halilbegovi u navedenom dje-
lu, strana 29, izmeu ostalogpie: Priznati po-
znavalac i doajen sevdalinki Safet Isovi tvrdi da
je ova sevdalinkastara vie od 300 godina.
74
38
Sait Orahovac, Sevdalinke..., str. 389.
39
Salih Kulenovi, Bonjake..., str. 110.
U narodnim pjesmama Bosne i Hercegovine se
esto spominje Ajka sa ardaka.
41
Salih Kulenovi, Graanica..., str. 243.
42
Koliko je autoru ovog rada poznato, radi se o
sljedeim autorskim pjesmama u narodnom
duhu, koje esto ujemo na raznim medijima.
Jo 1970. godine je Grupa iz ekaniasnimila
na gramofonskoj ploi pjesmu Graanice gra-
de moj u izvornom stilu. Prema rijeima lana
te grupe Bege Mujakovia, sada iz Srebrenika,
tekst te pjesme je napisao aban ivi, a napjev
je dala navedena grupa. Odmah iza zadnjeg rata
poznati pjeva narodnih pjesama iz Graanice,
Ibrahim Jukan- Baraba je snimio pjesmu Pje-
sma o Graanici, na tekst Enise Kori ro. u-
li a melodiju sandake pjesme Kad pogledam
sa bedema. Oko 2002. godine je pjesmu Gra-
anka snimio pjeva Nihad Omerdi-Mrki,
2003. godine vokalni ansambl Arabeske pje-
smu Graanicu brda opasala na tekst Amira
Maia sina Muhameda Maia a 2004. godi-
ne Pjesmu o Graanici i Zihnija Smailbai na
tekst Safeta Begovia- Hadije.
43
Salih Kulenovi, Bonjake..., str. 113-117.
44
am, ar.-Sirija, Damask.
45
Salih Kulenovi, Etnografska istraivanja u selu
Sokolu kod Graanice, lanci i graa za kul-
turnu historiju Istone Bosne, knjiga XI, Mu-
zej Istone Bosne, 1975., str. 87-109. Ovaj rad
je objavljen i u Graanikom Glasniku-asopisu
za kulturnu historiju, broj 11, maj, 2001., str. 27-
47.
46
Hamdija Kreevljakovi, Stari bosanski grado-
vi, Izabrana djela II, Veselin Maslea, Sarajevo,
1991., str. 409.
47
Prema kazivanju Haima Muharemovia pje-
sma o Mejri na tabutu je zabiljeena oko 1972.
godine u Maoi kod Brkog, i to od pjevaa i
sviraa na zurlama, tradicionalnom narodnom
instrumentu ovog dijela Bosne. Samo, kod njih
se radi o Fati na tabutu.
48
Muhamed ero, Sevdah.... , str. 62.
49
amil Sijari, Herceg Bosno i tvoji gradovi,
Svjetlost, Sarajevo, 1986., str. 100.