SVEUILITE U RIJECI

Fakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija

Diplomski sveuilini studij

NIVES RADO

OPASNOST POVEANJA BROJA STANOVNIKA NA ZEMLJI

Seminarski rad

Opatija, 2017
 SVEUILITE U RIJECI
Fakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija
Diplomski sveuilini studij
Menadment u hotelijerstvu

OPASNOST POVEANJA BROJA STANOVNIKA NA ZEMLJI

Seminarski rad

Kolegij: Ekonomika odrivog razvoja Student: Nives Rado

Mentor: Dr. Sc. Dora Smoli Jurdana Matini Broj: ds2559/16

Opatija, sijeanj 2017.

SADRAJ

ILUSTRACIJE.........................................................................................................................IV
UVOD.........................................................................................................................................1
1.STANOVNITVO...................................................................................................................2
1.1. Geografski razmjetaj stanovnitva svijeta......................................................................2
2.POPIS STANOVNITVA........................................................................................................4
3.STANOVNITVO SVIJETA U PROLOSTI.........................................................................5
4.BROJNOST SUVREMENOG STANOVNITVA..................................................................7
5.SASTAV STANOVNITVA....................................................................................................9
6.PROCJENA BUDUEG KRETANJA..................................................................................14
ZAKLJUAK...........................................................................................................................15
BIBLIOGRAFIJA.....................................................................................................................16
ILUSTRACIJE

Tabela 1. Stanovnitvo svijeta i kontinenata/makroregija od poetka nove ere do poetka XXI.

st., prema odabranim godinama (u milijunima)........................................................................14

Tabela 2.Povrina, stanovnitvo i gustoa naseljenosti kontinenata 2013 (procjena UN-a).....14

Tabela 3.Godinji porast broja stanovnika svijeta, razvijenih i nedovoljno razvijenih zemalja u
razdoblju 19502010 (u milijunima)........................................................................................15

Tabela 4.Projekcija kretanja broja stanovnika svijeta i pojedinih kontinenata/makroregija po

srednjoj stopi rasta u razdoblju 20152100 (u milijunima)......................................................16
UVOD

Stanovnitvo je nositelj gospodarskog razvoja, ono predstavlja proizvodnu snagu koja

putem rada pokree i usmjerava sve djelatnosti u drutvu i prostoru. Drutveni razvoj u svom
ekonomskom, socio-kulturnom i politikom segmentu razvoja nuno zahtjeva poznavanje
temeljnih obiljeja stanovnitva. Zanemarivanje demografskog faktora u politici drutveno-
ekonomskog razvoja moe imati mnoge nepoeljne ekonomske i socijalne posljedice.
Demografski i gospodarski razvoj su meusobno isprepleteni, promjene i poremeaji u
demografskim obiljejima odrazit e se na dinamiku i smjer gospodarskog razvoja, istodobno
promjene strukturalnih znaajki gospodarskog razvoja uvelike utjeu na radnu snagu.

Rad je koncipiran od 6 segmenata, poinje se sa Stanovnitvom te geografskim

razmjetajem stanovnitva u svijetu. Drugi segment govori o popisu stanovnitva a prati ga
stanovnitvo svijeta u prolosti te suvremeno stanovnitvo. etvrti segment rada je prirodno
kretanje stanovnitva a peti sastav stanovnitva u kojem su uvrteni i tablini prikazi. Zadnji esti
segment nam je procjena budueg kretanja stanovnitva.

Cilj ovog rada je pojasniti utjecaj porasta stanovnitva na Zemlji i shvatiti tetnost samog
ina.
1.STANOVNITVO
Stanovnitvo, ukupan broj ljudi nekoga naselja, kraja, regije, zemlje, kontinenta ili svijeta
uope. Odreuje se razmjetajem, gustoom, kretanjem na osnovi popisa, prirodnim
priratajem, prostornom pokretljivou ( migracija ili selidba), sastavom i ostalim
obiljejima u prostoru i vremenu.

Opa znanost o stanovnitvu naziva se demografija, a stanovnitvo prouavaju i slue se

podatcima o njem i mnoge druge znanosti (ekonomija, geografija, sociologija, biologija,
medicina, povijest i dr.).

1.1. Geografski razmjetaj stanovnitva svijeta

Od 510 milijuna kilometara kvadratnih Zemljine povrine 29% je kopno, a naseljene

je povrine, izuzevi Antarktiku, 26,5% (135 milijuna kilometara kvadratnih). Ta u irem
smislu naseljena povrina Zemlje dijeli se na stalno naseljene prostore (ekumena), povremeno
naseljene (subekumena) i nenaseljene prostore (anekumena).
Razmjetaj je stanovnitva na Zemlji neravnomjeran. Velike su razlike izmeu
kontinenata, velikih regija i zemalja pa i izmeu pojedinih krajeva. Porast broja stanovnika,
razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti (industrijalizacija i tercijarizacija drutva) i brzi rast
gradskih naselja (urbanizacija) jo vie poveavaju razlike u razmjetaju i gustoi naseljenosti
ekumene. Opa gustoa naseljenosti kontinenata kretala se 2013. od 4 st./km u Australiji s
Oceanijom do 135 st./km u Aziji, dok je prosjena gustoa naseljenosti kopnenoga dijela
Zemlje iznosila 52 st./km. Jo su vee razlike u gustoi naseljenosti izmeu pojedinih
zemalja unutar kontinenata (Nizozemska 404 st./km i Island 3 u Europi, Banglade 1087 i
Mongolija 2 u Aziji, Mauricijus 610 te Bocvana i Namibija 3 u Africi, itd.).

Veina stanovnika svijeta ivi u manjem dijelu ekumene (zapadna, djelomino istona
i juna Europa, sjeveroistono podruje SAD-a, Japan, jugoistona Kina, Indijski
potkontinent i dr.). Dijelovi june i istone Azije, zapadne Europe i sjeveroistonog primorja
SAD-a zauzimaju 8% naseljena Zemljina kopna, a u njima ivi 50% ovjeanstva. Kada bi
ostali dijelovi ekumene bili tako naseljeni, 2013. bilo bi oko 46 milijarda umjesto stvarnih
7,2 milijarde stanovnika na Zemlji.
Vrlo je karakteristian zonalni razmjetaj stanovnitva (po pojasima zemljopisne irine).
Najvie stanovnika ivi u pojasu od 20 do 40 geografske irine (55,5%), zatim od 40 do
60 (21,1%), dok u pojasu oko ekvatora (od 0 do 20 geografske irine) ivi 23,2%. U
studenim krajevima sjeverne i june polukugle (60 do 90) ivi manje od 1% stanovnitva
svijeta (2000).

Na sjevernoj polukugli ivi 88%, a na junoj samo 12% ovjeanstva. Unato

ovjekovim dostignuima, prirodna je osnova osnovni imbenik naseljenosti. Primorski su
dijelovi kontinenata dvaput gue naseljeni od unutranjih. Znaajno je i vee okupljanje ljudi
oko kopnenih voda te uz transkontinentske prometnice i prometna vorita. Nadmorska je
visina takoer utjecala na razmjetaj i gustou naseljenosti Zemlje; u nizinskim krajevima (0
do 200 m iznad morske razine) ivi gotovo 60% ovjeanstva, u breuljkastim krajevima (200
do 500 m) 23%, u brdskim krajevima (500 do 1000 m) 11%, a u planinskim krajevima (iznad
1000 m) oko 7%. Takav razmjetaj ovisi o reljefu, klimi i gustoi zraka, tj. o koliini kisika
koja se smanjuje s visinom, pa ovjek iz nizine ima smetnje (vrtoglavicu, povraanje, opu
iznemoglost) ve na visini oko 2500 m (visinska bolest). Meutim, stanovnitvo koje se
naratajima prilagoavalo ivotu u visinskim predjelima svojim naseljima i opom
djelatnou dopire do gotovo 5000 m iznad mora (Ande, Alpe, Tibet, krajevi oko
istonoafrikih jezera i dr.).

Na Zemlji jo ima prostranstava koja nisu naseljena ili su rijetko naseljena, pa

teoretski postoje mogunosti geografske preraspodjele stanovnitva iz gusto naseljenih i
prenaseljenih podruja kao to su pojedini, uglavnom urbanizirani dijelovi Europe,
jugoistone Azije i sjeveroistoka SAD-a.

Osim ope gustoe (broj svih stanovnika na jedinici ukupne povrine) izraunavaju se
i druge, specifine gustoe. Poznatije su poljoprivredna gustoa (broj poljoprivrednog
stanovnitva na jedinici poljoprivredne povrine), gradska (broj gradskog stanovnitva na
jedinici povrine), seoska (broj seoskoga stanovnitva na jedinici povrine).
2.POPIS STANOVNITVA

Popis stanovnitva (cenzus) sustavan je postupak prebrojavanja, odnosno evidentiranja

sveukupne populacije nekoga podruja, najee drave. Popis stanovnitva trenutaan je
demografski pokazatelj, budui da je definiran tzv. kritinim trenutkom popisa (dan na koji se
popisano stanje odnosi, npr. u Hrvatskoj 31. oujka popisne godine). Smatra se najvanijim
izvorom podataka o populaciji. Metodoloki, primjenjuju se dvije temeljne koncepcije
popisivanja stanovnitva. Prema koncepciji stalnoga (de iure) stanovnitva, popisuju se sve
osobe prema mjestu stalnoga boravka, bez obzira na to jesu li u kritinom trenutku prisutne.
Prema koncepciji prisutnoga (de facto) stanovnitva, popisuju se svi zateeni u trenutku
popisa. Prije se vie provodio popis prema naelu prisutnosti, a u novije doba ei su popisi
prema naelu stalnosti. Popis stanovnitva najee provode tijela dravne uprave.
Prvi popisi zabiljeeni su ve u starom vijeku, a prema Bibliji i mjesto Kristova
roenja povezano je s popisom puanstva. Porez i vojaenje bili su glavni razlozi za
popisivanje i procjenjivanje stanovnitva i imovine. Turski spisi (defteri), crkveni
izvjetaji (vizitacije) i ostali izvori (matine knjige roenih, umrlih i vjenanih u
rimokatolikim upama koje su se uvodile odredbom Tridentskoga sabora 154563)
omoguili su poslije procjenu stanovnitva, domainstava (dimova) i naseljenosti pojedinih
zemalja. Prvi moderni popisi u Europi bili su provedeni sredinom XVIII. st. u skandinavskim
zemljama. Na podruju pod austrijskom vlau nepotpuni popisi bili su obavljeni 1754 (tzv.
terezijanski popis), potom 1785. u riznike svrhe (jozefinski popis) te 1805. u vojnike svrhe.

Prvim cjelovitim popisima smatraju se oni iz 1857. i 1869. Od tada se u Hrvatskoj

provode uglavnom kontinuirano: za austrougarske vladavine 1880., 1890., 1900. i 1910.,
potom jugoslavenski popisi 1921. i 1931., te nakon II. svjetskog rata 1948., 1953., 1961.,
1971., 1981., 1991. i 2001. Posljednji popis u RH proveden je 2011.
3.STANOVNITVO SVIJETA U PROLOSTI

Ljudske zajednice, u razliitim uvjetima meusobno izdvojenih ekumena, razvijale su

se razliitim ritmom u borbi za opstanak. Materijalni i duhovni napredak pridonio je
sniavanju smrtnosti pa je, uz najviu moguu stopu rodnosti (fizioloki natalitet), povremeno
bio biljeen vei prirodni prirataj. Meutim, sve do prve poljodjelske revolucije oko
8000 god. prije Krista (plodne nizine na Bliskom istoku) prosjena stopa smrtnosti bila je
priblino jednaka stopi rodnosti; esto se mijenjala ovisno o djelovanju imbenika koji su
ugroavali pojedine ljudske zajednice. Zbog toga ni u dugotrajnijem razdoblju nije bilo
veega porasta broja stanovnika.
Nakon poljodjelske revolucije nicale su, razvijale se i propadale civilizacije.
Smjenjivala su se razdoblja plodnih i nerodnih godina, sitosti i gladi, zdravlja i bolesti.
Pljakake i ruilake horde i ratovi uzimali su danak i pridonosili povremenoj depopulaciji
jednih, a naseljavanju drugih podruja. Rauna se da je malo prije prve poljodjelske revolucije
na Zemlji ivjelo oko 10 milijuna stanovnika, u doba te revolucije oko 50 milijuna, a nakon
nje je, do poetka nove ere, broj stanovnika porastao na priblino 230 milijuna. Prema nekim
istraivanjima ovjeanstvu je trebalo milijun godina da dosegne milijun stanovnika (tijekom
paleolitika), oko 30 000 godina za 50 milijuna (neolitik), zatim 2000 do 3000 godina da
dosegne 200 do 300 milijuna. Davnanja naseobna slika Zemlje pokazivala je povremeno i
mjestimino smanjivanje ili poveavanje broja stanovnika. Takvi su primjeri poznati iz
staroga i novoga vijeka. Od poetka novoga vijeka zbivale su se velike promjene u
naseljenosti Sjeverne, Srednje i June Amerike, gdje su osobito panjolski osvajai
(konkistadori) prorjeivali domorodako stanovnitvo Meksike visoravni i Anda ubijanjem
(ali i unoenjem zaraznih bolesti iz Europe). Najee su bile epidemije kuge (crna smrt)
koje su desetkovale stanovnitvo. Epidemija koja je harala polovicom XIV. st. u samo tri
godine (134850) pokosila je etvrtinu tadanjeg europskog stanovnitva. Kineske, japanske i
indijske kronike spominju mnogobrojne gladne godine, poasti i visoku smrtnost
stanovnitva. Posljednje vee epidemije u Europi bile su potkraj I. svjetskog rata (panjolska
groznica), dok je visok pomor uzrokovan glau i iscrpljenou zabiljeen u nekim afrikim
(Nigerija) i azijskim (Banglade) zemljama nakon II. svjetskog rata. Procjenjuje se da u
svijetu danas kronino gladuje oko 870 milijuna ljudi, meu kojima haraju bolesti i visok
pomor.
 Razvojem medicine potiskuju se bolesti i smanjuje opa smrtnost stanovnitva.
Prometnom revolucijom (parobrod) bili su stvoreni povoljniji uvjeti za iseljavanje u
prekomorske zemlje to je potaknulo rast broja stanovnika (demografska ekspanzija) u Europi
i u Americi. Uz postojanu visoku rodnost a smanjenu smrtnost dolo je do veega prirodnog
prirataja (poetak demografske tranzicije u razvijenim zemljama Europe). Unato pojaanom
iseljavanju u Ameriku, procjenjuje se da je broj stanovnika Europe s Rusijom porastao u
razdoblju 16501750. sa 103 na 144 milijuna. U XVIII. st. i ostali kontinenti biljeili su
porast broja stanovnika. U Aziji je od polovice XVII. do polovice XVIII. st. broj stanovnika
porastao za 50%. U Kini se relativna politika stabilnost i povoljna agrarna politika dinastije
Mandu odrazila na opi porast broja stanovnika Azije. U Indiji je stanje bilo mnogo tee
zbog ratova, a poslije je bilo slino u Indokini i Indoneziji.

Prosjena stopa smrtnosti poela je jae i stabilnije padati u razdoblju 18501900. kao
pozitivna posljedica primjene znanstvenih, posebno medicinskih otkria. Tako je godinja
stopa smrtnosti u Europi, koja je polovicom XIX. st. bila oko 22 do 24, smanjena do kraja
stoljea na priblino 18 do 20. U smanjivanju smrtnosti prednjaile su skandinavske zemlje
(Norveka i vedska imale su sredinom XIX. st. stopu smrtnosti oko 20, a 1900. 16).

Smanjivanje stope smrtnosti povoljno je utjecalo na prirataj stanovnitva, a s

priratajem su se javljali vikovi radne snage koja se u sve veem broju iseljavala u Novi
svijet. Usporedno s tim stvarale su se povoljnije mogunosti za vii ivotni standard. Odgoj i
obrazovanje djece, osobito u razvijenim zemljama Zapada, poskupjeli su, pa se smanjivao
broj djece u obiteljima. Smanjivanje stope rodnosti i smrtnosti vodilo je planskomu prirataju
i umjerenim do niskim stopama rasta broja stanovnika. Usporedno s tim dogaale su se velike
promjene u drutvenoj podjeli rada; dolo je do jo vee polarizacije selograd, do
smanjivanja broja seoskoga stanovnitva a poveavanja gradskoga. Razvijene zemlje ve su
prevladale demografsku tranziciju i ule u posttranzicijsko razdoblje (razdoblje niskoga
prirataja stanovnitva na osnovi niskih stopa rodnosti i smrtnosti), dok su zemlje u razvoju,
prema svojemu stupnju razvoja i drutveno-gospodarskim posebnostima, u punom zamahu
demografske tranzicije (etapa visokoga prirataja na osnovi visokih stopa rodnosti, a niskih
stopa smrtnosti).
4.BROJNOST SUVREMENOG STANOVNITVA

U XX. st. stanovnitvo svijeta gotovo je dvaput udvostrueno (u odnosu na 1900): oko
1965., kada je dosegnulo 3,3 milijarde, i 2005., kada je dosegnulo 6,6 milijarda. Prosjena
godinja stopa rasta u razdoblju 198090. iznosila je 1,7%, a u razdoblju 200010. bila je
1,2%. Tako smanjena stopa pokazuje prosjeni godinji porast od priblino 79 milijuna
stanovnika, to znai da je prirataj stanovnitva svijeta i dalje visok jer se, unato
smanjivanju stope rasta, poveava ukupan broj stanovnika. Tako je, npr., 1950. porast iznosio
46 milijuna, a 1980. oko 75 milijuna stanovnika. Predvia se da e se godinji porast
stanovnitva ipak poeti smanjivati pa bi do 2050. moglo biti izmeu 8,9 i 9,6 milijarda ljudi,
s minimalnim poveanjem od 57 milijuna stanovnika na godinu.
Iako stopa rasta svjetskog stanovnitva od 1990-ih pada, postoje razlike izmeu
razvijenijih i manje razvijenih zemalja, regija i kontinenata na Zemlji. Europa i Angloamerika
imaju slabiji porast broja stanovnika, a uglavnom Afrika, Latinska Amerika i Azija biljee
porast stanovnitva. Do 1920. gospodarski razvijene zemlje imale su vee stope rasta, no
nakon 1950. nedovoljno razvijene zemlje imaju dvostruko vee stope porasta stanovnitva pa
je sve vei njihov udjel u svjetskom stanovnitvu. Od 1950. do 2000. udjel nerazvijenih
porastao je sa 67 na 80%. To je jedan od sredinjih problema svijeta na poetku XXI. st. jer se
poveava jaz u razvoju izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja. Najvie stope porasta
stanovnitva zabiljeene su u Africi, a odmah je za njom Latinska Amerika.

Stanovnitvo Afrike u drugoj polovici XX. st. raslo je bre nego bilo koje drugo
stanovnitvo. Vrhunac je bio 1980-ih sa stopama godinjeg rasta viima od 2,5%. Zato se za
Afriku, osobito istonu, sredinju i zapadnu, predvia najbri porast stanovnitva, ak do
milijardu novih stanovnika do 2050. Time bi udjel afrikoga stanovnitva u svjetskome
dosegnuo 20%.

Poetkom druge polovice XX. st. stopa rasta broja stanovnika bila je najvea u junoj
Aziji (juna, jugoistona i jugozapadna Azija), potom se poela smanjivati, no unato
smanjivanju prosjene godinje stope udjela stanovnika june Azije ona e biti u porastu.
Najvie su se smanjile stope rasta u zemljama istone Azije (Kina, Japan, Mongolija i obje
Koreje). Taj je trend u Kini i Japanu dugoroniji pa se predvia smanjivanje udjela
stanovnitva istone Azije u stanovnitvu svijeta s 26,5% (1980) na 20,9% (2025). Oekuje se
da e 2050. prosjena stopa rasta broja stanovnika Azije (0,3%) biti manja od stope u
Angloamerici (0,4%). Procjenjuje se da e se udjel azijskoga stanovnitva u svjetskome
smanjiti sa 60% (2013) na 54% (2050).

Europa ima najmanju prosjenu godinju stopu rasta broja stanovnika ve nekoliko
desetljea (manja od 0,4%). Sukladno tomu u padu je i udjel europskog stanovnitva u
svjetskom (10,4% 2013; procjenjuje se daljni pad na 7,4% 2050.

Australija i Oceanija najslabije su naseljen kontinentski prostor na Zemlji s udjelom od

samo 0,5% u svjetskom stanovnitvu (2013). Stanovnitvo u njem najmnogoljudnije
Australije ponaa se poput onoga u razvijenim zemljama svijeta pa e udjel stanovnitva toga

dijela svijeta u svjetskom biti u stagnaciji ili blagom padu.

5.SASTAV STANOVNITVA

Sastav (struktura) stanovnitva proizlazi iz prirodnoga kretanja, prostorne

pokretljivosti (migracije), drutvene podjele rada, gospodarske razvijenosti, narodnosne,
vjerske i ostalih osobitosti. Znaajniji su sastavi po dobi i spolu , po gospodarskoj djelatnosti,
kolskojspremi , narodnosti, vjeri , batini.
Sastav po spolu i dobi pokazuje broj mukih i enskih stanovnika te njihovu dob
(starost). Tim je sastavom odreena uglavnom sposobnost stanovnitva da se obnavlja
(reproducira) u uvjetima monogamnoga braka (jedna ena, jedan mukarac). Raanje muke i
enske djece podjednako je, tonije, na 100 muke djece rodi se oko 95 enske. Uvjeti ivota
nisu svugdje ni uvijek isti za muko i ensko stanovnitvo pa otuda vee razlike u broju jednih
i drugih. Openito su u patrijarhalnim zajednicama mnogobrojniji mukarci, a u razvijenim
suvremenim zajednicama ene. Razliita je, dakle, smrtnost, a ona je posljedica razliitih
drutvenih odnosa i uvjeta ivljenja mukih i enskih stanovnika (specifini mortalitet). Iako
te razlike nisu velike (osim u sluaju ratova i sl.), vrlo su znaajne i indikativne. God. 2010.
bio je podjednak broj mukih i enskih stanovnika. Broj mukaraca na 100 ena (koeficijent
maskuliniteta) iznosio je 101,6. U Europi je udjel mukaraca najmanji (92,8). To je posljedica
razliite stope smrtnosti po spolu (diferencijalni mortalitet). U slabije razvijenim podrujima
svijeta mukaraca je uglavnom vie nego ena. God. 2010. najvei koeficijent maskuliniteta
imala je Azija (104,8). U Hrvatskoj je vie ena nego mukaraca: 2011. na 100 mukaraca bilo
je 107,4 ena.
 Tabela 1. Stanovnitvo svijeta i kontinenata/makroregija od poetka nove ere do poetka
XXI. st., prema odabranim godinama (u milijunima)

Amerika Zemlje
Australija
Godina Svijet Afrika Azija Europa biveg
Angloamerika Latinska Amerika i Oceanija
SSSR- a*
14. 256 23 3 189 40 1
600. 237 37 7 173 19 1
800. 261 43 10 178 29 1
1600. 498 95 15 303 83 2
1800. 906 90 25 602 187 2
1900. 1650 150 81 65 925 293 6 130
1950. 2525 220 166 164 1390 392 13 180
1980. 4465 470 248 364 2578 495 26 284
1990. 5295 643 274 451 3104 503 27 293
2000. 6160 857 293 543 3632 506 29 300
**2005. 6464 906 331 561 3905 728 33
**2013. 7162 1111 355 617 4299 742 38
* Bivi SSSR (ukljuivi i azijski dio) u godinama do 1800. bio je ukljuen u Europu.

** 2005. i 2013. Rusija i europski dijelovi biveg SSSR-a ukljueni su u Europu, a ostale
novonastale drave u Aziju.

Izvor: I. Nejami, Demogeografija,

Tabela 2.Povrina, stanovnitvo i gustoa naseljenosti kontinenata 2013 (procjena UN-a)

Povrina Stanovnitvo 2013.

Podruje
u 1000 km % u milijunima % na 1 km
Afrika 30 305 22,2 1111 15,5 36,7
Angloamerika 21 962 16,1 355 5,0 16,2
Australija i Oceanija 8536 6,3 38 0,5 4,4
Azija 44 397 32,6 4299 60,0 96,8
Europa 10 520 7,7 742 10,4 70,5
Latinska Amerika 20 535 15,1 617 8,6 30,0
Naseljeno kopno 136 255 100,0 7162 100,0 52,5
Cijelo kopno 149 000 7162 48,1
Izvor: I. Nejami, Demogeografija,

Promjene u dobnom sastavu (starosna struktura) upuuju na razliito prirodno kretanje broja
stanovnika kontinenata i njihovih podruja. Dobni je sastav posljedica prirodnog i opega
 kretanja broja stanovnika. U dobnom sastavu razlikuje se mladost (ekspanzivnost), zrelost
(stabilnost) i starost (konstriktivnost) stanovnitva. Stanovnitvo svijeta u cjelini je danas
mlado, jer mu obiljeje daju tri etvrtine zemalja u razvoju. Stanovnitvo razvijenih dijelova
svijeta, meutim, stari, a pomlauje se stanovnitvo zemalja u razvoju. Medijan (vrijednost
koja dijeli stanovnitvo na dva jednaka dijela) svjetskog stanovnitva 1980. bio je 22,6
godina; 2000. bio je 26,1 godinu, 2011. bio je 29,4 godine, a 2050. iznosit e, prema procjeni,
37,9 godina. Znai da je 1980. polovica stanovnitva svijeta bila mlaa od 22,6 godina.
Predvia se da e medijan dobi europskog stanovnitva 2050. biti 45,7 godina, a afrikog
stanovnitva 26,4 godine.

Tabela 3.Godinji porast broja stanovnika svijeta, razvijenih i nedovoljno razvijenih

zemalja u razdoblju 19502010 (u milijunima)

Svije Razvijene Nedovoljno razvijene Udjel (u %) nedovoljno razvijenih

Razdoblje
t zemlje zemlje zemalja u ukupnom porastu
195060. 50,3 11,3 39,0 77,5
196070. 67,8 10,4 57,4 84,7
197080. 75,0 8,7 66,3 88,4
198090. 83,0 7,3 75,7 91,2
1990
86,0 6,2 79,8 92,8
2000.
2000
78,8 4,8 74,0 93,9
2010.
Izvor: I. Nejami, Demogeografija,
 Tabela 4.Projekcija kretanja broja stanovnika svijeta i pojedinih
kontinenata/makroregija po srednjoj stopi rasta u razdoblju 20152100 (u milijunima)

Godina
Podruje
2015. 2025. 2050. 2075. 2100.
Europa 743 741 709 665 639
Angloamerika 361 390 446 490 513
Australija i Oceanija 39 45 57 66 69
Afrika 1166 1468 2393 3386 4185
Latinska Amerika 630 691 781 783 736
Kina 1402 1449 1385 1206 1086
Indija 1282 1419 1620 1631 1547
Ostala Azija 1701 1881 2159 2182 2079
Svijet 7324 8084 9550 10 409 10 854
Izvor: I. Nejami, Demogeografija,.

Sastav stanovnitva po spolu i dobi obino se prikazuje dobno-spolnom piramidom (biolokim

stablom). Takvom slikom lako se uoava obiljeje sastava po spolu i dobi te ocjenjuje
njegov trend (razvoj). Tipu stanovnitva koje je po spolu ujednaeno i po dobi mlado
odgovara visok udjel mladih stanovnika i simetrian trokut iroke osnovice. Tipu stanovnitva
koje je po spolu ujednaeno i po dobi staro odgovara visok udjel starakih skupina i
simetrian trokut uske osnovice. Svaki poremeaj po dobi i spolu vrlo je vidljiv, jer su takve
piramide krnje. One odraavaju uinak nepovoljnih (nenormalnih) imbenika (epidemija, rat,
iseljavanje i sl.).

Sastav stanovnitva po djelatnosti pokazatelj je drutvene podjele rada i stupnja ope

drutveno-gospodarske razvijenosti. Do industrijske revolucije i urbanizacije podjela rada bila
je uska; prevladavao je rad u poljoprivredi (primarni sektor, I). S industrijalizacijom i
urbanizacijom raste udjel zaposlenih u industriji i s njom povezanih djelatnosti (sekundarni
sektor, II). Slijedi razvijenija etapa urbano-industrijskoga drutva s porastom zaposlenih u
uslunim djelatnostima (tercijarni sektor, III).

Openito je razvoj tekao ovako: dugotrajna premo primarnoga sektora (tip: I, II, III), zatim
prijelazna premo sekundarnoga sektora (tip: II, I, III) i na kraju (kako se predvia)
dugotrajna premo tercijarnoga sektora (tip: III, II, I). Gotovo sve razvijene zemlje svijeta
ule su 1970-ih u etapu premoi tercijarnoga sektora (najvei udjel zaposlenih u tercijarnom
sektoru, zatim u sekundarnom pa u primarnom). Primjeri su SAD (72, 25, 3), Njemaka (60,
37, 4), vedska (72, 25, 3), Japan (60, 34, 6). U zemljama u razvoju odnos je uglavnom
obrnut, to pokazuju primjeri Burkine Faso (10, 5, 85), Indije (21, 13, 66) ili, pak, Filipina
(44, 14, 42).

U udjelu gospodarski aktivnoga stanovnitva odraava se dobni sastav i gospodarska

razvijenost. Stopa aktivnosti (udjel aktivnih u ukupnom stanovnitvu) ovisi dakle i o
drutveno-gospodarskim imbenicima. Obino je stopa aktivnosti vea u razvijenim, a manja
u nerazvijenim zajednicama. ine ju zaposlene osobe obaju spolova s punim ili skraenim
radnim vremenom, nezaposleni koji trae zaposlenje, te oni koji obavljaju neko zanimanje i
pomaui lanovi obitelji. Poseban su problem pomaui lanovi obitelji te sezonski radnici u
poljoprivredi, ribarstvu, umarstvu i sl. (prikrivena nezaposlenost). Teko se odreuje i radni
kontingent (za rad sposobno stanovnitvo prema dobi) za koji se obino uzima stanovnitvo u
dobi od 15. do 64. godine ivota (mukarci) i od 15. do 59. godine ivota (ene). Ali, niti svi
nakon navrene 14. godine ivota rade, niti svi nakon navrene 64. ili 59. godine ivota
prestaju raditi. Prema tomu, to je samo opi okvir mogue radne snage. U razvijenim
zemljama radna se snaga dobiva gotovo samo iz radnoga kontingenta, s tim to se u stvarnosti
preteno poinje raditi poslije (izmeu 16. i 24. godine). U zemljama u razvoju, s obzirom na
nerazvijenu poljoprivredu, radna se snaga dobiva djelomice i iz skupina mlaih od 15 godina
(djeji rad) i iz skupine staraca (staraki rad). Razlike u ekonomskoj aktivnosti i u radnim
kontingentima postoje izmeu seoskih i gradskih zajednica unutar jedne zemlje. Vaan je
pokazatelj i odnos ekonomski aktivnog i neaktivnoga stanovnitva (koeficijent ekonomske
ovisnosti stanovnitva). Privredna djelatnost po granama, zanimanje i poloaj u zanimanju
daljnja su obiljeja sastava stanovnitva.
6.PROCJENA BUDUEG KRETANJA

Rast broja stanovnika svijeta u drugoj polovici XX. st. bio je jedan od osnovnih
problema suvremenoga ovjeanstva. Zato se on pomno prouavao i o njem se raspravljalo na
nekoliko poslijeratnih meunarodnih skupova (svjetske konferencije o stanovnitvu) kako bi
se na daljnji porast utjecalo odgovarajuom populacijskom politikom. Isticano je nekoliko
naina rjeavanja: demografski (smanjiti rodnost); ekonomski (promijeniti ekonomske odnose
razvijenih zemalja i zemalja u razvoju); demografsko-ekonomski (smanjivati rodnost i
mijenjati ekonomske odnose). Naglo smanjivanje stope smrtnosti nije praeno smanjivanjem
stope rodnosti u zemljama u razvoju u kojima ivi tri etvrtine svjetskoga stanovnitva.
Stanovnitvo razvijenih zemalja razvijalo se postupnije, promjene su bile sporije pa su
i tekoe znatno manje. Tek se 1970-ih u nekim zemljama u razvoju opaaju znakovi
smanjivanja stope poroda, ponajprije u Kini i Brazilu, a najnoviji podatci pokazuju smanjenje
rodnosti i u vrlo siromanim zemljama poput Bangladea. To je vrlo vano jer su to zemlje s
velikim brojem stanovnika. Porast stanovnitva, uz pretpostavku srednje visoke stope
rodnosti, iznosit e 30,4% od 2011. do 2050. ili 0,72% godinje, te 13,6% u razdoblju 2050
2100. ili godinje 0,17%. Prema tomu, slijedi usporavanje porasta broja stanovnika, a nakon
2100. moe se predvidjeti i stagnacija.
ZAKLJUAK

U XX. st. stanovnitvo svijeta gotovo je dvaput udvostrueno (u odnosu na 1900): oko
1965., kada je dosegnulo 3,3 milijarde, i 2005., kada je dosegnulo 6,6 milijarda. Prosjena
godinja stopa rasta u razdoblju 198090. iznosila je 1,7%, a u razdoblju 200010. bila je
1,2%. Tako smanjena stopa pokazuje prosjeni godinji porast od priblino 79 milijuna
stanovnika, to znai da je prirataj stanovnitva svijeta i dalje visok jer se, unato
smanjivanju stope rasta, poveava ukupan broj stanovnika. Tako je, npr., 1950. porast iznosio
46 milijuna, a 1980. oko 75 milijuna stanovnika. Predvia se da e se godinji porast
stanovnitva ipak poeti smanjivati pa bi do 2050. moglo biti izmeu 8,9 i 9,6 milijarda ljudi,
s minimalnim poveanjem od 57 milijuna stanovnika na godinu.
Sa svim iznesenim podacima i injenicima dolo se do zakljuka da poveanje
stanovnitva na Zemlji prouzrouje tete na cijeli ivotni sistem te bi trebali pokuati ne
prenapuiti i preopteretiti zemlju jer posljedice e doi i nee biti ugodne.
BIBLIOGRAFIJA

http://ekospark.com/info/03_sos_info/sos_info/porast_populacije2/porast_populacije2.html

http://elektronickeknjige.com/knjiga/polsek-darko/zapisi-iz-trece-kulture/poglavlje-23-br-
koliko-ljudi-zemlja-moze-podnijeti-br-u-kojem-se-raspravlja-o-odrzivom-razvoju-i-tragediji-
plebejaca/

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57806

http://www.matica.hr/hr/325/SVJETSKI%20EKOSUSTAV%20I%20BUDU%C4%86NOST
%20%C4%8COVJE%C4%8CANSTVA/

I. Nejami, Demogeografija, 2005. Za 2013. god. UN, 2013.