Uredniea Mijo Loncaric

Dinka JuriCic

Reeenzenti
dr. Vesna Zeceuic
dr. Antun Sojat

Graficko-likovna uredniea
Zeljka Sambolek

Oblikovanje naslovne straniee

Dubrauka Zglavnik

KAJKAVSKO NARJECJE

Bozena Pavici6

Slog i prijelom
Miaden Cicin-Sain

elP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuCilisna biblioteka, Zagreb

UDK 808.62-087

LONCARIC, Mijo
Kajka-:sko narjeCje / Mijo Lonearic
- Zagreb : Skolska knjiga, 1996. - VII,
208 str., [lJ presavijen list sa zemljop.
crtezom u bojama : i1ustr. , 24 em

Bibliografija: str. 171-198.

ISBN 953-0-50315:6

960708021

ISBN 953-0-50315-6 ~
Tisak: AUGUST SENOA d.d., Iliea 35 Skolska knjiga, Zagreb, 1996.
 Sadrzaj

1. DOSADASNJE PROUCAVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . • . .. 1

2. RANI RAZVITAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... 15

3. PROZODIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . ~~ 39

4. VOKAIJZAM. . . . . . . . . . . . . • . • . . . • . . '.' . . . . . . . . . . .. 67

5. KONSONANTIZAM , . . . . . " . . . . . . . . . . . . . . , . . . . . , • . .. 87

6. MORFOLOGIJA • . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ,. 97

7. SINTAKSA . . • . • . . . . . . . . . . . . . . . • . , . . . . . . . . , . , . . . 115

8. LEKSIK . . . . . . . . . . . . , ' . . . • . . . . . . , , . . . , . . . , . . . . 133

9, GRANANJE . . . . . . , , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . • 141

10. PROSTlRANJE U PRO~i.oSTI . . . . . . • . . . . . . . . • . .,. . . . 149

BIBUOGRAFIJA . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

v
 RIJEC UNAPRlJED

Ova knjiga, 1. dio monografije 0 kajkavstini, rezultat je mojega visego­

disnjega bavljenja tom jednom od triju hrvatskih dijalektnih skupina (nar­
jeCja). Taj pro dio obuhvaea, uz pregled dosadasnjega proucavanja, sinte­
ticki prikaz razvoja i suvremenoga stanja kajkavstine po jezicnini razinama
na temelju dosadasnjih istraZivanjB: i spoznaja {} njoj. Prethodniea djelu je
knjiga Kaj jucer i danas, Ogledi 0 dijalektologiji i hroatskoj kajkavStini (s
bibliografijom i kartom narjecja), u kojoj su objavljena neka poglavlja me­
nografije, koja su ovdje doradena.
Drugi dio monografije, pregled kajkavStine po dijalektima, odnosno sku­
pinama govora, objavit ee se u posebnoj knjizi, koja je jos u nastanku.
Za nastanak djela na prvom mjestu zahvaljujem svojoj maticnoj usta­
novi - Zavodu za hroatski jezik (prije Institut za jezik JAZU), gdje mi je
omogueeno da se bavim svojom zivotnoll! temom. Posebno zahvaljujem ko­
legama: dr. Vesni Zecevie i dr. Antunu Sojatu koji su procitali tekst u ru­
kopisu i pomogli mi mnogim korisnim savjetima. Za citanje rukopisa i ko­
risne savjete zahvaljujem takoder dr. Miri Menac-Mihalic, s Katedre za po­
vijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika Filozofskoga fakulteta SveuCilista
u Zagrebu, dr. Josipu Liseu, profesoru povijesti i dijalektologije hrvatskoga
jezika Filozofskoga fakulteta u Zadru. Dr. Dragici Malic zahvaljujem na obli­
kovanju bibliografije.
Isto tako, velika hvala za nastavak djela pripada Zakladi Alexander von
Humboldt-Stiftung iz Savezne Republike Njemacke, kojoj zahvaljujem ta­
koder za potporu mojega znanstvenog rada uopee.
Zahvalan sam supruzi na podrsei u radu.
Zahvaljujem "Skolskoj knjizi" na objavljivanju djela.

VII
 NAPOMENA 0 TRANSKRIPCIJI
U biljezenju fonema i glasova sluzim se uobieajenom kroatistiekom
transkripcijom. Rijeei mode&-- arhileksemi - transkribiraju se za kajkav­
stinu prema pretpostavljenom osnovnom sredisnjem kajkavskom fonem­
skom, odnosno fonoloskom sustavu.
Prozodijska obiljezja oznaeuju se na dva naCina. (1) Za OKA i prikaz
razvoja sluzim se uobieajenim tradicionalnim znakovima u slavistiei, tj. ka­
da je u pitanju kajkavstina onda Ivsicevim sustavom (~, -, ", -, ~). (2) Za
suvremeno stanje - ako se ne radi 0 eitatu - upotrebljavam sustav pri­
mijenjen u OLA (Opeeslavenskom lingvistiekom atlasu, usp. i Fonoloske opi­
se). To je modificirani stariji sustav IPA (API) - starije medunarodne fo­
netske transkripeije. Razlika je izmedu OLA i IPA u tome sto je u OLA
uveden znak za specifienu hrvatsku uzlaznu modulaeiju na dugom slogu,
poseban dugouzlazni naglasak, razliCit od novostokavskoga dugouzlaznoga
naglaska, obicno se biljezi s -. Na primjer, po Ivsieu je mliitim, po OLA
mlii:tim, po IPA mla:tim. Novostokavsko tradicijsko /glava/ po IPAje gla:va,
a sliean dugouzlazni naglasak u kajkavstini po Ivsieu je gliiva, po OLA
glii:va. Citati se, naravno, prenQse nepromijenjeno.
----vIII
1. DOSADASNJE PROUCAVANJE
1. Kajkavstina je jedino hrvatsko narjeCje koje jos uvijek nema svoje
modetne monografije. Ono je, medutim, dobilo svoje prvo sintetsko
djelo vee godine 1905. UkrajinacA. M. Lukjanenko objavljuje, naime,
svoje Kajkavsko narjecje u obliku sintetskoga pregleda. Dvije godine
kasnije pojavljuje se i Resetarevo djelo Der stokavische Dialekt. Tri­
desetak godina kasnije izlazi Ivsieev rad Jezik Hrvata kajkavaca (na­
pisan u pe't'eau 100. obljetnice hrvatskoga narodnog preporoda), dje­
10 koje u proueavanju kajkavstine zauzima posebno mjesto. U njemu
je,medu ostalim, prikazana akeentuaeijska struktura kajkavskoga
dijasistema i na njezinu temelju dana prva znanstvena klasifikaeija
kajkavstine. Po t9me je to djelo danas polaziste u proueavanju kaj­
kavskih govora. Stokavstina i dijelom eakavstina suvremenim naei­
nom obrade dobile su svoje monografije. Kada je rijec 0 kajkavskom
narjecju, malom bi se monografskom sintezom mogao smatrati II.
dio Junkovieeva rada Jezik Antuna Vramca i po.drijetlo kajkavskoga
dijalekta. Postoji takoder nekoliko kraCih prikaza 0 kajkavstini koje
su napisali Mate Hraste 1958. i 1960, Zvonimir Junkovie 1963, Da­
libor Brozovie 1966, Stjepko Tezak 1960. i Asim Peeo 1979.
2. Kajkavstinu kao jedan od pet osnovnih idioma srednjojuznoslaven­
skoga dijasistema moguee je prepoznati vee u prvim zapisima iz 12.
stoljeca (Brozovic 1963e, Faneev 1914). Jedno od prvih djela koje vee
pokazuje svjesna razmisljanja 0 kajkavskom dijalektnom fenomenu
jest prvo u potpunosti saeuvano kajkavsko tiskano djelo - Dekretum
Ivana Pergosica (1957). Ono - sacuvano u dvije kajkavske verzije
i djelomieno u jednoj nekajkavskoj ikavskoj - svjedoCi 0 svjesnom
uocavanju kajkavskih raznolikostite nastojanju autora za prevlada­
vanjem tih razlieitosti radi komunikaeijskih potreba, sto vodi k stva­
ranju naddijalektnog standarda.
I protestantski pisei zele da im knjige imaju sto siri krug eita­
telja te izdaju svoja djela i na kajkavskom, a u druga nekajkavska
unose kajkavski leksik u obliku kontaktnih sinonima. U 17. st. vee
se iz.rieitije 'raspravlja' 0 kajkavstini. Navode se razlieiti refleksi za
jat 5 polugfas, ali se ne razabiru pritom ni izvorisni glasovi /e/,/a/
ni razlozi tih promjena u kajkavstini, stokavs.tini i eakavstini. Te ra­
zlieitosti spominje, primjeriee, Juraj Habdelit u predgovoru svojega
Zercala Marianskoga.
 .:-:::c..,-
2 Kajkavsko narjecje
U istom stoljecu ulaze kajkavske rijeCi u poliglotski rjeenik nje­
maekoga leksikografa Megisera (Megiser 1603). Tada nastaju prva
kajkaYska leksikografska djela, koja s razlogom ubrajamo u -riajznii.­
eajnija slavenska leksikografska djela uopce. Ona su, kao i pm kaj­
kavski tekstovi iz prethodnog stoljeca, i kao sliena djela u drugim
jezieima, dvojake naravi: to su djela koja uvelike pridonose stvaranju
knjizevnog jezika, jezienog standarda i koja saddavaju bogatu dija­
lektnu gradu. Ti su rjeeniei takoder svojevrsni dijalektoloski prirue­
niei, iako su bez podataka kakve zahtijeva prava dijalektoloska lek­
sikografija1 •
3. Na prvom mjestu spominjemo rjeenik Jurja BabdelicalJikcionar
(1670), u kojem su kajkavske rijeei protuma~enelatiIistUma. U isto
vrijeme nastalo je, glavninom svojega korpusa, najvece kajkavsko i
jedn,O_Q!I nasih najveCih leksikografskih djela 7 Ga3afilacij--pavlina
Iva'na Belostenea. To najopSeznije djelo kaikavskEdeksikografije sa­
drzava dva dijela: prvi dio latinsko-hrvatski i drugi, mariji:dio, hr­
va~fl.k,o:.latinski. Gazo{ilacij je u 18. st. dovrsio i izdao (1740) Jeronim
Orlovic, vjerojatno uz pomoc Andrije Muzara_ U taj rjeenik uneseno
je p.oprilieno nekajkavskih leksema, eakavskoga ijos--vige sWKiivsko­
ga podrijetla_ U njemu se te nje~i obiljeiavaju kao slavonske, dal­
matinske i primorske,a gfasovi su na mjestu jatai-poluglasa redovito
posebno obiljezeni.(e~- e, a). U predgovoru se navodi da se oni mogu
izgov¢t;i kao e, a, odnosno e, i. UCinjeno je to u prvom redu radi
komunikacijskih potreba (kad se rjeenikom budu sluzili stokavei i
eakavci), ali je takvo biljezenje bilo uvjetovanorazlieitoscu izgovora
i u samom kajkavskom narjeeju 2 •
Dvije godine nakon Belosteneeva rjeenika izasao je nesto manji
eetverojezieni latinsko-hrvatsko-njemaeko-lI).adarski rjeenik s indek­
som hivatskokajkavskih rijeCi. Taj rjeenik zapoeeo je Franje.Busnik,
ali'jeveCi dio iztadi6t dovrsio isusovae Andrija Janibresic. Raden
je neovisno 0 Gazo{ilaciju.
Otprilike u isto vrijeme sastavio je Pavao Ritter Vitezovic veliki
latinsko-hrvatski rjeenik, koji je, nazalost, ostao do danas u rukopisu
(V. KIaic 1914, T. Matic 1955). Vitezovicev opcehrvatski rjeenik sa­
drzava stokavski, eakavski i kajkavski vokabular i po tome je blizak
leksiku ozaljskoga kruga, koji je pretezito sadrzan i u Gazofilaciju 3•
U 18. st. izradio j~yeliko·leKsikografsko dje10 AdamPataeic, ali
je i taj rjeeniko-stao do sada u rukopisu. Taj liitinsk~hrvatsko-nje­
maeki leksikon razlikuje se od ostalih kajkavskih rjeenika tematskim
rasporedom grade. A. Pataeic je, sto smatramo vaZnim istaknuti,
1 Pregled leksikograflje s najvaZnijom literaturom dao je S. Musulin 1959, Hrvatska ;
srpska leks;kografija, a njezinu potpunu bibliografiju donosi V. Putanec 1962, Leks;­
kogrofija, Leksikogra(lja u Hrvaia, Srba ; Crnogoraca.
2 Osim jednacenja jata i poluglasa u veCini kajkavskih govora, u manjem broju govora
doslo je u nekim polozajima do jednacenja poluglasa s a, govori tipa pakel i pekal, iIi se
joo euva posebna vrijednost za poluglas, sto je ranije bilo, zasigurno, jos ceSce.
3 0 ozaljskom knjizevno-jezienom krugu pisao je J. Voncina 1977, usp. i Iiteraturu na­
vedenu tamo.
Dosadasnje proucavanje 3
"stvarao svoj 'Dikeionar' na evrstoj bazi hrvatskoga kajkavskoga knji­
zevnog jezika sa zeljom da fiksira hrvatske kajkavske nazive, te nije
svjesno i namjerno unosio nekajkavske, stokavske i eakavske rijeei"
(Jonke 1949).
Kajk,avske su rijeei usle i u Pallasovo djelo Glossarium compa­
rativum linguarum totius orbis (Pallas 1789).
4. U "18. st. nastaju na hrvatskom kajkavskom podrueju prve grama­
tike:-rre"gramatike"sadrzavaju opis kajkavskoga knjizevnoga jezika.
<Jne"su.-kao prvi opisi kajkavske jeziene strukture ujedno i prikazi
dijalektnoga sustava, gdje su autori, pogotovu ako su bili kajkavci,
mogli polaziti od podataka u svojim zavieajnim govorima. Takvi 10­
kalni idiomi nalaze se takoder i u prvim saeuvanim kajkavskim dje­
lima. -
Prva hrvatska kajkavska gramatika (a nju nije na,pisao kajkavac)
ukljueEma je u poredbenu gramatiku slavenskih jezika: uz eesku, slo­
vaeku i latinsku, kao gramatica croatica. Sasfavio iii ie Johannes
Christophorus de Jordan, dvorski savjetnik Kraljevske Geske. Krat­
ka, "ali prilieno sadrzajna" kajkavska gramatika naCinjena je vjero­
jatno na temelju jezienoga korpusa uvPetreticevoj, odnosno Kraja­
eicevoj knjizi Sveti Evangeliomi (Ivic, Sojat). Konstruktivna je tako­
der gramatika Antuna Raispa iz 1772. godine.
Prva kajkavskagramatika koju je napisao Hrvat kajkavae bila
je zapravo, preradena, peta. NaIrne, godine 1779. napisao ju je Ivan
Vitko.Vic. pna je, medutim, ostala u rukopisu. Prema njoj izradio je .
IgnaeKristijanovic svoju gramatiku koja je tiskana 1837. godine.
Prije rije, ··1783, pojavila se kajkavska gramatika koju je sastavio
Ignae Szentmartony (Einleitung zur kroatischen Sprache). U njezinu
predgovoru autor kaze da opisuje narjeeje koje se uglavnom govori
na prostoru oko Zagreba, Krizevaea i VaraZdina te u drugim oko­
lisnim podruejima. Zanimljiva je i po tome sto se minimalnim pa­
rovima rijeCi pokazuje razlikovna uloga prozodijskih obiljezja: kvan­
titete i mjesta naglaska.
Gramatike su takoder pisali Franz Kornig (prvo izdanje 1790),
Josip Matijevic (1810) i Josip Durkovecki (prvo izdanje 1825).
5. N a,vedena djela, bez obzira na to koliko ona bila znaeajna u razvitku
slavenske filologije, sto osobito vrijedi za .leksikografski rad, Rripa­
daju pre.<iznanstvenoj epohi nasega dijalektoloskog proueavanja...Kaj­
kavstinu uvodi. u podi"liCje znanstvenoglingvistie~og_ z!iniInanja Do­
brovsky, 'otae' slavenske filologije. Medutim, zbog nedovoljnog po­
znavanja Cinjeniea, on nije mogao izvesti valjane zakljueke, pa su sto­
ga neke nedoumiee, s obzirom na kajkavstinu (kao npr. mjesto kaj­
kavstine u zapadnojuznoslavenskom dijasistemu) ostale do kraja ne­
razrijesene, gotovo eak do nasih dana. Nairne, Dobrovsky je smatrao
da su kajkavstina i slovenstinajedan jezik, kajkaveii SlovEmd jedan
narod, pa za njih rabi jedno, hrvatsko ime. Jernej Kopitar prihvaca
u poeetku njegovo misljenje 0 tom jedinstvu, sarno sto on uzima na­
zive Slovenei, slovenski, jer Slovenaea, kako on obrazlaZe, ima vise
nego Hrvata. Kada Safarik iznosi misao da su Srbi i Hrvati jedan
4 Kajkavsko narjeCje
narod, odnosno da su stokavstina i cakavstina jedan jezik, Kopitar
i nju prihvaca, ali nije nacisto kamo svrstati kajkavce. On ih ne na·
ziva SIovencima, vec kao puk "Pseudocroatorum, rectius Slovenorum­
Zagrabiensium" (Jagic 1910).
Franjo Miklosic u toj zamisli ide dalje. Za njega su sarno cakavci
Hrvati, a kajkavci su Slovenci. To je misljenje prihvatio i V. S. Ka­
radzic i D. Danicic, a kasnije M. Valjavec, M. Murko, pa cak u po­
cetku i T. Maretic.
Ilirci kajkavci Lj. Gaj, A. Mihanovic i dr. smatrali su kajkav.stinu
hrvatskom, polazeCi od nacionalnog identiteta njezinih govornika
(Milcetic 1880, Finka 1984).
6. Oko polovice 19. st., od samog pocetka prvoga razdoblja znanstvenog
pristupa proucavanju hrvatskih dijalekata, datiraju prvi svjesni za­
pisi kajkavske dijalektne grade. U to je vrijeme u Hrvata provedena
reforma knjizevnoga jezika. Napusten je u sjevernim krajevima knji­
zevni jezik baziran na kajkavstini i kao osnovica knjizevnom jeziku
uzeta je novostokavstina (iako se ni tada knjizevni kajkavski jezik
jos nije sasvim predao). Ivan Kukuljevie objavljuje kajkavske narod­
ne pjesme (1847), Matija Valjavec cini isto, ali nesto kasnije (1858),
zatim Rikardo F. Plohl Herdvigov tiska pjesme i pripovijetke (1868).
U posljednjoj cetvrti stoljeea nastaju prvi dijalektoloski radovi koji
se bave opisom suvremenih kajkavskih govora. Njima se dobiva prvi
uvid u raznovrsnost i teritorijalnu rasporedenost kajkavskih idioma.
Valjavec prikazuje varazdinski kraj, Rozic govor Pljesivickoga prigor­
ja, Oblak govor najzapadnijeg medimurskog sela Sv. Martina, a Stro­
hal opisuje govore Stativa, Lokava, Delnica itd. Neki od tih autora
uz opis govora raspravljaju i 0 pripadnosti kajkavstine visem dija­
sistemu i njezinu mjestu medu bliskosrodnim idiomima. RQz~.c. dglazi
do .?;akljucka da kajkavsko narjec.lll, na temelju opisanQg 'govora, pri­
pada hrvatsknJ.-jeziku. Obl~•.~_sll.cij:~9J!iucl"pljesty!~~bre i na­
vedeni medimurski govor, te jezik nekih kajkavskih pisaca, smatra
da postoje dva tipa kajkavstine:juzni;bliZ{jtoKavstiiri;"f sjeverni,
blizi slovenskomjeziku. Strohal je sasvim ispravno uocio da je govor
Sv. Martina blizi medimurskima nego istoenostajerskim govorima.
Potrebno je istaknuti da govori koje su opisali Rozic i Oblak odstu­
paju po nekim vaznim osobinama od tipicnih, odnosno centralnih
kajkavskih govora. Oblakovo misljenje da su sjeverni medimurski go­
vori blizi danaSnjim susjednim slovenskifllgOVorima dobiva u svjetlu
novijih istraZivanja (s obzirom na panonsko, a ne alpsko podrijetlo
nekih istocnoslovenskih govora) svoju znanstvenu opravdanost.
7.1. Milan Resetar (1891) smatrao je kajkavstinu "mijesanim" dijalektom
(Mischdialekt). Na temelju pisanih dokumenata pokusao je odrediti
pouzdano moze posluziti za proucavanje morfologije, a katkada i za
cakavsko-kajkavsku granicu prije velikih migraciJa izazvanih prova­
10m Turaka. Od nekih se proucavanih isprava sam ograduje. Medu­
tim, ni druge starije isprave koje navodi ne dokazuju jednoznacno
da je porjecje Kupe bilo u drugoj polovici 15. st. cakavsko, kako on
4 z. Junkovic, o. c. Zanimljivo je da Junkovic koji pobija tu teoriju nije uoCio da je to za­
uzima. Na to je upozorio vee i Jagic (1891) u svojim napomenama
DosadaSnje proucavanje 5
uz Resetarovu studiju. Ipak, u novije vrijeme ta razmedivanja polaze
od Resetarovih stavova (Brozovic 1963c, Popovic 1960, Mogus 1977).
7.2. Dva strana lingvista koja su uzela u obzir objavljeni materijal do kra­
ja prosloga stoljeea dosla su do zakljucka da kajkavstina pripada hr­
vat~koIl:lj~ikll.To su.Jifi PoTfvkaTve~ spominjani Lukjanenko. Nji­
hovom se istraZivackom postupku moze prigovoriti da se ne temelji
na evrstim lingvistickim kriterijima, vee vise-manje na slucajno oda­
branim osobinama, kojima bi se moglo i kojima se vee dokazivalo
i suprotno. QJ:,:ukjaIl:~T,lkovu radu potrebno je reei stogod podrobnije
usprkos navedenom nedostatku i cinjenici da je njegova knjiga ka­
binetski rad. Prihvacao je i on Oblakov:u podjelu na juznu i sjevernu
kajkavstinu. Me(!uti lll, on je u tome posao daJje i iZ!,!io originalnu
hipot;ezu;-koju je kasniji:i"prilivatlo T razradf6--Belie. Naime, upravo
je on:Llikjanenko,autorpretposta"ke 0 trovrsnoj osnovici kajkav­
Stine: Stok8.vsko..cakavsko-slovenskoj, koja je pozna:~, citirana i os­
poravana kao B.eliceva teorija, a bazira se na lWIlSiQnantizmu, upravo
razliCitom razvojlistarih *t' i *d' kao C --:3, c-
j, is _ j4.
7.3. VatroslavJagic' (1905) precizira u recenziji Lukjanenkova rada svoj
stay 0 lajkavstini. Polazi od toga da za odredivanje dijalektnih od­
nosa nisu dovoljne pojedine fonetske osobine, vee je potrebno uzeti
u obzir ukupni dojam (Totaleindruck). On daje dvije definicije kaj­
kavstine. Po prvoj, ona cini sredinu izmedu slovenskoga i hiVatskoga
jezika, po cemu ne bi,'zapravo, pripadala ni jednom od njih, a u dru­
goj j:iotpuno je odreden kad kaze da kajkavstina po ukupnosti svoj~h
osobina ulazi u krughrvatskoga, a neslovenskogajezika, bez obzira
na mnoge slicnosH sa slovenskim.Moglo bi se zakljuciti da je Jagic
smatrao kajkavsko narjecje genetski prijelaznim idiomom, kao sto ga
je -Ramovs, s obzirom na podrijetIo, smatrao slovenskim. Nos ob­
zirom na suvremeno stanje jezicnih osobina svrstava ga u hrvatski
jezik. Jagie se protivio misljenju da kajkavstina nastala mijesa­
njem razlicitih jezicnih osnova.
7.4. U isto vrijeme kad nastaju prvi opisi suvremenih kajkavskih govora
prikupljena je znatna dijalektna grada u okviru etnografskoga istra­
zivanja hrvatskih sela. Katkad to prikupljanje provode isti ljudi, kao
npr. Rozie u podrucju Pljesivice. Opisi zivota i obicaja u doticnim
selima daju se u izvornom govoru mjesta koja su predmetom opisa.
Takav je rad potaknut uputarna koje je sastavio Antun Radie (1897).
Znatan dio te grade objavljen je, a dio se neobjavljen cuva u Etno­
loskom zavodu Hrvatske akademije. Ta se grada moze upotreblja­
vati, ali uz nuzan oprez, kao uopee svaka dijalektna grada iz toga
razdoblja. Ona je medutim dragocjena kao izvor leksika i prilicno
studij fonologije, dijakrone i sinkrone.
pravo isti stav.

6 Kajkavsko naljeC,je
7.5. Ovdje bih odmah spomenuo i Vinka Zganca, najplodnijeg skupljaca
hrvatske usmene knjizevnosti, koji je s radom poceo nesto kasnije,
a djelovao do naSih dana. Objavljene Zl.Ji"I'Kepjesama, a ima jos i ne­
objavljenih, najveei su korpus hrvatske dijalektne rijem (Zvonar, Bar­
tolie).
8.1. Navedeni bi radovi 0 kajkavstini ulazili u prvo razdoblje nase dija­
lektologije. Iste godine kad je objavljen spomenuti rad Lukjanenka,
koji se moze smatrati posljednjim radom prvoga razdoblja, Franjo
Fancev upoznaje slavisticku znanost s osobinama vrlo zanimljive ak­
centuacije u kajkavskim podravskim govorima, koja je znacajna i u
opeim slavenskim akcentoloskim relacijama. Tu raspravu treba pri­
brojiti radovima Beliea i Resetara (1907), kojima zapoCinje drugo
razdoblje nase dijalektologije. Fancev se ne upusta u diskusiju 0 mje­
stu i podrijetlu kajkavStine, ali naslov njegove rasprave (Beitriige zur
serbokroatischen Dialektologie) odra.zava njegovo misljenje 0 tome,
kao sto se to ocigledno razabire i u njegovoj raspravi iz povijesti kaj­
kavskoga knjizevnog jezika (1909). Fancevljevo je bavljenje k~kav­
stinom opsezno. Ono se proteze na knjizevnost, jezik i na kajkavsku
leksikograflju. Kajkavskim rjecnicima bavio se takoder i Vladoje Du­
kat.
8.2. S pocetkom nove faze u nasoj dijalektologiji poklapaju se prva po­
novna izdanja prvih kajkavskih tiskanih djela. Vjekoslav Klaie objav­
ljuje Vramcevu Kroniku, uz opis autorova zivota i rada (1908), a
Stjepan Kadlec izdaje Pergosieev Tripartitum (1909).
8.3. Spomenuli smo vee kako je Resetar pokusao odrediti cakavsko-kaj­
kavsku granicu prije poznatih migracija. Tridesetak godina kasnije
Stjepan Pavicie analizom onimije iz predturskog razdoblja pokuSava
utvrditi u Slavoniji kajkavsko-stokavsku granicu. U Slavoniji je kaj­
kavstina za migracija i u ratovima s Turcima izgubila golema pro­
stranstva svojega istocnoga protega. S. Pavicie je prikupio dragocje­
nu gradu, ali je nije uspio relevantno ligvisticki interpretirati. Na­
ilazeCi na ikavske i ekavske oblike istih zemljopisnih imena, odnosno
istih leksema na istom podrucju, on je pretpostavio da su ovdje zivjeli
izmijesani ikavci i ekavci, a poSto je sve ekavce u Slavoniji posve
krivo izjednacio s kajkavcima, dosao je do krivog zakljucka da je sva
sjeverna Slavonija, a na istoku i srednja (kraj oko Vinkovaca, zao­
bilazeei sa sjevera Pozesko gorje), prije 16. stoljeea bila kajkavska.
On je pnlieno-vjerno odredio kajkavsko-stokavsko razmede na jugu
Slavonije. Kajkavstina se tamo protezala do podrucja oko Pakraca
i do Pozeskoga gorja. . duljina i duljenje otvorenih slogova. On je takoder naveo neke oso­
8.4. Pri}icno je opsezan rad na kajkavstini Rudolfa Strohala, ali znace­
njem nije velik. Dok su njegovi radovi 0 suvremenim govorima uglav­
nom infonnativni i dobri, njegova raspravljanja oproslosti i razvitku
hrvatskoga jezika dala su "originalnu teoriju" po kojoj do 16. st. kaj­
kavstine uopee nije bilo.
8.5. Poznata misljenja 0 mjestu hrvatske kajkavstine u zapadnoj skupini
juznoslavenskih jezika izlozili su Ramovs i Belie. Za Itehcevo je mi-
Dosadasnje prouCavanje 7
sljenje receno da ga je preuzeo od Lukjanenka i podrobnije razradio.
Ramovs (1936), kao i Margulies (1926), smatra da je kajkavsko nar­
jecje genetski pripadalo slovenskom jeziku, ali je vrlo rano, u 10. st.,
zbog politickih razloga doslo u hrvatsku jezicnu sferu utjecaja. Dalji
razvitak doveo do toga da je kajkavstina postal a dio srednjojuz­
noslavenskoga dijasistema. Ramovs pri tome razlikuje, preciznije od
Jagica, podrijetlo i suvremeno stanje kajkavstine nastalo razvitkom
u danim socioloskim uvjetima, koji mogu utjecati da se doticni idiom
razvija u drugom smjeru nego sto se razvijaju drugi idiomi koji po­
tjeeu iz iste matice. Medutim, kad F. Ramovs navodi osobine po ko­
jima je kajkavstina bliza slovenskom jeziku, onda on ne posveeuje
dovoljnu pozornost relativnoj kronologiji, vee jezicne pojave nabraja
sve zajedno ne iznoseei hijerarhijsku vrijednost doticnih pojava i nji­
hovu ulogu u okviru (pod)sustava u kojem djeluju (usp. Junkovic
1972).
8.6. Ramovs navodi kao najznaeajnije ove osobine za koje smatra da po­
vezuju kajkavstinu sa slovenskim jezikom:
- razvitak prasl. t' i d' koji su, preko t', j i 6, j dali c, j; d'( <
d') u istocnim kajkavskim govorima dobiveno je stokavizacijom kaj­
kavstine;
- skupoyi stj, skj i zdj, zgj razvijali su se paralelno preko se,
is, a od toga dalje na jugozapadu u s, i i na zapadu u 5, z;
- p je preslo u 0; kasnije, nakon 14. st. to 0, pod utjecajem sto­
kavstine, prelazi u u;
- nastavak 0 « p) u I jd. imenica a-osnova; -m je sekundarno
prema o-osnovama;
- r' daje rj, a otvrdnjava samo pred konsonantom i na kraju slo­
ga;
- kvantiteta vokala utjece na kvalitetu;
- slicnosti u morfologiji (-Oll u G mn. im. m. r., gubitak vokativa,
tvorba futura s bpdp, cuvanje poznatih konsonantskih skupina, gu­
bitak aorista i imperfekta itd.);
-mnogo zajednickog leksika;
- istoCnoslovenski i kajkavski refleksi jata, kao i stokavski, na
istoku i sjeveru, dobiveni su od prvotne siroke artikulacijske vrijed­
nosti jata.
Ramovs je prikazao sve slovenske dijalekte i naveo da neki istoc­
ni govori, belokranjinski, prleski (istocne Slovenske gorice) i preko­
murs19 nemaju stare, odnosno prve. ppeeslovenske crte, a to su: pro­
gresivno pomicanje cirkumfleksa (ako > oM), ukidanje nenaglasenih
bine koje su zajednicke istocnoslovenskim i zapadnokajkavskim go­
vorima, koje su se razvile zbog njihova visestoljetnoga doticaja i 'pro­
zimanja, a naziva ih "marginalnim" (rubnim). Neke su se od njih
mogle razviti i samostalno, ujednim i drugim govorima. Vaznije su:
- -I na kraju sloga prelazi u -0, prema slovenskom -y. (u Me­
dimurju, Prekomurju i Prlekiji);
- vokalno i daje u;
- ispred u- razvilo se protetsko u-;

8 Kajkavsko narjecje DosadaSnje proueavanje 9

:;--.
- u I jd. a-osnova dobiven je -m prema m. i n. (koji u Preko­
murju nakon -oum prelazi u v, pa imamo -6uv, --ou);
- obli,ci (dobr)--oga, --omu, -oj (postoje oko Sredisea i u Preko­
murju);
- euva se i j od zdjj
nastavak I jd. f. --oj (Stajerski i zapadni kajkavski govori)j
- n prelazi u nazalno j i zatim u j (sjeveroistocni slovenski i
sjeverozapadni kajkavski govori);
- samo silazni naglasak (stajerski i susjedni kajkavski govori).
tuaciju. Bila je to unakrsna metatonija cirkumfleksa i akuta, sIiena
onoj u litavskom jeziku, koja je zastupljena u njegovoj IV, krizevac- ___ ,_
ko--podravskoj skupini.
Ivsie nije izricito govorio 0 mjestu kajkavstine u zapadnoj sku­
pini juznoslavenskih jezika, ali je otkrivanjem zakonitosti i jedinstva
osnovne kajkavske akcentuacije opovrgao Lukjanenkovu, adnosno
Belieevu, i Ramovsevu hipotezu.
8.9. Proucavanju kajkavl!tine prilazi R. Aleksic usporedbom grade iz sta­

rijih kajkavskih izvora, uglavnom Pergosiceva Tripartituma i suvre­

8.7. U objasnjavanju odstupanja prleskih od drugih slovenskih govora

menih hrvatskih kajkavskih govora. Medutim, polazeei ad Beliceve

pridruzio se Ramovsu slovenski povjesnicar Milko Kos (1939). Po­

teorije 0 postanku kajkavstine, iz grade nije izvlacio zakljueke koje

laze<'!i od Ramovsevih podataka, on navodi nekoliko elemenata: po ko­

je ona pruzala, vee je uzimao podatke koji su p'otvrdivali unaprijed

jima se takoder taj dio Slovenskih gorica, izmedu Ljutomera, Ormoza

zadanu tezu. Osim toga, donosio je zakIjucke koje grada nije potvr­

i Sredisca, odvaja od drugih, i susjednih, slovenskih krajeva. Za na­

divala, od kojih je najznaeajniji da su kajkavski pisci 16. st. pisali

vedeno podrucje karakteristicni su ojkonimi na -ci i --ovci, dok u dru­

onako kako se govorilo u njihovu kraju.

gim slovenskim krajevima oni izostaju. To je zemljiste specificna je­

Znatan je prinos proucavanju jezika starije kajkavske knjizev­
dinica po etnoloskim, morfoloskim, geoloskim, kIimatskim i botanic­
nosti, upravo Belostenceva jezika, uglednog madarskog kroatiste La­
kim znacajkama. Specificna je i njegova povijest. Ovo je podrucje po­
szla Hadrovicsa. U najnovije vrijeme znacajna su otkriea, njegova i
liticki najkasnije pripojeno slovenskim zemijama, definiti:vno t9k u
G. Borse, protestantskih tekstova na kajkavskom knjizevnom jeziku
14. st. M. Kos nije otisao jos korak daije i povukao paralelu s Me­ (Hadrovics 1942, 1982).
dimurjem, s kojim taj kraj Cini po navedenim karakteristikama jednu
cjelinu. Izmedu' njih nije bilo prirodnih granica. Ono sto ih razdvaja 8.10. Pavle Ivie upoznao se s dosta razliCitih kajkavskih govora, a otkrio
rezultat je kasnijeg razvitka, od 14. st. dalje. je znaeajnu akcentuacijsku skupinu (koju Ivsic nije uocio) u medi­
murskim i prekomurskim govorima, gdje su ukinute sve prozodijske
8.8. Do tada najznaeajniji proueavatelj kajkavstine, Stjepan Ivsie, najveei
opreke osim mjesta naglaska. Opreka po kvantiteti prefonologizirana
hrvatski dijalektoIog, obi sao je cjelokupno kaj~avsko~pddt:!!cje, osim
je u naglasenom slogu u kvaIitetnu vokalsku opreku, pa je dobiveno
Gorskog ;k!ltara.N ajv~niji.~e rezultati njegova:'im:iueavanja kajkav­
deset vokala. UzimajuCi to u obzir, zatim specificnu akcentuaciju u
stl.D:eoQIlOse na akcentuaciji.!:Utvrdio je da se vrio raznoliko kaj­
podravskim govorima s ogranieenjem mjesta naglaska na zadnja dva
kavsko akcenatskoponasanje svodi na jednu zajednicku, osnovnu
sloga rijeCi te gornjosutlansku akcentuaciju s tipom lipa, sto je IVBie
kajkavsku akcentuaciju, koja odstupa jedino u pokajkavljenim dose­
vrednovao kao kriterije nizega ranga, P. lvie iznio je misljenje da
Ijenim cakavskim govorima. Za tu akcentuaciju karakteristicno je po­
govore s navedenim akcentuacijama treba izdvojiti u posebne sku­
stojanje metatonijskih, novih (praslavenskih) akcenata - akuta i sir­
pine, sa statusom osnovnih Ivisieevih skupina. Dalje, Ivie je utvrdio
kumfleksa u odredenim gramatickim i tvorbenim kategorijama. Ce­
dvije bitne karakteristike u vokalizmu sredisnjih kajkavskih govora
sto tim naglascima odgovara stara duljina na nastavku u staroSto­
- jednacenje jata i poluglasa te straznjega nazala i sIogotvornog J.
kavskim slavonskim i eakavskim govorima, npr. u NA mn. imenica
S obzirom na mjesto kajkavstine i odnos prema slovenskom je­
srednjega roda (sela i leta prema sela i leta u siavonskim i cakavskim
ziku, P. lvie je zastupao misIjenje slieno BeIieevu po kojem"die kro­
govorima). S. Ivsie navodi i bitnu-razliku izmedu kajkavske i slo­
atische kaj-Zone war niemals einheitlich". Kasnije je iznio ovaj stay:
venske akcentuacije: u kajkavStini se "nisu razvili primjeri kao slov.
"Geneticka bliskost {slovenskih govora, JI4....LJ. sa kajkavstinom oei­
prezent nQsi, tgne, kglje i dr. Takvih primjera nema ni u prekomur­ gledna je. Pa ipak, vee i u pokazanim domenima odraZavaju se i stare
skom govoru". ,
divergencije: promena metatonijskog - u - u sIovenackom je dosled­
Ivsie je glavninu kajkavskih govora razvrstao po akcentuaciji, i nija (tip prosim), u slovenackom nema jednakosti (e) = (a), u veeini
to upravo po sudbini metatonijskog cirkumfleksa, dakle po jednoj ali slovenackih govora ne dolazi (is) < (id'). Ovim se razlikama pridru­
za kajkavstinu bitnoj crti (sto je dijalektoloski znacajno). Podijelio zuju i druge: u najveeem delu slovenackih govora refleks starog aku­
je kajkavske govore u tri skupine - I, III. i IV, dok mu pokajkavljeni ta van ultime je produZen (tip kr(wa prema kaj. krava), a cirkum­
cakavski govori Cine II. skupinu, a goranske govore nije uzeo u obzir. ~. fleks je s prvog sloga prebacen na drugi (zlato > zlat6), dok slove­
Od tih skupina I. je konzervativna, a III. i IV. su mlade, revoluci­ .?
~1 nacku morfologiju karakterioo prisustvo duala. U svemu ovome hr­
onarne. Ivsie je u prividnoj zbrci kajkavske akcentuacije otkrio nje­ :,!1 vatski kajkavski govori idu s ostalim srpskohrvatskim. Ovakva spre­
zino jedinstvo i zakonitosti veoma vazne i zanimljive ne samo za kaj­ ga pojava daje hrvatskoj kajkavstini geneticku specificnost, obeleza­
kavstinu vee i za slavistiku uopee, kao i za balto--siavensku akcen- vajuei je u isti mah kao most izmedu ostaIih srpskohrvatskih dija­
10 Kajkavsko na:rjeeje
lekata i slovenaekog jezika." Ina drugom mjestu: "U veCini slucajeva
suprotstavljaju se hrvatski kajkavski govori glavnini slovenaekih."
(Ivic 1958, 1966, 1973).
8.11. Pitanju grananja juznoslavenskog prajezika posvetio je znatnu po­
zornost Ivan Popovic. Njegovo se misljenje s obzirom na najstarije
razdoblje slaZe s misljenjem Marguliesa i Ramovsa. Za kasniji razvi­
tak razlikuje se od Ramovsa u tome sto on pretpostavlja da se taj
idiom podijelio na pet jedinica (u Ramovsa na cetiri), a peta je je­
diniea scakavstina, koja, po njemu, u poeetku ujedinjuje dvije pro­
tojediniee. Sa slovenskim jezikom. najdulje je zajednieki razvitak ima­
Ia po njemu cakavstina, a ne kajkavstina. Prije razdvajanja ta su tri
idioma bila stopljena u prakajkavstini. Takav razvitak Popovic pret­
postavlja na temelju konsonantizma, upravo skupina stj, skj i zdj,
zgj.
8.12. Rudolf Kolaric (1958) zastupa misljenje slieno Popovicevu, navodeCi
da su cakavstina i slovenski jezik po akeentuaciji i leksiku blizi nego
sto su slovenski jezik i kajkavstina te kajkavstina i stokavstina.
Slieno misIjenje zastupa Josip Hamm (1949, 1962). On se osvr­
nuo i na pitanje stokavsko-li:aJ!i:avskegraniee u Podravini, ali nije
vjerojatna njegova pretpostavka da je ta graniea bila oko ViIja.
8.13. Dalibor Brozovic pretpostavlja najveCi broj protojedinica od kojih su
potekli danasnji dijalekti hrvatskoga i srpskog te slovenskog jezika.
U okviru hrvatsko-srpskoga dijasistema, koji se kao cjelina suprot­
stavlja slovenskom dijasistemu, bilo je pet jedinica, a kajkavstina je
jedna od njih. Osim sa slovenskim jezikom na zapadu i cakavStinom
na jugu, kajkavstina je graniCila i sa starom zapadnom stokavstinom
na istoku. Te tri jediniee imaju u pocetku blizak razvitak. D. Bro­
zovic je.pretpostavio da je na podruGjima istoene Bilogore i zapadne
Slavonije, koje su za migraeija naselili novostokavci ijekavci, postojao
poseban kajkavski dijalektni tip, koji je nestao. Iznio je pretpostavke
o granieama kajkavStine prije migraeija. Prema cakavstini zacrtava
granieu po Resetaru i danaSnjem stanju, a istoenu, prema Stokav­
stini, takoder po danasnjem stanju, lj. na Iiniji Jasenovae-Virovitica.
Granicu prema slovenskom jezlku odreduje po medurepublickoj gra­
nici. Brozovic je predlozio i noviju podjelu kajkavskoga narjeGja na
dijaIekte, kombinirajuCi BeIicevu podjelu kajkavStine po konsonan~
tizmu i Ivsicevu po akeentuaeiji te na taj naen dobiva sedam dija­
lekata (1960), Isti broj kao i u stokavStini.
8.14. Bozidar Finka, izmedu ostaloga, proueavao je, dijelom s Vidom Ba­
rae-Grum, gorskokotarsku kajkavstinu. Klasificirao ju je, a s obzirom
na genezu zakljueio da joj je vecinom osnova slovenska kajkavstina.
Predlozio je takoder klasifikaeiju prijelaznih, o!inosno mijeiSanih kaj­
kavsko-Cakavskih govora. Zajedno s Antunom Sojatom istrazio je go­
yore karlovaekoga kraja i klasifieirao ih na temelju prozodijskih oso­
bina.
Sljepko Tezak posvetio je neke od· svojih radova kajkavsko-ea­
kavskom razmedu i osobito prijelaznim, oenesno mijeSanim kajkav-
DosadaSnje proueavanje 11
sko-eakavskim govorima. Podrobno je opisao ozaljske govore. Razli­
kuje na tom podrucju starinacke i doseljenieke govore, ali je I za nje­
ga, kao i za Resetara, geografski raspored govora, izuzimajuCi cakav­
ce sjeverno od Kupe, prije migracije bio isti kao i danas.
Antun Sojat posebno se pozabavio turopoljskim i dugoreskim go­
vorima. Ispravio je Belicevu granicu istocne stokavstine, izoglosu, :t
- j (00 d') i opisao neke novije pojave u kajkavskoj akcEmtuaeiji. Upo­
zorio je na cakavske elemente u samoborskom kraju. Dao je takoder
najsustavniji prikaz staroga hrvatskoga kajkavskog knjizevnog jezi­
ka.
8.15. Spominjan je Junkovieev rad, koji pobija Ramovsevu i BeIieevu, od­
nosno Lukjanenkovu teoriju 0 razvoju kajkavstine. Osnovni je njegov
stay da je kajkavstina, odnosno panonska skupina zapadnog Juzno­
slavenskog prajezika, od poeetka dio hrvatskoga jezika. a da au se
iz nje razvili i neki danasnji slovenski govori (prleski, koji je i u uzem
amislu kajkavski,.prekomurski i neki isoocnostajerski), te neki sla­
vonski govori. On se, dahle, u vezi sa Slavonijom priklju~je Pavi­
eicevu misljenju, pa i Popovicevu. samo sto drukcije rasporeduje pro­
tojediniee. ZakljuCuje to na temelju jednacenja e = f, koje nije ka­
rakteristieno za alpsku skupinu. po razvoju d' kad je samostalno i
u skupu zd' (taj skup, izjednaeen sa zg', ima paralelan razvoj sa st'
= sk'). Vazan mu je takoder kriterij pretpostavka da u alpskoj sku­
pini nije doSlo do pokraCivanja praslavenskog akuta. Po njemu slo­
venski govori koji su potekli iz panonske skupine ne znaju za stare
slovenske akeenatske promjene - progresivni pomak cirkumtleksa,
duljenje nezadnjeg kratkoga sloga, ukidanje nenaglasenih duljina.
8.16. Jakov Rigler (1963) je pokusao opovrci Junkovieeve pretpostavke, ali
njegova kritika stoji samo u pojedinostima. Junkovic naim:e nije do­
bro poznavao slovenske govore. Rigler dokazuje da je u veeem dijeIu
slovenskog jezika i, sto je znaeajno, u onom dijelu uz kajkavsko po.
drucje akut pokracen. Razvoj d' nije bio onakav kako su smatrali Po­
povic, Ivic i Junkovic, vee kako je pretpostavljao Ramov8. Rigler tvrdi
da je IvSiceva osnovna kajkavska akcentuacija zapravo osnovna slo­
=
venska, zanemarujuei razlike koje i Ivsic navodi. Za razvoj e f kaze
da je "se bolj stvaren". Rezerve koje se mogu imati prema tom jed­
naeenju, prijelaz f iza palatala u a, sto bi upozoravalo na 8iru kva­
litetu f od-one etimoloskoga e, upravo sam i rjesava. Osim toga, nije
vjerojatno da istovremeno supostoje tri vokala e-tipa, te uz njih jos
sliean poluglas, uz tri prozodijska obiljeija, odnosno tri tonema. Jed­
naeenje e i f u drugim slovenskim dijalektima, oaim onih koji su se
razvili iz panonske skupine nije dobiveno na kompaktnom podrucju,
vec predstavlja autohton kasniji razvitak na nekoliko samostalnih
podrucja, sto cijepa slovenski jezik na nekoIiko jedinica, a sto je ka­
rakteristika slovenstine i s obzirom na neke druge vaine jezicne erte.
Ostaje, medutim, Cinjenica da neki danasnji istocni slovenski go­
vori ne poznaju ni danas starih tipienih slovenskih naglasnih oso­
bina.
12 Kajkavsko narjeCje
S obzirom na Junkovil5ev stay da je prleski dijalekt i u uzem
smislu kajkavski, Rigler pokusava pobiti Ramovseve i Kolariceve na­
vode, po kojima zakljueuje Junkovil5, da su u prleskom dijalektu
izjednaceni jat i poluglas (u naglaSenom slogu). Isti rezultat u po­
jedinim glasovnim skupinama, u razliciOOm okoliSu, tumaci razliCi­
tim razvitkom, dok inaee zamjera Junkovil5u da istepojave u razIi­
Citim govorima tumaei na razlicite nacine. Ako se jedna pojava moze
svesti na jedan i jedinstven, neproturjeean razvoj na kompaktnom
podruCju, malo je vjerojatno da je dobivena na vise razliCitih nacina
u razlicitim primjerima. Medutim, Rigler je i sam ranije, u tuma­
cenju razvitka slovenskoga vokalizma (kojega je cijepanje na dvoje
po sudbini jata, po njemu, starije od drugih tipicnih slovenskih po­
java), iz toga prikaza razvoja izostavio prleske govoreistarsko po­
druCje, juzno belokranjsko i pokupsko podruCje. Zadnja dva imaju da­
nas mijesane govore, a za prleSko podruCje izricito dopusta.,kajkavski
razvitak: "lahko pa bi slo v njem tudi za kajkavski razvoj vokalizma"
i "ce je vezan za kajkavscino in ni nastal po monoftongizaciji" (1963:
43, 47).
9.1. Zbog brojnosti istraZivanja u novije vrijeme, s jednestrane, i pro­
stornih ogranicenja, s druge strane, te radove moguce je samo spo­
9.2.
menuti.
To su, na prvom mjestu, radovi - referati sa Znanstvenog skupa
o kajkavskom narjecju. Medu tim radovima objavljena je i nova karta
kajkavskog narjeCja: M. Loncarie, Prilog podjeli kajkauskog narjeifja
(s kartom kajkavskog narjeeja).
Za bolje poznavanje rubnih zapadnih govora vazna su istraZi­
vanja Ivana Brabeca. Kazimir Sviben istrazivao je svoj zlataXski go­
vor. Wolfgang Jakoby detaljno je istraZio prozodiju Gornje Stubice.
Vida Barac-Grum istraiivala je kajkavsko-eakavski kontakt u Gor­
skom kotaru. Vesna Zecevie bavila se dijalektnim kontakOOm, inter­
ferencijom kajkavstine sa stokavstinom i detaljno je istrazila fono­
loske neutralizacije u kajkavskom vokalizmu.
Ja sam istraiivao bilogorske, moslavacke,medimurske zapadno­
zagorske i varaZdinske govore. Monografiju 0 govoru Gregurovca Ve­
trenickoga izradio sam zajedno s Alojzom Jebrihom. Gerhard Newe­
klowsky u knjizi 0 gradiseanskohrvatskim govorima prikazao je go­
vor gradiseanskih kajkavaca (dvaju sela u sjevefozapadnoj Madar­
skoj), kojima je svoje istrazivanje posvetio i H. P. Houtzgers. Josip
'"--Usac detaljno je istraiio dva goranska govora (Turni, Delnice), smje­
stio ih u dijasistem i prouCio odnos sa slovenskim jezikom. Jela Ma­
resie monografski je opisala rodni govor Podravskih Sesveta. Ernest
Baric istraiivao je kajkavske govore u madarskoj Podravini, a Karlo
Gadanyi pomurske kajkavske u Madarskoj.
Objavljeni su fonoloski opisi kajkavskih govora koji su obuhva­
ceni kao punktovi Opeeslavenskoga lingvistickog atlasa (FO).
W. Vermeer razmatrao je razvoj kajkavskoga vokalizma, posebno
vokalizam bednjanskoga govora. Kajkavskoj morfologiji posvetio je
svoja istraZivanja W. J. March, koji je usporedio oblike Velike Ra­
kovice, Virja i Bednje. Razvoj kajkavskeprozodije proucavao je V.
DosadliSnje proueavanje 13
A. Dybo. Kajkavskim knjiievnim jezikom, odnosnQ jezikom kajkav­
ske knjizevnosti bavili su se Milan Mogus, Antun Sojat, Sljepko Te­
zak, Herta Kuna, Mladen Kuzmanovie, a posebno Josip VonCina, te
drugi.
• Kajkavskom onomastikom bavili su se Petar Simunovie, Antun
Sojat, Mijo Loncarie, te posebno Andela Francie, kao i drugi.
Odbor za dijalektologiju Razreda za filologiju Hrvatske akade­
mije znanosti i umjetnosti i Zavod za hrvatski jezik organizirali su
znanstveni skup posveeen kajkavskom narjecju,u okviru niza takvih
skupova kojima je svrha proucavanje hrvatskih dijalekata, odnosno
dijalekata na teritoriju Hrvatske. Kao rezultat toga skupa izasao je
zbornik radova s izuzetno vaznim radovima u osvjetljavanju kajkav­
stine. Njome su se bavili i neki prilozi na drugim skupovima iz toga
niza, kojima je tema bila dijalektoloska leksikografija i dijalektna ge­
ografija te povijesna dijalektologija.
Sustavno se na proucavanju kajkavskog .parjecja, kao i drugih
narjeCja na podruCju Hrvatske, radi u Zavodu za hrvatski jezik Hr­
vatskog filoloskog instituta. U Zavodu se takoder izraduje Rjecnik
hruatskoga kajkauskog knjiZevnog jezika. Dosad je obradena grada
do P, a izaslo 7 svezaka (A-nestaja).
UnatoC svim individualnim i institucionaliziranim oblicima istrazi­
vanja, kajkavsko je narjecje jos uvijek najslabije istraieno od svih
lJasih narjeCja. Za neka podruCja nemamo cak ni osnovne podatke.
Cinilo se da Ce t~ nedostatak biti barem djelomicno otklonjen kad
se pred tridesetak godina pristupilo radu nadijalektoloskim atlasima
- Opeeslavenskom lingvistickom atlasu i Hrvatsko-srpskom dijalek­
toloskom atlasu. Prvi obuhvaca sarno 8 kajkavskih punktova (od 26
na podruCju Hrvatske). lako su zbog medunarodnih problema, iskr­
slih pri radu na tom atlasu, objavljena, osim uvodnoga, sarno eetiri
sveska karata, taj je rad urodio za nasu dijalektologiju znacajnim re­
zultatom, jer su objavljeni fonoloski opisi svih naSih govora obuhva­
eenih tim atlasom, medu njima i kajkavskih (FO).
Mnogo je vainiji za otklanjanje bijelih povrsina s karte nasih
dijalekata drugi atlas, jer je njime obuhvaeeno mnogo vise govora,
od kojih 65 kajkavskih. Do sadajos nisu istrazeni svi kajkavski punk­
tovi. U meduvremenu planiran je Hrvatski dijalektoloski atlas, u ko­
jem ee biti obuhvaeeno jos vise govora svih triju narjecja, pa tako
i kajkavskoga.
U godini proslave 150. obljetnice hrvatskoga preporoda (1985),
kada su se Hrvati odluCiIi za jedinstven knjizevni jezik na temelju
stokavstine i napustili onaj baziran na k~kavstini, morao sam, na
zalost, rea da ne mozemo biti zadovoljni onim sto je ucinjeno na
njezinu prouCavanju. Ostaje JOB uvijek nas golem dug kajkavskom
narjeCju. To je konstatirao vee davno i Stjepan Ivsie, uz proslavu sOO­
te obljetnice ilirizma prije pedeset godina (1935). Od tadaje ucinjeno
na tom polju mnogo, ali jos uvijek nedovoljno.
 . '

.a i'l ~
'"

! ~1',6 .i c8i
it·,Mt
til
;: "lei
!!!-I~"!­
:i =. ".11
! g! il~ Ii 2. RANI RAZVITAK
-i1iill
- ~!~~H
c
:

"":.:: .. II!
.... 5 ~ii O. Jedno_o_d_ pitanja slaytstilq~~ UP1:~:\I:O .Q,ll,~E!l_nj~~ina,dijela.koji Se bavi
i
juznom skupinom slavenskib. j~~ika, koje ju je' zaokupljalo od njezi­
nih"poeetaka, bilo je pitiinje(hrvatske) k~j~avstine. Slieno je bilo s
kasupstinom, srednjoslovaekim narjeCjem i rUsinskim jezikom u za­
padnoj skupini. S obzirom na kajkavsko narjecje, problem se uglav­
nom svodio na to je Ii ono U' pocetku svojeg razvitka bilo dio slo­
venskoga iii hrvatskoga. Kao sto sam pokazao u prikazu dosadas­
cd njega proueavanja, do u danasnje vrijeme raspravljalo se 0 tom i s
] vrijednosnoga (kulturoloskoga) i vise s lingvistickoga gledista - ge­
netski i tipoloski. Izmed'u ranijihmisljenja posebno su se isticala dva.

~
Prvo, najpoznatijeg slovenskog dijalektolog~,Frana Ramovsa, da je
kajkilvsko narjecje u svojem ranom razvitku dio slovenskoga jezika,
Q)
koje se kasnije od njega odvojilo i danas je dio hrvatskoga jezika.
a
;.;;r Drugo je, nazvano i "Beliceva teorija", zapravo misljenje ukrajinskog
slavista Lukjanenka, pisca prve monografije 0 kajkavstini, koje je Be­
.3 lie preuzeo. Svodi se na to da kajkavstina nikada nije bila jedinstve­
na, veeda ima slovensku, cakavsku i stokavsku osnovu; Implicitno
je takva misljenja pobio Stjepan lvsie (1936), a zatim su se, direktno
iIi indirektno, bsvrtali na to pitanje Ivie, PopoVic, Brozovie, Hamm,
Junkovie, Rigler, Mogus i drugi. Pregled i razvitak rasprava 0 tom
pitanju iznio sam u prethodnom poglavlju. Ovdje eu iznijeti svoje mi­
sljenje 0 najranijem razvitku kajkavstine, upravo 0 njezinu formi­
ranju kao posebnoga idioma ranga narjeCja (skupine dijalekata)l, a
:r pri razmatranju llojedinih tocaka osvrcem se na neka misljenja. Moje
~ glediste, kako ce se vidjeti, poklapa se dijelom s nekima od njih.
0( ~ Najprije en pojedinaeno razmotriti izoglose koje su utjecale, od­
nosno koje su Mogle utjecati na razvoj jliZnoslavenskog jezicnog kon­
~ f ~ tinuuma na podritejU: kajkavskoga narjeCja i oko njega. Zatim en pri­
n ~ ...
~ .. < kazati njegovo grananje, cijepanje na idiome, teritorijalne jezicne je­
<!~ dinice razlicitih rangova, kao rezultat nastanka tih izoglosa, rezuItat
~ ~ jezicnog razvoja u vremenu i prostoru. Polazit eu od juznoslaven­
:.::
skoga prajezika (prajuznos]avenskoga jezika), juznoga ogranka pra­
~ sIavenskoga jezika, Cije se postojanje kao jeziene jedinice moZe s pra­
:.::
yom pretpostavljati i na Balkanu, 0 cemu je takod'er bilo razliCitih
misljenja. Necu ulaziti u pitanje je Ii bilo Slavena na Balkanu prije

I 0k1asifikaciji jezienih entiteta u juznoslavenskim: jezicima v. lvic 1958, Brozovic

1960, 1970, Loncaric 1977.
16 Kajkavsko narjei;je
VI. st., tj. prije velike seobe naroda i je li bilo doseobe Slavena sa
sjevera na jug, iza Karpata iIi sarno iz Panonije, sa srednjeg Dunava.
Joil manje eu se osvrtati na seIjenje Slavena s juga na sjever, jer ta
pretpostavka JOB uvijek nije dobila Cvrilee obrise ni podrsku drugih
znanosti (povijesti, arheoIogije). Medutim, prisutnost Slavena sjever­
no od Save i Dunava i prije toga doba vrIo je vjerojatna, bez ozbira
na to je Ii vee prije bilo kakva seIjenja sa sjevera iIi s juga.2
1.1. PoIazeCi od toga da je zajednica juznoslavenskih jezika (J) na Bal­
kanu postojaIa, poeet eemo s izoglosarna koje su relevantne za tu
jedinicu kao cjelinu. Rana je izoglosa razlicit razvitak prasl. *t' i *d',
koji su u bugarskom jeziku dali skup st i id, drukcije nego na juz­
noslavenskom zapadu (JZ) (6, jednacenje - vjerojatno sekundarno ­
sci 5, ;5, j) i dtukCije nego u svim drugim slavenskim jezicima (c,
c; z, s, Z). Vremenski je teilko datirati nastanak te izoglose, ali se
ona svakako u potpunosti razvila na Balkanu. Toj su se izoglosi ka­
snije pridruzile druge, ali to je pitanje izvan interesa ove teme, osim
upravo navedene izoglose (st, id - 6, 5, j), zbog njezine povezanosti
s jednom drugom jzoglosomna JZ. Naime, na juznosl. zapadu vrIo
se rano javlja i izoglosa razliCitog razvitka prasl. skupova *st' (i s
njim izjednaeenog sk:ttpa *sk'), te skupa *zd' (s kojim se izjednaCio
*zg'). Na zapadu ostaje starija vrijednost 86 (danas i Sc) te i5 (danas
i z,f), a na istoku je dobiveno st, zd, kao u bugarskom i za *t', *d',
gdje dolazi do jednacenja. Smatram, dak1e, da treba povezano pro­
2 S tim u vezi; oSV'rnuo bih se na metadolosko pitanje cijepanja praslavenskogajezika
u prvim stoljeCimaovoga tisucljeea. Naime. pretpostavlja se na,iprije ~egovo cije­
p~e na konzervativnu sjeverozapadnu skupinu (kasnije Be iz nje razvila zapad­
noslavenska skupina jezika) i progresivnu jugoisto~nu skupinu (s kasnijom juinom
i istoenom slavenskom skupinom). Slijedi zatim cijepanje praslavenskoga na sjever
(koji sada obuhvaCa onaj dio praslavenskog jezika iz kojega su se razvile zapadna
i istOOna skupina slavenskih jezika) i na jug (iz kojega se razvila juinoslavenska
skupina jezika). Takva su cije~a vjerojatna !tao razvojni procesi, jezicne pro­
llIiene u praslavenskom jeziku. Medutim, pretpostavljalo se da su oni povezani,
pa Cak i uvjetovani, fiziCkim pomicanjima, seobama nosilaca pojedinih osobina, tj.
da su se najprije odvojili preci zapadnoslavenske skupine, a onda se preci Juznih
SJavena odselili na jug i odvojili ad Zapadm"h i IstOOnih, s kojima ponovo dolaze
u bliill vezu. Iako je teoretski takav razvitak moguc, Diti ima dokaza da je tako
bilo, Diti je teoretski tako moralo biti. Prollliene koje su podijelile praslavenski
jezik na tri dijela, adnosno dva puta na dva dijela, nisu se morale odvijati tako.
Dvije skupine promjena - za koje se moze rec!i da su. jedne ranije, juzne (J), a
druge kasnije, sjeverne (S) - zahvaCa,ju kao jedine, jedne jug a druge zapad, a jedne
i druge zahvaCa,iu istok, tj. onaJ dio praslavenskog jezika iz kojeg Be kasnije razvila
istol!noslavenska skupina jezika. Njihovo razliCito prostiranje nije moralo biti uvje­
tovano seobama: kao Stoje redovan razvoj u jezicnom kontinuumu, svake su pro­
llIiene imale svoje podruCje prostir~a i medusobno su se ukrStale. To bi se moglo
prikazati ovako:
IIII oJ - prve, nmije promjene
=
s- druge, kaanijepnmliene
"
Rani razvitak 17
matrati promjene *t', *d' i ked su sami i kad Stl u skupovima *st',
*zd'. Proces je isao od istoka, gdje se nejprije i konsonanti *t', *d'
izjednacuju sa skupovima *st';*Zll'U st, id, zatim tu vrijednost imaju
sarno navedeni skupovi, a jos dalje na zapad vise niti ani.
Izoglosa st, i5 - st, Zd tekla je priblizno (kasnije su migracije
promijenile prvotno stanje) u smjeru jug-sjever, i to od mora Ne­
retvom, skreeuCi neSto istocnije na Drinu, zatim od njezina usca da-'
lje prema sjeveru, na Dunav. .
S tom izoglosom pok1apa se ugIavnom, osim na sjeveru, gdje je
isla zapadnije, izoglosa razlicitog razvoja *d'. Na istoku razvio se u
5 (danas i ,f), a na zapadu u j. I to ce biti staraizoglosa, 0 cijoj se
starosti takoder vodila diskusija, tj. je Ii starija od VI. st., od pret­
postavljenog dolaska na Balkan. iIi ne, ali se to obicno nije povezivalo
sa sudbinom glasa dalje na istoku. Najvjerojatmje je razvoj *t' i *d',
samih i u skupovima *st' (i *sk') te *zd' (i *zg') na juznoslavenskom
prostoru povezan; njihove izoglose idu paraleIno, u smjeru sjever­
jug, a razliciti rezultati zahvacaju relativno velika podruCja. Ti pro­
cesi nisu se morali odvijati u posve isto vrijeme, ali su vremenski
vjerojatno bili bliski. Ako se polazi od toga da su se Juzni Slaveni
doselili na Balkan sa sjevera, onda bi to znacilo da su se te promjene
izvrsile, odnosno dovrsile, na novom zemljistu, dak1e nakon VI. st.,
iako su inovacije mogle poceti u centrima i ranije. U svakom slueaju,
tesu promjene zavrsene do IX. st.3
S izoglosom sc, i5 st, id po tijeku vise se poklapala nesto mIa­
da izoglosa, i to izoglosa razliCite sudbine prasl. strainjeg nazala p.
On na zapadu nakon denazalizacije u prvoj fazi zaddava vokalsku
kvalitetu koju je imao prije' denazalizacije, tj. to j~ bio vokal tipa Q.
(veCinom 9 te Q, u sjevernim kajkavskim i slovenskim panonskim go­
vorima), a na istoku se njegova kontinuanta odmah izjednacuje s eti­
moloskim u. Kasnije se 9 i na zapadu dijelom izjednaeuje s u.
1.2. Najstarije su zapravo izoglose u juznoslavenskom, kao uopce i u' pra­
slavenskomjeziku, neke razlike u leksiku, starije od VI. st., tj. starije
od seobe naroda. Medutim. neke izolekse sigurno su i mlade. Po za­
konima jezicnoga kontinuuma, djelomicno slicnih i djelomicno razli­
Citih sustava (sto je zapravo strukturalisticko videnje Wellentheone),
susjedni i bliZi govori medusobno su slicniji, a udaljeniji su razliCitiji.
Tako se bliZi govori vise i podudaraju u Ieksiku. Medutim, kako je
Ieksik otvoren sustav, i i.sto tako difuzan, teSko je na temelju njega
3 Popovic! se, nakon navodenja miSljenja i razloga za raniji i kasniji prijelaz "d' 4
j, odluCuje za veCu starlnu. Zanimljivo je da se nije mogao odluCiti za apsolutnu
kronologiju izoglosa it, id za *t' "d!. Bez obzira na to je Ii prijelaz sf, zd! 4 st,
Zd mladi iii atariji, ne stoje ~egovi dokazi, odnosno oni bi se mogli prije uzeti u
prilog suprotna mislje~a. On pille: ..Ware die Entwicklung erst balkanisch, dann
wiirde man iibrigens nicht verstehen, warum die akr. !ca- und ea-Sprecher den·
selben Ubergang nicht kennen, obwohi sie eben auf dem Balkan in die gemeinsame
Entwicklung mit dem Stokavischen einbezogen wurden (•..), wiihrend die Bulga­
ren, die in der neuen Heimat keine politische Einheit mit den Serben bildeten,
diesen Lautwandel gut kennen" (1960, 24). Naime, odredeni proces, promjena, od­
vija se u jezirnom kontinuumu do neke toeke i nije potrebno da su podrucja s
razliCitim razvojem fizicki, geografski iii politiCki odvolena.
18 Kajkavsko narjeeje
povuCi Cvrsce granice. Zapravo one rijetko i postoje, u skladu s na­
celom da svaka rijec ima svoju posebnu sudbinu i posebno polje pro­
stiranja, Kada pak i postoje, mogu se povuci na temelju statisticke
analize, cestotnih razlika u leksiku. Za nase govore takvih predradnji
nema, pa se moramo zadovoljiti utvrdivanjem poklapanja pojedinih
govora, jezika iIi razlicitih podruCja u pojedinim leksemima ili sku­
pinama leksema. Kao sto se spomenulo, medublizim govorima tih
ce poklapanja biti vise. Izmedu triju govora, podruCja iIi jezika, prvi
i drugi mogu se poklapati u jednim, drugi i treci u drugim, te treCi
i prvi u treCim jedinicama.
Dosad je ukazano na takva poklapanja izmedu pojedinih skupina
slavenskih jezika, izmedu jezika te izmedu dijelova jednih jezika s
dijelovima drugih jezika. Utvrdene su posebne slicnosti izmedu juz­
noslavenskog i istocnoslavenskog leksika, izmedu juznoslavenskog te
ceskog i slovackog leksika, izmedu srednjojuznoslavenskoga i bugar­
skog te hrvatskoga i slovenskog leksika.
S obzirom na kajkavstinu utvrdena su pokIapanja, koja su se
mogla i unaprijed ocekivati, izmedu jugozapadnih kajkavskih, sjeve­
rozapadnih cakavskih i jugoistoenih slovenskih govora, ali bez izra­
zitijih izoglosa, razlika koje bi ukazivale na veeu srodnost izmedu
nekih od njih (NewekIowsky 1987). Medutim, utvrdeno je takoder
ranije (R. Kolaric 1958) da se s obzirom na te tri jedinice mogu po­
vuCi i izoglose, tj. slovenski susjedi na cakavskoj strani imaju vise
zajednickog sa slovenskim jezikom nego .sIovenski susjedi kajkavci.
1.3. Jedna od vrIo ranih izoglosa jest nastavak u I jd. a-osnova, tj. kon­
trakcija starijeg ojp u p4. Popovic je stavIja zajedno s nastavkom za
1. L mn. prezenta (-mo - -me, -m1» kao rane dijalektne osobine u
prasL, ali se te dvije stvari ne mogu povezivatL Nastavak -V u juz­
noslavenskoj skupini formiran je sigurno na Balkanu, bez obzira na
to gdje je bila pradomovina Slavena. 0 tome da je to bilo provedeno
do IX. st. nema sumnje. To dokazuje njezino prostiranje na zemlji­
stu, gdje se sirila od zapada na istok. Dok su nastavci za 1. 1. mn.
prezenta nepravilno rasporedeni, kao i leksik, i to -ma na zapadu,
u s1. i b., -me u ceskom, bugarskom, makedonskom te dijelu kajkav­
stine, te -m1> u ruskom, bjelor. i poljskom, dotle je -V ograniceno na
zap ad, i to na kompaktno podrucje prije dolaska Madara. Zahvaca
ceshl i zapadnoslovacki, slovenski te zapadni dio hrvatskih dijaleka­
ta, veCi dio kajkavskoga i dio cakavskoga narjecja. To moze biti ino­
4 Belie je iznio misljenje (1960, 68-64) da ojp u naiSem jeziku nije dalo -9, polazeCi
od akcenta :lenu, i misli da "ne bismo ocekivaIi ovakvu razliku medu dijalektima".
lvi!iie upozorava daje naglasak u protumamo vee VaIjavec, tj. da to postaje od *tqjo
(+- tqjp) (Had 132, 209). Ta je kontrakcija provedena prije denazalizacije. dakle
tojp .... tp, jer u kajkavskim govorima imamo razIiCit nastavak tj. -u i -0, vee prema
tome je Ii p daIo glas tipa 0 iIi se izjednalmo s u, dakle prije X.. st. Sto se ti(!e
razlike medu dijalektima, kao argumenta, upravo je suprotno od onoga ilio uzima
Belie. Ako polazimo od ranije razlike p - ojp, to bi upravo malmo vete razlike
medu dijaIektima. Kasniji razvoj kontrakcije, koja se Siri od zapada na istok, do
odredene to~ke na zemljiiltu, znaci matliu i objai!itliivu razliku. 0 rasprostiranju
te izoglose u ukupnim slavinama, koje takoder govori za kasniji razvoj, vee je hilo
~vora.
Rani razvitak 19
vacija u Panoniji od VI. st. dalje, na sto,kako istice Trubacov (1982),
dohro upozorava Milewski. Zato tu izoglosu treba staviti u nesto ka­
--sfiije vrijeme, iza onih izoglosa koje cijepaju prasl. na sjeverozapad
i jugoistok, ta. iza pojednostavljivanja skupova *td, *dl te palatali­
zacije velara u skupovima ku, gv itd
1.4. Ne moze se mimoiCi jos jedna inovacija u juznoslavenskoj skupini,
iako nije jasno je Ii ona tvorila izoglosu. To je kracenje prasl. starog
akuta, 0 cemu se takoder raspravljalo s obzirom na kajkavsko (od­
nosno hrvatsko) i slovensko razgranicenje. Naime, nehl su autori
uzimali da se akut nije kratio u slovenskom jeziku, ali je danas po­
uzdano utvrdeno da se u vecem dijelu slovenskoga jezika, i to na
sjeveroistoku, kratio. Zbog kasnijeg opceg prozodijskog duljenja svih
naglasenih nezadnjih slogova u slovenskom jeziku, zatamnjeno je ra­
nije stanje. Stoga ni za podruCje gdje se sigumo akut kratio, to nije
bilo niti jest uvijek jasno, a na dijelu slovenskoga podrucja juzno od
Celja, Jesenica, Trente i Tara, to se sa sigurnoSCu ne moze utvrditi
ni sada, ta. je Ii se pokratio ili ne. Kraeenje u sjevernom dijelu slo­
venskoga podrucja utvrdeno je posredno, pomocu razliCite kvalitete
istih vokala, u slueajevima kada su bili stalno dugi i kada su se po­
kratili a kasnije ponovno produljiIi. To kracenje, odnosno nekracenje
akuta hila hi vaina izoglosa, a znaCila bi da dio slovenskoga jezika
u tome ide zajedno s hrvatskim jezikom. Zbog nemogucnosti da se
sa sigurnoseu utvrdi jedno iIi drugo, ne mozerno, s obzirom na prasL
skut, nista zakIjucivati. Vrlo je vjerojatno nekraeenje u krajnjim slo­
-< •. venskim jugozapadnim govorima, koji cuvaju i neke druge starije
osohine, odnosno imaju ne~e zapadnoslavenske crte.
1.5. Slijede ootiri izoglose, od kojih se prve dvije po tijeku uglavnom po­
klapaju s izoglosom sCakavizma, a druge dvije teku svojim posebnim
smjerom. Sa sCakavizmom Cine snop izoglose prijelaza intervokalno­
ga -z- u -r-, npr. mores - mozes, dorenem - dozenem, i prijelaza sku­
pa *kt (od got i hot) u ht (i dalje uj iIi ul!), npr. lajko, mehki, nouet,
nofta.
Djelomicno se s izoglosom seakavizma slate, upravo samo na sje­
veru, u Slavoniji, prijelaz palatalnoga *r' ispred vokala u skup rj,
npr. orjem, zarja - orem, zorn.
1.6. Veoma je va!na izoglosa na juznosI. zapadu razlicita vrijednost za
jat, tj. njegovo uzenje na najvecem dijelu toga podrucja, koje je za­
hvatilo i jugoistocni dio slovenskih govora, dok je na njegovu sjeve­
rozapadu ostala Sira vrijednost, kao i na jos dva periferna dijela sla­
venskog podrucja, u bugarskom i poIjskom jeziku5•
5 Razvojjata u slovenskomjeziku takoder dugo nije bio pravilno protum~en, uradio
je to tek Rigler, dok je Ramovli uzimao upravo suprotan razvitak. Smjer izoglose
odgovara ostalim starijim izoglosama, tj. !ijeveroistok-jugozapad, Rigler piSe: "Se­
danje slovensko ozemlje, mislim da je razdelila izoglosa oienja jata, ki je irnela
za posledico tum denazalizacijo proti dolgo obrazlieni nazalnosti (takoder na sje­
verozapadu, gclje i danas nalazimo govore s tom osobinom, M. L.). To seje zgodilo
na,jbri ie pred pojavi, ki so> tipieno slovensld in so do neke mere povezali pribliino
sedanje slovensk_lje ter jib z danai!it\iega stalisfu lahko ocenim kot pojave
20. Kajkavsko narjeiije
Uzenje jata povezuje se s ranijom denazalizacijom prednjega nil­
zala ~, kojih se izoglose poklapaju jer jedna uzrokuje drugu. To su
veoma rune promjene u strukturi jezika i kao takve izazivaju i dru­
ge nove promjene. Denazalizacijom dobivena su tri vokala e-tipa i
dalji je razvitak isao u smjeru pomicanja fonetske vrijednosti i sma­
njenja njihova broja,. i to medusobnim jednacenjem nekih od njih.
Izoglose 0 kojima je dosad raspravljano razvile su se prije izoglosa
koje juznoslavenski zapad cijepaju na dva jezika, sloven ski i sred­
njojuznoslavenski, dakle prije tzv. tipicnih slovenskih pojava. Nijeja­
sno je Ii se i idu~a pojava, odstranjenje jednog od glasa e-tipa, zbila
takoder prije tih procesa, zajedno s njima iii kasnije. U slovenskom
jeziku to bi moglo biti povezano s opom duljenjem nezadnjih slo­
gova, ali je vjerojatniji raniji razvoj. Za hrvatsku kajkavstinu, zna­
cajno je jednai!enje kontinuante prednjega nazala s e. Zapravo, samo
za kajkavstinu najvjerojatniji je prijelaz ~ u e u trenutku denazali­
zacije, dok to drugdje nije bilo, odnosno nije moralo biti tako. Isto
jednai!enje kao u kajkavstini provedeno je i u slovenskim panonskim
govorima, t:j. prostiranje toga procesa sirilo se s istoka. U govorima
koji se nastavljaju na panonsko podrufje dogadaju se druga jedna­
cenja (~ = e u stajerskim te ~ = i u centralnim slovenskim govorima).
Rigler, koji je prvi ukazao na ta jednacenja (1963), kasnije (1976)
navodi da do jednacenja e = ~ dolazi i u nekim drugim slovenskim
skupinama, ali ee to tamo biti kasnije pojedinacne autohtone pojave
(Junkovie 1972). Rigler We da bi to isto tako mogla biti kasnija
pojava i u slovenskim panonskifn govorima. Medutim, kako se 'slo­
vensko panonsko podrufje nadovezuje na hrvatsko kajkavsko po­
drufje i proces je posve istovjetan na obje strane - nema' razloga
da se sumnja u to da je to isti proces iz istoga vremena. I sam Rigler
zalaze se za to, kod drugih osobina, da se istovjetan proces na su­
sjednim podrufjima uzima kao jedna te ista pojava, a ne kao dvije
razlicite pojave koje nemaju uzajamne veze.
Za druge slovenske govore koji se nadovezuju na slovenske pa­
nonske govore i na hrvatske govore a imaju e = ~ u iato vrijeme
(juznostajerski govori, belokrajinski govori) vrijedi iato sto i za pa­
nonske govore i iato sto vrijedi za podrucja sa suzenim jatom: ti istoe­
ni govori u toj osobini idu zajedno s hrvatskim govorima, a ne s oata­
lim slovenskim govorima. To je i razumljivo jer su denazalizacija i
uzenje jata povezani, a jednacenje e = ~ nadovezuje se na njih. Moglo
bi se cak misIiti da negdje denazalizacija uvjetuje uzenje jata, tj. po­
trebno je naCiniti mjesto za novi glas tipa e. Neutralizacija e = ~
u nekim drugim slovenskim govorima, koji se teritorijalno ne nado­
vezuju na istoene slovenske govore s tim jednacenjem (obsosko-idrij­
znaalne za formiranje slovensane. C.. ...) Oiienje jata veie velik del slovenSC5.ne
na srbohrvaSano in na druge centraJne slovanske jezike, Ie severozahodni del slo­
venSane je obtanio iiirSo kvaliteto kot tudi iie drugi dye obrobni slovanski podrofji
(okoJica poljiiane in bolgarliCine)", (1963, 28). S tim u vezi treba napomenuti da
je u novije vrijeme izneseno miSljenje da ni na sjeverozapadu slovenskoga podrucja
nije i!uvana Sira kvaliteta jata (Vermeer 1982); ali se Riglerova pretpostavka ani
-\'ijerOjatnijom.
Rani razvitak 21
ski, beneski govori), bit ee sigurno, raniji iIi kasniJi, autohtoni razvoj,
najvjerojatnije rezultat vise drugih neutralizacija. .
1.7. Dvije izoglose Ciju pojavu treba staviti pribIizno oko toga vremena
povezuju na neki naCin slovenski jezik i Cakavstinu, a njima se, s
obzirom na tu vezu, pridruzuju neke leksicke podudarnosti. Medu­
tim, ne mozemo biti sigurni jesu Ii one starije iii mlade od tipicnih
slovenskih pojava. Neke leksicke i jesu starije, ali je naprijed receno
da neke ad njih mogu biti i mlade.
Prva je takva izoglosa suglasrucka i opet se odnosi na spomi­
njano umekSano *d', odnosno njegov skup *zd' (i s njime izjednaceno
*zg'). U cakavstini i slovenskom jeziku, osim u nekim perifernim go­
vorima (Rezija, Prekomurje), *d' i u tom skupu ima istu vrijednost
kao i samostalno, tj. j, tako da skup glasi ij (kasnije negdje pojed­
nostavljeno u i), npr. dei, deija, a u kajkavskim govorima pak, a
tako je bilo i u scakavskim govorima, taj skup ide paralelno sa Be,
t:j. imamo i;5, makar prema *d' dolazi j (tj. tamo gdje je refleks j,
a ne ;5). Za cakavstinu se autori slazu da je *d' u *zd' preslo izravno
uj. Za kajkavsko z u pljesivickim i zumberackoprigorskim govorima
misli se da je postalo od starijega ij', paralelno sa B od Be, ali je i
o tom bilo drukCijega ffilsl.JellJa (Belie). Za slovenski jezik bilo je pret­
postavki da je rijec takoder 0 izravnom prijelazu *zd' u ij, kao i u
cakavStini, ali i misljenja da je najprije stvoren skup i;5, koji je onda
kasnije preSao u ij/i, osim u Reziji i Prekomurju, na periferiji, koja
obicno kasni u nekom procesu iIi je on uopee ne zahvaea. Takav je
razvitak uzimao Ramovs, au novije vrijeme i Rigler. To bi znacilo
da se *zd' nije razvijao na isti naCin kao u cakavstini, vee da je da­
nasnje stanje dalji razvitak od i;5, dakle od one vrijednosti koja i da­
nas postoji u zapadnom dijelu juznoslavenskog zapada. Takav je ra­
zliCit razvitak od onoga u eakavstini manje vjerojatan, i to zbog tri
razloga. (I) Fonetski, artikulacijski lakSe je pretpostaviti razvoj *d'
... j (lito se i dogodiIo u slovenskom jeziku, kao i susjednim kajkav­
skim i eakavskim govorima, kada je *d' bio sam), nego razvitak ;5
... j. (2) Manje je vjerojatno najprije uvodenje novoga fonema u su­
stay (;5), a onda opet njegovo uklanjanje iz sustava. (3) Ako na su­
sjednom podrufju (cakavstini) vee pretpostavljamo izravan prijelaz
*d' u skupu *zd' u j, vjerojatniji je onda takav razvitak i u sloven­
..skom jeziku. Skup ij' u Reziji moze se objasniti drukcijim razvitkom
na dijelu podrucja nego na veeini slovenskoga zemljista. Rezija ima
i nekih drugih osobina po kojima se razlikuje od ostaloga slovenskog
podrufja (odgovaraju onima u hrvatskom jeziku). Vrijednost i;5 u
Prekomurju naatavak je drukcijeg razvoja s hrvatske strane. Medu­
tim, unaprijed se ne moze odbaciti Ramovsevo misljenje, iako je ono
manje vjerojatno. Dalji razvitak i;5 u ii/i u slovenskom jeziku kao
naknadni prijelaz znaCilo bi da je to takoder slovenska inovacija koja
se razvila kasnije i mogIi bismo je staviti oko vremena nastanka ti­
pienih slovenskih pojava. Njezino izostajanje u nekim rubnim govo­
rima (Rezija, Prekomurje) odgovaralo bi onda takoder izostajanju ti­
picnih slovenskih prozodijskih promjena u istocnim slovenskim go­
vorima, koji u tom Cuvaju starije stanje....kao i hrvatski govori.
22 Kajkavsko narjefje Rani razvitak 23
Druga je takva pojava, koja je vremenski mozda i ranija, kon­ 1.9.2. Za cirkumfleks navodi ove kategorije:
trakcija -aje- .... -e- u pridjevsko-zamjenickoj deklinaciji (dobr-ega) na
zapadu, nasuprot prodoru -0- (dobr-oga) iz zarnjenicke deklinadje, 1. tvorba
na istoku. Ta kontrakcija povezuje slovenski jezik i cakavstinu, s
time da neki istocnoslovenski govori i u tom idu zajedno sa susjed­ a) s dugim formantom
nim hrvatskim kajkavskim govorima, tj. imaju -0- (istocnoprleski, 1. gavran, mlfnar;
prekomurski). 2. ribftak;
3. Mbin;
1.8. Tipicne slovenske pojave, tj. one kojih izoglose odvajaju slovenski je­ 4. govedina;
zik od ostaloga juZnosL zapada, tako da kajkavsko podrucje ostaje
u okviru srednjojuZnoslavenskoga dijasistema, 0 cemu ce se govoriti b) sa zatvorenim slogom:
dalje, javljaju se od IX. st. dalje. U isto vrijeme, iIi vremenski blisko, 5. hruska, vtsna, cresna;
odvijaju se zapravo dva procesa, od kojih drugi nije sarno slovenski. 6. ziijei, piilci, trgouei, zelflea, ponedelka;
Prvi, vjerojatno raniji, tipicno slovenski, jest progresivni pomak dr­ 7. psentcni, gorni, sredni;
-Jrnmfleksa, tip ako, meso .... oka, meso, koji nije zahvatio sve sloven­ c) ostalo
ske govore, tj. nema ga u nekim govorima u Beloj krajini i istocnoj
8. svora, slOga;
Prlekiji, acini se da je sekundaran i u Prekomurju. S druge strane,
9. otiiva, koza;
u nekim kategorijarna rijeci proSirio se i na neke kajkavske govore
10. fiii, vjutro;
(npr. kak'os kod Desinica u luku Sutle).
1.9. Drugi se proces, kojega je rezultat i tzv. osnovna kajkavska akcen­ II. obJici
tuadja, dakle ne sarno slovenski proces, sastoji u pojavi novog pra­ a) sa starijim: dugim nastavkom
slavenskog cirkumfleksa, koji je nazvan metatonijskim, novog pra­
slavenskog akuta, nazvanog takoder cakavskim i starohrvatskim 11. I jd. f. kriivom, lopiitom;
akutom. Posebno je znacajna njihova pojava na kratkim vokalima. 12. NA mn. n. leta, mesta, korita;
13. G mn.: jagod, jabuk, pouesem;
Susrecemo ih i u drugim narjeCjima hrvatskoga jezika, u slovenskom
14. LI mn. m. in.: orehi(h), pot5ki(h), korUi(h), dFui(h);
jeziku i u nekim drugim slavenskim jezicima. U onima gdje je uki­ 15. I mn. f.: ieniimi, (Z) nfmi; ,
nuta opreka po kvantiteti (i u takvim kajkavskim govorima) nala­ 16. odredeni pridjev: sUi, bogiiti, veksi;
zimo sarno njihove tragove. Medutim, za svaki su idiom specificne 17. redni brojevi: pfvi, drilgi;
, kategorije u kojima se pojavljuju. Posebna distribucija u oblicima i 18. L jd. m., f. i-osnove: orehu, potoku, rin, peci;
tvorbi, odnosno distribucija toga cirkumfleksa i akuta, u kajkavstini 19. prezent: g'inem, v'idim, kupujem;
cini tzv. osnovnu kajkavsku akcentuaciju (OKA). 20. ptc., pas.: rezan, zdelan;
1.9.1. Ne ulazeCi u raspravu 0 nastanku tih naglasaka (u kojim su kate­ b) ostalo
gorijarna prozodijskog a u kojima morloloskog podrijetla, gdje se radi 21. I-pte. m.: grizel, dfgel;
o metatoniji u okviru sloga a gdje 0 pomicanju siline s iducih slogova 22. ·l-ptc. f.: forala, gorela;
i kontrakciji) - moze se navesti da je Ivsic utvrdio osam kategorija
s novim akutom na staroj kracini, karakteristicnih za kajkavsko nar­ Ja sam dodao:
jeCje, od toga po cetiri oblicne i tvorbene, te 22 kategoriie s novim 23. A mn. i-os nova: (u) (j)oci, i
cirkumfleksom, od cega devet oblicnih i jedanaest tvorbenih. Tome 24. A jd. a-osnova: (v) zemlu, uodu.
sam ja dodao jos dvije oblicne kategorije, tako da ih je dosad utvr­
dena 24. . 1.9.3. Kajkavsko se narjecje po OKA od X. stoJjeca jasno odvaja od ostaJ~
Za akut.lvsic navodi ove kategorije: dijelova srednjojuznoslavenskoga dijasistema, a nesto manje jasno,
1. imenice kao zelje, groblje; cemu moze biti uzrok kasnije opce slovensko duljenje (v. dalje), od­
2. imenice kao stolnakj
vaja se time od slovenskoga jezika, od kojega ga mnogo snaznije od­
vaja izoglosa oM. U starostokavskim (scakavskim) slavonskim govo­
3. N mn. n. sela, reseta, okna;
rima (koji su se prije migraeije u 16. st. nadovezivali na kajkavstinu)
4. G mn. lOnee, konee; i u cakavstini prema kajkavskoj duljini u osnovi rijeCi u oblicima stoji
5. LI mn. m. i n. koni(h), voli(h), koli(h); duljina na nastavku. U sjeverozapadnim cakavskim govorima susre­
6. pridjevi kao novi, dobri, sir5ki, zeleni; B5Zji; cemo metatonijski cirkumfleks u dvije kategorije, koje su inace ka­
7. redni brojevi treti, sedmi, 5smi; rakteristicne za kajkavstinu. To su prezent e-osnova, npr. glnem, i
8. pridjevi kao zenski, konski, peklenski. odredeni..ob.lik pridjeva, tipa sUi.

24 Kajkavsko narje(!je
1.9.4. RazIike su u distribueiji tih duljenja izmedu slovenskoga jezika i kaj­
kavstine u nekoliko kategorija. Na primjer, kajkavstina ima u osnovi
naglasak kOia, uola, a slovenski refleksi vokala pokazuju da tu nije
biIo duljenja. S druge strane, slovenski dulji tipove orjem, prosi, ko­
lje, kola, a kajkavstina, a s njome ni istocni sIovenski govori, ne. Da­
lje, u slovenskom ne nalazimo tragove novoga akuta u tipovima zelje,
grobje i stolnjak, te u rednim brojevima treti, osmi.
1.9.5. Dalje, postoje razlike u akcentu l-participa, gdje opet zajedno s kaj­
kavstinom idu i neki istocni slovenski govori, a razlikuju se od osta­
lih sIovenskih govora (Dybo 1982).
1.10.1. Iduee znacajnije izogIose na ZJZ opet su tipicno slovenske, tj. za­
hvaeajuCi slovensko podrucje, s veeim iIi manjim izuzecima, odvajaju
ga od ostalog dijela ZJZ, upravo ad kajkavstine i cakavstine. Doga­
daju se negdje od XII. st. dalje. Najprije nastupaju procesi koji se
svode na kraeenje nenaglasenih duljina. Prije toga treba pretposta­
viti ukidanje zanl;lglasnih duljina, sto je zahvatilo cijeli JZ (kasnije
se javljaju nove zanaglasne duIjine pomicanjem sHine na prethodni
slog). Tipicno je slovenska pojava ukidanje prednaglasne duljine, pri
cemu se posebno izdvaja naglasni tip s oksitonezom - zuijzda. N aime,
u tom tipu prednaglasna duljina povlaci silinu sa zadnjeg sloga, ali
se to ne dogada s prednaglasnom duljinom u tipovima bez oksito­
neze, tj. tamo se kasnije ona krati, npr. mlatiti .... mlaf'zti. U brvat­
skome jeziku, dakle i u kajkavStini, prednaglasna duIjina ostaje, npr.
Z!J~zda, mlatiti. Kasnije se u veeini govora na nju povlaci silina, u
dijelu govora ostaje, a u manjem dijelu takoder se gubi, i to iIi kao
gubitak opozicije po kvantiteti izvan naglaska iIi kao ukidanje kvan-.
titete uopee, npr. mld:titi, ml'atiti. U tim procesima opet izostaju
neki periferni istocni slovenski govori, tj. u njima ostaje isto stanje
kao u susjednim kajkavskim govorima (tako je u Beloj krajini, Pr­
lekiji i Prekmurju)6.
1.10.2. Nakon te dvije pojave u prozodiji slijedi opee duljenje naglasenih ne­
zadnjih sIogova koje je uzrokovalo i samosvojne promjene u voka­
lizmu. Nije jasno jesu Ii se neke vaZne promjene u vokalizmu zbiIe
prije, poslije iIi u isto vrijeme s opCim duljenjem (e .... ej na JI, U
.... ii, fj .... ella), tj. jesu Ii izazvane duljenjem. Opee duljenje nije pro­
Kako se vidi, dio istocnih perifernih sIovenskih govora, tzv. pa­
vedeno na cijelom sIovenskom podrucju u isto vrijeme, vee kroz dva­
nonski govori (govori "panonske baze"), belokrajinski govori, a u ne­
-tri stoIjeea, tj. od XII. do XIV, i to prije na z,!padu, a poslije na
iOOku, gdje je bilo zavrseno u XIV. st. I opet prleski govori, neki
govori u BeIoj krajini te Prekmurje nisu bili obuhvaeeni tim opCim
duIjenjem, dok ga susreeemo u rijetkim kajkavskim govorima, npr.
u jednom kraj Desinica.
6 Ramovs (1935) tumaCi za Prekmurje naglasak info ulizati kao analogiju prema pre­
zentu uezem. Medutim, to je normalan kllikavski razvitak:: u inf. nije doslo do kra­
tenia prednaglasne duljine, tj. u&iiti nije dato vezati, nego ostaje najprije nepro­
7 Veermer je (1979) iznio misljenje da je tIIi proces zahvatio i kajkavsko narjei;je,
mijenjeno. Kasnije dolazi do povlai:enja siline na prednaglasnu duljinu i dobilo se
ue:zati (vezati). Tako taj oblik glasi i danas u nekim kajkavskim govorima. Po uki­
danju opreke po tonu, dug! slog sa moZe realizirati i silazno, dakle uc:zati, Ramovs
vezuti.
'~:".~: ;
Rani razvitak: 25
1.10.3. Prva vokalska pojava koju je tesko datirati jest prijelaz U .... u na
jugoistoku.slovenskoga podruCja, pri cemu takoder nije obuhvaeena
Prlekija. 7 Sto se kronoIogije tice, nije jasno je Ii taj proces raniji i
samostalan iii je povezan s diftongiranjem !! i 9 u ej i or!. Navedena
diftongizaeija takoder nije zabvatila prleske govore, a mozda ni Belu
krajinu. Povezana je najvjerojatnije s opeim duljenjem jer nema ra­
zliCitih vrijednosti, kojih bi moglo biti da je rijee 0 dva razIicita pro­
cesa, kao u kOruSkim govorima. Naravno, do diftongizacije !! (od jata)
mogIo je doCi samo na jugoistoku, gdje je postojala ta vrijednost za
jato U Prlekiji, gdje nije doslo, do te diftongizaeije, jat se, barem u
naglaiienom slogu, izjednacio s poluglasom.
1.11. S opCim duIjenjem neposIjednjega naglasenog sloga povezano je jed­
nacenje kontinuante poIuglasa u tom slogu, i "to iIi s a, na jugoza­
padu, iIi s e na sjeveroistoku slovenskoga podrucja, dok u drugim
slogovima ostajepoIuglas, gIas tipa sva. To je provedeno vjerojatno
veeinom do 13. st., negdje mozda i stoljeee kasnije. Medutim, ni po
~:"',
karakteru to jednacenje nije jednako u svim slovenskim govorima,
opet odstupaju govori na istoku prema kajkavstini. Naime, u panon­
skim i stajerskim govorima "vokalizacija" poluglasa, jednacenje s ne­
kim od vee postojeeih gIasova, provedena je ne samo u naglasenom
vee u svim poIozajima. To odgovara razvitku u kajkavstini a pove­
zano je i s ostalim dijalektima na hrvatskom podrucju. U pojedinim
slovenskim govorima konkretno je jednacenje razlicito. U prleskim
govorima poIllglas se izjednacuje s jatom (barem u naglasenom slo-.
gu), sto je vee tipicna kajkavska osobina (sarno u kajkavstini u veeini
govora do jednacenja dolazi u svim polozBjima). U Prekmurju te na}
zapadnijim medimurskim i, rijetkim, krajnjim zagorskim govorima
- koji su se razviIi iz "panonskoga sjevernog zapadnog" (Junkovie
1972) ~ se izjednacio s kontinuantom etimoloskoga e i prednjega na­
zala, ranije medusobno izjednacenih (0 cemu je bilo vee govora), pa
je dobivena formula e = {1 = ~. U belokrajinskim govorima, kao i
u susjednim pokupskim i nekim goranskim govorima, euva se starije
stanje, tj. poseban vokal s vrijednosCu Bva. U dilemi je Ii to slovenska
iIi kajkavska (hrvatska) crta, morali bismo se odluCiti za drugu mo­
guenost, i to zbog toga sto je u mm polozajima u rijeei ista vrijednost.
kim crtama i stajerski govori, nisu zahvaceni tipicnim slovenskim
inovacijama, vee kajkavskim iIi euvaju starije stanje, kao i hrvatski
kajkavski govori.
1.12. Daleko na istok. u Slavoniji, isle su, sto pokazuju toponimi, izoglose
zapadnih fonoIoskih erta u pojedinim leksemima, npr. ujalSa, hrus­
ka, prema istocnim obIicima joha, k!"ll§ka.
gdje danas u nekim govorima imamo fl., ill li, za u, ali su to kasnije i autohtone
pojave, koje nisu ni teritorijalno povezane. Nema nikakva dokaza da sa val ranog
ulienja, odnosno pomiC8l\ie naprijed vokala u proSirio i na kajkavStinu, ali je do­
mano suprotno za Prlekiju (Rigler 1963).
26 Kajkavsko narjeCje
1.13. Na zapadu juznosL zapada pojavilo se i nekoliko ranih morfoloskih
izoglosa. Jednom je inovacija na zapadnom podruCju a drugi put na
istoku. lsto tako, one zahvaeaju razIiCite areale.---­
Supin se euva, uz inovaciju gubIjenja na istoku, na slovenskom
podruCju a dalje samo na sjeveru, do istoene Slavonije. Slieno pro­
stiranje imaju tvorba futura sa svrsenim prezentom gl. biti (bud­
/bod-) i nastavak -ov/-ev, sam iIi s -a, u G mn. m., u istocnoj Slavoniji,
pri eemu je inovacija na zapadu. Nastavak -m u I sg. a-deklinacije,
te prilozni sufiks -ecke - inovacija na istoku - zahvaeaju i slovenske
panonske govore, izoglosa teee znatno zapadnije.
Pri Cuvanju duala, sto ima veliko strukturno znaeenje, inovacija
je gubljenje na istoku, izoglosa teee zapadnije, ali tako da slovenski
panonski govori poznaju tu kategoriju.
1.16. Navest Cemo i neke izoglose koje su se pojavile u pojedinim krajnjim
Gubitak imperfekta, aorista i vokativa zapadna je inovacija, izo­
glose se ne poklapaju, a teku tako da u najistoenijem dijelu nema
imperfekta, zatim slijedi izoglosa gubitka aorista, dok izoglosa gu­
bitka vokativa teCe na sjeveru istoenije, slieno izoglosi nastavka -ov/ev,
samo sto ne ide toliko na istok.
Generalizacija nastavka -jo/-ju u 3. I. mn. prezenta, i ukidanje
opreke iivo - neiivo u A jd. m. o-deklinacije, inovacija na zapadu,
ide takoder daleko na istok Slavonije, ali tako da na sjeveru zahva­
eaju uzi pojas, samo dio kajkavskih govora.
1.14. Neke tipiene kajkavske fonoloske pojave zahvatile su dijelom isusjedne
govore, i to tako da jedne prelaze samo u govore zapadno od kajkavStine
(slovenske panonske i belokrajinske govore), a druge su se prosirile u
Slavoniji daleko na istok. Te zahvaeaju govore koji vjerojatno ni prije
migracije nisu bilikajkavski, vee su pripadali zapadnoj StokavStini.
Susjedne slovenske govore zahvaea prijelaz ht ...,. St, npr. stel
(Prekmurje), imperativ jet i s1. (Prlekija). Isti govori, te istoeni sla­
vonski starostokavski govori u Podravini (iz Posavine nema poda­
taka) do Donjeg Miholjca i Valpova poznaju kajkavsku protezu ini­
cijalnoga u- .... vu- i protezu kontinuante p (vo- iIi VU-, npr. vogel/vu­
gel, vujti). SHeno je i s protetskim h- ispred inicijalnog slogovnog
[ : [C- .... h[C- npr. hri 'rai'.
1.15. SHeno je s tipicnim kajkavskim jednacenjima, tj. jednaeenjem jata
i poluglasa te slogovnoga J s kontinuantom p. Daleko na istok, do
Srijema, potvrdeno je (utoponimima i antroponimima) jednaeenje
slogovnog I s kontinuant12m p prije migracija. U zapadnim medimur­
skim govorima, dalje od:-eakovca, ono izostaje i u kajkavstini, ali za­
hvaea slovenske govore oko Metlike (Logar 1958).
Jednaeenje jata i PoIuglasa na istoku iSlo je do Pakraca i Pozeskoga
Medu tim izoglosama dvije su (moZda i tri iIi cetiri, 0 eemu go­
gOlja, a ~everno od toga gorja jos nesto istoenije. Na zapadu to jed­
lJaeenje izostaje u najzapadnijim medimurskim govorima (Sv. Martin,
Strigova), gdje je, kao i u susjednim slovenskim govorima, doslo do dru­
gog jednaeenja, tj. do jednaeenja poluglasa s kontinuantom e = {? S
druge strane, zahvaea Prlekiju, ali samo u naglailenom slogu.8
8 Rigler je pokusao pokazati (1976) da jednacenja jata i poluglasa u prleskim govo­
rima nema, da se primjeri dobiveni drugim procesima slueajno poklapaju. Medt!.-­
Rani razvitak 27
Izostaje takoderu pljesivickim i zumberaekim prigorskim govo­
rima te gorskokotarskim govorima, gdje se dijelom jos uvijek euva
posebna vrijednost za poluglas (,,), a manje i za jat (~).
Ovdje je takoder potrebno spomenuti tipove pekal i pakel, gdje
}-, su razlieitajednaeenja poluglasa pod naglaskom, odnosno u leksemu,
i izvan naglaska, u gramatiekom morfemu. U Pljesivickom prigorju
nalazimo govore tipa pekal, a u zapadnoj Slavoniji govore tipa pakel,
razasute pojedinaeno u Podravini i na Bilogori, dakle suprotne za­
mjene na istocnoj izapadnoj periferiji kajkavstine. Razvitak tipa pa­
kel moze se pratiti po zapisima toponima Pakrac do 16. st. (Loneane
1985).
kajkavskim govorima i u susjednim nekajkavskim govorima, koje
zbog toga mozemo zvati i lokalnima. Kao sto se dogada u prirodnom
jezienom kontinuumu, susjedni govori stvaraju zajednicke osobine,
koje nemaju drugi susjedni govori. NaZalost, zbog migracija to nije
moguee, iIi je moguee samo dijelom, takve osobine utvrditi na istoku
i jugu. U potpunosti je to moguee samo na mjestu dodira sa sloven­
skim govorima, gdje su istoeni slovenski i zapadni hrvatski kajkavski
govori razvili neke zajednieke inovacije, odnosno zadriali neke sta­
rije crte, koje nemaju drugi hrvatski i slovenski govori. 0 tim je oso­
binama govorio vee Ramovs, ali je nekima davao krivi znaeaj, tj. neke
tipiene kajkavske crte, 0 kojima je ovdje vee govoreno, svrstavao je
menu lokalne.
Nekoliko je veoma bitnih i stvarnih crta koje su se razvile u kaj­
kavsko-slovenskom dodiru. Vazan je istovjetan razvitak slogovnoga
J, koje se u zapadnom Medimurju nije izjednaeilo s kontinuantom
p, niti se u istocnim slovenskim govorima razvilo u OI!, kao inaee
u slovenskom jeziku, vee se na obje strane izjednacilo s u. Nazalni
palatal n presao je u nazalno j, a negdje se jos dalje denazalizirao
u j (u svim iii samo u nekim polozajima) - u Koruskoj i Kranjskoj
te zapadnim zagorskim govorima. Nastavak -oj u I jd. a-deklinacije
poznat je u srednjim stajerskim i u najzapadnijim zagorskim govo­
rima. Za:padni zagorski i medimurski govori te susjedni sloven ski go­
vori imaju isti, odnosno sliean prozodijski sustav. S jedne i druge
strane Kupe Cuva se posebna fonoloska vrijednost za poluglas.
1.17. Na kraju, ostaju izoglose koje su se pojavile u samom kajkavskom
-
narjeCju, iskljueivo kajkavske izoglose, koje se nadovezuju na pret­
hodne kajkavske osobine.
vorim dalje) koje su vrIo stare - moramo ih metnuti u isto vrijeme,
iIi samo nesto kasnije, u koje i prve prozodijske izoglose na ZJZ,
upravo u vrijeme stvaranja OKA Najprije su dvije izoglose na sje­
veroistoku kajkavskoga podrueja, od kojih prva po karakteru odgo­
vara slienoj u dijelu Htavskoga jezika (IvSic 1911). To je tzv. una­
tim, iako se oni primjeri koje Rigler navodi maZda mogu i drukcije objasniti, ipak
sol svi svode na isto naeelo i nije potrebno za svaki primjer traziti drugo obja§IlieIlie.
28 Kajkavsko narjeCje
krsna metatonija Ckako sam je nazvao 1982) kajkavskoga osnovnoga
cirkumfleksa (koji objedinjuje oba prasl. cirkumfleksa, stari i meta­
tonijski) i osnovnoga kajkavskog akuta (novi prasl. akut) npr. meso
.... meso i sma .... suia. Druga je pojava, koja se vjerojatno dogodila
kad i prethodna, jer se moze svesti na isti princip (Junkovic 1977),
unakrsno pomicanje siline na kratkim slogovima u istim govorima,
npr. Zopata .... lopata i pUati .... pitati, te jiigoda .... jagoda.
Takoder na sjeveroistoku, ali njegovu manjem unutrasnjem di­
jelu (Zelina - Vrbovec) doslo je do jos jedne inovacije, koja moze biti
i mlada, i to do progresivnog pomicanja siline s ranije naglasenih
dugih slogova, npr. mlatimo .... mlaiimo, govedina .... govedina. Po­
micanju siline moglo je prethoditi ukidanje opreke po tonu u tom
slogu.
Na jugoistoku doslo je do druge, drukCije inovacije, i to do re­
gresivnog pomicanja sHine na pm slog rijeci, s· metatonijskog cir­
kumfleksa, npr. govedina .... govedina, pos€keZ .... posekel, uz posekli.
Moguce je da je ta pojava mlada od onih na sjeveroistoku i drugoga,
morfoloskoga podrijetla, jer od nje ima dosta izuzetaka (Junkovic
1977).
Mlade od unakrsne metatonije bit ce ogranicenje naglaska, siline
na zadnja dva sloga (obicno: akcenatske) rijeCi na periferiji sjevero­
istocnoga podrucja, od Koprivnice do Kalinovca kod Durdevca (po­
znat virovski tip), sa zadriavanjem opreke po kvantiteti. Taj se na­
glasni sustav moze fonoloski interpretirati kao fiksirana silina na
predzadnjoj mori jer je ultima naglasena samo kada je duga, npr.
. ja'goda, jago'de:, 'ja:god.
Takoder je (i to znatno) mlade ukidanje opreke po tonu, a zatim,
i po kvantiteti, u medimurskim i zapadnim zagorskim gornjosutlan­
skim govorima. (Ivic 1957, Loncaric 1982).
Tipicne kajkavske promjene u vokalizmu, kajkavska jednaeenja,
o kojima je vee bilo govora, mlada su od prozodijskih promjena. Na
cijelom kajkavskom podrucju nisu morale biti provedene u isto vri­
jeme. Jednacenje p = 1, bit ce starije i ono zahvaca vece podrucje,
Citavu Slavoniju do 15. st. Jednacenje e = a bit ce mlade, do 15. st.
zahvatilo je samo centralne kajkavske govore, ni danas nije prove­
dena u svim kajkavskim govorima.
Potrebno je spomenuti sudbinu jata (i s njim izjednacenog po­
luglasa) u dugom slogu, jer je slicna pojava jedan ad osnovnih kri­
terija pri klasifikaciji stokavstine. Naime, ujednom dijelu kajkavskih
govora ostajat? (glas zatvorene vrijednostD, koji se negdje kasnije jed­
naci s e (ad e = j?), iIi se diftongira u ej, na drugim podrucjima javlja
se "ijekavizacija", diftong ~. U vecem dijelu govora to ce biti stara
pojava, starija od tipicnih kajkavskih jednacenja, a u dijelu, na ju­
goistoku, u sjevernoj Moslavini, mogla bi biti mlada, provedena pod
utjecajem novostokavskih ijekavskih govora.
Druge su pojave jos mlade iIi lokalne, zauzimaju manja podruCja,
nisu od znacenja za ukupnu kajkavstinu i njezinu klasifikaciju. Zbog
toga ih neen navoditi, osim dviju. Prvaje nastavak 1.1. prezenta, gdje
uz -mo (danas za 0 imamo razlicite vrijednosti, prema vokalskom su-
Rani razvitak 29
stavu govora) na veCini podrucja, imamo -m~ u centralnim govorima.
To ce biti veoma stara razIika.
Druga je pojava promjena 0 u t?, te ~ od jata i onog postalog od
0, u i, sto nalazimo na ogranieenom zemljistu u PljeSiviekom prigorju
('oko, 'eei, ie-:).
2. Na temelju navedenih izoglosa moze se pratiti razvitak idioma u je­
zicnom kontinuumu juznoslavenske jeziene skupine ad ranga pad­
skupine jezika (u slavistickom smislu), razine jezika, narjecja (sku­
pine dijalekata) (u kroatistickom smislu) do razine dijalekta.
Za. vrijeme oko VI. st. (bez obzira na doseljenje, tj. kakvo je hilo
i je ti ga llopce hila na Balkan) n.~tno~e se govoriti 0 protojedifiicama
idioma manjihod podskupine jezikaniti na osnovi najranijih izoglo­
sa. U to je vrijeme sigurnobiIo'l drugih dijalektnih razlika u juz­
noslavenskom prajeziku, s obzirom na univerzalnu einjenicu da ni
jedan jezicni teritorijalni idiom (dijasistem, makrotopijski sustav)
nije jedinstven. Lokalni konkretni sustavi od kojih se dijasistem sa­
stoji, nisu jednaki, ali su blizi medusobno slieniji a udaljeniji razli­
citiji. Medutim, neka se druga padjela od navedene za to vrijeme na
temelju izoglosa ne moze utvrditi. O,skupinama se, odnosno proto­
jedinicama na juznoslavenskom zapadu, hilo 0 cetVi· (kako uzima Ra­
movs) iIi 0 pet sarnO u OkVirU srednjojuznoslavenskoga jezika (kako
pretpostavlja BrozoviCS) mo~e sa sigurnoscu govoriti sarno s geograf­
skog gledista, tj. s obzirom na zemljiste na kojem segovorinalaze.
Mozda Ce detaljnije proucavanje leksika dati podlogu za raniju po­ <"
djelu nasega prostora na manje protojedinice, iz kojih su se kasnije
razvila nasa narjecja.
2.1. Prva padjela juznoslavenskog prajezika na manje jedini~~ izvrsena
je tek nakon VI. st., nakon pretpostavljenog do!!eljenj~:ga Balkan
iz Podunavlja- (bez obzira na to je Ii bilo prethodnogileljenja preko
Karpata). To je podjela po izoglosi *t', *d' (st, Zdna-istoku" prema
drugim vrijednostima ns. zapadu), kojoj se kasnije pridruzuju i druge
izoglose. Juznoslavenski prajezik cijepa se na istocni dJo (JI), iz kojeg
se kasnije razvijaju bugaI'ski imalrecio.~skij~ilk, te zapadni dio (JZ),
iz kojeg se razvijaju hrvatski, srpski i slovens]ii jezik.
2.2. Krolloloski, prva je podjela JZ (na istok se vise necemo osmati) ta­
koder mrdvaOijela, --n6pO iz?glosi sc, is -
st, Zd. Medutim, to nije
~ Brozovic We: DDanaSnji hrvatskosrpski dijalekti oblikovani su (... ) po svojim
osnovnim osobinama (jzuzev samekasnije promjene izazvane migraeijama, i izu­
zev, naravno, i mlade inovaeije) u razdoblju izmedu XII. i XV. stoljeca, koje doba
mozemo smatrilti drugjm periodom u razvitku hrvatskosrpskih dijalekata i samoga
hrvatskosrpskogajezika. Iz prethistorije hrvatskosrpskogjezika, dakle iz doba prije
raspada juZnoslavenskoga zapada na dvije razvojne zajednice, g. slovenski i hr­
vatskosrpski jeilik, naslijedili SInO pet teritorijalnih jedinica na terenu hrvatsko­
srpskoga jezika: kajkavsku, cakavsku, zapadnostokavsku, istocnostokavsku i pro­
totorlacku. C.. ) (...) Spomenutih pet jedinica postojalo je i prije forIniranja hrvat­
skosrpskoga jezi:ka, kada au one, zajedno S odgovarajuCim buducim slovenskim je­
dinicama, saciDjavale zapadnu juznoslavenskU razvojnu zajednicu (ili, uvjetno, 'za­
- -padni juznosll!-venski prajezik')." (Brozovic 1970, 14).
30 Kajkavsko narjeCje
cijepanje koje odgovara danasnjem stanju na JZ, gdje su dva idioma
ranga jezika (u slavistickom smislu), tj. navedena izoglosa ne ide da­
nasnjom granicom izmedu ta dva jezika, vee ide znatno istocnije. Po
njoj se JZ dijeli opet na svoj zapad (zJZ) i svoj istok (iJZ) jer i ta
izoglosatecetak6det if smjeiii S}ever'::"'jug:::nzoglosom -s~akavizma
veCim sedijelom poklapa; ka:ko je na:prijed pokazano, izoglosa *d' (j
- 3) i jos vise, ali nesto kasnije, izoglosa p (glas tipa a na zapadu
- jednacenje s u na istoku). Iz istocnog se_dij~la JZ_ kasnij~Jazvija
i istocna ("prava") stokavstina i torIacko narjecje, a iz .njegova .za­
padnoga dijela: zapadna stokavstina (seakavstina), kajkavsko i ca­
kavsko narjecje te slovenski jezik. Ptema fome, Sobiiromna izo­
glo$u scakavizma, imamo pojavu da se ranije odvajaju protojedinice
iz kcijih se razvijaju idiomi nizeg ranga od jezika nego protojedinice
ranga jezika. Upravo su tom izoglosom izdvojene i protojedinice iz
kojih se razvijaju kasniji idiomi ranga nizeg od ranga narjecja (sku­
pine dijalekata), odnosno razvijaju se dvije podskupine dijalekata ­
istocna i zapadna stokavstina. U razvoju se stokavstine dogada rjedi
slucaj razvoja protojedinica: razvitak ne tece divergentno, vee kon­
vergentno, razlike se ne poveeavaju, vee smanjuju (tomu su bili ra­
zlog nejezicni uvjeti).10
2.3. Na JZ je isto toIiko koIiko i izoglosa seakavizlI!a_y~nllkasnija izo­
glosa razliCite kvalitete jata i s Iijompovezana rana, odnosno kasna
deiiazalizacija prednjega nazala, te uklanjanje jednoga od vokala e­
-tipa, koje slijedi izanjih. Prve dvije izoglose; -jat -i denazalizacija,
pokarakteru svojeuloge slicne su izoglosi seakavizrria, jerdijele ka­
sniji idiom, slovimski jezik,na dva dijela,_tako da je.jugoistocni dio
povezan s veCim dijelom juznoslavenskoga podrucja.u
Iz navedenoga proizlaze, prema tome, dvije gotovo ravnopravne
podjele JZ, ad kojih ga svaka dijeli na dva dijela. Njihovom bismo
pak kombinacijom na JZ dobili tri jedinice, i to istocnu - s istocnom
stokavstinom i torIackim, centralnu - sa zapadnom stokavstinom,
kajkavstinom, cakavStinom i jugoistoenim dijelom slovenskoga jezika,
te zapadnu - koja obuhvaea sjeverozapadni dio slovenskoga jezika.
Ako prihvatimo pretpostavku da je *d' u *zd' imao istu sudbinu
i u cakavstini i u slovenskom jeziku, onda bi to bila izoglosa koja,
zajedno s manje vaznom izoglosom -aje- te nekim leksemima dijeli
zJZ na dva dijela;- opet na zapad (iz kojega se kasnije razvijaju slo­
venski jezik i cakavstina) te na istok (s kajkavstinom i zapadnom
10 0 tome Brozovic kaZe: -n("') nakon migracija ne mozemo vise govoriti 0 zapadnoj
i istoCnoj stokavstini kao 0 dvjema skupinama dijalekata - vee opisani procesi u
tolikoj su mjeri poremetili odnose i raspored, izgladili stare razlike i stvorili nove
i sL, u tolikoj su dakle mjeri izmijenili situaciju da danas vise ne mozemo govoriti
o samostalnoj zapadnoj stokavstini, nego samo 0 boljem iii sIabijem Cuvanju ne­
kadanjih zapadnostokavskih znaeajki u nekim dijalektima jedinstvene stokavske
skupine dijalekatan. (1970,15)
II Ako bismo htjeli govoriti u kategorijama kao RamovS, onda bi to znacilo da njegovu
alpsku skupinu Cini zapravosamo onaj dio slovenskoga podrucja koji nije imao
ranu denazalizaciju niti uzenje jata. Ostalo podrucje, povezano s hrvatskim govo­
rima, pripadalo bi drugim njegovim skupinarna - panonskoj iii priJ;nm:skoj.
Rani razvitak 31
stokavstinom)_12 Medutim, kako nije siguran istovjetan razvoj *d' u
cakavstini (gdje *d' prelazi izravno u j kada je sam i u s~upu *zd')
i u slovenskom jeziku (za slovenski se jezik moze pretpostaviti ta­
koder medufaza i;f), nema dovoljno elemenata za navedenu podjelu
zJZ. Zbog toga te izoglose treba povezati s prozodjiskim izoglosama,
i to od IX. st. dalje.
2.5. Nakon navedenih p04jela o!2ddvostruke na dva dijela, odnosno kom­
binirane na tri dljela)sIUede u njemu procesi koji dovode do formi­
ranja protojedinica iz kojiIl'se'razVijaju idiomi ranga jezika; tj. slo­
venski"jezik na zapadu te hrvatski i srpski na istoku. Ti se procesi
mogu relativno tocIio datirati. 13 Prvi l>.!l_.£r:~c:.E}_s_i,9. izjednacenje du­
gog i kratkog cirkumfleksa(odnosn() cirku!DfleksaJ:,silirie"iia krat­
kom slogu) te njihov progresivni' pomak (aka, meso), mogu staviti
oko X. st. Kasnije imslijede druge slovensKe inovacije, prozodijske
i neprozodijske (u --+ii, pomak u tipu zu~zda -+ zu¢zda, ukidanje ne­
naglasenih duljina, opee duljenje naglasenih slogova, vokalizacija po­
luglasa}, ,One teku tako da se potpuno ne poklapaju i ne zahvaeaju
12 Na temelju suglasnickih izoglosa Popovic govori 0 pralicakavskom (UrsCakavische),
koji je obuhvacao danalinju sCakavstinu i kajkavStinu, dok slovenski jezik i Cakav­
stina tada cine jednu jedinicu. Po njemu je kajkavstina dio scakavStine: ndas Kro­
atisch-Kajkavische stand ursprtinglich nicht dem Slovenischen (Echtkajkavischen)
am niichsten, wie es Ramovs u. a. annahmen, auch teilweise nicht, wie es Belie
zugab, sondern dem Seakavischen (... ) -ja es war Teil des SCakavischen n (368). Po­
ziva se i na Hamma koji je (1949) smatrao da je cijela Slavonija bila stokavska.
Medutim, takvo Popovicevo misljenjene odgovara stvarnom stanju. Procesi se u
jeziku obicno ne odvijaju tako kako tu uzima Popovic. Osn~vna kajkavska akcen­
tuacija stvara se oko X. st. Malo je vjerojatno, iako je teoretski moguce, da se ka­
snije siri na istok. Njezine tragove nalazimo na sjeveru Slavonije, u Podravini, da­
leko na istok, do Donjeg Miholjca, zajedno s nekim drugim kajkavskim crtama (npr.
protezom u- ispred inicijalnog u). To je podruCje kasnije moglo biti sarno stoka­
vizirano, a nikako kajkavizirano. To je dobro, suprotno od kasnijeg svojeg mislje­
nja, uocio Hamm 1934 (Loncaric 1987). Dosad je 0 tom najprihvatljiviju pretpo­
stavku iznio Junkovic, koji govori 0 prostiranju npanonsken skupine, tj. protokaj­
kavstine u Slavoniji. Pavicicevo misljenje da je cijeJi sjever i sredisnji dio S1avonije
bio kajkavski, svakako je pretjerano. Naime, on postupa metodoloski krivo, tj. uzi­
rna da su svi ekavci u Slavoniji bili 1?jkavci. No razvoj jata u Slavoniji bio je druk­
Ciji, i danas nalazimo, oko Naliica i Zupanje, govore koji Cuvaju posebnu vrijednost
na njegovu mjestu. Dakle, ilije kajkavlitina bila dio sCakavlitine, nego su one bile
prije izdvajanja dio jedne starije jedinice, upravo zapadnog dijela zapadnog juZno­
slavenskog prajezika. Popovic je naziva pra-kajkavsko(slovenskoKakavo-sCakavski
(Ur-kajkavo(sln_Kakavo-s~vsich)_
13 Ratnovs ima pravo kad kaze : nkajkavski govor, koji danas s punim pravom brojimo
medu srpskohrvatske dijalekte, pa bar dijelom i cakavstina, nalazili su se od po­
cetka u oblasti sjeverozapadnog (... ) jezienog razvitka (... )n, ali nema pravo kada
za taj razvitak We nkasnije slovenaCkog n i kad nastavlja: npa su se tek kasnije
odmakli od ovog sredista njihovog prvobitnog razvitka (... ) te je pocelo uze nasla­
njanje u juznoistoenom pravcu na stokavsku jezgru. Kajkavstina je, po svojoj osno­
vi, slovenacki dialekat, koji je pod utjecajem politickih i kulturnih prilika preuzeo
i preuzima stokavske crte. n (192,194). Naime, kao sto je pokazano, do X. st_,iIi
nesto ranije, ne moze se govoriti 0 slovenskom jeziku i 0 slovenskom razvoju, u
Raniovsevu smislu, na sjeverozapadu juznoslavenskog prostora. Kajkavstina pre­
uzima stokavske crte znatno kasnije, od XVI. st., i to na jugoistoku, dok na istoku
gubi mnogo vise na prostoru u korist litokavstine, i to u vrijeme kada je vec for- ____
mirano narjeeje.
32 Kajkavsko narjecje Rani razvitak 33

neke slovenske govore (panonske, veCino.m PrekmUlje, istoenu Pr­ JZ - juznoslavenski zapad . S - sIovenski jezik
Iekiju te veei dio. Bele krajine). S druge strane, neke od njih, i to (zapadni juznoslavenski prajezik) SJS - srednjojuznoslavenski jezik
progresivni pomak cirkumfleksa u Po.jeibmmrijeCima i, rijetko, opee JI juZnoslavenski istok
duljenje, susreeemo u pojedinim hrvatskim kajkavskim govo.rima (istot:m juznoslavenski prajezik)
(!vanie kod Desinica).
Neke crte povezuju slo.venski jezik i hrvatsku kajkavstinu, npr. 2.6.2. Ako hismo prihvatili pretpostavku da ko.nsonantske izo.glose mogu
cuvanje supina, razvoj intervokalnog *r', -oul-ev u G mn. imenica m. hiti i mIade, tj. da su se Po.javile tek pred IX. st., vremenski blizu
r. o-o.sno.va te jedan futur s glago.Jom biti. Medutim, tipiene su slo.­ pojavi prvih tipienih slovenskih inovacija (cirkumfleks), koje hi se
venske inovacije hrojnije i imaju veCu vaZno.st u razvitku. mozda mogle staviti i prije X. st., dakle prihlizno u isto vrijeme s
Kajkavstinu i slo.venski jezik povezuje takoder ranije (»predca­ konsonantskim promjenama, onda hi se fo.nniranje idioma u JZ mo­
sno») duljenje, no.vi cirkumfleks i akut u nekim kategorijarna. Me­ glo promatrati neSto drukcije. U to.m hi slueaju to bilo. istovremeno
dutim, i tu Po.sto.je razlike izmedu pojedinih kategorija i njiho.va hro.ja fonniranje prajezika, slo.venskoga i srednjojuinoslavensko.ga te cetiri
u kajkavstini i slovenskom jeziku, kao. i izmedu samih slo.venskih jedinice u okviru srednjojuznoslavenskoga dijasistema. (Torlacki se
govo.ra. Kako je u slovenskim go.vorima kasnije opce duljenje zata­ izdvaja kao Po.sebna jedinica nesto. kasnije.) Takav razvo.j moze se
mnHo prvotno stanje, ne mogu se to.enO odrediti odnosi. --prikazati o.vako.:
2.6.1. Na drugoj strani, prozodijske karakteristike (OKA) odvajaju kajkav­ / ' ~ovenskijezik
stinu rano, u isto. vrijeme iii mozda sarno. nesto. kasnije (s ohziro.m
na vrijeme kada se odvaja slo.venski jezik) od ostalog dijela srednjo­
juZnoslavenskoga dijasistema, upravo od SCakavstine i CakavStine. Ak­ ?---ca
centuacijskim se karakteristikama kasnije pridruzuju druge: jedna­ ZJ- kaj
eenja p = 1, e = a itd.
Prema t_~~_() ..kaJI!:,I!!~~ini kao formiranoj jezienoj dijatopijskoj ~ ... I ...m,;qjuinosIavenskijorik
jedinia'''mQze~se sa· sigurno.SCU go.voriti ·oct'XSt. Ona. se .tada nije
odvo.jila Qd slovenskoga jezika (RamovA) niti od· s~akav~Hne (Popo­ ato
vic), vee se 'izdvaja iz zapadnoga juzn()s!~~nsko.ga prajezika prihliz­ ;-'
no. ujsto vrijeme .kada i slovenskijezik. OdlStoga-sevremena mo.ze Ca - t:akavStina i§ea ilCakavstina (- zapadna I§tokav8tina)
g6vontrlOzapa'dnoj stokavatini i cakavstini. kaj - kajkavStina 8tO - istoena iltokavstina
Razvojni put od praslavenskogajezika do. formiranja kajkavstine
kao idioma oko X. st. mo~e se prikazati o.vako.:. 2.7.1. Za kajkavstinu se moze pretpostaviti jedan osnovni vokalski sustav
u vrijeme kada je fo.rmirana kao Po.sehna jedinica, pranarjeCje. To

"I

PJ
je isti sustav koji se pretpostavlja za hrvatsko-srpski dijasistem jezik
u cjelini, a koji je u o.snovi jednak odgo.varajueem slovenskom su­

/~-
J/! .
stavu (v. "ishodisni sustav" u Fonoloskim opisima, 221). Medutim,
vrlo. brzo. do.lazi na kajkavskom podrucju do diferencijacije u voka­
JZ --""';""JI lizmu pa je potrehno pretpostaviti dva o.snovna vokalska sustava s
I~ I'B obziro.m na genezu - jedan u juzno.m, vecem dijelu, i drugi u sje­
verno.m dijelu, koji je zajednicki sa slovenskim pano.ns1Qm govorima.

l\~ sea 1M
Ta su dva sustava strukturno jednaka, tj. strukturno je to jedan su­
stav, koji izgleda o.vako.:
u
Sea sto
kaj
Q(o)
~
SJS ~ 0(41)
a
Legenda
Silabemi su i r. J.
PJ - praslavenski jezik zJZ - zapadni dio JZ Razlika je izmedu juznoga i sjeverno.ga sustava u porijeklu vo­
J - juznoslavenska skupina iJZ - istot:ni dio JZ kala o-tipa: na jugu je, u vecem dijelu kajkavstine, refleks straznjega
Z - zapadnoslavenska skupina B ...., bugarski jezik nazala zatvoreniji (9 iIi 0) od ko.ntinuante etimoloSkoga 0 (0 iIi 9),
I - istoCnoslavenska skupina M - makedonski -,.::-­ a u sjevernom je dijelu upravo o.hratno.
34 Kajkavsko narjecje
Izmedu tih kajkavskih sustava i ishodisnog SJS sustava ima ne­
koliko razlika. U SJS osnovnom sustavu pretpostavlja se postojanje
obaju naziilmh-vokala (~ i p), dok je u dva navedena kajkavska su­
stava straZnji nazal presao u vokal o-tipa, a prednji se izjednacio s
etimoloskim e u otvoreni vokal e-tipa (~). Zajat se moze pretpostaviti
kontinuanta ~.
2.7.2. Konsonantski osnovni kajkavski sustav razIikuje se od osnovnog SJS
sustava takoder veoma malo. Za kajkavstinu ne treba vise pretpo­
stavljati palatalno r (r'), koje je ili preslo u r iIi je, u intervokalnom
polozaju dalo skup rj. Isto tako, na mjestu t' i d' moze se pretpostaviti
c i $, dok se f moze smatrati integriranim. Prema tome, konsonan­
tizam bi bio:
- sonanti
v m
I r n micanje siline na kratkim slogovima) na sjeveroistoku kajkavskoga
j I n podrucja. S tom izotonom moze se povezati regresivno pomicanje si­
- turbulenti
b f
P pinal, skupinu s unakrsnom metatonijom (IV, mlada revolucionarna
t d
c (3) s z
e 3
c s z kumfleksa. Gorskokotarske govore nije unio u klasifikaciju.
k g x
U veCini se govora relativno ranD izjednacuju c i cue (e') te
$ i .t (koji se javlja jednaeenjem po zvucnosti) u .t (t').
U nekim govorima pojavljuje se 3.
2.7.3. Prozodija
Svi silabemi mogu biti dugi i kratki i isto takQ akcentuirani i
neakcentuirani. Vrlo se ranD u velikoj veeini kajkavskih govora uki­
da opreka po kvantiteti iza naglaska. Sustav je imao inventar od tri
naglaska: jedan' kratak - .. (') (sHina na kratkom silabemu) i dva
duga - ~ (cirkumfleks, silazni) i - (akut, uzlazni).
Naglasak - odgovara prasIavenskom' cirkumfleksu, metatonij­
skom cirkumfleksu (v. t. 1.9.) te duIjenju u tipu volja, led, nos i u
kontrakcijama gdje je prvi vokal sazete skupine imao sHinu (tip
znajes7J .... zndS).
Naglasak w odgovara novom praslavenskom akutu (v. 1.9.) a do­
biven je i u kontrakcijama gdje je drugi vokal imao sHinu (tip ne
xot'eh .... neces) i povlacenjem akcenta s poluglasa u slabom polozaju
na dug slog (tip pot).
Naglasak " na mjestu je svakog kratkog neproduljenog naglaska
(naglailenog sloga) (oko, CilO;iii}sis7J), na mjestu prasIavenskog akuta
Rani razvitak 35
(lipa) i pIi prenosenju sHine s poluglasa u slabom polozaju na kratki
slog (pop).
2.8.1. U ranom razvitku kajkavstine doslo je vee- i do njezina prvoga gra­
nanja, cijepanja narjeCja na manje jedinice. Spomenuto je naprijed
da su kajkavstinu sjekIe dvije od najstarijih izoglosana JZ: p - ojp
u I sg. a-dekIinacije tej - $ (od *d'). Izofona *d' uzimana je u obzir
pri--klasifi1taciji kajkavskih govora, upravo je ona bila, zajedno s e,
c - C osnovni kriterij pri podjeli kajkavstine na tri dijela (Lukja­
nenko, Belie). Medutim, ona zbog navedenih razloga nije pogodna
za osnovnu podjelu kajkavstine.
Najbitniji kriterij za klasifikaciju kajkavskih govora, za Qsnovnu
podjelu kajkavstine, jest pojava, odnosno razli~it razvoj u prozodiji,
koji se mora stavljati u vrijeme formiranja osnovne kajkavske ak­
centuacije, dakIe u samo doba izdvajanja kajkavstine kao posebne
jedinice. To je pojava unakrsne metatonije kajkavskih osnovnih du­
gih naglasaka, cirkumfleksa i akuta (i s njim istodobno unakrsno po­
line s medijalnog metatonijskog cirkumfleksa Fa jugoistoku, koje ne
mora biti istovremeno. Povezivao ih je vee IvSic, koji ih je i otkrio,
i koji je prema njima podijelio kajkavstinu na tri dijela: na skupinu
koja Cuva starije stanje (njemu je to I, odnosno konzervativna sku­
skupina), i skupinu s regresivnim pomicanjem sHine s medijalnog
cirkumfleksa (III, revolucionarna skupina). U II. skupinu Ivsie je
svrstao govore s cakavskom' osnovom, koji nemaju metatotlijskog cir­
2.8.2. Vee je IvSic uocio u jednom govoru (D. Mosti kod Novigrada Podrav­
skog) akcentuaciju koja ima unakrsni pomak naglasaka na kratkim .
slogovima, ali bez unakrsne metatonije cirkumfleksa i akuta, no nije
ju uzeo u obzir pri klasifikaciji. Kako. sam u svojim istrazivanjima
ustvrdio da takvi govori zauzimaju vece kompaktno podruGje, u sje­
vernoj Moslavini, a ima ih takoder na Bilogori i u Podravini, trebalo
im je odrediti mjesto prema Ivi\icevoj klasifikaciji. Zakljucio sam da
odgovaraju po rangu ostalim Ivsieevim osnovnim skupinama. (Sam
IvSic nije tu akcentuaciju obuhvatio ni jednom od svojih skupina.)
Kasnije je nacinjena klasifikacija (Brozovie) koja osim Ivsieevih
kriterija dijelom uzima u obzir i konsonantski razvoj, raniju Luk­
janenkovu podjelu, ali samo tako sto je Ivsieeva I. skupina juzno od
Save podijeljena na dva dijela. Ako zelimo biti dosljedni, trebalo bi
onda tu skupinu podijeliti po istom kriteriju i sjeverno od Save.
2.8.3. Druge su prozodijske pojave mlade, ali zbog strukturnih razloga ima­
ju veliku vaznost u klasifikaciji; Pripodjeli kajkavskoga narjeCja na
dijalekte (Lonfuric 1982). one su uzete u obzir. Za tu podjelu mogao
bi se kao kriterij uzeti i progresivni pomaksHine sa starijih dugih
naglasenih slogova, jer' ce biti· star, ali je uzet samo kao kriterij za
podjelu na poddijalekte (Loncaric 1985).
 Rani razvitak 37
36 Ka;;kavsko nmjeCje

3.2. Prema izlozenom, u razvitku kajkavstine mogu se utvrditi dva velika

Cijepanje kajkavskoga podruCja po razliCitoj kontinuanti !? mlade
je od prvih prozodijskih pojava koje su podijelile kajkavstinu, ali je
starije od ukidanja opreka po tonu i kvantiteti. Po kontinuanti !?
Junkovic je podijelio kajkavstinu, odnosno panonsku skupinu (koja
po njemu obuhvaca i panonske slovenske govore i neke slavonske
starostokavske govore) na panonski juzni, gdje je vrijednost konti­
nuante !? uza od kontinuante etimoloskoga 0 (dakle 9), i na panonski
sjeuerni, gdje je njezina vrijednost sira (9). Kako je zbog kasnijeg ra­
zvoja zatamnjeno prvotno stanje, za klasifikaciju suvremenih govora
taje izoglosa manje pogodna od prozodijskih pojava. Dalji razvoj kon­
tinuante p = J uzet je kao kriterij pri podjeli dijalekata na. poddi­
jalekte.
2.9.1. Spomenuto je da su kajkavsko podruCje dijelile i druge tipicne kaj­
kavske pojave, kajkavska jednacenja p = J i e = lJ. Starije jednacenje
!? = J nije zahvatilo zapadne medimurske govore, od Cakovca na za­
pad, neke krajnje zagorske govore i neke goranske govore. Pri kla­
sifikaciji bi se ta izoglosa mogla uzeti u obzir pri podjeli medimur­
skoga dijalekta na poddijalekte, a eventual no i u goranskim govo­
rima
Jednaeenje e = lJ nije zahvatilo jugozapadne govore, u Pljesivic­
kom i Zumberackom prigorju, Pokuplju, govore na krajnjem sjeve­
rozapadu kajkavskog podruCja u Medimurju i goranske govore te ri­
jetke govore na Bilogori i u Podravini. Ta je izoglosa uzeta kao kri­
terij pri podjeli na dijalekte i ponjoj je podijeljena Ivsieeva I. skupina
na dva dijalekta (osim medimurskih i zagorskih gornjosutlanskih go­
vora, koji su dobili rang dijalekta po drugim kriterijima). To je po­
uzdaniji kriterij od konsonantskoga. Mogao bi se takoder primijeniti
i.I Medimurju, ali iz prakticnih razloga - dobile bi se premale jedinice
- nije primijenjen kao kriterij pri podjeli na dijalekte (Lonearic
1981).
prijelomna razdoblja, jedno oko X. st: i drugo u XV/XVI. st. Prvo
je karakterizirano velikim promjenama uStriilauri i formiranjem
kajkavstine kao posebne jedinice, ali i veIikim gubitkom zemljista
na sjeveru od danalinjeg podruCja, dakle izvanjezicnim.dogadajima. 14
Drugo je takvo razdoblje XV/XVI. st., karakterizirano uglavnom izvan­
jezicnim razlozima. Ta dva prijelomna trenutka dijele razvitak kaj­
kavstine u tri razdoblja:
'l~·
Ii 1. do X. st., kada kajkavlitina joli nije izdiferencirana u okviru
zapadnog dijela juznoslavenskog prajezika;
2. od X. do XV., st., s dva podrazdoblja:
a) do XII. st., kada je izdvojena kao posebna jedinica srednjo­
juznoslavenskog dijasistema;
b) od XIII. do XV. st., kada se dalje razvija, grana, tako da je
do XV. st. formirana kao narjecje gotovo sa svim dijalektima i glav­
nim tipovima koji i danas postoje;
3. od XVI. st. do danas, s dva podrazdoblja:
a) do kraja, odnosno polovice XVII. st. (razIiCito s obzirom na
pojedine dijelove kajkavskog narjecja na istoku); u tom podrazdoblju
kajkavstina gubi mnogo na zemljistu, i to na jugu, jugoistoku i po­
sebno na istoku u SIavoniji;
b) od XVII/XVlII. st. do danas; manji dio izgubljenog zemljiSta
na istoku kajkavmna ponovno zadobiva a mijesanjem razlicitih kaj­
kavskih tipova i pod utjecajem novostokavstine formiraju se novi go­
vorni tipovi (medu njima prilicno velika skupina u sjevernoj Mosla­
vini, Podravini i na Bilogori-"sjevernomoslavacki" dijalekt, Loncaric
1982).

2.9.2. Diftongizacija jata i poluglasa u dugom slogu, takoder zbog razlicitog

tijeka izoglosa i raznovrsnih podruCja koja zauzima neki razvitak,
takoder nisu pogodni za podjelu na idiome visih rangova, dijalekte,
vee se mogu uzeti za podjelu na skupine govora i eventualno za pod­
dijalekte.

3.1. Na temeljuprikazanog razvitka do XV. st. dobiveno je stanje kaj­

kavskoga narjeCja kakvo je uglavnom, s manjim izmjenama, i danas.

Grananjem su stvoreni svi glavni dijalekti i glavne skupine. Tada,

dolaskom Turaka i ratova s njima, dolazi do velikih migracija i ve­

likog gubitka zemljilita na jugu i jugoistoku. Odlaskom Turaka iz

Moslavine polovicom XVII. st. i iz cijele Slavonije krajem toga sto­

14 Da su u Panoniji sjeverno od danaSnjeg juznos!avenskog, upravo hrvatskoga po­
drucja, bili, prije prekida veze sa zapadnoslavenskim podruGjem takoder, barem
Ijeea, dolazi do manjeg, ponovnog naseljavanja kajkavaca na podruc­
veCim dijelom, govori juznoslavenskog tipa - mozemo zakIjuCiti ne samo zbog na­
ju koje je bUo pod Turcima. Mijelianjem raznih kajkavskih tipova u
cela da odmah nakon jednog tipa normalno De dolazi posve drukCiji, vee to mozemo
tim previranjima i pod utjecajem novostokavaca stvaraju se novi go­
zakljuCiti i po tom ato danaSnji sred.njoslovacki govori imaju dosta juznoslaveni­
vorni tipovi, medu njima i skupina kojoj se moze dati status osnovnih
zama. (Zbog toga se smatra da su u osnovi zapravo juzDoslavenski.) Naravno, Ilie­
Ivsicevih skupina (sjevernomoslavacki govori, odnosno sjevernomo­
verno od danaSnjeg kajkavskog podrufja bili su govori koji su bili najsrodniji pra­
kajkavskim govorima, g. govorima iz kojih se razvilo kajkavsko nmjeCje-.-_.
slavacki dijalekt). Medutim, to viSe nije predmet-ovog razmatranja.

 ~.-,

VJEROJATAN PREDMIGRACIJSKI RASPORED

3. PROZODIJA

1. Osnovna kajkavska akcentuacija

1.1. Od Ivsiceva rada "Jezik Hrvata kajkavaca" (Ivsic 1936) guvuri se 0
osnovnoj kajkavskoj akcentuaciji (OKA). U toj je raspravi Iv!lic re­
konstruirao polazni kajkavski prozodijski sustav, i to na temelju opi­
sa suvremenog starija kajkavske akcentuacije, izuzev!li kajkavske go­
yore u Gorskom kotaru, koji glavninom odstupaju od osnovnoga kaj­
kavskoga razvoja. Ivsic nije, !Ito i sam kaie, uzeo u obzir sve pojave
ni u drugim, inace obuhvacenim govorima, nije mogao utvrditi tocno
rasprostiranje pojedinih osobina, a neke nije ni registrirao, jer au se
nalazile u meduprostoru, izmedu punktova koje je istraiivao. Velika
je njegova zasluga !!to je u prividnom neredu utvrdio zakonitosti i
na temelju toga rekonstruirao ishodisni prozodijski sustavkoji se na­
NarjeCja lazi u osnovi velike veeine kajkavskih govora. Pokazao je da je po
akcentuaciji hrvatska kajkaviltina dio hrvatskoga jezika i da se kaj­

~KAJKAVSKO
kavsko narjeeje po njoj moze podijeliti na tri osndvna dijela. (Iv!lic
govori 0 cetiri grupe, od kojih su mu jedna, njegova II, kajkavski
govori s cakavskom osnovom.)

rill
1//
r/ / CAKAVSKO
1.2. OKA ne cine neki posebni procesi koji ne bi bili poznati drugdje u
slavenskom svijetu, odnosno barem u zapadnoj skupini juznoslaven­

~SCAKAVSKO
skih jezika, juznoslavenskom zapadu (JZ) , posebno opet u njezinu
zapadnom dijelu - na zapadu juznoslavenskog zapada (zJZ). Nave­
dena vrijedi ako izuzmemo specifienu unakrsnu metatoniju akuta i
cirkumfleksa na sjeveroistocnom kajkavskom podrucju, slicnu onoj
STOKAVSKO u dijelu litavskoga jezika. OKA cini specificna distribucija opcesla­
venskih i zapadnojuznoslavenskih procesa, i to u prvom redu novoga
praslavenskoga ("cakavskoga", "prahrvatskoga") akuta i novoga pra­
slavenskoga cirkumfleksa.
OKA se formira oko X. st., kada se, najvjerojatnije u gotovo isto
vrijeme, slovenski jezik sa svojim specificnim pojavama, upravo naj­
prije progresivnom metataksom cirkumfleksa1, odvaja od ostaIoga di­

1 S obzirom na progresivnu metataksu ei"rkumfiek.sa u slovenskom jeziku moze sa

naCiniti paralela s jednom gotovo nepoznatom pojavom u nekim kajkavskim go­
vorima. Kako sam vee naveo (Loneanc 1986: 182), u kajkavskom govoru Reke,
sela kod Koprivnice, na sjeveroistoku kajkavskoga podruCja, u kojem postoji opreka
po tonu i u kratkom slogu, u nekoliko glagola supin se od infinitiva razlikuje mo­
dulacijom u kratkom 81ogu. Prema--inl;--6rot, k6sil supin gIasi orat, kosit (znaci
 ej·:
40 Kajkavsko narjefje
jela JZ, odnosno zJZ. S obzirom na to da je navedena metataksa pd­
sutna na manjem dijelu JZ, moze se pretpostaviti da je to m1adi pro­
---cas od pojave novoga akuta i novoga cirkumfleksa. To se slaze s Jak­
scheovim misljenjem da je progresivno pomicanje cirkumfleksa mia­
de od duljenja u bOg,. sto on izvodi iz slavenskih odnosa. I za taj
odnos vrijedi, s obiirom na relativnu kronologiju, kriterij raspros­
tranjenosti.
Kasnije se metataksi cirkumfleksa prikljucuju druge specificne,
takoder akcentuacijske pojave (kraeenje nenaglasenih duljina, opee
duljenje nezadnjeg naglaSenog sloga itd.). Prema tome, ne moze se
govoriti da se kajkavsko narjeCje u X. st. odvaja od slovenskoga je­
zika, odnosno od »slovenskoga razvoja" (Ramovs 1929), vee se upra­
vo slovenski jezik odvaja svojim specifienim razvojem, posebnim ak­
centUacijskim procesima, od ostaloga dijela JZ. Medutim, u isto se
vrijeme kajkavstina svojom akcentuacijOiii\DKA) takoder odvaja od
ostaloga dijela JZ, sada vee mozemo i reCi od ostaloga dijela srednjo­
juznoslavenskoga dijasistema, i to uprayo od zapadne stokavstine
(seakavStine), na sjeveru, i cakavatine, na jugu (Loncane 1988).
ReCeno je da se OKA sastoji od specificne distribucije novih pra­
slavenskih naglasaka, tj. naglasaka koji su se pojavili u posljednjem
stadiju praslavenskoga jezika, a ti procesi uvjetuju raspadanje toga
prajezika na vise jedinica. Znatan dio te distribucije zajednicki je luti­
kavstini i slovenskom jeziku, koje, kako je receno, odvaja mnogo zna­
eajnija izoglosa progresivnoga pomicanja cirkumfleksa. Manji dio dis­
tribucije karakteristicne za kajkavStinu susreeemo i u drugim zapad­
nim idiomima srednjojuinoslavenskoga dijasistema, scakavatini i ca­
kavstini.
1.3. Pri prikazu fonniranja OKA mora se poCi od pras]avenske, odnosno
prajuznos]avenske akcentuacije, jer se ne moze utvrditi jedna, opea
hrvatska akcentuacija. U FO za hrvatski i srpski dijasistem uzeta
au cetiri ishodisna prozodijska sustava, iz kojih se onda mogu izvesti
svi sustavi zastupljeni u suvremenim govorima hrvatskoga jezika2•
OKA je tamo oznaeena kao ishodisni sustav D. Akcentuacije svih da­
nasnjih kajkavskih govora ne mogu se izvesti iz OKA, i to govora
s drugom osnovom, veeinom Cakavskom, koji su kasnije kajkavizirani
(donjosutlanski dijalekt).
Pretpostavlja se (Kurylovicz 1968) da je u praslavenskom jeziku
prije pojave novih (metatonijskih) naglasaka akcentuacija, prozodij­
ski sustav bio ovakav: mjesto je naglaska bilo slobodno, svaki je slog
mogao biti naglasen. Svaki je slog, zbog inherentnosti kvantitete,
mogao bitj i dug i kratak, tj. jedni au vokali bili kratki (e, 0, b, 1»,
a drugi dugi (ostali). Opreka po modulaciji, tonu, postojala je sarno
u prvom, i to dugom slogu. UnutraSnji slogovi mogli su biti naglaaeni
po !PA), ito odgovara slovenskom naglasku kao kosit. U kajkavskom govoru Be­
dnje, koji u nekim kategorijama Una progresivnu metataksu, naglasak je aupina
kao u slovenskom jeziku.
2 Upravo au dovoljna tri polazna sustava jer se sustav A moze svesti na B, koji je
stariji. --­
Prozodija 41
sarno ako su bili dugi, a onda su bili uzlazni. Posljednji slog mogao
je biti naglaSen, i dug i kratak, ali u njemu takoder nije bUo opreke
po tonu, a fonetski su vjerojatno i dugi i kratki posljednji slogovi
bili silazni. Silazan je vjerojatno, barem fonetski, bio i kratki nag]a­
seni prvi slog (u kojem takoder nije bilo opreke po tonu). Kratak
naglasak prvoga tona imao je, kao i dugosilazni, recesivan (celni) ka­
rakter, tj. prelazio je na prvi slog naglasne cjeline, akcenatskog blo­
ka, dakle na proklitiku (takoder na njezin prvi slogll). Fonoloski se
rijeCi s recesivnim naglaskom mogu interpretirati kao rijeCi bez vias­
titoga naglaska, a vlastiti naglasak rijeei bio je vezan za povisenost,
dakle uzlazni naglasak, pa se i naglasak posljednjega sloga, i krat­
koga i dugoga, fonoloski moze smatrati uzlaznim, iako su fonetski
vjerojatno bili silazni. Ako djec nije imala naglasak, siIina je auto­
matski dolazila na prvi slog, koji je tada bio silazan, za razliku od
rijeCi s vlastitim naglaskom, u kojima je naglasak bio uzlazan.
To se moze prikazati ovako:
a) pocetni slog c: t:. .!. (J. fonetski vjerojatno silazan)
sredisnji slog t:.
posljednji slog'.!. J. (.1 J. fonetski silazno, fonoloski uzlazno)
b) dr-, d-, 6-, a-, 0­ (6- fonetski silazno)
-d-, -a-, -0­
-a, -6, -a, -0 (-a, -0 fonoloski uzlazno, fonetski silazno)
(- dug slog, .., kratak slog; a dug slog,
o kratak slog)
Sustav u razdoblju neposredno pdje stvaranja OKA razlikuje se
od prethodnoga sustava u tome sto su pokraeene nenaglasene du·
Ijine, osim u neposrednom prednaglasnom slogu, i sto su pokraeene
sve duljine u posljednjem slogu, bez obzira na naglaSenost. U tim
polozajima nema vise opreke po kvantiteti, ali je razlikovnost sacu­
vana kvalitetom vokala. Promijenila se vazna starija osobina. odnos
kvantitete i samoglasnika: duljina/kraCina prestaju biti inherentne
vokalima, sada svaki sarnoglasnik moze biti i dug i kratak. Za po­
sljednji slog sada vrijedi sarno:
J. iii -0, -0
Naglaseni je slog i dalje fonoloski uzlazan, fonetski silazan.
I za prakajkavski vrijedi ono sto se inaee uzima za hrvatski
jezik, tj. da su prozodijske promjene u odredenom dijelu praslaven­
skoga izazivale cetiri promjene u vokalizmu. Prva je slabljenje i za­
tim otpadanje poluglasa u slabom polozaju, sto je zajednicko za cijeli
3 Ostatak je toga neoslabljeno pomicanje (skakarde) silaznog naglaska na proklitiku
u novostokavStini, npr. na....,glal1u. izI1an_mfBli. prema nlI...,kueu, a u podravskim
govorima s ogranicenim lI\iestom naglaska imamo na...,gI'IWu s kratkim naglalienim
a jer je nastalo od n·c...,glcl1u. s pokracenim zanaglasnim' C u glcl1u. a inace je A
jd. gra:l1u.
42 Kajkavsko narjeCje Prozodija 43
praslavenski. Druga je kontrakcija vokala nakon otpadanja intervo­ govore u danasnjoj Madarskoj zapadno od Dunava, Slavoniju, sea­
kalnogaj, sto je zahvatilo veCi dio praslavenskoga, osim istocnosla­ kavstinu u Bosni i Hercegovini i cakavstinu.) Tu je duljina znacajka
venskoga dijela.· Treea i cetvrta promjena uglavnom su juznoslaven­ nastavka, bez obzira na naglasak, tj. on moze biti i na nastavku ­
ske, i to (a) prijelaz skupa poluglas + sonant u vokal te (b) dena­ uzlazan i silazan - a i ne mora biti.
zalizacija nazalnih vokala (lvie 1965, Matesie 1970). Osim fonetskog (prozodijskog) nastanka, novi je akut mogao
nastati i morfoloskim putem, npr. u NA mn. n., zatim u primjerima
1.4. Prvi proces - slabljenje poluglasa - izazvao je pojavu novoga pra­ kao straia, susa (Junkovie 1972:198 i d.).
slavenskoga akuta u odredenim kategorijama oblika i rijeci na du­ Vee je Ivsie (1936:72) naglasio da je za kajkavstinu karakteris­
gom slogu.4 MorfoloSki, analoski taj se naglasak u nekim kategori­ tiean novi prasL akut na starim kratkim slogovima (s vokalima 0,
jama poopeio, tako da akut moze biti i na kratkim slogovima. Na e). Od dvadesetak kategorija u kojima se u kajkavstini pojavljuje novi
primjer, u G mn. od glau"/, (N sg. glavo., A jd. glt:iup) dobiveno je akut (ako ne brojimo pojedinacne primjere u kojima je nastao kon­
glau!!, a prema tome analogijom i zin,!!, prema ranijem ien?'. Takav trakcijom), na starim kratkim slogovima nalazimo ga u njih desetak.
akut na kratkim sIogovima u odredenim kategorijama upravo je je­ 1.5.1. Novi prasL akut nalazimo u kajkavStini U ovini kategorijama:
. dna od bitnili-karakteristika OKA. lvBie je utvrdio da se novi akut
javlja u kajkavstini u pet tvorbenih i tri obliene kategorije. U tim Dugi vokal Kratki uokal
kategorijama karakteristican je novi akut i u slovenskom jeziku, ali a). Tvorba
postoje i razlike, npr. tip orjem ima u slovenskom akut (urjem), a 1. listjfJ z~ljfJ,
snopjr;
u kajkavstini nema. Dalje, u slovenskom ne nalazimo tragove akuta
u tipovima zilje, grobje, stOlft.ak i u rednim brojevima, npr. treti, stolnak
osmi. tr~ti, s~dmi, osmi
Novi akut nastajao je i kontrakcijom, u slucaju kad je silina bila 4. straia, silSa, ztja
na drugom vokaJu, npr. u Gil jd. nekih zamjenica (toir > tf, tojp 5. pridjevi na -ji: BoZji, kozji
> tg)5. Novi akut mogao je takoder nastati prelazenjem siline s no­ 6. pridjevi na -ski: z~nski, Pffkl~nski, kOiiski
yoga cirkumfleksa na prednaglasnu duljinu (- ~ > - - , IVBie 1911).
Novi cirkumfleks mogao je nastati kontrakcijom (v. dalje) iIi na drugi
nacin, npr. p'itaS < pitas « pitajesb), zarucnik < zarucnik « h).Oblici
zarucanik), kli!cala < klecala. 7. G mn. f.: glau z~n
Od kategorija s morfoloskim novim akutom za. kajkavstinu je 8. G mn. m.: puriino{ lOnec, konec
vrlo karakteristican sg. f. pridjeva radnog, npr. orala, brala, lejala, 9. G mn. n.: l1:c, uin s~l
louila. 10. N jd. m.: kra/, k/u6
Neke kategorije s novim l!kutom karakteristicne su ne sarno za 11. L. jd. m.: gradff duoru
slovenski jezik i kajkavstinu vee i za citav, iIi gotovo Citav, zJZ, tj.
i za zapadne cakavske govore te zapadnu stokavstinu ukljueujuci i 12. D. mn. i-osnova: kostjiim
novostokavske govore koji su se iz nje razvili. Takva je kategorija 13. LI mn. ro. n.: brrege, gospodari kOni(h), lonci(h)
infinitiv tipa trest(i), istrest(i), sto je postalo od starijega (is)tresti. 14. L mn. i-osnova: kostjiih k6li(h)
Takav se naglasak euva i danas u kajkavskim, starostokavskim sla­ 15. NA mn. n.: uina s~la, res~ta, im~na
vonskim i zapadnim cakavskim govorima. 16. odr. pridjev, stare baritone:

U nekim kategorijama novom akutu na starijem kratkom slogu mlflda « * mlado., ali mlddo)

u kajkavStini odgovara duljina na nastavku u starostokavskim i ca­

kavskim govorima,-npr. uNA mn. n., npr. sela - sela, p6/a po/a, 17. odr. pridjev, stare oksitone: b~la bOsi, noui, zr;l~ni
imina - imena. SlovaCki jezik takoder ima dug nastavak -Ii (npr. 18. lnfinitiv: tr~sti
slova). (Moze se pretpostaviti da je ta izoglasa isla smjerom sjever 19. prezent i-osnova: mliitis
- jug, od Karpata do Jadrana, zahvacajuei slovacki jezik, slavenske 20. prezent a-osnova: pitaS
21. prezent atematski: dam, pou~m
4 Interpretacija nastanka novoga akuta regresivnim pomicanjem siline s naglasenih
unutraSnjih. s1ogova katkad se u novijoj Iiteraturi naziva Stangov zakon (Ebeling 22. prezent : zr1is, IfJt'is
196'1: 578). Medutim, tajje sIucaj, kao i veeinu drugih, protumacio vee lvsie (l911). 23. pridjev radni, m.: tr~sffl, ranil
5 To je objasnio Valjavec, usp. IvSic.1911: 197. 24. pridjev radni;..fr. brala, orala, louila
44 KaJkavsko narjeCje Prozodija 45

25. liena zamjeniea 1. liea jd.: ja(z) « jiiz1J) d) na kratkim vokalima

26. Kontrakeija -23.-tip vola. kOia, mfla
a) I jd. a-osnova: zfn-O(-il) «*-{l <*o]p) 24. tip svora, sloga

b) G jd. f. pokazne zamjeniee: t~ « tok}; preneseno e) u novozatvorenom slogu

na a-osnove: zfn~, gliiv~ 25. u imenickoj tvorbi: hruska, visna, svadba

e) glagoIi tipa: dojti «*doiti) 26. u pri<ljevskoj tvorbi: pSfnicni, gomi, sr¢dni
d) prezent tipa: dojdl}m «*doidem) 27. u deklinaciji: pdlci, starca, pomld¢lka
e) prezent neg. imati: n?mas « nf imas") 28. u slozenieama (v'1>+akutska osnova): v'izill/'izi, (v)jutro.
f) prezent neg. biti 'postojati': n?h « nl} j~)
1.6. Novi je akut na JZ vjerojatno izazvao·druge dvije pojave u prozodiji.
itd. Jedna je kraeenje starog akuta, koje je zahvatilo i dio slovackoga je­
1.5.2. Metatonijski eirkumfleks (dugosilazni naglasak) nalazimo u ovim ka­ zika. Nema sigurnoga dokaza za to daje stari akut kraeen na cijelom
tegorijama: slovenskom podruCju, upravo na njegovu jugozapadu, aIi najvjerojat­
nije se i tu pokratio (Rigler 1976). Drugo je pojava novoga cirkum­
a) prava metatonija starog prasl. akuta fleksa, kojemu je centar upravo area slovenskoga jezika i kajkavsti­
1. supin: brat, spat, pli, s¢c ne. Manje su njime zahvaeeni cakavstina, StokavStina i zapadnosla­
venski jezici. RazIike izmedu slovenskoga jezika i hrvatskih kajkav­
2. I-ptc. m.: ddl, zviil; specificna kajkavska metatonija: skih govora s obzirom na cirkumfleks nisu mnogobrojne.
pos¢kf}l, pob?gf}l, zatim grizf}l Novi cirkumfleks nastajao je morfoIoski i fonoloski. Vee je spo­
3. pte. pas.: bran, dan; r?zan, zd¢lan menuto da je, kao i novi akut, mogao nastati pri kontrakcijama, i
4. infinitiv: Sfsti, krdsti to kad je silina bila na prvom vokalu. Ako mu je prethodio dug slog,
silina je prelazila na njega i dobiven je novi akut.
5. imperativ, 2. mn.: pov¢te
Cirkumfleks je nastajao i duIjenjem pri zatvaranju sloga otpa­
6. G mn.: krav, brdtov, m¢st danjem poluglasa (palaca ..... piilca).
b) 0 b Ii ci s dug i m n a s t a v k 0 m Posebna je karakteristika kajkavstine da se .novi cirkumfleks
7. I-pte. f. akutskih osnova: kriila, gor¢la, vidf}la obicno nalazi u kategorijama gdje mu je slijedio dugi vokal, starijeg
8. prezent akutskih osnova: p'ijl}m, g'inl}m, vfdim, d¢lam; i mladeg postanja ( " - > ~ ~ ). To jezapazio vee IVBie usporedbom
sa stokavstinom, g<lje se duljina Cuva i danas. Takvu paralelu ima
kupujfm eirkumfleks i u Cakavskim govorima, sto je posebno uocljivo u prim­
9. I jd. f.: kravu(m), lopatu(m); m~u(m), tobu(m) jerima gdje je duljina mladega postanja. Prema NA mn. n. kao korUa
10. LI mn. m./n.: or¢hi(h), brdti(h); koriti(h), df'vi(h) u kajkavstini, u starostokavskim slavonskim te eakavskim govorima
11. L jd. m.: or¢hu, brdtu (anal.), potoku dolazi konta. (SHeno je u toj kategoriji i s novim akutom: sela ­
12. L jd. f.: kosti, Pfci sela.) Duljinu nastavka u NA mn. n. imaju i slovacki, dijelom i mo­
ravski govori, i potrebno ju je ddati za istu pojavu kao u hrvatskim
13. NA mn. n.: m¢sta, kol¢na govorima. Prema tome, iako je tu pojavu, koja je prisutna na znat­
14. I jd. f.: zfndmi; (z)n,imi nom arealu, tesko protumaciti, otpadaju· ona tumaeenja koja je po­
15. odredeni pridjev: sUi, bogdti sebno interpretiraju za slovaeki jezik, bez veze s istom pojavom na
16. komp. pr-idjeva: v{ksi, nov?ji jugu (Nonnenmacher-Pribic 49). Vjerojatno postoji i veza s ruskim
imena.
17. redni broj: pf'vi, drugi
Slovenski jezik i kajkavStina poklapaju se u najveeem broju ka·
c) dugi formant u tvorbi tegorija u kojima se javlja novi cirkumfleks, ali ne u svima. Poznati
18. ~star, mlfnar; rfMak
19. pojedinacni primjeri kao: gdvran, jdstrl}b, pavuk
I
J.
su kajkavski tipovi vola, slOga, koia, koji u slovenskom nemaju cir­
kumfleksa. To je veoma vaZna kategorija za kajkavstinu, naroCito
20. govgdina zbog toga jer bi u tom tipu, zbog pretpostavljenoga kratkog akuta,
trebalo oeekivati novi akut, a ne cirkumfleks.
21. babin t·-· NabrajajuCi kategorije u kojima se novi cirkumfleks pojavljuje
22. ..ot(iva, oprava ,-. u kajkavstini, lvBie neke ne spominje. Ne spominje i-osnove (osim
46 Kajkavsko nax:iecje
L jd. v rfti), no u kajkavstini imamo i nrt, lUi!. Za glagole ne navodi
lnfinitiv, a imamo kraosti, sasti «s~sti), ni imperativ, a govori se
u 2. L mn. zapoufeta (Jedvaj 310).
Primjeri fJ zemju, u (j)oci, uz A zem/u, (j)oci, kad su te imenice
bez prijedloga u, i sarno A u6du (ali sto je vjerojatno nastalo izje­
dnacavanjem dvaju likova - A bez prijedloga uodu i u6du od U'b­
-vodu) mogu se tumaciti kao i vjiltro od v1r-jUtro, iako je porijeklo
naglaska razlicito, sto se negdje i danas vidi kad su te imenice s dru­
gim prijedlozima, npr. nit zem/u, nit (j)oci, ali pred jiltro.
1.7. Reeeno je da su kontrakcijom nastajali novi cirkumfleks i novi akut.
Na isti su nacin nastajale i nove nenaglaSene zanaglasne duljine.
Iako ih danas u kajkavskim govorima nema, osim u rijetkim govo­
rima na istoku, treba pretpostaviti da su u prakajkavskom, odnosno
u cijelom zJZ takve duljine takoder dobivene kontrakcijom. Kasnije
je u kajkavstini, upravo u njezinu najvecem dijelu, doslo do njihova
ukidanja, ali ne i do nestajanja prednaglasnih duljina, kao sto je u
slovenskom jeziku. Na istoku, a vjerojatno i na jugu, na prijelazu
prema stokavstini i cakavstini, zanaglasne su duljine ostale dulje ne­
pokracene. U kajkavstini su prednaglasne duljine ostale i dalje, ka­
snije su u nekim govorima ukinute, dok su u nekim drugim nastale
nove.
U novije vrijeme postoje l:azlicita misljenja 0 novom kratkom
akutu, uzlaznom naglasku na kratkim slogovima u praslavenskom.
Neki autori smatrajl1 da se u strukturalistickoj interpretaciji razvoja
akcentuacije ne moze govoriti 0 kratkom akutu. Medutim, to nije
tako. Ako se taj razvoj moze tumaCiti i bez kratkoga akuta, kao sto
je to, na primjer, moguce pri OKA, to ne znaci da se a priori moze
odbaciti postojanje fonoloske modulacije na kratkom slogu. Ako se
apstrahira novostokavsko neoslabljeno prenosenje naglaska na pro­
klitiku sa staroga cirkumfleksa (Il oci), nasuprot onom oslabljenom
u drugim primjerima (ZG krauu, ne nosim), ostaju tri slucaja koja
treba uzeti u obzir. Prvo je razliCit naglasak pri duljenju u sjevernim
cakavskim govorima, tj. akut prema pretpostavljenom novom krat­
kom akutu i cirkumfleks prema kratkom cirkumfleksu (recesivnom
naglasku na kratkom slogu), npr. starac -stiirca, kOn kana (najugu
starca ikOn), prema bOg - bOga. Drugi je slucaj, na suprotnoj strani
slavenskoga podrucja, razlicita luraliteta vokl'/la 0 pod pretpostavlje­
nim cirkumfleksom i akutom u ruskom govoru mjesta Leka, npr.
uwla, TUJJsiS, prema'gorn. Treee, u ceskom se jeziku vokal 0 s pret­
postavljenim novim akutom dulji i izjednacuje s drugim produljenim
0, npr. ville, kao i bIlh, prema boha. I ti se primjeri mogu u okviru
idioma u kojima se pojavljuju tumaciti morfoloskim uvjetima. Me­
dutim, ako se neka pojava na cijelom slavenskom podruCju, odnosno
u jezicima u kojima se pojavljuje, moze objasniti istim nacelom i u
istom vremenu, nema sumnje da se radi 0 istoj pojavi. I s drugog
gledista - s glediSta pojave fonoloske modulacije na kratkom slogu
u slavenskim jezicima - to je vjerojatno i za kasni praslavenski,
Prozodija 47
odnosno njegove dijelove. Na dva razliCita podruCja na zapadu ju­
znoslavenskoga podrucja razvila se, i danas postoji, opreka po tonu
i u kratkom slogu. Prvo je opcepoznata novostokavstina (i govori koji
su s njom u dodiru, medu njima i neki kajkavski i cakavski govori),
drugo su manje poznati slovenski govori u austrijskoj Koruskoj. Zato
se ovdje polazi od pretpostavke da je u razvoju akcentuacije na zJZ
i u praslavenskom razdoblju neko vrijeme postojala opreka po tonu
i u kratkom slogu.
Kratki akut se kasnije u kajkavstini izjednacuje s kratkim cir­
kumfleksom, u vecini primjera, odnosno u drugim primjerima na nje­
govu mjestu stoji novi (dugi) akut te u slicnim imenickim katego­
rijama novi cirkumfleks, npr. nasi, sfla, sLOga.
Duljenje "u zamjenu", u primjerima kao plOt, kOst, p~c, moze se
protumaciti morfoloski i bez pretpostavljenoga kratkoga akuta (Jun­
kovic 1972: 192). Medutim, kako takav akut pretpostavljamo za ak­
centuaciju iz koje se razvila OKA, moze se, po tradicijskoj interpre­
taciji, reei da se nakon otpadanja poluglasa dulji vokal u rijecima
sa starim kratkim cirkumfleksom, odnosno s cirkumfleksom na sta­
rom kratkom vokalu, kojesu postale jednoslozne. Takve rijeci s no­
vim akutom, tj. sa sekundarnomsilinom, zadrzavaju kratkocu, npr.
bob, kon.
1.8. I n v e n tar. Nakon navedenih prozodijskih procesa dobivena je
osnouna kajkavska akcentuacija(OKA). Ona je po inventaru "tro­
akcenatska", tj. sastojala se od tri naglaska (prozodema sa silinom),
s nenaglasenom duljinom u sIogovima ispred nagla,ska (prednaglasna
duljina). Akcenti su (po tradicijskom biljezenju u kajkavologiji koje
je uveo IvSic 1936, 1911) - jedan kratki i dva duga:
kratki
dugosilazni, cirkumfleks
dugouzlazni, akut.
Preciznije je ako se kaze da se u osnovi kajkavski prozodijski
sustav (akcentuacija) sastoji od pet prozodeIJla:
a) tri naglaska (prozodema sa silinom), od kojih su dva tonema
(stonskim obiljezjem), ako su povezani s duljinom
1. dugosilazni (a: = Cl)
2. dugouzlazni (d:/ii: = d)
3. jedan netonem (kratki) Ca = it)
b) dvije nenaglasene jedinice
4. kratkoga sloga (kracrne) (a = i€ )
5. dl).ljine, prednaglasne (a = a:).
48 Kajkavsko narjefje Prozodija 49

Shematski:
Treba pretpostaviti da je na istocnoj i juznoj periferiji bilo go­
kvantiteta silina odsutnost sHine vora koji su mogli imati i zanaglasnu duljinu (bez ogranicenja u dis­
modulacija tribuciji opreke po kvantiteti izvan naglaska), kao lito je to bilo u
stokavskim (scakavskim) i cakavskim govorima u koje je kajkavstina
silaznost uzlaznost na tim podrucjima prelazila.
kracina " ~

1.9. Podrijetlo naglasaka

Prema izlozenom, podrijetlo je prozodema:
duljina .... ~
-
1. "
a) praslavenski siIazni (recesivni) naglasak na kracini
Polazeci od prozodijskih (suprasegmentnih) obiljezja, sustav se (ako, hOkoSb ... )

moze interpretirati ovako: slog u rijeCi moze biti dug iii kratak (pos­
b) novonaglaseni kratki slog (novi kratki akut) (kan ... )
toji opreka po kvantiteti), osim slog iza naglaska, koji ne moze biti
dug, odnosno u njemu nema opreke po kvantiteti. Duljina je fono­ c) svaki neproduljeni kratki naglasak (stari kratki akut)
lo!lka kad je povezana sa sHinom iii je ispred nje. Naglaaen moze
(celo, nosisl> ... )
biti dug i kratak slog. Ako je naglasen slog dug, u njemu postoji opre­
d) stari praslavenski akut (Mba, brata ... )

ka po moduIaciji (intonaciji), kretanju tona, koje moze biti uzlazno

2. ~

i silazno. Modulacija je, dakle, vezana za silinu i duljinu.

a) praslavenski cirkumfleks (mfSO ... )
Ta se akcentuacija graficki moze prikazati ovako: b) metatonijski cirkumfleks
(Mbo, biibojp, sjtoje, rjbarjb, gynesb ... )
slog c) novi kratki prasl. akut (samo u tipu valja, sloga)
nagla.Sen d) produljeni stari kratki recesivni naglasak,
nakon otpadanja a
dug « b, 1» (bOg, noc ...)
e) produljeni kratki recesivni naglasak u tipu
uz1azan v-zfmju, v6du « Vo vadp), v-(j)6ci
f) produljeni novozatvoreni slog (piJ.lci, pon~d?lka ... )
a a a a a g) u kontrakcijama tipa <: - (znajeSb ... ).
Fonoloski su relevantni (razlikovni): (a) mjestO naglaska (siline),
3. ~

(b)kvantiteta (opreka po trajanju: dugo - kratko) i (c) modulacija

a) novi praslavenski akut (sasa, pisesb, moldoje ... )
(opreka po kretanju tona: uzlazan - silazan). Markirana su obiljeija: b) novi akut pri povlacenju sHine s !!, 1! na duljinu (gliiv)
naglasenost - prema nenaglasenosti, duljina - prema kraCini, i uzla­
znost - prema silaznosti. c) kratki akut " (dabroje, zelenoje, kOnjixo ... ),
Svi prozodemi, osim nenaglasene duljine, mogu doCi na svakome
osim tipova valja, nosisb
mjestu u rijeCi, i u zadnjem i u jedinom slogu:
d) u kontrakcijama tipa - <: (net'es < ne /x/ot'esb).
1.10. Od Ivsieeva rada JHK poznata je jedna od najzanimljivijih naglasnih
knwa, lopata, zfoo,brat pojava u slavenskim jezicima - metatonija cirkumfleksa u akut i (no­
miso, govidina, lopat, bOg yoga) ,akuta u cirkumfleks u sjeveroistoenim kajkavskim govorima.
Ta unakrsna metatonija vee je usporedivana s metatonijom u litav­
pitam, zapitam, l~ti, dam. skom jeziku. Poznati su Ivliicevi primjeri susa .... silsa, mliitim ....
mliltim, meso .... meso, posekel .... posekel.
Nenaglasena duljina dolazi ~amo ispred naglaska, i ispred dugog JOB uvijek je otvoreno pitanje njezina nastanka. Implicitno je Iv­
i ispred kratkog: Si6 izrazio svoje misljenje da je rijec 0 mladojpojavi, jer govore s
pftati, glava, glavf - zenft. tom akcentuacijom naziva mlactim revolucionarnim govorima. Sva­

;-.
50 Kajkavsko naIjecje
kako da je takva pojava revolucionarna 6, medutim, pitanje je da Ii
je to i mlada pojava. Svakako je mlada pojava ogranicenje naglaska
na dva (posljednja) sloga (akcenatske) rijeci. Naime, Ivsie je i govore
s tom akcentuacijom, poznatom znatno ranije ("Zweisilbengesetz",
Fancev 1907), svrstao u istu, svoju Iv. skupinu kajkavskih govora,
ali je s pravom iznijeto misljenje da govore sa "zakonom dvaju slo­
gova" treba izdvojiti u posebnu skupinu, ravnopravno ostalim Ivsi­
eevim skupinama, jer je rijee 0 posve drukCijem procesu (Ivie 1963,
Lonearie 1982). Istina, moguee je da se akcentuacija s ogranicenim
mjestom naglaska razvila u govorima koji su imali unakrsnu meta­
toniju. To je cak i vrlo vjerojatno jer se govori s ogranicenjem nas­
tavljaju, nalaze se na periferiji, odnosno okruzeni su s tri strane go­
vorima s unakrsnom metatonijom. Ivsie ih je povezao i s obzirom
na jednu drugu osobinu, upravo ih povezuje s dijelom govora s una­
krsnom metatonijom, i to s onima koji imaju prednaglasnu duljinu
nastalu pomicanjem siline sa starijih dugih naglasenih slogova, npr.
mla:t'imo, gove:d'ina. Medutim, pokazao sam da je to sarno vanjska
slicnost. U podravskim govorima s ogranicenim mjestom naglaska
to je prozodijska, automatska pojava, koja ne zahvaea samo pojedine
rijeCi vee i akcenatsku rijec, akcenatsku cjelinu 7, kao sto je to i danas
slueaj sa starim cirkumfleksom u stokavskom, koji se prenosi na prvi
slog naglasne cjeline, na prijedlog iIi veznik. U govorima s progre­
sivnim pomakom siline sa starijih dugih naglasenih slogova taj ee
pomak biti morfoloski, a dogada se radi prefonologizacije starih opre­
ka pri nastanku novih dugih naglasenih slogova regresivnim poma­
kom siline na stariju prednaglasnu duljinu: mlatiti .... mliititi ­
mliitimo .... mlat'imo.
Kako se silina povlaci i sa sloga sa starijim akutom i sa sloga
sa starijim cirkumfleksom, moze se pretpostaviti da su se u tim po­
lozajima u pretposljednjem slogu prije toga ta dva naglaska izjedna­
i.'
cila u jednom novijem, i to u akutu, jer regresivnim pomicanjem na­
glaska na prednaglasnu silinu nastaje opet noviji akut. U podrav­
skim govorima ostaje mla:t'iti.
Osim tih sustavnih razlika s obzirom na prednaglasnu duljinu
izmedu govora s ogranil!enjem mjasta i onih drugih vaZno je i to da
su njihove aree odvojene - jedna je na zapadu, druga na istoku podrucja
s unakrsnom metatonijom.
Nesto drukCije svjetlo na tu problematiku baca akcentuacija koja
je kasnije otkrivena na istoku kajkavskoga podruCja, u podravskoj
Slavoniji, istoeno od govora s ogranicenim mjestom naglaska (Lon­
carie 1986). Nadena je na ogranicenom podrucju, u manjem broju
govora, koji su u potpunosti iIi veeim dijelom formirani u novije vri­
6 Jnnkovic (l982) naziva unalcrsnu metatoniju "samostalni pomak naglaska".
7 Toj akcentuaciji tipoloski odgovara rekonstr'uirana polapska akcentuacija kako ju
je interpretirao Olesch (1973). Takoder se iz slicne akcentuacije ramo danaiinji
prozodijski sustav Bajngroba (Weingraben) u Gradisfu (Neweklowsky 1978). Blilia
mn je akcentuacija s djelomicno ogranicenim mjestom akcenta, v. dalje (LonCaric
1979: 115).
Prozodija 51
jeme, nakon odlaska Turaka, u 18. stoljeeu. Ti govori (npr. Otrova­
nee, S. Gradec) nemaju automatsko ogranicenje na zadnja dva sloga
rijeCi. U njima su dva zadnja sloga naglasena u velikoj veeini rijecr--­
i oblika, a ne u svima, i to ne u jednom jedinom obliku, upravo u
glagola imperativu, te u nekim pojedinacnim rijeeima, gdje moze
biti naglasen i treei slog. U ostalim rijecima moze biti naglasen sarno
pretposljednji slog. Dakle u tim govorima imamo: pi:famo i pi:fati,
mla:fimo i mla:t'iti, ali p'i:tajte i ml'a:tite. Nije jasno je Ii to novija
pojava, nastaia u novoformiranim govorima pod utjecajem akcentu­
acije s ogranicenim mjestom iIi je to ostatak akcentuacije sliene onoj
s progresivnim pomakom siline sa starijih dugih naglasenih slogova.
Receno je da bi unakrsna metatonija mogia biti i starija po­
java. Pri tumacenju njezina nastanka povezana je s jednom dru­
gom pojavom u veCini govora s unakrsnom metatonijom akuta i
cirkumfleksa, i to s unakrsnom metataksom sHine na kratkim sIo­
govima, tj. progresivnom i regresivnom metataksom, npr. (lvsieevi
primjeri) lopata .... Zapata i jagoda .... jagoda. Naime, Junkovie
(1977) svodi te dvije unakrsne pojave, metatoniju i metataksu, na
jednu, tj ..na unakrsnu metataksu, samo sto se ta metataksa kod
drugih slogova, koji se interpretiraju kao slijed od dvije more, vrsi
u okviru dviju mora jednoga sloga. Svakako, takva je interpreta­
cija vrIo priviaena. No, kako postoje i govori s unakrsnom meta­
tonijom bez unakrsne metatakse, a samo s regresivnom metatak­
som (govori su s tom osobinom rjedi), namece se zakljucak da je
moguea pretpostavka i 0 tome da se unakrsna metatonija i una­
krsna metataksa nisu morale provesti u isto vrijeme, tj. da jedna
moze biti miada metataksa, a druga starija -·metatonija. Isto
tako, iako je fonoloski interpretacija metatonije i metatakse kao
jedne promjene naeelno u redu, stvarno su to ipak dvije razlicite
pojave.
Ako pretpostavimo da su istovremene i pokusarno ih kronoloski
odrediti, to je s obzirom na apsoIutnu kronologiju vrIo tesko8. Ako
polazimo od toga da nisu istovremene, teskoee nisu mnogo manje
s obzirom na apsolutnu kronoIogiju. Svakako, metatoniju treba sma­
8 Akcentuaciji s ogranicenim mjestom, za kojn je reeeno da je u svakom slucaju mla­
da pojava, svakako mlada i od unalcrsne metatakse bez obzira na to jesu Ii una­
krsna metatonija i unalcrsna metataksa povez~~ja sam apsolutnu kronologiju
pokusao odrediti neizravno, izvanjezienim elementima. Naime, metodom dijalektne
geografije pokazano je cia se prostiranje te akcentuacije uveliko pokJapa sa sre­
dnjovjekovnom teritorijalno-politickom jedinicom, upravo najprije zupanijom, a kas­
nije vlastelinstvom. Rako je u 16. st. doslo do velikih migracija stanovnistva na
tom podrufju, izazvanih dolaskom Turaka i rata s njima, ta se akcentuacija morala
formirati svakako prije toga vremena, najkasnije u petnaestom stoljeeu, a wlo vje­
rojatno i prije. Mislim da njezino postojanje treba pretpostaviti za 14. st., a nas­
tanak je moguc i ranije. Roliki bi mogao biti utjecaj madarskoga jezika - za koji
je takoder moguce pretpostaviti fiksiran naglasak na kraju rijeCi (Skjilld) - tesko
je reCi. Takoder bih ostavio po strani eventualnu jos raniju vezu sa slovackim je­
zikom, za koji je isto iznijeta pretpostavka 0 ranijem fiksiranom naglasku na pe­
nnltimi (Romporti). Ne cini se vrlo vjerojatnim tako rano ogranicenje mjesta, jer
bi ga tada trebalo staviti najkasnije u 10. stoljece.

52 Kajkavsko narjeCje

trati ranijom pojavom od metatakse, jer je imaju i govori bez una­

krsne metatakse. Znaci, tada dobivamo razdoblje od formiranja OKA
do unakrsne metatakse. Cini mi se da bi se metatonija vremenski
mogla smjestiti Cak u doba vrlo blisko postanku OKA, dapace da nas­
taje u isto vrijeme, da je upravo njezin dio.
Kada bismo posH od pretpostavke da unakrsna metatonija nas­
taje kad i OKA, trebalo bi objasniti moguCi razvoj. Kako polazimo ~
od toga da su promjene praslavenske akcentuacije povezane, odnosno il
o
uvjetovane slabljenjem i gubitkom poluglasa (vjerojatno, naime treba i .!r.
.2
iw
pretpostaviti prethodno jednacenje b i 'b), treba i pri unakrsnoj me­ -6 .... j~i
tatoniji poCi od toga. Tada se mora pretpostaviti da se prela..zenjem :> E ~i~
iii0
8.S~
sHine s poluglasa na prethodni dugi slog dobiva novi cirkumfleks.
To je, na pm pogled, malo vjerojatno, mooutim, moze se povuCi pa­
.. '"
:.::~

1 ~ ~ ( 1
i£~
c'ti~
"' ..
.. .!!:;)
ralela s jednom pojavom u nekim podravskoslavonskim starostokav­ ~ I " U!.l
< :>.,'
-'5._") ~. ~---p':t' ttl
skim govorima. Nairne, u tim govorima uz Dravu (Klaic, Hamm), pri (II .•"::>'" -)t ~ ( :;;;-Xlli .'<'>....,
(I)

prelasku sHine sa zadnjega sloga, sto ne odgovara i ne mora biti u j~~ ]

vezi s novoStokavskim prelazenjem, na prethodnom je slogu dobiven
( -i ~ ( t
( (
"
.." "' ... Ul

dugi silazni naglasak, koji se izjednaeuje sa starim cirkumfleksom. •i ",.

....
c-.
c-.
C'.
10
....
To je tip rf1ka, glii.va (rit:ka, gla:va). U isto vrijeme u tim govorima i ",.
(I)
ostaje nepromijenjen novi praslavenski akut kao uzlazni naglasak, -! 1!! ~ il ~
:::?
....
npr. pitam, sasa. Bez obzira na to sto u tim govorima stariji cirkum­ il" il"
o 0
il"
0
'ii'

If
il
.­"a
p.
.....,

!-;­
fleks i akut ostaju nepromijenjeni, tj. novi cirkumfleks u tipu glava
ne izaziva daije prefonologizacije, bitno je da je uopee takav razvoj
mogue. To znaCi da je i drugdje u srednjovjekovnoj Slavoniji, upravo
11 ~ ..
'" ~
na podrui;:iu danaAnjih sjeveroistoCnih kajkavskih govora, pri pomi­ I ~ ..
.,0
C
"j
""
~o
11.
00
;:!
canju siline prema pocetku rijeei mogao biti dobiven novi cirkum­ .!! ... iii
a.:
fleks, a ne akut. Medutim, taj je cirkumfleks tada mogao izazvati " "~
~
prijelaz staroga cirkumfleksa u noviji akut, a on je mogao izazvati '\.. .
. kraeenje staroga prasl. akuta.
', "l5
'2
1.IL Progresivno pomicanje siline sa starijih naglasenih slogova u sjeve­ ....,.
(I)

rozapadnim govorima (mldtimo, tdncati) moze se povezati s regre­ ">

sivnim pomicanjem u jugozapadnim govorima (posekel < posekel),
.sUl
o
koje je Ivsic svrstao u svoju III. skupinu. Naravno, kod regresivnoga .fr
pomicanja nije dobivena nenaglasena duljina, jer kajkavska akcen­ ..
u e
p..
tuacija u osnovi ne pozna nenaglasenih zanaglasnih duljina, Ako je,
dijelom iii opeenito, ta metaksa izvedena prije nestanka zanaglasnih
· :~
.o~
duljina, one su se kasnije pokratile. : ""
1.12. Takoder je vee Ivsie utvrdRTjos jedan akcentuacijski tip, i to s pri­ !;:;:
jelazom novoga prasl. akuta u cirkumfleks, ali bez obratne metato­
·:'... o
.. .~..
nije, i same s regresivnom metataksom siIine u kratkim slogovima:
mliitim .... mldtim, mlatiti .... mliititi, Zopata .... lopata, ali meso, jago­
da. Istina, on je tu akcentuaciju pronaSao sarno u jednom mjestu, · "",".'., ............. '

.......
·· .-
.....
na sjeveroistoku, pa je nije ni uzeo u obzir pri svojoj klasifikaciji. "
Medutim, takva je akcentuacija zastupljena u dvadesetak mjesnih o'
govora u istocnoj Podravini i Bilogori te u veeini govora sjeverne Mo­
slavine, dakle sve na sjeveroistoku kajkavskoga podruCja. Moguce su
dvije pretpostavke 0 nastanku te akcentuacije, Prvo, mogla je nas­
tajati u novije vrijeme u dodiru s novostokavskim govorima, koji ima­
54 Kajkavsko narjecje
ju sliean takav razvoj, jer se razvila u govorima koji su bili s njima
u kontaktu i na podrueju s velikim migracijama.. Drugo, mozda je
ipak starija, nastala na podruCju izmedu triju akeentuacija - na po­
drueju s unakrsnom metatonijom i cirkumfleksom, na sjeveru, na po­
drueju s regresivnim pomakom sHine sa sredisnjeg eirkumfleksa, na
jugu, te na istoku gdje se Cuva starijestanje, kao i danas u nekim
slavonskim staroStokavskim govorima. To su mogli biti kajkavski Hi
prijelazni kajkavsko-stokavski (-sCakavski) govori (Lonearic 1982).
1.13. Distribucija. Svi kajkavski govori nemaju jednaku distribuciju na­
glasaka koji su karakteristieni za OKA, kao sto je uobicajno za pri­
rodni jezieni/ dijalektni kontinuum. Naravno, ne mislim ovdje na ka­
snije promjene u akcentuaciji kajkavskih govora, koje su mnogobroj­
ne i raznolike. Akut i cirkumfleks u tipienim kajkavskim polozajima
nemaju ni neki govori koji imaju druge tipiene kajkavske osobine-,-­
npr. jednadzbe e =<) , P = J. U :ijeveroistoenim govorima, sto se ide
dalje na istok sve je manje i manje kategorija s tim naglascima. Me­
dutim, neke kategorije tipicne za kajkaviitinu nalazimo i danas, na­
kon velikog fiziekog i areaInog prod ora novostokavstine, daleko na
istoku, tako u spominjanim Podgajcima, npr. NA mn. vimena. S dru­
ge strane, neki govori na juznoj periferiji (npr. Blatnica kod Karlov­
ca) koji nemaju kajkavske vokalske tipiene karakteristike (e = a)
imaju znaeajke OKA u potpunosti.
1.14. Poseban su slucaj kajkavski govori u Gorskom kotaru i kajkavski,
znaCio za Medimurje, s tocnijom interpretaeijom. Naime, Ivsic za du­
odnosno kajkavizirani govori s eakavskom osnovom (donjosutlanski
gi slog oznacuje cirkumfleks. ( ~ ), sto bi znaeilo da se dugi slog ozna­
dijalekt).
cuje (samo) silazno, ali ako nema opreke po moduJaciji, izgovor ne
U Gorskom kotaru mogu se razlikovati dva glavna razvojna to­
ka, odnosno govori s dvije osnove. Istocni, manji poddijalekt povezan
je s glavninom kajkavskih govora. Zapadni, veei poddijalekt ima ­
ako ne svi govori, onda gIavnina - osnovni siovenski razvoj. Drugo
je pitanje jesu Ii takvi govori na tom podrueju autohtoni Hi su se­
kundarni, jesu Ii ih donijeli doseljenici u migracijama nakon 16. sto­
ljeca. Sloven ski razvoj pokazuju primjeri s progresivnom metatak­
som cirkumfleksa, sto je bitna siovenska prozodijska erta. Danas je
u tim govorima stanje dvojako. U jednim govorima nalazimo prema
cirkumfleksu naglasak na ultimi, npr. gol6p 'golub', kakijs 'kokos',
devft, mesp (Ravna Gora, Finka 1974: 35). U veCini govora ultima
vise nije naglaSena, ali se na temelju vokalizma moze zakIjuCiti da
---je prije bila, tj. da je doslo do ponovne, sada regresivne, po smjeru
slog s prenesenim naglaskom (v. tip 12), ovdje bismo imali vrIo za­
suprotne, metatakse,.npr. kusit 'kositi', kusti 'kosti', uku 'oko' (Tur­
nimljiv tip, koji bi se mogao protumaeiti tako da je do dezoksitoneze
ni kod Delniea, Lisae 1988: 157). Razvoj je bio: uku <*uko iii *ukil
doslo kasno, a prije toga se kratki naglaseni nezadnji slog
< uk6 < *ok6 < *(jko.
U zapadnom poddijalektu goranskoga dijalekta nalazimo i no­
viju siovensku ertu - duljenje kratkoga naglasenog nezadnjeg sIoga,
sto je zabiljezeno i u rijetkim gornjosutlanskim govorima. Gubljenje
intonaeijskih opreka i kracenje nenaglasenih duljina, sto je takoder
znaeajka zapadnih goranskih govora, a tipieno je za siovenski jezik,
nema veceg znacenja za vezu sa siovenskim jezikom jer su te pojave
poznate i drugim kajkavskim govorima.--
Prozodija 55
1.15. Donosim ovdje potpun Ivsicev pregled akeentuaeijskih tipova, tipova
prozodijskih sustava, jer inaee nije dostupan. Ivsicevi su tipovi di­
jakronijski, temelje se na porijeklu pojedinih akcenata. Dva iIi vise
dijakronijskih tipova mogu biti isti sinkronijski tip, npr. prvi tipovi
u prve tri (I-III) Ivsiceve skupine.
1.16. Kasnija su istraZivanja nadopunila Ivsicev inventar tipova, revidirala
su ga, odnosno precizirala i drukcije interpretirala pojedine njegove
podatke, a pokazala su i drukCije stanje od onoga koje navodi Ivsic
za pojedino mjesto iIi cak kraj. U potonjem slucaju moguce je iIi da
Ivsic nije dobro utvrdio stanje iIi se ono stvarno u meduvremenu pro­
mijenilo.
(1) Akcentski tip 17 (za koji je, po njemu, karakteristiena razli­
kovnost mjesta naglaska i kvantitete, u naglasenom slogu) Ivsic
smjesta u Medimurje, tj. na svojoj karti naznaeava takvu akcentu­
aciju za cijelo Medimurje. Novija istrazivanja u istoenom Medimurju,
u nekoliko sredisnjih medimurskih govora, u jednom zapadnomedi­
murskom govoru (Strigovi) i u nekoliko prekomurskih govora (u Ma­
darskoj) pronasla su drukCije stanje u istrazivanim govorima, a tako
ce biti i drugdje u Medimurju. U njima je ukinuta i opreka p~
titeti, tako da je razlikovno ostalo samo mjesto naglaska (siline), kao
u istoenoslavenskim jezicima. Kvantitetske su se opreke prefonolo­
giziraIe u kvalitetne, cuvaju se u razlicitoj boji vokala (v. 1.2).
Sojat (1981) za Prelog donosi akcentuaeiju kakvu je Ivsic na­
moze biti jedino takav, on moze biti samo pretezit. Sojat tocnije kaZe
da u dugom slogu nema opreke po kretanju tona.
(2) Tip Is Ivsic utvrduje za najzapadnije zagorske govore, uz sIo­
vensku granicu. Kao i u njegovu tipu 17, ovdje takoder nema opreke
po tonu, a realizacija drugoga nagiaSenog sloga takoder bi bila si­
lazna. Posebna bi znacajka te akeentuaeije bila u genezi: kratak slog
s prenesenim naglaskom s ultime zadrzava kratkocu (tip zena <
zena) , a na mjestu starog prasl. akuta nalazi se duljina (lEpa). To
bi znaCilo iIi (1) da se kratki slog sa starijom duljinom produljio iIi
(2) da se stari akut nije pokratio. Medtrtim, stari prasl. akut sigurno
se pokratio i u susjednim slovenskim govorima. Kako se obieno dulji
(kao u slovenskom jeziku; 1. zena, lipa, 2. zena, l'Epa, 3. iena, lEpa).
Takav je razvoj malo vjerojatan. Novija istrazivanja nekoliko mjesnih
govora toga podrueja pokazala S11 da je razvoj isao dalje. U istrazi­
vanim je govorima stanje kao u istoCnom Medimurju - ukinuta je
opreka i po kvantiteti (Loncaric 1985a).
(3) Ivsic je izricito rekao da takav tip u 1. skupini koji ne bi
imao oksitonezu tipa zena, a moze imati akut na ultimi (leti), nije
56 Klijkavsko narjeCje
mogue, jer ga on nije naSao. Medutim, Jakoby je utvrdio takav tip
u Gornjoj Stubici, pa bi to trebao biti tip 4 u I. skupini.
(4) U Hrascini je pronadena akcentuacija u kojoj su ~ i ~ u je­
dnoslI\.iernoj opoziciji.
(5) Junkovie (1982) utvrdio je da u III. lvsicevoj skupini u nekim
turopoljskim govorima s inetatonijskog medijalnog cirkumfleksa si­
Hna nije pomaknuta prema pocetku rijeei (g'ovedina < gouedina), sto
bi po lvsieu bila osnovna znacajka te skupine. To je potvrdeno i za
neke juznomoslavacke govore (moji podaci). Zbog nedostatnih istra­
zivanja ne moze se reCi da Ii ta pojava zauzima kakvo ograniceno
podrucje, jer ako je to tako, moglo bi se govoriti 0 podskupini u III.
skupini, ali je svakako rijec 0 novom tipu, odnosno 0 novim tipovima
u III. skupini.
(6) U III. skupini lvsie je utvrdio sarno tri tipa. lvie i Sojat nasH
su u Turopolju akcentuaciju u kojoj se kratki slog s prenesenim na­
glaskom dulji (npr. M:na < zena), sto je in~ce u serbokroatistici !Ja­
zvano "kanovackim duljenjem" (Ivic 1957, Sojat 1967). Medutim, So­
jat navodi da se negdje duIji svaki kratki slo~, posebnou dvosloznim
rijeCima. To je u skladu s onim sto je Ivsie pi sao 0 kajkavskom izgo­
voru kratkoga naglaska uopee. lvsie nije naveo, mozda nije uocio,
da se kratki naglaseni slog moze drukcije ponasati ako je razlicitog
podrijetla. Medutim, on je naveo da se kratki naglaseni slog, dakle
svaki - bez obzira na podrijetlo, moze duljiti pa i doseCi punu duljinu
i izjednaciti se s akutom, npr. n6:sim (nova duljina) kao pi:sem (stara
duljina). To se susreee u veeini kajkavskih govora koji jos nisu pot­
puno ukinuli opreku po kvantiteti (kao Medimurje i gortijosutlanski
dijalekt). Ako to sumiramo, fonoloska bi interpretacija takvoga sta­
nja bila da je opreka po kvantiteti u veCini kajkavskih govora fa­
kultativna, jednoslI\.ierna, odnosno da supostoje dva (pod)sustava u
veeini kajkavStine, tj. jedan u kojem postoji opreka po kvantiteti i
drugi u kojem je ta opreka ukinuta (Loncaric 1988b).
(7) U nekim juznomoslavackim govorima starohrvatski akut
preSao je u cirkumfleks sarno na penultimi (prije i na ultimi), a na
antipenultimi (i dalje) nije.Negdje je silina s kratkoga medijalnog
sloga presla na prethodni dugi slog, ali ne i na kratki, pa imarno
pl:tati « pi:t'ati), a ostaje kop'ati. Iljede prelazi na prethodni slog
i silina s duge penultime, i to ceSee s otvorene, npr. l'eti « letE),
ali kouii;:c.
UzimajuCi u obzir sve navedene dopune, u III. skupini mogli bi
se, drieCi se lvsieeva oznacavanja, zasad odrediti ovi tipovi:
1. una, letf, siiBa
2. zena, leti, siiBa
·3. zena, krava, Zeti, siiBa
4. zena, krfLua, len, siiBa, meso
5. zena, leti, siiBa, pitamo
Prozodija 57
a. pitati
b. pitiiii
6. zena, len, susa, pftamo
a. pEtati
b.pitiiii
7. zena, leti, silBa, pitamo, pltati
8. zena, leti, susa, p'itamo, pilan
Ovdje nije uzeta u obzir pojava ostajanja (metatonijskoga) dr­
kumfleksa u medijalnom slogu, tj. izostajanje njegova prebacivanja.
(8) IvSieev tip IVa (ovdje D, v. 2.4.), g. sustav s ogranicenim mjes­
tom naglaska na zadnja dva sloga (akcentske) rijeCi (Zweisilbengesetz)
i ukinutom oprekom po tonu izdvaja se iz IV: IvSieeve skupine i po svojoj
specificnoj ern ravnopravan je ostalim njegovim osnovnim skupinarna.
Ta je akcentuacija, kao i tip IV7 - s ogranicenim mjestom ali s fono­
10Skom modulacijom, unikum ne sarno u kajkavStini i srednjojuinosla­
venskom dijasistemu vee i u slavenskom svijetu i opeejezicnim okviri­
rna. (Akcentuaciju IV7 ne nalazimo, barem ne viSe danas, u Jagnjedov­
cu, kamo ju je locirao IvSic, jer jagnjedovacki govor ima isti prozodijski
:~i
sustav kao sto je u Vnju i Durdevcu, v. 1.10.) Akcentuaciju IV7 treba
pretpostaviti za Miklinovec u Koprivnici, gdje su danas ~ i ~ u jedno­
smjernoj opoziciji, g. svaki ~ se maZe realizirati i kao ~ , ali ~ u prim­
-il1
'1 jerima kao glii:va ne moze.
(9) U glavnini sjevernomoslavackih i u nekim bilogorskim go­
vorima postoji akcentuacija (koju je uoCio vee Ivsic, ali sarno u je­
dnom mjestu - Donjim Mostima kod Podravskoga Novigrada) u kojoj
je starohrvatski akut metatonirao u cirkumfleks, ali ne i obratno (v.
:~ 1.2.). Po tom vaZnom obiljezju (koje je iIiace karakteristicno za go­
Yore s novoStokavskom akcentuacijom) i ta akcentuacija ima isti
rang kao ostale osnovne kajkavske akcentuacijske skupine (kao i ak­
centuacija sa zakonom dvaju slogova i bez kvantitetskih opreka).
(Prema lvsieevom brojcanom oznacivanju, mogla bi se nazvati "v."
skupina, dok bi podravska bila "VI.", medimurska "VII." a gornjo­
sutlanska "VIII.") U toj skupini neki govori imaju "cetiri" naglaska,
tj. opreku po tonu i u kratkom (naglasenom) slogu. Cetiri akcenta
!;: imaju i rijetki govori u Iv. Iv§icevoj skupini (tipovi 1-4).
2. DanaSnje stanje
.~,
2.0. Dosad su u kajkavskome narjecju pronadena 22 razliCita tipa pro­
zodijskih sustava, a·s velikomse vjerojatnoseu moze pretpostaviti da
.ce se u dosta brojnim jos neistrazenim kajkavskim mjesnim govorima
~! naCi jos nekoliko tipova. Po zastupljenosti triju prozodijskih obiljezja
u pojedinim sustavima - mjesta naglaska, odnosno siline, kvantitete
i modulacije (opreke po kretanju tonal, ta 22 sustava cini pet sku­
pina. Opreka po kretanju tona moze se interpretirati kao razlika u
58 Kajkavsko nazjefje Prozodija 59

mjestu siline u okviru dviju mora dugoga sloga. Takva interpretacija Rijetki su govori u kojima opreka po kvantiteti postoji i izvan

plodna je u tumacenju razvoja kajkavske akcentuacije, ali se tako naglasenoga sloga, i to je onda u zanilglasnom slogu, tj. iinaju za­

ne mogu interpretirati svi prozadijski sustavi kajkavskoga narjeCja. naglasnu duljinu (tip 2). To Je uooicajeni tip sustava u nekim no­

To nije moguee za sustave koji imaju opreku po tonu i u kratkom vostokavskiin govorima i nalazimo ga upravo same u nekim kajkav­

slogu, a nemaju ogranicenja u distribuciji prozodijskih obiljezja (Jun­ skim govorima u novoStokavskom susjedstvu te s novostokavskim

kovie 1977). S trima navedeni:!IL~O~Aiiskim:-obiljezjima mogu se utjecajem i u drugim kategorijama (npr. u Novoj Plo~Cici, S. Mo­

opisati sve. razIike koje-postoJau,. kajEivskim::prozodijskim sustavima slavina).

pa sa dizimotakvogaopisa. .., "

Pet spomenutih skupina tipova prozodijskih sustava jesu: 2.1.2. Podskupina b. RazIike izmedu 15 sustava ove padskupine veei­
nom nisu velike, a sastoje se u razlicitoj distribuciji prozodijskih obi­
A - s tri prozodijska obiljezja (16 tipova)
Ijezja. RazliCitost u distribuciji posljedica je ogranicenja s obzirom
B - s dva obiljezja: mjestom naglaska i kvantitetom (tri tipa)
na polozaj sloga u rijeci. Ogranicenja'se odnose uglavnom na dvije
C s dva obiljezja: kvantitetom i tonom (jedan tip)
pozicije: zadnji i nenaglasen slog. S obzirom na ultimu najraSirenije
D - s jednim obiljezjem: kvantitetom (jedan tip)
je ogranicenje u opreci po tonu, tj. ta sa opreka javlja u najmanjem
E - s jednim obiljezjem: mjestom naglaska (jedan tip).
broju sustava. Samou cetiri sustava (1-4)11 imamo primjere kao Zeti.
U ostalim sustavima s dugom naglaSenom ultimom takvi primjeri
Skupina A glase leti. Ako opreku po kretanju tona interpretiramo kao razliku
u mjestu sHine dviju mora dugoga sloga, pravilo bi za ogranieenje
2.1. Pod sku pin a 8. Sesnaest sustava u kojima fonolosku funkciju
glasilo: druga mora dvomorne ultime ne moie nositi silinu. Drugo
imaju tri prozodijska obiljezja cine dvije podskupine: (a) s dva po­
je ogranicenje s obzirom na ultimu u tome da se naglasak pornice
znata sustava u kejima opreka po kretanju tona postoji i u kratkom

slogu i (b) podskupina s 14 sustava u kojima je ta opreka zastupljena

s ultime, i to: (a) kiatka ultima gubi naglasak prije nego duga: zena
sarno u dugome slogu.
ali let'ii iIi leti'i (letT: Hi leti, 3, 4, 7-9); (b) otvorena ultima gubi sHinu
prije nego zatvorena: z'ena uz jez'ik i l'eti liz kot'::z.:c (kotac, 3, 10).
2.1.1. U vecini govora ove podskupine opreka po kvantiteti postoji sarno
Iz navedenoga je vidljivo da pri pornicanju mjesta sHine postoji
u naglasenom slogu, dakle kvantitetaje vezana za silinu (tip I), Dru­
hijerarhijski odnos. Zanimljivo je da ne postoji hijerarhija, uvjetova­ "'1.
gih ogranicenja u distribuciji prozodijskih obiljezja nema. Naglasen
nost, izmedu ogranicenja u opreci po kretanju tona u dugoj ultimi

moze biti svaki ~log u rijeCi, svaki naglasen slog moze biti i kratak
i ogranicenja za silinu na kratkoj ultimi. Poznata ·su dva sustava u

i dug, s uzlaznim i silaznim tonom, dakle i posljednji i jedini slog

kojima se silinapovlaci s kratke ultime, u jednome sarno s otvorene

rijeei9 . Formula je naglasnih mogucnosti x = 4n, gdje je n broj slo­

- i'ena, ali ot'ac (Ivsicev tip II3) - a u drugome i sa zatvorene

gova u rijeci. Prema tome, kod trosloznih rijeCi postoji 12 naglasnih

mogucnosti.
'otec - dok u oba sustava dolazi leti'i (len) (G. Stubica, Bistricko Pod­

Primjeri: sel pridj. radni m. r. jd., sel imper. 2. l. jd. od seliti; gorje, Jakoby).

se:l G mn. od selo, vo:z, v6:z imper. 2. l. jd. od voziti, sela 'sjela', Treee je ogranicenje u tome da se izvan naglaSenoga sloga gubi

sela G jd. ad selo, pe:ta broj, pe:ta 'peta', presldb, odnes imper. 2. opreka po kvantiteti. U dva sustava (2,6) ogranicenje zahvaca same

1. jd. od odnesti, premla:d, nape:t info 'napeti'. '~., penultimu: i~red kratke naglasene ultime slog je uvijek dug, ispred

Navedeni su primjeri po kojima se moze vidjeti i distinktivnost duge uvijekje kratak: ze:n'a (zena), ali G zene'e (zene), prema mla:t'iti

prozodijskih obiljezja. i kos'iti. ViSe je sustava gdje ogranicenje zahvaea svaki nenaglaSeni

Kao sto je vee naprijed navedeno, u takvu se sustavu opreka po slog, toenije prednaglasni slog, jer gubitak duljine iza naglaska po­

kretanju tona ne moze interpretirati kao razlika u mjestu sHine u znaju gotovo svi kajkavski govori, tj. to je opeekajkavska karakte­

okviru dviju mora dugoga sloga. ristika. Odnos toga ogranicenja i prethodnih ne moze se jos odrediti

Takav sustav nalazimo u kajkavskom govoru sela Reke kod Ko­ zbog nedostatka podataka, ali ono sto je poznato upuCuje na zaklju­

privnice, otkud su i navedeni primjeri, nalazimo ga u govoru Hrvat­ cak da nisu u hijerarhijskom odnosu, npr. (4) leti'i, 'otec, mlat'iti i
skoga Sela 10, 'u nekim govorima u blizini Krizevaca (Osek) te u is­ (8) let'i:, ot'ec, mla:t'iti. Zbog toga se za svaki tip kad nije uzeta u

tocniffi bilogorskim govorima (npr. Ciglena). obzir opreka po kvantiteti u nenaglasenom slogu, zbog nepotpunosti

podataka, mogu u pravilu pretpostaviti dva tipa s oprekom i bez

9 Taj bi sustav bdgovarao akcentuaciji siovenskoga govora mjesta Seie, koji je opisao opreke po kvantiteti nenaglaSenoga prednaglasnoga sloga, npr. za tip

Isaeenko. . 3. sustav s mla:t'iti i sustav s mlat'iti, a kad je poznat tip s jednom

10 V. Zeeevic, 1975. Autarica to izrijekom ne kaZe U opisu govora, ali se to vidi iz
navedenih primjera, a potvrdila mi je takav zaldjucak i usmeno, na cemu joj i ovilje
zahvaljujem. Ostalo su moji podaci. _ 11 Brojevi u zagradama odnose se na broj tipa u PregiedlItipovallrozodijskih sustava.
60 Kajkavsko naJjeCje
mogucnoscu, moze se pretpostaviti i tip s drugom, npr. uz (4) mlafiti
moze se. pretpostaviti da ce se naci i tip s mla:1;'iti.
U jednomsustavu (1) nema nikakvih ogranieenja. Genetski gIe­
dajuCi, taj hi sustav mogao hiti po1azni kajkavski sustav, i s obzirom
na tipologiju i s ohzirom na raspodjelu prozodijskih ohiljezja u lek­
sickim i grarnatickim morfemima. Potvrden je u nekoliko lokalnih
govora (Pusca, Trstenik kod Brdovea, Lukavee itd.). Naglasak na u1­
timi moze imati desetak sustava (1-10), u sest od njih (1-3, 5-7) na­
glasena je kratka ultima, u cetiri (1, 2, 5, 6) i otvorena, a u dva samo
zatvorena (3, 7). U cetiri sustava naglasena je sarno duga ultima.
U jednoj od njih (4) na njoj postoji opreka po tonu, a od ostalih triju
u dva sustava (8,9) moze hiti naglasena i otvorenate ujednom (10)
sarno zatvorena ultima.
Razlika izmedu sustava 8. i 9. u tome je gto u tiptt-8. ima, a
u tipu 9. nema opreke po kvantiteti u prednaglasnom slogu. To su
dva najrasprostranjenija tipa naglasnih sustava u kajkavskome. Ti­
povi 11. i 12., u kojima ultima ne moze hiti nagla.sena, razlikuju se
takoder po postojanju - nepostojanju opreke po kvantiteti u predna­
g1asnim s1ogovima.
Trinaesti se sustav u ovoj podskupini temelji na fakultativnosti
opreke po tonu u dijelu distrihueije. Svaki ~ ('xx) moze hiti ~ (x'x),
a svaki ~ ne moze hiti ~. Ti su tonemi u jednosmjernoj opozieiji. Dis­
trihucija je odredena leksicki, dakJe ovisi 0 porijeklu tonema. Zasad
je taj sustav utvrden sarno u nekoliko govora, HraMini i u nekim
istocnim kajkavskim govorima (npr. Cepeloveu i Budroveu).
U eetrnaestom tipu, koji je zasad pronaden sruno u jednom mjes­
tu (Vaski kod Slatine), opreka po kvantiteti postoji i u prednagla­
snom i u zanaglasnom slogu.
Jezici koji su u pojedinim dijelovima svojega sustava tipoloski
jednaki, tj. koji imaju istovjetne djelomicne sustave (Teilsystem), npr.
vokalizarn, akeentuacija, genetski mogu hiti posve razliciti. Slicno je
i s govorima u kojima dolazi 13 navedenih tipova prozodijskih sus­
tava, koji svi imaju temeljnu prozodijsku znacajku istu, tj. tri fono­
loska prozodijska obUjezja, s nekim razlikarna u distribuciji u okviru
rijeci. Medutim, isti tonemi u razlicitim govorima istoga naglasnoga
tipa imaju razlicito podrijetIo ako su govori imali razliCit razvoj,
odnosno razlicitu distrihuciju u leksiku, ako pripadaju razIiCitim ge­
netskim, ·dijalrronijskim akcentuaeijskim sustavima
Navedena ogranicenja koja se odnose na ultimu u nekim govo­
rima nisu izazvala -druge promjene u akcentuaeiji, a u nekim su iza­
zvale nove promjene, pa Cak veoma komplicirane procese prefono­
10gizacije u akeentuaciji, kakve rijetko susreeemo u slavenskim je­
zicima, a izazvali su promjene i u vokalizmu. Cetiri su razliCita smje­
ra tih prefonologizacija, koji iz kajkavskoga narjeCja izdvajaju cetiri
skupine k~kavskih govora. Ta cetiri pravca razvoja najbolje se oCi­
tuju u sudbini kajkavskoga metatonijskoga cirkumfleksa i sHine na
kratkom medijalnom slogu:
Prozodija 61
(cirkumfleks)
a. pos€kel, gou€dina, lop'ata (I)
p. p'osekel, g'ouedina, lop'ata (II)
y. posekel, gouedina/goued'ina, l'opata (IV)
b. pos€kel, gou€dina, l'opata (~)
(U zagradama su brojevi Ivsicevih skupina.)
Kako se vidi, dvije se skupine karakteriziraju samo jednom izo­
tonom, sudbinom cirkumfleksa; treea i cetvrta dvjema. Zanimljivo
je da nije rijee 0 prijelaznim govorima, izmedu tih dvaju govora jer
skupina b nema kontakta s a skupinom - odvojena je od nje sku­
pinom y. SIicno je stanje u Stokavskim govorima, naravno bez me­
. tatonijskog cirkumfleksa u specificnim kajkavskim pozicijama 12• Kaj­
kavskom narjecju pribrajaju se i govori kojisu drugoga podrijetla,
npr. cakavskoga (donjosutlanski govori). Oni nemaju kajkavskoga
cirkumfleksa pa se, na primjer, karakteriziraju odnosom:
pos'ekel, gou'edina, lop'ata.
U navedenim genetski razlicitim skupinama, koje se zasnivaju
na razlicitim procesima prefonologizacije starijih opreka na nov na­
Cin, razvili su se u nekim govorima sinkronijski strukturno jednaki
prozodijski sustavi. Tako navedeni tip 8. dolazi u cetiri skupine ­
u nase prve tri i u donjosutlanskim govorima. Da bi se vidjela zas­
tupljenost pojedinih strukturnih tipova u genetskim skupinama i
omogucila usporedba sa starijom Iiteraturom, u pogledu tipova uz
svaki je tip oznaceno koji mu Ivsicevi genetski tipovi odgovaraju.
Odnos je IvSicevih osnovnih skupina, rimski brojevi, i nasih: a - I,
P - III, y - Iv, b - Ivsic te govore nije uzeo u obzir. Ivsicevu II.
skupinu Cine donjosutIanski govori s cakavskom osnovom. Kada je
to bilo moguce, uzeo sam i Ivsiceve primjere radi lak1iega pracenja
i usporedbe.
Skupina B
2.2. S fonoloskom funkcijom m}esta naglaska i kvantitete poznata su za­
sad sarno tri tipa sustava, a moze ih se s velikom vjerojatno8Cu pret­
postaviti jos nekoIiko.
U prvom tipu naglasena moze biti duga ultima. Nema podataka
o prednaglasnoj duljini, a moze se pretpostaviti da ce se u JOB ne­
. istrazenim govorima ovoga tipa naCi oba sustava - s oprekom po
kvantiteti u prednag1asnim s1ogovima i bez nje. Ovi se govori s dviju
strana, na zapadu i na istoku, nasfavljaju na govore genetske sku­
pine a.
12 U nedalekim stokavsltim govorima oko Virovitice imaino strukturno. iste prozo­
dijske sustave kao i u kajkavskim govorima. Usp. S. Sekereli 1975, LonCariClFinka,.....
62 Kajkavsko nllljeije Prozodija 63

Drugi tip sustava razlikl.\ie se. od prvoga u tome sto u njemu
ultima ne moze uOpCe biti naglagena. Nalazimo ga u gorskokotar­
skim govorima.
Treei tip ima vise pravila. Naglasena mogu biti samo tri posljed­
nja sloga rijeei, ali pretposljednji samo ako je dug, a ultima ako je
duga i zatvorena. Opreka po kvantiteti postoji samo u drugom slogu.
Ova se skupina razlikuje od skupine A po tome sto je bitna nje­
zina karakteristika pojednostavljivanje sustava u odnosu na skupinu
A gdje su promjene u sluzbi prefonologizacije.
Skupina C
2.3. Sustav u kojem fonolosku funkciju imaju samo kvantiteta i ton ve­
oma je neobican. Mjesto naghrska ograniceno je kao i u sustavu D
na zadnja dva sloga rijeCi, a koji ce to slog od ta dva biti, odredeno
je kvantitetom ultime: ako je duga, onda je i naglasena, ako je krat­
ka, naglasena je penultima. Medutim, u mnogim gramatickim ka­
tegorijama, pojedinim padezima i licima, redovne su dublete, s krat­
kom i dugom ultimom. Razumljivo je da je takav sustav rijedak, pa
i jedan lokalni govor od dvaju koje je 1vsic naveo da imaju takav
tip naglasnog sustava (kod njega je to tip 17) nema, bar danas, takav
sustav. To je govor Jagnjedovca. U tome govoru imamo sustav D, tj.
ton nije relevantan, samo sto se za razIiku od nekih drugih lokalnih
govora koji imaju isti sustav duga penultima prakticno uvijek reali­
zira uzlaznim tonom, a, na primjer, u Virju redovno silazno, u Dur­
devcu je obicna i silazna i' uzlazna realizacija. Drugi lokalni govor
koji 1vSie spQminje, a to je govor Miklinovca, koprivnickoga predgra- .
da, ima sustav C, a isto tako nalazimo ga i u Dubovcu, danas dijelu
Koprivnice. U gradskim sredinama tesko je danas odrediti takve po­
jave jer se sarno po nekoliko Ijudi u potpunosti sluzi starijim
idiomom.
Skupina E
2.5. U ovome sustavu, kao i u prethodnome, fonolosku funkciju ima samo
jedno prozodijsko obiljezje, ovaj put mjesto naglaska. Paralele su dru­
gi slavenski jezici, sada istocnoslavenski jezici. U medimurskim go­
vorima gdje se pojavljuje ovaj sustav gubljenje opreke po kvantiteti
imalo je za posljedicu poveeanje vokalnoga sustava prefonologiza­
cija fonoloskim sredstvima druge vrste.
S obzirom na rasprostranjenost pojedinih tipova prozodijskih
sustava u kajkavskom narjequ znaeajno je da veeina kajkavskih go­
vora ima jedan od sustava iz skupine A. Ako se osvrcemo samo na
prozodijsku strukturu, ti su govori u odnosu na pretpostavljenu pra­
slavensku akcentuaciju i prozodijske sustave veeine slavenskih jezika
konzervativni. Medutim, ako imamo u vidu i razvoj tih sustava,
promjene u njima, sto se ogleda u razlicitom porijeklu nekih tonema,
odnosno 0 njihovoj razliCitoj raspodjeli u razliCitim govorima, sto cini
razliCite genetske, dijakronijske tipove prozodijskih sustava, onda je
konzervativan samo, dio govora sa sustavom iz A-skupine, i to onaj
dio govora koji ulazi u 1. genetsku skupinu s obzirom na akcentu­
aciju. U ostale tri skupine imamo kao rezultat razlicitih prefonolo­
gizacija genetski cak yeoma raznovrsna stanja.
Govori ostalih tipoloskih skupina, u kojimaje doslo do pojednos­
tavljivanja prozodijskoga sustava, koji su dakle i tipoloski otisli dalje
u razvoju, zauzimaju manja podrucja i, kao sto obicno i jest, nalaze
se na periferiji dijasistema.
Nigdje drugdje u slavenskom svijetu nema kao u kajkavstini na
tako malom prostoru tako velikih razlika u akcentuaciji, ni tipoloski
ni genetski.

Skupina D

2.4. 0 sustavu u kojem je fonoloski relevantna samo kvantiteta bilo je

govora vee u prethodnoj tocki. Po tome je taj sustav sliean prozo­
dijskom sustavu zapadnoslavenskih jezika, ceskome i slovackome, a
graniCi s madarskim, koji takoder ima takav sustav, a koji je nave­
dene podravske govore odvojio od zapadnoslavenskih jezika. To sve
neee biti slueajno, kao Bto je vee i pcimijeeeno (Ivic 1959). Medutim,
nag sustav D.razlikuje se od navedenih sjevernih jezika u tome gto
u njemu siIina nije fiksirana na prvom slogu rijeCi, vee na predzad­
njoj mori, te time podsjeea na prozodijski sustav latinskoga jezika,
u kojem je siIina bila vezanana treeu moru od konca rijeei. Takav
je sustav pretpostavio Trubeckoj (1928), a dokaiao ga Olesch (1973)
za polapski jezik. 1z takva sustava razvio .se i danasnji sustav u gra­
disCanskom govoru Bajngroba (Weingraben), gdje vise nema opreke
po kvantiteti, a naglaSena mogu biti uglavnom samo dva zadnja slo­
ga:-rijei!i (Neweklowsky 1978).

<.;,"­
64 Kajkavsko narjeCje Prozodija 65

PREGLED TIPOVA PROZODIJSKIH SUSTAVA ...

i ~

.•
A.
a.
1. Uti, lete l3, me:so, mla:timo, premla:t, premld:d (Reka)
2. leti: (Nova Ploscica)
-
5
:I
:­
S
~
=
~
h.
Ii
~E'
(h, lIt)
1. leti:, zen'a, me:so, mld:timo, mla:t'iti
2. ze:n'a (12)
I i
3. " zena, .ot'ec, me:so, mlii:timo (IIa) i
4. n 'otee mlat'iti (G. Stubica)
5. len:, zen'a, me:so, mlii:timo (14, 112, II12)
6. len:, ze:n'a, me:so, mlii:timo, mla:t'iti (Horvati)
7. z'ena, ofac, me:so, mlii:timo (II4)
~-.
8. 'otee " mla:t'iti
me:so, mla:t'imo, mld:titi (15, IIh,2, IV5)
--g:--n me:so, W mlii:titi, mlat'iti
(15, IVl,s)
10. l'eti, kold:c, me:so, mla:timo, l'opata, jag'oda (GIogovnica)
11.· k'olae mla:fimo su:sa
(IV6)
j'agoda iIi jagoda
i",.",
12, " " mUt.:timo -11 i
(IV2,4')
13. " me:so, me:so, mlat'iti (HraScina) ··tttiHl
B.
14. l'eti, k'ola:c mla:t'iti (Vaska)
ttitn;
s• •
w _

~;;s~g~;
~
." _ .......

:::J ~ ;;;

1. j'ezik, let'i:, m'e:so, s'u:sa, v'i:no (h,s; Gorski kotar) ~ ... ~ ~ ~

2. l'eti (Gorski kotar) ~I ~~.~~!~~

!'!II
:2 e :
r , ,
i
3. " " " kap'u:t, p'i:tati, nos'iti E:1

(D. Zdelice)
C.
j'ezik, letl:, me:so, su:sa, mla:t'imo, mla:t:iti, jagoda, lop'ata Iviliceva karla
(IV7; Miklinovec)
D.
lefi:, m'e:so, s'u:sa " (IVs)
E.
lefi, m'eso, s'usa, ml'atimo, j'agoda, l'opata
(Medimurje, zapadno Zagorje)

13 NA od 14i!to 'ljeto' u_konstrukciji s brojevima 2, 3, 4.

66 Kajkavsko ruujecje

,'-" ..------.
~i
~

..
s-.... '"
"'­ ......
. .",..

l--
~

~
'-
""'
..........

'­
-­
~~ ~
.~

_­
A.....
.......
I~ t:"=: 4. VOKALlZAM
~ "'
..
~"...... :.'"
.. " - -6...-
..... '
,...,.....-
-..
"'-.,.... ,
I
.......

t.-£ t::::
"C-.; .. '-:'- ~_, 1 ; ;. O. Vokalski sustav koji se moze pretpostaviti kao ishodisni, polazni za
"--- c.....­ kajkavstinu, upravo za sve suvremene kajkavske govore, jednak je
ishodilinom sustavu hrvatskoga dijasistema kao cjeline. Ne moze se
n e c u p a i n It 0 g a pretpostaviti poseban kajkavski sustav koji bi u <:emu bio drukciji
od polaznoga opcehrvatskoga sustava, a da se iz njega mogu izvesti
Akut, u poeetnom i sredisnjem polozaju u reeenici ne:cu pltati nikoga'
vokalizmi svih kajkavskih dijelova. Pretpostavljeni ishodisni sustav
(koji je u osnovi jednak i odgovarajucem slovenskom sustavu) izgleda
ovako:
(H) Podrijetlo jedinica:
u
~ e i < i,y u<u
e < e ijat)

I
e o ~ Q 0<0
a e < e, j!!' a<a
'"
-. a a<~b

Silabilni su takoder r, ! (FO 29 ff, 221 ff, Loncaric 1988).

~
1. Nakon denazalizacije dobivena su na kajkavskom podruCju dva ho­
mologna vokalizma, koja su strukturno, po inventaru i odnosu je­
dinica u njemu, istovjetna, dakle strukturno je to jedan sustav, dok
BU to genetski dva vokalizma jer se medusobno razIikuju genetski,
<> n e k 0 p In u I s k o v 8 r a b u po podrijetIu svojih jedinica, upravo po podrijetlu dviju jedinica ­
vokala o-tipa. Ti sustavi, odnosno taj sustav izgleda ovakol ;
Akut realiziran na mjestu kratkoga 8Ioga i cirkumfleksa u recenici 1. (1,2) u
o:n se kopf:tnul s kid v gra:bu
~ Q
a
I} o r
a
Razlika je izmedu dva homologna sustava u tome sto je na ve­
cern, juznom dijelu kajkavskoga podruCja (Junkovic 1972: panonski

I Rimskimbrojem (I-IX) oznaeeni su strukturni (sinkroni) tipovi vokalizama, a arap­

skim brojkama genetski (dijakroni) tipovi. Jedan sinkroni tip moze predstavljati
vise genetskih tipova, t;j. tak:vih tipova koji nisu homologni jer im je porijeklo svih
jedinica razlicito. Ovdje je postupijeno drukcije nego u radu Loncaric 1988. Sustav
I, ~dnosno sustavi 1, 2 ovdje imliju 5va (a) kao kontinuantu poluglasa, dok ga u
radu iz 1988. nemaju.
68 Kajkavsko na:rjel'je
juzni) denazalizirana kontinuanta 9 (koja zaddava posebnu vrijed­
nost) uza, zatvorenija od kontinuante etimoloskoga o. Na sjeveru je
obratno: kontinuanta 9 otvorenija je od etimoloskoga o. To je sustav
koji je u osnovi i slovenskih panonskih govora (Junkovic 1972: pa­
nonski sjeverni). Zatvorenija je vrijednost 9, iii vjerojatnije 0, a otvo­
renija Q (:» iii 0, dakle moguc je odnos 9 ­ 0 iii 0 Q. U pojedinim
govorima i podITtcjima on je sigurno i bio razlicit, ali to je sarno fo­
netsko obiljezje. Sto se podrijetla jedinica tice, u rijetkim primjerima
ima odstupanja u pojedinim kajkavskim podruCjima, npr. prema re­
dovnom izjednacenju ? sa starim e poznati su kajkavski primjeri ja­
cmen 'Gerste', (za)nadra 'njedra' itd.
Osim provedene denazalizacije, polazni kajkavski sustav pret­
postavljen ovdje razlikuje se od navedenoga hrvatskoga ishodisnoga
sustava jos u dvije pojedinosti. U ishodisnom hrvatskom sustavu za
jat se pretpostavlja poseban vokal koji se biljezi s e, dok se za kaj­
kavstinu moze pretpostaviti zatvoreno e (!I). Moguce je da je to u
kojem dijelu kajkavstine bio ravan diftong &/fJ; (schwebend).
Denazalizacija je provedena oko X. stoljeea. Ukianjanje strainje­
ga nazala datiralo se i ranije od prednjega, ali je vjerojatnije da do
denazalizacije obaju nazala dolazi u isto vrijeme. Nazalnost vokala
je obiljezje koje zahvaca dvije jedinice i sigurno nestaje iz vokalskoga
sustava kao jedan element.
Treea je razlika u tome Sto se za kajkavstinu moze pretpostaviti
otvoreno e (f) kao kontinuanta izjednacenih e i ?, dok je to u opcem
hrvatskom e. (Sto znaCi iii srednje iIi bez poblizeg.odredivanja fonet­
ske vrijednosti).
Denazalizacija prednjega nazala povezana je na zapadu juzno­
sIavenskoga podrucja s razvojem jata (Rigler 1963). Uzenje jata na
veeem dijelu slavenskoga podrucja zapravo je, barem na pocetku, sa­
rno fonetska pojava, ali ima fonoloske posljedice jer utjece na odnose
u vokalizmu. Na vecem dijelu zapadnoga juznoslavenskoga podrueja
jat takoder dobiva uzu vrijednost, osim na sjeverozapadu sIovensko­
ga podrueja, gdje i do denazalizacije dolazi kasnije. (U nekim koru­
skim govorima Clivaju se nazali i danas.) Na ostalom dijelu sloven­
skoga podruCja denazalizacija je relativno rana pojava, koja je sva­
kako zavrsena do XI. st. (Rigler). Ta je osobina zajednicka jugois­
tocnim slovenskim govorima i susjednoj kajkavstini i eakavstini, di­
jelovima hrvatskoga jezika. Za kajkavstinu, za slovenske panonske
govore te za stare slavonske scakavske govore .treba takoder pret­
postaviti izjednacenje e i ? u otvorenom e (t!).
Vrlo sliean vokaJizam polaznim kajkavskim vokalizmima pret­
postavio je lvic za stokavske (scakavske) govore u Slavoniji. Njegov
se vokalizarn razlikuje od ovdje pretpostavljenoga kajkavskoga voka­
lizma, upravo od juznoga kajkavskoga, u dvije pojedinosti. Jedna je
strukturna, odnosi se na inventar jedinica, a druga fonetska. lvie je
pretpostavio da se slogotvor~o I ne cuva dugo i da je ranD izjedna­
ceno s u, kao i na podrucju istoeno od Slavonije. Medutim, kako po­
kazuju zapisi iz 15. st. (Loncaric 1985), slogotvorno se J u Slavoniji
i u Srijemu dugo cuva, a zatim se izjednaClije s kontinuantom 9, kao
i u veCini kajkavskih govora Druga je Iviceva pretpostavka da je po­
Vokalizam 69
sebna vrijednost kontinuante poluglasa otvoreno f (on pise ii). Na
temelju zapisa vidi se da je vjerojatnija pretpostavka da je ta vrijed­
nost bila sva (9), upravo da kontinuanta poluglasa cuva svoju vri­
jednost "poluglasa". To vrijedi i za slavonske starostokavske govore,
koji su zauzimali istocnu Slavoniju (u novijem znacenju te rijeci);
u srednjoj su Slavoniji to mogli biti jos i kajkavski govori, posebno
na sjeveru. U najmanju ruku moze se reci da se u srednjoj Slavoniji
prostiru prijelazni kajkavsko-stokavski govori. Na sjeveru Slavonije
neke se kajkavske osobine i danas nalaze daleko na istoku, sve do
Donjeg Miholjca i Valpova (proteza u-, kajkavski akut, Loncaric
1990). Prema tome, i za slavonske se stokavske govore moze reCi
da su imali ishodisni vokalizam kakav se pretpostavlja za kajkav­
stinu, upravo za njezin juzni, veCi dio. (Junkoviceva pretpostavka da
su i neki danasnji starostokavski slavonski govori u osnovi "panon­
ski", tj. kajkavski, vrijedi upravo za govore koji su se razvili iz pret­
postavljenih prijelaznih govora i koji su se kasnije, pod uljecajem no­
vopridosle novostokavstine s jugoistoka, razvili u Stokavskom smjeru.)
Pretpostavljeni polazni kajkavski sustav, .Junkovicev "sjeverni",
imali su i slovenski panonski govori, zatim, slovenski belokrajinski
govori, ukljueujuCi Metliku.
U zapadnom perifernom dijelu kajkavskoga podrucja, koje se
nastavlja na podruCje slovenskoga jezika na sjevero- i jugozapadu (u
Medimurju i Gorskom kotaru), doslo je do povisenja niskog difuznog
u, do njegova pomicanja naprijed, tj. presao je u a (f:I;) iii u, kao u
slovenskom jeziku. Kasnije je ponovno restaurirana.starija vrijednost
u. To se moze zakIjuciti po razvoju iza I, gdje je doslo do razlaganja
a na dva elementa: na visoki (prednji), koji palatalizira prethodno
l, i na niski (strazl'lji) u, pa danas imamo obicno lu, npr. luk, sluga,
s'
.,j~" ali nutri, bukua. Vrijednost a/u u nekim suvremenim kajkavskim
govorima rezultat je kasnijega razvoja, osim mozda u Podravini. U
Turopolju je takav razvoj paralelan s pomakom 0 > 0/6 (e), au Bed­
nji je sastavni dio promjene cijelog vokalskog sustava (v. 1.0.1 i da­
lje). U nekim goranskim govorima (npr. u Delnicarna) sadasnji a ta­
koder je rezultat kasnijega razvoja - uvjetovan je polozajem u rijeCi
(u Delnicama dolazi sarno u kratkom naglasenom slogu).
Tako je odredeno vrijeme u navedenim govorima (ostatak mozda
u Podravini) postojao vokalizarn s istim brojem jedinica kao 1. (1, 2),
ali je fonetski bio razlicit od njih:
1.(3) :a
~ 9
9
~ q
a r
Prijedlog U71 i prefiks U,,-/Ul'- dao je u kajkavstini opcenito u(u)(-),
osim u nekim perifernim istocnim i zapadnim govorima.
U daljem razvoju najprije dolazi u oba sustava do ukianjanja
slogovnoga J iz sustava. Na velikoj vecini kajkavskoga podrucja on
se izjednacuje s kontinuantom 9. Medutim, u zapadnom dijelu sje­
vera i veeini goranskih gmmra izjednacuje se s u. U Medimurju ta
70 Kajkavsko narjeeje
granica prolazi blizu Cakovca. U susjednim slovenskim govorima ra­
zvoj je takoder takav, a nije oy, kao na ostalom slovenskom podrucju. 2
2. Nakon jednacenja I s refleksom p dobiveni su vokalizmi iz kojih su
se dalje razvili vokalski sustavi vecine danasnjih kajkavskih govora.
To su:
II. (4-7) u
~ Q
e
~ ()
a r
Kao i u ishodisnom kajkavskom sustavu, odnosno u dva isho­
disna sustava, i u tom sustavu postoje, s obzirom na porijeklo 9 i
g, zapravo cetiri sustava koja su po inventaru istovjetna. Na jugu,
na vecem dijelu kajkavskoga podrucja 9 je od p = I, a g od 0 (sustav
4). U manjem sjevernom dijelu, upravo sjeverno od Kalnika, a mozda
i u Me1imuIju te Podravini sjeverno od Bilogore, upravo je obrnuto:
kontinuanta p = I izjednacena je s etimoloskim 0, a kontinuanta eti­
moloskoga 0 je 9 (5).
Treci je sustav onaj iz zapadnoga MedimuIja, zapadnoga Zagorja
i susjednih slovenskih te nekih goranskih govora, u kojima se I izje­
dnacilo s u (6)~
Iz drugog (1.5) sustava, vjerojatnije nego iz prvoga, razvija se YO­
kalizam istocnoga MedimuIja.a Iz prvoga (1.4) sustava razvija se glav­
nina pljeSivickoprigorskih govora.
Zasad je poznat jedan mjesni govor, upravo dio govora Huma
na SutIi, gdje je naden razvoj kakav inace nije zabiljezen ni u jednom
kajkavskom govoru, sto, naravno, nikako ne 'znaci da takvog jedna­
cenja nema i u nekim drugim blizim kajkavskim iIi slovenskim go­
vorima. Posebnost je u tome sto je I izjednaceno s 0, a p cuva posebnu
vrijednost, naravno u otvorenijoj varijanti (7).
3. U nekim podruGjima doslo je i do uklanjanja slogovnog [ umetanjem
vokala ~, pa su na taj nacin dobivena dva nova vokalizma koja su
u svemu ostalom jednaka sa 4. i 5. (II):
III. (8, 9)
4. Za sve kajkavske sustave u tom razdoblju treba pretpostaviti i tri
prozodijska obiljezja, tj. mjesto, kvantitetu i modulaciju u dugim slo­
govima. Kvantiteta je fonoloska u naglasenom i prednaglasnom slogu
2 Prema Liscu (1988) Cini se da u Delnicarna refleks J Cuva posebnu vrijednost u
o!f, dok je u dalo (pokra~eno)
It, a izjednaceni 0 i p dvoglas !fo.
a To je za glavninu kajkavstine pokazao Ivic (1968). Meduum, on polazi od jednoga
sOOmoclanog vokalizma, u kojem je kontinuanta p = I zatvorenija od etimoloskoga
o. On izvodi takoder medimurski suvremeni sustav iz sestoclanog vokalizma u ko­
jem vise nama poluglasa, mednum, stanje se u MemmUlju mora izvoditi iIi iz je­
dnoga sustava u kojem jos postoji posebna kontinuanta poluglasa iii iz tri kasnija
razliCita sustava koji su se razvili iz prethodnoga.
Vokalizam 71
u vecini govora. U Slavoniji je bila fonoloska i u zanaglasnom po­
lozaju. (Kasnije se u nekim govorima u kontaktu s novostokavstinom
javlja fonoloska modulacija u kratkom slogu.) Zbog svega toga vo­
kalizam je pretrpan, pa dolazi do njegova rasterecivanja.
Iduca je pojava uklanjanje posebne jedinice koja je kontinuanta
poluglasa u najvecem dijelu kajkavskih govora. Posebna jedinica na
njegovu mjestu zadrzala se sarnO na jugozapadnoj periferiji kajkav­
stine, na prijelazu prema slovenskom jeziku - u nekim pljesivicko­
prigorskim, ozaljskim, pokupskim te goranskim govorima i u nekim
slovenskim belokrajinskim govorima.
Velikom se vecinom kontinuanta poluglasa izjednacila s konti­
nuantom jata, tako da su u najvecem dijelu kajkavstine dobivena dva
jednacenja koja ne nalazimo nigdje drugdje u slavenskom svijetu, tj.
p = J i e = a (1vic 1966). SudeCi po zapisima iz Slavonije, tame se
relativno dugo cuvala posebna vrijednost za poluglas, cak do 15. sto­
ljeca Naravno, na nekim je podruGjima do jednacenja s jatom moglo
doci i ranije s obzirom na to da to jednacenje u svirn govorima nije
provedeno ni danas'. Medutim, na podrucju gdje se jos i danas u ne­
kim govorima cuva poseban vokal za polugIas, on se izjednacava s
II· a, a ne s jatom, sto ce biti utjecaj stokavskih i cakavskih govora,
koji su u velikim migracijama prodirali s juga i istoka i s obje strane
smanjili prvobitno kajkavsko podrucje.
Na sjeverozapadu podruGja, u. Medimurju i u susjednim sloven­
skim prleskim govorima u Slovenskim goricama (upravo sigurno u
njegovu najistocnijem, nprleskom" dijelu), doslo je do jednacenja jata
i poluglasa sarno u naglasenom slogu, a u nenaglasenom poIozaju,
gdje je u navedenim govorima vecinom stvoren vokalizam od sarno
cetiri jedinice (tlj., e, a, 91J1-lu), dolazi do jednacenja poluglasa s ~ (od
e = ~), a jat se izjednacio s i.
U nekim govorima u PIjesivickom prigorju poluglas se jednacio
s jatom sarno u leksickim morfemima, odnosno pod naglaskom, a u
gramatickima, sigurno pod utjecajem spomenutih struja s juga i is­
toka, izjednacen je s a. To je tzv. govorni tip pekal 'pakao'. Na su­
protnoj strani kajkavskoga podrucja, na istoku, u nekoliko razbaca­
nihgovora na Bilogori, u zapadnoj Slavoniji i u Podravini, razvoj
poluglasa takoder je razlicit, ali suprotan on orne na zapadu, i nala­
zimo govore tipapakel. Na temelju zapisa toponima iz zapadne 8Ia­
vonije moze se pretpostaviti da je tamo takva tendencija razvoja bila
sira, sto.pokazuju zapisi toponima Pakroc kao P~Pakrec.
Vjerojatno bi u sredisnjem, prijelaznom kajkavsko-stokavskom
podruGju, izrnedu podruGja gdje se poluglas jednaci s jatom (na za­
padu u kajkavstini) i s a (na istoku u stokavstini) doslo do razlicitog
jednacenja u razlicitim poIozajima. Izvanjezicni razlozi, velike migra­
cije na tom podrucju, prekinule su takav vjerojatan razvoj. Nekoliko
govora s takvim razvojem ostatak su tih tendencija.
Razlicit razvoj poluglasa u razliCitim polozajima moguce je na
istoku interpretirati i kao sekundarnu pojavu, nastalu zbog sekun­
darnog mijesanja kajkavskih i stokavskih govora, iako primjeri kao
za Pakrac cine vjerojatnijom prvu pretpostavku.
72 Kajkavsko na:cjeCje
Na krajnjem zapadu Medimurja (Sv. Martin, Strigova), zatim u
nekim krajnjim zagorskim govorima (npr. u Desinieu) polugl~__
nije jednacio s jatom, koji cuva posebnu vrijednost - zatvoreno !/,
vee se izjednaCio s ~ (od e = ?). Junkovic (1972) takav vokalizam
pretpostavlja za svoj panonski sjeuerni zapadni dijaIekt.
Nakonjednacenjajata i poluglasa u veCini kajkavskih govora do­
bivena su dva sustava, koji su strukturnotipoloski takoder istovjetni,
a razIikuju se po istom eIementu, sudbini p i 0, kao i sustavi 1. i
2. Imaju sedam jedinica, sve kao i prethodni, osim poIuglasa:
IV. (10, 11) i u
lil Q
Ii I} r e
a a
5. U Medimurju i u nekim goranskim govorima jat i poluglas se u po­
cetku ne izjednacuju. Dolazi do jednacenja 9 i t} bez obzira na njihovo
podrijetlo, a u Slavoniji pak do njihova jednacenja s u. Tako su do­
bivena tri jednaka sustava:
V. (12-14) 1 u
lil o 8. U nekim govorima na iatocnoj i zapadnoj periferiji razvoj je isao da­
'i
a
a r
Razlikuju se s obzirom na sudbinu j, tj. (a) je Ii izjednaceno s
u (tip 14, zapadno Medimurje), iii (b) s p, a kasnije se njihova kon­
tinuanta moze jednaciti s etimoloskim 0 (tip 12, istoeno Medimurje)
iii s u (tip 13, Slavonija).
6. . Nakon izjednaeenja dvaju vokaIa o-tipa u jednom vokaIu, u sustavu
a r
IV, odnosno nakon uklanjanja poluglasa, u sustavu V, dobiveno je
Razlika je izmedu triju genetskih tipova u sudbini jata i poIu­
sest sestoelanih vokaIizama:
VI. (15-20) u nacena s e
lil 0 jat nije izjednacen s poluglasom, u jednima se jednaCio s e (24), a
Ii a r
Oni se medusobno razlikuju po sudbini polugIasa i kontinuante
p = j. Na Bilogori i u Podravini je e = a >!,!, ali je razlika u sudbini
kontinuante p = j. Na Bilogori je 0l!a izjednaeena s u (15), au Po­
dravini s 0 (16). U Pokuplju (17, npr. BIatnica) poluglasje izjednaeen
s a, u dijelu PljeSivi~kog prigorja i u Slavoniji u jednom polozaju s
a, a u drugom s e, ali obratno s obzirom na polozaj (tipovi pakel
18, i pekal 19). U krajnjim zapadnim medimurskim i pan on skim slo­
venskim govorima poluglas je izjednacen s e (20).
U Medimurju je prije doslo do jednacenja kontinuante p = j (na
istoku), odnosno kontinuante. p (na zapadu) s etimoIoskim 0 nego
do uklanjanja poIuglasa iz sustava. To se moze zakljuCiti po tome
Sto jedo smanjenja broja straZnjih vokaIa doslo takoder prije razli­
Citog razvoja vokaIizma u naglaSenom i nenaglasenom slogu jer kon­
tinuanta 0 i refleks p = J imaju isti razvoj bez obzira na podrijetIo.
Vokalizam 73
Danas u naglaSenom slogu postoje dva vokaIa o-tipa, aIi to je kasniji
razvoj jednoga 0, podjela je ostvarena po kvantiteti, po opreci dugo
- kratko, jer se kvantitetna opreka prefonologizirala u kvaIitetnu.
Uklanjanje posebne jedinice kao kontinuante poluglasa, tj. njezino
jednaeenje s jatom u naglasenom slogu i s e u nenaglasenom, kasnije
je jer ovisi 0 poIozaju u rijeei, odnosno 0 prozodijskim uvjetima, dok
kod 0, p i J jednaeenje ne ovisi 0 tim uvjetii:na.
7. U nekim govorima PljeSivickoga prigorja, Zumberka i Pokuplja do­
biven je sestoelani vokaIizam sa sva:
VII. (21,22) u
o
a r
Razlika je izmedu dva tipa vokaIizma u sudbini jata - u jednim
govorima jednaei se s e « e = !!" 21), a u drugima s i (22). Moze
se pretpostaviti da je ikavizam tu i stariji. U nekima od tih ikavskih
govora ima i ekavskih zamjena, dakle ikavsko-ekavskih elemenata
po Jakubinskom.
Ije, tako da je od sestocIanih vokaIizama - u kojima je postojao samo
jedan vokaI o-tipa (sustav VI), a dugo !'! « e = a) nije diftong ie,
neutraIizacijom ~ i !'! (obieno u srednjem e) - dobiven petoclani vo­
kaIizam:
VIII. (23-25) u
e o
glasa. U nekim slavonskim govorima jat i poIuglas ranije au izjedna­
ceni (tipiean kajkavski razvoj), a onda je njihova kontinuanta (!'!) izjed­
«e = !!" tip 23). U nekim pljeSivickim govorima, gdje
u drugima s i (25).
9. U kajkavskim govorima danas je u osnovi jedan od navedenih sus­
tava II-VIII (4-25), i to barem u jednom polozaju, u polozaju mak­
simaIne razlikovnostL Naravno, fonetske realizacije clanova istoga
sustava u razlicitim govorima mogu biti razlicite.
Razvoj vokaIizma u kajkavstini, slieno kao i u slovenskom je­
ziku, cakavskom narjecju, manje u stokavstini te kao i u nekim
drugim slavens kim i neslavenskim jezicima, bio je ovisan 0 kvan­
titeti i naglasku. Bilo samo fonetski, bilo fonoloski - s defonoIo­
gizacijom, prefonologizacijom, moze se razlikovati razvoj u nagla­
senom slogu, kratkom i dugom, nenaglasenom, takoder kratkom
i dugom, i, sto je rjede, razvoj posebno u prednaglasnom i zana­
glasnom slogu, te uz odredene samoglasnike i suglasnike. Obicno
se smanjuje broj jedinica u nenaglasenom slogu, i to kratkom, ali
74 Kajkavsko naIjecje
ima i drukcijih, obratnih primjera, §dje je upravo taj slog polozaj
maksimalne razlikovnosti (Reka). Polozaj maksimalne razlikovnosti
obicno je dugi slog, a u veeini kaJkavskih govora i kratki naglaseni
slog. Ima i drukcijih primjera, npr. na sjeveroistoku, u nekim govo­
rima u kojima nema diftonga ie prema ~ « e = a), taj je polozaj
kratki nenaglaseni slog.
Vazna pojava u razvoju kajkavskoga vokalizma, do koje je do­
slo na velikom podrucju i koja je u sluzbi poveeanja razabirljivosti,
povezana je s kvantitetom. To je razvoj kontinuante izjednacenog
jata i poluglasa, koja je na znatnom dijelu kajkavskoga podrucja
u dugom slogu diftongirana, slicno kao i kontinuanta jata u (i)je­
kavskim stokavskim govorima. Taj je diftong veCinom ie (fonetski
if/ir;/g), rjede ei (fonetski ~/~il!~j), dakle ravan (schwebender)dvo­
glas. U nekim govorima diftongirano je danas i drugo e, kao i dru­
gi vokali, sto je kasnija pojava. Dvoglas ie moze biti znatno star,
barem na nekim podruCjima, najmanje iz istoga vremena kao i u
stokavstini, dakle moze datirati u 14. stoljeee. (U 16. st. u kaj­
kavskim pisanim tekstovima nalazimo vee diftongirano i drugo e,
npr. u Pergosiea.) Dakle, taje diftongacija starija od nekih procesa
u razvoju vokalizma, kao sto su jednacenja, 0 kojima je bila prije
rijec. Naravno, ona je uglavnom bila fonetska pojava, sluzila je ra­
zabirljivosti u pretrpanom vokalizmu, gdje su postojala dva glasa
e-tipa, svaki s cetiri prozodema, ali je bilo i fonoloskih posljedica,
npr. nije moglo doCi do jednacenja s ~ «e=r), kao u kratkom ne­
naglasenom slogu, rjede i naglasenom.
Ako bismo sustave s ie uzimali kao posebne sustave, broj bi se
vokalizarna s obzirom na inventar i podrijetlo jedinica poveeao za
jos nekoliko. U nekim govorima diftong ie ima paralelu u straZnjim"
vokalima: 0 od etimoloskoga 0, i u sustavima s jednim i u onima s
dva vokala o-tipa, diftongira se u uo (uo, "0), pa vokalizarn izgleda
ovako:
dugi kratki
u i u nekompaktni vokali i, e «~<e=£1). Od devet vokala svi se difton­
ie uo ~ o
elf} W9 f} a postoji i u dugom slogu: dva vokala uvijek"su diftonzi (ie<~, iie<o),
Fonoloski je to tip VI.
U pojedinim govorima, odnosno podrucjima, doslo je kasnije do
diftangiJ:anja, odnosno zatvaranja dugih vokala (akusticki postaju di­
fuzniji, odnosno manje kompaktni), npr. a > r;t/g, 0 > 9, ~ > e. Uzrok
je bila iIi potreba ZSl poveeanjem razabirljivosti iIi prefonologizacija
(pri ukidanju kvantitativnih opreka). Svi se vokali mogu diftongirati,
cak i u jednom te istom govoru, sto se rjede dogada.
10. Pri rastereeenju se iz sustava najprije gube, odnosno najprije se izjed­
nacuju s drugima, one jedinice koje su kontinuante specificnih pra­
kajkavskih, odnosno praslavenskih vokala, dakle <J od poluglasa, r;
od jata, 0 od p iIi, cesee, od pi]. Te su se jedinice najcesee jednaCile
i medusobno. Mogle su se jednaciti i s drugim vokalom u svim po-
Vokalizam 75
lozajima, najcesee u jednom polozaju s jednim - sto je rjede - a u
drugom polozaju s drugim vokalom. Osim vee spomenutih primjera,
vazna su jos tri slucaja s razliCitom sudbinom poluglasa.
Veoma je specifican razvoj na pet podruCja, i to u Pljesivickom
prigorju, Bednji, Gorskom kotaru, Medimurju" (i Madarskoj) te u za­
padnom Zagorju. Sve su to periferna podruCja, u kojima razvoj od­
stupa od razvoja u glavnini kajkavskih govora, i to iIi sarno po (a)
poluglasu, (b) poluglasu i jatu iIi (c) poluglasu i kontinuanti pi].
Nije posve jasno stanje u Bednji, tj. je Ii u zanaglasnom polozaju po­
sebna vrijednost na mjestu poluglasa sarno varijanta zajednicke je­
dinice za jat i poluglas u tom polozaju iIi je i to posebna jedinica.
U Bednji se posebnost razvoja ogleda u druga dva elementa.
Prvo, tarno je (a vjerojatno i u nekim susjednim govorima, 0 cemu
nema podataka) doslo do vrlo rijetke pojave daje razvoj, cini se sarno
na fonetskoj razini, a ne i na fonoloskoj, bio ovisan i 0 modulaciji,
kretanju tona: razlicit je razvoj cetiriju vokala - i, u, 0 «p =J) i a
u dugom nenaglasenom slogui slogu pod silaznom modulacijom (pod
cirkumfleksom) od onoga u dugouzlaznom slogu (pod akutom), gdje
je vrijednost ista kao u kratkom naglasenom slogu.
Druga je posebnost bednjanskoga razvoja u tome sto je fonetska
vrijednost veCine vokala pomaknuta, ito, iduCi od ~, imamo:
~>a>o>u>ii, odnosno ~>a, a>o, o>u, u>ii. Medutim, etimolosko
je 0 preslo u prednje vokale, u ~, izbaceno je iz straznjega reda i
opeeg pomaka. Ako se pretpostavi da je to biootvoren, kompaktan
vokal g, moze se reCi da su kompaktni vokali pomaknuti uokrug:
(0)
f} a
'-----/
Zanimljivo je da u tom sveopeem pomicanju ne sudjeluju prednji
giraju u dugom slogu, osim ~ u slijedu ~r «r) i a od ~. Dvojnost
dok cetiri imaju razlicite vrijednosti u dugom slogu, tj. monoftong
pod uzlaznom modulacijom: i/li<i, ii/lii<u, u/ou<o «p=]),
o/ao/au<a. To je opCi razvoj, dok u pojedinostinfa ima drukCijih re­
zultata, npr. a u nastavku -aj prelazi u -e (iIi ~).
IX. 26. (+-4) Bednja
Dugi slog
-+ Wi Y/f}H u/ou +- p =]
e= <J -+ ie (+-u) au +- a (+ nazal)
0 -+ Hf} ao +- a
-+ a +-
[ f} ~
Kod alofona (I) monoftong je pod akutom.
76 Kt\}b.vsko DaIjeCje Vokalizam 77
Kratki slog - nenag~aseni
naglaAeni nenaglaseni i, u, if -+ Y u .... 0, U

i ..... :a u .... p =/
e=a ..... e 0 .... a e..... \l:
r,o ..... ~ a .... f (e=,> ) ~, 0 ..... ~
U PIjesivickom prigorju u razlicitim govorima - uz razliCit ra­
zvoj poluglasa (tip pekal), Cuvanje poluglasa u kratkom slogu, nje­
govo izj~nacenje sa, izjednacenje kontinuante jata s i - kontinu­
°
anta etimoloskoga ima u nekim govorima vrIo razlicite reflekse:
0, f1:, i, u, a (v. dalje). Sami sustavi relativno su jednostavni, neki s
dvoglasima, neki bez dvoglasa.
U Gorskom kotaru, posebno u zapadnom dijalektu, razvoj od­
stupa od sredisnjega kajkavskoga po sudbini poIugIasa - izjednace­
nje s a u dugom slogu, a Cuvanje posebne vrijednosti u kratkom ­
te po tomu sto se J ne jednaci s kontinuantom strdnjega nazala,
vee obicno s U iii Cuva posebnu vrijednost. Medutim, razvoj je usIoi­
njen i time sto su ti govori takoder imali netipican razvoj prozodije,
barem neki, tj. imali su progresivnu metataksu starog recesivnog na­
glaska (prasl. cirkumfleksa) na ultimu, a zatim ponovno regresivni
pomak, vjerojatno zajedno s generalnom dezoksitonezom. Takoder je
i razvoj pojedinih vokala, posebno onih e- i o-tipa, bio ovisan 0 pro­
zodiji, tj. 0 kvantiteti i naglasenosti, 0 polozaju u odnosu na naglasak
(dugo - kratko, naglaSeno - nenaglaAeno, zanaglasno - prednagIa­
sno). Broj jedinica u dugom (ujedno naglasenom) slogu broji do de- .
e=, -+ ~ Q .... 0, P
:a u a a"" a
0
a, a -+ a
a
a U Medimurju, susjednom Prekomurju u Madarskoj (takoder i u
.'f.
dva gradiscanska kajkavska govora - Umoku i VedeSinu), u gornjo­
sutlanskim govorima te u nekim govorima na varddinskom podru­
cju, osim specificnosti s obzirom na sudbinu poluglasa i / (u svim
polozajima, odnosno na cijelom podrutau ne dolazi do jednacenja s
jatom, odnosno s p), specifican je i kasniji razvoj. Ti govori imaju
poseban prozodijski razvoj jer je u njima doslo do ukidanja svih pro­
zodijskih opreka, osim mjesta naglaska (siline), a kvantitativne opre­
ke (dug - kratak vokal) prefonologizirale su se i presle u kvalita­
tivne opreke, tj. u opreke po boji vokala. Na primjer, I~I je obicno
f, a I~:I je dalo e, zatim Ia/>a, la:/>1} itd. Na taj su nacin dobiveni
vokalizmi od 10, 11 i 12 jedinica u nagIaAenom slogu, a u nenagla­
Senom slogu vokalizmi od sarno 5 do 4 vokala Realizacije tihjedinica
variraju u razlicitim govorima, a obicno su centralnije nego u na­
glasenom slogu, npr. u Medimurju: i=~ - realizacija [i, j, I, f1:), f=a
- realizacija fe, f), a - realizacija [a), o=u realizacija [0, 9, It,
ui. Za prednji visoki difuzni vokal redovan je izgovor I.
XI. 28-30 Medimurje
Naglaseni slog

vet, a poznati su monoftonski i diftonski vokalizmi. .... a,a

i,i -+ u
Ii! Q
X. 27 (....6) Turni ie uo

Dugi slog it -+ e I} .... 4

-+ u .... u,J i ..... ~ a .... d

e -+ \l: Q .... 0
e= f· .... e 0 .... p Nenaglaseni slog
e= "i -+ ~ I} .... 0, p i =if .... 1} .... o=u
a,a -+ a e=a -+ e a .... a

Kratki slog
28. (.... 5) Q :: 1= 0 istocno Medimurje

a) ~ > ~, ~ > Ie; 0 > Q, 0 > uo

- naglaAeni
b) ~ > Ie, 6 > \l:; 0 > uo, I) > Q
U, i, i -+ u .... u, P,J
i -+ Y Q .... 0, P 29. (.... 5) Q :: 0 ;ot: != u zapadno Medimurje
e ="a, a .....
if -+ ~
a
I} .... 0, p
a .... a,r
30. krajnje zapadno Medimurje
a Q= 0 ;ot: 1 = u, a = ~ «e = \'I)
78 Kajkavsko n!ujecje VokaIizam 79

XII. 31 Plemenscina (Pregrada) zimo u centralnim juznim govorima (Turopolje, kut Sava-Kupa) i
u Gorskom kotaru. U Turopolju se javlja 0/6 pod istim uvjetima kao
Naglaseni slog i iily od u, ij. ako ne slijedi stra.znji vokal. tJ Pokuplju (Letovanic)
f -+. i u ~ ii, p, I uvjeti su drukCiji: pomak sprecava prethodni nislti konsonant (velar
-+ ~i QU ~
fl, p,! iIi labijaI, izgovor varira, posebno je ovisan 0 kvantiteti), npr. vohv,
(e=fJ»~ -+ ie uo ~ 6 sol, lonec, jelo, ir,:lezo, ali vosk, gliboka, oko, gospa4• U selu Kalniku
(e=a»~ -+ ~ Q ~ 6 (na Kalniku) pomak takoder ovisi 0 iducem slogu, npr. n'6ti 'nokti',
(e=p)~ -+ e ~ a ali n'U9ta/n'9ta.
9
a Navedeni vokali sudjeluju i u neutralizacijarna, obicno s bliskim
(e=~>N -+ .'il a ~
vokalima. Redovno je to onda kada se smanjuje broj vokalskih jedi­
Nenaglaseni slog nica u nekom polozaju u rijeci, posebno u nenaglasenom slogu. I tu
-+ u ~ 0,/, p, u je najvise promjena dozivio o.
d,e,e,o -+ e a ~ a,o Vokal i neutralizira se s ~, od jata (u Medimurju i Pljesivickom
prigorju}, odnosno od jata i poluglasa (vara.zdinsko podrucje, gornjo­
sutlanski govori), aCini se da je tako i u nekim govorima u Gorskom
11. Od ~udbine ostalih vokala, fonetske iIi fonoloske, za kajkavstinu je kotaru, i to u sustavima koji u nenaglasenom polozaju imaju sarno
posebno karakteiisticna sudbina kontinuante etimoloskoga o. Taj se 4 jedinice. Replika moze biti i (Tuhovec kod Varazdina, Pljesivicko
vokal, kao i ii, mogao(akusticki) povisiti, prijeci u prednji niz vokala, prigorje}, j, I, y, ~ (Medimurje). Obicno je izgovor centralniji od ~
izgovarao se centralnije (0/6, ii/it), dok je i postajalo takoder cen­ u naglasenom polozaju. (U Gorskom kotaru dolazi do y i u kratkom
tralnije, ali nize. . naglasenom slogu.) Obicno je karakteristicno za vokale da se u ne­
Sa i se to dogadalo na periferiji. U Medimurju se u nenaglase­ naglasenom polozaju izgovaraju centralnije, a posebno u govorima
nom slogu izjednacilo sa ~ «e). U krajnjim zapadnozagorskim go­ koji imaju sarno cetiri nenaglasena vokala.
vorima u kratkom slogt! dalo je ~, npr. m?s, d?m, prema sin, vbila U jugozapadnim perifernim govorima PIjesivickoga prigorja
(Kumrovec). U dugom slogu moglo je prijeCi u dvoglas, npr. ~i u Ple­ ·kratko 0 izjednacuje se s ~ (od jata), a zatim se to ~ u nenaglasenom
mensCini (kod Pregrade), u Bednji. polozaju izjednacuje s i, npr. st~l, d'~sal, r~sa, z'~rja, stil'ica, sv€tiga,
Povisenje u > ii danas nalazimo na' cetiri podrucja: u Podravini kao i jat: slipiC, sidiju. Izgovor varira, iza naglaska obicno je ~. Izje­
(od Drnja do Podravskoga Klostra), u nekim gornjosutlanskim go­ dnacenje izostaje ako prethodi akusticki tarnan nizak suglasnik ­
vorima, dijelu Turopolja i Bednji. Ta je pojava prije mogla biti pro­ labijal ili velar, npr. leti ali oku. Uvjeti mogu biti i kompliciraniji,
sirenija (u Gorskom kotaru i Medimurju, v. naprijed). U Podravini, npr. u Prodindolu dolazi do izjednacenja ako je u iducem slogu visoki
gdje vrijednost moze biti u (npr. Gola) i it (Durdevac), nema sada vokal, a ako je nislti vokal onda ispred ne smije biti niski suglasnik,
nikakve uvjetovanosti. U sustavu je sarno jedan 0 (koji je u nagla­ ni labijal ni velarnik, npr. eri, ireja, kiriti, kipriva, kesti, ali kOtal,
senom slogu obicno zatvoren - 9). Pomak u > ii vjerojatno je stariji, oblak, ormar, lokot.
iz vremena kada su u sustavu postojala dva 0, koji su se neutrali­
zirali u jedno. (Tu je kontinuanta p=/ mogla biti otvorenija od etimo­ U Bednji je 0 generalno preslo u r,:, a u dugom je slogu ilr,:, sto
loskoga 0.) U Turopolju, gdje je povisenjem u dobiven visoki sred­ odgovara diftongu uo u drugim govorima (npr. buok, boga) , ali je to
nji vokal sa smanjenom labijalizacijom, promjena je uvjetovana: po­ tarno u sklopu generalnog pomaka vokalizma, pa s tom novom vri­
visenje izostaje ako slijedi straznji vokal, npr. iyl, vysnica, ali cula, jednosCu stari 0, cini se, ostaje "nepromijenjen", tj. Cuva svoju po­
buktJa, juva. sebnost, ne jednaci se s drugim vokalima (~ < e, ostaje e, a r,: je
U Kumrovcu je danas ii. sarno u dugom slogu, a u kratkom je preslo u a), osim sto se s njim izjednaCio vokal u sekvenciji r,:r, u
pomak isao dalje, pa je dobiveno 0, npr. jilnce, vuho, hraska, vas koju je preSae-slogotvorni [ s epentetskim r,:. .
(naknadno kracenje),.prema kr8h, pZ8k, l8k. Najvise je promjena do­ Specifican srednji put izmedu turopoljsko-pokupskoga i pljesivic­
zivjelo etimolosko 0, odnosno ono 0 u koje se stopiloetimolosko 0 koga poorucja naIazimo u sjevernim centralnim govorima, gdje je do­
ako je doslo do neutralizacije s drugim vokalom o. Fonetske su dvije slo do prijelaza 0 u ~ (prije od jata i poluglasa), i to u nekim nena­
promjene: povisenje (pomak izgovora unaprijed) - 0/6 i snizenje (za­ glasenim nastavcima i nekim funkcionalnim leksemima (Gregurovec,
tvoreniji izgovor) - 9. Zatvoreniji se izgovor susrece na vise podruCja, Lobor, Zacretje, Stubica, HrasCina, Zelina, Lupoglav, Trebarjevo itd.}.
npr. u Po<Jravini i na Bilogori, sarno u naglasenom slogu, kratkom Obicno je do toga prijelaza doslo u odredenim morfoloskim katego­
i dugom. Cest je takav izgovor u susjedstvu s nazalom, npr. u nas­ rijama, ali u svim govorima nisu obuhvaceni svi slucajevi. Najvise
tavcima -9m, -m9, u zamjenickom morfemu 9n(a...), pa u 9nda itd. govora ima taj prijelaz u NA jd. n. imenskih rijeCi, npr. mal~ sr,:l~
Negdje u tom polozajudolazi i do fonoloske promjene, izjednacenja
s u, npr. vidimu (zapadno Turopolje). Pomak..-prema naprijed nala- 4 Citira se prema biljezenju u literaturi.
80 Kajkavsko natjeCje Vokalizam 81

je v~Sflf. Dalje, do toga je prijelaza negdje doslo u GD jd. m./n. pri­ Drugi je slu~aj prijelaz 0 u a u velikom broju govora u nekim
djevsko-zamjeniCke deklinJ3.cije, npr. dobrfga, -f}mu, u I jd. i D mn. rije~ima, npr. naseca tgravidna', pand!?lfk.
imeni~ke m./n. deklinacije;' npr. kaputfm. Rjedi je prijelaz u priloga U nekoliko sela na Bilogori izolirani su primjeri kft:nce 'konj~e',
i zamjeniea u naglasenom slogu, npr. gfrf, dflf, kiegft «ko got, ma:st/11U}:st, na:s/nfd 'noz', uz pand~:l!?k i nase:ca.
gdje je produIjeno i diftongirano,Gregurovec). Prijelaz se'susrec5e
i u nekih glagola, npr. hfdi 'hodi'. 12. U distribueiji je vaina tendeneija uklanjanja nekih vokala iz iniei­
jalnoga poloZaja. Osim Cinjenice da vokal !? «e=a) nije nikada mogao
Kako se prijelaz 0 >f susrec5e obieno u gramati~kih morfema, a
stajati u tom polozaju, opea je kajkavska pojava da inicijalno u te
i prilozi i glagoli gdje se javlja takoder su bliski tim morfemima, mo­
kontinuanta pi/ dobivaju protezu V-. Ta proteza izostaje u nekim
glo bi se pomisliti i na njegovu morfolosku uvjetovanost. Medutim,
isto~nim i juznim govorima. Takoder je opea kajkavska pojava pro­
u nekim je govorima evidentna fonoloska uvjetovanost, upravo sin­
teza h- ispred slogotvornoga [, do koje je doslo prije nego je ono u
tagmatska, tako u Zelini ne dolazi do prijelaza iza niskih vokala (la:'
nekim govorima uklonjeno iz sustava predmetanjem ~ ispred, npr.
bijala i velara), npr. gniezdf, toplf, gfdf}, ali klopko, drievo, d~go,
hrs, hrii - hfrs, h~rzi 'Roggen'.
naprvo. Jedan od razloga prijelaza odnosno jednacenja o>!? mogao
Manju rasprostranjenost ima proteza, upravo prejotaeija inid­
bi biti eestotni, tj. mala cestota vokala f. Drugo, uvjetovanost pri--­ jalnog etimoloskoga o. Najrjedi su govori s apsolutnom prejotacijom,
jelaza, njegovo izostajanje uz niske vokale, govori 0 teznji prema sin­ npr. u juznoj Moslavini. NajveCi dio govora ima prejotaeiju u kori­
tagmatskoj asimilaciji. Tu sklonost uoeavamo i u palataIiziranju su­ jenu, a prefiks je 0- nema, npr. jogefi, jotec, ali opal, okrenul. Pre­
glasnika ispred prednjih (akusticki visokih) vokala, sto se u prvom
jotaeije 0 nema npr. u Medimurju. Pojedinaene primjere prejotacije
redu odnosi na l, Ijede na n i d. Jaea iIi manja palataIiziranost l
susreeemo ispred a (Jana) i !? (Jfua).
(l' ili lJ zahvac5a veliko podruCje kajkavStine. U Kalniku palatalizacija
izostaje ispred f od 0, npr. dalf f. pte., ali dal!? n. pte. od dati, l!?ff
'ljeto', ali s~l(). To znaCi da je palata1izaeija stara, svakako starija
od prijelaza 0 >!?
Prijelaz etimoloskoga 0 u f «e=a) znaCi da su oni bili parnjaci
u vokalskom sustavu po otvorenosti. Kako se 0 od p=/ ne izjednaeuje
s (), znaCi da on nije bio u paru s njim. To odgovara ~injenici da je
u nekim govorima, a to se pretpostavIja i za Citav kajkavski sjever,
kontinuanta p=/ otvorenija od kontinuante etimoloskogao. To se'
moze pretpostaviti i za bednjanski razvoj, bez obzira na to sto se
tamo kasnije kontinuanta p=/ zatvorila do u. Refleks etimoloskoga
o jednostavno je "izbaeen" iz strainjega niza, a kako se nije jednacio
s () (barem prema literaturi), mogao je postati samo otvoreniji (~).
Osim toga, i a se dijelom, ispred nazala, zatvara do u.
Osim prijelaza, odnosno jednacenja 0 sa u i !? (u daljem razvoju
negdje rezultat takoder i) u kajkavstini postoji i "akanje", tj. prijelaz
o>a. Mogu se razlikovati dva slucaja. Na zapadnoj periferiji, u nekim
gornjosutlanskim govorima (npr. u Pregradi), gdje nenagla.seni vo­
kalizam ima sarno cetiri jediniee, a ~ini se da je tako i u nekim go­
ranskim govorima (Ravna Gora, Gerovo), "akanje" je najra.sirenije.
- - - U MedimuIju i nekim drugim govorima u tom se polozaju 0 jednaCilo
s u. U navedenim zagorskim i goranskim govorima u jednim se prim­
jerima 0 jednaCi takoder s u ("ukanje"), au drugima sa. U Pregradi
nalazimo - a: sab'ota, karin, kak'uot. ar'al, krampam, v'olam, p'uotak,
(mi) sma, te u:j'agJtda, bl'atJt D jd., muzani 'mozdani', m'~sJt, Jtt'ftva.
Otvorena ultima ima jednaeenje s u. U kratkom naglasenom slogu
doslo je do prijelaza u glagola hadi 'hodi', sto odgovara u drugim go­
vorima prijelazu u !? (h(}di). U Gerovu takoder vrijedi isto pravilo za
otvorenu ultimu, npr. damavina, zillast, ali selJt. Primjeri kao aknJt,
miZa 'noZa', kilkus, kilstyh mogu se protumaciti kasnijim pomica­
njem naglaska (kilkus < kakus). ---
82 Kajkavsko narjeqe Vokalizam 83 ~

ij
PREGLED RAZVOJA VOKALlZAMA VII. 1 U 21. e = e:: f zapadno Medimurje I
e 0 22. e = i ozaljsko podrucje
A. Ishodisni opcehrvatski vokalizam a
(=ishodisni srpski = ishodisni sIovenski)
a r
VIII. u 23. (if = a » ~ = ~ «e = f) Slavonija
u e 0 24. e = e ~ a < a Pljesivica
e a a 25. e > i Pljesivica
e o ~ Q
a r r
B. Kajkavski vokalizam IX. 26. (+-4) Bednja
Dugi slog
I. u 1. P > 9 ~ f} < 0 jug
sjever
.... i/ei U/eli u/ou +­ p =/
2.p >~<o
~
a 9 e=a .... ie (+-u) au +­ a (+ nazal)
~ 9 3.u >u zapad .... a
0 lie ao <E­
a r l' .... ~r a <E­ ~

II. I U 4./ = p > 9 jug Rod alofona (j) monoitongje pod akutom.
~ 9 5./ = P > f} sjever
a Kratki slog
~ 9 6./ > u ~ 0 < P sjeverozapad
a r 7./ > 0 ~ aw < p Hum/Sutla - naglaseni - nenaglaseni
8. +- 4 neki govori najugu
.... li U +­ p =/ li U
III. = II. bez l' .... e .... e
e=a e 0 +­ a 0
[ > ~r 9. +- 5 neki govori na qjeveru a
[,0 .... ~ a <E­
~ (e=f »~, 0 .... ~ a
IV. X. 27 (+-6) Turni
u a >~ «e) Dugi slog
~ 9 10. +- 4 neki govori najugu i .... u +­ u,/
~ 9
11. +- 5 neki govori na sjeveru e .... ~ 9 <E­ o
a
r e ~ .... e 0 <E­
P
e f, e .... ~ 9 <E­ 0, P
a,a .... a
V. u 12.p =/ 0 istocno MedimUlje
~
a
0 13.p =J =U Slavonija Kratkislog
~ a r 14./ = U ~ 0 =p zapadno Medimurje naglaseni
u,e,i .... u <E­ U, p, J
VI. u- 15. i! = a > ~, p = / = U Bilogora i! .... Y 9 <E­ O, P
.... a (JoE-a, r
~ 0 16. if a >~, p = J = 0 Podravina e =f,e ~ 9 <E­ O, P
~ a r 17. a = a, p = j-= u Pokuplje a, a .... a
18. a > ale (pak{!l) Bilogora
nenaglaSeni
19. a > ela (pekal) Pljesivica ....
i, u, e y u <E­ o,u
20. a = e «e = f) zapadno Medimurje
e=f .... ~ Q <E­ O, P
a a<E-a
a,a .... a
84 Kajkavsko narjeCje Vokalizam 85

XI, 28-30 Medimurje

N aglaseni slog

i,I ..... U <I- a,1i

Ii! Q
ie uo

~ ..... e 9 <I- a
'.?'
g ..... ~ a <I- a
N enaglaseni slog

i=e ..... i y. <I­ o = u

e=iJ ..... e a <I- a

28, (<I-

a)
5) Q =!
1>~,I>ie;6>9,{}>uO
0 istoeno Medimurje
i I
29.
b) I > ie,
5) Q 0 ~
e
> ~; i) > uo, {} > 9
! =u zapadno Medimurje
j
(<I-
J
- - - 30. krajnje zapadno Medimurje

Q = 0 ~! = u, a = ~ «e =~)
I=­
XII. 31 PlemensCina (Pregrada) .iJ;.-'
~, j
NaglaSeni slog ~

..... ';:
I u <l­ Ii, ij, j Ill.

i ..... li!i QU <I- a, p,1 •i­

(e=~»~ ..... ie uo <I- {} e1i•

(1=5»? ..... i) ~!
Ii! Q <l-
{.Q
..... e
(e=,»~
..... ~
9 <I- a ~ : -= -..:
-:03
. -....
(€={»i a <l- ii ~.. ~o:
A f ;;
l!2'";'
Nenaglaseni slog
'iI";I"ic
fc; 8= gi:..:a'..e
.­ -'i" ..as
::i!t
i ..... -a"" 111M
• C$f ... t
a,e,e,o ..... e
u
a
<I-

<I-
o,J,P,u
a, °
=o-~..e
~.~:e;~
f
• ":..

fl
--­
t'" 0•
l!'liI.t!:
g.!i.:e ::i!
~~~~
t t
-~:e.:€~~
::> ...... ,...:
~,i'!-:!!. ~ ~ il!~~i:!i
• ..t-l-l-l-l !~i~~

. II
= ~ te".e-~..!!·
II>

!.mO<l++ :.It,.. ......

• •
.....
•!j~:c
..:11.
='i
.; 8
i
1
.. I:

V. Zei!evic, FOTWwske neutraltzaCLj'e

 5. KONSONANTlZAM

Konsonantizmi svih kajkavskih govora mogu se izvesti iz jed­

noga ishodisnoga, osnovnoga kajkavskog konsonantizma, odnosno
mogu se svesti na jedan zajednicki konsonanbzam, koji ima ove je­
dinice:
- sonanti - opstruenti
w m p b f

I r n t d

j 1 n c s z
t' d'
c s z
k g x
Taj se sustav razlikuje od ishodisnoga hrvatskoga sustava u FO
po tome sto se pretpostavlja postojanje dvousnenog sonanta w (1j),
a ne labiodentalnog sonanta v.
S obzirom na tu osobinu, treba po6i od starijega stanja, kada
u hrvatskom jeziku w jos nije preslo u v. To kajkavski vokalizam
na prvi pogled povezuje sa slovenskim ishodisnim sustavom uFO,
ali postoji bitna razlika, i to vremenska. Drugo po eemu se ovdje su­
ponirani konsonantizam u sonantskoj podskupini razlikuje od isho­
disnoga hrvatskoga i slovenskog sustava jest izostanak r'. Naime, u
kajkavstini taj je sonant svuda otvrdnuo, u jednim polozajima, iii se
rastavio na slijed rj, u polozaju ispred vokala (koji su obieno e i a).
Medutim, moze se postaviti pitanje je Ii, s obzirom na relativnu kro­
nologiju, moguc sustav u kojem postoji w, na jednoj stram, a nema
vise rt, na drugoj strani. U kajkavstini takav ramoj palatalnog r' nije
dosljedno proveden kao u slovenskom jeziku. Prema morje, zoIja, or­
jem imamo r u imenica s nastavkom -ar (kao ribar), G jd. -am (ri­
bam). To se moze tumaCiti otvrdnucem r, koje u N jd. nije pred vo­
kalom i njegovu generalizaciju u drugim padezima. No to se takoder
uklapa i u arealni raspored, gdje na jednom kraju pojava zahvaca
sve primjere, a na drugom samo neke.
1. Sto se tiee opstruenata, treba poCi od toga da je f hilo u sustavu,
sto se moze zakIjuciti prema daljem razvoju vokalizma, upravo pre­
rna sudbini w. U velikoj vecini govora w je preslo u v, kao i na osta­
10m hrvatskom podruCju, osim u nekim govorima susjednima sloven­
skom jeziku, npr.u-d:ijelu Pljesivickog prigorja. U govorima u kojima
88 Kajkavsko naIjeCje
je rezultat procesa v, razvoj je otiSao dalje nego u drugim hrvatskim
narjeCjima. U dijelu distribucije - ispred opstruenta i u final nom po­
lozaju rijeCi - v se poceo ponasati kao opstruent, tj. postaje zvucni
parnjak bezvucnome f, pa dolazi do jednacenja po zvucnosti, npr. krf
- krvi (kao mlat - mlada), fkral - vlovil. U polozaju iza opstruenta
ponaSa se i dalje kao sonant, npr. sva:k, tvoj, tj. prethodni se op­
struent ne jednaCi po zvuenosti.
Ako se apstrahira 'razvoj r' i w, 0 kojem je bilo rijeCi, prva je
promjena u sustavu prijelaz palatal nih dental a t', d' medu palatalne
afrikate, odnosno u afrikatu i poluvokal j.
2. Sto se tice sudbine t', treba odgovoriti na pitanje je Ii taj palatali­
zirani dental preSao izravno u c (c'), tj. je Ii se izjednacio sa starim
(5, iii treba pretpostaviti medufazu t' > C > 15, kao sto to cini Junkovic
(1972), a prije i ja (l988);-Na:-jugozapadu kajkavskoga podruCja ra­
zlikuje se i danas 6 j C, a u nekim slavonskim scakavskim, staro­
stokavskim govorima sarno je jedna palatalna afrikata - c. Ako pret­
postavimo razvoj t > C, jugozapad cuva starije stanje, a u veeem di­
jelu kajkavskoga narjecja te dalje na istoku, u Slavoniji, dolazi ka­
snije do jednaeenja (c= c) > c. Ako pak u veCini kajkavskoga narjecja,
i opcenito u zapadnoj Slavoniji, pretpostavimo izravan prijelaz i jed­
nacenje tt > c, onda je u ranom razvoju kajkavStine postojala rana
izoglosa t' > 6 = c - t' ::::: c.
S obzirom na taj razvoj, treba istaCi da je prasl. c vjerojatno fo­
netski bilo c (e), tj. nije trebalo biti "tvrdo", stridentno, jer opreka
po stridentnosti nije postojala: nestridentnost parnjaka palatalne be­
zvucne afrikate nije bilo. Prasl. c fonetski je moglo biti kao i da­
nasnje rusko te slovensko c,koji su fonetski c, Naravno u pojednim .
. dijelovima (dijalektima) kasnoga praslavenskoga ta je vrijedednost
mogla biti i razlicita. U (novo)stokavskom, gdje t' (i d') postaje 6 (I
j), staro c moglo je biti i ranije fonetski stridentno, tj. i fonetski c,
mje, pak starije (fonetski) nestridentno c (fonetski C) postalo stri­
dentno c prl pojavi nove palatalne bezvucne afrikate (novih palatal­
nih bezvucnih afrikata), tako da bi bilo dovoljno razlikovno od no­
yoga c.
Razvoj d' (po kojemu se inace dijele Cak i skupine slavenskih je­
zika) u kajkavskom je narjeCju, a takoder i u sjeverozapadnoj sto­
kavStini (sCakavStini), bio dvojak. Na istoku taj razvoj ide zajedno
s razvojem f, tj. d' prelazi u palatalnu afrikatu, i to iIi meko j ili
3'. Na zapadu mu je sudbina ista kao u vecem dijelu eakavskoga nar­
jecja i u slovenskom jeziku, lj. izjednaeuje se s j W, odnosno prelazi
u njega. Junkovicevo misljenje da je u ranijem razvoju d' > j na
sjeveru, a d' > j na jugu, pa da se to poklapa s razvojem p (:> iii 9
;i: 0), nije prihvatIjivo. Takve promjene u rasporedu izoglosa (pogo­
tovo u kratko vrijeme) nisu moguee. Zapisi ne mogu uvijek sigurno
svjedoCiti 0 stanju u zivu govoru nekoga mjesta iii kraja. Isto tako,
izofone, i vokalske i konsonantske obicno se ne poklapaju na kaj­
kavskom podruCju, a ne teku cak ni paralelno.
o apsolutnoj kronologiji bilo je dosta govora u literaturi; misIje­
----nj!rse razilaze za pola milenija, tj. neki su istrazivaCi mislili, npr.
Konsonantizam 89
Belie, da je do razliCitog razvoja t', d' doslo prije pretpostavljenog do­
laska Juznih Slavena na Balkan, znaei prije VI. st., dok su drugi
mislili da je to moglo biti tek u IX. st. S obzirom na tijek izoglose
te na odnos s drugim ranim izoglosama koje sijeku juznoslavensko
podruCje u smjeru sjever-jug, a takoder i s obzirom na cinjenicu da
i danas na Balkanu imamo t' i d', pokazao sam da je razlicit razvoj
otpoeeo na Balkanu, i to u periodu od VII. do IX. st. (Loncanc 1989).
3. S razvojem d' i t' povezan je razvoj skupova st.' « stj ::::: skj) i zd'
« zdj ::::: zgj). Ti su skupovi veomavazni u oblikovanju juznosla­
venske skupine. Medutim, u kajkavstini su oni bitni i za inventar
suglasnika. Na zapadu, osim moZda na jugozapadu, te u dijelu slo­
venskoga jezika, upravo na njegovu sjeveroistoku (u perifernim go­
vorima panonske baze koji granice s hrvatskim. govorima), razvoj d'
nije isti kada je ono samostalno i kada je u skupu zd'. Samostalno
d' preSlo je u j, a skup zd' razvija se pareleno sa skupom st': st' >
se, zd' > i3'. Prema tomu, i u zapadriom dijelu kajkavskoga podruCja
u sustav ulazi zvucni parnjak palatalne afrikate, sam,o sto mu je po­
lozaj speclfican.
Ramovs je pretpostavljao, a to prihvaea i Rigler, da je tako bilo
na cijelom slovenskom poel'Ucju, a ne sarno u prekomurskom dija­
lektu i drugdje u panonskim slovenskim govorima, gdje postoji i3',
tj. skup zd' dao je najprije i3' kao ~to je i st' dalo Be, Ii kasnije je Z3
pres]o u Zj (kasnije u nekim poIozajima i u Z). Na dijelu sjeveroza­
padnoga slovenskog jezienoga podrucja, uz podrucje gdje je i danas
i3', mozda je i takav razvoj moguc. Medutim, uz cakavsko podrucje,
gdje je d' u skupu imalo siguxno istu sudbinu kao i kada je bilo sa­
mostalno, tj. zd' > ij (preSao je uj), sigurno je tako i na smoednom
slovenskom podruCju. . .
4. Na jugozapadu kajkavskoga podruCja na mjestu skupova st' i zd' da­
nas su Biz, Kako su paralelnim razvojem dobivene nove jedinice
u suglasnickom sustavu, pretpostavljam da je i tu otpocetka razvoj
skupova st' i zd' bio paralelan. Moze se uzeti da su ti skupovi vrlo
ranD presli u st' i zd' pa onda u Be i zj. Medutim, moguee je, a mozda
i vjerojatnije, da su st' i zd' tu (na JZ) presli u Be i zj kada i t' u
c, a d' u j. (Obieno se za sliean razvoj izvodi kako st', zd' najprije
prelaze u se i zj, a onda jednaeenjem po mjestu izgovora u B6 i zj.)
. Medutim, fonetski je takav razvoj manje vjerojatan.Pretpostavljam
da s i z u tim skupovima prelaze s u Ii i Z odmah cim se nadu ispred
c i j, tj. u istom trenutku kada se pojave palatalne afrikate.
Razvoj z od zj, paralelno sa S od s6 pretpostavlja i Popovic
(1960), dok je Belic pretpostavljao da je z nastao od Zj: "Mjesto s6
(eabvskog se) ovaj govor ima sarno -s- umek~ano, koje jasno poka­
zqje, da je tri bilo, nekad -se-, pa se drugi dio reducirao, isto onako,
ako gto mjesto ij imamo u Iijemu -z- umeksano." (Belie 1929:226).
Kako je u jednim govorima, istocnima i sjeveroistoenima, (ne sje­
vernima, kako navodi Junkovic 1972) d' > 3', a na jugoistocnom po­
drucju d' > j, oni su imali razlieite konsonantske sustave: ujednima
se zvuena palatalna afrikata ostvaruje samou skupu i3', au drugome
izvan toga skupa. U prijelaznim gov,Qrima, koji se nalaze izmedu ta
90 Kajkavsko narjeCje
dva podruCja, u jednim je kategorijama d' > $ a u dnigima d' > j,
npr. u govorima na varaZdinskom podrucju. Medutim, u tim govo­
rima to nije treca vrsta konsonantskog sustava, nego isti sustav kao
i u onih govora u kojma je d' > $, samo je distribucija toga nesto
drukcija, tj. $ je u njima manje cestotan. Junkovic kaze: "U sustavu
u kojem g dolazi sarno u skupu ig, ... nema opreke i - g jer se ti
fonemi nikada nisu ostvarili u istom polozaju. Zato se ig paradigmat­
ski suprotstavlja kao cjelina jedinici i, tj, ig nema znacajke dvocla­
nog skupa, nega slozenog fonema, konsonantskog diftonga. (... ) U od­
nosu na druge razlikovne jedinice, g je samostalan: usp. skupove zg,
zl, zm, ir, Zu, i sI., u kojima su g, 1, m ... sintagmatski i mogu biti
clanovi fonoloske paradigme. Drugim rijecima, u sustavu II kao cje­
lini 19 djeluje kao dvoclani skup u kojem g ima vrijednost fonema,
a u vezi zg * i kao jedinstveni, nerasclanjivi fonem u kojem ima vri­
_ _ jednost fonodijakritickog obiljezja." (Junkovic 1972:80)
U nekim govorima taj se nesklad uklanja, i to na dva suprotna
nacina u dvije vrste govora: (1) U jednim gavorima pod utjecajem
tudica, ;3' se ostvaruje i izvan skupa z;3', (2) u drugima i to (a) na
kompaktnom podrucju dije1a pljesivickoprigorskog govora, (b) u za­
parinozagorskim govorima, ;3' otpada i ostaje sarno i iIi 1. Paralelno
s tim skupom otpada i i! u si! pa ostaje s iIi § (npr. maiani - dvoriiia,
Radboj kod Krapine). U biti je rezultat u 2. skupini isti, iako nije
ista fiziCka, fonetska realizacija i ii, i). Razvoj je takoder mogao
biti isti.
Prijelaz d' >j ne mora biti mladi od gubitka opreke po zvucnosti
na kraju rijeci, kao sto misli· Junkovie (72, 211), i tu se slazem s
Riglerom, jer ima i danas kajkavskih govora s tom oprekom, kao 13to
postoje i oblicije;j, pave;3', sa zvucnim ;3' na kraju rijeci. Ti oblici, pak,
za koje oni nisu znali, govore protiv Ramovseve hipoteze (koju pri­
hvaca i Rigler), tj. daje c ujei! i s1. postalo od *tj, a to opet inverzijom
od *jt (*jejt), vee je rijec 0 normalnoj, starijoj pojaVi, normal nom sta­
rijem obliku imperativa (jed'). 0 tom imperativu svjedoci i vii! (od
*vi;3', na Bilogori, gdje je - c zbog nepostojanja zvucnih suglasnika
na kraju rijeei). Junkovic je opovrgao nastanak c od tj primjerima
kao lajt, gdje ostaje jt, cemu se mogu dodati i infinitivi do:jt(i}, uz
prezent dajdem, gdje se euva skup jt.
6. Prijelaz v > x(k) i x(k) > v(j)
Za (novo)Stokavske govore tipicno je uklanjanje velarnog bezvuc­
nog spiranta x(h) iz sustava i njegova zarnjena, radi uklanjanja zi­
jeva, sa v, odnosno umetanje v na mjestu etimoloskoga x. Za kaj­
kavstinu se, suprotno tome, kao jedna od njezinih karakteristika na­
vodi euvanje·x u nacelu (Ivic), kao i pojava sekundarnoga, protet­
skoga x ·ispred r. Iz literature je pak poznato da je u istocnim kaj­
kavskim govorima doslo takoder do nestanka x iz sustava. Manje je
poznatoda se u kajkavstini dogadala i suprotna zamjena, tj. v > x.
Na to se osvrnuo Junkovic (1972), ali samo na jednu ogranicenu za­
mjenu, i to sarno naprijelaz prijedloga i prefiksa v{-), od vx(-)llvb u
x. Medutim, u nekim govorima, npr. u Goli u Podravini, u x prelazi
i intervokalni v, npr. saxa < sova, krox(a) < krov(a). Prema tome,
Konsonantizam 91
imamo ovdje zanimljivu pojavu da u istom mujecju u jednim govo­
rima prelazi x u u (i uj), au drugima u u x, dok je. za cijelo podrucje
karakteristicna pojava sekundarnoga protetskog x.
Junkovic kaze da u krapinskim govorima u x prelaze u i f u sku­
povima tipa KK-, KKK- te i v u duljem liku toga prijedloga vu, npr.
h Krapinu, htopiti, hdovica, hu(t€) (Junkovie 72, 103). U tim sIu­
cajevima treba poci od· toga da je ux presao prijedlog v, koji zapravo
nema lik, morfonolosku varijantu f, bez obzira na to 13to se on, barem
danas, ispred bezvucnih suglasnika automatski realizira kao bezvuc­
no f, kao 13to se i prijedlog z realizira automatski kao s u istom po­
lozaju (i kao fls u odredenom polozaju, tj. ispred prednjonepcanih
glasova). Medutim, to mozda ne bi pojasnilo prijelaz i prefiksa u- u
x- ispred bezvucnih, npr. xtapiti, koja rijec obicno glasi {topiti. Sma­
tram da se ne moze govoriti 0 prije1azu f > x, iako bi tada postojala
paralela sa suprotnimrazvojem, tj. x > f u mefki prema mexek. Vje­
rojatnije je da je do nastanka x- ispred bezvucnih 13umnika doslo jo13
u doba kada v nije jos (dijelom) prestao biti sonantom i postao sumni
zvucni par 13umniku f To isto moze vrijediti za -x u krax, iako je
ovdje moguc i prijenos x iz ostalih padeza..
Prijelaz x > v(j) tumaci se fonetskim, artikulacijskim i akustic­
. kim, ali i sustavnim razlozima. Fonetski su razlozi neizrazita, slaba
artikulacija i perceptivnost. Zato x otpada; redovito je tako na kraju
rijeci, a izmedu vokala umece se v u 13tokavskim govorima, odnosno
v i j u kajkavskim, da bi se izbjegao zijev, odnosno x prelazi u v(j).
U kajkavstini niski v dolazi uz niske vokale, a j uz visoke, odnosno
neniske, npr. gra, vr, buva; sneja, maeaja, -aj u L jd. a-deklinacije
(npr. kravaj). Mislim da ipak treba govoriti 0 prijelazu v/j, barem
u kajkav13tini, a ne 0 generalnom otpadanju, te onda 0 sekundarnom
umetanju v(j) da bi se izbjegao zijev. Tomu u prilog govori primjer
u kojemjej na kraju rijeCi i nema alternacije s nekrajnjim polozajem
iz drugih padeza iIi rijeCi, tj. -aj. Lik gn;:j, uz grf}:, moze se tumaciti
kosim padezima, kao grf}:ja. Junkovic tumaci prijelaz v > x sustav­
nim, cestotnim razlozima, tj. malom cestotom· x, 13to se moze prihva­
titi.
7. U dijelu kajkavskoga narjecja popunjava se prazan pretinac u pod­
sustavu afrikata:
.a
c
c 3
~
tj. uvodi se u sustav nepalatalna afrikata 3, zvucni parnjak bezvucne
nepalatalne afrikate c, ujedno i nepalatalni parnjak zvucne palatalne
afrikate j. Mrikata nastaje od z u slijedu zg, dakle u susjedstvu s
g. U pocetku je to vjerojatno samo alofon spiranta z utom polozaju,
npr. bri3gati, m03ga, kao i danas u nekim govorima, jer se javlja
samo u tom polozaju.Fonetski se javlja i u sandhiju na mjestu za­
vr13noga c ispred zvucnoga sumnika, npr. stri3ga, iako u tom polozaju
moze biti medija, tj. zvucna napeta afrikata, a ne zvucno .nenapeto
3. Kasnijim pojavljivanjemi izvan slijeda· 3g, npr. bri3noti, m03ek,
:5 pos!~ fonem integriran u sustav.
92 :KJiUkavsko narje<;ie Konsonantizam 93

8. U daljem razvoju, svakako Dakon 16. st., dakle u 2. razdoblju kaj­ izjednaCuje Be s prvim (r-). U morje i sl. dobiven je sHjed rj, koji se
kavstine, u njezinom veeem dijelu dolazi do uklanjanja palatala Ii i izjednaeuje s novim skupom rj kao u korje (od kora), perje.
I. To ce biti zbog njihove slabe funkcionalne optereeenosti iIi even­ Osim naprijed. navedenih skupova, dobiveni su i novi skupovi pa­
tualno u nekim rijetkim govorima zbog pojave novih I i Ii (lj, nj). latal+j, upravo z, s, c, c, (gles), gdje nema adekvatnog odnosa kao
(V. t. 9.) kod dentala. Karakteristika je tih skupova, kao i skupova sj, zj, da
JOB kasnije i i, rjede n palataliziraju Be ispred prednjih vokala, prvotno ostaju nepromijenjeni1•
ali bez fonologizacije, te it iii I, n' iIi Ii ostaju saroo pozicijske vari­ Skupovi s t, d, koji ukljucuju i stj, zdj, ostaju nepromijenjeni.
jante. Njima se pridruzuju i skupovi s labijalima. Kasnije u nekim pojedi­
nacnim govorima, odnosno manjim izdvojenim podrucjima, dolazi do
njihove promjene, jotiranja odnosno zamjene. U nekim govorima (po­
9. Skupovi dravskima) u skupu L+j zamjenjuje sej s I, dok skupovi s dentalom
ostaju uglavnom nepromijenjeni. To ee biti analogija, prijenos prema
9.1. Sekundarni skupovi s j (Kbj) starijem liku Lj, npr. grmle prema umIa, zdravje prema snopje <
Otpadanjem poIugIasa do XI. st. u sIijedu Kbj-, gdje je on bio snopje. Negdje dolazi do promjemrt-skupa s dentalima t, d. To ce vje­
u slabom poIozaju a gdje je j pripadalo i drugom morfemu, upravo rojatno biti rezultat utjecaja kontaktnih govora, veeinom (novo)Sto­
sufiksu, dobiveni su na granici morfema sekundarru skupovi. Prije kavskih, upravo import, znaCi ne fonoloska promjena u sustavu, nego
otvrdnjavanja r' iIi njegova rastavIjanja na slijed rj (do XII. st.) den­ zamjena, ugledanje najezik adstrat, npr. premagrobje, snopje, saroo
tali su se razlikovali od palatala i od skupa dental+j, pa je postojao tako u Reki, utvrduje se c~itje i cfJi?ice, li:stje i li:sce te samo cvrtje
ovakav odnos: "peeena jaja".
D P (Junkovic 72, 82) Skupovi lj, nj, za koje se veze i sudbina l, n, kako je naprijed
I. reeeno, do kraja 1. razvojnog razdoblja ostaju nepromijenjeni, a za­
Dj tim u najvecem dijelu kajkavstine dozivljavaju sudbinu tj. nestaju r"
iz SUStava zbog male funkcionalne optereeenosti.
t-~ d-i; st - s~ zd Z3 Oni iz sustava nestaju ukidanjem opreke po palatalnosti. Obicno
\./ \./ \./ \./ je to depalatalizacija, prijelaz j > i, te manje, prijelaz Ii > n, npr.
tj dj stj zdj lu:di, zemla, kniga. Kod Ii obicna su i dva druga procesa: (a) Naj­
ceseeje rastavljanje na slijed nazala ij, dakle s osaroostaljenjem, fa-:
r -r' I- I n - n s - B z- z nologizacijom palatalnoga elementa, u obliku j, i to s anticipacijom
\./ \./ \./ \./ \./ j, dakle u slijed jn2• '
rj Ij nj sj zj U pocetnom se polozaju slijed jn negdje rastavlja umetanjem,
Kod labijala je postojao nesto drukciji odnos, tj. na jednoj je stra­ metatezom, sada stvarnoIIL, iduceg vokala, npr. Ii~ga > j~ga, ~mu
ni bio labijal, na drugoj iabijal+I i na trecoj labijal+j: > ,Wmu «*j~nmu).
L- LI 1 U cije10m srednjo,iuZnoslavenskom dijasistemu ta se skupina mole ):Iodijeliti na tri
\./
podskupine, l;j. II obzirom na karakteristike ta skupina mole imati tri razliCite sud­
Lj i to
bine: a) osbQe nepromijeI\iena, kao i u klijkavstini - sj, Zj; b) otpada j - ij, & >
c, 3; c) s i z se palataIizir$; &, Z).
p - pI b - bi v - vI
2 Katkad se za tu pojavu govori da je rijee 0 metatezi, medutim to ovdje nije sluCig.
\/ \/ \/
Metateza bi pretpostavljala ruVPrije nj (n+j), a nema nikakvog dokaza da se 11. nl\i­
pj , bj vj prije rastavlja na slijed n+j, pa onda metatezom dajejn (j+n). Metateza bi tako(ler
mogla pretpostaviti da je n slivnik, afrikata, sliven od n+j, kao lito je to npr. c
Ovdje prema Iabijalu nema palatalnog Clana, nego slijed iabijal (tj. ts}. Drup je stvar lito se, premda krivo. afrikate Conololiki interpretiraju kao
dvije jedinice, lito one u nekim jezicima jesu, a ne kao jedna. Dakle, Ii nije ni slive­
+ (epentetsko) I. nik, nego jedinstven gJas i Conem. On je istGvremeno i nazal i palatal, kao §to je
i dental. Obiljeiija su mu simultana, ne sukcesivna, segmentna. Metateza je vjero­
9.2. S obzirom na vrstu suglasnika, njegovu artikUIaciju i akusticka obi­ jatno HPullka etimologija", zasnovana na hrvatskoj knjiZevnoj grafiji za Ii, tJ. nj.
Ijeija razIikuje se nekoliko skupina, koje onda imaju i razlicitu sud­ Eventualno bi se mogJo misliti da je rijee 0 metatezi u primjerima kao tr;jne, gllje
binu. je prije zaista bio skup nj. Medutim, u takvim prill\.ierima, gdje je jn na mjestu
sekundatnoga skupa nj, nema metateze nj+jn, jer je nj najprije preSlo u Ii, tj. izjed­
Prvu skupinu eini r. 0 r' je vee bilo govora; ono vrlo ranD nestaje nallihLB. sa starijim Ii, kao i sekundarno lj u 1, l\iihov razvoj ide paralelno, a onda
iz SUStaVa, izjednaCuje Be s r iIi s Tj: u ribara drugo r otvrdnjava i se Ii rastavlja, pa je tr;jne kao i $vi;jn.a.
94 Kajkavskonarjecje.

b) Drugi je nacin prijelaz palatalnoga nazala u nazalni palatal,

nazalnoj (j), a zatim negdje denazalizacijom i u obicnoj, npr. kon(a),
nr;ga, br;na (=Bednja) > koj(a), jeg(}, bfja > koj(a), jr;ga, ~a (Za­
gOIje, Gorski kotar). .
Konsonantizam 95

!
dvostruki oblici: s cerfji i, noviji, s cr-. kao rezultat interferencije,
npr. "eereip i c~i:p, pa cak is divergencijom u znacenju, npr. cer¢i:vo
"crijevo" (uz starije drobo).
c. Razjednaeuju se dva zubna suglasnika u sIijedu tl, dl > kl,

i1

Il

Sekundarni skupovi lj i nj, kao sto je vee spomenuto, veeinom gl, npr. tlaka, dl¥:to > kl'aka, kl'aiJiti, gl¢:tvo.

dozivljavaju dalje promjene, i to obicno prelaze uJ i n. U tom slucaju d. Teze je protumaciti prijelaz tm > km-, npr. kmica.
moguca su dva odnosa sa starijim lin: (a) izjednaeuju se s njima, e. Skupovi sa x

i (b) rjede, razlikuju se od njih jer su stariji J i 71, prije toga dozivjeli a) Gubi se taj spirant u skupovima xr-, xl-, posebno u skupu

promjenu. Stoga su danas moguca tri stanja: sxr-, npr. sra:nen, ra:niti, la:t «hlad).

1. lj, nj :;t: 1 n jer:

b) Dobiven je skup -xk- « -gbk-, -kbk-), koji u nekim govorima

a) lj, nj = lj, nj :;t: J 71,

> aa) I, n,
prelazi u f, kao i u nekim drugim polozajima, npr. lexko i lefko, mex­
ab) l, n/jn/j/j/ ko i mefko. Na kraju rijeci taj se skup rastavlja nepostojanim !? pa

b) lj, nj > 1 n :;t: I, n< J 71, se taj x osamostaljuje, npr. lexek, mexek.

~ ObiCna su pojednostavljivanja skupova s v.

2. (lj, nj > J 71,) > l, n.

a) U skupu vl na pocetku monemaiizakonsonanata.npr.la:s.

Kasnije lin mogu dozivjeti daiji razvoj.
la:t, sl¥:ci, zabiljezeno vee u 16. st. (Junkovic 72, 82). .

b) U bv, tvr, vstv, npr. oberh, trdi, kralestvo.

c) Na pocetku monema ispred s, zr, npr. si, se ,;svi, sve".

g. Ispada d u nekim govorima u skupovima dn, dn, npr. i?na

10. Inovacije u distribuciji uz j¢na, ti?:ni uz tjfJ:dni.

10.1. Najznacajnijaje inovacija u distribuciji konsonanata ukidanje opreke h. Ispada g ispred d na pocetku monema, npr. di, de "gdje", da

po zvucnosti na kraju rijeci, i to prijelaz zvucnih konsonanata u be­ < gda, dQ < gdo u nekim govorima.

zvucne. Apsolutnu kronologiju nije moguce odrediti. Nije bio, narav­

... no, istovremen u svim kajkavskim govorima, na svim kajkavskim po­
drucjima. Vjerojatno se sirio od zapada na istok. U svlm govorima 11. Kajkavski konsonantizam nije dozivio tako velike i razlicite promje­
taj proces nije zavrsen ni danas. Mogio bi se misliti da je u nekima ne kao vokalizam i prozodija i u njemu nema tolike raznovrsnosti.
od njih koji su u kontaktu s novostokavstinom ta opreka na kraju Ipak i za konsonantizam vrijedi da ga karakteriziraju promjene ta­
rijeci revitalizirana, obnovljena; mozda u nekim govorima stvarno i kvoga ranga koje su drugdje vazne za slavenske jezike u cjelini, pa
jest tako. Meautim, jma kajkavskih govora u kojima tosigurno nije i za slavenske skupine jezika (npr. sudbina *d').
sekundarno, nego u njima ta opreka nije nikada ukinuta. Moguce
je da se euva u kontaktu s (novo)stokavskim govorima, tj. da je sva­
kodnevni kontakt jednog i drugog govora sprijecio dll se ta opreka
ukine. Dokaz za to da opreka nije bila ukinuta jest j na kraju rijeci
u 2. I. jd. imperativa u primjerima j¥3.. POV¥;5, prema j?cte, povfjcte.
Da je opreka po zvucnosti u tom polozaju ukinuta i posHje obnov­
Ijena, to se u tim primjerima ne bi moglo dogoditi jer u drugim obIi­
cima u promjeni nema ;5, koje bi se izmjenjivalo s C, a tih oblika
nema niti u kontaktnom (stokllvskom) govoru.
U 16. st. bilQ.,ie...yec govora u kojima je opreka po zvucnosti na
kraju rijeci bila ukinuta, jer se to sporadicno, kao greska, ocitovalo
u pismu, npr. harag (=haraj, Vramec, Postila 52b), uz OOrach (=00­
rae, Vramec,Kronika 41, 1275; Junkovie 1972, 83).
10.2. Karakteristicne su neke pojave upromjeni starih skupova.
a. Prijelaz x u § u skupu xt-, sto je zahvatilo i neke slovenske
govore, npr. str;l "htio".
b. U poeetku se skup cuva na cjeIokupnom kajkavskom
podrucju. Danas inia perifernih govora gdje se, samostalno iIi pod
utjecajem susjednih govora, e zamjenjuje sa c: crn, crlenec (Reka).
Meautim, u kajkavskom "punogJasju" ostaje c: cereisna. JavlfaJu se
 6. MORFOLOGIJA

Razvoj kajkavske morfologije doveo je, kao i razvoj hrvatske

morfologije uopce, do pojednostavljivanja praslavenskoga stanja, i to
s obzirom i na postojanje morfoloskih kategorija, i na sredstva ko­
jima se kategorije izraiavaJu. Kajkavsko naIjeCje, odnosno njegovu
glavninu, u morfologiji karakteriziraju ove osobine:
a) od inovaeija: gubitak dvojine, smanjenje broja tipova deklinaei­
ja, gubitak vokativa, komparativni sufiks -<!!)s-, gubitak nesloZe­
nih preteritalnih vremena, jedan futur s biti;
b) od Cuvanja starijih erta: supin, posebni oblici za DLI u mnozini.

1. Dvojina. U velikoj vecini kajkavskih govora danas nema dvojine kao

gramaticke kategorije. To je jedna od bitnih osobina po kojoj se kaj­
kavstina odvaja od slovenskoga jezika, odnosno po kojoj se slovenski
jezik, cuvanjem duala, odvaja od hrvatskoga i drugih juznoslavenskih
jezika. Kao i u vecini hrvatskih i srpskih govora, u dijelu kajkavstine
razvila se posebna konstrukcija s brojevima 2, 3, 4 za NA, u kojoj
se pojavljuju posebni oblici imenskih rijeei, ukljucujuCi glagolski pri­
djev radni. Primjer: dlJa!ltri/lcetiri stoia stoj~. U govorima u kojima
postoji ta konstrukcija imenski oblik u njoj m. r. jednakje G jd. (npr.
stoia, brata). Oblik s. r. ima nastavak -? (odnosno -e ... i s1. u rezul­
tatu neutralizacije), npr. (2, 3, 4) i!!t!!, korit!!. To je oblik koji ne od­
govara ni jednom drugom obliku s. r., kao sto ni oblik pridjeva za
m. r. (npr. 2, 3, 4 dobra stoia ... su ostala nije jednak niti jednom
drrigom obliku m. r.) Za z. r. oblik u konstrukciji s tim brojevima
jednak je NA mn. (npr. dlJ!!, tri i~n~). Sigurno je tu bio isti nastavak
kao ius. r. (-?), ali zasad 0 tome nema potvrde iz zivih govora.
U nekim goranskim govorima (npr. u Lokvama}--poseban oblik
za NA dolazi samo uz broj dva (uz 3, 4 dolazi mnozina), pa se tu
moze govoriti 0 pravoj dvojini (nema potvrde za druge padeze
dvojine).
U vecem broju govora izgubljen je svaki trag dvojine, tj. i u NA
uz brojeve 2, 3, 4 dolazi mnozina, npr. N 2, 3, 4 bratills~lallz~n~; A
2, 3, 4, bratells~la!lz~n~. U rijetkim govorima uz slovensku granicu
u Zagorju postoji dvojina kao u susjednim slovenskim govorima. U
16. st., sudeei po pisanim tekstovima, dvojina u kajkavstini postoji,
ali saroo kao fakultativan izbor.
Oblik oli, prema aka, danas mn. i-ileklinacije, ostatak je dvojine.
98 Kajkavsko narjeCje Morfologija' 99

2. Deklinacija. 1. U deklinaciji je u velikoj veCini govora iz sustava

nestao vokativ kao poseban padez, u cijoj se sluzbi pojavljuje nomi­ PREGLED IMENICKIH NASTAVAKA
nativ. U nekim govorima postoji vokativ kao posebna kategorija, iako
poseban oblik ima sarno jedna kategorija imenica zen ski hipoko­
ristici na -a, (npr. Bii:ra iIi B'ara, V B'aro - Bilogora, Turopolje). Vrstaa V?,stalj Vrstai
Susreeu se ostaci V kao BoZe, uz BokllBog, ISl+se u veCini govora. (Z+M) (Z)
Broj padeza se kreee od 12 do 14: M S
I. 12 = 6+6, po 6 ujd. i mn.: N, G, D, A, L, I N lit -o/-f}, -0 -a, -0 lit
II. 13 a) 6+6+ 1, dodaje se poseban oblik NA uz 2, 3, 4, iIi G -a -f}, -i* -i
b) samo uz broj 2 (prava dvojina)
c) 7 +6, u jednini postoji i V,
III. 14"" 7+6+1, ujednini postoji V, zatim postoji i poseban oblik
J
e D -u, -e.' -i ~,-i ..
-i -e
d A ""GIN =N -u,-o;-a =N
za NA uz brojeve 2, 3, 4. n --------­

Od drugih sinkretizama koji zahvaeaju deklinaciju u cjelini doslo i V (=N) (=N) (-0, =N) (=N)
I-­
je do izjednacenja DLI u nekim istocnim govorima, i to iIi fakulta­ n =m. (~cesce
tivno (neki medimurski govori), ili, rjede, potpuno (neki bilog9rski a L -u,~, -i =D -I, -Eil
govori). nego u m.)
-o,-u,-om, -ij-, -j-, ~
2.2. Broj tipova deklinacija smanjio se na dva nacina. Od sustava koji I -om/-f}m, -om -um,-u(m), + nastauci
se osnivao na deklinaciji po osnovama, nastao je sustav koji se uglav­ -oj fTurste
nom osniva na rodu. Od dvojakih deklinacija mekih i tvrdih, a- i
ja-, zatim 0- i jo- (zapravo jlj-) za muski i srednji rod, i-deklinacije N -i -a,-f} -f}­ -i
------­ ~-
za muski i zenski rod te konsonantskih deklinacija nastale su tri de­
-of/-f}f, -i(x), ~,-i(x), ~, ~, -i(x)*,
klinacije: G -I, -i(x)*
", -lSI,-a -I, -a ~,-i
(1) za imenice muskog i, s nekim razlikama, srednjega roda (po
nastavku G jd. nazvana a-vrsta); M =m.(-ima,
n -om/-f}m, -(Wam, -ama,
(2) za imenice zenskoga roda koje u N jd. ne zavrsavaju na kon­ D -amcesCe -am,-ama
-am,-ima
0 -om,~
sonant (nego na -a), po kojoj se dekliniraju i imenice m. r. koje ne negoum.)
zavri3avaju na konsonant (po G jd. naziva se Ii-vrsta); Z
(3) za imenice zenskoga roda koje u N jd. zavrsavaju na suglas­ i A -f} =N =N =N
nik i-vrsta, nastavak G jd. starih zenskih i-osnova. n
~(x), -i(x),
a ~(x), -i(x), -a(x), -aj, -Eil(x), -i(x),
Od starih dvojakih deklinacija, meke i tvrde,. u imenica m. i s. L -a(x), -aj,
-ima -am,-ama -ima,-ama
roda ostala je razlika u o/Ij-nastavcima (prijeglas), I jd. i D mn. za -ima
m. i s. rod, N jd. n. te G mn. za m. rod. U imenica srednjega roda
ostale su karakteristike konsonantskih Ift-, en-, i es-deklinacija. -mi,-ami,
-I, -mi, -ima, =m. (-ami ce­ -ami,-am,
Cuvaju se ostaci posebne sklonidbe imenica m. r. i-osnove u I -imami,
-ami, -imallli ~negoum.) -ama
pojedinim padezima i u pojedinih imenica, te okamenjeni oblici nekih -ima,-ama
rijeci u posebnim izr.azima. U G mn. dolazi nastavak -i, koji se u
nekim govorima moze vezati i uz druge imenice (a ne sarno na stare
i-osnove), obicno ako rijec znaCi neku mjeru, npr. TWiSljci, tjljdni, U inventaru nastavaka donose se sarno osnovne fonoloske alternative, a
t(lj)rui, gosti. U I jd. susrece se nastavak -mi: zobmi, sinmi, kasnije se nastale pravilne fonemske promjene ne navode. Na primjer, do­
prst(ima)mi. Imenica judi negdje cuva posebnosti u svim padezima: noSi se -0, -U, -a za jd. ~-vrste, jer je to stara kajkavska crta, a ne donose se
G judi, judljf, D judljm, A judi, I judmi. Imenica d(}n/dan moze imati nastavci u kojimaje Q zarnijenjeno s? (npr. u 1m., n.jd.), ali se navodi po­
osnovu dneu-. A mn. gosti cuva se u izrazu iti uu/na gosti, stari A sebno -om gdje je poopeeno, tj. jedini nastavak u nekim govorima, nasu­
jd. muz u izrazu iti zamus. prot alternaciji -om/l-f}m u drugim govorima.
Neki su nastavci obiljezeni zvjezdicom (npr. -i*) da bi se upozorilo na
njih. ObjaSnjenja su u tekEtu.
100 Klijkavsko narjeqje
3. MuSki rod na suglasnik.U imenica m. r. na suglasnik karakte­
ristiean je u znatnom broju govora sinkrEltizam A i G jd. i u imenica
koje znace sto nezivo, a ne samo u onih koje znace sto zivo. Toga
sinkretizma nema, jer seu imenica za nezivo cuva starije stanje, u
razlicitim krajevima kajkavStine, npr. u krajnjim zapadnim zagor­
skim govorima (Pregrada, Krapina), na Bilogori, u sjevernoj MosIa­
vini. I u govorima u kojima dolazi do sinkretizma A=G on nije pot­
pun, tj. nije sa sigurnosCu utvrden nijedan govor gdje bi bio apso­
Iutan. Do njega dolazi kada je A direktni objekt, bez prijedloga. Uz
prijedloge, u priloznoj oznaci smjera A je jednak N, a u nekim dru­
gim oznakama obicno je jednak G. Primjeri: Daj mi stolea, Sl}dni
si na stolea i na stol{!e, ldgm v stagl}lllna vrt, Dl}ni v lagl}f To nije
samo kajkavska pojava, karakteristicna je i za sjevernu Slavoniju op­
cenito (a i za neke druge Stokavske govore), pa je nazvana slavoniz­
mom (Loncaric 1989).
Izgubili su se rezultati II. palatalizacije (sibilarizacije) u L jd.,
N, L i I mn. (Sibilarizirana osnova poeela je ulaziti u kajkavStinu,
kao i u stokavstinu, analogijom prema L.) U N jd. provedeno je tzv.
duljenje u zamjenu u imenica sa statim kratkim cirkumfleksom,
odnosno recesivnim naglaskom na kratkom.slogu (bOg - bOga, prema
brat - brala, po OKA).
U D jd. redovno je nastavak -u, a taj je nastavak u vecine go­
vora i u L. U nekim goranskim i zapadnim zagorskim govorima
u ta dva padeza nastavak je -y, odnosno -i, a vjerojatno je stariji
nastavak bio~. U L u znatnom broju govora nastavak je ~ (odnosno
vokal koji se svodi na stariji ~), npr. u Turopolju, Posavini, Zelini,
Bednji. U vecini tih govora susrecu se i likovi s -u, sto moze biti i
dub leta u razvoju samoga sustava, ali i utjecaj knjizevnoga jezika .
(sluzerUe drugim sustavom). U nekih tipova rijeci L jd. oznacen je
i prozodijski, poznati su tipovi (na) pot6ku, or~hu i D potoku, or~hu
(OKA).
U G mn. dobiven je nastavak -ov/-fJIl (danas veCinom -off-#" ill
sl.). Taj je nastavak (iz u-osnova) dosao na mjesto ~ radi razliko­
vanja od N jd., iako je razlika izmedu tih oblika veCinom postojala
i ostvarivala se prozodijskim sredstvima. Us. r. i ~-vrsti ostaje nas­
tavak ~ jer nema poklapanja s drugim padezima. Uz ov-/-I}v nema
duljenja osnovnoga vokala, ali kiifi(i), n'ovac, lOnl}c (OKA). U poje­
dinim govorima neke imenice Cuvaju starije stanje s nultim nastav­
kom, posebno bjkonimi na -ci (odnosno ~C nakon singularizacije u
N), npr:\zTPetera:nl}c, lva:n{!c. Takoder P{fnl}:S, n'ovac. Neki govori
imaju nastavak -ih, odnosno -i, S otpadanjem h, iz pridjevsko-zam­
jenicke promjene, obicno uz -ov/-ev. Na varazdinskom podruCju taj
nastavak imaju imenice sva tri roda. Spomenutije nastavak -i prema
i-osnovama u nekih imenica u vecini govora. . naCili, kao i u I jd. i D mn. (v. naprijed m. r.). U ostalim padezima
U I jd., kao i u G i D mn. (u kojem je .isti nastavak kao i u I
jd.) vecinom se cuva razlika izmedu stare meke i tvrde promjene u
prijeglasu (alternaciji) o/~, tj. prema 0 iza nepalatala dolazi g iza pa­
latala i suglasnika e, npr. dtfCkom - kopaegm - oegm. Taj se prijeglas
jos bolje Cuva u I jd. i D mn. (ako nije drugi nastavak) imenica s.
r. U govorima u kojima je u nastavcima, odnosno U nenaglaSenom
Morfologija 101
slogu, doslo do promjene 0 (jednacenjem, neutralizacijom), ona se do­
gada i u ta tri padeza. Gdje je zamjena 0 > I}, razlika se moze i cuvati
(-I}m, -f!f - -I}m, -I}f) i izgubiti, ako je u govoru doSlo do neutralizacije
tf i g. U treCim govorima doslo je do poopcenja nastavaka s 0 (-om,
-of, Krapina), negdje so> I} (~m, ~f, Trgovisce). Drugdje pak, zbog
-m iii generalne neutralizacije odnosno jednaeenja s u dobiveno je
-u iIi srednji vokal (npr. lukum, gnojum, Pusca). U govorima koji su
u dodiru s novoStokavStinom susreee se u G mn. fakultativan nastavak
-a.
U A mn. redovno je -I}, prema mekoj promjeni, osim sto negdje
imenica Judi, supl. ~ov£#k, ima stari nastavak i-sklonidbe, tj. isti kao
u N i G, ako u G nije -I}f, kao i -I}m u D.
U L mn. obieno je nastavak -I}(h) (-ie ...), veCinom bez x. Katkad
dolazi do jednacenja s I, obicno u nastavku -i. 'Taj je padez u nekih
rijeei i prozodijski obiljezen metatonijskim cirkumfleksom, npr. kO:fil}
(OKA). U I redovan je nastavak -i. Susrece se i -mi iz i- sklonidbe,
u nekim govorima uz stare konsonantske i i-osnove, ali se veze neg­
dje i uz druge imenice, npr. sinmi, ludmi, zobmi, d£#dmi.
U nekim govorima doslo je do sinkretizma DLI, u nastavku -ima,
iii ~ (u rijetkim govorima na istoku), odnosno sinkretizam je fakulta­
tivan (MedimUIje i dr.).
U rijetkim govorima i imenice m. roda na suglasnik mogu dobiti
nastavke e-vrste, npr. d¢kami (Medimurje, ludbreska Podravina i
dr.).
4. Imenice srednjega roda mogu se podijeliti na dvije skupine (kako
se inaee i dijele u kroatistici), i to na imenice jednakoslozne i na
imenice nejednakoslozne sklonidbe, tj. na one koje u direktnim i u
kosim padezima imaju iii nemaju isti broj slogova (sito - sita,
strnis~g - strnis~a, tglg - tlJlgta, img - imgna). Jednakosloznoj prom­
jeni pripadaju imenice jo-osnove, a nejednakoslozna je ostatak starih
konsonantskih osnova. Imenice nejednakoslozne promjene dijele se
u tri skupine - prema proSirenju os nove u kosim padezima s (g)t,
(lJ)n i (lJ)s. Vokal lJ stavljen je u zagradu jer su moguce dvije inter­
pretacije nejednakoslozne promjene: ako se g u NA smatra dijelom
osnove, onda se ona prosiruje samo s t, n, s. U tipu ~udo - ~udlJsa
moguea je samo jedna interpretacija, tj. 0 je nastavak NA jd., a -s­
je proSirak osnove. Zhog uocavarUa paralelizma, mooda je bolja takva
interpretacija i drugih dvaju tipova, iako su rijeCi s -I}S- malobrojne
(cu</.o, tl}lo, kolo, ngbo). Nastavci koji dolaze na prosirenu osnovu ne­
jednakoslozne sklonidbe isti su kao i u jednakosloznoj. Srednji rod
ima u NAjd. i mn. stare nastavke (-0/-1}, -a). U govorima s prijelazom
-0 > ~ (npr. sgll} - polg), su se nastavci dalje neutralizacijom izjed·
sklonidba se ponegdje razlikuje od promjene m. r. u L jd. i mn. U
L jd. s. r. nastavak ~ (odnosno njegova kontinuanta) cesci je nego
u m. r.
U G mn, nastavak je ~, kao i u imenica g-vrste, pa je to bio
uzrok proSirenju nastavaka te sklonidbe i na druge kose padeze mno­
zine s. r. u dijelu govora. Utvrdena su tri tipa govora. U jednim go­
102 Kajkavsko naIjeeje
vorima cijela je mnozina prema a-deklinaciji (krapinsko podrucje).
U drugima su izjednaceni GDL (varaZdinsko podrucje), a u treeima
samo---(ji-frtBednja, pljesivicko podrucje). VeCina govora ima u kosim
padezima iste nastavke kao i imenice m. r., npr. D sl}lom - sl}lam,
L sl}l?(h) - sll:laj, I silli - sl}lami. Kao sto je vee navedeno, nastavak
posebnog oblika NA uz brojeve 2, 3, 4 u onim govorima koji uz te
brojeve nemaju mnoiinski oblik jest -f} (po neutralizaciji i -e iIi -a),
npr. (2, 3, 4) lete, korite.
U s. r. karakteristicno je cesto prozodijsko obiljezavanje mn. pre­
rna jd.; duljina osnovnoga vokala u mn. stoji obicno prema kracini
u jd. Po OKA to su u mn. novi prasl. akut i metatonijski cirkum­
fleks, npr. siJla, imiJna prema G jd. s~la, imllna, odnosno l~ta -l?ta.
(Tomu u starostokavskim slavonskim i cakavskim govorima odgova­
ra duIjina nastavka, naglasena iIi nenaglasena, npr. sela, leta, u slo­
vackom duljina nastavka, a u ceskom jeziku kracina;TU suvremenim
govorima akut i cirkumfleks mogu biti nepromijenjeni, mogu ostati
sarno kao duljina iIi kao kvalitetna razIika vokaIa, kao i drugdje.
5. Vrsta f. Jedna od ranih i vaznih izoglosa na zapadu cjelokupnoga
siavenskog podrucja jest nastavak u I jd. Wa-osnova, tj. je Ii taj nas­
tavak -alp (na istoku), iIi stegnuto p (na zapadu). Ta je izomorfa po­
znata i u zapadnoslavenskim jezicima i odonud se spusta na jug,
upravo na hrvatsko podrucje, zahvaeajuCi sva tri hrvatska narjecja
. (iduei od sjevera) kajkavsko, stokavsko i cakavsko. U kajkavstini
ta izoglosa, cini se, nije imala pravocrtan tok sjever-jug, nego na sje­
veru tees vjerojatno zapadnije, tj. Medimmje ima danas nastavak ­
am, sto bi moglo upuCivati na -ojp, a juznije izoglosa -u - -um/-om
presijeca Bilogoru, ide istocnije. Pojava -m zapadnije ad navedene crte
ne mora ukazivati na tu staru izoglosu, podrijetlo mu moze biti drukCije.
U gramatickoj strukturi navedena razlika nema veeega znacenja
jer na zapadu kajkavstine, gdje je nastavl;lk -o/-u «*p), nije doSlo
do sinkretizma izmedu I i A. Opreka se izmedu ta dva padeza izra­
zavala, a i danas uglavnom, prozodijski: akutom na nastavku iIi cir­
kumfleksom na osnovnom vokalu imenice (npr. I Dodo, kravo - A
vodo, kravo). Nastavak 5 m u kajkavstini mogao je biti dobiven na
tri nacina, morfonoloski i morfoIoski: a) kasnijim ujednacavanjem fo­
noloske strukture nastavaka, 1;j. dodavanjem m na nastavak -u/-o;
b) na isti nacin kao u stokavstini, zamjenom D u -ou (od -ojp) sa
in; c) prenosenjem "gotovoga" nastavka iz I a-vrste. (Junkovie,
1972:128, misli da u kajkavstini uopee nije bio moguc "stokavski"
nastavak.) Tamo gdje je zavrsno m kasnije dodano na gotov stariji
oblik, cuva 5e starije obiljezje obIika, npr. rrFPum, prema repom (Re­
ka). U zapadnim zagorskim govorima ujednacavanje strukture nas­
tavaka provedeno je na drugi nacin, dobiveno je -oj, kao i u susjed­
nim sJovenskim govorima.
Osim nastavka -l} u G jd., u nekim gorimskim govorima (npr.
u Delnicama) pojavIjuje se nastavak -i, odnosno -y, pa je dosio do
sinkretizma G=DL. Lisac (1988:154) pokazuje daje to-i/-y dobiveno
fonoloskim putem od -l}, kao i u NA mn., a nije prema *-y iz starih
tvrdih osnova.
Morfologija 103
U DL jd. doslo je do polarizacije govora: veeina ima nastavak
starih tvrdih osnova (-f}), a manji dio govora (Podravina, dio Bilogo­
re, Samobor) nastavak mekih osnova (-i). Ikavci, naravno, imaju -i.
Poseban su problem govori u kojima je u nenaglasenom polozaju do­
slo do neutralizacije i=? (? je od jata, odnosno jata i poluglasa), pa
se ne moze sa sigurnoscu reei je Ii nastavak bio -i iIi -f}. Za Medi­
murje se moze pretpostaviti da je bio -i, jer je tako u podravskim
govorima, osim rijetko pod naglaskom, a te dvije skupine govora ima­
ju i drugih slicnosti. U Gorskom kotaru taj je nastavak mogao biti
-f} (Loncaric, 1985b, Zecevie 1992).
Uz spomenute nastavke -o/-u u A u rijetkim govorima javlja se
-a, npr. u Humu na Sutli, gdje je-to takoder refleks *p, kao i u bu­
zetskim govorima.
U mnozini u NA nastavak je -l} prema mekiriJ. osnovama. (Za -i/-y
u goranskim govorima v. naprijed kad G jd.). U genitivu uz redovni
nastavak -fi, uz popratno prozodijsko obiljezje duljine, akutskog iIi
cirkumfleksnog podrijetla (glav - krau), u nekim govorima nalazimo
i -i(x) prema pridjevsko-zamjenickoj qeklinaciji (npr. varazdinsko po­
drucje, Gorski kotar). Nastavak -i susreee se u nekih imenica i u
drugim govorima pod utjecajem i-deklinacije, i to zbog suglasnickog
skupa na koji zavrsava osnova, npr. sestri, lojtTi. 0 Podravini, prema
pridj.-zamj. sklonidbi, uz ~ nastavak je i -? (upravo poopeen je
naglaseni nastavak).
Nastavci DLI mn. svode se ugIavnom takoder na starije nastav­
ke: u D i I -am, -ami (odnosno -a:m, -a:mi, ako su naglaseni, OKA
-iimi).U L je -a, -ah, -aj, sto se svodi na starije -ah, i -IF//fj. U rijetkim
govorima doslo je, iIi dolazi; do sinkretizma DLI, u nastavku -ama
(Medimurje), kao u stokavskim govorima, iIi -am prema D (Reka).
U nekim bilogorskim govorima ujednacuju se DL, npr. kravam,
prema I kravami.
6. Vrsta i. Imenice zenskoga roda na konsonant saeuvale su posebnu
sklonidbu. U NA i L jd. te u G mn. prozodijski su obiljezeni neki
tipovi: u NA jd. duljenje u zamjenu (npr. kOst - kasti, OKA). U L
jd. i G mn. duljina je cirkumfleksnog podrijetla (kasti, prema D
kasti). U I jd. nastavak je isti kao u i'"-vrste s time sto se u veCine
govora u imenica ispred nastavka -o(m)I!-(u)m nalazi iIi rjede -ij-.
U L, odnosno DL, rijetko je nastavak i'"-vrste, npr. u plj:CIF (Bilogora).
U mn. su nastavCi ovi: u D -(j)am, -11m, u L -(j)a, -(j)ah, -(j)aj,
-f}(h)II-j&, u I -mi, -(j)ami, -imi, -imami, a u govorima sa sinkretiz­
mom tih padeza -(j)am, -ima. Udvojeni nastavak -imami javlja se
u rijetkim govorima, obicno uz stare dualne oblike (npr. jotdm'ami,
Podravina).
Od imenica stare konsonantske er-osnove mati i (k)6i/8ti u kosim
su padeiima zadrzale prosirenu osnovu s er. Prva je presla u Il-vrstu,
a druga u i-vrstu. Imenica mati maze negdje imati i nastavke i-vr5te
s -0): -om/-am/-ami. Obje u N mogu imati oblik akuzativa (matfjr, kCllr).
Sklonidba 'bu-osnova Z. r. posve je nestala. Imenice te osnove
presle su medu a-osnove (svllkrua, cirkua), sarno su krv i lubav presle
u i-vrstu.
104 KajkavskO narjei'!je Morfologija 105

7. Pridjevi. Znatan dio govora Cuva razIiku izmedu odredenog i neo­ U G i D m. i s. vecinom se upotrebIjavaju duzi Iikovi na -ga,
dredenog vida pridjeva, i to prozodijskim sredstVima, osim u m. r. -mu, rj.-~, a u L stariji lik na -m, ali dolazi i do mijeaanja s D.
jd. gdje je razIika i u nastavku -fl/~, prema -i. U odredenih pridjeva Gdje postoji prijeIaz -m>-n, do njega dolazi - i u pridj.-zamj.
osnovni vokal ima obieno duljinu, akutskog iIi cirkumfleksnog pod­ sklonidbi.
rijetla (mIMi, bogati, dobri prema mlada, dobra, bogata). Razlika
moze biti i u mjestu naglaska, npr. vel'ika « v'elika) odr., prema PRIDJEVSKO-ZAMJENICKA SKLONIDBA
v'elika «uel'ika) neodr. (Bilogora).
U veeem dijelu kajkavstine doslo je do naruSavanja posebne slu­
zbe odredenoga i neodredenoga vida pridjeva, osobito u atributivnoj M S Z
1---­
sluzbi. U predikativnoj sluzbi razlika izmedu vidova bolje se cuva. ,
Pri neutralizaciji prevladava odredeni oblik pridjeva. N -(E;)tl, -I; -i (odr.) -o/-fi, -0 -a
------­
J ---;---­
--:
8. Pridjevsko-zamjenicka sklonidba. U pridjeva i drugih pridjev­ e G -ogal-figa, -oga, -og(a)/-~(a) ~
skih rijeci - pridjevskih zamjenica, rednih brojeva, participa - stvo­ d
.

rena je od prijasnjih triju deklinacija jedna jedinstvena deklinacija, D *Vmu, *Vm(~) -E;, -i, -oj _
n
po kojoj se dekliniraju i odredeni i neodredeni pridjevi, osim u N A =N/G =N -o,-u
i
jd. U nekim govorima (pridjevske) zamjenice zaddale su neke po­
n - --­ ----­

sebnosti, iako je upravo stara sklonidba pridjevskih zamjenica po­ L *-Vm, *Vm~ =D
bijedjla, osim u jd. Z. r. a
Sto se tice nastavaka pridjevsko-zamjeniCke promjene za m. i s. I ~m,-im -0, -u, -om, -um
jd. situacija u GDL otkriva jedDu od najstarijih izoglosa u kajkavskoj
zapadnoj i jugozapadnoj periferiji, na prijelazu u slovenski jezik i ca­ N -i -a, -fi ~
.. - - - - ­
kavstinu; radi se 0 tome jesu Ii tu prodrli zamjenicki nastavci s M
-o(ga)//-fj(ga), kako je u kajkavstini i stokavStini, iIi postoji kontinu­ n G ~(x), -i(x), ~/i+jo/ju( +0, -ija
itet nastavaka slozene zamjenicke promjene s -e- od -aje-, kao u slo­ 0
venskomu jeziku i susjednoj eakavstini. Neki periferni zapadni kaj­ D -em
. ' -im , -ima
z -------­

kavski govori imaju te druge nastavke. A =N =N

Glavnina kajkavstine ima prijeglas, Cuva'razIiku izmedu stare
tvrde i meke (zamjenicke) promjene u GDL jd. m. is., NA s. r., tj.
iza nepalatala su o-nastavci, a iza palatala t?-nastavci (npr. dobr-oga
- urul!-fjga). Zhog fonemskog je razvoja suvremeno stanje razlicito.
U pljeSivickoprigorskim govorima prijeglas se Cuva kao -e(ga) prema
-i(ga). U govorima u kojima je u gramatickim morfemima dosIo do
zamjenjivanja o>~, dobiveno je -~(ga) prema -fjga. Tamo gdje je doslo
do neutralizacije ~=t?, nastavci su izjednaceni. U nekim govorima do­
slo je do poopcenja o-nastavaka (npr. uruooga, TuropoIje). Neutra­
Iizacijom, odnosno zamjenjivanjem o>~/u u nekima od tih govora do­
bili smo izjednacene nastavke s f!(ga) iIi -u(ga).
SibHarizirana osnova (DL jd. Z., NL mn.) izgubila se bez traga.
Morf -a u G jd. m./s. -og/-t?g//-a dosao je iz imenicke promjene 0­
-osnova. U I jd. m. i s. i u kosim padezima mn. odlucivalo se izmedu '
f!- i i- nastavaka stare tvrde i meke pronominaIne deklinacije. U glav­
nini govora prevladali su tvrdi nastavci (-flm, -~(h), -flmi), a u ma­
njem broju govora meki (-im, -ih, -imi). U G mn. negdje se namE)t­
nulo -jof.:ju iz duala (-fl)-jo!-ju, (-i)-ju/-jo, cemu je rjede dodano i
-f (-fl -jo-f. ..). U sjevernomoslavaekim govorima nastavak je -ija, iz
novostokavskih govora. U ponekim govorima na istoku gdje je doslo
do sinkretizma DLI nastavci su obieno -flma/-ima, rjede -ami.
U jd. Z. r. prevIadala je imenicka sklonidba, jedino se u D uz
obieno -fl, -i na istoku rjede susreee i -oj.
i -fi
n -
L ~G, -ima
a
I ~mi, -imi, -ima, -ami
--------­
*V = vokal kao u G
Donose se likovi nastavaka i oni 5 fonemskim promjenama ako su uvjeto­
vali promjene u sustavu.
9. Brojevi. Redni brojevi mijenjaju se kao pridjevi. Od glavnih brojeva
broj jt?df!n (jf]n ..) mijenja se takoder kilo pridjev. Broj dva, za m. i
obieno za s. r., dv~ z. r., a negdje i za s., zatim tn, l!etiri (cf]~r,
stiri..), a veCinom i dalje do 10, imaju u kosim padezima D -flm, -im,
I -flmi, -imi, -flma, G -fl/-i + -jo/-ju(-f). .
U brojevima od 11 do 19 stara sveza daIa je suf1ks -najst (jt?d~najst,
dvanajst).
Brojni pridjevi, prilozi i imenice od broja 4 dalje imaju infiks -fjr­
(npr.~).
10. Komparacija. U komparativu je sufiks ~s- (-i!s-...), rjede -!Jis- i -flj­
(Gorski kotar), prevIadao kao opci u nekom govoru (npr. sl~s-/­
f!j-I-flj8-i). Sufiksi -8-, -j- u pojedinim se govorima veZu, vise iii manje,
uz pojedine pridjeve, odnosno njihove tipove, npr. gorm, gorji~~~
106 Kajkavsko narjecje
l{!gJi. U mlajsi, slajsi, rajsi morfj ostatak je starije komparacije pri­
djeva na d, gdje je dobiveno *d' , Sto je na dijelu kajkavskoga po­
drucja dalo j, a oblik komparativa tih pridjeva, s dodanim s, proSirio
se na velikom podrueju gdje d' nije dalo j.
Uz sintetieki komparativ obiean je i perifrastieki s komparativom
boJ/fbal((}).
Superlativ se wori prefiksacijom komparativa s predmetkom
naj- (npr. najstar{!si).
Komparativ naCinskih priloga obieno je jednak NA jd. s. r. pri­
djeva, a u dijelu govora taj komparativ ima nastavak -{!:, koje je na­
glaseno (npr. glasn'{!: i glasn'{!(:)s(} u Podravini).
11. Zamjeniee
1. Nekim znaeajkama u razvoju zamjenica pridaje se u kroatis­
tici velika vaznost, iako se razvoj svodi na fonolosku razinu. Tako
se i tri hrvatska narjeCja nazivaju po imenickoj zamjenici za swar.
U kajkavStini njezin je osnovni lik kaj (od starije zamjenice *ka-jb,
kao u slovenskom jeziku, a ne od zamjenice Cb, kao u eakavstini i
stokavstini)_ Fonoloskim razvojem dobiveni su razliCiti likovi (koj,
kuj, kljj, ke; u starijoj literaturi govorilo se i 0 kekavcima, Resetar
1907). U G je redovno osnova sa s (c(}sa, rjede cf}ga), prema dubleti
u deklinaciji starog Cb. Na istoku se rjede susrece sto i sta.
Neodredene i opce zamjenice obicno su pravilne prema kaj (ni­
/n{!-kaj), a na zapadnoj periferiji susrece se nic(ar).
Divergentan je razvoj zamjenice za osobu, koja pot:jeee od sta­
rijega *h-to. Obiena su tri osnovna lika gdo (do, du...), lito (st{!) i
ko (k{!, kg•.. ) u centru i na istoku. Prvi odgovara slovenskomu ra­
zvoju gdo i naslanja se na (g)da i (g)d-{!/i. Drugi odgovara razvoju .
u glagola stlfti (*<x'bteti). Neodredene zamjenice glase: prema (g)do,
ni/n{!-gdo, a prema sto - ni/n{!-sce (nisa, njgsci...), sto je od *(ni)xtoze.
Na manjem podruCju na jugozapadu zamjenica je ki.
2. U lienih zamjenica formiran je sustav klitika u tri zavisna
padeza, kao i u cjelini hrvatsko-srpskoga dijasistema. Starim dativ­
skim enklitikama dodane su mu, j{!//ji (rjedejoj), mf}, tf} Sf}, ga, ja//ju,
jf} (A s. r.). Tamo gdje su bili jednoslozni oblici, stvoreni su u jd.
novi dvoslozni: m(}nf}, tf}bf}, sf}bf}, fif}ga, mf}ni... U mn. u D i L jedno­
slozni oblici mogu biti naglaSeni i nenaglaseni: nam, vam, nas, vas,
uz fit;m, fiim, sto moze biti takoder nagL i nenagl. Postoji negdje i
nenagLjim.
3. NagIaseni oblici za 3. 1. jd., kao i posvojne zamjenice za 3.
1. (fif}gov, filjjin/fi(}Zin, fiihov) dobili su "epentetsko" fi nastalo od n
iz prijedloga v'b(n).. .i 'poeetnogaj- starih oblika. Kasnije se opet gla­
sovnim putem negdje dobilo jf}mu, jf}ga, j(}nga, denazalizacijom iIi
rastavljanjem fi na j i n.
Za 3. L z. r. neki govori nemaju posvojne zamjenice, u toj sluzbi
upotrebljava se G liene, npr. fif} (brat). U posvojnih zamjenica u mno­
gim govorima doslo je do kontrakcija: u plj.esiviekim i drugim govo­
rima nalazimo ma « moja), mf} «moj(}).
U kosim padezima dva su tipa kontrakcija, s ~- i -0-, npr. mf}:ga,
tVf}:ga u Podravinji,drugdje, mo:ga, tvo:ga (sjeveroistok).
Morfologija 107
4. Osnova k/t-olik- obieno ima u umjesto 0 (npr. kuliki, tuliki).
5. PokazD.lLZlUDjenice imaju veCinom oblik of (av), tt;, on, OV{!,
on{! za 3.1. i vf}n{!, rjede ovaj, taj,onaj. Na zapadnoj periferiji susreee
se ita, tisti (Gorski kotar). Sklanjaju se po jedinstvenoj pridjevsko­
-zamjeniekoj promjeni, jedino Nag. m. ima, kao sto se vidjelo na­
prijed, poseban obIik s (ov/on~ iIi (ov/on ...)-{!.
6. Zamjenica *VbS'b u glavnini govora glasi V{!S (v)sa, (v)sf}... s
kasnijim otpadanjem inicijalnog v- na veCini podruCja. U manjem
broju govora doSlo je do metatakse, pa je dobiveno svaj, sva ..., saf
Negdje su s oblicima te zamjenice jed:iJ.aki saeuvani oblici stare zam­
jenice Sb, koji se obieno cuvaju u nekim eestim priloznim izrazima
(npr. sf}ga vulf}tja, sf} jf}seni/zimf}:, Gregurovec). Ostaci su obieni u
prilozima kao no&;s, snocka, l{!tos. Prema *Vbsak,.. obieno je sak-, rje­
de i suak-.
7. Atributna upitno-odnosna zamjenica glasi obieno (k)tf}ri, stf}ri
(s prijelazom kt->ht->st- (kao u sto),rjede ki, kin (Gorski kotar),
koji (na istoku).
12. Glagoli. Karakteristika je zapadno juznoslavenskih idioma, nasu­
prot istoenojuznoslavenskima, da se raznolikost glagolskih kategorija
i oblika s obzirom na praslavensko (i prahrvatsko) stanje znatno
smanjiIa. Ipak su znaeajke kajkavskoga glagola, posebno npr. na pro­
zodijskoj razini, veoma karakteristiene, eak i u opceslavenskom
pogledu.
Kajkavski glagol, u glavnini govora, pozna. ove kategorije:
1. aspekt (nesvrSeni i svr!'ieni vid);
2. vrijeme, s paradigmarna: prezent, perfekt,
pluskvamperfekt, futur;
3. naCin: indikativ, imperativ, kondicional L i II, optativ;
4. stanje: aktiv, pasiv;
5. broj: jednina, mnozina;
6. lice: tri Hca (ujd. i mn.);
. 7. infinitne oblike:
a) infinitiv, supin,
b) prilog. (istovremeni),
c) pridjeve: radni, trpni,
d) imenicu.
S obzirom na aspekt, kajkavStina nema veCih posebnosti u us­
poredbi s drugim juznoslavenskim i uopCe slavenskim jezicima. Neki
je glagol svrsen iii nesvrsen - u svim svojim oblicima, pa i u pridjevu
trpnom koji ima, odnosno moze imati, sve druge osobine pridjeva;
to se moze reei i za imenicu, jer je obieno imaju sarno nesvr. glagoli.
(0 svr. glagolu i izricanju buduCnosti v. dalje.) Rijetki su glagoli dvo­
vidni, npr. vecerjati, obt;dovati. Obieno su po dva glagola u paru, tako
da je jedan parnjak jednoga, a drugi parnjak drugoga vida, iIi jedan,
obicno neprefigiran nesvr. glagol moze tvoriti par s vise svrs. pre~
figiranih glagola, npr. dojti-svr. - doxasati nesvr.; pf}ci nesvr. ­
108 Kajkavsko na.rj~je
SPfJci, napfJci, dopfJci svr. Slozeni glagoli tvore derivacijom nove
nesvr. parnjake, npr. napfJcati, dopfJcati itd.
U Vedesinu i" Umoku dolazi do narusavanja kategorije vida pod
utjecajem madarskoga jezika.
1. In:finitiv isupin. U veCini se govora razlikuju infinitiv i su­
pin, negdje samo u nesvr. glagola (npr. PodraVina). KajkavStina je
po tome, kao i slovenski i luzickosrpski jezik, medu rijetkim slaven­
skim idiomima koji su saeuvali supin. Supin se upotrebljava kao do­
puna glagolima kretanja, npr. idem spa:t, prema ne morem sp'ati
(OKA spat - spati). . slosti ponavljala (npr. Svaki bi dan isel na pole jako rano); drugo,
U nekih je glagolskih tipova u inf. novi prasl. akut, npr. tr~sti,
d6jti, prema prez. trgs~m, dojdlm, sto pokazuje da se ne radi 0 no­
vijoj pojavi, novijoj generalnoj dezoksitonezi. Tu je akut opea hrvat­
ska pojava, zahvaea i zapadnostokavske i Cakavske govore, npr. u
staroslavonskim govorima imamo tristi, u Senju trist. Taj akcent od­
govara zapadnom stokavskom d66(i), trest(i), sto nije od novostokav­
skoga d6C(i), klet(i) zbog jednog sloga, nego od doci, kliti. Osim toga,
novostokavski govori u takvim primjerima zadrzavaju uzlazni nagla­
sak i u jednosloznim rijecima nakon otpadanja -i, npr. d6c, klet. U
kajkavstini je npr. kl~:la, tr~:sla, sto je u dvije vrste govora razliCitog
podrijetla. U glavnini govora to je trfsla, kl~la, s novim prasI. aku­
tom, a u manjem broju govora na istoku to je od klfJ:la, trfJ:sla u
OKA, sto odgovara naglasku u rll:ka, glii.:va od ru:kli, gla:va.
.. U nekim govorima na sjeveroistoku, u ozaljskom kraju, u sufiksu
-nul-no glagola II. vrste prodrlo je i iz IV. vrste (npr. vikniti). U ri­
jetkim bilogorskim govorima po ispadanju zanaglasnog i dobiveno je.
slogotvorno t' (npr. vt:kt't, Povelic). Supin se u veCini govora razli­
kuje od infinitiva time sto ne zavrsava na -i kao infinitiv. U nekih
glagola tomu se pridruZuje i prozodijska oznaka - kao sp'ati - splJ.:t
(OKA spliti - spat), takoder br'ati - bra:t, pr'ati - pra:t, p'iti - p-:t.
U govorima s neprenesenom silinom s kratkog sredisnjeg sloga jest
kop'an - k'opat, vi:k'ati - v'i:kat, voz'iti - v'ozit itd. U govorima s
ogranicenim mjestom naglaska na predzadnjoj mori rijeCi (na posljed­
nja dva sloga rijeCi) takoder je plak'ati « plakati) - pl'akat. U go­
vorima u kojima je u nekim kategorijama otpalo nenaglaseno -i, pa
otpada i u infinitivu, ostala je sarno prozodijska opreka, tako da su
npr. oblici k'opat, vi:kat i infinitiv i supin. Zbog toga veCina glagola
ima taj sinkretizam, ali sp'at info - splJ.:t sup., isto tako br'at, pr'at,
kI'at, p'it, lest - bra:t, prd:t, kla:t, p-:t, jei:st. Govori koji fonolosku
opreku u modulaciji' imaju i u kratkom slogu razlikuju supin i po
tome u nekoliko glagola, npr. 6rat info - orat sup., isto tako k6s(i)t
info - kOsit sup. U nekim je zapadnim zagorskim govorima u takvim
primjerima or'ati info - orat « 'orat) sup. (npr. u Bednji), slicno kao
u slovenskom jeziku. Veea je razlika u glfJ.t sup. - glfJ:d'ifftilglf:dft­
tilgl~dtJt info
2. Sustav vremenskih paradigmi. U svim govorima postoji
perfekt - (opee) proslo vrijeme, koji setVori od nesvr.senog prezenta
glagola 5un:gIagolskog pridjeva radnog (jfJsi vidt}l, vid'll st}m).
Morfol()gija 109
U nekim govorima postoji i pluskvamperfekt, koji se tvori od
perfekta glagola biti i pridjeva radnog (bil s~m vidt}l). Neslozena su
se preteritalna vremena (aorist i imperfekt) izgubila. U 16. st. aorist
je jos postojao, barem u dijelu govora, dok se imperfekt upotrebljavao
samo joS uknjizevnom jeziku. Ostaci aorista glagola bin cuvaju se
u tvorbi kondicionala (dos~llldosla ... bi). Danas se u mnogim govo­
rima cuva i petrificirani oblik aorista za 1. I. jd. - rr;ko, kao modalna
rijeeca (partikula), poStapalica npr. 'O:n je, r't}ko, sa:m d'o§t}l. Pro­
slost se izrice i kondicionalom, i to u dva slucaja: prvo, kao i u sto­
kavskim govorima i u knjizevnom jeziku, za radnju koja se u pro­
kao dokaznik, tj. u navodenju tudih rijeci i sl. (npr. Gda bi to videl,
otiselje, obiCnije: Dokje to videl... ). Druga sluZba danas nije obicna,
ali je bila veoma cesta u starom kajkavskom -knjizevnom jeziku.
Futur se tvori (s malim izuzecima) od svrsenog prezenta glagola
biti i pridjeva radnoga (dost}l bumllbom).
Buducnost se obicno izrice i prezentom svrsenih glagola, npr.
bus dost}l (zutra) k mfJni i dojdei (zutra) k mfJni. (U Stokavskim go­
vorima koji su osnovica knjizevnom jeziku i u standardu, to se os­
tvaruje samo u zavisnim reeemcama, npr. Ako dodes (sutra) k meni,
... )
3. Prezent
Lieni su morfemi:
Jd. 1.-m,-n Mn. 1. -mo, -mu, -ml}
2.-s 2. -tl}, -st!}
3. -u/-1>, -1} -ju/-jo, -du/-do
3.~
Prezentski su tematski vokali, morfi:
a) -l}- vrste: I (1-4), II, npr. plfJI-tj-m, vikn-l}-m
b) -(j)r;- vrste: I, V, VI, npr. cu-jfJ-m, pi-jfJ-m, diz-tj-m (nepal. + j),
kupu-jl}-m
c) -i- vrste: III, IV, npr. vid-i-m, kric-i-m, misl-i-m
d) -a- vrsta: V, npr. kop-a-m.
Morf ispred nastavka imaju u 3. mn. samo glagoli s tematskim
-a- (v/1). Nastavci u tom lieu drugih glagola mogu se smatrati amal­
gamom u kojemu je sadrzana oznaka i za prezent i za lice (i broj).
Nastavak 2. mn. -stfJ (danas -ste) obican je u Gorskom kotaro.
Nastavak 1. jd. -m potjece od (pet) atematskih glagola. Samo
obJici (h)ocu i neg. ne~u zadrZali su starije stanje, ali samo s -u (a
ne i s -0). Negdje je analogijom i u tih glagola -m - (x)ocr;m, nfJcfJm.
Od drugih atematskih glagola obicno je u 2. mn. j~stfJ, pov~stfJ, rj.
dastfJ, prezentj~:m (jgm,jgm .•. ). Drugo l.jd. glagola biti glasi sarno
(jfJ)si.
Neki glagoli na -au (V. vrsta) imaju (kao i u stokavStini) dvos­
truki prezent, po 1. razredu (npr. sipam) i 2.. razr. (siplr;m).
110 Kajkavsko narjeGje
Glagoli 4. razr. 1 vrste u najvecem su broju govora protegli pa­
lataliziranu osnovu i na 3. mn., npr. PI}C-u/-f}ju, prema pl}k-u (neki
govori na Bilogori i dr.).
Prema starom *-p u 3. mn. vecinom je pravilno -0 iIi -u, kao i
~ od *'i1' U znatnom broju govora poopcen je navezak -jo/-ju iz a-:
-glagola Hi rjede -do/-du (manje podruCje na JZ), ito rjede kao jedini
nastavci,a obicno kao dubletni uz stariji kraCi nastavak, npr. bl}rl}­
jo/-ju, bi}ri}-do/-du, leti-jo/-ju~ .. uz bl}r-ul-o, ll}t-t;. Poopeenje -j/-d-o/-u
poznaju i neki drugi govori, npr. slavonski (staro)stokavski govori.
Prema zamjenickim kraeim oblicima stvoreni su i kraei oblici
nesvrsenog prezenta glagola biti i prezenta stf/ti pomocnih glagola,
npr. il}Sf/m - -Sf!m ••• jl}Su - SU, (x)oeu - cu. Kraei su obIici klitike,
obicno enlditike, rjede i prolditike (npr. B-:Csi... Si~b·:l). Oblik za
3.·1. jd. il} moze biti i naglasen, ali je ponegdje stvoren i dulji oblik
jl}ji}. --
Nastavak -mt; (i -me, u govorima s neutralizacijom dvaju e iIi
samo sa zatvorenijim izgovorom I} u nenagl. polozaju) dolazi u cen­
tralnim i sjeverozapadnim (centralnim zagorskim) govorima, npr. u
Trebarjevu, Cerjukod Sesveta, Biskupcu kod Zeline, oko V. Trgo­
visca, Zlataru, Bednji}. To je vrlo stari dubletni nastavak u kajkav­
stini, potjeee iz prasl. doba. Nije nastao od -mo, sto dolazi u obzir
sarno kada bi glasilo -m?, a ne i -ml} (kao sto misli npr. Peeo 1989).
To je stara veza sa slovackim i ceskim jezikom. (Ne postoji veza sa
prizrensko-timockim govorima, u smislu paralele koju navodi Bro­
zovic 1988.)
Likovi -mu, -mo, kao i -m!> nisu poseban, drugi nastavak, vee
fonetski (fonoloski) razvoj istoga starijeg nastavka -mo. Lik -mu, di­
jelom i -mp, mogao je nastati na dva nacina: (1) neutralizacijom -0
i -u u nenaglaSenom slogu (npr. Medimurje, gorrijosutlanski dija­
lekt), i (2) utjecajem kontaktnog difuznog niskog nazala, slieno kao
un 'on', unda, 'onda'.
. Gdje je na kraju rijeCi unastavku doslo do neutralizacije m>n,
u 1. jd. lieni je nastavak -n (npr. vidin u Gorskom kotaru).
U prezentu novi metatonijski cirkumfleks dolazi u glagola s pre­
zentskom osnovom na I} te i - glagoli I, II, III, IV. i V. vrste, npr.
p'iji}m, gfnl}m, vfdim, mfslim, r~zl}m, a novi prasl. akut u a- i i-gla­
gola, npr. pi:t'ati - pi:tam, vi:k'ati - vi:cem, mla:t'iti - mlii:tiS. (To
u ruskom odgovara naglasku na idueem slogu ili na drugom dijelu
punoglasja, npr.pit'ajes, mol'ow.) Novi prasl. akut u primjerima kao
pi'tam, mlatim opca je hrvatska osobina. Kao i drugdje, speeificnim
promjenama u pojedinim akcentuacijskim tipovima govora refleksi
su danas razliciti, opia je duljina ili njezin preforologiziran kvalita­
tivni 'refleks u vokalizmu.
4. Imperativ. Za kajkavStinu je karakteristiean imperativni
morf ?, koji se od glagola L i II. vrste prosirio, u veCini govora, i
na mnozinu i-glagola (III. i IV. vrsta). Prema digni, dignf/te dobili
smo i pil?tl} prema starijem pili, pilitl}. U dijelu govora poopeen je
u mn. morf i, pa imamo nastavak -itl}, npr. dignitl} (samoborski kraj,
Bilogora i dr.). U nekim zagorskim govorima -i! sejavlja i u a-glagola,
Morfologija 111
i VI. vrsti, sarno tamo je -i! i u jd., npr. kop?, kopf/tl} od kopati (Gre­
gurovee). No to ee tamo biti fonetska pojava -a1 >? kao i k? <
kai 'sta'. Negdje je taj naCin tvorbe fakultativan (Bednja).
Cetiri su vrste nastavaka u imperativu:
jd. 2. mn. 1. 2.
a. -i -~mo -~t~
b. -i -imo -it~
c. -j -jmo -jt~
d. (j)~ (j)-mo -G)t~
Morf u zagradi (j) znaCi da on dolazi prije navedenih nastavaka,
npr. PU+tl}, cuj-lSt-tl} sf/j-lSt-te, kupuj-iSt-tI}. U gl~gola s visokim prad­
njim osnovnim vokalom taj se morf gubi, u nekim govorima posve,
a vecinom fakultativno, npr. piV;':tl}, sf/V)..tl} 'sijte.' Nastavke s mor­
fom j imaju glagoli s prezentskim a-nastavcima.
U glagola koji imaju u 2. mn. isti prezentski i imperativni nas­
tavak, oblici prezenta i imperativa razlikuju se prozodijski, npr.
pi:l'itl} prez. - pi:litl} imp. U sj. Moslavini i nekim bilogorskim go­
vorima otpada nenaglaseni stariji kratki i, a u prezentu prema sta­
rijoj duljini ostaje, npr. pc:li(tl}) prez. - pt:l(tl}) imp. U podravskim
govorima koji imaju djelomicno ogranicenje naglaska na dva zadnja
sloga, svi glagolski oblici imaju silinu na tim slogovima, osim im­
perativa, npr. pi:l'iti, pi:l'ila, pi:l'ite prez., ali p'i:lite imp. (S.-Buko­
vica, Otrovanec)
Glagoli s dvojnim prezentom mogu imati i dvostruki imperativ,
npr. sipaj(tl}) i sipli(tl}). .
Distribucija pojedinih naCina za tvorbu imperativa varira od go­
vora do govora i s obzirom na tip glagola.
Za veeinu kajkavstine karakteristicni su stari imperativ s joti­
ranim d u atematskih gIagola jf/sti i POVf/(s)ti, npr. ob. jf/c(tl})•
POV(}c(tl}). povec(te), rjede j'e~, p'ove~ (Reka). Negdje je jf/j(tl}) i
pov~j(tI}). Glagol vidf!ti moze imati imperativ, uz obicno vidi. vid?tl}
viC(tl}), rjede vi~ zatim vis(tl}) prema prezentu. Dok su se kod imenica
rezultati II. palatalizacije izgubili (do 16. st.), u glagola se oni cuvaju
u znatnom broju govora, npr. na Bilogori, u sjevernoj Moslavini, u
nekim zagorskim govorima. Imperativ glasi u tim govorima obicno
Pl}cf/tl}. U nekim je pojedinacnim govorima tamo Pl}c(i), kako je re­
dovno u glavnini kajkavstine. U kajkavskom knjizevnom jeziku re­
dovni su takoder bili oblici sa sibilariziranom osnovom. U govorima
u kojima se cuva sibilarizirana osnova u imperativu se cesto cuva
palatalizirana osnova u 3. 1. mn. glagola 4. razreda L vrste.
Imperativ za 1. mn. nije obican. Zapovijed se za 3. 1. izrice opi­
sno, obicno rjeecom naj, rjede nek(a) ida, s odgovarajueim Hcem pre­
zenta, npr. naj//nl}k kopa. spi. da stri§la vu te puknl}.
Imperativi kao budi, daj i s1. mogu se upotrijebiti za izricanje
molbe, zelje za 3. I., npr. ne daj vam Bog zdravJe, budi te sram.
5. Kondicional. Optativ. Dva su kondicionala: I, iii sadasnji.
i II, ili prosli. Kon_dicional II. rjedi je. (0 izricanju proslosti kondici­
112 Kajkavsko narjefje Morfologija 113

onalom v. 11.2.) Kondicional I. tvori se od oblika bi i pridjeva radnog.
Oblik bi petrificirani je nenaglaSeni lilt aorista glagola biti za 2. i 3.
I. jd., koji je jednak za sva liea, npr. dfllal(-a/i) bi.
Kondicional II. tvori se od kondieionala glagola biti i pridjeva
radnog, npr. bil bi dfJlal, bila bi dfJlala, bili bi dfllali.
Optativ, oblik nekih glagola za izrazavanje zelje, jednak je gla­
golskom pridjevu radnom, npr. iiuflli.
8. Glagolski pridjev trpni jedini je pravi partieip u suvreme­
--Dim govorima. Moze imati osobine pravoga pridjeva, tj. odredeni i
neodredeni vid i komparaeiju, ako todopusta glagolsko znacenje, ali
redovno zadrzava specificno glagolsko obiljeZje - aspekt, npr. plaeen
svr. - plaean nesvr. Gdje postoji razlika u odredenosti, imaju je i
ti pridjevi, npr. plaCgn - plaegni. Negdje se moze komparirati, npr.
spgcgn - spgcgn'fjlsi.

6. Pridjev radni. Glagolski pridjev radni specifican je slaven­ Tvori se od prijelaznih glagola sufiksima:

ski oblik; koji se mijenja, odnosno slaZe sa subjektom u rodu i broju, -n dan, pospan,
i po tom je "pridjev", ali se ne deklinira. Drugo su pridjevi koji su -an kopan,

nastali od radnog pridjeva. U kajkavStini je za taj pridjev karakte­ ~n (s)plgten, pgCgn (s palataliziranom osnovom u I, 4),

risticna prozodijska obiljezenost, bogata i raznolika. Slieno je i u ne­ -j~n umorjgn, stiSngn, zu~n, ulou/gn (~n sjotiranom osnovom),

kim stokavskim govorima, npr. u istocnohereegovackima, ali na dru­ -t prgklgt, zbit.

gi nacin, te u slovenskom jeziku. Dakle, to je zapadnojuznoslavenska Postoji ·razlika izmedu govora u distribueiji nastavaka, npr.

karakteristika. (Za kajkav.stinu je to najbolje i veoma detaljno obra­ obrngn i obrnut, dan i rjede dat.
dio Junkouic, 1972.) Iv.sic, koji je u JHK utvrdio kategorije koje su Metatonijski cirkumfleks dolazi u tom pridjevu u dva slucaja:
u kajkavstini (OKA) obiljeZene prozodijski, za odredivanje i podjelu a) stara metatonija, npr. dan iii ddt, prema info d'ati (OKA dati
kajkav.stine po akeentuaeiji, upravo po sudbini metatonijskog, novog <*dciti); b) "kajkavska metatonija", tj. nastanak je karakteristiean
cirkumfleksa, uzeo je primjer radnog pridjeva(oblik m.r. jd. glagola za kajkavstinu, npr. uij'en, milcen, dflan. Cirkumfleks moze biti pre­
posflkel). Novi cirkumfleks nalazimo, dakle, u primjerima m.r. jd. kao ma prezentu, npr. ufdim, dflam.
posfkel, Sto se i euva u konzervativnim govorima (kao pos~:kel), u
drugima jemetatonirao u akut (POSf:kfjllllpos~:kfll), u turopoljsko-po­
savskima dozivio je metataksu (P'OSflkfjll prema POS'flk1i), a u nekima
se euva sarno duljina (modulacija nije fonoloska, pos'fjI:kfjll, Podravina),
iIi se duljina prefonologizirala u kvalitetu (Medimurje, gornjosutlan­
ski dijalekt). U z. r. jd. cirkumfleks je u primjerima kao pUikala,
driala, prfla, a novi akut u smgjiila, briila, plat:ila, rasla.·
Glagolski pridjev radni ima samo !lest oblika: po tri roda za jd.
i mn. Sufiksalni mu je morfem I, na koji dolazi morfem za rod i broj
(-t~, -a, -0; -i, ~, -a). U veCini se govora nastavak -I euva nepromi­
jenjen. U sjeverozapadnim zagorskim govorima prei!ao je u -1} (w),
a u nekim pojedinacnim govorima razvoj je isao dalje, pa je danas
u iIi cak f (neki govori u varazdinskom kraju, Gorskom kotaru). Su­
srecu se i govori u kojima je otpao, npr. cu, isi (neki varaZdinski
govori te jedan izoliran govor - Rusevee, na Bilogori).
U nekim govorima koji cuvaju -I ono otpada iza r, npr. hmg:r,
z'apgr prema hmg:rla, zapg:rla i pr'gl, p'gkfll (Gregurovec).
7. Glagolski prilog. U ve6em broju govora razvio_~oseban .
nepromjenljivi oblik, kao i u druga dva hrvatska narjecja, koji izrice
popratnu radnju, paralelnu s drugom radnjom, dakleistovremenu,
kojije nazvanglagolski prilog sadaSnji. U veCini govora izgubio se
glagolski pridjev prosli. Oba· su postojala u ranijem razvoju kajkav­
stine, prije su upravo bili participi, pridjevi, koji su se sklanjali. Do­
bro su posvjedoceni u pisanim spomenieima i krijizevnosti.
Glagolsk;i prilog tvori se na dvanaCina: (1) kao i u stokavStini
gl: prilog sadaSnji, tj. tako da se 3. l. mn. doda nastavak -ii; id-o/u-ii;
(2) dodaje se na isti oblik sufiks -iki iIi -ikg, npr. sfldg:cki, sedg:Mg.
Obicno supostoje obje tvorbe. U nekim govorima otpada -i u nas­
..tavku -ii.
 7. SINTAKSA

0.1. lako je sintakticka problematika kajkavstine vrlo rano bila predmet

istraZivanja L-uke--Zime (vee 1887. godine), u usporedbi s cakavskom
i stokavskom sintaksom, kasnije su takva istraZivanja bila najslabije
zastupljena, kao uostaIom i u istrazivanju drugih hrvatskih narodnih
govora. lstina, i u Ziminu istraZivanju kajkavstina je najslabije zas­
tupljena, lj. najmanje je uzeto u obzir kajkavskih tekstova. Zimino
komparativno istrazivanje nije bilo dovoljno komparativno ni s ob­
zirom na vrstu grade, tj. cakavstinu i StokavStinu predstavljaIi su
takoder iii &ik veCinom tekstovi knjizevnih jezika s cakavskom iIi
stokavskom bazom. lpak, ne same za svoje vrijeme, istraZivanje je
te vrsti svojim opsegom nedostignuto i do danas. Zimina istrazivanja
kajkavske sintakse ogranicena su na zapise narodne usmene knji­
zevnosti. Neke zapisane oblike Zima je krivo interpretirao, npr. do­
bre Iete kao mnozinu, dok ce to biti zapis iz kraja gdje se na kraju
rijeCi -0 zamjenjuje sa -e ('i!).
Sintaksa kajkavskoga knjizevnog jezika takoder nije istrazena,
njezina su sustavna istraZivanja na pocetku (Sojat, Stolae).
"lstraZivanje sintakse suvremenih narodnih govora veeim se di­
jelom ogranicilo na prikaze diferencijalne prirode (s obzirom na knji­
zevni jezik). Najvise je takvih prikaza u monografijama 0 govoru Be­
dnje (Jedvaj), turopoljskih govora (Sojat), ozaljskoga kraja (Tezak)
te govora Turna i Delniea u Gorskom kotaru (Lisae). Stoga ee se i
ovaj prikaz uglavnom ograniciti na rezultate tih istraZivanja, a otuda
je i preuzet najveci dio primjera.

0.2. Zima je donio ovaj zakIjucak 0 svojem poredbenom istrazivanju: "a)

novija eakavstina i kajkavstina, kako se u narodu govore, mane se
razlikuju u sintaksi medu sobom, nego od danasne stokavstine; ...
... d) maio ne za svaki u mom spisu navedeni pojav nalazi se gdje
vise gdje mane primjera stokavskih, koji odgovaraju cakavskima i
kajkavskima; takvi primjeri Cine svezu medu svim narjeCjima. Moglo
bi se rea, da u takvim slucajevima ne ima razlike izmedu pojedinih
narjeeja. Ali tu vala" u obzir uzeti, da su takvi primjeri rijetki i ve­
Cinom iz onih krajeva, gdje se razlicna narjeCja dodiruju, mijeSaju i
jedan u drugi prelijevaju." (Zima, Prijedgovor)
Zimini su primjeri uglavnom iz Zagorja, upravo iz varazdinskoga
kraja.
116 Kajkavsko narjeeje
1. RED RlJECI
1.1. Klitike
1.1.1. Zamjenicke i glagolske klitike mogu biti enklitike i proklitike. Da
bi ih se razlikovalo od veznickih i prijedloznih klitika koje su pro­
klitike, u literaturi se 0 njima govori kao 0 "enklitikama", jer su u
drugim narjeGjima enklitike. Tako je uradeno i ovdje. Primjeri:
bUm ti rekla; unda veli: iena, ja sem se zmorf#l, bi dunesf#l mala
pili; su Ii vee obf#t ponesli? bi trieba vpde prinesti; popisanka, si I
doma? se ladue? bum skuvala coravoga gulasa; mi se samo z~va;
ste si vee zeli? (Turopolje) - Mu jo niC ne verjam :,ia mu nista ne
vjerujem', noj sa sume grezi, go sa jo n'iC ne bejim 'neka se samo
~ozi, ja ga se nista ne bojim'; si si ni zal? 'zar nisi uzeo?'; su mi
go pekiWzoli 'pokazali su mi ga'; sa ja zblf#isnule 'sijevnulo je'; ki ja
nie megel plotiti, ja myerol v raSt iti 'tko nije mogao platiti, morae
je u zatvor ici' (Bednja) - Sy se sdstav s ko:gon? 'Jesi Ii se s kime
sastao?' (Turni).
Ovisno 0 smislu, klitike mogu biti naglasene i izmedu drugih
dviju naglasenih rijeei:
onda me bi ostavil, ako ne bi tuliko dali; de to je?, ja nega bi
uudrila, ti nigdar n~i istinu pov~dal, kaj sir (Turopolje) - Kaj sy
ti dOb()r? "Jesi Ii ti dobar?" (Delnice).
U takvim su primjerima obicni i dulji obIici: de jete, pri sestrf#?,
kej jeste vee dosti Hli?, kiij uni jeu iz Zagreba oosli? (Turopolje).
Mjesto klitika je u kajkavstini relativno slobodnije nego u dru- .
gim naSim narjeGjima, ali im polozaj nije posve slobodan. Kad se na­
de klitika jedna uz drugu, njihov je redoslijed uglavnom kao u stan­
dardnom jeziku. Od zamjenickih enklitika obicno je povratna zam­
jenica prije drugih enklitika, a dativ prije akuzativa:
ziSli su mu moigeni uan; on mi gaje donesf#l, pak su mi ga vuni­
seile; kraue su mi od£}gnali, suijne su mi pokllili; gajs sem si sama
kupouala; negdar su si jako dobri; bUm· joj ga dopelal; dok sem bil
mali sestrum sem se rat 19ral (Turopolje). Da:v ga bon te:by (Tur­
nj) - ne bej£}'ima sa go (i go sa) niC 'ne bojimo ga se nista', hOuma
joj go (go joj) pekiWzoli 'pokazat Cemo joj ga', vese~ima sa mu (i mu
sa) jooke 'veselimo mu se jako' (Bednja).
Glagolske klitike sam, si,je, smo, ste, su ponaSaju se kao i ostale
"enklitike" (je oosf#l? dosf#l je), ali rjede su pred govornom pauzom:
moja je mama govorila kak i jli gouorim; moja je zemla dobra; teri
je eouf#k to dosf#l; kOga ste vraga #lali, mojega S9 sina potirali (Tu­
ropolje).
1.1.2. Upitna cestica Ii (rijetko I) stoji iza prve rijeCi u reeenici, i to samo
iza klitickih oblika pomoenog glagola biti:
je Ii se urnul? je Ii gouoril?, su Ii vee obf#t ponesli? ste Ii raskoplili
plot? #ca,je luam zabadaf reei? sl I se mil? S9 1 poceli d~lati? (Tu­
ropolje).
Sintaksa 117
Uz naglaseni prezent glagola biti (kao i uz druge glagole) ne do­
lazi li, pa se pita iIi samim glagolom iIi pomoCu zamjenice kaj: jesi
kam Bariea selo sUila? kej jesi eilla? znaste to? - kfd zndste to? to
niste znali? - kej to niste zniili? b{i oosli? - kej bijte dosli? (Turo­
polje).
Cestica Ii moze doCi i uz dulji obIik prezenta glagola biti, ali se
tada glagolski oblik razdvaja na je + kliticki oblik prezenta, a li se
stavlja izmedu oba dijela, npr. je li ste ieleza nas?kli? (Turopolje).
I samim nenaglasenim oblikom prezenta biti moze se, bez ii,
izrec! pitanje: je na citf#? (Turopolje). :\
Cestica li rijetko se cuje u Gorskom kotaru, ito iza da: Ne znan
i
da ly je tako dobro (Turni). I
Istaknuta rijee dolazi obicno na prvo iIi zadnje mjesto u reeenici, ali !
1.2.1.
moze stajati i na drugom mjestu u recenici:
mate rj ii 1 je bil uee pr~dl! gotou; ilene sejaju m~lu na sit 0; #te
bi Rlo m 1~ k a, a ml~ka n~; v d s je dcal Slafko; dobro je pre­
madiralo i vise se ne vraca (Turopolje).
1.2.2. U sveeanijem stilu pridjevska rijec moze doci iza imenice koju
opisuje:
imele s9 fertflnke prebrane, poculJ.cu, fertusf#k i aplece, kiklu dpgu
i opajnke z remgjnem. lmele S9 cure pprte na gldvf#, su~tla igla je
bila nij~, i cekinof i{itih i kralfliof i fu~zof sv~lih, se b~lo i sv~lo,
i pantlike, i gorf# spice (Turopolje).
Katkad je i u obienu govoru pridjev na kraju, obicno ako je na
njemu recenicni naglasak: kuas je za krllf kukui'izni; imam repu
sf#m~nsku (Turopolje).
1.3. Infinitiv cesto stoji iza imEmice iii zamjenice na koju se odnosi i
najcesCe je na kraju recenice:
saki tjedf#n nosimu na s~jl!m na Goricu i'itf#k prodati; mi smu
imeli gotovi materjal za most delati; i nilm n~ vr?dno posla imeti;
mati me zOue dom9m kraf doiti; unda tr~ba urdta zapr~i i obluke,
da ne bi uusla str~la fiiu (Turopolje).
Infinitiv povratnih glagola moze takoder doci na kraj reeenice,
npr.: silko jutro tr~ba Coveku miti se (Turopolje). ---
Obicno je infinitiv ispred imenice: niij nositi peeenika; zutra pem
prodati kravu; de~s ni v~ti ni jenoga dfeka (Turopolje).
Pridjev radni u vezi s imenskom rijecju na koju se odnosi (s objek­
1.4.
tom u recenici) ponasa se jednako kao infinitiv, tj. najeesce je iza
imenice, ali moze biti i pred njom:
kej b§ste zf~be proddli, nfs cera skorom niB proddla, kad b{iste
pak Zagrep Uli? jesi kam BariCa selo sldla? c~l dan sem i c~lu nOe
na smTt eakala, kej b9 me za norca driiila, ki je za sebe glijdf#l {Tu­
ropolje}.­
 118 Kajkavsko narjeCje
Polozaj gIagoIskog oblika najcesce ovisi 0 recenicnom akcentu:
kad bijste pak Z d g rep Wi? - bijte i sI i zagrep? Ako je
recenicni akcent na gIagolu, on je rjede na kraju recenice: tr~ba cove­
ku miti se (Turopolje). 2.1.4. U svezama Hcne zamjenice s brojevima (npr. u knjizevnom jeziku
2. OBLICI
2.1. Kongruencija
2.1.1. Imenice kao sluga, japa i u jednini i u mnozini obicno su muskoga
roda: moj jdpa je vee star, negdar su bUi slage pri gosponu Bngle­
vieu (TuropoIje) - njagev sleygo ednasel ja svamu jope vf!ino 'njegov
sluga odnio je svome DeU vina', nos storeSf!ino sa jiioke motldre deri'i
'nas strujesina se jako mudro ddi'. AIi se govori npr. en ja valiko
prosico 'on je velika prasica' (Bednja).
Te imenice rjede imaju oblike po dekIinaciji imenica m. r. na
suglasnik:
on na vek jutro zaran stal proo neg drugi slug.; Pri kom je
Andro Kra[eviC? Pri jed nom bas u. (Zima)
2.1.2. Uz brojeve dva, tri, cetiri, obodvafobodvf! u veCini govora imenice
m. roda su u mnozini, u odgovarajucem padezu. Kopula je takoder
u mnozini:
to S9 bas dvd voli, to S9 moji dva brati, onda S9 doSli trf iandari
s p~mieami - ima na gldvfl dva roge, obodva lakte si je stijkfll, vlovili.
S9 obodva tate, ovak je jen atf!C 1m!?1 trf sine, jabt;lku razr?iemo na
eetiri r6ine (TuropoIje).
Neki govori uz navedene brojeve za NAV imaju posebne oblike:
tiik su bila dva brata, Mba od vraga trr dana starf!sa, posadil
sem trE oreja (Turopolje) - dviio kekjeti su riine vjeytre pepzfJvoli 'dva
su kokota ranD ujutro pjevaIa' i dvao kekjeta ... peplevolo, s1 trei
broti su vmerli 'sva tri brata su umrla', stiri vyt;li su nie megli tego
pdk svoju 'izu mlilu, saki S9 m?li (=imaIi) 8VOj posfJl (Turopolje).
zvlieei 'cetiri vola nijesu mogla to izvuCi', ebedvle sastra su desla k
2.1.8. U zapadIiom Zagorju (rasprostiranje nije odredeno) djevojcice, dje­
mater; 'obadvije sestre su dosle k materi', stiri salo su zgerlelo 'eetiri
sela su izgorjela' (Bednja).
2.1.3. Uz brojeve veCe od pet imenice su sva tri roda u G mn.: im?/i s9
pet ni}kof, imajt;l pet svijn, imam cetrdeset oSf!m l~t (TuropoIje).
Pridjevske rijeCi, po pravilu, imaju kongruenciju kao imenice: to
s9 dVd 19,i d~eki, odf!gnali su mi pet lfpf! kraf (Turopolje).
U usmenoj knjiZevnosti ima primjera za N i A mn.: Pet dani
su minuli. - I tako je se sest kugle hitil med vojsku. _ Dojahali
su dvanajst brati i dvanajst sestre. (Zima 75).
Predikat uz brojeve vece ad pet obicno se slaze s Iogickim su­
bjektom, a ne s brojem: s~ s~st S9 na polu, ~ pet id9 v grat, bilo
je p6stf!l mort dvanajst, bilo je vise nf!k sto milUijnof, iSlo je pet bratof
(pored: iSli S9···) (Turopolje) - desle ja n6uze sieh dasat purtlnev.'~
Sintaksa 119
slo je natrag svih deset purana', sast jokih p€ ja deli d'ien ekMpole
keryzu 'sest jakih djevojaka cijeli je dan okapaIo kukuruz' (Bednja).
nas dva), zamjenice su obicno u N, aIisusrece se i G: oni dva buju
zuira skup otisli, ml dva smu dobri pnjateli, one dvf s9 same f iirJ
- ntis trio Mijenja se iIi zamjenica sama iIi i broj i zamjenica: z vami
s~st, i nemi dv~mi n~ dobro (Turopolje).
2.1.5. S prilozima kuliko, tuliko, pono, malo imenica i zamjenica je u G
mn., a glagol u jd.: kUliko je var, pfmo bap samo dTfla, nas je tuliko
(Turopolje) - kjlke ljjdi no svietu zle iivi' 'koliko ]judi na svijetu zlo
zivi', pune dieekev ja edesle v daro 'puno momaka je otislo na na·
dnicu', vnege {teic ja deletele 'mnogo ptica je d\?le1;ielo', viie rak mera
vae noproviti 'vise ruku moze vise napraviti', letes vnege sal glodyja
'ljetos mnogo sela gladuje' (Bednja).
Formula za izricanje postovanja proSiren a je u veCini govora i na 3.
2.1.6.
t jednine, tj. govori se oni i umjesto Vi i umjesto on. Sa zamjenicom
u mn. slaze se i glagol: kej oni delai9 Zagrebu kej S9 dosli z autum?
bUdu im~li kej eitati (mjesto zamjenice Vi), kej oni knigu plsu, jos
S9 oni mladi (mjesto zamjenice on). Oblik predikata u mn. stoji
takoder uz gaspon i gospa, i za 2. lice i za 3. I. jd.: kej 89 gospon
gl{idni (za Vi), bUdu gospon imeli k~ za eitati (za on), kak bUju gospa
st~li (za Vi) (TuropoIje).
Takvo izricanje postovanja sve se vise gubi, pa je obicno upo­
treba zamjenice 2. lica mn. i u direktnom oslovljavanju: kak Vas je
vola, d~ j€ste - pri sestrf!? k~ kUhate? bi Vam oprazila jajca (Tu­
ropolje) vei sta ma pesloli i rakli sta mi 'vi ste me poslaIi i rekIi
ste mi' (Bednja).
U narodnoj knjizevnosti zabiljezen je uz imenicu u jednini prid·
jev u mnozini: Dragi mama, mili mama, idu svati dim~. Za 3.
l. jd.: Nasi Ivan trdno spe, bog im blago nadele. (Zima)
2.1.7. Sa zamjenicom saki glagol je iIi u jednini iIi u mnozini: sakije imf!l
vojke i mlade zene kad govore 0 sebi sluze se u glagolskom pridjevu
radnom muskim obIicima umjesto zenskima: jo sym Mil (mjesto
bilo), jo sym mu pevedol (mjesto pev'iedolo), vcare sym niiobrol (mjes­
to nobrolo) punu kesoru za 8v~1U'w'jucer sam nabrala punu kosaru
draca za svinje' (Bednja). Kad djevojka razgovara s momkom, neee
se zabuniti pa reci za sebe koji oblik u zen. rodu. Ako tko pita zenu
u srednjim godinama zasto tako govori, odgovorila bi: "Tok sym sa
preiveil, po sa zdaj na mram edevCiti" 'tako sam se priuCila, pa se
sad ne mogu oduCiti'. Kad su zene u zaIosti i kada su ozbiljne, govore
u zen. rodu. ,
Pridjevi i zamjenice u imenickoj sluzbi u kajkavskom knjizev­
nom jeziku dolaze u mnozini srednjega roda, prema latinskom jezi­
ku. Iz narodnih govora maIo je potvrda: Kadje moja [uta vola, po­
d 10 z n a mi jesu vsa. (Zima)
 120 Kajkavsko narjecje
2.2. PadeZi
Padez e!lja razlikuje se o~ padeza mjesta: Grte v Dej!,lance 'Ide
u Delniee'; z.vyv Dej!!ancax 'Zivi u Delnicama'; Jest san doma; B-!!
je ddmux (Delnice) Lu:ea pod o:dar 'Baca pod krevet'; Li:Zi pod
o:dron, Gre: va:s 'Ide u pohode'; Bi:v je va:sy 'Bio je u pohodima'
(Turni).
2.2.1. Nom ina t i v. Uz pomocne glagole dolazi predikatno ime u nomi­
nativu, npr. mjej brotja Mil solddot 'moj brat je bio soldat', tok Mus
tii py~stol valiki bjegec 'tako ce~ postati veliki bogac', do muja tnebe,
en sa naproovi vlUiki bedok 'kad mu je potrebno, on se napravi veIiki
bedak' (Bednja).
Uz glagol zvati imenska jedopuna u N:
d~l sela oko str~ke zOvemu DolinlJc; nih zovil Zvon{irci, jel je
z nijove vulice nav~k zvonar; Okujci ta zovu kiba, a mi k~ba; tU smu
vodu zvali Krka (Turopolje).
GIagolu reei dopuna moze takoder biti u nominativu: ona· se
tak rece da je vrak '0 njoj se tako govori' (Turopolje).
2.2.2. G e nit i v. Genitivom se izraZava pripadanje, i to samim, a rjede sve­
zom od + imeniea:
Bil je vre deblesi kak zene sin. - Oca hiza mu je podrla bila.
(Zima)
svak je od moje sestre mps, mijzof brat mi je d~ver, svak je brat
ad moj~ zen?, surjiik je mpz m? sestr?: od dv? sestre ~zi to S9 si
svogori, svogorica je m? zen? sestra, z?lva je od mega m9Za sestra .
(Turopolje) - eye ja ed susedo njivo 'to je susjedova njiva', ed sestrii
cer mi ja denilslo YlJbed no njivu 'sestrina kCi mi je donijela objed
na njivu', ali se govori i susedevo njivo, sestrino cer (Bednja).
Kad se posvojni genitiv saJrtoji od dvije rijeCi, od se takoder moze
izostaviti. npr. bykyevja ed Zelimerskego Jyezefo 'bukvik Zelimorsko­
ga Josipa', trilnjik ed Jdornjokeve Kota 'travnjik Jarnjakove Kate',
klie~ ed s6ilsedevego Ivuno 'klijet susjedova Ivana' (Bednja).
Dijelni genitiv je obiean:
dite bi Nlo mlfka, a mlfka n~, dej mi v'ina, dej mi piv~, ocete
riikije; is~l je ne~akuf cov~k svoje senice gled~t (=jedan dio p~enice)
: otislaje senicu gledet (=svu p~enicu); imamo slif,jabuk, oMpf, tUjn
(Turopolje).
Dijelni genitiv redovit je uz brojeve vece od pet, s brojnim ime­
nieama i pridjevima: dvoje glaf svzn, pedes?t dus, pet kraf; uz priloge:
P9 no ludi, killiko let?f, dosti posla; uz glagol biti:ce b9 grijjzdja b{>de
i vlna (Turopolje). . pe gllMve 'udario ga koleem po glavi' (Bednja) - Parpe/a:ly smo se
Genitiv dolazi sa kaj,nekaj, nikajlniC itd.: kOj ja njevego? 'sto
je novo?', neke cernego· sym zgllidol 'ne~to crno sam ugledao', ed t'ieh
Qildi sa nas n'iC pumatnego naovcil 'od tih ljudi ne Ce~ nisw pametno
nauciti' (Bednja).
Sintaksa 121
Rijetki su primjeri G u sluzbi pravoga objekta: Taki se gorostas
na put spravi i sega zl ata adceloga kra/estva odnese. - CUjes,
Biberko, gde si ti ovoga zadnega mesa zel? (Zima).
2.2.3. Dativ. Karakteristicna je upotreba etickog dativa, posebno
zamjeniee sebe:
male si pocinem i opet nastavim; dejsito pojlJc; sem si rflku
posl!kl!l; dejte si. to poRCte; n~gdar su si jako dobri; -til mi i kokosi
niltTIJ spijeju, kadlastavice si blizu zeml? preletavaju, anda si pecemu
kokruzni krufi kiivamu zgiince, to vamje niilo kak i malt (Turopolje)
- Mi: sy m-slymo svaje 'mi mislimo svoje' (Turni) - Aly san ty se
nadejya!! 'a1aj sam se naradio' (Delnice).
2.2A. Ak u z a t i v. U Turopolju imenice m. roda koje znace sto nezivo mo­
.-gu..kao objekt (bez prijedloga) biti u genitivu umjesto u akuzativu.
Nije utvrdeno postoje Ii zakonitosti koje odreduju kad je objekt u
akuzativu, a kad u genitivu. Velik broj zabiljezEmih primjera mogao
bi biti partitivni genitiv. Imenieesu zenskogroda u mnozini kao
objekt redovito u genitivu, a vrlo Casto i imenice m. i sr. roda. Aku­
zativ u jednini imeniea m. roda u turopoljskim govorima moze biti
novija pOjava.
Primjeri~ donesl!l mi je l~poga ciijga; idem drva c~pat - idem
dro'i ciJat; nisem imlJl cas; naj toga platna r~zati i skrptiti, vrgni
na stol; dej nam Bak pic~kof, rliclJkof, gUs(}kof, telekofi-sikaj kej nam
je trieba; s ~m bum rfbala pot; vil tom zga~c kuvamo, tr~ba dinare
-zmoci (Turopolje).
Akuzativmoze doCi be.z prijedloga-vlvukada kazuje vrijeme iIi
cilj kretanja: Vrlgnijednu stroka, paju nesi kraljicinu hizu
(Zima).
Objekt je u akuzativu i uz zanijekane prijelazne glago}e (obicno):
ne mrem ndjti tu knigu, nfim (=ne budem) j9 nigdarek poziibil, pijan­
stvo nigd~ dobro ne nar~di, ti nigdar nisi istinu pov~dal. (Turopolje).
Uz izraze (kojima se odreduje psiholosko stanje) stroh i sram
logicki subjekt dola~i u akuzativu: Stra:x me je; Sra:n me je, a uz
z v 'Zao' u dativu Z v my js (Delnice).
2.2.5. Vokativ. U nekinigovorima imena imaju poseban oblik V: zeno,
dojdi szm! JOio, bUm ti nf.kaj pOvl!dala.l Lilbo, mas morti jiijlJc za
prodiiti? (Turopolje).
2.2.6. L 0 kat i v . Lokativse upotrebljava samo s prijedlozima. Kako se ra­
zlikuje padez mirovanja (lokativ) od padeza kretanja-(akuzativ). pos­
toje i prilozi kao domom, koji oznaeuje cilj kretanja: cera sem biZ c~li
dan doma - idemu dompm (Turopolje). ­
e
2.2.7. Ins t rum n tal. Instrumental sredstva redovito je s prijedlogom
z: kepo ziimljil z lepootu 'kopa zemlju lopatom', vro>dril go s kYlJlem
z avton 'dovezli smo se automobilom' (Turni) - Poyle sy z brflsan
tit natpzay i brilsYI! 'poslije si brusom to natezao i brusio' (Deinice).
Instrumental bez prijedloga dolazi u sluZbi prilo~ke oznake
mjesta: Po:ten san se poza:bov (Turni) - i'y;otyn me je das (Delnice).
122 Kajkavsko naIjei!je Sintaksa 12,3
I
i
i

U Turopolju dosta cesto dolazi instrumental sredstva bez pri­ Povratni glagoIi u navedenoj infinitivnoj konstrukciji imaju

jedloga. Do te pojave dolazi analogijom prema sintagmiz + ime­ povratnu zamjenieu se: nye se moci r~siti toga vrilga (uz: ne mremu

n i c a koja POCllUe kojim spirantom, kad se prijelog z gubi zbog fo­ se r~Siti); tu se n~ moci kapati, tii. se moci obriti. Takve su konstruk­

netskih razloga: cije obicnije, da bi se jasnije izrazila misao, uz licnu zamjenieu: til

yam se moci obliti, til mi se n~ moei poeesati (Turopolje) ..

1ia je pokrita eri~pum, komad zem~ ograje~ letvami - vrear c) U kondieionalu infinitiv moze stajati umjestopridjeva radnog:

je ogrii,jen z vitrom; m1: se rajnime z r~pum, s kramp~rem, z m~rlu­ to se ne riizme, nek bi moriiti reei da ein,m sir (=moralo bi se reei);

nem, zeljem, s kelem, z vilgorki, z lilkem, salatum, paprikum, s kril­ to bi moriiti zaplsati (Turopolje).

vem, z mesem, z mli~kem, s piltrem, z maslem, z r~pum, korablum d) Obicnaje kajkavska sintagma za + infinitiv, kao i u ea­
i krilglicum, s?kirum se c~aju drua (Turopolje). kavstini:

Prijedlog z dolazi i uz indirektne objekte u instriunentalu: Ba:vy vY?OO zo piti 'voda za piti', nemum nie zo jesti 'neinam nil3ta za

se sa skl-zaiien 'bavi se skijanjem' (Turni) - m€i sma Bednjajncuni jesti', tje ja nie zo zraei 'to nije za izreei', en ja ryj zo zopevi?doti,

begaoti silme z dfebru veda i s freiSkini zraokem 'mi smo Bednjancani a nie zo deloti 'on je tu za zapovijedati, a ne Z,1i raditi' (Bednja) - .

bogati samo dobrom vodom i svjeiim zrakom' (Bednja). imam alyna za priiti, silta je za odmetati stvari, maS morti jaj?c za

Obicno se prijedlog z gubi ispred rijeCi koje poCinju kojim od spi­ prodiiti, krilf mi je za peei tesko, til lmamu za kuvati, to je z sfno

ranata i kad instrumental znaci drustvo: on zive svojum unum, zeli metiiti n(Jt~r (TuropoIje). T(;X je za polu:dyt (Turni) - Ta: kosa:ra

susobum lagvu vina, is?l je zenum, uti su sobum liigvu vina. Ako je za fkriist (DeIniee).

se druStvo nagIaSava, u TuropoIju prijedlog z ima Iik z~: is?l je Z? Umjesto takvih konstrukcija rjeda je glagolska imeniea: za saraj­
svojum unum na sij?m. Ispred imenica koje pocinju kojim drugim ne fepija ide tr1: kile kfp (Turopolje)..

konsonantom, iIi vokalom, instrumental drustva uvijek je s pr.ijed­ Perfektom glagola htjeti i infInitivom izrice se radB;ja keja se za­

Iogom: odis?l je z bratom Zilgrep, z nim se je spominal, bil je z lve­ malo nije dogodiIa: tpv je podjVjat 'htio je podivljati' (Turni) - se

kom (TuropoIje). je toy. zrflsyt 'sve je htio srusiti' (Delniee).

Dvije imenice koje znace osobu povezuju se obicno tako da je e) Infinitiv ima cesto sIuzbu imenice: d~lo je oriiti, kopati, seja­
druga imenica u instrumentalu s prijedlogom z, npr. dello mija moti ti, kositi, a sir se eint; dl}tetu tr~ba saki eas diitijesti; bi dones,/l mala

s brotem 'dosla mi je mati s bratom', jo sa stjebu lajhke zleZim Ja pili (umj. malo pica) (TuropoIje).

eu se s tobom Iako sloziti'. Moze se reCi i: desli su mi moti i brot, Rjede se infinitivom i glagolom imati izrice gto treba biti: Samo

jo sa i t€i lajhke zlezima (Bednja). zeli znati, kaj ima pri iii ciniti. - Pokazala muje mesto, kam se

ima nastaniti. (Zima)

2.3. Glagolski oblici

2.3.2. Prezent
2.3.1. In fi n i ti v. Upotreba infinitiva u kajkavskim je govorima prosire­ a) Prezentom svrsenih glagola moze se izrieati bud u cnos t:

nija nego u drugim nasim narjeCjima. Uz znacenja i upotrebe kakve mam dojdem,ja ti ga zr~im, to malo ti gajd pricalJam (Turopolje).

ima u standardnom jeziku, infinitiv moze· stajati i umjesto drugih Katkad se buduenost izrice i preze;ntom imperfektivnih glagola:

glagoIskih obIika, vremena i nacina. kat sunce ziiZarT!o ziijde, andaje drilgi-t~jti dan gOdine (=bit ee ki!!e);

a) Infinitiv se ne zamjenjuje sintagmom da + prezent: kiik to da ide Stf.va Zagrep? maei je reci: p~m selo i bpm is~l selo,

jel pete na paSu s' Mjni? (Turopolje).

ona veli: bil ja pop~iiti (= da Ii da pjevam); sako jiltro trfba b) Obiean je historijski prezent:
eoveku min se, tr~ba pole zoriiti i posejati; miiti me zove dompm krilf on je is{!1 z m~num tancat, ondar velyp: Rj, ima Bara d~eka,

dojUi (Turopolje) - vidli sma go tjek bi!!ioti 'vidjeli smo ga tuda bje­ onda mu je stric rek,/l - kak on n'imaoca niti miitere -: ajde, vell,

zati'; ali i... de tjek bezl 'gdje tuda bjeii'; Cjl sym go pri petjeku Marko, obl~ei se (rijee je 0 Ijudima vee odavno mrtvim/i) (Turopolje).

pepfl}Voti 'cuo sam ga pri potoku pjevati' i ... de pepievo, si go videl

tjek im Jesi Ii ga vidio tuda iei?' i ... de tjek ida (Bednja). Poeetak radnje u pro1310sti moze se izreei prezentom glagola

poceti i infinitivom: oosla je pred nega i pocme plakati (pored: pocela

b) Infinitiv s 3. lieem jd. pomo6noga glagola biti (je) znaei isto je).

sto pasivna konstrukeija se + pre zen t glagola moei, morati, a i e) Umjesto imperativa moze doei prezent svrsenih glagoIa: Tam

nekih drugih: kopaj, i najdes jednu vuzdu, ovu se den e s na ruku. - Kad bos stel

skora saki dan ide kisa i ilnda vee ~ moei delati; den{!s ~ vidl}ti jahati, samo s tom sibom vudris, ijos boJe. bos po zraku letel. (Zi­

nijenoga vuka; moci je reci: p~m selo i bt;>m is?l selo, to n~ moei za­ ma)
pisiiti, denf/s je l~ko moci imeti radio, den{!s je vee vid,/ti selu altof Prezento!D u 2. L jd. i !l1n. izrice se stroga zapovijed: Gries spiit!
(TuropoIje). (Delnice) - Ceste mpeat! 'Sutite!' (Turni).
124 Kajkavsko narjeeje
2.3.3. Per f e k t. tJ pricanju moze se izostaviti kopula: cera zgl,dalo kii:k
da se sn~k kava, oko odre steli navaliti tati, priznale mi se (Tu­
ropolje).
Iza klitickih oblika licnih zamjenica i iza se obieno nema kopule
je: do jedne vure me tiik bOlf}la glava, tii.k mi se zad~miilo, ma sestra
se cera plCikala (Turopolje).
Katkad nema kopule ni uz srednjirod zamjeniee ves: mijs mi
je polildf}l, odma se odvkf}l; se pogorilo, ali i: se je povf}dala, opriila
je se, sa se je smela (i pomela) (Turopolje).
Perfektom u svezi, sa da moze se izreci stroga zapovijed: Da ste
naredi:ly se kaj trf}:ba! 'Da ste napravili sve ato treba' (Turni) - Da
sy se po-u:jyy,! 'Da si sve pojeo' (Delnice).
2.3.4. Fu t u r. Mjesto kondicionala iIi namjerne receniee moze se upotri­
jebiti futur: a kltj bum tt rekla '!ito da ti kazem, sto bih ti rekla'.
(Turopolje).
Futur se upotrebljava u namjernim i posljedicnim reeenicama
gdje obicno dolazi prezent: Drugoga si je izebral, da mu bud e lo­
viI ribe. - I na to veli, da ga vre navci, da se bu ga bojal. (Zima)
Futurom se izrice i zapovijel!:_ __
bps mi·vec dltla kupicu! bps mi dala mlika! bps to mam donesf}l!
ne b{Js tam iSf}l! bus to mltm donesf}l! bUs to mam piistil! bus HZ!
(Turopolje) - MuS kmam sel! 'odmah idi!'; MuS daol, iIi tt zemam
'daj, iIi Cu ti uzeti' (Bednja).
2.3.5. Imperativ
a) Cesta je upotreba imperativa glagola dati i htjeti uz imperativ
drugih glagola:
. dej mi teca brzo skavaj, dej mi skavaj jen kloMs, dejte si zemete,
tf dej proo probaj, sad dejte vi glrite, dejte si pojeCte (TuroPoIje) ­
ajdi, b-u:Ody ilJly 'hajde, budi bolji' (DeIniee).
Imperativ xodi - xodite dodaje se imperativu iIi supinu drugih
glagola da bi se izrazila blaia zapovijed:
ojdi donesi krUva! ojte zemete si kupicu vinal ojdi se kilpit, pes
skfilu! ojte si sistI Takva se upotreba razvila iz samostalnog impe­
rativa giagola iti: oj z ~num! ojte spat! (TuropoIje).
Rijeci na (2. I. jd.) i nate (2. 1. mn.) same izrieu zapovijed, a mogu
znaciti i pojacanje imperativa koji slijedi: Na, odnesy Sy (DeIniee) -
Nate, zamyte sy! (Turni).
b) Zapovijed se'opisuje s naj/najte + infinitiv: naj mi Mer
otpelati. - No, gospon, n aj t e se srditi. (Zima)
Imperativ dolazi ljade u zavisnim recenieama: Rehel da ti pro­
s i, kaj mene pustijo za pomoe tebi. - Onda on te bude prosil, da
ga n aj tak jako tuCi. (Zima)
e) Imperativom giagoIa biti i pridjevom radnim ljade se izrice
imperativ buduceg vremena: Ne bodt '~e jogledala ako dojdes
crnogoru, ne bodi se reskrivala. - Cujes, ti bodi meneka pi­
s a 1a od svoje skole - a ja tebi hocu otpisati. (Zima).
Sintaksa 125
d) Prosiost se u Zivu pripovijedanju moze izraziti imperativom (u
2. 1. jd.) vydry i vfigy: a ja: vfigy po raki:jy (TumiL~my sf skyp
vydry po spe:ky (DeIniee).
Pocetak neke radnje i njezino trajanje u prosIosti u iivu se pri­
canju Casto izrice 2. 1. jd. imperativa gIagoIa kao vudriti uz infinitiv
trajnoga gIagoIakoji nosi znacenje: una je bila malo pri vinu, pa
vudri jof'kiiti; i on ti vudri kopati, pak biiba vUdri kricllti (TuropoIje).
2.3.6. K 0 n d i ci 0 n a 1. Kondicional s veznikom da upotrebIjava se u ire­
alnom znacenju: Joj, joj da bi mali, kaj ovo vesele znamenuje, vi
bi se plakali. - Da bi ja imel holbu vina i jednu peeenku, bi ti drugae
znal (Zima).
2.3.7. Prilog sadasnji. Prilog sada.Snji moze se i sklanjati, tj. moze biti
partieip: Ono mleko bilo kipuce, kak bi vu kotlu kuha1ose. (Zima).
_ Drugae nisi nikako muguc vujti fiim. Rasle vu Bumt lepe dis 0 Ce
roze. - Ti znaS da bog lu becim pomore (Zima).
3. VRSTE RIJECI
3.1. Imenice
a) Sveza dviju imeniea izrice jedan pojam u nazivima, npr. voca.
Prva imeniea oznaCuje siri pojam. U nabrajanju sa ona moze izos­
taviti;
hriysko tCipko 'kruska tepka'; zeleniko jobuko 'zeIeDlka jabuka';
groh i!erljanec 'grab crvenae' (Bednja) - imam 'jllbuke trdlke i
vugrice; to sujoouke trdlke, to sujoouke vugrice; pri nas.rasteju slive
bistrice; imamu slive bistrice, b~lice, drobnice, petrcice, jltbuke pi­
sanike, krilske opsf}nke, jacmenke, makarije, stjlcke; strik vi'sitnak
(TuropoIje).
b) Sveze imeniea+imeniea iIi pridjev+imeniea u obli­
.ku polusiozeniee (sklanja se samo drugi dio) rijetke su: Koju sem
videl (divojku) vo lepi biser-partici - vo lepom pisan-barsunu (Zima).
Rijetki su primjeri epiteta kada se umjesto pridjeva uzima ime­
niea iste osnove: Ne bos ti taj jela hriefiaka kruha (Zima).
U pjesmama se pojmu dodaje apozieija kao epitet, npr. Doslaje
k vetru severu. (Zima.}-­
e) Karakteristicna je upotreba imenice treba mjesto giagoIa tre­
bati. Ta .se imeniea ne deklinira, ima samo N jd., a dolazi samo u
svezi tr?ba je (iIi negirano n? ~ba):
jel vam je kOj tr?ba; kOj je mene tr~ba; to je tTfba siiki d~n delati;
zakrya zen,! opajnke, i sebf} ako je triba; sikaj kej. nam je triiba; ltl
je ~ba 1m popravliiti (TuropoIje).
3.2. Pridjevi
3.2.1. Obicna je upotreba pridjeva u sIuzbi imeniee iIi sveze pri­
djev+imeniea:

126 Kajkavsko narjeCje
Pridjevi u imenickoj sluzbi: mlodi mera. vmrieti, a staori mjero
'mlad moze umrijeti, a star mora'; gerdi nie liepemu por 'ruzan nije
lijepome par'; svati i prekliiti sa na mraju zleZiti 'sveti i prokleti
ne mogu se sloziti! (Bednja) - bogiiti kak oceju, siromaSni kak more~
ju (pored: bogatiiSi, siromiiki); i mrtvi bi te culi; kej mi ace vrtiga
stari, za mlad?m same noge se povlace; kej oceju ove ritaste i drobaste
(Turopolje).
Od prezimena, muskih i zenskih, obiCni su pridjevi koji dolaze
prije hnena: B"l.Strevicev Dros 'Bistrovic Andrija', Hetinskego i
HetinsijevFraunc 'Hotinski Fr~njo', Poskev Paj 'Pasko Petar', Kegle~
vicevo Moro 'Keglevic Mara', Jadvejevo Ktito 'Jedvaj Kata' (Bednja).
U nekim se govorima naziv po roditeljima, muzu i kuci izrice
pridjevot;O od imena, naziva osobe iIi kuce, a stoji iza imena osobe
o kojoj se govori, npr. Slava Rozina/Marnnova/Jozekova/JoskiCeva
(Reka).. . kaj:
3.2.2. U znatnom. dijelu govora karakteristican je pridjev riit riida­
rado, npr.: rada bi ti ja da otides, rada bi dosIa, imaju se radi.(Tu­
ropolje).
Prilog ima oblik rat. U Turopolju se cesto upotrebljava, osobito
uz glagol im?ti, umjesto glagola vol?ti, ali i inace: oni se imaju rat,
imam ga rat i delati i brati (rijec je. 0 groZdu), rat bi ousla v grat,
sat ga nimamu al imamu ga rat.
Katkad je ~ko odrediti je Ii rat, rada prilog iIi pridjev: rad bi
popravil iZu, rad bi najti ceT1i~nta (govor je 0 muskoj osobi). ObIik
rad bi slaze se i s infinitivom i s pridjevom radnim.
3.2.3. Iza komparativa u komparaciji dolaze nek, kak, ko, od npr.: pr~ se
teu zwelo ntf!k sat, on je mliijsi n(Jk ja, ona je veMa od mene (Tu­
ropolje).
Tako je i u nijecnim reeenicama· Uz infinitiv, npr. en belja dtele
kok tei 'on bolje radi nego ti', ni n'iC gyersego kOk cleveko yokloti 'nije
nista gore nego covjeka zaklati', rojsi vmrieti kOk. ev5k Ztf!lveti 'radije
umrijetinego ovako zivjeti', enfe ja r6abe(: lrepii kOk evEe 'ovaj je ru­
bac ljepsi nego ovaj'. (Bednja) . tada obieno nije naglasena, :npr. pat ltet sym mjerol hroanlti tego
3.3. Zamjenice
3.3.1. Licne se zamjenice u Turopolju uvijek ne zamjenjuju povratnom u
primjerima kao sto su: to sem si kilpil za me, vucrs: se za tebe, sestro,
kej ste to kapUi za. vds.
Kliticki oblik D povratne zamjenice (si) obican je kao i takav
oblik liCnihzamjenica: Ov s i je postel pod jabuku odnesel i tam je
spal. - Rekel je vilam, nai mu tri jabuke ostaviju, i druge naj s i
pobereju. (Zima)
Obiena je posesivna upotreba te zamjenice: On odgovon da iSce
s i zenu, koja mu odiila. - Ja bum isel oca s i iskat.. (Zima)
3.3.2. Odnosne reeenice koje se odnose na nezivo obicno se vezu s glavnom
reeenicom odnosnom za.mjenicom za kaj:
Sintaksa 127
skeynul sym si zoub, kOj ina ja jaoke bylel 'skrhao sam sebi zub,
sto me jako bolio', zif}stol sym pnjotelo, koj sym z njim soldaciju sltf!Zll
'sastao sam prija~to-sam s njim vojsku sluzio' (Bednja) - r{ibf}c
kq sem ti· ga cera dala; zijp kej se stfga, a ostane v Z9bi, zove se
scfba; cajnf}k klij pot prdu Ide; zgtinCenak je lOnl}c vu cem se kUvaju
zganci; pod lipum je klilp na c?m sf}diju muziklinti; na cigla je
naslojnena skikliea; na c~m se vOzi pluk na ledinu (Turopolje).
Ta zamjenica moze biti indeklinabiIna:
sop ot hfii kej se v~e kukurizijne, lopartf!k kq se krilf d?ne peci,
strik vrsitnak je lino kej se s?no v~e, mesito konto kej se krof m?si,
oplatnice S9 komiidi na kotacu kq se sastavlaj9 (Turopolje).
U TuropoIju se katkad i za nezivo upotrebljavaju odnosne zam­
jenice teri iIi kr, a moguce je da se i za Zivo upotrijebi zamjenica
sCipaje stvur s c~m se dfze fUrf}k teruga ne mreju zdici z rokami;
rucnrk ten na vrat(} vlsi; zft je deb~li dr6Uk s terim se ziiZrdi v6iis
s?na; stOUp oko teroga se vrm Zito; bekovina je i9ta vrba s terum se
v~e tfsje.
U Gorskom kotaru pri postavljanju pitanja cesto se upotrebljava
ka (Turni) i kaj (Delnice): Ka mE ymai rat? 'Volis Ii me?'; Ka ni:ste
zna:ly kiiko jE? 'Zar niste znali kako je?' - Kaj se v- poznaite? 'Po­
znajete Ii se?'; Kaj oyca? 'Zar otac?'
Odnosne zamjenice imaju i neodredeno znaeenje, npr. lajhke bi
co krovo deslo i pejfelo 'Iako bi cija krava doSla i pojela', zopri vroto,
do ca sVl}fnca v hIzu ne deykna 'zatvori vrata, da cije svinjce u sobu
ne skoci' (Bednja).
3.3.3. Na pocetku pitanja kojim tko izriee svoje misljenje, a ocekuje pozi­
tivan odgovor, cesto stoji zamjenica to, npr. tje si tei mjerol dilge
tum biti? 'to si ti morao dugo tamo biti?', tje sta vei te kojkyek hed'ili?
'to ste vi tada kojekuda hodali?' (Bednja).
Zamjenica tl}/taj (ta, to) upotrebljava se katkada. kao odredeni clan;
3.3.4.
eco 'pet godina morao sam hraniti oca', jaoke sa roseemiinl no tego
seino ~ako se razljutio na sina' (Bednja).
3.3.5. Mozda je prema njemackom was fUr (ein) kalkirano kaj za (jedenlje­
dna ... ) (ali tako imamo i u cakavstini i u ruskom jeziku, gdje nece
biti njemacki utjecaj): Onje pak pital, da kaj je to za jeden
posel. -Ali bi ti rad znal, kaj je ono zajedna ostarija? (Zima).
3.4. Brojevi
3.4.1. Broj jt;den (iIi jt;n) upotrebljava se kao neodredeni clan (kao npr. u
njemackom jeziku): (on je jen bediik, ima jenoga fiijn mladoga ml)za),
ali mnogo su obieniji izrieaji bez takvog broja: ima sini}ka velikoga,
ana je dovlca, on je dobl}r gospodar (Turopolje) -:- tei si jaden vliliki
bedok 'ti si velika budala', yf}ni su ja.ni pilmetni gespedtl:Jr'i 'oni su
pametni gospodari', Jouno ja ji'ino-peitiino pyC() 'Ana je postena dje­
 128 KlIjkavsko narjeCje
vOjka', Jasenja jejane siremaosne sale 'Jesenje je siromaSno selo'
(Bednja). ­
---
3.4.2. Brojne imenice (Jvoje, _troje rijetko dolaze bei dopunske imenice:
3nise dv3je gledajp rat, nth S9 se dvoje ~ncali pred BoZic, 'ima
troje dl}c~ (Turopolje).
U Turopolju i!esto uz takve brojeve dolazi imenica komat iIi ime­
nica glava: imam dvoje komooi d(}~, imamdvoje komadi svijn, osta­
la je z dvoje korniidi dl}c~, imam dv3je komat svfn. GIagol je, ovisan
o brojevima, umnozini, a imenica u G mnozine.
Za osobe i zivotinje razliCitoga roda upotrebljavl:iju se glavni bra­
jevi muskoga/srednjega roda, rijetko brojna imenica dvoje, troje: Po
nem (gradu) se secu drci.gi d v a. - Sin prijel' je mater okol vrata
i kusnoli so se obedva. ....: Jen put su bili dva Judi, 17iuZiiena. (Zima)
U nominativu je mnogo obicnije dva dl}teta nego dvoje d(}c~.
3.5. Prilozi
3.5.1. Za pojacavanje i uop·ce modificiranje pridjeva, drugih priloga i gIa­
gola sluze prilozi:
cud a: DosIa. je~da ljudi.
dostildost: Susedo"" $epoka£e, koji su dosti dalko od nega
bili. (Zima) Bil je dost bedast. (Reka) _
cis to: Ova divojka je cis t 0 lepa, sam-o zube ima kak lisica. (Lu­
ka) To je cis t nekaj drugo. (Reka)
jako: Veje vre biljako jaki. Vumre stan, a staraje bilajako
- ilaba. (Ziina)
k rut 0: V iivotu sem kruto droben. (Zima)
prav-(o): Donesla vecerju i prav disece stuari nuter dela.
(Zima)
preik na preik: On tije preik na preik bedast. (Reka)
prevec: Onda postci.nem kon, pak mejaSe prevec jako, za to
sem tak suh. (Zima). Bilo mu je prevec dobro. (Reka)
·U Gorskom kotaru moze _se rea: pn ie da:sty. napra:vov 'on je
mnogo napravio' i pnje cUda napra:vov (Turni), samo sto je u ovom
drugom slueaju mnozina uCinjenoga vise istaknuta. Ali se cuje i
CUda d:J:sty je na;pra:vov 'veoma mnogo je napravio' (Turui). U Del­
nicamabi se teklo npr. cildno dor;sty je napravyr;.
3.5.2. Perifrasticni nacin pojacavanja
Svoju kcer za veliko je stimala (Jako'). (Zima)
Pojacavanje udvajanje: Dene na pot veliki veliki kamen. _
Onda on pil vodu dugo dugo. - Oni idu idu po sumi. (Zima)
3.5.3. U narodnoj knjizevnostizabiljezeni su primjeri da stoji ovo, oto um­
jesto evo, eto: VultS majka, ovoti junaka. - Ne, ovo sern maeka
kupil za kruh. (Zima)
3.5.4. Uz glagole kretanja za oznaku odJnicanja od injesta cesto dolazi pri­
log proc kao u Cakavskom ca, sto odgovara znacenju i upotrebi nje­
mackoga: weg: xmiikny Sl:-prOc zak bo batin 'Makni sejer-ee biti ba-
Sintaksa 129
tina' (Turni) - Ody t- l-pu proc, po. bo SE v rjedy 'Hodi ti lijepo odav­
de, pa ce sve biti u redu' (Delnice). Cesto je uporaba toga priloga
zalihosna. U Gorskom kotaruupotrebljava se i eakavski ekvivalent
tja: No xmdkny se tjd. To je obii!no praeeno pribIiznim pokazivanjem
na odredeno mjesto.
U Gorskom kota:ru, u Delnicama i u Turnima, za dozivanje sluii
(ali danas je to vee posve rijetko) rijee bale, zapravo komparativ 'bo­
lje' uz koji se izostavlja glagol kretanja: S'Jn bale iIi Bale nd!
3.6. Glagoli
3.6.1. Karakteristicna je povratnost nekih glagola (u drugim naSim govo­
rima obicno nepovratnih):
ma sestra se cera plakala, bicko teri se pase; sem se vis pocrl~nl}l,
crtam, vucim se; tiik su se nafCili (Turopolje).
U Bednji glagoli laci sa 'leei', sasti sa 'sjesti', plokati sa 'plakati',
peCtJ'tvoti sa 'poCivati', zofooliti sa 'zahvaliti', rozgevaorjoti sa 'razgo­
varati' dolaze i bez sa.
Povratni su i glagoli sesti se, kleknfJti se, ali je kliticki oblik pov­
ratne zamjenice naji!esce u dativu:
bpm si malo sel, ojte si S?st, bpm si casa s?la, kleknl}l si je i
malil se je - tr~ba se klekm!ti, -sedn~te se (Turopolje).
3.6.2. U Gorskom kotaru ceste su elipse tipa Bo:n te s pop'ickon 'Udarit
eu te zeljeznim iaracem' (Turui).
3.7. Negacija
3.7.1. Prezent, futur i kondicional nijei!u se rijeccom ne, a perfekt i plus­
kvamperfekt prezentskim oblicima kompozita ne biti (n(}sem, n(}si,
nl}••• ):
jo sym go izde nie viel Ja ga jos nisam vidio', zoke sta nie desli?
'zasto niste dosli?', nigdor nam tego sdum sabe epryejstil, 'nikad ne
eu to sam sebi oprostiti' Mj sym ped s'ilu t€ nie zai, dO mi ja en
nie stel zdebro d3ti 'sto nisam tada sHom uzeo, kad mi on nije htio
zdobra dati', tergjevec go ja -nie debre zmeril 'trgovac ga nije dobro
izmjerio' (Bednja) ~sem nigdar rodila; kej ga n?si vi~l; n~s tam
bil (Turopolje).
U znatnom dijelu kajkavstine, Zagorju, Medimurju (area nije
_ odredena) negacija -ne stoji uz finitni oblik glagola nego uz infini­
tivni. Primjeri: On se je ne mogel vute§iti. - Ne mi je bilo vola iii.
- Vi ste pri kral ne bili. - Ondi su mu n e n i k aj mogU. - Sreca
vaSa, da ste vi ne predi povedali neg sem vas donesla sim. - Oni
su rekU, da su ne nikajdobili. - Velim, da je to ni istina.
(Zima) ­
3.7.2. Negacija moze doCi neposredno iza niti iIi ni (cemu u latinskome od­
govara neque): Kaj nigdar ne bilo nit ne bu. - Jaz bi vam rada dala­
stana, ali vam ne mrem, niti ne smem. (Zima) - Za te ne•.mara,
 130 Kajkavsko nmjeCje Sintaksa 131

nit tebe ne lubi. (Zima) - Mravei su se skupili i tuliko ih je bilo,
da 00 sakoga po zrno nit i n e doslo. (Zima)
Tipieno je ponavljanje negaeije: ja ni ne p§znam, to n~ nigdar
bilo nUi ne bl!, ja ga ni n~em vtdela, nice ga pradati ni za nikakve
peneze, jii ne kOpam ni ne orjem (Turopolje). - Nikoga ni vise imel:
niti brata niti sestru niti nikoga. Vera ne cu, mlada gospo, ni ni­
jeden dan. (Zima) .
3.8.4. U Gorskom kotaru prijedlog se ojacava prilogom: Ja: san tf v Zadry
(Turni) - T- sy tan na Broy,dy (Delniee).
Prijedlog bez (brez, prez) dolazi i u svezi bez da (:njem. ohne
dass) oelis(}l je brb: da je pozdravil, ja sem to zniila bb: da mi je
rekel (Turopolje).

3.8. Prijedlozi 4. SLOZENA RECENICA - NEUPRAVNI GOVOR

Prijedlozi mogu imati drukeiju kongruenciju, upotrebu i znace­
nje nego u knjizevnom jeziku.
3.8.1. Vremenska odredba moze se izraziti na vise nacina: Pr-sov je ka­
sne.je od ne:ga; pr-sov je ru'tkon ne:ga; pr-sov je iza ne:ga (Gorski
kotar).
Prijedlog do s akuzativom zabiljezen je u Turopolju: do pet(}k tri
tjene. Inael;l se redovito slaZe s genitivom.
Za izrieanje datuma u Gorskom kotaru pojavljuje se (ne Casto!)
prijedlog 00 u ovakvim primjerima: Bylo je t9: 00 parviga zujka (Tur­
ni). U tom primjeru izostavljena je imeniea u akuzativu da:n, pa se
zato eini kao da se na slaZe s genitivom.
. Prijedlog 00 upotrebljava se i u svezarna kao sto su: posf}kf}l se
na prst; to ja se sivam na r§ku; oelisf}l je na gorica i dr. (Turopolje).
Prijedlog k ima i znacenje '0', npr. beil ja k BeZicu demo 'bio je
o Bozicu doma', k Vf}jzmu bOu viiC sa zelane '0 Uskrsu bit ce vee
sve zeleno' (Bednja). . 4.2. U neupravnom pitanju uz upitnu rijec moze doCi i da: Pit~' ribica,
3.8.2. Prijedlog za Casto ima znacenje prijedloga 0, pa i u tom znacenju
zahtijeva uza se akuzativ: za jnu smu se bas spominali, za jnu se
tilk govori (=0 njoj) (Turopolje) - za: 11. se sakaj re:ce (Turni). U
istom znacenju kadsto se govori i 0 s Iokativom: 0 iveku ne zoom
.nis (Turopolje) - 0 te:by ne znan n-c (Turni).
U istom znacenju dolazi prijedlog ad u primjerima kao: ad mene
pripov~daj9 da sem dobra (Turopolje) - govori:ly so ad rota uz znat­
no obicnije govon:ly so 0 raty (Turni) - pom-najo se od dej!!-~nskyga
jez-ka uz osjetno Casee pom-oojo se 0 dej/pnSkyn jez-ky (Delniee) ­
senjoti ed kego 'sanjati 0 kome', geveriti ed !ego zle 'govoriti 0 kome
zIo', spemf}lnlJti sa ed kego 'razgovarati 0 kome' (Bednja).
Tvorba slozene receniee uglavnom se ne odlikuje specificnostima
koje bi odudarale od naCina na koji se i u drugim nasim govorima
slaze glavna recenica sa zavisnom. Zavisne receniee mogu biti ispred
glavne, iza nje, uklopljene u nju, prema lienoj ~ulturi ispitanika, nje­
govu temperamentu, prema vaznosti kojega dijela slozene receniee.
4.1. Posebna je kajkavska osobina u tvorbi sIozene reeenice vezanje ne­
upravnoga govora uz gIavnu recenieu veznikom da i u ovakvim slu­
cajevima:
Jedna je rekla: da ocemo ga taki pogubiti. Pitali su ga: da
gde si bil tale (/;ftgo? Zapita ga staruc: da kaj ovde ti isces? (Zima)
veli vrdgu do' se nf}k zavlfce ni)ter; on j9 je pital da ziike ne (=ne
ide); onda on pita da ke.i ace; onda ga je pital da ziike je tak ti)zifn;
dej reei Mirku da nfk pospr~mi stvari (Turopolje).
da kaj mu da za toga decka. - Pricne misliti, da je li bi iSel vnuter,
ali ne. - Pak su pitali, da kaj zapoveda. (Zima)
Veznik da dolazi i ispred nekalooj u neupravnom govoru: Onda
mu je rekla da noj ide do drugoga grada. (Zima)
Rjedi je neupravni govor bez veznika da uz druge veznike iii ri­
jeccu ~k: rekf}l b9m mu n~k ide v rU; pita trgovfJc kej je daB!}l (Tu­
ropolje).
4.3. U neupravnom pitanju osim da dolaze ako i ali:
Idem jagod iskat, ako bum gde kaj nasla. (Zima) - Onda je
priga pastir, ali je gde koj uidil takov i takov grad. (Zima)

3.8.3. Osoba kao cilj kretanja u D je s prijedlogom k: vamy se k ocjety 'vrati

se oeu' (Delniee).
Kad je u pitanju geografski objekt kao cilj kretanja, rabi se pri­
jedlog v(u): ]>en v Rf}:ko 'lei en u Rijeku' (Turni) - Grjen va Prezit
'Idem u Prezid' (Delniee).
Prijedlog vlvu cesto se izostavlja. Akuzativ moze doci bez prije­
dloga vlvu kada kazuje vrijeme iii cilj kretanja: Vtrgni jednu stroku,
paju nesi kraljicinu hizu. (Zima) tm sem brata Friincuskf},
idem grfit, p~m selo, idemu zutra sl1mu, proo idem stalu, peci mi
~ce gorfti. Redovito se govori uz licne zamjeniee: vii jnu, v ~, vii
jnem, a inace se javlja .sarno u paZljivijem govoru: veli se: v nocf,
pfde f p~nzij9, v Z§bu mu je lukna, v jilmf} je bicko (Turopolje).
 8. LEKSIK

Kajkavski Ieksik nam jos uvijek nije dovoljno poznat, iako je prvi
veIiki rjecnik hrvatskog jezika, Belostencev Gazophilacium, tiskan
pri kraju prve polovice 18. st. Nastao je vecim dijelom JOs u drugoj
polovici 17. st., kada i prvi kajkavski rjeCnik, HabdeIicev Dictionar.
SIijedi mu opsegom (kao i vremenski - tiskan saino dvije godine ka­
snije) Jambresicev Lexicon, isto tako dosta velik rjeenik za svoje vri­
jeme. Na zalost, trem, takoder vrio opsezan kajkavski rjecnik, po
koncepciji blizi leksikonu u danasnjem smislu rijeci, Patacicev Die­
tionanum. ostao je u rukopisu, sto se dogodilo i s Vitezovicevim Le­
xieonom, koji saddi opcehrvatski vokabular, dakle i specificno kaj­
kavski. Kajkavske rijeCi nisu u!He u veliki Akademijin Rjecnik hr­
vatskoga iIi srpskoga jezika u onom opsegu u kojem druga dva, od­
nosno tri narjeCja. KajkavStinu zastupaju uglavnom tri navedena ti­
skana rjecnika dok kajkavska knjizevnost, djela tiskana na kajkav­
stini, kajkavskom knjizevnom jeziku, uglavnom nisu uzimana u ob­
zir. (Rjecniku su kasniji obradivaci, odnosno urednici, dodaIi jos ne­
. koliko kajkavskih djela.) Razlozi su za takav postupak D. Daniciea,
zacetnika, prvog obradivaca i urednika Akademijina Rjeenika, pozna­
ti, a na prvom je mjestu nejasan status kajkavstine za tadasnju sla­
vistiku, tj. mjesto kajkavskoga narjeCja s obzirom na hrvatski i slo­
venski jezik. To je za DaniCieevo vrijeme i stanje ondasnje slavistike
uglavnom i razumljivo. Tek se pred II. svjetski rat raspravijalo 0
tome kako da se taj veliki propust kroatistike nadoknadi, a prislo
se tomu tek u novoj Jugosiaviji, u Institutu za jazik JAZU (sada Za­
vod za hrvatski jezik HFI) s pokretanjem izrade Rjecnika hrvatskoga
ka,ikauskoga knjiieuog jezika (Zagreb 1984).
Veoma je malo istraZen i leksik suvremenih kajkavskih govora,
kao sto su i inace kajkavski govori nedovoljno istrazeni, iako je kaj­
kavStina medu prvim hrvatskim i srpskim narjecjima dobila svojumo­
nografiju (Lukjanenko 1905), naravno na temelju tadasnjeg oskud­
nog poznavanja narjecja. Sada se u Zavodu za lingvisticka istraZi­
vanja HAZU prislo sustavnom pri]rupljanju grade Za rjecnik hrvat­
skih kajkavskih narodnih govora (Sojat 1985), kao iza cakavski rjec·
nik (Mogus 1985). Dio cakamine ima vee svoj rjecnik, kao sto ima
i vise izradenih i objavljenih rjecnika, odnosno zbirki rijeei pojedinih
govora (CDL). Znatna grada prikupIjena je na prijelazu stoljeca ini­
cijativom Ante Radica za skupIjanja grade 0 narodnom zivotu, od
cega je dio objavljen a dio'-se-imva u Etnoloskom zavodu HAZU.
 134 Kajkavsko naljecje
Kajkavske su rijeci zabiljezene relativno rano, ali to su pojedine
rijeCi, i to upravo onimija, u latinskim ispravarna. Mogu se ovdje spo­
menuti glose u Radonovoj BibIiji, gdje bismo, ako je u pravu J~
Harnm, imali vrIo ranG zapisane i prve kajkavske rijeci drugog ka­
raktera. Vise kajkavskih rijeci susrecemo u glagoljaskim tekstovima,
dok se prvi kajkavski tekstovi pojavljuju tek u 16. st. Moze se spo­
menuti da kajkavskih rijeCi ima u VranCicevu Ijecniku, da ih donose
Megiser i Pallas.
U nekom prirodnom jezicnom entitetu, idiomu, nalaze se lek­
sicke jedinice koje su zajednicke svim clanovima neke jeziene poro­
dice. U nasem slucaju to znaci da u hrvatskoj kajkavstini, i to u svim
njezinim govorima, postoji leksicki fond koji se moze naci u svakom
organskom konkretnom slavenskom idiomu, najmanjem lokalnom
govoru, dakle od srednje ltaIije do Baltickoga mora i Sibira. Medu­
tim, isto tako u nacelu u kajkavstini, odnosno u veeem iii manjem
broju njezinih govora, nalaze se leksemi koji se neCe naCi nigdje
drugdje u slavenskom svijetu. Takve rijeei mogu biti trojake. Prvo
su tudice, koje su od susjednihjezika usle sarno u kajkavstinu. Drugo
su, s obzirom na nas interes zanimijivije, neologizmi, nove tvorenice,
izvedenice i slozenice, nastale od starog slavenskog materijlila, koje
se pojavljuju iIi se mogu pojaviti na ogranicenom i malom podrucju
nekog jezika, pa sarno i u jednom malom mjesnom govoru. Najza­
nimijivija je treea skupina koju cine stan slavenski leksemi koji su
se sacuvali jos sarno u kajkavstini, odnosno u kojem njezinom dijelu,
' .. ,. govoru, dakle na ogranicenom dijelu slavenskoga jezicnoga kontinu­
uma. Takvi se leksemi mogu tada nazvati arhaizmima, prezicima.
Inace se termin arhaizarn rabi u nasoj, a i u slavenskoj leksikografiji
opcenito, u sirem, odnosno drugacijem znacenju. Na primjer, kada
W. Boris govori 0 arhaizmima u kajkavstini, za njega su to rijeCi koje
se ne pojavljuju iIi se barem zasad ne zna pojavljuju Ii se i negdje
drugdje na hrvatskom i srpskom jezicnom podrucju, ali su inace obic­
ne u nekim drugim slavenskim jezicima iIi takoder u njihovim di­
jelovima. U takvom smislu neka rijee moze biti arhaizam sarno za
hrvatski jezik, ako je inace rijee u drugim jezicima opcenita, a moze
biti arhaizam i za vise jezika, ako je poznata sarno u rijetkim go­
vorima tih jezika.
Izmedu dva navedena pola, tj. primjera kada je neka Ieksicka
jedinica zastupljena u kajkavstini i u svi]ll slavenskim idiomima, pa
i u najmanjem od njih, te slucaja kada se neka rijee cuva jos sarno
u kajkavstini, u cijeloj iii u nekom njezinu dijelu - postoji siroka
Iepeza mogucnosti distribucije. To su:
1. jedinica je opCeslavenska, tj. postoji u svim postojecim slaven­
skim idiomima (ovdje bi se moglo razlikovati i to je Ii postojala i u
onim izumrlim idiomima koji su zabiljezeni, iii postoji sarno u zivim
govorima);
2. jedinica postoji na slavenskom jugu te iii (a) i na zapadu iii
(b) i na siavenskom istoku;
3. jedinica postoji sarno u juznoslavenskim jezicima;
Leksik 135
4.a. jediriica postoji u zapadnom dijelu juznoslavenskog podrucja
i u kojem drugom jeziku, na zapadu iIi istoku (iii na zapadu i na
istoku),
b. samo na juznosIavenskom zapadu;
5.a. u kajkavStini i u susjednim idiomima (susjedni slovenski,
cakavski i scakavski govori) te u kojem drugom jeziku na zapadu,
obicno je to slovacki iii ceSki,
b. same u kajkavstini i susjednim idiomima;
6.a. u kajkavStini i jednom od susjednih idioma i u nekim od
drugih jezika,
b. sarno u kajkavstini i kojem susjednom idiomu;
7.a. u kajkavStini iii njezinu dijelu i nekom drugom jeziku,
b. sarno u kajkavstini, odnosno u njezinu dijelu, sto je poseban
slucaj kada jedinica postoji sarno u jednom jedinom kajkavskom mje­
snom govoru.
Kako kajkavstina, kao ni vecina slavenskih jezika i naIjecja, nije
dostatno istraZena, obicno se neka jedinica ne moze s potpunom si­
gurnosCu svrstati u koju od tih kategorija. Kada se ipak u literaturi
tako postupa, onda je to sarno veca iii manja vjerojatnost da je tako,
dok su dalja istraZivanja katkad demantirala ranija misljenja, a tako
ce biti i nadalje.
S obzirom na navedene kategorije, dosad je posebna paznja bila
posvecena cetirima od njih. Prvo je utvrdena karakteristika juzno­
slavenskoga leksika da postoji sredisnje podrucje s inovacijarna (Sto­
kavstina) i rubne zone sa starijim stanjem (na zapadu slovenski,
cakavstina i kajkavStina; na istoku - bugarski i inakedonski jezik)
(Bratanic, lvic, Popovic). Drugo su poklapanja na sjeverozapadu juz­
noslavenskog podruCja. Treca su kategorija poklapanja izmedu sIo­
venskog jezika i hrvatske kajkavstine te cetvrto poklapanje panon­
skih govora, tj. sjeveroistocnih slovenskih i sjeverozapadnih krajnjih
kajkavskih govora.
Kada se govori 0 leksiku, razlikuju se cetiri elementa:
1. leksem, i to posebno korijenski morfem (gleda se pojavljuje
Ii se neki korijen uopce, bez obziraje Ii u istoj iii drugoj (vrsti) rijeCi);
2. znacenje (tj. pojavljuje Ii se rijee iii leksem u istom iii drugom
znacenju);
3. tvorba, gdje se razlikuju: a) tvorbena sredstva (nacini i for­
manti, pojavljuje Ii se rijec s istim iIi drukcijim sufiksom, u istom
iii drugom znacenju), b) morfosintakticke osobine;
.4. fonoloske osobine; ovdje je bitna starost osobine, i to u prvom
redu praslavenska dijalektna razlika; noviji pravilan sustavni razvoj
manje je relevantan (npr. vaznija je razlika topl- - tepl- od meja ­
mda).
Kada se raspravljalo 0 srodnosti jezika i njihovih dijelova, sve
se cetvero uzimalo u obzir, ali je pokazano da svi navedeni elementi
u odredivanju srodnosti nemaju jednaku vrijednost. Pojedini leksemi
iii njihove skupine nemaju velike vrijednosti. Poznato je pravilo
istraZivaca leksika da svaka rijec ima svoju vlastitu sudbinu. Medu­
tim, leksik moze imati i te kako veliku tezinu u tom raspravljanju,
---ali samo u De Saussureovu smislu ako se neki teritorijalno-jezicni
136 Kajkavsko mujecje
sustav karakterizira ukupnoscu osobina. Tu je ideju u obliku kvan­
titativnog istraiivanja razradio poIjski lingvist Doroszewsky, iako
vise s obzirom na druge jezicne osobine. VeCi broj zajednickih ele­
menata, ovdje leksema, govorit ce 0 vecoj srodnosti dvaju entiteta.
Pojedine jezicne razine mogu biti razlicito zastupljene u istom idi­
omu, a jedne takoder imaju vecu teZinu od drugih, npr. gramaticka
od leksicke. Pri zakIjuCivanju potrebno je uzeti u obzir sve razine
s njihovom vaznoscu. Dok se slaven ski idiomi medusobno mogu us­
poredivati s obzirom na fonoloske i morfoloske sustave, to se na za­
lost jos uvijek ne moze s obzirom nB, leksik jer nema predradnji koje
bi omogucavale takve usporedbe.
S obzirom na tvorbena sredstva, stanje je bolje u slavistici. Na
temelju istrazivanja i usporedbe tvorbe rijeci postignuti su znacajni
rezultati, pa tako i s obzirom na juznoslavensku skupinu (Boskovic,
Sadnik, LeKOv, Duridanov). Kod tvorbenih sredstava, osim sto su
lakse dostupna promatranju, moguce je utvrditi relativnu kronolo­
giju, na temelju koje se moze s velikom vjerojatnosCu pretpostavljati
o razvitku jezika, njegovih dijelova, skupine jezika. Naravno, za kaj­
kavstinu je to pitanje veoma vazno s obzirom na to da se 0 njezinoj
genezi kao problemu za Ijesavanje govori od pocetaka slavistike kao
nauke (vec od "oca" slavistike Dobrowskog), pa i danas (Loncaric
1987).
Sintezu proucavanja kajkavskoga leksika, kao i uopce hrvatsko­
ga i srpskoga, do polovice stoljeca dao je I. Popovic u svojoj povijesti
(1960) te u drugom pogledu M. Hraste. U novije vrijeme pozabavili
su se tom problematikom Boris (arhaizmi),Jurancic (panonsko po­
druCje) i posebno temeljito N ewekIowsky (slovensko-eakavsko-kaj­
kavski kontakt i posebno u svjetIu gradiscanskih govora).
Za poljski je jezik utvrdeno, odnosno pretpostavljeno s velikom
vjerojatnoscu; da ima 1 700 opceslavenskih leksema, za ruski je na­
dena 3 191 takva rijec (Trubacov). Popovic je pretpostavio da ih je
u hrvatskom i srpskom jeziku oko 2 000. Za kajkavstinu bismo mogli,
u usporedbi s drugim jezicima, pretpostaviti broj od 1500 jedinica.
Za citav jezik pretpostavlja se jos 2 000 rijeci koje su slavenskog pod­
rijetIa, ali danas nisu opceslavenske, tj. nisu zastupIjene u svim sla­
vinama. Ako i za kajkavstinu predvidimo jos 1 500 takvih jedinica,
znaci da bismo u njoj imali najmanje oko 3 000 slavenskih rijeci. Pre­
ostaje da se to tocnije utvrdi kao i za hrvatski jezik opcenito.
Naveo bih sada primjere za neke od naprijed navedenih kate­
gorija, tj. za kategoriju jezicne strukture i za kategoriju zastuplje­
nosti (zastupljenost u kajkavstini i drugim idiomima). (Vecina pri­
mjera poznata je otprije, ali se ne navodi literatura otkud su preuzeti
zbog ogranicenog prostora. Zbog istog razloga ne navode se takoder
oblici iz drugog jezika, a za hrvatski jezik navode se knjizevni oblici
. jer u kajkavskim govorima obicno dolaze razIiciti Iikovi.)
1. Opceslavenski leksik: svijet, zemlja, polje, voda, riba, biti 'sein',
piti, velik itd.
2. Jug i istok (jedinice zajednicke juznoslavenskim i istocnosla­
venskim jezicima). Rijec krma (u znacenju 'upravljaC', ne i 'hrana'),
zila, govoriti, pir 'svadba', veznik da, pijetao/pijevac itd. Manje je po-
Leksik 137
znato da na starom kajkavskom podrucju na istoku, u zapadnoj SIa­
voniji, zi~ rijec brijeg i u znacenju 'obala', npr. u Vaskoj br~g.
3. Jug i zapad (obicno ceski i slovacki). Rijeejagoda znaci 'Er­
dbeere' (ali u kajkavstini i 'zrno, boba'). Rijec kupina poznataje sarno
na jugu i u ceskom jeziku. U tvorbi je karakteristican sufiks -bba,
koji poljski vec nema (u-twor). Popovic za te skupine navodi i etni­
kon Srbi/Sorbi, cemu se moze dodati i Hrvati/Horvati. (Hrvati koji
se spominju u istocnoslavenskim spomenicima gotovo sigurno ne pri­
padaju istocnoslavenskoj grani, vec zapadnoslavenskoj.) Vazan je ta­
koder etnikon Slovjeni/Slovenci, koji je bio u upotrebi u cijeloj (sred­
njovjekovnoj) Slavoniji.
4. Sarno jug. Od leksema koji su karakteristicni za juznoslaven­
sku skupinu jezika obicno se navode gaziti, los, .smokva, opanak itd.
S obzirom na razliku u znacenju moze se spomenuti obilje. Medutim,
za jug su mnogo vaznija tvorbena sredstva, upravo tvorbeni morf na
c na jugu, prema k na zapadu i istoku, 0 cemu je posebno iscrpno
pisao Boskovic. Primjeri: vodica - vodka, kubarica - kuharka. Od
drugih sufiksa karakteristicni su -aea, npr. Pitomaea, -ic, npr. Ma­
gliC.
-"'5-.--'RaZ"""'' ' h' 'ke na jugu (inovacijski centar - postrana konzervativ­
nost). U centru se pojavljuju vaine inovacije, a na rubovima, zapad­
nim i istocnim, nalazimo starije stanje (Bratanic, Popovic, lvic). Pe­
riferija, jedna i(li) druga moze se poklapati s istokom i(li) zapadom.
Leksemi (na prvom je mjestu jedinica s rubnog podruCja): dazd/desc
(i s drugim fonoloskim likovima, vec prema fonoloskim osobinama
idioma) - kisa; plesati (iii tancati) - igrati (na zapadu igrati ima
drugo znacenje 'svirati' gdje moze biti njemacki utjecaj); srditi se ­
. ljutiti se; saaa/saje - cad itd. Posebno su poznati primjeri iz oracke
terminologije: oje, lemes, plaz - gredel, raonik itd. (b) Znacenje: guba
'vrst gljive' - 'bolest'. (c) Tvorba: u centru je veoma produktivan de­
minutivni i patronimijski sufiks -ie, dok je u rubnim podrucjima ri­
jedak. (d) Fonoloski lik: oreh (e, odnosno kakva je vec vrijednost u
pojedinom govoru, dolazi od jata) - orah (a stoji prema poluglasu).
6. Sarno hrvatski, srpski i slovenski jezik. (a) Leksemi : tud, sre­
ca, lijep, bujica, klanac itd. (b) Tvorba : -oca - -ota (u bugarskom
jeziku), npr. lakoea - bug. lakota; -aea-: narikaea, udavaca. (c) Po­
jedinacni primjeri: moevara prema mocvar.
7. Sjeverozapad juznoslavenskoga podrucja - kajkavstini se pri­
druzuje (sjeverna) cakavstina i slovenski jezik. Od fonoloskih, mor­
foloskih i leksickih kategorija s mnostvom primjera koje daje Newe­
kIowski navodim sarno nekoliko leksema: zlica, mlohav, snaga i sna­
ziti 'cistoca, cistiti', maSa/mesa, zivot u znacenju 'tijelo' (paralela s
ruskim znacenjem 'trbuh').
8. Sjeverozapad juga (slovenski jezik, kajkavstina, sjeverna ca­
kavstina) i jug zapada (ceski i slovacki): tjedan, cesta, vas/ves 'selo',
pleso, ljubiti se itd. Tomu se moze dodati i veoma zanimljiv arhaizam
(s obzirom na ostalo juznoslavensko podruCje), arhaican prijedlog
medi (meji) u toponimu i starom kajkavskom apelativu Medimor­
je/mejimorje u znaeenju 'otok'. Adekvatan lik prijedloga (s odgova­
138 KaJkavsko narjecje Leksik 139

rajuCim fonoloskim razvojem prema sustavu jezika) postoji u c::eskom siku (kontinuum djelomicnih slicnosti i razlika). Kajkavsko je nar­
- mezi i u slovackom jeziku - medzi (me;Ji). jeqe orlredeno u jezicnom slavenskom kontinuumu, upravo u juino­
9. :Kajkavstina i sloven ski jezik: kaj, dekla, nazoci itd. slavenskom kontinuumu jer je opeeslavenski prekinut, time da za­
10. Kajkavstina i sv,sjedni govori. a) Panonizmi: spravisce, kr­ uzima rubno podruqe jezika (hrvatskoga) s prijelazom u drugi jezik
stitki, megnene, vuhek (vlazan), vugnuti 'ovlaZiti', lecati se, rasohe (slovenski). U proslosti se kajkavstina nastavljala na prijelazno po­
itd. b) Slavohizmi: zdenac/zdenec, klup, klupa. drucje gdje je kasnije doslo do prekida opeeslavenskoga jezicnog
11. Kajkavstina i neki drugi nejuzni slavenski idiom. Poznati su kontinuuma, dolaskom Madzara u X. stoljeeu - prema drugoj, za­
primjeri obluk, tena, vre, ce, kojima je Boris dodao ruce 'obojci', lap padnoslavenskoj jezicnoj skupini, upravo prema praslovackom jezi­
'komad', sun{Scunac (poljski con), draga 'vrst mreze'. ku, sto isto vrijedi i za sIovacki jezik (posebno srednjoslovacke go­
12. Sarno kajkavstina. Od korijena zasad ne mozemo sa sigur­ Yore, za koje se moze reei da su u osnovi juznoslavenski). U kaj­
noseu izdvojiti ni jedan, sto ne znaci da ih nema. Medutim, speci­ kavstini su se razvile i odredene specificne leksicke pojave. Tomu
ficnih tvorenica koje ne susrecemo nigdje drugdje, kao i rijec::i sa spe­ treba dodati raniji i kasniji kontakt s neslavenskim njemackim i
cificnom semantikom nalazimo normalno kao i u svak.om drugom madzarskim jezikom, i posudivanje iz njih.
prirodnom jezicnom idiomu. Od tvorenica poznatih otprije navodim
sarno jednu - pezdec, a od takvih koje dosad (koliko je poznato) nisu
jos potvrdene u literaturi evo nekoliko (potvrdenih u sjeveroistoc::nim
govorima): krtov{:nec 'krticnjak', jarce:/ek 'mali jarak, jarcic'; prese­
data 'vrst kruske', senine 'trunje sijena' itd. . .
Iz tvorbe bih naveo jedan primjer, i to iz antroponimije. Rijec
je 0 dominantnom modelu tvorbe ekspresivnog imena. Za veliki~
kajkavskoga podruc::ja karakteristieno je da se istim sufiksom tvore .
odmilice za musku i zensku osobu, s time da zenska odmilica tada
ima odorativni smisao. Primjeri: -ek: Joiek, Stefek - Barek, Marek;
-ie/-ic: Joskil, Stefil - Baril, Maril. Postoji i model s malom mo­
difikacijom, diferencijacijom sufiksa -ina, -ena: Joiina, Stefina -Ma­
rena, Barena. (N aglasak nije oznacen jer varira od govora do govors.)
Moze se spomenuti, sto se cesto navodi kao karakteristika kaj­
kavskog narjecja, veea ucestalost deminutiva u njemu, odnosno hi~
pokoristika. To je upravo znacajka govora, govornog jezika, parole
a ne jezicnog sustava, lange.
13. Kajkavstinu karakterizira znatan broj germanizama i unga­
rizama, sto je uvjetovano geopolitickim razlozima - bliskoscu s tim
jezicima i zivotom u istoj drzavi. Starih germanizama, kao opcenito
za slovenski i hrvatski jezik, moguce je utvrditi malo (npr. lacman).
Noviji su dvije vrste: (a) iz narodnih govora, i to prvenstveno ba­
varsko-austrijskih dijalekata a onda srednjonjemackih dijalekata, te
(b) iz knjizevnog jezika. Primjeri : a) copemica, coprati, gaige, ku­
suvati 'ljubiti', nor, norc, vankus 'jastak' itd.; b) snelcug, trancport,
ancug, vaservaga itd.
I tudice iz madzarskoga jezika mogu se podijeliti u te dvije sku­
pine. a) Rijeci iz narodnih govora: beteg, beteien, basen, hasnovati,
jezero 'tisuea', sara itd. b) Rijec::i iz knjizevnog jezika: orsag 'drzava'
(prema starijem rusag u cakavskom), vermeda (s tudicom iz slaven­
skoga) itd. .
Zakljucak. KajkavStina kao slavenski. idiom, dijasistem ranga
narjecja (Dialektgruppe), ima dio opeeslavenskog leksika, vjerojatno
oko 1 500 leksema i jos toliko slaveilskih leksema koji vise ne postoje
u svim slavenskim jezicima. Kao u svakom dijasistemu, kao i na dru­
gim razinama (fonoloskoj, morfoloskoj ... ), uz dio koji je zajednicki
svim kajkavskim govorima, postoje medu govorima razlike i u lek-
 9. GRANANJE

1. Za pojedina kajkavska podrucja ni danas nema- nekih osnovnih po­

dataka, pa se joS-ttvijek ne moze izraditi potpuna klasifikacija kaj­
kavstine. Nije gotovo niata poznato 0 kajkavskim govorima ispod
Kupe S obje strane donjega toka Gline, od grada Gline do utoka isto­
imene rijeke u Kupu. Po lvaieu (1936) to je podruCje njegova na­
glasnog tipa III.
2. Pri rangiranju dijalektnih jedinica u kajkavstini polazimo od Bro­
zovi6eva prijedloga za njihovo rangiranje u srednjojuznoslavenskom
dijasistemu (Brozovi6 1963).
Kao sto je vee utvrdeno, od prvib dviju znanstvenih podjela kaj­
kavskoga narjeCja - Beliceve (1929), odnosno Lukjanenkove (1905)
(od kojega je Belie preuzeo podjelu), koja se teme1ji na razvoju kon- _.
sonantizma, i Ivsioove, po akcentuaciji - prihvatljivija je druga. Zbog
toga kasniji klasifikatori kaJkavskoga narjeCja (Brozovie, lvie 1963,
TeZak 1960, Finka 1964, Loncari6 1982) polaze od Ivsieeve podjele,
a ovdje cemo se mati njegova osnovnog kriterija.
3. Korekcije Ivsieeve podjele s obzirom na akcentuaciju predlagao je
lvic. IvBic nije dobro procijenio jednu, i to krivo pretpostavljenu izo­
glosu u sjeverozapadnim zagorskim govorima, koja bi, da stvarno tu
postoji, bila vaZna i za klasifikaciju juznoslavenskih govora u cjelini.
Rijec je 0 prasl. akutu, koji u tim govorima uz Sutlu, na granici Slo­
venije, u primjerima kao Upa po Ivsieu daje dugi slog. lvsie je te go­
yore po svojim kriterijima svrstao u jezgru kajkavskog narjeCja. Da
je rijoo 0 tako vaZnoj izoglosi, ti bi govori tvorili najmanje skupinu
govora ravnopravnu ostalim IvSieevim osnovnim skupinama. Kako
je naprijed reeeno (1.1.), u tim su govorima produljeni svi kratki ne­
zadnji naglaaeni slogovi, dakle ne sarno slog sa starim akutom, iIi
su pak ukinute opreke po kvantiteti, kao u Medimurju. Medutim, i
po navedenim naglasnim osobinama koje stvarno postoje u tim go­
vorima (duljenje nezadnjih slogova, ukidanje opreke po kvantiteti),
ti govori tvore idiom ranga dijalekta, koji je nazvan gornjosutlan­
skim dijalektom.
4. Podravske govore sa svojevrsnom akcentuacijom u cijelom slaven­
skom svijetu, u kojima je mjesto nagl8!ilka ogranieeno na zadnja dva
sloga rijeCi, odnosno na predzadnju moru, svrstao je Ivsi6 u svoju
IV. skupinu jer imaju vanjske slicnosti s prozodijskim pojavama u
142 Kajkavsko mujecje
ostalim govorima te skupine. Medutim, metatakse i metatonije u toj
su skupini posljedica nastojanja za oCuvanjem starijih opreka novim
sredstvima, tj. rijee je 0 prefonologizacijama. U podravskim govorima
s ogranicenom distribucijom naglaska stanje je rezultat drugih
strukturnih procesa - fiksiranja mjesta siline. Od ostalih Ivsicevih
krizevacko-podravskih govora virovsko-durdevacki se tip govora ra­
zlikuje u veCini govora i po raz-voju vokalizma. Refleks izjednacenih
9 i J isti je kao i etimoloskoga 0 u Durdevcu i veCini podravskih go­
vora toga tipa, a u susjednim krizevacko-bilogorskim govorima izjed­
naeen je s u. Prema tome, navedeni podravski govori s ogranicenjem
u distribuciji naglaska cine jedinicu koja je ravnopravna ostalim kri­
zevacko-podravskim i zagorskim govorima. I oni su jedan od kajkav­
skih dijalekata, koji je nazvan podravski dijalekt.
Na,:,,~eno ogranicenje u nijestu naglaska zahvatilo je i neke go­
yore koji genetski. mozda ne idu u podravski dijalekt. Osim toga sto
oni imaju jednacenje 9=J=U, kasnije primanje takve akcentuacije do­
. kazuje i to sto su oni prihvatili i nekegramaticke morfeme iz govora
virovsko-durdevackog tipa, npr. -0 u 3. 1. mn., prezenta (oni budo)
i -71.0- ull. glagolskoj vrsti (viknoti). . se u glavnini kajkavstine izjednaCili. Neki kajkavski govori nemaju
5. Ivsic nije znao za govore u Medi~urju u Kojima je. nestalp i opreke
po kvantiteti, aCini se da je tako ucijelom MedilInirju. u: lstocnom
dijelu Medimurja doiilo je do jednacenja p=J=o, §to ih opet, na drugoj
strani, povezuje s podravskim govorima ... I.neki najsjeverniji zagorski
govon (Vinica, Varaidin) slazu se u tome S D,ledimurskim i podrav­
s:IPm govorima.Zapadno Medimurje jednaCi J sa u, a krajnji zapadni
dio ima i netipiean razvoj poluglasa a=~ «e=f). . .
Medimurski goyori, osim gubitka opreke po kvantiteti razvili su
i neke druge fonoloske znacajke kpje ne susreeemo· drugdje u kaj­
kavstini - vokalski sustav od petstupnjeva otvora. Zhog toga me­
dimurski govori cine poseban·dijalekt. . ,
6. Potrebno je bilo takoder odrediti mjesto govorima koji cuvaju nepro­
mijenjen kajkavski cirkumfleks (posekel,. meso), stoje karakteristika
IvSiceve I. skupine, a u Kojima dolazi dometatonije akUta (sasa ....
susa) i metatakSe akcenta prema pocetku rijeCi (lop'ata .... l'opata).
BuduCida i Iviiic uzima sudbinuakuta kao pomocni kriterij za de­
finiranje svojih skupina, potrebno je to uCiniti i kod ovih govora. Po
njegovim kriterijima, takvi bi govori cinili novu skupinu, koju ka­
rakterizira Cuvanje .kajkavskog cirkumfleksa, metatonija akuta (.) i
regresivna metataksa kratkoga naglaska. I to je jedan od kajkavskih
dijalekata, koji,kao Sto je obicno kod perifernih dijalektnih jedinica
dijasistema, zauzimamanje podruCje. Nekompaktnost toga podruCja
injegova ogranieenost rezultatsu migracija; jer je to podrucje za vrl­
jeme turskih ratova, sve do kraja 17. st. (Horvat 1933a), bilo niCija
zemlja.
7, Reviziju Ivsiceve podjele po akcentuaciji pokusao je dati Z. Junkovic
(1977). UzimajuCi naglasnisustav pojedinih skupina u cjelini, dolazi
do zakljucka da se kajkavski govori, ,1;9cnije kajkavski govori koji
imajuspecificne kajkavske osobine, cijepaju u-a:vaaijela, dok ih je
Grananje 143
Ivsic podijelio u tri skupine (njegove I, III. i lV). Junkovie se nije
osvrtao na sutlanskozagorske govore, na medimurske govore koji su
izgubili opreku po kvantiteti, odnosno ostavlja ih bez spominjanja
u I. skupini. Po njemu se izdvaja samo IV. IvSieeva skupina od osta­
log dijela kajkavskoga narjeCja. Podravske govore sfiksiranim mje­
stom naglaska koje je Ivsie stavio u tu skupinu Junkovic takoder
posebno ne spominje. Novo je sto-- on turopoljsko-posavske govore
stavlja zajedno sa zagorskima. U svojoj analizi Junkovic pokazuje da
se svi procesi u razvoju akcentuacije u zagorskim govorima svode
na isti princip, na slabljenje mora u odredenim polozajima tako da
ne mogu nositi sHinu. Razvoj u IV. skupini ne moze se objasniti na
taj nacin. Na zalost, autor u analizi ne uzima ni jedan akcenatski
sustav iz III. skupine. Medutim, promjene u primjerima kao p'osekel
~ posekel, govedina < govedina itd. uz primjere kao 'pos'ekli, meso,
letf, petemi, olide ne mogu se svesti na ist] princip na koji se svode
promjene u zagorskim govorima.
8. Jos bi jedan element mogao biti kriterij za podjelu kajkavskoga nar­
jeCja. To je sudbina fonema koje su dali praslavenski p i I, koji su
toga jednacenja. Takvi su gorskokotarski govori, koji su dijelom u _ _-"-__
svojoj osnovi slovenski, vivodinski govor, neki zagorski govori uz Su­
tlu (Rozga, Kumrovec), zapadni medimurski goyori te donjosutlanski
i breganski govori, govori Horvata, Zdencine i Lijevog Sredickog, koji
su Cakavskoga podrijetla. Cakavsko-slovenske govore u gomjem toku
Mime, tzv. "buzetsku kajkavstinu", apstrahiramo, u njima pretezu
<!akavski elementi. Kako vidimo, kajkaysko se narjeeje s obzirom na
navedeni kriterij raspada u dva dijela, u dvije skupine dijalekata.
9. U glavnoj skupini kajkavskih dijalekata veeinu goyora karakterizira
i jednacenje e = a, osim pljesivickoprigorskih1, te se ti govori time
odmah izdvajaju u poseban dijalekt.
Krajnji zapadni medimurski govori takoder nemaju jednacenja
e = a, ali ih iz prakticnih razloga ne treba izdvajati u poseban idiom
ranga dijalekta. Ostali govori glavne ,!!kupine mogu se podijeliti po
refleksu fonema izjednacenih V = J. Cetiri su skupine govora:
a) u jednima se taj refleks izjednacio s etimoloskim.o,
b) u drugima s etimoloskim u,
c) u treeima je sacuvao posebnu vrijednoIlt,
d) u eetvrtima (zapadno .MedimuIje, zapadno ZagoIje, Gorski ko­
tar) V i J nisu izjednaceni.
Dvije od tih skupina, b i c, nuzno je dalje podijeliti. Refleks u
dolazi na krajnjem istoku i krajnjem zapadu, u razliCitim govorima
s obzirom na druge osobine. Govore s cuvanjem fonoloske vrijednosti
takoder je potrebno razdijeliti. Na sjeveru je navedeni refleks otvo­
reniji od refleksa etimoloskoga 0 (iIi treba takav pretpostaviti tamo
gdje je razvoj zamutio sIiku - Bednja), a na jugu je zatvoreniji od
1 Katkad se neprecizno nazivaju prigorski, ali je taj atnDut ina~e obiCniji za istoeno
medvednicko podrneje.

 144 ~kavsko natjeCje
njegs; Prema tome, u Ivsieevoj konzervativnoj skupini dijalekata kaj­
kavskoga naljecja uz pljesivickoprigorske govore imamo jos pet ja­
dinica istoga ranga; dakle sest dijalekata:
1. sredisnjozagorski,
2. samoborski 2,
3.. varazdinsko-Iudbreski,
4. medimurski,
5. gornjosutlanski,
6. pljesivickoprigorski.
Te dijalekte sijeku one izoglose, toenije izotone, po kojima se kaj­
kavsko naljeeje dijeli kada se polazi od akcenatskih odnosa, kao sto
i jedinice, dijalekte, dobivene akcenatskim kriterijem sijeku izofone
refleksa izjednaeenih {) = I. . c) varaidinsko-Iudbreski govori s razlikom u razvoju naglaSeno­
10. U drugoj - rubnoj - skupini dijalekata tri su jedinice:
a) goranski. govori s vivodinskim govorom.
b) zagorski i.
c) donjosutlanski govori. Dosljedno dijalektoloski gledajuei, neke
su od tih jedinica zapravo skupina dijalekata, ali se izppakQenih ra­
zloga mogu smatrati dijalektima, kao sto je vee uobiCajeno za go­
ranske i donjosutlanske govore.
11. S obzirom na Hrastinu podjelu kajkavskoga narjeCja po refleksu jata,
pridruZujem se misljenju Brozoviea (1960) i Iviea (1963), da izoglosa
iekavice, razliCit razvoj dugog jata - diftong - monoftong - nije po­
godan kriterij za izdvajanje idioma visih rangova. . b) glogovniCko-bilogorski; u kojim se taj refleks izjednacio s u.
12. Brozovic (1960) je pri prvom prijedlogu podjele kajkavskoga naljeCja
na dijalekte, u skladu sa svojim rangiranjem i nomenklaturom hr­
vatskih isrpskih govora (cega se i mi ddimo), posao od Ivsieeve po­
djele, ali je Ivsieeve zagorsko-medimurske govore podijelio u dva di­
jela, tj. pljeSivickoprigorske govore uzeo je kao poseban, prigorski,
dijalekt i odredio mjesto gorskokotarskih govora prema ostalim kaj­
kavskim govorima. Kako i sam kaZe, uvazio je u odnosu na pljeBi­
vickoprigorske govore Belieev kriterij, tj. reflekse praslavenskih d'
it'. Naravno, ako uzimamo kriterij koji ima odraza i u drugim di­
jelovima cjeline, nuzno ga je onda primijeniti i na te dijelove. Dakle,
po navedenom kriteriju trebalo bi podijeliti i zagorske i posavske go­
. yore u dva dijela. Medutim, u kajkavstini postoje izoglose koje imaju
veeu vaznost od navedenog kriterija. Vidjeli smo opet da se pljesi­
vickoprigorski govori'i po znacajnijim crtama, (vokalizmu), izdvajaju
iz zagorskih govora, sto vjerojatno nije slucajno. (Zasluga je Brozo­
vieeva ito je pokazao potrebu da se kajkavsko narjeeje dijeli dalje,
2 Ranije sam zajedno stavio samoborske govore i dio zagorskih ("medvednicki", a
ni naziv nije bio najbolji). Medutim, ti Su zagorski govori ipak bliii ostalim zagor­
skim govorima i treba ih uvrstiti u sredisnjozagorski dijalekt u kojem mogu biti
poddijalekt. Samooorski pak govori mala su skupina, pa maida l!ije racionalno go­
voriti 0 posebnom dijalektu, ali oni imaju vainih posebnih osobina koje ih dijele
od zagorskih govora.
I
J
JI.
;r
Grananje 145
na manja podruCja s rangom dijalekta, i da je za to nuzno uzeti dva
razlicita kriterija. Pokazano je nadalje da to mogu biti akcentuacija
i vokalizam. To bi bio ujedno paralelizam sa stokavskim naljeCjem:y­
Pljesivi~koprigorski govori odvajaju se od ostalih govora glavne
skupine kajkavskihdijalekata po tome ito nemaju jednacenje e =
a, Ii po akcentuaciji idu u I. Ivsieevu skupinu. To bi bio jedan dija­
lekt, pljesiviCkoprigorski.
13. Ostali zagorski govori, bez gornjosutlanskih i medimurskih (koji cine
dva dijalekta i po akcentuaciji), cijepa se u tri dijela:
a) govori s {) = I = u (Samobor, okolica Zagreba),
b) veei dio govora u kojima refleks izjednacenih p =
1 ima va-
Cinom posebnu fonolosku vrijednost" . _
ga i nenaglasenoga vokalizma (nenaglaSeni vokalizam ima obicno
samo cetiri jedinice). .
14. Ivsieevi krizevacko-podravski govori bez podravskih i sjevernomosla­
vackih govora, koji se po akcentuaciji izdvajaju u dva posebna dija­
lekta, a mozemo ih nazvati (virovsko)podravskim i sjevemomoslavac­
kim, takoder se po tome je Ii refleks izjednacenih p = J zaddao po­
sebnu vrijednost iii se izjednacio s u - cijepaju u dva dijela, dva di­
jalekta:
a) gornjolonjski, s posebnom fonoloskom vrijednoscu toga reflek­
sa iIi jednacenjem s 0,
15. I vsieeva turopoljsko-posavska skupina cijepa se p'o istome kriteriju
na tri dijela, dijalekta. Naime, na istoku te skupine uz donji tok La­
nje refleks je navedenoga elementa u, isto tako na zapadu i uz Kupu,
cini se i na jugu, a izmedu istocnih i zapadnih govora, u Turopolju,
pojas je gdje se cuva njegova posebna fonoloska vrijednost, i to fo­
netski obicno 9. Kako navedeni govori na zapadu odstupaju i u dru­
gim znacajnim osobinama od govora na istoku, a i odijeljeni su od
njih, oni Cine posebne dijalekte, vukomericko-pokupski i donjolonj­
ski. '
16. Na taj bi nacin glavna skupina kajkavskih dijalekata imala 13 di­
jalekata, koji su formirani na temelju naJbitnijih izoglosa. To bi ujed­
no odgovaralo i stvarnom pejzaZu kajka:vskog dijalektnog kontinu­
uma i nasim intuitivnim predodzbama 0 kajkavstini. (To naravno
nije bitno, ali je dobro da se ti elementi poklapaju.) Isto tako, dobili
bismo dijalekte, sto takoder nije odluCujuee, ali je pozeljno, koji se
po velicini podrucja koje obuhvaeaju u pravilu mnogo ne razlikuju.
17. Kod sve tri podjele druga je podskupina kajkavskih dijalekata jed­
nab, tj. ukljucuje ove jedinice:
a. goranski (gorskokotarski) dijalekt,
b. donjosutlanski (donjosutlansko-breganski) dijalekt, i
c. zapadnomedimurske govore.
146 Kajkavsko natjeeje
Kako skupina govora pod c. ne zahvaea veee podrucje, a po dru­
gim elementima cini. cjelinu s ostalim medimurskim govorima, ne
cini se prakticnim govoriti 0 dijalektu, iako se i ti govori kao i govori
pod a. i b. razlikuju od glavne dijaIektne skupine na visoj, dijasi­
stemskoj razini.
S obzirom na kriterije, glavna bi skupina imala jOOinice:
a) po akcentuaciji:
1. zago.rsko-pljesiviCki (fuva se polazni ~)
2. gomjosutlanski {ukinute opreke potonu i kvantitetO
3. medimurski (ukinute opreke po tonu i kvantiteti)
4. lonjsko-bilogorski (metatonija iIi povlacenje - i ~)
5. (uirovsko)podravski (ogranicenja u mjestu naglaska)
6. sjevernomoslavaeki (~ = ~, ... ') . slogova (jag'oda, mld:timo), a to je veCina govora toga dijalekta.
7. posavski (+- ~).
b) po vokalizmu: .
1. pljesiuickoprigorski (e ;¢; a)
2. padravski (g = ! = 0)
3. medimurski (e ;¢; a)
4. bilogorsko-lonjski (g = I = u)
5. turopoljski Ug = 11 -+ Q ;t: 0 ;¢; u).
Na temelju izlozenoga, kajkavsko narjeeje (kajkavska skupina
dijalekata hrvatskog jezika) ima ove dijalekte:
1. sredisnjozagorski (~ = ~, Q = ! ;¢; u)
2. samoborski (~ = ~, Q = I = u)
3. varaidinsko-ludbreski (~ = ~, Q = ! = 0)
4. medimurski (ukinuta opreka po kvantiteti, e ;¢; a)
5. gomjosutlanski (ukinuta opreka po kvantiteti)
6. pljesivickoprigorski (a.;¢; e, ~ = ~)
7. turopoljski (~ -+ .1._. Q = ! ;¢; u)
8. uukomericko-pokupski (~ -+ J.~, Q = ! = u)
9. donjolonjski (juznomoslauacki) (~ -+ J._)
10. sjevemomoslauaCki (-"" -+ .!._, ~ = ~)
11. gomjolonjski (~ -+ - , Q = ! ;¢; u)
12. glogounicko-bilogorski (~ -+ - , Q = I = u)
13. (virousko)padrauski (fiksirano mjesto naglaska)
14. goranski (gorskokotarski) (e ;¢; a, Q ;¢; 1)
15. donjosutlanski (cakavska osnova).
S obzirom na IVBicevu (i Brozovicevu) podjelu odnos je ovaj: pr­
vih sest dijalekata (1-6) IVBie je stavio u svoju I. skupinu, dijalekte
7-9 u svoju III. skupinu, dijalekte 10-12 u IV. skupinu, dijalekt 14.
nije uzimao u obzir, a 15. je cinio njegovu II. skupinu.
18. Neke od dijalekata (formiranih po prozodiji i vokalizmu) potrebno
je podijeliti na poddijalekte.
(1) Tako je s pljesivickoprigorskim govorima, naime dio tih go­
vora ima p = J = u (ProdindoI), a drugdje je (p = J)-+ X ;¢; 0 ;¢; u
(Domagovic).
(2) U medimurskom dijalektu mogu se izdvojiti tri poddijalekta:
a) p = J na istoku (donje Medimurje),. b) p ;¢; 1 na zapadu i c) e ;¢;
a na krajnjem zapadu.
Grananje 147
(3) Od srOOisnjozagorskih govora poznato narn je bolje sarno ne­
koliko. Zasad znamo dase izdvajaju tri skupine govora. Prvo su go­
vori ciji je predstavnik govor BOOnle, s osobitim vokalizmom. Zatim
su zagorski govori koje dijeli izofona ;$ - j « d') na dva dijela, izo­
fona oksitoneze na tri dijela. Treca su skupina varaidinsko-ludbreski
s razliCitim razvojem vokalizma u naglasenom i nenaglasenom po­
lozaju.
(4) Glogovnicko-bilogorski dijalekt moze se podijeliti na cetiri
poddijalekta s obzirom na progresivnu metataksu sHine.
a) Prvi poddijalekt, koji se moze nazvati krizevacko-bilogorskim,
tvore govori koji imaju progresivnu metataksu sHine sarno s kratkih
b) Drugi poddijalekt cine govori koji nemaju takvu metatakSu
(j'agada, a to su govori s 3. i 4. akcent8kim tipom lvsieeve IV. sku­
pine). Po najveeoj skupini takvih govora oko lvanjske u Moslavini
mogu se nazvati iuanjskim poddijalektom. Na Bilogori su ti govori
razbacani.
c) U treCi poddijalekt ulaze govori koji imaju metataksu sHine
sa starijih dugih naglasenih slogova (jag'oda, mla:t'imo), a po pro­
stiranju je nazvan urboveckim. .
d) Cetvrti poddijalekt Cine govori s djelomicno ogranicenim na­
glaskom na istocnoj periferiji (npr. Otrovanec i dr.).
(5) Gornjolonjski dijalekt dijeli se, takoder po izotoni koja izdva­
ja vrboveCki poddijalekt, u dva poddijalekta: zelinski, s pomicanjem
siline s dugih slogova koji su dalje od penultime, i lupoglavsko-kal­
nicki, bez tog pomicanja.
(6) Govori sjevernomoslavackoga dijalekta nemaju jOOinstvenu
sudbinu poluglasa (govori tipa tanek v. 2.). Ta se erta narne(!e kao
kriterij za podjelu na poddijalekte. Medutim, kako je tih govora malo
i ne zauzimaju kompaktno podru~e, ne moze se ostati sarno pri pri­
mjeni toga kriterija. Moze mu se dodati sudbina jata i poluglasa u
dugom slogu, pa se kombinacijom tih dvaju kriterija izdvajaju tri
poddijalekta.
a) Prvi poddijalekt cine svi govori tipa tanek bez obzira na re­
fleks jata i poluglasa u dugom siogu, dakle iekavski govori V. Troj­
stva, Male Ciglene, Nove Plosciee, Kostanjevca i Daskatice te ekavski
govori u Va13ki i Zabrdju.
b) Drugi poddijalekt cine iekavski govori koji nisu tipa tanek,
a toje-veCina sjevernoIQ.oslavackih govora istocno od Cesme i ciglen­
skih govora, a mogao bi se nazvati cazmansko-ciglenskim poddija­
Iektom.
c) Treei poddijalekt cin!li bi ekavski govori koji nisu tipa tanek,
koji se nalazi zapadno od Cesme i u Podravini, a moze se nazvati
dubravsko-podravskim.
(7) Podravski dijalekt dijeli se na dva dijela s obzirom na sud­
binu refleksa p i 1. U veeini govora, od Botova i Koprivnice do Dur­
devca (osim HIebina i Peteranea, koji ne pripadaju govorima s na­
vOOenim ogranicenjem) taj je refleks izjednacen s 0, a u nekoliko sela
istoenije izjednacen je s u.
148 Kajkavsko narjeeje

(8) U goranskom dijalektu dva su poddijalekta:

a) zapadni (zaplldno~ranski), veCi, sa znatnim osobinama kao

u slovenskom jeziku, i

b) istocni (istoCnogoranski), manji, koji je jace povezan s glav­

ninom kajkavskih govora.

10. PROSTIRANJE U PROSLOSTI

O. S obzirom na to da je od 15. do 18. stoljeea za, ratova s Tureima,

za njihove vladavine i u vrijeme njihova odlaska bilo velikih migra­
cija stanovnistva, pred nasu se povijesnu dijalektologiju postavljalo
pitanje rasprostiranja naSih narjeeja, njihovih dijalekata i govornih
tipova te graniell prije tih dogadaja. 1
0.1. Potrebno je odrediti podrucje prostiranja kajkavstine na istoku, u
SIavoniji, gdje je ona najvise izgubila na prostoru te njezinu granicu .
sa starom zapadnom stokavstinom, odnosno seakavstinom. Dalje,
treba utvrditi njezinu granicu na jugu, gdje je na zapadnom odsjeku,
do erte dokle seze danasnja Siavonija, i to juzno od Save, takoder
graniCila s istim idiomom kao i na istoku, a dalje na zapadu, od uto­
ka Une u Savu, iii takoder jos s njim iii vee sa eakavstinom, sto ce
biti prije. U gornjem Pokuplju, u cetverOljeeju, odnosno u Gorskom
kotaru, grani.cno je narjeeje cilkavstina. Dille, na to.m podrucju nije
pitanje same dodira kajkavstine s drugim idiomima nego i odnos me­
dusobne graniee tih drugih narjeCja, Stokavstine i eakavstine.
0.2. Na zapadu je problem druge wste. Tu nije bilo tako ·e.ikih migra­
eija, osim u Beloj krajini. Ovdje je rijec 0 razgranicenju bliskosrodnih
idioma ranga jezika, a takoder i 0 graniei u prirodnom jezicnom kon­
tinuumu, odnosno 0 graniei izmedu dvaju jezika, hrvatskoga i slo­
venskoga. Danas se to pitanje u dubioznim slucajevima rjesava vri­
jednosnim, soeioloskim kriterijem: oni govori kojima govore Hrvati
prikljueuju se hrvatskom jeziku, dakle ovdje kajkavstini, a oni ko­
jima govore Slovenci - slovenskom-jeziku. Medutim, ipak se llie
je Ii nekom hrvatskom govoru - s obzirom na to da njime govore
Hrvati - osnoviea kajkavska, hrvatska, iii slovenska, odnosno obrat­
1 U radu Be ne raspravlja teoretski 0 raliclambi jezienoga teritorijalnog kontinuiteta
te njegovu opisu i pnltazivanju, pa se ne donose razliCita misljenja 0 tome. Postupa
se u skladu s tradicionalnim dijalektoloskim metodama, metodama lingvistiCke ge­
ografije, koje prihvaea i novija arealna Iingvistika (v. Diolektologie, Ein Handbuch
zur deutschen und allgemeinen Dialektforschung, I-II Berlin-New York, 1983.).
Ipak treba spomenuti jedno od miiiljenja koje je iznijeto 0 prikazu raAclambe hr·
vatskoga jezika, upravo Cakavskoga narjeCja. Botidar Finka i Milan MogUs u ko­
mentaru uz svoju kartu Cakavskoga narjecja (Milan Mogus, Cakavsko narjeiJje, Za­
greb 1972.) iznoBe stay da se sarno za pojedini mjesni govor mole utvrditi kojem
narjeiju pripada bez utvrdivanja podruCja i povlaeenja granica, izoglosa. To je mi­
iiljenje koje je kao jednu oil moguCih metoda iznio i de Saussure.
150 Kajkavsko naIjeCje
no, tj. je Ii kojem govoru kojim govore Slovenci u osnovi slovenski
iIi hrvatski jezik. Pri odredivanju granie[' u periodu srednjega vijeka,
kada nije bilo nacija u danasnjem smis!u,.ne moze se tako postupati,
tako je i tada postojala politicka granie<l izmedu Hrvatske i Slovenije,
odnosno to je bila graniea izmedu Hrvatske, odnosno Ugarsko-hr­
vatskoga kraljevstva i Austrije. U~vrdivanje graniea i danas je lin­
gvisticki tesko pitanje i starije se stanje moze utvrditi uglavnom pre­
rna danasnjem.
0.3. Na sjeveru postoji problem treee vrste, jer tu kajkavstina, kao i sla­
vonska stokavstina (seakavStina), a na zapadu i slovenski jezik, gra­
nici s potpuno razlicitim jezikom - s madarskim. Na zapadu, u Pre­
kOIDUrjU, postavlja se ponovno problem razgranicenja sa slovenskim
jezikom,. odnosno problem· osnoviee, pripadnosti danasnjih sloven­
skih prekomurskih govora. Za raspravu je takoder i to dokle je prije
16. stoljeea dopirala kajkavStina, odnosno slavenski idiom. Nije po­
znato niti je Ii u Prekomurju uz Medimurje uopCe bilo madarskog
elementa, a isto se pitanje postavlja i za podrucje dalje na istok uz
Dravu, odnosno uz madarsko-hrvatsku politicku granietl, i to ne
sarno za teritorij uz zemljiste koje je zaposjedala kajkavstina, nego
i dalje na istok, sjeverno od sIavonske scakavStine.
Kao sto se moze zapaziti, ·cetiri graniee kajkavstine poklapaju
se, slucajno, vise-manje sa stranarna svijeta. Izvan toga kompaktno­
ga podrucja ostaje danas odvojeno podrucje kajkavskih govora u Gor­
skom kotaru. Treba takoder utvrditi njihovo prijasnje prostiranje, a
s tim u vezi i to jesti Ii i prije bili odvojeni, osobito lukovdolska sku­
pin a govora, za koju se ne moze reei da ima slovensku osnovu. Dakle,
potrebno je istraziti jesu Ii gorskokotarski govori bili i ranije odvojeni'
od glavnine kajkavskih govora iii su bili spojeni s kompaktnim po­
drucjem na sjeveru, a migracije su ih - upravo doseljenici cakavci
s juga i istoka - s jugoistoka odvojile od matiee. (Poseban je' pak
problem osnovice tih govora - je Ii to ranije bilo cakavsko podrucje
koje su zauzeli slovenski govornici.)
0.4. Osim novih pitanja vezanih uz proucavanje kajkavstine, stalno je
otvoreno jedno staro i. zanimljivo pitanje koje nije sarno povijesno­
dijalektolosko negQ i sire i tiee se ne sarno povijesti hrvatskoga jezika
nego i odnosa zapadnoslavenskeijuznoslavenske sktipinejezika. Na­
irne, prije dolaska Madara u Panoniji je izmedu te dvije skupine po­
stojao neprekinuti jezicni' kontinuitet. Zanima nas kojoj je jezicnoj
skupini pripadao jez.ik kojim je gov.orilo stanovnistvo u Panoniji, od­
nosno gdje je bila granica izmedU dviju jezicnih skupina. Prije 10.
stoljeea ne.moze se govoriti 0 dijalektnoj pripadnostipojedinih go­
vora, pitanje je moze Ii se govoriti i 0 jezicnoj pripadnosti. Nairne,
slovenski jezik tada jos uvijek nije bio mnogo udaljen od ostaloga
dijela zapadnojuznoslavenskoga prajezika, upravo od kasnijeg sred­
njojuznoslavEmskoga dijasistema (0 kojem se u tom razdoblju takoder
ne moze govoriti), Sigurno je da neposredno preko Drave, na njezinoj
Iijevoj obali - u danasnjoj Madarskoj, jezik u pocetku nije mogao
biti drulrCiji, barem ne mnogo drukCiji od onoga s desne strane ri-
Prostiranje u proiilosti 151
jeke. A kako je bilo jos dalje na sjeveru? Za odgovor na to pitanje
moze se kao uvjerljivo rjesenje prihvatiti misljenje koje je nakon ne­
koliko drugih autora zastupao i temeljito obrazlozio Popovic (1960).
Sigurno se moze utvrditi da je jezik Slavena u danasnjoj Madarskoj
pripadao juznoslavenskoj jezicnoj zajednici. Danasnje srednjoslovac­
ko narjecje u svojoj je osnovi takoder juznoslavensko, odnosno ima
vaznih juznoslavenskih osobina. Nakon prekida slavenskoga jezicno­
ga kontinuuma u Panoniji i odvajanja srednjoslovackih govora od nji­
hove juznoslavenske matiee, ti su govori bili izlozeni utjecaju zapad­
noslavenskoga veeinskoga podrucja i razvijali su se dalje u njegovu
smjeru (Popovic, Krajcovic).
Uvjetno se moze reei da se kajkavstini, jos prije nego Ii se i for­
mirala kao poseban idiom, podrucje prostiranja veoma suzilo; zem·
Ijisno, izgubila je mozda veCi teritorij nego sto ga zauzima danas.
1. Ju.znoslavensko-zapadnoslavenska granica
1.1. Da je podrucje Madarske bile jn*lIoslavensko pokazuju podaci za sta­
re foneme d' it', koji se biIjeze s gy i cs, dakle to su bili ;3 (iIi 3)
te c (iIi C). Primjeri su za to: Zagyua iz sg;raua prema saja, kako
je to i danas u kajkavskom za 'cada', danas Cadavica, prije Sadauica,
mad. Szagy6c; Bresztics (mezo) od brestiCb; Vencsello od Vefeslauo
danas kajk. V~c~slav?c itd.
Juinoslavenske crte u .srednjoslovackom su ove:
1. ra- Ia- za ori-, 6lt-, i to osobito u toponiniima i starim na­
rodnim rijeCima, npr. rast-, h. rasti, prema c. rosti, razputie, h. ras­
puce, c. rozcesti; lani, h. lani, c. loni; laket', h. lakat, kajk. laket, C.
loket;
2. promjena tI, ill u t, d: silo, h. silo prema c. sidlo; saio, h.
salo, c. sadlo;
.3. s od prasl. S (od x pred e,i od oj), a ne s, kao u c.: L jd.
a-osnova - muse, h. musi, c. mouse; N mn. o-osnova, npr. Cesi, h.
isto, c. Cdi;
4. prijelaz 3' u z, a ne u S (dz) kao u c.: knaz, h. knez, prasl.
k1>ne;Sb; L jd. noze;
5. i- od jb- (a ne je-, j- kao u c.): ihla, h. igla prema C. jehla;
idem, kao i u h., prema c. jdu;
6. razvoj sekundarnog vokala u I-participu: padol, nesel, sl. pa­
del, nesel, tako i kajk., prema C. pat, nes (pisano pool, nesl, kako
su ranije glasili ti oblici);
7. kracenje akutiranih vokala: blato, urana h. blato, vrana, pre­
rna c. blato, urana;
8. dug vokal u G mn. u primjerima kao rtp, zen, kajk. rip, zen,
c. ryb, zen;
9. upotreba sufiksa -OVLce i -inLce u toponimima, prema za­
padnoslavenskom -ovice, npr.·Orechovce, Pavlouce, h. Orehouci, Pa­
vlouci, prema C. Budejouice.
152 Kajkavsko n!tIjeeje
10. To dokazuju takoder veoma jasno primjeri s epentetskim l'
iza labijala, jer je to I' u zapadnoslavenskom iscezlo vrIo rano. Pri­
mjeri: Dumbul iz dpbl''b (a to od dpbj-) 'hrastov'; Gereblyen od gra­
bl'ane, prema grabb;
11. prirojeri s I od dl, npr. Szeleste od seliste (za *sedlisce); naziv
rijeke Gyeli i Jeli od jely (a to ~j jedly).
Sjeverno od Balatona teku dvije izoglose koje podrueje na sjeveru
odv~~u od onoga s juznosIavenskim razvojem. Prva je prijelaz ~ u
otvoreno f, koje kasnije prelazi u a, a ne dolazi do jednacenja sa sta­
rijim e kao na jugu. Druga je prijelaz g u h (Krajeovie 1974).
Moze se zakljuciti da se sjeverno od Balatona prostiralo podruCje
i kasnijega juinoslavenskoga razvoja, Dakle, da nije bilo migracija,
sjeverno od danaSnjega kajkavskoga podrueja sigurno bi se razvio
koji· novi kajkavski tip, dijalekt, sliean medimurskim i podravskim
govorima. Od BaIatona prema sjeveru pruzao se prijeIazni tip, ma­
krodijalekt, koji je sigurno bio najprije pretezno juznoslavenski, a sto
se islo dalje na sjever, zapad i istok, on je takav bivao sve manje;
no ipak su u srednjoslovaekom jos uvijek prevIadavaIe ranije juzno­
slavenske crte. Nakon prekida slavenskoga jezienoga kontinuuma i
prirodne veze s juznoslavenskom maticom, srednjoslovacki govori do­
laze pod jaei zapadnoslavenski utjecaj i dalje se razvijaju u tom smje­
ru.
1.2. Cetiri skupine kajkavaca u dijaspori u Madarskoj dijele se u dva di­
jela. Prvom pripadaju govori Umoka i Vedesina, koji Cine malu oazu,
otok. Oni su odvojeni od drugih kajkavskih govora i pripadaju krugu
gradiscanskih Hrvata. Oni su sigurno sekundarni na tompodruCju
i mozda su se ovdje naselili eak kasnije nego drugi gradiManski Hr­
vati, vjerojatno u 17. stoljeeu. Drugi dio cine tri ostale skupine: ka­
niski, odnosno prekomurski kajkavci te podravski kajkavci na lijevoj
obali Drave, zatim babocki, nasuprot Virovitici, i lukoviski kajkavci
nasuprot Slatini.
Prekomursko je podrucje uz Medimurje bilo slavensko i zajedno
je s dijelom danasnjega slovenskoga Prekomurja, potpadalo kao dio
Beksinskog arhidakonata (Bexin), uz Medimurje, pod Zagrebacku bi­
skupiju. Na poeetku 15. st. bilo je u citavom Prekomurju 30 zupa
(sto je znatan broj), a 1776. to je podrucje odvojeno od Zagrebacke
biskupije. Broj zupa opao je za turskih ratova i za turske vladavine
u tom kraju. Moze se eak pretpostaviti da danasnji kajkavci na tom
zemljistu nisu potomci stanovnistva iz predturskoga razdoblja, vee
da su kasnije naseljeni iz Medimurja. Lingvistieki se to ne moze utvr­
diti. Danas je tamo govor vise-manje isti kao u Medimurju, a takvo
stanje moze biti u oba sluc~a: i ako je rijee 0 starosjedilackom sta­
novnistvu (jer je to bilo isto ono stanovnistvo i isti on~ govor iz Me­
dimurja), i ako je doslo do naknadnog naseljavanja. Drugo je pitanje
eventualnog razgranicenja sa slovenskim govorima, sto takoder
ukljueuje problem osnovice, podrijetla danasnjih slovenskih preko­
murskih govora, 0 cemu ce biti govora· dalje.
DrukCija je situacija s kajkavcima uz Dravu. Naime, zasad nisu
poznati podaci koji bi govorilLD postojanju hrvatskog stanovnistva
Prostiranje u proSlosti 153
na tom zemljistu prije dolaska Turaka, a to se ne moze nt lingvisticki
utvrditi. I ovdje govori odgovar~u onima u Podravini. Cinjenica da
na lukoviskom podruCju ima stokavaca koji su tu sigurno sekundar­
no stanovnistvo, naseljeno vjerojatno u isto vrijeme kada i u Podra­
vini, ne znaci nista i danasnji kajkavci ovdje mogu biti kasnije na­
seljeni, ali to ne znaci da ih nije bilo i prije dolaska Turaka. Isto
tako, povijesni podaci 0 tome da su neka mjesta u Podravini nase­
ljena s lijeva obale Drave - iz Madarske, u 17. st., npr. VaSka i Bre­
zovica (PaviCic 1953) takoder ne dokazuju da je u 15. stoljeeu bilo
kajkavaca na toj strani. Oni su ondje mogli biti naseljeni u vrijeme
turske vlasti, kao npr. ijekavci sCakavci u dugoselskoj iupi kod Vi­
rovitice,. koji su onda ponovno preseljeni· u slavonsku Podravinu.
OstaIe tri granice, odnosno dodir i prijelaz od kajkavstine u sOO­
kavstinu, cakavStinu i slovenski jezik mogu se (vise-manje) utvrditi
lingvistickom analizom, grade iz prosiosti, toponima i dokumenata,
iIi suvremenih govora.
2. Granica sa slovenskim jezikom
2.1. U Prekomurju, kao ni izmedu Mure i Drave, takoaer nije bila
cvrste granice izmeau (hrvatskih) kajkavskih i slovenskih govora.
Najveei dio danaSnjih slovenskih govora u Prekomurju zahvatila je
prva specificna slovenska pojava - progresivni pomak celnog nagla­
ska. Kako je toCno isla izoglosa toga pomaka, danas se zbog kasnijih
promjena ne moze odrediti. .
Te govore s kajkavstinom veze jedna starija ma, tj. skup ij. Na~
ime, u starom skupu *zdj = *zgj palatal no d' nije preslo u j, kao
Sto se to desilo kada je bilo samostaIno. Druga je stvar sto se i za
susjedno slovensko podruCje moze prvotno takoder pretpostaviti ta­
kay razvoj, tj. postojanje z,t, koje kasnije prelazi u ij. Meautim, nije
vjerojatan takav razvoj u cijelom slovenskom jeziku, sigurno ne u
njegovu jUZnom, odnosno jugozapadnom dijelu, na prijelazu u cakav­
stinu, gdje je, kao i u Cakavskim govorima, jednaka sudbina d' i kada
je saroostalan i u skupu zdj. (v. t. 1.2,)
Slovenski prekomurski govori kao i drugi slovenski panonski go­
vori ("govori panonske baze") zahvaceni su u vokalizmu pojavom
koja je karakteristika ne saroo kajkavstine nego veCine hrvatskoga
- jezika. U njima se etimoloSki e jednaCio s prednjim nazalom (f), tj.
pri denazalizaciji f se izjednacio s e. Rigler, koji je utvrdio takav ra­
zvoj u slovenskim panonskim govorima 1936, i na koga se nastavlja
Junkovic 1972, kasnije u kritici Junkoviea (Rigler 1976) navodi da
je takav razvoj bio i u drugim slovenskim govorima. Medutim, u slo­
venskim panonskim govorima najvjerojatnije se radi 0 kasnijem ra­
zvoju, ali ako je i tamo tostarije stanje, moze se reei da ta istocna
osobina zahvaca i sire slovensko podruCje, npr. dolenjsko, a ne sarno
panonsko. Rezerve koje se mogu imati prema ranom izjednacenju f
sa e, tj. prema izravnom prikljucenju zbog prijelaza f iza palataIa
u a - sto bi ukazivalo na Biru kvalitetu ~oc'tetimoloskoga e, Rigler

154 Kajkavsko narjecje
zapravo i sam rjesava. Nairne, nije vjerojatnoda. bi istovremeno po­
stojala tri vokala e-tipa, uz njih jos sIii:!an poluglas, uz tri prozodijska
obiljezja, tri tonema. 2
Panonske slovenske govore, pa tako ni prekomurske, nije zahva­
tilo opce slovensko duljenje naglasenih neposljednjih slogova.
U vokalizmu razvoj odgovara onom u zapadnim medimurskim
govorima: kontinuanta straznjega nazala izjednacena je nakon de­
nazalizaeije (koja je istovremena s ukidanjem prednjeg nazala) s eti­
moloskim o. Nakon denazalizaeije, kontinuanta je p cuvala, dulje i1i
krace vrijeme, svoju posebnu vrijednost, siru od etimoloskoga o. Slo­
gotvorni 1 prelazi u u. Da Ii je to bilo u isto vrijeme, prije iIi nakon
jednacenja kontinuante 0 s p, ne moze se odrediti.
U panonskim govorima, kao i u nekim zapadnijim slovenskim,
stajerskim govorima poznata je opcekajkavska speeificna erta - pro­
teza u- ispred inieijalnog u, npr. uuceni(Ramovs 1936: 142).
Od nejezicnih slovensko-hrvatskih paralela koje se odnose na
Prekomurje zanimljivo je da je ono dugo, sve do kraja 18. st. (1777),
erkveno pripadalo Zagrebackoj biskupiji.
2.2.1. Nesto drukcije stoji sa susjednim prleskim podrucjem, s desne
strane Mure, koje je zapravo prirodni nastavak MedimUlja. To je zem­
Ijiste posebna ejelina i u etnoloskom, morfoloskom, geoloskom, kli­
matskom i botanickom pogledu. Ono je cak i politicki bilo relativno
dugo povezano s MedimuIjem, tako da je slovenskim zemljama de­
finitivno politicki pripojeno tek u 14. st. . zvoju slovenskoga vokalizma, ali su ti proeesi manje vazni od jed­
Za to je podrucje karakteristicna toponimija sa sufiksom -(ou)ci,
sto je norrnalan sufiks i u Medimurju, a rijedak je u drugim sloven­
skim krajevima (Kos).
Osim izostanka slovenskih osobina i prisutnosti hrvatskih, ka­
rakteristicnih za sve slovenske govore panonske skupine, istocni pr­
leski govori poznaju jos neke osobine koje ih povezuju s kajkavsti­
nom. Ti govori imaju u pridjevskoj deklinaeiji nastavke o-tipa (-oga,
-omu ... ). Imperativ u glagolajesti, povesti/pouedati glasi (po)jee, po­
vee; poznaju priloge ria -eke, npr. sedecke.· . noj Beloj krajini od jugozapadnog slovenskog razvoja, a za prlesko
Osnovni razvoj prleskoga vokalizma - nakon pocetka posebnoga
razvoja od jedinstvenoga praslovenskoga vokalizma (koji je u osnovi
bio jednak prahrvatskom vokalizmu) - bio je drukciji od onoga u
drugim slovenskim panonskim govorima, drukciji od tzv. panonsko­
ga slovenskoga vokalizma. Panonski vokalizam izgledao je, po Rigle­
ru (1963), ovako:
dugi kratki
u u
ei oU E}
<;I
e o' e o
a a
2 J. Rigler, 1976 ... 27. Rigler pretpostavlja drukCiji razvoj jata u slo~enskom jeziku
nego ga je izvodio Ramovs, teritorijalno upravo obrnuto. W.. R. Vermeer iznio je
_ miSljenje da je uzenje jata zahvatl10 citavo slovensko podruCje~
•
Prostiranje u proslosti 155
I u jednom iu drugom vokalizmu, poluglas se razlicito razvijao,
sto je bitno za taj razvoj: dugi se poluglas izjednacio s kontinuantom
-------e-= ~, a kratki je sacuvao svoju posebnu fonolosku vrijednost kao
sua (0). Osim toga, u dugom slogudolazi i do diftongizaeije dugoga
jata i etimoloskoga 0, 'koji se ovdje razvijaju paralelno, dok refleks
p cuva posebnu vrijednost kao 0, fonetskivjerojatno otvoreno 0 (v.
1.2.). StraZnji difuzni vokal pomaknuo se prema naprijed i akusticki
povisio (ii, Rigler (1963:47) izdvaja prlesko podrucje na karti najra­
nijeg razvoja slovenskoga vokalizma i kaZe da je prlesko podrucje
"sprva mogoce spadalo pod panonski osnovni sistem, lahko pa bi slo
v njem tudi za kajkavskj razvoj vokalizma". U biljesci na. str. 43.
veli za isti vokalizam: "ee je vezan za kajkavscino in. ni nastal po
monoftongizaeiji. "
Za prlesko podruCje mora se stvarno pretpostaviti. drukciji ra­
zvoj. Dugi poluglas tamo je izjednaeen sjatmn, a kratki skontinu­
antom e = ~. Prema tomu, treba i za poeetni prleski dugi vokalizam
pretpostaviti posebnu fonolosku jedinicu za kontinuantu poluglasa,
kao stoto pretpostavljain i za osnovru kajkavski vokalizam (Lonearic
1989); i to takoder u vrijednosti sua. Sarno je od 0 moglo doci do
jednacenja s jatoin, kao !!to je to; s jedne strane, u dugom slogu, a
s druge strane - do jednacenja s kontinuantom e = ~ u kratkom
vokaIizmu.
Diftongizaeija e i 0 te pomaku -+ u smatraju se vaznima u ra­
nacenja, koje je strukturnoga znaeaja, dok su navedeni procesi sarno
fonetskog. I nije bitno da Ii su ~ « 0 = €) i 0 « 0 = p) nastali
monoftongizaeijom nego su bitnije strukturne pojave, tj. jednacenja.
Rigler je sam, u ranije spomimutom radu pri prikazu razvoja slo­
venskoga vokalizma, gdje je eijepanje toga vokalizma na dvoje starije
od drugih tipicnih slovenskih pojava, iz toga razvoja izostavio prleske
govore, istarsko, juzno belokrajinsko i pokupsko podrueje. Zadnja
dva podruCja danas su mijesana, odnosno drukCiji je bio razvoj u juz­
podrueje izrieito dopusta'- "kajkavski razvoj vokalizma": "lahko pa bi
slo v njem tudi za kajkavski razvoj vokalizma" i "ee je vezan za kaj­
kavscino in. ni nastao po monoftongizaeiji" (Rigler 1963:43).
'u dugom slogu izjednaeeni su jat i poluglas u zatvorenom ~, kao
i u zapadnim medimurskim govorima, i zbog toga je Junkovic iznio
misljenje da su ti govori i u uzemsmislu kajkavski. Stirn u vezi
Rigler pokusava pobiti Ramovseve (1936) i Kolarieeve (1956) navode.
Razvoj u pojedinim fonemskim skupinama tumaci razlicitim razvo­
jem (dok inaee zamjera Junkovieu da iste pojave u razIicitim bliskim
govorima tumaci na razliCite nacine). Ako se jedna ista pojava moze
svesti na jedan istineproturjeean razvoj, malo je vjerojatno da je ona
. dobivena na vise razlieitih nacina u razliCitim slucajevima.
Nije jasno je Ii to podrucje bilo zahvaceno progresivnom meta­
taksom celne siline (eirkumfleksa). pa jei tu doslo do sekundarnog
regresivnog pomieanja, kao na eetiri druga sigurno utvrdena sloven­
ska podrucja COho> oka > ako) iIi progresivnog pomicanja nije bilo
vee se ono kasnije-prosirilo sa zapada. U prilog drugom rjesenju go­
'Ii
,t '"
156 Kajkavsko narjeeje Prostiranje u proslosti 157

vorili bi kajkavski gradisCanski govori, tj. govori dvaju sela (Umok,

Vedesin) juino od NeZiderskog jezera. Naime, ta dva govora imaju
mnogo zajedniCkog s danaSnjim medimurskim govorima, ali i jednu
osobinu koja ih veze s Prlekijom, a to je prijelaz finalnoga m u n.
Moglo bi se pretpostaviti da je navedena mjesta naselila i jedna stru­
ja prleskih govora, zajedno s nekim kajkavskim govorima, cega bi
tada bio trag navedeni prijelaz m u n. Medutim, traga progresivne
metatakse ne nalazimo.
Zakljucno se moze reCi da u prleskim govorima, a posebno u naj­
istocnijima, nema specifiCnih slovenskih pojava, s izuzetkom progre-­
sivne metatakse celne sHine, !!Ito nije dovoljno jasno. Ako se, s ob­
zirom na tu osobinu, ne mozemo sloziti s Junkovicem da su prleSki
, '. '\ "
''I.''''''''
°I'l'lBO~"
., ,
< \ , , , ('
\. \.

govori i u uiem smislu kajkavski, sigurno se moze feCi da su oni \\,\,\'\\'1

" " ,,' , , 'I. , '
isto toliko kajkavski koliko i slovenski. Bilo je to prijelazno podruCje,
gdje u prirodnom jezienom kontinuumu nema mste graniee. "" , ,',\ "" \'\ \' ',\.,
"
,,\.\\\\\\ '\\'
k\ , " , " " " , , " , " ,\
2.2.2. Jugozapadno se na istoCne prleske govore nastavlja halo!!lki govor (na "" , , ," ",
, "',\ \ ,\ "\""
Halozama). I on je u nekim osobinama povezan s kajkavstinom, tj. """,
'\\\"
\ ~$10
'1'
til .....
odstupa ad razvoja na ostalom slovenskom podrucju, kao Sto su i su­ ',\\.\\,'\ \ '\ ~-1 ~-3
\. \. \. ~ I::::=:t
sjedni zagorski govori u pojedinim crtama drukciji od ostale kajkav­
~ ,.I' 'I. 'I., ", "lZJ
,.., .... . W. -4·
stine. Na primjer, neki krajnji zapadni govori poznaju progresivnu , 'I.. , ,, , -2"
metataksu sHine na kraj rijeCi u pojedinim rijeeima, a rijetki govori
i u ponekoj kategoriji. Hrvatski govor Ivaniea (Tomasevea) kod Pre­
Podru~je kulturnoga ~riJta na sjeverozapadu Balkanskoga poluotoka (Gorski
grade proveo je cak i opeeslovensko duljenje nezadnjih slogova, ali kotar): ·1. PerHemi sloj istoCloalpskoga kulturnog areala - 2. Periferni sloj jadran­
nije imao opCu progresivnu metataksu i raniji slovenski razvoj vo­ 5kog kultl1rIl!)g areala - 3. Perifemi sloj podunavskoga (panonskog) kulturnog
kalizma. Medutim, veCinom sloven ski govori imaju slovenski, a hr­ areala - 4. Periferni 510j dinarskog kuJturnog areaJa - prazan prostor: prostor
pronicanja tradiaijskih kulturnih elemenata i!etiriju okolnih kulturnih areala
vatski govori hrvatski razvoj, sto je ovdje objasnjivo time Sto postoji (shematski) .
i prirodna graniea izmedu Slovenije i Hrvatske, tj. pruiaju se (re-­
lativno) visoke gore (Maeelj i dr.). Vjerojatno je tako bilo i dalje na­ Karla M. Gavazzia
jug dui slovensko-hrvatske graniee, ali su stariju sliku, prirodni ra­
zvoj, izmijenil! doseljeniei s juga, cakavci i stokavci, koji su se naselili
uz Sutlu i u Zumberku. a koliko je ono rezultat dolaska novoga stanovnlstva iz drugih kra­
Vivomnski je govor, po svemu sudeCi, nastavak starijeg stanja jeva.
na tom podrucju, kao i susjedni metlicki govor, koji takoder ima neke U Beloj krajini razlikuju se, kako pise Tine Logar, tri vrste go­
specificne kajkavske osobine. No tu poeinje Bela krajina, opet s po­ vora: (1) potpuno iii pretezno slovenski, (2) mijesani slovensko-hr­
sebno zanimljivom sudbinom. vatski (upravo cakavski) i (3) cisto hrvatski govori. Fran Ramovs je
razlikovao tri skupine govora, u koje nije ubrajao stokavske govore
2.3. Bela krajina (Bojanci, Marin do]), a kao cetvrta mu je kostelski govor, koji i nije
PadruCje karlovackoga Pokuplja i Bele krajine, koja zapravo ta­ u mem smislu belokrajinski. Prvi mu je sokarski govor (semicki
koder spada u Pokuplje (osim najudaljenijih obronaka gorja koje ju kraj), kojemu je u osnovi slovenski razvoj (treba pretpostaviti me­
okrufuju i dijeli od, drugih slovenskih krajeva), bilo je visestruko tataksu oka, ad Mo, koja je kasnije pODovno d~aiJko, npr. gosput,
predmet zanimanja dijalektologa. Na ta dva susjedna podruCja - koja w'uoku). Drugi je sredisnji belokrajinski govor (Crnomelj - Dragatus
su zapravo geografski jedno podrucje koje naeionalna granica dijeli - Stari Trg, Griblje - Metlika), koji nije imao najstariji slovenski
na dva dijela - susreeu se dva jezika: u Beloj krajini slovenski i hr­ razvoj. U treeem, juznom iIi privrskom govoru (uz Kupu od Vinice
vatski, ,a u PokupJju tri narjeCja hrvatskoga jezika - kajkavsko, ca­ preko Preloke do Adlesica) ima vise hrvatskih erta. Ramov!!l pise:
kavsko i Stokavsko. Tu je dolazilo do znatnih migraeija stanovnistva, "Sokcl pravijo pripadnikom osrednjega in juznega govora 'Hrvati';
izazvanih turskim provalama, koje su bitno izmijenile prvotno sta­ tum sami pravijo da govore na primer na Viniei 'hrvatski', v N erajeu
nje. Kako se uvijek ne zna kakve su i kolike bile te migraeije, ne pa debelo 'hrvatski'" (Ramovs 193:136). Kostelski govor (uz Kupu
moze se reCi koliko je danairlnje jezicnostanje nastavak onoga iz pred­ kod Broda) blizakje goranskim govorima. Za veCinuje belokrajinskih
----nngraeijskog razdoblja, s normalnim jeziCnim razvojem u prostoru, govora karakteristican tip magla.
158 Kajkavsko natjeeje
Bela je krajina sve do 14. st. zadriala specifican status u Kranj­
skoJ Ii do tada je crkveno jos pripadala Zagrebackoj biskupiji kao dio
gorickoga arhidakonata. ' potrebno je razlikovati razvoj u danasnjim belokrajinskim govorima
Prodori Turaka tu su rani. Ima ih vee u prvoj polovici 15. st.,
Il posebno su bila velika pustosenja nakon pada Bosne pod Turke.
"Od 1469. do 1526. Turci pljackaju po slovenskim krajevima oko 45
puta. (... ) Turci upadaju u slovenske pokrajine po vee ustaJjenim pu­
tovima oa zapad. (... ) Turci obicno prelaze Unu u blizini Krupe, oda­
kle ih najbliZi put vom duz Korane, pa pokraj mjasta, gdje je kasnije
izgraden Karlovac, do Metlike i dalje u slovenske krajeve." (HJ
I1,317) Tada se stanovnistvo najvise raseljavalo. I kasnije je bilo ve­
Hkih pustosenja, npr. 1543. u ribnickom kraju. Od 1530. god. dolazi
vee do nO,voga naseljavanja ' dok govori na daljem podrucJ nemaju tipicne slovenske osobine. No,
S obzirom na osnovu i razvoj danasnjih slovenskih belokrajin­
skih govora (dakle, ne onih koji se smatraju mijeSanima), postoje ra­
zlike u misljenju pojedinih autora. Tine Logar dio Ramovsevih sre­
,disnjih govora, i to metIicki kraj, stavlja skupa sa sokarskim govo­
rima. Postupa tako na temelju razvoja vokalizma, koji je sloven ski.
Ramov8 je pravio razliku izmedu sokarskih govora i gOVOrli jz me­
tIicke okolice jer ovi drugi nemaju najstariji slovenski razYoj, pro­
gresivnu metataksu cirkumfleksa (Oko > ok6). Isto tako Logar sma­
tra, za razliku od Ramovsa, da akcenatske pojave u sjeverozapadnim
belokrajinskim govorima, kojih nema u dolenjskim govorima (magla
< magld, oko < oka, kOvaC < kovac); nisu nastale pod uljecajem hr­
vatskih govora, nego sli samosvojan belokrajinski dijalektni razvoj.
S. tim u vezi potrebno je podsjetiti na dvije stvari: na odnos akce­
natskih i vokalskih promjena u razvoju slovenskoga jezika, njihovu
relativnu kronologiju i vaznost u klasifikaciji govora te tumacenje
izoglosa, rasprostiranje jezicnihpojava u granicnom podruCju izmedu
dvaju idioma, koji tu imaju rang jezika, i njihov utjecaj jednih na
druge.
Kada Ramovs smatra da sredisnji belokrajinski govori nemaju
osnovni slovenski razvoj, on to zakljueuje na temelju vaZne i speci­
ficne crte slovenskoga jezika, spomenute progresivne metatakse cir­
kumfleksa (ako > oM). To je veorna rana pojava u slovenskom jeziku
i prva opee slovenska crta, stavlja se u 10. st. Od nje moze biti starije
sarno menje jata, ali je ono zahvatilo vjerojatno sarno jugoistocno
slovensko podruCje i zajednicko je s srednjojuznosla'venskim jezikom.
Kronoloski iduea pojava, diftongizacija zatvorenoga (} od jata u ei,
takoder sarno u jugoistoenim govorima, vee je nesto kasnija pojava
(12-14. st.), a takode:r: i jos jedna opeeslovenska crta - duljenje na­
glasenih nezadnjih vokala. Prema tome, ako neki danasnji slovenski
govori nemaju navedene metatakse (uz dio belokrajinskih nema ih
npr. takoder dio prleskih govora, istocne Slovenske gorice), onda oni
nemaju rani slovenski razvoj. Kada Logar kaze da su sjeverni belo­
krajinski govori oko MetIike po razvoju vokalizma slovenski, on
moze biti u pravu, ali time ne pobija Ramovseve zakljucke koji se
odnose na akcentuaciju. Valja upozoriti na to da su u tom kraju, po
Logarovim podacima, izjednaceni Q i I te da je njihova kontinuanta
0, kao u vivodinskom govoru, a to je vaZna kajkavska cm. Akcenat
Prostiranje u proslosti 159
kao mn. sela, pleca, sto navodi Ramovs (bez tocnelokalizacije), ta­
.koder je kajkavska osobina. Medutim; tu treba upozoriti na jos nesto:
od .starijeg razvoja u predmigracijskom razdoblju u Beloj krajini. 0
tom ee biti govora dalje.
Receno je da treba razlikovati razvoj i stanje u danasnjim be­
lokrajinskim govorima od razvoja u samoj Beloj krajini. Kako je zbog
velikih migracija prekinut razvojni kontinuitet, danasnji belokrajin­
ski govori nisu normalan nastavak onih govora iz predmigracijskog
razdoblja. Medutim, raspored je govora onakav kakav bismo oceki­
vali i u normalnom razvoju: na podrucju koje je najblize drugim slo­
venskim govorima govori su s ocekivanim slovenskim osobinama,
pitanje je koliko je takav rasporE.d odraz starijeg 'stanja a koliko re­
zultat doseIjenja novijega stanovnistva iz zapadnijih slovenskih kra­
jeva i iz Hrvatske. Moguee je takoder djelovanje obaju elemenata,
pa cak i triju. Osim starosjedilackih govora,. koji su negdje vise neg­
dje manje ostali u Beloj krajini, i novodoseljenickih govora (sloven­
skih sa sjeverozapada i hrvatskih s istoka) arealno su djelovali ta­
koder slovenski govori na zapadu f sjeveru izvan Bele krajine, uklju­
eujuCi i knjizevni jezik, i hrvatski govori iz Hrvatske. Sarno sto su
hrvatski govori nakon migracija bili veCim dijelom drugi i drukciji
nego prije njih, i to vise cakavski, odnosno cakavsko-kajkavski; dok
su prije migracija bili vjerojatno kajkavski. Novodoseljenicki sloven­
ski i hrvatski govori u Beloj krajini djelujuCi na druge starosjedilacke
i doseljenicke drukcije govore, i sami se mijenjaju stvarajuCi s njima
u interferenciji nove govorne' tipove.
Posebno je pitanje sokarskoga govora, gdje je pretpostavljen rani
slovenski razvoj, tj. progresivna metataksa cirkumfleksa, a onda opet
njegov regresivni pomak. 0 regresivnom pomaku vee je bilo govora.
Veei problem Cini pitanje je Ii progresivna metataksa izvrsena na
tom zemljistu, tj. je Ii njezina izoglosa u 10. st., ili nesto kasnije za~
hvatila dijelom i Belu krajinu, sto je dopustao Ramovs, ili su govore
s tOm izvrsenom promjenom donijeli tek novistanovnici sa zapada,
od 16. st. .
Logarova pretpostavka da je u ostalom dije1u Bele krajine na­
glasak kao MO mogao takoder nastati dijelom, sekundarni!ll pomi­
canjem od ok{}, kao i u sokarskim govorima, manje je vjerojatna. ,
Zakljucno se moze reei da su migracije izazvane provalamaTu­
raka i u Beloj krajini i u karlovackom Pokuplju izmijenile prvehitml
jezicnu sliku, ali se analizom suvremenih govora, jezicnih spomenika
i povijesnih podataka mogu 0 njoj donijeti vjerojatne pretpostavke.
Na tom je cijelom podrucju bio jedan jezicni kontinuum, i to tako
da je Pokuplje bilo kajkavsko, a u Beloj krajini prelazila je kajkav­
stina u slovenski jezik. Medutim, sarno je njezin sjeverozapadni dio,
na obroncima gorja koje je dijeli od ostaloga slovenskoga podruCja,
mogao imati rani slovenski razvoj. Za turskih provala znatan dio sta­
rog stanovnistva odlazi, posebnoiz· zapadnoga dijela Iuka rijeke
Kupe i njezine belokrajinske obale. Napusteno zarnljiste naseljava
novo _stanovnistvo s juga i istoka, cakavci i stokavci, te sa zapada
 160 Kajkavslro narjeije
Prostiranje u proslosti 161
iz Dolenjske. Uzajamnim djeIovanjem doseljenickih i starinackih g(). 3. Kajkavsko-eakavsko-slovensko Cvoriste
vora, gdje ih je bilo, fonniraju se novi govorni tipovi. Na istom po_
druCju u medusohnim kontaktima nastaju novi jezicni proeesi, pr().
mjene, koje zahvaeaju veee iIi manje povrSine, tako da to podruCje 3.1. Gorski kotar
presijecaju nove izoglose. Kao i u Beloj krajini, i u Gorskom kotaru je granicu kajkavstine
katkad teSko odrediti i danas, a za proslost to je jos teze, zapravo
gotovo i nemoguce, kao i na nekim drugim podruCjima. Naime, i u
Gorskom kotaru je hilo migracija, veeih iIi manjih. Ima misljenja da
je i tu hilo veoma velikih migraeija, i to takvog opsega da je, na ci­
jeIom podruCju iIi sarno u nekim dijelovima, doSlo do potpune pro­
Dljalektl i goyorl mjerie stanovnistva. To je misljenje iznio Pavicic (1962), a prikIju&tje
28. zap. srednjodolenjski 38. Sf!Idnjo{IIajernld mu se i Finka,. koji kaZe: »Kako se pokazalo, to su podruCje prije
29. 1sl000odoJenjski 39. savlnjski migraeije u 16. i 17. st. nastanili cakavci" i dalje "Smjena cakavstine
30. posavskodo!enjskl 40. pohorski
31. medljski 41. kozja§kj
s kajkavstinom vrsena je odl6. do 18. st." (1974: 31, 32). Medutim
32. llokarskJ 42. gorIOanskJ ne moze se rem za sve goranske govore da "gorskokotarska kajkav­
33-34. srednlObelolmlnjskl 43. prle§kj Stina nije organski nastavak nijednoga hrvatskoga kajkavskog dija­
35. prlvrnkl 44. haloSkl lekta, nego je kao kajkavska dijalekatska grupa fonnirana u kasnije
36. kostelski 45. isIoCnoprle§k!
37. blzeljsko-obsotelskl 46. prekmurskJ
vrijeme, kao rezultat raznorodnih dijalekatskih prozimanja, pri eemu
je kohezijska ulogs. pripadala kajkavskim dijalektima slovenskog je­
zika" (Finka: 74:30). To svakako vrijedi za veci dio govora, kako mi­
sle lvic (19~1) i Lisae (1986). Naime, severinski i lukovdolski govorni
Dljalektne baze tip, odnosno govori, svakako jesu organski nastavak kajkavskoga
- V. doIenJska: ploha s krlfltlma; tipa koji se preko Bele krajine i Iuka Kupe nastavljao na glavninu
- VI. lItajerska: ploha IS lamljenfm CltaITl/il; kajkavskih govora (Lisae 1986: 246). Prema tomu, do toga se podruc­
- VlL panonska: toCkasla ploha ja kajkavstina sigurno prostirala na jugozapad prije migracija. Lisae
takoder dopusta "da je u srednjem vijeku priblizno isto dijalekatsko
stanje veCinom bilo i u ostalom dijeIu Gorskoga kotara" (isto). Me­
dutim, vjerojatnija je pretpostavka da je ostalo danasnje kajkavsko
podruCje u Gorskom kotaru bilo jezicno prijeIazno - kajkavsko-ea­
kavsk().slovensko, koje je u dijelovima blizim odredenim jedinieama
bilo slicnije tim entitetima, tj. imalo je vise postotaka iIi kajkavskih
iIi cakavskih iIi slovenskih osobina. Migracije su goranske kajkavee
odvojile od kajkavske glavnine, kajkavski je kontinuum prekinut.
Nakon smirivanja prilika, doseljava se stanovnistvo iz Slovenije u ve­
cem broju od ostalih struja - bilo da su to stariji Slovenci iIi potomei
i nekadaSnjeg goranskog starinackog stanovnistva. To uvjetuje ra­
zvoj vise u slovenskom smjeru, tako da veei dio danaSnje goranske
kajkavStine, upravo vec5ina zapadnoga (veeega) goranskoga poddija­
lekta pokazuje danas osnovni slovenski razvoj.
Na drugoj, lijevoj obali Kupe, na slovenskoj strani, govor je u
pravilu jednak susjednom govoru u Gorskom kotaru (Lisae 1988:
138).
un S obzirom na razvoj vokalizma u tim govorima ja bih se prije
~ ~~ prikIonio Riglerovu misljenju, koji razvoj vokalizma u njima, kao i
u govorima BeIe krajine, izdvaja iz ostaloga slovenskog razvoja, nego
LiMevu poimanju i pretpostavci. Lisae pise: "Mislim da neeemo po­
grijeSiti povezemo Ii ipak delnicko stanje s dolenjskim, a tako mo­
Dio Dialektoloike karte slovenskogajezika F. RamovSa ramo postupiti i sCitavim terenom od Delniea prema Gerovu, Za­
(Ramovi 1935) !Ilostu i Prezidu, ukIjucujuCi i Babino Polje na slovenskoj strani"
(1988: 166). Smatram da rani razvoj nije bio slovenski, kao ni u BeIoj
~
:1;
fl
i 162 Kajkavsko nalje~je Prostiranje u proslosti 163

krajini, dok je kasniji, nakon migracija, mogao biti u dolenjskom
smjeru.
S obzirom na tikcentuaciju, neki govon pokazUju ranu slovensku
progresivnu metataksu (ilko > oM), koja se oCifuje iIi U Cuvanju toga
tipa, iIi u razvoju vokalizma, kada se silina kasnije sekundarno opet
regresivno pomakla (oM> ako). Medutim, neki govori pokazuju mi­
jesano stanje, tj. nalazimo u njima primjere za progresivnll meta­
taksu i primjerebez nje. To znaci iIi da je govor prijelazan, tj. pri­
marno je u njemu dolazilo do progresivne metatakse siline samo u
nekim kategorijama, iIi je govor mijesan, tj. nastao sekundarnim mi­
jesanjem dvaju razlicitih· govornih tipova, jednoga koji je poznavao
tu metataksu i drugoga bez nje.
guce je da u nekim primjerima 9 Cuva posebnu fonolosku vrijednost,
sto bi bio jedini takav slucaj u slavenskome svijetu, pa sam.tako in­
terpretirao humski vokalizam 1990. Medutim, taj govor treba detalj­
no istraziti da bi se utvrdilo tocno stanje.)
Na temelju iznesenog razmatranja cini mi se da je, s obzirom
na razvoj, najvjerojatnija pretpostavks da je rijee 0 organskim pri­
jelaznim eakavsko-slovenskim govorima. Tomu bi se mogao, kao i
u primjeru nekih goranskih govora, dodati atribut "kajkavski", kao
sto je to uCinio Ribaric. Naime, ta prijelaznost rubnih slovenskih i
cakavskih govora rezultiraosobinama koje su inace karakteristika
kajkavstine. Medutim, jasno je da ti "kajkavski" govori nisu imali
teritorijsku vezu s kajkavskim podruCjem i pravim kajkavskim go-

3,2. Buzetska "kajkavstina"

. Slicnost s poIozajem nekih goranskih govora ima tzv. buzetska G) 1llI11SLAVOIi PROOOR DOORAVE

kajkavstina. 0 tom specificnom govornom tipu Buzestine iznosila su

~
NOVAUlOGl'.BANOVA-SUVlAOARA

ux STOLJ£CU
se takoder razliCita misljenja. Malecki (1930), Ivic (1961), pa i Hraste 3 HRVATSKO-B~KISUKOB

(1963) govore 0 njima kao 0 cakavsko-slovenskim govorima, Ribaric •••••••• ~.!:,."if.!E1:ANI'SKE n:IIC
_ _ _ PRl8U!N£GAANICEHR.VATSI<£
ih (1940) naziva slovensko-kajka,!skim, a Ramovs (1935) smatra ih ISLAVON"'!:
slovenskim istarskim govorima. Simunovic ih, posljednji put 1983, - ' - ' - PRIBltZNE GRANtCE BOSNE
uvrstava u cakavske govore. ~
Ti govori, naravno, nisu jednaki, oni imaju cakavske, slovenske
i neke specificne svoje osobine, pa jedne pretezu u jednima; a druge
u drugima.
S obzirom na njihov razvoj i formiranje,Hraste je iznio misljenje
da su to zapravo mijesani govori, tj. cakavski govori koji su sekun­
darno poprimili slovenske osobine, kao kulturni superstrat. On kaze
da je to podruCje "u davnoj proslosti moralo biti Cisto Cakavsko bez
primjesa kajkavsko-slovenskih" (Hraste 1963:129). U nacelu je takav
razvoj moguc, ali u pogledu buzetskoga kraja nije vjerojatan.. To je
podrucje uz slovenski jezik, pa je buzestina mogla jednostavno biti
prijeIazno cakavsko-slovensko jezicno· podrucje, sto je normalno u
prirodnom kontinuumu izmedu dva bliskosrodna jezika. S obzirom
na njihov poIozaj na hrvatskoj dijalektoloskoj karti i na cakavske oso­
bine, svak~o ih je najbolje danas ubrajati u cakavsko narjecje, kao ..,
\1'1­

Sto to Cini Simunovic. Medutim, njegovi glavni argumenti u prilog ....t'

takvu misIjenju - sto je u njima J?oluglas dao a u svim polozajima 1-..,
.0
i da je ! preslo u u - zapravo ne stoje. Jednacenje poluglasa s a sva­
kako je vaZna osobina sa sinkronijskog gledista, ali s obzirom na mo­ "'' 1­"'0,­
gucnost da je t~kasna pojava - gubi na tezini. Razvoj J > u uopce ".</I
ne moze govoriti u prilog cakavStine, i to zato sto dobar dio kajkav­
skih govora koji granice sa slovenskima, u Gorskom kotaru i u Me­
dimurju, kao i susjedni slovenski govori imaju takoder takav razvoj.
Kao sto je na to upozorio vec Ramovs (1936),neki susjedni kajkavski
i slovenski govori razvili su neke zajednicke osobine kojima se ra­
zlikuju od ostalih kajkavskih i slovenskih govora. S tim u vezi treba
uzeti u obzir i razvojp, tj. njegov prijelaz, u veCini primjera takoder
u a, sto· nalazimo jos na jednom mjestu kontakta hrvatskoga i slo­
venskogajezika (kolikoje zasad poznato), i to u Humu na Sutli. (Sta­ Hrvatska i Slavonija za Tomislava

nje u Humu nije posve jasno. Naime, po malobrojnim porod""",.......- (Iz knjige N. KJaic, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku; Prilog IV, str. 279.)


164 Kajkavsko narjeCje
vorima. Kasnije je mogao biti jaCi utjecaj, dakle suprotno od onoga
sto je pretpostavljao Hraste.
4. Granica prema cakavstini i stokavstini
4.1. Odnos sa cakavstinom
Pri razmatranju kajkavsko-slovenskih odnosa u Gorskom kotaru
morali smo se osvrnuti i na kajkavsko-cakavski odnos na tom po­
druCju, jer su se tu na tromedi susretali kajkavstina, cakavstina i
slovenski jezik. Sada eu sevise pozabaviti upravo kajkavsko-cakav­
skom granicom, i to na podruCju karlovackog Pokuplja i cetvero­
rjeCja. Nairne, i to pitanje bilo je visekratno i razlicito prosudivano.
Slicna situacija onoj starijeg razdoblja u Beloj krajini i Gorskom
kotaru je i stanje u karlovackom Pokuplju, tj. s njim u vezi postavlja
se pitanje koliko su danasnji govori tame nastavak govora iz pred­
migracijskog razdoblja a koliko su novi na tom zemljistu, izuzevsi,
naravno, novostokavce za koje je jasno da su n~vi. Pitanje je upravo
odnosa cakavstine i kajkavstine, njihove granice, te je Ii cakavstj1Ja:,~
tu od starine, kao ato se pretpostavljalo.
Pri utvrdivanju starijega jezicnog stanja katkad se ne mogu u
obzir uzeti svi relevantni, pa ni oni najvainiji Cinioci jer nema do­
voljno podataka. Tako se ovdje ne moze uzeti u obzir veoma bitan
kriterij za pripadnost cakavstini, odnosno kajkavstini - akcentua­
cija, jer 0 njoj iz starijih razdoblja nema izravnih podataka, kao ni
za jato Vise potvrda ima za stare glasove Q i 1 te poluglas.
U 14. st. biljezi se uz starije stanje i noviji razvoj. Godine 1334.
zapisano je Lanka, sto ee biti pisarska tradicija, a 1501. Lwka za
isti toponim. Takoder, god. 1334. potvrdeno je Dolgo, a istocnije, u
arhidakonatu Dubica, zabiljezeno je Vulk kod Sanskoga Mosta i
Ostra loka kod Prijedora (Butorac). U 15. st. u listinama sa zemljista
istocno od Korane (Trebinja 1462, Hutinja 1471) zabiljezeno je Voc­
hya dragha, Vokmanic, Wok, Wokanovich, Humac(ic). Takvo biIje­
zenje svjedoci da su refleksi za {> i J u 15. st. izjednaceni, sto je veoma
vaina kajkavska znacajka, i da je na njihovu mjestu posebna fono­
loska jedinica s vrijednoseu zatvorenoga 9, kao i u Slavoniji.
Za poluglas su potvrde utoponimima I>e i a. Godine 1501. po­
tvrden je isti toponim u jednakom liku na tri razlicita mjesta: Gra­
decz kod Lipe i istocnije (de veteri) Gradecz, danas Mali Gradac i
(de inferiori) Gradecz, Veliki Gradac kod Gline, te 1334. Gradech
pod Kozarom. Zapisano je zatim Iwanecz kod Tounja, 1486. te 1501.
god. na modruskom podrucju Grahek (Butorac 49). U ispravi iz Hu­
tinje uz redovno a, sto je u skladu s pisarskom tradicijom, zapisano
je takoder Lwkachecz. Da se ne bi sumnjalo u zapisivaca, treba reei
da u izvoru gdje je zapisano vise puta Gradec dolazi takoder Pedal,
danas Pedalj istocno od Gvozdenskoga. Moze se zakljuCiti da polu­
glas u Pokuplju i dosta daleko na jug i istok nije bio izjednacen s
kojim drugim vokalom i pretpostaviti je da je to bio glas e-tipa. Kako
i danas na sjeverozapadu toga podrucja imamo govore u kojima se
f'
Prostiranje u proslosti 165
na mjestu poluglasa Cuva poseban fonem s vrijednoseu ava (a), onda
za 15. st. mozemo, svakako, pretpostaviti da je ta pojava bila pro­
sirenija. Dakle, vjerojatno je u Pokuplju i dobrim dijelom na jug na
mjestu poluglasa bio sva. BuduCi da je tako bilo i na kajkavskom
podrucju u Slavoniji, ta se osobina, nasuprot ranijoj zamjeni u ca­
kavskim govorima koji su se nastavljali dalje na jug, moze smatrati
kajkavskom.
Spomenuto je da za jat iz vremena migracija nema mnogo si­
gurnih potvrda. U toponimima ih gotovo nema, a u glagoljai§kim
ispravama redovno je onako kako ocekujemo po pisarskoj tradiciji,
tj. ikavizam i ekavizam po pravilu Jakubinskoga. Rjede se u istoj
rijeci biljezi e i i, npr. vreme i vrime. BuduCi da se e javlja tamo gdje
ga ne bismo ocekivali, nameee se misao da ni jat nije bio izjednacen
ni s i ni s e. Tomu u prilog govori takoder zapis toponima Stena
kod Cazina, istina relativno rano, 1334. godine. Taj se toponim u
ispravama javlja kao Stina, kako glasi i danas jer se nalazi na ikav­
skorn podruCju. Druga je potvrda Strelchje (LopaSie 15). Ako se osvr­
nemo na suvremene govore, moze se navesti da odmah na lijevoj oba­
Ii Kupe, u mjestu Blatnica, danas je na mjestu jata poseban vokal
s vrijednosCu zatvorenoga ~. Taj je govor pretrpio jak stokavski utje­
caj, poluglas je izjednacen s a, formiran je prozodijski sustav s cetiri
naglaska kao u novostokavstini. Medutim, distribucija naglasaka
svjedoci da je taj govor u osnovi kajkavski: metatonijski akcenti ka­
rakteristicni za osnovnu kajkavsku akcentuaciju bili su zastupljeni
u svim kategorijama kao u centralnim kajkavskim govorima. Prema
tome, za Pokuplje u 15. st.posebna vrijednost na mjestu jata ne bi
bila nimaIo neobicna i treba pretpostaviti takvo stanje.
U vezi s akcentuacijom, 0 kojoj nema podataka iz starijih raz­
doblja, mogu nam, donekle, pomoei gradiseanski govori, i to oni koji
se smatraju cakavskima i potjecu sa sireg podrucja od onoga koje
se ovdje razmatra, odnosno podrucja juznije i istocnije od njega, oda­
kle se moglo doseliti i danasnje stanovnistvo u zapadnom dijelu
Kupe. Nairne, u tim govorima ima dosta akcenatskih, i leksickih kaj­
kavskih osobina (Neweklowsky 1982;1987).
Sve do mjesta Zagorja, juzno od Ogulina, ima danas kajkavskih
osobina, ali one su smatrane kasnijim kulturnim utjecajem jer je kaj­
kavstina kao knjizevni jezik u sjev~rnoj Hrvatskoj bila idiom veeeg
drustvenog prestiza (Tezak 1981, Sojat 1981a).
Iznio bih sada svoju pretpostavku 0 jezicnom·stanju u Pokuplju
do 15. st. i 0 tome kako je dobivenadijalektna slika kakva je danas.
Mislim da se tu prostirao kajkavski tip, koji nije morae biti svuda
jednak ni jedinstven, kojemu su ostaci vivodinski govor, na zapadu,
i govori poput onoga u ReCici i Blatnici, na istocnom dijelu govornog
podruCja. Taj kajkavski govor mogao je iCi na jug negdje do crte gdje
danas poCinju goranski kajkavski govori i otuda dalje na istok. To
bi, otprilike, bila crta: Vrbovsko - Generalski Stol - Petrova gora
- Zrinska gora, a priblizava se Uni oko Kostajnice, sto bi odgovaralo,
vise-manje, granici zagrebacke zupanije i biskupije s krbavskom, od­
nosno modruskom zupanijom i biskupijom.
166 Kajkavsko narjeCje
Pretpostavljen kajkavski tip imao je akcentuaciju karakteristic­
nu za kajkavstinu, i to na sjeveru u potpunosti, a sto se ide juznije
sve manje izrazenu. Kontinuanta pit, koji su se izjednaCiIi, bila je
zatvoreno 9. Na mjestu poluglasa bio je poseban fonem s vrijednosCu
sva. Kontinuanta jata vjerojatno je takoder cuvala posebnu vrijed­
nost, i to kao zatvoreno ?
Dalje od navedene, hipoteticke crte nije, po zakonima prostiranja
prirodnoga jezicnoga kontinuuma, bilo odmah posve eakavsko po­
druCje, vee prijeIazno kajkavsko-eakavsko, sa sve vise cakavskih oso­
bina sto se ide dalje na jug. Kako u cetverorjeCju, od Ogulina na
istok, rijeke teku smjerom jug-sjever, moguee je da je u dolini neke
od njih cakavski element dopirao dalje na sjever, a uz drugu kaj­
kavski vise na jug.
Kada su Turci· od poeetka 15. st., a osobito nakon pada Bosne
pod Turke, proiazili tim podruCjem i pljackali ga, iduCi dalje preko
Kupe na zapad, u Belu krajinu, starosjedilacko ga je ·stanovniStvo
napustalo, naroCito u luku Kupe i na suprotnoj strani, na lijevoj oba­
Ii, u Beloj krajini. Tako je nestalo prostornoga kontinuiteta izmedu
vivodinskih i goranskih govora. Na napustena zemljista doseljava se,
negdje vee od 1530. god., novo stanGVflistvo s juga i istoka, i to s
cakavsko-kajkavskoga, cakavskoga, cakavsko-stokavskoga i stokav­
skoga podruCja. Najveea su doseljenja sigurno bila iz krajeva koja
su zaposjeli novoStokavci ijekavci. Tako su u Iuk Kupe, Belu krajinu,
Zumberak, Hrvatsko zagorje i danasnje Gradisee te zapadnu Madar­
sku dosli cakavci. Zato se ne moze tvrditi, na primjer, da Netretie
i Ribnik imaju starinacke govore, tj. govore koji bi Cuvali kontinuitet
iz predmigracijskog vremena. Za Netretie nema podataka 0 kasnijem
naseljavanju, ali. za RI'bnik ima. Zna se da se u ribnieki kraj doselio
dio stanovnistva iz okolice staroga grada Klokoca, s gornjega toka
Gline (danas Sire podruCje SIUIJja). Ima i pojedinacnih potvrda 0 do­
seljenju, npr. zna se daje Kriianieev otac podrijetlom iz Bihaea (Go­
lub). Posredno se takoder moze zakljuciti da je Modrusa doseljeno
stanovnistvo bosiljevackoga kraja (LopaSic). Kako se govor Rosopaj­
nika i Prilisca razlikuje od okolnih govora, a postoje potvrde da su
ta mjesta kasnije naseljena, uzimalo se kao dokaz da su sarno njihovi
govori doseljenicki, ali bit ee da su oni samo doseljeni iz drugoga
kraja, a ne jeQi,ni.
Raznolikost dosadasnjih govora na tom podruCju ovisi 0 njihovu
podrijetlu, mijeSanju razliCitih govornih tipova, starinackih i dose­
ljenickih, koji su opet, sa svoje strane,mogli potjecati iz vise razli­
Citih krajeva, Na istom prostoru doslo je i do veeeg iIi manjeg ujed­
nacavanja izmedu pojedinih mjesnih govora, odvijali su se 1sti pro­
cesi, iste promjene, tako da Pokuplje presijecaju novoformirane izo­
glose. Najstariji su govori s posebnom vrijednosCu poluglasa, s ekav­
skom zamjenom jata i kajkavskim metonimijama. Ti se govori na­
laze, logieno, sjeverno od luka Kupe i na njegovu sjeveroistoku. Na
zapadu luka, gdje su potvrdena najveea pustosenja Turaka, te na su­
protnoj obali Kupe nalaze se novodoseljenicki govori. Ikavski, odno­
sno ikavsko-ekavski refleks jata, i u nekim govorima_.!Lkajkavskom
Prostiranje u pro~losti 167
bazom, lako je razumljiv zbog utjecaja ikavskih i ikavsko-ekavskih
govora na one govore koji cuvaju specifican vokal na mjestu jata.
Toeno je da je· kaj prodirao u cakavske govore u kariovackom
Pokuplju i cetverorjeCju, ali· je to bilo prodiranje u govore koji su
veeim dijelom na tom zemljistu novi, a prodirao je preko ostataka
starosjedilackoga kajkavskog stanovnistva i kao idiom s visim drus­
tvenim prestizem.
4.2. Stokavstina
4.2.1. Slavonija
Razlieito biljezenje glasa na mjestu kontinuante poluglasa i jata
protumacio je Pavle lvic pretpostavivsi da se na mjestu tih glasova
. kao njihove kontinuante dugo cuvaju posebne- fonoloske vrijednosti
(Ivle 1958:301).
Pretpostavku 0 dugom cuvanju posebne fonoloske vrijednosti
kontinuante jata, koja se na istom zemljistu, u istim imenima biljezi
sad s i, sad s e, u vrijednosti zatvorenoga ?, potvrduju istraZivanja
suvremenih starostokavskih govora. Govor u kojem kontinuanta jata
euva i d~nas posebnu fonolosku vrije<!nost nasli su Bozidar Finka
i Antun Sojat (1974) u Gradistu kod Zupanje, a zatim Stjepan Se­
keres u nekim selima kod Nasica (1982).
S obzirom na vrijednost koju je imala kontinuanta poluglasa u
srednjovjekovnoj Slavoniji prije dolaska Turaka i velikih migracija,
utvrdio sam da nije vjerojatna pretpostavka PavIa Iviea kako je ona
bila veoma otvoreno ~ (Ivil:: Ii) (LonCaril:1982b).
. Pokazao sarn da je i u Slavoniji prije prijelaz.a kontinuante po­
luglasa u druge vokale, njezina jednacenja s njima, vrijednost te kon­
tinuante bila sliena onoj u spomenutim govorima koji i danas Cuvaju
njezinu posebnu vrijednost, tj. glas tipa sva.
Navedenojpretpostavci idu·u prilog i zapisi toponima, kao i ime­
na uopl:e. Naime, u tim se rijeeima na mjestu poluglasa ne biIjeZe
samo a i e (po cemu je lvil: pretpostavljao da je vrijednost kontinu­
ante poluglasa bila Ii) vee takoder 0, jos cesce i, pa cak i 0, a bilo
je primjera da se poluglas biljezio i s u, a sto ee biti pisarska tradicija
iz ranijeg vremena. Za to biljezenje veoma je ilustrativan primjer za­
pisivanja toponima Pakrac.
U navedenom razdoblju najcesee je zapisivano e. Karakteristieno
je da se i pojavljuje samo u nenaglasenom polozaju, ito cak nekoliko
puta u kombinaciji s-a;KOji je zapisivan u naglasenom polozaju. Ta­
kay zapis govori za razvoj poluglasa kakav je u govorima tipapakeJ,
tj. drukciji pod. naglaskom i drukCiji izvan naglaska: u prvom polo­
zaju otvoreniji glas, odnosno jednacenje s a, a u drugom zatvoreniji
i jednacenje s kontinuantom jata uvrijednosti zatvorenoga ~.
Razlicito se kontinuanta poluglasa biljezi ne samo u zapadnoj
Slavoniji vee je tako i dalje na istok. Kod Broda je 1316. godine za­
pisan jedan lokalitet kao Dobachaz, 1470. kao Dobowchez, 1487. Do­
bowchecz te jos 1528. Dobotzitz, danas Dubocac. U Vukovarskoj Zu­
paniji zapisan je jedan lokalitet kod Morovil:a 1427. godine kao Dra­
ginotz, 1478. Draginycz, 1487. Draganec, zatim drugi kod Slakovaca­
168 Kajkavsko narjeeje
1403, 1465. i 1472. godine u liku Chernecz, a 1506. kao Chernach
itd.
Na temelju navedenih potvrda moZe se zakljuciti da se pretpo­
stavljena posebna vrijednost kontinuante poluglasa cuvala u SIavo­
niji opeenito do pocetka 16. stoIjeea, dakIe negdje vjerojatno sve do
invazije Toraka, onda se pOCela jednaCiti s drugim glasovima, ali to
ni do danas nije svuda prevedeno.
Svakako da biljezenje i na mjestu poluglasa ne govori za otvoren
glas. Najvjerojatnije je da navedena biljezenja dpkazuju da to nije
bilo ni a, ni e, ni i, a mogao je biti glas tipa sva, iz kojega je moguc
razvoj i u a i u zatvoreno ~.
S obzirom na stra.znji nazal, tocna je lvieeva interpretacija da
se dugo euva i posebna vrijednost kontinuante toga vokala, i to u
vrijednosti zatvorenoga 9. Medutim, Cini se da on nije imao dovoljno
podataka 0 sudbini silabickoga J. Naime, zakIjueuje da je u vrijeme
prije migracija prijelaz J > u vee tada "obican" (Ivic 1958:301). To­
ponimi pokazuju drukciju sliku. Do pocetka 16. sf;oljeea kontinuanta
J veCinom se biljezi kao i kontinuanta 9, tj. pretezno s 0, manje s
u. Prvije registrirani zapis sou Slavoniji iz god. 1316, i to Dobochaz
kod SI. Broda. U 14. st. uz zapise sa zamjenom jos se susreeu i po­
tvrde s nezamijenjenim silabickim j, npr. god. 1391. u Vukovarskoj
zupaniji zapisano je Wlchak i Volchak.
Primjeri s 0 mogu se naB u cijeloj Slavoniji. U. Pozeskoj zupi
zapisano je 1413. i 1499. god. Doboka, 1470. i 1488. Zahomya, 1324.
i 1500. kod Slavonskoga Broda Wohanuch (?) i Wokanovcz. Kod I.e­
vanjske Varosi jedan je lokalitet zapisan tri puta, i to dvaput s 0 i
u jednom zapisu koji govori za u: 1422. god. Vokannicz i 1506. Wo­
koyewcz, a 1428. Wkonyncz. U Vukovarskoj zupaniji zapisano je
1477. god. Podwochya.
ZanimIjivo je da je 1482. godine kod Bele Stene zapisano Rasciae
despota Vuk, a 1504, kao i ville puta prije, Wok dezpothy Rascie (Sta­
rine 5:122).
Moze se zakIjuciti da u 15. stoIjeeu u cijeloj Slavoniji dolazi do
prijelaza I u kontinuantu straznjega nazala, zatvoreno 9.
U Slavoniji se moze pretpostaviti lIZi ili siri pojas prijelaznih kaj­
kavsko-Stokavskih, odnosno Stokavsko-kajkavskih govora, koje je do
16. stoljeca bilo teSko pribrojiti bilo kajkavskomu bilo Stokavskomu
dijasistemu. Medutim, postavlja se drugo pitanje: moze Ii se (u ovom
sIucaju na temelju toponimije) odrediti barem granica do koje su se
pruzali sIavonski govori za koje mozemo sa sigurnoscu roo da sri
bili kajkavski, tj. granica do koje se pruzala prava kajkavstina. Bro­
zovic je gotovo u potpunosti rijeaio to pitanje (Brozovic 1963c). Me­
dutim, dalje na istok - gdje su sa nastavljali govori koje viSe sa si­
gurnoSCu ne mozemo smatrati kajkavskima, tj. koji ville nisu bili ned­
vosmisleno kajkavski, a on ih smatra stokavskima - tigovori nisu
odmahautomatski u potpunosti ni stokavski zato lito nisu u potpu­
nosti kajkavski. No, potrebno je poneSto ispraviti i njegovu granicu
do koje su po njemu illli pravi kajkavski govori. Najuguje ta granica,
kako ju je postavio jos PaviCie, u redu, tj. kajkavstina je sigurno illla
do Pozeskoga goIja. Naime, polovicom 16. stoljeea, kada je vee si-
Prostiranje u proSlosti 169
gurno doslo do zamjene poluglasa, ta je zamjena u tom uaju, kako
se to moglo vidjeti na toponimu Pakrac - kajkavska. Takoder je
1538. god. potvrdeno Jessenouecz (1540. god. Jezenowch ne govori
nista), ali je 1579. vee Jesenowacz. Godine 1535. potVI'deno je kod
Dobre kuee Matheryna Vez. Taj je.podatak znaCa;ian jer zamjena nije
u zanaglasnom polozaju kada postoji mogucnost da vokal nije dobro
percipiran. Krestelovac je 1537. god. potvrden kao Cristollowiz, gdje
i svjedoci 0 zatvorenom, moZda i reduciranom izgovoru, dakle 0 ~.
SliCnih primjera ima joll.
Za sjever ima manje grade. Potvrde Septinouc iz 1472. i 1489.
godine nisu sigurne jer mogu svjedoCiti i 0 jos posebnoj vrijednosti
po]uglasa. Isto je tako i s nesto zapadnijim zapisom Chernecz s kraja
15. stoljeea. Medutim, potvrde iz 1524. i 1535. god. u identicnom
obliku s poS!ieda Brezovica istocno od Virovitice - Gradec i Loncar­
-ues govore vee za kajkavstinu. Zato se moze zakljuCiti da je na sje­
veru kajkavstina i81a neSto dalje na istok nego je to uzimao Brozovic,
sigurno dalje od Slatine. Orijentacijski bi se mog]o reCi da se na isto­
ku kajkavstina vjerojatno vise-manje poklapala s granicom Krizevac­
ke rupanije i Zagrebacke biskupije (koje su se takoder uglavnom po­
klapale), odnosno s jos starijom granicom srednjo'lliekovne S]avonije.
Dakle, u Slavoniji bi se ta jezicna granica poklapala s prirodnim i
politickim granicama.
, Kakvo je stanje istocno od te granice? Poluglas nam tu ne po­
maZe jer krajem 15. stoljeea imamo kod Vukovara isto stanje kao i
kod Bele Stene, u zapadnoj Slavoniji, koja je sigurno bila kajkavska.
Za kasnije razdoblje nemarrtO dovoljno potvrda. Znacajnije su za to
pitanje sudbine silabickoga j i nazaIa p. Pokazano je da su se ta dva
fonema u Slavoniji izjednaCila, i to sve, tamo do vukovarskoga po­
drufja. Njihovo je jednacenje vazna kajkavska osobina, nasuprot
drukCijem razvoju u lItokavstini i to opet drukCijem u zapadnoj od
onoga u istocnoj stokavstini (Ivic 1966). Toj izoglosi prikljucuje se
jos nekoliko, od kojih su n~ke cesto navodene, npr. protetsko u-, sku·
pina rj kao refleks praslavenskoga r' u nekim primjerima i dr. To­
ponimija pruza i neke nove elemente.
Leksem za 'kruska' ima u cijeloj Slavoniji lik karakteristican za
kajkavl!tinu, dakle s hruska. Dana.snji Hrullevac istocno od Podvrs­
koga kod Cernika biIjezen je ovako: 1250. god. Horsowch, 1275. Hru­
seuch, 1380. Hrusoth, 143i:r Hrusoch, 1446. Hrwsowcz, 1535. Hrw­
ssowcz itd. Danallnje Rusevo u dolini Londe biljezeno je kao Hrusewa
i Hrwssewa 1442, 1470, 1483, 1489. god., kao Hrwsowa 1440, 1456,
1459. god. itd. Danasnja RusCica kod Slavonskoga Broda biljeZena
je 1422. kao Husnicza, Alosrosnicha, Kozephrusnicza, 1428. Hrustic­
za et alia Hrusticza, 1488. Hrustycza, alia Hrustucza et tertia
Hrusthycza itd.
Leksem za Joha' u Slavoniji ima takoder Iik karakteristican u
kajkavskim govorima. Kod Na.sica zabiljezeno je 1469. god. Jalsa­
vofolyas, 1472. Jalsawafolyas, danas JoSava Stara. Godine 1936. kod
Nove GradiSke zabiljezeno je Jalsoucha, 1422. zabiljeZeno je kod
Broda Jalsawyk i Jalsawycha.
170 Kajkavsko nar,jeeje
Navedeni podaei, naravno, ne dokazuju odmah da je cijela SIa­
vonija bila kajkavska, ali su govori nakon one graniee za koju mo­
zemo LVI diti da je do nje iSla kaJkavStina sigurno bili prije i viSe kaj­
kavski nego Stokavski. Najugu srednje Slavonije posLojalaje prirod­
na graniea koja je mogla uvjetovati i oStriju jezicnu granicu, tj. Po­
zesko goxje. Medutim, zasad se na temelju iznesenih cinjeniea moze
jedino tvrditi da od pocetka PozeSkoga goxjadalje na istok govori
vise msu bili nesumnjivo, odnosno jednoznaeno kajkavski. Naime,
dok bi se na temelju jednacenja pi J te nekihdrugih izoglosa mogla
kajkavskom smatrati eijela Slavonija, na temelju akeentuaeije to ne
mozemo tvrditi. Prvo, iz vremena prije migraeija nema nikakvih po­
dataka 0 ak:eentUaciji. Drugo, suvremeni starostokavski govori u Po­
savini nemajuelemenata kajkavske akeentuaeije. No, imaju eleme­
nata koji nisu tipieno stokavski. U slavonskoj Podravini nalazimo
elemenata kajkavske akeentuaeije do Donjega MiboIjca (npr. u Pod­
gajcima NA mn. imena prema imena G jd. i s1.). Za akeentuaciju
treba takoder pretpostaviti prijelaznost: na zapadu Slavomje bila je
kajkavska, a prema istoku bila je takva sve manje i manje.
U istoCnim kajkavskim govorima moze se takoderpratiti takva
pojava, tj. SLo se ide vise na istok sve manje rijeei odnosno kategorija
ima akeenatska obiljezja karakteristicna za sredisnje kajkavske go-
Yore. . meaunarodne komisije za slauensku onomastiku. Skopje. 13-15.
Zbog toga treba zakljuciti da su prije migracija istocno od po­
drucja kajkavstine dio Slavonije zauzimali prijelazni kajkavsko-sto­
kavski govori. Zasad se ne moze reo kolik je bio taj pojas na Cijem
su isLoku govori prelazili u starn zapadriuStokavStinu, odnosno sea­
kavstinu ali sigurno do Donjeg Miholjea i Valpova. Dolaskom istoc­
nih stokavaea s jugoistoka" razvoj je navedenih prijelaznih" govora,
tamo gdje su se saeuvali, te govora zapadne stokavStine iSao u istoc­
noStokavskom smjeru i tako su nastali sLaroStokavski slavonski go­
vori.
4.2.1. Bosna
Graniea sa stokavstinom na jugu, odnosno jugoistoku, vjerojatno
je odgovarala granici Slavonije i Bosne, lj. islaje rijekom Savom. Sva­
kako, time mislimreei da je to bila graniea i prije migraeija do 16.
sL., dakle da je to bila starija dijalektna graniea. Na Sirem podruCju
srednjeg toka Une bila je ipak kajkavsko-stokavsko-cakavska trome­
da, toCnije njegovo Cvoriste - prijelazno J)odruCje;
BIBLIOGRAFIJA
A. KAJKAVIANA
a. Kajkavs~e teme
ALEKSIC, R. - 1937: Prilozi istoriji kajkavskog dijalekta. JF XVI, 1-99.
BARAC (-GRUM), V. - 1969: Prinos lukovdolskoj toponomastiei. OJ I, 114-117.
.., 1971: 0 nekim ertama lukovdolske ioponomastike. Zbornik sa 4. zasjedanja
... 1973: Toponimija gorskokotarske regije u Hrvatskoj. OJ III-IV, 23-26.
.., 1981: Mocila, Fonoloiki opisi, 297-300 .
... 1991: Dijalektna lukovdolska rijee, Raspraue Zavoda za kroatski jezik, 17
(1991) 1-19.
... 1993: Cakavsko-kajkavski govo:rni kontakt u Gorskom kotaru. Rijeka. 240.
... 1993: Jezicni slojevi u toponimiji cakavsko-kajkavskoga podru(!ja Zapadne
Hrvatske, Croatica, 23 (1993) 177-188.
... 1994: Idiom Klanjca u svojim specificnostima, Raspraue Zauoda za kroatski
jezik, 20 (1994) 5-18.
BARAC (-GRUM), V., FINKA. B. - 1963: IzvjeStaj 0 istraZivanju govora Lukovdola
u Gorskom kotaru. Ljetopis JAZU 69, 346-348.
... 1968: 0 govoru Delnica i Broda na Kupi u Gorskom Kotaru. Ljetopis JAZU
72, 431-436.
... 1981: Govari i nazivlje. Gorski kotar. Delnice. 418-431.
BARAC (-GRUM), V., ZECEVIC, V. - 1982: Tvorba prezimena u Gorskom kotaru.
Cetrta jugoslouanska onomasticna konferenca. Zbornik referatou. Ljubljana.
217-224.
BARTOLIC, Z. - 1964: Nominacija i denominacija mjesta u Medimurju. Meaimurje,
30. IX,str. 6 .
... 1971: Hrvatski kajkavski govori Medimurja. Popeuka zemlji. Cakovec. 87­
117.
... 1982: Hrvatski knjizevni i neknjiZevni tekstovi na tIu Medimurja do 1918.
HDZ VI, 23-58.
... 1989a: Dijalektalna osnovica Prekomurskih pjesmarica. Sjeuernokroatske
teme IV. Cakovec.
... 1989b: Pabirci 0 hrvatskoj kajkavStini i jeziku. Rukoveti hrvatskoga narod·
nog blaga na medimurskoj kajkavstini Andrije Strbada. Sjeuernokroatske
teme IV. Cakovec.
BATUSIC, N. - 1982: Kajkavska kazalisna terminologija. HDZ VI, 59-68.