NASLOV ORIGINALA

BEI DEN TRUMMERN VON BABYLON

Preveo s njemakoga VLATKO SARIC

KOD RUEVINA BABILONA

KOD HADEDINA

Kao to sam u toku svojih pripovijesti ved vie puta kazao, ja nisam pristaa nauke o sluajnostima,
ved naprotiv uvjeren sam da naim putovima upravlja sudbina.

esto sam doivio da je neki sam po sebi beznaajan dogaaj koji se zbio ved prije mnogo godina, pa
ved odavno nisam ni pomislio na njega, neoekivano pokazao posljedice i veoma se odluno umijeao
u moj ivot.

Tako je to bilo i s onim mojim sastankom s Perzijancem Dafarom na Divljem zapadu koji je u mojem
burnom ivotu bio samo jedan letimini doivljaj kojega sam se rijetko sjedao. Da otvoreno priznam,
han-dar je pomalo izgubio svoje svojstvo uspomene". Uzimao sam ga u ruku, ali pri tomu nisam
sebi predoavao njegovog prijanjeg vlasnika pa sam ga od vremena do vremena uzimao na svoja
putovanja ni ne misledi da bi ikada mogao za mene znaiti neto vie od bilo kojega oruja. Pa ipak je
taj napola zaboravljeni doivljaj nakon cijeloga niza godina pokazao svoje posljedice. To de dokazati i
dogaaji o kojima sad pripovijedam.

1
Moji itaoci znaju iz knjige Iz Bagdada u Stambul" da sam, putujudi s karavanom mrtvih" iz Bagdada
u Kerbelu zajedno sa svojim vjernim Hadi Halefom Omarom obolio od kuge. Bilo je pravo udo da
smo izbjegli smrti, pogotovu to smo prije te teke

bolesti doivjeli kojeta to je veoma iscrpio nau snagu. Ti dani, patnje za vrijeme kojih smo obojica
bili posve nemodni i upudeni jedino na sebe, zauzimaju u naem sjedanju istaknuto mjesto a isto tako
se u njega duboko utisnula uspomena na kraj u kojemu smo duge tjedne lebdjeli izmeu ivota i
smrti. Razumljivo je dakle da smo prigodom jednog kasnijeg boravka u Bagdadu odluili da opet
posjetimo ta mjesta koja su za nas bila toliko kobna.

Moj hrabri Halef postao je u meuvremenu eik arapskog plemena Hadedina. Potovanje to ga je
stekao stajalo je u obrnutom razmjeru s njegovom veliinom. Kako je poznato, on je bio veoma
niskoga stasa i uskih ramena a osobito se ponosio brkovima za koje je u trenucima iskrenosti dodue
priznavao da se taj ukras njegovoga lica" sastoji od trinaest dlaka, naime est zdesna, a sedam
slijeva. O njegovoj hrabrosti i njegovoj smionosti nije moglo biti nikakve sumnje, a to se tie njegove
privrenosti meni, esto ne bih mogao redi koga je volio vie, mene ili svoju enu Hanu koju je
vedinom nazivao najljupkijim cvijetom meu svim ruama ena i kderi".

Hadi se i usmeno umio izraavati posebnim pjesnikim nainom, a pogotovu su pisma to sam ih
primao u vrijeme kad sam boravio daleko od njega, bila jo mnogo zanimljivija. Od vremena do
vremena smo naime pisali jedan drugome, iako prilino zamrenim putem. Ja sam svoja p'sma
upravljao u Mosul kamo bi Halef ponekad slao po kojega od svojih Beduina da pita jesu li stigle vijesti
od mene. Nakon vie mjeseci, pa ak i godinu dana, slao bi on svoj odgovor takoer u Mosul, jer je
morao poekati dok se njegovo pleme opet nae u blizini toga grada. Tako nae dopisivanje nije
nikako trpjelo od prevelike naglosti. To neobiniji bio je sadraj njegovih pisama pa smijem redi da je
posljednje pismo to sam ga u to vrijeme od njega dobio bilo najzgodnije od sviju. Ja sam mu prije tri
etvrt godine saopdio da bih elio podi u Perziju i da cu putem onamo posjetiti panjake njegovoga
plemena. On mi je to odgovorio sluedi se osebujnom mjeavinom arapskog i turskog jezika. U
prijevodu je pismo glasilo:

Hadi Halef Omar, eik Hadedina od velikog plemena amar

Kara Ben Nemzi efendiji, svom prijatelju.

Pozdrav! Ja te volim! Jo jednom pozdrav!

Tvoje mi je pismo, sidi, stiglo upravo za vrijeme molitve. Hvala Ti! Milost! Privrenost! Sunce mi sja,
jer si imao dovoljno tinte da mi pie. Posvuda radost, hamdulilah! Budi bez brige, ja du odmah opet
pisati! O pero! O tinto! Osuila se. Poslao sam po vodu i ulio je u nju. Tako je opet postala meka i
rijetka! Maalah! Pisano je blijedo, ali Ti ga ipak moe itati, jer si najueniji meu svim uenjacima
Istoka i Zapada. Kunem se da je tako!

Moja ena Hana, najljepi cvijet meu svim enama, mirie jo kao prije mnogo godina. Ti nema
ene. Neka ti se Alah smiluje. Moj sin Kara koji nosi Tvoje ime gotovo je ved pametniji od svoga oca.
Vjerujem da de me nadmaiti. Moja se dua tome raduje. Ipak viem jao, jao! Moja stada rastu, a moj
se ator povedava. Novac, bogatstvo, deve, konji, ovce, koze i janjad! Je li kod Tebe isto tako? Je li
2
Tvoje mlijeko masno i gusto? Ili su plodovi Tvojih datulja crvljivi? Onda vrijede samo kao hrana za
stoku. O siromatvo, o skrbi i propasti! Kako raste trava u Almanji? Proputaju li Tvoji atori vodu?
Ako proputaju, Ti ih zakrpaj! Iz male rupice ubrzo nastaje velika. O vjetre, o kio, vi ne smijete u
ator! Mi imamo pun mjesec, a to ima Ti? Kloni se opaina, jer one se mnoe kao mravi u stepi.
Nemoj svojim devama davati odvie hrane i odgoji ih da budu strpljive. Ostavi svoje konje da spavaju
pod vedrim nebom, a svoju najmiliju kobilu uzmi sa sobom u ator. O nodi, o roso, vi joj kodite!
uvaj se prehlade i grijeha. Oboje ubija, jedno tijelo, a drugo duu, pa bi u oba sluaja bila silna teta
za Tebe. Vjeruj mi to, jer ja sam uvijek bio Tvoj iskreni prijatelj i zatitnik.

Tvoje su misli u Perziji, a i moje su ondje, jer ja Jaim s Tobom. Kako bih Te mogao pustiti da jae
lam, o sidi! Opet bih htio s Tobom ivjeti i opet s Tobom umrijeti. Doi! Neka Te nosi Ben Ri, najdivniji
od svih konja. Njegov otac bio je Tvoje vlasnitvo. Ti si mi ga poklonio. Zato sad uzmi njegovoga sina,
a onda mi ga opet vrati.

Vidi kako Te volim i potujem: poeo sam ovo pismo tredega dana mjeseca tirin ilau'val, a zavrio
sam ga danas devetog dana mjeseca kanun et tani. To je vie od tri mjeseca. Tako veliki komadi
mojega srca Tvoje su vlasnitvo. Kad jednom stigne, nedu pisati ved du Ti jo vie redi. Budi strpljiv s
Tvojim plemenom, ali budi strog prema ustima starih ena pa de mudro vladati i stedi slavu i ast.
Nemoj se zaljubiti u svoje pogreke, jer de inae izrasti u lavove koji de Te raz-derati. Pije li jo vino?
O Muhamede! Ta on ga je za branio. Ti nisi musl'man, ali ja moram sluati kuran, no ako ponese vino
sa sobom, i ja du ga piti. O umivanje, o naslado! Mi te ekamo ved od sutra. Pripravljena je ovca s
najtustijirn repom da je zakoljemo za Tebe im se pojavi kod nas. Ona se raduje zbog te asti. Nemoj
nikad labavo pritezati sedlo, jer de okliz-nuti ispod Tebe. O lomu ruku, nogu i rebara! Hana, najdivnija
ena meu enama nema nita protiv toga da odjaim s Tobom. Ona postaje sve ljepa. O sredo, o
blagoslove, o braku! Samo nemoj oboljeti! Uvjeravam te da to kodi zdravlju, jer sam Tvoj pravi
prijatelj Ne odlazi meu nevjernike i huiitelje, ved se povedi za onima koje si Ti izveo na pravi put.

Danas je etvrti dan mjeseca nian. Pismo se dakle produljilo jo za tri mjeseca. O duljino vremena, o
broju mnogih dana! Peri se svakog dana pet puta, kod svake molitve jednom, a ako nema vode, uzmi
pijesak. O istodo tijela, o istodo due! Mi logorujemo u blizini Kalat Sergata pa demo ubrzo podi
prema zapadu. Zbog toga aljem glasnka u Mosul. Budi se rano, jer je jutarnja molitva vrednija od
sna. Donesi sa sobom svoje glasovite puke pa doi to prije moe. Pozdrav, potovanje, ljubav i
opomene od Tvoga prijatelja i zatitnika

Hadi Halef Omara Ben Hadi Abdul Abasa Ibn Hadi Davuda al Gosara"

Moje pismo, na koje je to bio odgovor, lealo je vie mjeseci u Mosulu prije nego to je netko doao
po njega, pa poto je Halef onda trebao vie od est

mjeseci da u znoju lica svoga zavri gornje pismo, ja sam stigao ved na Tigris. Poto sam se najprije
dugo vremena uzalud raspitivao, doznao sam naposljetku da bi Hadedine mogao sad potraiti u
blizini Debel Ka-nukea te sam onamo i krenuo. To nije bio ba neopa-san pothvat, jer b h se upravo u
tom smjeru mogao namjeriti na neprijatelje Hadedina. Prepoznaju li me oni, morao bih braniti svoj
ivot. Bio sam sam, a konj kojega sam jahao nije vrijedio mnogo. Nisam htio kupiti skupljega, jer sam
znao da de Halef smatrati pitanjem asti da mi odabere dobroga konja.

3
Sreda me je pratila. Nisam sreo nikoga sve dok se preda mnom na jugu nisu uzdigli visovi Debel Ka-
nukea. Tamo ugledah nekog jahaa, a kad me je taj opazio, zaustavi konja i nepovjerljivo se mai
puke. Ja sam prema njemu pokazao vie povjerenja nego on prema meni, pojahao mu u susret i
prijazno pozdravio kad sam stigao do njega. Oklijevao je da odgovori, omjerio me mranim pogledom
i upitao me, ne uzvra-tivi moj pozdrav:

Jesi li ti Turin, glasnik mosulskog pae?

Nisam odgovorio sam.

Ne porii! Vidim ja to na tebi. Lice ti je blijedo kao u gradskih stanovnika.

Zaista sam bio tek prekratko vrijeme na putu a da bi me moglo opaliti sunce. Osim toga dobro sam
znao koliko su paini slubenici neobljubljeni kod Beduina koji n:kada nede vladi priznati pravo da
ubire poreze. Zato odgovorih:

Sto se mene tie paa! Ja sam slobodan ovjek i nisam njegov podanik.

Kako Turin moe sebe smatrati slobodnim ovjekom? podrugljivo de on. Samo je Bedavi1
slobodan.

Ja nisam Turin.

A to si onda? Vidim da nisi ni Kurd. Kojemu bi narodu mogao dakle pripadati?

Ja sam Franak.

Franak? podrugljivo se nasmije on. Kakve li lai! Nijedan se Franak nede sam usuditi zadi u
ovaj kraj.

1 Beduin

Misli li da su samo Beduini hrabri?

Mislim.

A ipak si zaustavio konja kad si me ugledao, dok sam ja mirno pojahao k tebi. Tko je dakle bio
hrabar?

Suti! Da se sretne jedan pojedini ovjek nije potrebna nikakva hrabrost. Htio bih da znam kojemu
narodu ili plemenu pripada.

To je zvualo gotovo prijetedi, a pri tome se poigravao otponcem svoje puke. Njegovo lice nisam
poznavao. To dakle nije mogao biti Hadedin. Zato mu odgovorili na jednaki nain:

Koji od nas dvojice ima pravo da drugoga ispituje? Tko je tu vii, ti ili ja?

Ja.

A zato?
4
 Stada mojeg plemena pasu ovdje.

Kojeg plemena?

Hadedina.

Ti nisi Hadedin.

Kako to moe ustvrditi? okosi se on na mene.

Da si ti Hadedin, ja bih te morao poznati.

Pozna li sve mueve toga plemena? zaueno me upita.

Barem sve one tvoje dobi.

Alah, jesti li prijatelj ili neprijatelj ratnika Hadedina?

Prijatelj.

Dokai to!

Nasmijah mu se u lice i rekoh:

uj, ako ovdje ima to da se dokazuje onda mora najprije ti dokazati da si Hadedin.

On napne kokot i Ijutito vikne:

Ako me pokua uvrijediti, opalit du u tebe metak! Ja sam sad Hadedin, a prije sam pripadao
glasovitom plemenu Ateibe.

To je neto drugo, ali ja sam ipak imao pravo. Jesi li poznavao eika Maleka od plemena Ateibe?

Jesam. On je mrtav.

Tako je. On je bio djed Hane, ene mojega prijatelja Hadi Halefa.

Tvojega prijatelja? upita on, sumnjajudi.

Da, jer ja sam efendija Kara Ben Nemzi, pa si sigurno uo za mene.

Na njegovom sam licu najprije razabrao izraz za-uenja, zatim sumnju i konano prezir.

Ne lai! odgovori on. Ako misli da du ti to povjerovati, onda nema soli u glavi. Zar bi ti
mogao biti Kara Ben Nemzi?

Ja to jesam.

Ako jesi, onda je isto tako mogude da netko asfura1 smatra nisrom2.

Pozna li Karu Ben Nemzi ja?

5
 Ne poznam, jer sam tek godinu dana kod Hadedina, ali sam toliko uo o njemu da ga uopde nisam
morao vidjeti kako bih znao da si ti laac. Taj je smioni ovjek jedini Franak koji bi se sam usudio u
ovaj kraj. Zato ti ne moe biti Franak ved mora biti pa-in sluga.

Maalah! Tvoje su misli zaista divne! Upravo zato jer sam sam ovdje moram biti Kara Ben Nemzi.
To je jedini pravi zakljuak nakon tvrdnje koju si izgovorio.

ini se da eli da ti se nasmijem. Mogu dokazati da ti nisi ovjek za koga se izdaje.

Zaista?

uj pa se zastidi! Ja nosim pismo u Mosul koje treba da ode u Almanju Kara Ben Nemziju. Moe li
on biti ovdje, ako treba da u svojoj domovini primi pismo?

A zato ne? Ja sam prije devet mjeseci pisao Hadi Halefu Omaru, eiku Hadedina, da odlazim u
Perziju i da ga tom prilikom elim posjetiti. Treba li da odgodim to putovanje dok mi on nakon
nekoliko godina odgovori? Stigao sam prije nego to je on oekivao i to je sve. Ja sam uostalom dao
Hadi Halefu omote za pisma koja mi on pie. Ako ima pismo uza se, onda ono mora ovako izgledati!

Izvukoh biljenicu iz depa pa napisah svoj naslov t.-ino onako kako sam ga dao Halefu i pokazah ga
Beduinu. Ovaj turi ruku u pojas, izvue pismo pa dugo i i Himno usporedi oba naslova i onda viknu:

1 vrabac " orao

Alah akbar! Ne poznam to pismo ni te rijei, ali znakovi su jednaki. Zar si ti zaista efendija Kara Ben
Nemzi? Onda ima dvije puke, jednu veliku i jednu malu, za koju svatko zna da ona...

On se prekide, jer sam skinuo puke s lea gdje su visjele i pokazao mu ih. Bio je pravi uitak
promatrati njegovo lice. Na alost sam samo nekoliko trenutaka mogao uivati u njemu, jer mi je
naglo gurnuo svoje pismo i moju biljenicu u ruku i viknuo:

Ja surur, ja surur! Hamdulilah o radosti, o radosti! Slava Alahu! Kara Ben Nemzi je doao!
Moram smjesta natrag da to javim!

On okrene konja, podbode ga petama u slabine i jurnu u istom smjeru iz kojega je doao. Dredi u
rukama obje puke, pismo i biljenicu, smijao sam se za njim. Taj je ovjek imao zaista neobian nain
da me pozdravi na panjacima plemena kojemu je sad pripadao. Nisam znao koliko je odavde do
Hadedina. Bar to mi je mogao redi. Ipak mi je njegov trag bio siguran putokaz do cilja, pa sam sjahao i
sjeo u travu koja je sad u proljede bila visoka da s potrebnom pobono-du uivam u pismu svoga
Hadi Halefa.

Poznavao sam malianov stil i znao prije nego to sam otvorio pismo da de u njemu biti mnotvo
opomena za koje nije postojao nikakav razlog. I zaista se nisam prevario. Trebao sam zakrpati svoje
atore, kloniti se opaina, nisam smio odvie hraniti deve, morao sam se uvati grijeha i prehlade,
nisam smio odvie labavo stegnuti kolan sedla i tako dalje. On je tako pokazivao svoju ljubav prema
meni. Nije me dakle time mogao uvrijediti, ved me je to naprotiv zabavljalo. Prije tri mjeseca pisao mi
je: Oekujemo Te ved sutra", a unato tom dugom vremenu ja sam stigao mnogo prije nego to je on

6
mogao naslutiti. Znao sam kakav de dojam postidi u logoru vijest o tome da dolazim. U atorima
sigurno nede ostati nijedno dijete koje je ved prohodalo, a svatko tko se moe uspeti na konja zacijelo
de mi dojahati u susret.

Poto sam s pravim uitkom proitao pismo, vinuh se ponovo u sedlo i pooh tragom Ateiba kojega
sam tako brzo uvjerio. Trag je vodio prema jugu, prema visovima Debel Kanukea.

Rekao sam sam sebi da ne mogu biti vie daleko od logora Hadedina. Prostrana stepa sainjavala je
jedinstveno nepregledno more prvoga proljetnoga cvijeda. Moj konj bio je sve do gore posut
cvijetnim pelu-dom, ali glasnikov konj nije bio takav. Iz toga sam mogao zakljuiti da taj ovjek nije
preao dalek put prije nego to se namjerio na mene. Posluila ga je dakle sreda da odmah na
poetku svoga puta u Mosul susretne naslovnika pisma.

Jedva je prolo etvrt sata kad opazih da sam imao pravo u toj pretpostavci. Najprije su se pojavila
dva jahaa koja su mi se pribliavala najbrim ga- lopom. Jedan je jahao na vrancu, a drugi na
zelenku. Znao sam tko su prije nego to sam mogao prepoznati njihova lica, naime Hadi Halef Omar
na neusporedivoj bijeloj kobili koja je nekod pripadala Muhamedu Emi-nu, a zatim njegovom sinu
Amadu el Ganduru, te Kara Ben Halef na crnom pastuhu Asil Ben Riju, potomku mojega
nezaboravnog Rija. Malo dalje iza njih jahao je netko na arcu. To je bio Omar Ben Sadek na ala-
dijskom konju kojega sam nekod ja zaplijenio. Jo dalje iza njih pribliavao se veliki i irok oblak
konjanika, od kojih se svaki trudio da pretekne sve ostale.

Halef i njegov sin imali su najbolje konje pa su prvi stigli do mene. Ja sam sjahao da ih doekam
stojedi. Oni skoie s konja u punom trku. Halef jurnu k meni rairenih ruku.

Sidi, moj dobri, moj dragi sidi! viknu. Moj uitak ne nalazi glasa, a moje ushidenje ne nalazi
rijei! Ne trai od mene da govorim. Od same radosti ne nalazim rijei!

Zagrlio me je objema rukama, poloio glavu na moja prsa i glasno zaplakao. Ja sam ga poljubio u
obraze i rekao:

U meni takoer uti glas enje koja me je po-tjerala k tebi. Usliana je, pa slavim Alaha koji mi je
poklonio taj radosni susret.

On me zatim jo vrde zagrli, a onda me brzo Ispusti, okrenu se svom sinu i ree:

Jesi li vidio, sine moj? Kara Ben Nemzi kojega poStujemo i kojega ja volim poljubio me je! To je
vie, tisudu puta vie nego to bi moje prijateljstvo i moja

ljubav prema njemu ikad mogli poeljeti. Nemoj nikada u svom ivotu zaboraviti da su njegove usne
do-dirnule lice tvoga oca. To je i za tebe slava koju ne moe dosedi nijedna druga ast.

Halef povue Karu k meni da mi prui ruku. Sa-gnuh se k mladidu pa i njega poljubili u elo i rekoh:

Ti si sin moga prijatelja Halefa pa si prema njemu i meni dobio ime Kara Ben Halef. Sjeti se da te i
ja volim poput oca. elio bih da mu jednom kao mukarac bude ravan.

Moj se mali Hadi Halef sad ponosno uspravi i viknu dok su mu u oima jo sjale suze radosnice:
7
 Jesi li uo rijei najvedeg junaka kojega poznajem? Treba da postane mukarac kakav sam ja, tvoj
otac! Mi smo ubili lava i svladali smo crnu panteru. Uvijek smo pobjeivali i nikad nismo neprijatelju
pokazali lea. U tvojim ilama kola moja krv a iza tvojeg ela stanuju prednosti mojega duha. Neka
Alah dade da svojim djelima jednom dostigne slavu svojega hrabroga oca!

Tako je! Takav je bio on! Ni u prvom trenutku ponovnoga susreta nije mogao odoljeti a da sve ne
izrazi pretjerano. To mu je postalo drugom naravi, ali nipoto nije bilo prezira dostojno razmetanje. I
nehotice je uspijevao da u trenucima duboke tronutosti i potresenosti poda svojom bezazlenom
hvalisavosti i najozbiljnijim stvarima primjesu vedrine. Tko ga je jednom upoznao, tome to vie nije
upadalo u oi.

U meuvremenu stigao je i Omar Ben Sadek pa sjahao sa svojega aladija. Pruio mi je obje ruke i
rekao mi:

Sidi, ja nisam tako pretrpan slavom i astima kao na eik Hadi Halef Omar, ali ja te isto tako
volim kao i on, pa u mom srcu nikada nede umrijeti zahvalnost za ono to ti dugujem. Dobro doao!
Zajedno s tobom vradaju nam se svi dobri duhovi.

Sad je dojurio onaj gusti oblak konjanika. Dredi uzde ljevicom a puke u desnici, zatjerali su Hadedini
svoje konje u divljem trku sve do tri koraka pred nas kao da nas hode zgaziti, a onda ih trgnue uvis,
raspr-ie se natrag, vratie se, tvoredi kojekakve figure, juredi i neprekidno pucajudi, te nanovo
punedi puke,

prividno se zbrkano komeajudi na sve strane, a pri tom uvijek tako tik kraj nas da je ovjek, da se ne
bi osramotio bojaljivim uzmicanjem, morao poznavati taj obiaj i njihovu vjetinu jahanja. Iza njih
zastali su djeaci sve do etiri i pet godinjih, takoer na konjima, da bi promatrali tu fantaziju" u
kojoj nisu smjeli sudjelovati. Zatim i mi zajahasmo pa u trku po-jurismo prema logoru, okrueni sa
svih strana. Pred logorom su stajali starci, ene i djevojke, da nas odasvud doekaju sa Alah
vasah'lah!", Merhaba!" i ,,Ha-bakek!"

Sjahali smo pred lijepim atorom u kojem sam imao stanovati. Okolnost da su Hadedini imali posebni
ator za poasne goste bila je znak da je pleme osobito imudno. Kasnije, kad me je Halef s vidljivim
ponosom poveo oko duara2 da mi pokae stada, razveselio sam se videdi da su ljudi, kojima sam bio
iskren prijatelj, bili sada mnogo imudniji nego u vrijeme kada sam ih upoznao. Morao sam to redi
Hadiju, a on odmah iskoristi povoljnu priliku da se sam pohvali, upitavi me:

Zna li sidi kome nae pleme mora sve to zahvaliti?"

Svakako tebi! Zar nije tako?

On poloi obje ruke na srce, ukoi iju, vano uz-vinu obrve i ree:

Da, meni! Ja sam eik, a ti de znati to znai dobra vlada. Meni su povjereni svi moji podanici sa
svojim tijelima i duama koje stanuju u tijelu. Ja sam otac i majka,.djed i baka, pa ak i pradjed i
ukun-djed toga svojeg naroda. Ja hranim i odijevam svoje podanike. Ja ih perem i eljam, ja ih
korim i sudim im, uvam ih i zatidujem. Ja sam ih uinio sretnima i bogatima. Moe li pogoditi kako?
Jednom jedinom malom rijei.
8
 Sigurno misli rije mir?

Da, ba mir. Muhamed Emin i Amad el Gandur bili su ratniki raspoloeni, ali ih nije pratila sreda.
Da nismo nas dvojica, ti i ja, u ono vrijeme stigli k Ha-dedinima, oni bi morali podledi u svim borbama.
Muhamed Emin pao je u borbi, a Amad el Gandur morao

1 dobro doao1 ' selo od atora

se zbog greaka to ih je inio odredi poloaja eika. Zatim je eikom odabran Malek, djed moje ene
Hane, najljupkije meu svim lijepim enama svih zemalja i svih naroda. On je dodue bio star, ali je
kao Ateibe takoer volio rat, pa ni on nije imao srede. Kad je umro, izabrae mene. To je bilo
najpametnije to su Hadedini mogli uiniti. Ti zna da sam ja hrabar ratnik i da se nikad nisam bojao
neprijatelja. I ja volim ma pa nisam htio da zara u koricama. Onda si se, sidi, ti umijeao. Tvoj je glas
odzvanjao iz usta moje ene Hane, najljepe rue meu svim cjetovima enskih atora. Ti si nas uio
da ne smijemo uzalud prolijevati krv i da je mir bolji od rata. To su bile tvoje rijei, ali tvoja su djela
djelovala jo mnogo snanije od tvojih rijei. Ti si i svoje najgore neprijatelje tedio dok se god to
dalo. Radije si blagodu ili lukavtinom pokuavao postidi ono to bi strogodu ili borbom mogao
postidi mnogo bre. Deset si puta stavio svoj ivot na kocku samo da potedi ivot svoga neprijatelja.
Ta su tvoja djela jo mnogo glasnije od tvojih rijei govorila srcu moje Hane. Kad si ved davno otiao
od nas, ona je tiho sjedila u atoru i pobono sluala kroz platnenu stijenu kad se govorilo o tebi.
Odabrala je tebe kao svoj uzor i nije doputala da povuem sablju iz korica. Ti zna da smo nas
dvojica, ti i ja, u ono vrijeme pobijedili neprijatelje Hadedina i da smo im na dugo vrijeme
onemogudili da se opet uzdignu. Kad sam postao eikom, oni su se opet ujedinili da se podignu protiv
nas. Htio sam ih pokoriti otricom svoga maa, ali je Hana rekla da bi ti na mom mjestu umjesto sile
odabrao mudrost. Savjetovala mi je da neprijatelje razdvojim, pa mi je rekla i to kako de mi to
najlake uspjeti. Tako sam izbjegao borbu, a ipak udvostruio nau mod.

Hm! nasmijeih se ja. Misli li, dragi Halefe, da je Hana s tim savjetom pogodila ba ono
pravo?

Hm! ree i on, ali ne sa smijekom ved zamiljeno. Smijem li ti neto povjeriti?

Sve to hode!

On priblii usta mom uhu i nastavi apdudi: Hana je ne samo najljupkija od svega haremskoga
cvijeda,

ved je i vanredno mudra. Kaem ti, sidi, ona ima uvijek pravo!

Umalo to se nisam glasno nasmijao ponosnom uvjeravanju kojim je to rekao. Moj hrabri Halef stajao
je dakle pod papuom! Nije on bio eik Hadedina, ved je to b o njegov najljupkiji cvijet". To me je
uostalom moglo samo radovati, pa mi nije ni palo na pamet da ga zbog toga manje potujem. Svaki
mukarac vrude krvi moe biti sretan ako ima prom'ljenu enu koja umije da ga na prijazan nain
sauva od nepromilje-nosti. Dvostruko sretan je pak onaj koji je unato svojoj nagloj prirodi ipak
toliko uviavan da dopusti eni da mu savjetuje i da upravlja njime. T me on ne gubi nimalo od svoga

9
mukarakog dostojanstva. Upoznao sam brojne brakove koji su svoju sredu zahvaljivali samo tom
opreznom vodstvu ene punom ljubavi. To su biseri ija se vrijednost uopde ne moe ocijeniti.

Halef mi je uvijek bio beskrajno vjeran, portvovan, a u ob'nim prilikama vanredno pouzdan drug i
pratilac. Njegova hrabrost i njegova smionost nisu nikada zatajile, pa bi u svako doba stavio svoj ivot
na kocku da me spasi. Meutim, upravo u opasnim poloajima nisam mogao uvijek imati povjerenja u
njegovu pouzdanost, jer bi ga kadto zanijela pretjerana smionost, pa me je vie puta doveo u
nezgodan poloaj, prekoraivi svoju zadadu. Zato sam se od srca radovao kad sam od njega uo da je
njegova Hana jedna od najopreznijih ena za kakve se u pjesmi o sangvini-ku veli:

Kad se on odvie radosno eli vinuti u zrak, Ona ga prima za kaput i povlai ga opet dolje.

Prijazno sam mu se nasmijeio i rekao:

Ako ona ima uvijek pravo, onda ti mora imati uvijek krivo.

- Nikako! Kako to uopde moe o meni pomisliti, sidi? Kako bi tvoj Halef ikada mogao imati krivo? Ta
Ja se uvijek slaem s njom! Dakle ja imam uvijek isto tako pravo kao i ona.

To je veoma pametno, dragi Halefe. Mu koji voli sluati razborite savjete svoje ene slian -je
muslimanu koji se uvijek dri kurana.

Veoma se radujem to tako misli. Kadto mi se naime ini kao da bih joj se kad god mogao i
usprotiviti, ali kad onda pogledam u lice najljupkijoj izmeu svih ena, onda dna sigurno ima pravo.
Kako bih mogao pomutiti takvu prijaznost i takav smijeak pretvoriti u tugu? Moram redi da se njezin
smijeak ubrzo odrazi na mom licu, a onda onda onda...

On zastane, a ja nastavih takoer se smijeedi:

Onda taj smijeak prelazi i na tvoje Hadedine, pa se na kraju smijei cijelo pleme?

Da,-sidi, gotovo je tako. Iz Hane, krune svih ena, izbija blagost koja prelazi najprije na mene, a
onda i na ve. ostale s kojima ja saobradam. Moji Hadedini nisu vie oni bezobzirni ratnici kakvi su
nekod bili. ak bih rekao da su kadto i uljudni sa mnom, svojim vrhovnim zapovjednikom. Sve to
vue korijen od tvojega nauka i tvojih djela.

Pun tjedan dana ostao sam kao gost Hadedina. Za sve to vrijeme nismo razgovarali ni o emu
drugome nego o onome to se dogodilo za vrijeme mojeg nekadanjeg boravka kod toga plemena, o
djelima koja su oni jo i danas spominjali s ponosom i zadovoljstvom. Halef je bio glavni govornik.
Odrao je mnotvo govora i predavanja u kojima je mene opisivao kao najvedeg junaka pod suncem,
a pri tome sebe isticao kao moga prijatelja, zatitnika i spasioca. im bi poeo da me tako hvali, te da
slavi samoga sebe, ja bih se izgubio. Nipoto nisam mogao svojom prisut-nodu odobriti njegovo
pretjerano istonjatvo, a pri tome sam bio svjestan da mi je posve nemogude da to bilo kako
sprijeim. Kad sam jednom zbog toga prigovorio' i pri tome se posluio rijeju iftihar1, on se trgnu
kao da ga je ugrizla zmija i ljutito viknu:

10
 Sto? Kako, sidi? Zar sam ja miftehir2? Kako me moe tako uvrijediti i crvenilom stida obliti obraze
ovjeka koji ti je poklonio cijelo svoje srce i uvijek je spreman da pedeset puta redom rtvuje za tebe

1 hvalisati, pretjeravat! 1 hvalisavac

ivot? Zato ovjek uopde izvodi takva junaka djela kakva smo mi izveli, he? Sigurno samo zato da o
njima moe pripovijedati.

Ne! Ono to smo uinili, uinili smo radi drugih i boljih razloga. Ja sam ...

Razloga? prekinu me on. Sad ne govorimo o razlozima, jer razlozi idu ispred dogaaja, a
pripovijedanje slijedi za njim. Ako ne smijem govoriti o onome to sam uinio i doivio, onda radije
nedu nita uiniti ni doivjeti.

Tko ti je zabranio da o tome govori? Samo se uvaj pretjerivanja.

Pretjerivanja? O sidi, kako ti ima malo iskustva i kako malo pozna ljude! ovjek je jedino
nepovjerljivo stvorenje na svijetu, jer ivotinje, biljke-i kamenje nikada ne mogu biti nepovjerljivi, a
ini se da ti to ne zna. Bududi da jedino ovjek raspolae nepovjerljivodu, on je njome toliko
obdaren da se to uopde ne moe izraunati. Izrekne li rije stotinu, ljudi de ti povjerovati samo rije
dvadeset. Ima li petoro djece, ljudi de povjerovati da ima samo dvoje, a ustvrdi li da ima jo sva
trideset i dva zuba, ljudi de ti priznati deset ili jedanaest izmeu kojih se nalazi dvadeset i jedna
upljina. Zato de mudar ovjek uvijek redi vie nego to je zapravo tano. Ja, koji imam samo jedno
dijete velim da imam deset djeaka i dvadeset djevojica. Tvrdim da imam devedeset est zuba, a to
nije la, jer ionako znam da de mi ljudi barem tri etvrtine od toga odbiti. Ne govorim neistinu i ne
pretjerujem, jer kad bih rekao da imam dvije noge, ljudi bi vjerovali da imam samo jednu, pa stoga
moram, da bi na vidjelo izala istina, govoriti najmanje o etiri noge. Neka Alah prosvijetli tvoj duh da
bi postepeno shvatio ono to sam ti sad rekao, te da se ne bi uvijek mijeao kad pripovijedam o naim
junakim djelima. Ako si ustrijelio pustinjsku lisicu, mora svakako od nje uiniti lava, jer de ljudi inae
povjerovati da je to bio mi. Ako se neki ovjek udavio u rijeci, moram pripovijedati da su se utopila
desetorica, jer de ljudi inae tvrditi da tu uopde nije bilo vode u kojoj bi se netko mogao utopiti. Primi
te moje rijei k srcu, sidi. Ako eli da zdrav i itav

stigne u Perziju i da se opet vrati, onda uvijek govori vie nego to zapravo treba da kae. Alah ji-
salimak bog te uvao!

Izrekavi te opomene, okrenu se i ode dredi se tako samosvjesno kako bi se mogao drati ovjek koji
je svoga prijatelja spasio pred propadu prepustivi mu cio svoj imutak. Bio je nepopravljivi hvalia,
ali, da ga ispriam, ipak moram dodati da mu to kao Isto-njaku ne moemo zamjeriti. Da se vladao
po evropskom uzoru, onda ne bi bio onaj isti dragi, vrijedni i jedinstveni osobenjak kao kakav mi se
uvijek veoma sviao.

U toku ved spomenutog jednog tjedna esto smo poveli razgovor o mom namjeravanom putu u
Perziju pa sam tom prilikom doznao da je Halef kanio najprije podi na jedno drugo putovanje koje je
uostalom bilo potrebnije od mojega putovanja. Kabila1 Hadedina spada, kako se znade, u a'b2
Samara, pa je zato mali Hadi ved davno smatrao potrebnim da poe u Debel amar i u Hail, glavni

11
grad toga kraja, da bi opet povezao veze sa svojim suplemenicima koje su se ved davno prekinule.
Halef je najprije htio podi na to putovanje s velikom pratnjom, ali se onda toga odrekao.

Tako smo Halef, njegov sin i ja najprije u troje poli na taj diplomatski put. Sto smo pri tom doivjeli
ispripovjedio sam na drugom mjestu. Izlet u planine Samar ja sam samo ukratko spomenuo, jer o
arapskoj pustinji piem jo posebnu opirnu knjigu, a ovdje elim opisati samo nae doivljaje za
vrijeme puta u Perziju. Prepustio sam Halefu da svojoj Ham i Hade-dinima opie svoja velika junaka
djela pa sam bio uvjeren da sam tu zadadu povjerio pravim rukama.

Kad je nakon tri dana to gradivo iscrpeno, naao je on vremena da govori o Perziji. Taj dragi malian
ne bi mi nipoto dopustio da krenem na put a da i on ne poe sa mnom. I opet je htio povesti sa
sobom Karu Ben Halef a pa sam ga od toga jedva odvratio opetovano mu razloivi da je Kara Ben
Halef za tako dug i trajan napor jo premlad pa bi nam prije kodio nego koristio. S nama je ht'o podi i
Omar Ben Sadek, a ponudilo se i nekoliko Hadedina. Jedva sam im uspio

1 pleme * narod

dokazati da se dva ovjeka mogu na takvom putovanju kretati mnogo lake i sigurnije od brojne ete
konjanika koja posvuda pobuuje panju.

Odreeno je dakle da pojaem jedino s Halefom. Imao sam dobiti Asila Ben Rija koji je imao istu tajnu
kao i njegov otac Ri, a Halef je htio uzeti kobilu Muhamed Emina. Odgovorio sam ga od toga, jer bi
nam bijelac svojom upadljivom bojom lako mogao postati opasan. Bijeli konj se dade razabrati na
velikoj udaljenosti, a ja sam iz iskustva znao kako je dobro da ovjek prije otkrije neprijatelja nego to
ga taj ugleda. Kad sam osim toga spomenuo da je ta kobila ved stara, Halef ree:

Oh, kobila je upravo onakva kakva je bila kad smo je prvi put ugledali. Uostalom, ti ima pravo,
sidi, da ne trebamo svijetlog konja. I ja treba da imam vranca, pa ga i imam.

Te je tri posljednje rijei tako naglasio da sam ga upitao:

Kakvog to vranca ima, dragi Halefe?

Ti ga jo nisi vidio, jer sam te htio iznenaditi. To je pravi pastuh iz Neda, ali na alost nemam
njegov rodovnik.

To nije mogude! Tako dragocjen konj i bez redovnika?

Tako je! Kad se pleme Abu Hamed posljednji puta pobunilo protiv nas, moralo je mir platiti
konjima i devama, a ja sam sam odabrao najbolje. Njihov najbolji konj bio je upravo vranac o kojem
govorim. Uzeo sam ga za sebe pa je to bila najveda kazna koja ih je mogla pogoditi. Znam da je jo ni
danas nisu preboljeli. Abu Hamedi doveli su pastuha s nekog razbojnikog pohoda pa ni od koga
nismo mogli doznati tko je bio njegov prijanji vlasnik. I tako se eto zbilo da imam pravog pastuha iz
Neda, ali da nemam njegov rodovnik.

Ipak mora imati ime?

12
 Ne znam kako se prije zvao. Kod Abu Hameda nazivali su ga El At'm1 zbog njegove boje. To mi nije
bilo dovoljno, jer je zasluio plemenitije ime. Sjetio .sam se dakle vranoga pastuha za kojeg si mi
pripovijedao da ti ga je poklonio tvoj prijatelj Winnetou, crveni eik. Reci, kako se zvao taj konj?

Hatatitla.

Ne znai li to isto kao Bark1 na mom jeziku?

Znai.

To sam znao, jer si mi ti to rekao, pa sam zbog toga svoga konja nazvao El Bark, bududi da si ti
uvijek toliko volio pastuha tvoga crvenog prijatelja. Doi i pogledaj njegova imenjaka!

Halef me odveo dobar komad puta u stepu, sve donde gdje su uvari deva pasli svoje ivotinje. Ondje
se nalazio jedan jedini konj, upravo onaj nedi kojeg sam imao pogledati. Kad nas je opazio, pritra k
nama i dopusti da ga Halef pomiluje.

No, sidi, kako ti se svia? upita ovaj. Vranac je imao malu usku lisu ispod irokoga ela.

Na lijepo svijenome finom vratu uzdizala se malena glava sa iljatim uspravnim uima. Njuka mu je
bila blago zailjena, oi ispupene i vatrene, prsa iroka, sapi otre, tijelo kratko, noge miidave, a
kopito maleno, okruglo i tvrdo. Moram pohvaliti lijep poetak repa, ali manje mi je bila mila dugaka i
gusta griva.

Nisam odmah odgovorio na Hadijevo pitanje ved sam najprije tano pregledao konja, poevi od
oiju i zavrivi pregledom kopita. Zatim je Halef morao jahati na njem u svim vrstama konjskoga
hoda. Kad je sjahao, on ponovi svoje pitanje:

No, kako ti se svia? Jesi li naao kakvu pogreku.

Najprije mi reci jesi li i ti pregledao Barka i ima li kakvih pogreaka.

Jesam; on je potpuno bez greke.

Dragi Halefe, misli li da uopde moe postojati konj bez pogreaka?

Ti se u to bolje razmije od mene.

Zapravo bi ti to kao Bedavi morao bolje razumjeti nego ja ije je zvanje da troim to vie pera i
tinte.

Alah! Reci mi iskreno: ima li taj pastuh pogreaka?

Ima.

Ako je to istina, onda mora da sam bio slijep!

Nikako. Radi se o sitnicama koje ne umanjuju vrijednost konja. Najprije su stranja kopita
nejednako velika, ali razlika je tako neznatna da je ti jo uopde nisi opazio. Zatim bi prednji dio tijela

13
morao biti malo deblji, i najzad je elo dodue iroko, ali izmeu oiju odvie plosnato. Moralo bi biti
malo svedenije.

Alah kerim! uzdahnu on. Toliko mnotvo pogreaka? Sigurno de se meutim sloiti s time da
ga ipak smijemo nazvati ,,her".

Her" znai veoma plemenit, pa se moe primijeniti samo na one konje ija su oba roditelja bila bez
ikakve pogreke.

Ne, on nije her, on je mekueref, dragi Halefe. Mekueref" je oznaka za konja ija je majka bila

plemenita, a otac neplemenit.

' Dokai mi to! pozove me Hadi.

Ui mu stoje odvie ravno. Kod najplemenitijih konja morali bi se njihovi vrhovi gotovo dodirnuti.
Osim toga je tako gusta griva uvijek znak mijeane krvi. Ne mogu te potedjeti od toga suda, ali
nema razloga da se zbog toga alosti. Asil Ben Ri je plemenitiji od tvoga pastuha, ali je njihova
uporabna vrijednost svakako podjednaka. Ima li Bark takoer kakvu tajnu?

Ne mogu znati je li ga neki njegov prvi vlasnik nauio koju. Nitko nede kradljivcu svoga konja
poslati tu tajnu. Ja sam uostalom Nuvjebao vranca na jedan tajni znak. Ja ga jedini znam. tovie, ne
znaju ga ni moj sin ni Hana. Tebi du ga, sidi, ipak redi. Budemo li zajedno jahali, moda de dodi do
takvoga sluaja da bi ti morao znati za tajnu da nas uzmogne spasiti. Tajna se sastoji naime u tome
da se tri put podignem na stremenu i da tri put redom snanom kihnem.

Dragi Halefe nasmijah se ti uvijek ostaje jednak.

Kako misli? emu se toliko smije?

Tome da i u najozbiljnijoj stvari umije pronadi veselu stranu.

Ozbiljnu? Veselu?

Tako je. Tajna jednog konja veoma je ozbiljna stvar, jer je ovjek primjenjuje samo ako se nalazi u

velikoj opasnosti, ak i u smrtnoj opasnosti. Sad predoujem sebi tebe opkoljena neprijateljima ili u
bijegu pred njima. Tanad zvidi, koplja zuje, noevi se svjetlucaju, a ti ponje kihati...

Suti sidi! prekinu me. Posve je svejedno to ovjek u takvoj opasnosti uini da bi se spasio,
samo ako mu to pomogne. Ako izbjegnem smrti tako da tri puta kihnem, onda je to za mene bolje
nego kad bih se deset puta nakaljao pa poginuo. Posve mi je nepojmljivo kako se tome moe
smijati.

Onda du se i ja posve uozbiljiti i upitat du te: jesi li nauio nedija da mu svake veeri apne u uho
jednu suru iz kurana?

O sidi, nemoj odvie traiti od mene. Tko treba da vlada itavim jednim beduinskim plemenom, taj
ne nalazi vremena da tano upamti itavu jednu dugaku suru iz kurana.
14
 To je teta. Moj Ri bio je navikao na to da spavam kod njega. Njegov vrat b o je moj jastuk pa bih
mu, prije nego to bih zaspao, tiho apnuo u uho jednu suru iz kurana. Bio je naviknut na to da slua
samo onoga koji je to inio. Vjerujem da ni Asil Ben Ri nema svoje sure.

Sidi, kako to moe pitati! Potomak tvojeg divnog Rija morao je svakako dohiti jednu. Pozna li
suru Abu Laheb?

Poznam; to je stotinu i jedanaesta.

Reci je!

Ona glasi: Neka propadnu ruke Abul Laheba. Neka i on sam propadne. Neka mu u tome ne
pomogne nita njegov imutak i sve ono to je stekao. Stidi de u rasplamsanu vatru da izgori u njoj, a
zajedno s njim izgorjet de i njegova ena koja mora donositi drvo. Oko njenoga vrata neka visi ue
ispleteno od palminoga lika."

Da, to je sura Abu Laheb koju mora svom konju svako vee aputati u uho.

Zato upravo ova?

Jer je tako kratka. Morao sam je nauiti na pamet da je govorim svom vrancu. Ti de od danas
spavati kod Asila Ben Rija jednako kao to si spavao kod

njegovog oca. eli li da ti kaem njegovu tajnu pomodu koje svakoga izbacuje iz sedla?

Ima li i takvu tajnu? To bi mi bilo vrlo drago!

I Asil i Bark imaju tu tajnu. Ja sam ih potajice nauio na nju. Ona je za oba konja jednaka, jer je tako
mnogo olakana pouka. Ako dva puta podvikne rije litat" i izmeu te dvije rijei otro zazvidi,
konji de smjesta zbaciti jahae kojima ne eli dopustiti da ostanu u sedlu. Upamti to sidi, jer bi se
lako moglo dogod ti da tako stekne prednost pred svojim neprijateljima.

Razumljivo je da sam takve odlike smatrao poeljnim, jer ne samo da je Ri, ved su i oba Winnetou-ova
pastuha bili uvjebani u tome da svakog stranog jahaa zbace na odreeni znak. Ja sam ved vie puta
doivio i vidio koliko je korisna ta tajna.

Na nas je put imao voditi preko Bagdada, pa smo odluili da demo, da odmah na poetku odvie ne
zamorimo konje, otputovati do toga grada rijekom Tigris. Da bi mogao prenijeti nas i konje, trebao bi
se sastaviti prilino velik kelek, jedna od onih splavi sagraenih od napuhnutih kozjih mjeina kakve
se esto upotrebljavaju na spomenutoj rijeci. Nai su nas prijatelji pokuali uvjeriti da bismo mi za
upravljanje kelekom, i za zatitu od neprijateljskih Beduina koji se moda nalaze uz rijeku, morali
prihvatiti pratnju nekolicine Hadedina, ali ja se nisam dao na to nagovoriti. Taj dio puta niz Tigris bio
mi je ved otprije poznat. to smo vie ljudi htjeli povesti sa sobom, to bi veda morala biti i splav. Mala
splav izaziva manje panje od velike, a nas smo dvojica sami svakako bili sigurniji nego neizvjesna
zatita ljudi ija bi prisutnost moda tek izazvala one opasnosti kojima smo htjeli izbjedi.

Uveer prije polaska sjedili smo dugo u demi, vijedu staraca da bi odabrali ovjeka koji de Halef a
zastupati za vrijeme njegove odsutnosti. Ponod je ved davno prola kad sam otiao u svoj ator da
15
legnem. Upravo sam htio ugasiti svjetiljku na sezamovo ulje, kad se otvori zastor koji je sluio
umjesto vrata i Hadi prui glavu u ator pa me upita:

Sidi, smijem li udi?

Dakako.

Uao je u ator, priao tik do mene, sloio tajanstveno lice i apnuo:

O sidi, imam ti neto redi, zbog ega de od zauenja sve do jutra kimati glavom.

To du vjerojatno obaviti u mnogo krade vrijeme. to mi ima redi?

Jedva to umijem izgovoriti, jer je neto tako neobino da de me moda izbaciti.

Nemoj to ni pomisliti! Svojeg Halef a nedu nikako izbaciti.

Ali ta se stvar protivi kuranu protivi se uopde svim obiajima i zakonima. Prestraio sam se kad
sam to uo, ali nisam to mogao odbiti Hani, nasladi svojega ivota.

Ne, nikako joj nisi mogao odbiti.

Hvala ti, sidi! Tvoje rijei daju mi hrabrosti da ti reknem kako ona eli da jo nodas govori s tobom.

I to te je toliko smutilo? Ja sam u toku tih tjedana, vrlo esto razgovarao s njome, a da moja dua
nije pri tome izgubila ravnoteu. Kod vas Beduina nije ena takva robinja kao u haremu stanovnika
gradova.

To je tano, ali ti uopde jo ne zna cijelo obilje njezine elje koja de duboko potresti sav opseg
tvojega duha. Ti si se naime dosad razgovarao s njome samo danju i u prisutnosti drugih ljudi, ali sad
te eli samoga. .. bez mene... gotovo dva sata nakon ponodi ...!!

Halef je te rijei izgovorio turobno i na prekide.

I ti si joj to dopustio?

Dakako! Zato da joj ne dopustim? Meni se ne radi o njoj, ved samo o tebi. Sigurno de se teko
uvrijediti to se jedna ena usudila da zatrai od tebe takav razgovor. Ipak te molim, sidi, da meni za
volju skupi svu svoju blagost i dobrotu, pa budi uvjeren da mojoj Hani nede ni pasti na um da osvoji
bilo koji od tvojih osjedaja to ih mora sauvati za svoj bududi harem. Kunem ti se prorokom i
njegovom bradom da mirno i bez bojazni moe podi k njoj. Ti si junak, smion ovjek, ti si ved esto
stavio na kocku ivot. Zar de sada biti manje hrabar?

Morao sam napeti sve sile da ostanem ozbiljan. Moj je Hadi cijelu tu neobinu stvar iskrenuo upravo
naglavce hrabredi mene za razgovor u etiri oka s Hanom, potajnom vladaricom plemena Hadedin.

Nemoj se uzalud truditi odgovorih ja sam i bez toga spreman da ispunim tvoju i Haninu elju.
Gdje je ona? U svom atoru?

16
 Nije. Netko bi te mogao opaziti putem onamo, a mogao bi te i vidjeti gdje ulazi. Hana, ta zora
svakodnevnog istoka moje udobnosti, izala je iz duara nadesno, a ti treba da poe nalijevo. Izvan
logora krenite jedno u susret drugome pa dete se ubrzo sastati, a da vas ni jedan straar ne opazi. Ja
du se pobrinuti za to da oni ne dou onamo gdje se vi nalazite.

Nije li to bilo i vie nego udno? Ovdje u najdubljem Istoku zamolio me jedan musliman za tajni
razgovor s njegovom enom, pa mi je tovie obedao da de me uvati od svake smetnje.

Ne rekavi vie ni rijei, ugasio sam svjetiljku, iziao s Halefom iz atora pa sam poao dalje nalijevo
izmeu atora sve dok logor nije bio iza mene. Onda sam krenuo desno. Bilo je vrijeme mlaa, ali su
zvijezde sjale gotovo isto tako jasno kao i mjeseina. Nije dugo potrajalo i ja ugledah Hanu kako ide
prema meni. Kad smo se sastali, ona me pogleda ispod svoje fere-de krupnim i ozbiljnim oima pa
ree:

Znala sam da de dodi, sidi, pa ti se zahvaljujem.

Rado sam posluao tvoju elju.

Ti si Evropljanin, pa potuje enu. Ja bih radije bila mrtva nego da se sastanam s kakvim
muslimanom koji se ne zove Hadi Halef, ali uz tvoju sam zatitu sigurnija nego na mimbaru1 kakve
moeje. Nasluduje li zbog ega sam eljela razgovarati s tobom?
Nasludujem.

I zato Halef nije smio biti prisutan?

I to pogaam.

Znala sam to, pa sam se zato usudila uiniti ono na to se inae ne bi smjela odvaiti nijedna ena.
Ja stojim ovdje pred Alahom i pred tobom. U mojoj se dui talasa prostrano i duboko more. Njegovi
valovi su misli koje me as ele ubiti, a as iznijeti na vrstu obalu. U mojem srcu postoji nebo s
kojega sjaju tisude zvijezda, a as zatim ga pokrivaju mrani oblaci. Zvijezde bi mi eljele posvijetliti
put do Alaha, a oblaci su sumnje koje mi ne doputaju da naem pravi, put. U meni ivi glas vrude
bojazni koji se ne moe smiriti. ujem ga danju i nodu, u snu i na javi. Taj glas vapi za izbavljenjem od
stranih pomisli da je ena samo meso od mesa, prah od praine, pokretni lik bez duha i bez due.

Ona duboko udahne, uzdigne ruke i nastavi:

O Alahu, budi mi milost v. Dopusti mi da spoznam da u tom pokretnom liku ivi neto to ima
pravo na tvoju ljubav i na tvoju milost! Zato samo mukarac smije ivjeti sve vjenosti? Sto je uinila
ena da je smrt smije potpuno unititi? To sam se esto pitala, ali nisam ula nijednu rije utjehe. Sidi,
reci mi istinu! Ne pitam ja jedina. U ime svih ena koje islam uvjerava da nemaju due elim znati je li
to zaista istina!

Iznenadio sam se, jer sam dodue oekivao takvu vrst pitanja, ali ne takav izljev due. Bio sam slian
ovjeku ispred kojega podzemne sile izbijaju u obliku gejzira. Koliko mora da se ta ena u sebi plaila,
nadala i bojala da su njezini krikovi prodrli sad sve do mojih uiju. Htio sam govoriti drukije, ali mi na
jezik navre samo pitanje:
17
 Zato si se obratila meni a ne bilo kome drugom?

Jer ti nisi musliman.

Onda ti zapravo ne trebam nita redi, jer si i sama nala odgovor. Upitala si mene, Evropljanina, jer
vjeruje da u tom pogledu, u pitanju imaju li ene duu, islam ne nauava istinu, ved da je nauavaju
zapadnjake religije i filozofije.

Reci mi dakle ima li krdanka duu?

Ako uopde postoji dua, onda je ima ne samo krdanka ved svaka ena na svijetu. Gledaj! Ti si
graena kao i sve druge ene. Svojim tijelom i svojim duhom jednaka si svojim sestrama na Zapadu, u
Evropi, u Americi i na svim drugim kontinentima. Funkcijama svoga tijela, bistrinom svoga duha,
otrinom svoga uma, posve si jednaka njima. Na svijet si dola na isti nain

l umrijet de jednako kao i one. Izmeu tebe i njih nema ba nikakve razlike. Svaki narod ivi svojim
ivotom, ima svoje obiaje i navike, svoja moralna i drutvena pravila, ali ovjek kao bide, ena kao
bide po svem su svijetu jednaki. Veli se da je dua nain na koji se ispoljava iva materija. Bududi da je
materija tvojega tijela, tvari iz koje je tvoje tijelo sastavljeno, posve jednaka kao i u tijelu svih ostalih
tvojih sestara po cijelome svijetu, a tvoj ivot se oituje jednako kao i njihov, nema izmeu tebe i njih
nikakve razlike, pa prema tome ako one imaju ono to se naziva dua, onda to ima i ti. Alah je
stvorio enu drukiju od mukarca da bi njih dvoje zajedno, mukarac i ena, kao to se to zbiva u
cijelom ivotinjskom svijetu, mogli da u ljubavi dobivaju djecu i da bi se tako odrao ljudski rod.
Postoji dakle ta razlika u grai tijela, ali u duhu izmeu mukarca i ene nema bitnih razlika. Ti to
sama, draga moja Hana, najbolje zna. Ti si savjetnik i voa svoga mua i sigurno je da ^duhovnom
pogledu ne zaostaje iza njega. Ako dakle on ima duu, ima je i ti. O tome ne moe biti nikakve
sumnje, i na Zapadu nema nikoga koji bi uto sumnjao.

O sidi, zar je zaista tako?

Budi uvjerena da je tako i ja ti velim ono u to sam potpuno uvjeren.

Zato onda Halef, mu mojega srca, takoer ne eli povjerovati da mi ene imamo duu? Moe li
mi odati zato?

ini mi se da se on kadto pomalo' boji tvoje due.

Maalah! Pogodio si. Hadi Halef je najbolji mukarac na cijelome svijetu. On je mudar i hrabar, ali
ipak ustreba kadto dobar savjet i glavu koja de ga prisiliti da taj savjet poslua. Upravo zato jer sam
postala njegova savjetnica i pomodnica poela sam slutiti da ni mi ene nismo stvorenja bez duha i
due, jer ako jedna ena umije vladati mukarevim duhom, onda ona ne moe biti samo tijelo bez
sadraja. Molim te da ga oprezno uvjeri o tome.

Vrlo rado, Hano, draga kderko Ateiba.

Osim toga zna da je Halef kadto vie smion nego to mu to doputa opreznost. Nemoj to
dopustiti. Ja te molim za to. 2ena hrabroga mua se njime ponosi, ali ako se hrabrost pretvori u ludu

18
smionost, onda se ponos moe lako pretvoriti u tugu. Ja elim biti njegova ena a ne njegova udovica.
Jesi li uvjeren, sidi, da de mi ga dovesti natrag?

Koliko je do mene, on nede imati razloga da svoj ivot nepotrebno stavi na kocku.

Hvala ti lijepa! Posebno ti pak moram zahvaliti to si ovaj puta odbio njegovu molbu da sa sobom
povede Karu Ben Halefa. Srce bi mi oboljelo od enje. Halef je misilo da de zato to vas je Kara onda
smio pratiti protiv Kurda iz plemena Bebe, a sad je ustrijelio lava, i opet dopustiti da on jae s vama.

Ta su putovanja bila mnogo krada od onoga na koje sad idemo. Ovaj put nas vjerojatno oekuju
napori i oskudice kojima jo nije doraslo mladenako tijelo tvoga sina. Njegova bi nas prisutnost vie
smetala nego to bi nam koristila. Ja sam se tome usprotivio samo zbog razboritih razloga pa mi ne
duguje nikakvu hvalu.

O sidi, ti uopde nikad ne eli da ti se netko zahvali. Kakvi ste to ljudi, vi Zapadnjaci? Reci, jesu li i
vae ene bolje od naih?

Hm, posvuda ima dobrih i zlih ljudi.

Onda du ja uznastojati da me ti ubroji meu dobre ene. Sad moram otidi, jer bi Halef, gospodar
moga srca, mogao postati nestrpljiv. Jo jednom ti najljepa hvala! Ti si mi dao novi ljepi ivot. To ti
nikada nedu zaboraviti. Leiltak sa'ide laku nod!

Alah te titio i uvao. Leiltik mubarake laku nod!

Hana je otila. Gledao sam za njom dok nije iezla iza atora pa mi je bilo ao to sam doao da joj
ot-mem njezinoga Halefa za tako dugo vrijeme. Koliko li dubokih osjedaja, a istodobno i koliko li
djetinjih osjedaja! Kako ju je samo silno titalo vjerovanje da ena nema duu i koliko se borila da se
otrese toga tereta. Kako je ona bila daleko od ravnodunosti nebrojenih ena na Istoku koje sadraj
svoga ivota trae u tome i u duhovnoj pustoi harema postanu u tjelesnom po-ri'dii to okruglije i
tee! Kako je ta Hana postala mudrom i odlunom enom! Mislim da mnogom mu-drom Evropljaninu
ne bi nita nakodilo kad bi vlada-i u.i njegove kude bila takva Hana.

Tako sam ili slino razmiljao vradajudi se pola-ganim koracima u duar. Naiao sam na ono to sam
Oekivao: Halef je stajao kod moga atora. Uhvatio me je za ruku, privukao me k sebi i rekao mi tiho i
vano.

Sidi, ljupka potpora mojih ivotnih dana vratila se. Oi su joj sjale, a glas joj je zvuao kao pjev bul-
bula1 kad me je nazvala svojim dobrim dragim Hale-fom. Taj slatki ton ispunio je moje srce uitkom,
jer ti moram iskreno redi da ovdje u duaru vladaju i drugi glasovi. Uostalom, ne mora znati u kojem
atoru. Mislim da si s Hanom govorio o meni. Imam li pravo?

Da, jednom smo te spomenuli.

Samo jedan jedini puta?

Jesi li ti jedini ovjek o kojem se moe govoriti?

19
 Nisam, ali ipak ne bih htio da moja Hana, zbroj svih enskih dobrih svojstava, govori o drugim
mukarcima. Zaista bih vrlo volio znati o emu ste razgovarali.

Pitaj Hanu!

To sam ved uinio. Rekla mi je da du to kasnije od tebe doznati.

Kasnije? Dobro. Ja du ti onda kasnije redi.

A zato nede sada?

I sam si me uvjeravao da Hana uvijek ima pravo, pa se dakle isada moramo ravnati po njezinoj elji.
Ja du ti samo saopditi da se moe ponositi ljupkom vladaridom svoga enskog atora. Sad poimo na
spavanje, jer nas zora ved mora probuditi.

O sidi, zato si tako utljiv? Ti uopde ne zna kakva je neman radoznalost. Njezin najvedi uitak
sastoji se u tome da svoje prijatelje toliko mui da da-

nju nemaju teka za jelo a nodu ne mogu nadi ni sna ni mira. Zar zaista moram ekati dok se tebi ne
prohtije?

1 slavuj

Zaista.

Onda sklopi oi i mirno spavaj. Ja nedu uivati u blagodati sna, ved du se svijati na leaju poput
gujavice koju je ptica zgrabila kljunom. Laku nod, sidi!

Laku nod, dragi Halefe.

On ode, a ja uoh u ator da legnem.

NA TIGRISU

Dan je upravo svanuo kad me je probudila buka koja je zavladala u logoru. Hadedini su nas htjeli
otpratiti do rijeke pa su se ved sad stali pripremati. Bududi da je naa pratnja imala biti to sveanija,
svi su stanovnici logora bili toliko uzbueni da nikako vie nisam mogao zaspati. Ustao sam dakle,
premda je do naeg odlaska bilo jo puna tri sata.

Na je odlazak prije podne bk iznimka na koju su Hadedini pristali samo zbog mene. Muslimani
redovito kredu na put kratko nakon molitve asr, dakle otprilike u tri sata popodne. Nikome ne pada
na pamet da uzme u obzir kako je taj obiaj veoma nespretan. Obino nakon asra prolazi jo dosta
dugo vrijeme prije nego to odista krenu na put. Treba se jo oprostiti, treba redi i uiniti stotinu
stvari, prijatelji te prate komad puta te se opet treba oprostiti od njih, tako da su putnici, kad se
smrai, preli samo tako neznatnu udaljenost da bi bilo bolje da su poekali do ranoga jutra. Kad se
onda utabore, glavni se logor i logor putnika nalaze tako blizu jedan drugome da izmeu njih jo
kasno u nod neprekidno vlada promet. Zbog toga se putnici narednoga jutra kasno bude pa su u
podne stigli tek tako daleko kako daleko bi doprli i da su putovanje poeli tek toga jutra.

20
Ja se nikad nisam htio pokoriti tom obiaju koji je posveden u tumaenju kurana, pa je zbog toga
esto dolazilo do nesuglasica s mojim suputnicima. Halef se sada nije vie tome protivio. Sto se tie
njegovih Hadedina, ja sam kod njih uivao toliki ugled da mi se nitko nije usudio usprotiviti. Oni su
svoju muslimansku savjest sigurno smirili milju da ja kao hrida-nin nisam vezan uz njihove obiaje
pa prema tome Alah nede tu pogreku zamjeriti ni njihovom eiku, jer me on prati.

Bududi da su ene i djeca morali ostati u logoru, Hana je bila prva od koje sam se oprostio. Oi su joj
bile pune suza kad mi je rekla:

Sidi, ja znam da se ti ne boji nikakve opasnosti i nijednog ovjeka. Isto tako znam i to da si
najoprezniji ratnik. Halef je naprotiv kadto upravo nepromiljeno smion. Obedaj mi dakle da de biti
dvostruko oprezan ako Halef dopusti da ga zanese njegova smionost.

To ti obedajem uvjeravao sam je. Koliko mogu predvidjeti, ne mora se skrbiti za njega. Vratit
demo se zdravi i itavi. Alah jifasak bog te uvao!

Tvoj de povratak za nas biti kao da nas je posjetio prorok. Alah jeftah alek bog neka otvori
ljudska srca!

Sad sam se oprostio od Kare Ben Halefa i od Omara Ben Sadeka, a zatim od bolesnika i staraca koji
nas nisu mogli otpratiti. Onda me napadne cijelo jato ena i djece. Halef je proao isto tako. Svatko je
od nas elio uti koju prijaznu rije. Na istonjaki nain zasipavali su nas eljama, opomenama i
upozorenjima koja uopde nisu bila na mjestu, a bududi da su ti ljudi bili suvie ivahni podigla se tolika
buka da bi mirni srednjoevropski graanin doao na pomisao da je ovdje izbila buna s ubojstvima i
umorstvima.

Pri tom je vrijeme odmicalo kao da leti, pa su ta tri sata prola kao da je bio samo jedan, dok se
najzad nisu svi mukarci i mladidi skupili vani pred du-arom na konjima. I mi uzjahasmo, izbismo na
elo, a zatim jurnusmo prema rijeci poput vijavice.

Nemojte pomisliti da smo se kod jahanja drali ravnoga pravca, ili da je u toj povorci vladao ikakav
red. To mnotvo konjanika bilo je naprotiv slino jatu muica koje vjetar povija as amo as tamo.
Svaki pojedinac htio je da pokae svoje umijede u jahanju i

d.i premai sve ostale. To je dovelo do zapletanja i sudara koji su se nastavljali od jednog susjeda do
drugoga i izazivali prividan kaos, no taj je bio namjeran pa je kadto dovodilo do tako iznenadnih
rjeenja da hi se mogao odueviti i ovjek koji nije bio poznavalac. Pri tome se vikalo i pucalo u zrak.
Samo se po sebi razumije da su jahai tako esto trzali konje da kle-cnu na stranje noge da su ovi
svakako morali zbog i "ga trpjeti, pa je upravo to razlog zato sam ja bio protivnik takvih fantazija i
takvih al'ab el baruda:1 pri tome propadaju najbolji konji, jer im stradaju zglobovi, a i drugi dijelovi
tijela.

Posljedica toga jahakog umijeda bila je da smo trebali tri puta toliko vremena da stignemo do rijeke
nego to je to zapravo bilo potrebno. Uostalom, Beduin kao uopde svaki Istonjak ne pozna ameriki
time is money". Na obali rijeke ekalo nas je nekoliko Hadedina koji su s naim zalihama hrane i s

21
kozjim mjeinama odjahali naprijed da sastave splav. Pregledao sam splav i ustanovio da je dobro
sastavljena, tako da smo joj se mirno mogli povjeriti, a mogli smo joj povjeriti i svoje konje.

Sad je opet poelo opratanje. Morao sam se prepustiti onom to se nije dalo izbjedi i dopustiti da me
navlae, guraju, stidu i tresu da bih se zaista mogao pobojati hodu li iz toga izvudi :tave ruke i noge.
Meutim, kako na tom svijetu nita ne traje vjeno, tako su i ti izljevi ljubavi ipak jednom zavreni.
Sad smo se morali oprostiti samo jo od Kare Ben Halefa. Ja sam to u nio mirno iako srdano. I
njegov otac se trudio iz sve snage da ne pokae koliko ga je dirnuo taj oprotaj. Iz njega se izlijevala
itava bujica opomena; rekao je Kari da odnese tisudu pozdrava Hani, najnjenijoj majci meu svim
majkama beduinskih sinova, pa smo se onda napokon mogli uspeti na splav i latiti se vesala. Nai su
konji ved prije bili vezani na keleku.

Kad smo se otisnuli od obale, pa najprije polagano, a onda sve bre zaplovili niz struju, Hadedini se
ponovo vinue na konje i stadoe nas dobar komad puta pratiti pucajudi i viudi da je nadaleko
odjekivalo. Tako su jahali sve dok ih nije sakrio pred naim pogledima niz breuljaka koji su se uzdizali
tik uz obalu rijeke.

1 pukaran]e

Ostani zdravo Hano, ti najsvjetlije svjetlo meu svim luima mukarake srede! viknu Halef,
ispru-ivi obje ruke natrag. Ostaj mi zdravo, Karo Ben Halefe, najbolji sine svih otaca izmeu obje
rijeke! Ostajte mi zdravo Hadedini, najhrabriji borci meu svim ratnicima od pustinje El Arab pa do
kurdskih planina. O sidi, ja rado, vrlo rado idem s tobom, ali opratanje je slino dvjema daskama
meu kojima ti se gnjee prsa. To je teko izdrati.

Bol de ubrzo nestati, dragi Halefe, jer ti si mukarac tjeio sam ga.

To je tano, sidi. Ja sam mukarac, ali upravo zato jer sam mukarac imam enu i sina, a to dvoje,
ba oni su te daske koje me tite i zadaju mi boli. Volio bih da neprijateljski ratnici odmah sada
napadnu nau splav. Onda bismo se trebali braniti pa bi se moje misli ubrzo morale vratiti od onih
koje sam napustio. O sidi, da si samo bio prisutan kad je jutros nakon jutarnje molitve dola k meni
Hana, naj-ljupkiji od svih miomirisa Istoka i Zapada, da se oprosti od mene! Rekla mi je sve to mi je
eljela saopditi.

A ti?

Ja sam se sloio sa svim, jer ti zna da ona uvijek ima pravo. Vjeruj mi,- sidi, da si bio prisutan, ti bi
nauio od mene kako de se kasnije morati vladati bude li imao enu od koje se mora oprostiti na
dulje vrijeme. Tvoje je srce meutim razdijeljeno na sve zemlje svijeta pa nikad nede eznuti da
podijeli ator s jo jednom njegovom stanovnicom.

Nisam se usprotivio tom pogrenom miljenju, pogotovu jer je rijeka sad zakrenula u otrom zavoju
tako da smo svu svoju panju morali posvetiti jakoj struji.

U toku nae daljnje plovidbe opazio sam da Halefa mui enja za domovinom. Suprotno od njegovog
redovnog naina, bio je utljiv i sav povuen

22
u sebe. Jednom kad je konjima davao hrane, svlada ga tuga. Zagrlio je Asilov vrat i rekao:

O vrane, o vrane! Ti si bio ljubimac mojega sina i rado si ga nosio na svojim leima. Da je bar
Kara s nama!

Da rastresem Halefa podsjetio sam ga na nae picanje doivljaje, jer smo sad prolazili kroz krajeve
koji su nekad za nas bili vani. On je dodue prihvatio taj predmet razgovora, ali ga nije prihvatio
onako ivo kako je to inae obiavao. Bilo bi mi milo da ga je bilo kakav dogaaj naveo na druge misli,
ali se nije dogodilo ba nita. U toku cijeloga dana nismo, osim kod Tekrita, ugledali nijednoga
ovjeka. Kad se smrailo, privezali smo splav juno i nedaleko od Imam Dura za obalu. Ovdje je
postojalo mjesto prikladno da nas osigura pred napadajima. Konji su imali trave i lida, a mi smo se
latili onih finih stvari to nam ih je Hana spremila za put. Kad kaem mi", elio bih redi da je Halef
stavio pred nas ta jela i ja sam ih jeo, ali on nije imao teka. Kad je pri svjetlu vatre to smo je zapalili
opazio kako mi to prija, ree mi:

Mukarac koji ima enu posve je drukiji ovjek od onoga koji nema ene. Ne bih mogao pojesti ni
jednog zalogaja sve da sam i ne znam kako gladan.

Misli li? Da si gladan, odmah bi jeo.

Nemoj to vjerovati, sidi. Kad ovjek ezne za onima koje je napustio, onda ak ni glad ne moe u
njemu probuditi tek. Ako pak ...

Halef se prekine usred reenice i udesi lice kao da mu je neto vano palo ha um, pa zatim ivahno
nastavi:

Sidi, dolo je vrijeme da mi kae o emu si govorio s Hanom, najljepim cvijetom meu svim
cvjetovima.

Hm, zapravo sam htio dulje poekati.

Jo dulje? Kakve li misli! eli li moju duu tako razvudi u daljinu da postane slina odmotanoj uzici
koja see od Mosula do Basre? Moe li biti tako okrutan da moju enju koja je sad jo slina

kubari1 koja divno cvrkude, pretvori u karkadan2 koji de me zgaziti svojim nogama? Molim te da
svoje srce stavi na vrh svoga jezika kako bi mi ono reklo rijei to ih elim uti.

Zapravo jo nije vrijeme da ti to kaem, ali bududi da nisam neovjek, to me je dirnula tvoja uzica,
a tvoj je nosorog zgazio moju duu tako da je sad mekana. Cuj dakle! Hana mi je najprije rekla da si ti
najbolji ovjek na cijelome svijetu.

On skoi uvis poput gumene lopte i viknu:

Hamdulilah! To godi mojoj dui jednako kao to mlada trava godi devi. Ja sam najbolji ovjek na
cijelom svijetu! Kako se ona duboko zagledala u sva moja izvrsna svojstva! Je li ti jo neto rekla da mi
kae?

Jeste.

23
 Onda mi reci! Tvoje su rijei za mene kao zrake sunca koje me zagrijevaju ak na leima krokodila.
Spreman sam da sve ujem.

To mi nije dovoljno. To to ti jo moram redi tako je vano za tebe da mi mora dati rije da de to
uvijek sluati.

Cuj me, sidi, raspoloenje mojega srca je u ovom trenutku puno dobroinstava prema tebi. Zato ti
ovime obedajem da du uiniti ono to od mene trai.

Dobro, drim te za rije. Hana naime eli da uvijek postupa promiljeno.

Pa ja uvijek tako postupam! uvjeravao me Hadi.

Ne postupa.

Ne! Kakva je to tvrdnja! Zar moda nije bilo pametno da sam ti dopustio da me odabere kao
prijatelja i zatitnika? Nije li bilo veoma promiljeno da sam za sebe izabrao upravo tu enu koja je
najdivniji populjak na rascvalom drvu ena. Mogu li uopde imati bolju enu od ove najsjajnije od svih
majki koje uopde imaju sina?

Ne moe. Bududi da si u oba ta izbora pokazao tako veliku promiljenost, nadam se da de i u

1 eva * nosorog

svim ostalim prilikama postupiti jednako oprezno. Ne postupi li, ja du te podsjetiti na rije to si mi je
danas zadao. Kadto si malo nagliji nego to bi smio biti.

Ja? Sidi, tada me pravo ne pozna. Ja se naprotiv sam sebi esto inim odvie hladnim i polaganim.

Onda se sjeti samo onih brojnih sluajeva u kojima sam te morao obuzdati.

Za to nisi imao nikakva razloga. Zar da uvijek opasnosti okredem lea? Zar da pri uvredama ne
posegnem za pojas i... oh, sad se upravo sjedam: ponio sam ga sa sobom.

Ponio si ga sa sobom? Koga to misli?

Onoga koji mi je za vrijeme naih putovanja uvijek visio za pojasom. Pokazat du ti ga.

Znao sam to Halef misli, naime na bi od koe vodenoga konja kojega se uvijek tako brzo ladao,
kadto, meni na radost, ali esto i nama obojici na nevolju. Razvio je svoj savijeni haik1, izvukao iz
njega bi, vignuo njime po zraku i nastavio:

Da, to je on, pribavitelj potovanja, otac poslunosti, darovatelj udaraca! Morao sam ga svakako
ponijeti sa sobom. Ako ne pomognu ni rijei ni znaci, onda je on posrednik izmeu moje
dobrohotnosti i lea onih koji nam ele zlo. Sto ne postiu ni molbe ni zapovijedi, to izvodi slatka
svijest da ovjek raspolae koom koja puca pod milovanjem ovoga korbaa.

Smotaj ga opet, Halefe. Upotrijebit de ga samo ako ti ja to naredim.

Sidi, o tome demo jo govoriti.

24
 Nedemo. Hana takoer tako misli.

Zar je ona, kad si s njome govorio, imala i neko miljenje? Gledaj, sidi, kad ene jo nisu imale
due...

uti. One imaju duu jednako kao i mi.

uj, ti to ne moe znati. Tek kad i ti bude imao ljupku gospodaricu svojega s-rca, dopustit du ti...

Dragi Halefe, ja je imam! - rekao sam mu, prekinuvi ga u rijei.

1 beduinskl ogrta

On uzmaknu dva koraka, napol se sagnu i pogleda mi zaueno u lice osvijetljeno vatrom, pa upita:

Sto to ima... ti?

Vladaricu svoga srca.

Malian od zauen ja ispusti bi i vikne:

Kakve li ale! Zar bi ti zar bi ti mogao biti tako spretan da stekne vladaricu svoga ivota?

A zato ne bih?

Sidi, dopusti da sjednem! Tvoja tako neoekivana ena zala mi je u koljena pa osjedam kako
drdu.

Sjedne, zaueno me odmjeri od glave do pete, udesi najozbiljnije lice, a onda se glasno nasmije i
ree:

Sauvao me Alah! Ta to je samo ala.

Dragi Hadi, to je zbilja. Pogledaj ovaj prsten na kojemu nema kamena. Takvo prstenje nose samo
oni Zapadnjaci koji imaju ene.

Tako ti Alaha! To je tano. Sjedam se toga. Ved sam ede vidio Franke s takvim havatim es side1.
Ti ti dakle ima enu, zaista ima enu, pravu enu?

Imam.

Koja ivi kod tebe u tvom atoru?

Ba tako.

Sidi, dopusti mi da smognem sape! Reci mi da li moda spavam da li sanjam? Htio bih gorko
zaplakati.

A zato? Ja naprotiv mislim da bi se morao razveseliti.

Razveseliti?! Reci, voli li je?

25
 Od svega srca.

Kako moe onda, ako cijelo svoje srce odjednom pripada toj neoekivanoj eni, voljeti i mene,
svoga Halefa, najboljega i najvjernijega od svih svojih drugova?

Ja te jo isto tako volim kao i prije.

To nije istina! Tvoje srce vie ne postoji. Sam si rekao da pripada toj posve suvinoj eni. Ne e-

doslovno: prsten branog ugovora

lim vie nita uti o njoj. Ona mi je ukrala tvoje mcc, tvoje prijateljstvo, tebe samoga. Nedu vie ni 11,i
znam za tebe.

Halef usta i udalji se. Zastao je na obali rijeke p.i se napola ljutito, a napola alosno zagledao u vodu.
Dobri moj Hadi bio je ljubomoran. Nisam mu rekao ni rijei, jer sam ga poznavao. I odista: nakon
nekog vremena se polako vrati, sjedne suelice meni, duboko uzdahne i potui se:

Ti si me dakle napustio na tako tuan nain, upravo ti, za kojega bih bez promiljanja rtvovao sviij
ivot. Ti si s tom enom zadao smrtni udarac najvjernijem prijateljstvu. Htio sam s tobom odjahati u
Perziju, ali sad du se opet vratiti.

Morao sam se nasmijeiti, a ipak sam bio duboko dirnut.

Dragi Halefe rekoh jesi li ti bio moj prijatelj kad si onda uzeo Hanu za enu?

Jesam uzdahne on.

I ostao si moj prijatelj?

Jesam.

Tako je isto sada kod mene.

Nije. To je sad posve drukije, sidi. Ti si poznavao Hanu, odsjev svih jutarnjih i veernjih rumenila,
koja je postala mojom enom. Sto pak ja znam o vladarici tvojega blaenstva? Jesam li je vidio? Je li
ona svoja stada potjerala kraj mene? Jesam li bio njezin gost da jedem kuskusu1 iz njezine ruke? Gdje
sam to vidio njezin lik, gdje sam uo njezine korake ili smio voditi za uzde devu na kojoj je sjedila?
Tako savreno nisam nita slutio da me je sada obuzela tolika prepast kao da ona nije postala tvojom,
ved mojom enom.

Smatra li je tako opakom ili tako runom?

Moe li biti bolja i ljepa od Hane?

Ne moe, ali joj moe biti slina.

To bih ti samo poelio.

26
 Ili misli da sam te trebao pozvati k sebi u Al manju da odabere meu kderima moga naroda tenu
za mene?

1 jelo od rie s mesom

Ne. To ne mogu traiti od tebe. Dopusti mi da jedem i da pri tome razmislim. Nestalo je moje
enje za domovinom koja mi je otela glad. Jest du kebab, kebab to ga je priredila Hana koja de se
takoer prestraiti kad uje da si ti na tako nepredvieni nain postao vlasnik harema.

Halef je jeo naglo kao to jedu ljudi ije su misli negdje daleko. Nakon nekog vremena ree:

Priznaj da si zbog te ene imao nemirnu savjest.

O tome ne znam nita.

Pa ipak je tako! Zato si dosad utio o njoj? Zato tek sada govori o tome? Ta to je potajno
vjenana neista savjest!

Zar je sve ono potajno to tvoji Hadedini ne doznaju? Mukarac ne smije javno govoriti ni o svom
ni o tuem haremu. Ta ti to zna, dragi Halefe.

Znam. Oprosti, sidi, ima pravo.

Nastavio je s jelom pa nakon kratkog vremena upita:

Jesi li zadovoljan njome?

Vrlo zadovoljan pohvalio sam je.

I naredna pitanja stavljao je izmeu vedih stanki:

Je li mlada i lijepa kao moja Hana?

Jeste.

Hamdulilah! To me smiruje. Ja bih svakome priutio runu i staru enu samo tebi i sebi ne bih. Jesi
li je smio pogledati prije nego to je postala tvojom enom?

Jesam. Na Zapadu nije zabranjeno pogledati enu. Ondje ovjek tano upozna enu i ona mua
prije nego to se vjenaju.

Alah kerim! To mi se svia. Je li malena stasa?

Nije.

Ima li velike noge i snane ake?

Halefe! Kakav ukus ti to meni podmede?

Ako te to samo pitam, onda ih ona ne mora zaista i imati. Kakve su joj oi?

27
 One su kao mahmal1, tamnosmee.

1 barun

Voli li te ona, sidi?

Ne voli me nita manje nego to ja nju volim.

To bih joj ja i savjetovao! Inae bih joj zabranio da ue u moj duar. Reci, sidi, ima li ona duu?

Po svojoj dui slina je tvojoj Hani.

Jao! Siromani sidi, onda ona sigurno ima i ... svoja miljenja?

Ona i treba da ih ima.

Onda onda i ti vjerojatno ima onda pravo ako ona ima pravo. *

Nije tako.

Neka vam se Alah smiluje! Onda oboje imate uvijek krivo?

Nikako. Od nas dvoje jo nijedno nije imalo ili samo krivo ili samo pravo.

To uopde nije mogude, sidi. Ako ona postane nemirna...

Onda mukarac mora biti to mirniji. To izaziva potovanje kod ene.

Malian brzo upadne:

To je vrlo tano, sidi. I ja sam uvijek veoma miran pa ne velim nita. Zato si i ti morao opaziti
potovanje to ga Hana iskazuje svom gospodaru. Kako se zove izvor tvoje zemaljske blaenusti?

Prema vaem nainu izraavanja zvali bismo je Emeh.

To nema nikakva smisla.

U naem jeziku znai to ime ono isto to bi kod vas reklo ime Satire1.

To me veoma veseli, sidi. Dakle de se bogatstvo tvog atora povedati i onda ako si odsutan od
svoga plemena. Tvoja Emeh de od devinoga mlijeka praviti maslac, od palminoga lika plesti uad i
tkati pokrivae. Ona de mazati laskat2 za bolesnu drijebad i drobiti duru3 izmeu kamenja. Htio bih
jo znati da li govori samo arapski ili razumije i turski.

Ni jedno ni drugo.

1 marljiva
melem
proso
Alah! Kojim jezikom onda govori?

Jezikom moje domovine.

28
 Ali ako joj doe kad god u posjetu neki drugi harem?

Sve tamonje ene govore jezikom svojega naroda.

Ne govore ni perzijski ni turski?

Ne govore.

Jao, koliko su onda nae ene pametnije! One od svih tih jezika razumiju mnotvo rijei. Pogotovu
se valja uditi onome to umije moja Hana kad jednom pone govoriti.

Dragi Halefe! Nae ene ipak umiju neto vie od vaih. Ja du ti sve to objasniti prvom prilikom. A
sad mislim da smo dovoljno govorili o mom haremu.

Onda mi brzo dopusti samo jo jedno pitanje: umije li ona uinjati koe i brusiti noeve?

Ne umije.

Onda je sve dobro i u redu. Moja Hana umije mnogo vie, mnogo vie. To je posve prirodno, jer
tvoja Emeh nema Halefa od kojega sve ui. Otkada je ona tvoja ena?

Gotovo ved etiri godine.

Maalah! Zar se nije usprotivila kad si joj rekao da kani u Perziju?

Ona me je odista zamolila > da ostanem kod nje, ali kad sam joj onda mirno i s mnogo ljubavi
objasnio razloge...

Zar ne, onda se i kod nje pojavilo ono potovanje o kojemu smo maloas govorili i koje mi iskazuje
i moja Hana, najrazboritija meu svim razboritim enama? Sidi, injenica da je tvoja Emeh dala
doputenje da krene sa mnom na put pomiruje me s tvojim haremom. Ja ti ovime dajem svoj
pristanak, pa sam tovie spreman da doe vrijeme mome sinu a ti onda ima kder, da mu tvoju kder
dadem za enu. Ona de time postati prava Hadedinka od velikoga plemena amara pa moe ivjeti
sretnije i slobodnije nego meu vaim atorima sagraenim od kamenja. Ti dakle vidi da se vie ne
ljutim na tebe. Postat demo opet prijatelji kao to smo i bili.

Dragi je malian bio posve ozbiljno uvjeren da mi je svojim branim prijedlogom dao sjajni dokaz
svoje sklonosti. Nije mi ni na um palo da njegov prijedlog osvijetlim i sa svoga gledita, jer je on
spadao meu ljude s kojima se zbog njihovog odvie osjetljivog osjedaja asti mora oprezno
postupati. Sad mi je tovie dao svoj izriiti pristanak za moj brak. Skromni putopisac ne bi vie
mogao zatraiti od eika Hadedina.

OTAC MIRODIJA

Narednog smo jutra ved vrlo rano odvezali na kelek da nastavimo plovidbu. Protekla je bez ikakve
opasnosti. Plemena koja su s Hadedinma ivjela u neprijateljstvu sad su se u proljede povukla u
unutranjost Dezirea1. To je bio razlog da smo bez spomena vrijednog doivljaja stigli u podruje
gdje Sat el Adhem utjee u Tigris.

29
Velika je rijeka suelice utoka Sat el Adhema iskopala dugaki zaljev koji se sve vie suavao. Obale
toga zaljeva bile su gusto okruene grmljem pa nas je ta okolnost, premda jo nije bilo tamno, navela
da odveslamo svoju splav u taj zaljev da bismo ondje prenodili. Veslajudi i otiskujudi se veslima od
dna, dotjerali smo kelek do kraja zaljeva, privrstili ga na obali, zatim najprije iskrcali konje, a onda i
sve ostalo to se nalazilo na splavi. Videdi da u blizini nema iva ovjeka, uzjahasmo konje i po-
jurismo trkom daleko u unutranjost, jer su konji trebali takvu etnju. Kad smo se vratili natrag do
splavi spustismo konje da pasu i sabrasmo suho drvo za nodnu vatru. Zatim sjedosmo da veeramo.

Bilo je moda etvrt sata do nodi, jer je sunce ved zalo a sumrak je u onim krajev ma kratak, kad s
druge strane Tigrisa ugledasmo splav koju su valovi Adhema donijeli u glavnu struju. Na tom kele-ku,
manjem od naega, nalazila su se tri ovjeka.

1 podruje izmeu Eufrata i Tigrisa

Dva su ovjeka veslala, a tredi je sjedio u sredini splavi ne radedi nita. Po ubarama od janjedeg krzna
to su ih nosili na glavi mogli smo naslutiti da su ti ljudi Perzijanci.

Gledaj, sidi ree Halef to su iranski iiti koji su preli preko planina pa su si u Tase Kurmatli
sagradili splav. Alah! Vidi li da je upravljaju prema nama?

Na alost! Oni su istog miljenja kao i mi, naime da je ovaj zaljev izvrsno prikladan za prenodite.

Hodemo li dopustiti da se te ptice ugnijezde ovdje kraj nas?

Zar je to mjesto nae vlasnitvo?

Nije, ali mi smo prije njih stigli ovamo, a tko prvi ue u ator taj prvi dobiva i jelo, veli poslovica.

Ta poslovica ne vrijedi ovdje. Mi se nalazimo pod vedrim nebom pa nam je, ako oni dou k nama,
ak i dunost da budemo gostoljubivi prema njima.

To mi nije drago, sidi, jer im ja ne vjerujem.

A zato?

Jer su ti ljudi iz Bilada el Adama* poli ovamo tako neobinim putem. Zato nisu poli
karavanskim putem? Zato su odabrali takav smjer na kojem najprije trebaju konje, zatim splav, a
onda opet konje? Gdje su konji na kojima su preli preko planina? iVIorali su ih ostaviti gore na rijeci,
a sad opet moraju kupiti druge konje. To su gubici na koje se ljudi odluuju samo ako ih na to navode
razlozi koji pobuuju moju sumnju. Ako neki Perzijanac odabire rijeku Adhem da bi stigao u Dezire
onda sigurno namjerava neto to ostali ljudi ne smiju znati, ili je pak prijeko u svojoj zemlji poinio
neto to ga sili da odabere put bijega i skrovitosti. Nemam li pravo?

Slaem se s tobom, ali to za nas jo nije povod da ih neprijateljski otjeramo ako nam se oni ele
pridruiti. Uostalom, ubrzo de se smraiti, pa sve ako se zaista i iskrcaju ovdje u zaljevu, pita se hode li
nas opaziti.

Perzijanci su se sada nalazili usred struje, a napor kojim su se borili protiv struje pokazivao je da

30
' Perzija

bi se htjeli iskrcati upravo ovdje kraj nas. Nae lo-gorite bilo je skriveno grmljem. Zaljev je bio
dugaak sigurno dvije stotine koraka, a bududi da su se na nas ved sputale veernje sjene, smatrao
sam vjerojatnim da de novi pridolice pristati na prednjem dijelu nae luke i da nede otidi do kraja
gdje smo se mi nalazili. Oni su tee uli u zaljev od nas, jer su morali poprijeko prijedi preko rijeke i
kad su najzad stigli u mirnu vodu, bilo je ved tako mrano da ih vie nismo mogli razabrati.

Oslukivali smo, ali nismo uli nita. Kad je prolo etvrt sata, mogli smo biti uvjereni da se moja
slutnja obistinila. Perzijanci su se iskrcali dalje vani na obali.

Sidi ree Halef tko bi pomislio da de za nas ved danas poeti ivot u divljini. Pokazat du da jo
nisam zaboravio ono to sam od tebe nauio. Otidi du k tim ljudima da vidim to rade.

To du ja uiniti. Ja sam uvjebaniji u uljanju od tebe.

Sidi, zar me kani posramiti?

Suti! Sjeti se onoga to ti je Hana savjetovala. Nemoj biti odvie nagao! Prije nego to uzmogne
opet neto takvo izvesti mora najprije vjebati. Mislim da bi bio tako neoprezan da ved sada krene.

S kojeg bih razloga to mogao nazvati neoprez-nodu?

Ti zna kako je velik taj zaljev. Koliko bi vremena trebalo da ga oprezno pretrai po tom gustom
grmlju! Do sutra ujutro. Prije nego to se to zapone moramo bar otprilike znati gdje se nalaze
Perzijanci.

Kako to moemo ved unaprijed znati?

Dragi Halefe, vidi li koliko se moe pouzdati u samoga sebe i u svoju otroumnost. Perzijanci su
muslimani, jesu li?

Jesu, samo to su iiti.

Prema tome moraju sad izgovoriti dvije molitve, naime mogreb, molitva u sumraku, a zatim au
koja se moli kad se posve smrai. Oni smatraju da su ovdje posve sami pa de dakle glasno moliti, a mi
demo to uti.

To je tano, sidi, na to nisam pomislio.

Cuj!

Upravo su poeli mogreb.

A prije nego to ga svre nalazit du se ja iza njih. Ti de ostati ovdje i pripaziti na konje!

Krenuo sam. Grmlje je sainjavalo ne odvie iroku prugu koja se pruala du obale. Kredudi se izvan
te. pruge, mnogo sam bre napredovao nego to bih mogao napredovati da sam se uljao kroz

31
grmlje. Brzo sam se pribliio glasovima i naao se iza lea ljudi koji su molili upravo kad su izgovorili
posljednje rijei molitve.

Zatim zauh kako neki glas govori:

Sad zapalite vatru. Onda demo odmah izmoliti au, a zatim jesti.

Zapravo se mogreb mora moliti im zae sunce. Perzijanci su zakasnili, jer su posljednje danje svjetlo
iskoristili da saberu drva. To je doputeno. Ni jedna se molitva ne smije dodue zapoeti prije
odreena vremena, ali nije zabranjeno odgoditi pobonost na kratko vrijeme, ako za to postoje vani
razlozi.

Iza grma za kojim sam stajao vidio sam kako je na rubu vode zaplamsala vatra, a zatim sam, kad je
prolo nekoliko minuta, zauo i nodnu molitvu. To mi je dalo prilike da se sagnem i oduljam naprijed
izmeu grmlja. Njihovi su glasovi nadglasali um to sam ga pri tome izazvao. Zaustavio sam se ondje
gdje je na tlo pala posljednja sjena.

Vidio sam splav gdje lei uz obalu. Na njoj nije bilo niega, jer Perzijanci nisu imali prtljage. Sjedili su
uz vatru. Dvojica su od njih svakako bili obini ljudi preko kojih je moj pogled mogao brzo prijedi, ali
tredi ovjek privukao je moju panju. Od obojice ostalih nije se razlikovao boljom odjedom pa se
jedina prednost to ju je u tom pogledu imao sastojala u tome da su oni imali obine kirmanske
pojaseve, dok je on oko bokova ovio kamirski al. Ipak se kao osoba veoma razlikovao od njih.

To izbrazdano, od sunca potamnjelo lice s niskim 'lom, dugakim, otrim i tankim nosom ije su no-
inlce neprekidno podrhtavale, irokim i ispupenim i>ilirama, snanim eljustima, sitnim otrim
nemirnim oima crvenih vjea pobuivalo je u meni dojam bezobzirnosti spojene s velikom
lukavodu. Taj su dojam jo pojaavali crni brkovi iji su vrhovi visjeli prema dolje kao crne i ledene
sige. Iz crta njegovog lica govorili su ivotinjski nagoni, pa ako je istina da samo otvoreni ovjekov
pogled odaje hrabrost, onda je taj Perzijanac morao biti kukavica. Bio je to opasan ovjek, bezobziran
i kukavan, pomislio sam, a kad sam onda opazio njegove dugake koate ruke sline pandama, iji
su kaiprsti virili gotovo preko srednjaka, bio sam uvjeren da je moj sud pravilan. Lice, glas, hod,
dranje i vladanje nekog ovjeka mogu dodue prevariti, ali ruka ne moe nikada. Na osnovu dugoga
iskustva i pomnih usporeivanja ja sam sam sebi stvorio sud u koji sam se mogao pouzdati.
ovjekova ruka je najtanija slika njegove due. Ruka ne moe sakriti ni najmanju sitnicu od onoga to
ovjek misli i osjeda. Ona je alat duha, a svaki alat pouzdano pokazuje kakav je njegov majstor.

Sva tri ovjeka bila su naoruana dugakim pukama, noevima i pitoljima. Sad su jeli. Njihovo
bijedno jelo sastojalo se od stlaenoga duga1 s poznatim lepinjama, koje je svoje ime dobilo po tome
to se tijesto u obliku kolaa lijepi o stijene male, posebno graene krune pedi a zatim pokriva. Cim
tijesto padne sa zida, vadi se iz pedi.

Za vrijeme jela nije nitko izgovorio nijedne rijei. Zatim onaj jezoviti ovjek izvue iz depa pergament
i priblii ga vatri da bi ga proitao a onda ga opet stavi u dep i ree:

Ako smo stigli u pravo vrijeme, onda de va udio iznositi stotinu tumana2 za svakoga. Ja sam to
izraunao za vrijeme plovidbe. Je li vam to dosta?

32
Njegove sitne oi uperie se u oba njegova pratioca neobinim pogledom koji kao da je vrebao. Oni
su neko vrijeme utjeli, a zatim jedan od njih odgovori, uzvrativi mu slinim pogledom:

- Tako mi Huseina kojega su sunitski psi zaklali kod Kufe, mi bismo bili zadovoljni da to ipak nije

1 meki sir
perzijski zlatnik
premalo. Otkako si ti postao peder-i-baharat1, mi zaraujemo deset puta toliko kao prije, ali ti si nam
izraunao da neko drugi zarauje tisudu puta vie.

Jeste, a ono to sam izraunao, to je i tano. Rekao si, o Aftabe, da sam ja postao peder-i-baharat.
Da, ja sam dobio taj naslov, ali ipak jo nisam peder-i-baharat. Vi me zapravo smijete nazivati samo
sil-i-seferan2, pa premda sam zapravo samo to, ipak moete kod mene sabrati bogatstvo, dok ste
prije jedva zaraivali toliko da ste mogli utaiti glad. Ja sam prvi doao na pomisao da se osim
seferana upotrebljava i osfur. To nam je donijelo do danas ved tisude tumana, a donijet de nam jo i
druge brojne tisude. Zato sam ja bio odreen na postanem baharat, a dobio sam samo poloaj
seferana? Moram li to trpjeti? Morate li i vi to trpjeti koji ste moji podreeni pa i sami dobivate vie
ako ja vie zasluim. Znate li za koga radimo i za koga stavljamo na kocku svoj ivot? Znate li tko ne
radi nita, a ipak ivi tako raskono kao Wible-i-aliem:!!

Znamo izjavi Aftab.

Jesi li ga ikad vidio?

Nisam promrmlja Aftab.

Zato onda svakoga dana stavljate za njega na kocku svoj ivot? Zar on potjee iz feleka ul eflaka4,
tako da je odvie ponosan a da vam se pokae? Nisam li ja neprekidno uz vas? Ne dijelim li ja svu
opasnost sa svojim podreenima? Koga biste dakle morali vie voljeti i potovati, mene ili njega?
Kome biste morali iskazivati vie povjerenja? Kaem vam da biste svake godine zaraivali vie tisuda
tumana nego to sad primate stotina kad bih ja bio na mjestu vaeg emira-i-silana3.

To si nam ved vie puta rastumaio pa ti vjerujemo.

Ja sam to rastumaio ved i mnogim drugima pa mi svi oni vjeruju. Njegovo je vrijeme dolo!

1 otac mirodija
1 afranova sjen&
' perzijski: sredite svijeta ah
' najvie nebo
' knez sjena
Semir1 ved lebdi nad njegovom glavom. Ja sam govorio s nekim drugim pederanima2 pa sam siguran
da oni u prikladnom asu nede ustuknuti. Mi znamo da on pod odjedom uvijek nosi siru3, ali de je
moja gulula4 sigurno probiti.

Nastala je stanka. Peder-i-baharat je mrano razmiljao, a i druga dvojica zamiljeno su uprla pogled
u zemlju. Ved sam se esto douljao do razliitih ljudi ali sam rijetko prislukivao tako tajanstvenom
razgovoru.

33
Peder-i-baharat, otac mirodija sil-i-seferan, sjena afrana emir-i-silan, knez sjena! Sve su to bila
imena s odreenim znaenjem. Ali kakvim? Knez sjena! Tko su bile te sjene? Svakako takoer ljudi.
To sam zakljuio po doetku ,,an" koji oznauje mnoinu, ali se upotrebljava jedino kod ivih bida, dok
se do-etak ha" upotrebljava u ostalim sluajevima. Kakvi su to ljudi bili i zato su ih zvali silan
sjene? Zar je izraz knez sjena" moda znaio neki in? Ako je tako, onda su i afranova sjena" i otac
mirodija" takoer bili inovi. inilo se da se radi o pretpostavljenima i podreenima. Premda je to sve
zasad za mene jo bila tajna, ipak se ovdje vjerojatno radilo

0 nekoj tajnoj organizaciji koja se uvala danjega svjetla.

Rijekom na kojoj sam se nalazio nekada su vladali stari Babilonci i Asirci, sve dok Medij ci i Perzijanci
nisu slomili njihovu silu. Da su stari energini Hamurabi, hrabri Tukulti-Adar I, Medijac Kvaksares

1 Ahemenid Cyrus ustali iz svojih grobova i da su, sjededi ovako preda mnom, jedan drugome
saopdavali svoje diplomatske tajne, vjerojatno bih lake razumio njihov razgovor od onoga to sam
sad uo od te trojice suvremenih Perzijanaca. Stvar se uostalom imala jo vie zamrsiti, jer je voa
ponovo poeo:

O emu razmiljate? Vjerojatno o tome to sam vam rekao?

Jeste odvrati Aftab. Spremni smo da ti se pridruimo. Serbas5 ne moe dobiti bitku ako ne

1 sablja
' oevi, poglavice
' oklop od elinih kolutia
' tane
vojnik
vidi sahib menseba1 kojega mora sluati. Tako i na . ipovjednik ne smije biti nevidljivo bide kojemu
pripada na ivot, premda nam se on nikada ne pokazuje. Mi smo ved govorili o tome s drugim
silanima, pa oni misle jednako kao i mi. Reci nam samo to da radimo.

Mogu se dakle pouzdati u vas?

Moe. Govorio si o tome da emiru-i-silanu ved lebdi sablja nad glavom. Zna li za vrijeme i za
mjesto?

Znam.

A smijemo li mi to znati?

Redi du vam, jer vas poznajem kao pouzdane ljude. Vi znate da se svakoga duembe-i-mevadiba2
poderani skupljaju u ruevinama Medime-i-Jehud3 da bi primili njegove zapovijedi i da bi mu poloili
raune. U toj nodi de, ako mi uspije ...

Prekinuo se, jer je negdje prasnuo hitac i to u podruju u kojem se nalazio Halef. Prestraio sam se,
jer se on morao nalaziti u opasnosti, inae ne bi pucao. Morao sam mu pohrliti u pomod. Perzijanci se
takoer prestraie i to mi je pomoglo. Kad su uli hitac -skoili su na noge, zgrabili svoje puke i
potrali u grmlje da ih neprijatelj koji bi htio pucati na njih, ne uzmogne vidjeti. Pri tome je

34
zapucketalo i zautjelo grmlje, to mi je dalo prilike da neopazice izaem iz svoga skrovita. Potrao
sam iza grmlja prema naem logoru. Kad sam stigao onamo ugledah Italefa gdje stoji s podignutom
pukom. Kad me je ugledao, upravi je u mene.

Oprez Halefe! poluglasno ga opomenuh. To sam ja. Jesi li ti pucao?

- Jesam.

A zato? Na koga?

Na lava, sidi. uljao se da podere tvog Asil Ben Rija.

Glupost!

Nije to glupost. Jasno sam ga vidio. Bio je Inv, pravi lav.

1 oficir
1 Isplatni ponedjeljak 1 sinagoga
Zaista je bilo mogude da se Halef nije prevario. Perzijski lav znade kadto zalutati i u Dezire. Izvukao
sam igice iz depa da brzo pripalim vatru u koju svrhu smo bili ved pripremili hrpicu suhih granica i
trave. Vatra je imala pokvariti lavu volju da se vrati. Time smo dodue morali na sebe privudi panju
Perzijanaca, ali to mi je bilo svejedno.

Kad su plamenovi visoko zaplamsali i obasjali cijelu okolinu, upitah Halefa gdje je vidio zvijer. On
pokae u odreeni smjer i vano mi ree:

Douljao se odande. Kad me je ugledao, zasta-de. Bio je to velik, golem abu er rad'. Opalio sam na
njega i iezao je. Siguran sam da sam ga pogodio. Pobjegao je pun straha i prepasti, jer ondje gdje
stoji Hadi-Halef Omar ne moe izdrati ni najjai lav.

Uzeo sam svoju teku medvjedarku i pripremio se na pucanje pa oprezno krenuo u smjeru koji mi je
pokazao Halef Otprilike nakon etrdeset koraka mogao sam se uvjeriti da se Halef nije prevario.
Zaista je pogodio ali Sto! Doviknuo sam mu da doe k meni. Posao je prema meni i vec izdaleka
upitao:

Sio je, sidi? Vidi li neto?

Vidim, elo ga ovdje.

Dakle sam pogodio?

U srce!

Hamdulilah, ubio sam ded es ismana2, stranoga koljaa slada. U svim atorima ce odjeknuti moja
slava, a na svim logoritima pjevat de pjesme meni u ast!

Nemoj prerano kliktati od radosti. To nije naime on vec ona.

Dakle tavica?

35
 Nije. To nije abu el rad, ved om ers sane3. Nju si ubio. Bila je gladna pa je dola da prosjaci, ali ti si
bio tako nemilosrdan da joj umjesto mesa dade lane.

Halef je stigao do mene i ugledao ivotinju.

Hijena! posramljeno viknu. Neka Alah zaboravi ovaj dan! Kako je ta ivotinja mogla hinili

1 arapski- otac grmljavine * djed zmoi ' mati smrada

da je lav? Neka Muhamed, prorok svih proroka, zgrabi duu te hijene i neka tu laljivku baci u pakao,
onamo gdje najodvratnije smrdi!

Nije ona tebe prevarila, ved su te prevarile tvoje oi. Nodu sve izgleda vede.

Haram kolika teta! Sad de utjeti svi oni glasovi u atorima i u logoritima kojima sam se ved
obradovao.

Nede. Oni nede utjeti ved de objaviti slavu velikog junaka koji nije pobjegao iako je smatrao da je
hijena lav.

Kani li mi se jo rugati, sidi? To povedava dubinu moje tuge. Htio sam biti junak pa sam uslijed
toga postao sedlom na kojem jae tvoja poruga. Moji de me sinovi aliti a kderi de plakati za mnom.
Moji unuci de zaueno klimati glavama, a potomci mojih praunuka zakrit de preda mnom lice. Ja bih
se od jada ustrijelio da to nije samoubojstvo! Kani se dakle tvojih zabadanja i sjeti se da bi i ti mogao
ustrijeliti lava koji se, da te razljuti, pretvorio u majku smrada.

Ne, ja ne mislim na to, dragi Halefe, jer znam' ono to ti kao da ne zna: da se u nodi svi predmeti
ine vedima. Ako bude i ubudude zaboravljao da to uzme u obzir, tvoje de se oi najzad nauiti na to
da gutera smatraju krokodilom.

I ti se usuuje da meni takva krokodila baca u glavu? Zar te zabluda mojih oiju tako teko
uvrijedila da mi ne moe oprostiti?

Tu nema govora o uvredi, ali ti si uinio pogreku koja me upravo u tom asu potjerala natrag k
tebi kad je razgovor onih Perzijanaca pobudio moju najvedu panju.

Alah! To mi je ao! Tko i to su oni? O emu su govorili?

Da bi to uo od mene, nisi smio njihov razgovor prekinuti tvojim nesretnim hicem. Pri tome uopde
U uzimam u obzir da su oni sad upozoreni na nas. Ti si mi svojom naglodu koju ti je tvoja Hana alu
anila onemogudio da istraim tajnu koja bi za nae putovanje Perzijom vjerojatno postala vrlo vana.
Vratimo se sad k vatri. Moramo dodati svjee drvo, inae de se ugasiti.

Ne bismo li je zbog Perzijanaca radije ugasili, da nas oni ne nau?

Ne bi. Sad kad znadu da je netko ovdje, neka doznaju i to da su to ljudi kojih se ne moraju bojati.
Pokazat demo im se.

Misli li da de dodi k nama?

36
 Svakako. Pri tome de dodue biti veoma oprezni pa de nas najprije potajice promatrati, ali kad
opaze da smo samo dvojica, oni de nam se bezbrino pokazati. Kako se oni budu vladali prema nama,
tako demo se i mi vladati prema njima. Sad demo razgovarati o kakvoj ravnodunoj stvari, jer se
moda ved nalaze u naoj blizini. Ako ih opazim, dat du ti znak sloivi dlanove.

Sjeosmo uz vatru, ja s leima prema grmlju, a Halef nasuprot meni. Nije dugo potrajalo i ja sam mu
mogao dati znak. Znao sam da se netko iza mene nalazi u grmlju, mada ga nisam ni vidio ni uo. Bio je
to onaj neobini osjedaj, ono neodredivo esto ulo koje se kod Zapadnjaka tako jako razvija da je
jednako osjetljivo kao oi i ui. To je vie nasludiva-nje nego osjedanje, a istodobno i neka vrst
osjedaja, jer kao da je od Perzijanaga koji je stajao iza mene prelazila na mene neka struja, slina onoj
koja s predmeta koji odailje miris prelazi na organe ovjekovog njuha.

Razgovarali smo tako mirno kao da nemamo ni pojma o tome da nas netko prislukuje, a povrh toga
ja sam tako odabrao predmet razgovora da nitko iz njega nije mogao nita naslutiti o nama i o naim
namjerama. Zbog toga nas je taj ovjek iza mene neko vrijeme sluao, ali nije doznao nita. To ga je
uinilo nestrpljivim i istjeralo ga je iz njegovoga zaklona. Izaao je iz grmlja, stao pred nas i upitao kao
da je on gospodar toga mjesta:

Tko ste vi i to traite ovdje?

Oekivao je da demo se zaprepastiti od iznenaenja pa je zadovoljno gladio svoje ulatene vrhove

brkova i promatrao nas pogledom punim iekivanja. Kad smo utjeli, dreknu na nas:

Zato ne odgovarate? Jeste li slijepi i gluhi da me ne vidite i ne ujete?

Sad mu ja odgovorili:

Mi smo zaista slijepi i gluhi, ali samo za takve ljude koji nam daju povoda da se ne obaziremo na
njih.

Misli li time moda i mene?

Mislim. Ti se ne vlada poput ovjeka na kojega bismo se morali obazirati.

Afsus - kakve li tete! ini se dakle da sam ja ovjek koji za vas ne postoji?

Koji zapravo ne bi smio postojati ispravih ga ja. Ako se ipak uputam s tobom u razgovor, to
sam ti time pruio dokaz da sam primijetio tvoju prisutnost.

Koje li prijaznosti i dobrote! Koliko li sam ti samo zahvalan to si toliko milostiv da zamijeti moju
prisutnost. Ja sam pak sam sebe dosad smatrao ovjekom kojega svatko drugi, ma kako visok poloaj
on zauzimao, ne samo zamjeduje ved i uljudno postupa s njime.

ini se da se nalazi u velikoj zabludi, jer tko trai uljudnost mora i sam biti uljudan.

, On se veselo nasmije i upita:

Sigurno misli da sam vas trebao pozdraviti. Prezirno sam odmahnuo rukom i odgovorio:

37
 Kad ved pita za pozdrav, onda time dokazuje da ne pozna ni najjednostavnija pravila
pristojnosti.

On prekrii ruke na prsima, duboko mi se pokloni i podrugljivo ree:

Ako si ti tako visok gospodin, ja du brzo nadoknaditi ono to sam propustio. Dakle: asalam
alejkum!

Ja samo mahnuh rukom, udesivi lice kao da nisam primijetio njegovu porugu. On nastavi:

ini se da ti to nije bilo dovoljno. Zato te molim za milostivo doputenje da smijem sjesti. Ahval-i-
erif - kako je tvoje uzvieno zdravlje?

Poeo sam govoriti kao uitelj koji hvali uenika.

Ovo je bilo bar donekle pravilno. Bude li toliko sretan da ede boravi u drutvu uljudnih ljudi, ne
smatram nemogudim da se ipak naui vladati,

bar prema jednostavnim ljudima. Ipak nikad nede shvatiti kako se treba vladati prema ljudima koji su
po poloaju vii od tebe.

Bi danem tako mi due, to mi jo nitko nije rekao! plane on.

Onda se raduj to ti ja to kaem. ovjek koji priznaje svoje pogreke uinio je time prvi korak
prema poboljanju, a ti mi se ini ovjekom koji bi jo mnogo toga mogao nauiti to se odnosi na
saobradaj s drugim ljudima.

Maalah! Tako me dakle pravo dobrostivo udo dovelo iz Perzije ovamo da se sastanem s tobom i
da doem do prilike da tvojom pomodu popunim upljine svoga nedovoljnog odgoja. S najvedom
radodu koristim dakle tu priliku pa du sjesti k tebi.

Ved je svinuo koljena da na istonjaki nain sjedne uz nas, ali ga ja brzom kretnjom odbih.

Stoj! To bi takoer bila povreda uljudnosti. Jesam li te ja pozvao da doe u nae drutvo?

Nisi, ali ja se nadam da nema nita protiv toga, jer bi inae ti bio onaj kojemu nedostaje uljudnosti
koju bih ja trebao od tebe nauiti.

Posve tano, ali ovjek ne poziva ljude koje ne pozna. Mi smo prije tebe bili ovdje, pa je prema
tome tvoja dunost da nam kae tko si. Onda de se vidjeti smatram li da je tvoja prisutnost poeljna
za nas.

Beda to je vrlo zlo! Ti mora da si veoma ugledan gospodin koji je navikao da govori samo u
zapovjednom tonu. Molim te za veliku milost da smijem sjesti nadomak daha iz tvojih ustiju. Jesi li
ved kad uo ime Kasim-mirza?

Nisam.

38
 Onda su ti prilike u mojoj domovini nepoznate. Ja sam taj glasoviti Kasim-mirza i putujem u Bagdad
kao mutemed el mulk.1

Zar si ti moda ahsade?

Jesam.

Rije ahsade znai sin ili potomak, a kadto i roak perz;jskoga aha. Taj je ovjek lagao, jer nije bio
ahov roak ni njegov poslanik. Ipak sam to miljenje zadrao za sebe i samo sam primijetio:

1 perzijski: pouzdanik carstva

Onda mora da ima brojnu pratnju. Gdje se nalaze ratnici koji te zatiduju?

Ja sam sam ratnik i ne trebam niije zatite. Moje se putovanje mora odviti pod baldahinom tajne,
jer su mi povjerene razne dunosti o kojima ne smije nitko nita naslutiti. Zato sam sa sobom poveo
samo dva pratioca i odabrao put na kojemu du izbjedi opasnosti da me netko prepozna kao ahsadu.

Alah akbar! Onda bi se moja dua morala pred tobom nakloniti u zahvalnosti punoj potovanja!

Uvia li to? Ja ipak volim biti dobrostiv. Ne treba pustiti da te potiti uzvienost mojega
podrijetla.

To mi ni ne pada na um. Meni je posve svejedno jesi li ti sin jednog kralja ili prosjaka. Kad sam
govorio o zahvalnosti, onda to nije bilo zbog potovanja prema tvom podrijetlu, ved iz obzira prema
tvojoj otvorenosti kojom si me razveselio.

Otvorenosti?

Da. Ti si princ i istodobno poslanik perzijskog vladara To nitko ne smije znati, jer tvoje putovanje
treoa da osiane tajno. Ipak si mi odmah otkrio tu tajnu. Do toga je moglo dodi samo tako to si ti ili
otac brbljavosti ili sam ti se ja tako svidio da uopde nisi mogao drukije postupiti nego da mi otvori
svoje utljivo srce. Bududi da je nosilac tako vanih tajni Sigurno veoma utljiv, to ja pretpostavljam
da me je obasjala tvoja sklonost, i samo zato sam ti se zahvalio.

Opazio je da je poinio veliku pogreku, jer sam na njemu razabrao kako se trudi da sakrije
smetenost. Onda mi onako s visoka potvrdi:

Da, ti si mi se odmah svidio im sam te ugledao, pa si samo s toga razloga uo ono to zapravo
nitko ne smije znati. Ali sad se nadam da de kao priznanje mojem prijateljstvu znati cijeniti ast
kojom moja prisutnost mora ispuniti svu dubinu tvoje unutranjosti. Ja du dakle sjesti k vama.

Nemam nita protiv toga. Smijem li sad znati gdje si ostavio svoje pratioce?

Oni su nedaleko i odmah de dodi. uli smo va hitac pa smo pourili ovamo da vam priskoimo u
pomod, rekavi sami sebi da se ovjek koji puca mora nalaziti u opasnosti.

On pljesne rukama nakon ega se pojavie njegovi pratioci. Zatim ih slijededim rijeima pozove da
sjednu.
39
 Ovi stranci su mene, Kasim-mirzu, ahsadu, zamolili da njihovo vee poljepamo svojim drutvom,
pa ih ne elim raalostiti odbivi njihovu molbu. Sjedite dakle ovdje kraj mene.

Posluali su taj poziv. S njegove strane je opet bilo neoprezno to im je rekao svoje ime i naslov, jer je
upravo to moralo izazvati nepovjerenje, da i nisam prije znao kako stoji stvar. On ih je dakle tako
obavijestio o tome to nam je o sebi rekao u pogledu svoga imena i zvanja da ga oni ne bi moda
oslovili njegovim pravim imenom. Moj mali Halef nije dosad rekao nijedne rijei. Vidio sam na njemu
da se ljuti pa sam bio uvjeren da de iskoristiti prvu priliku da dade oduka tom neraspoloenju. Nije
morao dugo ekati, jer mu je navodni Kasim-mirza poao u susret slijededom primjedbom:

Vi ste doznali tko smo mi, pa moete lako zamisliti da bismo htjeli uti i vaa imena.

Hadi mu odmah odvrati, ne putajudi mene da doem do rijei:

Bududi da si ti sin najglasovitijeg vladara, pretpostavljam da pozna sva kraljevstva i sve zemlje
cijeloga svijeta.

Poznam ih odgovori Perzijanac.

Pozna li i Ustrali?1

Poznam.

A Yani dunya?2

I nju poznam.

Onda znaj da sam ja ah Ustralija, a ovaj uzvieni vladar koji sjedi kraj mene je veliki sultan Yani
Dunya.

Malian je pri tome nainio vrlo ozbiljno lice. Perzijanac razrogai oi. Oito nije znao ta da misli o
Halefu. Halef nastavi:

' Australija * Amerika

I mi imamo tajne za Bagdad, tako vane tajne da ih ne moemo povjeriti nijednom poslaniku pa
ak ni nekom ahsadi. Zato smo na kratko vrijeme sili s naih zlatnih prijestolja pa se na re-i-ahenu1
prevezli preko velikoga mora da sami predamo naa pisma.

Re-i-ahenu? upita Perzijanac koji jo nije znao to da misli o Halefu. Ona ne postoji na moru!

A zato ne? Naa vladalaka mod je tako velika da se uopde ne moramo obazirati na to da li neto
postoji ili ne postoji. Garhu2 koju od vremena do vremena trebamo natovarili smo na keleske-i-
buhar3 i odmah ponijeli sa sobom. Kad bismo se god eljeli zaustaviti i izadi, odmah smo po jednu
postavili.

Na morskoj vodi?

40
 Tako je!

Perzijanac se sad okrene k meni pa sauesno ree:

Dopusti mi da te ne razumijem. Nitko ne putuje u drutvu ovjeka u ijoj glavi vlada ludilo.

Vara se. Mozak mojeg prijatelja moda je zdraviji od tvojega. On uvijek zna to govori.

Neka ti se Alah smiluje! Onda ste valjda obojica posve ludi!

Pogled mu je stao lutati izmeu mene i Halefa, ali samo kratko vrijeme, jer je neto drugo privuklo
njegovu pozornost. Nai konji su zali na domak svjetla vatre brstedi lide od jednog grma do drugoga.
Perzijanac ih je ugledao. Svakako je bio dobar poznavalac konja, jer tek to je njegov pogled zapeo na
njima, odmah skoi na noge i poe onamo da ih pogleda.

Sto to vidim! viknu. Dva luaka imaju takve konje! Doite ovamo, pogledajte ih! Plemenitiji
konji ne mogu biti ni u ah-in-ahovoj staji!

Potonji poziv bio je upravljen njegovim pratiocima. Sva trojica ponu ogledavati konje sa svih strana.
Pri tom su neto tiho razgovarali. Gradili smo se

1 eljeznica 1 stanica ' parna kola

kao da ne zapaamo neobine poglede koje su rianri pri tom dobacivali. Zatim se vrate k nama i
ponovo sjednu.

Jesu li ti konji vae vlasnitvo? upita onaj s dugakim brkovima.

Jesu izjavi Halef. Misli li da kraljevi jau na tuim konjima?

Odakle vam?

Sami smo ih uzgojili. U naim stajama upravo vrve takve plemenite ivotinje.

Ovdje na obali v.dim splav. Je li to vaa splav?

Jeste.

Onda dakle niste na konjima doli ovamo?

Jesmo, jesmo.

Ako se ovjek slui splavi, onda ne jae.

To samo ti misli. Mi smo konje upregli u splav, sjeli u sedla i pojahali niz Tigris.

Ti si zaista lud.

Onda si isto tako lud kao i ja.

Kako to?
41
 Ako umilja sebi da si ahsade i da se zove Kasim-mirza.

To je istina.

Sad se Halef okrenu k meni:

Sidi, jesi li tako neto uopde smatrao mogudim? Taj nas ovjek smatra luacima, a ipak mora da je
sam u najviem stupnju lud, jer bi inae ved davno shvatio zato sam rekao da smo mi kraljevi. Ako je
on ahsade onda nas dvojica moramo biti bar vladari cijelih kontinenata.

Tek je sad Perzijanac poeo nasludivati da je alu smatrao istinom. Ljutito osine Halefa pogledom i
upita:

Onda si mi se ti dakle namjerice elio narugati?

Jesam glasio je neustraivi odgovor.

Ruka oca mirodija" posegnu za pojas, ali se opet povue natrag. On mirno ree:

Zapravo bih te morao kazniti, ali ti "ne zna s kim govori. Pozna li razliku izmeu Kasim-mirza i
mirza Kasim?

Poznam je odgovori Halef.

Ja se ne zovem mirza Kasim ved Kasim-mirza. Pred tobom dakle stoji princ!

Ti se ne zove mirza Kasim niti Kasim-mirza, pa preda mnom ne stoji dakle princ, a ni ovjek koji hi
smio rije mirza staviti ispred svoga imena.

Alah! Kakve li uvrede! Zar da ti odgovorim otricom svoga noa?

Perzijanac je zaista izvukao no iz pojasa, ali mu Halef hladnokrvno dobaci:

Samo ostavi no za pojasom, jer prije nego to bi me mogao dodirnuti njime, bio bi ved leina!

Alah! Zar to zaista misli?

Mislim. Ne vidi li to moj drug ima u ruci? Ne bi dospio ni podidi no, a njegova bi ti kugla ved
prosvirala glavu!

im je Perzijanac zgrabio no ja sam smjesta izvukao revolver. On zataknu no u korice i samosvjesno

ree:

Vidjeli bismo tko bi bio bri, on ili ja. No ipak am spreman da ti oprostim ako me zamoli za opro-
tenje.

Zamolim za oprotenje? nasmije se Halef. Jesi li uo, sidi, ja da ga zamolim za oprotenje, ja,
Hadi Halef Omar? Zar je ikada postojao ovjek koji bi se nekanjeno smio usuditi da mi uputi takav
zahtjev?

42
 Nekanjeno? podrugljivo de Perzijanac. A tko si ti da tako govori sa mnom?

Tko sam ja? ut de i zaudit de se. Ja sam Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul Ibn Hadi Davud al
Gosara.

To je ime dugako poput zmije koju ovjek gazi nogom. Zar nisi nita vie?

I ti eli biti otmjeni Perzijanac a ne zna da je Hadi Halef Omar eik glasovitih Hadedina?

Tako! Ti si dakle Hadedin, a to se mene tie i eik toga plemena. Nemam nita protiv toga. A tko
je tvoj drug?

On je jo tisudu puta glasovitiji od mene. To je nepobjedivi efendija Kara Ben Nemzi kojega ss boje
svi neprijatelji.

Boje? upita Peder-i-baharat, nepovjerljivo me omjerivi. Naziva ga Ben Nemzi? On dakle

potjee sa Zapada?

- Tako je.

Uto Perzijanac naglo skot na noge, pljune preda me i viknu:

- Bi hatir-i-cuda - za boga! Sto smo to uinili! Sjedili smo kraj smrdljive strvine, kraj Zapadnjaka,
nevjernika! Prokleo vas Alah! Mi smo se kraj vas oneistili i sad moramo...

Nije dospio dalje. Ja sam mirno ostao sjediti, jer sam znao da de Halef reagirati mjesto mene pa sam
mu priutio to veselje. Hadi je skoio na noge, prihvatio se rukom za pojas da odrijei bi i tako
zagrmio na Perzijanca da je ovaj zastao usred rijei:

uti, besramnice! Sto ti pada na um! Ti bi te svoje drske rijei lako mogao platiti ivotom! Taj te
efendija treba samo malo dodirnuti akom pa de odmah kao leina leati na zemlji. To uostalom nije
potrebno; on ne mora pomaknuti ni prstom, jer ako izgovori jo samo jednu jedinu nepravu rije,
imat de posla sa mnom!

Otac mirodija" ustuknu korak natrag, prezirno omjeri lik svoga protivnika, nasmije se i odvrati:

to to kae? Ti, ti de me uutkati? Taj de me efendija oboriti na zemlju? Ja se ne bih bojao

dvadesetorice takvih kakvi ste vi. Ovakav patuljak kao to si ti moe me takvom prijetnjom samo
natjerati u smijeh, jer...

I ovaj puta nije mogao dalje govoriti, ali sada zbog mnogo jaeg" razloga nego prije. Halef nije nikada
otrpio ni jednu uvredu, a nita ga nije moglo tako razljutiti kao kad bi mu se netko narugao zbog
njegovoga malenog lika. U takvim bi prilikama kazna brzo poput munje slijedila za djelom. Tako je
bilo i ovaj put. Tek to je Perzijanac izrekao rije patuljak, Hadi zamahne i oplete Perzijanca biem od
koze potonoga konja tako snano po licu da je pogoeni ovjek zateturao glasno kriknuvi i jedva se
odrao na nogama. Objema je rukama pokrio lice pa napola onesvijeten zateturao amo-tamo.
Njegovi drugovi smjesta skoe na noge i povuku noeve. Halef je stajao usplamtjelih oiju i
uzdignutog bia, a i ja sam skoio na noge da pomognem hrabrom malianu.

43
Neko smo se vrijeme nijemo mjerili, sve dok voa Perzijanaca nije spustio ruke s lica. Iznad oiljka od
bia koji je prelazio preko cijeloga lica razabirali smo oi koje su u nas buljile pune tupoga bijesa.
Perzijanac uzdigne ruke, ake mu se zgrie i taj ovjek, koji od samoga gnjeva nije bio vie uraunljiv,
skoi naprijed da pograbi Halefa. Ovaj vjeto uzmaknu u stranu, pa jo jednom oplete Perzijanca.
Udarac je proao poprijeko preko gornje usne. Zatim ga Halef tekim dugmetom na drku bia udari
tako po zatiljku da je pao na zemlju. Halef se smjesta baci na njega i objema ga rukama zgrabi za vrat.

Sve se to odigralo mnogo bre nego to se dade ispripovijediti, tako brzo da dva Perzijaneva
pomodnika nisu dospjela priskoiti u pomod svome gospodaru. Sad su to pokuali uiniti i odostraga
zgrabiti Halefa. Ja sam meutim jednoga udario svojim lovakim udarcem po glavi tako da je pao
onesvijeten, a drugoga zgrabio za vrat, da je stao krkljati. Izvukao sam mu no i pitolju iz pojasa,
bacio ih u vodu a onda ga tresnuo o zemlju da je ostao leati. Halef mi do viknu:

Sidi, doi ovamo. Ti si obavio posao s onom dvojicom, ali ovaj tredi mi zadaje brige. Htio bi ustati.

Donesi remenje sa splavi pa demo ih svezati! odgovorih.

Dok sam ja drao Perzijanca, izvrio je Halef moj nalog i ubrzo su sva trojica bila vezana.

Sto demo sad? upita Halef. Je li bilo potrebno da ih veemo?

Jeste.

Ne bismo li uinili bolje da potraimo drugo logorite?

Zar mi kao pobjednici? Ni ne pada mi na panici:. Osim toga moramo spavati, a ja nemam ni
najmanje volje da tim ljud'ma rtvujem ma i samo pet mmuta svojega sna. Pogledajmo to imaju u
depovima.

Zar ti je do plijena, sidi?

Nije, ali tako demo moda doznati to je zapravo laj navodni ah-sade.

Za to sam imao i drugoga razloga, ali ga nisam rekao Hadiju, jer bi to uo otac mirodija" koji nije bio
onesvijeten.

Pretraili smo najprije njega, ali nismo nali nita osim novaca i ved prije spomenutog obrauna iz
kojega se nije dalo nita razabrati. Na prstima je imao nekoliko prstenova, a meu njima je jedan
zlatni s osmerokutnom ploicom s arapskim slovima. U prvi ga as nisam ni zapazio. Kod njegovih
drugova nismo nali nita, sve dok na kraju nisam pogledao njihove prste. Imali su jednako prstenje,
samo to je njihovo bilo srebrno. Skinuo sam im prstenje s prstiju i donio ga do vatre da proitam
napis na njemu. Vidio sam slovo sa" spojeno sa slovom ,,lam" iznad kojih je stajao znak
udvostruenja. To je davalo rije sil, to znai sjena.

Sad sam bio uvjeren da -sam naao ono to sam traio. To su prstenovi nesumnjivo bili znaci
raspoznavanja, dokaz za lanstvo nekog tajnog bratstva. Morao sam imati sva tri prstena, ali
Perzijanci nisu smjeli znati da du ih zadrati. Podigao sam dakle, a da to otac mirodija" nije ni opazio,
tri kamenida s tla i uzeo ih u ruku, a zatim glasno rekao Halefu:
44
 Ovo su dva neobina prstena. Pogledat du je li im i tredi prsten slian.

Zatim sam skinuo i zlatni prsten s ruke Pedera-i-baharata. Morao sam to uiniti silom, jer se on
opirao. Povrno sam pogledao prsten kao> da ne namjeravam proitati rije na njemu, a onda sam
rekao Hadiju:

Dragi Halefe, ovo je arobnjako prstenje koje sigurno potjee jo iz doba Haruna ar Raida.
arobnjatvo je zabranjeno pa du tako stedi zasluge ako ta tri prstena bacim u vodu.

Uto Perzijanac ljutito vikne:

To je nae prstenje, a ne vae! Vi ste razbojnici! Ovamo s njima!

Uzalud ih trai odgovorih. Moja je dunost da vas sprijeim u arolijama koje vas vode u
propast. Ti prstenovi spadaju u vodu gdje ih nitko vie nede nadi. Pripazi! Jedan dva tri !

Kod svake od tih rijei bacio sam po jedan kamenid u vodu. Perzijanac ih je uo gdje su pali i bio je
uvjeren da je to prstenje, jer mi je podrugljivo rekao:

Nemoj misliti da si sebi tom kraom stekao neke zasluge. Takvih prstenova ima vie nego to
misli, pa demo ih mi ubrzo opet imati. S tobom demo obraunati. To ti se zaklinjem Alijem, najvedim
kalifom!

Dok sam ja neopazice stavljao prstenje u dep, odvrati mu Halef koji kao nekadanji pristalica suna nije
o Aliju imao ba osobito miljenje:

Suti mi o tom najvedem kalifu! Bio je delav, brada mu je izgledala kao gruda pamuka, trbuh mu je
visio do koljena, a bio je bezmjerni prodrljivac, najvedi na cijelome svijetu.

Neka Alah prokune tvoj opaki jezik! Padne li u moje ruke, ja du ti ga iupati iz ustiju.

U meuvremenu su se njegovi podreeni osvijestili, ali su ostali mirni. Da bismo bezbrino mogli
spavati, morali smo se osigurati od zarobljenika. Mi smo dakle tako vrsto vezali svakoga za jedan
grm da se nikako nisu mogli osloboditi. Njihovo oruje ponijeli smo sa sobom. Zatim smo legli zajedno
s naim konjima. Kad sam svom pastuhu rekao suru u uho Halef me upita:

Sidi, kad si bacio prstenje u vodu, neto si potajice spremio u dep. Sto je to bilo?

To su bila ona tri prstena. Nisam ih bacio.

Nisi? Pa ja sam uo kako su pali u vodu.

Bili su to kamenidi.

Alah! Cemu to zavaravanje?

Nisam to uinio zbog tebe, ved zbog Perzijanaca. Taj ovjek i njegovi pratioci pripadaju nekoj tajnoj
organizaciji. Prstenovi su vjerojatno znai lanstva. Tko zna koliko je rasprostranjena ta organizacija,
moda ak i itavom Perzijom. Mi odlazimo u tu zemlju. Razumije li me?

45
 Slutim to misli. Mi poznamo znakove toga bratstva pa bi nam to u danim prilikama moglo biti od
velike koristi.

Moda doemo u priliku da se moramo pomodu tih prstenova graditi da smo. silani.

Silani? Sto je to?

Tako se zovu lanovi te organizacije. Svaki pojedinac naziva se sil. Ta rije, sjena, ukazuje nam na
tajnu djelatnost koja je svakako nezakonita, jer se kloni danjega svjetla. Obini lanovi imaju srebrno
prstenje, a zapovjednici zlatno. Glava toga tajnog saveza naziva se emir-i-silan.

Sidi, ja sam doao na jednu pomisao! Da se ovdje ne radi o sekti babija?

Moda. Ne bih dodue mogao povjerovati da su babi i silani jedno isto, ali ipak nije nevjerojatno da
surauju. Zna li ti to su babi i to ele postidi?

Ne znam tano'. Ja sam samo uo da su ahovi neprijatelji i da ih ah neumoljivo progoni, ali zato,
to mi nije poznato. Moe li mi ti to redi, sidi?

Mogu. Tu je sektu osnovao mladi Ali Muhamed iz Siraza koji se nazvao Bab",1 jer je nauavao da
se putem njega moe stidi bogu. Njegovi pristalice vjeruju da Bab stoji vie od Muhameda. Vjeruju
nadalje da na svijetu uopde ne postoji zlo, pa prema tome ne postoje ni grijesi. Babi zabranjuju
enama da se pokrivaju feredom, a svakom mukarcu doputaju samo jednu enu, to se protivi
nauci sune i ije. Graansku vlast su uinili svojom neprijateljicom time to ele imati devetnaest
vrhovnih svedenika koji treba da stoje iznad vladara.

To ah nikada nede dopustiti.

Tako je! Nasir-ed-din poduzeo je protiv njih veoma stroge mjere koje su se izrodile u okrutne
progone kad je nekoliko babija pokualo da ubije aha. Svi oni za koje su vlasti otkrile da su. pristalice
te sekte i uhvatile ih, umrli su bolnom smrdu. Ostali su bili prisiljeni da se prividno odreknu svoje vjere
ili da pobjegnu iz zemlje. Ipak ta sekta broji potajice mnogo tisuda pristalica koji su veoma vrsto
meusobno povezani, uzajamno se pomau, pa su spremni na svaku rtvu a ne prezaju ni od zloina.-
Ljudi koji ne vjeruju da postoji grijeh ne poznaju ni pojam zloina.

1 vrata

Upravo takav mi izgleda onaj Perzijanac kojega sam udario biem.

I meni. Uvjeren sam da de nam taj ovjek nanijeti jo velikih neprilika ako nam se putevi opet
ukrste.

Misli li da bi bilo bolje da ga nisam udario?

O tome nedemo sad razmiljati. To je ved uinjeno pa se vie ne da izmijeniti. Ipak te molim da me
naredni put najprije upita za doputenje prije nego to se lati bia.

46
 Sidi, to nije mogude. Sto bi svi oni koje elim oplesti korbaem pomislili o meni kad bih, najprije
zamolio tebe da to smijem uiniti. Povrijedio bih ono visoko potovanje to ga svi ljudi moraju
iskazivati meni, glasovitom Hadi Halefu Omaru.

Ne treba me pitati tako da te svi uju. Dovoljno je da me. pogleda, a ja du ti odgovoriti

pogledom.

Hode li ti razumjeti taj pogled? Ne znam da li se pogled koji znai batine dade tako razlikovati od
ostalih pogleda.

Ja du ga ved razlikovati, moe se u to pouzdati.

Reci mi onda: hode li zadrati sva tri prstena?

Nedu. Jednoga du dati tebi, ali ga smije staviti na prst tek kad odemo od tih Perzijanaca, jer oni ne
smiju znati da jo imamo njihovo prstenje.

Zadovoljan sam. Hvala Alahu to si doao po mene! Moj je ivot u posljednje vrijeme tekao kao
gnijezdo puno kokojih jaja.

Neobine li usporedbe!

Nije ona nipoto neobina. Kao to je u takvom gnijezdu jedno jaje slino drugome, tako je u mom
ivotu svaki dan bio posve slian ostalima. e-znuo sam za djelima, ali nisam imao nikakve prilike da
ih izvedem, a kad bi mi se jednom i pruila prilika, nisam dobivao doputenje da je koristim.

Zar mora pitati za doputenje?

To dodue ne moram, ali ipak inim, jer je mir u pojedinom atoru isto toliko koristan kao i mir
meu narodima. Ili zar moda ti ne pita tvoju Emeh kad te kakva pustolovina eli odmamiti iz njezine
ljupke blizine?

U mojoj domovini ne postoji ono to ti naziva pustolovinom.

Onda treba poaliti stanovnike vaih oaza. Sad shvadam zato tako voli odlaziti u strane zemlje. To
je dobro i za mene, jer tek to smo krenuli na put, ved smo uhvatili tri ijita, osvojili tri prstena tajni i
podijelili dva udarca biem. U meni se opet probudila mukaraka snaga, hrabrost se prenula u mom
srcu, a mojii mi sni pokazuju pobjede to demo ih zajedno izvojevati.

To ti priutavam, dragi Halefe. Bududi da ovjek moe sanjati samo dok spava, a tebe toliko raduju
pobjede to ih postie u snu, onda ni sada ne moe uiniti nita pametnije nego da zaspi. Laku nod!

Zar ved? O sidi, ja bih volio jo malo razgovarati s tobom. Moja Hana...

... je najbolja od svih ena i eli da o njoj sanja: dakle spavaj! upadoh mu u rije.

A Kara Ben Halef ...

... najbolji je od svih sinova, pa de ti ga moda san takoer pokazati: dakle spavaj!

47
 Dobro, sluam te! Ti si postao pravi tiranin prema meni i prema sebi. Tvoja Emeh ...

... eli da svakog dana dobro spavam. Zato: laku nod!

Sidi, ja uopde nisam sporazuman s tobom, ali du te ipak posluati. Mogao bih ti jo mnogo toga
redi, ali kad ti ne eli drukije, onda ti velim samo jedno: laku nod.

Okrene se i nije odvie dugo potrajalo kad sam po njegovom pravilnom disanju uo da lei u naruju
onoga dobroga boanstva koje Beduini ne nazivaju 1 Morfej, ved Naum.

I ja sam mu ubrzo klonuo u naruje, a kad sam se ujutro izvinuo iz njega, bilo je ved svjetlo. Halef je
jo spavao, pa sam ga probudio. Odveli smo svoje konje na vodu i pogledali to rade nai zarobljenici.
Oni su se iz sve snage napeli da se oslobode, ali sve uzalud. Kakav li je samo pogled pruao otac
mirodija"! Oba mjesta po kojima ga je udario bi bila su jako natekla i pukla su. Sigurno je osjedao
estoke boli, pa moram priznati da mi se saalio. Uostalom kasnije, kad sam ga bolje upoznao, uvideo
sam da je to sauede bilo suvino. Oi su mu pocrvenjele, a glas mu je promuklo siktao kad me je
napao:

Odvei me, pasji sine! Mi moramo dalje. Bududi da sam utio na tu uvredu, Halef odgovori umjesto
mene:

- Ako tako govori s efendijom, ostavit demo vas vezane pa dete ostati ovdje dok ne umrete od ei.

Ta mi vam nismo nita uinili!

Ne budi smijean!

Ako vas opet sastanem, nedu ti se vie uiniti smijenim.

Ti nam prijeti? Dobro. Mi vas dakle nedemo odvezati.

Halef sjedne k meni i lati se zajutarka. Perzijanac odmah izmijeni ton. Izjavio je da de smatrati da se
nita nije dogodilo, samo neka ga odveemo, jer mora dalje. Prepustio sam Halefu da pregovara s
njim. Halef mu objavi to je odluio.

Ti si nam lagao i vrijeao nas. Zato smo ti pokazali da smo mi muevi koji to nedemo nekanjeno
dopustiti. Skinut demo ti remenje samo ako opozove uvrede.

Opozivam ih.

I ako nas zamoli za oprotenje.

Molim vas za oprotenje.

Lijepo! Mi demo te dakle odvezati, ali o tome kada demo to uiniti odluit de glasoviti efendija Kara
Ben Nemzi.

Ti si rekao da si eik, pa dakle mora ti o tome odluiti.

48
 Efendija je jo mnogo vedi eik od mene. On ima stotine konja, tisude deva, a u haremu mu upravo
vrve lijepe ene koje mu prireuju peenoga brava. Obrati se dakle njemu!

To je Perzijancu ipak bilo odvie. utio je.

Pourio sam se da dovrim zajutrak, a onda sam se pozabavio vatrenim orujem zarobljenika. Ispalio
sam njihove pitolje i puke, a onda njihove vredice s barutom bacio u vodu.

Jao! viknu Peder-i-baharat zato unitava jedini barut to ga jo imamo?

Ni sad mu nisam nita odgovorio. Morao je i sam shvatiti da sam to uinio iz opreza. Morao sam tim
ljudima oduzeti mogudnost da pucaju na nas, jer inae ne bismo bili pred njima sigurni im ih pustimo
na slobodu. Kad sam se tako pobrinuo za nas, odveli smo konje na splav, i ja sam ostao na splavi, dok
sam Halefa pozvao da oslobodi Aftaba. Bio je to onaj ovjek iji sam no i iju pitolju bacio u vodu.
Mali mu je Hadi priao i rekao:

Cuo si da te trebam odvezati. Zapravo nisi toga vrijedan, ali ja du biti milostiv pa du ti vratiti
slobodu. Moe osloboditi svoje divne drugove, ali ne prije nego to mi odemo, inae de dobiti tane.
Jesi, li me uo?

Jesam izjavi Aftab.

I bude li se tvoj gospodar, ili to ti ved jeste, poalio to mu ugodna osjetljivost njegova lica ushi-
duje srce vie nego obino, onda mu ti oba karavanska puta to sam ih ja ucrtao u njegove plemenite
obraze, natari solju i paprom. To de udvostruiti njegovu nasladu i pojaati blaene osjedaje njegova
ivota.

Peder-i-baharat koji je uo te rijei poeka dok Halef nije doao k meni na splav, a onda nam bijesno
doviknu:

Odlazite u pakao, vi ugavi pristalice arobnjatva, vi razbojnici i kradljivci prstenja! uvajte se da

nas opet ne sretnete! Onog dana kada vas moje oi drugi puta ugledaju bit de posljednji dan vaeg
ivota, jer de vam moje zrno otvoriti vrata iza kojih postoji samo jedan put, a taj vodi dolje u pakao
gdje dete te udarce biem platiti vjenim prokletstvom.

Nisam mu odgovorio, ali Halef, uvijek spreman na razgovor, odvrati mu:

Ti nas opominje da se uvamo ponovnog susreta, ali ja se tome radujem, jer sam izmjerio stepu
tvojega lica punu enje i pri tome ustanovio da njoj ima mjesta jo za nekoliko takvih devinih staza.
im Alah tvoj put ponovo donese pred nae oi, nedu propustiti da ti pomodu nekoliko novih udaraca
dozo-vem u sjedanje blaenstvo ove posljednje nodi. Dotle nas se kadto sjedaj, jer smo tvoji
najvjerniji prijatelji i jer demo se uvijek rado sjedati Kasima-mirza, uzvienog ahsade.

Dok je to govorio, ja sam odrijeio splav. Otisnu-smo se od obale i zaveslasmo u Tigris, ija ju je struja
zanijela niz rijeku. Za sobom smo sve do izlaza iz zaljeva uli gromka Perzijaneva prokletstva. Za
danas je njegov bijes bio nemodan, ali kasnije smo se u sluaju susreta s njime morali pomno uvati.
Kad sam to spomenuo Halefu, upita;

49
 Ti smatra mogudnim da ih opet sretnemo?

Smatram ak i vrlo vjerojatnim, jer ti ljudi ele u Bagdad.

Oni de onamo dodi nakon nas.

Nede. Njihova splav je manja od nae, a osim toga oni imaju est ruku za veslanje, dakle dvije ruke
vie od nas. Moemo oekivati da de nas ved danas pretedi.

To zaista nije ba odvie dobro za nas, jer ako nas preteknu, mogu u Bagdadu poekati i vidjeti nas
gdje dolazimo a da mi to ne opazimo. Budu li onda poli za nama, past demo im u ruke.

Vidi dakle da moramo biti veoma oprezni, ali ne samo u Bagdadu nego ved i prije, jer sam uvjeren
da de nas oni ved i danas promatrati. Pri tome se ne radi samo o nama ved i o naim konjima.

Ti misli da bi se ti ljudi htjeli domodi i naih konja?

Sam si vidio, Halefe, kako je taj takozvani Kasim-mirza bio njima oduevljen. Dok ih njihova
osvetoljubivost tjera da se pozabave nama, njihova ih pohlepa privlai pastusima. Uzmognu li se
nama osvetiti, a pri tome ugrabiti tako dragocjene konje, dobili su dvostruku igru. Putem mogu taj
plan provesti mnogo lake nego u Bagdadu, tako da danas imamo vie povoda da budemo oprezni
nego sutra.

Misli li da demo sutra stidi u Bagdad?

Sutra oko podne, ako nas ne zadri neka nepredviena zapreka. Danas demo prodi kraj' vie
nastanjenih mjesta nego dosad. To je znak da se prib-liujemo kalifovom gradu.

Dogodilo se ono to sam nasludivao. Tik prije podneva gotovo smo stigli do sela Simdije, kad
ugledasmo za sobom Perzijance. Njihova je splav plovila bre od nae. Otac mirodija" sjedio je na
rubu splavi i marljivo zamakao ruke u valove da vodom rashladi lice koje ga je peklo. etvrt sata
kasnije proli su kraj nas. On ustane, isprui obje ake prema nama i vikne:

Da nam niste oduzeli barut, sad biste izgubili glave! Sve ako nam danas i umaknete, kunem se Ha-
sanom i Huseinom da ponor prokletstva ostaje za vas otvoren.

Halef nije mogao odoljeti da uti na tu kletvu, ved im dovikne:

Mi se smijemo tvojim rijeima. Sve kad biste imali i tisudu centi baruta, mi vas se ipak ne bismo
bojali. Umilja li moda sebi da samo vi umijete pucati? I mi imamo puke!

Zar je ikad postojao neki aur ili prokleti pustinjski Beduin koji je umio pucati i pogoditi?
podrugljivo viknu Perzijanac. Ubrzo de vai sinovi i vae kderke biti siroad, a vae ene udovice.
Neka Alah prokune i vas i njih!

Da Hana postane udovicom, a Kara Ben Halef siroetom bez oca i da oboje prokune Alah, to je tako
silno razgnjevilo maloga Halefa da je do kraja napeo svoj glas kako bi nadmaio prijetnju svoga
neprijatelja:

50
 Suti! Ti govori gubicom gluposti i jezikom nerazbora. Ako planu nae puke onda de svi vai oevi,
preci i djedovi postati siroad a sva vaa djeca, vai unuci i unuci vaih potomaka postat de udovice.
Vai prijatelji de umrijeti, vai roaci i znanci propasti, vai gradovi i sela izumrijeti, a cio Fars1 postat
de bojite na kojem de samo lutati udovice i siroad da oplakuju pobijeene i da tuguju za poginulim.
U koritima rijeka tedi de vaa krv u more, a vjetrovi de due istjerane iz tijela nagoniti zrakom kao
prainu. Vi ste nemodni...

Ovdje se malian prekine, okrene se k meni i doda obinim glasom kao da ali:

teta, sidi, da me vie ne mogu uti. Na alost su ved daleko.

1 Perzija

Onda zatvori usta i budi miran!

Miran? Zar moda nisam smio nita redi? Zamisli samo da su me oni htjeli uiniti preminulim
suprugom moje udovice i poginulim ocem- moga siroeta! To nisam smio dopustiti! Ti zna da se ne
bojim smrti, ali ne mogu podnijeti elju da bi se mojom smrdu Hana, najdivnija ena svih zemalja,
izuzevi tvoju Emeh, pretvorila u tunu udovicu.

Kad se Halef ponovo latio vesla, jo je dugo neto brundao: oluja koju su u njemu uzvitlale udovice i
siroad vrlo se polako stiavala.

U KOLIBI OD TRSTIKE

Proli smo kraj Sinije i vidjeli da Perzijanci nisu ovdje pristali, a ni u Sadiji. Kad smo popodne stigli u
Mansuriju, stajao je na obali neki ovjek sa enom. Ved su nam izdaleka domahivali da se zaustavimo.

Sidi, ti bi ljudi eljeli da ih povezemo ree Halef. Kako mogu traiti od nas da jo toliki teret
natovarimo na na ved i onako teko opteredeni kelek.

Ne pretvaraj se! odgovorih mu. Tvoje dobro srce je. odmah odluilo da ih poveze sa sobom.
Poznam te.

Da, sidi, ti dobro pozna svog Halefa. Ljudima koji su tako siromani da nemaju ni kozjih mjeina za
kelek ne smijemo odbiti takvu molbu. Sigurno putuju u Bagdad. Mukarac bi mogao onamo stidi
pjeice, ali od njenih enskih nogu ne moemo zahtijevati takav napor. Hodemo li pristati uz obalu?

Hodemo odgovorih, premda sam u pogledu njenih enskih nogu iz ovih krajeva bio drugoga
miljenja.

Kad smo se pribliili obali, putajudi da nas voda polako nosi, zausmo da smo pravo naslutili. Taj nas
je ovjek zamolio da povezemo njega i njegovu enu Rekao je da nam za to dodue ne moe nita
platiti, ali da de nam biti iskreno zahvalan.

Pred jedan se.sat ovuda provezla splav s tri mukarca doda zatim. Doviknuli smo im nau
molbu, ali oni nam odgovorie da smo prokleti suniti i zaveslae dalje. Neka Alah uniti te otpale
pristalice krivoga nauka!
51
Kad je na kelek dodirnuo obalu, mukarac i ena prijeoe na njega a mi se vratismo u sredinu rijeke.
Njene" noge te ene bile su vede od mukarevih nogu, to se uostalom moe esto opaziti kod
Beduina koji su se negdje stalno naselili, jer mukarci gotovo sve puteve prevaljuju na konju. Taj par
nije imao sa sobom nita osim neto malo hrane umotane u staru krpu. Mukarac nije imao oruja.
Na prvi pogled nisu izazivali lo dojam, a bili su tako skromni da su sjeli straga na rub splavi. Bududi da
sam ja tamo u blizini upravljao kormilom, mogao sam ih neupadljivo promotriti. Iznenadih se opazivi
da ovjek nosi na prstu srebrni prsten kakva sam ja dva kraj onog zlatnoga imao u depu. Sad sam
odmah znao na emu sam.

im mi je tok rijeke dopustio da napustim kormilo, preao sam Halefu na prednji dio splavi i tiho 'ga
upitao:

Kako ti se sviaju ti ljudi?

Da me oni ne bi razumjeli, rekao sam mu to arapskim jezikom kojim govore Hogreb-Beduini, a Halef
ga je, bududi da je potjecao iz toga kraja, izvrsno govorio. On mi odvrati istim narjejem:

To su siromani ljudi do kojih nam ne moe biti stalo, osim to smo ih poveli sa sobom. Zato me
to pita jezikom moje domovine, sidi?

Da me oni ne razumiju. To dvoje ljudi ne mogu nam nipoto biti tako ravnoduni kao to ti misli.
Oni smjeraju protiv nas neko zlo.

Alah zaista? Zato zlo?

Nemoj se ogledavati. Oni ne smiju opaziti da govorimo o njima, jer namjeravaju da nas izrue
Perzijancima.

Maalah! Ima li razloga da to povjeruje?

Mukarac ima na prstu prsten silana.

Da nije to kakav drugi prsten?

Nije. Ba je dobro da to prstenje nosim jo u depu i da ti nisam dao zatraeni prsten. Ti bi ga

vjerojatno stavio na prst pa bi time bilo odano da prstenje nisam bacio u vodu. Mi uopde zasad
nedemo nositi to prstenje.

Jesi li uvjeren da su oni razgovarali s Perzi-jancima?

Jesam. Otac mirodija" zauzima neki vii poloaj. On vjerojatno pozna sve lanove sila u krajevima
u kojima ima posla.

Mislio sam da silana ima samo u Perziji.

Ja nisam. Podsjedam te na nae jueranje na-sludivanje da silani moda stoje u nekoj vezi s babi-
jima. Kad je ah zbog pokuaja atentata poeo da ih tako bezobzirno progoni, tisude su babija
pobjegle pred njima pod mirzom Jahjom u Irak Arabi, gdje su svoj glavni stan premjestili u Bagdad.

52
Otada ih ovdje svakako ima jo mnogo iako se javno ne priznaju kao pristae babija. Ako je istina da
izmeu babija i silana postoji neka veza, onda se ne trebamo uditi da smo danas sreli ovdanjeg sila.
Perzijanac gaj pozna, pa se iskrcao u Mansuriji i dao mu nalog koji se odnosi na nas.

Kakav bi to nalog mogao biti?

To demo doznati. Za nas je vrlo vano da je Peder-i-baharat uinio pogreku bez koje bismo
vjerojatno naletjeli u postavljenu stupicu. Morao je redi tome ovjeku da ne smije dopustiti da
opazim njegov prsten, jer ja to prstenje smatram arobnim.

To je tano, sidi. Poto je to zaboravio, mi smo opomenuti pa demo se uvati da uletimo u stupicu
koju nam pripremaju.

Naprotiv, opreznost mi nalae da se gradim kao da su me zavarali. Znademo li gdje se nalazi

neprijatelj i gdje de nas napasti, onda smo ved upola pobijedili. Ako mu se uklonimo i odemo u
Bagdad, onda ne znamo gdje nas i kako nas eka opasnost. Ona nas ondje moe zatedi posve
nepripravne, ali ovdje demo tano znati na emu smo.

Kako de to doznati?

To de mi redi taj sil ili njegova ena, iako to ne namjeravaju redi. Redi de mi ved danas, jer sam
uvjeren da de napadaj na nas biti izvren prije nego to stignemo u Bagdad. Nasludujem da de nam ti
ljudi savjetovati gdje da nodas prenodimo, ime nas ele izruiti Perzijancima. Moramo se graditi da
smo prijazni i bezazleni da oni ne naslute kako sumnjamo na njih.

Sad sam otiao natrag na stranji dio splavi i zapoeo razgovor s to dvoje ljudi pravedi se u njemu to
bezazlenijim. Uspjelo mi je da ih zavaram i da kadto uhvatim koji njihov pogled kojim kao da su
jedno drugome kazivali da se njihova namjera dobro odvija.

Proli smo jo kroz Dokalu i drugih nekoliko sela sve dok nismo stigli na krivinu rijeke iza Jehultija.
Tada doviknuh Halefu:

Pripazi ima li tu kakvo mjesto prikladno za nodenje! Za pola sata zapast de sunce.

Sad se dogodilo upravo ono to sam oekivao: tek to sam to izrekao javi se ovjek iz Mansurija:

ujem da kanite pronadi mjesto prikladno za spavanje. Ja poznam jedno takvo mjesto, efendijo, jer
esto putujem u Bagdad, pa uvijek nodu ostajem upravo ondje.

A gdje to? - upitah ga.

Na desnoj obali, nedaleko odavde.

Kakvo je to mjesto?

To je hus el kasab fersi1 u kojoj ima mjesta za desetoricu ljudi. Zidovi su vrsti protiv kie i opake
magle. U kolibi nema gamadi pa se pod njezinim krovom spava kao pod Alahovom zatitom, a slatki
sni mame svakoga koji proe kroz gostoljubivo otvorena vrata.

53
Kako je to samo zamamno zvualo! Taj je ovjek postao pravim pjesnikom da nam tu stupicu prikae
to zamamnijom. Gradio sam se kao da to nisam zapazio pa odgovorih:

Ima li u blizini grmlja?

Koliko god hode. Ne moramo pustiti vatru da se do jutra ugasi, jer ovdje vlada obiaj da svatko
tko prenodi u kolibi, ujutro, prije nego to ode, sabere nekoliko sveanj a drva i aa za one koji dou
za njim. Rijeka ti daje vodu za pide. Ima dakle svega to je potrebno da vam boravak u kolibi bude
ugodan.

1 koliba od trstike

Lijepo. Mi demo dakle prenoditi u toj kolibi. Reci nam samo kad moramo skrenuti onamo.

On dobaci svojoj eni zadovoljan pogled. Imali smo nadi ak i drvo za vatru! Nije mi bilo ni na kraj
pameti da povjerujem kako svatko tko je tamo prenodio na spomenuti nain skrbi za svoje
nasljednike. Perzijanci su se ved davno nalazili ondje. Da bi nas mogli promatrati, eljeli su da
zapalimo vatru, pa su se dakle potrudili da za nas saberu dovoljno goriva. Uostalom, bilo je mogude
da demo do kolibe stidi tek kad se spusti mrak. Onda bi za nas bilo odvie kasno da traimo drva, pa
su se zato oni radije pobrinuli da im vatra uini nae likove vidljivim.

Sil nas ubrzo pozove da skrenemo prema obali. as zatim ugledasmo kolibu, a on nam pokaza i
mjesto gdje smo se imali iskrcati. Nisam posluao taj poziv, ved upravih splav na drugo mjesto gdje na
obali nije bilo grmlja, pa smo ga dakle mogli dobro pregledati. Ako su se Perzijanci, koji su ovamo
stigli prije nas, ved nalazili u grmlju, mogli su nas jednostavno postrijeljati. Ja sam im dodue oduzeo
barut, ali se razumijevalo samo po sebi da su se u Mansuriji pobrinuli za to da nadoknade taj gubitak.

Zato nisi pristao nie dolje kod kolibe? upita me sil. Ja sam ti pokazao mjesto koje je mnogo
prikladnije od ovoga.

Zbog konja odgovorih. Oni su od jutra dosad morali stajati pa treba da se sada malo pokrenu.
Mi demo sad malo jahati. Dotle ti sa tvojom enom poi u kolibu. Mi demo dodi za vama prije nego
to se smrai.

Izvukosmo konje na obalu i uzjahasmo. U galopu jurnusmo iza pruge trstike i grmlja koja je rasla uz
rijeku, prema kolibi udaljenoj pedesetak koraka od vode.

Zato si ovamo pojahao na konju a nisi doao na splavi? upita me Halef.

Da ovamo stignem prije toga ovjeka i njegove ene izjavih mu. Traim tragove Perzijanaca.

Bilo je dovoljno da jednom pojaem oko kolibe i odmah sam ugledao tragove. Ta tri ovjeka zadojena
mrnjom iskrcala su se ovdje, sabrala est velikih

svenjeva drva i trstike pa se onda udaljila na svojoj splavi. To su mogli uiniti samo niz rijeku pa sam
tako znao u kojem su se smjeru sakrili. Vrlo vjerojatno . nisu bili daleko odavde, a isto se tako sigurno
dalo pretpostaviti da su odabrali takvo mjesto na obali s kojega su mogli opaziti na dolazak. Ono
mora da je virilo u rijeku, a kad sam uzeo u obzir doseg ljudskoga oka, onda mi nije bilo teko da bar
54
otprilike odredim gdje se to mjesto moglo nalaziti. Sva njihova panja bila je usmjerena uz rijeku pa
sam dakle morao, ako sam ih htio pronadi a da me ne opaze, sidi na obalu nizvodno od njihovoga
skrovita.

Kad sam to objasnio Hadi Halefu, odjahasmo u polukrugu do rijeke. Ondje sjahasmo, ostavismo
konje i probismo se kroz grmlje do vode. Tu smo ugledali jeziac kopna koji se nastavljao s obale i iza
kojega je, sakrivena pred pogledom iz kolibe, a sad okrenuta prema nama, bila svezana splav
Perzijanaca. Oni sami leali su nedaleko odande na rubu aa i. inilo se, zakljuujudi bar po njihovim
pokretima, da vode ivahan razgovor.

Sidi, tvoja je otroumnost tano pogodila dobaci Halef. Ti se ljudi nalaze upravo ondje gdje si
nasludivao. Najradije bih otiao tamo da se jezikom svojega bia porazgovorim s njima.

Zato ne postoji sada nikakav razlog odgovorih. Ako tako eli govoriti s njima, onda bismo
najprije morali dokazati da kane neprijateljski nastupiti prema nama, a takvih dokaza jo nemamo.

Imamo ih. Mi znamo da su nagovorili onog mukarca i onu enu da nas izrue u njihove ruke.

To je zasad samo nasludivanje. Najprije trebamo sigurnost, a te du se domodi im se posve smrai.

Ti dakle kani te lopove prislukivati kao to si ih i sinod prislukivao?

Kanim.

Nede li se silu initi udnim ako ode bez valjana razloga?

To bi zaista moglo izazvati njegovo nepovjerenje, pa se moramo pobrinuti za izgovor. Taj de ovjek
najprije moliti mogreb, a zatim au. Pri ai du otidi. Ako te onda on na kraju molitve upita zato sam
otiao, redi de mu da ja kao krdanin ne mogu biti prisutan kad netko zaziva Alaha. To je razlog kome
on ne moe prigovoriti.

Ima pravo, sidi. A to ako Perzijanci dou u kolibu dok ih ti trai? to da onda inim?

Do toga nede dodi. Moemo pretpostaviti da de ti ljudi napustiti svoje skrovite tek kad ih potrai
njihov saveznik da im podnese izvjetaj. Dokle god on nije bio kod njih, mi demo biti pred njima
sigurni. Sad se pak moramo vratiti, jer de inae pasti nod prije nego to stignemo do kolibe.

Vratili smo se k svojim konjima i u luku pojahali natrag do kolibe. Bududi da smo onamo stigli iz posve
drugoga smjera, nije silu ni palo na um da smo bili na rijeci.

Stijene kolibe sastojale su se od aa i ilovae. Bile su gotovo pola metra debele, ali su, kako sam
opazio, na jednome mjestu bile otedene pa se izvana moglo zaviriti u kolibu. Ulaz je bio zastrt
starom rogoinom. Na krovu je postojala rupa kuda je mogao izadi dim. Unutranjost kolibe je bila
tako jvelika kao to je to rekao sil, ali je bila prljava. Odrekao sam se slatkih snova koji su nas prema
njegovom izrazu ovdje oekivali, jer se samo po sebi razumjelo da nedemo spavati u toj prljavoj staji,
ved pod vedrim nebom. To mu uostalom nisam smio jo redi, ved sam morao prihvatiti sve prijedloge
toga ovjeka koji se gradio da se veoma skrbi za nau udobnost.

55
U jednom je kutu naslagao' drva kojima smo kasnije imali hraniti vatru. Uklonio je i najgoru prljav-
tinu da nam omogudi da bar donekle ugodno leimo. Ukratko, radio je sve to je u danim prilikama
bilo mogude da stekne nae povjerenje i nae priznanje.

Bili smo prijazni prema njemu i njegovoj eni pa smo ostatke naih zaliha hrane podijelili s njima. Kad
smo pojeli, dolo je vrijeme za au i on se pripremi za molitvu. U tom asu prooh kraj njega
udaljujudi se od rijeke, prividno dalje na suho. Kad me vie nije mogao uti, skrenuh s toga smjera
natrag prema rijeci, ali ne posve do nje, jer je ipak bilo mogude da su Perzijanci postali nestrpljivi i da
su prili blie.

Pokuao sam tano upamtiti udaljenost i oblike obale pa ipak mi nije bilo lako da se tako dobro
snaem da bih stigao do rijeke upravo ondje gdje se nalazio onaj jeziac kopna. as mi se inilo da se
prerao premali razmak, a as opet preveliki. Potrajalo je d< -kle neko vrijeme prije nego to sam
razabrao da se moj cilj nalazi preda mnom. Najprije sam se razljutio zbog toga lutanja, ali sam ubrzo
uvidio da mi je to zaobilaenje ak -bilo korisno.

Bio sam se naime upravo sagnuo da se provuem kroz grmlje kad za sobom zauh nagle korake. Brzo
se avukoh u gutaru i tek to sam to uinio, kad naie sil, zastane neposredno ispred mene i pljesnu
rukama. Poto je nekoliko puta ponovio taj znak, odjeknu s vode glasno pitanje:

-> Min haida - tko je tu?

To sam ja, Safi - javi se ovjek.

Doi ovamo, ravno!

Safi se probijao tako glasno kroz grmlje da sam mogao podi za njim a da me nitko ne uje. Perzijanci
su skoili na noge. Safi je stajao pred njima, a ja sam posve blizu leao na zemlji.

Oekivali smo te tek kasnije ree Peder-i-baharat. Zar je neto polo krivim putem kada ti
tako rano dolazi?

Nije odgovori Safi. Doao sam ved sada, jer mi se pruila povoljna prilika. Taj je aur naime
izaao u nod da se pomoli. On se aca da svoje molitve obavlja u prisutnosti pravoga vjernika.

Otiao je u nod? A kamo? Da nije moda poao ovamo?

Ne, nije. Krenuo je na protivnu stranu. Taj evropski pas je najgluplji ovjek kojega sam u ivotu
vidio. U mene ima neogranieno povjerenje.

Je li odmah bio spreman da vas poveze sa sobom?

Jeste, odmah.

To moemo zahvaliti samo mojoj mudrosti, jer sam ti zapovjedio da sa sobom povede svoju enu.
Nije on tako glup kao to ti misli, ali je prisutnost tvoje ene probudila njegovo povjerenje, jer se kod
pothvata kao to je na ena inae ostavlja kod kude. Je li ti bilo teko da ga namami u kolibu?

56
 Nipoto. Odmah je primio taj prijedlog. Bolje mjesto nisi uopde mogao odabrati pa se divim tvojoj
otroumr~sti kojom si izraunao da demo predvee stidi upravo donde.

Tome se ne treba uditi, jer voa silana mora biti spretan. Gdje su konji?

Sada pasu u blizini kolibe. Hodete li najprije odvesti konje?

Nedemo. Kad se domognemo tih ljudi, drijepci de ionako postati nae vlasnitvo. Ja bi s ta dva psa
brzo svrio i jednostavno ih ustrijelio, ali to ne bi bila dovoljna kazna za one boli to mi ih je onaj
patuljak nanio. Bievat demo ih njihovim vlastitim biem sve dok im na tijelu ne ostane ni jedno
mjesto na kojemu nije puknula koa kao te dvije .brazgotine koje peku kao paklena vatra. Zato ih
moramo ive uhvatiti i tek kada ih izlemamo na smrt, dokrajit demo im ivot s dva taneta. Kako
demo doznati spavaju li ili ne spavaju?

Ja du dodi po vas.

Ne, to ne smije. Ode li, mogli bi se oni probuditi i neto posumnjati.

Onda du poslati svoju enu.

Ni to nije mogude, jer ona spava na otvorenom i ne zna jesu li stranci jo budni iil nisu. Moramo
ugovoriti pouzdani znak.

Nema pouzdanijeg znaka od vatre. Dok vatra gori, njih su dvojica budna. Kad se ugasi, oni su
zaspali.

Ima pravo. Odaberimo dakle taj znak. Moramo ih napasti u tami. Pri tom moramo znati gdje de
leati.

To ja ved sada znam. Desno odostraga gori vatra. U blizini vatre priredio sam im leaj. Ja du ekati
na vas nasuprot ulazu i bit du budan dok doete. Morate se pognuti i u kolibu uuljati jedan za
drugim. Ja du vas uhvatiti za ruke i odvesti vas onamo gdje oni lee. to de s njima dalje biti to se
mene ne tie.

Tvoji mi se prijedlozi sviaju i prihvadam ili. Kad sad ode, mi demo poekati dva sata, a onda otidi

u blizinu kolibe. im se u njoj smrai, mi demo se uuljati u nju. Treba li nam jo togod redi?

Ne trebam.

Onda se sad vrati, jer bi tvoja duga odsutnost mogla udariti u oi. Nagradu koju sam ti obedao,
dobit de...

Vie nisam uo, jer sam smatrao potrebnim da se sad povuem, pri emu me je pomogao um to ga
je podizao Safi, probijajudi se kroz granje. Tako sam dobio vremena da se tiho oduljam a kad me vie
nije mogao uti, brzo otrah do kolibe, ali u luku, tako da sam onamo stigao s druge strane. To je bilo
dobro jer je ena stajala ondje. Sigurno je morala paziti da kae Safiju iz kojega sam smjera stigao.

57
U kolibi je gorjela vatra i za njom sjedio Halef. Uao sam, a ena za mnom. Gradedi se da uopde ne
primjedujem da nema njezinoga mua, sjedoh k Halefu i povedoh razgovor s njime. Sad je doao i sil
pa sjeo kraj svoje ene. Nakon otprilike pola sata ustalo je oboje i Safi mi ree:

Efendijo, hode li mi dopustiti da spavam ovdje u kolibi kraj vas? Kadto mi udove trese da
ilmafasil,1 pri emu mi kodi magla s rijeke.

Moete oboje ostati odgovorih.

O ne! Ti zna da se ena ne moe nalaziti ondje gdje spavaju mukarci. Ja du joj urediti harem vani
u grmlju gdje moe mirovati do jutra.

Da, uini to! Ja du vam pokazati mjesto koje je najprikladnije kao harem za nju. Doite! Neka doe
i Hadi Halef!

Safi me zaueno pogleda, ali poe za nama ne rekavi ni rijei. I Halef je ostao nijem, ali mu oi
lukavo bljesnue, to mi je pokazalo kako on shvada da ja za svoj postupak imam temeljita razloga.
Kad smo prolazili kraj konja, skinuh Asilu laso s vrata. Halef je odmah pogodio to kanim time postidi
pa je poao kao posljednji iza njih dvoje, dok sam ja koraao na elu. Nadzirao ih je. Bududi da sam se
sve vie udaljivao od kolibe i nisam zastao, upita me ovjek:

Kamo nas to vodi, efendijo? Zar se harem nede nalaziti u naoj blizini?

1 reumatizam

On de ti se nalaziti mnogo blie nego to misli

odgovorio sam. Mi idemo k naoj splavi.

To je predaleko, efendijo.

Pusti me samo da radim kako najbolje mislim. Bit dete zadovoljni sa mnom. Ja radim samo za vae
dobro.

Ukoliko?

Vi se nalazite u velikoj opasnosti, a ja bih htio da vas sauvam od nje.

Alah akbar! Kakvu opasnost to misli? Nemam ni pojma da bi nas ovdje u tom sigurnom kraju
mogla zadesiti kakva nezgoda.

Upravo to to nemate ni pojma o njoj udvostruuje opasnost za vas.

Onda mi reci kakva je to opasnost. Hodemo li se odmah vratiti u kolibu?

Sigurno, samo to se nedemo tako brzo vratiti kako ti misli. Samo doi. Idi za mnom.

Safi je dodue nekoliko puta pokuao zastati, ali Halef mu je hodao tako tik za petama da je morao
dalje. Tako smo stigli do splavi. Skoio sam na nju i pozvao njih dvoje da pou za mnom. Najradije bi
se opvli, ali se nisu usudili. Kad su se onda zajedno s Halef om uspeli na splav, ja im rekoh:
58
 Sjedite! Moram vam neto Vano saopditi. Posluali su me a ja nastavih: Doveo sam vas
ovamo da vam spasim ivot. Da ste ostali u kolibi ili u blizini kolibe, morali biste prijedi preko mosta
smrti.

Maalah! Kako moe tako neto redi? Tko bi nam se zaprijetio smrdu?

Tri perzijska lopova koji se nedaleko od kolibe nalaze u grmlju i koji nas ele napasti za neto vie
od jednog sata.

Alah!

. Sil nije od straha uspio nita izredi osim te jedne rijei. Ja sam nastavio:

Da, ti nas Perzijanci ele napasti pa nas najprije izbievati do smrti, a onda ustrijeliti. Zar bi ti tako
neto smatrao mogudim?

Ne ne ne stane me Safi mucajudi uvjeravati. Ja to ni sada ne drim mogudim.

To ini zato jer nema pojma kakvih sve nesavjesnih ljudi ima. Ta se tri Perzijanca ele, kad se
naa vatra ugasi, uuljati u nau kolibu da nas ubiju.

To to to ja ne mogu zamisliti, efendijo.

To nije ni potrebno, jer ako ti to sebi ne moe zamisliti, ja mogu. Tako, na primjer zamiljam da ti
ubojice imaju vodia koji ih eli dovesti do naeg logora.

Sad sil nije uspio vie izredi ni rijei. Nastavio sam:

Taj me podli izdajica smatra najglupljim ovjekom kojega je ikada vidio u ivotu. Zar me i ti moda
smatra tako' glupim?

Ja...? O efendijo, kakva li pitanja! Uopde ne znam. to da ti kaem. Tko tebe smatra glupim, taj . . .
... taj...

Taj je i sam neizrecivo glup, zar ne? A ipak je taj ovjek umiljao sebi da du dopustiti da me on
zavara! On je sa svojom enom doao na nau splav da nas domami ovamo. Premda sam ga smjesta
prozreo, on je vjerovao da uiva moje puno povjerenje. Zamolio me je da pristanem kod kolibe, ali ja
to nisam uinio, ved sam upravio splav na ovo mjesto. Ved u tom asu morao je pomisliti da se
prevario s obzirom na moje povjerenje prema njemu. Nije li tako?

Jeste, efendijo... jeste!

On je nakon ae otiao Perzijancima da se s njima dogovori kada de nas i kako de nas oni napasti.
Ne udi li se da ja to potanko znam?

Efendijo, ja ja ja sam jo toliko prestraen da upravo ne umijem govoriti.

Zar ne moe zamisliti zato sam sa svojom splavi pristao tako daleko od kolibe?

Ne mogu.
59
 Onda du ti ja to redi. Ova je splav odreena da toga izdajicu i njegovu enu tako dugo zadri dok ja
svrim s ubojicama. Ja du njih dvoje ovdje tako vezati da moraju kod najmanjeg pokuaja da se
oslobode pasti u vodu i utopiti se.

O Alahu! Ti govori o ubojicama i o jednoj izdajici. Kad bih bar znao teo tko?

Tko je taj izdajica? Ti laljive tano zna da mislim upravo tebe! A sad uj to du ti redi! Pogledaj
ovaj no u mojoj ruci, a vidi da je i Hadi Halef izvukao svoj no. ivot za ivot, krv za krv! To je zakon
pustinje. Ja du ipak biti milosrdan prema vama. Vidim da si kukavica, a enu uopde ne raunam. Ako
me posluate, nede vam se nita desiti pa ste sutra ujutro slobodni. Oprete li se, osjetit dete nae
otrice! Ustajte!

Ton kojim sam izgovorio tu zapovijed bio je tako otar da je Safi brzo ustao, a ena se povela za
njegovim primjerom. Ona dosad nije rekla nijedne rijei, pa se ni kasnije nije javila.

Postavite se lea uz lea i spustite ruke! Opet su me posluali. Halef ih vrsto gurne jedno

uz drugo i ree:

Ostanite tako stajati i nemojte se ni maknuti, jer du vam inae zabosti no u srca!

Halef poloi Safiju no na prsa, a kukavni izdajica zavapi:

Nemoj me ubosti! Rado demo te posluati! Razvio sam laso pa smo njime ovi]i mua i enu

odozgo do dolje tako vrsto da nisu mogli ni maknuti nogom ni rukom i da su sainjavali jedan
sveanj. Taj smo sveanj najprije poloili na splav, a onda ga uz rub splavi tako svezali .da su se mogli
okrerluti samo prema vodi. Ne ostanu li nepomini, past de u vodu i morat de se udaviti.

Sad ste nam sigurni rekoh im. Ostanete li leati mirno i posve tiho, mi demo vas kasnije
odvezati i pustiti na slobodu. Pozovete li pak u pomod, bacit demo vas u vodu!

Da, to demo svakako uiniti! potvrdi mali Hadi. Takve odvratne stvorove kao to ste vi
moramo utopiti pa neka ih poderu saratini,1 kako bi vae due, kad ih skuhamo, pocrvenjele od
sramote.

Bit demo posve tiho! uvjeravao me Safi.

To vam i savjetujem, jer ako me ne posluate, nede za vas biti milosti! Zahvali Alahu to sada za-

1 rakovi

jedno s drugaricom svojih dana i svoje zlode lei u najljepem haremu koji se za vas dade zamisliti.
Budite pametni i mudri pa uivajte u potpunoj utnji i udobnosti svoga sadanjega stana dok se mi
vratimo. Ustrajte vjerno jedno uz drugo i nemojte se prepirati, jer prepirka izmeu mua i ene
umara jezike i ubrzava razvoj eluanih bolesti. Ostavljam vas pun tuge i nadam se da du vas ponovo
ugledati radostan.

60
Preskoismo natrag na obalu i vratismo se u kolibu kamo smo doli ba u pravo vrijeme da podjari-
mo vatru koja umalo to se nije ugasila. Najprije smo ono otedeno mjesto u zidu zastrli Halefovim
haikom da nas nitko ne uzmogne vidjeti izvana, a zatim is-pripovjedih Hadiju to sam uo kod
Perzijanaca.

Oni dakle ele udi u kolibu? upita da nas napadnu u snu? Misli li, sidi, da bismo se trebali
graditi da spavamo?

Ne, to bi moglo biti opasno. Oni de dodi jedan za drugim. Doekat demo ih im se pojave.

Doekat demo ih poznatim i prijaznim ahlan vasahlanom1 koji stanuje u tvojim akama. Zar ne,
sidi?

Tako je.

Ti de ih odalamiti a ja du ih svezati. Ja sam i onako ponio sa sobom remenje za sluaj da ustreba-

mo popraviti splav. Imamo dakle sve to treba da bismo udove naih perzijskih prijatelja mogli prisno
i s ljubavi ogrliti. O sidi, ti si imao pravo kad si rekao da je bolje podi u susret opasnosti nego joj se
skloniti s puta. Od srca se radujem onom trenutku u kojem de se pojaviti glave ubojica da ti kucne po
njima. Dokle de to potrajati?

Za pola sata pustit demo da se vatra ugasi, a onda ih moemo poekati.

Tako kasno? Ja du ved sada prirediti remenje.

Za to ima jo vremena. Ti de se postaviti tamo uza zid. Ja du ih doekati umjesto sila i pruiti im
ruku kako je bilo ugovoreno pa du ih dovesti k tebi i pobrinuti se zato da oni, bar prva dvojica, ne
uzmognu ni pisnuti. S onim tredim ne moram biti tako

1 dobrodolica

oprezan. im ga budem zgrabio, ti de se pobrinuti za to da vatra opet plane. Sad demo biti mirni, jer
moda je njima dosadno pa de zbog toga prije otidi iz svoga skrovita. U tom sluaju moramo raunati
s time da de vani prislukivati.

O da, oni de jo mnogo vie prislukivati kad moj bi pone razgovarati s njima.

Sad smo mirno sjedili i oslukivali. Nije se ulo nita osim pokadto klokotanje vode kad bi kakav val
udario o obalu. Tako je proteklo< tih pola sata i mi ugasismo vatru poto smo prije toga pripremili
suhi a i igice da ga brzo uzmognemo opet zapaliti. Sjeo sam u blizinu vrata, a Halef je sjeo na
mjesto koje sam mu odredio. Nisam se nimalo bojao zbog nas dvojice. Ako sam se za ita. skrbio,
onda je to bilo hode li Safi sa svojom enom ostati miran. Da oni viknu, na bi se plan mogao
pokvariti.

Toliko smo napeli sluh da sam uoi um tihih ko-raaja, premda su se ljudi koji su hodali nalazili jo
prilino daleko od kolibe.

Halefe, dolaze! apnuh.

61
 Ved sam davno priredio remenje odvrati on. Koraci su se pribliili i zastali vani. Perzijanci

su svakako bili uvjereni da hodaju neujno. Ja sam se sad napola uspravio i pogledao rogoinu na
vratima koja se uskoro pomaknu. Nastao je otvor kroz koji sam jasno mogao razabrati nebo. Netko se
uvukao u kolibu i uspravio se u njoj. Sad sam se i ja potpuno uspravio pa toga ovjeka uhvatio za
ruku.

Sil? upita on gotovo neujno tiho.

Sil odvratih ja i povukoh ga od vrata prema Halefu.

Zatim mu ljevicom stisnuh grlo, a desnicom ga tresnuh po sljepoici.

Nije se ulo nita osim tihoga uzdaha, i ovjek klonu u moje ruke i na zemlju.

Halefe, evo ti prvoga svezi ga! apnuh mu. as zatim bio sam opet kraj vrata.

Doao je drugi. Nije nita upitao, a ja sam ga odveo od ulaza i tresnuo ga s istim uspjehom. Kod
tredega nisam trebao biti tako oprezan. Kad je uao i us-

pravio se, ja sam ga s lea oborio na zemlju, kleknuo na njega i pridrao mu ruke. Toliko se prestraio
da se uopde nije branio.

Halefe, vatre!

Odmah sidi! glasno odgovori malian. Po-ekaj samo asak, evo me odmah.

igica zaplamti i pripali a. Ovaj se odmah zapali i plamen osvijetli kolibu. Otac mirodija" leao je na
zemlji poteno svezan,, a onaj drugi tek upola vezan. U mojim se rukama nalazio' Aftab. Kad je vidio
tko sam, prokune i pokua se osloboditi. Halef je to opazio pa skoio blie i ree:

Najprije demo svezati ovoga, jer je iv. Oba ostala su onesvijetena, ako ih nisi ubio. Dragi sidi, to je
tako divno prolo da bih odmah htio poeti od poetka. Kad bi se bar ovdje nalazile svjedokinje nae
pobjede, moja Hana, vrhunac sve ljupkosti, i tvoja Emeh, koja se dade usporediti samo sa sultanovom
ljubimicom! Mi bismo zapjevali pobjednike pjesme, a one bi slavile nau neusporedivu hrabrost!

Neka pjevaju samo kod kude, jer ovdje ne trebamo pjesama. Baci te klipane tamo u kut. Zatim
demo se svaka dva sata mijenjati spavajudi i bdedi.

A to demo sa Safijem i njegovom enom?

Oni de prenoditi na splavi. Neka im to bude kazna, a sutra demo ih pustiti na slobodu. Moramo
spavati, pa bududi da to moemo samo> naizmjence, nemojmo gubiti vremena. Sa zarobljenicima
demo se pozabaviti tek kad svane. Tko de preuzeti prvu strau?

Ja, sidi, ja! Moram svakako vidjeti kakva de lica napraviti ta dva onesvijetena ovjeka kad se
probude i vide da nas nisu ni izlemali ni ustrijelili. Od stida de pocrvenjeti, a od sramote opet
problijediti. Srdba de im razgristi srca, a gnjev de razobiti njihova jetra i pluda. Bubrezi de im puknuti
od jada, a u cijeloj njihovoj utrobi de stoj, kamo de?
62
 Van. Spavat du vani, a ti ovdje samo govori dalje!

O sidi, kakav si ti neobian ovjek! Tko nakon takve pobjede moe odmah spavati taj zapravo nikad
ne bi smio pobijediti u borbi. San je ubojica slave i svretak osjedaja asti. U snu je i najhrabriji ovjek
samo lijeni ...

Dalje ga nisam uo>, jer sam za sobom spustio ro-goinu na vratima i poao k svome konju koji je
leao u blizini kolibe, ekajudi na mene. Pozdravio me je tihim i sretnim dahtanjem, a ja mu zatim
rekoh obiajnu suru u uho. Iza toga ubrzo zaspah. Nisam se probudio dok me Halel nakon dva sata
nije dotakao.

Ustaj, sidi ree. Moje je vrijeme prolo pa du pokuati doznati da li likovi iz moga sna poznaju
slavu to smo je danas budni stekli.

Kako Perzijanci? upitah ga, ustavi.

Razbor im se vratio, ali su Se ipak veoma nerazborito ponijeli.

Kako to?

Oni ne ele priznati da smo mi uzvieni iznad svih junaka cijeloga svijeta i da ni jedan jedini ovjek
ne moe dosedi nau mudrost i hrabrost.

Ah! ini se da si im odrao veliki govor?

Jesam, to sam uinio. Zar nisi moda s time sporazuman?

Nisam, nikako nisam. Trebalo je utjeti.

utjeti? O sidi, ti nema ni pojma o govornikoj nadarenosti koju mi je sudbina dodijelila. Smijem li
utjeti kad mi nadarenost otvara usta? Mogu li progutati rijei koje mi poput mladih lavova skau s
jezika i tako pokvariti zdravu probavu svoga eluca? Vjeruj mi, dragi sidi, ja se razumijem mnogo bolje
od tebe u to koliko je potreban alat za govor, pa se nadam da de to priznati i da me nede osuditi na
utnju kad budem govor smatrao potrebnim.

Ako je mali Hadi sada ovako govorio meni, kakve li je govore onda morao drati Perzijancima!
Ohladio sam njegovu zagrijanost, dobacivi mu malo zlobno:

utjeti je zlato a govoriti srebro, kadto ak samo i eljezni lim. Lezi i spavaj! Probudit du te za dva
sata.

Halef prie svom konju i dok sam krenuo prema kolibi, uo sam ga gdje se tui:

Tako kadto i posve razboriti ljudi imaju nazore koje ne moe shvatiti ni najbistriji um! Samo Alah
zna zato je to tako i nikako drukije.

Kad sam doao Perzijancima, ugledah pri svijetlu vatre kako su im oi uperene u mene s mnogo
mrnje. Otac mirodija" bio je toliko drzak da drekne:

63
 Napokon se pojavljuje! Gdje si dosad bio? O-ekujem da de nas smjesta odvezati!

Nisam mu odgovorio ni rijei, ved sam samo nabacao svjeih drva na vatru i izaao, sjevi uz ono
mjesto kraj zida iza kojega su oni leali u kolibi, tako da sam mogao uti to govore.

Taj je pasji sin gluh na moje rijei krinuo je Perzijanac.zubima. Oni su znali da kanimo dodi.
Uvjeren sam da nas Safi nije izdao. Gdje bi on mogao biti sa svojom enom? Vjerojatno lee negdje
isto tako svezani kao i mi. Volio bih znati kako je taj aur mogao pogoditi to namjeravamo.

Nakon toga stadoe razgovarati tie, tako da nisam uspio nita razumjeti. Svaki put kad bih uao u
kolibu da pod jarim vatru, uo bih same grubosti, ali lm nisam odgovorio ni rijei Kad je prolo moje
vrijeme Halef je tako lijepo spavao da nisam imao srca da ga probudim. Ostao sam na strai do
ranoga .jutra. Sad se Halef: sam probudio i stao mi predbacivati to sam ga ostavio da spava.

Ti si sigurno mislio promrmlja malian da du ja te ljude, ponovo uvjeravati o vjetini svoga

govora. Ja to meutim ne bih uinio, jer mi je tvoj eljezni lim" oduzeo svako veselje da te ubojice
osvjetljujem prednostima svoga duha. Zato se nadam da du im smjeti ne rijeima, ved djelom
dokazati da se lukavost mojega bia uzdie nad njihovom mudrodu do neba. Ti de s time biti
sporazuman, sidi, zar ne?

_ u ovom sluaju hodu. Zna da se ja protivim svakom muenju pa i tada ako se radi o bezobzirnom
neprijatelju. Ovdje nam meutim prema zakonima pustinje pripada ivot tih ljudi, pa ako im taj ivot
poklonim, ipak ne smiju ostati posve nekanjeni.

Hvala Alahu koji te je prosvijetlio tom mudrodu! Sretan sam to mom vjernom korbau doputa

da s ljubavi i nasladom istrai kako je debela koa tih ljudi.

Dragi je malian vrlo volio mahati biem. Osjedao sam odvratnost prema takvim kaznama pa mu zato
rekoh:

Oni treba da dobiju udarce biem, ali se nadam da ti ne namjerava sam preuzeti dunost krvnika.

A zato ne, sidi?

Jer nije nikakva ast tudi ovjeka koji se ne moe braniti, pa i ako je zasluio kaznu.

Hm! zamiljeno de Halef. Time se ovjek dodue ne moe pohvaliti, to je istina, ali istodobno
to nije nikakva sramota.

Sto se toga tie, postoje narodi kod kojih su krvnici tako prezreni da se nijedan estiti ovjek ne
drui s njima. Pa i ondje gdje se to u toku vremena promijenilo, ljudi ipak smatraju da nije dostojno
suca da sam izvrava osudu.

To se mene ne tie. Sudac si ti, sidi, a ti zna koliko ja uivam u tome da pomodu bia povedam
duljinu svoje ruke i usrdnost svoje srede. Da, da sam sudac, onda to zaista ne bih sam uinio.

Ti si mnogo vie od suca, ti stoji daleko iznad njega.

64
 Ja? Kako? zaueno upita on. Slutim da me ti pomodu jedne od tvojih lukavtlna eli
zakinuti za divni uitak kojemu se moja dua ved raduje.

To nije nikakva lukavtina, ved veoma ozbiljna stvar, pa je u mene ulijeva potovanje i prijateljstvo
to ih osjedam prema tebi, dragi Halefe.

Lice mu se smrailo pa mu rijei nisu zvuale ba odvie prijazno kad je rekao:

To prijateljstvo i to potovanje moe mi sada dokazati samo time da mi dopusti da pokrenem

kou potonoga konja.

Sasluaj me samo jo asak, pa ako jo tada ostane u svojoj elji, ja du ti je ispuniti. Sudac donosi
osude prema zakonima to ih je dao vladar. Ako se protivi asti suda da sam izvede kaznu batinjanja
koju je odredio, onda vladaru koji stoji jo mnogo vie, nikako ne moe pasti na um da vri krvniku
slubu. Priznaje li to?

To je zaista tano, sidi potvrdi Halef i ne slutedi da je tim svojim priznanjem upao u stupicu.

Pa ipak eli svojom rukom bie vati Perzijance?

Tako je. Ti to, sidi, ne bi smio, jer si ti sudac.

Da, ja sam zaista sudac, ali ti si znatno uzvien iznad mene.

Ja? Ja sam uzvien iznad tebe? Ja iznad tebe? upita, a na licu mu se ukaza izraz velike
napetosti.

Da, jer si ti vladar!

Ja? Ja sam vladar...?

Jesi. Ili zar moda ti ne vlada svim hrabrim Hadedinima od velikog plemena Samara? Carevi 1
kraljevi na Zapadu vladaju svojim podanicima. Abd ul Hamid stoluje nad svim narodima Turske, Nasir
ed-din daje zakone Perziji, a ti vlada svim ratnicima i pripadnicima Hadedina. Svejedno je, nazivamo
li takvog vladara carem, kraljem, sultanom, ahom ili eikom, jer svi ti naslovi znae jedno isto i imaju
jednaku vrijednost.

Upravo sam se iznenadio, videdi promjenu na licu maloga Hadija. Nestalo je mranoga izraza, jer se
postepeno pretvorio u sve stupnjeve svjetlosti, dok na koncu nije drago njegovo lice upravo sjalo od
Uitka.

Kralj car sultan ah eik! viknu. Z&r su zaista sve te rijei posve jednake? Ti to
mora znati, sidi, jer pozna sve stvari koje postoje. Da, ima pravo! Ja uvam i usredujem svoje
Hadedine upravo 'tako kao to ah uva svoju Perziju ili sultan Tursku. Kao to car Lehistana
memleketi1 ili kralj od Tune2 trae poslunost od svojih podanika, tako i mene sluaju sva tijela, due
i srca slobodnih Beduina koji su se skupili oko moga prijestola. Raduje me, sidi, da priznaje veliinu
moga dostojanstva i da si shvatio opseg moje uzvienosti!

65
 Da, to sam uinio, dragi Halefe. A ti se sad unato svem tom svojem dostojanstvu i svojoj
uzvienosti eli poniziti do krvnika pa dijeliti batine uzvienom rukom, na iji znak ekaju tvoji
najhrabriji ratnici?

1 Poljska Dunav

Maalah! Ne, ja to nedu uiniti, jer bi to uprljalo potovanje kojim moraju u mene gledati svi moji
prijanji i sadanji preci, prapreci i djedovi. Slobodnog neprijatelja koji se moe braniti smijem, ako me
uvrijedi, opaliti biem po licu, ali. mi ne pada ni na kraj pameti da biujem zarobljenika kojemu si ti
prema mojim zakonima izrekao osudu. uvajudi sjaj svoga ivota ja sam duan da uzvienosti svoga
vladalatva dodam neprekidno nove zrake. Zato te molim, da kad se vratimo s naeg putovanja, ne
zaboravi ponoviti ono to si upravo rekao o carevima, kraljevima, sultanima i meni kako bi Hana, taj
pojam sve ljupkosti enskoga spola, doznala to gospodar njezinoga atora znai za nju i za sve ostale
koji ga poznaju.

Uinit du to. Ti se dakle odrie toga da svojom rukom kazni Perzijance?

Odriem se. No poto oni svakako moraju dobiti batina, pitam te tko de onda zapravo izvriti tu
slubu koja je ipak vrijedna zavisti.

Njihov saveznik Safi.

Zar taj...? O sidi, to ispunjava svu dubinu moje due tugom i alodu! Upravo zato jer je njihov
saveznik on de ih udarati tako njenom blagodu .da de svaki udarac stidi na namijenjeno mjesto kao
isti uitak. To se protivi obilju pravednosti koja stanuje u okolini mojega srca.

O tome ne mora voditi brigu. Postoji sredstvo kojim demo tako podjariti snagu njegove ruke da
de biti zadovoljan njime. Poimo sad po njega i njegovu enu.

Da, poimo. Nadam se da je Safi dovoljno pametan da shvati da su batine za to da prodru kroz
kou tako- da ih batinani ovjek osjeti do posljednje take ljudske unutranjosti. Ako on to jo ne zna,
moramo se potruditi da nedostatke njegove spoznaje pretvorimo u savrenu jasnodu.

Otili smo na splav i pronali sila i njegovu enu u istom poloaju u kojem smo ih ostavili. Sigurno su
pretrpjeli teke muke, ustrajudi cijelu nod ovako, a nita manja nije vjerojatno bila ni duevna patnja
koju mora da su pretrpjeli ne znajudi kako de se ta pustolovina zavriti.

Kad smo ih oslobodili od lasa, jedva su mogli stajati. ena je ostala jednako tako utljiva kao i sinod,
ali Safi nije ekao to demo mu redi, ved nas je, im smo ga oslobodili spona, upitao:

Rekli ste da dete nas pustiti na slobodu ako ostanemo mirni. To smo i uinili. Moemo li sada otidi?

Jo ne moete odgovorih.

A zato ne moemo? Vi ste nam to obedali, a tko ne dri rije, taj je dostojan prezira i toga de...

66
 Suti! upadoh mu u rije. Nitko nije tako dostojan prezira kao izdajica kakav si ti pa se vara
ako misli da moe tako govoriti s nama! Mi smo vam zapovjedili da budete mirni. Ako sad pokua
da nas vrijea, ja du povudi rije i ti de dobiti ono to si svojom izdajom zasluio.

Safi odmah klone i ree:

Nisam vas htio uvrijediti, ved sam samo htio znati hodemo li modi otidi i kada demo otidi.

Samo o tebi ovisi hodemo li vas pustiti na slobodu ili demo vae leine baciti u rijeku.

Nae leine! viknu prestraeno, dok je njegova ena sva zastraena buljila u mene. Znai li to
da dete nas umoriti?

Nedemo vas umoriti, nego demo vas kazniti smrdu, jer ste i vi nas namjeravali ubiti. Ja sam
pravedan pa i najpodlijem ovjeku doputam ivot. Osim toga, ti si takav bijednik da mi je upravo
odvratno da te kanjavam. S ta dva razloga du te pustiti na slobodu ako posluno izvede ono to du ti
sada redi.

Reci to da inim? Je li teko?

Nije. Ona tri Perzijanca kojima si nas htio izruiti isto su tako zasluili smrt kao i ti. Jednako kao to
sam spreman da budem prema tebi milostiv, tako du i njima pokloniti ivot. Ipak ne smiju prodi posve
nekanjeni.

Ne, to ne smiju! brzo upadne Halef, jer se radilo o njegovom najmilijem predmetu razgovora.
Oni de dobiti batina, upravo slatkih batina. Pogledaj ovaj korba koji mi visi za pojasom! Izraen je od
koe potonog konja pa zato gaji osobitu ljubav prema ljudskoj koi. Pozajmit du ti taj bi da bi svojim
saveznicima dokazao kako prijateljstvo koje osjeda za njih raspolae onom snagom i usrdnodu to je
zahtijevam od tvojih ruku.

Jesam li te pravo razumio? prestraeno de Safi. Ja da ih tuem?

Tako je prijazno se nasmijei Halef. Svu trojicu i to to snanije moe. Mi demo pripaziti. Ako
ma i jedan jedini udarac ne bude izveden tako snano kao to to mi elimo, onda de ti sam dobiti
toliko udaraca koliko smo odredili za sva ta tri lopova zajedno.

Alah, alah! To ne mogu!

A zato ne?

Jer bi me oni kasnije, kad vi odete, zbog toga ubili.

Prilike su zaista bile takve da sam morao povjerovati Silu pa sam smatrao potrebnim da ga umirim.
Rekao sam mu dakle:

Oni nede znati tko ih udara, jer demo im prije toga svezati oi. Ti de voi udariti pedeset batina,
Aftabu etrdeset, a onom tredem trideset snanih udaraca. Bude li ih tedio, onda de ti dobiti svih

67
stotinu i dvadeset udaraca odreenih za njih. Mi nemamo vremena. Odlui se! Poslunost ili smrt.
Drugoga izlaza nema.

Sad je izjavio da je spreman. Otili smo do kolibe gdje smo najprije svezali i mua i enu.

Zatim sam s Halefom uao u kolibu.

Peder-i-baharat vladao se jednako kao i nodu. Tek to nas je ugledao, prodere se na mene:

Hode li me konano posluati i osloboditi nas? Naglom Hadiju je ta drskost tako zala u ruku

da je zamahnuo, zaboravivi veliinu svoga dostojanstva, a i opseg svoje uzvienosti, pa Perzijancu

raspalio estoku zaunicu.

Pseto! zagrozi mu se. Sad osjeda samo moju ruku, ali rekne li jo jednu jedinu neuljudnu
rije dobit de moj no da odjuri u pakao. Sad demo tebi i tvojim drugovima dati da okuate mali
predokus radosti koje te ondje oekuju.

Perzijanac se nije usudio nita odgovoriti. Zato su vrlo jasno govorile njegove oi, sipajudi u nas mu-

nje smrtne mrnje. Halef mu razmota kamirski pojas ovijen oko pasa, razdere ga u tri dijela i njime
svee zarobljenicima oi. Zatim izaosmo. Napolju me je Halef odveo malo u stranu da ga ne
uzmognu uti Safi i njegova ena, pa me upita:

Sidi, hode li prisustvovati kad ti silani budu sad dobili dobroinstva nae zahvalnosti?

Nedu. To zna ved otprije. Ja ne mogu gledati kada ovjeka tako strano ponizuju, pa nastojim da
tome izbjegnem. Ti su ljudi vezani, pa moraju bez otpora primiti ono to dobivaju. Safi se takoer
nalazi u tvojoj vlasti, pa zato mislim da nije potrebna moja prisutnost pri tom odvratnom prizoru.

Odvratnom? Sidi, ti si u svakom pogledu snaan ovjek, samo si u tome- jednom slab. Nije
odvratno, ved je naprotiv radosno gledati da pravda nije prevarena za ono to joj pripada. Ti si me
nazvao vladarom. Dunost svakoga vladara jeste da se uvjeri kako je svaki zloin dobio zasluenu
kaznu. No, eto, ja se o tome elim osobito uvjeriti, pogotovu to je kazna ovdje mnogo manja nego
to bi zapravo morala biti. Tko je zasluio smrt pa dobiva samo batine, on ih mora dobiti tako da ne
moe pomisliti da su to slatke datulje. Ja sad idem, pa ako sil ne bude udarao iz sve snage, ja du
zaboraviti uzvienost svoga vladala-tva pa du snagu njegove ruke pojaati svojim kor-baem.

Halef je odvezao Safija i uao s njim u kolibu dok je ena i dalje ostala privezana. Otiao sam da ne
ujem dreku bievanih ljudi. Prolo je oko pola sata kad se Halef vratio. Moj trag mu je rekao kamo
sam otiao, ali njegovo lice nije nipoto pokazivalo tako zadovoljan izraz kakav sam od njega
oekivao. Zato ga upitah:

Je li sve prolo u redu?

Jeste mrzovoljno ree Hadi. Samo predjeli koje je posjetio korba nisu vie glatki.

Pa ipak ti nisi zadovoljan?

68
 Stvar je protekla posve drukije nego to sam oekivao. Safi je udarao iz sve snage, ali nijedan od
ta tri psa nije ni pisnuo. Samo su kripali zubima.

Kad je pao posljednji udarac, pomislio sam da de mi se bar prijetiti i proklinjati me, ali su ostali nijemi.

To je za nas mnogo opasnije nego da su ne znam kako bjesnili. Teko nama, ako im dopadnemo
aka!

Hode li ih pogledati?

Nedu.

To sam i mislio pa sam zato pretraio njihove pojaseve i depove i donio ti sve to sam pronaao.

Sto je to?

U depovima Pedera-i-baharata naao sam ovaj novac i ovaj pergamenat. Ona druga dvojica nisu
imala nita osim neto malo sitnoga novca koji sam im ostavio.

Vredica to mi ju je Halef pruao sadravala je oko pet stotina tumana. Vratio sam mu je. Pergamenat
je bio nekoliko puta sloen i na jednoj strani ispisan brojkama. Na drugoj strani ugledao sam mali
crte meni nepoznatog podruja, te cio niz imena koja za mene vjerojatno nisu imala nikakve
vrijednosti. Ipak sam prema svom starom obiaju prenio plan i ta imena u svoju biljenicu. Malu
skupinu poluizbrisanih crtica, slinih klinovima, smatrao sam beznaajnima, jer su izgledale kao da ih
je netko povukao samo da bi ispitao pero, ali su mi, kako se kasnije pokazalo ostale vrsto usaene u
sjedanje. Zatim sam Halefu vratio i pergament pa mu rekao:

Odnesi to sve natrag! To ne trebam.

Sto demo uiniti? Ja sam sila opet svezao kraj njegove ene.

Nastavit demo plovidbu, a njemu i njojzi demo toliko popustiti spone da de se morati jo neko
vrijeme truditi da se posve odveu. Tako demo dobiti toliku prednost da demo u Bagdad stidi prije ta
tri Perzijanca, premda njihova splav pliva bre od nae.

To si pametno uinio, iako se zapravo ne trebamo bojati takvih ljudi. Ti mi doputa da se, prije
nego to poemo, oprostim bar od onog ovjeka iz Mansurije i njegove ene.

emu to? To nije potrebno!

Nije potrebno? O sidi, kako si ti malo upuden u potrebe ljudskih pozdrava! Ljudi se ne sastaju i
opet ne rastaju, a da nisu izveli propisane poklone kojima izraavaju potovanje, i da se nisu
uzajamno uvjerili o svojoj velikoj ljubavi i vjernosti. Ako se u zemlji tvojeg nekadanjeg roenja moe
ivjeti bez tih uljudnosti, onda time nikako nije dokazano da se i visoko obrazovani narodi Istoka
moraju tako nijemo razidi, kao dva dafada1 koji su se sreli, zapiljili se jedan u drugoga, a onda nijemo
odskakali dalje, jedan prema istoku, a drugi prema zapadu.

69
Put k naoj splavi vodio je kraj kolibe, pa je Halef poao k njoj, dredi se ponosno. Ondje sam napola
odvezao Safija i njegovu enu, i to tako da de se morati jo nekoliko sati truditi da se posve oslobode
svojih spona. Dok sam to inio, mali je Hadi rekao ' silu:

Ako se plemeniti prijatelji moraju rastati, onda s njihovih trepavica cure suze rastanka, a sunce
tuge zapada iza bregova alosti. Kad sam te prvi puta ugledao, moja ti je dua pohrlila u susret kliudi
od radosti, a sada kad se moram od tebe zauvijek rastati, vidim pred sobom otvoreni grob svoje srede
i sputam se u njega u nadi da de ubrzo dodi za mnom i da de umjesto mene biti u njem pokopan.
Nae je drugovanje bilo kratko, pa ipak su te ovdje vezale najsrdanije spone, a naa je splav cijelu
nod bila ljupko boravite vaeg duevnog mira. Nadam se da na sa-danji gorki rastanak ne
predstavlja razdvajanje zauvijek, jer bih elio da se nae oi ponovo sastanu. Onda de ti moje bilo
posvetiti sve svoje udarce, pretvorivi se u kou potonoga konja, a milovanje mojega korbaa
dokazat de ti dubokom usrdnodu da mi je uspomena na tebe i tvoje zasluge draga. Ja sam Hadi
Halef Omar, eik Hadedina. Nemoj to zaboraviti, ti oe izdaje, ti djede lai, i ti strie himbenosti i
prezrenosti!

Poto je Halef tako dao oduka svome srcu, on u znak prezira podigne praznu ruku u zrak i okrene se
da poe za mnom. Odveli smo nae konje na splav, odvezali je i gurnuli je, pustivi da polako plovi niz
vodu. Drali smo se u blizini obale da bismo opet pristali ondje gdje je leao kelek Perzijanaca. Htio
sam

1 abac

toj trojici ljudi onemoguditi da nas stignu prije Bag dada i da doznaju gdje bi nas tamo mogli nadi. Zato
sam prerezao ue na kojem je visjela splav, pa smo je odvukli za naom splavi usred rijeke i pustili je
da pliva dalje.

Zatim se latismo vesala da ubrzamo nau plovidbu, i ubrzo proosmo kraj sela Reidije. Nakon toga
su slijedila sela Suaden, Derijat el Maman, Babib el Muralad i Imam Musa, odakle smo onda moda
jo jedan sat plovili izmeu pauninih gajeva koji su se pruali zdesna i slijeva rijeke, sve dok nismo
stigli do mosta u Bagdadu. Ondje smo pristali uz kumruk,1 ali nam nije nitko dodijavao, jer sam
odmah pokazao svoje valjane isprave. Stigli smo dakle sretno do prvoga cilja naeg puta.

' carinarnica

POLJAK I NJEGOV SLUGA

Prije nego to nastavimo svoj put brodom htjeli smo posjetiti one predjele koji su za nas bili toliko
vani i u kojima smo za vrijeme svog prijanjeg boravka u tom kraju tako nemodni i osamljeni leali
zahvadeni kugom. Prvi nam je posao bio da u gradu potraimo stan. Nisam htio ostati u kakvom
karavan-seraju zbog gamadi, a i moj je Halef smatrao da demo, kako se on volio izraavati, i onako
brzo upoznati privrenost i ljubav toga stanovnitva". Bilo je dakle, razumljivo da sam najprije
pomislio Aa onog udaka, onog Poljaka kod kojega smo nekod stanovali i koji je stekao moju
naklonost. Nismo meutim znali da li jo ivi, da li se jo nalazi u Bagdadu u istoj kudi. Uostalom,
nisam bio jedini koji se sjetio toga Ijubeznoga gostoprimca, jer kad smo svoje konje poveli s keleka na
obalu, Halef ree:
70
 Splav je sad za nas postala bezvrijedna i nitko je nede od nas kupiti, pa demo je dakle ostaviti da
lei ovdje. Neka je uzme tko god hode. Kamo da se sad obratimo, sidi?

To i ja tebe pitam odgovorih.

Pala mi je na um jedna misao pa se nadam da de se i tebi svidjeti. Zna li kod koga smo onda
stanovali?

Znam, dakako.

Hodemo li opet onamo?

Bilo bi mi drago da opet pronaemo tog ovjeka.

I njegovoga slugu kojemu je on bio podreen! nasmije se Halef.

Tko je proitao moju knjigu Iz Bagdada u Stambul" sjetit de se toga debeloga sluge i neobinog
naina na koji je obavljao svoje dunosti. Mogab sam pretpostaviti da je taj debeljko ved umro, jer je
ved i onda onako pretjerano debeo bio izvrgnut kapi. Imali smo vremena, pa dakle nije bilo pogreno
ako potraimo tu kudu. Uzjahasmo dakle svoje konje i krenusmo u onom smjeru koji nas je imao
dovesti u traeni predio grada.

italac de se sjetiti da je Poljakova kuda leala u gajevima palmi na jugu grada. Premda je otad prolo
mnogo vremena, ipak smo je lako pronali, ali nismo se zaustavili pred malim vratacima, ved pred
glavnom kapijom koja se nalazila na protivnoj strani vrta. Ondje sjahasmo i ja zakucah. Potrajalo je
dugo prije nego to sam uo polagani korak koji se iznutra pribliavao vratima. U vratima se nalazio
mali otvor zatvoren poklopcem koji se sad otvori. Najprije ugledasmo dugaak iljati nos, mnogo
iljatiji nego to je bio prije, a iza toga staro, blijedo i naborano lice. Tupe oi promatrale su nas kroz
velike okrugfe naoari, a tanak i drhtavi glas upita:

to traite ovdje?

Prepoznao sam ga: bio je to na nekadanji gostoprimac, bivi turski oficir podrijetlom iz Poljske. U
ono vrijeme jo nije nosio naoari, a i inae je bio veoma ostario. Vjerojatno me nije vie poznavao.
Bududi da je govorio arapski, odvratih mu istim jezikom:

Stanuje li sam u toj kudi?

Zato to eli znati? upita nepovjerljivo.

Jer bismo te htjeli zamoliti da smijemo svratiti k tebi.

Ja nemam mjesta za strane ljude.

Mi ne traimo stan badava, nego demo ti rado platiti.

Ja ne iznajmljujem. Osim toga vidim da imate i konje, a za konje nema kod mene mjesta.

71
 Ti ima veliko dvorite. Dio toga dvorita je natkriven pa tamo ima mnogo vie mjesta, a ne samu
za dva konja.

Psja krew - pasja krv! Pozna li moje dvorite? Onda ti pogotovu ne mogu vjerovati. Gubite se
odavde!

Htio je da zatvori otvor u vratima, ali mu to sprijeili rukom te ga pokuao umiriti.

Ne budi nepovjerljiv. Mi smo poteni ljudi i imamo ti izruiti pozdrave.

Pozdrave? A od koga?

Sjeda li se da je nekod kod tebe stanovao jedan perzijski princ s dvije ene i slugama?

Sjedam se odgovori brzo. S njima je bio i neki efendija iz Evrope sa svojim arapskim
pratiocem.

Taj se efendija zvao Kara Ben Nemzi?

Jeste! Pozna li ga?

Poznam ga i imam ti isporuiti njegove pozdrave.

Dakle Kara Ben Nemzi jo ivi? Kod mene je bio samo kratko vrijeme, ali sam ga zavolio. Reci mi
gdje se sada nalazi i kako mu je.

Ne bi li bilo bolje da ti to reknem u tvom stanu?

Tako je! Uite! Otvorit du vam!

Mora da su se vrataca na protivnoj strani upotrebljavala ede nego ova velika vea. Starac je morao
napeti svu snagu svojih drhtavih ruku da okrene klju u bravi, a onda se krila vratiju nisu htjela
pomadi, tako da smo ih mi morali gurnuti izvana, Kad su se vrata otvorila, ugledasmo Poljaka upravo
onakvoga kao to je bio i nekada, u golemim papuama i dugakom iznoenom kaftanu koji je odozdo
bio sav otrcan. Uveli smo konje u dvorite, a zatim opet zatvoriti vrata, zakljuah i predadoh mu klju.

Doite najprije u dvorite! pozva nas, a zatim poe struudi svojim tankim nogama po zemlji
kroz vrt ispred nas, sve dok nismo stigli do natkrivenoga dijela dvorita. Ondje privezasmo vrance.
Zatim nas uvede u predvorje iz kojega je vodilo poznato stepenite na prvi sprat. Ovdje je otvorio
vrata nadesno te uosmo u knjinicu koja je izgledala tano kao nekod i imala jednaki ureaj.
Pozvavi nas da zajedno s njime sjednemo na divan, pljesnu na istonjaki nain rukama. Napeto sam
ekao tko de se javiti na taj znak. Posve sam jasno mogao u sebi predoiti onoga strano debelog
Ganimeda koji je popio gospodarevo vino, pa mu je umjesto njega ulio u bocu vode, kao da sam ga
tek juer posljednji put sreo.

Poljak je morao jo nekoliko puta pljesnuti rukama da bi se napokon, poto sam i ja snano pljesnuo,
otvorila vrata i na njima se pojavio... da, to je bio on, ba on, ali jo mnogo deblji nego to je ivio u
mom sjedanju. Obrazi su mu se duboko objesili. Koa mu je ispod oiju stvarala krvavo crvene vredice,

72
a oi se gotovo uopde vie nisu ni vidjele. Odozdo mu je lice zavravalo u debelom podvoljku, sigurno
tekom kao tusti boljoneski odojak, a odozgo u fesu, toliko masnu da bismo iz njega kuhanjem
sigurno mogli dobiti punu funtu loja. Jedina odjeda te ljudske bave sa slaninom sastojala se od
razderanog kaitana koji vie uopde nije imao boje, ali je ipak sjao u svim mogudim bojama. Kroz tu
tanku odjedu jasno su se razabirali golemi obrisi ruku i nogu, debelih kao u slona. A njegovo tijelo! Ti
bokovi! Najodrasliji mor bio je gladan siromaak u omjeru s opsegom i likom toga turskog sluge. A
onda njegove noge! Papue u koje su bile zataknute bili su najljepi dunavski amci s polu-
pokrivenom palubom. Kod njega nije moglo biti ni govora o nekom hodanju. Naprijed se mogao
pomicati samo tako da je ukoeno gurao noge pred sobom. Ved sada, kad nije uinio nita osim to je
otvorio jedna ili dvoja vrata, itavo mu se elo sjalo od znoja. Nije dakle udo da je njegov gospodar
morao osobno dodi pred nas na vrata. Ipak je taj debeljko bio drag i dobar momak, jer mu se lice
upravo sjalo od pripravnosti da nas poslui kad je povjerljivo i podlono upitao:

Sto eli efendijo? Pljesnuo si rukama. I opet, i opet! Kad de me najzad pustiti na miru? Ali samo
zapovijedaj! Rado du uiniti sve to nareuje.

Kave i duhana! glasio je odgovor njegovog gospodara. Vidi da imam goste.

Kave? Alah o Alah! uzdahnu debeljko iskre-nuvi odice.

Sto jadikuje? Pouri! Gostima se daje kava.

Da, daje im se efendijo, ja to tano znam. Nudi im se kava ... naime ... ako je ovjek ima.

Ta ti si tek prekjuer zatraio od mene est pi-jastera da kupi kave.

Jesam. Zaklinjem .ti se svim prorocima i kalifima da sam kupio kavu.

Gdje je onda?

Nema je vie.

Nema je vie? Pa ja zbog svojih oiju uopde nisam pio kave.

O efendijo, ne ljuti se na mene! Ja sam neduan, jer upravo zbog mojih oiju moram piti kavu da bi
ih naotrio za slubu.

Ali kave za est pijastera za dva dana?

A koliko dobije za est pijastera? Kad poem da kupim kavu, moram putem kudi dva puta svratiti
kavediji da se malo okrijepim, a na povratku kudi i opet dva puta. To stoji etiri pijastera, pa dakle za
kupnju kave preostaju samo dva pijastera. Koliko se dobiva za njih? Vidi i sam, efendijo, da sam
neduan.

Ali ja ipak moram svojim gostima ponuditi kavu.

Da, zaista im mora ponuditi. Daj mi dakle opet est pijastera, pa du podi po nju.

73
 Ako te poaljem, ti de se opet etiri puta svratiti kavanaru, pa de se tek uveer vratiti da mi do-
nese bina1 za dva pijastera. Ja sam upravo van sebe i ne znam io da radim.

Bududi da je to rekao napola sluzi, a napola meni, pokuah ga umiriti.

Nemoj se brinuti, efendijo. Mi smo se snabdjeli kavom za put, pa je jo neto malo imamo. Nalazi
se u bisagama. Moj de je pratilac donijeti.

Zahvaljujem ti, gospodine. Olakao si mi srce i spasio si me od sramote da svojim gostima ne mogu
ponuditi smee pide gostoljubivosti. Zato de sa mnom popuiti najbolji duhan koji se moe dobiti
ovdje -u Bagdadu. Donesi brzo ibuke!

Debeljko, komu je bila upravljena ova zapovijed, ponovo iskrenu oi i turobno viknu:

1 sirova kava u zrnu

Cibuke? Alah, Alah! Duhan, o duhan!

Nemoj jaukati ved se pouri.

Molim te, efendijo, skupi cio svoj razbor! Zato da se urim kad se urbom nede ba nita
izmijeniti? U kudi nema duhana.

Nema duhana? To nije mogude. Pa valjda se nije cio duhan mogao potroiti. Ved puni tjedan
dana nisam puio.

Ni ja nisam puio!

Onda reci to je! Moram svojim gostima ponuditi ibuke.

Da, zaista im mora ponuditi, efendijo. Molim te dakle za deset pijastera da poem po duhan.

Debeljko je pogledao svoga gospodara, a ovaj opet nemodno pogleda mene, tako da sam mu rekao:

Ne brini se za duhan, efendijo. Imam ga sa sobom. Tvoj sluga kako se zapravo zove?

U ali ga nazivamo Kepek.

Neka dakle tvoj Kepek donese ibuke, a za to de vrijeme moj pratilac donijeti kave i duhana.

Kako si dobrostiv, gospodaru! Samo uslijed tvoje prijaznosti mogu ispuniti dunosti koje imam
prema vama.

Halef je otiao, ali Kepek se nije ni maknuo. U neprilici je pomicao svoje debele ruke amo tamo i
objesio donju usnicu da se u punoj veliini mogao razabrati posljednji zub koji mu je preostao od sva
tri-, deset i dva zuba.

Sto hode jo? upita ga njegov gospodar.

74
 Ti govori o ibucima, efendijo zastenje Kepek ali mi imamo samo jo jednoga, iz kojega
obojica puimo.

Onda idi i donesi tu lulu.

Razumije se da me je taj odnos izmeu gospodara i sluge veoma zabavljao. Mora da su postojali
temeljiti razlozi zbog kojih je gospodar pokazivao tako veliki obzir prema sluzi. Sjedam se da mi je
Poljak nekad rekao: Moda du vam jednom ispripovjediti zato sam tako obziran prema tom
ovjeku. On mi je iskazao velike usluge."

Debeljko se dakle zvao Kepek. To je turska rije, a znai mekinje. To i nije bilo loe. Postoje odreene
ivotinje koje se hrane mekinjama da bi se ugojile. Pri tome sam se sjetio rijei koju je njegov efendija
onom prilikom rekao: On sam pojede i popije gotovo sve, a ja dobivam samo ono to preostane."
Tako zaista nije bilo udo da je Poljak imao premalo onoga obilja u kojemu se njegov sluga upravo
guio.

Sad se vratio Halef s kavom i duhanom. Donio je i nae lule, ime smo Poljaka spasili i posljednje
neprilike, jer da nismo imali ibuke, morali bismo sva trojica redom pulti iz njegovog ibuka.

Uto se vratio i Kepek, pa je dadudi od zasoplje-nosti donio gospodarovu lulu. Izvrivi taj teki posao,
odgegao se opet napolje, ali nije zatvorio vrata, ved ih je samo prislonio. Bio sam uvjeren da je ostao
vani pred njima da tedi svoju snagu i da ne mora prolaziti dugaak put ako njegov gospodar opet
pljesne rukama. Ali to de biti s kavom? inilo se da je na kavu zaboravio, premda je vredicu s naim
kavinim zrnjem s mnogo ljubavi zavukao ispod kaftana na prsa. Kad su ibuci bili napunjeni i
pripaljeni, zapoe nekadanji oficir:

Vi mi dakle donosite pozdrave perzijskoga princa koji se zvao Hasan Ardir-mirza? To je bio veoma
otmjen gospodin pa je moda pripadao samoj ah-in-ahovoj obitelji.

Uto debeli Kepek proviri glavom kroz vrata i ree:

Da, sigurno je bio visokoga podrijetla, jer mi je, prije nego to je otiao, dao kao baki tri zlatna
tumana.

Uvukao je glavu, a njegov gospodar nastavi, a da ga uopde nije ukorio:

Imam razloga da ni prema kojem Perzijancu ne budem gostoljubiv. Ovome sam ipak otvorio svoju
kudu, jer mi ga je doveo Kara Ben Nemzi kojega sam zavolio im sam ga ugledao.

Kepek opet proviri kroz vrata i viknu:

I meni se veoma svidio, jer mi je dao kao baki dva zlatna tumana.

Ja sam se zaista onom prilikom mogao za Polja-kovu gostoljubivost oduiti njegovom sluzi
napojnicom od esnaest maraka, jer je Hasan Adir-mirza bio prema meni veoma velikoduan. Tusto
lice ieznu opet iza vrata, a starac nastavi;

75
- Onaj Inglisi, koji je neprekidno govorio o iskapanjima bio je neobian ovjek. A ipak je morao biti
bogat, veoma bogat, jer sam kasnije uo da je kupio svu prinevu dragocjenu imovinu.

Sad se ponovo pojavi Kepekovo lice i mi usmo radosnu potvrdu:

- Da, bio je veoma bogat, jer mi je kao baki dao zlatnu englesku liru, za koju sam dobio stotinu i
dvadeset pijastera.

Sve skupa si kao baki primio tri stotine ezdeset pijastera? Ima li ih jo? - upita njegov gospodar.

Nemam!

- A gdje su ti?

- Svi su potroeni, nema ih, otili su za burmut.

- Psja krew! Toliko novaca za burmut!

Ne ljuti se, efendijo, i nemoj se uzalud uzrujavati! Izrauna li koliko je vremena otada prolo
sigurno de uvidjeti da sam neduan.

Nakon tih rijei Kepek ponovo povue glavu. Nagli Halef nije bio toliko strpljiv da poeka dok mi se ne
uini da je doao pravi as da reknem tko smo, ved upita:

Jesi li ikad jo uo o onim ljudima koji su kod tebe stanovali?

O Perzijancima i o Inglisiju nisam uo nita, ali o onoj dvojici jesam. Ja ivim veoma osamljen i
rijetko izlazim iz ove kude. Naprotiv kad Kepek odlazi da nakupuje namirnice, svrada u etiri kavane, o
kojima je maloas govorio. Ondje sjede ljudi i razgovaraju o udesima i djelima iz prolih vremena, o
velikim vojskovoama i drugim junacima. Pripovijeda se i o dogaajima iz sadanjosti, pogotovu ako
su se odigrali ovdje u blizini. Tako je Kepek nekoliko puta uo govoriti o efendiji iz Almanje i njegovom
arapskom pratiocu koji su bili moji gosti. Ta su dva ovjeka neusporedivi lovci i najglasovitiji ratnici
itave Dezire. Oni napadaju i ubijaju lava, a sve se plemena koja stanuju izmeu graninih planina i
pustinje boje njihove hrabrosti, njihove lukavtine i njihovih puaka. Kara Ben Nemzi posjeduje
navodno dvije uarane puke koje uopde ne mora nabijati, i koje nikada ne promauju cilj. Ako se oko
njih mogla stvoriti takva legenda, onda on i njegov Halef, bez kojega ga jo nije nitko vidio, moraju
ipak biti izvanredni ljudi.

Za tih je rijei lice moga malog Halefa zasjalo od ushidenja. Oi mu zablistae a glas mu je bio pun
radosti kad je upitao:

Halef? Zar se samo tako zove? Ne pozna li itavo njegovo ime?

Koliko se sjedam ime mu je Hadi Halef Omar.

O, nikako! To je samo poetak. Taj najglasovitiji ratnik meu svim beduinskim plemenima zove se
Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al Gosara. Ni to nije jo izdaleka njegovo

76
potpuno ime, jer bi ga on pomodu svojih nebrojenih predaka, prapredaka i djedovskih prapredaka
mogao toliko razvudi da bi ono doseglo od zemlje do neba i od neba opet do zemlje.

Stari je Poljak svakako poznavao miljenje Beduina da je onaj ovjek vrijedan to vie potovanja to
mu je dulje ime, te da svatko tko se eli istadi dodaje svom imenu toliko imena svojih predaka koliko
ih poznaje ili ne poznaje. Zato mu se to dugako ime to ga je Halef izrekao nije uinilo niim
osobitim, pa ree:

Htio bih znati je li istina da je taj Halef prvotno bio siromaan i nepoznat ovjek, pa se svojom
hrabrodu uzdigao na poloaj eika Hadedina?

Istina je. Ja to mogu posvjedoiti potvrdi Halef. Bi li ti prepoznao toga pobjednika svih do-
sadanjih junaka, kad bi opet doao k tebi?

Sumnjam da bih ga prepoznao, jer su moje stare oi postale veoma mutne i slabe.

Ne bi li ga prepoznao ni po glasu?

To ne znam. Da bi mogao upamtiti glas nekog ovjeka, mora dugo boraviti s njime. Hadi Halef
Omar je naprotiv samo kratko vrijeme proveo kod mene. Osim toga nije mi tom prilikom tako udario
u oi da bi se njegov glas ili njegov lik urezali u moja sjedanje.

Ili

Nije ti udario u oi? Sto to ujem? Dopusti mi da se silno zaudim! Takav pobjedonosni junak kakav
je taj neusporedivi eik Hadedina ipak raspolae tako neistraivom dubinom sposobnosti da se ureze
u svaije sjedanje, pa se njegovo lice ne moe ni najotrijim noem izrezati iz bogate slave njegove
prolosti- i iz sjedanja ljudi koji mu se dive i silno ga potuju. Svi ratnici neprijateljskih plemena i sve
divlje zvijeri planina upamtile su njegovo lice i bjee smjesta im ga ugledaju ili zauju njegov silan
glas. A ti, kojemu je iskazana velika ast da ga upozna u svojoj kudi i da udie divote njegove
prednosti, ti si ga mogao zaboraviti? Tomu se zaista udm! Pogledaj ovoga glasovitog Kara Ben Nemzi
efendiju! I on de ti redi da slabost tvojega pamdenja ne moe dodue sjajne zrake moje uzvienosti
nikada . ..

Uto Poljak prekinu Halefa. Malian koji se redovito razmetao hvaledi sam sebe, neoprezno je
spomenuo moje ime. Poljak najprije napne ui, a onda mu naglo upade u rije:

Ovaj Kara Ben Nemzi efendija ovdje, kae -jesam li te pravo razumio?

Alah! nasmije se Halef napola u neprilici. To mi je zaista izletjelo iz usta. Pogledaj ga samo!
Ni-njega nisi prepoznao.

Maalah! - To ste dakle vas obojica! Ti si Hadi Halef Omar, a ovo je Kara Ben Nemzi!

Da, nas nitko ne moe zamijeniti ni s kojim drugim ovjekom.

Onda neka ste mi dobro doli! Velim vam da vam na raspolaganju stoje sve prostorije moje kude i
cijeli moj imutak dokle god to elite!

77
Skoio je na noge i pokazao iskrenu radost koja je bila to dirljivija to nam na tadanji kratki boravak
kod njega nije davao osnove da povjerujemo kako je sauvao takvu naklonost prema nama. Pomislio
sam da ovdje sigurno postoji jo koji razlog to nam se toliko obradovao. Uostalom, nije on bio jedini
koji je pokazao toliku radost, jer su se sad irom otvorila vrata i Kepek dohrli k nama koliko su mu god
to doputale njegove goleme naslage sala. On mi prui obje ruke i vikne svojim visokim masnim
glasom:

Slava Alahu za tu veliku radost koju mi je danas udijelio! Kako vidi, efendijo, nisam zaboravio ona
dva zlatna tumana koja si mi dao. Oni su dodue uli u obliku burmuta u moj nos, ali ipak nisu iezli
jer su se odande spustili u srce. Mi smo sve od onog vremena neprekidno eljeli da vas opet vidimo
kako bismo vas uputili u jednu stvar o kojoj uzalud razbijamo glavu.

Dakle je ipak postojao posebni razlog za tu radost kojom su nas doekali. Odnos izmeu toga
gospodara i sluge bio je tako srdaan da se ni ja nisam acao da mu stisnem ruku, to se dodue s
obzirom na opseg njegovih jastuka na rukama nije dalo obaviti jednim stiskom, ved samo malo
pomalo.

Da, tako je - suglasi se i Poljak. - Moram te, efendijo, zamoliti za savjet, jer osim tebe nemam
nikoga kome bih se mogao povjeriti.

Budem li ti mogao dati savjet, rado du to uiniti. Zato sam upravo ja taj ovjek?

Jer te smatram jedinim pravim ovjekom na koga se mogu obratiti. Sve ono to se o tebi
pripovijeda i to sam ja uo putem Kepeka dovodi me do uvjerenja da se nedu na tebe uzalud
obratiti. Zbog toga sam sretan to ste doli, jer de mi va dolazak povratiti mir mojega srca koji sam
izgubio.

A meni de vratiti snagu zdrave probave koju sam takoer izgubio doda Kepek, udesivi tuno
lice. Moj je eludac nekad primao sve to sam mu nudio, ali ved dulje vremena uskraduje mi
slubu, tako da jedva mogu silom toliko ugurati u njega Koliko je prijeko potrebno da me za nudu
odri na ivotu. Uvjeren sam da du umrijeti polaganom smrdu od gladi, pa si ti efendijo doao u
Bagdad upravo da me spasi.

Mogao bih se glasno nasmijati toj gorkoj tualjci, ali sam pazio da ne odam svoju potajnu veselost. Ni
njegov gospodar nije ni trepnuo okom za tog jadi-kovanja, ved mu naloi:

Moramo pokazati da su nam ti gosti dobro doli. Kepek, pouri, potri, skoi i priredi dobro jelo.
Ved je davno prolo vrijeme objeda.

Pouri, potri, skoi! Kakva li naloga za toga gorostasa! Nije se ni pomakao da ma jednom zako-rakne,
ved je samo polako, kao u krajnjem uenju, zakimao glavom, pogledavi pri tome svoga gospodara s
oitim predbacivanjem:

No, to jo stoji ovdje? upita ovaj. Zar zaista ne zna to treba uiniti za tako dobrodole
goste?

Da, to vrlo tano znam.

78
 Onda se pouri i pripremi nam jelo!

O Alahu, o Muhamede! Ja treba da se pourim, a nikakva urba ne moe nita promijeniti!

Na emu ne moe promijeniti?

Na potpunom pomanjkanju svake zalihe namirnica. Gdje nita ne postoji tamo se nita ne moe ni
skuhati.

Ali ti si jo prekjuer, kad si donio kavu i duhan, kupio i pola brava.

Da, kupio sam ga.

I jedno pile?

Bio je to ak mladi pijetao, najbolji od sve peradi na trnici.

Donio si i rie, maslaca, rajica i mirodija?

Da, da, sve sam to donio prizna Kepek.

Onda ima svega da priredi dobro jelo.

O efendijo, ti se izvoljeva aliti. Sve to to si nabrojio, sve je to ved pojedeno.

A tko je to mogao pojesti?

Ja!

Ti? Onda bi morao imati eludac kao kosed1! Debeljko udesi najbjednije lice i ree:

Efendijo, neka ti Alah oprosti to me usporeuje s takvom morskom nemani! Zar nisi maloas uo
to sam ti rekao? Efendija Kara Ben Nemzi i eik Hadi Halef Omar su uli. Oni de mi posluiti kao
svjedoci da vie ne mogu gotovo nita jesti, jer je moj siromani eludac slab i tanak kao mjehur od
sapunice koji moe svakog asa pudi.

Mada ima tako slab eludac, ti si sam pojeo pola brava i mladog pijetla. Ono to sam ja od toga
dobio to se uopde ne moe raunati.

1 morski pas

Alah! Ti baca moju duu u silnu tugu. Sve to sam uinio, uinio sam od ljubavi i potovanja prema
tebi. Brav je pred dva dana podnio smrt, tako da je njegov miris poeo eznuti za sahranom. Zar sam
ti dakle mogao dati da jede od njega?

Zato si ga dakle kupio kad je smrdio?

Jer nisam bio kod kisaba1 dok jo nije smrdio.

Trebao si dakle uzeti svjee bravetine.

79
 Svjee nije bilo. Sve meso koje je visjelo kod njega smrdjelo je.

Zato onda nisi otiao kojem drugom kisabu? Debeljko iskrene oi od sauesnog zauenja, plje-

snu rukama da je odjeknulo kao da je puklo veliko jedro na glavnoj katarki i vikne:

Neka me Alah zatiti! Da poem drugom kisabu? Pogledaj me, efendijo! Zar sam ja hrt da smatra
kako mogu trati od jednog mesara do drugoga? Zamisli samo da du biti odmah mrtav ako izgubim
dah, a on mi se ne vrati! Osim toga tano zna da nisam morao otidi samo mesaru, ved i u druge dke-
kine2. Meso sam spekao i pojeo skupivi sve svoje samosvladavanje kako ti ne bi bio prisiljen da na
svom zdravlju iskua tuno djelovanje takvoga jela. Umjesto da zato poanjem hvalu, moram sluati
rijei ukora.

inilo se da je starca to predbacivanje dirnulo, jer je blago nastavio:

Manimo se dakle bravetine! Ali bar taj pijetao nije trebao tako brzo nestati u tvom elucu.

Molim te ne govori o njemu! Tako je bilo zapisano u knjizi ivota. On je zaklan istoga dana kao i
brav. Oboje sam kupio istoga sata, zajedno ih odnio kudi, pa brava i pijetla spekao na tednjaku
jednog kraj drugoga. Iz toga slijedi da ih je zajedno valjalo i pojesti. Osim toga pijetao me je sigurno
spasio smrti. Kad je naime bravetina pola putem koji joj je bio preodreen, moj je siromani eladac
pao u stanje takve bijede da sam ved pomislio da du se oprostiti od ove zemlje, i da sam jasno osjetio
da mi je pre-odreeno da du se zbog toga to sam pojeo to pokva-

1 mesar

* Trgovine,

reno meso sastati sa svojim precima. Onda sam pomislio na tebe i na to to de biti s tobom, ako te ja,
jedina potpora tvoga ivota, budem morao ostaviti. Morao sam dakle svladati nevolju svoje probave,
a to sam mogao poluiti samo tako da sam pozvao natrag svoj eludac koji je ved napola bio umro,
zamamivi ga mladim pijetlom, da jo jednom pokua ispuniti svoje zemaljske dunosti. Uspjelo mi je.
Drugo nita ti ne mogu redi, efendijo, a sad radi to god node.

Ovaj snaan dokaz poluio je svoju svrhu. inilo se da je starca dirnula jedina potpora njegova ivota,
jer je dobroduno mahnuo rukom i rekao:

Ne kanim te alostiti, pa povlaim svoje pred-bacivanje. To meutim ne mijenja na poloaj.

Moramo jesti, a nemamo nita za jelo.

O Alahu, o Alahu! Kakvih li kratkih misli i kojeg li nedostatka potrebne prisutnosti duha! Poslu-a li
dobar savjet koji mi upravo lebdi na usnama svoj de naoj nevolji odmah biti kraj.

Sto mi dakle savjetuje?

Daj mi opet novaca, pa du podi da donesem sve to trebamo.

I nede se vratiti prije veeri?

80
 Ta ja moram posjetiti svoje kavane da pripovijedam kako su k nama doli neusporedivi efendija
Kara Ben Nemzi i hrabri eik Hadi Halef Omar. Morat du odgovoriti na stotinu pitanja, pa se nikako
ne mogu prije mraka vratiti kudi.

Da je evropski sluga tako neto rekao svi bi ga smatrali ludim. Ali Kepek je drao da ima pravo da nas
pusti da gladujemo kako bi se on mogao proetati. inilo se da njegov gospodar u svojoj bezgraninoj
obzirnosti ne zna to da kae, pa mi se dakle uini da je vrijeme da se umijeam.

Moj je mali Hadi ved odavno izgubio strpljivost. On ustane, prijateljski potapa po ramenu toga
vjeno nevinog krivca i: upita ga:

Oprosti mi, prijatelju polovice brava i posve mladoga pijetla. Moe li mi redi tko je gospodar ove
kude?

Efendija kome sluim glasio je odgovor.

Lijepo, ti najgladniji meu svim kuharima svih zemalja na svijetu! Ne smije dakle raditi ono to li
se prohtije, ved ono to trai gostoprimstvo tvoga gospodara, a ono trai od njega da njegovi gosti
dobiju to prije neto za jelo. Poeli li onda kasnije otidi u kavane, moe to mirno uiniti. Ja ti
nemam to zapovijedati, ali ako ondje ... pripazi sad to ti kaem ... ako ondje spomene ma i jednu
rije o tome da se mi nalazimo u Bagdadu i gdje se nalazimo, onda de sutra ujutro biti leina koju su
itavu nod postepeno ubijali.

Debeljko od prepasti uzmaknu nekoliko koraka, i to tako brzo kako od njega nipoto ne bih oekivao.
Problijed'o je sve do podvoljka i promucao:

Leina koju su itavu nod postepeno ubijali - !

Tako je vrlo ozbiljno izjavi Halef.

Ali zato? Ali zato? Zato mrtva... zato ubijena ... zato leina ...?

To du li objasniti. Mi imamo neprijatelje koji nas progone i koji nas trae u Bagdadu. Pronau li nas,
dodi de do borbe. Nas dvojica demo dodue pobijediti, ali kuda u kojoj stanujemo morat de snositi
posljedice. Njihove de stanovnike polako muiti do smrti.

Muiti do smrti! Neka me Alah sauva od avola, od smrti i od svih ljudi koji me ele ubiti.
Ne pada mi ni na pamet da zaem u kavane dokle god ste vi ovdje. Drat du jezik za zubima i nikome
nedu odati gdje se nalazite. Najradije bih ostao kod kude, i ne bih uopde izaao izvan granica naeg
vrta.

To si mudro sm'slio. Spreman sam da ti olakam tvoju hrabru povuenost, tako da sam poem u
dudane i da nakupujem to trebamo. Ti dotle naloi vatru. Doi sa mnom u kuhinju!

Obojica izaoe a kad su nestali, Poljak me zabrinuto upita:

Hadi Halef. Omar je sigurno pretjerao. Zar zaista imate neprijatelje koji vas progone?

81
 Mi smo se doista sreli s nekim ljudima koji su prema nama tako neprijateljski postupili da su odutili
na bi. Bili su to Perzijanci odgovorih mu.

Ah, dakle opet Perzijanci!

Tako je! Oni upravo plamte od osvete, a bududi da znadu da se nalazimo u Bagdadu, oni de nas
potraiti da pronau priliku i osvete nam se za udarce to su ih dobili. Halef je malo pretjerao da
tvoga slugu zaplai zbog poznatih razloga. ini se da je taj Kepek prilino plaljiv.

Vara se, efendijo! On je bio onbai1 i to jedan od najvrednijih i najhrabrijih podoficira. Kod te bih
ti prilike htio redi da se ja zovem Dozorca, i da su me iz vojske otpustili kao bembau2. Kepek je sad
star i lijen. Prije je bio spretan, pokretan i vjeno raspoloen za tunjavu, a njegova silna debljina sad
kao da govori upravo protivno. Moda su i ta ljubav koja ga vee uza me i briljivost kojom me
neprekidno okruuje djelovale u tom pravcu da se sad ini staloeniji nego to je bio prije. On me je
vie puta izbavio usred neprijatelja, pa mi je i inae iskazao razliite usluge zbog kojih imam obzira
prema njegovim slabostima. Uvjeren sam da bi i sada stavio na Kocku svoj ivot za mene ako bi to
bilo potrebno. On mi je vjeran kao zlato, a ima i iskustva uz tednjak, tako da ne moram drati
kuhara. Jede dodue vanredno mnogo, pa mi daje samo otpatke, ali za mene je i to dovoljno. Sto se
pak tie njegove kave, on kuha dvije vrsti, i to dobru i jaku kavu za sebe, a rijetku za mene, jer tvrdi da
bi meni jaka kava odvie zala u krv i da moji ivci ne bi to mogli... Psja krew! Ja govorim o kavi i pri
tom sam se sjetio da jo uvijek nemamo kave. To je zaista neobzirno prema tebi, . efendijo! Neka
Kepek odmah donese kavu!

Bembaa je dva, tri. pet pa i deset puta pljesnuo rukama, ali debeljko nije dolazio. Tek kad sam ja
otvorio vrata i tako vrsto pljesnuo dlanovima da su me zaboljeli, dovue se polako i nevoljko ree:

I opet! Tek to sam tome Hadi Halefu koji nita ne shvada dao upute kojima se samo smije
umjesto da ih primi s dostojanstvom, opet moram trati ovamo! Sto hodete?

Kavu! odgovori Dozorca.

1 desetar ! major

Kavu? Kave nema, pa de je tek Hadi donijeti sa sobom. Bududi da on sam plada sve to de donijeti,
ja sam mu rekao da ne zaboravi kavu.

Pomislio sam da je debeljko zaboravio na kavu, pa ga podsjetih na to da ju je sakrio na svojim prsima.

On mi odgovori toliko hladnokrvno da me je to zaista iznenadilo:

Da, ja sam spremio kavu u kaftan, efendijo, ali sam je opet izvadio iz njega.

A gdje je ta kava sada?

Ja sam je sakrio i spremio.

Sigurno je eli sam popiti?

82
 Tako je! Uvidjet e, o efendijo, da sam na to ovlaten. Znaj da je za nekoliko dana moja id jaum il
vilede,1 pa du pozvati nekoliko znanaca. Oni su izvrsni poznavaoci kave, pa bududi da sam vidio da ti
ima bolju kavu nego to je kupuje moj efendiju, ja du tvoju kavu sauvati za sveanost, a vama du
skuhati onu to de je donijeti Hadi. Samo se strpite. Nede dugo potrajati i on de se vratiti.

Ali zato da ba tvoji posjetioci dobiju tu moju dobru kavu?

Efendijo, kako to samo moe pitati? Jedno je od najvanijih propisa kurana da se gostima treba
time iskazati ast da im se daje ono najbolje to se ima.

Sad sam debelom onbaiju ipak morao pokazati strogo lice:

Upravo zato to poznam te propise veoma se udim to se ti usuuje uzeti moju dobru kavu i
meni umjesto nje ponuditi loiju! Smjesta de skuhati moju kavu, jesi li uo, smjesta, i to onako jaku i
dobru kako to trae otmjena gospoda. Ja te uostalom opominjem pred Hadi Halefom. On je
navikao^ da ga veoma pomno dvore i ne doputa da ga itko zanemaruje. Osim toga on voli jesti i piti
to je bolje mogude, a tko se na to ne obazire, on mu brzo umije uliti duno potovanje. uvaj se
njegove srdbe! On je slobodan Ben Arab,2 pa ako mu itko i najmanje povrijedi ast, smjesta uzvrada
udarcima ili ubodima noem.

1 proslava roendana * Arap

Ovakav ukor nije debeljko vjerojatno ved odavno uo. On se sagnu i ponizno odgovori.

Hvala ti, efendijo, to si me upozorio na ta opasna eikova svojstva. Pa to je pravi divljak! Odmah
du donijeti tvoju kavu, jer voda ved kuha, a ja sam kavu ved stucao u durnel binu.1

Ved? Ah, kava je dakle bila odreena za tebe i mi je nismo trebali dobiti?

Prestani s predbacivanjima, efendijo! Bududi da sam kavu htio ponuditi svojim gostima, morao
sam je najprije okuati da se uvjerim je li dobra. Ti si me meutim pouio, pa sad znam kako se imam
vladati. Miris te kave ublait de tvoju srdbu i osvjeiti osjetljivost tvojeg njuha. Ved se urim!

Kepek zatopta nogama o pod kao da vozi dvokoli-cu, a zatim brzo izae. Nasmijao sam se, ali tako da
me nije mogao uti, a i njegov se gospodar nasmije i ree:

Dobro znam da sam ga razmazio. Ja ga drim kao to se u Evropi postupa sa psetancem, i to je

drskiji to sam ja slabiji prema njemu. Sad si mu ulio potrebno potovanje, pa budi siguran da de to
ubrzo djelovati.

Dozorca je imao pravo: debeljko se vratio tako brzo da to nikako ne bih mogao oekivati od njega.
Postavi kavu na serir2 izmeu nas. Vidjelo se na njemu da mu se voda skuplja u ustima, pa nam ree
dok mu se u glasu osjedala iskrena alost:

Evo vam- kave! Velim vam da nisam okuao ni jedan gutljaj. Ja du tu kavu i nadalje prireivati samo
za vas, pa sve da mi njezin miomiris otme i mir moje due. Ipak te molim, efendijo bude li Alah
toliko milostiv da ti prosvijetli misli, pa da doe na pomisao da bih i ja smio popiti alicu toga pida
nemoj oklijevati da mi to saopdi.
83
Kad je Kepek iziao, posluismo se sami. Na Istoku se kava slui u alicama a ne u vedim posudama.
Kepek je meutim donio ibrik pun kave. To mi je bilo drago, jer mi ne bi bilo ugodno da me Kepek
neprekidno smeta dolaenjem i odlaenjem. Osim toga oe-

1 muar * niski stol

kivao sam da de Poljak iskoristiti okolnost to smo ostali sami, i da de mi redi ono na to me je
pripremio.

Dulje smo vremena sjedili tako jedan kraj drugoga. Bembaa je uivao u mom duhanu i mojoj kavi, ne
govoredi ni rijei. Samo je zamiljeno gledao preda se. Naposljetku me upita:

Jesi li moda uo za Dul-i-Siras?1

Dul i Siras? Jesam. Rue iz irasa su glasovite, ali priznajem da mi se uzgoj rua u Rumeliji vie
svia od onoga u Perziji.

Nisam to mislio. Ne govorim o uzgoju rua opdenito, a ni o ruama iz Sirasa u mnoini, ved o jednoj
rui u jednini, o jednoj posve odreenoj rui koju s meni nepoznatoga razloga nazivaju Dul-i-Siras.

O takvoj rui nisam jo nikada uo.

To je velika teta.

Kako to da ti koji ved duge godine stanuje ovdje smatra da bih ja morao znati neto to ti ne
zna?

To mi pitanje kazuje da ne zna to se o tebi pripovijeda. Prema opisima koji kolaju o tebi, efendiji
Kara Ben Nemzi, ti sve moe i sve zna.

To je pravo istonjako pretjerivanje. Evropljani raspolau s vie znanja od neukih Beduina.

Ti meutim uiva tako neobian glas da sam i ja sklon da povjerujem tome da vrijedi vie od bilo
koga drugoga. Je li eik Hadi Halef Omar tvoj prijatelj?

Jeste, on je moj prijatelj.

Onda je Hadi Halef Omar upuden u sve to se odnosi na vae sadanje putovanje?

Jeste. Pred njim nemam tajni.

Onda nedu sada govoriti, ved tek kada se on vrati. Dotle se moemo razgovarati tvojim materinjim
jezikom. Jo od onog vaeg prijatnog posjeta zna da

ga razumijem.

Vrlo sam rado prihvatio taj prijedlog, ali nismo dugo razgovarali, jer je Halef uao u sobu i javio:

Donio sam sve to sam mogao nabaviti u blizini. Toga je dovoljno da vie dana ivimo, ako taj
debeli otac prodrljivosti ne bude nodu opet progutao sve da
84
1 rua iz Sirasa

bi se od ljubavi prema svom gospodaru spasio od smrti. Sad moram pitati tko de kuhati i pedi?

Kepek odgovori bembaa.

Alah! Pozna li njegovu kuhinju? Kad si posljednji puta bio ondje?

Nisam bio ved nekoliko godina. To je neprijeporno Kepekovo carstvo, pa mi ne doputa da ni naas
zaem u njega.

To sam i mislio! Zato se tako razbjesnio kad sam mu govorio o istodi ivota i o prijatnom izgledu
jela. Uostalom odgovorio sam mu kako treba. Od prepasti je odmah sjeo na zemlju, te je zatutnjilo
tako da sam povjerovao da je zemlja pukla.

A onda? zabrinuto upita stari. to sad radi?

Ne brini za njega! Jo sjedi vrsto i ne moe zbog svoje neljudske teine ustati dok mu ja ne
pomognem. Ostavi ga da sjedi dok se ne vratim. U prvom te redu moram pitati smijem li iskreno
govoriti.

Smije.

Onda ti moram redi da nema ni pojma kako je dosada za tebe kuhao i pekao. Kad bi bio prisiljen
da progutam i jedan jedini zalogaj iz tuste ruke toga dida el vasaha,1- tijelo bi mi se izvrnulo kao
vredica za novce.

Bojao sam se da de se na gostoprimac uvrijediti, pa sam Halefu dao kradomice znak da bude
umjereniji. On je meutim nesmetano nastavio:

Moj sidi mi domahuje da utim. Ali ako elimo kod tebe ita pojesti, onda moram govoriti da te
upozorim na to kako du ja, dokle god se nalazimo ovdje, biti jedini hukumi el matbah.2 Ne elim
opisivati tu kuhinju, jer za to ne bih naao rijei, ali posue kakvo je to posue?! U kutu stoji
limena posuda s vodom u kojoj tvoj kuhar pere lice i ruke, a onda iz nje grabi za kuhanje. Na dnu
posude lei mulj nekoliko prsta debeo. Ja sam mu tu vodu, kad je od prepasti sjeo na zemlju, izlio na
glavu.

To nisi smio uiniti! upadne mu bembaa u rije. Ako Kepek od toga oboli... i...

' djed prljavtine kuhinjska vlast

Nemoj se toliko brinuti za njega! prekinu ga Halef. Ta ga je kupelj osvijestila i bila mu je

korisna. Zatim sam ugledao jednu tandaru1. U njoj se nalazila gusta mast s tragovima prstiju u njoj, a
kad sam ga upitao emu slui, ree mi da odavde vadi mast da bi premazao svoje papue. U toj istoj
tandari kuha onda meso i varivo. Ja sam iz nje izvadio mast i premazao mu je po licu.

Na zdravlje! O eie Hadi Halefe, ako si to uinio, onda de Kepek ...

85
 Ne brini nita, efendijo! upadne mu Halef u rije. Nije mu nimalo nakodilo. On je to oblizao i
inilo se da mu dobro prija. Dok se time bavio, ja sam se dalje ogledao po kuhinji i otkrio bakrenu rni-
klaju2 u kojoj pee meso. Upravo je u njoj bio pripremio marham3 da pomodu nje istjera stjenice koje
stanuju u njegovoj postelji. I tu sam mu mast nama-zao na prvu mast na licu. Zatim...

Stoj! prekinuh ga ja. Ne elim vie nita uti. Sad de jo jednom otidi od kude i kupiti sve
posue to ga treba i pokloniti ga debeljku. Nadam be da de time ponovo stedi njegovu naklonost.

Ja se dakle smijem smatrati vladarom, kuhinje?

Poljak je zatresao glavom i tako mu po tamonjem obiaju dao znak da je s time sporazuman. Mali
eik izae. Dozorca se nalazio u najvedoj neprilici pa se trudio da isprikama oslabi dojam to ga je
Halsfov izvjetaj morao izazvati u meni. Pomogao sam mu u tome, pogotovu to je glavni uzrok tog
loeg gospodarenja oito leao u njegovom siromatvu. Razgovarali smo o njegovoj domovini koju
kao da je jo vrlo volio. Upitao me kanim li danas jo izadi, a kad sam mu rekao da ne kanim, proetali
smo se vrtom. Pri tome sam se uvjerio da su nai konji dobro opskrbljeni. Kad smo se vratili u kudu i
prolazili kraj kuhinjskih vrata, zastasmo naas da prislukujemo. uli smo zveckanje lonaca i debeljkov
glas:

Nemoj dopustiti salsi4 da se prelije preko lonca, potovani eie Hadedina, jer je teta za svaku
izgubljenu kap. Vidim da si ti pravi ai nad aijama1, pa se kao sultan radujem tvom jelu.

Bembaa se nasmjehne, a ja sam bio zadovoljan zbog lijepe sloge koja je oito opet vladala meu
njima. Nismo dugo sjedili u sobi kad se u nju dokotura Kepek i upita svoga gospodara:

Efendijo! Objed de uskoro biti gotov pa 'leik tvrdi da sam mu ja u kuhinji samo na putu. Smijem li
sjesti ovamo, kao to to smijem uvijek kad nemamo drugoga posla?

1 zdjela ' tava * mast ' juha

Starac me upitno pogleda. Zaista sam mogao zamisliti da ta dva osamljena ovjeka vrlo esto sjede
jedan uz drugoga, jer su jedan bili upudeni na drugoga, pa stoga nisam htio da zbog nas prave
iznimke. Zato sam odgovorio onbai koji je sad izgledao mnogo ide nego maloas:

Samo sjedi! Nemamo nita protiv toga. Kepek sjede suelice nama, ali kako! Najprije se

okrenuo prema zidu i podboio se o njega rukama, a zatim je pustio da mu tijelo polako klizne dolje.
Pri tome se nije sagnuo, ved je putao da mu tijelo u ukoenom stavu klizi tako da su mu se noge
okliznule od jastuka prislonjenih o zid. U trenutku kad se zbog svoje teine nije vie mogao uzdrati
brzo se i snanim pokretom prebaci ustranu, pa tako sjede na jastuk estoko tresnuvi o njega. Prizor
to mi ga je pruio potaknuo me je na smijeh pa sam ga jedva obuzdao. Trbuh mu je leao na
stegnima poput krupnoga balona i napinjao mu kaftan. Od napora mu se lice jarko zacrvenilo i sav je
soptao. Pri tome se uzalud trudio da potkoljenice pokrije prekratkim skutovima svoga kaftana. Kad je
opet smogao zraka, duboko i olakano odahnu pa izjavi:

Tako! Sad nedu vie ustati dok se ne najedem.

86
 Jesi li gladan? upita njegov gospodar.

Samo gladan? O Alahu! To je mnogo, mnogovie od gladi. Efendijo, kad ovjek gleda toga eika Ha-
dedina od velikog plemena Samara kako tako marljivo i isto radi po kuhinji, u ustima ti se skupljaju
sve mogude sline s neba i zemlje. Taj se razumije u stvar,

1 kuhar nad kuharima

da, taj se razumije u to! Htio bih ga bez prekida promatrati kako kuha i bez prekida jesti stvari to ih
pripremi.

Kepek mjacnu jezikom, udesi najsretnije lice i nastavi:

Uostalom, eik i nije tako zao kao to sam to mislio. Isprva je prema meni bio veoma veoma zao, a
zatim je pokazao lonarske divote i rekao mi da de mi sve to pokloniti, ime se srdba mojega srca
pretvorila u ugodnu tronutost. Zatim je donio vode, pripalio vatru i postavio meso i varivo na pravo
mjesto. Kad je tako svrio posao oko tednjaka, ponovo je donio vode, uzeo sapun to ga je takoer
donio sa sobom, pa se posvetio temeljitom idenju moje linosti, ime je stekao moju punu
naklonost. Zatim mi je pomogao da ustanem i iskazao mi ast, naloivi mi da neprekidno mijeam
licom riu kako ne bi pregorjela. Za vrijeme toga posla nae su se due sve vie pribliavale jedna
drugoj. Opazio sam u dubini svoje unutranjosti da sam ga zavolio, a kad mi je dopustio da okuam
prvi lijepo peeni komadid mesa, nisam mogao drukije ved sam ga morao zagrliti, a on me je na to
uljudno zamolio da odem ovamo k vama, te da mirno i pun zadovoljstva poekam uitak koji me
oekuje.

Dok je to govorio na Kepeku se jasno dalo vidjeti unutranje zadovoljstvo. Prijaznost mu se jo i

pojaala kad je Halef nogom otvorio vrata i uao u sobu. Ruke su mu bile pune jela. Poto je to
odloio i jo nekoliko puta odlazio u kuhinju i natrag, poKrio je cio serir i sav pod proizvodima svoje
djelatnosti. Pred debeljkom se sad uzdizalo tako golemo brdo rie i mesa da sam bio uvjeren da to
nede modi pojesti cijelog dananjeg i sutranjeg dana.

Nisam meutim, morao dugo ekati, pa je brijeg iezao i Kepek je poeo eznutljivo gledati prema
nama ne bi li i od nas mogao neto dobiti. Mi smo mu tu elju tako obilno ispunili da sam se najzad
po-plaio za njega a i on" je sam morao uvidjeti da se i najveda rupa jednom ipak mora napuniti.
Pogladio se rukama po onom dijelu svoga tijela koji sam malodaa usporedio s balonom i rekao,
uzdahnuvi:

Sad prestanite, jer vie ne mogu! Oh kako sam nesretan to sam sit i to mi je eludac tako malen!
Zato ovjeku prija jelo i onda kad vie ne moe jesti? Ipak se nadam da de vrsni eik Hadedina danas
jo jednom podi u grad i potraiti mesara, jer bi se lako moglo dogoditi da se sutra kod njega vie ne
nae nita dobro za jelo.

Mnogo zadovoljniji od toga nezasitog ovjeka bio je Halef, jer smo mu svi priznali njegovu umjetnost
tako to smo sve do kraja pojeli. Zatim nas je utjeio, a pogotovu Kepeka, rekavi da ne mora otidi
mesaru, jer mu je ostavio narudbu za meso koje e nam u sumrak donijeti teklid.

87
Meso je zaista stiglo u naznaeno vrijeme. Nisam znao hodu li i ja modi pojesti neto od njega. Za
danas sam bio do grla sit, a sutra... sutra smo kanili otidi, osim ako budu vijesti to nam ih je elio
kazati bembaa, moda takve da nam dadu povoda da produimo svoj boravak.

Bembasina pripovijest

Nakon kratkog sumraka spustila se nod, a vrudina koja je vladala u toku dana pretvorila se u tako
teku sparinu da smo uzeli duhan i lule i popeli se na krov. Nismo dugo sjedili gore kad se i onbai
sopdudi uspne za nama i sjede uz Halefovu pomod na jastuke to smo ih za njega pripremili. Njegov
gospodar i on naizmjence su u kratkim stankama puili na svoj jedini ibuk.

Nebo je neposredno nakon mladoga mjeseca sjalo u punom sjaju. Veernji povjetarac njihao je
palmino lide, pa je samo tihi apat tih listova prekidao timu koja je vladala u tom zabaenom
predjelu grada. Bilo je to pravo raspoloenje iz bajke.

Narod smatra da su se u Bagdadu odigrale gotovo sve one pripovijesti, koje su pod naslovom Auf
leila va leila"1 nale milijune i milijune slualana i italaca. Izvor se tih bajki vrlo vjerojatno nalazi u
Hesar efsane,2 zbirci Perzijanca Rastija. One imaju za prouavanje Istoka veoma veliku vrijednost,
iako se ta knjiga ne moe dati u svaije ruke. Bajke su nenadmaive ako se radi o tome da upoznamo
ivot, obiaje i nazore, nain miljenja i osjedaje Istoka. Nigdje se tako -vjerno ne prikazuje
neobuzdana hrabrost i pie-menito vitetvo Istonjaka, njegov pustolovni duh, ar njegove mrnje i
njegove ljubavi, pohlepa njegovih

1 Tisuu i jedna no" > Tisuu pripovijsti

slubenika, lukavost takozvanog slabog spola, divota bogatstva i golotinja siromatva, kao upravo u
tim pripovijestima pomodu kojih se jednako lijepa kao i smiona eherazada borila s kraljem
Seherbanom za svoj ivot. Jesu li sjedanja iz tih nodi to ih je ona provela bdedi sada aputala kroz tiho
lelujanje jorgova-nova lida?

Ako je tome bilo tako, onda ja nisam pravo osjedao taj ar, jer su mi se misli-bavile ovjekom uza me,
iji je ivot takoer bio neobian i za kojega sam slutio da ga titi teret koji mora nositi jo i sada u
starosti. to ga je potjeralo iz domovine i to mu ni sad nije doputalo da se vrati onamo? Zato se
zakopao ovdje u dubokoj samodi?

Efendijo, govori li poljski?

Gotovo sam se preplaio kad je to pitanje najednom odjeknulo tako iznenada i neoekivano u
dubokoj tiini.

Ne govorim!

Ali pozna li poljsku povijest?

Poznam.

88
 Povijest te nesretne zemlje i njezinih nesretnih stanovnika! Ja spadam meu te saaljenja vrijedne
ljude.

Molim te, ne govori tako! U takvom se smislu nikada ne treba i ne smije saaljevati neki ovjek. Sa-
uede je pohvalno samo u odreenim prilikama, a u svim drugima vrijea onoga na koga se odnosi.
Postoji jedna vrst nesrede koju ovjek mora podnijeti s plemenitom samosvijedu. Sauede je u tom
sluaju jednako ponienju. Ja uopde imam drugo miljenje o opdenitom pojmu nesreda nego to ga
imaju drugi. Za mene rijetko postoji povod da se s pravom primijeni rije nesreda.

Onda si ti sretan? Ili zar moda smatra da se rijetko moe primijeniti i rije sreda?

Ne mislim. Bar to se tie opdenitoga pojma sreda koji je jednak pojmu sretnoga sluaja.

Poljak zauti kao da razmilja, a onda nastavi:

uj me dakle, efendijo! Ne treba znati tko sam i to sam bio. Ja to gotovo- vie ni sam ne znam, ili
bar ne volim na to misliti. Potjeem iz starog bogatog plemidkog roda. Odrekao sam se svoga imena
da se osiguram od progona pa sam uzeo ime Dozorca, jer odvie volim svoju domovinu a da bih sebi
elio na-djeti ime koje nije poljsko. Nae prilike, moj odgoj i jo mnogo ta ne spada ovamo. Htio bih
samo spomenuti da su me izuili za oficira te da sam smatrao da je jedini cilj mojega ivota da
oslobodim svoju domovinu ispod tuega jarma. Bio sam u Parizu da a svojim sumiljenicima
pripremim ustanak svoga naroda. Mieroslovski me je nazivao prijateljem. Poslali su me u Njemaku, a
odanle sam otiao u Rusiju, sudjelovao sam u neuspjelom napadaju na Poznanj, u pokuaju kod
Sjedlcea, a u Krakovu sam bio bliz diktatoru Tyssowskome. U Galiciji su se skupili nai ljudi pod
Jakobom Szelom. Unijeli su poar, pljaku i umorstvo u dvorove plemida koji su nam bili saveznici.
Upravo smo plivali u krvi. Posvuda poraeni, odrekli smo se svake nade. Kamo da poem? Svagdje su
me progonili. U Pruskoj, u Austriji i u Rusiji prijetio mi je krvnik. Moja je smrtna kazna bila izreena, a
potjernice su me progonile posvuda. Sav moj posjed bio je zaplijenjen. Uzeo sam prosjaku torbu i
probio se u Tursku, gdje su me pod sadanjim mojim imenom primili u vojsku. Morao sam sebi
izgraditi novu bududnost, pa sam preao na islam. Ovaj moj prijelaz bio je nagraen viim vojnikim
inom. To je bilo i onako sve to sam elio.

Onda se danas udi da ti je ivot promaen? Iskreno mi reci jesi li elio samo slobodu svome
narodu ili si pomiljao i na to da bi, ako ustanak uspije, mogao dobiti kakav istaknuti poloaj?

Oboje.

To je zaista bio otrovan plod. Nije udo da si zbog njega propao.

Dopusti mi da ti pripovijedam dalje. Imao sam uspjeha ne samo kao oficir ved i kao ovjek. ivio
sam u Bejrutu ija je posada spadala u arabistan or-disi.1 Ondje sam upoznao nekog perzijskog
trgovca kome sam se svidio. Danomice sam zalazio u njegovu kudu u kojoj prema iranskim obiajima
nisu zakoni

1 arapska divizija

89
harema bili tako strogi kao to su to bili kod sunita. Taj je trgovac imao jedinicu kder koja je prema
istonjakom nainu izraavanja bila lijepa poput jutarnje zore, a pomnije odgojena od sunitskih
"haremskih kderi. Zavoljeli smo se i njezin mi ju je otac dao za enu. Nisam trebao poaliti taj izbor.
Moja je prolost sa svim njezinim eljama bila zavrena, pa sam ivio samo za svoju obitelj i svoju
vojniku karijeru. Moj mi je brak pruao sredu koja je iz dana u dan bivala sve veda, a jo je i vie
porasla kad mi se najprije rodio sin, a godinu dana kasnije i kderka. Godinu dana nakon roenja
drugoga djeteta premjestili su me u Damask, kamo se nakon nekoliko tjedana preselio i otac moje
ene, bududi da su on i njegova supruga drali da ne mogu ivjeti bez svoga djeteta. To je bilo
poetkom 1860, one godine koja je za Damask bila tako kobna. Pozna li alosnu povijest te godine?

Poznam!

Onda ti ne moram o tome opirno pripovijedati. Imena koja sam nadjenuo svojoj djeci neka ti kau
kako sam bio sretan. Moj se sin zvao Ikbal,1 a moja kder Sefa.2 I moja ena imala je znaajno ime,
naime Almas,3 jer je za mene bila zaista dragi kamen.

Kako se zvao njezin otac?

Zvao se mirza Sibil ili Sibil-aga.

Sibil znai u perzijskom jeziku brkovi. Je li to ime bilo naslijeeno ili ga je moda on uzeo zbog
svojih brkova?

To ne znam, ali moj je tast zaista imao tako guste brkove, kakve ni na kom drugom nisam vidio.
Zato me pita za njegovo ime?

Nemam nekog posebnog razloga za to, Pitanje mi je nenamjeravano' izmaklo, moda samo zbog
toga to si spomenuo sva imena, a njegovo nisi.

Ne volim spominjati nijedno od tih imena, jer me ona podsjedaju na izgubljenu sredu koja se nikad
vie nede vratiti.

Nitko se ne mora odredi onoga to ti naziva sredom.

1 srea 1 slast 3 dijamant

To vjerojatno ne moe razumjeti. ovjek mora biti otac da bi saosjedao sa mnom. Oinska i
majinska ljubav su neto posve drugo od opde ljubavi prema ljudima koja se od svih nas oekuje.
Ima li djece, efendijo?

Nemam!

Onda me moe samo upola shvatiti. Zar bi se ti ikada u svom ivotu mogao osjetiti sretnim, kad bi
ti netko ubio enu? A meni ne samo to su ubili enu ved i djecu, te tasta i punicu!

Kad je Halef to uo, viknu:

Alah prokleo te ubojice! Kad bi netko ubio moju Hanu, najdivniju meu svim djevicama, enama,
majkama, tetkama i bratuedima, i moga dragoga sina Karu, u ijim oima svjetluca ponos i hrabrost,
90
onda bi zauvijek nestalo srede iz moga ivota, pa ne bih naao mira dok one nemani koje su to djelo
poinile ne bih poslao k najopakijim avolima u najdublji pakao!

Da, ti me oito bolje shvada od tvoga prijatelja Kara Ben Nemzija, jer ima sina. I ja sam se sav
zaario od osvete. Naalost nisam poznavao ubojicu, a sav moj trud da ga otkrijem bio je uzaludan.

Pripovijedaj mi kako se dogodila ta nesreda! pozvah ga. To de ti olakati srce.

Nede mi olakati, nego de mi ono postati jo tee - odvrati Dozorca. ovjeka uvijek boli kad
prekapa po ranama koje nede da zarastu. Ja sam ved u Bejrutu upoznao smrtno neprijateljstvo koje
vlada izmeu muslimanskih Druza i krdanskih Maromita s Libanona i koje vjerojatno nikad nede
ugasiti. Bududi da ti pozna tamonje prilike, ne moram ti nita tumaiti. Drui i Maromiti stanuju na
planinama Libanona i oba naroda govore arapski. Maromiti su jedna sekta katolika, iako se njihova
vjera prilino odvaja od propisa rimske crkve, a Drui su muslimani, ali imaju i neki svoj tajni nauk, pa
se govori da su odani jo staroj sirijskoj vjeri u prirgdu. Nekada su Drui i Maromiti bili saveznici u
borbi protiv Turaka, Planinski narodi se uvijek najdulje opiru pobjednicima. Da bi se taj sklad razorio,
posijano je izmeu njih neprijateljstvo

koje je donijelo ploda. Posljedice su bile krvava i ne-potedna klanja do kojih je dolo godine 1842. i
1815.

Kad su Turci izgubili kninski rat, muslimani su stali mrziti krdane, to je najjae dolo do izraaja na
Libanonu. Cijelom zemljom proao' je. val ogorenja, a prvi njegov znak bilo je umorstvo engleskog i
francuskog konzula u Didi. Na Libanonu su se Drui podigli da unite krdane. I jedna i druga strana
podjednako su grijeile. Ako si pravedan mora priznati da su Maromiti u moralnom pogledu stajali
duboko ispod Druza i da su im esto dali povoda za osvetu. Drui su opet sa svoje strane bili krajnje
okrutni i krvoedni. Najkrvavije bitke odvijale su se u Hasbeji na zapadnom obronku Hermona, te u
gradu Raaj koji lei sjeverno odande. Ondje su poginule tisude i tisude Maromita.

Borba se prenijela i u Damask, pa su se evropski konzuli sastali kod pae da od njega zatrae zatitu za
Evropljane u tom gradu. Paa ih je umirio, ali je iz predgraa Selekije skupio oko tisudu ljudi, vedinom
Turkmena i Kurda koji su prividno imali zatidavati Evropljane, ali su zapravo bili odreeni za to da ih
pobiju. 9. srpnja dolo je do klanja. Pri tome je zaglavilo vie od pet tisuda ljudi, a vie od tisudu ena
je nestalo. Sad su se umijeale evropske vlade, pa je Visoka porta opozvala Ahmet-pau, uzronika i
zatitnika krvoprolida, i umjesto njega postavila Fuad-pau sa svjeim etama koji je imao ponovo
uspostaviti mir. Krivci su pozvani na odgovornost, ali nipoto pravi krivci. Ahmet-paa je uz velike
poasti izaao iz Damaska, pa su ga u Smirni doekali topovskim hicima i slavljenjem. Zapadnim
silama to nije bilo pravo. U-strajali su na istrazi pa je Ahmet-paa doveden natrag u Damask i ondje
ustrijeljen. Ustrijeljeno je i nekoliko drugih zapovjednika gradova, u kojima je dolo do krvoprolida.
Povrh toga objeeno je oko ezdeset stanovnika koji su navodno pljakali, te ustrijeljeno vie od
stotinu vojnika i oficira, meu kojima sam se nalazio i ja. .

Ali ti jo ivi?

Oito ivim. I jedno i drugo je tano, premda se ini da se to dvoje protuslovi. To to jo ivim
zahvaljujem svojem onbaiju . pa mu taj spas nikada nedu zaboraviti.
91
 Zaista postajem radoznao, bembao! Sve to si mi dosad pripovijedao ja ved znam, ali sad
oekujem da de mi redi neto to de potpuno zaokupiti nau panju.

Moe zamisliti da mi je bilo strano kad su me prisilili da dadem pucati na nevine Evropljane. Ipak
bio sam oficir i morao sam sluati. Na sredu ie moja eta bila prikljuena jedinicama koje su morale
uvati tvravicu, pa tako nisam morao biti okrutan prema Evropljanima, nekadanjim srodnicima
svojega naroda. Tri dana i tri nodi ostao sam ,kraj tvravice, a da za to vrijeme nisam vidio ni svoju
djecu, ni svoje ene ni njezine roditelje. Kad su me onda zamijenili za pola dana, naao sam svoju
kudu spaljenu do temelja i uo da razjareni muslimani nisu ubijali samo Evropljane ved i iite. Moj je
tast bio iit, Perzijanac. To je znala cijela ona etvrt grada u kojoj smo stanovali. Isto tako je bilo opde
poznato da je on bogat, a to je bilo dovoljno da pljakae navede na to da napadnu nau kudu.

Moe zamisliti to sam osjedao. Poeo sam kao luak prekapati po ruevinama kude. Kepek mi je
pri tome pomagao, ali ruevine su se jo puile, pa smo se morali povudi pred vrudinom. Stali smo
obilaziti susjede i traiti obavijesti. Upravo te vijesti su moju alost pretvorile u bijes. Moju sredu nisu
umorili su-nitski fanatici, ved eta Perzijanaca pod vodstvom nekog zemljaka mojega tasta koji mu je
bio neprijatelj. Taj je ovjek ubio mojega tasta i cijelu moju obitelj, opljakao ih, a onda zapalio moju
kudu. Otad onda mrzim sve to je perzijsko, a kasniji dogaaji samo su jo povedali tu mrnju.

Upravo sam izgubio glavu od gnjeva i odluio da du potraiti zloince. U onom opdem kaosu uopde
nije bilo mogude da se na njih namjerim drukije osim sluajno. Svo Kepekovo nagovaranje nije
uspjelo da me odvrati od moje namjere. Na je dopust istekao pa smo se morali vratiti u puk i Kepek
me je upozorio na posljedice koje me ekaju ako prekoraim dobiveni dopust. Na te se opomene
nisam obazirao. Nije mi bilo na kraj pameti da prekinem svoja istraivanja, ali sam bar njega poslao
natrag i zapovjedio mu da me ispria kod pukovnika i da ga zamoli neka mi produi dopust. Onako
uzbuen nisam ni pomislio da mi je taj oficir nesklon, jer sam svojim marom rano postigao majorski
in koji on u mojim godinama nije uspio postidi. Osim toga postojali su izgledi da ja i ubudude brzo
napredujem, pa mi je stoga zavidio. Kad sam se nakon uzaludnog traenja koje je potrajalo -jo dva
dana, na smrt umoran i klonuloga duha vratio k njemu, dao me je uhapsiti i zatvoriti. Izveli su me
pred ratni sud gdje sam doznao da sam samo navodno traio svoje roake i njihovoga ubojicu, te da
sam se time posluio samo kao isprikom da uljepam svoju odsutnost. Tvrdili su da je istina jedino to
da sam se istakao ubijajudi i pljakajudi Evropljane. Cak sam bio suoen s ljudima koji su to
posvjedoili, a ti su ljudi bili... Perzijanci, perzijske sluge koje je moj tast istjerao iz svoje trgovine, jer
su ga prevarili.

To sve mogu dobro razumjeti. Fuad-paa traio je krivce, a bududi da je prave zaetnike
krvoprolida morao zbog odreenih razloga tedjeti, elio je obijediti bilo koga, pa su ti nesretnici
morali onda okajati ono to nisu skrivili.

Pravo si mislio. Sa mnom su ubrzo svrili i osudili me na smrt. Ja sam uostalom svojim vladanjem
na sudu znatno olakao tu osudu. Umjesto da se mirno branim, ja sam onako napo lud vrijeao suce
koji su i onako bili raspoloeni protiv mene, tako da se nije dalo ni zamisliti da bi me potedjeli. Ved u
sumrak istoga dana izveli su me s ostalim osuenicima da me ustrijele. Strijeljanje su imali obaviti
vojnici moje vlastite ete, a meu njima moj onbai Kepek. Kad su osuenicima bile vezane oi,
Kepek je priao k meni. Veudi mi maramu oko oiju, tiho mi ree: Kad pu-knemo, padni i ostani
92
leati nepomian! Dogovorili smo se da nitko nede nianiti u tebe ays time ie sporazuman i asker
hekimi".1 Moram spomenuti da su rni svi moji podreeni bili skloni, jer sam uvijek oio toliko obziran
prema njima koliko mi je to samo dopu-

1 vojni. lijenik

tala moja dunost. Lijenik je bio Grk, pa sam se esto druio s njime i on mi je bio prijatelj. Kad su
odjeknuli hici, bacio sam se natrake, pomno pazedi da ne maknem ni prstom. Ispaljeno je jo
nekoliko salvi, a onda sam opazio da lijenik pregledava ustrijeljene da se uvjeri jesu li zaista mrtvi.
Kad je doao k meni, osjetih kako mi njegove ruke opipavaju prsa. Nije nita rekao, ved je poao dalje.
Nakon nekog vremena zauh lupu lopata i motika. Mora da se u meuvremenu ved smrailo. Zatim
me odvukoemalo dalje i skinue mi povez s oiju. Posvuda oko mene vladala je tama, ali ja sam po
glasu prepoznao onba-ija koji se nagnuo nada me i rekao mi:

Doi, gospodaru, moramo odmah otidi, pobjedi iz Damaska."

Skoio sam na noge i upitao ga, poavi za njim:

Zar de zbog mene dezertirati?" Hodu, jer te volim."

Otkako sam izgubio sve moje, smrt mi je bila posve ravnoduna, ali pomisao na njihovog ubojicu dala
mi je snage da ostanem na ivotu. Htio sam mu se osvetiti, ali ti moram na alost priznati da sam ga
uzalud traio. Ne elim te zamarati dugakom pripovi-jedu, nego du najprije spomenuti samo to da je
Kepek vjerno' ustrajao uza me pa i u najbjednijim prilikama. Na imutak sastojao se od ono neto
malo plade to ju je on utedio. Prosjaedi smo stigli u Stam-bul i jo dalje. Sretna okolnost navela nas
je da se sretnemo sa Midhatom koji je kasnije, postao paa i bio veoma razborit a potom isto tako
glasovit kao i krivo ocijenjen. Poto sam mu ispripovjedio svoje doivljaje, primio me je u svoju
slubu. Zajedno s njime bio sam u Bugarskoj, a zatim isto tako s njime otiao sam u Bagdad. Ovdje
sam dobio in bembae pa mi je povjeren visok poloaj kod ovdanje carine. Njegova hi me zatita
sigurno dovela na jo vie poloaje da se nije zbilo neto to du ti sad ispripovjedati i to me je prisililo
da napust'm svoju slubu. Moram spomenuti i to da je i Kepek mogao napredovati u inu, ali se
zadovoljio svojim bivim inom onbaija i ustrajao na tome da ostane moj sluga.

Debeljko je dakle bio vanredno estit ovjek pa sam tako sad mogao shvatiti zato njegov gospodar
postupa s njime tako neobinom popustijivodu. Poljak nastavi pripovijedanje, upitavi me:

Jesu li ti poznate prilike na ovdanjoj carini?

Nisu odgovorili.

Onda nema ni pojma o kaosu koji je vladao na carini kad je Midhat preuzeo upravu Irak Arabija.
Trebalo je dugo vremena dok mu je uspjelo da uvede red, a strogost s kojom je nastupio imala je kao
posljedicu da su ljudi ovdje vie zamrzili carinike nego bilo gdje drugdje, gdje im takoer ne iskazuju
nikakvu ljubav. Narod se uostalom nije zado\'oljio samo mrnjom, ved je progonio carinike pa im nije
tedio ni ivote, jer je krijumarenje cvjetalo na rijeci, osobito prema perzijskoj granici tako da su
stotine i stotine ljudi ivjele od njega, pa su sada morale da se s nama, slubenicima, bore za svoju
egzistenciju. Ne
93
, znam je li danas opet tako, pa ni ne marim za to. Ipak te molim da mi povjeruje da sam ja kao
vrhovni carinik bio i najvie omraen. Mi smo u ono vrijeme preivjeli opasnosti koje ne bih elio jo
jednom doivjeti. Kad danas pogleda moga debelog onbaija nije udo da mora posumnjati u to da
mi je uvijek bio vjeran i hrabar pomaga.

Koja je roba u ono vrijeme krijumarena? upitah.

Ponajprije krzna, svila, alovi, sagovi, tirkizi i opij. Sad bi, s obzirom na visinu carine kojoj podlijee,
afran mogao biti najunosniji predmet krijumarenja.

Kad je bembaa to rekao, i nehotice sam morao pomisliti na Pedera-i-baharata, oca mirodija" i na
ono to sam uo kad sam prislukivao razgovoru to ga je vodio sa svoja dva druga gore na Tigrisu.
Poljak nastavi:

Krijumarenjem se nipoto nije bavio svatko komu bi se to prohtjelo, ved sam zapazio da ono mora
da je vrlo dobro organizirano. Svakako su postojali vrhovni zapovjednici, nii zapovjednici i obini
krijumari. Ti su ljudi morali imati potajna, ali velika skladita u kojima se skupljala roba iz svih krajeva

i ekala ondje na prav! as kad se bez Ikakve opasnosti mogla odmah prokrijumariti u velikim
koliinama. Bio sam ved dugo u slubi a da mi nije uspjelo da otkrijem koje takvo skladite, a kad mi je
ta elja napokon bila ispunjena to me je ne samo stajalo slube, ved i itavog imutka, tako da me je taj
uspjeh uinio siromahom.

Kako je to mogude? Ovakav uspjeh morao bi ti donijeti koristi i unapreenje!

To kae jer ne zna kako je dolo do toga ot krida. Ja sam dosada o tome utio, ali sad du ti sve
ispripovjediti. To mi je teko govoriti, jer time moram prekriti zakletvu, pa zato dosad o tome i nisam
govorio.

Jesi li se morao zakleti pretpostavljenim vlastima?

Pretpostavljenim vlastima? Nisam. Zakleo sam se krijumarima.

To znai da su te oni prisilili da se zakune. Jesam li pogodio?

Jesi.

Onda ne treba da te pee savjest. Pojam zakletve trai da se ona polae pretpostavljenoj vlasti i
pred njom. Ako je takva zakletva dana pod prisilom, onda pogotovu njezino odravanje moe postati
zloin pa ovjek ne samo to ima pravo da se od nje oslobodi ved tovie ima i dunost. Zar se nisi
morao zakleti da de preutjeti zabranjena djela?

Upravo to.

Onda si poinio veliku nepravdu.

Radilo se o naem ivotu. Da nisnio prisegli, krijumari bi nas ubili.

94
 Na tvom mjestu ja ne bih prisegao, a ako bi zaista to morao uiniti jer mi ne bi preostao ba
nikakav izlaz, onda me takva prisega ne bi vezala, jer je nisam dao dobrovoljno, i njome sam samo
potpo-mogao zloin.

Moda ima pravo, pa se o tome ne elim s tobom prepirati. Uostalom, meni se i nije radilo toliko
o prisezi kao o posljedicama do kojih je moralo dodi ako je ne odrim. Budete li vi, ti i tvoj Halef utjeli

kao grob koji uopde ne umije govoriti, onda vam mogu mirno ispripovjediti sve; to bih vam htio
povjeriti.

Mi ti zaista obedajemo da demo biti jo utljiviji od groba, osim ako se ne radi o stvari koju bismo
bili duni nekome saopditi.

Takve obaveze nemate, jer vi niste carinici koji su prisegli padiahu. Znam da se mogu pouzdati u
tvoju rije pa du dakle nastaviti. Kad sam naime povezao neke dogaaje- te iskustva i miljenja svojih
podreenih s rezultatima svojih vlastitih zapaanja i istraivanja, sve me to navelo na zakljuak da se
vorite krijumarenja mora nalaziti u ruevinama Babilona. Bilo bi preopirno da ti saopdim sve
razloge koji su govorili za to. Posluao sam dakle 'svoju zamisao i unajmio dva siromana Beduina
koje je njihovo pleme izbacilo pa stoga nisu ni prema kome imali nikakvih obaveza. Velikoduno sam
im obedao veliku nagradu i tako stekao njihovu vjernost, a zatim ih poslao na ruevine. Morali su se
graditi kao da ondje iskapaju starine da bi prodali nalaze, ali su imali zadadu da pomno paze, osobito
nodu i da mi odmah potajice jave ako im uspije da neto zanimljivo otkriju. Bili su to lukavi ljudi i tek
to je prolo nekoliko tjedana saopdie mi neto to me je oduevilo. Opazili su krijumare koji su u
odreeno vrijeme i iz razliitih pravaca s natovarenim ivotinjama, ili pak sami nosedi terete, doli na
odreeno mjesto, a onda opet otili bez tereta.

Tako si dakle doznao gdje je to mjesto?

Jesam. Moji su mi ljudi to lako mogli naznaiti, premda su se pomno uvali da se toliko priblie
mjestu da bi ih netko mogao opaziti. Bilo je to na Birs Nimrudu. Jo i danas tano znam to mjesto pa
du ti ga opisati. Svoje sam uhode bogato nadario i zapovjedio im da i dalje paze. Vijesti koje su mi
donijeli tako su jasno potvrdile sve to sam dotada pronaao da sam odluio da iskoristim to otkride.
Krenuo sam s deset pouzdanih carinika i s Kepekom onamo da pretraim to mjesto.

Kako ste to htjeli obaviti?

To du ti kasnije redi. Radilo se o skrivenom skladitu robe, oito zatvorenom prostoru. Ta je

prostorija morala imati ulaz, a ulaz je valjalo potraiti. U tu svrhu ponijeli smo sa sobom alat za
kopanje.

Onda ste taj alat uzalud nosili sa sobom.

Odakle to zna?

Slutim. Da, ja nasludujem jo i vie, naime da ste se unesredili.

To zakljuuje po tome to sam ti pripovijedio o prisezi koju sam morao poloiti.

95
 Ne samo po tome. Oba su te tvoja uhode prevarila.

Nisu. To su bili vjerni i pouzdani ljudi.

Jesu li bili uza te da ti pokau to mjesto?

Jesu.

Jesu li i kasnije podravao kakve veze s njima?

Nisam. Mora da su ubrzo otili iz onoga kraja. To uostalom nije razlog da ih smatram varalicama.
Obojica su uvijek davala dobar dojam, a osobito onaj koji se zvao Safi. Taj je izgledao kao utjelovljena
estitost.

Safi? upitah iznenaeno, sjetivi se onoga ovjeka iz Mansurije koji nas je izdao Perzijancima.
Koliko je godina bilo tom Arapu?

Zato eli to znati?

Jer poznam ovjeka koji se tako zove.

Ima mnogo ljudi koji se tako zovu.

Kad se zbilo sve to o emu nam pripovijeda?

Prije sedamnaest godina.

Koliko je godina onda otprilike bilo tom ovjeku?

Rekao je da mu je trideset godina, ali je izgledao stariji. Drugi Beduin zvao se Aftab, ali bih se
zakleo da je bio vjeran i bez izdaje u sebi.

Aftab. Safi i Aftab. To je udno, hm, udno! Poljak me zaueno pogleda i upita:

Zar moda pozna i ovjeka koji se zove Aftab?

Poznam ga, pa ako me moje nasludivanje ne vara, mogao bih ozbiljno ustvrditi da si upao u stupicu
koju su ti postavili.

Rzecz smieszna! Smatra li me tako glupim da mi se tako neto moe dogoditi.

U stupicu se obino ne hvataju glupe ivotinje, ved upravo veoma lukave. Molim te da nastavi
svoju pripovijest.

Uinit du to, ali sam veoma radoznao kako kani dokazati svoju tvrdnju.

To de vrlo brzo uti. Uostalom, rekao si da ste odavde ponijeli sa sobom alat za kopanje. Sigurno
ste odjahali u Hile.

Jesmo. ovjek mora onamo ako je poao u ruevine Babilona.

96
 Ako ovjek kani izvesti neto to nitko ne smije znati, onda se ne bi smio svradati u taj grad.

Mi smo prenodili u Hileu pa smo rano ujutro pojahali u Birs Nimrud.

Prema tome nije bilo .potrebno da vuete alat. Mogli ste ga nabaviti i u Hileu.

Nismo htjeli da tamonji stanovnici znaju to namjeravamo.

Ondje su svakako opazili vae motike i lopate koje su vae namjere odale ved izmeu Bagdada i
Hilea.

Kako su odale? Kome?

Pretpostavljam da su ved putem pazili na vas.

Mi smo svratili' samo u han Bir Nust i u han Mahavil, gdje je bilo vrlo malo ljudi, a putem smo
samo izdaleka opazili nekoliko konjanika.

Samo izdaleka? Ti su se konjanici dakle klonili toga da ih vi susretnete. Zato? Nisu vam prili blie,
jer su vas promatrali i jer su i oni spadali medu krijumare kojima ste kasnije pali u ruke.

Efendijo, ti govori tako kao da ved zna sve to ti elim ispripovjediti. Mi smo dakle sretno stigli u
Hile, prenodili ondje i rano ujutro pojahali u Birs Nimrud gdje su nam Aftab i Safi pokazali mjesto o
kojemu se radilo.

Okrenuo je ispueni ibuk u ruci i kamiom povukao nekoliko poteza pred sobom kao da. ima pred
oima papir, a u ruci olovku da bi urisao prevaljeni smjer. Pri tome nastavi:

Dakle, ovdje lei Hile, a mi smo pojahali ovako kako ti sad pokazujem. Tu sprijeda lei babilonski
toranj. S te smo mu se strane dakle pribliili. Onda su nas Aftab i Safi odveli ovamo nalijevo, gdje je
stajala hrpa kamenja s klinastim pismom. Odande smo poli koso desno gore uz neku guduru, a zatim
opet nalijevo, gdje smo zakrenuli oko izboine koja se sastojala vedinom od otedene opeke. Iza te
izboine nalazilo se ono traeno mjesto.

Nije! viknuh gotovo odvie glasno, naglo s uzbudivi.

Nije? zaueno upita major kako to moe ustvrditi?

Eto, upravo u tome asu znam da ono mjesto to si ga ti oznaio nije pravo. Pravo mjesto mora
leati vie gore.

Moram ti se zaista zauditi! Koje mjesto treba da je pravo?

Ono kroz koje se stie u skrovite krijumara.

To> je tano, efendijo. ujem da ti pozna tajnu za koju smo morali sveano prisedi da je nikada
nedemo odati. Kako si doao do nje?

O tome kasnije! Vi ste dakle odmah poeli kopati na krivom mjestu, dakle na onom to si ga ti
spomenuo.
97
 Nismo. Ja sam svojih deset carinika ostavio u Hileu pa sam najprije s Kepekom i sa svojim vodiima
sam odjahao u Birs Nimrud da mi oni ovdje pokau to mjesto. Moda su se mogli pojaviti kakvi razlozi
da istraivanje ne provedem u prisutnosti svojih podreenih.

To je bila zaista pogrena opreznost. Nastavi! Uvjeren sam da de sad krijumari navaliti na vas.

ini se da si ti sveznajudi, efendijo, jer je zaista bilo tako. Tek sto smo naime sjahali kad li se iz neke
udubine sa strane pojavi vie od dvadeset naoruanih lopova koji su nas tako brzo napali da nismo
imali vremena da se obranimo1. Nekoliko asaka kasnije bili smo svezani. Svezali su nam i oi. uo
sam neki glas kako zapovijeda: Odvedite njihove konje! Odvedite ih daleko, a s njima brzo gore da
.nijedan dumrug-dija1 ne moe ni naslutiti to se zbilo. Sigurno de ovamo ubrzo dodi i onih deset
preostalih pasa to ih

je bembaa doveo sa sobom." Osjetio sam da me uzdiu i vuku za sobom, ali ne dolje'ni vodoravno,
ved strmo gore, gdje su me poloili na kamenje. Kaem ti da nisam bio ba osobito raspoloen, jer
sam poznavao mrnju kojom su me progonili krijumari i imao sam temeljitoga razloga da se
zabrinem za svoj ivot.

1 carinik

Ipak nije bilo tako zlo, o bembao. Ti jo ivi.

Ne ali se! Dok sam tako leao na zemlji, za-uh udarce jednog kamena o drugog kao da sluam
zidare na poslu. To je trajalo dulje vremena, a pri tome nisam uo nijedne rijei. Zatim me opet
podignu i odvuku za sobom, pri emu sam se as desno as lijevo udarao o kamenje, vjerojatno o
zidove. Zatim me ponovo polegnu na tlo i konano ponu govoriti, ali na alost perzijski. Taj jezik
nisam tada jo tako dobro poznavao kao to ga danas razumijem. Upamtio sam samo ime Dul-i-iras
koje sam morao zapaziti, jer je nekoliko puta ponovljeno. Nakon nekog vremena zausmo korake koji
su se udaljavali, a onda zavlada tiina.

A Kepek? upitah ja. Sto se dogodilo s njim? Gdje se on nalazio?

Sad debeljko prihvati rije, odgovorivi na moje pitanje:

Efendijo, ja sam leao kraj svojega gospodara, jer su i mene dovukli u tu rupu propasti. Drhtao sam
od brige za njega, pa sam se silno obradovao kad sam zauo njegov dragi glas. On je naime upitao da
H se jo netko nalazi ovdje, a kad sam mu spomenuo svoje ime, stadosmo razgovarati o svom
poloaju.

A vai uhode koji su doli s vama?

Oni nisu leali kraj nas.

To vam rado vjerujem, jer su oni bili u sporazumu s krijumarima. Zar vam nije uspjelo da se
oslobodite spona?

Nije odgovori bembaa. Ja sam to pokuavao na sve mogude naine, ali uzalud. Tako smo
leali dugo vremena. inilo se da je proao cio dan, jer su nas i ruke i noge boljele od toga
98
neprekidnog leanja. Napokon nam. se opet priblie koraci. uli smo da dolazi vie osoba. Odvezali su
nam oi i mi ugedasmo tri ovjeka koji su stajali pred nama i jednog etvrtog koji je nedaleko od nas
sjedio na kamenu. Toga etvrtog su ona trojica upitala to je uo, a on im je ponovio svaku rije to
smo je mi izgovorili. Iz toga smo razabrali da nismo bili sami, ved da nas je taj ovjek morao uvati i
sluati to govorimo.

Je li ta prostorija imala prozore ili kakve druga otvore u zidu?

Nije.

Onda mora da je bila osvijetljena, ime je bila osvijetljena?

Zemljanim uljanicama od kojih sam kasnije, kad sam se smio uspraviti, ugledao u jednoj udubini
cijelu zalihu zajedno s posudom za ulje.

Moe li mi redi kako je bila graena ta prostorija?

Mogu. Bila je dugaka i uska i nije bila mnogo via od ovjeka.

To dakle prvotno nije bila nikakva soba ved hodnik.

Moda ima pravo, jer su gole stijene, sagraene od opeka, bile prazne pa je samo u jednom kutu
lealo neto alata i cijela hrpa uadi.

Jesi li vidio kakva vrata?

Nisam.

To ne mogu zamisliti, jer vjerojatno je taj hodnik bio samo predvorje drugih vedih prostorija.

To je tano, premda ne mogu govoriti o vratima, bar ne u pravom smislu te rijei. Sve du to kasnije
objasniti. Sad ti moram ispripovjediti to mi je rekao Sefir.

Sefir? Ta perzijska rije znai poslanik. Odakle zna za nju?

Ona su ga druga dvojica tako nazivala. Izgledao je strano i to zbog krvavo crvene brazgotine koja
je zapoinjala na elu pa je preko praznog lijevog onog duplja preko itavog obraza dosizala sve do
kuta usana i ondje dugake brkove dijelila u dvije nejednake polovine. Udarac koji mu je zadao tu
brazgotinu stajao ga je oka. Odjeda u koju je bio odjeven bila je...

To nije vano prekinuo sam ga. Odjeda se dade promijeniti. Kakav mu je bio lik? Je li na sebi
imao jo neto upadljivo?

Imao je samo upadljive brkove. Nije bio visok, ali pledat i neobino snaan, a glas kao da mu je
reao. Osim toga opazio sam da je obiavao1 dlake svoga brka provlaiti preko spomenute
posjekotine. Zato me pita za te znaajke?

Jer mi je to obiaj. Ja na svojim putovanjima .pazim i na najneznatnije okolnosti pa sam esto

Iskusio da su mi upravo sitnice koje sam upamtio kasnije donijele velike koristi. Taj Sefir je za mene

99
vaan i zbog tebe. Mi odlazimo u Perziju, a bududi da na ovom svijetu nije nita nemogude, moglo bi
se dogoditi da ga ondje sretnem. Osim toga kanim s Halefom po-jahati do Birs Nimruda, pa je zato...

To kanite? Zaista? brzo mi upadne u rije.

Tako je. Mi dodue ne vidimo razloga da pomislimo da demo ondje sresti Sefira, ali taj ovjek stoji
u mojim mislima u vezi s babilonskim tornjem, pa. bih zato o njemu htio znati sve to mogu doznati.

Kanite li pregledati toranj?-

Dosad to jo nismo kanili.

Onda nemojte na to ni pomisliti, jer bi ta misao mogla postati za vas vrlo opasna.'Ja znam to mi je
donio moj tadanji posjet tornju, pa iako ne znam dali se u njemu jo skrivaju isti lopovi, ipak mi neki
unutarnji glas govori da vas moram opomenuti. Ponajprije se uvajte da ondje ita istraujete, jer bi
vam to moglo donijeti onu smrt kojom su se meni zaprijetili. Ja vam ne govorim ovo zbog toga da
nastavite moja istraivanja, ved samo zato da ujem tvoj savjet.

Mi umijemo cijeniti tvoje povjerenje pa nedemo poduzeti nita to bi ti moglo nakoditi.

To me umiruje. Ne smijete mi zamjeriti to se toliko brinem, jer za nas jo i danas postoji ona
opasnost kojoj smo nekod izbjegli poloivi zakletvu.

Ne pada nam ni na um da tvoje rijei primimo drukije nego to su miljene, Mirno mi reci sve to
ste doivjeli u Birs Nimruu.

Sefir je neko vrijeme razgovarao sa svojim ljudima perzijski i pri tome nam od vremena do
vremena dobacivao as podrugljive as mrke poglede. Od svoje ene i njezinoga oca nauio sam
samo neto malo toga jezika pa sam se njime mogao na silu sporazumjeti. Zato sam i tom prilikom
razumio' samo neto malo od onoga o emu se govorilo, pogotovu jer su ti lupei govorili veoma
brzo. I ovaj je puta ede spomenuto ime Dul-i-ira. Tek u ovom asu nadoao sam na pomisao:
Istonjak se voli izraavati u slikama, a osobito svojim enama nadijeva imena cvijeda. Moda ovdje
nije bila miljena prava rua, ved neka ena. Onda je ta ena morala stajati u uskoj vezi s
krijumarima. Ako nekoga tako esto spominje, onda on mora da je vaan, a po tomu se prema
mom miljenju dade zakljuiti da ta veza nije bila obina. Povjerovao bih da je Dul-i-Siras bila ena
kojega od voa krijumara. to kae na to, efendijo?

Rjeenje te zagonetke preputam zasada tebi. Meni je mjesto vanije od osobe.

Kako to?

Zasad za mene nije vano radi li se o osobi ili o predmetu. Glavna je stvar za mene rije iras. Iz
toga slutim da bih rjeenje te tajne mogao potraiti samo prijeko u istoimenom glavnom gradu
perzijske pokrajine Faristan ili u njegovoj blizini. Sve kad bih j pogledu te pretpostavke bio u zabludi,
ipak bih elio ustvrdili da bi se ondje mogla nadi uzrona veza izmeu jedne od tamonjih osoba i
traene Dul-i-i-ras. Uostalom, zasad jo nije potrebno da sebi time razbijamo glavu. Ti si dakle
pripovijedao da je Sefir najprije razgovarao sa svojim ljudima?

100
 Jeste. Zatim se okrenuo k nama pa me je upravo obasuo svojom srdbom. Nadjeo mi je razliita
pogrdna imena, nabrojio mi koliku sam neizmjernu" tetu nanio krijumarima i zaprijetio mi da de oni
traiti nadoknadu i moj ivot. Govorio je dugo, a ja du biti kratak i redi. samo to da mu nisam nita
odgovorio. Ni Kepek nije rekao ni rijei. Zatim je Perzi-janac poeo iznova, spominjudi podrugljivo
moja istraivanja to sam ih poduzeo da otkrijem skrovite krijumara. Odakle je sve to znao? Zar se
moda meu mojim slubenicima nalazio netko tko je stajao u njegovoj slubi, pa mu je sve odao?

To je vrlo vjerojatno, jer ja iz tvoje pripovijesti zakljuujem da je organizacija krijumara veoma

velika i dobro sreena, a njezino vodstvo smiono i lukavo, pa se sa sigurnodu dade pretpostaviti da
su krijumari postavili svoje uhode kako bi doznali sve to si kanio poduzeti protiv njih. Gdje je pak
bilo ljudi koji su u to bili upudeni? Samo meu tvojim slubenicima.

To je tano*. Da sam bar i u tom pogledu drao oi otvorene! Tek sad biva jasno zato su mi esto
propali planovi koji su bili tako pomno smiljeni da bi morali dovesti do uspjeha. Vidim da sam prema
svojim podreenima bio odvie povjerljiv, a to je pogreka koju sam morao teko okajati.

Odmah poevi od onog vremena o kojem pripovijeda?

Tako je. Ved sam ti rekao da mi voa krijumara nije samo prijetio smrdu ved da je traio i
naknadu. Zahtijevao je cio moj imutak, a kad sam mu rekao da nisam bogat, nasmijao mi se i
spomenuo mi taan iznos moga imutka, kao da sam mu ga sam povjerio. Sefir je zatraio doznaku za
banku u kojoj su leale moje uteevine, a kad sam to odbio, rekao mi je da de me za jedan sat ubiti
zajedno s onbaijem. Dao mi je taj sat vremena za razmiljanje i sjeo s ostalima da poeka. Kad je
vrijeme razmiljanja prolo, zapitali su me jesam li se predomislio. Rekao sam im da nisam. Zatim oni
zabie dva klina o stijenu pa meni i Kepeku svezae ue oko vrata. Nisam mogao posumnjati u to da
de nas objesiti, pa sam dakle vie iz obzira prema onbaiju nego prema sebi samome izjavio
spremnost da platim taj iznos. Moda de redi, efendijo, da je to bilo kukavno?

Nije. Na tvome bi mjestu svatko tako postupio, jer kad se ovjeku prui izbor da ivi kao siromah ili
da bude objeen kao bogata svatko de odabrati ono prvo. Ta ti si imao unosan poloaj pa si dakle
ubrzo opet mogao postati imudan.

To sam i sam pomislio, ali sam ubrzo morao uvidjeti da mi je ta nada uzaludna. Skinuli su s nas
ueta i donijeli mi ah, moe li pogoditi to su mi donijeli?

Ne mogu.

Donijeli su moj vlastiti pribor za pisanje, zajedno s hibro.m1, kalemom2 i varakom3, pa je zaudo
ak i taj varak bio moj! Ukraden iz moje slubene sobe! Sve je to bilo smotano u zamotljaj u kojem se
nalazio i moj ama ahmar4 i moj hatim/\ to kae na to?

Dakle je ta stvar pripremana dugo vremena i vrlo pomno. Ti si dakle napisao doznaku?

Jesam. Sefir mi ju je kazivao u pero. Mora da je bio vjet trgovac, jer ju je sastavio tako, da bih i ja,
da sam bio blagajnik dotine banke, bez ikakvog premiljanja isplatio novac. Isplata mojega pologa
nije uostalom bila vezana nikakvim rokom, jer sam ja u svojim prilikama i kao turski slubenik te
podreen pai koji mi nije bio sklon, a ivedi tako daleko od Stambula, bio izloen kojekakvim
101
neugodnostima, pa sam mogao tovie raunati i s time da de me iznenada otpustiti. Kad je Sefir uzeo
doznaku u ruke, usporedi je s nekim drugim papirima i ree mi:

Ovdje imam neke papire koje si ti potpisao, pa sam s njime usporedio tvoje dananje pismo. Da si
izmijenio rukopis, mi bismo vas ipak objesili. Sad du vam jo neto pokazati, a onda du te neto
upitali. Promisli dobro prije nego to odgovori, jer o tvojoj odluci ovisi vjerojatno va ivot."

Odvezali su nam konopce s nogu tako da smo mogli hodati, ali ruke su nam ostale vezane. Dok su
nam ostali svijetlili s uljanicama, on je poao u kut u kojem je leala uad pokrivajudi tlo. Odmakli su
uad a zatim i pijesak koji je leao odozdo, bar aku visoko. Zatim se pojavie neke daske a ispod njih,
kad su daske bile uklonjene, rupa sa stubama koje su vodile u dubinu. Sili smo dolje i stigli u veliku
prostoriju punu takve koliine krijumarske robe da se ja od iznenaenja uopde nisam mogao snadi.
Tu je visjelo, lealo ili stajalo ...

1 tinta : papir ' pero ' peat ' peatnjak

Molim, dopusti mi! prekinuo sam bembau Kako je visoka bila ta prostorija?

Moda etiri stope iznad ovjeje visine od govori Poljak.

Ti to sigurno vie nede znati, ali bilo bi vrijedno doznati koliko je stepenica vodilo dolje.

Ipak, to jo i danas znam. Kad sam morao sidi u tu rupu i kad sam pod sobom ugledao tamnu
dubinu, pomislio sam da tamo dolje lei naa tamnica u kojoj de nas pustiti da poginemo. Odluio
sam da u tom sluaju poduzmem sve to je mogude da se -spa-semo. Bududi da je stepenite bilo pri
tome vano, prebrojio sam stepenice. Bilo ih je osamnaest.

Jesu li bile obine visine?

Jesu. Mislim da se u ovdanjim kudama rauna est stepenica na jednu ser-i-ahi1.

Tako je. Jedna ser-i-ahi ima stotinu i dvanaest centimetara. Ako je prostorija bila za etiri stope
via od ovjeka, onda mora da je svod bio debeo devedeset do stotinu centimetara. Razmak izmeu
oba poda gore u hodniku i dolje u skladitu mora dakle da je iznosio otprilike tri metra i pedeset
centimetara, odnosno prema perzijskoj mjeri tri kraljevska lakta i pola vedeba2.

Dozorca me zamiljeno pogleda i ree:

Neprekidno se moram pitati zato me ti o tome tako potanko ispituje, a sad tovie i
proraunava tanu visinu?

A ja ti opet odgovaram da to inim po starom obiaju. Ako znamo kako -se duboko nalazi skladite
ispod hodnika, onda se moe izvana navesti, a da se uopde i ne ue u skladite u kojoj visini ili dubini
Birs Nimruda treba traiti tu prostoriju. U kojem je kutu hodnika leala ona uad?

Desno odostraga. Ipak mi se ini kao da ti ima neke namjere koje eli preda mnom preutjeti.

Zaista nemam nikakve. Na sva moja pitanja navelo me je samo moje zanimanje za tvoju sudbinu.
Ta je prostorija bila dakle puna krijumarske robe?
102
1 kraljevski lakat", mjera za duinu 3 stopa, perzijska mjera za duinu

Do vrha puna, i to tako da ja jedva ostajalo mjesta da proemo izmeu nje. Sefir je zapovjedio
svojim ljudima da posvijetle naokolo pa smo opazili veliku koliinu kalemkar1 tkanine koja se vrlo
teko izrauje i neobino je skupa, a boja joj dobija stalnost pomodu sakes-smole. Vidjeli smo nadalje
skupocjenu tkaninu iz vune murgus2 i divne fere3 iz Ferahana kod Kirmanaha, obojenu svilu i
valovite nare4 i alove abrium protkane palminim vlaknom. Osim toga ugledasmo velike bale
sagrija5, erme hamadani8 i puste7 buhara. Iza toga odveli su nas u jo tri druge prostorije u kojima
je uvana slina roba, a i dijge stvari, na primer hai, opij, mirodije, ruino ulje i arsen-iz Kaswina,
odreen za Stambul. 7. okazali su nam lapis lazuli iz Turkestana i dijaman'.e bruene u Ispahanu i
Sirasu, a zatim veliko mnr't/o barasa, ir-hama i maden-i-naua8, koji su sami po sebi predstavljali
velik imutak.

Zato su sve to pokazali tebi, najviem carinskom slubeniku, pred kime su to zapravo morali sve
sakriti? Postoji samo jedan razlog, naime da te zavedu u napast i da te potajice povezu s
krijumarima. Dade li se zamamiti i pristane li na to, oni bi mogli sklopiti jo bolje poslove nego
dotad.

Da, to je bila prava svrha. Sefir mi je predloio da pomognem njihovo poslovanje pa je za uzvrat
ponudio da de mi vratiti moju bankovnu doznaku i da de mi svake godine ispladivati toliki iznos novca,
zaista veoma znatan, da bi se mnogi drugi vjerojatno njime dao zamamiti. Ja sam mu pak odgovorio
da nisam zloinac i da ne elim takav postati. On se razgnjevio i rekao nam:

Radi se o vaem ivotu. Vi poznate nae skrovi-te i vidjeli ste sve to se u njemu nalazi, pa nam
prema tome samo vaa smrt moe pruiti onu sigurnost koje se ne smijemo odredi. Ja du sad poslati

1 doslovno: crte perom 8 angorska koza

* ilim
' moare
6 agren koa
E maroken koa
' crne janjee koice
tri vrste tirkiza
glasnika s tvojom doznakom u Bagdad. Ako ne bude ispladena, ti si svakako izgubljen. Dobijemo li
novac, jo du jednom razgovarati s tobom." Poto mi se tako zaprijetio, ponovo su nas svezali i
zatvorili. Nisu nam dali ni vode ni hrane.

Zaboravio' si da spomene mjesto na koje su vas odveli. Govorio si takoer jo o tri prostorije, ali
nisi rekao kako su bile meusobno povezane i kako ste iz jedne doli u drugu.

Umjesto vratiju kroz otvore koji su bili poicri-veni sagovima.

Ne postoji dakle nikakav sakriveni mehanizam koji bi onemogudio ulaz nekome tko prodre u te
prostorije?

Ne postoji.

103
 Prema tome radi se samo o dva sakrivena mjesta, naime o vanjskom ulazu i u onome otvoru iznad
stubita sakrivenog uadi. Kako su one ostale tri prostorije leale u odnosu prema prvoj?

Iz prve prostorije ulazilo se u srednju kraj koje su zdesna i slijeva leale obje ostale prostorije.
Suelice prvoj pruala se s druge strane srednje prostorije tamnica u koju su nas zatvorili. Bila je
jednako velika kao i ostale etiri uvad1.

Dakle je tih pet prostorija sainjavalo pravilni lik sastavljen od jednako velikih etvorina, koje su se
jedna s drugom dodirivale u obliku kria?

Tako je! Ja du ti to pokazati.

Dozorca je uzeo ibuk i narisao njime sliku koju ovdje donosim. Zatim nastavi:

i 2 3 4

- U prostoriju broj 1 vode stepenice odozgo. Odande smo otili u sobe broj 3, 4 i 2, a zatim su nas
opet svezali i odvukli u sobu broj 5 gdje smo morali ostati leati, nepomini kao smotljaji robe.

1 mnoina od uda = soba

U tami?

Da. Dok su krijumari bili jo kod nas sa svjetiljkama, mogli smo se ogledati, ali nismo vidjeli nita
osim golih zidova od opeke, a dolje na tlu u lijevom kutu hrpicu zemlje.

Je li se tlo sastojalo od zemlje?

Nije, ved od opeke.

Onda je ta hrpica zemlje tako neobina da bi pobudila moju panju da sam bio na tvome mjestu.

Zar moda zbog kanafida1 koji su kasnije doli? To su veoma miroljubive ivotinje koje nede
ovjeku nita uiniti.

Kanafidi? Oh, zar ste u toj prostoriji imali kap drutvo dikobraze?

Jesmo. Poto smo. tako, kako nam se inilo, leali ovdje cijelu vjenost, uli smo neki tihi um.
Neto je pucketalo, kao da se sudaraju tanki tapidi, a nakon toga je nekoliko ivotinja poelo trati
amo tamo. Ponajprije n'smo znali kakve su to ivotinje, ali kad smo uli znaajno roktanje, kojim se
kunfud javlja kad je ljutit, razabrali smo da su to kanafidi.

Neobino, veoma neobino.

A zato? upita bembaa.

104
 Zar to ne uvia? Najprije je neobino da su se te inae tako plaljive ivotinjk- usudile dodi u vau
neposrednu blizinu. To bi e moda dalo objasniti time to je bilo proljede, dakle ploba njihova
parenja kada njihov nagon u traenju enke moe biti jai od njihove priroene bojaljivosti. Mnogo
je upadljivija okolnost da su se dikobrazi nali u toj sobi sagraenoj od opeke. Oni esto kopaju
dugake hodnike, ali ipak ne mogu prodrijeti kroz vrstu opeku. Mora dakle da je u zidu bio jedan dio
sagraen od opeke suene na zraku koja se raspala, ili se pak moda radi o nekom zasutom izlazu iz
ruevine koji vam uostalom nije mogao biti od koristi, jer ste bili svezani. Mnogo je vanije pitanje
kako je vaa soba bila odijeljena, odnosno zakljuana od sobe broj 3. Zarobljenici se ne uvaju u
prostoriji koja umjesto vrata ima dilim.

to se toga tie, krijumari nisu nipoto bili toliko neoprezni. Oni su ispod prostorije broj 5 spustili

1 mnoina od kunfud = dikobraz

zastor uinjen od vrstih eljeznih ipaka koji se po miloj volji dao namotati, odnosno odmotati i
privrstiti uza zid. Da i nismo bili svezani, te da smo uza se imali i svoje noeve, ipak nam ne bi bilo
uspjelo da prereemo te ipke.

Upravo okolnost da se na tim vratima nalazio zastor od eljeznih sipki doputa nam da zakljuimo
da su se u tu sobu ved i prije vas smjetali zarobljenici. Nastavi, molim!

inilo nam se da je prola cijela vjenost nastavi Poljak dok nismo opet uli kako zvekedu
eljezne ipke i ponovo ugledali svjetlo. Doao je Sefir, a s njime i svi oni koji su ved bili Ovdje. Rekao
mi je da je primio novac. inilo'se da je zbog toga blae raspoloen, jer je nastupio mnogo manje
osorno nego prije. Upitao me je dodue jesam li se predomislio, a kad sam mu odgovorio da nisam,
primio je to odbijanje bez prijanje srdbe, pa mi je rekao mirno iako veoma odluno:

Tim si odbijanjem sam izrekao svoju osudu. Moram se pobrinuti za to da nam ne uzmogne
nakoditi. Mi smo slutili da de odbiti prijedlog da prie k nama, pa smo: odluili da demo te u tom
sluaju pogubiti. Netko se meutim, zauzeo za tebe. Nije potrebno da zna tko. Obedao sam tom
ovjeku da du ti poted-jeti ivot bude li spreman da nas na drugi nain osigura. uj dakle to du ti
sada redi! Pristane li na to, pustit demo vas na slobodu. Ne pristane li, nede preivjeti naredni sat.
Dakle: vi dete se zakleti zakletvom koju du vam ja kazivati da ovo mjesto nedete odati nikome na
svijetu, a ti de, im se vrati u Bagdad, predati ostavku na svoj poloaj. Ne uini li to, stidi de te naa
osveta. Bude li pak ovo skrovl-te ovdje prije ili kasnije bilo kako otkriveno, pa uz-mognemo li u vezi s
time ma samo i naslutiti da ste prekrili svoju zakletvu, onda vas oekuju grozne muke i najstranija
smrt. Osim toga ne smije do kraja ivota otputovati iz Bagdada da ne uzmogne izmadi naoj osveti.
Mi demo te stalno promatrati i nedemo te nikad izgubili iz vida. Usudi li se izvriti ma i najmanje
pripreme za put bit de izgubljen!"

Eto, efendijo, ovo je Sefir zatraio od mene. Sto bi ti uinio na mom mjestu?

Nikako ne bih uinio ono to si ti uinio odgovorili. Ja se vjerojatno uopde vie ne bih nalazio
u toj tamnici. Uostalom, sad se ne radi o tome. Vi ste prisegli pa su vas pustili na slobodu, a ti si se
onda vratio u Bagdad i dao si ostavku na svoj poloaj?

105
 Tako je! Zaista ne znam to bih inae mogao uiniti. Morali smo se zakleti pa su nas odmah odve-
zali i pustili nas iz tornja.

Nodu?

Ne! Bio je bijeli dan.

Zar zaista? To je bilo vrlo neoprezno od Sefira.

Zato je bilo neoprezno?

Jer. ste mogli vidjeti ono to je dotad pred vama uvano kao tajna, naime ulaz, njegov poloaj i
nain na koji se dao otvoriti i zatvoriti.

To smo odista sve vidjeli. Sefir je stajao kraj nas i rekao: Neka vam to to ja ovo ne skrivam kao
tajnu pred vama pokae kako vas vrsto drim u rukama." Uostalom, to se tie potajnoga ulaza, mi
ga nikako ne bismo mogli pronadi, sve kad bismo ga i ne znam kako dugo traili, jer nismo zapamtili
crte kojima je bila naznaena ona mala opeka koju treba ukloniti prije nego io se mogu vede opeke
pomadi.

Napeo sam ui, kad mi je bembaa to rekao. On je prisegao da nede odati ulaz, a nije ni slutio da mi je
upravo tim rijeima sve odao. Na opekama Birs Nimruda nalazili su se znaci klinovoga pisma. Dozor^a
nije govorio o klinovima, ved o crtama, a taj je izraz privukao moju panju na okolnost na koju se
dosad nisam obazirao, jer sam je smatrao beznaajnom. Kako znamo, na pergamentu Pedera-i-
baharata nalazili su se crtei ije znaenje u ono vrijeme nisam znao. Kad mi je bembaa opisao put u
unutranjost Birs Nimruda, taj mi je crte odjednom jasno iskoio pred oi, pa sam na svoje
zauenje razabrao da su crte, od kojih se taj crte sastojao, imale prikazati put do skrovita
krijumara. Kad je on sad rekao crte" umjesto klinove", dosjetih se da sam ispod crtea na
pergamentu takoer primijetio klinove na koje se nisam posebno obazreo. Precrtao sam plan, ali
nisam precrtao te klinove, no na sredu raspolaem vanredno dobrim pamdenjem koje esto zadrava
predmete i zbivanja, meni posve ravnodune, pa mi ih onda odjednom jasno pokae im se moje
misli u vezi s nekim predodbama vrate na isto mjesto ili u isto vrijeme. Tako je bilo i sada. Tek to je
bembaa izgovorio rije crte" odmah su mi se u duhu tako jasno pojavili znakovi na onom
pergamentu da ne samo to sam znao koliko ih je ved sam jasno razabirao i njihovu razliitu veliinu i
njihov uzajamni poloaj. To su bile rijei u babilonskom klinovom pismu. Nisam vie sluao to mi je
starac dalje pripovijedao:, ved sam uz neto napora preveo klinove u slijedede rijei: ... ro-men a. Illai
in tat habad bad a Illai to doslovno znai: pridonijeti najviem boanstvu u jedinoj namjeri da
poslui u slavu najvedeg boanstva...".

To je dakle bio ulomak jedne reenice, svakako jo itljiviji dio napisa na tom kamenu, dok su ostali
znaci postali neitljivi. Uostalom, ovdje se nije radilo o odgonetavanju napisa koji je prvobitno
postojao, ved o tome da se zadri preostali ulomak pomodu kojega se dao onda prepoznati odreeni
kamen. Sve kad bi ovjek i tano poznavao napis, ipak bi, "ako nikad nije bio ondje, morao naidi na
.velike tekode da ga otkrije, jer to kamenje Obino mjeri jednu staru babilonsku stopu u etvorini.
Pratio sam i dalje tu pomisao, ne obazirudi se na ono to mi je bembaa govorio, a onda ga iznenada
upitah:
106
 Postoji li u blizini onoga kamena s crtama i drugo kamenje oznaeno ist:m znakovima?

To vie ne znam odgovori. Ali kako dolazi na to pitanje? Ja govorim o neem posve drugom,
a ti me prekida s tim kamenom? Mislim da me uopde nisi sluao to sam ti govorio.

Vjerojatno. Ja sam naime razmiljao o tome ne bismo li moda ipak ...

Molim te, nemoj razmiljati o tome, molim te nemoj! upadne mi sad u rije Dozorca. Ja nam
ti pripovijedao ono to sam ti smio pripovijedati, jer znam da si utljiv ovjek. Vie ti ne smijem redi.
Zna da ne smijem odati tajnu, jer bi me kao kazna neminovno zadesila smrt.

Ti dakle misli da te jo i sada promatraju?

Mislim!

Onda moda znaju i to da sam kod tebe?

Neka znaju! Ne mogu zamisliti zato bi ml to moglo nakoditi. Tebe se sve to krijumarenje nita
ne tie.

Sto je bilo s onim carinicima koje si poveo sa sobom dok ste vi bili zarobljeni u Birs Nimrudu?

Oni su u Hileu uzalud ekali na mene, a zatim me isto tako uzalud traili. Vratili su se zatim u
Bagdad ne brinudi se vie za mene. Uostalom, Sefir nam je vratio nae konje i nae oruje, pa smo
najprije odjahali u Hile da se ondje najedemo, jer smo vie od tri dana proveli u tornju. im sam se
vratio u Bagdad, javio sam pai da sam bolestan, zamolio ga da me otpusti i nisam ozdravio prije dok
moj nasljednik nije stupio na moje mjesto. Odredili su mi bijednu mirovinu, od koje smo dosad
ivotarili, pa ako ti kaem da od onoga vremena nismo ni jedan jedini puta objedovali ovako kao to
smo objedovali danas, onda de ti to biti dovoljno da razumije na poloaj. Ima krajeva u kojima bih,
jer je tamo jeftino, mogao bolje ivjeti nego ovdje u skupom Bagdadu, ali ne smijem otidi odavde, jer
mi ivot stoji na kocki.

Zar nikad nisi pokuavao otputovati iz Bagdada?

Nisam! Kako bih mogao uopde i dodi na tu pomisao? Mi smo ovdje zarobljenici, jednako kao i onda
u Birs Nimrudu. Pitat de me zato ti se nisam povjerio jo tada kad si prije vie godina bio moj gost. U
ono te vrijeme nisam poznavao tako dobro kao to te poznam sada, pa zato nisam imao razloga da ti
reknem kako smo nesretni. Mi smo od sveg srca eznuli da odemo odavde, ali smo se ipak osjedali
prikovanim za cio ivot. Upravo mi je odvratan ivot na koji me ovdje prisiljuju. Poeo sam se kloniti
ljudi. Ako se tamo na tornju u Babilonu dogodi ma kakva malenkost, ako se srui koji kamen pod
utjecajem atmosferskih prilika, ili ako se desi to slino, oni bi mogli pomisliti da sam pokuao da
prodrem onamo. Neprekidno gledam ubojiin bode kako visi na dlaci iznad mene, pa se trzam na
svaki neobian zvuk, kao da ujem kako tane, namijenjeno meni, izlazi iz puane cijevi. Ne jedem
nita iz tue ruke, jer bi moglo biti otrovano, pa se hranim samo ostacima jela kojega je prije toga
pojeo moj onbai. elio bih umrijeti, samo da se rijeim toga ivota koji mi razaraju strah i bojazan.
No usprkos tome bojim se smrti, jer u meni ivi neki glas i dobacuje mi da jo ne smijem umrijeti, jer

107
moji posljednji dani ivota imaju neku svrhu koja mi je nepoznata. Neopisivo sam nesretan. To mi
moe vjerovati, efendijo.

Zaista sam alio toga starca! Strah je tako razorio njegov znaaj, slomio njegovu odlunost i pretvorio
ga u leptira koji bjei pred svakom sjenom to padne na njega. Od srca bih mu poelio da se rijei te
patnje.

Ti si nesretniji nego to misli rekoh. Ti se boji smrti i boji se a svoj ivot, ali ved odavno
uopde ne ivi.

Lako je tebi drati propovijedi: tebi ne prijeti nikakva ubojnika ruka!

Misli li? Kad bi ti znao koliko su se puta ved takve ruke ispruile prema meni! Meni su ivot
nastojali oduzeti ljudi koje uopde nisam poznavao ili, jo gore, ljudi koje sam smatrao prijateljima.
Smrt je stajala tik ispred mene, kraj mene ili iza mene, a da ja to nisam slutio. To je gore i opasnije
nego kad ovjek pozna osobe pred kojima se mora uvati, kao to ih ti pozna. Rekao si mi da mi ne
prijeti nikakav ubojica, a ja ti kaem da ovdje ima ljudi koji e-aju za mojom krvlju. Vidi li moda da
sam zabrinut?

To su sigurno neki obini ljudi, ali moj je neprijatelj Sefir, modni voa bande zloinaca od koga se
ne moe obraniti ni bagdadski paa.

Vara se. ovjek koji mi ovdje u Bagdadu eli oduzeti ivot vjerojatno je jednako modan Kao i Sefir.
Bududi da ,.sefir" znai poslanik, sigurno se on samo povremeno i prolazno nalazi ovdje. Ja ak slutim
da ova dvojica poznaju jedan drugoga, da su prijatelji i jednako veliki nitkovi.

Sto kae? Tvoj i moj ivot ugroavaju dva ovjeka koji su jedan drugome prijatelji?

Tako je!

Zar je tvoj protivnik takoer krijumar?

Moda je ak i neto gore.

Tko je to i kako se zove?

Jesi li kad uo ime sil?

To je perzijski izraz, a znai sjena",

Ja sam o toj rijei govorio kao o imenu, a n o izrazu.

Onda ga ne poznam.

-i- Budi sretan da ga ne pozna! Kao to se sjena nikada ne moe odvojiti od ovjeka, tako ni sil ne
naputa onoga iza ijih peta hoda s golim handarom u ruci.

Dakle, tebe progoni takav sil?

108
 Nekoliko takvih ljudi. Nasludujem da je njihov voa prijatelj i saveznik tvojega Sefira, pa se ne bih
zaudio kad bi se, susrevi jednoga od njih, i onaj drugi naao pred mojim akama. To bi me radovalo,
jer bih tako mogao svu onu sklonost to ju je Sefir dosad tebi posvetio privudi na sebe bududi da sam
uvjeren da bih brzo svrio s njime.

Efendijo, ti ima mnogo samopouzdanja, moda ak i previe!

To ne vjerujem! Tko smatra da moe uiniti vie nego to zaista moe, taj je umiljen. Ali tko se
boji da ne moe uiniti ni ono to zaista moe uiniti taj nije pravi mukarac. Ja sebi nita ne
umiljam, ali elim biti potpuni mukarac, ovjek mora sam sebe tano poznavati, a to dobro
poznavanje samoga sebe ne moe se ba tako lako postidi. ovjek ga stjee samo borbom s
neprilikama, neprijateljima a osim toga, i to ne u najmanjoj mjeri u borbi sa samim sobom. to
je ovjek pri tome hladnokrvniji, to lake i bre pobjeuje i to sigurnije stjee spoznaje o samom sebi.
Kad ih je pak jednom stekao, moe mirno usporediti svoju snagu sa snagom drugih ljudi, pa postupiti
prema ishodu te usporedbe. Tko na opravdane i samosvjesne rijei drugoga ovjeka namrti elo i
govori o oholosti, taj ne poznaje punu vrijednost samopouzdanja, jer sam nema pravoga povjerenja u
sebe, premda potajice misli da je valjan ovjek.

Efendijo, znam to dobro, ali ja sam star, a ti si jo mlad, a osim toga tebi nisu umorstvom istrgnuti
iz naruja oni koji su ti bili najmiliji na svijetu.

Pa ipak sam izgubio isto toliko kao i ti, a moda i vie. Uostalom, ti se ali da ti je smrt ugrabila sve
tvoje. Pitam te dakle moe li zaista ustvrditi da su oni mrtvi?

Efendijo! planu. Zar se kani okrutno poigrati s mojom tugom?

Ne kanim! Takvo neto ne bih nikada pokuao. Nemoj mi povjerovati da sam tu pomisao ubacio u
tvoju duu u povrnoj lakoumnosti. Dobro znam to radim. Kad sad razgovaram s tobom, svaku sam
rije promislio, pa je ona zbog toga veoma vana.

Kako onda dolazi do toga da moje mrtve ubroji meu ive?

Ja sam te samo pitao moe li dokazati da su oni zaista mrtvi. Moe li to uiniti?

Mogu!... A ipak i ne mogu.

Jesi li vidio njihove leine?

Nisam.

Jesi li razgovarao s ljudima koji su bili pouzdani svjedoci njihove smrti?

Ni to nisam. Svi-su mi pripovijedali da su moji ubijeni, ali nitko nije bio prisutan i nitko nije na
vlastite oi vidio to djelo.

Pa ti ipak tako vrsto vjeruje u to? Ja bih na tvom mjestu traio neoborive dokaze.

109
 Efendijo, nemoj me tjerati da se sam optuim! Nemoj mi srce initi jo teim nego to. je bilo za
vrijeme svih tih godina, i nego to je jo i danas!

Ja bih ti ga naprotiv elio olakati. Ti si mi samo ukratko pripovijedao o onim dogaajima u

Damasku. Razmisli malo! Moda se u toj tami koja je dosad vladala ipak dadu pronadi mjesta koja su
malo svjetlija pa ti moda daju temelja da se ponada.

Oh, priznat du ti da je bilo sati u kojima sam poelio posumnjati u istinitost onoga to sam dotad
smatrao neoborivim. No ma kako se trudio da pronaem jedan jedini razlog koji bi mojemu sidru
nade mogao dati uporite, ono se uvijek vradalo iz dubine i ponovo mi donosilo tugu.

Onda ga sad opet baci!

To mi nita ne koristi! Reci i sam: zar mi lanovi moje obitelji, da nisu mrtvi, ne bi poslali neki znak
da ive?

Oni to ne mogu uiniti, jer ne znaju gdje se

nalazi.

Onda su trebali sve dotle traiti dok me ne nau.

To su vjerojatno i uinili. Mora uzeti u obzir da ti nisi smio dopustiti da se za tebe uje. Kako su te
dakle mogli pronadi?

Istina je efendijo!

Uostalom, moda te i nisu traili, jer su te smatrali mrtvim. Sigurno su doznali da si bio strijeljan.

Ipak su od vojnika koji su me potedjeli inogli doznati da nije tako.

Zar su oni smjeli o tome govoriti?

Mojoj eni i njezinim roditeljima? Svakako su smjeli, jer ih oni ne bi odali.

Kako moe pomisliti da bi lanovi tvoje obitelji mogli otidi u tvoju etu da pitaju nisu li moda
vojnici, da te spase, nianili kraj tebe, a ne u tebe? Da im je to i palo na pamet, ipak ne bi znali koji su
vojnici bili odreeni da izvre tvoje smaknude. Morali bi se posvuda raspitivati, a to bi pobudik>
sumnju. Razmisli malo o tome!

Priznajem da o tome zaista nisam razmiljao.

Bio si uvjeren da su svi tvoji roaci ubijeni. Pretpostavit du da to nije tako. U tom su sluaju
pobjegli pred razbjenjelom masom koja ih je ugroavala. U vrijeme kad je ulica u kojoj su stanovali
bila opljakana i spaljena, oni su se nalazili ved na sigurnom mjestu, moda izvan grada. Mogude je
takoer da su se sakrili u tvravicu koju je branio Abd el Kadei*. U prvom se sluaju tvoji nisu smjeli
vratiti u grad, dok u njemu ne bude uspostavljen mir, a isto tako nisu do toga vremena mogli izadi iz
tvravice. U to si vrijeme ti ved bio mrtav, to jest slubeno ustrijeljen i pokopan. Doznali su to kad su

110
se opet smjsli vratiti. Za njih nije bilo nikakva razloga da sumnjaju u smaknude, pa su ga dakle morali
prim'ti kao injenicu. Ne uvia li to?

Efendijo, kad mi tako govori, ja to ne mogu oboriti ni jednom rijeju. Sto misli to su lanovi moje
obitelji mogli zatim uiniti?

Pretpostavivi da su moja nasludivanja tan% oni su se ubrzo odselili iz Damaska. Nisu imali
povjerenja u mir koji je iznuen silom, to je moglo '.ako dovesti do novoga, jo vedega krvoprolida.
Zato da se ba tvoj tast osjeda sigurniji od drugih iita ili Evropljana?

Bembaa se nemirno pomicao na stolcu. B'lo je pravo udo da sam nikad nije nadoao na te misli na
koje sam ja nadoao. Napokon mi odgovori:

uj, efendijo, sad ni sam ne vjerujem u to da je moj tast, ako nisu svi bili poubijani, ostao u
Damasku dulje nego to je to bilo prijeko potrebno.

I ti si uvjeren da bi mirza Sibil poveo sa sobom samo svoju enu?

Ne, on bi svakako poveo i moju enu i moju djecu.

Ali kamo?

Tko bi to mogao znati?

Tano je da nitko ne bi mogao znati, ali bar mogao naslutiti. Razmisli malo!

Hm! Ja bih. na njegovom mjestu svakako otputovao u Bejrut, jer je on ranije stanovao ondje i
ondje bio sretan.

Na njegovom mjestu^ja to ne bih uinio, jer je upravo u Bejrutu pobuna bila najeda i
najrairenija. Prilike su se smirile samo zato jer su vlasti upotrijebile silu. Bejrut lei usred toga
opasnog podruja. Izbije li ponovo buna, dalo se sa sigurnodu pretpostaviti da de opet poeti ondje.
Ako je mirza Sibil otputovao iz Damaska bojedi se da bi se ondje moglo ponoviti krvoprolide, onda
s'gurno nede podi onamo gdje de najprije izbiti rtova nesreda.

Efendijo, zapaam da si ti nekako sveznajudi!

Nemoj pretjerivati! Ja se samo sluim svojim zdravim ljudskim razborom i izvlaim zakljuke iz
injenica.

Reci mi onda kamo je mirza Sibil mogao podi, ako nije otiao u Bejrut?

o bembao, tome se pitanju zaista moram zauditi!

Psja krew! Tu nema to da se udi! Priznao li ti to ili ne priznao, ipak je potrebno malo biti
sveznajudi da se takve stvari pogode. Svatko moe neto izraunati, ako raspolae brojevima
odreenim za tu stvar. to pak ima onaj koji treba da neto pogodi?

111
 Onda nedemo pogaati, nego demo izraunati. I mi ovdje imamo brojke iako se one ne sastoje od
jedinica, desetica ili nitica, ved od injenica.

Izraava se ueno, efendijo! To ja ne razumijem.

Odmah de razumjeti ako ti navedem primjer. Ti se ovdje osjeda nesretnim i volio bi otidi odavde.
Kad bi to mogao uiniti, i kad te nita u tome ne bi prijeilo, koje bi mjesto i koju zemlju odabrao?

Kakva li pitanja! Otiao bih u Buluniju,1 jer sam roen Bulunj2. O tome ne moe biti nikakve
sumnje.

Nikakve sumnje? upitah nasmijavi se. A ti ipak gaji sumnju u koju zemlju bi mogao podi tvoj
tast.

Maalah! Da, to je zaista udo! Efendijo, ti me zaista umije uhvatiti!

No, to kae sada?

Mirza Sibil otiao je u Perziju, jer je rnogao otidi samo u Perziju bududi da je roeni Perzijanac.
Nesreda to ju je doivio u stranoj zemlji, u inozemstvu, morala ga je potjerati onamo kamo srce vue
ovjeka sve do posljednjeg dana njegova ivota, naime u njegovu domovinu. A ja stanujem ved tako
dugo i tako blizu granici te zemlje, a nisam doao na pomisao na koju si me ti sada naveo! Koliko sam
samo mogao istraivati, iako ne sam jer nisam smio odavde ali ono bar po drug:m ljudima!
Moda bih pronaao one koje sam smatrao izgubljenima. O efendijo, to sam ja to propustio? To ne
mogu sebi oprostiti!

Smiri se! Kako se ini, mi smo sad zamijenili naa gledita? Ti si poprimio moje, a meni si prepustio
svoje.

1 Poljska ' Poljak

Kako to?

Maloas nisi htio ni da uje za neku nadu, dok sam ja pokuavao da ti u srce ulijem prvu zraku
nade. Sad se ini da u tebi vie nema tuge, ved da u tebi ivi samo nada pa te moram opet dovesti do
tvojih prijanjih sumnji.

Nemoj to initi, efendijo, molim te! Ti ni ne sluti koliko si me usredio time to si iz moga sjedanja
otro krv moje obitelji za koju sam smatrao da je prolivena.

Vara se. Ja nisam zbrisao te krvave tragove, jer bih se s takvom namjerom ogrijeio o tebe. Nisam
bio nakanio da u tebi probudim puno uvjerenje, jer kad bi se ono kasnije pokazalo kao varava slika,
tvoja bi se tuga morala udvostruiti. Ja sam ti, kao to sam ti ved rekao, elio dati samo traak nade
koji de prekinuti tvoju krutu ravnodunost prema ivotu. Ti pak skae odmah s jednog pretjerivanja u
drugo, pa smatra sigurnodu ono to je u najboljem sluaju samo mogude. uvaj se! Ja du ti sad
iznijeti uvjerljive razloge da su tvoji dragi umoreni.

112
 Ne! Ne ini toga! odbije me on. Ja i previe dobro poznam te razloge. Oni su ubili u meni svu
ivotnu radost, pa mi onemogudili da i najmanje uivam u ivotu. Obedajem ti da se nedu pretjerano
nadati. Zadajem ti rije da du se kretati izmeu nade i bojazni, sve dok jedno ili drugo ne postane
sigurnodu. '

To je pravi postupak. Vjeruj mi da sam ja, budedi u tebi tu nadu, bio potpuno svjestan svoje
odgovornosti, no ipak sam se usudio da to uinim sluajudi jedan unutarnji glas. Taj me glas jo
nikada nije prevario, osim ako ga ne bih krivo razumio. On me je esto spasio iz tekih opasnosti i
pomogao mi da rijeim zadade za koje bih inae bio preslab. Ne vjerujem ni da sam danas krivo
shvatio taj glas, ali te ipak oporninjem da ne oekuje vie nego to ti moe dati jedna takva
mogudnost.

Hvala ti, efendijo! Bit du tako oprezan kao to ti eli. Ali taj traak koji je ved poeo zagrijavati
moje staro umorno srce ne putam vie iz ruku. A sad mi dopusti da o tome vie ne govorimo. Hode.
Veoma sam ga dobro razumio. U njemu se rodilo neto, jedna iskra nade koja mu je obedavala takvu
radost i toliku sredu da ga je ved i sama pomisao na nju ispunjavala ushidenjem. Htio je da najprije to
sauva u sebi, dok se sve u njemu ne proisti i slegne. Zato sam mu odgovorio:

Ima pravo! Osim toga ved je i kasno. Poimo na spavanje.

Ne, to ne, nikako ne! Ako se radi o meni, onda demo ovdje doekati zoru. Zamisli samo da ja ovdje
ivim u krajnjoj osamljenosti i da moram tvoju prisutnost iskoristiti to vie mogu, te to vie uivati u
njoj. Popodne mi nisi jo mogao redi kako de dugo ostati u Bagdadu, ali moda si se u tom pogledu u
meuvremenu ved odluio.

Sutra demo odjahati.

Zar ved tako brzo? prekinu me Dozorca. -Efendijo, molim te nemoj mi to uiniti!

Nisi mi dopustio da zavrim reenicu. Htio sam ti redi da demo sutra odjahati ali da demo iie ubrao
vratiti.

To ved bolje zvui. Ali zato eli ved sutra otidi? Morate se odmoriti od putovanja.

Naprotiv! Moramo se malo pokrenuti. Mi smo za vrijeme cijeloga puta morali sjediti na keleku, pa
iako ne bismo mogli redi da nas je to umorilo, ipak moramo imati obzira i prema naim konjima. Te
vatrene ivotinje morale su neprekidno mirno stajati, a ti kao strunjak mora znati da ih ne smijemo
duije ostaviti da stoje.

To priznajem, no vi biste ipak mogli na njima izjahati samo na dulju etnju.

Imamo razloga da to ne uinimo. Ved sam ti rekao da se moramo uvati neprijatelja. Mi ih se

dodue nipoto ne bojimo, ali je uvijek bolje izbjegavati, zlo nego ga izazivati.

Kamo elite pojahati?

U Birs Nimrud. Pitanja koja sam ti postavio nemaju uostalom nikakve veze s tim planom. Kad smo
te ono prije nekoliko godina ostavili proivjeti smo ondje tako teko vrijeme da nam je taj kraj za cio
113
ivot ostao nezaboravan. Bududi da se dakle nalazimo u Bagdadu, otidi demo opet onamo da
posjetimo te predjele.

Veli da ste preivjeli teko vrijeme. Sto ste to doivjeli? Smijem li to doznati? Hode li mi ispri-
povjediti?

Tek to je stari Poljak izrekao rije ispripovjedi-ti, kad se moj Halef brzo umijea:

Nemoj, bembao, tu molbu upraviti mojem efendiji, ved je upravi meni. On ne voli da iz svojih usta
odmota beskrajno dugako devino ue takve pripovijesti, a bude li na to prisiljen, on ga pregrize prije
nego to se ue odmotalo, i proguta kraj ondje, gdje bi ovaj mogao nanijeti najvedu tetu njegovom
zdravlju. Mene je pak Alah nadario nerazgrizivim uzetom, pa ono to sam jednom zapoeo obiavam
uvijek dovesti do kraja, gdje vie nema to da se kae. Zato se izjavljujem spremnim da ti saopdim sve
to eli znati. Nadam se da se nitko tome ne protivi.

Pod tim nitko" bio sam miljen ja. Poznavao sam uitak koji sam prireivao malom Halef u, kad mu
he bih uskratio doputenje da pripovijeda pa sam mu to uskradivao zaista samo kad bi se radilo o
nekom posve stvarnom izvjetaju to sam ga sam morao dati. Halef je naprotiv volio svoje
pripovijedanje iskititi, pa iako je takva sklonost zajednika svim Istonjaci-ma, Halef je njome bio tako
bogato nadaren da sam esto bio prisiljen da prekinem njegovo pretjerano hvalenje. Uostalom,
iskreno moram priznati da sam ga i sam volio sluati, jer je bio zaista dobar pripovjeda pa je svoje
pripovijedanje dotjerivao s toliko humora da sam u tome upravo uivao. Bududi da nisam odmah
odgovorio na njegovo pitanje, protumaio je moju utnju kao pristanak, i odmah poeo*
pripovijedati, to je potrajalo pun sat i meni pruilo nov dokaz njegove umjetnosti kojom je umio ak i
tune zgode, kao to je to bilo umorstvo naih suputnika, i nae oboljenje od kuge, prikazati tako da
je do posljednje rijei privlaio panju slualaca.

Kad je zavrio, Halef doda na njemu svojstven nain:

Kako vidite, nisu nas poderali ni neprijatelji, niti nas je progutalo drijelo kuge. Alah nas je
sauvao za daljnja velika djela, o kojima du moda modi drugom prilikom pripovijedati, im opet.
budem raspoloen da vam o tome govorim. Sad vam elim samo jo redi da namjeravamo odjahati u
Perziju, kako bismo povedali slavu koju naa imena ondje ved odavno imaju. Bude li nam se prohtjelo,
spremni smo da se borimo s cijelom vojskom tamonjega vladara pa da ga, ako nas omjeri samo
jednim mrkim pogledom, iskorijenimovs lica zemlje zajedno s itavim njegovim haremom. Sto de se
nakon toga dogoditi, naime hodemo li odande odjahati u Amiriku1 ili Usterali,2 to mora zasad ostati
naa tajna koju- nipoto ne smijemo odati. Sigurno je da de vijesti o naim dijelima doprijeti do vas
prije nego to se mi vratimo u atore Hadedina. Neka vam Alah dotad sauva snagu i razbor tijela i
due kako biste moju pripovijest o lome mogli primiti s istim onim udivljenjem s kojim ste sasluali i
ovu dananju.

Nakon toga zanosnog zavretka napunio je Halef lulu i stao puiti beskrajno zadovoljan time to
njegovu govorljivost nisam zakinuo za namjeravam uspjeh, prekidajudi ga u govoru. Onbai je svoje
oduevljenje izraavao dubokim roptavim disanjem i kao da nije nalazio rijei. Njegov je gospodar
cijelu stvar prihvatio treznije, rekavi:

114
 Vi ste zaista proivjeli teke stvari, pa zato na mogu shvatiti to vas moe jo mamiti da ponovo
posjetite ta mjesta. Ja na primjer ne bih nikad via elio vidjeti Birs Nimrud, ako me tamo silom ne
natjeraju.

To si ti dobaci Halef ali mi smo ljudi drugog kova. Kad bismo mi doivjeli ono to je snalo
tebe i tvoga onbaija, mi bismo odmah narednih dana ponovo poli onamo da razruimo to gnijezdo i
da ga izravnamo sa zemljom.

Da golemi Birs Nimrud izravnate sa zemljom?

A zato ne? Zar moda misli da to ne bismo mogli uiniti? Uostalom, to ne bi bilo ni potrebno, jer
se mi na vaem mjestu ne bismo dali zatvoriti, ne bismo poloili zakletvu i ne bismo potpisali
doznaku.

1 Amerika s Australija

Lako je tebi sada to tvrditi kad niste bili na naem mjestu.

Vara se, jer ne pozna ni mene ni moga sidija. Sto bi taj Sefir o kojem si pripovijedao bio prema
njemu? Pa da je ne znam kako snaan i lukav i hrabar, ipak mu to ne bi nita koristilo protiv snage,
mudrosti i smionosti moga sidija, a pogotovu ne protiv moje. Mi smo svladali posve drukije ljude
nego to je taj Perzijanac. Volio bih da nas on zatvori u Birs Nimrud! Ubrzo bi doznao kako smo se
hitro umjeli osloboditi da ga oborimo u prah svojim podrugljivim smijehom.

Hadi nije promislio da bi te rijei mogle povrijediti bembau. Isto tako nije ni slutio kako de se
njegovo hvalisanje ubrzo ostvariti. Umirio sam se kad je Poljak mirno odgovorio:

Neka vas Alah ouva toga da ikad doete u takav poloaj! I najjai i najmudriji ovjek ne moe kad
je svezan nita poduzeti protiv svojega neprijatelja, a vai neprijatelji .. . ah, ta vi ste mi htjeli redi tko
su oni!

Da, doznat de to i zaudit de se, kad uje kako smo ih se lukavo i lako rijeili. Hode li ti to moda
ispripovjedati, sidi?

Nedu rekoh.

Ima pravo samosvjesno nadovee malian. Tko eli pripovijedati o takvoj stvari mora imati
otvorena usta, pokretljivi jezik, prodirni razbor i veliku dubljinu uma, te istodobno veliku umjetnost,
da pone i zavri upravo na pravom mjestu. S tim znanjem ' i tom vjetinom raspolae- meutim, vrlo
malo ljudi, a ako toga nema, onda se nitko nede zauditi da se najljepe gradivo za pripovijedanje
pretvara u staro, raz-derano i slomljeno sedlo na koje nitko ne moe uzjahati. Sad du dakle poeti a vi
me pobono sluajte!

Razumije se samo po sebi da je Halef naem susretu s Peder-i-baharatom dodao nekoliko pustolovnih
pojedinosti koje uopde nisu postojale. Isto je tako neminovno bilo da je dodue mene hvalio, ali da
sebe nije nipoto zaboravio. On je to, kako- je poznato, obino inio tako da je sebe prikazivao kao
moga savjetnika i zatitnika. Na kraju je jo dobacio:

115
 Kaem ti, o bembao, da je takav korba pravi pojam pobjednike neodoljivosti! Ja se bez bia
nikad ne bih spustio u Birs Nimrud. Da ste sa sobom ponijeli bi, bila bi vas pratila naklonost sudbine,
pa biste odande opet izali kao slobodni ljudi.

Dozorca nije na tu opomenu nita odgovorio, ved ine upita:

I ti sad misli, efendijo, da de te ti Perzijanci potraiti ovdje u Bagdadu?

Ako uopde dou ovamo, oni de to sigurno uiniti. odgovorili mu.

I zato eli ved sutra odjahati?

Ne samo zato, jer sam ti ved rekao da ih se ja dodue klonim, ali da ih se ne bojim. Nemam nikakva
razloga da ostanem ovdje.

Zar moja molba nije dovoljan razloga za tebe?

Nije, jer demo se vratiti. Onda demo imati razloga da ostanemo, jer pred nama lei put od vie
dana, prije kojega se moramo odmoriti.

Onda nedu vie navaljivati, ali te molim da kod Birs Nimruda ne poduzme nita to bi mi moglo
nakoditi.

Ved. sam obedao da du ti uiniti po elji, pa se moe pouzdati u to da du odrati rije.

Prvobitno sam namjeravao posjetiti samo ona mjesta uz koja su me vezale uspomene, ali iskreno
priznajem da me je bembaina vijest potaknula da malo vie panje posvetim Birs Nimrudu. Odavno
sam znao da se u njemu nalaze hodnici u koje su istraivai ved esto pokuali prodrijeti. Kasnije su ti
pokuaji obustavljeni jer su u mnogo prilika nesretno* svrili. Podzemne su prostorije u kojima se
nalazio Poljak to vie pobudile moju radoznalost, jer se na njih odnosio i crte u mojoj biljenici. Htio
sam ih istraiti ali nisam Dozorci o tome nita rekao. Razumljivo je da sam odluio da nedu poduzeti
nita to bi moglo njemu nakoditi.

Vie nije bilo ni govora o tome da bismo cijelu nod ostali budni. Malo nakon ponodi pogledasmo to

rade nai konji, a zatim legosmo na poinak.

U HILE

Od Bagdada do Hilea. rauna se tri nepuna dana putovanja. Sa svojim brzim konjima nismo trebali
toliko, pa zato nismo krenuli na put ved prije podne. Naprotiv, jednako kao prije mnogo godina,
pustili smo da proe najveda vrudina i pojahali zatim, oprostivi se od Dozorce i njegovog debelog
onbaija, uz rijeku, pa preko mosta, na desnu obalu Tigrisa.

Kad smo se odande osvrnuli, grad je, jednako kao i nekod, svjetlucao u odrazu sunanoga sjaja. Lijevo
smo ugledali narodni vrt i zgrade karantene, malo dalje tvravicu, a tik uz rijeku vladinu palau. Lijevo
je lealo predgrae sa starom medresom od Mosianci-ra. Zatim se prualo more kuda iznad kojih su

116
se uzdizali minareti i kupole moeja, a iznad svega toga prostirala se maglica i tanki oblak praine,
znaajni za Bagdad.

Odavde krenusmo prema kanalu Oah, a kad smo i njega preli, ugledasmo pred sobom otvorenu
pustinju. Da, ta je krajina bila pustinja. Ondje gdje su se, nema tome tako dugo, redali jedan Vrt za
drugim, gdje su se njihale tisude palmi, mirisalo cvijede i sjalo divno vode, prua se sada prema
zapadu, sve do obala Eufrata, nepregledna prazna pustinja.

Na nas je put vodio kroz pustinju najprije do han Asada, a zatim do han Bir Nusta, do* kojega smo
stigli u predveerje. Nismo kanili prenoditi u hanu zbog gamadi. Zali smo samo u nj da napojimo
konje, a onda odjahali jo komad puta prema hanu Iskende-rije. U pustinji smo sjahali, i zabili u
zemlju kolide, zavezali o njih nae konje i rasprostrli pokrivae da legnemo na njih.

Dosad nismo naili ni na kojeg iitskog hodoasnika, a ni na karavanu mrtvih, no ipak je Halef, kad
smo sjeli jedan kraj drugoga, rekao:

Sidi, ne mirie li nita? Meni je upravo tako kao da se nalazimo u kunom dahu karavane mrtvih.
Zar tebi nije isto tako?

Da, upravo tako potvrdio. Na nae njune ivce djeluje sjedanje. Ne samo to upravo vidim
gdje kraj mene prolazi mrtvaka karavana ved je uistinu njuim. Ono vrijeme bilo je tako strano da
nije udo kako nai nosovi jo ni danas nisu zaboravili zadah leina koji im je svojedobno tako naudio.

Sto smo doivjeli s mrtvakom karavanom ved sam ispripovjedio, pa ne moram ponavljati. Ipak je sve
to jo jednom u duhu prolo ispred nas kad smo sada nakon mnogo godina sjedili u nodnoj
osamljenosti uz isti put kojim smo onda projahali. Sjedanje nam je posve jasno nacrtalo nekadanje
dogaaje, pa nam se zato i uinilo da jasno osjedamo one strane miomirise raja". Znali smo da je to
samo zabluda, jer je zrak bio svje i ist, obedavajudi nam san koji de nas okrijepiti. Pojeli smo
jednostavnu veeru, pobrinuli se za konje, a zatim se zajedno sa svojim pukama za-vismo u
pokrivae i sklopismo oi. Mogli smo se mirno prepustiti snu, jer je moj san lagan pa se mogu u njega
pouzdati, a osim toga oba su naa vranca bila dresirana tako da njiskanjem odaju svakoga tko nam se
pokua pribliiti. Prislonjen uza svog pastuha, komu sam u uho rekao obiaj enu suru, ubrzo sam
zaspao i nisam se probudio prije dok ne osjetih otru jutarnju studen.

Bududi da ovdje nije uz put bilo vode, mogli smo nae konje napojiti tek u hanu Iskenderiji. Uzjahali
smo dakle i krenuli najprije prema tome cilju.

Ovdje se pod ''Jai han razumije ono to se na zapadu ne ba posve pravilno naziva karavanserajem.
Hanovi ili kanovi izmeu Bagdada i ruevina Babilona svi su gotovo jednako graeni. Sagradila ih je
Perzija da bi pomogla hodoasnicima, pa je svaki od njih sainjavao malu tvravu okruenu zidovima
koji su imali pruiti dovoljno zatite protiv eventualnih napadaja Beduina. Ispod tornja koji je
omogudavao da se nadaleko razgleda pustinja, ulazilo se kroz vrsta vrata u dvorite okrueno
sobama sa svedenim stropovima. U sredini dvorita uzdie se platforma na kojoj gosti nodu spavaju.
Odostraga se nalaze staje za konje i deve. Nodenje u takvom hanu je besplatno, ali putnik navikao na
istodu mora to nodenje zbog brojne gamadi skupo platiti. Ono* pogotovu postaje odvratnim ako
putnika za vrijeme boravka u hanu zadesi ta nesreda da istodobno stigne i karavana s leinama, pa se
117
smrdljivi lijesovi istovare pred njim. Makar odmah pobjegao, pa se zaustavio tek na Sjevernom polu,
ipak moe biti siguran da de njegov izmueni nos i tamo na vjeitom ledu osjetiti zadah leina.

Nakon dva sata stigli smo do hana i ujahali kroz vrata. Ovaj han bio je dovoljno velik, da se u njemu
smjeste stotine ljudi i ivotinja, ali je toga dana bilo u njemu malo gostiju. Svi prisutni nam posvetie
ivu panju koja se dodue nije odnosila na nas, nego na nae konje. Svi su se oko njih nagurali da ih
promotre, Miudi od udivljenja. Bududi da nas je to smetalo, obratih se nadgledniku koji nas je za
baki oslobodio nasrtljivaca.

Kad smo sjahali na bunaru, ved su se ondje nalazila dva ovjeka koji su napajali konje. Nismo ih htjeli
smetati, ved poekasmo dok dovre. Dok smo ih tako promatrali, opazio sam na prstu jednoga od njih
srebrni prsten koji mi je udario u oi. Otrije sam pogledao onamo i opazio da ima osmerokutnu
plou. Gradio sam se kao da elim pogledati dolje u vodu da ustanovim hode lije i za nas biti dovoljno,
ali sam pri tome tano promotrio njegovu ruku. Da, bio je to prsten silana. Napis na njemu sastojao
se od ilova sa" povezanog sa slovom lam" a iznad toga nalazio se tedid1 koji sam jasno razabrao,
premda je bio sitan. Prikriveno sam pogledao i ruku drugog ovjeka, pa sam opazio da i on nosi isti
prsten na istom prstu. Ta su dva ovjeka dakle bili silani.'

1 znak udvostruenja

Uto mi nadoe misao ne bi li to bila dobra prilika da okuam djelovanje naega prstena. Sad kad to
pripovijedam i kad poznam sve to se kasnije dogodilo, znam da je izvoenje te misli bilo vrlo
neoprezno.

Vrativi se Halefu, izvukoh iz depa prstenje to sam ga oduzeo Peder-i-baharatu i njegovim

pratiocima, stavio* zlatan prsten na prst, a Hadiju dao jedan srebrni prsten, rekavi mu:

Stavi neopazice taj prsten na prst! Ti su ljudi silani. Radoznao sam to de uiniti kad opaze nae
prstenje.

Maalah! To je dobra misao! tiho se nasmije dok su mu oi radosno bljesnule. Moda de nam
taj susret donijeti pustolovinu o kojoj moemo onda kasnije pripovijedati. Ako me neto upitaju, ja du
im redi da ...

Nita im nede redi! prekidoh ga. Prepusti meni da ja govorim. Ne znamo ta demo doznati pa
moramo dakle biti oprezni. A sad pripazi i nemoj se nespretno vladati!

Zar ja? Nespretno? povrijeeno de on. Sidi, zar si ti mene, svog prijatelja i zatitnika, ikada
vidio nespretnog? Zar bi moja Hana, najljupkija od svih divnih rua i katarinica iz djevojakog raja
ikada mene odabrala-kao mua svojega srca da sam nespretan . ..

Dalje nisam uo njegove rijei, jer sam brzo napunio svoj ibuk, poao do ona dva ovjeka i zamolio
jednoga od njih koji je puio:

Duhan je hrana due, a njegov dim uzdie misli sa zemlje. Nemam vatre pa te molim da razveseli
moje srce.

118
Takvoj uljudnoj molbi nije mogao izbjedi. Pretpostavio sam da de se posluiti kresivom koje je u tim
krajevima bilo uobiajeno. Meutim on je izvukao iza pojasa igice i jednu upalio. Ta neznatna
okolnost bila je za mene ipak vana, jer mi je dala osnovu za zakljuke koje inae ne bih mogao izvudi.
Bio je tako uljudan da mi vatru poloi na duhan. To sam iskoristio da ibuk pridrim tako da je njegov
pogled morao zapeti na prstenu na mome prstu. Dogodilo se dakle ono to sam i oekivao. Opazio je
prsten, od iznenaenja ispustio zapaljenu igicu i viknuo:

Abaraka 'lan blagoslovljen bog! to to vidim na tvojoj ruci?

Ja sam u znak opomene podigao ruku i ispitljivo se ogledao. On tiho doda:

Oprosti mi, gospodaru! Toliko sam se iznenadio to te ved ovdje nalazim da umalo to nisam
zaboravio nuan oprez!

On me je dakle smatrao nekim koga je zapravo drugdje morao traiti. Sad sam morao postupiti
veoma spretno.

Gdje si mislio da de me nadi?

U Bagdadu, a ni tamo^ nisi mogao stidi nego tek juer.

Pogodio si, ali ja se ondje nisam uopde zadravao.

Jesu li ti odmah predali Selirovu poruku?

Jesu.

Sefir! Rije je djelovala na mene kao elektrini udar. Sefir je bio ovdje! Je li to bio isti Sefir o kojemu je
pripovijedao bembaa? Gdje se nalazi? to kani? Na to se odnosila njegova uputa? Tko i to je taj
ovjek kojim.su me sada smatrali? Sva ta pitanja i jo mnogo drugih prola su mi sad glavom. Moda
bi moglo" to uspjeti da ih njega izmamim prave odgovore.

Taj ovjek pogleda sad ispitljivo Halefa, opazi na njegovoj ruci srebrni prsten te me onda ponizno
upita:

Oprosti, gospodaru, ako se usuujem da te upitam: je li taj ovjek moda onaj Aftab za kojega mi
je Sefir rekao da te prati.

Tako je! potvrdih vidjevi da me taj ovjek smatra Peder-i-baharatom.

Ti si se za vrijeme svoga putovanja nazivao Kasim-mirza?

Kasim-mirza je moje sadanje ime potvrdih mu.

Peder-i-baharat se i prema meni posluio tim imenom. On je dakle zauzimao poloaj na elu sila, zbog
ega sam sad poprimio dostojanstveno dranje i stao govoriti kao pretpostavljeni. Da ne bih dugo
ostao u neizvjesnosti, odmah nadovezah pitanje:

Sefir te je dakle poslao u Bagdad da me ondje potrai?

119
 Jeste, o gospodaru.

I dao ti je poruku za mene?

Jeste, gospodaru.

To jeste, gospodaru" moglo mi je lako postati opasno, ako sam ja uvijek morao stavljati pitanje, a
od njega dobivati samo takve kratke odgovore. Zato ga upitah otrije:

Kakva je to vijest? Govori! Ne volim postavljati nepotrebna pitanja.

Oprosti, gospodaru, ai: je Sefir veoma strog prema nama. Mi smijemo odgovoriti samo ako nas
neto pitaju, a i tada moramo biti to kradi. Trebao sam ti poruiti da ne ostane u Bagdadu, ved da
odmah doe.

Zato?

Leine de ubrzo stidi. Ne dovode ih karavanskim putem, ved su zbog vede sigurnosti na Nehr
Sersaru otpremljene u Eufrat, niz koji se sputaju kelekima.

A kamo?

Dobaci mi zaueni pogled.

To ti mora znati bolje od mene, gospodaru! Eto, tako sam ipak pobudio njegovu sumnju. Brzo

sam dakle ispravio:

Ja dakako poznam obino mjesto, ali sam pomislio da je Sefir moda za ovu poiljku zbog vede
sigurnosti odredio koje drugo mjesto.

Dosadanje je mjesto najbolje koje postoji. Nema dakle nikakvoga razloga da se odabere koje drugo
mjesto.

Upitao sam se sam u sebi o kakvom se transportu zapravo radi. O leinama! Tu je rije neobino
naglasio. Sigurno dakle nije mislio prave leine. Ali to drugo? Zar su se moda silani sluili kakvim
potajnim jezikom? Htio sam to ustanoviti pa sam zato upitao, premda sam se pri tome izlagao
opasnosti da ponovo pogrijeim.

Zna li kakve su leine ovaj put?

Pri tome sam rije leine naglasio isto tako kao on maloas. Nije posumnjao, ved mi je povjerljivo
odgovorio:

Ako ti to ne zna, onda to sigurno ne zna jo ni Sefir. ovjek koji ih alje sigurno ima razloga da to
uva kao tajnu. Te su leine meutim samo jedno od onoga, to ti imam redi. Ima tu jo neto drugo
to se ini mnogo vanijim.

A to to?

120
 Karavan,

Kakav?

To mora ti najbolje znati!

inilo se da opet eli posumnjati, pa zato otro rekoh:

Govori uljudnije, jer du ti inae pokazati kako ima sa mnom razgovarati! Dakako da ja to najbolje
znam, ali ti govori o jednoj karavani opdenito, a bududi da imamo esto posla s karavanama, mogao
si ovaj puta misliti obinu karavanu, a ne onu o ^ojoj se posebno radi. Ako nisi dovoljno pametan da
to shvati i ako ubudude ne bude mogao jasnije govoriti, ja du zatraiti od Sefira da mi za slini sluaj
poalje drugog glasnika koji je manje glup i uljudniji.

Sil sav klonu od prepasti i zamoli me:

Ne ini toga, gospodaru! Ti zna to bi me to stajalo. Nisam mislio nijednu drugu karavanu, ved
samo karvan-i-pikidmet bai1, o ijem si odlasku ti obavijestio Sefira.

Hudara ukr!2 Sad postaje jasniji. Savjetujem ti da takav i ostane, jer glasnika koji govori u
zagonetkama i ne umije otvoriti usta, takvoga glasnika ne trebamo. Da, ja sam Sefira obavijestio o
njoj. Sto mi on poruuje?

Sefir je izaslao izvidnike koji su mu javili da de karavana jo danas ili sutra stidi u Bagdad. Ti bi je
mogao sluajno sresti, i ljudi iz karavane mogli bi

1 karavana

2 perzijski:

vrhovnog komornika hvala bogu!

te prepoznati. Zato treba da brzo odjae iz Bagdada i da pouri k njemu. To sam ti imao poruiti.

Bududi da si me na sredu susreo ved ovdje, ne mora odjahati u Bagdad. To de vam dobro dodi.
Vratit dete se dakle k njemu sa mnom.

Rekao sam to kao zapovijed, premda sam u sebi elio da mi se ti ljudi izgube to prije iz vida. Budem li
ih morao povesti sa sobom, izvrgavao sam sebe i Halefa sluajnostima koje su nam mogle biti
neugodne. Obradovao sam se dakle kad je brzo odgovorio:

Oprosti, gospodaru, da te ne moemo pratiti, jer moramo i prijeko u Madain.

U Madain? Dakle ne samo u Bagdad k meni?

Ne. Mi smo morali najprije potraiti tebe, a zatim odjahati niz Tigris u Madain. To bi nas najprije
odvelo ovamo gore, a zatim tamo prijeko opet dolje, dugaak put, koji moemo tako skratiti da ved
odavde odjaemo. ravno u Madain.

Hodete li se vratiti Sefiru?

121
 Nedemo. Moramo, nadalje, prije nego to se vratimo, odnijeti vanu Sefirovu vijest u Kut el Amaru.

inilo se da taj Sefir odrava veoma rasprostranjene veze. To me se uostalom nije nita ticalo, pa mi
je to u ovom asu moglo biti samo drago. Odavde u Madain bilo je osam sati puta, odande u Kut al
Amaru dvanaest sati, a iz Kut el Amare do ruevina Babilona, gdje se prema mom nasludivanju morao
nalaziti Sefir, opet etrnaest sati. Ma kako se ta dva silana pourila na svojim ne odvie snanim
konjima, ipak su put morali prekidati da jedu i spavaju, pa prema tome nisu mogli, kako sam prosudio
prema njihovoj vanjtini, stidi do Sefira prije dva i pol dana. Do toga demo se vremena mi, bududi da
smo htjeli samo ukratko pohoditi neka mjesta, ved davno vradati u Bagdad, pa se nismo trebali bojati
da demo ih sresti. To me je toliko smirilo da sam se usudio izredi prilino neovlateno pitanje:

Kakvu poruku nosite u Madain i Kurt el Amaru?

Nemoj nam zamjeriti, gospodaru, ali to moramo preutjeti.

I prema meni?

Prema svakome, a bududi da Sefir nije kod tebe uinio iznimku, moramo smatrati da si i time
obuhvaden.

Tako.je pravo! To mi se kod vas svia! ovjek ne smije ni za volju pretpostavljenoga odstupiti od
svoje dunosti. Je li vam Sefir oznaio odreeno mjesto gdje bih se imao sastati s njime?

Ti ga zna, gospodaru!

Dakako! Ali se on ne zadrava neprekidno ondje, pa vam je mogao redi gdje bih 'ga u takvom
sluaju mogao jo pronadi.

Ne bude V ondje, onda mora poekati na njega. Gutara tamariska iznad Hilea dovoljno je velika i
gusta da sakrije tebe i sve one koje de ondje nadi. Ni danas tamo nitko ne zalazi, otkad je ondje
poinjeno veliko umorstvo. Treba idi gotovo dva sata preko vrudega pijeska, a svi stanovnici Hilea
vjeruju da se duhovi ubijenih ljudi onuda uljaju danju i nodu. Ondje si, gospodaru, sigurniji nego u
Ibrahimovom1 krilu.

Dobro! Vi mi dakle nemate vie nita javiti?

Ba nita ili ipak neto? Dosjetio sam se. Sefir je rekao da ti neto jo ne zna pa da bi te to
neznanje moglo putem moda zavesti na kakvu pogreku. On je naime zbog karavane-i-pikidmet
baija stupio u vezu s Gasajima. Njihova se etica rasprila ovdje, pa se, da ne pobudi sumnje, izdaju
za Solaibe. To treba da ti kaemo. Sad ti pak zaista nemamo vie nita redi, gospodaru!

Dobro! Zadovoljan sam s vama i zasluili ste baki. Dobit dete ga od mene kad se budemo ponovo
sreli u Hileu. Kad ste krenuli odande?

Sinod.

Onda dete se u Madainu morati estito naspavati. Nemojte dakle krzmati, ved se pourite da to
prije stignete onamo.

122
 Krenut demo odmah, jer su nam konji napojeni i tu nemamo vie nikakva posla. Alah bio s tobom!
Dour-i ser-et bigar-der, - aga2 kruit du oko tvoje glave, ago.

1 Abraham

Uljudna perzijska fraza; upotrebljava se u razgovoru s osobama viih stalea

Vinuli su se u sedla 1 izjahali kroz vrata. Halef je poveo nae konje do vode i dok ih je napajao, veselo
mi i lukavo namigne.

Alah stvara bistre glave i mrane glave. Tvoja sjaji poput sunca na nebu, a njihove su povijane
mrakom nerazbora, tako da u dubine njihove mudrosti gledam kao u mrani zdenac u kojem se ne
moe pronadi ni kapljica vode. Tvoje ih je oko progledalo kao to sunce gleda kroz staklene ploe. Oni
su te naprotiv smatrali nekim drugim ovjekom. Oni su tako naivno isprepleli tri linosti da ih ni ja
vie ne raza-znajem, premda sam-Hadi Halef Omar, glasoviti eik Hadedina od velikog plemena
Samar.

Zar ti je to razaznavanje doista tako teko? upitah nasmijeivi se.

Nije mi lako, sidi, jer nisam razumio sve, bududi da se radilo o tri osobe i etiri mjesta koja sam
opet smijeao. Dok se govorilo o tim osobama, moja je dua jahala izmeu Bagdada, Nadaima, Kut el
Ama-re i Hilea, amo i tamo, ne nalazedi ulaza u dubine mudrosti koja je tekla preko tvojih usana.

Ne radi se o tri osobe ved samo o dvije.

Ne, radi se o tri osobe. Ti, Sefir i Peder-i-baha-rat. Vi ste tri -osobe i ti to sigurno nede poredi. Ti su
ljudi toliko izmijeani da ja vie ne znam jesi li ti Peder-i-baharat ili taj Sefir, ili je Sefir ti, ili si ti Sefir, ili
je pak Sefir onaj Peder-i-baharat. S kime te zapravo zamjenjuju i kako treba da ponem da odijelim
tebe od njega, a vas dvojicu onda od tredega.

Sil me je smatrao Peder-i-baharatom. To si morao razumjeti.

Peder-i-baharatom? Ako je to uinio, onda ga nikako nisam mogao razumjeti, jer pri tome nema
nikakve pameti. Tko tebe, glasovitog efendiju Karu Ben Nemzija smatra takvim lopovom, taj je
zavrijedio da ga iibaju. Da sam ja shvatio tu njegovu drskost, moj bi korba izvrio posao o kojem bi
lea toga ovjeka mogla jo dugo pripovijedati. Kad si mi to razjasnio, sada shvadam i sve ostalo. Taj
Sefir, neprijatelj naeg dobrog bembae, nalazi se Ji-Hileu.

U blizini Hilea. Njegovo se skrovite nalazi u gutarima tamariska dva sata iznad grada. On je i
ondje dobro skriven, jer je put onamo teak, a povrh toga se ljudi boje duhova ubijenih koji navodno
ondje lutaju.

Vrlo dobro! To. mi se vanredno svia! I ja du onuda lutati, ukazavi mu se kao duh. Sa sobom du
povesti jo jednog drugog duha, izraenog od koe potonog konja. Taj de duh takoer obilaziti, ali
ne vodom ni obalama, ved na njegovim leima! Sve de dotle obilaziti po tim leima, dok Sefir i sam
ne postane duh, naime duh alosti i jadikovanja zbog udaraca to ih je dobio od mene, jer je naem
dragom bembai oteo sav novac i njegovo zaposlenje! Sto taj nitarija radi u svojem skrovitu?

123
 Pa uo si da eka leine.

Leine mu priutavam! Neka ih pojede na bilo koji nain, kako god zaeli, kuhane, prene, peene
ili odmah svjee iz lijesa. Nije li uostalom bilo govora i o nekoj drugoj karavani?

Jeste, o karvan-i pikidmet bai.

To ne razumijem. Govorim prilino dobro perzijski, no ipak ne znam to znai pikidmet bai.

Ta rije, isto kao fera bai1, oznaava dvorjanina sa ahovog dvora.

Znai dakle visokog slubenika koji sada putuje . s karavanom?

Tako je!

to Sefir namjerava s njime?

Ne znam!

Ne zna? Sidi, kako si duboko raalostio moju duu! Tvoje su oi inae tako otre, a tvoje ui
hvataju sve glasove, poevi od urlika oluje i udarca groma do ljupkog pjevanja sarasira2. Pa ipak su
pred tobom ostale skrivene namjere toga Sefira koji je tisudu puta vedi od cvrka.

uti crvka gdje cvri i progledati tajne namjere podmukloga zloinca dvije su posve razliite stvari.
Ne mogu znati to Sefir namjerava s karavanom toga komornika, ali bar mogu naslutiti.

Dobro, a to nasluduje?

1 vrhovni komornih

! mnoina od sarsur - cvralt

Da je kani napasti pomodu plemena Gasai koje je unajmio. Iz te veze s Gasajima uostalom
zakljuujem neto to je za nas moda vano da on ili nema uza se dovoljno silana, ili da ovi ne bi
htjeli napasti karavanu, jer nisu razbojnici i ubojice, ved se bave manje zloinakim zadadama.

Ali Peder-i-baharat je takoer sil, pa nas je ipak htio ubiti.

On moe biti iznimka. Ti si ga udario, a mi znamo da se udarci mogu oprati samo krvlju.

Ne vjerujem da je to iznimka, sidi. Ako Sefir eli napasti komornikovu karavanu, mora od nje
oekivati veliki plijen.

Tako je! To se .dade lako shvatiti premda ne znamo nita sigurno, ved samo nasludujemo. Sve to
stoji u vezi s majdana koma1 u Parizu.

U Parizu! Glavnom gradu Franaka?. Majdana koma, u kojoj se pokazuje sve to je stvorio i izradio
neki narod? U kakvoj vezi stoji ona sa Sefirom i s na-mjeravanim napadajem? upita zaueno
Halef. Sidi, ti si najpametniji ovjek kojega poznajem, ali nikako ne moe Sefira dovesti u vezu s
Parizom i majdana komom.
124
 Ja du to bar pokuati. ah namjerava naime otputovati u Pariz, da bi pogledao tu majdana komu.
Svi njegovi slubenici su s time sporazumni, ali svedenstvo se tome protivi. Razumljivo je da ah zna,
kao i svaki drugi musliman, kako se ti poboni ljudi dadu zadobiti: treba ih kupiti. Dovoljno je da se
bogato nadari nekoliko moeja, da se nekim utjecajnim imamima poalje zvonki pozdrav, a ako i to ne
pomogne, onda treba posegnuti za najdjelotvornijim sredstvom koje jo nikad nije bilo uzalud
okuana. U svete gradove poalje se karvan-i-rava2 pa ovjek moe biti siguran da uspjeh nede
izostati. Svedenstvo iz Mehed Alija i Kerbele ima velik utjecaj na pristalice ije.

Nastavi, sidi. Sad poinjem shvadati. Upravo si poeo pobjeivati sumnju koju sam maloas
izrekao.

Ovakvu karvan-i-ravu moe ah povjeriti samo veoma prokuanom ovjeku za kojega zna da se u

1 Izloba

* karavana podmiivanja

njega moe pouzdati. Uzevi U obzir prilike koje vladaju na njegovom dvoru, koga poznaje ah tanije
od svojih komornika? Meu ljudima svojega povjerenja odabire najpoverljivijega i najpouzdanijega,
pa mu predaje bogate darove, s isto tako vanim ali tajnim nalozima, pa kad se povorka krene na
put, moemo je s jednakim pravom nazvati karvan-i-rava, kao i karvan-i-pikidmet bai, jer joj se na
elu nalazi komornik.

To zvui vrlo jednostavno prizna Halef pa se zaista udim da to nije meni samome palo na
pamet.

Ja razmiljam i dalje, dragi Halefe. Cuo si, da je Peder-i-baharat obavijestio Sefira o toj karavani. On
je boravio u Perziji, vjerojatno u glavnom gradu, pa je douo za kpmornikove namjere. Putovanje
poduzeto na vladarevu zapovijed, a u svrhu da se predaju dragocjeni pokloni, sigurno se uva kao
najveda tajna, pogotovu jer je taj pothvat usmjeren protiv raspoloenja u svedenstvu. Svakako je
dakle stajalo mnogo vremena, mnogo panje i lukavtine, te mnogo novaca, da se podmiti neki
upudeni ovjek ili nekolicina upudenih, trebalo je dakle neobino mnogo rtava da se prodre u tu
tajnu, pa ako sve to nije Pe-der-i-baharatu bilo odvie, mora da se zaista radi o veoma velikoj stvari.
Peder-i-baharat je iz Perzije ovamo poslao glasnika, a Sefir je u susret karavani, otpremio izvidnike.
Sve su to okolnosti prema kojima moemo zakljuiti da je ta karvan-i-pikidmet bai vrlo vana za njih
obojicu, vjerojatno jo vanija od takozvanih leina koje de doploviti niz Eufrat.

Je li to vano i za nas, sidi?

Zasad jo nije, ali bi u odreenim okolnostima moglo postati. Mi se ne namjeravamo sastati

s'njima, ni s Peder-i-baharatom ni sa Sefirom. Budemo li se ipak s njima sastali, morat demo biti
spremni da nas uvuku u tu tajanstvenu stvar, jer se Sefir nalazi pred nama a Peder-i-baharat iza nas,
dok je mjesto na kojemu se ele sastati istodobno isto mjesto koje mi elimo potraiti. Ipak vjerojatno
postoji nain da izbjegnemo te susrete.

Koji nain?

125
 Da se odreknemo svog posjeta tim mjestima i da se vratimo u Bagdad, pri emu moramo krenuti
drugim putem da ne susretnemo Peder-i-baharata.

To mi ne pada na um, sidi! Sto sam jednom poduzeo to du i izvriti. Ponajmanje bih se pak zbog tih
lupea odrekao svoga puta, jer bi izgledalo kao da ih se bojimo. Odluili smo da demo odjahati do
ruevina Babilona pa demo to i "uiniti. Misli li ti drukije?

Ne mislim.

Onda krenimo! Konji su pili, a nae su mje-ine s vodom pune. Neka doe tko god hode, neka dou
silani ili druge sjene, svakoga sam asa pripravan da im svojim biem objasnim kako im osjedaji moga
srca veoma ivahno udaraju u susret. Jesi li uo, sidi rekao sam udaraju u susret".

Rekavi to, izvue korba iz pojasa i zamahne njime po zraku da je sve zavidalo. Zatim ree:

Tako, sad je mjeina privezana, uza sedlo-- te moemo dalje.

Da, da, poimo dalje, ali ne smijemo zaboraviti da skinemo prstenje s prsta i da ga spravimo u
dep.

Zato?

Jer elimo da nas smatraju silanima samo kad nam to donosi koristi. Kad bi nas svaki sil koji nas
sretne smatrao sebi ravnim, mogli bismo zapasti u neugodan poloaj.

Ponovo uzjahasmo i izaosmo iz hana. Karavane koje putuju u Hile, posjeduju, krenuvi odavde, jo
hanove Nasrije i Mahavid. Mi to nismo uinili, jer smo eljeli izbjedi svaki suvini susret, a povrh toga
htjeli smo podi istim putem kojim smo krenuli i u ono vrijeme da izbjegnemo karavani mrtvih i
njezinome smradu.

Govorim dodue o putu, ali put uopde ne postoji. Jahali smo po otvorenoj krajini ili bolje redi po
pustinji. Pri tomu smo morali prijedi brojne stare, davno ved isuene kanale i jarke. Mada sam se u
ono vrijeme neprekidno nalazio u omamljenosti od groznice koju je izazvala kuga, u nekom stanju
sanjarenja za vrijeme kojega nisam mogao tano upamtiti

taj kraj, ipak smo danas u toj pustinji prepoznali svaku taku kraj koje smo bili proli.

Ovdje smo, sidi, ree Halef obuzdavi konja onda sjahali da pustimo neka proe najveda
danja vrudina i tu sam zapazio da si se promijenio. Lice ti je bilo sivo, a oko oiju su ti se isticali tamni
kolo-bari. Morao sam ti dati vode i octa, ali tvoj je pogled ipak ostao bez due, pa sam naslutio da
napree svu snagu da bi ostao uspravan, i da mi preuduje ono to bi rastuilo moje srce.

Da, bilo je to strano vrijeme, Halefe po-tvrdih. Bio sam samo sjena. Dok smo jurili pustinjom,
ona je kraj mene hrlila kao strana utvara, a ljudi koji su se nalazili kraj mene, bili su nalik na sablasti.
Ako ti je pravo, ravnajmo se onako premai vremenu kao to smo se i onda ravnali i prenodimo na
istome mjestu Birs Nimruda.

Kako god hode, sidi. Koliko jo moramo jahati do Hilea?

126
 Otprilike etiri sata.

Onda demo stidi onamo za najvede ege, pa moemo prije nego to krenemo dalje poekati da
ega proe.

Oko podne stigli smo do nasada palmi koje su se protezale na lijevoj obali Eufrata. Zdesna smo
ugledali ruevine El Himaar, a zatim vis Tel Babil te Kasr, ostatke nekadanjeg- kraljevskog dvorca, u
ijim je dvoranama umro Aleksandar Veliki. Na breuljku Amram Ibn Ali koji nam je leao jo blie,
nekad su se vjerojatno nalazili glasoviti- visedi vrtovi kraljice Semiramide. I s lijeva smo razabirali
mnotvo ruevina. Najveda se od njih jo i danas zove Babil. Kad smo stigli u Hile, projahasmo
pontonskim mostom na drugu obalu rijeke, te svratisrno u neki mensil1 u koji smo zali radije nego u
han, jer u njemu danas nije bilo gostiju, ali se zato ondje nalazila prilino velika podzemna prostorija,
veoma ugodno hladna. Ostavili smo konje pod zatitnim krovom i snabdjeti ih hranom i vodom, a
zatim siosmo u podrum. Halef je nakon toga uz dozvolu handije2 otiao u matbah3

1 arapska gostionica ; gostioniar

' kuhinja

da sam za nas pripremi pile s riom, dok ja legoh na jastuke.

Cio Hile izgraen je od opeka babilonskih ruevina, pa sad sainjava glavno mjesto okruga Diva-nije.
Ovdje se razdvajaju karavane koje putuju u Kerbelu i u Nedef Ali. Od javnih je zgrada najpoznatija
moeja E Sems1. Grad je bio prilino neist, pa je izgledao upravo kao smetite sve mogude
istonjake prljavtine.

Pile nam je zaista prijalo, jer ga je Halef sam ispekao. Kao smo zatim naruili kiselo mlijeko Hile je
naime zbog svoga kiselog mlijeka nadaleko glasovit morali smo baciti najgornji sloj, jer je bio tako
prljav da ga nismo mogli jesti. Handija je to opazio i zamjerio nam. Smrknuo je elo i upitao nas zato
to inimo. Halef, koji je u takvim stvarima bio uvijek vjet na jeziku, odmah je pronaao izgovor:

Oprosti nam, uzore pobone gostoljubivosti! Mi smo pokajnici, pa smo se, da sami sebe kaznimo, i
da se vjebamo u odricanju, zavjerili da ni od jednog jela to ga jedemo nedemo pojesti najbolji dio, a
ti de nam priznati da je ono to smo skinuli i bacili bio ba najbolji dio tvojega mlijeka.

Neka vam Alah bude milostiv, i neka vam dade snagu da svoj zavjet ispunite kod svakog jela, a ne
samo kod mlijeka! Vi ste morali dakle i od vaeg pileta ostaviti najbolje dijelove, ali ste ga cijelog
pojeli.

Vara se, nismo ga cijeloga pojeli.

Ali ja vie ne vidim nita od njega!

Zaista? Dopusti da se zabrinem za svijetlo tvojih oiju! Sto bi bilo pile da mu Alah nije dao kosti da
ga odravaju u uspravnom stavu? Kako bi moglo postojati da nema perje koje sainjava ukras njegove
ljepote? Ako te je dakle Alah blagoslovio razumom, ti de razabrati da su kosti i perje na piletu
najbolji. Pogledaj ovamo! Ovdje vidi kosti, a poe li u kuhinju, otkrit de i perje jer nismo pojeli ni
jedno jedino pero.
127
Handija nije znao to da kae na to, pa ode zlovoljno mrmljajudi, a Halef se veselo nasmije.

' sunana moeja

Nakon nekog vremena vrati se handija s tri ovjeka, odjevena u stare otrcane malahe1 koji nisu
pobuivali ba mnogo povjerenja. Pogledali su nas s upadljivom radoznalodu i sjeli nedaleko od nas.
Kad su naruili ibuke i kavu, jedan se od njih obrati k nama:

Vidjeli smo prijeko vae konje i zadivili im se. Tko ima takvoga konja mora biti veoma bogat.
Smijem li upitati gdje je vaa domovina?

Halef me upitno pogleda, a ja mu neprimjetno kimnuh, pa je dakle preuzeo rije:

Mi stanujemo u dalekoj zemlji Sibiri,2 gdje se planine uzdiu do mjeseca i bijele se od snijega u koji
se ondje pretvara sva kia.

Alah! Kako mora da je ondje hladno! Mi ovdje ne znamo to je snijeg, ali smo uli o tome.
Vjerojatno ondje stanuju suniti?

Ne, sami iiti!

Onda neka Alah blagoslovi tu zemlju, i neka uini da za svakog stanovnika izrasle sto tisuda palmi.
Jesu li ljudi ondje imudni?

. Jesu, svi su imudni.

To se vidi po vaim konjima. Kad ti stanovnici pou na putovanje, onda sigurno napune depove
samim zlatom?

Potvrdivi nae bogatstvo, Halef je bio veoma neoprezan, jer je te grabeljive ljude mogao lako
namamiti na nas. I eutim sada je pametnije odgovorio:

Ne, ne uzimaju nita sa sobom jer su ljudi ondje tako gostoljubivi da nitko ne treba novaca.

Ovdje morate meutim svako gostoprimstvo platiti, pa sigurno nosite sa sobom dragocjenosti.
Moda biserje ili ak drago kamenje?

Drago kamenje? Kakvo to kamenje misli?

Dijamante, rubine, smaragde, tirkize.

Alah! Alah! Zar je to kamenje moda kod vas plemenito?

Sigurno!

1 vuneni ogrta ' Sibirrja

Kakve li zemlje! I kakav ste vi to narod! Kod nas u Sibiri sastoje se sVe planine od samog takvoga
kamenja. Zato se nitko na njeg ni ne obazire. Pu-tevi su poploeni dijamantima, a kude sagraene od

128
rubina i tirkiza. Za gradnju moeja uzimamo same smaragde koji moraju biti tako krupni kao deset
vaih ljunaka.

Tek sada je ovjek uvidio da mu se Halef ruga. Mai se noa i zaprijeti:

Suti! Ako nas kani vrijeati, odmah de osjetiti ovu otricu!

Samo je ostavi na miru! nasmije se Hadi. I. mi imamo noeve. Tvoja velika radoznalost
zasluila je pouku, pa sam ti je dao. Mi sad drimo kef1 i htjeli bismo se odmoriti. Zato nas ne ostavi
na miru? Mi nismo djeaci kojima svako moe upudivati neoprezna pitanja. To sam ti jo htio redi, a
sad nas pusti na miru!

Uto taj ovjek skoi na noge, prui prema Halef u stisnute ake i vikne:

Za ove bih te uvrede probo da nismo da nismo Solaibi. Jesi li uo za to pleme?

Prema nekom starom sporazumu Solaibi uivaju mir u koji nitko ne dira. Nitko ne smije sa Solaibom
neprijateljski postupati. Za uzvrat pripadnici toga plemena duni su da sa svoje strane izbjegavaju sve
to bi moglo djelovati izazovno. Sefirovi su nam glasnici odali da se Sefir povezao sa etom Gasaja koji
se izdaju za Solaibe. Vjerojatno su i ta trojica pripadala njima. Bududi da je Hadi skrivio taj neugodan
prizor, nisam mu dopustio da nastavi, nego sam sam opomenuo ovjeka:

Ako si zaista Solaib, nemoj nanositi sramotu miroljubivosti svoga plemena i mirno sjedi. Ako elimo
s nekim govoriti, obiavamo sami zapodjeti razgovor. Poekaj dakle da uinimo ono to elimo.

ini mi se da vi sebe elite prikazati otmjenim ljudima kaza podrugljivo a ja du vam redi to
ste vi! Vi ste. ..

Skoih brzo na noge, stupih tik pred njega i rekoh osorno:

1 popodnevni poinak

No, to smo mi? Govori!

Usta su mu bila jo otvorena, pa je zaboravio da ih zatvori, premda je oklijevao da odgovori. Dok sam
ga vrsto gledao u oi, polako je ustuknuo korak za korakom, a onda sjeo na isto mjesto na kojem je
maloas sjedio, ne odgovorivi ni rijei. I sam pooh natrag na svoje mjesto, vladajudi se kao da osim
nas nije ovdje nitko prisutan. Nedugo zatim Beduini odoe, ali su nam prije toga dobacili poglede
pune prijetnje.

Sidi, ovaj te se preplaio! nasmije se Halef. Odmah sam vidio da je kukavica.

To nije dobra svjedodba za tebe! Treba li kukavicu razdraiti dotle da se razgnjevi?

Eto, kakav si opet, sidi! Sam si me svojim znakom pozvao da mu odgovorim.

Jesam li te pozvao da to uini ovako kao to si uinio?

129
 Zar sam mogao drukije? Sto je trebao pitati za na imutak? estit ovjek to ne ini, a nepoten
ovjek me time vrijea, jer me smatra toliko glupim da du mu to redi. Ja sam ti ved kazao da ga
smatram kukavicom, pa dodajem da je povrh toga nitkov, jer ima i kukavnih nitkova. Sto misli o tim
ljudima?

Smatram ih pripadnicima plemena Gasai koji de sudjelovati u namjeravanom napadaju na

karavanu. Bilo bi mi drae da nisu doli ovamo.

Bili tko mu drago i to mu drago, meni je svejedno. Ako su pak zaista Gasai, kako ti misli, moraju
paziti na karavanu i nemaju vremena da se bave nama. Mi smo sigurni pred njima. Ali uj!

Zauli smo topot kopita i brzo potrali gore u dvorite. Beduini uz koje se nalazio i handija odvezali
su nae konje i sad su nastojali da uzjau. Zdrijepci su im se opirali. Kad je Halef to ugledao, odmah se
lati bia, ali ga zgrabih za ruku.

Nemoj ih tudi! To je drsko od njih, ali neka im bude kao hode. Kaznit demo ih tako da ih konji
zbace.

Halef je svladao srdbu i odgovorio ljutilo se na-smjehnuvi:

Tako je pravo, sidi! Ipak de tako sletjeti s konja da to nede ba lako zaboraviti. Prepusti to meni!
Meni

de to bolje uspjeti, jer sam ja sam uvjebao trik s vrancima.

Mali eik udesi dobroduno lice, prie k tim ljudima i upita ih:

Htjeli biste okuati konje?

Da, upravo bi to htjeli dobaci gostioniar. Ti konji imaju samoga ejtana1 u tijelu i ne
doputaju nikome u sedlo.

Da, navikli su da nose samo dobre jahae, pa se ini da nemaju povjerenje u te Solaibe.

Neka samo poekaju! Mogu se samo opirati da ih uzjaemo, ali kad jednom budemo gore, odmah
de vidjeti jesmo li jahai ili nismo. Daj ih najprije umiri!

To mogu uiniti za vas, ali vas ipak opominjem: konji de vas zbaciti. Nemojte kriviti nas ako slomite
vratove.

Nai vratovi pripadaju nama, a ne tebi: mi demo ih sami umjeti ouvati!

Dobro! Uzjaite sada! I vrsto se drite, jer dete inae biti bre dolje nego to ste doli gore!

Nije bilo osobito upadljivo to su ti ljudi pokuali zajahati nae konje bez nae dozvole. Beduin je
roeni jaha pa se vrlo lako sav oduevi kad ugleda istokrvnog konja. Razumljivo je da poeli da ga
okua. Zbog toga su se i ta tri ovjeka oduevila i poeljela da uzjau konje, ali me to nisu mogli
zamoliti zbog nae malopreanje prepirke.

130
Pastusi su bili uzbueni. Jo su se ritali, premda smo sad i mi, njihovi gospodari, bili ovdje. Uto Halef
digne ruku i vikne Sus!"2 Zastadoe odmah nepomini. Dva Beduina zajau i konji ih posluaju. Pro-
jahali su itavu kolu i na kraju poeli oponaati pokrete igre barud s iznenadnim skretanjem u
izlomljenoj crti, to ovdje u tom uskom dvoritu nije bilo neopasno. Opazio sam da vranci neprekidno
gledaju Halefa. Pametne su ivotinje znale o emu se radi. Upravo u taj as pojurila su oba jahaa s
protivnih strana jedan prema drugome, kad odjeknu Halefov zov: - Litat, litat!3

1 avo

mir

dolje!

Hadi je te dvije rijei odvojio jednu od druge otrim zvidukom. To je bio zna-k. Vranci se usred
galopa bacie visoko u zrak svinuli su lea kao make, strelovito klecnuli koljenima i opet visoko
skoili u zrak a jahai izletjee u velikom luku iz sedla i teko tresnue na opeke. Kratko je vrijeme
vladala nijema tiina. Konji su stajali mirno, a odbaeni ljudi nepomino leali. Handija i tredi Beduin
takoer se u prvi as nisu ni pomakli, ali sad pourie prema ljudima ispruenim na tlu. Na Halefovom
licu pokazao se izraz ponosne radosti.

Sto kae, sidi? upita. Kako su dresirani nai drijepci?

Izvrsno pohvalio sam ga. ini mi se meutim da su jahai ozlijeeni.

Svejedno mi je. Zato su uopde dirali nae konje. Opomenuo sam ih, a ti si sam svjedok da su rekli
da de se sami pobrinuti za svoje vratove. Pogledaj, sad su dobili pladu!

Jedan se pokuao ispraviti, ali mu to nije uspjelo jer je slomio nogu. Drugi je leao onesvijeten. Zasad
se nije moglo ustanoviti je li i on ozlijeen. Otili smo po nae stvari u podrum. Kad smo se vratili, ti
su se ljudi bili dogovorili i stvorili odluku koju nam je oito imao saopditi handija, jer me je
neprijateljski upitao:

Cini se da kanite otidi?

Tako je! potvrdio sam.

To ne moete. Morate ostati.

A zato?

I sam vidi to se ovdje dogodilo. Taj je ovjek slomio nogu, a onaj drugi je moda mrtav.

Sto se to nas tie! Mi smo ih opomenuli,

Ali "vi ste dali konjima znak da ih zbace.

To na tebe ne spada. Najprije e redi to ti moramo platiti za hranu.

To dete kasnije doznati. Ja vas ne putam.

131
 Kojeta! Ti nas ne moe zadrati.

Sigurno du vas zadrati, a ako me ne posluate, tuit du vas sve do pae.

Vara se ako misli da de nas zaplaiti to ovdanjem sandakiju daje visoki naslov pae. Mi stojimo
pod neposrednom zatitom padiaha, sve da i

ne bi bilo tako, umjeli bismo se sami zatititi. Hode li nam redi to stoji jelo?

Nedu.

Onda du ti platiti koliko hodu. To de biti vie nego to bi ti smio zatraiti. Evo ti!

Izvadio sam novac iz vredice i pruio mu ga. On me odozdo lupi po ruci da se novac rasuo po zemlji.
Opomenuh ga:

uj, ovjee, ja nisam nauen da me netko udara ili ovako vrijea. Pokua li to jo jednom,
pokazat du ti kako kanjavam svaku drskost. Mii se!

Handija mi je naime zakrio put, jer je vidio da elim uzjahati. Halef je ved sjedio u sedlu. Beduini
doviknue gostioniaru da nas ne pusti. On se zaista usudio da me uhvati za ruku.

Pusti me! pozvah ga.

Ostat de! dreknu on na mene i dalje me vrsto dredi.

Onda i ti poleti onamo gdje ved lee ona dvojica!

Udario sam ga vrsto po bradi da je zateturao, zgrabio ga za lijevi bok i ispod desne ruke, uzdigao ga i
bacio ga na tredeg Beduina, koji mu je htio pritedi u pomod. Obojica padoe na zemlju. Prije nego to
su uspjeli ustati, sjedio sam ved na svome konju, pa pojahasmo dalje. Ljudi iza nas zaurlae. Nismo se
na to obazirali, ved potjerasmo konje kasom. Nisu nas progonili. Proli smo zapadnim dijelom grada, i
gajevima palmi prema podruju gdje se jugozapadno od grada nalazi Birs Nimrud u blizini ruevine
Ibra-him Halil.

Osumnjieni zbog krijumarenja

Birs Nimrud bio je udaljen nepuna tri sata. Za to vrijeme sreli smo svega nekoliko pojedinanih
putnika. Kad smo stigli onamo, sunce je ved zapadalo, te se zaustavismo na podnoju ruevine na
istome mjestu gdje smo se bili nekod utaborili. Nigdje nije nadaleko bilo nikoga. Mogli smo ostaviti
konje bez nadzora. Uspesmo se na toranj' da razgledamo prostrano polje ruevina.

Gdje je ostao onaj prastari velegrad, jedan od najglasovitijih gradova svjetske povijesti? Ostalo je
samo ime. Gdje je grad i gdje je toranj? Ruevine, samo ruevine.

Sa 600.000 pjeaka, 120.000 konjanika i 1.000 bornih kola, te s nebrojenim tisudama jahada na
devama, doao je kralj Kir i osvojio grad unato njegovom utvrenom poloaju i premda je Babilon
bio snabdjeven zalihom hrane za dvadeset godina. Kasnije je Darije Histaspis dao sruiti vanjske
132
zidove, a Kserkso je grad do temelja opljakao*. ak ni Aleksandar Veliki nije mogao zaustaviti
njegovu sudbinu. Nije dugo potrajalo, pa je u onom dijelu grada, koji je bio. opkoljen zidovima, rasla
penica, a kasnije su se partski kraljevi sluili Babilonom kao zvjerinjakom. Otkako su ondje zavladali
Arapi, ime je Babilon posve iezlo iz povijesti, a sad se ovdje vie ne moe vidjeti nita, osim
prostranog polja, pokrivena samo razlo-

mijenom opekom, u kojem se pravo ne snalazi nt iskusno oko istraivaa.

Sunce je upravo zapadalo te siosmo* k svojim konjima da rasprostremo pokrivae za nodenje. Pri
tome smo stigli do neke izboine u toj golemoj ruevini s koje ugledasmo neto to maloas nismo
zapazili. Tu je postojao stari kanal koji je ljeti vjerojatno posve isuio, ali sad je bio pun vode. Kanal je
vodio do Birs Nimruda, ali nije dosizao tik do njega, ved je zavravao otprilike etvrt sata hoda do
njega. Mora da je ipak stajao u vezi s Birs Nimrudom, jer smo ugledali nekoliko keleka koji su plovili
po njemu.

Tko bi to mogao biti, sidi? upita Halef.

To ja isto tako ne znam kao ni ti odvratih. Moda to nije nimalo vano za nas, a osim toga ne
znamo ni u kojem se pravcu te splavi kredu. Moramo ih malo promatrati.

Ved nakon kratkog vremena opazili smo da nam se pribliavaju. Bududi da nas na takvu udaljenost
nije nitko mogao ugledati, jo smo neko vrijeme ostali stajati ondje, a zatim smo ipak morali sidi, jer
bi nas inae ljudi na splavima bili otkrili. Dok smo se sputali, Halef ree:

Sidi, imam jednu misao, ali ne znam je li pravilna ili nije?

No, to je to?

Sjetio sam se onoga to su rekli Sefirovi glasnici, naime da de leine doploviti niz Eufrat.

I ja sam pomislio na to, premda zasad ne nalazim nikakva razloga za pretpostavku da se ovdje radi
upravo o tim leinama,

Sjeti se da demo, ako je to tano, imati posla sa Sefirom.

I na to sam ved pomislio.

Moramo biti oprezni. Mjesto na kojem smo se htjeli utaboriti lei s iste strane ruevine kamo de
dodi ti ljudi.

Ako uopde dou ovamo, onda zaista lei s te strane. Sad moramo mirno poekati da vidimo da li
oni to zaista namjeravaju uiniti. Prema nainu na koji se kredu, ovdje se radi o malim kelecima koje
de ljudi doveslati do kraja kanala. Tada demo vidjeti

to de se dalje dogoditi. Moda te ljude neto vodi samo do toga mjesta, a dalje ih ne vodi. Moda se
na kele-cima nalaze stvari koje de iz kanala biti prenesene u ruevine. U tom de ih sluaju ravni pravac
dovesti prema nama, ali to jo ni izdaleka ne znai da de stidi upravo na mjesto gdje se nalazimo. Ipak

133
moramo biti oprezni i pobrinuti se za to da bar za svoje konje pronaemo mjesto na kojem nede
stajati tako na otvorenom kao to su sada. Jo je dovoljno svijetlo da potraimo takvo skrovite.

Kad smo stigli dolje, poosmo malo uz podnoje ruevine. Nije dugo potrajalo kad opazih neto to je
pobudilo moju panju, premda kao da nije bilo u vezi s naom namjerom da potraimo skrovito
mjesto za nae konje. Bila je to neka mala sipina od rahlog izmrvljenog kamenja, a sastojala se i od
raspadnutih opeka koje su se spustile s gornjeg dijela ruevina. Uz tu sipinu vodio je odande, gdje
smo mi sada stajali, slabaan trag. Uostalom, taj je trag bio dovoljno jasan za lovako oko koje se
izotrilo u prerijama i praumama Amerike. Upitao sam maloga Hadija: Vidi li te tragove,
Halefe?

Tragove? upita zaueno. Ja ne vidim nita. Kakvi su se ljudi po tvom miljenju ovdje
uspinjali?

Ne radi se o ljudima, ved o ivotinjama koje su se to ede etale gore i dolje.

Zar su moda bili lavovi? nasmije se.

Lavovi nisu bili. To su neke manje ivotinje koje ovdje imaju svoju stalnu stazicu.

To je mogude ali ja ne vidim nita! Osim toga, moe nam biti posve svejedno da li ovuda edu
nepoznate ivotinje. Doi, sidi, poimo odmah dalje!

Ne! Mi traimo skrovite, a ivotinje koje ovuda prolaze su divlje. Divlje ivotinje imaju svoja skro-
vita, pa demo podi njihovim tragom.

Uspeli smo se dakle uza sipinu i stigli do mjesta koje se odozdo nije dalo razabrati i na kojem se u
stijeni ruevine pokazala pukotina. Ta se pukotina prividno nastavljala kroza zid. Nismo mogli
ustanoviti jesu li se ovdje nekod nalazila kakva vrata, ili
se pak zid zbog posebnoga razloga upravo na tome mjestu istroio uslijed zuba vremena i sruio. Ipak
je pukotina bila dovoljno iroka da propusti nae konje. Uli smo u nju. Ona nas je pored silne mase
opeka dovela u etverokutnu unutranju prostoriju, koju bismo najbolje mogli usporediti s
takozvanim slijep'm dvoritem, iako nismo otkrili nikakve prozore, koji bi se nekada otvarali u nju.
Zidovi koji su okruivali to dvorite bili su na mnogo mjesta raspucali i oronuli, a tlo se sastojalo od
rahloga sloja opeke koji mora da je bio visok nekoliko katova. U tom unutranjem dvoritu bilo je
tamnije nego vani, no ipak smo vidjeli da je ono puno nekih ivotinjskih izmetina. Sad smo otkrili i
kakve su to ivotinje. inilo se da je ovdje bilo njihovo igralite i borilite, jer smo naokolo ugledali
velike ekinje i mnogo bod-Ijika koje su pobijeenima bile istrgnute ili su se slomile.

Maalah! viknu Halef. ini se da smo otkrili suk el kanafid.1 Ne misli li i ti tako, sidi?

Tako je potvrdio sam. To skriveno dvorite u kojem ved tisude godina nije ula ljudska noga,
jedino je prikladno za takve nodne bodljikavce. Oni mogu u mekanim sipinama i u zidovima koji su. se
pretvorili u prainu lako kopati svoje hodnike koji kadto prodiru veoma duboko. Ah, upravo sam
se sjetio sobe u kojoj je bembaa bio zatvoren. Rekao je da je ondje bilo dikobraza. Govorio je nadalje
o hrpici zemlje u kutu te sobe pa sam pomislio da bi se ta hrpa mogla sastojati od raspadnute opeke
kroz koju su te ivotinje lako mogle prodrijeti. Za njih je dakle
134
, postojao hodnik. Bi li takav hodnik bio dovoljno irok i za ljude i svrava li se on u ovom dvoritu?

Sidi, nemoj sanjati! Ti ovdje eli povezati stvari koje uopde ne pripadaju jedna drugoj.

Odakle zna da ne pripadaju jedna drugoj?

Prema bembainom opisu zatvor je leao vie nego to se mi sad nalazimo.

Jeste, raunajudi od ovoga mjesta. Ali ondje pred nama, izmeu ona dva kuta, lei sipina, gotovo

za jedan kat vie. Pogledaj samo onamo. Opaa li rupe koje vode kroz urueni zid?

Hm! udim se da su kanafidi iskopali hodnik upravo ovdje gdje ga ti treba.

Ja samo potpuno povezujem okolnosti koje, kako se ini, stoje u vezi, pa du to dvorite sutra
istraiti pomnije nego to to mogu uiniti danas. Moramo se pouriti, jer de za deset minuta biti
posve tamno.

A skrovite za nae pastuhe?

Nali smo ga. Dovest demo ih ovamo.

I ja mislim tako. Morat de se dodue malo penjati, ali de onda ovdje biti tako sigurni kao u Ibra-
himovom krilu. Doi, dovedimo ih!

Nije bilo prolo ni deset minuta, a ved smo smjestili konje u dvorite i vratili se na nae prijanje
logorite, jer smo ondje najlake mogli primijetiti bude li nam se netko pribliio. Poeo je puhati
veernji vjetar. Puhao je sa sjevera, a to nam je bilo drago utoliko to de nam, ako ljudi s kanala kane
pridi ruevini, donijeti zvuk njihovih koraka. Tako je prolo oko dva sata, kad Halef poe kaljati i
neto zlovoljno mrmljati; dok na kraju ne upita:

Osjeda li neto, sidi?

Osjedam odgovorih mu, jer sam zamijetio isto to i on.

U mojem se nosu poinje razvijati bolna nelagodnost, a temeljni stupovi zdravlja mojih njunih
ivaca kao da su se pokolebali. Ja ih drim ah bah ah... fuj! To biva sve gore! To vie nije miris,
to je paklenski smrad, upravo, kao da prolazi karavana s leinama.

Ona de i dodi.

Tko? Sto? Karavana s leinama?

Jeste, iako nede dodi velika karavana, kakvu smo onom prilikom vidjeli. Jasno se osjeda da se
pribliava. Zaepi nos, ali zato otvori ui! uj!

Zauli smo korake koji su prolazili nedaleko od nas. Odjeknulo je nekoliko poluglasnih zapovijedi, a
onda opet sve utihnu.

135
 Hvala Alahu! Proli su! olakano uzdahnu Halef. Vjetar je odnio njihove mirise, pa sad
moemo lake disati.

Onda ti samo dii! Ja du te miomirise jo dulje uivati, jer du podi za njima. Moram doznati tko su ti
ljudi i to trae ovdje.

Oh, sidi, pusti ih da rade to hode. Kakve koristi moe imati ako ih ugleda, a pri tome ti nos
zauvijek oboli?

Na alost se ne mogu obazirati na zdravlje svojega nosa. Uvjeren sam da se zaista radi o leinama
to ih Sefir oekuje, pa bih htio da znam to je to s njima na stvari.

Ba nita, osim da su to obine leine koje prenose u Kerbelu ili u Nedef Ali.

Nisu! Glasnik koji je govorio* o njima, neobino je naglasio tu rije. Obine leine prevozili bi
obinim putem, a ne tako potajice niz Eufrat, zatim u kanal, a najzad ljudskim rukama ovamo.

Ti zaista eli podi za njima?

elim!

Onda te nedu pustiti samoga. Otpratit du te.

To nije potrebno. Ne trebam te.

eli li moda sam udisati taj pakleni smrad, dok ja ovdje uivam u najljepem i najidem zraku?
Pojahao sam s tobom da proivim sve to i ti do-ivljuje. Moram dakle i ja primiti svoj dio od tih
divotnih darova truljenja koji nas usreduju. Ako me dobrovoljno ne povede sa sobom, dodi du za
tobom potajice. U to se moe pouzdati.

Nije mi drago Halefe da eli podi sa mnom!

A zato?

Moda se moram izvrdi opasnostima koje de ti. ..

Izvrdi se opasnostima? Ti? prekine ine. I ja da te ostavim bez svoje snane zatite? Zar zaista
misli da bih to mogao uiniti, sidi?

Trebao bi.

Onda te uvjeravam da du potrati za tobom, sve kad bi deset tisuda avola ispruilo svoje a-porke
prema tebi!

Bududi da je tako vrsto ustrajao u svojoj namjeri, morao sam popustiti, jer bi on za'sta mogao podi
za mnom i bez mog doputenja. Popustio sam dakle i rekao:

Ako tako ustraje u tome ja ti se nedu dulje opirati, pa samo elim da mi ne prui povoda da ti ita
predbacim. Doi, odnijet demo svoje puke do konja.

136
 A zato?

Ako se nekome eli priuljati, ne smije vudi za sobom teko oruje. Bududi da se ne odrie
namjere da poe sa mnom, moramo puke sakriti.

To moemo uiniti i ovdje.

Ne moemo. Ne znamo to de se dogoditi, pa sve nae stvari moraju biti na jednom mjestu. Doi,
ponesimo i pokrivae.

Halef nje htio uvidjeti da je to potrebno, ali sam ja posluao ono to mi je nalagala opreznost protiv
koje nikada ne postupam, pa se naalost kasnije ispostavilo da sam veoma pravilno postupio.

Uspeli smo se jo jednom do naih konja, vrde ih privezali uz kolide i sakrili puke zavijene u
pokrivae, a zat.m krenusmo onim putem kojim su kraj na proli tajanstveni ljudi. To nije bilo ba
lako, jer je otad sigurno ved prolo etvrt sata. Na sredu smo ono to je izmaklo dosegu naih uiju
mogli razabrati oima. Nismo jo dugo hodali smjerom za koji smo smatrali da su i oni njime poli,
kad zaokrenuvi iza jednog ugla ruevine opazismo nedaleko od sebe nekoliko vatri. Istodobno smo
osjetili i tako neopisivi smrad da smo ustuknuli.

Neka nas Alah sauva od devetorepog avola! jaukne Halef. O Muhamede! o svi sveti kalifi, o
preci i prapreci svih pravednih i pobonih ljudi koji ive na zemlji, kakve nas paklene muke i kakve nas
patnje prokletnika ekaju, ako moramo podi onamo gdje gore te vatre koje unitavaju moj nos! Zar
zaista moramo onamo, sidi?

Ti ne mora, ali ja moram!

Onda du i ja podi onamo, pa sve da se i tisudu puta moram uguiti. Moj de me nos dodue jednom,
kad mu budem morao poloiti raun, tuiti zbog njegove nasilne propasti, pa du morati teko okajati
to umorstvo, ali ako ti sili naprijed, ne mogu ni ja zaostati. Sto li oni nesretnici tamo spaljuju?

- Nasludujem da vatru podravaju lijesovima i pokrivaima mrtvih koji su natopljeni sokom leina, i
zato razvijaju taj nepodnoljivi smrad.

Vedu glupost ne mogu poiniti.

Nije to glupost, Halefe. Bududi da se njihov posao mora skrivati od danjega svjetla, oni trebaju
rasvjetu a osim toga moraju unititi sve to bi ih moglo odati. Obje te svrhe poluuju spaljujudi lije-
sove. Meni je samo nerazumljivo kako mogu izdrati taj neuveni smrad. Mora znati da se oni nalaze
u neposrednoj blizini tih smrdljivih ostataka, dok smo mi doli niz vjetar, pa uivamo samo neznatan
dio onoga blaenstva koje nas ondje eka.

Isplakao bih pun Eufrat suza, jer mi je srce toliko otealo koliko su teke sve te ruevine. Ipak nitko
ne moe izbjedi onome to ga oekuje, pa demo dakle i mi skupiti svu smionost svojih dua i sve
raspoloive snage svoga duha, i podi u taj pakao avolskih mirisa. Naprijed!

Hadi Halef htio je da poe, ali ga gurnuh iza sebe i opomenuh:

137
 Mora ostati iza mene i ne smije uiniti ba nita to ti ne dopustim. Ne bude li se ravnao tano
prema meni, ne jamim ni za to. Ne smijemo dopustiti da nas ugledaju, ved se moramo zakloniti.
Zato demo se ovdje lijevo uuljati meu ruevine, i provudi se njima dok stignemo do vatre. Doi
sada!

Posvuda naokolo leale su velike hrpe zidova sastavljene od opeka, koje su bile meusobno vrsto
povezane zemljinom smolom. ovjek se posve lako mogao sakriti iza njih. as koracajudi, as
poskakujudi, as uljajudi se, as puudi, pomicali smo se dalje. Desno od nas pruala se tamna
otvorena pustinja, a lijevo su se prijetedi uzdizali golemi ostaci Babilonskog tornja, na ijem podnoju
su se srueni dijelovi zidova uzdizali visoko kao kude. Izmeu tih zidova gorjele su vatre. Bile su to tri
vatre, kojima smo se ubrzo pribliili toliko da smo jasno mogli razabrati ljudske likove. Istina, smrad je
postajao sve nepodnoljiviji to smo mu se vie pribliavali, a kad smo napokon ved bili tako blizu da
smo jasno mogli razabrati svaku rije, proze me osjedaj da du izbaciti

cijelu svoju nutrinu. Morao sam napeti svu snagu da sprijeim povradanje.

Na sredu vjetar je odnosio gusti dim koji bi se, da je zrak bio miran, spustio na nas. Likovi koji su se
kretali amo-tamo izgledali su kraj nemirnog svjetla vatre poput avola. Zaista su bili raskidali i rascije-
pali lijesove, pa razvijali dugake omote sline mumijama kako bi doprli do leina. Nabrojio sam vie
od trideset ljudi, zabavljenih tim stranim poslom. Obavljali su ga tako da sam mogao razabrati kako
su tome veoma vjeti. Udarcima nogu zdrobili su lijesove i upotrebljavali ih kao gorivo. Pokrivai i
platno koje je sluilo da se u njega ovi ju leine, poli su istim putem.

Najstraniji prizor koji nam se pruio bile su same leine. Da, da su bile vrste i tvrde poput mumija,
ne bih se toliko grozio pred njima. Ali ti su ostaci, ne raunajudi kosti, sainjavali napola tekudu masu
koja je ipak je bolje da o tome utim!

Ne da se uopde redi kako su ti nitkovi postupali s tim ljudskim ostacima, odreenim za Kerbelu ili za
Nedef Ali. Roaci pokojnika morali su skupo platiti da bi ispunili posljednju elju preminulih da budu
zakopani na svetom mjestu, a sad se s njihovim ostacima postupalo tako da se to upravo jezovito
protivilo preuzetim obavezama.

Dok smo promatrali to njihovo odvratno vladanje, opazili smo da se u lijesovima i u omocima ne
nalaze samo leine, ved da u njima ima i razliitih manjih i vedih svenjeva koje su ti ljudi vadili s
najvedom pomnjom, brisali ih i malo podalje slagali na hrpu. Mora da je sadraj tih svenjeva bio za te
ljude vredniji od leina koje su im bile povjerene. Od ega se sastojao taj sadraj? To nas je pitanje
vrlo zaokupilo. Uostalom, moda je bilo i vano za nas. Bududi da se iz oblika svenjeva nikako nije
dalo zakljuiti to se u njima nalazi, nije nam preostalo nita drugo nego da nastavimo svoja
promatranja i da poekamo to de se jo desiti.

Vatra je tako osvjetljivala lica tih ljudi da smo ih mogli jasno razabrati, ali se meu njima nije nalazilo
ni jedno lice koje smo ved vidjeli. Zbog toga je bila i uzaludna moja nada da se meu njima nalazi
Sefir.

Premda su se ti ljudi veoma urili, ipak je dugo potrajalo dok nisu otvorili sve lijesove i omote i dok
nisu u vatru pobacali svo drvo* i sve tkanine koje je natopila tekudina leeva. Sad su sloili na hrpu
138
mnogo suhoga granja tamariska, a kad se ta hrpa rasplamsala, bacili su u nju kosti koje su leale
naokolo. Bududi da su se tih kostiju drale jo napola istrule krpice mesa, smrad je postao tako
paklenski, te ga nismo mogli nikako dulje podnositi. Povukli smo se dakle tako daleko dok smo
uhvatili toliko svjeega zraka da bar nismo morali povradati.

Vie nismo mogli razabrati to se dogaa kraj vatri, jer se izmeu nas i njih uzdigao tako gusti kuni
dim da su nam se vatre uinile sada jo samo kao sive takice u magli. Halef je tako ustrajno kalj ao i
kihao da sam ga opomenuo da bude oprezan.

Oprezan? upita ogoreno. Ti trai od mene neto to nije mogude, sidi! Uostalom, posve je
svejedno da li da se uguim oprezno ili neoprezno. Kako moe ovjek misliti na oprez kada mu se nos
za-moi u najdublji napor dehene1, dok mu ostalo tijelo jo boravi na zemlji? Kad bih ja bio avo, i
kad bih za svoje drage roake morao izmisliti najgroznije muke, zapovjedio bih im da bacaju leine u
vatru i da udiu njihov miris. Kaem ti da me nede vie odvudi onamo gdje smo bili dok se potpuno
ne izgubi taj oajni smrad.

Zar sam ja zatraio od tebe da me prati? Ili nisi li naprotiv ti mene prisilio da te povedeni sa
sobom?

Jeste, ja sam sam kriv, sidi, to se cio moj ivot divlje uzbudio. Sad me nikakva sila na svijetu nede
modi prisiliti da jo jednom poem onamo gdje na mene vreba propast svih mojih mirisnih ivaca.

Ti de me dakle ovdje poekati?

Poekati? Zato?

im se razie najgudi dim, podi du opet onamo.

Jesi li pametan, sidi? Zamisli to ini! Ako se zbog stranoga mirisa okrene tako da ti unutranjost

pakao

doe Izvana, onda de od mene uzalud oekivati spretnost kojom bih mogao da te ponovo
preokrenem tako da i dalje ivi.

To ti vjerujem. Ipak moram onamo, jer elim znati to se ondje zbiva.

Ne moe li to i kasnije doznati?

Ne mogu! im ti ljudi svre svoj posao, nede ni aska ostati ondje, nego de odmah otidi. Moram za
njima da vidim kamo su krenuli.

Ne bi li bilo bolje da ih pustimo da idu kamo hode?

Ne bi! Ne samo to elim doznati koji im je dananji cilj, ved i kojeta drugo.

Sidi, nemoj mi zamjeriti ako te upitam nije li to od tebe samo radoznalost, iako vrlo hrabra
radoznalost?

139
 Jesi li ikada vidio da sam ja radoznao? Sjeti se naega gostoprimca u Bagdadu, bembae! uo si
svaku rije to nam ju je ispripovjed'o, pa mora jednako kao i ja naslutiti da se sad nalazimo na putu
da otkrijemo tajnu njegovoga neprijatelja Sefira. Mislim da ispred nas lei mogudnost da naem
gostoprimcu iskaemo veliku uslugu, pa sam uvjeren da tu priliku ne smijemo pokvariti strahom pred
smradom. K tome pridolazi, iskreno reeno, jo jedan razlog . . .

Jo jedan razlog! klonulo me prekinu Halef. Sidi, ako ti pone navoditi razloge, onda tu nema
vie obrane. Ja te poznam! Znam da de me taj razlog svladati, ali te ipak molim da mi ga saopdi.

Odnosi se na kraj u kojem se nalazimo. Mi stojimo na mjestu koje je u povijesnom pogledu

vanredno glasovito. Stara povijest pripovijeda o Birs Nimrudu ije ruevine stre ovdje pred nama
poput tamnih sablasti iz pradavnih vremena.

Protekla tisudljeda uruila su dodue graevine koje su ved davno naputene, ali ih nisu posve
razorila. Taj Birs Nimrud vidio je kako nastaju i propadaju golema svjetska carstva, vidio je modne
vladare, koji su vladali brojnim milijunima ljudi i htjeli ga ponovo izgraditi da bi ostao kao spomenik
njihova imena i njihove veliine, ali nitko nije uspio ostvariti tu namjeru. Kako vidi zadravamo se na
historijski

veoma znaajnom mjestu, u blizmi kojega smo obojica, ti i ja, preivjeli najopasnije sate svoga ivota.
Nas mora privudi sve to se odnosi na nas, pa i ta ljudska gamad koja se probija zidovima B'rs
Nimruda da bi iza njih nagonrlala plodove svojih zloina. Shvada li sada da me neto privlai da
poem za tim ljudima? Shvada li da bih htio doznati to se zbiva iza toga kamenja?

To je dakle ipak samo radoznalost, sidi. Bojao sam se toga tvoga razloga. Dodue ne znam jesi li
ved rekao sve to si htio redi, ali ja sam sada uj! Tko to puca?

Od mjesta gdje su gorjele vatre dopro je prasak hica. Ubrzo zatim zausmo jo jedan hitac. Smrdljivi
dim nije vie bio tako gust kao malo prije. Nije dakle vie premaivalo ljudsku snagu da podnesemo
taj miris. Morao sam znati tko je pucao i zbog ega. Zato sam opet otpuzao prema mjestu s kojega
smo maloas promatrali onaj odvratni prizor. Hrabri Hadi poao je tik za mnom. Maloas je dodue
rekao da ga nijedna sila na svijetu ne bi mogla na to navesti, ali ipak nije mogao dopustiti da poem
sam u susret opasnosti. Nisam mu to branio, premda bi mi bilo mnogo drae da je ostao ondje gdje je
bio.

Kad smo stigli do svoga prijanjeg promatraiita, nismo vie nikoga vidjeli. Vatre su jo gorjele, ali su
samo jo osvjetljivale pustu krajinu koja je grozno zaudarala po leinama. Posvuda je bilo jo brojnih
ostataka lijesova i tijela koja nisu bila baena u vatru. Kako smo mogli naslutiti po hicima, cio je prizor
bio naglo prekinut. Tko je sad smetao te ljude i zato ih je smetao?

Bilo kako bilo smatrao sam sigurnim da je tih trideset leinara otilo do onoga mjesta u ruevinama
gdje se prema izvjetaju naega bembae iz Bagdada nalazio ulaz u skrivene prostorije u kojima je bio
sasunjen. Ne samo da ne bi imalo svrhe da sad poemo za njima onamo, ved bi bilo i opasno, bududi
da de oni bez obzira na to jesu li sami ispalili te hice ili ih je ispalio netko drugi svakako biti
oprezni pa bismo im lako mogli pasti u ruke. Zbog toga sam smatrao potrebnim da na brzu ruku
pregledamo mi<*-
140
sto gdje smo se nalazili, a sve ostalo da odgodimo dok ne svane. Zbog sigurnosti ja sam se najprije
oduljao oko toga mjesta u krugu i uvjerio se da se osim nas dvojice nitko ne nalazi u blizini.

Kad je to bilo obavljeno, mogli smo i mi pridi k vatrama. Uinili smo to, premda je smrad bio jo tako
estok da bi nas zapravo morao otjerati to dalje. Moje osjetilo njuha bilo je u toku mojih putovanja
esto teko povrijeeno, ali nikada tako strano kao danas. Mjesto oko vatre smo samo zbog toga
pretraili da po mogudnosti doznamo to se nalazilo u tajanstvenim svenjevima. Nismo traili bez
uspjeha. Dva su svenja morala biti otedena ili su se razmotala, jer smo na dva mjesta na tlu nali dio
njihovoga sadraja. Bio je to afran u nitima i u praku. Ugledavi to, sjetio sam se bembainih rijei:
Sad bi prema visini carine kojom se ocarinjuje afran morao biti najunosniji predmet krijumarenja".
Poznato je da je istonjaki, a pogotovu perzijski afran, nepatvoren, najbolji meu svim vrstama.
Otkako sam ustanovio da ga krijumare preko granice ak u lijeso-vima s leinama, pristajem na to da
jela pripremljena sa afranom okuam samo ako sam potpuno uvjerim da potjee od naeg
zapadnjakog crocusa sativusj. Upravo je Halef stavio slinu primjedbu kad nas iznenadi topot
konjskih kopita koji nam se brzo pribliavao. inilo se kao da nam prilazi mnogo konjanika u kasu.
Jesu li to moda bili krijumari koji su se vratili na konjima da spale posljednje ostatke leina?

Eno ih, vradaju se! opomene me Hadi i uhvati me za ruku da me odvue odavde. Brzo!
Moramo se sakriti! Najbolje je mjesto gore na onom zidu. Ja du se prvi uspeti na njega!

Halef me ispusti i. pouri prema nekoj ruevini visokoj poput malene kude iz ijeg je zida strilo
kamenje tako da se lako dalo uspeti na nj. Bio bih dodue odabrao drugo skrovite, jer je ovo bilo
izloeno jarkom svjetlu vatre. Uostalom, kad je ovjek jednom bio gore, nije ga nitko mogao ugledati,
a bududi da se Halef ved poeo uspinjati, nije ni meni preostalo nita drugo nego da se povedem za
njegovim primjerom.

Spomenuti ostatak zida sastojao se vedinom od pocaklenih opeka, meusobno povezanih zemljinom
smolom. Ta je smola drala tisude godina, pa zato da joj se ne bismo mogli i danas povjeriti? Na
alost je njezina pouzdanost bila mnogo manja nego to sam to mislio. Halef se ved nalazio nekoliko
metara iznad zemlje, a i ja sam upravo podigao nogu da se uspnem za njim, kad se izboina u zidu
preko xoje se penjao, slomila i pala na mene. Bio je to komad teak nekoliko metrikih centi, pa me
oborio na tlo i ostao leati na meni. uo sam prestraeni Hadijev krik. Hadi je pao zajedno s tim
dijelom stijene. Nekoliko trenutaka osjedao sam cio teret na svojim prsima, a onda izgubih svijest,
premda mi glava nije bila povrijeena.

Kad sam se opet osvijestio, bio sam dodue osloboen od kamenog tereta, ali inae nisam bio
slobodan, jer nisam mogao pomaknuti ni ruke ni noge. Kraj mene je leao Halef jednako svezan kao i
ja. Oko nas sjedilo je dvadesetak asakera1 iji je voa bio neki stari kol agasi2. Bili su to konjanici, jer
sam u bliz-ni ugledao njihove konje. Kraj njih su se nalazila dva ovjeka u graanskom odijelu, a kad
sam ih ugledao, odmah sam znao na emu sam. Bio je to naime handija kojemu smo se svratili u
Hileu, te onaj tredi Beduin ije su pratioce zbacili nai konji. Ti su prijazni ljudi sauvali prema nama
takvu privrenost punu ljubavi da su doli za nama ak ovamo, i to u vojnikoj' pratnji. Iz toga se dalo
zakljuiti da su nas prijavili, a to me opet dovelo do. zakljuka da je Beduin kojega smo smatrali
onesvijetenim bio mrtav. Obojica su nas promatrala, i im sam otvorio oi, handija doviknu kol
agasiju:
141
 Probudio se i -otvorio oi. Sad je vrijeme da ga presluamo!

Stari oficir nije ni trepnuo okom, i nije odgovorio nita. Kad ga je handija ponovo pozvao, okrene lice
prema njemu, omjeri ga zauenim pogledom punim omalovaavanja i upita:

S kim ti to zapravo govori?

1 plural od askar vojnik ' zastavnik

S tobom! odvrati krmar.

Sa mnom? To ne mogu vjerovati, jer Kad bi to zaista htio, morao bih ti dati bastonadu, jer mi ne
iskazuje onu uljudnost i ono potovanje to ih imam pravo zahtijevati.

emu su me onda poslali s vama, ako ne smijem govoriti?

Morao sam vas povesti sa sobom da od vas saznam jesu li ljudi koje demo uhvatiti zaista oni pravi.
Tko ti je uostalom rekao da ne smije govoriti? To ti nije zabranjeno. Smije ti govoriti, ali uljudn) i po
mogudnosti samo kada te neto pitam. Ti ne spada k nama, jer nisi vojnik. Ja sam naprotiv of'cir
vladara svih pravovjernika, pa ako mi neto eli saopditi, onda to smije uiniti samo u obliku
najponi-znije molbe.

Uto se brzo umijea Beduin:

Ako moj prijatelj mora utjeti, onda du to glasnije govoriti ja. Ja sam slobodan Ben Arab i ne
moram sluati ni jednoga vojnika. Zahtijevam da smjesta preslua ubojice moga druga koji je pri
padu s konja slomio vrat! Svi smo mi svjedoci.

A tko si ti i to si ti? prezirno ree kol agasi. Ja du ti to redi: vi ste dodue tvrdili da ste Solaibi,
ali ste zapravo, kako se ispostavilo, Gasai, a pripadnici toga plemena poznati su nam kao razbojnika
klate i kradljivci. Trebalo bi vas povjeati. I ti sad tvrdi da ne mora sluati vojnika, pa mi eli
zapovijedati to da radim. Bude li izgovorio jo jednu jedinu rije, a da pri tome ne pogne glavu u
dubokom potovanju, odmah du ti pokazati tko ovdje zapovijeda.

Alah! Ti nas naziva kradljivcima i klatei? Odmah du otidi odavde!

Okrenuo se kao da eli ustati, ali mu kol agasi zapovjedi:

Ostat de ovdje. Vi ste mi predani da vas povedeni sa sobom. Ja sam dakle odgovoran za vas, pa
vas moram dovesti natrag. U sluaju potrebe naa de vas tanad sprijeiti da nam pobjegnete.1 Sad
vie ni rijei prije nego to vas pozovem da govorite. Mi smo padiahovi vojnici, iji kismet1 neka
zasja u punom

1 sudbina

svijetlu, i nismo uvari carinika koje je Aiah prokleo da se prehranjuju otpacima krijumarenja. Ako
smo danas prisiljeni da jednom stupimo u stope carinika, mi smo dodue morali posluati, ali unato
tome ostajemo ono to smo i bili.

142
 Nismo mi zatraili od vas da stupite u te stope.

Da ste to uinili, loe biste proli. Bududi da je tako da su ljudi koje imamo uhvatiti, krijumari, i
bududi da ih mi moramo predati, onda je to upravo tako kao da smo preuzeli dunosti carinika. Sad
uti, jer sam s tobom svrio.

Nije mi bilo jasno zato se kol agasi tako vlada. Zar je zaista toliko drao do svoje vojnike asti da mu
se dananja sluba inila uvredom'' Uostalom, njegovo me se miljenje nije trebalo ticati. Vaniji mi je
bio dokaz da ona tri Beduina nisu bili Solaibi, ved Gasai, kako sam i naslutio. Iz togn se dalo zakljuiti
da su i moja ostala nasludivanja bila opravdana.

inilo se da ona nezgoda sa sruenim opekama nije za mene ostala bez posljedica. Boljela su me prsa
i teko sam disao. Kako je stajala stvar s Halef om? Leao je tako mirno uza me da bih mogao
pomisliti da spava, pa ak i da je i mrtav da mu oi n:su bile otvorene i da se nisu neprekidno
pomicale. Okrenuo sam glavu prema njemu i apnuo:

Jesi li ozlijeen?

Nisam odgovori Hadi isto tako tiho.

Jesam li dugo bio onesvijeten?

Otprilike deset minuta.

Zar nisi mogao pobjedi?

Pobjedi? Bez tebe, sidi? Nisam li ja tvoj prijatelj koji s tobom mora sve dijeliti, trpjeti i podnositi?

Da si slobodan, mogao bi mi vie koristiti nego sada.

Vojnici su me napali isto tako brzo kao i tebe. Morao bih se braniti, ali nisam htio, bududi da to nije
nikakva klate nego su to sultanovi ratnici.

To ima zaista pravo. Je li te kol agasi ispitao?

Dosada nije sa mnom progovorio ni rijei. On nas je traio, i kad je ugledao vatre, poslao je dva
izvidnika. Krijumari afrana pucali su na njih pa

misli da smo to bili mi. Zakljuio sam to po njegovim rijeima.

Moemo mu dokazati da to nismo bili mi.

Sto misli o naem poloaju? Oni navodni Solaibi bili su zaista Gasai. Jedan je slomio nogu, a drugi
je ini se mrtav.

Ja se usprkos tome ne bojim, pa prema tome se ni ti ne mora bojati.

Bojati? Ne bih se bojao pa da je i cijelo pleme Gasai slomilo sve svoje noge i vratove. Kako stoji
stvar s tobom, sidi? Opeke koje su me povukle sa sobom i pale na tebe, bile su veoma teke.

143
 Malo me bole prsa, ali ini mi se da rebra nisu ozlijeena.

Hvala Alahu! Da je to kamenje palo na mene, moja rebra sigurno ne bi odoljela, jer se sastav mojih
lijepo oblikovanih tjelesnih oblina odlikuje vedom njenodu nego tvoja graa od vrstih kostiju.

Halef je to izrekao glasnije nego to je to namjeravao. Zato ga je kol agasi uo i doviknuo nam:

Vi imate utjeti! Zar ne znate da uhapenici ne smiju razgovarati.

Iskoristio sam tu priliku da mu uljudno odgovorim :

Budi tako dobar, hrabri jizbao1, pa mi dopusti da te zamolim da mi ispuni jednu elju.

Bududi da sam ga oslovio kao kapetana, na njegovom se licu pokaza zadovoljan osmijeh. Glas mu je
zvuao prijazno kad me je pozvao:

Da ujem to hode!

Vidim na tebi da ne samo to si zasluan oficir ved da raspolae i visokim prednostima

pravednosti i blagosti srca. Mi ne znamo zato ste nas uhvatili i svezali, pa te molimo da nam kao
zapovjednik ove izvrsne ete saopdi zbog kojih si razloga zapovjedio da nas uhvate?

Taj je ovjek moda cio ljudski vijek bio obini vojnik. .Nije bio toliko otrouman da shvati koja se
namjera skrivala iza mojeg uljudnog naina izraavanja, pa se zbog toga osjetio polaskanim i
odgovorio mi otvoreno:

1 kapetan

Alah ti je dao dar govora obrazovanih ljudi. Zbog toga tvoje rijei zvue posve drukije od izraza to
sam ih maloas uo iz ustiju tvojih tuitelja. Prava, je teta da upravo ubojica i krijumar raspolae
darom takve lijepe govorljivosti.

Dopusti mi, jizbao, da te ne razumijem. Ti nas smatra krijumarima?

Tako je! Jasno je dokazano da ste krijumari. Mi smo tano pretraili mjesto na kojem smo vas
uhvatili, pa smo vas onda doveli ovamo gdje ne smrdi toliko po leinama kao ondje. Ne znamo kako
je s tim leinama i s time to ste ih potajice spalili, ali smo pronali afran to ste ga prosuli po zemlji.
On nam je odao da ste vi krijumari.

Veoma mi je ao to su okolnosti pomutile bistre oi inae tako otroumnog ovjeka kao to- si ti.
Krijumari o kojima ti govori uopde nas se ne tiu.

Uopde vas se ne tiu? Onda je vjerojatno zabluda i to to vas smatram ubojicama?

Tako je! Neka mi tvoja dobrota oprosti, ako te upitam zato ima o nama takvo miljenje koje nas
vrijea?

Redi du ti, bududi da me tako uljudno pita. Mi smo se nalazili u blizini, naime prijeko na humku s
malom, ali glasovitom moejom u kojoj se nalaze kosti praoca Ibrahima. Uto ugledasmo nekoliko

144
vatri, pa sam izaslao dva svoja ovjeka da izvide tko ih je zapalio. Oni su izvrili taj nalog, ali ste. ih vi
opazili, pa ste pucali na njih. Oni su uli zviduk tanadi iz vaih puaka. Niste li dakle ubojice?

Nismo! Znamo da je netko na njih pucao, jer smo i mi uli dva pucnja. Ali ja sam ved jednom bio
tako slobodan da tvojoj prijateljskoj sklonosti saopdim okolnost da se krijumari koji su pucali nas
nita ne tiu.

Dopusti mi da sada ja ne mogu shvatiti ono to si mi rekao. Ti tvrdi da ne pripada njima, a ipak
smo vas mi zatekli kod njih.

Bududi da si Alahov ljubimac, jizbao, on de ti odmah u tom pogledu prosvijetliti pamet. Bude li
tako dobar da se mislima svoje due vrati malo unatrag, sjetit de se da nas nisi ugledao kod njih.
Kad si ti

stigao na mjesto smrada, njih ved davno nije bilo, jer su odmah otili odande, poto su pripucali na
tvoja dva izvidnika.

Moe li to dokazati?

Ja? ovjek koji ima tako prodornu bistrinu duha kao to je ima ti, tano zna da ne trebam nita
dokazivati. S tvojim doputenjem stvar lei tako da nai tuitelji moraju dokazati da smo mi
poinitelji.

Bit du dakle pravedan i saopdit du ti da se ini da si i ti Alahov ljubimac, jer tvoje rijei sadravaju
gotovo isto toliko otroumnosti kao i moje. Priznajem da smo, kad smo stigli na spomenuto mjesto,
ugledali samo vas dvojicu, ali na alost u bijegu. Zato to? Cija je stvar pravedna, ne mora bjeati pred
padia-hovim ljudima.

Kad smo pojahali do Birs Nimruda, uinili smo to samo u namjeri da pregledamo glasovite ruevine
ovoga kraja. Pri tome nas je stiglo vee, pa smo potraili mjesto na kojem bismo mogli prenoditi.
Ugledali smo vatre i prili im, ali nas je smrad otjerao. Ipak smo primijetili tridesetak ljudi koji su
otvarali lijesove u kojima su se nalazile leine i krijumarska roba. Lijesove i leine spalili su, a robu
vadili iz njih i spremali na stranu. Uto zausmo dva hica, nakon ega su krijumari brzo iezli. Mi smo
zatim prili blie, jer nas je radoznalost natjerala da pogledamo to mjesto. Dok smo to radili, zausmo
vas gdje se pribliujete. Povjerovali, smo da se to pribliuju krijumari pa smo se htjeli to prije sakriti,
jer smo mi estiti ljudi koji potuju Alahove i padiabove zakone. Pri tome je moj pratilac pao i mene
je kamenje oborilo na tlo. Sto se zatim zbilo, to ti zna bolje od mene. Sad sve jasno stoji pred tvojim
otrim oima, pa tvoja nepokolebljiva mudrost nede oklijevati da s nas skine predbaci-vanja koja nas
optereduju.

Tvoje su rijei neoborive kao sure u kuranu, ali du ti iskreno priznati da se ne mogu pouzdati samo
u njih, ved da moram najprije pitati svoje izvidnike.

Prije nego to to uini, neka mi tvoja dobrota dopusti jo jednu primjedbu. Kad smo prili vatrama
nismo imali uza se ni svoje konje ni svoje puke, jer

smo ih ostavili na sigurnome mjestu. Tvoja dobro

145
uvjebana sposobnost razmiljanja nede sigurno oklijevati da potvrdi da se bez puaka ne moe
pucati. Kako sam uo, to nisu bili hici iz pitolja, ved iz puaka.

Od tebe je bilo veoma razborito to se obrada mojoj uvjebanoj sposobnosti razmiljanja. Ako
niste sa sobom imali puke, onda su sigurno morali pucati neki drugi ljudi. Ipak nedu krzmati da se
raspitam o tom o em sam govorio.

To je i uinio, pa mu izvidnici izjavie da se oni dodue nisu toliko pribliili vatrama da bi uzmogli
razabrati crte lica, ali da ipak nisu izmeu krijumara ugledali dva tako odjevena i tako ista ovjeka.
Zatim se kol agasi ponovo okrene k nama rekavi:

Duli ste da je izvjetaj ispao u vau korist. Ako elite tome neto dodati, samo recite!

Hvala ti! odgovorih. Upoznao sam ved vrlo mnogo i vrlo visokih padiahovih oficira iz
Istambula, ali meu njima nije bio nijedan koji bi ;te premaivao otroumnodu, ovjekoljubivodu i
pravednodu. Ako mi dopusti, ja du poslati izvjetaj hasretiju se-raskeru1, i u njemu te tako
spomenuti da on svoj pogled uperi u tebe.

Hasret'ju seraskeru, nesavladivome? upita upola veselo upola zaueno. - Oprosti to se

udim! Pozna li ga? Ima li ti kod' Babi humajuna2 takav utjecaj da zapovjednik ratnih poslova uopde
moe primiti tvoj izvjetaj, a da i ne pitam hode li ga proitati i hode li se obazreti na njega?

Ovo je pitanje dovelo vodu na mlin moga maloga Halefa. Taj je mlin sve dotle stajao, pa Halef nije
oklijevao da ga estito pokrene. Tek to je kol agasi izgovorio svoje pitanje, kad Hadi ivo upadne, ne
ekajudi moj odgovor:

Kako moe izgovoriti te rijei u kojima se zapravo skriva uvreda za nas? Ti si hrabar i pametan
ovjek, a ipak si zaboravio da uini ono to si odmah na poetku trebao uiniti, naime da nas upita
tko smo mi. Ja sam eik Hadedina od velikog plemena Samara. Zovem se Hadi Halef Omar Ben Hadi
Abul

1 njegova ekselencija, ministar rata 1 Visoka porta

Abas Ibn Hadi Davud al Gosara. Ovaj moj drug iji sam ja prijatelj i zatitnik zove se efendija Kara Ben
Nemzi. On potjee iz Almanje, pa je sa mnom projahao sve predjele zapada i istoka, sjevera i juga, da
bi izveo smiona i hrabra djela. Njegovi ga prijatelji vole, a njegovi ga se neprijatelji boje. Mi smo ubili
lava, a crnu panteru uklonili sa svijeta. Pobijedili smo itava plemena, a ni u jednoj borbi nismo
neprijatelju pokazali lea. Moj efendija govori sve jezike svijeta, pozna sve zvijezde na nebu po
njihovim imenima i umije ti redi kako se zovu sve ivotinje, biljke i kamenje. On je najglasovitiji ratnik,
najmudriji uenjak i najdivniji ovjek kojeg poznam. Njegove elje ispunjuju sultani, carevi, kraljevi i
knezovi, jer ga svi vole i potuju, a kad njegov izvjetaj o tebi stigne u Istambul seraskeru, on de
efendijino pismo pritisnuti o elo i svaku de rije tako posluati kao da ga je napisala ruka vladara nad
svim pravovjernicima. To to smo sada tvoji zarobljenici, ne mijenja nita na naoj slavi, jer samo
okolnosti da se pod nama zdrobio zid moemo pripisati da sada pred tobom leimo ovako kako to
nikako ne dolikuje naem staleu. Ne, ne elim ni spomenuti vaeg sandakija1 u Hileu, ali kad paa u
Bagdadu sazna da smo mi jo samo jednu minutu bili svezani poto smo ti rekli svoja imena, onda de

146
iz njegove kancelarije zapuhnuti vjetar za koji ti ozbiljno savjetujem da ga odvrne od sebe, jer si
svojim izvrsnim svojstvima stekao sklonost naih srdaca. Sad zna tko smo mi pa de prema tomu i
postupiti.

Kol Agasi bio je odvie Istonjak a da bi ga smetala Halefova pretjerivanja. Vidio sam na njemu da je
Halef pobudio namjeravani dojam. Izvjetaj ministra rata i prijetnja s paom u Bagdadu dobro su
djelovali. Neko je vrijeme zamiljeno gledao preda se, a onda kao da je stvorio odluku, jer je uzdigao
glavu i upitao me:

Je li tako kako je rekao eik Hadedina, efendijo?

Jeste odgovorih bez oklijevanja.

1 pokrajinski namjesnik, upravitelj sandaka

Onda bih vrlo rado udovoljio pravednosti na koju ste se pozvali, samo ako mi prui mogudnost da
preuzmem odgovornost za to.

Kako ti sebi zamilja tu mogudnost?

Moe mi je dati tako da se legitimira.

To je vrlo lako. Odvei mi ruke pa du ti pokazati vie putnica nego to ih treba da se opravda. U
svom depu imam jedan bujuruldu, jedan teskere pa ak i ferman s vladarevom tugrom1.

Alah! Zaista s tugrom? zaudi se, pun potovanja.

Dakako! odgovorih mirno kao da je to neto posve obino.

Onda ostavi te visoke sultanove spise u depu. Ja ih i onako ne bih mogao sad proitati kod
nedovoljnog svjetla vatre. Upravo je tako kao da sam se i sam uvjerio o- tome. Molim te da mi jo
neto savjetuje! Padiahov potpis nalae mi da vas oslobodim, ali je meni zapovjeeno da vas
odvedem u Hile. Smatra li mogudim da ja istodobno udovoljim objema dunostima?

Smatram!

A kako to?

Ti de nas osloboditi, a mi demo s tobom odjahati u Hile. *

Hodete li to zaista uiniti?

Hodemo, dajem ti rije.

Primam je i molim te za doputenje da vas sam odrijeim. Ugled sultanova potpisa bio je tako
ispunjen potovanjem da nas nije smio dotadi obini vojnik. Nije bilo teko pogoditi zato se odrekao
toga da proita papire. Sigurno ili bar vjerojatno nije umio itati, odnosno itao je slabo, a osim toga
svakako nije znao kako mora propisno postupiti s ispravom koja je sadravala tugru. Handija i Gasai

147
se usprotivie tome da nas kol agasi oslobodi. Kad nam je dakle sam skinuo spone, vlasnik konaita
doviknu mu ljutito:

potpis

Stoj! Ti nema pravo putati krijumare i ubojice na slobodu, a da na to nisi ovlaten. Ako to ipak
uini, ja du te prijaviti im stignemo u makemi1.

Stari mu je oficir htio odgovoriti, ali ga zadrah i obratih se sam handiji:

Ti nema tu nita odreivati, jer budem li ja htio nede makemi odluiti o nama, nego de ti biti
optuenik. Zapravo nisam htio s tobom govoriti, ali du ti ipak u svojoj prevelikoj dobroti uputiti
nekoliko primjedbi: mi nismo krijumari, i ja du to dokazati. Osim toga nismo mi pucali na vojnike. O
tome nema nikakove sumnje, jer mi nemamo puaka. Moe se dakle sad raditi samo o ona dva
unesredena Beduina. Tvrdim da su oni htjeli ukrasti nae vrance, a ti si bio s njima u dogovoru. Da
nismo pravodobno izali u dvorite, oni bi odjahali na vrancima, a mi vie nikad ne bismo vidjeli
konje. Bududi da smo pravodobno izali, pa ih je na dolazak u tome sprijeio, oni su se gradili kao da
ele samo iskuati pastuhe. Samo zbog nezasluene uljudnosti i da ne bismo s njima doli u sukob, mi
smo im dopustili da uzjau.

Ali niste im rekli kako je to opasno! upadne mi handija u rije.

Uvijek je opasno kad te konj zbaci. Uostalom, ml smo ih opomenuli. Seik Hadedina ih je pozvao da
ne bace krivnju na njega ako slome vratove, a do-bi6 je kao odgovor da oni sami umiju uvati svoje
vratove.

Ali eik je konjima doviknuo rije litat", na to su oni zbacili jahae koji su se unesredili.

Moe li to dokazati?

Mogu! uvjeravao je on mogu se na to zakleti!

Da je to eik doviknuo konjima?

Jeste!

Mi naprotiv tvrdimo da tu rije nije doviknuo konjima v.ed jahaima. Opazio je da je stvar za njih
postala odvie opasna, pa ih je svojim poklikom pozvao da sjau. Nisu ga posluali, pa su ih konji
zbacili. Moe li se moda zakleti da on nije doviknuo jahaima ved ba konjima?

1 sudnica, tu

Zapanjeno me je pogledao i zautio, toliko ga je iznenadilo moje neoekivano tumaenje.

Ti dakle vidi nastavih da smo mi u punom pravu i da nepravda stoji samo na vaoj strani.
Nesreda se uostalom dogodila u tvom dvoritu, pa sam uvjeren da de makemi samo tebe zbog toga
pozvati na odgovornost. Sad pozna moje miljenje, pa ako se usudi da nam rekne ma i jo jednu
jedinu rije, ja du ti odgovoriti tako da to temeljito osjeti.

148
Handija se razljuti zbog toga to je podlegao u toj prepirci, ali se zbog moje prijetnje ne usudi
odgovoriti, ved poluglasno prokle. Njegov drug, Beduin, nije mogao obuzdati srdbu. Ljutito me
napade:

Ti se gradi kao da si sam sultan! Nemoj sebi umiljati da te se bojim ili da se bojim onoga to de
redi u makemiju. Ti nas namjerava nazvati ko-njokradicama, pa te pozivam da nam dokae da smo
htjeli ukrasti vae konje!

Ti nema prava ovdje nita zahtijevati! odgovorih mu. Bude li potrebno pruiti dokaz, ja du ga
ved pruiti na sudu.

Onda nemam vie s tobom i sa svim ovim nikakva posla. Vidjet demo se u makemiju!

Ta je prijetnja imala pokriti njegov uzmak. Bio sam uvjeren da je uvidio kako je njegova stvar
izgubljena i da se vie nije elio pokazati. Kad je ustao, skoi i handija na noge.

I ja du s tobom. Nemam nikakva posla ondje gdje se na slobodu putaju krijumari ili ubojice, a
estiti se ljudi vrijeaju. Ostajem kod onoga to smo rekli i to ja ponavljam: vidjet demo se opet u
makemiju!

Kad su nas vojnici uhvatili, nisu nam oduzeli nita od nae imovine. Zato sam sad mogao posegnuti u
pojas i izvudi revolver. Upravio sam ga u njih dvojicu i zaprijetio se:

Sad stvar stoji posve drukije nego prije. Prije smo mi bili uhvadeni, a sad dete to biti vi! Htjeli biste
otidi, a imate i razloga, no nama je do toga da ostanete kraj nas, pa demo se pobrinuti za to da ne
uzmognete otidi bez naeg pristanka.

Zatim se okrenuh kol agasiju i nastavih:

U ime tugre koju nosim uza se i koju mora sluati svaki slubenik i podanik pad:aha, pozivam te da
ta dva ovjeka svee onako kao to smo mi maloas bili vezani. Oekujem da de mi smjesta ispuniti
tu elju!

Stari oficir dao je odmah takav nalog, pa su ta dva ovjeka koja su bila uzrokom naega suanjstva
sputana isto tako kao to smo maloas bili svezani mi. Tugra ini prava udesa. To je sultanovo ime,
napisano u isprepletenim slovima u obliku arabeske, i to posebnim pismom koje se naziva divani.
Mnogi uenjaci smatraju da tugra vue podrijetlo od sultana Mura da I, koji je nekod neku ispravu
ovjerovio otiskom svoga dlana. Drugi to opet pripovijedaju za sultana Orhana. Najbolji poznavaoci
tvrde meutim da tugra potjee od sultana Muhameda II, osvajaa Carigrada. On je godine 1453.
osvojio taj grad i time unitio Istono rimsko carstvo. Kad je, ujahavi u Carigrad, stigao do crkve sv.
Sofije, umoio je, bududi da nije znao pisati, ruku u tintu i pritisnuo je na crkvena vrata u znak da time
zaposjeda tu crkvu. To je bila prva tugra. Rije vue svoj korijen iz staro-turske rijei turgai, to znai
isto toliko kao neka ostane" ili neka bude zauvijek!"

Istina, tugra je prilino slina otvorenom dlanu. Ona se kuje i na turskom metalnom novcu, pa
zamjenjuje vladarev lik, a smjeta se i iznad ulaza u palae i Javne zgrade, kao to su moeje, zaklade,
kasarne i kole, to ih je sultan podigao. Na isprave stavlja se tugra u zlatu ili u crvenoj i crnoj boji, a
149
izvode je posebni slubenici koji se zovu niandi. Vrlo- se rijetko dogaa da se sultan udostoji
vlastoruno potpisati neku ispravu koju mu predloe. To se dogaa samo ako se ta isprava odnosi na
nekog ovjeka koji uiva veliku sultanovu milost, ili ako pri tom igraju ulogu okolnosti koje umije
iskoristiti samo pravi poznavalac prilika na dvoru. Kadto neki nii inovnik putem koji je samo njemu
lino otvoren postie vie nego to moe postidi eik-ul-islam ili veliki vezir.

Bududi da je ovjek koji je meni pomogao nedavno umro, smijem i ja sada redi da sam. svoje turske
papire uvijek dobivao putem podreenog slubenika iji

bi poloaj kod nas na Zapadu bio jedan od najniih. To ie bio moj prijatelj, Mustafa Muharem-aga koji
je pedeset godina bio kapidi1 Visoke porte. Da, vratar! To je zaista niski in, ali utjecaj toga isto tako
estitoga kao i korjenitog kapide dopirao je do najtajnijih dvorana seraja. Kapidi je uivao gotovo
besprimjernu naklonost, pa je vrijedio gotovo sveti obiaj da se udovolji njegovoj skromnoj elji, koju
je uvijek umio iznijeti na poseban nain.

Za njegove dugogodinje slube koja je u tom pogledu zaista bila jedinstvena dolo je na Visoku portu
cijelo mnotvo velikih, glasovitih i utjecajnih ljudi, ali su svi opet iezli. Mustafa Muharem-aga ostao
je naprotiv na svom poloaju sve dok ga nije opozvala smrt. Kadto je upravo o njemu ovisilo hode li
netko dobiti zamoljenu audijenciju ili nede. Bilo je dovoljno da on dade kratki, mali mig, pa je
posjetilac bio primljen, ili bi se pak morao odredi svoje elje, pa ak i kada je inae bio istaknuta
linost. Imao sam pri-like da steknem sklonost toga kapide, pa mi ju je on do svoje smrti vjerno
sauvao. Nikad je nisam zlorabio, nikad mu nisam dodijavao kojekakvim eljama, i upravo sam zato
uvijek imao isprave s vlastorunom tugrom velikog gospodara. Nije mi ni padalo na um da ga upitam
kako je dolazio do linog potpisa sultanovog, a kad je jednom u mojim oima proitao to pitanje,
osmjehnuo se i rekao: Hidmet etmeje oiren-mejen efendilik dahi etmes" - tko ne umije biti sluga ne
umije biti ni gospodar. Ne moram sigurno posebno istadi da isprava s vlastorunom sultanovom
tugrom uvijek poluuje posve drugi dojam od obine isprave, ispostavljene u jasi odasi2. Primjer je
zato i ono silno potovanje koju je samo spominjanje tugre pobudilo u kol agasiju.

Handija je bio toliko pametan da ostane miran dok su ga vezali, ali Beduin je psovao zbog toga
nezasluenoga i nedostojnog postupka sa slobodnim ovjekom. Oficir bi ga sigurno takoer bio
uutkao, ali ga je Halef pretekao. On nije mogao mirno sluati

takve rijei, pa je izvukao bi iz pojasa, priao Beduinu i zaprijetio mu se:

1 vratar

ured, poslovnica

Kako se ti naziva? Slobodnim ovjekom? Ne vidi li da si svezan? Je li svezani ovjek slobodan?

Gdje ti je razbor? Vjerojatno ga nisi nikada ni imao, jer da je ma i najmanji trag razbora u tvojoj glavi,
ti bi se sad uvao da otvori vrata svojih neopranih ustiju. Vi ste nam rekli da ste Solaibi, a sad se
ispostavlja da pripadate plemenu Gasai. Zato ste nas prevarili? Poteni Ben Arab nede nikad zatajiti
svoje pleme. Ja bih radije umro nego da poreknem da pripadam Hadedinima. A sad bi se ta usta koja
su nam lagala htjela pretvoriti u veliku gubicu da nas progutaju. Zatvori ih i ostavi ih zatvorena, jer du

150
ti inae ovim korbaem ucrtati svoj prezir preko lica da bi te svatko dokle god ivi odmah prepoznao
kao nitariju to i jesi u mojim oima!

Beduin je zautio. Halefova ga je prijetnja zastraila.

Poto su se prilike koje su se u prvi as inile tako opasnima zasada rijeile na za nas zadovoljavajudi
nain, sad se radilo jo o tome kako demo se vratiti u grad. Upitao sam to kol agasija, a on mi odvrati:

Ako ti je pravo, efendijo, mogli bismo odmah krenuti. Ne moramo ekati dok svane, jer mi
poznamo put.

Milije bi mi bilo da poekamo, i to zbog krijumara.

Krijumari me se nita ne tiu. Ved si uo da je za starog vojnika uvreda da njuka za krijumarima.

To sam uo, pa i ne mislim da bi ti morao trati za ljudima zbog toga, jer nisu platili carine. To bi
bila usluga koju bi meni iskazao.

Kako to?

Ja bih htio proitati njihove tragove to sada po nodi nije mogude.

Zato njihove tragove?

Da bi se mogla ustanoviti naa nekrivnja.

Alah! Ti govori u zagonetkama! Kakva posla imaju tragovi tih ljudi s vaom nedunodu?

Radi se o tome da pokaemo kako ne pripadamo krijumarima. Mi traimo na trag, a onda i

njihov. Bude li ti, koji raspolae potrebnom otroumnodu, usporedio oba traga, morat de se
uvjeriti da mi nemamo nita zajedniko s njima, pa moe dakle u makemiju biti na svjedok, za to du
ti ja biti veoma zahvalan.

Iskreno rekavi, meni se manje radilo o tome da mi on svjedoi, ved mnogo vie o tome da doznam
vode li tragovi krijumara do mjesta u koje sam ja sumnjao. Stari oficir zamiljeno kimnu glavom i
zapita:

Hode li ti u svom izvjetaju seraskeru takoer spomenuti i moju otroumnost?

Svakako!

Onda demo ostati ovdje i poekati dok svane. Moete li vi uostalom tako dugo ostaviti svoje konje

bez nadzora?

Moemo. Oni su radi pak1 i radije de uginuti od gladi nego da ostave svoje mjesto. Mi moramo
ovdje ostati zbog tragova. Budete li vi po tami jahali po njima, sutra ih vie nedemo modi razlikovati.

Ta stvar s tragovima mi je nova. Uvijek sam mislio da je jedan trag isti kao i drugi.

151
 U tome se vara. itanje tragova je vrlo vano, ali nije lako. Ono predstavlja pravu znanost kojoj se
ovjek mora temeljito posvetiti.

Zar se ljudi u tvojoj domovini bave tom znanodu?

Ne bave! Ja sam je drugdje nauio,

Dopusti mi, efendijo, da izdam zapovijedi za nod. Bududi da tek ujutro kanimo odjahati u Hile, sada
demo pokuati da spavamo.

Vjerojatno je kol agasi unato svemu onome to smo govorili jo bio uvjeren da nas dvojica stojimo u
nekoj vezi s krijumarima. Odredio je dakle strae koje su imale paziti i na zarobljenike, pa se zavio u
svoj ogrta. Njegovi vojnici poveli su se za njegovim primjerom. Halef e takoer isprui i upita me
tiho:

Misli li, sidi, da je za nas vano da naizmjence uvamo strau?

1 najia krv

Ne mislim odgovorio sam. Stari kol agasi je u tom pogledu poten. Mi demo i bez naih
pokrivaa dobro spavati, jer danas nije hladno. Laku nod!

I ja ti kaem laku nod, premda znam da nedu nadi mira. Smrad tih leina jo je tako duboko u mom
nosu da bi preda mnom danas pobjegla i smrt, pa kako ne bi pobjegao san. Neka je zato tvoj san to
vrdi.

Njegova se elja ispunila. Spavao sam vrlo dobro i tako dugo dok me Hadi nije probudio. Uvjeravao
me da nije sklopio ni oka, jer ga je uzbuenje njegovoga nosa muilo sve do toga .trenutka. Vojnici su
pojeli svoj jednostavni zajutrak, a zatim pdli zajedno s nama onamo gdje su stajali nai vranci. Oni
nas pozdravie radosnim rzanjem. eznuli su za nama, ali ipak nisu pokuali da se otrgnu. Kad smo ih
poveli niz sipinu i kad ih je ugledao kol agasi, viknu udi-vljeno:

Da, to su zaista radi pak! Takvi nema ni bagdadski paa, pa vrlo dobro razumijem da se netko
moe polakomiti za njima. Takvi konji predstavljaju za kradljivce iskuenje kojem ne mogu odoljeti. Vi
mora da ste zaista bogati ljudi. Pripazite da vam ipak ne bi jednom potajice oteli konje!

Sad smo se morali pozabaviti tragovima. Kako sam ved rekao, htio sam vidjeti kamo su krijumari
sinod odnijeli afran. Gotovo su itavu nod proveli ovdje, a onda su se tik prije nego to je svanulo
vratili do kanala, jer sam njihove keleke ugledao vani na vodi. Veslali su prema sjeveru, odakle su
sinod i doli. To sam opazio, ali nisam o tome nita spomenuo kol agasiju. Skriveno sam namignuo
Halefu i upozorio ga na njih.

Najprije sam oficira odveo do tragova to smo ih mi sinod ostavili doavi ovamo, a zatim sam ga
doveo do tragova krijumara koji su vodili od kanala. Ti su tragovi bili duboko utisnuti u zemlju, jer su
ljudi prenosili teke terete. Vrativi se opet na nae tragove, i poavi po njima do dogorjelih vatri,
objasnio sam kol agasiju sve to nije sam uspio pronadi, pa sam osobito naglasio okolnost da se na
trag tek ovdje gdje smo bili uhvadeni sastajao s tragom

152
krijumara, pa da dakle nismo s njima mogli imati nikakva dodira.

Sve ja to posve lako shvadam, efendijo ree on. Budi uvjeren da ti vjerujem svaku rije.
Dokazao si mi da niste poznavali te krijumare te da niste imali ni pojma da de se oni ovdje nalaziti.
Ako eli, izjavit du to i u makemiju.

Molim te da to uini.

Ne treba me moliti, ved to zahtijevaj od mene, jer kani poslati izvjetaj seraskeru. Da sam prije i
sumnjao u to da ima utjecaja na njega, svake bi moje sumnje nestalo, im sam te vidio kako sjedi na
konju. Tko ima takvoga vranca, i tko jai kao to ti jai, taj moe zaista i sam biti serasker.

Umalo da se nisam glasno nasmijao toj hvali, ali sam se ipak svladao.

Sad smo poli tragovima krijumara koji su od vatre vodili prema jugu sve dok nisu iz ruevina izali
nadesno u otvorenu pustinju. Neupudenom ovjeku bi se moglo uiniti kao da su oni namjerice poli
tako u luku, ali sam jasno opazio da su se ondje gdje je njihov trag skretao od zidina bili zaustavili.
Uspeli su se dakle gore, na mjesto o kojem je govorio Do-zorca. Onamo gore prenijeli su svoju
krijumarenu robu, a zatim su dolje nastavili put u otvorenu pustinju. Taj je zaobilazni put bio
potreban, jer bi se inae namjerili na vojnike ije su vatre vidjeli gdje gore. O svemu tome nisam nita
rekao* oficiru. Na tom smo se mjestu okrenuli, vratili se po svom tragu, a onda pojahali prema gradu,
udaljenom jedva dvadesetak kilometara.

Handija i Gasai koji su se bili prikljuili vojnicima da prisustvuju naem hapenju nisu slutili da de na
povratku u grad sami biti uhapenici. Sad vie nisu bili vezani, ali su njihove konje vodili za uzde
vojnici, a za njima je jahao Halef da bi ih drao na oku. Ja sam jahao uz kol agasija na elu povorke.

Sad sam doznao i zato taj oficir nije htio povjerovati da smo ovamo doli samo da pogledamo toranj.
Poto smo naime dosta dugo nijemo- jahali jedan kraj drugoga, upita me bojaljivo:

Je li zaista istina, efendijo, da si ti Evropljanin?

Istina je!

Ima li kod Evropljana krijumara?

Na alost ima!

Rekao si na alost! ini se dakle da krijumarenje smatra grijehom?

Sve to neki zakon zabranjuje to je s gledita toga zakona grijeh.

Ali kako ja kao Turin moram na primjer da za afran koji je u Perziji mnogo jeftiniji nego kod nas
pladam ovdje toliko vie samo to je padiahu palo na um da tu mirodiju ocarini?

Bududi da ja nisam padiah, molim te da to pitanje ne postavlja meni, ved njemu.

Ti mi pokuava izbjedi. Reci mi iskreno da li mogu postojati Evropljani koji bi se krijumarenjem

bavili i u drugim zemljama, a ne samo u svojoj domovini?
153
 To bi lako moglo biti.

Onda misao na koju sam nadoao ipak nije bila posve glupa.

Koja misao?

Smatrao sam te voom krijumara, pa sam pomislio da smo te samo mi sprijeili da ode zajedno s
njima, jer smo te uhvatili.

Nadam se da sada drukije misli?

Posve drukije. Uostalom, ne spadam meu ona carinarska pseta kojima progone krijumare, pa ti
ne bih naudio ni da si zaista krijumar. Htio sam ti to redi da uvidi da sam ja samo vojnik i nita
drugo.

Vrlo sam ga dobro razumio. Naime jo nije bio potpuno uvjeren da nemam ba nikakve veze s
krijumarima, pa bi u sluaju potrebe za dobar baki o tome u Hileu potpuno utio. To je bio skriveni
smisao njegovih rijei, ali se na sredu nisam trebao uputati u to. U njegovu izjavu pred makemijem
bio sam siguran i bez napojnice, jer sam ga zadobio kao prijatelja time to se nadao da du o njemu
dati dobar izvjetaj. Uostalom, moram spomenuti da mu u tom pogledu nisam nipoto lagao. Zaista
sam namjeravao uiniti neto za njega, pa i onda budem li priliku

za to morao i silom iznuditi. Istina, to se ba i nije moralo provesti izvjetajem upravljenom seraskeru.
Moda sam vie mogao postidi kod njegovog neposrednog pretpostavljenog nego kod toga visokog
gospodina koji nije nimalo mario za nekog kol agasija u dalekom Hileu. Lako se dalo zamisliti da toga
ovjeka ne bih malom napojnicom uinio svojim smrtnim neprijateljem, pogotovu kad se uzmu u
obzir njegovi bijedni prihodi. Prihodi kol agasija iznosili su ako su mu uopde bili ispladivani u ono
vrijeme u Hileu oko osamdeset pfeniga na dan, i od toga je morao pokrivati sve svoje izdatke.

Na daljnji razgovor, sve dok nismo stigli u grad, odnosio se na nevane predmete, no on je ipak
svojim dranjem i vladanjem prema meni pokazao da smo na njega pobudili eljeni dojam. inilo se
da ga nimalo ne smeta to sam Evropljanin. To nije vie uopde ni spomenuo.

Pred sudom
U Hileu smo najprije odjahali do mensila, i stali pred njim.

Ja sam vas prema nalogu to- sam ga dobio doveo opet natrag - ree kol agasi handiji. - Moete
dakle otidi u svoju kudu, ali du postaviti strau pred vrata koja vam nede dopustiti da izaete iz kude
sve dok vas ne odvedu pred makemi gdje moete iznijeti svoju optubu i dokazati da je istinita.
Upozoravam vas da se jo morate smatrati kao uhapenici. Nemojte dakle ni pokuati da bez
doputenja odete odavde!

Oni su bili uhapeni, a mi slobodni! To ih je silno ljutilo, ali su postali ved toliko mudri da nisu uopde
nita rekli. Ostavili smo jednog straara, a zatim odjahali dalje prema takozvanom sandakijevom
makam-i-ikametu1.

154
Ondje nas je kol agasi pozvao da sjaemo. Nismo trebali biti osobito otroumni da pogodimo koji je
uzrok tom pozivu i da nam postane jasan na sada-nji poloaj. Ipak nisam htio da nae vladanje
podesim ovdanjim prilikama, ved sam elio initi samo ono to hodu. Zato sam upitao kol agasija,
ostavi mirno u sedlu:

Zato da sjaemo?

Jer ovjek ne ostaje u sedlu, ako ne jae dalje.

Hm! Kod nas se kadto zbiva da se dodue zaustavimo', ali ipak ne sjaemo.

' rezidencija

Ja vas moram izruiti.

To moe i dok sjedimo u sedlu.

Ali, efendijo, vi se nikako ne moete s konjima zavudi u zatvor.

Treba dakle da poemo u zatvor?

Dakako! Ta vi ste uhapeni!

Ja to nimalo ne osjedam.

Zato jer niste vezani? Ja sam vas uhapsio i doveo vas bez spona ovamo samo zato, jer ste mi
obedali da dete dobrovoljno podi sa mnom. Sad vas moram staviti u zatvor.

Ti? Mislio sam da si ti oficir da nisi obini sindadi1 koji se brine za zloince.

Maalah! Ne bih nikom preporuio da me smatra takvim klipanom! Ja sam oficir vladara svih
vjernika, ali nisam tamniar!

Onda se razljuti sam na sebe, jer si maloas rekao da eli vriti dunosti takvoga klipana. Na alost
du i to morati zapisati u svoj izvjetaj upravljen seraskeru.

Alah! To moe mirno ispustiti, jer ja to nedu uiniti ako mi ispuni slijededu molbu: sad du otidi
sandakiju da mu javim da sam vas doveo. Dok to ne obavim, vi nedete pokuati da izaete iz
dvorita. Nita me se ne tie to de se zatim dogoditi. Jeste 11 sporazumni?

Jesmo, ako mi odgovori na nekoliko pitanja.

Na koja?

Kako se zove?

Amud Mahuli.

Moram znati kako se zove, jer elim tvoje ime spomenuti U izvjetaju, a ne znam hodu li opet
imati prilike da govorim s tobom. Ti pozna okolinu ove zgrade?

155
 Poznam.

U kojem dijelu stanuje sandaki?

Ravno pred tobom. Ondje se nalaze i sobe njegovih mamurina2.

A gdje je zatvor?

1 tamniar ! slubenik

Prizemno desno, ondje gdje vidi male rupe u zidu.

Hvala lijepa! To nije stan za nas. Tamo je prijeko dvorite ograeno zidom. Sto se nalazi iza njega?

Otvorena ulica.

Kako je iroka?

Na tom mjestu moe petero ili etvero ljudi prolaziti jedan kraj drugoga. Zato me to pita?

Jer smo mi dodue dobri jahai, ali se iz obine opreznosti ipak unaprijed raspitujemo kad
stavljamo na kocku svoje vratove.

Vratove? Ne razumijem te.

To nije ni potrebno. A sad uj to du ti redi: mi demo te tano deset minuta ekati. To je dovoljno
vremena da obavijesti sandakija. Ako se dotle ne vrati, odjahat demo.

Mogu li se pouzdati u tvoje obedanje?

Ja nikada ne krim rije.

Onda du otidi, jer imam povjerenje u tebe. Ne trebate ekati deset minuta, jer du se ved i prije
vratiti.

Otiao je, a ja sam se- morao nasmijeiti to je zatraio moju rije. Ta njegovi su ljudi jo bili ovdje.
Zato ih nije pozvao da nas uvaju i da sprijee svaki na pokuaj bijega? Zar je njima vjerovao manje
nego to je vjerovao mojem obedanju? inilo se da je dojam to sam ga na njega pobudio bio
povoljniji nego to sam mislio. Nije vjerovao da bismo dopustili vojnicima da nas zadre, premda su
oni brojano bili u premodi. U tom je pogledu imao pravo!

Zgrada je bila, kao i sve ostale kude toga grada, sagraena od opeke izvaene iz ruevine Babilona.
Izgledala je prljava i ruevna. Dvorite nije bilo veliko, ali nam je pruilo dovoljno mjesta za sve
pokrete koji de se kasnije moda pokazati potrebnim. Zid o kojem sam govorio bio je visok poput
ovjeka, ali su na nekim mjestima gornji slojevi opeke bili pali, pa mi se nije inilo da bi bilo odvie
smiono da na jednom od tih mjesta preskoimo na naim konjima preko zida. Zato sam ga upitao to
lei iza zMa.

Zapravo bih se morao bojati. Evropljanin, uhapen u Hileu, u sreditu iitske netrpeljivosti, obijeen
zbog ubojstva jednog ovjeka i ranjavanja drugoga, a moda i zbog krijumarenja bilo je dovoljno
156
razloga da ovjek bude zabrinut. Ipak sam posve mirno oekivao ono to je imalo dodi, a kad sam
pogledao Ha-lefa, i on se nasmijei s puno pouzdanja.

Ima li ved kakav plan, sidi?

Nemam odgovorio sam mu, sluedi se mo-grebnikim narjejem da ga vojnici ne bi razumjeli.

Da bih mogao imati plan, morao bih znati to de se .sad dogoditi, a bududi da to ne znam, ne moemo
uiniti nita drugo nego da mirno poekamo.

Ipak mi moe redi kako demo se opdenito vladati?

Mogu! Nedu poricati da sam Zapadnjak, a ovdje ponajmanje. Ti se ravnaj samo premi meni i uini
onako kao to ja inim. Oekujem da demo preskoiti zid. Ulica s druge strane nije iroka. Da ne bi
udario u protivni zid, mora se zaletjeti koso, i to zdesna nalijevo, tako da nakon skoka gleda prema
sjeveru. Mora pripaziti da se ni naas ne raziemo i da se moda ne bi morao okrenuti.

Misli dakle da nedemo uopde morati da sja-emo?

Vjerojatno demo ipak morati sidi sa sedla. U zgradu nedemo nikako udi, a od naih konja se ni
naas ne moemo odijeliti, nego demo uzde zadrati u rukama.

Ali mi smo optueni, a oni de htjeti da nas presluaju, pa ne moemo s konjima u zgradu. Ah, ti
uopde i ne eli udi u makemu?

Ne elim. Tko nas kani presluati, mora izadi k nama u dvorite.

Mora izadi, mora! Htio ili ne htio! O dragi sidi, koliko se radujem! To je najzad opet takav sluaj,
takva prilika u kojoj demo pokazati da smo navikli da inimo samo to elimo. Vanredno sam
radoznao to de se ovdje sve desiti. Moda demo morati ak upotrijebiti i oruje?

Moramo biti spremni i na to. premda ne bih to elio. Nitko nas ne smije dirnuti, jer ako to
dopustimo, ved smo napola izgubili igru. Ma kako mi bili snani, ipak de nas svladati ako nas premod
toliko stegne da ne budemo imali prostora za obranu.

Gledaj; tamo na vratima one brojne ljude. Ta se zgoda juer proula po gradu. Ljudi su doznali da smo
uhapeni, pa se sad skupljaju radoznalci da uju to de se s nama dogoditi.

To im moemo ved sada redi: odjahat demo i nasmijati se Hileu!

Nemoj biti odvie siguran! Nije iskljueno da de se stvar odviti mnogo gore nego to mislimo.
Gledaj, igra poinje. Oni ved dolaze!

Ugledali smo kol agasija gdje izlazi iz vrata. Za njim je iziao znatan broj osoba. Najprije je doao neki
oficir u uniformi mir alaja1 koji je vjerojatno upravo bio kod sandakija. Zatim izaoe sluge, koji su
nosili stolicu i vedi broj jastuka, a iza njih slubenici makemija, jedan od njih s velikom tintarnicom,
perom i papirom. To je svakako bio pisar, pa smo po tomu zakljuili da de se presluavanje obaviti
ovdje u dvoritu. Kako smo razabrali iz nekih kasnijih izjava, danas je bio dan javnoga suenja, a
bududi da je na sluaj pobudio opdu panju, sandaki je odluio da de se najprije zabaviti njime, da

157
nas nede pustiti da dugo amimo u istranom zatvoru, ali da de nas zato stroe kazniti. Pri optubi
kakva je bila podignuta protiv nas mogao se pokazati u svom. punom sjaju.

Gledalaca je bilo dovoljno. Iza slubenika opazi-smo nekoliko ljudi dostojanstvena dranja, lanove
suda, kako sam kasnije doznao. Zatim je doao on sam, vladar i gospodar Hilea i sandaka koji se
pruao oko toga mjesta. Ved na prvi pogled na njemu se dalo razabrati da je Turin staroga soja, od
kojega ja kao Evropljanin nisam mogao oekivati ni traga sklonosti ili potede. Bio je malenoga stasa i
usko-grud, ali zato mu je to vedi bio turban no nije mi unato svom golemom opsegu uspio uliti
nikakvo potovanje. Njemu slijeva hodao je neki ovjek na koga se u prvi as nisam pravo obazreo.
Bio je odjeven u perzijsko ruho.

Sve te osobe, osim kol agasija, pole su kraj zgrade do mjesta gdje je sa zida visio stari prilino otrcani

1 pukovnik

komad platna, a sad su ga sluge brzo napele. To je platno predstavljalo krov kojim se sud na javnim
sjednicama zatidivao od sunca.

Ved spomenuta stolica postavljena je u sjenu platna, a sandaki sjede na nju kao na prijestolje. Njemu
zdesna i slijeva poloe sluge jastuke da bi istaknutim pravnim veliinama pruili prilike da to meke
sjede podvinutih nogu. Ostali prisutni, umno manje nadareni, smjestie se kako su znali i umjeli.
ovjek odjeven u perzijsko ruho sjeo je neposredno kraj sandakijeva stolca. Poto se makemi tako
svrstao, prilo je mnotvo gledalaca da bi majdan el adi1 zatvorili u polukrugu.

Za to vrijeme je kol agasi priao k nama. Lice mu je bilo veoma ozbiljno, a i glas mu je ozbiljno zvuao.

Prijavio sam vas, a bududi da se makemi ved skupio za dananju sjednicu, sandaki je odluio da de
vam odmah odrati suenje. S vama de postupati s najvedom strogodu pa ne moete oekivati
nikakve obzire.

Zna li on da sam ja Evropljanin? upitah.

Zna! Rekao sam mu to. Takoer sam mu saopdio tko ste vi.

A to je on kazao na to?

Rekao je da ga se nita ne tie tko ste vi. On ne treba da zna nita drugo nego da ima posla s
krijumarima i ubojicama, a takve ljude ne smije tedjeti.

Hvala ti na tom saopdenju! Kako vidi mi srno odrali rije i ostali smo ovdje. Tebi je dakle sad
svejedno to demo dalje poduzeti?

Nije!

Ta maloas si tako rekao!

Nisam znao to de dodi. Mir alaj mojega puka bio> je kod sandakija. Zapovjedio mi je da sa svojim
ljudima zaposjednem vrata kako ne biste mogli pobjedi. Moram ga posluati, ali se nadam da se zbog
toga nede ljutiti na mene, efendijo!
158
-- Uiva moju sklonost u istoj mjeri kao i prije.

1 doslovno: mjesto pravde

A ako elite pobjedi, a ja vas u tome sprijeim to de onda biti s izvjetajem o meni?

Napisat du ga i poslati. Ako onemogudi nad bijeg, onda dvostruko zasluuje hvalu kojom du (<
pohvaliti.

Ali ako vas smaknu, nede modi napisati izvjetaj !

U tom se pogledu ne brini! Prije nego to nas sandaki dade smaknuti, mi demo njega objesiti na
prvo ue!

Kako se moe aliti s tako ozbiljnim stvarima? Sad sjaite i doite sa mnom. Treba da vas
dovedem pred suce.

Prije nego to sam uspio na to odgovoriti, Halef prigueno krikne od iznenaenja.

to je? upitah ga.

Pogledaj onoga ovjeka koji sad stoji kraj Per-zijanca i razgovara s njime! apnu.

Okrenuo je lice od mene.

Ali ja sam ga vidio!

Tko je to?

Safi!

Tko, tko? Zar onaj Safi, onaj sil koji nas je htio predati u ruke Peder-i-baharatu?

I kojega si ti pomilovao, premda bih ja volio da je okuao moj bi.

Ne vara li se?

Ne varam! Eto, sad se okrede.

Prepoznao sam ga. Da, to je zaista onaj ovjek iz Mansurije. I on nas je svakako prepoznao. to trai
ovdje u Hileu? Zar je doao ovamo zbog kakvih silan-skih poslova? Zato je govorio s Perzijancem?
Pozna li ga? Onda sigurno i taj Perzijanac spada u tajno bratstvo. Je li mu izdajica rekao da smo to mi
bievali Peder-i-baharata? Tko je taj Perzijanac? Kakvu svrhu ili kakav je razlog imala njegova
prisutnost? Je li on bio samo odjeven u perzijsko odijelo ili je mogude bio i perzijski podanik? Ako je
tomu bilo tako, onda nije imao pravo da sjedi u makemiju koji nam je imao suditi.

Dok su mi se sad ta pitanja vrzla po glavi, kol agasi me je pozvao da sjaemo.

Ostat demo na konjima! odgovorih mu.

Pa nikako ne moete na konjima dodi pred makemi!

159
 A zato ne moemo?

To je zabranjeno.

Ne postoji zakon koji bi odreivao da se ovjek smije pred sudom pojaviti samo pjeice!

Sve ako o tome i ne postoji zakon, ipak se tvoj postupak protivi obiajima!

Vara se. To je kod mene tako stari obiaj da ga se nikad nedu odredi. Svaki put kad izlazim pred
sud, dolazim onamo samo na konju.

I ja! podupre me Halef. Ja sam eik Ha-dedina, kod kojih se ubojica moe osuditi na smrt
samo ako sjedi u sedlu.

Vai obiaji ne vrijede u Hileu!

Onda je najzad vrijeme da ih mi uvedemo! veoma odluno ree mali Hadi.

Ja ne mogu za to preuzeti odgovornost! Zamisli to de me zadesiti kod mir alaja, pukovnika moje
pukovnije ako vas dovedem na konjima.

Mi to i ne traimo od tebe. Moemo se mirno odredi tvoje pratnje odvratih. Doi, Halefe!

Ne mogu se sjetiti da sam ikad bio tako raspoloen kao tada. U meni je bilo neto to mi uopde nije
doputalo da taj makemi shvatim ozbiljno. inilo se da je Halef jednako dobro raspoloen. uvi to
sam rekao, nasmije se iroko i vedro odgovori:

Ne bismo, li se odrekli presluavanja i radije pojahali ravno meu njih da se ta mudra gospoda
razete na sve strane?

Gotovo bih i ja to poelio. Ipak mislim da je bolje da se odreknemo te ludosti. Time bismo sami
sebe liili uitka koji de nam prirediti naa pobjeda u dvoboju rijeima s tim otroumnim ljudima
zakona. Budimo dakle razboriti! Doi! Naprijed!

Da, naprijed, sidi! Razgovarat demo s njima tako kako vjerojatno jo nitko nije govorio u makemiju.

Slijedila je sudska rasprava koju ne bih smatrao mogudom da je nisam sam doivio. Poznavaoci
turskih prilika iz onog vremena nede se uostalom zauditi ako proitaju te retke. Cijelo je zbivanje
samo zbog toga bilo neobino, to su oba optuena bili ljudi kojima cio taj visoki sud nije mogao uliti
nikakva straha. Jedini razlog za bojazan mogao je leati u okolnosti to smo se nalazili usred
netrpeljivog puanstva, i to se polukrug gledalaca od minute do minute povedavao. Svi ti ljudi koji su
ulazili kroz otvorena vrata bili su naoruani, pa je bilo veliko pitanje hode li makemi u sluaju potrebe
imati dovoljnu mod da nas zatiti pred nasilnostima i hode li uopde htjeti da nas zatiti. S druge strane
poznavali smo dojam to ga neustraivi nastup umije izazvati upravo u ljudi koji se tako lako
uzbuuju. Mi smo dakle napeto oekivali to de se dogoditi, ali nipoto nismo to oekivali bojaljivo.
Pojahali smo prema ved spomenutom polukrugu koji se otvorio pred nama da nas propusti. Kol agasi
je otiao prema vratima k svojim vojnicima koji su imali zadadu da sprijee na bijeg. Pukotina u
redovima gledalaca odmah se za nama zatvorila.

160
Predsjednik suda je sebi drugaije zamiljao na? dolazak pred njegov makemi. Zaueno nas pogleda
i ljutito dreknu na nas:

Kako se smijete usuditi da se pred nama pojavite na konjima i naoruani? Dolje s konja i odbacite
oruje!

Smatram da je bolje da ostanemo na konjima odgovorili mu mirno.

Vama nije ovdje doputeno nikakvo vae miljenje. Vi imate samo sluati! odvrati sandaki istim
zapovjednim glasom.

Mi smo zaista posluni i to upravo time to ostajemo u sedlima. Mi naime sluamo potrebu.

Kakav je to izgovor! Ne razumijem te. Govori jasnije!

Ako pravilno nasludujem, tebi su govorili o naim konjima? upitah.

Jesu! Zbog tih demo vam nemani vjerojatno izredi smrtnu osudu.

Mi moemo tu osudu mirno doekati i u sedlima. Ako pak sjaemo, moglo bi se lako dogoditi neto
to bi dalo gradiva za novu optubu.

Sto misli? to bi se moglo dogoditi?

Kako vidi, nai su drijepci radi pak. Oni su kao svaki istokrvni konj opasni, ako ih netko odvoji
od njihovih gospodara. Kad bi vidjeli da nas vi silite da se odvojimo od njih, poli bi ipak za nama i pri
tome bi svakoga tko ih eli sprijeiti oborili udarcima kopita. Zato smo ih, da sprijeimo nesredu,
doveli ovamo k vama.

Ipak moete sjahati i konje drati za uzde. To vam zapovijeda potovanje to ste ga duni iskazati
makemiju. Pred sucima nitko ne sjedi, ved stoji. Zahtijevam da to uinite i vi.

Htio sam odbiti njegov zahtjev, ali me pretekne Halef, upitavi sandakija:

Moe li preuzeti odgovornost za svoj zahtjev? Njegovo je lice pri tome pokazivalo onaj lukavi

izraz koji se na njemu zapaao uvijek kad bi gajio kakvu potajnu misao.

Za ono to zapovijedam preuzimam i odgovornost glasio je odgovor.

Onda demo uiniti tako kako trai.

Hadi skoi sa sedla., a ja se povedoh za njegovim primjerom, jer sam pogodio to namjerava.
Pustimo li uzde nadugako, tako da nai konji imaju glave slobodne, oni bi stajali mirno. Oduzmemo li
im pak tu slobodu i zgrabimo ih kratko ispod glave, oni de se odluno braniti i pokuavati se na sve
naine osloboditi. Sjahavi, Halef je namjerno okrenuo svoga konja tako da se upravo iza njega
nalazio Safi, sil iz Mansurije. On opomenu njega i njegovoga susjeda:

Pomaknite se! Ovaj vranac ne trpi da mu se netko nalazi tako blizu!

161
Nikome nije palo na um da poslua taj poziv. Mali eik zgrabi za uzde tik kraj Barkove gubice, a pastuh
smjesta pokua odbaciti glavu da se otrgne. Kad mu to nije uspjelo, estoko se ritnu stranjim
nogama i pogodi sila. Na sredu nije ga pogodio opasno, ali ipak tako da ga je udarcem oborio i da je sil
pri tome sa sobom povukao jo nekoliko ljudi. Moj Asil Ben Ri se vladao isto tako, jer sam ga i ja
uhvatio na kratko. Pogodio je ak dva ovjeka i odbacio ih daleko, i dok se zbog toga oko nas podigla
velika buka, pustili smo nae vrance da poskakuju oko nas i da se neprekidno ritaju sve dok polukrug
gledalaca nije toliko uzmakao da kopita vie nisu mogla nikoga pogoditi. Za to vrijeme su ozlijeeni
ljudi uklonjeni, a koliko god je gledalaca ostalo oko nas svi su nam dovikivali kletve i proklinjanja.
Halef je meutim jo glasnije zaurlao na sandakija da ih je sve nad vikao:

Evo ti posljedice! Sad snosi za njih odgovornost! Tko ne pozna konje, ne smije davati zapovijedi o
ijem djelovanju ne razumije nita!

Na sandakiju se vidjelo da je htio otro odbiti tu uvredu, ali ga pukovnik pokretom ruke smiri i dobaci
mu nekoliko rijei koje zbog buke nismo razumjeli. Zatim nam sandaki zapovjedi ono to smo i
namjeravali postidi:

Uzjaite opet! Zasad neka vam to bude doputeno. Kasnije demo ved uspjeti da obuzdamo i vas i
vae zvijeri.

Uzjahat demo dakle s visoka mu odvrati Halef ali dopusti da te upozorimo da su jahai i konji
obino jedni drugima slini. I mi se obiavamo vladati samo prema svojoj volji.

Na alost, a moda i na sredu, sandaki se nije obazirao na nae rijei jer je bio zabavljen time da izda
svojim slugama zapovijedi kako da stiaju buku i da smire opde uzbuenje. Oni se umijeaju meu
gledaoce pa im je uspjelo da ih umire.

Samo jedan od prisutnih kao da se nije mogao tako brzo obuzdati kao ostali. To je bio onaj ovjek
odjeven u perzijsku odjedu s kojim je Safi maloas govorio. Safija su odnijeli malo dalje pa je sad
sjedio ondje jauudi i gladedi rukom onaj dio tijela gdje je bio pogoen. Perzijanac je stajao kraj njega,
pokazivao rukom u nas, mahao prijetedi rukama po zraku, pa je od svih ljudi on bio posljednji koji je
sjeo na svoje mjesto. Prije nego to je sjeo rekao je tako glasno sandakiju da je to svatko mogao uti:

Vidi, pao, da su tri osobe teko ozlijeene. To ne smije prodi bez kazne, jer tomu nisu krivi konji,
nego su to jahai namjerice uinili. Ondje sjedi Safi, vjeran padiahov podanik. On je moj znanac i stoji
pod mojom zatitom. Nadam se da de udarac kopitom koji ga je pogodio biti najstroe kanjen. Samo
ako se to zbude, modi du te, kako ti eli, pohvaliti svome gospodaru, kraljevskom silulahu1 iji sam ja
sa'id2.

Tek sada, dok je govorio, naao sam vremena da toga ovjeka promotrim paljivije nego prije. Nije
bio visok, ali veoma pledat. Glas mu je zvuao zapovjedno, a uz to je nekako neobino reao. Obrazi i
brada bili su mu obrijani, ali je zato nosio dugake brkove preko ije je lijeve polovine prolazila
brazgotina crvena poput vatre koja se pruala od ela do kuta usana. Ona duplja preko koje je
brazgotina prolazila bila je prazna. Udarac iji je trag bila ta brazgotina stajao ga je lijevoga oka.
Opazio sam da je govoredi esto podizao ruku da bi pogladio brkove i prevu-kao ih preko brazgotine.
162
Svatko de mi lako povjerovati da sam se iznenadio. Upravo tako kako je izgledao taj ovjek kraj
sandakija, opisao nam je Dozorca Sefira. Njegova je pojava bila tako izrazita da nije moglo biti
nikakve sumnje. On je naega starog gostoprimca i njegovog debelog Kepeka prisilio u Birs Nimrudu
da prisegnu. Preda mnom je stajao Sefir, voa krijumara kojega sam toliko elio vidjeti.

Ipak nisam oekivao da du ga nadi kod padiaho-vog namjesnika. Zaista je bio smion ili bolje redi drzak
da ue u taj grad i u kudu u koju je zapravo spadao kao robija. Tko je toga ovjeka imao za
neprijatelja ne bi mogao ustvrditi da ima posla s protivnikom dostojnim prezira. Iz rijei sa'id, kojom
je sebe oznaio, dalo se zakljuiti da je ustvrdio kako je on visoki slubenik perzijskoga aha.
Vjerojatno je tvrdio da se po njegovom nalogu nalazi ovdje. Mene se nije ticalo kakvu je posebnu
svrhu pri tome elio postidi. Ona se vjerojatno odnosila na krijumarenje, a to nije spadalo na mene.
Ipak se iz Safijeve prisutnosti te iz okolnosti da je Perzijanac uzeo toga ovjeka pod svoju zatitu dalo
zakljuiti da on pripada silanima. Sigurno je bio istaknuti lan toga tajnoga drutva, a sad kad sam to
znao vrsto sam odluio da nedu otidi

1 doslovno: sjena boja 1 podlaktica

iz Hilea, a da ponovo ne posjetim Birs Nimrud i da se umjesto' naeg bembae obraunam s tim
navodnim ili pravim Perzijancem. Upravo to to je bio tako smion ovjek, pred kojim si se morao
dvostruko uvati, budilo je u meni elju da se upustim u borbu s njime. Kad smo ono s Poljakom
sjedili na njegovom krovu i kad nam je starac pripovijedao svoje doivljaje, Halef mu je rekao: Volio
bih da nas Sefir zatvori u Birs Nimrud", a zatim dodao: Nikad se bez bia ne bih spustio u Birs
Nimrud". Sad mu se moda pruila prilika da dokae kako je to ozbiljno mislio.

Uostalom nisam imao vremena da se u tom asu dugo bavim tim mislima, jer smo morali pripaziti na
Perzijanca koji je nastavio svoje optube.

Ta su dva ovjeka uopde veoma nasilni ljudi koji su ved davno zasluili da ih na smrt izbiuju.

Pozna li ih? upita namjesnik.

Poznam. Mogao bih ti vrlo mnogo o njima pripovijedati, ali je potpuno dovoljno da te obavijestim
o jednom njihovom nedjelu. Oni su se na keleku spustili niz Tigris pa su nodu napali nekoliko mojih
prijatelja koji su se iskrcali na obali i mirno spavali: Svezali su ih, opljakali i zatim umalo to ih nisu
ubili.

Alah! Zna li ti to sigurno?

Znam. Postoji ovdje ak i svjedok koji se na to moe zakleti.

Tko je to?

Safi koji sjedi ondje. On je bio prisutan.

A gdje se to dogodilo?

Iznad Bagdada.

163
 Onda se mjesto ina ne nalazi u mom podruju, pa ja na alost ne mogu o tome suditi.

To znam, ali sam uvjeren da se i to djelo moe danas uzeti u obzir kao razlog za pootrenje kazne.

Ja du se ved pobrinuti za to da tim psima onemogudim da poine ma kakvu daljnju tetu.

Onda te molim da uzme u obzir i okolnost da je jedan od njih stranac. Drugi tvrdi da je eik Ha-
dedina. To je najveda la koja se uopde dade zamisliti. Dovoljno da ga samo pogleda, pa da ti odmah
postane jasno tko je i to je. Tvrdim da je on konjokradica

kojega je njegovo pleme izbacilo. Kako bi inae ovakvi lopovi doli do takvih konja? Tko zna kakvoj su
velikoj gospodi ukradeni ti konji, jer samo veoma bogati i ugledni ljudi mogu imati ovakvu istu krv.
Ako im oduzme vrance i izvri potrebnu istragu, ubrzo de doznati komu zapravo pripadaju konji, pa
de, vrativi konje njihovom vlasniku, modi stedi velike zasluge.

To je sandakiju odmah bilo jasno pa mu brzo odgovori:

Potpuno se slaem s tvojim miljenjem, pa du zapovjediti da te lopove sve dotle batinaju po

tabanima dok priznaju svoj in i dok mi reknu gdje da potraim prave vlasnike konja. Sad sjedi, jer im
elim pokazati da de njihov zloinaki ivot ovdje na pravedan nain zavriti. Neka doe
deinekdija sa svojim ljudima!

Na tu zapovijed udalji se jedan sluga i ubrzo se vrati s deinekdijom. Deinekdi, rije koja bi se dala
najlake prevesti s majstor batina" obavlja slubu koja je veoma bolna za sve one koji mu padnu u
ake. Iako mora obavljati i kojekakve druge dunosti u vezi sa zemaljskom pravdom, ipak je njegova
najmilija djelatnost usmjerena na one dijelove tijela koji su veoma osjetljivi, naime na tabane. Iako
nikada nije postojao deinekdi koji bi imao prilike da s mnogo ljubavi ispita osjetljivost mojih tabana,
ipak se mogu vrlo dobro uivjeti u poloaj onakva siromaha kojega je zadesila zla kob da mora sam
podnijeti ovakvo istonjako izvrenje kazne. Nije dakle udo da gospodin deinekdija uiva posvuda
na Istoku ugled i da ga se svi silno boje.

Ovaj je doao dredi se dostojanstveno, i nosedi ispod ruke desetak prutova. Za njim su stigli njegovi
podreeni, sluge batina". Nosili su drveni ureaj slian klupi koja nije imala dvije noge. Umjesto tih
dviju noga bila su o dasku klupe privrdena dva remena. Strunjaci koji govore arapskim jezikom
nazivaju tu klupu daman alam1. Primjena toga veoma svrhovito sagraenog alata odvija se ovako:
klupa se polae na zemlju tako da obje njezine noge stre u

1 deva bolova

vis. Zatim pozivaju krivca da se smjesti na nju. On to ini tako da legne na klupu i to leima prema
gore, iako se lea nemaju ega bojati. Zatim mu se, jedan remen vee preko zatiljka, a drugi preko
tijela i preko ruku koje mora ispruiti uz tijelo, tako da se uopde ne moe ni maknuti. Potkoljenice mu
se svinu *i pri veu uz noge klupe, ime se tabani golih nogu prue u onaj popreni poloaj koji eli
postidi prijazni deinekdija. Cim je postignut taj hal el kabul1, sve su vane pripreme izvrene i
majstor dijeli prutove pomodnicima koji na propisan nain poinju osuenika udarati po tabanima,
dok sam deinekdi pazi da se sve vri s propisanom snagom i u odreenom broju.

164
Sad su dakle i za nas donijeli takvu poznatu devu bolova" i poloili je pred nas, a ljudi odreeni da
izvre kaznu povukoe se za nekoliko koraka i zasta-doe ondje u stavu oekivanja. Opazio sam kako
su oi svih ljudi koji su nas okruivali poele sjati i kako su njihova lica poprimila sveani i radosni
izraz. Sandaki pokae rukom na muilaku klupu te nas opomene:

Vidite to vas eka budete li poricali. Dat du vas sve dotle batinati dok sve priznate. Potedite dakle
sami sebe batina, pa mi iskreno odgovorite na moja pitanja!

Prekinuo se i zautio da poveda dojam svojih rijei pa pruio ibuk da mu ga ponovo napune. Pri tome
moram spomenut; da su svi lanovi suda puili, to im ja uostalom nisam zamjeravao, jer i sam volim
puiti. Zatim nas sandaki izravno upita:

Vi ste ubojice?

Bududi da je pri tome gledao u mene, izjavih:

Nismo!

Vi ste krijumari?

Nismo!

Vi ste ukrali te konje?

Nismo!

Reci jesmo" jer dete inae odmah dobiti basto-nadu! Jeste li vi iznad Bagdada na obali rijeke
napali one ljude o kojima smo maloas govorili?

1 poloaj prihvaanja

Nismo!

Jeste li ih opljakali?

Nismo!

Jeste li ih tukli?

Jesmo.

Napokon, napokon priznanje! To je vaa sreda, jer bi va'i inae za samih pet minuta iz mesa nogu
izvirile ^osti. Odgovaraj dalje!

Uto se umijea i Perzijanac, izjavivi glasno: - Eto, pao, ovi su ubojice, krijumari i kradljivci priznali!
Sad te jo molim da dade dozvati onog neozlijeenoga Gasaja i handiju koji de dokazati da su oba
optuenika kriva i zbog ubojstva.

Taj se ovjek vladao upravo tako kao da je lan makemija, a to nipoto nije bio. Ipak sam tu
primjedbu sauvao za kasnije. Sandaki posla glasnika po handiju i Gasaja, pa je rasprava tako
165
prekinuta dok ne dou svjedoci. Halef je to vrijeme ispunio dajudi primjedbe o raznim lanovima suda
i drugim osobama. Te su primjedbe bile kadto toliko smijene da sam se morao glasno nasmijati
zbog ega se razljutio sandaki, a osobito Perzijanac, ali nam nisu nita rekli. Naposljetku su dovedena
oba svjedoka i predsjednik ih ispita. Oni su cijelu zgodu prikazali u krajnje nepovoljnom svijetlu po
nas. Kad bi se postupilo po njihovim izvrtanjima i pretjerivanjima, zaista ne bismo mogli raunati ni s
kakvim obzirom.

Poto su dali svoj izvjetaj o dogaaju u dvoritu mensila, pripovijedali su o naem sinodnjem
hapenju i o tome to se nakon toga dogodilo. To su takoer prikazali tako da zaista nije trebalo
mnogo mate da nas svatko smatra saveznicima krijumara. Upravo smo uivali sluajudi zatim kako
se Perzijanac trudio da iz onoga to su izjavili svjedoci sastavi neoborivi dokaz da smo mi krijumari.

Opdenito je poznato rekao je. da se krijumarenje obavlja u velikom opsegu, i da uslijed

njega jednako ah-in-ah kao i padiah gube mnogo novaca. Vlasti paze danju i nodu da otkriju kojim
putem i na koji nain odavde i odande prelazi roba preko granice, ali sav taj trud i sva panja bili su
dosad uzaludni, jer nitko nije doao na pomisao da se samo zbog toga ne mogu otkriti sve te niti, jer
se one skupljaju u ruci jednoga stranca. Kad nam je sad napokon zbog jueranje nezgode, koju je
takoer on izazvao, uspjelo da uhapsimo njega i jednog od najopasnijih njegovih ljudi, ne smijemo
nipoto dopustiti da nas on zavede u bludnju, ved moramo obojicu pomodu basto-nade prisiliti da sve
priznaju. To je moje miljenje, a tko misli drukije, taj je za mene izdajica pravde.

Bilo je to zaista besramno! Taj je ovjek sam bio voa krijumara, pa je prema tome morao biti
uvjeren da smo mi nevini! Ipak se usuivao da tako drsko okrene raanj i da nas pri tome otvoreno
gleda u oi. Da je samo znao kako ga mi poznamo bolje nego to on to nasluduje! Veoma bih volio da
mu u lice dobacim dokaz njegove pokvarenosti, ali upravo time bih sam sebi onemogudio da ga
odluno pogodim. Sve da sam u tom pogledu stavio najmanju primjedbu, Perzijanac bi to odmah
osjetio, pa bi mi mogao pobjedi da ga vie ne uzmognem uhvatiti. Zadovoljio sam se dakle time da ga
promatram mirno se smijeedi, a kad je zavrio da reknem sandakiju, kako de kol agasi dokazati da
mi nismo stajali ni u kakvoj vezi s krijumarima.

Amud Mahuli je smjesta pokazao da to zaista eli uiniti. Opisao je tragove, pa uz pomod tih tragova
objasnio da nas je radoznalost dovela do vatre krijumara, te je zavrio pravilnom primjedbom:

Oni su mi zadali rije da nede pobjedi, a vrlo bi lako bili mogli umadi, no to nisu uinili. Krijumar ne
odrava takvo obedanje. Povrh toga i okolnost da su bez ikakve prisile dojahali s nama ovamo mora
posluiti kao dokaz njihove nedunosti.

Amud je dakle dobro obavio svoju zadadu, pa me je pogledao, a pogled kao da mu je jasno rekao:
moe biti sa mnom zadovoljan; hode li dakle taj moj iskaz uvrstiti u svoj izvjetaj seraskeru?
Domahnuo sam mu u znak potvrde, a onda se okrenu padiaho-vom namjesniku koji se, silno
razljuden zbog-toga to me je kol agasi svojim iskazom rasteretio, obratio kol agasijevom
pretpostavljenom, pukovniku:

Sto kae na to, mir alaje, da se tvoj podreeni usuuje braniti zloince ija je krivnja ved
potvrena sa puno dokazana, te izjavljuje da su oni nevini? Nadam se da de ga zbog toga kazniti!

166
Pukovnik koji se ved jednom umijeao u nau korist pokazao se i ovaj puta pravednim.

Amud je kao svjedok izjavio ono to je smatrao ispravnim. Kako moe traiti da ga zbog toga
kaznim?

Ja ti to zapovijedam!

Ti se u pogledu opsega svoje vlasti vara. Ti si upravitelj svojega sandaka, a ja sam zapovjednik
svojega puka. Ja sam u odreenim i tano propisanim prilikama obavezan da ti iskaem vojnu pomod,
ali uzajamno ne moemo jedan drugome nita zapovijedati. Kol agasi je izjavio ono to je prema
svojoj savjesti morao izjaviti. Ja bih na njegovom mjestu uinio to isto.

Ali ti ipak mora uvidjeti da Amud brani krivce. Dokazano je da su ta dvojica optuenih skrivili smrt
jednoga ovjeka, te da su krivi da je drugi slomio nogu. Nadalje je dokazano da su oni krijumari i da
su juer, vredi svoj zabranjeni zanat, poinili oskvrnude leina to vapi upravo do neba. Ta se dva
zloina kanjavaju smrdu. Trede je dokazano da su na Tigrisu napali nekoliko osoba, da su ih opljakali
i zlostavili. Upravo mi je neshvatljivo kako netko moe govoriti u njihovu korist!

Je li to zaista sve dokazano?

Pa ti si to sam uo!

Dopusti mi da mislim drugaije! Da se okrivljenome dokae krivnja, mora ga se u prvom redu

presluati.

Pa ja sam to uinio!

Nisi! Ti si postavio nekoliko pitanja, ali to nije bilo presluavanje. Nije sainjena ak ni mazbata1. Ti
zna isto tako dobro kao i ja da je presluavanje bez mazbate samo obian razgovor i da nema
vrijednosti. Ovdje sjedi pisar, ali njegovo je pero suho. Jo ga nije ni zamoio u tintu. A ipak je
propisano da moramo svi mi potpisati tu mazbatu ako presluan je treba da ima punu vrijednost. Ja
uostalom nisam vidio

1 zapisnik

nikakve nesporne dokaze, a ni optueni nisu priznali. Osim toga htio bih te upozoriti da samo makemi
kao cjelina moe donijeti odluku o krivnji ili o nekrivnji, a ne moe samo ti sam. Mi ne sjedimo ovdje
samo kao nijemi sluaoci, nego smo se sabrali da pod tvojim predsjednitvom izreemo pravdu!

To je zvualo otro. Taj je oficir imao osjedaj asti. Je li se on za nas zauzeo samo zbog toga to je taj
osjedaj bio povrijeen, ili su ga uz to i neki osobni razlozi naveli da se usprotivi sandakiju? Dok je
govorio, opazio sam na njemu neki posebni izraz lica, a i pogledi njegovih oiju, koji bi nas kadto
pogodili, bili su neobini.

Sandaki nije mogao obezvrijediti pukovnikove prigovore. Uzalud se borio protiv svoje srdbe.
Konano ljutito rekne:

167
 U tako neobinim prilikama kao to je ova, imam pravo da se posluim i neobinim sredstvima. Ti
de ljudi biti kanjeni!

Ako im krivnja bude dokazana!

Ved sam im dokazao krivnju!

Uto se mir alaj poluglasno nasmije:

Oni nede biti kanjeni bez obzira na to je li njihova krivnja dokazana ili nije.

To zvui nejasno. Govori jasnije!

Dobro, onda du biti jasniji: ta dva ovjeka nede dopustiti da ih itko kazni.

Ja te ne shvadam!

Pogledaj ih samo! Zar oni izgledaju tako kao da de dopustiti da s njima radi to hode?

Maalah! Odmah de oni pokazati druga lica! Bududi da ti to zahtijeva ja du izvriti propisno
presluavanje i zatim zapisati mazbatu. Neka se zabiljei svako pitanje i svaki odgovor, a ako ti lopovi
ma jedno pitanje poreknu, dobit de bez milosti bastonadu.

Hode li sjahati?

Moraju sjahati!

A tko de se usuditi da za to vrijeme prihvati njihove konje?

Mi demo ih protjerati. Neka tre kamo god hode, samo da ne ostanu ovdje u dvoritu. Ponimo
dakle.

Zaista je ved bilo tome vrijeme, jer je ovo dosad sve bilo samo djetinjarija. Kjatib1 je namrtio elo i
vanim pokretom zamoio pero u tintu, a predsjednik nam po drugi put dobaci strano pitanje:

Jeste li vi ubojice? Savjetujem vam da to odmah priznate, jer dete inae bez oklijevanja biti
prikopani onamo!

Rekavi to, pokazao je devu bolova". Odmahnuh nemarno rukom.

Hamdulilah! ini se da se konano zavrava ala i da zapoinje zbilja! Zato te pitam: jesi li ved kada
prisustvovao kojem presluavanju?

Jesi li lud? Kako mi moe upraviti takvo pitanje?

Nema razloga da se tome udi. Naprotiv, svi mi ovdje imamo povoda da se zaudimo kad ti
pokuava provesti presluavanje, a ne zna koje pitanje mora najprije upraviti.

Kakvo pitanje? zagrmi na mene.

U prvom redu mora znati tko smo mi.

168
 To znam: vi ste ubojice!

Zabranjujem ti da nas tako naziva! Taj izraz ne smije primijeniti na nas prije nego to je dokazano
da ga zasluujemo. Ako ne zna to se...

Suti! zapovijedi. Ako me bude vrijeao, dobit de toliko udaraca da de ...

Mir! prekinuh ga veoma odluno. Sad du najzad ja govoriti, a ti ima mirno sluati dok ne
svrim! Dajem ti svoju rije: ako me jo jednom preki-ne, a da te nisam nita upitao, natjerat du
konja na tebe, sruiti te sa stolca i zgaziti te kopitama svoga konja! Ti nas eli osuditi a da uopde nisi
pitao tko jmo mi. Zato ja pitam tebe: a tko si ti? Da nisi moda jvdanji sandaki? Da si to, morao bi
imati bar ono najosnovnije znanje koje je potrebno da se vodi presluavanje. Bududi da to ne
razumije, smatram te svim mogudim, samo ne tako visokim upravnim inovnikom. to de biti iz
padiahovog carstva ako svoje pokraj ne prepusti upravi tako neiskusnih ljudi! Dokai mi dakle tko si i
trai da odgovorim na tvoja pitanja! Tako, ja sam zasad gotov. Sad moe opet ti govoriti, dok ja
ponovo ne zaponem.

1 pisar

U dvoritu je vladala nijema tiina. Takvo se neto ovdje jo nije nikad dogod.lo. Evropljanin, okrivljen
zbog brojnih zloina, usudio se ovdje pred ma-kemijem tako govoriti s najviim slubenikom
sandaka! Samog sandakija umalo to nije udarila kap. Promucao je nekoliko rijei to ih nisam
razumio, pa zato nastavih:

Ako si ti unato svemu tome ipak sandaki, onda te pozivam da mi u prvom redu saopdi pred
kakvim se mi to sudom nalazimo. Nae je pravo da to doznamo, pa nemamo ni najmanje volje da se
toga odreknemo. Je li to erijat1 ili je nisamijat2? Ako je nisamijat, moramo opet znati da li se pred
nama nalazi hukuk-mehkemessi3, deza-mehkemessi1 ili tidaret--mehkemessi5. Odgovori dakle?

To je deza-mehkemessi odgovori kratko, jer jo nije uspio svladati svoju zapanjenost.

Onda lanove toga suda nije imenovao ministar pravde, ved ste ih vi sami - ovdje odabrali. Tko je
od vas krdanin?

Nitko!

Nitko! A vi ipak znate da sam ja krdanin. Da sam ja stanovnik Hilea, imao bi se sud kojemu bih se
ja morao podvrdi sastojati od muslimana i krdana. Ti mi pak priznaje da ste vi sami muslimani. Znao
si da nema prava izricati nada mnom presudu, pa si ipak to pravo prisvojio. Vrijeao si me izrazima
kao to je pasji sin, krijumar i ubojica, a ipak si znao da mi nema prava redi nita, ba ni rijei i nita
mi zapovijedati! Ja du se zbog toga potuiti kad umru adlije ve meebije nasaretija8 i saopditi kakav
sandaki sjedi ovdje u Hileu! Tvoja je nepravednost bila jo i gora, jer ja sam stranac, inozemac, pa si
se morao

1 duhovni sud, sastavljen od samih muslimana

1 svjetovni sud, sastavljen od muslimana i krana
' graanski sud
' krivini sud

169
5 trgovaki sud
' ministar pravosua
obratiti na sefaret1 moje vlade. Da bi tome izbjegao1 i da bi me osudio bez ikakva prava, ti me radije
uopde nisi ni upitao tko sam i odakle sam. Sada te razumijem. To de teko okajati, jer de moj hardije
nasa-reti2 zatraiti od vaega raun zbog tih protuzakonito-sti i uvreda to sam ih ovdje podnio. Sad
sam opet gotov, pa ti doputam da i ti neto rekne.

. Kako se zove i iz koje zemlje potjee upita me.

Zovem se ...

Stoj! Dopusti mi da govorim umjesto tebe! prekine me mir alai, koji je najvedom panjom pratio
moje rijei. Zatim ustane sa svoga sjedala i glasno viknu: Ovaj stranac zove se efendija Kara Ben
Nemzi. On potjee iz carstva Almanje, iji je car prijatelj velikog gospodara. Taj se efendija uvijek s
mno-no portvovne ljubavi i dobrote zauzimao za sirotinju, nemodnike i ugroene ljude nae zemlje.
On ne zna to je strah, ne boji se nikakve opasnosti, ne bjei ni pred kojim neprijateljem, a njegova je
mudrost jednako velika kao to su veliki i njegova snaga i njegova hrabrost. Njegov vjerni pratilac
kojega vidite ovdje kraj njega nikad se ne odvaja od njega i sudjeluje u svim njegovim djelima. On se
zove Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al Go-sara.

to? Ti nas pozna? Ti pozna mene? Ti pozna tovie itavo moje ime koje bih uostalom mogao
jo jako produiti? veselo upita Halef.

Da, ja vas poznam. Ja sam maloas ustvrdio da vi nikako nedete dopustiti da vas netko kazni, jer
vam vaa volja daje krila, a vaa srdba probija rupe kroz zidove.

Ali ja se tebe ne sjedam. Gdje si nas sreo?

Ja sam vas vidio prijeko meu planinama Je-sidi. Tome je ved davno. U ono vrijeme bio sam jo
milasim3, pa sam se nalazio kod eta koje su stajale pod zapovjednitvom mir alaja Omara Ameda.
Bio je to pretjerano strog i bezobziran ovjek, zbog ega je

1 poslanstvo

! ministar vanjskih poslova 5 porunik

kanjen vatrenom smrdu. Vi ste se nalazili u blizini pa ste vidjeli kako je Pir Kamek, vrhovni voa
oboavatelja vatre, skoio zajedno s njime u vatru lomae, tako da su obojica izgorjela. Zatim je
efendija Kara Ben Nemzi posredovao da se sklopi mir izmeu Jesi-dija i nas. Tek smo tada doznali, to
vam imamo zahvaliti. Mi smo bili opkoljeni sa svih strana, pa nitko od nas ne bi spasio ivu glavu da se
taj efendija nije zauzeo za nas. To se prenijelo od usta do usta i svi su vas zavoljeli. Mi smo takoer
uli sve ono to ste prije toga doivjeli. Kasnije, kad sam slubovao u Kerkuku i u Sulejmaniji, esto
sam jo uo pripovijedati o Kara Ben Nemziju i njegovom Hadi Halefu Omaru, o vaim konjima, o
vaim, pukama i vaim djelima kod Beduina u Dezireu, i kod kurdskih plemena u planinama i
dolinama. Ponosio sam se time to vas poznam i poelio sam da vas ponovo sretnem. Danas mi je ta
elja ispunjena, pa moete zamisliti kako se tome radujem. Volio bih vam se oduiti to ste mi onom
prilikom spasili ivot, ali ja na alost nisam sandaki od Hilea, ved sam samo zapovjednik svojega

170
puka. Ako vam uostalom mogu inae iskazati kakvu uslugu, molim vas da mi to bez suzdravanja
kaete. Sad mi dopustite da vam neto spomenem: ja sam lan ma-kemija, pa sam kao vojnik preuzeo
zadadu da vam ne dopustim da pobjegnete. Tim dunostima moram udovoljiti. U svemu ostalome to
prelazi taj okvir rado du vam pruiti svoju pomod i svoju zatitu, iako sam uvjeren da Kara Ben Nemzi i
Hadi Halef ne trebaju te zatite, premda su prividno uhapenici.

Taj susret s mir alajem bio je opet jedan od onih brojnih sluajeva, to sam ih doivio, a koji su mi
dokazivali da svako dobro djelo donosi i svoje plodove. Uostalom, inilo se da je taj pukovnik bio
valjan oficir, ako je otada iz ina milasima uznapredovao do ina mir alaja.

Kako sam ved spomenuo, pukovnik je govorio tako glasno da su ga svi uli. Dojam njegovih rijei bio
je povoljan za nas. Osim toga moj je nastup prema san-dakiju bio upravo neuven. Mogao bih redi
da je to bio prizor koji je izazvao ivo zanimanje za nosioca glavne uloge. Svi su zaboravili da sam ja
Zapadnjak

inovjerac, pa su u meni gledali samo hrabroga ovjeka K tomu je pridolazilo i to da sandaki uopde
nije bio obljubljen u Hileu. Svi su mu potajno priuta-vali ukor to ga je dobio. Kad se sad mir alaj tako
toplo zauzeo za nas, raspoloenje je postalo jo prijatnije. Meu prisjednicima suda nalazio se i neki
stari Indijac koji nam se sad prijazno nasmijeio i domahnuo nam.

Sandaki i Perzijanac su se dakako posve drukije vladali. Razbjesnili su se zbog pukovnikove povoljne
izjave i stali neto aputati. Opazio sam da krijumar pouava sandaki ja kako se ima vladati da bi
ipak postigao svoju namjeru. On je prihvatio Perzijan-eve prijedloge. Vjerojatno je pri tome
postojalo i neko potajno utanaenje, jer je sandaki pruio Per-zijancu ruku kao to se ini u znak
potvrde nekog obedanja. Zatim sandaki ponovo prihvati rije:

U ovoj stvari dolo je do obrata koji za sobom povlai izmjenu postupka. Da mi je mir alaj rekao da
pozna optuene, i ja bih se prema njima od samoga poetka drukije vladao. Jesu li ta dva ovjeka
svojedobno pokazali mir alaju svoje papire i tako mu dokazala da su to zaista oni za koje su se
izdavali?

Nisu odgovori pukovnik. Oni su bili poznati kao efend'ja Kara Ben Nemzi i Hadi Halef Omar,
pa su ih svi tako nazivali.

Jesi li kasnije moda vidio njihovu putnicu?

Nisam! Ali ja izjavljujem da su to oni ljudi kojima ih smatram.

To mi nije dovoljno. Bududi da jedan od njih izjavljuje da je podanik strane drave, pa to ini moda
samo zbog toga da izmakne naem pravosuu, potreban je najvedi oprez i najveda savjesnost. Moram
vidjeti njihove papire.

Papire? nasmije se Halef. Misli li da ja, slobodni Beduin i eik svoga plemena, nosim sa
sobom putnicu kad izjaem u okolinu.

Ipak, vidi da ovdje treba putnicu.

171
 A tko da mi je ispostavi? Gdje je ta oblast na koju se neovisni Ibn Arab ima obratiti u toj stvari?
Takve oblasti nema. I ti veli da ja ovdje trebam isprave? Cemu i zato?

Jer stoji pred sudom koji mora znati tko si.

Pogledaj tamo onoga Gasaja! I on stoji pred sudom, pa ak i kao svjedok. Je li ti on pokazao svoju
putnicu?

To nije potrebno, jer ga handija pozna.

Je li handija vidio njegovu putnicu?

To je svejedno.

Maalah! Nas pozna mir alaj a ti mu ne vjeruje, ali ovakvom prostaku poklanja svoje povjerenje.
Jedan od te dvojice je krmar, obini varilac kave, a drugi je visoki oficir. Da sam ja mir alaj, ja bih se
zbog te uvrede ozbiljno porazgovorio s tobom.

Premda te rijei nisu bile upravljene njemu, Sefir je naglo skoio sa svoga jastuka i ljutito viknuo:

Zar je uopde mogude da . optuenik moe sebi na ovom mjestu, dakle pred ljudima koji ga imaju
suditi, dopustiti takve uvrede? Time je zasluio basto-nadu koju mu treba smjesta dati!

Halef posegnu za biem. Oito je kanio poiniti neopreznost, pa sam ga zato pretekao odgovorivi
Per-zijancu:

A tko si ti da se ovdje usuuje javljati za rije? Spada li ti u ovdanju makemu ili jesi li bar
stanovnik ovoga grada? U tom bi se sluaju bar donekle moglo ispriati to tvoje samovlasno
mijeanje.

Tebe se nita ne tie tko sam ja! odvrati prezirno.

Dokazat du ti da me se to tie vie nego to ti to oito misli. Mi nemamo ni najmanje volje da

dopustimo da se ovdje mijea ovjek koji spada na posve drugo mjesto, a ne uz bok najviega
slubenika okruga Divanije.

Kako to misli?

To de doznati kad ja to ushtjednem. Zasad elim samo upitati da li sandaki Divanije sam zna to
treba uiniti a to ne treba, ili mu je potreban tutor koji de umjesto njega govoriti ili raditi?

Suti! viknu sandaki na mene. Taj je ovjek moj prijatelj, pa mu doputam da govori kad god
hode.

Posve je nevano to mu ti doputa. Glavna je stvar da mu ja zabranjujem da se mijea u nau

stvar. Ja sam Evropljanin, a moj je pratilac slobodni Hadedin. Vaa makemi nema dakle modi nad
nama. Ako vam poriem pravo da nam sudite, oijda pogotovu ne elim dopustiti da ovjek koji uopde
ne spada ovamo, ved prijeko u Farzistan1, bude toliko drzak da se grubo vlada prema nama i da te

172
podjaruje protiv nas. Ako ti ne smatra svojom dunodu da mu to zabrani, mi demo sami preuzeti
na se da mu zaepimo usta!

Alah! A kako dete to uiniti?

To de se odmah pokazati ako se usudi da nas opet uvrijedi. Radi se samo o mojoj dobroj volji, pa
bih se ovdje pred vama mogao pojaviti ne kao optueni, ved kao tuitelj. U prvom redu ne priznajemo
vau nadlenost..

Onda najprije dokai da si Franak!

To je posve lako.

Pritjerao sam konja tik do njega, izvadio svoje tri putnice, pruio mu ih, a zatim potjerao vranca na
staro mjesto. On je rastvorio isprave jednu za drugom proitao ih i pomno ispitao peate i potpise, ali
nije im iskazao propisano potovanje. Zatim progovori, no u glasu mu se jasno razabiralo razoaranje:

Tadno je! Zaista taj je ovjek! Spada pred drugoga suca. Ne mogu uiniti nita nego ga dati odvesti
u Bagd*ad.~

Posve tano! upadoh mu u rije. A ondje de moj prvi posao biti da posvjedoim da si peatu i
vlastorunom potpisu padiaha uskratio( duno potovanje. Cini se da ja kao inozemac bolje poznam
tvoje dunosti od tebe samoga. Bududi da si se sad uvjerio tko sam ja, predstavljam ti svoga pratioca
kao po svem svijetu poznatoga Hadi Halefa Omara, eika Hadedi-na od velikog plemena Samara.
Nadam se da se nitko nede usuditi da posumnja u istinitost mojih rijei!

Uto Sefir brzo upadne:

Ja sumnjam u njih! Te su putnice krivotvorene. Taj ovjek pomodu njih pokuava izbjedi pravednoj
kazni. Putnice treba rastrgati, odmah rastrgati! Onda on pripada nama, i ne moe se usprotiviti osudi
makemija. Daj ih ovamo, daj ih meni!

1 Perzija

Sefir posegnu i istrgne putnice sandakiju iz ruke. Moje su isprave bile u najvedoj opasnosti. Nisam
smio ni trenutak oklijevati da ih spasim pa zato izvukoh revolver iz pojasa i upraviti ga u Sefira.

Pusti moje isprave, smjesta ih pusti! im po-segne drugom rukom za njima, ja du ti je smrviti!

Perzijanac je drao isprave u ljevici. Samom jednom rukom nije ih mogao razderati, ved je u tu svrhu
trebao i desnu ruku.

Nede se usuditi da pred makemijem puca u mene! nasmija se. Gledaj samo kako de
poletjeti krpice papira!

Posegnu drugom rukom, a ja smjesta opalih. Ispustio je papire, glasno kriknuo, uzdigao ranjenu ruku
u zrak i skoio prema meni. Snano sam pritisnuo koljenima konja, pa drijebac skoi prema njemu i
obori ga na tlo. as kasnije skoio sam iz sedla, podigao lijevom rukom putnice, desnicom odalamio

173
Sefira kundakom revolvera po glavi, tako da je, poto se bio ved napol uspravio, ponovo pao na
zemlju, pa se smjesta vinuh na svoga Asila Ben Rija.

asni lanovi makemija skoili su na noge, kao da ih je izbacilo elino pero. Povikali su od prepasti
zbog mojih nedjela, ali pukovnik je nekoliko puta dobacio aferim!1 Gledaoci su takoer podigli
buku. Zavladalo je toliko uzbuenje da nisam smio da ga ne iskoristim.

Sad dalje, Halefe, dalje!

Dobacivi Hadiju te rijei, potjerao sam svoga konja ravno kroz mnotvo koje je estoko mahalo
rukama i vikalo. Halef se smjesta natisnu za mnom. Galopom jurnusmo preko dvorita prema mjestu
koje sam ved prije bio naznaio. Bio je pravi uitak kakvom smo lakodom preskoili preko zida na ulicu
koja je dodue bila uska, ali je ubrzo ula u iru ulicu. Zatim projahasmo kroz grad, sve dok ga nismo
ostavili za sobom, i nali se na poznatom putu u Bagdad. Tada me Halef upita:

Zato se tako uri, sidi? Tko jae na takvim konjima kao mi, toga nitko iv ne moe stidi!

1 Izvrsno!

To je istina, ali elim pobuditi dojam kao da se radujem da smo pobjegli iz Hilea, i kao da i ne
mislim na to da se ikada vratimo ovamo.

Zar se kani vratiti?

Svakako!

Hamdulilah! Nasludujem razlog i znam to

kani.

A to?

Razbio si Sefiru metkom ruku, ali to nije dosta, ved eli i dalje obraunati s njime. Nasludujem

li pravo?

Nasluduje.

Onda priznajem da tvoja odluka dolazi istodobno i iz mojih usta. Perzijanac je posumnjao u nau
hrabrost. Dokazat demo mu da imamo vedu mjeru toga Alahovog dara nego to ga je on ikada
upoznao.

Oh, meni je posve svejedno smatra li me kukavicom ili junakom. Ipak elim dokazati niakemiju, a
osobito sandakiju, tko spada pred sud, Perzijanac ili mi.

Tako je.

Hadi potjera svoga drijepca da poskoi, a zatim klikne, dok mu je lice zasjalo od radosti:

174
 Kakva li uitka, kakve li blaenosti! Eto, upravo to ja volim, eto to je po mom srcu! Moraju nauiti
da nas potuju, da potuju tebe i mene! Moraju uvidjeti da svojstva naih prednosti i prednosti naih
svojstava nikada ne mogu dosedi. Moraju spoznati da mi raspolaemo besprimjernodu svih
neusporedivosti pred kojom svi nai neprijatelji padaju u prainu. Pozvat du ih da nam navedu samo
jednoga ovjeka komu je Alah dao tako brojne i tako divne darove tijela i duha, kao to ih je dao
nama! Oni moraju u najdubljoj poniznosti i podlonosti...

Suti, Halefe prekinuh ga smijudi se. Budem li dopustio da jo i dalje tako govori, postat de
uzvleniji od Alaha. Sjeti se samo one velian-stvenosti koja je ulijevala potovanje, a s kojom smo
sinod pali s onoga smrvljenog zida ravno u ruke vojnicima, pa de se sigurno sam sebi uiniti manje
vrijednim divljenja!

O sidi, nemoj me podsjedati na taj pad! Zar sam moda ja sagradio Babilon? Sto mogu ja protiv
toga to se opeke nisu vie drale na okupu? Tvrdio si da me voli, a ipak si bio nepravedan prema
meni! Ti si isto tako pao, pa zar sam ti ja to predbacio? Nije li to dokaz da moj razbor ima vede
obrazovanje srca nego tvoj? Ipak te ne elim uvrijediti, jer sam tvoj pravi prijatelj, a kao takav ti
savjetujem da se vie nikada ne uputa u penjanje kao juer.

Na alost moram posumnjati, hodu li modi posluati taj dobar savjet.

A zato?

Jer se vradamo u Birs Nimrud, pa demo se vjerojatno morati mnogo vie penjati nego juer.

Kojim putem kani stidi onamo? Zar moda natrag kroz grad?

Ne! Moramo preko Eufrata.

Plivati?

Moda. Bilo bi mi uostalom milije kad bismo mogli sagraditi splav.

Kada demo se dakle vratiti?

Nedemo jo dugo. Sigurno je da de nas progoniti, pa moramo pobuditi dojam da elimo to bre u
Bagdad. Zato je potrebno da se u najbliem hanu pokaemo samo na kratko vrijeme, a zatim da
pojaemo jo komad puta dalje. Nai progonitelji de vjerojatno dojahati do toga hana, a onda de se
vratiti, jer de doznati koliku smo prednost stekli pred njima na naim boljim konjima. Moramo se
dakle pouriti, premda se nemamo niega bojati.

KOMORNIKOVA KARAVANA

Razgovarajudi, stigli smo tako daleko da nam je sada El Kulea leala lijevo uz Eufrat. Sad krenusmo
prema kanalu Vardije, a kad smo ga preli, stigosmo u Dimimu odakle se dugaki zemljani nasipi
proteu ravnim pravcem prema sjeveroistoku, a zatim se u pravom kutu vradaju prema
sjeverozapadu preko rijeke. Vjerojatno su to bili nekadanji nasipi uza stari tok Eufrata.

175
Nakon toga stigosmo do sruenoga Tel Amran Ibn Ali koji je to arapsko ime dobio prema nekom
ovdje pokopanom muslimanskom svecu, i ugledali goleme hrpe ruevina kasra. Kasr znai dvorac. To
ime stoji u vezi sa znaenjem ruevine, jer je kasr bio Nabu-kodonozorova prijestolnica koji je ovdje
sagradio utvreni dvorac, poto su njegovi preci prije toga vladali u nekom drugom dvorcu na desnoj
obali Eufrata. Ruevine su jo i sada etiri stotine metara dugake, a tri stotine pedeset metara
iroke. Unato tome taj je veliki dvorac, kako pripovijeda neki idovski historiar prema zapisima
Kaldejca Berosusa, bio sagraen u ciglih petnaest dana. Sve kad bismo i pretpostavili da je sav
graevinski materijal bio na mjestu gradnje pripremljen tako da se samo sastavi, ipak nam se to djelo
ini nevjerojatnim. Pa ipak iskopan je zapis pisan klinovim pismom koji se sad nalazi u Londonu, a
sadri meu ostalim vanim stvarima i slijedede rijei: ina XV jumi sibirs.a usaklil". To znai za
petnaest dana zavrio sam to divno djelo". Koliko tisuda ljudskih ruku bilo je potrebno da se gradnja
izvede u tako kratkom roku. Taj golemi pothvat bio je samo jedan od mnogih koji svjedoe o
Nabukodonozorovu poduzetnom duhu i njegovoj radinosti. Natpis govori nadalje veoma ponosno:

Ja sam podigao palau, sjedite svojeg kraljevstva, srce Babilona u zemlji Babiloniji. Dao sam njegove
temeljne zidove poloiti duboko ispod razine rijene vode. Cijelu sam graevinu postavio na valjke,
okruene asfaltiranim zidovima. Tvojom sam pomodi, uzvieni boe Merodah, podigao tu nerazorivu
palau. Neka bog zadri svoje prijestolje u Babilonu. Neka se ondje nastani. Neka sedmerostruko
umnoi njegove stanovnike. Neka putem mene vlada narodom babilonskim sve do posljednjih dana!"

Nije prolo meutim ni stotinu godina kada doe Kir i osvoji Babilon, a kasnije je Aleksandar Veliki
slomio mod perzijskih satrapa da bi upravo u toj palai umro jo mlad i eljan velikih djela. Nerazoriva
palaa, kako je naziva napis u klinovom pismu, lei ved nebrojene godine u ruevinama.

Sjeverno odavde stigli smo u Mudelibe, zvan i Tel Babil1, koji nas jedino imenom podsjeda na stari
Babilon. To su golemi ostaci takozvanih visedih vrtova iji nas neizmjerno skupocjeni ureaj podsjeda
na Na-bukodonozorovo nepotpuno izlijeeno ludilo.

Kasnije smo proli Sat-en-Nilom i kratko se zaustavili u Tel Kreniu da nam se konji odmore. Sve dosad
nas nije nitko sreo. Ondje ugledasmo tri jahaa kojima kao da se urilo. Nisu dolazili iz hana Mahavi-
la, ved se inilo da su oko njega pojahali u luku, i da su tek sada skrenuli na put koji je vodio iz tih
zgrada. Po tome se dalo zakljuiti da imaju razloga da ih ondje nitko ne ugleda. Tko se pak skriva pred
oima drugih ljudi, izaziva sumnju, pa smo ih tako i mi ved izdaleka promatrali s opravdanim
nepovjerenjem. Kad su nam se dovoljno pribliili, opaz:srno da su odjeveni u perzijsku odjedu.
Nekoliko trenutaka kasnije prepoznasmo i njih.

1 Babilon

Maalah! zaudi se Halef. Ta to je Peer-i-baharat sa svoja dva lupea! Kakva li sastanka! Tko
bi to smatrao mogudim?

Ne samo da je mogude ved je ak i vjerojatno odgovorili. Znam da je Sefir oekivao Peder-i-

baharata.

Zato nisi doao na pomisao da mu izbjegne?

176
 Jer nije potrebno da se klonim otvorenoga susreta s njime. U Bagdadu smo se morali uvati da nas
podmuklo ne napadne, ali ovdje nema razloga da se pred njima trojicom sakrivamo. Naprotiv mislim
da bi se oni trebali nas uvati.

To je posve tano, sidi, ali sam sada radoznao kako de se vladati. Ja du radi opreza izvaditi bi iz
pojasa.

Sjahali smo i sjeli na tlo tako da su se nai konji nalazili izmeu nas i njih. Zato nas nisu mogli prerano
prepoznati. Kad je zatim pogled Peder-i-baharata pao na nas, on i nehotice obuzda konja i prokune
izne-nadivi se i razljutivi se.

Pogledaj tko tu sjedi! dovikne svojim pratiocima. Alah nam ih je predao u ruke. Poslat demo
ih ejtanu!

Mai se puke da naniani na nas, ali ga Halef pretee usmjerivi svoju puku u njega i zaprijetivi mu
se:

Makni smjesta tu puku inae de te prosvirati moje tane. Zar si ti ovjek koji bi nas poslao onome
kome spada? Gubite se smjesta odavde, inae demo vam podgrijati skoranje brazgotine!

Bududi da i ja, da skratim stvar, podigoh svoju opetuu, nije se nijedan od njih usudio pucati. Srdba
Peder-i-baharata bila je tolika da se unato puaka koje su mu prijetile zaustavio i doviknuo:

Nemojte misliti, pasji sinovi, da du vam pokloniti ono to ste mi uinili. Svakako demo se opet
sastati s vama, a onda demo iz vae koe izrezati remenje da vas njime biujemo do smrti. Neka vam
Alah smrvi sve kosti!

Pojahae dalje. Halef nije nikako mogao utjeti na tu prijetnju, ved dovikne za njima:

Neka avo skuha tvoje kosti i neka ih svojoj prababi dade kao erik bulamadi1 za jelo.

Zatim se okrenu meni i nasmije se:

Sidi, jesam li dobro rekao spomenuvi erik bulamadi?

Jesi! Bio si veoma duhovit. Upravo ti se divim, dragi Halefe.

Nemoj mi se rugati! Morao sam mu odgovoriti, jer bi bilo kukavno da sam mu prepustio zadnju
rije. Kako se taj glupan moe i zaprijetiti da demo se opet sastati s njime, i da de. se on tada osvetiti?
Ta vidio je da se nalazimo na putu u Bagdad.

Vara se. On je samo vidio da ovdje sjedimo, a ne zna da smo ved bili u Hileu, pa smatra da
dolazimo iz Bagdada i da nas je stigao. Zato je tal> uvjeren da de "nas opet sresti.

To se zaista moe dogoditi, jer se kanimo vratiti u Birs Nimrud. Uostalom ondje de doznati od Se-
fira da smo ved ondje bili i da smo odjahali u Bagdad.

Mnogo je vanije za mene da je Peder-i-baharat obiao han Mahavil. Slutim da se ondje nalaze
ljudi koji ga ne smiju ugledati. Pogaa li tko?
177
 Pogaam? Zar ja? Sidi, ti zna da umijem progledati sve stvari, im one smognu hrabrosti da mi
izau pred oi, ali ne mogu vidjeti ono to se skriva pred mojim licem. Zato sam sve pogaanje uvijek
preputao tebi, pa i sada ostajem vjeran tome obiaju. Reci mi dakle tko!

Ne mogu to sigurno odrediti, ali smatram da svojim nasludivanjem nagaam istinu. Slutim naime
da je u han svratila karavana i-pikidmet baija. Ljudi iz te karavane poznaju Peder-i-baharata, pa je
zato Sefir poslao svoja dva glasnika da ga opomenu. Uostalom i bez te je opomene na oprezu, pa je
zaobiao han, da ga ne otkriju. Sad de potraiti Sefira da mu javi da se pikidmet bai nalazi ved blizu, i
da mogu ubrzo napasti karavanu.

Sidi, ne misli li da bismo morali opomenuti te ljude?

Da, to nam je dunost. Nadam se da de nam povjerovati.

1 kaa od ljiva

Zato bi posumnjali u istinitost naih rijei?

Cesto sam ved doivio da su upravo takve do-bromiljene opomene bile odbijene s nezahvalnodu.
Moemo li im pruiti kakve dokaze ako oni-to zatrae?

Ne moemo. Ali ako se netko usudi da mi rekne u lice kako nam ne vjeruje, odmah du njegov
mrani razbor osvijetliti zrakama svojega bia. Doi, pojaimo dalje! elio bih to prije doznati je li to
zaista karavana pikidmet baija.

Nastavili smo put. Otprilike nakon pola sata pred nama je leao han pa zakrenusrno kroz vrata. im
smo ujahali u dvorite, ved nam je prvi pogled pokazao da se karavana nalazi ovdje. Osim nje bilo je
nekoliko skupina hodoasnika i prenosilaca leina koji su se skromno povukli u kutove, jer je
komornikova karavana bila tako bogato opremljena da se nitko nije usudio pridi u blizinu njegove
ete. Mi smo meutim bez oklijevanja projahali izmeu ljudi da sjaimo uza zdenac. inilo se da se
nae neprisiljeno vladanje ne svia Perzijancima. uli smo kako o tome mrmljaju i primijetili njihove
neprijateljske poglede, ali se nismo na njih ni obazreli.

Karavana se sastojala od dvanaest dobro naoruanih konjanika i est teretnih deva, natovarenih oito
dragocjenim svenjevima. Konji su bili perzijske rase i srednje kakvode, ali je jedan bio divan krianac
arapske i turkmenske rase. inilo se da pripada samom pikidmet baiju, jer je nosio bogato srebrom
okovano sedlo i uzde. Isticanje bogatstva bilo je za ovdanje prilike veoma nerazborito, jer je izazivalo
gra-beljivost.

U sjeni platforme bio je prostrt dragocjen ilim. Na njemu je komornik puio svoju huku1. Bio je to
ovjek crne brade, tridesetih godina i tako skupocjeno odjeven da je svatko morao zapaziti njegovo
nastojanje da istakne svoj visoki poloaj. Odjeda mu mu je bila opivena pravim zlatnim rojtama i ki-
dankama. Oko bokova bio mu je ovijen bijeli kamirski al. Crna visoka maenska ubara spadala je
meu najskuplje koje sam ikada vidio, a oruje mu je upravo svjetlucalo od uloenog zlata i srebra.
Kako je to bilo neoprezno meu stanovnitvom koje je grabe smatralo unosnim sportom! Njegovi su
pratioci bili slino odjeveni i naoruani, iako ne tako skupocjeno.

178
1 vodena lula

Kad sjahasmo, on poalje jednoga momka k nama s pozivom da doemo k njemu.

A ta demo kod njega? . upitah.

Da mu prema svojoj dunosti kaete tko ste vi i to ste te da mu dokaete da vam pripada pravo da
boravite u njegovoj blizini koja usreduje.

Tako! A tko je on?

On je pikidmet bai vladara svijeta, i smije se sluiti naslovom emin-i-husur1.

ovjek je sve to izrekao tako nabusito, a na licima njegovih drugova koji. su stajali oko nas ocrtavala
se tolika preuzetnost da sam ga odbio.

Vladar svijeta? Gdje postoji ovjek koji vlada cijelim svijetom? Pikidmet bai? Dakle namjetenik
koji mora obavljati slubu! Emin-i-husur? Dakle pouzdanik neke druge linosti ali ne moje. Ja nisam
sluga kao to je on. Kako moe ustvrditi da bih mu morao pridi, jer mi je to dunost?

Ti se dakle ustee? upita me strogo.

Usteem? Gle, gle! Zar sam ja sluga koji stoji pod njegovom vladu? Nalazimo li se mi moda u
Perziji? Vi ste ovdje stranci, tano kao i mi. Doli ste ovamo da se odmorite, jednako kao i mi. Imamo
dakle ista prava. Posve mi je svejedno tko ste, a to se vas tie tko sam ja? A ako va pikidmet bai
eli da od mene neto zatrai, neka samo doe k meni. Ovdje nam nitko ne moe nita zapovijedati!

Dakle ne eli k njemu? upita me s istim bezobzirnim tonom kao i prije.

Ne elim!

Onda demo te mi prisiliti!

Samo pokuaj! Ti si za njegovu blizinu rekao da ona usreduje", ali mi znamo da sredu treba
potraiti na posve drugim mjestima a ne u bliz ni ljudi koji nisu upoznali ni pravila najjednostavnije
uljudnosti.

To je uvreda! Ne budete li dobrovoljno poli za nama, mi demo primijeniti silu!

Sjedoh na rub zdenca, uzeh henrijevku u ruku i pokazan uzicu, na koju je handija objesio luk.

Pogledaj onaj niz basala1. Pogodit du prvih pet lukovica s lijeve strane. Pripazite!

Lukovice su visjele u udaljenosti od pedesetak koraka. Opalio sam pet puta, i svaki je hitac pogodio
naznaeni cilj. Nekoliko Perzijanaca pouri onamo da se uvjeri. Kad su se vratili, zaueno javie da
sam pogodio svih pet lukovica, a da uopde n.'sam punio puku, premda je ona imala samo jednu
cijev.

To je arobnjaka puka razjasni Halef. Taj efendija, poznat po cijelome svijetu, puca deset
tisuda puta a da ne puni puku. to ste vi prema nama?
179
Pri tome prezirno odmahnu rukom, a ja "mirno dodah:

Htio sam vam samo pokazati to vas oekuje, ako se itko od vas usudi podidi na nas ruku. Vas je
dvanaest, a za dvanaest kratkih trenutaka dvanaest metaka iz te puke oborilo bi vas na zemlju. A sad
radite to god hodete!

Perzijanci se zbunjeno zgledae. Henrijevka je izvrila svoju dunost, kao to je to ved esto uinila i
ulila potovanje. Vrhovni komornik bio je svjedok dogaaja, pa se i on zabrinu i pozva svoje ljude
natrag,

Odlazite od njega! S tako bezobzirnim i nasilnim ljudima ne mogu saobradati ratnici koji se kredu
pod uzvienom zatitom vladara nad vladarima. Ta dva ovjeka roena su na najdubljoj stepenici
stanovnitva i odgojena u tami neznanja, pa se stoga i vladaju kao neobrazovani ljudi. Ne prljajte ruke
na njima. Mi ih preziremo.

uvi te rijei, njegovi se podreeni povukoe od nas, ali se istodobno pokaza jo jedno djelovanje
koje on vjerojatno nije oekivao. Moj vanredno osjetljivi Halef smatrao je naime da ne smije otrpjeti
uvredu koja je leala u komornikovim izrazima. Skoi s ruba bunara, pohita k Perzijancu i ljutito
dreknu na njega:

1 luk

1 pouzdanik kraljevske prisutnosti

to si rekao? Govorio se o najdubljoj stepenici stanovnitva i o tami neznanja? Vjerojatno pozna

tu stepenicu i tu tamu iz vlastitog iskustva? Nama je dvojici ona nepoznata. Osim toga usudio si se tim
svojim nikad neobrisanim usnicama izredi rije prezir. Tko si ti zapravo da ti pada na pamet da s nama
razgovara s takvim tonom? Pue po odajama svoga vladara kao niska sakaja1 kroz rupe u zemlji.
Pada pred njim na koljena i lupa elom o tlo pred njegovim nogama. Ti si sluga njegovih zamisli i
rob njegovih hirova. Odjedu i oruje kojima se ovdje dii nisi stekao kao astan ovjek, ved ti ih je on
poklonio, jer lie njegovu slinu kao da je med. Mi smo naprotiv slobodni muevi. Mi radimo to
hodemo, i ne savijamo svoju iju ni pred kime, pa ni pred onim koji se tako smijeno naziva vladarom
svijeta". Tko stoji vie, mi ili ti? I kome pripada prezir koji je stigao do naih uiju, nama ili tebi?

Hrabri malian izgovorio je taj kazneni govor tako brzo da ga nitko nije mogao prekinuti. Kad je sad
zastao da smogne daha, vrhovni komornik ljutito trgnu bode iz ala koji mu je sluio kao pojas.

- uti, pasji sine! Kae li jo samo jednu takvu rije, ja du te probosti ili du te dati izbievati da ti se
raspuca koa!

I njegovi ljudi zauzee stav pun prijetnje, ali Hadi se nije dao utjerati u strah. Pokaza na mene koji
sam drao puku spremnu na pucanje i glasno se nasmije.

to si rekao? Kako? Probost de me? Pogledaj tamo efendiju! Prije nego to bi podigao bode,
njegovo bi ti tane prosviralo glavu. Ili eli li me izbievati? Ima li bi? Ja ga ne vidim. Ali pogledaj
ovamo, na moj bok! Ovdje visi korba koji je s mnogo ljubavi ispleten iz traka koe potonoga konja.
Taj je korba esto razgovarao s leima ljudi koji su se smatrali viim nego to su im dopirali nosevi,

180
ali smo ih mi svinuli da ih svojim udarcima nauimo poniznosti i skromnosti. Nemoj moda umiljati
sebi da vas se mi bojimo, jer je vas dvanaest, a mi smo samo dvojica! Nikada nismo brojili nae
protivnike. to ih

guterica

je vie, to nam je drae, pa vam sada iskreno velim to demo" uiniti: efendija vas svojom pukom
dri u ahu. On de svakoga tko podigne ruku smjesta ustrijeliti. Ja pak skidam sad svoj korba s
pojasa, kako Vidi, pa du ga oplesti oko uiju prvome tko izrekne samo jo jednu jedinu uvrijedljivu
rije. Ti si me nazvao pasjim sinom". Pripazi malo i nemoj me siliti da ti pokaem tko ovdje smije
nastupati kao gospodin, a s kime de se postupci kao sa psom!

Halef je stajao pred Perzijancem koji je skoio sa svoga ilima, i prijetedi mu mahao biem pred licem.
Izgreni ovjek se razbjesni. U drugim bi se prilikama sigurno drukije vladao, ali je vidio da je u njega
uperena cijev moje puke i da mi prst lei na otponcu, a to ga je sprijeilo da se odluno brani. Na
njemu se vidjelo da trai izlaz, kako bi se izvukao iz toga kripca, a da se ne osramoti. Uto se desi
neto to mu je u njegovoj neprilici priteklo u pomod.

Cio prizor izazvao je panju ostalih ljudi koji su se nalazili u hanu. Prili su blie da vide kako de se
upadica zavriti. Tu je stajao i handija, te nekoliko vojnika koji su se nalazili ovdje da tite han. Kao
upravnik hana imao je dunost da uva mir i red, ali se inilo da. je miran i neodluan ovjek kojemu
nije ni padalo na um da se mijea u nae stvari. Njegovi su se vojnici zadovoljno smjekali, uivajudi u
prizoru. On im je pruao divan prekid dosadne svakidanjice na koju su ovdje bili osueni.
Hodoasnici, prenosioci leina i drugi ljudi vladali su se isto tako. Samo jedan od njih kao da se osjetio
ponukanim da se i sam umijea. Njegovo otro rezano lice opaljeno od sunca bilo je vrlo pokretno.
Trao je amo tamo da bi as pogledao mene, a as Halefa. Vidjelo se na njemu da neto namjerava
uiniti, a kad je sad ugledao Perzijanca tako neodlunoga, pristupi k njemu i duboko se nakloni.

- Hasreti,1 oprosti to te oslovljujem. Mogu ti redi tko su ta dva ovjeka.

Tko si ti? upita ga pikidmet bai, oito obradovan to ga je netko oslobodio njegove
neodlunosti.

1 visoanstvo

Nekada sam bio hrabri ratnik beduinskog plemena Obeida, ali sam zbog tih ljudi koje neka Alah
razdere izbaen iz plemena, pa moram sada, da ne bih gladovao, sluiti strane ljude.

Lice toga ovjeka uinilo mi se poznatim, ali se nisam mogao sjetiti kada i gdje sam ga sreo. Uto se
vrati Halef te mi tiho ree:

Sidi, ja ga prepoznajem. To je jedan od ona dva izvidnika koje smo svojedobno kaznili sramotom
tako da smo im dali odrezati brade.

Sad sam se i ja sjetio: Halef je imao pravo. Ta dva Beduina izgubila su uslijed te kazne ast, pa ih je
njihovo pleme izbacilo. Sad je taj ovjek iskoristio neoekivanu priliku da nam se osveti. Nisam se
nimalo poplaio, a Halef sjede opet k meni na rub zdenca, smjekajudi se i sav pun oekivanja.

181
Perzijanac se spusti natrag na svoj dilim, zatakne bode u al, udesi dostojanstveno lice i pozove
nekadanjeg Obeida:

Pripovijedaj mi to zna o njima! Ako je tvoja stvar pravedna, mi smo spremni da ti pomognemo.

Moja stvar ne samo to je pravedna ved i krvava poslua Beduin poziv jer se sramota koju su
mi nanijeli, moe samo krvlju oprati. Pleme Ha-dedina poelo je u ono vrijeme borbu s plemenom
Obeida. Spremili smo se za rat, pa je na eik poslao dva izvidnika da istrae to kane Hadedini. Bio
sam jedan od te dvojice. Alah je htio da nas je pratila nesreda. Hadedini su nas uhvatili i pretvorili nas
u stare babe, oiavi nam brade. Time smo izgubili ast, pa nas je nae pleme izbacilo.

Ti govori o sebi, a htio si govoriti o njima.

Oprosti, odmah du to uiniti! U ono vrijeme nisam jo poznavao te ljude, ali sam ih kasnije
upoznao i mnogo uo o njima. Ovaj mali tamo zove se Hai Halef Omar, te je sada eik Hadedina.

A tko su ti Hadedini? Saka bijede u pijesku! prezirno de Perzijanac. Tko je onaj drugi?

Taj uopde nije Ibn Arab, ved Zapadnjak.

to, Zapadnjak? skoi Perzijanac. Zar se to uopde dade zamisliti? Je li ikad netko ved doivio
takvo obeadenje hodoasnikoga puta? Ohrabrite se,

ljudi, zgrabite toga lopova i izbacite ga kroz vrata ivog ili mrtvog!

Halef ponovo posegne za biem i pomaknu se da skoi s ruba bunara, ali ga zadrah.

Stoj! Stvar postaje sada zabavna. Radoznao sam hode li imati hrabrosti da me napadnu.

Nisu je imali, ved su samo na sve naine proklinjali i grdili, ali su ostali na svojim mjestima. Obeid ih je
jo potkrijepio u toj njihovoj kukavtini, opo-menuvi ih:

Ne budite neoprezni, ved pripazite! Taj vam je Evropljanin nepoznat, ali ga ja poznam, jer sam uo
sve to se o njemu pripovijeda.

Ti sam sebi protuslovi ubaci komornik. Najprije si nam o njemu govorio prezirno, a sada nas
opominje na oprez pred njim.

Zato jer ne elim da.mu podlegnete.

Pa mi smo premodni!

U borbi niste! Snaan je i spretan kao pantera, pa jednim jedinim metkom ubija nodu lava. Ona
velika puka koja je naslonjena tamo kraj njega izbacuje tanad koja leti vie dana putovanja daleko i
tamo pogaa svaki cilj kako god se njemu prohtjedne. Njemu pomae ejtan s kojim je sklopio savez.
A ovom malom pukom moe, premda je nikada ne treba nabijati, pucati toliko milijuna puta koliko
eli, jer je puka napravljena u paklu gdje stanuju svi njegovi preci i pradjedovi. Borbom ne moete
protivu njega postidi nita. Postoji samo jedno jedino sredstvo da s njim svrite bez tete po sebe: to
je lukavtina!
182
Umalo da se kod tih rijei nisam glasno nasmijao. Upravo to to je u mojoj prisutnosti preporuao lu-
kavtinu bio je i odvie jasan dokaz da sam nije raspolagao ni tragom toga svojstva. Perzijanac je to
takoer osjetio, pa ga zaueno pogleda i zakima glavom.

Mi se dakle ne smijemo usuditi napasti toga franakog efendiju, ved bismo trebali biti lukavi? I to si
nam ti rekao ravno pred njime?

A zato ne? On to i onako zna, pa je posve svejedno uo to ili ne uo, jer je njegova lukavost
gotovo jo veda od snage njegovoga tijela i neproma-ivosti njegovih puaka.

I mi bismo ga dakle trebali svladati lukavti-nom? Hode li nam redi kako?

To je vaa stvar. Ja sam vas opomenuo, a sad moete initi to god hodete.

ujem da ga se ti vrlo boji. Ja ga se naprotiv ne bojim i znam to treba da uinim.

Bile su to prazne rijei. Ipak se bojao, jer umjesto da me napadne stvarno ili bar rijeima, okrene se
handiji koji je stajao u blizini.

Ti si nadglednik ovoga hana? Postavio te je paa?

Jesam, hasreti potvrdi handija, iroko se nasmijavi. Oito je bio u neprilici.

On je takoer uo opomene, pa se silno poplaio Halefa i mene, a sad se sav uznemirio, naslutivi da
de od njega zatraiti da bilo kako postupi protiv nas.

Ovaj han stoji na putu prema svetitima pristalica ije koju je Alah blagoslovio i obasjao svojom
milodu? upita dalje Perzijanac.

Tako je!

Prema tome je taj han sagraen samo za pravovjernike?

Jeste!

Pristup svakog nevjernika mora dakle vrijediti kao obedadenje toga mjesta koje se kanjava
smrdu?

Jeste!

A ti mora paziti na to da se izvruje namjena zbog koje je han podignut?

Tako je!

I mora se strogo brinuti za to da ne doe ni do kakve nezakonite upotrebe ovoga hana koja bi ga
obeastila?

Moram.

183
Upravo sam uivao, promatrajudi kako dobro uhranjeno okruglo handijinn lice postaje kod svakog
njegovog potvrdnog odgovora sve dulje. Perzijanac ga je i dalje muio:

Jesi li uo da se sad izmeu tih zidova nalazi jedan Zapadnjak, dakl krdanin?

Jesam.

Onda te pozivamo da izvri svoju dunost! Prisutnost toga ovjeka je pravi zloin, pa zahtijevamo
da on bude smjesta najtee kanjen, odmah ovdje, pred naim oima! Jesi li uo? Ako se tomu
protivi, ja du se potuiti naem vladaru svijeta koji de zatraiti od tvog padiaha da te kazni smrdu.

Kad je vrhovni komornik stavio. svoj zahtjev za izvrenje kazne, handijino se lice ved toliko oteglo da
se vie ne bi moglo otegnuti ni za jednu devinu dlaku. Usporedo je porasla i njegova smetenost. Nije
znao to da ini, a to je izazvalo moje sauede prema tom bezazlenom miroljubivom ovjeku. Zato
sada ja prihvatih rije:

Prii blie k meni, handijo! uo si to drugi misle, a sad treba da upozna i nae miljenje. Ali budi
uljudan, jer de inae nae puke opaliti!

Toliko nas se bojao da mi se pribliio svega za nekoliko koraka.

Je li taj han sagraen zaista samo za pripadnike ije? upitah ga.

Jeste! izjavi.

Prema tome je zabranjeno da se u njega svradaju pripadnici drugih vjeroispovijesti?

Tako je!

Jesi li ti iit?

Nisam!

Jesu li tvoji vojnici iiti?

Nisu.

Pa ipak ste ovdje? Obeid koji nas je optuio takoer nije iit. Ja potujem zakon, ali oekujem da de
ga i drugi potovati. Ako ovaj han postoji samo za iite, onda iz njega moraju smjesta izadi svi koji nisu
iiti. Spremi dakle svoje stvari i prtljagu svojih vojnika! im vi odete, a s vama izie i Obeid, i mi demo
napustiti han.'

Bio je pravi uitak promatrati smueno lice toga siromaha. Od neprilike se sav "skvrio.

Osim toga smatram potrebnim nastavio sam da svatko koji tvrdi da je iit pokae da to zaista
i jeste. Tko to ne moe dokazati mora takoer otidi. Jesu li ti ljudi koji su se tako neprijateljski ponijeli

. prema nama pokazali svoje putnice?

Nisu!
184
 Onda najprije pogledaj moje, ali ja zahtijevam da im iskae ono potovanje koje je propisano pod
prijetnjom najstroe kazne!

Izvadim iz depa putnice, danas po drugi put. otvorim ih i pruim mu ih. Bilo mi je svejedno umije li
itati ili ne umije. On ugleda peate i preplaeno viknu:

Maalah! To je bujuruldu, to je tesker, pa ak i ferman s vlastorunim potpisom velikog gospodara.

Alahova ljubimca!

On poloi peate na elo, na usta i na srce i tri se puta pokloni do zemlje. Zatim mi vrati papire. Iz-
vukoh i etvrti papir te nastavih:

Bududi da nai protivnici tvrde da potjeu iz Farzistana, ja du ti dokazati da mi i ondje uivamo

najvede potovanje. ak i najvii dostojanstvenici te zemlje moraju nam iskazati one asti na koje
imamo pravo na osnovu ove isprave. Vlada li ti perzijskim jezikom?

Upitavi to, pruio sam mu svoj perzijski ferman.

Na alost ne vladam odgovori mi on s mnogo potovanja.

Onda du ti redi da je sam ah-in-ah osobno potpisao ovaj ferman i zapeatio ga. Napis na peatu
glasi: im ruka Nasir-ed-dina dotakne peat carstva, odmah glas pravednosti ispuni svijet od
mjeseca do riba". Nadam se da uvia kako je moj ivot obasjan naklonodu velikog gospodara,
jednako kao i naklo-nodu perzijskoga aha, pa da e se po tome i prema nama vladati. Ti nisi
perzijski podanik, pa se dakle moe nasmijati prijetnji koju je maloas izrekao piskidmet bai. Da se
naprotiv ja na tebe potuim, smjesta bi izgubio slubu!

Premda je bio Turin, on je sad i perzijskom fer-manu iskazao spomenuto potovanje, pa mi ga je

vratio, ponizno me uvjeravajudi:

Ponizno te molim, ljubimce velikoga gospodara da potvrdi i u Bagdadu i u Istambulu da vas ja

nisam uvrijedio ni jednim pogledom i ni jednom rijei, jer mi je ved prvi pogled na vas rekao da su za
vas otvorena sva vrata carstva, pa dakle i vrata ovoga

hana. Smatraj me dakle svojim slugom. Spreman sam da ispunim tvoje zapovijedi!

Tome se i nadam! U prvom redu traim da i ovi navodni Perzijanci dokau da su zaista Perzi-janci i
da su iiti. Mi smo se legitimirali. Sad dolazi red na njih!

Ti ima pravo, pa oekujem da de i oni udovoljiti tom zahtjevu!

Gostioniar se okrenu od mene prema komorniku. Vidio sam da ga se moj perzijski ferman dojmio.
Oruje koje je maloas uperio u mene razabirao je sad u mojim rukama, a izraz smetenosti koji se pri
tome pojavio na njegovom licu, odao mi je da mi ne moe pruiti zatraene dokaze. Pokuao je to
sakriti iza samosvjesnog tona, upitavi handiju ljutito:

Zar se zaista usuuje ozbiljno zatraiti od mene takvu legitimaciju? Dosad si bio uvjeren da sam ja
piskidmet bai perzijskoga aha, a sad me na temelju rijei jednoga stranca poziva da ti to doka-

185
em? Zar u tebi kao muslimanu toliko koleba dostojanstvo da ga moe otpuhnuti laki povjetarac iz
zemlje nevjernika?

Ovdje se radi samo o mom dostojanstvu kao slubeniku velikoga gospodara. im ugledam njegov
peat koji je Alah blagoslovio moram izvriti svoju dunost, ne pitajudi kojoj vjeri pripada onaj koji mi
je dokazao da stoji pod posebnom padiahovom zatitom. Ti si zapoeo prepirku s njime, vladajudi se
kao ovjek koji ima pravo ovdje gospodariti. To pravo nema ni kao piskidmet bai. Bududi da tvrdi
da to jesi, moja je dunost da zatraim da mi to dokae.

To mogu potvrditi moji podreeni.

Ono to oni vele ne vrijedi nita jer ih ja ne poznam. Ako si ti tako veliki gospodin koji se
neprekidno krede u vjenoj ah-ih-ahovoj prisutnosti, mora imati u rukama njegov peat i njegov
potpis. Bududi da ovaj franaki efendija ima jedno i drugo, onda je tebi moralo biti mnogo lake nego
njemu da od svoga gospodara dobije takvu potvrdu.

Ja je nisam od njega zatraio, jer sam smatrao posve nemogudim da bi itko mogao posumnjati u
istinitost mojih rijei. Ja imam dodue uza se pisma svoga gospodara koja moram predati na
posvedenim mjestima i ne smijem ih pokazati nikome drugome osim onima kojima su upravljena.

To nije povoljno za tebe. Sam si rekao da ovamo spadaju samo iiti i da bi svaki inovjerac morao
izadi iz hana. Ako mi ne moe dokazati da si vjernik ije, onda te prema tvojoj vlastitoj elji moram
zajedno s tvojim ljudima istjerati iz hana!

Kolike li sramote! plane Perzijanac. Zar to zaista moram sebi dopustiti?

Da, mora! Ti si stranac koji se ne moe iskazati, pa mora sluati mene, zapovjednika ovoga
mjesta!

A to de se zbiti ako ti uskratim poslunost?

-~ Onda du napisati izvjetaj i odaslati ga, a tebe du zadrati ovdje dok ne stigne odgovor.

Mi se ne damo zadrati!

Neka te Alah sauva od tetne nasilnosti. Moji vas se askeri ne boje, a taj dobro naoruani efendija
sigurno de mi priskoiti u pomod sa svojim hrabrim eikom Hadedina. Sami ste vidjeli kako on umije
pucati!

Komornik ispitljivo pogleda svoje ljude. Sad su pokazivali posve druga lica nego malo prije. Iz njih je
potpuno iezao skoranji izraz pouzdanja. Moj pokus s pucanjem i moje putnice pobudili su
oekivani dojam. Handija je postao hrabar, a komornik se pokolebao. Mom je malom hrabrom
Hadiju to bilo drago. Posegnu rukom za orujem u svom pojasu pa me poduzetno upita:

' Hodemo li tim ljudima odmah dokazati kako dva iskusna ratnika u roku od dvije minute mogu
onesposobiti dvanaest protivnika?

Da, to demo uiniti, ali drukije nego to ti misli odgovorih mu, pa se onda obratih handiji:

186
 Hode li ti prihvatiti, ako ti netko koga pozna, zajami da je taj perzijski mirza zaista ahov pikid-
met bai?

Hodu odgovori handija.

Onda reci da li me sad pozna?

Tebe? Ti si mi pokazao najvie isprave, pa te prema tome poznajem tako dobro kao da sam od
mladosti odrastao kraj tebe.

Hode li dakle priznati moje rijei?

Kao da su moje vlastite.

Dobro, onda te ja uvjeravam da je taj mirza zaista ovjek za koga se izdaje, pa te molim da mu
dopusti da ostane u ovom hanu dokle god on to eli.

Ti si to rekao, pa neka tako bude, efendijo!

Maalah! viknu Halef. Zar ti na uvrede to smo ih morali sluati odgovara tom nezasluenom
dobrotom? Kako mi moe uskratiti sredu da toj dvanaestorici dokaem kako nas dvojica vrijedimo
mnogo vie nego njih dvanaest?

Odgovorio sam mu pokazavi rukom prema Perzi-jancima. Odmah me je shvatio. Zapanjeno lice koje
je sad pokazivao komornik pruilo mi je vie zadovoljstva nego to bih ga osjetio da smo proveli
Halefovu namjeru. Perzijanac je buljio u mene i promucao:

Alah akbar bog je velik! Ali kako je tek veliko moje zauenje!

Zbog ega? upita Halef smijudi se.

Da se inozemac koji me danas prvi put vidi usuuje potvrditi da sam ja odsjev vladareva sjaja.

Ako misli da to znai neko usuivanje, onda se vara. Upravo sad se na tebi tako jasno pokazuje
taj odsjev da je svaka zabuna posve iskljuena. Tvoje nam lice sja itavim svojim obiljem mudrosti te
raza-biremo da si odvie pametan i uzvien a da bismo ti smjeli redi ono to bismo ti zapravo morali
saopditi.

Saopditi? Meni? Sto to misli?

Da se nalazite u velikoj opasnosti, o -kojoj ne biste imali ni pojma da ti nisi tako veliko svjetlo
otroumlja.

Perzijanac mora da je u tim rijeima osjetio porugu, ali je ipak, bududi da se radilo o opomeni,
smatrao potrebnim da se gradi kako to nije opazio. On me dakle upita:

Ne znam kakva bi nam opasnost mogla prijetiti! Mi putujemo pod modnom ah-in-ahovom
zatitom, pa smo uvjereni da nam se nigdje ne moe nita dogoditi.

187
 O toj zatiti moete govoriti u Perziji, ali ne ovdje. Maloas ste iskusili kako je neznatna mod te
zatite u usporedbi s naom voljom. Reci mi ima li tvoja eta posebno ime?

Zato bi imala posebno ime? To je karavana kao i svaka druga.

Vara se. Tvoja eta ima ime koje su joj na-djeli a da ti o tome nita i ne zna.

Koje ime?

Nazivaju je karvan-i-pikidmet bai.

Sigurno si joj ti sam ovoga asa nadjeo to' ime!

Nisam! Mi smo ga poznavali davno prije nego to smo te ugledali i znali smo da je na putu ta
karvan-i-pikidmet bai, te da je oekuje. Kad smo ovdje naili na vas, odmah smo vas prepoznali.
Samo zato je moj efendija mogao potvrditi handiji da si ti vrhovni komornik.

Smisao tvojih rijei mi je nejasan. Rekao si da su nau karavanu oekivali. Pitam te gdje su je
oekivali i tko ju je oekivao? Mi smo se posve skrovito spremili za putovanje i tako potajice otili da
nitko nije mogao znati za nas.

Alah je dopustio da postoje ljudi koji imaju otrije oi i ui nego to ih oito ima ti. Vae su
pripreme zapaene. Poznato je da ste natovarili dragocjenu robu da je odnesete na sveta mjesta.
Putem vas ekaju razbojnici kojima je ved javljeno da dolazite. Napast de vas,- pa ako ne posluate
nau opomenu, ne samo da dete izgubiti ah-in-ahovo vlasnitvo nego dete vjerojatno izgubiti i
glave.

Nisam htio prekinuti Halefa. Osjedao se gospo-darem poloaja, pa nisam elio da mu pokvarim taj
uitak. Smatrao sam razumljivim da de on za svoju dobronamjernu opomenu ponjeti zahvalnost i
priznanje. Zaudio sam se dakle videdi da sam se prevario. Kad je sad zautio, komornik pogleda as
njega as mene, i prasne u podrugljivi smijeh.

Blagoslovljen bio Alah to je stvorio tako dobre ljude kao to ste vi! Upravo se udim da ima tako
neusporedivih ljudi! Mi smo postupali s vama posve drukije, nikako kao s prijateljima, a kao odgovor
na to vi nas pokuavate spasiti! Iz vaih jezika curi blago-

slov, a s usana kaplje dobroinstvo. Upravo je smijeno da oekujete da du vam povjerovati ono to si
sad ustvrdio.

Ti dakle sumnja u to to sam ti rekao o namjerama razbojnika? upita Halef ljutito.

Nipoto ne sumnjam, samo to su linosti tih razbojnika vjerojatno druge od onih o kojima nas ti
uvjerava. Govorio si o dragocjenom teretu samo da bi doznao to nosimo sa sobom. Ostalo ti ne
moram redi, jer moe i sam znati to je!

Jesam li te pravo razumio? Zar moda misli da smo...

188
 Toliko se razljutio da je desnicom posegao za biem da njime zavri prekinutu reenicu. Zgrabio
sam ga za ruku, vrsto ga zadrao i opomenuo ga:

Ne budi nepromiljen, Halefe! Moe nam biti posve svejedno to govori taj ovjek. Neka kasnije na
svoju tetu razabere da je sada poinio najvedu glupost svoga ivota. S njime smo gotovi. Doi!

Da, odjaimo odavde, sidi sloi se sa mnom Halef. Gorko de poaliti to danas nije bio
pametniji od svoga oca, djeda i pretka koji su poinili neoprostivu glupost te dopustili da im kismet
objesi takvoga sina, unuka i praunuka. Neka Alah dade da popucaju svi avovi njegovoga tijela i
njegove due kao na starom razderanom alduvanu1.

Morao sam glasno nasmijati toj elji. Perzijanac e meutim usudio samo zaprijetiti objema akama
prema nama, doviknuvi nam u nemodnoj srdbi:

Da, gledajte da se izgubite u ime svih avola, 1 nemojte da vas opet vidimo, jer du vas inae udariti
nogom da nikad vie nedete ustati!

Ved sam sjedio na konju i udaljio se nekoliko koraka, ali kad sam uo te rijei, okrenuh konja natrag k
njemu:

Mogao bih te sad udariti akom po licu, a ti se ne bi uopde usudio braniti. Ipak to nedu uiniti, ved
te samo pozivam da ne zaboravi to si sad rekao. Da ti se vie ne pokazujemo pred oima? Ta valjda
ne umilja sebi da vas se mi bojimo? To bi nakon

1 rukavica

svega to se danas ovdje dogodilo bilo isto ludilo. Ipak sam uvjeren da dete se od srca obradovati i
zahvaliti Alahu kad nas opet ugledate. Ved sada tano znam da dete nas ubrzo opet sresti, a onda nas
nedete nikato udariti nogom, nego pozdraviti najsrdanijom dobrodolicom. Upamti to sam ti rekao!
Uostalom, na to du te i podsjetiti.

Zatim odjahasmo, ne osvrnuvi se na to to su Perzijanci vikali za nama. Handija je sa svojim aske-

rima izaao na vrata. Dao sam njemu i njima baki koji su oekivali, a oni nam poeljee sredu na
naem daljnjem putu.

Zbog sigurnosti, a i zato da zavaramo Perzijance, kako ne bi Sefiru mogli odati kojim smo smjerom
krenuli, pojahasmo putem koji je vodio u han Nasrije. Jahali smo njime sve dotle dok nas nitko vie
nije mogao razabrati, a onda zakrenusmo nalijevo da bismo ravnim putem kroz pustinju stigli do
Eufrata.

NA EUFRATU

Halef je najprije neko vrijeme tiho razmiljao o naem posljednjem susretu. Kad je sve u sebi sloio,
upita:

Ti si tom najglupljem od svih perzijskih komor-nika rekao da de nas ubrzo opet ugledati. Jesi li to
rekao samo onako ili misli li zaista da demo se ponovo s njima sresti?

189
 Uvjeren sam u to.

Zna li ved i mjesto gdje demo se sresti?

-Ne znam, jer mi nije poznato gdje de Sefir napasti tu karavanu. To se nikako ne moe dogoditi na
putu iz hana iz kojeg smo maloas otili do Hilea. Ne moe se dogoditi ni u blizini svetita; vjerojatno
de ih napasti neposredno iza Hilea. Za napadaj nije prikladnije ni jedno mjesto od ruevina Babilona.
Ako se dobro zadubim u tu stvar, nije mi teko pogoditi kako de se napadaj odvijati.

Ti zna da je moj um navikao samo na irok i teak posao. S lakim se stvarima, na primjer s
pogaanjem, naelno uopde ne bavi. Zato te molim da uzme u obzir dragocjeno vrijeme i da mi
odmah saopdi to je izmislio tvoj um koji je ui od mojega?

Ipak se ini da moj um unato svojoj uskodi vrijedi vie od tvoga irokog uma, dragi Halefe!

Ne varaj se, sidi. Ne mogu povjerovati da ima pogreno uvjerenje kako iroka mudrost postaje
manja kad se razvue.

Zasad nedemo raspravljati o tom pitanju, premda je vrlo vano. Zna da se Sefir nalazi u Hileu.
Peder-i-baharat, kojega smo sreli, nadi de ga tamo te mu redi da imaju ubrzo oekivati karvan-i-pikid-
met-baija. Sefir, kojega Perzijanci sigurno osobno ne poznaju, upriliit de neupadljivi sastanak s
komorni-kom i potruditi se da stekne njegovo povjerenje. Ne sumnjam da de mu to uspjeti, pa de
prema tome dobiti karavanu u svoje ruke. Navest de je da krene putem koji se slae s njegovim
namjerama, i...

Sidi upadne Halef sad se tvoja kratkoda sloila s mojom duljinom. Shvatio sam te! Sefir de
stati na elo karavane da je odvede u propast.

Nede! Vjerojatno je odvie pametan da to uini.

Onda ti moje miljenje ne smatra tako izvrsnim?

Zaista ne smatram, unato neizmjernoj duljini tvojega razuma. Kasnije de svakako morati izadi na
javu da se karavana unesredila. Da joj se Sefir pridrui, kasnije bi ga pozvali na odgovornost, a to mora
izbjedi.

uj, sidi, kratkoda tvojega razuma nije ba loa. Ima svoje prednosti, a ja sam, kako vidi, dovoljno
pravedan da te o tome obavijestim.

Zahvaljujem ti i nadam se da de se tvoja pravednost i dalje pokazati na djelu. Dakle nasludujem da

de napadaj biti izveden negdje u ruevinama te smatram da to mjesto nede biti daleko od onoga na
kojem smo prislukivali krijumare.

Zato?

Jer se u blizini nalazi skrovite u koje de razbojnici vjerojatno smjestiti plijen. Za nas je svejedno
kakvom de lukavtinom Sefir karavanu namamiti onamo. Glavno je da pravodobno stignemo na to

190
mjesto. Nadam se da demo onamo stidi prije karavane, i da demo joj, pretpostavivi da je
uzmognemo pronadi, pomodi protiv Sefira.

Da, to demo uiniti! pristane oduevljeno Halef. To moramo uiniti ved zbog sandakija.

Tako je!

Dovest demo mu Sefira kao razbojnika uhvadenog na inu. Morat de uvidjeti kako je pogreno
postupao s nama i zamoliti nas za oprotenje. Tome se zaista vrlo veselim. To de biti pobjeda kojom
se moemo ponositi. Ne misli li i ti tako, sidi?

O ponosu jo ne moemo govoriti. Naa je namjera dobra, ali je izmeu nje i izvrenja put jo
dalek.

Izmeu njih lei ak i Eufrat, zar ne?

Tako je.

Ako elimo stidi do ruevina, moramo prijedi na desnu obalu. U Hile, gdje. se nalazi most, ne
moemo se vratiti. Kako demo prijedi na drugu stranu?

Nadam se da demo nadi krstike ili granja da sloimo splav. Inae moramo plivati.

Zna li kako je rijeka ovdje iroka?

Sigurno pet stotina dra1.

Oh, ja se ne bojim plivanja, ali na tolikoj daljini ne moe se sprijeiti da se na nama ne smoi sve
to bi trebalo ostati suho.

Postoji nain da se to sprijei. Sad demo poja-hati bre da bismo na rijeci dobili vremena da
sagradimo splav, ako pronaemo ono to' nam je za to potrebno.

Bilo bi najbolje, kad bi naila kakva splav ili kakav amac da nas preveze.

Takve se prilike mora odredi. Moramo izbjedi svaku mogudnost da nas otkriju, a svaki ovjek koji
nas sretne moe biti Sefirov saveznik pa ga obavijestiti da nismo odjahali u Bagdad. uo si da se
njegovo skrovite nalazi dva sata iznad Hilea. To ta-koe moramo uzeti u obzir i sjetiti se da lanovi
njegove bande nede neprekidno sjediti u gutari, nego da de se kretati i uz obalu. im nas opaze,
moemo se okladiti s deset prema jedan fta nam je plan propao.

Na put do Eufrata nije pruio nita zanimljivo. Krajinu nije prekidala nijedna uzvisina, ali zato su je to
ede prekidali duboki jarci. Kad smo po radosnom puhanju naih konja opazili da smo stigli u blizinu
vode, sjahasmo i pjeke proosmo posljednji komad puta da nas nitko ne bi tako lako opazio. Zatim
se Halef morao s konjima spustiti u jedan od ved spo-

1 lakat, mjera za duinu = 67,75 cm

191
menutih jaraka, dok sam se ja oprezno pribliio obali da istraim moemo' li se neprimjetno pribliiti
vodi

Nigdje nije bilo ive due. Sunce se ved spustilo vrlo nisko, pa su njegove zrake, odbijajudi se u iro
kom kutu od povrine vode, toliko zasljepljivale oi da su me zapekle. Radosno sam se iznenadio,
ugledai i mnotvo grmova vrste tarfa1, koji su rasli tik pod vodu i omogudili nam, ako se na njima
nismo mogli sami prevesti, da ipak prevezemo sve stvari koje se nisu smjele smoiti. Poao sam po
Halefa, a kad snio se pobrinuli za konje, poesmo rezati granice i viza ti ih u snopove.

Na alost su granice tarfe bile tanke, ni prst debele. Nije dakle moglo biti ni govora o splavi koja bi
nas ponijela. Sunce je zapalo te se spustila veer-prije nego to smo na laku hrpu povezanih svenjeva
mogli poloiti ugroene stvari. Halef ova je zadada bila da upravlja splavi tako da je plivajudi gura pred
sobom. Ja sam imao voditi konje. Privezao sam ome uz dugake uzde, a kroz ome provukao ruke.
Tako sam drijepce doveo do obale i zaao u vodu. Konji su me rado slijedili. Plemeniti konji iz
Dezirea ne boje se vode.

Nije nam bilo ba drago to se ved spustilo vee, ali danje svjetlo moglo bi nam postati opasno. I
nama i konjima bila je ugodna hladna voda rijeke. Mirno smo plivali, a kad stigosmo na protivnu
obalu, nismo bili nimalo umorni, tako da je Halef rekao:

To nije bio posao, ved kupelj, sidi. Upravo kao da sam ponovo roen.

Nadam se da to nije istodobno bila i kupelj za stvari koje sam ti povjerio.

Nije, nikako! Tako sam ih pomno uvao kao to deva uva svoje mlado. Sada demo opet sve skinuti
sa splavi, a onda splav pustiti niz vodu.

Nedemo! Svezat demo je uz obalu.

Zato?

Jer bi nas splav moda; mogla odati.

Odati? Nemoj mi zamjeriti moje rijei, sidi, ali ti si kadto i previe oprezan. Sve da Sefirovi ljudi

1 vrst tamariske

I otkriju te hrpe tarfe, sigurno ne bi doli na pomisao il,i smo se ba mi njima posluili umjesto splavi.

Misli su neproraunljive. Milijuni ljudi su ved mislili o kojeemu to je posve nemogude, a ovdje se
radi o neemu to je mogude. U svom poloaju ne moemo nikad biti dovoljno oprezni.

Sidi, kad bi svi veliki ljudi svjetske povijesti bili tako oprezni kao to' si ti, onda mi uopde ne bismo
imali svjetsku povijest, jer se ne bi ba nita dogodilo. Gdje sad posvuda sjaju glasovitosti, bilo bi
mrano kao u elucu koze ili u izmi navuenoj na nogu.

Ako izma nije poderana! dobaciti.

192
 Molim te, uti, sidi! Ako navodim primjere da neto dokaem, onda su oni uvijek besprijekorni.
Prema tome ni ta izma nije poderana, ved je takva da bih je i ja sam mogao' navudi.

Onda je brzo obuci, jer moramo dalje. Nismo zato preplivali Eufrat da se zabavljamo, razgovarajudi
o izmama i kozjim elucima. Moramo se pouriti da to prije stignemo u Birs Nimru.

Ne misli li da bi bilo bolje da najprije potraimo' Sefirovo skrovite?

I ja bih to predloio, kad bi nam to mjesto bilo malo poblie poznato, ali poto bismo za to najprije
morali s mnogo muke pretraiti obalu, izgubili bismo previe vremena. Bude li potrebno da otkrijemo
to skrovite, potrait demo ga kasnije. A sada dalje!

Za vrijeme toga poluglasnog razgovora ponovo osedlasmo konje i skidosmo sve stvari sa splavi. Sad
uzjahasmo i krenusmo prema jugu. Za vrijeme jahanja nismo se smjeli drati tako blizu obale da bi se
ondje uo- topot kopita naih konja. Zato zakrenusmo malo nadesno. Ni sami nismo znali koliko smo
za-krenuli, jer je bilo tamno', a nije nam bilo ni poznato kako krivuda Eufrat.

Poto smo neko vrijeme tako jahali, opazismo' slijeva svjetlo prema kojemu se dalo zakljuiti da ondje
gori vatra. Zaustavismo svoje vrance, a Halef ree:

Sidi, nasludujem da se ondje nalazi skrovite. Obala, na kojoj gori vatra, lei dublje od ravnice, pa
zato' vidimo samo odraz vatre, a ne sam plamen. Misli li da imam pravo?

Moda si tano pogodio odgovorih.

Hodemo li onamo da doznamo tko se nalazi ondje?

Mi? Ako> treba neto istraiti, dovoljno je da se ja sam oduljam onamo.

Alah! Zato uvijek zahtijeva da ba na tebe padne slava zbog tih otkrida? Odvie te dobro poznam
a da bih mogao pretpostaviti da to ini zbog zavisti. Vjerojatno kani ponovo sjesti u ved poznato
sedlo da mi odri propovijed o tvojoj ljubljenoj opreznosti.

Stvarno du to uiniti.

A ipak zna koliko me to rastuuje. Moda sam zaista nekada, u vrijeme kad si me upoznao, bio
malo neobuzdan, a moda, i malo neoprezan. Tomu je bila kriva moja mladost, ali to je prolo. Sad
sam posjednik harema s najboljom enom na cijelom svijetu, a imam i sina koji se ravna prema
pravilima moje mudrosti i mojega odgoja. Ako me unato tome smatra nepromiljenim, onda je to
uvreda na koju bih svakome osim tebi odgovorio biem. Kao dokaz tvoga prijateljstva zahtijevam da
mi dopusti da pogledam kakvi su to ljudi zapalili vatru.

Sto da uinim kad me je tako uporno molio? Osjedao sam se obaveznim da odbijem njegovu molbu,
jer sam ga poznavao i znao sam da ga ne mogu pustiti da ode sam. Ipak nisam mogao biti toliko tvrd
da ga povrijedim odbivi tu njegovu elju. Zato sam nakon kratkog oklijevanja pristao, a on se tome
veoma obradovao. Sad se radilo samo jo o tome da potraimo skrovite za svoje konje gdje bi morali
ostati ako bih ja sluajno morao podi za Halefom. Halef dodue nije htio da shvati da je ta mjera
potrebna, ali sam ovaj put proveo svoju volju. Nismo trebali dugo traiti: posljednji duboki jarak
193
preko kojega smo preli uinio mi se najprikladnijim. Kad uvedemo u njeg konje, ne bi ih ni danju
nitko mogao opaziti, ako bi ga nepovoljne okolnosti i dovele u blizinu.

Vratili smo se dakle natrag, pa smo morali jahati otprilike jo pet minuta dok stigosmo do-
spomenutog jarka. Maloas smo ga u svijetlu zvijezda jasno ugledali, pa nam je to svjetlo i sada
pomoglo da bez muke siemo u njega. Kad je Halef odloio svoje vatreno oruje koje nije mogao
ponijeti u izvide, uspesmo se opet iz jarka. Odsjev vatre dao se razabrati i odavde, ali samo stoga jer
smo znali u kojem smjeru gori vatra.

Trebat de otprilike pola sata dok stigne onamo rekoh. Na povratku moe bre hodati.
Raunam dakle sat i pol vremena, ali najvie! uje li me? Moramo stidi do ruevina prije nego to
onamo stignu Perzijanci, pa je toliko vremena prava vjenost. Vie ti ne mogu dopustiti.

Ne trebam ni toliko.

Treba! uljajudi se onamo, mora biti oprezan, a to trai vremena. Neko vrijeme mora i ondje
ostati. Pri tome ti izriito zabranjujem da se toliko priblii tim ljudima da ih uzmogne prislukivati.
To je za tebe samoga odvie opasno.

Zato ba za mene? Uvjeren sam da du- to uiniti isto tako dobro kao i ti.

Nemoj me jo u posljednjem asu navesti da te zadrim. Ti zna to mislim, pa ipak pokazuje

toliko samopouzdanja da si me opet pokolebao!

Sidi, to ti mora to misl-iti o meni, kad ovako razgovara sa mnom? Da je to ula Hana, biser- svih
dragocjenosti zemlje i mora, morala bi me smatrati beskorisnim ovjekom, premda je inae uvjerena
da ja umijem izvesti sve to moe izvesti bilo koji valjani mukarac ili junak. Sada dakle odlazim, pa du
se sigurno sretno vratiti. Alah bio s tobom!

Volio bih radije da poem s tobom! odgovorih. as zatim njegovi koraci utihnue.

Ima gluposti koje ovjek uvia tek kasnije, a ima i takvih koje uvia odmah. Glupost to sam je upravo
poinio spadala je meu ove druge. Tek to je Halef iezao', poelio sam da ga zadrim, pa bi bilo i za
mene i za njega dobro da sam to uinio. No ja sam ga odvie volio da ga tako povrijedim, pogotovu
to je ved poao u izvide. Spustio sam se dakle u jarak i sjeo k vrancima.

Kad ovjek uini neto to je radije morao propustiti, onda se u njemu javlja osjedaj nelagodnosti koji
ne samo da titi duu ved zahvada i tijelo. Bar tako je kod mene. Dok sam sada tiho sjedio na dnu
jarka, bilo mi je kao da sam pojeo neko otrovno jelo. Ukratko, bio sam silno nezadovoljan sa sobom.

Sjedio sam etvrt sata, pola sata, itav sat. Zatim se uspeh iz jarka i sjedoh gore na njegovom rubu.
Vatra je jo gorjela, jer sam razabirao njezin odsjev. Da su Halefa otkrili, vjerojatno bi je bili ugasili. Ta
me je pomisao umirila. Meutim, proe jo pola sata, a zatim jo etvrt sata, a on se nije vradao'. Zar
je moda sretno izvrio izvianje, ali nije pronaao mjesto gdje sam ga oekivao? Ta ja sam znao da
ima dobar osjedaj za prostor!

194
Kad proe jo pola sata, stadoh se bojati za njega. Smatrao sam svojom dunodu da ga potraim.
Nije mi preostalo drugo nego da se oduljam do vatre. Da sam ga traio drugdje ili da sam ga dozivao,
bila bi nova pogreka. Istina, morao sam postupati jo opreznije nego to sam bio savjetovao Halefu.
Ako su ga otkrili, a pogotovu ako su ga uhvatili, i to vjerojatno Sefirovi ljudi, meu kojima je bilo i
takvih koji su ga poznavali, morali su pomisliti da se sigurno i ja nalazim u blizini, pa me potraiti.

Ponajprije sam se morao pobrinuti da mi konji budu posve sigurni. Dalo se dodue pretpostaviti da ih
nitko nede modi da otkrije, ali je isto tako bilo mogude da me neka okolnost zadri sve do dana, a
onda sam lako mogao izgubiti svoje dragocjene konje, ne samo njih ved i nae oruje. Samo se po sebi
razumijevalo da nisam mogao1 sa sobom ponijeti puke. Ako se mojemu Halefu desila neka nesreda,
odlazio sam sada u susret neizvjesnosti, pa nisam smio stavljati na kocku najvrednije to sam imao'.
Bududi da su nai drijepci bili veoma vrijedni, sigurno rne nita nede sprijeiti da se pravodobno
vratim ovamo. .

Siao sam dakle jo jednom u jarak, pa sam sve predmete koje nisam mogao ponijeti sa sobom,
pomno uvio u pokrivae, a konje svezao za kolide to sam ih vrsto zabio u zemlju. Za pojasom sam
zadrao samo no. Potapavi konje i doviknuvi im rije sus!"1, mogao sam biti uvjeren da de do
naeg povratka biti mirni, ali da de se od svakoga stranca braniti udarcima kopita. Zatim krenuh na
put.

1 budi miran!

Zapravo ml je bilo nemogude da sa sigurnodu reknem kakvi su se ljudi nalazili tamo uz vatru. Postoje
meutim misli o ispravnosti kojih je ovjek toliko uvjeren da uopde i ne sumnja u njih. Tako sam i
sada bio vrsto uvjeren da imam posla sa Sefirovim skro-vitem, te da du ondje nadi, ako ved ne njega
samoga, a ono njegove drugove. Sigurno sam znao da se preda mnom nalazi opasnost, ali sam isto
tako bio uvjeren da me ona moe dodue zgrabiti, ali da me ne moe svladati. To je istodobno bio i
razlog da sam se od naih nenadoknadivih konja i puaka rastao s razmjerno neznatnom bojazni.

Odsjev vatre preda mnom postajao je svjetljiji. Kretao sam se onamo u ravnoj crti, pa bih svakako
morao opaziti Halefa da se vradao k meni. Hodao sam pognut, i stupao to tie. Pri tome sam
prislukivao pomno nadesno i nalijevo, pa bih uo njegove korake, da se vradao prema meni, i da je
samo malo skrenuo s puta. Sva ta moja panja bila je uzaludna.

Kad sam imao prevaliti otprilike jo stotinu koraka, legoh na zemlju i stadoh puzati, ali postrance, jer
mi je oprez nalagao da ne poem izravno cilju. Morao sam mjesto gdje je gorjela vatra, najprije
odnekud promotriti gdje sam bio posve siguran. Tako stigoh do visoke obale, ugledah pod sobom
rijeku i uh njezin um koji nije prekidao nijedan drugi zvuk.

udno! Zabrinut za prijatelja douljao sam se ovamo da ga potraim, a ipak nisam svoju panju
usmjerio ponajprije onamo gdje sam ga imao traiti, naime k vatri, ved u rijeku koja je tekla lijevo kraj
mene, a ija je tamna povrina bila kao prevuena mekom, svjetlucavom, srebrnastom mreom koja
se neprekidno pokretala. To tajanstveno svjetlucanje privuklo' je moje poglede i neko ih vrijeme
zadralo.

195
Desno od mene, dolje u vodi, leala je splav od aa, istog oblika koji su ta prevozna sredstva imala
jo u prastaro vrijeme. Splav, ili mogli bismo redi amac bio je nizak i okrugao, te ispupen poput
zdjele za vodu. Bio je napol pokriven gustim grmijem ta-mariska koje se bujno i gotovo neprohodno
prualo kraj obale. Dalo se razabrati samo jedno mjesto gdje nije raslo grmlje. Ondje je gorjela vatra,
a kraj nje sam opazio jednoga jedinog ovjeka. Drugi je Beduin uao uz vodu i drao udicu u ruci.

To je bila prava slika mira. Gdje je tu bio ma i trag opasnosti za mene? Zar sam se zaista nalazio u
traenom skrovitu za koje su ljudi u Hileu vjerovali da ovuda nodu lutaju duhovi ubijenih? Ili su ta
dva ovjeka Dila samo bezazleni ribari koji kuaju u mraku hvatati ribu da bi je sutra ujutro prodali u
Hileu? Neto se u meni bunilo protiv pomisli da su zaista tako bezazleni kao to su izgledali. U takvom
okruglom amcu od aa koji se lako vrtio veslati puna dva sata uz struju nije ba posao kojeg se
ovjek lada radi hvatanja ribe, a ribu moda uopde i nede uhvatiti. Osim toga, upravo je ta slika
savrenoga mira pojaala moju nepovjerljivost. Uinila mi se odvie ude-enom, odvie umjetnom.
Rekao sam sam sebi da se iza toga kako se to obino kae neto skriva, pa bih ta dva ovjeka
pustio da i dalje igraju svoju ulogu mirno i nesmetano da nisam ovamo doao zbog Hale-fa. Morao
sam znati zato se nije vratio, a to sam mogao doznati samo ovdje. Tko zna to su uinili s njime!
Svaka je minuta mogla biti dragocjena, pa zato nisam smio besposleno ekati da vidim hode li ti ribari
uhvatiti ribu ili nede. Najprije sam elio doznati da li se ta dva ovjeka zaista nalaze ovdje sami, pa
sam odluio da se prouljam du visokoga ruba obale kako bih otkrio da li se jo netto nalazi u ikari.
Stadoh dakle oprezno puzati po zemlji u tome smjeru.

Prolo je vie od etvrt sata, dok sam posve pre* traio golo mjesto koje se prualo dolje kroz grmlje.
Opet sam nepomino leao i razmiljao. Unato svojim otrim oima i uima nisam zapazio nita. Ako
se netko ovdje sakrio da me poeka u zasjedi, mogao je to uiniti samo dolje u grmlju. Morao sam
dakle dolje, a to je bilo isto tako teko' kao i opasno teko jer se gornji dio strme obale sastojao od
dubokoga i rahloga pijeska koji de se vjerojatno uruiti u dubinu, jer me nede modi nositi. Opasno je
pak bilo, jer me je svatko- tko je uao dolje u grmlju, morao otkriti, im kliznem dolje preko gologa
mjesta.

Postojao je uostalom jo jedan nain da poluim svoj cilj. Trebao sam naime podi jo dalje, spustiti se
do vode, pa se du vode oduljati natrag. Tako ne bih doao, sa vrha obale, ne bi me mogao dosedi
sjaj vatre i nitko me ne bi mogao opaziti. To je meutim trailo vie vremena nego to sam mogao
utroiti u te nevane pripreme. Moda mi ipak uspije da se odavde nezapaeno spustim, a moda je i
rub obale bio vrdi nego to sam to mislio. U blizini sam ugledao nekoliko tamnih taaka. Smatrao
sam ih kamenjem ili vrstim mjestima, jer su se svojom tamnijom bojom isticale na svijetlom pijesku.
U blizini mjesta gdje sam se nalazio bile su dvije takve mrlje, a po strani jo tri. Ipak sam, uzevi u
obzir sve okolnosti, odluio da poem zaobilaznim putem, pa sam polako stao puzati dalje.

Tako sam stigao do one dvije spomenute take koje su mi bile najblie. Htio sam prodi kraj njih, ali
sam se zaustavio, jer su se pokrenule. Hode li se moda to kamenje poeti kotrljati uslijed pritiska to
ga je moje tijelo vrilo na pijesak na rubu obale? Ne! To uopde nije bilo kamenje, jer su se odjednom
iz pijeska pojavile etiri ruke, etiri ake me zgrabie za vrat i za miice, a neki glas viknu:

Lahaun, lahaun, ja ridal ovamo, ovamo, ljudi! Imamo ga!

196
Neka nitko ne misli da sam se prestraio. Bio sam navikao na ovakva iznenaenja. Ovo me je
meutim tako brzo zateklo da nisam imao ni trenutka vremena za obranu. Drali su me za vrat i za
ruke, no ja sam unato tome pokuao da se uspravim. Uspjelo mi je da seotresem jednoga napadaa,
pa sam se napol ispravio i htio zgrabiti drugoga. Uto mi onaj prvi baci dvije ake pijeska u lice, a
nebrojena zrnca pijeska zaoe mi u oi. Nagonski sam posegnuo rukama prema ugroenim oima,
pa odmah izgubio steenu prednost. Bio sam zaslijepljen i time sam izgubio mogudnost da umaknem
svojim protivnicima. Odmah doju-rie. ovamo i drugi. uo sam desetak, dvanaestak razliitih glasova
gdje zbrkano viu. Sa svih me strana pograbie, bacie na zemlju, svezae pa me odvukoe kroz grmlje
niz obalu sve dok me nisu bacili na zemlju kraj vatre.

Dragi itaoe, jesi li ikad imao oi tako pune pijeska da u njima ne bi nalo mjesta vie nijedno jedino
zrnce? Nisi? Ni ja nisam ba esto, ali sam zato tom prilikom imao toliko pijeska u oima koliko je
samo stalo u njih. Ne mogu tvrditi da je to bilo opasno za vid ali je svakako bilo veoma neugodno. Ako
je ovjek tome svezan tako da ne moe rukama dodirnuti zaslijepljene oi, a uz to zna da ga okruuju
ljudi od kojih moe oekivati sve, samo nita dobro, onda mu "to nipoto ne. prua olakanje.

Nisam morao dugo razmiljati kako da se vladam. Morao sam ostati miran i paziti samo na ono to se
govorilo. Povrh toga morao sam prepustiti suznim vredicama da postepeno oslobode moje oi od
pijeska. Kad se to dogodi i kad budem opet mogao vidjeti, onda de se pokazati to bih dalje mogao
initi. U prvom redu morao sam pomisliti da se vrlo vjerojatno nalazim u blizini svoga dragog Halefa,
ali to me nipoto nije umirivalo, jer sam iz iskustva znao da je lake da samo sebe spasi iz takvog
tekog poloaja nego da mora spaavati jo nekoga drugog.

Dok su mi suze pune pijeska neprekidno curile niz obraz, veoma sam paljivo pratio sve to se
dogaalo oko mene. Nisam propustio nijednu rije, jer nikome nije padalo na um da govori tako tiho
da to ne bih mogao uti.

Divne li lovine! radosno je klicao jedan od tih ljudi kojega sam po glasu prepoznao kao Peder-i--
baharata. Danas smo ih sreli i morali smo pomisliti da ele u Bagdad. Ved smo se odrekli pomisli na
osvetu kad nam uletjee u ruke!

Alah nas voli, hvala i slava mu! doda drugi. To je bio Aftab, Pederov pratilac. Taj se pasji sin i
ne mie. Pa valjda nije mrtav?

Mrtav? A od ega? Vi ste ga dovukli ovamo, pa mu je glava pri tome strugala po zemlji. Zato se
onesvijestio, premda je pijesak mekan. Takvi lopovi su jaki samo na gubici, a inae ne mogu nita
podnijeti. Poekat demo dok se osvijesti a onda mora priznati kakva su posla imali ovdje.

Sigurno nikakva doda tredi. Po glasu sam poznao da je to handija iz Hilea. Mora da ih je
ovamo doveo samo kismet, jer je posve nemogude da znaju za to skrovite i za nae planove.

Da, to je nemogude! prizna Peder-i-baharat.

Samo zato i nismo iz toga prokletoga eika Hade-dina, unato svim prijetnjama uspjeli istjerati ni
jednu rije. Dovedite ga sa splavi. Neka uiva u tome da svoga ljubljenog efendiju ugleda u naim
rukama.

197
uo sam kako je nekoliko ljudi otilo. Zatim se javi jedan koji jo nije govorio.

Oekujem da de sad poeti kazna kojima su ovi lupei izbjegli, pobjegavi iz makemija. Sibat demo
ih do smrti!

To je bio onaj Gasai koji se izdavao za Solaiba. Ovdje su se dakle skupili gotovo svi nai ovdanji dobri
prijatelji.

Ne brini se za to! umiri ga Peder-i-baharat.

Izbievat demo ih do smrti i to tako polagano da de protedi puni mjesec dok crknu. Ja bih to odmah
zapoeo, ali zna kako je Sefir u takvim stvarima strog. On ne doputa nikakve samovlasti, pa svako
krenje naih zakona kanjava smrdu.

Zaista je pretjerano strog!

Nije, jer se samo tako moe odrati zakon i red. Svaki drugi savez moe neposlunog lana kazniti
izbacivanjem iz svojih radova. Mi to ne moemo, jer bi nas izbaeni ovjek odao>. Samo smrt nam
prua sigurnost. Ne smijemo objema zarobljenicima ni pretraiti depove, jer u njih smije najprije
posegnuti samo Sefirova ruka. Dovoljno je da znamo da sa sobom nemaju oruja, osim svojih noeva,
dok eik ima i svoj bi od koe potonoga konja.

To mi je zaista bilo veoma milo! Da su nas ta-nije pretraili, pronali bi silansko prstenje to smo ga
oduzeli njemu i njegovim pratiocima.

Zar de ih moda Sefir lake kazniti nego to elimo? upita Gasai.

Sigurno nede! Kako ste nam vi ispripovjedili, on i sam mora obraunati s njima, a uz to du ja dobiti
prvi, a moda i najvaniji glas kad im budemo sudili. To je dovoljno. Ti si se maloas potuio na
strogost naih zakona, i to s nepravom, jer ta strogost upravo sada izlazi ususret tvojim eljama,
bududi da ona svakako trai da ti ljudi budu kanjeni smrdu. Treba samo odluiti kako de umrijeti. A
sad utite! Eno dovode maliana. Pokuat du doznati od njega gdje se nalaze konji i druge njihove
stvari.

Halefa poloie kraj mene. Bio je takoer svezan, pa su mu tavie bila zaepljena i usta, moda da ne
bi mogao vikati kad bi doao na pomisaoi da me opomene.

Odrijeite mu gubicu da moe odgovarati na moja pitanja zapovjedi Peder-i-baharat.

Kad su izvrili njegov nalog, ree Halefu podrugljivo:

Imao sam pravo: uhvatili smo ga!

Zar je efendija mrtav? veoma zabrinuto upita moj mali eik.

Nije! Samo je izgubio svijest. im se opet osvijesti, dobit dete batina koje de vam prodrijeti do
kostiju!

198
, To me neizmjerno veseli nasmije se Halef. Kod vas je na sredu uobiajeno da batine padaju
uvijek natrag na vas.

Jesi li pri svijesti?

- Jesam! Potpuno pri svijesti. Vi ste mi dodue svezali usta, ali mi niste zaepili ui, a bududi da ste
tako mudri da dovoljno glasno govorite, ja sam sve uo. Vi nam bez Sefirove dozvole ne smijete ak ni
isprazniti depove pa nas jo manje smijete bievati.

. Pasji sine! Dokazat demo ti da demo te odmah bievati do krvi, ako smjesta ne odgovori na moja
pitanja. uj dakle to elim doznati: zato niste odjahali u Bagdad?

Jer uopde nismo ni kanili odjahati u Bagdad.

A kamo ste kanili?

Do ruevina kod Kefila.

Ta to lei prema jugu, a vi ste odjahali na sjever prema Bagdadu. Ti se dakle zaplede u
protuslovlje.

Neka Alah zatiti tvoj razbor! ini se da spada meu one nesretnike iji se mozak smutio, pa
upravo zbog toga u najvedem podudaranju otkrivaju najgore protuslovlje.

Smudenost lei u tvome, a ne u mome mozgu. Zahtijevam da mi to objasni!

Priznajem da sam bio veoma radoznao to de moj mali Hadi odgovoriti. Ja sam ga naime dobro
poznavao. U svojim je djelima dodue bio nagao i nepromiljen, ali je inae bio vanredno lukav.
Rijeima se nije gotovo nikada dao nadmudriti. Zato je upravo spomenuo' ruevine kod Kefila,
predstavljalo je za mene zagonetku, ali sam bio siguran da de se dobro izvudi i da pri tome nede ba
nita odati.

Bududi da ti sumnja u pravi poredak moga razbora odgovori Halef dokazat du ti da mu ne

moe nita zamjeriti. Moj efendija spada meu onu uenu gospodu koja vole pretraivati stare
ruevine da bi iskapali spomenike davnih vremena. Doao je sa mnom ovamo da to i ovdje obavi. U tu
smo svrhu nakanili otidi do ruevina kod Kefila, ali su nas na alost ovdje na Birs Nimrudu uhvatili i
odveli nas u Hile. Odande smo dodue umakli, ali moj se efendija ipak nije odrekao namjere da iskapa
kod Kefila. Zato smo se gradili kao da elimo krenuti u Bagdad, no odjahali smo samo do hana Nasrije.
Nismo mogli natrag u Hile da ondje prijeemo most. Zato smo skrenuli prema Eufratu, preplivali ga i
legli da spavamo. Prije nego to smo sklopili oi, ugledali smo odsjev ove vatre, pa sam poao> da
pogledam tko ju je zapalio. Kad sam stigao gore na obalu, uruio se rahli pijesak poda mnom, tako da
sam uletio u vau sredinu. Uhvatili ste me. Zrake tvoje nenadmaive mudrosti de ti objasniti da je moj
efendija bio radoznao zato se nisam vratio k njemu. Poao je da to istrai, pa je na nesredu naiao na
isti prijem kao i ja. Sad mi reci da li u mom mozgu ili u svemu onome to smo uinili moe nadi kakvo
protuslovlje?

Halef je sve to ispripovijedao kao neto posve logino, tako da se Peder-i-baharat dao zavarati.

199
 Time je zaista dovoljno objanjeno zato ste ovdje. Ali gdje je mjesto na kojem ste htjeli spavati?
Otidi demo po vae konje.

Po nae konje? Oni nisu ondje.

Nisu? glasilo je zaueno pitanje. A gdje se nalaze?

U hanu Nasrije gdje smo ih ostavili na uvanju.

A vae oruje?

Takoer je ondje. Ta to je samo po sebi razumljivo.

Samo po sebi razumljivo? To ne razumijem.

Ne razumije? Zaista ne razumije? Onda je ipak smuden tvoj mozak, a ne moj. Mi smo ovdje
neduni napadnuti pa su nas odveli u makemi. Morali smo bjeati i preplivati Eufrat, a voda te rijeke
otetila bi nae vlasnitvo ili bi ga posve pokvarila. I unato svim tim brojnim razlozima i tumaenjima
ti smatra neshvatljivim da nismo nita, ponijeli sa sobom.

Priznat de da ste sve to mogli ustrebati i u Kefiru!

Svakako to trebamo, pa demo i dobiti. Mi naime ekamo jo jednog efendiju koji de s nekoliko'
slugu i pratilaca stidi za dva dana. On de se svratiti u han Nasrije, pa de mu handija dati nae stvari a
on de ih donijeti k nama, a da se one pri tome ne smoe u Eufratu ili da se u Hileu izvrgnu opasnosti
da ih sandaki zaplijeni. Ako jo neto smatra neshvatljivim, ti to samo reci! Ja sam i budude
spreman da se zauzmem za bistrinu tvoga uma koja je znatno smanjena.

Moram priznati da sam se obradovao lukavosti svoga maloga Hadije. Njegova tumaenja i njegovi
razlozi bili su, osobito zbog naina na koji ih je iznio, tako izvrsni da se uopde ne bi dali bolje
predstaviti. inilo se da je Peder-i-baharat uvjeren da mu je Ha-lef rekao' istinu, jer mu je zlovoljno
dobacio:

Zbog vrijeanja mojega razbora obraunat du s tobom kasnije, jer sam ovoga asa sklon blagosti,
bududi da si izvrio moju zapovijed i dao mi zatraene podatke. Zbog toga du ti kao nagradu za tvoju
poslunost saopditi da. je sva ona vaa opreznost bila uzaludna, jer demo ipak dobiti sve to ste
ostavili na uvanju u hanu Nasrije.

Kani li me natjerati u smijeh? upita Halef. Nemoj samo sebi nita umiljati u pogledu moje
poslunosti! Sve to ja radim ili govorim inim samo zbog toga jer se to meni.svia, a ne moda zbog
poslunost prema tebi ili bilo kome drugome. Efendija, kojeg oekujemo nede nikako dopustiti da bilo
kako izmamite iz njega ono to nam ima predati u Kefilu.

- Ti govori kao neiskusni i slijepi djeak koji ne vidi to se nalazi pred njim. Vi uopde nedete ni stidi u
Kefil, nego demo se mi nadi ondje, pa demo' njega doekati tako da nikad vie i ne pomisli na to da
zakonite stanovnike toga kraja uvrijedi svojom pri-sutnodu. Nipoto nedemo propustiti takve konje i
takvo oruje kakve vi imate.

200
 Onda bih te prema tome mogao ubrojiti u onu vrstu ljudi koje nazivamo kradljivcima i
razbojnicima?

Da, da, samo to' uini! nasmije se Peder-i-baharat. Ti uopde nema ni pojma o naim ah,
gledaj taj se stranac pomie! ini se da se njegova izgubljena dua vratila da dozna od nas kako' demo
ga poslati u pakao.

Moje se oi dodue jo nisu bile posve oslobodile od pijeska, ali sam ih mogao barem naas otvoriti
pa sam zbog toga smatrao da je vrijeme da pokaem znakove ivota. Kad je to Peder-i-baharat
opazio, po-djari vatru da bi mi jasnije mogao razabrati lice, a zatim podrugljivo' ree:

Budi mi pozdravljen, hrabri junae opeka koje kanite iskapati kod Kefila! Tvoje buenje tjei moju
duu i ublauje bol koju sam osjetio videdi te gdje kao mrtav lei ovdje. arko udim da vam ovdje na
Eufratu zvratim onu ljubeznost koju ste nam iskazali na Tigrisu. Za mene de biti silan uitak kad
budem biem prodirao u dubinu tvojega tijela i sluao urlik bojazni i boli s kojim dete odletjeti u
pakao.

Da sam na te rijei utio, on bi mogao smatrati da se bojim, pa sam mu dakle najprije odgovorio s
kratkim i prezirnim smijehom.

Ne smij se, pasji sine! planu ljutito. ini se da jo ne zna s kime ima posla. Otvori oi i
pogledaj me! Pozna li me?

Dobacih mu pogled i ponovo se nasmijah.

Neka te Alah uniti! Prepoznao si me, pa se ipak smije! Kaem ti da de se tvoja radost ubrzo
pretvoriti u jauk pun oaja! Ti ni ne sluti kakva te sudbina oekuje!

Zaista ne znam kakva me sudbina oekuje, ali zato to bolje poznam tvoju sudbinu, jer du je ja
odrediti odgovorili.

Jeste li uli to je sad rekao? Dok mu je glava maloas strugala po zemlji, sigurno joj je oteden
sadraj. Taj je klipan lud! To nam potvruju bezumne rijei iz njegovih usta. teta! Nema dakle vie
dovoljno razbora i osjedanja da shvati onu beskrajnu ljubav koju demo posvetiti njegovoj sredi i
njegovoj ugodnosti. ujte!

S rijeke je odjeknuo zviduk, a za njim drugi, pa i tredi. Svi ljudi oko nas skoie na noge.

Evo ih ved! ree Peder-i-baharat. Na alost! Koliko bih samo uivao da ovim dvjema nita-
rijama naslikam muke kojima demo ih usrediti! Sad ih moramo otpremiti odavde, jer nas niski
vodostaj u kanalu sili da keleke razdijelimo i da pretovarimo li-jesove. Taj posao ne smijemo ni naas
odgoditi elimo li da se sve do zore nae u mahsanu1. Glasnik mora smjesta krenuti da obavijesti
Sefira. Neka jo jedan ovjek poe s njime, jer mora sa sobom povesti ove zarobljenike!

Sve je to izgovorio naglo, a onda se okrene prema vodi, pa i on tri puta zazvidi. Odgovorie mu
jednakim znakovima, a onda prie i pristane nekoliko teko natovarenih splavi, pa ih krijumari

201
privezae uz obalu. Bududi da je sva panja bila upravljena u splavi, a na nas se nije nitko obazirao,
iskoristi Halef priliku da se sporazumi je sa mnom. apnu:

Ja nisam tome kriv, sidi! Nisam ja kriv, ved je bilo upisano u knjizi sudbine da de nas ti ljudi zarobiti.
Misli li da de nam uspjeti da ponovo umak-nemo krijumarima?

Samo onda bude li sad utio. Ne smijemo propustiti nijednu rije. Vjerojatno demo uti ono to de
nam biti od koristi.

Kad je pristala prva splav, skoi s nje neki ovjek i prie Peder-i-baharatu.

1 skladite

Zar si ti ovdje? To je dobar znak. Sve je dakle proteklo kako treba?

Jeste! Va prvi odio je sinod sretno stigao, pa smo tovar smjestili 'na pravo mjesto. Budemo li i
danas do zore gotovi, ne moramo se brinuti za vau robu. Moramo dakle odmah poeti radom.

Tko lei ovdje? Dva svezana ovjeka? Dakle zarobljenici? Ljudi koji bi nam mogli postati opasni?

Jeste! To su dva psa koja demo poslati u de-henu. O tome du ti kasnije pripovijedati. Sad nemamo
vremena za razgovor. Odmah du ih poslati Sefiru koji de ih, dok ne obavimo posao s ovom poiljkom,
zatvoriti u aps1 u Nimrudu.

Pridolica se okrene prema svojoj splavi, a Peder --i-baharat domahne dvojici svojih ljudi pa se stane s
njima neto tiho razgovarati, tako da nisam nita mogao uti. Ipak su mi njegovi pogledi i njegove
kretnje odali da se upute to im ih je davao odnose na nas. Zatim prie k nama, udari me nogom u
trbuh i zaprijeti se:

Na alost se sad moram rastati od vas, ali neka vam ne padne na urn da iz toga izvuete ma i
najsitniju nadu. Dodi du za vama, pa du s vama obraunati. Ne postoji nijedna rije strave koja bi bila
dovoljna da opie ono to du izvesti s vama. Neka vas avo uva dok vas ponovo ugledam!

Moda de on nama biti skloniji nego tebi. Uvjeren sam u to! odgovor ih.

Kani li mi se moda zaprijetiti, ugavo> pseto?

Ono to sam ti rekao nije pusta gronja, nego de se to i, dogoditi! Nede ti obraunati s nama, nego
mi s tobom im se usudi da nam izae pred oi. Pripremi se na to!

Prokune^ jo me jednom estoko udari nogom, a onda dade znak svojim ljudima. Zgrabili su nas i
odnijeli do splavi od rogoza pa nas jednoga uz drugoga poloie u nju. Oba ovjeka kojima je maloas
dao svoje zapovijedi uoe za nama u splav, otisnue je i latie se vesala. Splav zapliva.

1 zatvor

Ispleteni rubovi splavi bili su tako visoki da nismo mogli gledati preko njih. Nad sobom smo razabirali
samo komad neba i nita drugo. Pokreti toga lakog vozila bili su blagi i jednoliki. Vidjelo se da su nai
uvari vjeti upravljanju takvom koarom od rogoza. Nisu se ni Obazirali na nas, ved su veslali iz
202
petnih ila, jer im se urilo. Bududi da smo bili sputani, smatrali su da nas ne trebaju posebno
nadzirati.

Nakon nekog vremena priblii Halef usta mojem uhu i apnu:

Smijem li sad govoriti, sidi?

Smije odgovorili jednako tiho.

Ljuti li se na mene?

Poput lava.

To smiruje moje srce, jer jo nisam razgovarao ni s jednim lavom koji bi mi saopdio da se ljuti na
mene. Mogu ti samo ponoviti da nisam nimalo kriv naoj nesredi. Tako me je iznenada zadesila kao
to se iznenada ispred mene uruio pijesak koji je u svom nerazboru izgubio ravnoteu, pa je najprije
s mojim nogama, a onda s itavim mojim tijelom odletio u dubinu. Kaem ti da su ti Perzijanci, ili to
ved jesu, bili u prvi as isto tako zapanjeni kao i ja sam.

Zar nisi mogao iskoristiti njihovo iznenaenje da smjesta skoi i pobjegne?

O sidi, na kakve ti neobine misli kadto dolazi! Najprije je u kismetu bilo odreeno da ovjek
uvjek bre pada nego to skae na noge, to si vjerojatno i ti sam iskusio na sebi. S druge je strane
moj put odozgo dolje k njima bio dulji od njihova puta k meni, jer su oni jednostavno ostali sjediti, pa
je tako i moje iznenaenje potrajalo dulje od njihovoga. Trede: leao sam pod pravim brdom pijeska,
a oni nisu. etvrto: imao sam samo dvije noge da pobjegnem, a oni su zajedno imali dvadesetak ruku
da me zgrabe. Peto...

Prestani, jer inae do jutra nede svriti svoje nabrajanje upadoh mu u rije. Ja sam
predosjedao tu nesredu, pa se dogodilo upravo onako kako sam se bojao. Nisam te smio poslati. Ti
nisi dovoljno oprezan!

Sidi, nemoj me grditi, ved grdi samoga sebe. Ja sam se vladao onako kako si ti elio, ali ti se nisi
vladao prema mojoj elji.

Kako to misli?

elio si da budem oprezan, pa sam i bio oprezan. Da je onda rub obale bio tako neoprezan da se
zajedno sa mnom urui onamo kamo uopde ne spada, to mora predbaciti njemu, a ne meni. Zatim,
kad su me uhvatili i kad sam sebi rekao da de ti podi za mnom, poelio sam od srca da se i ti ne da
uhvatiti. Jesi li moda udovoljio mojoj elji?

Hm, nisam!

Dobro! Uvia dakle da se ne smije ljutiti na mene, ved se mora ljutiti na samoga sebe. Nemoj
me dakle grditi!

203
Mogao bih se glasno nasmijati. Lukavi je malian sve sa sebe prebacio na mene i to tako lukavo da
nikako nisam mogao da jedino njega smatram krivim. On zat:m doda da bi izbjegao svaki napadaj:

Vjerovao sam da si zaista onesvijeten. Sigurno nisi bio?

Nisam!

Onda si uo to sam odgovorio Pederu-i-baha-ratu?

Jesam!

Onda mi iskreno reci nisam li to dobro izveo?

Izvrsno!

Hvala ti! Tvoje me priznanje usreduje i uvjerava me da je duljina tvojega razbora ravna kratkodi
mojega. Mi smo dakle posve jednaki, pa smo izravnali raune s obzirom na to to su nas uhvatili
Perzijanci. Zato se moemo u prijateljskoj slozi posvetiti glavnoj stvari. Misli li da de nam uspjeti da
se oslobodimo?

Sigurno! .

Kada? Gdje? Kako?

Odvie pita odjednom. Moramo poekati da vidimo to de se dogoditi.

Hode li nas izruiti Sefiru?

Hode!

to de on uiniti s nama?

On de nas, kako si to uo od Pedera-i-baha-rata, smjestiti u apsu ruevine Nimrud.

Sluti li ti kakav je to zatvor?

Mislim da je to ona podzemna prostorija u Birs Nimrudu u kojoj je bio zatvoren i na bembaa iz
Bagdada. "

Alah! Kako dolazi na tu pomisao?

Ima vie razloga koji me dovode na to, ali o tome ne moemo sada opirno razglabati.

Misli li da postoji izlaz iz te prostorije?

Gotovo sam u to uvjeren, ali se pitam samo moe li se kroz taj izlaz provudi i ovjek. Desilo se to
mu drago, moramo nastojati da nas ne odvoje jednog od drugoga.

To je tano. Zato ja nedu, ako nas ele odvojiti, jednostavno dopustiti da nas razdvoje.

Kako to kani izvriti?

204
 To jo ne znam, ali du u pravom asu znati.

Nede nita znati. Budu li htjeli da nas razdvoje, uinit de to tako da mi to ne moemo sprijeiti.
Uvjeren sam da demo se osloboditi, samo ne smijemo pustiti da se to otegne, ved i zbog naih konja.
U prvom redu moramo pretraiti nae spone. Jesu li tvoji prsti slobodni? . .

Jesu.

Meni su na alost ruke svezali na leima. Okrenut du se. Pogledaj moe li me razvezati!

Okrenuo sam se na drugu stranu, tako da sam mu pokazao lea. Odmah sam osjetio kako on unato
svojim svezanim rukama vrlo marljivo barata oko uzlova. Potraja etvrt sata kad osjetih da su uzlovi
olabavili. Pomogao sam mu, okredudi ruke i rasteudi remenje, pa mi je uspjelo da" najprije
oslobodim desnu ruku. Lijevu nisam odmah uspio osloboditi, jer su ti ljudi bili tako oprezni da nisu
remen ovili oko oba runa zgloba zajedno, ved oko svakoga posebno pa su ga povrh toga jo dva puta
provukli ispod pojasa.

Oslobaanje desne ruke trailo je prilian napor i izazvalo trzaj koji se prenio na laku splav. Zateturala
je.

Sto radite? doviknu nam jedan od veslaa okrenuvi se prema nama. Ostanite mirni, jer
demo se inae izvrnuti, pa dete se morati udaviti.

Drugi je vesla bio oprezniji.

Tko zna to oni to namjeravaju! ree. Lukavi su to psi! Pretrai im spone! Ja du dotle sam
veslati.

im sam to uo, znao sam da se nalazim pred odlukom. Taj de ovjek svakako otkriti da mi je jedna
ruka slobodna. to onda? Zar da dopustim da mi je opet svee? Nipoto! Dodi de dakle do borbe, pa
demo svi popadati u vou. Sve ako i ne padnemo u vodu, ipak su nai protivnici bili veoma premodni,
jer su imali oruje, i jer sam se ja mogao sluiti samo jednom rukom. Borbu sam dakle morao izbjedi.
Preostalo mi je jedino da pobjegnem. Halef je bio svezan i nije mogao sa mnom. Jesam li ga smio
napustiti? A zato ne? Ako opet steknem slobodu, mogao sam mu biti vie od koristi nego ako
zajedno s njime ostanem zarobljen. Stavljao sam ivot na kocku. Noge su mi bile jo svezane, a lijeva
ruka vrsto privezana uz pojas. K tome je trebalo pretpostaviti da de oni pucati u mene, jer su obojica
imala pitolje. Kojeta! Trebao sam samo brzo -ieznuti u vodi, pa e nisam morao bojati tanadi.
Dakle, samo smiono naprijed!

Te su mi misli tako strelovito projurile glavom da sam stvorio odluku prije nego to se vesla nagnuo
nad nas. apnuo sam brzo Halef u:

Budi bez brige, dodi du po tebe!

Onda sam se uspravio, i skoio preko ruba splavi u vodu. Valovi se zaklopie nada mnom, no prije
toga uo sam dvostruki krik. Moj je skok izbacio splav iz ravnotee. Bila je graena kao okrugla

205
koara-, pa se morala zavrtjeti u krugu i sva je panja veslaa bila u prvi as usmjerena u to da svom
keleku povrate ravnoteu. Time sam dobio vremena i nisam oklijevao da ga iskoristim.

Upravo smo bili na jednom zavoju rijeke i u blizini desne obale. Sad sam morao to bre stidi do
kopna. Desna mi je ruka bila dovoljna za plivanje.

Utonuvi, trebao sam se samo pomodu nekoliko za-mahaja ruke okrenuti u eljenom smjeru. Izronio
sam tek kad mi je ponestalo- daha. Ugledao sam koaru od rogoza tridesetak koraka ispred sebe.
Ponovo sam uronio, pa to nekoliko puta ponovio, sve dok nisam vie mogao razabrati splav i prema
tome morao pretpostaviti da me ni ljudi sa splavi ne mogu otkriti. Sad sam ostao na povrini i bez
osobita napora stigao do obale, odakle sam uo kako oba ljutita gusara s Eu-frata urlaju.

Sjeo sam uz vou i oslobodio se spona. Povukao sam pojas, sve dok se njegov stranji dio, a s njirne i
moja aka, ne pojavi sprijeda, pa je onda desnicom odvezao. Sad mi je na raspolaganju stajalo svih
deset prsti da odrijeim remenje kojim su mi bili vezani zglobovi na nogama to ne potraja vie od
jedne minute. Tako sam se opet mogao sluiti i rukama i nogama, pa sam ponajprije mogao potraiti
konje.

Naa vonja po Eufratu trajala je nepune tri etvrti sata, pri emu smo morali ploviti niza sve zavoje
rijeke. Sad sam poznavao te zavoje, jer iako nismo mogli gledati preko ruba splavi, ipak su se u
gornjem dijelu isprepletena rogoza nalazile upljine koje su nam doputale da virimo kroz njih. Nisam
dakle morao pratiti tok rijeke, ved sam uao komadid puta na obalu, a onda krenuo u smjeru koji me
je morao dovesti do naih konja.

Ako je ovjek imao Winnetoua kao uitelja u tranju na dugake pruge, a povrh toga se upravo tako
lijepo osvjeen i mokar izvukao iz vode, kao to sam se izvukao ja, onda moe trati s dvostrukom
brzinom. Ved nakon dobra pola sata ugledao sam desno vatru, a zatim stigao i do jarka gdje su se
nalazili nai konji.

Konji me doekae radosnim dahtanjem. Da je bio dan, oni bi od radosti zarzali. Leali su upravo
onako kako sam ih ostavio. Pogladio sam ih u znak zahvalnosti to su bili tako posluni. Zatim su se
morali uspeti iz jarka, jer sam se morao pouriti do Birs N'mrua. Najradije bih odjahao prijeko Peder-
i-baharatu da njemu i njegovoj drubi pokaem kako su me dugo uspjeli zadrati. To bi uostalom bilo
beskorisno hvalisanje koje bi moglo i nakoditi, pa sam se toga odrekao.

Halefov Bark dobio je puke i ostale predmete, a na Asila Ben Rija uzjahao sam sam. Tako sam na
konju sad pojahao u smjeru iz kojega sam maloas stigao kao trka.

Bio sam radoznao kakvi me doivljaji ekaju na Birs Nimrudu. Morao sam osloboditi Halefa. O mjestu
na koje de ga prevesti i o prilikama u njemu ovisilo je kako du ga osloboditi. Svakako sam odluio da
nikome ne smije vie uspjeti da me uhvati. ovjek tako stvara odluke a pri tome je toliko kratkovidan
te se zbiva upravo protivno od onoga to je izraunao.

U BABILONSKOM TORNJU

206
Najradije bih pojaio u galopu, ali se to nisam usudio zbog brojnih isuenih kanala i jaraka i drugih
udubina koje sam morao prijedi. Unato tome sam toliko brzo napredovao da sam ved za tri etvrt
sata preao karavanski put koji vodi u Kerbelu. Tada pro-oh kraj Tahmasije i kasnije kraj Tel
Markeha, a zatim skrenuh prema Birs Nimrudu.

Ovdje sam opet trebao prikladno mjesto da sakrijem konje. Jueranje skrovite u kojem smo otkrili
tragove dikobraza bilo je izvrsno, ali se u tami dalo teko pronadi. Kad smo u rano jutro s vojnicima
poja-hali u Hile, neupadljivo sam, ali tano prouio onaj dio ruevine kraj kojega smo prolazili. Sjetio
sam se nekog ureza u zidu koji je vjerojatno odgovarao mojim potrebama. Pojahah dakle u tom
smjeru i nisam promaio.

Sjahao sam i poblie pretraio to mjesto. Nisam se prevario: ono je vrlo dobro odgovaralo mojoj
namjeri. Zato sam odveo konje u tu rasjeklinu, privezao ih o kolide i zapovjedio im da legnu. Nisam
vie imao noa, jer mi ga je Peder-i-baharat oduzeo. Uzeh dakle samo jedan revolver. Sve sam ostalo
ostavio ondje. Zatim pooh u potragu za Halefom.

Prema mojim raunima morao je stidi prije mene. Moj je bijeg sigurno natjerao njegove pratioce da
se to vie poure. Pretpostavljao sam da je onaj aps u koji su nas eljeli odvesti biva tamnica naeg
bembae. Znao sam gdje se nalazi ulaz u nju pa sam

tako znao i to kamo moram podi u potragu. Morao sam prijedi preko mjesta gdje su otvoreni i spaljeni
lijesovi. Poao sam dakle onamo.

Bududi da sam poznavao kraj, nije mi pruao nikakvih potekoda, no ipak sam pomno pazio da me
nitko ne uje i ne ugleda. Iskoritavao sam svaki ugao, svaku izboinu da bih najprije prislukivao a
onda poao dalje. To mi je oduzelo vie vremena nego to ga zapravo smio utroiti u taj svoj put.
Posvuda naokolo vladala je duboka tiina. inilo se da se ni zrak ne pokrede. Bilo je kao da na tome
mjestu jo vlada smrt koja je nekod, prije dvije tisude godina, pokrila svojim pokrivaem lakomisleni
Babilon. Proao sam i kraj onoga mjesta s kojega sam sinod zajedno s Halefom promatrao spaljivanje
leina, pa se ovdje nehotice zaustavili. Onda odjednom zauh neki prigueni glas slijeva iz razmrvljene
opeke:

Sidi!

Ta me rije odmah odvukla ustranu. Zar je Ha-lefu uspjelo da sretno umakne i zar me je ovdje
oekivao, znajudi da du ga traiti?

Halefe, jesi li to ti? apnuh.

Jesam. Doi brzo ovamo, jer de te inae otkriti!

Najprije se pokai! Izii! pozvah ga, natjeran svojom prokuanom opreznodu.

Evo me! Ali sada brzo doi! Oni su u blizini, ovdje, tamo odostraga a i prijeko. Odmah de te
ugledati!

207
Halef je naas izaao iz svoga skrovita. To je bio on, taj mali uskogrudi ovjek u odjedi koju sam
dobro poznavao.. Govoredi naglo je mahao objema rukama. Mora da je za mene zaista bilo opasno
da dulje ostanem ovdje. Kliznuo sam dakle prijeko k njemu i zavukao se meu ruevine. Uto me
zgrabie i tako me estoko udarie po glavi kao da su me odalamili uicom sjekire. Padoh na zemlju
kao klada.

Kad sam se opet osvijestio, leao sam u dugakoj uskoj prostoriji ne mnogo vioj od ovjeka, sa
zidovima od opeke. Zemljana uljanica koja je stajala u nekoj udubini u zidu osvijetlila ju je samo toliko
da se razabirala jedino najblia okolina te udubine u kojoj sam mogao razabrati jo nekoliko takvih
uljanica. U kutu, do kojega je dopiralo oskudno svjetlo, ugledao sam u tlu rupu koja je vodila u
dubinu. Kraj nje su leale daske te razliiti alat i uad. Odmah sam pomislio da je to onaj hodnik u
kojemu je leao Dozorca sa svojim debelim Kepekom pa nam ga opisao. Zapao sam u stupicu, na
sredu u stupicu koju sam poznavao, premda jo nikada nisam bio u unutranjosti Birs Nimruda.

Bilo je jasno da me to nije k sebi pozvao Halef. Da to nisam i sam uvidio, morao bih razabrati po tome
to je meka kojom su me uhvatili sada sjedila uza suprotnu stijenu hodnika i tako me otro
promatrala da sam razabrao da je to moj uvar. Bio je malen i uskih ramena, a nosio je Halef ovo
odijelo, to neka takoer poslui kao isprika da sam ga onako u tami smatrao Halefom. Videdi da ga
gledam, naceri se svojim golobradim licem i podrugljivo mi ree:

Hvala Alahu da si se napokon probudio! Udarac to smo ti ga dali bio je malo prejak. ini Se da
ima eljeznu glavu, jer bi svakom pravovjerniku taj udarac otvorio vrata raja. Zar ne, lukavo samo to
udesili?

Kad mu nisam odgovorio na pitanje, preodjeveni. krijumar nastavi veoma samosvjesno:

Vi se nazivate glasovitim ljudima pa se ne smijete uditi to poznamo vae osobitosti. Kad su

donijeli tvoga pratioca, Sefir je odmah rekao da de ti podi u potragu za njima. Bududi da sam ja imao
jednaki lik kao on, morao sam s njime zamijeniti odjedu, a zatim se postavismo u zasjedu da te
doekamo. Dali su mi mjesto kraj kojega si se vjerojatno imao prouljati, a Sefir me je uputio da te
tako primamim u zasjedu kao to sam to i uinio. Nai su ljudi opazili da te tvoj pratilac uvijek zove
sidi. Tom mi je rijeju uspjelo da rasprim tvoju prvu sumnju. Alah ti je oduzeo otrinu vida i sluha, jer
bi inae morao opaziti da te zove netko drugi.

Gdje se sad nalazim? uptah ga.

Nisam oekivao da du uti istinu. Upustim li se meutim u razgovor s njime, moda bih iz njegovih
rijei mogao proraunati neto to mi zapravo nije htio kazati.

To bi sigurno vrlo volio znati? nasmije se. Izlit du na tebe dobrotu svojega srca pa du ti dati
eljenu obavijest: ti se ovdje nalazi u predvorju pakla u kojem te eka avo sa svojim podreenima
da ti pokae kako treba s tebe zguliti kou. Reci, kako ti se to svia?

Posve dobro!

Ne pretvaraj se! Vidim ja na tebi koliko se potajice boji! Uostalom, ne moram ti nita ni redi jer i
sam zna da de ejtan za tebe izmisliti sve ono najgore to te u paklu moe zadesiti.
208
Taj je ovjek vjerojatno namjeravao da mi potanko opie ono najgore" ali nije dospio to uiniti, jer se
iz ved spomenute rupe zau neki um kao da se koraci polako i pipajudi uspinju stepenicu po
stepenicu. Zatim se pojavie tri ovjeka. Drugoga i tredeg nisam poznavao, ali sam zato to bolje
poznavao prvoga. Bio je to Sefir. Dobaci mi ispitljivi pogled, a zatim upita

moga uvara:

Kako vidim, taj se nitkov probudio. Jesi li razgovarao s njime?

Jesam odgovori malian.

Sto je rekao?

Da mu se ovdje veoma svia.

Nije to rekao Franak, ved je to rekao njegov oaj. Moe dobro zamisliti to ga ovdje eka. Ovdje su
drugi suci od onih u Hileu, a nema ni zida preko kojega bi mogao pobjedi. Sad na alost nemamo
vremena da se njime bavimo, ali demo se zato kasnije to s vedom ljubavlju pozabaviti nj me. Odnesite
ga dolje! Dodi de k pikidmet baiju. Drugoga mjesta nemamo. Ne smijemo ga odvesti k njegovom
eiku Hadedina, jer budu li njih dvojica zajedno, odmah de skovati planove za bijeg, a to moramo
sprijeiti.

Smijem li opet uzeti svoju odjedu? upita straar. Ne bih odjedu ovog prokletnika elio nositi ni
trenutak dulje nego to je potrebno.

Uzmi svoje odijelo im se spustimo! Sad zaveite ovom ovjeku oi! Ne smije nita vidjeti! Zato mu
odveite noge da uzmogne hodati i da ga ne morate nositi!

Krijumari izvrie njegov nalog. Morao sam ustati pa me odvedoe do rupe da siem niz nju.
Nabrojio sam osamnaest stepenica to se slagalo s bemba-inim opisom. Kad su ljudi dolje poeli
govoriti, uo sam po zvuku njihovih glasova da se nalazimo u velikoj prostoriji. To je svakako bio broj
jedan od onih pet skrovita to nam ih je Poljak nacrtao da nam protumai svoje doivljaje.

Poveli su me dalje. Zastor koji sam dotaknuo odao mi je da smo stigli u sobu broj tri. Ovdje uvar
ree:

Sad du uzeti odjedu Hadedina.

Opazio sam da je uvar otiao nadesno pa sam iz toga zakljuio da su Halefa smjestili u prostoriju broj
etiri. Perzijanac ga zadri.

Poekaj dok ne svrimo s ovim ovjekom. Jedna minuta vie ili manje nije vana.

Zatim zauh kako se povlai eljezni zapor i kako su zazveale eljezne ipke. Perzijanci su otvarali
zastor, sastavljen od vrstih eljeznih sipki koji sam ta-koe poznavao.iz Dozorcinog izvjetaja, pa me
gurnuli u sobu broj pet. Tek to smo uli onamo, odjeknu neki glas:

209
 Napokon dolazite da me pustite na slobodu! Ne bih vie mogao izdrati tako u okovima i u toj
tami!

. Ipak de morati jo dulje izdrati nasmije se Sefir. Tako drage goste ne putamo brzo.

Ta ja sam uinio sve* to ste od mene zatraili! Sad i vi odrite rije pa me pustite na slobodu!

Umiri se, ljubimce moj! Mi jo nismo sasvim gotovi s tobom.

to hodete jo?

Ti si nam dao samo jednu doznaku. Mi traimo vie!

Samo jednu? Ta vi ste i traili samo tu jednu. Zaista je bila visoka! Iznos to sam ga ispisao na
doznaci predstavlja gotovo cio moj imutak!

Upravo zato i nismo jo gotovi s tobom. Mi ne elimo gotovo cio tvoj imutak, ved ba cio.

Alah kerim neka mi bog bude milostiv! Ta ta sam vam skrivio da me elite uiniti prosjakom?

Sjetite se da stanujem u vladarevoj blizini koja usreduje, te da de mi on staviti na raspolaganje itavu

svoju mod da vam se osvetim!

Svi prasnue u gromki smijeh, a Perzijanac podrugljivo nastavi:

Ti si ili lud ili si silno glup. Ovisi samo o nama hode li imati prilike za osvetu ili nede. Ako ja
ushtjednem, ti nikad vie need ugledati svoga vladara ija blizina usreduje. Treba samo da ti poloim
dva svoja pitolja na elo i da pritisnem otponac pa je svreno s tobom i s itavom tvojom osvetom!

Mora da je zaista uperio pitolj u njega, jer je komornik bojaljivo' zakrijetao:

-- Stoj! Ne pucaj! Uinit du sve to od mene traite!

Dobro! Sad od tebe ne traim vie nita nego da uti dokle god se nalazimo ovdje. Ne moemo
podnositi tvoje cvilenje. Doli smo samo zato da ti pokaemo da smo ti zaista skloni. Tui se da ti se
vrijeme oteglo: mi demo ti ga skratiti. Ovdje ti dovodimo druga s kojim moe razgovarati. On je
odreen za smrt pa de u ovoj prostoriji pred tvojim oima umrijeti, tako da de ti to pruiti prekrasnu
zabavu. Pogledaj ga samo. On je dodue...

Pa to je efendija Kara Ben Nemzi! prekine ga sad komornik.

Da mu pokae moje lice, Sefir mi je skinuo povez s oiju i podigao uljanicu uvis.

Zar ga moda pozna? brzo ga upita. Odakle ga pozna?

Sreo sam ga putem u hanu gde se poeo prepirati sa mnom.

Onda moete ovdje divno nastaviti svoju prepirku. Imate najbolju priliku, jer vas u toku narednih
est ili sedam sati nitko nede smetati. Prije ga nisi poznavao?

210
 Nisam! Ali on pozna vas.

Odakle to zna?

Kara Ben Nemzi me je opomenuo da vas se uvam.

Kako to?

Rekao mi je da smjerate napadaj na karvan-i-pikidmet bai.

Maalah! Kako je to mogao znati? Reci kako si to doznao i tko ti je to odao?

Perzijanac se tim pitanjem obrati meni. Oi mu zablistaju, a krvavo crvena brazgotina na njegovu licu
potamni. Bududi da nisam odmah odgovorio, doda, zaprijetivi se:

Govori odmah, jer du ti inae ja otvoriti zube! Ostadoh miran. Nemoj sebi nita umiljati! Ja

govorim samo ono to mi se svia. Iz tvojih rijei ra-zabirem da se za est .ili sedam sati namjerava
vratiti. To mi je dovoljno da odluim kako du onda s tobom govoriti.

Dobro! Izvrsno! nasmije mi se u lice. Dakle nakon toga roka de znati kako da saobrada sa
mnom?

Tako je!

A ja znam ved sada, u ovom asu, kako du se vladati prema tebi i kako de zavriti nae poznanstvo.
Odavde nede izadi iv. Umrijet de ovdje, a tvoja de smrt b'ti strana, tako strana da de ti se pakao
uiniti mjestom odmora.

Vjerujem da to namjerava, ali sam isto tako uvjeren da se ovdje ne moram bojati ni tebe, ni smrti,
ni pakla. Isto tako vjerujem da de sudbina tebe mnogo bre ugrabiti nego to ti moe zgrabiti mene.

Pa ja te ved imam! sikne na mene.

Da, zasada, na kratko vrijeme. Ali kad sudbina zgrabi tebe, nede te vie pustiti iz ruku. Ti me ne
moe ovdje zadrati, jer si za to preslab.

Perzijanac ustuknu korak, pljesnu rukama u hinjenom zauenju i podrugljivo mi dovikne:

Kako si ti divan prorok! eli li da padnem pred tobom na koljena i da ti iskaem oboavanje?
Kaem ti da svatko koji govori kao ti boluje od neizljeive ludosti. Ubrzo de vidjeti tko je opasniji, ja ili
ti. Iz mojih te ruku ne moe nitko spasiti. Ovdje u Birs Nimrudu sam samo ja gospodar!

Hvalisavce!

Ja se ne hvaliem. Ja samo poznajem svoju mod, a ti se usuuje da sumnja u nju. Cuj to du ti

redi! Kad svane novi dan, poet de tvoje smrtne muke, i samo de onda svriti o zalazu sunca ako me
bude molio za milost. Inae de tvoje muke potrajati vie dana.

211
 Onda i ti uj to ja tebi velim! Na poetku novoga dana bit de tvoja umiljena mod na kraju, a na
svretku toga istog dana zgrabit de te aka pravde. Sad smo obojica izgovorili svoje miljenje pa demo
vidjeti to de se dogoditi.

Ove rijei nisam nipoto izgovorio svjesno i namjerno, ved ni sam ne znam kako sam bio ponukan da
ih izreknem. Sefir me omjeri s prezirnim pogledom.

Da, vidjet demo to de se zbiti. Ja to znam ved sada, a ti de doznati im se vratim. Da bi u

meuvremenu dobio mali okus o uicima koji te oekuju, mi demo te sada usrediti onim poloajem
udova koji daje silan uitak i na koji imaju pravo samo takva istaknuta gospoda. Taj poloaj nazivamo
mi sa"adet--i-beden1. Sveite ga, ali tako vrsto da se ne moe ni maknuti!

Mogao bih se braniti, ali predvidivo bez ikakva uspjeha. Zato sam se odrekao otpora pa sam pustio da
sa mnom rade to god hode. Morao sam sjesti. Uzdigli su mi koljena do prsiju i ondje ih privrstili
pomodu ueta koje je vodilo oko moga vrata i sagibalo mi glavu sve do koljena. Oba kraja ueta ovili
su mi dolje nekoliko puta oko zglobova nogu i ondje ih vrsto stegli. Zatim su mi ruke poloili oko
koljena i ondje ih, bar kako su bili uvjereni, tako vrsto svezali da im se inilo kako je posve nemogude
da bih mogao razvezati uzlove. Time je moje tijelo poprimio poloaj koji na zapadu nazivamo
vezivanjem u klade".

Namjerice sam se posluio rijeima kako su bili uvjereni", jer ipak nisu posve postigli svoju svrhu, a
to nisu primijetili. Dok su mi vezivali podlaktice, * zglobove sam ruku postavio to sam god vie
mogao jedan na drugi a pri tome laktove pritisnuo dolje to je vie bilo mogude. Povuem li sad
laktove gore, i izvrnem li zglobove, petlje su morale .pmlohaviti, pa bi mi moda moglo uspjeti da
izvuem ruke iz njih.

1 blaenstvo tijela

U toj nadi me je krijepila povoljna okolnost da su mi ruke slobodno visjele dolje. Bududi da su mi
podlaktice bile vrsto svezane jedna uz drugu, moji muitelji nisu smatrali potrebnim da mi i ake
uine nekodljivima. Smatrali su da sam im u toj podzemnoj prostoriji tako siguran da za mene nije
bilo ni najneznatnije nade da im umaknem sve da i nisam bio svezan.

Kad su mi tako prividno oduzeli svaku mogudnost pokreta, odvukoe me u jedan kut. Sefir me je
zgrabio za rame, zaljuljao moje zgreno tijelo nekoliko puta kao ljuljaku gore dolje i rekao:

To je dakle sa'adet-i-beden koja de ti punih sedam sati prireivati uitak i poetak srede koju smo ti
namijenili. Sad se prijeti koliko god hode, a ja ti se mogu samo smijati.

Podsjetit du te na te rijei odgovorih a onda se vie nede smijati!

Samo to uini, crvidu, ved se radujem tome! Rekavi to okrene se od mene i izae, a ostala

trojica takoer za njim. eljezne ipke ponovo zazvee. Zau se kripa zapora a kod nas zavlada
potpuna tama. Tek to smo ostali sami, komornik ree:

Tko bi i pomislio da ...

212
 Suti! prekinuh ga. Budi sad miran! Moramo prislukivati!

Legnuo sam tako da mi je uho dodirnulo tlo i stao prislukivati. Tanki zastor od eljeznih ipaka nije
bio dovoljan da potpuno sprijei pristup valovima zvuka. Jasno sam uo kako su ta etiri ovjeka iz
sobe broj tri preli u sobu broj etiri, dakle k Halefu zbog njegove odjede. Otprilike nakon meset
minuta vrate se odande i prijeu u prostoriju broj jedan da bi se, kako sam pretpostavio, uspeli u
hodnik. Jasno sam razabirao korake etiriju osoba pa sam dakle smio biti uvjeren da nijedan od njih
nije ostao da nas uva. Ta i emu? Smatrali su to suvinim, a vjerojatno su vani trebali toliko ljudi da
se nikoga nisu mogli odredi.

Sada izvedoh pokuaj s uzetom ovijenim oko mojih runih zglobova koji sam maloas spomenuo.
Dobio sam malo prostora, ali ne toliko da bih mogao

izvudi ruku. Ipak sam je mogao bar okrenuti i time sam prstima dopro do vora. Sad se radilo o tome
da ga odrijeim u to sam utroio etvrt sata. Dok sam se jo time bavio, komornik ree:

Prislukuje li jo ili smijem li sad govoriti?

Smije, ali posve tiho apnuh. Moda se netko potajice douljao ovamo da nas prislukuje.

Reci kako si doao ovamo? Ta vi ste krenuli prema Bagdadu?

To smo samo prividno uinili. Vratili smo se zaobilaznim putem da vas spasimo.

Da nas spasite? Ta ti si i sam zarobljen!

To me ne smeta. Ili zar moda tebe smeta moja prisutnost?

Ne! Kako si doao na tu pomisao? Zato me to pita?

Jesi li zaboravio- ono to si nam doviknuo u hanu? Tvoje su rijei glasile: Nemojte se vie nikad
pokazati pred mojim oima, jer du vas inae udariti nogom". Udari me dakle sad nogom!

Efendijo, ne smije ono to- sam ti rekao primiti doslovno tako kako je zvualo, pogotovu jer se sve
dogodilo drukije nego to sam ja mislio. Da sam posluao tvoju opomenu, ne bih sad leao ovdje, a
moji pratioci ne bi bili umoreni!

Umoreni?

Jeste! Sva jedanaestorica. Stajao sam kraj njih i morao sam promatrati kako ih ubijaju a nisam im
mogao pomodi. Za njihov sam ivot nudio mnogo mnogo novaca, ali ovjek kojega nazivaju Sefirom
smijao mi se i izjavio da ne smije na ivotu ostaviti nijednog svjedoka, te da de on moj novac i onako
posve sigurno dobiti.

Ubijeno je jedanaest ljudi! Pa to je upravo avolski! Pripovijedaj kako ste pali u njegove ruke?

Stigli smo u Hile, pa sam odmah potraio san-dakija. Kod njega sam naao Sefira ...

I onda ste govorili o meni?

213
 Nismo! Govorili smo samo o mom putovanju i o opasnostima koje u ovom predjelu vrebaju na
svakog imudnog hodoasnika.

To je izvrsno smiljeno! Uvjeren sam da je sam Sefir poveo razgovor o tom predmetu.

Dobro si naslutio. Sandaki mi je obedao svoju zatitu, ali me je Sefir opomenuo da ga se uvam.

Potajice?

Jeste! Potraio me je kad sam onda ostao sam i rekao mi da je sandaki u sporazumu s
razbojnicima i da dobiva velik dio plijena.

I ti si mu to povjerovao?

Zato da mu ne povjerujem? Takve se stvari dogaaju, i to ne samo ovdje u zemlji Turaka, gdje
slubenici esto godine i godine uzalud ekaju da im se isplati plada, pa zato moraju mranim
putevima zaraivati novac. Sefir mi je u povjerenju saopdio da i on eli podi na sveta mjesta, ali da se
samo dobro uvao da ne povjeri sandakiju kako ved iste veeri eli i sam krenuti. On da je ljude iz
svoje karavane, same miroljubive i pouzdane Solaibe, ostavio kod ruevina, pa de podi na put, ne
rekavi sandakiju ni rijei o tome.

On te je dakle pozvao da mu se prikljui?

Nije, nego sam ga ja za to zamolio.

Upravo je to i namjeravao postidi.

Tako je! Samo to ja to na alost nisam slutio. Pojahao je naprijed da nas poeka pred zgradom, a
mi smo poli za njim. Kad smo ga stigli, poveo nas je kao voa.

Smatrao sam ga dakle opreznijim nego to je bio. Vjerovao sam da de se pobrinuti za alibi.

to je to alibi?

To je rer matra1, dokaz da se optueni u vrijeme zloina nalazio na drugom mjestu, a ne ondje gdje
se dogodio zloin. Pretpostavljao sam da de ostati kod sandakija u Hileu i da de pustiti da vas
napadnu takozvani Solaibi. On bi dakle mogao dokazati da nije prisustvovao napadaju.

Zato si se posluio rijeju takozvani".

Jer ti ljudi nisu poteni Solaibi, nego su grabeljivi Gasaji.

Alah! Upravo zato to je rekao da su njegovi pratioci Solaibi imao sam u njih puno povjerenje, jer

1 na drugom mjestu"

znam da se pripadnici toga plemena acaju svake ratnike djelatnosti.

Ba zato da pobudi tvoje povjerenje nazvao je svoje ljude Solaibima. Da si mi u hanu povjerovao,
ne biste bili pali u njihove ruke. Nastavi sada!
214
 Poli smo dakle prema ruevinama, ali ne znam u koji njihov dio, jer je bilo tamno, a ja ne poznam
taj kraj. Pojahao sam s njime na elu, a moji ljdi za nama. Izmeu nas i njih ostalo je neto prostora.

Oh, upadoh mu u rije. Sefir te je htio odvojiti od njih, jer si ti imao ostati na ivotu.

Tako je! Odjednom odjeknue iza nas krikovi. Kad sam se okrenuo, ugledah svoje ljude u borbi s
nekim strancima.

Odmah si pourio onamo da im pomogne?

Htio sam to uiniti, ali me je Sefir kundakom svoje puke udario po glavi da sam pao s konja.
Skoio je za mnom i svezao mi ruke na leima, prijetedi mi pri tome da de me odmah probosti, ako
viknem ili se samo pomaknem.

Jesi li ga posluao?

Jesam. to sam mogao drugo uiniti? Kaem ti da nisam kukavica, ali u takvom poloaju ne
pomae ni najveda smionost. To sam vidio i po svojim ljudima. Nekoliko ih je bilo mrtvo, a druge su
svezali kao i mene pa ih zajedno s konjima odveli do nekog zaklonjenog mjesta, gdje su pripalili malu
vatru pa nam pri svjetlu te vatre ispraznili depove i oteli sve to smo imali uza se. Onda su moje
ljude jednog za drugim bijedno zaklali. Jesi li ikad gledao kako kisab1 kolje ivotinje?

Jesam.

Tako, upravo tako je izgledalo kad su im redom zabadali noeve u srce. Spopadne me jeza kad
pomislim na to! Jedino sam ja smio ostati na ivotu, jedino ja, jer sam imao potpisati isprave to su ih
ti ubojice eljeli pokazati da bi dobili novaca, mnogo novaca,

Jesi li to ved uinio?

Jesam! Misli li moda da to nisam smio uiniti? Sefir je stajao kraj mene s golim noem u ruci

1 mesar

i zapovjedio mi to. Da sam samo trenutak oklijevao, probo bi i mene.

Gdje si to potpisao?

U susjednoj sobi.

Ima li tamo pribor za pisanje?

Ima pribor za pisanje i sve to je potrebno. Isprave sam morao zapeatiti svojim prstenom koji su
mi oduzeli. Sefir je sve to izvadio iz velikog sanduka okovanog eljezom. Klju toga sanduka nosi
ispred prsluka na uzici oko vrata. Ondje sam ugledao novaca, mnogo srebrnoga i zlatnoga novca.
Pokazao mi je i svjetlucave dragulje.

Kako? Pokazao ti ih je?

215
 Jeste! Nemoj se uditi! To je istina, jer sam to vidio svojim oima! Bilo je to jedno itavo brdo
bogatstva!

Krivo si me razumio. Nipoto se ne udim tome bogatstvu. Mene se bogatstvo ne doimlje, ali to
to ti je on dobrovoljno pokazao svoje blago, nije za tebe dobar znak.

Kako to?

Ti se nada da de se ubrzo osloboditi?

Sigurno! Morat du dodue jo jednom potpisati, kao to si maloas uo, a onda de me on pustiti na
slobodu.

Je li ti tvoj muitelj to obedao?

Jeste!

I ti si povjerovao?

A zato da ne povjerujem?

ovjek ne bi smatrao mogudim da moe jo i pitati! Sefir je dao umoriti tvoje ljude da ne bi bilo
svjedoka njegova zlodjela. Ostavi li tebe na ivotu, onda si ti ipak svjedok toga zloina. Daj malo
razmisli!

Alah! Alah! Razumijem to misli.

Kad razbojnik pokae nekome svoje blago, onda to ini samo u sluaju ako je uvjeren da dotini
ovjek ne moe nita odati. Tu sigurnost prua jedino smrt.

Mebada daleko od toga! Dao si da zavirim u ponor, crn kao dubina prokletstva.

Iskren sam prema tebi! Ti si me ved jednom nagradio nevjerovanjem pa si to morao skupo platiti.
Ako me sad ponovo ne bude sluao, onda si izgubljen. Nede nikad vie ugledati nebo, nego de te
ovdje isto tako zaklati kao to su zaklali tvoje ljude.

Jesi li uvjeren u to?

To je moje vrsto, nepokolebljivo uvjerenje.

Onda neka mi Alah bude milostiv! Moram ti povjerovati, premda to ne elim. Kad razmislim o
tvojim rijeima i o opakosti tih ljudi kad pomislim kako su hladnokrvno pobili moje pratioce, onda
ne mogu drugo ved da povjerujem da sam zaista izgubljen!

Sad kad je razabrao to ga oekuje poe jadikova-ti i plakati. Molio se Alahu, cvilio od straha i stao mi
davati kojekakve beskorisne i neprovedive prijedloge kako da se spasimo. Meni je u meuvremenu
uspjelo da razveem uzlove i oslobodim ruke. Preostali dio zadade da skinem ue s vrata, koljena i
nogu bio je prava sitnica. Zatim ustadoh, pa poeh s beskrajnim uitkom ispravljati i protezati ruke i
noge. Neka se sad pojavi Sefir sa svim svojim ljudima ja ih se nisam bojao!

216
Najprije sam poao u onaj lijevi ugao na koji me je upozorio Dozorca pa sam ondje pretraio tlo.
Ovdje se zaista nalazila niska i iroka hrpa izmrvljene opeke, tako fine i lagane da sam u nju mogao
zavudi ruku gotovo do pazuha, ne naiavi na neki osobiti otpor. Zatim prioh ulazu da opipam vrata
od eljeznih sipki. Ovuda nismo mogli izadi. Bududi da su pri tome ipke tiho zazveale, pikidmet bai
me opomene:

uj! Je li netko na vratima?

Nije, to sam bio ja odgovorih mu.

Ti? upita zaueno. Sad ujem tvoj glas odozgo. 'Zar si ustao? Kako si doao do vrata? Ta ti si
svezan!

Bio sam, ali vie nisam. Dok si ti tamo jadi-kovao, ja sam radio i oslobodio se spona. Sad du odve-
zati i tebe.

Alah, Alah! Kakva li me je to sreda zadesila! Daj pouri ovamo, efendijo, i oslobodi me! Oslobodi
me!

Ne tako glasno! Zapravo te ne mogu osloboditi.

A zato ne moe?

Jer de me ti, im ti se pribliim, udariti nogom.

Ne govori tako! Oprostimo i zaboravimo to je bilo. Izjavljujem ti da te smatram veoma dobrim i

plemenitim ovjekom. Zaista sam uvjeren u to.

Da, sad kad ti mogu biti od koristi sad me hvali, ali dosad si me nazivao psetom. Ipak du ti se smi-
lovati i nedu te ostaviti ovdje dok se vrati Sefir. Kako si svezan?

Noge su mi vezane jedna uz drugu, a ruke vezane uz tijelo.

Onda mi nede biti teko da te oslobodim. Kleknuo sam kraj komornika, pa sam bez mnogo

muke skinuo s njega ona dva ueta, a on skoi na noge i stane tako neoprezno davati oduka svojoj
radosti da sam mu morao zapovjediti da uti.

Sad se radilo o tome da onaj kut pretraim tanije nego to sam to maloas uinio. Pri tome mi je
komor-nik mogao pomodi. Odstranili smo izmrvljenu opeku, vadedi je objema rukama i odbacujudi je
na stranu na tlo. Ovdje ne samo da je bilo brano od opeke ved i mnogo prhkih komadida opeke. Tako
smo uskoro iskopali jamu koja je postajala sve dublja. Posao nam je brzo odmicao. Kad smo stigli
metar duboko, naio-smo na vrsto tlo. Branasta masa nastavljala se desno i lijevo u Vodoravnom
smjeru. Nalijevo je ulazila u unutranjost zgrade, a nadesno je vodila iz nje. Zato smo nastavili kopati
u tom smjeru to je sad bilo malo tee s obzirom na to da smo morali masu izvlaiti iz hodnika. Ja sam
kopao naprijed, izbacivao brano u komornikov pojas koji je leao iza mene a on ga je onda, svinuvi
svoj pojas u obliku vrede, izvlaio u sobu i ondje ga istresao. Ubrzo sam naiao na posve neznatan
otpor i opazio da je dovoljno da tu laku masu guram naprijed. Puzao sam dalje i dalje, a Perzijanac za

217
mnom. Osjetio sam da udierh svjei zrak. U hodniku vie nije bilo komadida opeke, a malo zatim
nadoao mu je kraj. Unato tami razabrao sam da se desno i lijevo uzdiu visoki zidovi te da se ispod
mene nalazi neka upljina, a iznad nje mali komadid neba na kojemu su svjetlucale zvijezde.
Prepoznao sam taj prostor slian ventilacionom otvoru koji je leao preda mnom: bilo je to boravite
diko-braza u kojemu smo juer bili sakrili svoje konje.

Leedi u jami tako da mi je glava virila iz nje, pogledao sam na hrpu ruevina koja se uzdizala uza zid.
Nedostajala su jo dva metra pa bi doprla do mene. Dikobrazi su se do toga otvora uspeli uza zid
sluedi se upljinama nastalim uslijed toga to su se pojedine opeke razmrvile. Ja se nisam mogao
njima posluiti, pa sam se jednostavno pustio da padnem dolje na hrpu, to nije bilo opasno, jer je
hrpa bila mekana. Perzijanac zaueno proviri kroz rupu.

Gdje se nalazimo? upita.

Opet na slobodi. Sii. Spaeni smo!

Alhamdulilah! Spaeni smo! Na slobodi! Lako tebi govoriti. Kako da siem dolje? Ta tu nema lje-
stava!

Zar sam ja trebao ljestve! Ti zaista previe trai od srede. Ne bi li moda poelio da ti poaljem
nosiljku i da te u njoj onda odnesem dolje. Povedi se za mnom i skoi! Ili ostani u svojoj jami i pusti da
te Sefir iz nje izvadi. Ja odlazim. Laku nod!

Okrenuo sam se i siao niz hrpu ruevina. Zatim iza mene neto zatutnji: vrhovni komornik je sletio
kraj mene zavijen u oblak praine i doviknuo mi: "

Stoj! Stoj! Povedi me sa sobom, povedi me sa sobom! Nikako nedu ostati ovdje!

Ne! Ti mene mora povesti sa sobom, jer si me ved pretekao! odgovorih mu smijudi se i
sputajudi se za njim.

Kad sam stigao do njega, stajao je drdudi itavim tijelom. Tapao se po odijelu da istjera iz njega
prainu i jadikovao:

To je bio straan skok, glavom naprijed! Nikad se vie nedu usuditi da takvo neto izvedem! Ti si
me lijepo mogao spustiti dolje! Na svakom mjestu svoga tijela imam osjedaj da sam dobio bastonadu.

Raduj se to nisi svoju slobodu morao platiti skuplje, ved samo s tim osjedajem. Umije li dobro
jahati?

U to ne smije nitko sumnjati.

To je dobro, jer demo odjahati u Hile.

Zato su nam potrebni konji.

Konje imam. Skriveni su ovdje u blizini. Za jedan sat moramo biti ondje.

Ali donde trebamo tri sata. Zato tako brzo?

218
 Jer mnogo prije zore moramo opet biti ovdje.

Opet ovdje? Kaem ti da me nijedna sila na svijetu ne bi dovela ovamo!

O tome demo kasnije govoriti. Sad naprijed!

Sto de usred nodi u Hileu?

Dovest demo ovamo vojsku pa demo zarobiti Sefira i sve njegove lopove.

To je sjajna zamisao! Budu li s nama vojnici, onda du i ja opet dojahati amo.

Onda doi!

Spustili smo se iz ruevina. Kad smo sili dolje, zastah oslukujudi. Nita se nije dalo ni vidjeti ni uti.
Krenusmo nadesno, pa smo nakon pet minuta stigli do mjesta gdje su stajali nai konji. Ovdje smo
ispraili odijela da se rijeimo praine od smrvljene opeke. Uzeo sam svoje oruje, Perzijancu dao
Hale-fovo, a zatim zajahasmo konje da bismo otili iz Birs Nimruda. Uostalom, nadali smo se da demo
ga ubrzo opet ugledati.

Kako sam poznavao put, mogli smo se usuditi da unato tami pojurimo galopom, jer nismo smjeli
gubiti vremena.

Najprije sam skrenuo prema putu koji je iz Hilea vodio u Kefil, a kad smo doli onamo, potjeran konje,
doviknuvi im vedri kavem"1! Oni pojurie ravnom krajinom na kojoj nije bilo nikakvih zapreka.
Komornik se takoer pokazao kao dobar jaha, tako da smo brzo napredovali. Samo dva puta
dopustih konjima da pou polaganije, tako da smo za nepuni sat ugledali prve kude Hilea.

OSMAN - PASA

Bududi da sam znao gdje se nalazi sandakijev seraj1 nije mi bilo teko da ga pronaem po tami.
Drao sam da du morati kucati na vratima jer je ved bilo kasno, ali ne samo to su vrata bila irom
otvorena, ved smo, ujahavi u dvorite, opazili da je rasvijetljen i ulaz u sandakijev stan. Pojahali smo
onamo i sili s konja. Pred vratima su stajala dva stra-ara koja danju nisam opazio.

Je li sandaki budan? upitao sam.

Jeste! odgovori jedan od vojnika.

Moramo odmah k njemu. Pridrite nae konje!

Ne smijemo nikoga propustiti.

A zato?

Iz Stambula je stigao neki oficir, padiahov poslanik. Razgovara sa sandakijem pa ga ne smijemo

smetati.

Ipak moramo k njemu. Evo vam da osvijetlimo vau dobru volju!

219
Utisnuh mu u ruku nekoliko srebrnjaka. On ih prinese k svjetlu da pogleda koliko ih je, a zatim ree:

Gospodaru, tvoja dobrota premauje zapovijedi koje smo dobili. Dajte svoje konje mom
arkadau2, on de ih dobro uvati. Ja du skoiti u kudu da dozo-vem kol agasija, komandira strae.

1 palaca 1 drug

Nestade i vrati se s oficirom. Obradovao sam sc videdi da je to estiti Amud Mahuli koji je tako vrsto
vjerovao u moj utjecaj na seraskera. Kad me prepozna, "zaueno pljesnu rukama:

Ti si to, ti? Efendijo, to je smiono, to je tovie ludo smiono od tebe. Uhvatit de vas, zatvoriti i
osuditi. Sandaki se silno razbjesnio zbog vaega bijega!

Ne bojim ga se. Odvedi me k njemu. Moram mu saopditi neto vrlo vano to ne doputa nikakve
odgode.

Sto se dogodilo? Zato si se vratio?

Sad nemam vremena za pripovijedanje, jer mi je vana svaka minuta, ali ubrzo de doznati to eli
znati. Daj nas dakle odmah najavi.

Vjerojatno vas uopde nede primiti sandaki, ved sultanov izaslanik.

Tko je to?

To je neki general. Ne znam kako se zove. Uveer je stigao iz Bagdada, pa otada vladaju u kudi
same tajne. Sabrani su svi visoki sandakovi slubenici, pa i nekoliko oficira koji neto potajno
vijedaju. Kad bih znao da de me zaista pohvaliti u svom izvjetaju, neto bih ti povjerio.

Spomenut du te, pa du te ved i u Bagdadu preporuiti.

Povjerovat du ti dakle. Doi ovam.

Uze me za ruku, odvede me u stranu i apne mi u uho:

Mislim da stvar sa sandakijem ne stoji ba najbolje. Ja sam iza vrati ju uo strogi generalov glas, a
zatim kad sam uao u sobu, bilo je sandakijevo lice tako smeteno da sam povjerovao da se protiv
njega neto loe sprema. Otkako je general ovdje, nije sandaki izdao ni jednu jedinu zapovijed, pa se
dakle ini da ne smije vie zapovijedati. Zbog toga mislim da nedete govoriti s njime, ved sa
sultanovim glasnikom.

To mi je drago. Najavi nas dakle!

To ne smijem. Samo pozvanim osobama smijem dopustiti da uu, pa samo zbog tvog izvjetaja
inim iznimku, zbog koje du vjerojatno dobiti otar ukor. Najaviti vas ne smijem, ali ja ne mogu cijelo
vrijeme

biti na vratima, pa ako me koji as nema ovdje, i vi uete, ja nisam tome kriv.

Gdje su ta vrata?
220
 Uspnite se tamo desno uza stepenice pa dete se nadi ravno pred njima. U prvoj sobi nalazi se moja
straa koja de vas odbiti. Vaa je stvar kako dete se tu snadi. Morate udi u drugu prostoriju. Ja sad
odlazim, jer ne smijem znati za vas.

Amud Mahuli izie na dvorite, a ja se uspeh stepenicama i otvorih spomenuta vrata. U sobi je bio
jedan onbai1 s pet vojnika. Prie k nama da nam zakri put, ali ga odgurnuh ustranu, rekavi strogo
Ruh min haun!2 to ga je tako zapanjilo da smo nas dvojica prije nego to se on snaao bili ved u
susjednoj sobi.

Tu je na jastucima du zidova sjedilo nekoliko slubenika, puedi. Malo podalje sjedilo je nekoliko
oficira, a na drugoj strani, sam i posve odijeljen od njih, sjedio je sandaki, bez ibuka, i sav klonuo u
se. Kad smo uli, podigne glavu. Videdi tko je doao, brzo skoi na noge, pouri prema vratima iza nas
i ondje rairi ruke da bi nam sprijeio bijeg pa viknu:

Eto, to je taj pobjegli lupe, eto ga opet! Zgrabite ga! Uhvatite ga da ponovo ne pobjegne!

Ostali se brzo podigoe sa svojih sjedala i zagledae se u nas iznenaeno. Okrenuo sam se sandakiju i
mirno mu rekao:

Ne uzbuuj se! Ne pada nam na um da izaemo iz ove sobe prije nego to postignemo svoju svrhu.
Pourili smo ovamo da govorimo s tobom. Nadam se da ima vremena?

Vremena? Da, za tebe imam vremena, veoma mnogo vremena, ali samo za to da te dadem svezati
i baciti u tamnicu!

Do toga nede dodi, jer u tamnicu ne spadamo mi, ved posve drugi ljudi. Ti se juer poinio
neoprostive pogreke. Morao bi ih skupo platiti. Pourili smo ovamo da ti pruimo prilike da ih opet
popravi. Imam dakle pravo da od tebe oekujem zahvalnost.

1 desetar Odlazi!

Zahvalnost? nasmije se glasno i podrugljivo. Da, dobit de zahvalnost bastonade, nju de

dobiti! Vi zloinaka klatei, vi dete...

Uto se podie zastor pred vratima i pojavi se neki oficir u uniformi turskog generala pa otro upita:

Kakva je to dreka i buka u mojoj blizini? Zar se. vi tako obazirete na padiahovog izaslanika, da...

Nije dalje govorio. Opazio je mene, i odmah je ozbiljan izraz njegovog lica ustupio mjesto
prijateljskom smijeku. Sandaki to nije opazio, pa brzo upadne:

Hasretine,1 ovdje stoji silno opasan lupe koji mi je danas pobjegao. On je krijumar, kradljivac,
razbojnik i ubojica, pa ga treba odmah zgrabiti!

General ga prezirno pogleda.

Ja du ga odmah zgrabiti, i to za ruku.

Prie mi, uhvati me za ruku i srdano ih stisne, a zatim me pozdravi njemakim jezikom:
221
 Koje li radosti da vas neoekivano nalazim ovdje! Tome se dodue ne udim, jer sam maloas
doznao da se nalazite u ovom kraju, pa sam odluio da du vas potraiti, da du vas posjetiti.

Ako vaa ekselencija nije iznenaena, ja sam svakako iznenaen odgovorih. Nisam mogao ni
slutiti da se nalazite u Irak Arabiju, a pogotovu ne ovdje u Hileu. Vidim da ste u neoekivano kratko
vrijeme prekoraili in pukovnika. Smijem li vam estitati, gospodine generale?

Hvala vam! Odabrali su me da u delikatnoj stvari hitno otputujem u Hile da bih, opremljen
potrebnim punomodima, iznenadio i presluao ovdanjeg sandakija.

Ah! Dakle je pod odreenom sumnjom?

Ne radi se vie o samoj sumnji, ved je meni uspjelo da protiv njega saberem dokaze. Vi znate da se
ah Nassir-ed-din pokuava domodi Bagdada. Prije nekoliko godina iskoristio je teke prilike u kojima
se nalazila Turska, da zatrai Bagdad, ali je naiao na neoekivani otpor. Sad se sve vie javljaju znaci
da pokuava na drugi nain ostvariti tu svoju namjeru,

1 ekselencijo!

a pri tome je ovdanji sandaki veoma optereden. Nisam ovdje jo sve ispitao, ali ved sada znam da ga
najprije oekuje skidanje s poloaja, a zatim jo i vede kazne. On je i s vama i s vaim dobrim Halefom
postupao tako da je zbog toga zasluio i vie nego ukor.

Ekselencija to znade?

Ja sve tano znam. Mir alai koji vas poznaje sve mi je pripovijedao.

Pokaza pukovnika koji je za njim uao u sobu. Bio je to onaj ovjek koji se za vrijeme makemija tako
ljubazno zauzeo za nas.

Taj je pukovnik nastavi general estit ovjek, pa sam njegovom potporom ovdje ved mnogo
doznao. Ja du ga preporuiti na pravome mjestu.

Kad je to rekao sjetih se Amuda Mahulija pa zato upitah generala premda sam mu zapravo morao
saopditi mnogo potrebnijih stvari:

Vaa ekselencija govorila je o punomodima. Bi li se te punomodi moda mogle protezati i na to da

se jednog starog i zaslunog kol agasija usredi viim inom?

Nasmijei se i pogleda me u lice:

Zar je za vas stekao zasluge?

Velike zasluge!

To padiah mora nagraditi. Vi znate da se kod nas, a pogotovu u toj dalekoj pokrajini, dade uiniti
mnogo toga to se drugdje ne bi smjelo dogoditi. Olakat du dakle vae srce vijedu da mi nede biti
teko da ga unaprijedim u in alaj eminija ili bem-bae. Hodete mi redi kako vam je bio od koristi?

222
 Molim vas da to smijem uiniti kasnije, jer u ovaj as nemam za to vremena. Kod mene je sad
vana svaka minuta. Radi se o tome da se uhvati opasna zloinaka banda i da se pri tome
domognemo lovine kakve ovdje vjerojatno jo nije bilo.

Stoji li to u vezi s vaom prisutnodu u Birs Nimrudu, s vaim hapenjem i vaim bijegom?

U vrlo uskoj vezi.

Onda mi sve ispripovjedite brzo, ali kratko i jezgrovito, jer nemate vremena. Koliko vas poznam,
sigurno se radi o veoma vanoj stvari pa de mi biti

milo budem li i ja mogao sudjelovati u jednom doivljaju Kara Ben Nemzija.

Ah, to se toga tie, vaa se ekselencija ved nalazi usred toga dogaaja nasmijah se pa bi vam
zaista bilo veoma teko da se izvuete iz njega.

Sad sam mu podnio eljeni izvjetaj koji on primi s napetom panjom. Moe se zamisliti kako se
njegovo prijateljsko dranje prema meni dojmilo svih prisutnih. Bududi da smo razgovarali njemaki,
nisu dodue razumjeli nijednu rije naeg razgovora, ali su ipak morali opaziti da stojimo u srdanim
odnosima.

Adolf Farka, roen u Moravskoj, a kasnije madarski oficir, bio je za vrijeme madarske bune Bemov
autant pa se pri tome vie puta odlikovao'. Nakon tih borbi prela su obojica u tursku slubu i
primila islam, Bem pod imenom Amurat paa, dok je Farka odabrao ime Osman; kasnije je dobio in
pae, pa se sad zvao Dsman-paa. Za vrijeme rata godine 1893. Omer paa ga uze za svojeg autanta.
Isto se tako iskazao i u ratu godine 1877. Za te zasluge imenovan je pukovnikom, a ubrzo zatim i
generalom. Istodobno bio je profesor vojne akademije u Carigradu te je i inae uivao povjerenje
padiaha kako je to dokazivalo i njegovo sadanje poslanje u Bagdad i Hile. Upoznao sam ga u
Stambulu pa sam u njegovom drutvu pri ivahnom razgovoru popio mnogu alicu kave i popuio
mnogi ibuk. Sad smo se tako neoekivano sreli u sandakijevoj sobi, pa je on sa sve vie panje
sasluao pripovijest o mojim doivljajima. Kad sam svrio, protare radosno ruke i ree:

To je zaista zamamno pa uviam da ne smijete gubiti vremena. Veoma bih rado izjahao s vama i
sudjelovao u tom hvatanju, ali me dunost dri ovdje. Ne smijem se pomadi od sandakija, a
neodgodiva istraivanja potrajat de jo itavu nod. Ipak vam stavljam na raspolaganje sve to god
zatraite. Recite mi samo ime vam mogu posluiti? Jeste li ved smislili ratni plan?

Ne bih li radije taj cezarovski i napoleonovski posao prepustio vaoj ekselenciji? Meni se radi samo
o tome da opet dobijem svoga Halefa neozlijeenog.

Sve je ostalo stvar ovdanje uprave kojoj ja sve rado preputam, svjestan da sam ispunio svoju
dunost.

Vi ste diplomat! Ako stvar ne uspije, na vas ne pada nikakva odgovornost. Znade li ved sandaki da
je pikidmet bai napadnut i opljakan i da su svi njegovi pratioci mrtvi?

Vjerojatno nema o tome ni pojma.

223
 Onda mu nedemo nita ni redi. Otkako sam uo vau pripovijest ne mogu se naime osloboditi misli
da je u pogledu svojih veza s Perzijom bio pristan prijatelj takozvanog Sefira. Taj je ovjek posrednik.
Ne mislite li i vi tako?

Jeste! To je on ili je Peder-i-baharat, a moda i obojica. Okolnost da su se obratili ba tom sanda-

kiju ini se da ima dva razloga.

Koje?

Ponajprije, sandaki je poznat kao potkupljiv ovjek, a s druge strane sveta mjesta do kojih je ah-
in-ahu sigurno najvie stalo stoje pod njegovim zapovjednitvom.

To je tano. Vi mi otvarate oi.

Osim toga mora postojati vaan razlog, zbog kojega se tako protuzakonito vladao prema Sefiru. On
je njemu, inozemcu, dopustio da sudjeluje u make-miju, pa mu je tovie dozvolio da se mijea u
presluavanje. To nam doputa da zakljuimo da izmeu njih postoje sumnjive veze.

Slaem se! Mi demo im ved udi u trag. Ipak vas upozorujem da smo neto vano zaboravili: nismo
sami ovdje. Duan sam da prisutnima dadem objanjenje.

Okrene se sandaki ju i ree mu turski:

Maloas si govorio o skitnicama, krijumarima, kradljivcima, razbojnicima i ubojicama. Kao dosad u

brojnim drugim takama, ja se ni u ovom pogledu ne slaem s tobom, ved sam posve drugoga
miljenja. Ovaj Franak je moj prijatelj pa se radujem to sam ga ovako neoekivano sreo ovdje. Zove
se efendija Kara Ben Nemzi, a stoji pod padiahovom zatitom.. On ti je to objasnio, a takoer i
dokazao, ali ti se nisi izvoljevao osvrnuti na njegove rijei. Sada sam primio njegovu tubu pa du je
dodati ostalim optubama koje postoje protiv tebe i kojima de vjerojatno pridodi jo i nove optube.

Na sandakiju se vidjelo da se nalazi u najvedoj neprilici otkako me je general tako prijazno pozdravio.
Pokuao je da se ispria, ali je u tome bio sprijeen, jer je u sobu uao moj stari kol agasi i javio da tri
ovjeka ele govoriti sa sandakijem.

Tko su oni? upita Osman-paa.

Ne znam, jer nisu htjeli redi svoja imena. Odjeveni su kao Perzijanci, a jedan od njih rekao je da
dolazi usred nodi, jer bi sandakiju morao predati vrlo vano pismo i prijaviti mu veliko umorstvo koje
se zbilo u Birs Nimrudu.

Tko je to umoren?

Pikidmet bai sa svim ljudima koji su bili s njima.

A tko ih je umorio?

Kara Ben Nemzi i onaj Hadedin, oba stranca koji su danas pobjegli odavde.

224
Paa pogleda mene, a ja kol agasija. Ta tri ovjeka odjevena u perzijsku odjedu mogli su biti samo
Sefirovi ljudi. Odmah sam pomislio na Peder-i-baha-rata i njegova dva pratioca. Ako su to bili oni,
onda su zaigrali veoma opasnu igru. Razumljivo je da su se smatrali sigurnim bududi da nisu znali za
dvije stvari: naime, prvo da sam ja pobjegao zajedno s ko-mornikom, a drugo da su se, poevi od te
veeri, sandakijeve prilike vanredno izmijenile. Lukavi i pro-raunani Sefir elio je da iz razloga koje
ne treba tumaiti prebaci napadaj i umorstvo na mene i na Halefa, pa da tako odmah s poetka
rastereti sebe i svoju bandu od sumnje koja bi moda mogla pasti na njega.

Gdje se nalaze ta tri Perzijanca? upitah Amuda Mahulija.

Dolje na vratima odgovori.

Onda su vidjeli nae konje?

Nisu, efendijo. Bududi da drijepci pripadaju tebi, ja sam paljivo postupio s njima pa ih dao
odvesti u staju naeg seraja gde de dobiti hrane i vode.

To je dobro! Jesi li rekao tim ljudima da sam ja ovdje?

Ni rijei! to misli ti o svjetlu mojih misli, kad vjeruje da bih mogao poiniti takvu glupost?

Ipak de ona dva straara dolje tota izbrbljati?

Nede! Dok si ti bio ovdje gore oni su smijenjeni, a ovi novi straari i ne znaju za tebe.

Jesi li govorio o tome da je stigao padiahov izaslanik?

Nisam! Ta tri ovjeka isto tako ne slute nita kao ni ovnovi koji se guraju na vrata iza kojih de ih
zaklati.

Ta usporedba i nije tako loa. Poekaj samo asak.

Okrenuh se generalu, a ovaj me pretee pitanjem: Nadoao si na neku misao? Vidim je na tebi.
Imam li pravo?

Ima!

Na koju?

Osman-paa govorio je arapski pa me je dakle oslovljavao s ti. Prije nego to sam uspio odgovoriti,
umijea se sandaki:

uo sam da je napadnuta karavana pik'dmet, baija i da je on umoren sa svim svojim pratiocima.

Ali on stoji ovdje! Kako se to dade objasniti?

Tako jednostavno, kao to du ti ja danas jo mnogo drugoga objasniti odvratih mu.

A gdje je Hadedin? Zato i njega nisi poveo sa sobom? podrugljivo me upita. ini se da se
ipak neto zbilo to mora preutjeti!

225
 Blago tebi kad bi imao toliko malo preutjeti kao ja. Uostalom, za tebe bi bilo dobro da sad uopde
zauti.

Odvedoh generala ustranu i dogovorih se s njime

0 svom planu. On pristade na njega i brzo izda potrebne zapovijedi: ostao je sam u sobi, a svi ostali
prijeoe u susjednu sobu iz koje je general maloas iziao s pukovnikom. Desetar je takoer sa
svojim vojnicima morao dodi k nama iz predvorja, jer demo ih vjerojatno ustrebati da uapsimo ona tri
Perzijanca. Uostalom, Perzijanci bi s'gurno postali nepovjerljivi da su u sandakovom stanu naili na
takvu strau. Sandakiju je strogo naloeno da se ima vladati mirno i da mora utjeti, ako se ne eli
izvrdi opasnosti da postupamo s njime drukije a ne u skladu s njegovim visokim inom. Sigurno je da
je upravo njemu koji je dosad bio ovdje svemodan bilo teko da pokae eljenu poslunost. Stao sam
iza zastora da ujem svaku rije i da uzmognem Perzijance promatrati kroz rupu u zastoru.

Tek to su te pripreme bile izvrene. Perzijanci uoe. Oekivali su da de nadi sandakija, pa se

nemalo zaudie, naavi se pred generalom o ijoj prisutnosti nisu nita znali. Na njima se zapaalo
da su u neprilici. Nisam se prevario: bio je to Peder-i-baharat sa svoja dva ortaka.

Zahtijevali ste da vas ovdje sasluaju? Sto traite sad usred nodi upita Osman-paa.

Zamolili smo da smijemo govoriti sa sandaki-jem ree Peder-i-baharat.

Sandaki ne moe dodi. Ja ga zastupam! Govorite dakle!

Pogledao ih je tako otro da se nisu usudili odbiti. Peder-i-baharat poe ponizno:

Na je izvjetaj zapravo- odreen samo za gospodare ovoga sandakija. Bududi da ti tvrdi da ga

zastupa, mi demo to tebi saopditi.

Izraavajte se uljudnije i opreznije! Ja nita ne tvrdim, ved ono to kaem to stoji. Upamtite to! O
e^-mu se radi i ta mi to imate redi? Nadam se da je dovoljno vano da ispriate svoj dolazak usred
nodi?

Vano je! Radi se o napadaju na jednu karavanu i o dvanaestorostrukom umorstvu.

Na koju karavanu?

O napadaju na karavanu pikidmet baija koji je bio gost ovdanjeg komandanta. Ta je karavana
prije nekoliko sati napadnuta vani kod ruevina, pri emu je pikidmet bai izgubio ivot zajedno sa
svojih jedanaest pratioca.

A tko su ubojice?

Onaj stranac i jedan Hadedin koji su ved ovdje zbog umorstva, oskvrnuda leina i krijumarenja
stajali pred makemijem, ali su pobjegli.

Moete li to dokazati?

Moemo! Mi smo sami svjedoci. Bili smo prisutni te smo jedini koji su izmakli krvoprolidu.
226
 Kasnije dete mi ispripovjediti kako se sve to zbilo. Sad se ovdje radi o p.smu o kojemu je bilo
govora.

Pismo je odreeno za sandakija smeteno odgovori Peder-i-baharat.

Ja sam njegov zastupnik.

U pismu se nalazi isprava koju on mora potpisati.

On de je dakle potpisati.

Mi bismo tu ispravu morali opet izruiti, pa te moramo dakle zamoliti da nam je vrati.

Protiv toga nemam nita.

Mi tu ispravu smijemo meutim predati samo njemu i nikome drugome.

Radi li se o tajni?

Ne znam. Dobio sam strogu zapovijed prema kojoj se moram ravnati.

Od koga?

To ne smijem redi.

Odakle dolazi pismo?

Zabranjeno nam je da i to. reknemo. Peder-i-baharat se sav svijao od straha. Vidljivo

je odahnuo kad je general ravnoduno rekao:

Moe biti! Neka zasad to bude po vaemu. Vratimo se dakle na napadaj na karavanu. Kako se to
zbilo?

Evo ovako: nas trojica hodoast'li smo na svetite. Juer smo stigli ovamo i nali ovdje jednoga
zemljaka s kojim smo se sprijateljili. Predveer smo eljeli iskoristiti hladnije vrijeme da nastavimo
putovanje pa smo ga zamolili da nas otprati komadid puta.

Kako se zvao taj ovjek?

Nismo ga pitali za ime. Rekao je da je sandaki jev daif, pa du ga i dalje tako zvati, ako mi to
dopusti.

Time je' dakako mislio Sefira, pa je bio vrlo oprezan da se tako izvue iz obveze da spomene pravo ili
lano ime toga gosta". Nastavi:

Daif je pristao da pojase s nama do ruevina. Putem'smo stigli karavanu pikidmet baija koja je

1 gost

227
nedugo "prije nas otila iz Hilea, pa smo zamolili za doputenje da joj se prikljuimo. To nam je bilo
doputeno te smo se obradovali, jer smo u Hileu uli da je put veoma nesiguran, a uli smo i za nekog
Franka i jednog Hadedina, voe razbojnikih Beduina koji pljakaju svakoga hodoasnika koji im
dopadne ruku.

Pozna li imena tih razbojnika? upita general.

Poznam! Franka nazivaju Kara Ben Nemzi, a Hadedin se zove Halef.

Ti lopovi! Moramo nastojati da ih uhvatimo! Na alost ne znamo kako izgledaju.

Oh, mi to znamo! ubrzo upadne Peder-i-ba-harat. Ljudi su nam ih opisali, a danas smo ih i mi
ugledali.

No, kako izgledaju?

Sad je taj nitkov tako tano opisao Halefa i mene da to ni sam ne bih mogao bolje uiniti, a zatim
nastavi svoju pripovijest:

Neposredno ispred ruevina dojahae sa strane dva ovjeka i pridruie nam se. Alah je pomraio
nae oi, inae bismo morali razabrati da su to ta dva razbojnika. Sad se sandakijev gost oprostio od
nas i poelio nam sretan put. Na alost nam put nije bio sretan, jer tek to je daif otiao, za-pratae
hici i napadne nas mnotvo Beduina. Opazili smo kako su ona dvojica koja su se nedavno prikljuila
karavani, dakle onaj Franak i onaj Hadedin, povukli noeve i proboli dva hodoasnika. Sad smo ih
prepoznali i brzo smo okrenuli konje da im pobjegnemo. To nam je i uspjelo, jer nas tanad, poslana za
nama, nije pogodila. Nakon nekog vremena namjerili smo se opet na daifa, koji je krenuo natrag uvi
hice. Ispripovje-dili smo mu o napadaju, a on nas nagovori da s njim pojaemo natrag i da se
oduljamo na mjesto napadaja, jer da bismo ondje moda mogli spasiti koji ljudski ivot. Kad smo
stigli onamo, gorjela je vatra, a oba voe bili su zaposleni time da podijele plijen izmeu sebe i
Beduina. Kad su to svrili, odjahae. Sa sobom su ponijeli i leinu pikidmet baija da je bace u rijeku.
Kad su otili, usudili smo se pridi vatri da pretraimo jedanaest tijela koja su ondje leala. Svi su ti ljudi
bili mrtvi, ali nisu bili ustrijeljeni, ved probo-deni. Uhvatila nas je groza. Sandakijev gost bk> je smion
ovjek. Odluio je da de potajice pojahati za obojicom razbojnikih voa da otkrije njihovo skrovi-te i
da ih onda uhvate uz pomod ovdanjih vojnika. Nas je poslao natrag u Hile, da sandakiju jo iste nodi
javimo taj zloin.

Peder-i-baharat je zautio pa ga Osman-paa zapita:

Jesi li gotov?

Jesam!

Moete li sve to to si nam pripovijedao potkrijepiti zakletvom?

Moemo!

228
 U tvom izvjetaju ima nekoliko taaka koje su mi nejasne. Morat de mi dakle odgovoriti na
nekoliko pitanja. Rekao si mi da ste se sprijateljili s daifom. Kako to da ne zna njegovo ime? Prije
nego to se ovjek s nekim sprijatelji, nastoji doznati kako se taj ovjek zove.

Siitski hodoasnici to ne ine. Ti si sunit pa to dakle ne moe znati.

Dobro, to si izvrsno odgovorio! Dalje! Palo je toliko hitaca, ali nijedan nije pogodio. Ubijeni nisu bili
ustrijeljeni, ved probodeni. Nije li to udno?

Nije! Ljudi nisu oito dobro nianili.

I svih dvanaest lanova karavane ostalo je posve mirno, dopustivi da jednog za drugim probodu?

To je bilo od straha.

Daif je uo hice pa sigurno nije bio daleko. Vi ste se vratili s njime? Mora da je dakle proteklo samo
vrlo malo vremena od napadaja, najvie nekoliko minuta?

Vie nije.

Pa ipak je ved gorjela vatra? I ljudi su se ved bavili raspodjelom plijena? Mora sam priznati da
tvoja pripovijest mjestimice zvui neobino udno?

Alah! Rekao sam punu i 'stu istinu.

Vi ste prije toga bili u Hileu?

Jesmo!

Kako dugo?

Nekoliko sati.

Kamo ste nakanili odavde?

Najprije u Kerbelu.

A zatim?

U Nadef Ali.

Dakle ne opet preko Hilea jer bi to bio zaobilazni put, ved preko Kefila?

Tako je.

A kamo ste nakanili iz Nedef Alija?

Dolje u Samavat.

A zatim?

229
 Odande smo se preko Korne, Havise i Disfula kroz dolinu rijeke Kerha kanili vratiti u Perziju.

Dakle niste eljeli dodi ovamo?

Nismo odgovori Peder-i-baharat koji je inae b'o veoma lukav, a sada nije ni slutio kakvu mu je
stupicu general postavio tim rijeima. Iznenaenje je potpuno uspjelo. Osman-paa nastavi:

Kako stoji stvar u pogledu pisma upravljenog sandakiju? Vi ste ga trebali predati, ali ste odjahali,
ne predavi ga, premda se niste kanili vratiti? Sad ste pak doli usred nodi da ga predate. Objasni mi
to protuslovlje!

Perzijanac je bio potpuno uvjeren da de ga primiti sandaki pa dakle nije bio pripremljen na takvo
presluanje. Sada je razbijao sebi glavu da pronae ma kakav izgovor. Nekoliko je puta zaustio da
govori, ali ne pronae nita to bi mogao bar i malo vjerojatno iznijeti.

No, govori! potakne ga Osman-paa. Zato sad uti? Zar se nisi dosjetio nikakvom izgovoru?

Mi, mi mi mi smo na pismo zaboravili! konano izmuca Peder-i-baharat.

Zaboravili? Zaboravili ste pismo koje je tako vano da ga ti sad donosi u tako neprikladno vrijeme?
Pismo koje je toliko vrijedno da ga vi ne elite povjeriti ni meni, ved ga hodete samo vlastoruno
predati sandakiju? Zar ste zaista tako glupi da smatrate kako du povjerovati tom izgovoru? Ti si
upravo nevjerojatno drzak da si mi u lice rekao toliko lai koje bi progledao svaki glupan. Ne samo
tvoj posljednji izgovor ved sve to si mi pripovijedao o tom napadaju bilo je od rijei do rijei la.

Nemoj to misliti! brzo i bojaljivo upadne Peder-i-baharat. Moj se izvjetaj zasniva na istoj
istini koju demo odmah potvrditi zakletvom.

Da, zaista vjerujem da se nedete acati da poloite tu krivu zakletvu! Vi dakle ostajete kod toga da
su Kara Ben Nemzi i Kadedin voe Beduina koji su napali karavanu pikidmet baija?

Ostajemo!

Kojemu su plemenu pripadali ti Beduini?

To ne moemo znati, jer nismo razgovarali s njima. Osim toga bilo je tako tamno da nismo mogli
razabrati nikakve plemenske znaajke.

A pikidmet bai je zaista mrtav?

Jeste!

I vi ste zaista vidjeli njegovu leinu? Promisli dobro prije nego to odgovori!

Peder-i-baharat se poplai tih upornih pitanja. Poeo je nasludivati da ovdje nije zrak za njega tako
zdrav i ist kao to je to zamiljao. Ipak nije imao izlaza: nije mogao povudi svoje lai pa je ustrajao u
njima.

Da, mi smo je vidjeli! Taj je ovjek zaista mrtav. Bio je jedan od prvih koji su bili probodeni.

230
Osman-paa umetne kratku stanku da poveda znaenje narednih rijei, a onda otro pogleda u oi
Peder--i-baharatu i naglasi pitanje:

A ja sam vjerovao da je neozlijeen i da se nalazi u unutranjosti Birs Nimruda kao zarobljenik!

To je Perzijancima dolo tako neoekivano da se nisu mogli svladati. Tako su se trgnuli i stali jedan
drugome dobacivati preplaene poglede da je to potpuno dokazalo njihovu krivnju. Nijemo su i
zapanjeno stajali pred generalom. Ovaj nastavi s jednako strogim glasom:

Sandakijev gost je poao za voom razbojnika da otkrije njihovo skrovite?

Da, tako je rekao jedva izusti Peder-i-baharat. Vidjelo se da je oito u velikoj stisci.

To je bilo posve suvino, jer ja tano znam to skrovite. Hadedin lei odvojen u desnoj prostoriji,
kad se sa stepenita doe u prvu sobu. Poe li se ravno, ugleda se reetku od sipki iza koje su leali
Kara Ben Nemzi i pikidmet bai!

Bere i huda zaboga! viknu Peder-i-baharat.

Odakle odakle zna... zaustavi se oprezno. U pravi se as prekinuo, v'dedi da umalo to nije
izrekao priznanje, pa se ispravi izmijenivi svoje rijei:

Ne znamo to misli. Nemamo ni pojma o tome to nam eli redi.

Zaista nemate? Onda vas upozoravam da vam nisam rekao da se ta dva ovjeka ne nalaze ondje
gdje su, ved da su ondje bili. Oni naime vie nisu zarobljeni. Va Sefir...

Sefir! Sefir! viknu Aftab veoma neoprezno.

Ah, prestraio si se, jer poznam ime toga takozvanog gosta" to ste ga tako oprezno krili. Ta tvoja
prepast dokazuje vau krivnju. Dakle, va Sefir se veoma prevario u pogledu Kare Ben Nemzija. Taj
Franak je mudriji i spretniji od svih vas zajedno. On je naime poznavao unutranjost Birs Nimruda
davno prije nego to ste ga vi odnijeli onamo pa se potajice smijao Sefiru, kad je taj stajao pred njim i
govorio mu o mukama kojima ga kane muiti.

Ja ja mi ti ti vidi kako smo upravo zanijemili od zauenja zbog toga to nam

pripovijeda. Mi to ne moemo pojmiti promuca Peder-i-baharat.

Niste zanijemili od zauenja, ved od straha! Kad su Kara Ben Nemzi i Halef u onoj gutari od tama-
riska uz Eufrat pali u tvoje ruke ti si vriskao od radosti, dredi da de im modi vrat;ti one udarce biem
to si ih od njih dobio. Sad meutim pomalo uvia da de se dijeliti batine, i to estoke batine, ali ih
nede dob;ti oni, ved vi!

Sad je Peder-i-baharat smatrao da je doao as da potisne svoju zapanjenost i da pone glumiti

ovjeka koji je neduno osumnjien. Uspravi se i upita:

Gospodine, kako dolazi do toga da nam predbacuje takve nerazumljive stvari? ...

231
 Suti! zagrmi general na njega. Mene ne zovu gospodinom, a za tebe sam hasretin. Dosad si
pomno izbjegavao da me .tako oslovi, ali demo te mi brzo pouiti u uljudnosti. Govori li pak o
nerazumljivim stvarima", odmah de ih razumjeti. Pogledaj onamo!

Pozna li ih?

Osman-paa pokae prema zastoru. Oekujudi taj trenutak, ved sam davno mahnuo komorniku da
prie k meni pa sam sad izaao zajedno s njime. Nae su pojave djelovale jo jae nego to smo
oekivali. Premda su ti ljudi bili drski i okorjeli, ipak nisu mogli odoljeti prepasti koju im je donio taj
trenutak. Oni klonue, a Peder-i-baharat potri prema vratima. Potrah i ja, postavih se izmeu
vratiju i njega, izvukoh revolver, uperih mu cijev u prsa i zaprijetih mu se:

Odlazi od vrata, jer du te inae ustrijeliti!

To ga potjera nekoliko koraka natrag, ali bududi da je pri tome posegnuo u pojas, dodah:

Dolje s rukom! Sad je ali kraj, sad postaje ozbiljno! Onbao, ulazi!

Desetar je posluao zov, pa se sa svojim ljudima pourio u sobu i postavio se na vrata. Dok sam ja i
dalje ugroavao Perzijance svojim revolverom, vojnici im oduzee noeve i pitolje. Puke nisu imali
sa sobom. Nisu ni pokuavali da se odupru.

Tako! rekoh, okrenuvi se Pederu-i-baharatu. Zna li ime si mi se zaprijetio i to se ima

dogoditi kad se ponovo susretnemo? Eto, susreli smo se, a to de sad biti?

Cuo sam ga kako kripi zubima. Nije mi nita odgovorio.

Mislili ste da ste ne znam kako pametni, a ipak ste silno glupi nastavih. Zaista je jedva
zamislivo da ste me bacili u Birs Nimrud te da ste mi prije toga odali kako se moe udi u unutranjost
te ruevine.

Tko je to odao? viknu.

Ti! Ti sam!

To je la, samo la!

Kojeta! Nisi li sa sobom imao pismo koje je sadravaio nacrt ulaza pa ak i znakove urezane u
opeku?

Stegnu ake i skoi prema meni, ali se ipak nije usudio da mi prie posve u blizinu.

Ti si ih imao u rukama? Ti si ih vidio? Proklet bio!

Da, ja sam ih imao u rukama i dobro sam razumio te znakove.

Onda mora da si ili sveznadar ili se bavi avolskom magijom!

Zato nije potrebno ni jedno- ni drugo, nije potrebno nita nego da ovjek ne bude ba posve tako
glup kao to ste vas trojica. Odredi du se uostalom toga da vam predoujem vau glupost, jer je vi i
232
onako ne biste uvidjeli. Radije demo to bre svriti stvar. Daj mi ono pismo to si ga donio
sandakiju!

On i nehotice trgne rukom prema natrag, ali je brzo opet povue s mjesta koje je dodirnuo.

Ja nemam nikakvog pisma.

Ne govori takve besmislice! ovjek se upravo mora nasmijati kad sad porie neto to si maloas
tvrdio.

Pismo je bilo samo izlika. Ja ga zaista nemam. Uostalom, sve da ga imam, ipak ga ne bih dao.

Ja du ga ved nadi!

Onda ga potrai! zaurla ljutito na mene i prisiljeno se nasmije.

Ja mu zaoh za lea i poloih ruku na mjesto koje je malo prije dodirnuo, pa rekoh:

Ovdje je!

Ovdje za pojasom? Onda ga izvadi!

U pojasu vjerojatno nije ved ispod njega u sir-dami1.

Napak2! Ti si pravi avo!

Tek to je izgovorio tu uvredljivu rije, raspalih mu zaunicu da se ispruio po tlu.

Pridrite ga! doviknuh desetaru.

Onbaa se sa svojim ljudima baci na Peder-i-ba-harata prije nego to se ovaj uzmogao didi. Pokuao
se dodue braniti, ali nije mogao odoljeti tolikim snanim rukama. Uto se rastvori zastor i u sobu
jurnu sandaki. Bio je silno uzbuen, pa se ljutito izdere na mene:

Kakva posla ima ti s pismima koja su upravljena meni? Jesi li ti moda moj skrbnik ili jesam li ja
djeak koji mora moliti za doputenje ako poeli

1 hlae : nitkov

neto to je njegovo? Ako se ovdje nalazi pismo za mene, onda ga ne smije dobiti nitko drugi osim
mene!

Zar ni ja? upita general.

Ni ti!

Osman-paa mu poloi ruku na rame pa mu ozbiljno ree:

ini se da ti jo ne zna zato sam ja ovdje. Redi du ti to dakle kratko i jasno: ja sam padiahova
ruka koja se ispruila da otvori knjigu tvojih djela. Tu se ti ne moe nita opirati ni braniti. Ja

233
postupam prema propisima to sam ih dobio, pa bude li se opirao, znat du slomiti tvoju
neposlunost!

Sandaki uzmaknu za korak i borbeno mu se zagleda u lice, ali je pred pogledom koji ga je susreo
oborio oi i predomislio se.

Znam da moram sluati ako se radi o slubenim stvarima. Ovo je pismo meutim upravljeno na
mene u posve privatnoj stvari.

Oho! Ti dakie ved zna njegov sadraj?

Znam!

Onda zna dakle da je taj ovjek, premda on to nijee, donio za tebe pismo.

Ja to ne mogu tvrditi, ali ako ima pismo za mene, onda znam da sadraj toga pisma nije sluben.

Zato se onda taj ovjek toliko boji? Zato odbija da pokae pismo?

Upravo zato to se njegov sadraj ne odnosi na moju slubu, ved na posve privatnu stvar, na moju
obitelj za koju se ne smije brinuti nitko, pa ni moj pretpostavljeni, pa ak ni padiahova ruka, kako ti

sebe naziva.

Dobro! Ako je tako kako kae, ja du ti prepustiti pismo. Neka ga dakle taj ovjek preda!

Ja nemam nikakva pisma uporno je tvrdio Peder-i-baharat, nemodno pokuavajudi da se

podigne s poda gdje su ga pridravali vojnici.

Bududi da on jo porie, ini se da to pismo sadri neke sumnjive stvari dobaci Osman paa.

Pretraite ga!

Ne trebamo dugo traiti ubacih ja. Glasnik je pokretom svoje ruke sam odao gdje se pismo
nalazi. To demo odmah vidjeti.

Rekavi to, sagnuo sam se i zavukao ruku ispod stranjeg dijela Perzijanevoga pojasa. Ovaj se nije
mogao protiv toga braniti. Odmah sam osjetio ono to sam traio. U unutranjem dijelu hlaa, ondje
gdje se inae ne uivaju depovi i gdje ih nitko ne trai, nalazio se dep iz kojega izvukoh pismo. Brzi
pogled pokaza naslov koji je opreza radi bio napisan na pismu. Kad sam se opet uspravio, priskoi
sandaki k meni, isprui ruku da bi mi istrgao pismo, i pri tome viknu:

Ovamo s time! To je moje! Ne smije ga ni dotadi!

Ja sam isto tako brzo stavio pismo na lea i od-gurnu uzbuenog ovjeka.

Ne uri toliko. Radi se o naslovu!

Zar je to moda tvoj naslov? zaurla bijesno na mene.

234
 Nije, ali adresa na pismu ne sadri samo tvoje ime, ved i tvoj slubeni naslov. Neka padiabov
izaslanik odlui da li se po tom naslovu dade zakljuiti ima li pismo slubeni ili privatni znaaj.

Pruio sam pismo pai. Sandaki brzo priskoi k njemu da mu istrgne pismo, ali ja ga zgrabih
odostraga za ogrlicu, zavitlah njime i odbacih ga u kut gdje je pao na pod. Opet je ustao da ponovi
svoj napadaj na pismo, ali prisutni oficiri koji su takoer dohrlili iz susjedne sobe, stadoe pred njega i
ne do-pustie mu da izae iz svojega kuta. Bududi da je dobro znao da pismo sadri dokaze njegove
krivnje, branio se akama i kletvama, ali uzalud. General proita naslov, domahne mi i odlui:

Ima pravo. Prema napisu moe se zakljuiti da pismo ima^ slubeni znaaj. Ono pripada meni!

Osman ga otvori i proita. Pri tome mu je lice postajalo sve ozbiljnije. Kad je zavrio itanje, stavi
pismo u dep, pa se nekoliko asaka razmiljajudi zagleda preda se, a zatim prie k vratima u
predvorje i otvori ih:

Kol agasi! viknu. Stari oficir ue u sobu.

Ima li ovdje eljeznih okova?

ima, hasretine! Vise na lancima dolje u kabu cs sidu1, kamo se bacaju opasni uhapenici.

Jesu li ti zatvori vrsti?

vrsti? Alah, valah! Zidovi su debeli poput ovjeka i zidani od kamena, pod je od kamena, a i strop
je od kamena. U njima nema prozora, nema nijedne rupe, a vrata su tako debela da bi ovjek morao
raditi sate i sate da probui i sitnu rupu u njima.

Koliko takvih delija ima ovdje?

Nabrojao sam deset ili dvanaest, kad sam bio dolje.

Tko ima kljueve?

Sindandija2. Treba li da poem po njega?

Ne treba. Ja du podi sam, a ti de me odvesti k njemu.

Zatim se okrene k meni i ree mi njemaki:

Taj je ovjek izdajica. Pismo sadri ugovor koji je on imao potpisati. U njemu su spomenuti iznosi
to ih je ved primio i to ih jo ima dobiti. Vie vam ne smijem redi. Moram biti siguran da mi nede
pobjedi, jer to trai moja odgovornost, pa moram dakle sam pregledati zalvor. Moete li se pobrinuti
za to da se za vrijeme moje odsutnosti nede dogoditi nita to bi nakodilo mojoj istrazi?

Svakako! Nemajte brige, ekselencijo. Htio bih vas sad upitati to ste odluili o ta tri Perzijanca?

Njih demo takoe okovati. Jedan od njih, onaj kojega nazivate Peder-i-baharat, donio je pismo iz
Te-herana. Sefir je pravi pregovara i pozna cio sadraj toga pisma. Molim vas dakle da se pobrinete
za to da se u mojoj odsutnosti nita ne dogodi!

235
Osman-paa izie zajedno s Amudom. Tek to je izaao, sandaki ponovo pokua da prodre iz svoga
kuta, obasipljudi prijetnjama sve koji su ga spreavali.

Mjesta, mjesta! Tko me zadrava njega du bezobzirno i strogo kazniti. Ja ovdje zapovijedam i nitko
drugi! Moja de alba stidi u Bagdad, pa ak i u Stam-bul. Dat du vas svrgnuti i zatvoriti! ujete li? Ili zar
se bojite onoga psa tamo? Toga izroda punog opakosti i podlosti... ,

1 podzemna tamnica

s tamniar *

Za tili as stvorio sam se pred njim i prekinuo ga:

Misli li mene?

Da, tebe! siknu na mene. -

I kako si se to usudio da me nazove?

Rekao sam da si pas, da si.. .

Nije mogao dovriti reenicu, jer sam ga tresnuo po glavi da se onesvijestio. Izvukao sam mu maramu
iz pojasa i njome mu svezao ruke na leima.

Tako! Sad nam vie nede smetati. Za sve ostalo pobrinut de se sindadija!

A moda de se pobrinuti i delat ili, da se ne bi zaprljala slubenika ast, pobrinut de se sv lena

uzica doda mir alai. Vidim, efendijo, da su tvoji udarci akom isto tako snani kao i prije. Time si
zatedeo uzice koje bi inae bile potrebne da mu njima s veemo ruke i noge. Zapravo bi i ondje bio
potreban takav udarac.

On pokae prema Peder-i-baharatu kojega su vojnici jo drali na podu. Povjerovao je da bi

generalovu odsutnost mogao iskoristiti za novi otpor. Dao sam ga svezati njegovim vlastit:m pojasom,
a kad je desetar ved jednom bio kod toga posla, svezao je i oba ostala Perzijanca, a da ga ja'nisam na
to ni pozvao. Uostalom, nisu se ni usudili oprijeti.

Osman-paa se vrati. Neposredno za njim uao je kol agasi, a ja sam pri tome kroz otvorena vrata
opazio da je cijelo predsoblje puno vojnika. Zarobljenike odvedoe. Sandakija su morali nositi, jer se
jo nije osvijestio. General je poao s njima da se uvjeri kako su poduzete sve mjere opreza.

Kad je opet uao u sobu, upozorili ga da se moram pouriti kako bih se to prije vratio u Birs Nimrud.

Tako je! odobri. To je potrajalo dulje nego to si ti vjerojatno htio, ali pri tome smo uspjeli
posve raskrinkati sandakija, a to- zahvaljujem samo tebi! Tko de odrediti to se sad ima dogoditi, ti ili
ja?

Molio bih te da to ti uini!

To je zadada koju bi ti lake mogao rijeiti od mene, jer bolje pozna ono mjesto i tamonje prilike.

236
Zato te molim da mi bar savjetuje, a ja du se ravnati po tvome savjetu.

Vrk> rado, ali bi bilo bolje da pri tome govorimo njemaki.

Kako god hodete! sloi se odmah sa mnom, nastavivi njemaki. Sigurno postoji neto to
bismo samo nas dvojica smjeli znati.

"Da, to je velika vrijednost skladita krijumarene robe. Mislim da bi u njega smjele udi samo
povjerljive osobe.

I ja mislim tako. Nije li uostalom vjerojatno da de dodi do borbe u tim podzemnim prostorijama?

To je mogude, ali se nadam da du modi izbjedi borbu. Ako skladite padne u nae ruke, ono de
pripasti padiahovoj vladi. Jeste li i vi toga miljenja, ek-selencijo?

Tako je! Razumljivo je da de ljudi kojima zahvaljujemo taj dobitak, dobiti primjernu nagradu.

Dobro! Drim vas za rije.

Tako? Vi biste htjeli za sebe? upita malo nevjerovano. Sigurno- je da ste nam jedino- vi
omogudili ...

Molim prekinuh ga ja to nisam bio ja, ved je to bio moj stari bembaa u Bagdadu. Da nam on
nije ispripovjedio to je doivio u Birs Nimrudu, sad ne bismo mogli Sefiru prekriiti raune. On je
morao krijumarima predati cio svoj imutak, pa molim da njemu isplatite predvienu nagradu,
ekselencijo!

Osman paa mi prui ruku i tronuto ree:

To sam i mislio! Drukije nije moglo ni biti. Sad se pojavljuje poznati Kara Ben Nemzi koji se ne
brine za sebe, ved za estite i opljakane ljude! Va de bembaa dobiti toliko koliko zatraite. A sada:
trebamo vojnike. Kakve ete elite i koliko?

Samo konjicu i to zbog brzine.

Konjanika imamo.

Ne znam koliko lanova ima Sefirova banda ovdje i koliko je Gasaja unajmio-, ali mislim da de nam
pedeset konjanika biti dovoljno.

Ako zatraite, ja du izaslati cijelu posadu.

Hvala! Kad bih ja preuzeo stvar na sebe, trebao bih mnogo manje od pedeset.

A zato to ne elite preuzeti?

Zbog odgovornosti.

237
 Kojeta! Ja sam ovdje stranac. Ne uviate li da biste mi iskazali veliku uslugu, ako me oslobodite od
te stvari, preuzevi provedbu svih potrebnih mjera? Poznam vas i znam da svoju punomod ne bih
mogao povjeriti boljim rukama. Molim vas dakle da to uinite evo vam ruke!

Prui mi ruku i doda, osmjehnuvi se, dok sam ja jo oklijevao:

Ja vam tovie obedavam da du vas unaprijed nagraditi radodu koju pruam vama i jednome
drugom ovjeku.

Kojom radodu?

Poekajte samo as! Kako se zove onaj kol aga-si, za kojeg ste se vi zaloili?

Amud Mahuli.

Dobro! Vratit du se za dvije minute.

Osman paa domahne mir alaju da poe za njim, pa izae s njime u susjednu sobu, gdje je bilo
pribora za pisanje. Kad su se opet pojavili, pukovnik, koji je vjerojatno imao dati svoje miljenje,
potajice mi se nasmjehne odobravajudi, general je drao u ruci arak papira, pa mi ga prui rekavi:

Amud Mahuli je od danas bembaa. Ovdje imate privremenu potvrdu kao jamstvo za pravo
imenovanje koje de stidi za nekoliko dana. Moete mu je dati, kad god ushtjednete. Od mene i od mir
alaja nede sada nita doznati. Izvedite to kao da ga nagraujete. Kako vidite, ja sam vam izaao u
susret. A sad vam ponovo evo moje ruke hodete li je sad napokon prihvatiti?

Hodu, od srca rado! odgovorih, pa mu pruih ruku, a zatim svinuh papir i gurnuh ga u dep.

Dobro! Odredite dakle to se ima dogoditi! Ali nemojte sa sobom povesti manje od pedeset
vojnika, jer je za svaki sluaj bolje da imate deset momaka previe nego jednoga premalo.

Onda vas molim za ezdeset vojnika, jer desetorica moraju ostati kod konja.

Lijepo! A dalje?

Komandu nad tih ezdeset ljudi preuz;ma moj stari Amud Mahuli koji me ima sluati na rije.

Sporazuman sam! A dalje?

Omot svijeda i igice.

I vie nita?

Ne, vie nita! Ja sam gotov, pa imam samo jo jedno pitanje: Hode li vaa ekselencija dodi onamo
ako poaljemo po vas glasnika?

Poaljete li po mene, znai da me trebate i ja du dodi.

Onda vas molim da se eta smjesta spremi za pokret. Trebam i jednog konja za pikidmet baija.

238
 Hode Ji i on s vama?

Hode trebam ga.

Ne matram ga previe hrabrim!

Trebam ga samo kao ovjeka, a ne njegovu hrabrost koje on stvarno nema. Taj mi je Perzijanac
potreban za jednu pasivnu ulogu.

Oh, nasludujem da dete vi po svom obiaju cijelu tu stvar udesiti tako da bude zanimljiva.

Bar se nadam.

Onda sam veoma radoznao to dete mi kasnije ispripovjediti. Odmah du izdati sve potrebne
zapovijedi.

Ipak vas molim da se sve provede u najvedoj t'ini. Osim toga vam priznajem da sam gladan i
edan.

Ovo se zlo moe odmah ukloniti nasmije se veselo.

Deset minuta kasnije sjedili su svi prisutni kraj hladnoga peenja, a etvrt sata nakon toga javi kol
agasi da su vojnici spremni za polazak. Bilo je krajnje vrijeme. Komornik nije odb:o da poe s nama. U
pratnji ezdeset vojnika osjedao se sigurnim. Meutim, da je znao zbog ega ga trebam, sigurno bi
radije ostao u Hileu. Amud Mahuli se naprotiv poput djeteta radovao namjeravanom pothvatu.

PONOVO U TORNJU

Krenuli smo i nali malu etu konjanika kako nas eka vani pred vratima. Zajedno s kol agasijem i ko-
mornikom pojahah na elu ete. Tek to smo izali iz grada, oficir me upita to zapovijedam.

Efendijo, ti si muir1 nae vojske ree a ja sam ferik-paa2. Tebe moramo sluati svi, a mojih
ezdeset ljudi mora sluati mene. Mi demo se rado boriti, pa smo spremni da za tebe skoimo u svaku
vatru. Sad mi reci to imam initi i kako se imam vladati!

Najprije moramo brzo i nezapaeno stidi do Birs Nimruda ogovorih.

Neprimijedeno? Onda bi bolje bilo da skrenemo s ,ovog puta.

Bilo bi, no onda demo moda naidi na loi teren, pa demo ugroziti noge svojih konja.

Nikako! Uzmi u obzir da je ovo nae vjebalite i da mi tu poznamo svaku stopu puta. Ako nai
neprijatelji oekuju napadaj, sigurno ga oekuju iz grada. Nije li tako?

Tako je!

Oni de dakle svu svoju pozornost usmjeriti u tom pravcu, pa im se moramo pribliiti s koje druge
strane. To de nas stajati svega pet minuta. Jesi li dakle sporazuman da pojaimo u malom luku?

1 maral

239
' divizijski general

Jesam!

Onda doi i pouzdaj se u mene. Tvoji drijep-ci nede ni jedan jedini puta posrnuti. Pojahat demo
kao po ravnoj sofri1.

Zakrenuo je nadesno s puta, pa moram priznati da nije preuveliao, pozivajudi se na svoje poznavanje
terena. Pri tome nije dopustio da razgovor zamre.

Sjedam se stare poslovice koja veli: sudbina okrede ovjekov kaput tri puta dnevno, ujutro jednom,
upodne jo jednom, a zatim uvee ponovo. Tvoj kaput kao da okrede jo ede, ^aime i dva puta
nodu.

Kako to?

*- Jer si nodu postao zarobljenik, a sad sam izlazi da hvata ljude. Tako si bio moj uhapenik, ali si
nakon kratkog vremena postao slobodan a da nisi nikoga upitao za doputenje.

Poslovica u mojoj domovini glasi: Tko mnogo pita, taj se sav smuduje. Ovdje u naem sluaju glasila
bi: Tko mnogo pita, ne moe preko zida!

Daj, taj skok preko zida! Trebao si vidjeti one poglede kad ste preletjeli preko zida! Nitko se od nas
ne bi usudio na takav skok. Na puk nema loe konje, ali nema dobrih jahaa. Slobodni Beduini jau
mnogo bolje od nas. Kad bih imao bataljon kako bi moji ljudi nauili jahati! Morali bi letjeti poput
sokolova! Ipak nedu nikad dotjerati tako daleko. Kismet mi nikad nije bio naklonjen.

Zar se ne osjeda sretnim?

Kako ovjek moe biti sretan, ako punih pet mjeseci nije dobio pladu! Padiah je najvedi i
najglasovitiji, najbogatiji i najmudriji meu vladarima svih drava, ali nede me oalostiti odajudi
moje. rijei njegovo bogatstvo ostaje kod njega. Ono ne dolazi k nama, a njegova mudrost dopire
oko cijele kugle zemaljske, ali ne stie u nae depove.

Od ega onda ivi ako plada tako dugo izostane?

Zapravo i ne ivim, ved gladujem, jer volim svoj harem, svoju djecu i unuke, pa im dajem one
mrvice kruha to ih pobirem sa sagova svojih visokih pretpostavljenih. Rado du gladovati, ali neka bar
oni budu siti.

1 niski stoli

Tvoji pretpostavljeni imaju dakle kruha?

Oh, ne samo da imaju kruha, ved imaju i mesa i uopde svega to im srce poeli! Mora naime znati
da rijeka plada tee odozgo, ali stie samo do bembae. Ondje obino prestaje, i samo onda kad se
vojnici pobune, otvara se mala brana, ali se ubrzo opet za-epljuje. Da, kad bih jednom uznapredovao
do bembae, onda bi zauvijek bilo pomoeno meni i mojoj kudi kojoj pripada itavo moje srce.

240
 Je li tvoja kuda velika?

Imam dva sina s njihovim enama i dvije kderi s njihovim muevima i s djecom. Imam svoju majku,
a i majku svoga harema. To je svega jedanaest osoba to ih imam potpomagati onom bijednom
pladom koju ne dobivam. Dao Alah da se to ubrzo popravi!

On de ti pomodi, Amud Mahuli. Budem li danas s tobom zadovoljan, govorit du s Osman-paom i

zamoliti ga da se pobrine za to da ti bude ispladena zaostala plada.

Kad bi to bar htio uiniti, efendijo! Moja zahvalnost i zahvalnost itave moje kude blagosivljala bi te
do kraja naih dana. Mi smo opazili koliko te general potuje i cijeni. Danas je u svim vanijim
stvarima sluao samo tvoju rije, pa bi ti sigurno vrlo rado ispunio i tu malu elju. Bit de sa mnom
zadovoljan, jer du uiniti sve da zasluim tvoj zagovor. Moda de se onda sjetiti i svoga drugog
obedanja.

Kojega? upitah ga, gradedi se da sam zaboravio.

Tvog izvjetaja seraskeru. Hode li u njemu spomenuti i to da smo pojahali prema Birs Nimrudu da
pohvatamo ubojice karavane?

Hodu!

I da ja u tom sudjelujem kao komandir ezdeset vojnika i tvoj neposredni podreeni?

Hodu! Spomenut du opirno sve to radi i kako si se pri tome odlikovao.

Hvala ti! Znam da de odrati rije, pa du pokuati da steknem tvoje priznanje i seraskerovu milost.
Sad smo stigli ved dotle da se Birs Nimrud nalazi jugoistono odavde. Za deset minuta stidi demo
onamo.

Ved? To je bilo bre nego to sam mislio.

Znao sam da de biti zadovoljan mojim vodstvom. Sad treba samo odrediti na koju taku ruevine
treba da najprije stignemo.

Sjeda li se onog mjesta gdje smo sakrili svoje konje, a onda ujutro poli po njih?

Da, tano ga se sjedam.

Najprije moramo onamo, no prije toga moramo se zaustaviti na domak doziva odande, jer se elim
oduljati pjeice da ustanovim gdje se nalaze ljudi koje traimo.

Pojahasmo jo komadid puta, a onda se kol agasi

zaustavi.

Evo, sad smo u onoj udaljenosti koju si elio ree. Ako zovnemo glasno, ut de se do ruevine.
Ti nas dakle sad eli ostaviti.

Tako je!
241
 Kako dugo?

To ne mogu redi. Vi ostanite ovdje i nemojte se nipoto odavde udaljivati dok se ne vratim. Pri
tome se morate vladati potpuno tiho.

Ako se ne vrati?

Vratit du se!

Hode li nas pronadi u tami?

Hodu! Evo, ja ti ovime povjeravam svoje puke. Nemoj dopustiti drugim konjima da se priblie
naim vrancima, dok ovi lee. Oni to ne vole!

Halefovog Barka doveli smo za uzde ovamo. Njemu i svom Asilu dao sam znak da legnu, a oni me
posluae. Zatim se stadoh uljati dalje.

Cio svoj plan izgradio sam na pretpostavci da se Sefir nede vratiti u unutranjost Birs Nimruda dok ne
proe onih est do sedam sati to ih je spomenuo, ili da bar nede udi u onu prostoriju u kojoj smo mi
leali. Ako je u meuvremenu doao da vidi to radimo, onda je na bijeg bio otkriven, pa nam je
uma-kao, a od onih zaliha i onoga blaga u ruevini odvukao je sa sobom sve to je u brzini mogao
odnijeti.

Bio sam vrlo oprezan. No sam drao u ruci, vrsto odluivi da nedu dopustiti da me itko dotakne, a
bude li to netko pokuao, odmah du ga probosti.

Sretno sam stigao do skrovita konja. Ondje nije bilo nikoga. Krenuo sam dalje u smjeru ulaza u
skladita krijumara. Ondje je gorjelo nekoliko vatri, iji mi je sjaj olakavao da izbjegnem svaki susret.
Leedi na tlu puzao sam sve blie dok nisam stigao do jednog osamljenog komadida zida koji je s
jedne strane bio osvijetljen vatrom, a na drugu stranu bacao je duboku sjenu. unuo sam u toj sjeni i
stao prislukivati.

Udaljen jedva dvadesetak koraka od onog finog drutva koje se ovdje bavilo svojim mranim
poslovima, mogao sam vidjeti te ljude i uti sve to nije bilo govoreno ba posve tiho. Uostalom,
vedinom su govorili glasno, po emu se dalo zakljuiti da su se osjedali sigurnima. Sainjavali su dva
odjela, te sam odmah razabrao da su jedni bili razbojnici, a drugi krijumari. Krijumari su bili
zabavljeni time da cijelu hrpu robe u pojedinim omotima i balama prenesu do ulaza u skrovite.
Uinili su to od ovjeka do ovjeka, to jest tako da su se svrstali stvorivi lanac pa je jedan do drugoga
prenosio krijumarenu robu komad po komad. Tako nijedan od njih nije trebao prijedi cio put. Uopde
se dalo pretpostaviti da pravi ulaz ne poznaju svi, ved ga poznaju samo Sefirovi pouzdanici. Ti su sad
stajali gore, a ostali dolje. Bududi da nisu bili zajedno, te su svoj posao obavljali vanredno tiho, nisam
od njih mogao nita doznati. Svu sam. svoju panju morao dakle posvetiti drugoj skupini,
razbojnicima.

Bilo je jasno da su razbojnici, jer je kod njih stajalo i lealo onih dvanaest komomikovih konja i est
tovarnih deva. Teret je u dvije hrpe leao kraj tih ubojica, pa su podizali pojedine predmete,
ogledavali ih, ocjenjivali, prepirali se o njihovoj vrijednosti i na kraju ih, kad bi se s mnogo muke
242
sporazumjeli, bacali na drugu hrpu. Po tom procjenjivanju i prepiranju razabrao sam da svoj prljavi
posao nisu obavili za pladu, ved za udjel u plijenu. Nabrojio sam ! petnaest ljudi, samih Beduina,
pripadnika ved esto

spomenutog plemena Gasai. Sve su to bili suncem opaljeni, mravi ljudi mranog i pohlepnog
pogleda.

Sefir je sjedio kraj njih. U ruci je drao> knjigu, a kraj njega se nalazila velika vreda s novcem. U knjigu
je unosio pojedine komade i njihovu cijenu, a iz vrede je ispladivao nekom starom Arapinu sijede
brade, vjerojatno voi tih nitkova, njegov udio u vrijednosti. Sve se to obavljalo veoma glasno,
uzrujano, uz proklinjanje i prepirku koja je opasno zvuila. Samo je Sefir ostajao hladnokrvan. inilo
se da ima iskustva u saobradaju s tim ljudima, jer je mirno sluao kako su ga grdili, i na kraju bi
donosio odluku kojoj se nitko vie ne bi usprotivio. Zatim bi posezao u vredu i polagao utvreni iznos
novca u prljavu Ee-duinovu ruku. Ti lopovi nisu bili iskusni trgovci, pa nisu umjeli raunati. Zato nisu
htjeli da se pojedine stavke zbroje i da odjednom dobiju cio iznos, ved im se njihov udio morao
isplatiti za svaki pojedini komad.

Jednom je Sefir ipak izgubio mir. Stigli su do nekog istonjakog veziva, ije je zlato zasvjetlucalo sve
do mene. Gasai su to vezivo previsoko ocijenili, pa se razvila prepirka koja se toliko otegla da je
Sefirovoj strpljivosti doao kraj. Skoi na noge i ljutito viknu: Poludjeli ste, pa lajete ni zbog ega,
kao to agljevi laju na mjesec. Pogledajte tamo moje ljude. Ima ih devetnaest, ali svi zajedno nisu u
toku cijele nodi podigli toliko buke koliko je svaki pojedinac meu vama podigao za dvije minute. Sad
mi je dosta! Mislite li da ja zbog vas sjedim ovdje i da nemam nikakvog drugog posla nego da sluam
vae urlanje? Za pola sata de oni ondje zavriti svoj posao, a dotle moramo i mi biti gotovi. Imam ja
jo svoga posla. Budete li me zadravali, pokupit du sve ovo ovdje te nedete dobiti vie ni pare!

To- je djelovalo i trgovina se ubudude bre -odvijala. Njegove rijei su mi uostalom rekle i to da se
moram pouriti, jer sam znao koji je to njegov poseban posao to ga ima izvriti za pola sata: htio je
otidi k meni i komorniku, pa nas je prema mojem naumu morao prividno pronadi upravo onako kao
to nas je ostavio. Ja sam se dakle najprije oduljao tako daleko da me nitko nije mogao uti, a onda
potrao to sam bre mogao do svojih konjanika. Kol agasi se obradovao kad me je ugledao.

Sad poinje vaa zadada rekoh tako da su me svi mogli razumjeti. Dobro pripazite! Devet ljudi
ostaje ovdje, na ovom mjestu kraj konja! Oni se moraju pobrinuti za to da ne doe ni do kakve buke.
Deseti vojnik ide sa mnom i s pikidmet baijem, i kasnije de doznati to mu je dunost. Kol agasi de
odrediti koja se desetorica prihvadaju ove slube. Sad dolazi glavna stvar. ujte me!'

Nagurae se blizu meni, pa nastavih:

Odvest du preostalu pedesetoricu do onoga mjesta meu ruevinama gdje gori nekoliko vatri.
Ondje sjede ubojice i dijele plijen. Ima ih petnaest. Ondje se nalaze i krijumari koji svoju robu
odnose u ruevine. Ima ih devetnaest, zajedno s voom dvadeset. Mi moramo dakle uhvatiti svega
skupa trideset i pet ljudi. Ako nam nijedan ne umakne, dobit de svaki vojnik stotinu pijastera, a svaki
podoficir dvije stotine pijastera!

Odmah se zaue tihi usklici radosti, zauenja i suglasnosti. Nastavih:

243
 Uhvatit demo ih ovako: vi dete se svrstati u liniju koja iz ruevina u polukrugu vodi oko vatre, i
vrada se opet do ruevina. Tako de ti ljudi biti opkoljeni da nijedan ne uzmogne pobjedi u ravnicu. Tko
se god priblii vaoj liniji, njemu dete glasno doviknuti i upozoriti ga da se povue. Pokua li silom
prodrijeti kroz nju, imate ga bez obzira ustrijeliti. Htio bih da u zoru budu na okupu pa zato elim da
ih samo odbijate. Sto de se zbiti onda doznat dete od mene, jer du se do toga vremena vratiti. Recite
mi jeste li me razumjeli, ali nemojte to redi odvie glasno!

Kao odgovor odjeknu Jesmo" iz brojnih grla. Ljudi su se oduevili zbog pijastera koje sam im obedao,
pa sam mogao biti uvjeren da de uiniti sve to god budu mogli da zarade taj novac. Da bih i u kol
agasiju izazvao jednako oduevljenje, pozvah ga u stranu te mu rekoh tiho:

Misli li da de uiniti svoju dunost?

Oh, efendijo odvrati Amud Mahuli uvjeravam te da de oni radije umrijeti nego da dopuste da
pobjegne ma i jedan od tih lopova. Ti si jednim mahom zadobio njihovu privrenost, ljubav i vjernost.

Onda du pokuati da steknem i tvoju. Ti si maloas zaelio da dobije vii in, a ja sam ti rekao da
de ti Alah pomodi. Ta moja rije de se ispuniti. Alah ti alje svoju pomod putem mene, jer ti velim
slijedede: ako od tih trideset pet ljudi koje elimo uhvatiti, ne pobjegne ni jedan, ti de biti bembaa
prije nego to se vratimo u Hile.

Sav se ukoi od radosti i prepasti. Nije mogao izredi ni rije. Onda se sabere i promuca:

Bem-ba-a. .. jo prije nego a zatim naglo nastavi: Imam da postanem bembaa prije nego to
se vratimo u grad? Efendijo, znam da si rekao istinu i da se ne ali sa mnom pa du zato...

Suti, Amud Mahuli prekinuh ga. Jo nisi bembaa. Ipak to moe postati a i treba da postane
ako ispuni moj uvjet. Nemoj se dakle sada uzbuivati, ved pazi da izvri ono to od tebe oekujem.

O efendijo, mi demo ih pohvatati sve, sve! Uvjeren sam da nam nijedan nede umadi. Doi da to
bre zatvorimo krug oko njih!

Najprije mora odabrati onu- devetoricu koji de ostati ovdje i onog jednoga koji de podi sa mnom i
koji treba da nosi Halefovo oruje.

To du obaviti za jednu minutu. Ved urim! Amud Mahuli pozove desetoricu vojnika po imenu,

a zatim ostala pedesetorica krenue. U blizini vatri su po uputi kol agas;ja tako paljivo sainili lanac
da to nije opazio nijedan od opkoljenih ljudi i da nije preostala nikakva upljina kroz koju bi mogao
netko pobjedi.

Sad sam smireno poao s komornikom i jednim naim vojnikom na mjesto to ga je Halef na svoj
smijean nain nazvao plandovalitem dikobraza". Kako se italac moe sjetiti, bila je to ona skrovita
upljina u zidu u kojoj smo bili sakrili konje i gdje sam na svom bijegu s komornikom opet ugledao
svijetlo dana, odnosno nodnu tamu.

Znao sam da se uputam u opasnu igru, ali sam se osjedao tako slobodnim, tako laganim i tako
bezbrinim kao da sam je ved dobio. Dok smo se uspinjali uz sipinu ruevina, Perzijanac me upita:
244
 Zato odlazi opet ovamo, efendijo? Mi ovdje nemamo vie nikakva posla, bar ja mislim tako?

Traim Sefira.

Maloas sam ga vidio kod njegovih ljudi!

Maloas jesi, ali sad demo ga nadi u naem zatvoru.

Zar kani moda ponovo zaci u njega?

Kanim!

Alah! Jesi li pri svijesti?

Mislim da jesam. Nedu uostalom sam otidi onamo, jer de me i ti pratiti.

On od prepasti odmah zapne u izmrvljenim ope-kama, pljesnu rukama i zastenje:

Jer-de-me-ti pratiti! Efendijo, to mi ni ne pada na um! Ako si ti poludio, onda to nije za mene
razlog da i ja poludim..

Onda uj to ja ovdje traim: tvoje vlasnitvo.

Moje vlasnitvo? Kako to misli?

Ne kanim spominjati tvoje konje i deve. Sigurno si opazio da su jo ovdje, pa ako uini ono to
elim, dobit de ih natrag. Deve su meutim nosile teak teret koji se sigurno nije sastojao od
bezvrijednih predmeta.

Od bezvrijednih predmeta? Vjeruj mi da je njihova vrijednost iznosila cio imutak. Bili su to ah-in-
ahovi darovi, a ono to poklanja na vladar, to vrlo mnogo vrijedi!

Sto de ti dakle redi, ako mu javi da su ti ti dragocjeni predmeti ugrabljeni?

Izgubit du njegovu milost, njegovu zatitu i njegovo povjerenje, pa de me opet baciti u prainu iz
koje se nikad vie nedu uzdidi. Tome pridolaze oni potpisi to sam ih morao dati Sefiru. On de me
pomodu njih uiniti prosjakom!

Ne bi li za tebe bila sreda, kad bi sve to mogao ponovo dobiti, te ahove poklone, a i svoje potpise?

Da, to bi bila sreda za koju se ne bih mogao dovoljno zahvaliti.

No, dobro! Mi se vradamo u tamnicu da bismo sve to ponovo dobili. Ako se odlui da poe sa
mnom, ja du ti pomodi da dobije svoje vlasnitvo.

Je li to istina, efendijo? upita brzo i stane izvlaiti noge koje su mu duboko propale u rahlu
sipinu.

Jeste!

Ali Sefir de nas zadrati!

245
 To ne moe. Mi demo naprotiv uhvatiti njega. To je glavni razlog koji me je potakao da se upustim
u tako neobian pothvat. Ipak znam to radim. Kad bih se naprotiv morao pouzdati u vojnike, Sefir bi
nam mogao umadi. Bude li imao povjerenja u mene, ja du Sefira prisiliti da nam vrati sve to ti je
oduzeo, i to te je prisilio da mu preda. Dobit de dakle ah-in-ahove poklone, pa prema tome
nede izgubiti njegovo povjerenje, ved stedi njegovu zahvalnost jer si ih izruio kako treba.

Kad mi tako obedava, ja vie ne oklijevam. ovjek se zaista usuuje da uini mnogo ako se radi o
tome da zadri naklonost svoga vladara.

Dobro! Ako se uspnemo na vojnikova ramena, lako demo dosedi rupu u zidu. Ja du podi prvi, a ti
de za mnom. Poekaj samo jo asak.

Rekao sam kijalu1 neka nas poeka ovdje dok se vratimo, pozajmivi od njega neki stari rubac to ga
je imao zataknutog za pojas. Trebao sam ga da njime pokrijem rupu u kutu zatvora. igice i nekoliko
lojanica uzeo sam sa sobom ved u Hileu. Osim toga sam ondje Peder-i-baharatu oduzeo svoj no. K
tomu su pridolazili revolveri i henrijevka. Medvjedarku sam ostavio kod konja. Bio sam dakle dovoljno
naoruan, pa se nisam morao bojati Sefira. Ipak priznajem da je za moj pothvat bila potrebna prilina
hrabrost. Tko mi meutim predbaci a to nije bila samo hrabrost, ved upravo drskost, toga bih morao
upozoriti da sam bio uvjeren kako du u unutranjosti ruevine imati posla s malim brojem protivnika.
Smatrao sam da smijem pretpostaviti da je svega nekoliko krijumara poznavalo poloaj i ureaj
zatvorenih skrivenih pro-

1 konjaniku

storija, jer bi Sefir bio neoprostivo neoprezan da je sve svoje krijumare uputio u tajnu. Prema tome
sam se imao bojati svega nekoliko ljudi koji su me i unijeli u podzemlje, pa sam smatrao da du ih lako
onesposobiti.

Sad je bilo krajnje vrijeme da poemo u poznate prostorije. Vojnik se naslonio na zid. Njegove
sklopljene ruke sainjavale su prvu stepenicu, a njegova ramena drugu. Tako sam se lako zavukao u
rupu, a komornik je doao za- mnom- Da mu pri tome nije bilo ba lako pri srcu, uo sam po uzd
.sanju i stenjanju kojim se javljao puudi za mnom.

Sad smo imali udoban put, jer u hodniku nije bilo izmrvljene opeke. Laka i kratka opetua nije me
smetala. Na kraju vodoravnoga hodnika uspravio sam se u okomiti rov i stao prislukivati. Glava mi se
nalazila ved u sobi broj pet. Nita se nije pomaklo, pa sam se izvukao iz jame. Odmah zatim izvukao se
i Perzijanac.

Opipao sam rukama naokolo i ustanovio da se nae prinudno boravite nalazi tano u istome stanju
kako smo ga napustili. Nae su spone leale jo ovdje, a na drugoj stranj napipao sam hrpu praine
to smo je izbacili iz jame. Bili smo sami, pa bih volio pripaliti svijedu, ali bi njeno svjetlo prodrlo kroz
zastor od sipki, pa bi nas odmah odalo, ako je netko bio u susjednoj prostoriji. Morali smo dakle sve
pripreme izvriti u tami. Najprije smo zatrpali jamu. U nju stavih opetuu i pokrih jamu vojnikovom
tkaninom, pa tkaninu posuh ostatkom praine od opeka. Tako su otvor u podu i puke sakriveni pred
Sefirovim pogledom. No i revolver zadjeh u pojas. Prljavtinu od smrvljene opeke istresli smo iz
naih kaputa koliko se god to dalo.
246
Sad sam ponovo morao svezati Perzijanca, pa ne trebam redi da on to nije htio dopustiti. Kad mirna
predoavanja nisu nita pomogla, ja sam ga nekoliko puta manje prijatno gurnuo u rebra to ga je
uvjerilo da su moje mjere potrebne. Svezao sam ga isto tako kao to je bio i prije svezan. Zatim i ja
uriuh, pa svezah i sebe isto kao to sam prije bio svezan samo ne tako vrsto, no ipak toliko da se
kod povrnog pregleda moralo uiniti da se na sponama nije nita izmiieniio. Sad sam se osjedao
umiren. Ispunila mi se elja da ovamo stignem prije Sefira. Neka sad doe!

Komornik nije nipoto bio tako pun pouzdanja. Nekoliko sam puta uo neke tihe i priguene ah" i
,,oh", te uzdahe Alah, Alah!" Bojao se, pa kad smo nakon nekog vremena zauli korake i kad je
svjetlo prodrlo izmeu eljeznih sipki, komornik promuca perzijskim jezikom, sav drdudi od straha:

Efendijo oni do dolaze! Ja sema i men, ej hejat i men o nebo, o moj ivote! Da bar nisam
doao ovamo!

uti! apnuh. Kako ujem, najprije odlaze Halefu: to moramo prislukivati!

Koraci su poli prema broju etiri. uo sam Sefira a i Halefa gdje govore, no nisam mogao razumjeti ni
rijei, ali kad se Perzijanac opet udaljio i kad je moj Hadi povienim glasom doviknuo neto za njime,
zauo sam:

Nemoj da ti se nasmijem! Poznajem ja svog efendiju. On de dodi i izbaviti me odavde. Onda demo
obraunati s vama!

Onda- du ti. redi da je on ved ovdje otpovrnu mu Sefir glasno On ved dugo lei ovdje dolje, a
vezan je mnogo vrde od tebe.

Lae!

Istina je!

Pa sve ako i jeste istina, onda se on s tobom poigrao, samo naalio. To je njegov obiaj. On de se
osloboditi, a oslobodit de i mene prije nego to ti i pomisli.

Samo de njegova dua biti slobodna, jer demo nju, a isto tako i tvoju, batinama istjerati iz vaih
prokletih tijela!

Batine su odreene za tebe a ne za nas. Kunem ti se Alahom i prorokom da de ubrzo osjetiti bi

to ste mi ga oduzeli! Onda de ta tvoja dua iz tvoje ugave koe odletjeti dolje u pakao!

Sefir se podrugljivo nasmije, a zatim se koraci pribliie naim vratima. Razabrao sam da dolaze samo
dva ovjeka. Odmakli su kraun i podigli ipke. Uao je -Sefir s onim malim nitkovom koji me je
zavarao preodjeven kao Hadi Halef. Sefir ispitljivo pogleda po cijeloj prostoriji, a zatim prie
komorniku, jer mu je taj leao blie od mene, pa se sagnu i pretrai njegove spone.

Jo su u redu! ree, uspravivi se. S tobom du se kasnije porazgovoriti. Najprije dolazi na red
ovaj lupe, jer s njim dosada zapravo i nisam mogao govoriti.

247
Postavi se preda me i domahnu malianu da prinese svjetiljku kako bi me bolje mogao promotriti.
Nije smatrao potrebnim da pregleda i moje spone, jer su komornikove spone bile u redu, a moj
skvreni lik izazivao je dojam da sam ja u jednako nemodnom poloaju kao i prije.

Vjerojatno si uo to je maloas zaurlao onaj otrovni patuljak, tvoj pratilac? upita.

Jesam odgovorih.

Ta je runa aba poludjela!

Nije.

Nije? Ti se dakle slae s njime?

Slaem.

Onda si i ti lud! Od samog si straha posve poludio.

Moj je razbor svakako bistriji i zdraviji od tvojega.

Perzijanac prasnu u isti glasni smijeh kao i maloas.

On kani biti slobodan, oslobodit de svog Hadija, a mene de izbievati? Taj mi nitkov sve to
potvruje i pri tome govori o svom razumu.

Kojeta! Moj.Hadi uvijek provodi ono to veli. Ako ti je obedao batine, onda de ih dobiti, pa ma
kako se ti branio!

Pasji sine, ako nisi lud, onda me sigurno eli samo vrijeati. Cini se da i ne sluti to te oekuje.

eli li i mene natjerati u smijeh? Ako jedan od nas dvojice ne zna to ga oekuje, onda si to ti.
Nagovijestio sam ti to de se dogoditi. Poekaj .do jutra!

Da, sjedam se nasmijei mi se podrugljivo. Ranom zorom poet de mi suenje, a uveer de

svriti. Rekao si to ili neto slino. Uostalom, to bi bilo odvie kratko! Za tebe sam se bolje pobrinuo.
Ti nede od mene dobiti samo kratki dan nego de mnogo dulje uivati u radostima kojima du te
usrediti. Ono to si skrivio tamo prijeko na Tigrisu...

Ah, na Peder-i-baharatu! upadoh mu u rije. Voa krijumara zapanjeno uzmaknu korak i brzo
upita:

Peder-i-baharat? to zna o njemu? Odakle pozna to ime? Tko ti ga je rekao? Ved sama ta
okolnost da si kao stranac uo to ime, zapeatila je tvoju smrt!

Ponavljam ti da ti neprekidno sebe zamjenjuje sa mnom. Nije zapeadena moja smrt, ved tvoja.
Tebe su progledali. Poznato je da si ti Sefir o kojemu...

Sefir! prekide me. To je za tebe novi razlog da umre. Da ved i onako nisam odluio da de
umrijeti, onda bih sada odredio da ne smije iv odavde!

248
 Nemoj sebi toliko umiljati! Ti nema modi nada mnom. Ja du zdrav i itav izadi iz Birs Nimru-da, a
tebe du kao svoga zarobljenika odvesti u Hile, da te dadem zatvoriti k Peder-i-baharatu i njegovoj
dvojici drugova koji lee ondje u lancima.

Ja kao zarobljenik u Hile u lancima ! promuca, piljedi u mene kao da sam sablast.
Zaista je tako kako sam rekao. Ti si do kraja lud!

Onda ti sada lud ovjek kazuje da si Peder-i--baharata poslao u stupicu u koju je uhvaden. Ondje
mu nitko nije povjerovao to- si mu zapovjedio da rekne.

to to mu nisu povjerovali?

Da sam ja s Hadedinom napao karavanu pikid-met baija i da si se ti oduljao za nama da otkrije

nae skrovite, a nisu mu povjerovali ni to da sam ja odvukao leinu pikidmet baija da je bacim u
vodu.

Htio je neto odgovoriti, ali od zapanjenosti nije uspio izustiti ni rijei. Dooh sad na pomisao da
njegovu smetenost iskoristim da bih otkrio tajnu rue iz irasa, pa zato nastavih:

Kako vidi, sve su se vae tajne otkrile. Otkrivena je ak i vaa glasovita Dul-i-iras.

Baci se na mene poput zvijeri, zgrabi me za oba ramena, stane me tresti i sikne na mene:

Dul-i-iras? Biva-i-emir1, ems-i-husn2, naa sitare-i-dira3, koja stanuje tako duboko u tajnosti
da sam je ja sam svega tri puta vidio? Naa lijepa, naa divna kraljica, pred kojom svi sagibljemo glavu
i koljena! Ona iji pogled zaarava srca i iji glas oduevljava za najtea i najsmionija djela? Ti tvrdi da
poznaje nju, ti bijedni crve? Zadavit du te!

Sefir me zgrabi za grlo. Ved sam htio da brzo izvuem ruke iz ome da bih se obranio, kad se dosjetiti
drugom sredstvu koje de vjerojatno jednako djelovati, a moglo bi ga navesti i na daljnje neopreznosti,
jer je bio toliko uzbuen da nije mogao mirno promisliti o svojim rijeima.

Da me nisi ni dodirnuo! otresoh se na njega. I ja sam sil.

Ustukne od mene kao da je dobio estok udarac i irom rastvori oi.

Ti - ti - ti si sil?

Ja sam ak sertip-i-s:lan4.

Sertip? ovjee ili si avo pa si otkrio nae tajne, ili si zaista sil. Zato se onda izdaje za stranca, a
zapravo si pravovjerni iit?

Da mi ruke nisu svezane, izvadio bih svoj prsten iz depa i dokazao tko sam ja.

On on takoer ima prsten! viknu krijumar sve uzbuenije. Ako je to istina, onda te
mogu provjeriti. Dovoljno je da te upitam za ime naeg vrhovnog gospodara, za Da ...

249
Perzijanac se prekinu nakon tog jednog sloga, jer je uvidio da umalo to nije izvrio najvedu izdaju
koja je uopde moguda za sila. Lako je bilo pogoditi preostale slogove toga imena, a bududi da sam ja
one veeri uz Tigris nauio kako je Peder-i-baharat nazvao toga najvieg gospodara, to sam
nadopunio prekinutu reenicu.

Ah, ti misli Dafara, emira-i-silana.

1 kneeva udovica

2 sunce ljepote

3 zvijezda ushienja

4 vrhovnik silana

Da, njega mislim! Ti ga pozna! Ti zna sve! Ti si dakle ili zaista sertip-i-silan i tvoj je in vii. od
mojega, a onda te odmah moram pustiti na slobo-' du, ili si pak sve to doznao izdajom, pa te moram
initi nekodljivim.

Perzijanac je stajao preda mnom, poloivi obje ruke na elo, slika potpune bespomodnosti. Zatim se
naglim i odlunim pokretom okrene svom pratiocu i ree:

Osvijetli ga' Moram vidjeti kakvo mu je lice. Moram se zagledati u dubinu njegovoga srca!

Kad je ovjeuljak posluao taj nalog, Sefirov se pogled doslovce zabode u moje oi. Brazgotina mu je
bila natekla i poprimila je tamnocrvenu boju, a iz njegova lica, iz njegovih zgrenih aka, spremnih n
napadaj, i njegovog napetog dranja, kao da de svaki as skoiti na mene, govorila je odlunost i
napetost, koja je, ako izbije, mogla biti i ubitana. Usprkos tome ja sam tome pledatom ovjeku
gledao u lice, mirno se smijeedi, ali sam pri tom potajice razvukao ome svojih spona da bi mi ruke
bile spremne na obranu.

U tvom licu ne mogu itati ree, premda bi po mojoj bezbrinosti zapravo lako mogao razabrati
to je na stvari. Ne vidim nita, ne otkrivam nita. Moram se utedi posve sigurnom sredstvu: zakli-
njem te Alahom ili ako si krdanin, zaklinjem te tvojim bogom da mi rekne istinu! Hode li to uiniti?

Hodu!

Jesi li toliko hrabar da to prizna ako nisi sil?

Jesam! Nemoj misliti da te se bojim.

Onda mi reci jesi li pravovjerni iit ili si zaista Evropljanin i krdanin?

Ja nisam iit.

Dakle nisi ni sil?

Nisam!

Onda si bez naeg doputenja prodro u nau tajnu?

250
 Tako je.

Onda budi proklet i umri!

Sefir se baci na mene, slijep u svojoj srdbi i ne maivi se oruja. Ispruio je prema meni zgrene
prste obiju ruku. Naglo se pokrenuti ustranu, tako da je promaio, izvukoh ruke iz uzica, zgrabih ga za
vrat, privukoh ga posve sebi, preokrenuli se na njega i tresnuti ga po sljepoici. Nemodno baci ruke u
zrak, noge mu se grevito stegnu i isprue, i on se smiri. To se sve zbilo bre nego to to mogu
ispripovjediti. Bila su dovoljna dva tri vrsta trzaja sponama da se posve oslobodim, a zatim skoih na
noge. Dredi uljanicu u ruci, malian je stajao kao da se skamenio i buljio u mene. Onda odbaci
svjetiljku da se ugasila i u sobi zavlada tama.

Pasji sine, ipak nam nede umadi viknu. Radi opreza sam mu pokuao izmaknuti, ali me

je ved napao. Osjetio sam njegovu ruku koja me je zgrabila, a zatim ubod, koji bi mi bio prodro u srce
da se nisam ved prije toga okrenuo. Ovako me je taj ubod pogodio u miicu u ruke i zadao' mi, kako
se kasnije pokazalo, neopasnu ranu. Htio sam ga zgrabiti, ali spretni malian mi je brzo umaknuo i
latio se pitolje to ja onako u tami nisam opazio. Skoio sam prema ulazu da mu zakrim uzmak. Uto
prasnu njegov hitac, nanianjen onamo gdje sam jo maloas stajao. Bljesak plamena pokaza mi
njegov lik. Skoio sam onamo, iroko zamahnuo i udario ga po glavi da je pao na tlo. Odmah sam se
sagnuo na njega i uvjerio se o tome da mi vie ne moe nauditi. Sad je sve bilo tiho, a i ja se nisam
pokrenuo da ustanovim je li netko uo hitac. Nita se nije ni maknulo. Onda zauh tihi komornikov
glas:

Efendijo!

to je? odgovorih.

Jesi li mrtav?

Glupost! Ako ti odgovaram, ne mogu biti mrtav.

Dakle nisi ni udavljen ni ustrijeljen?

Nisam, samo sam neto malo okrznut noem.

Gdje su ta dva strana ovjeka?

Lee ovdje. Moji su ih udarci onesvijestili. Nemoj sad govoriti. Jo ne znamo sigurno je li netko uo
hitac ili nije.

ekali smo jo neko vrijeme. Nitko nije doao, pa sam smatrao da smijem zapaliti svijedu. Uljanicu
nismo mogli zapaliti, jer se bila razbila.

Slava Alahu! uzdahnu Perzijanac. Vidim da si ostao pobjednik.

251
 Srce mi se upravo ukoilo od straha kad je Sefir stajao pred tobom kao gladni tigar, a onda se bacio
na tebe da te udari svojim pandama. Jo nikad u cijelom svom ivotu nisam tako drhtao i bojao se
kao sada. Da te je on ubio, bio bih i ja izgubljen. Kad de me konano osloboditi tih spona?

Odmah! Sad demo za promjenu svezati njima te ljude.

Odrijeio sam ga, a on skoi na noge i glasno vikne:

Slava Alahu da je prola te velika i strana opasnost...

Ne vii toliko! prekinem ga. Vara se ako misli da je opasnost ved prola. Uhvatili smo tek
dvojicu, a imamo posla jo sa trideset i dvojicom drugih.

to? Jo trideset dvojica? Kako de to svriti?

Od straha su mu toliko zadrhtale noge da je morao sjesti. Sad sam vrsto svezao Sefira i njegovog
pomagaa, koliko je to ved traila naa sigurnost. Upravo sam s time bio gotov, kad zauh Halefov
glas:

Sidi, sidi, netko je pucao. Jesi li ovdje?

Jesam, Halefe! odgovorih mu.

Ja sam ovdje. Hode li ubrzo dodi?

Odmah!

Samo da su ti lopovi ponijeli sa sobom ovamo moj bi! Jesi li ga moda vidio?

Nisam mogao, a da se unato naem ozbiljnom poloaju ne nasmijem. Tek to je moj estiti Hadi
doznao da je spaen, prva mu je pomisao bila upravljena njegovom ljubljenom biu. Rekao sam
Perzijan-cu da ostane miran, uzeo svijedu i preao do Halefa koji me je ekao. Kad me je ugledao gdje
ulazim, nasmije se.

Sefir me je htio uvjeriti da si njegov zarobljenik. Ja mu to nisam povjerovao, pa sam mu obedao da

de doivjeti prisni susret s odlunodu mojega korbaa.

To sam uo. On nije lagao: zaista sam bio zarobljen, ali sad sam slobodan i imam ga vrde u svojoj
vlasti nego to je on imao mene. Sve du ti kasnije ispripovjediti, ali sad du te odvesti k njemu.

Onda mi najprije omogudi da se posluim svojim rukama i nogama, jer se ovako, kako. sad leim,
nikako ne mogu povjeriti tvom ljubeznom vodstvu.

Krijumari su zavili Halefa u sag, a zatim ga omotali uzetima. Samo mu je glava virila iz svenja. Izbavili
ga. Tek to se osovio na noge, podigne ruku na zakletvu:

Onako istinski kao to sam se napokon izbavio iz koe toga ilima tako du istinski odrati svoju rije
i dati da Sefir okua moj bi. Oni su mi ga oduzeli, ali du ga ja potraiti. Nadi du ga, pa ako su ga sakrili i

252
na kraju svijeta, ili jo malo dalje od kraja! Ti ne voli jezik moga korbaa, sidi, ali ovaj se put moe
protiviti koliko god hode, ja du odrati rije!

Umiri se, dragi Halefe. Danas sam potpuno sporazuman s tobom. Kad sam uo kako ti se on
zaprijetio batinama, odluio- sam da im ba on nede umadi.

Onda neka budu blagoslovljeni tvoja uviavnost i dubina tvojega razbora koja me usreduje, dokle
god ljudi budu ivjeli na zemlji. Sada doi, odvedi me k Sefiru. Ne smijem ni aska asiti da mu
donesem udenu sredu svojega pozdrava. Ne moe ni slutiti kako moje srce arko udi za njim!

Halef me uze za ruku i povue me za sobom. Razabrao sam da ga ovaj puta ne bih mogao zadrati da
svojem gnjevu da se posluim njegovim nainom izraavanja dade oduka blagoslovom bia".
Sefir je obilno zasluio takvo kanjavanje, pa se ovaj put iznimno elja maloga Hadija slagala s mojom
eljom. Odvukao me u srednju prostoriju i htio da poe dalje, no ja sam zastao.

Prije nego to poemo Sefiru moram doznati kako su se vladali prema tebi, poevi od trenutka
kad sam skoio u vodu. Reci mi to, dragi Halefe!

Nema li za to vremena? Poginut du od ei budem li i dalje odgaao sastanak s Perzijancem.

Onda mi je ao to sam prisiljen da te pustim umrijeti. Moram znati kako se vladao prema tebi da
prema tome podesim i svoje vladanje.

Onda moram obuzdati obilje svoje enje za njime da te obavijestim. Kaem ti, meutim, da de on
za svaku minutu to je dulje moram ekati, dobiti pet udaraca vie.

Onda budi kratak!

Kratak? O sidi, kako malo razumijevanja ima za potrebu takvih prijateljskih dokaza! Ja du naprotiv
otegnuti to vie mogu, jer to je vedi broj udaraca to de ih on dobiti, to vie raste spoznaja o mojoj
sklonosti, i to se temeljitije u meni razvijaju osjedaji njenosti povezujudi moju duu s njegovom.
Dakle, to bi htio znati i to da ti kaem? Bit de bolje da me pita da bih kratkodu svojih doivljaja
mogao razvudi prema duljini tvoje radoznalosti.

Nisi li ti, kad sam skoio sa splavi, nadoao na pomisao da skoi za mnom?

Jesam! Doao sam na tu pomisao, pa bih je nesmetano mogao izvriti, jer se naa dva prisna
prijatelja nisu u prvi as mogla brinuti za mene, bududi da su bili dovoljno zauzeti time da sauvaju
splav da se ne izvrne. Meutim, ved u narednom trenutku razabrao sam kako treba da se vladam.
Budem li skoio za tobom, dok su mi vezane ruke i noge, onda de ti biti prisiljen da priskoi u pomod
mojoj nemod-nosti, a time bismo se izvrgli opasnosti da nas ponovo upecaju. Da, ja bih i sebe i tebe
doveo u ivotnu opasnost, bududi da bi ona dvojica mogla naodi na posve nesvrhovitu pomisao da
pucaju na nas. Ti si morao to bre nestati. Morao si zaroniti i plivati ispod vode. To ne bi mogao
uiniti da si morao meni priskoiti u pomod. Zato sam ostao mirno leati, pa smatram da sam pravilno
postupio.

Tako je! Inae bi samo ugrozio na spas.

253
 Eto, i ja sam tako mislio. Uostalom, ti pozna povjerenje kojim ja uljepavam tvoj ivot. im si
skoio u vodu, bio sam uvjeren da de pobjedi, pouriti konjima i odjahati do ruevina da me izbavi
odande. Imao sam dakle slatku svijest da se u sebi mogu nasmijati naim protivnicima, dok sam im
prividno bio posve nemodno izruen. Ta mi je pomisao obasjala radodu zdanje moje due, a bez
takvih bi se radosti ivot na zemlji dao usporediti s kostima s kojih je sudbina ved strgala meso.

Ova je tvoja usporedba upravo divna, dragi Halefe!

Oh, moje usporedbe su uvijek izvrsne i bez greke to kod tvojih, oprosti mi, nije uvijek tako. Ipak
se moe utjeiti time da svaki ovjek ne bi mogao podnijeti one prednosti kojima ja raspolaem.
Potrebno je mnogo poniznosti i samosvladavanja da bi se tako sakrila veliina moga duha da ne smrvi
nijednog nedunog ovjeka.

Onda nemoj dopustiti da smrvi ni tebe, jer si u tom pogledu posve neduan!

Kako ti to misli, sidi?

Razmisli o tome kasnije kad bude imao vremena. U tvojoj pripovijesti ti jo lei svezan i nemodan
u koari od trstike, pa zato ima mnogo povoda da se vjeba u poniznosti i samosvladavanju o
kojima si maloas govorio. to se dalje dogodilo?

Sidi, neto, emu sam se od srca morao nasmijati. Kad su naime veslai uspjeli ponovo uspostaviti
ravnoteu svoje splavi, stadoe obojica dovikivati za tobom. Najprije su ti zapovjedili da se vrati i
obedali ti da de ti u tom sluaju oprostiti tvoj pokuaj bijega. Kad su onda razabrali da tvoj razbor ne
dopire tako daleko da uvidi kako je to izvrstan prijedlog, stadoe te moljakati. Zaklinjali su te da se
vrati i da ih ne unesredi, jer da de or.i veoma loe prodi budu li mogli samo mene predati. Saalili su
mi se u tom jadikova-nju pa sam ih stao tjeiti, rekavi im da moja osoba bez tvoje predstavlja mnogo
vedu vrijednost.

Hvala ti!

Molim! Ti ljudi nisu bili dovoljno uviavni da mi to povjeruju, pa su jo neko vrijeme jadikovali sve
dok nisu uvidjeli da se tebi u vodi oito mnogo vie svidjelo nego kod njih. Zaveslali su dalje to su
god bre mogli, vjerujudi da de, to prije stignu Selim i jave da si pobjegao, njemu biti lake da te opet
uhvati. Iz rijeke smo stigli u neki kanal, a po kanalu do cilja. Jedan je od njih dvojice otiao, a drugi je
ostao kraj mene da me uva, premda sam dovoljno star i razborit da se i sam pobrinem za to da me
nitko ne ukrade iz koare. Zatim dooe po mene, pri emu su bili toliko oprezni da su mi svezali oi.
Nosili su me dugo vremena i veoma daleko. Kad su me napokon poloili na tlo i skinuli mi povoj s
oiju, nalazio sam se ondje gdje si me ti naao, a preda mnom je stajao Sefir.

Samo on?

Ne. Kraj njega je bio jo neki malian. Zatim se zbilo neto to ne mogu shvatiti. Vjerojatno dakle
nede ni tvoja otroumnost biti dovoljna da mi to objasni.

A to je to bilo?

254
 Onaj je malian pokazao toliko enju za mojom odjedom da me je to iznenadilo. Hode li mi
obrazloiti tu enju, sidi?

Znam za njezin razlog, pa du ti ga kasnije redi.

Sad samo nastavi!

Skinuli su mi spone i zatraili da se razodje-nem. Ustezao sam se, ali mi zaprijetie batinama.
Bududi da su mi ruke bile slobodne, mogao bih se braniti, ali je Sefir stajao preda mnom s pitoljem u
ruci i zaprijetio mi da de me ustrijeliti ako ne posluam. Nisam dakle mogao nita uiniti. Morao sam
se pokoriti, ali sam ipak stavio jedan uvjet.

Objasnio sam mu da sam ja mu jedne ljubljene ene i otac jednoga sina, pa da mi je stoga dunost
da se stalno brinem da ouvam zdravlje. Ovdje u toj podzemnoj prostoriji mogla bi me onako
neodjevena napasti barda1 iza koje de dodi neizmjerni ra2 i sale3. Ja du dakle samo onda ispuniti
elju tog maliana, ako mi dopuste da, poto sam skinuo svoju odedu, ovijem ljepotu svojih udova
njegovom odjedom. Sefir je pristao na to, vjerojatno ne zbog bojaljivog obzira prema mom zdravlju,
ved da bi skratio stvar. Dok sam se preodijevao, pokuavao je da od mene tota dozna, ali ja sam mu
rekao neka se obrati na tebe, jer da de ti sigurno dodi i da de mu s uitkom dafi eljenu obavijest.
Time se morao zadovoljiti. Kad su me ponovo svezali, udaljie se, a ja sam cijelu vjenost ostao

prehlada * hunjavica 1 kaalj

sam sa sobom, to je dodue neosporno za mene bilo najprikladnije drutvo, ali mi je donijelo veoma
malo razonode. Neprekidno sam pokuavao da se oslobodim spona, ali nisam imao ni najmanjeg
uspjeha. Onda sam uo kako su doveli nekog drugog zarobljenika koji je neprekidno jadikovao i molio
milost. Nisu ga doveli k meni ved na neko drugo mjesto. Ne znam tko je to bio.

To je bio pikidmet bai.

Zar on? Prema tomu je uspio napadaj na njegovu karavanu?

Jeste! Svi njegovi pratioci su probodeni.

Alah! Tome je sam kriv. Zato- je prezreo nau opomenu? Taj je ovjek velika kukavica, jer je cvilio
poput djeteta u ijim ustima stanuje vada snen1. Kad su mu dodijelili njegovo mjesto, vratie se
meni da provjere jesam li vrsto vezan, a onda je prolo dugo, dugo vrijeme, sve dok se Sefir i onaj
malian nisu vratili da ponovo zamijene odjedu. Svijest da se opet nalazim u svojoj odjedi, toliko, me
je razveselila i smirila da sam blaeno usnuo i spavao, sve dok njih dvojica maloas nisu opet ula.
Veoma sam se razljutio to su me probudili oda sna pa nisam smatrao potrebnim da pred njima
zatajim svoju srdbu. Sefir je postao grub, pa se tako nismo rastali ba u najljepem prijateljstvu, te
sam mu spomenuo svoj korba. Nakon nekog vremena planuo je hitac. Tko puca, taj je naoruan, taj
je neprijatelj. Naoruani Sefirov neprijatelj mogao si ovdje u unutranjosti Birs Nimruda biti samo ti,
pa sam zato poviknuo tvoje ime da uje gdje me moe potraiti i nadi. Tako, sad zna to si htio
znati, pa nedemo vie pred Sefirom skrivati uitak da nas tako lijepo ugleda jednog kraj drugoga.
Uostalom, nedavno sam opazio da me je malian opljakao. Zamolit du svoj bi da mu posve

255
prijateljski saopdi da izraiva moje odjede i moga pojasa nije u njima izradio depove za druge ljude
nego samo za mene. Doi!

K_d smo uli u prostoriju broj pet, komornik je uao ' ao zaplaena ptica u kutu i doekao nas novim
jadikovanjem.

1 zubobolja

Sretan sam da se napokon pojavljuje, efendijo. Morao sam podnijeti pravi smrtni strah.

A zato? upitah ga.

Sefir me je obasuo najstranijim prijetnjama.

to te je navelo da razgovara s njime! Ta on te nije morao vidjeti.

Ali me je uo!

Trebao si ostati miran!

Ima pravo. Kad se osvijestio, upitao je da li je tko ovdje, a ja mu odgovorih. Od toga asa mui me
prijetnjama da de sa mnom postupati krajnje okrutno ako ga ne odveem dok tebe nema ovdje.

I to te je uplailo? Budi uvjeren da je taj ovjek ovdje potpuno neopasan!

Halef je svoju panju najprije posvetio svom dvojniku koji je leao na tlu. iroko raskreivi noge stao
je pred njega i oslovio ga:

Dopusti mi da te pozdravim, ljubljeni prijatelju moje due! Ja sam ti neizmjerno privren, premda
zapravo ne bih smio govoriti s tobom, bududi da si me ti svojom nezahvalnodu izloio tolikoj alosti.
Zna li to mislim? '

Malian je utio, ne miudi se.

uti? nastavi Halef. Sidi, budi tako dobar, pa mu osvijetli ljupko lide. Osjedam enju da se
malo osvjeim njegovim srdanim smijekom.

Kad sam posluao taj zahtjev i kad je svjetlost svijede pala na lice maliana, a da ga ja nisam pravo ni
pogledao, Halef mi dovikne:

to je to? Kako je oboren taj ovjek, sidi?

Oborio sam ga udarcem ake.

Onda si ga ubio! To je lice mrtvaca.

Sad sam i ja tanije promotrio toga ovjeka. Donja mu je eljust spala, a oi mu bile ukoene i
nepomine. Zdrmao sam ga a zatim ga, kad to nije dovelo do uspjeha, vrlo pomno pretraio.

ivi li jo? upita Halef.

256
 Ne ivi, mrtav je morao sam potvrditi, uspravivi se.

Onda je tako kako sam ti rekao: ubio si ga. Tvoj je udarac bio izraunat za snanijeg ovjeka, pa si
previe zamahnuo. Ne budi tako ozbiljan. Ti nisi ubojica, ti si samo osvetnik njegovih djela. Tko je to
maloas pucao?

On je pucao.

U koga?

U mene.

Je li te pogodio?

Nije!

Onda budi miran, jer ne mora sebi nita predbacivati. Pokuao te ubiti, ispalivi hitac u tebe, pa je
dobio zasluenu pladu.

A ved prije toga je pokuao da me probode.

I nije te pogodio?

Osjetio sam ubod, ali sigurno nije nita vano. Osvijetlio sam svijedom dotino mjesto i opazio da

mi je rukav krvav. Halef je to takoer opazio, pa zabrinuto viknu:

Pa to je krv! Brzo skini kaput! Moram pogledati je li rana opasna, jer inae ne mogu biti miran!

Posluao sam ga. Ozljeda nije bila vrijedna spomena. Mali komadid platna to smo ga donijeli iz
susjedne prostorije bio je dovoljan da se rana povee. Nakon toga Halef pretrai depove i pojas
ubijenog ovjeka.

Pogledaj, sidi! Ovdje je sve to mi je ukrao! ree zadovoljno. Nadam se da du isto tako dobiti i
svoj bi! Njega moram najprije potraiti. Upitat du Sefira gdje je.

Sefir nas je promatrao s neopisivim izrazom lica, pa je na Hadijevo pitanje odvratio utnjom. Hadi
mu onda izvue no iz pojasa, poloi mu ga na prsa i zaprijeti se:

Hodu da znam gdje je moj bi! Ako mi to smjesta ne kae, probost du te! Gdje je dakle moj bi?

Nije dobio odgovora, pa mu zato vrkom noa probode kou. Ugroeni ovjek klonu, jer nije znao
hode li ga Hadi probosti ili nede. Bojaljivim se pokretom izmae nou i konano ree:

Bi je ovdje. Peder-i-baharat ga je donio.

Gdje du ga nadi?

Lei gore u hodniku, a isto tako i tvoj no!

Gle kako lijepo umije odgovarati, kad ti ovjek otvori usta! Jesi li ga ved pretraio, sidi?
257
 Nisam! To demo kasnije uiniti. Zasad bih htio uzeti samo jedan predmet. Oduzmi mu klju, to ga
nosi ispod odjede na uzici oko vrata.

Pasji sine, to te se tie moj klju?

Budi miran, janjece moje nasmije se Halef. Pogledaj ovaj no! Probost du te smjesta ako ne
ostane mirno leati.

Onda ga samo uzmi u avolovo ime. I onako znam da du ga ubrzo opet dobiti. Vi drite da imate
posla samo sa mnom ili sa svega jo nekoliko ljudi, ali je ovdje toliko ljudi da ne moete izadi, a da se
ne namjerite na njih, i da im ne padnete u ake.

Halef mi je predao klju i ja ga spremih u dep.

Dobro znam da nisi sam ovdje. Ovdje su jo trideset i tri ovjeka.

Progutao te pakao! Tko ti je to odao?

Ja sam ih vidio i prebrojio.

Vidio i prebrojio? ponovi moje rijei. Zar me eli uvjeriti da tvoj pogled prodire kroz
zidove i hrpe ruevina?

Ne prodire moj pogled, ved sam prodirem kroz njih. Zar si zaista tako glup da vjeruje, kako sam
cijelo vrijeme svezan leao ovdje? Da si bio tako pametan, pa da si samo jednom doao ovamo da
vidi, ne bi me naao ovdje. Tek to si iziao iz ove prostorije, otiao sam odavde zajedno s pikidmet
baijem.

Lae!

Kojeta! Odjahali smo u Hile da uhvatimo Pe-der-i-baharata i njegove pratioce, a zatim smo doveli
vojnike koji su vas opkolili. Vidio sam te gdje sjedi kod Gasaja dijeledi plijen, pa sam uo sve to si s
njima govorio. Onda smo se vratili ovamo, pa smo se sami opet svezali da te zavaramo. Ved si
maloas uo koliko ja znam, pa te je bar to moralo dovesti na pomisao da smo otili odavde i da sam
razotkrio sve tvoje dananje namjere.

Nede me prevariti. Sve je to la, la i samo la!

Posve mi je svejedno vjeruje mi ili ne vjeruje.

Sigurno vam ne bi palo na um da se dobrovoljno opet sveete!

To je bilo samo prividno. Zar se ne sjeda kako sam se brzo oslobodio svojih spona kad je dolo
vrijeme za to?

Ipak niste otili odavde! Zastor je bio izvana zakraunan!

Tvoju beskrajnu lakomislenost dokazuje i to da vi ni sami ne poznate puteve koji voe u tvoje
skrovi-te. Eto, gledaj!

258
Uklonio sam vojnikovu tkaninu i spremio je u dep da mu je vratim, a njemu sam pokazao otkrivenu
rupu.

Kako dugo pozna ved taj zatvor, a i ne sluti da upravo iz njega vodi put u slobodu. Ja sam pak
odmah na prvi pogled naslutio da se ispod te hrpe smrvljene opeke sakriva prilika za bijeg.

On se zagleda u kut, ne izgovorivi ni rijei. Izvu-koh svoju henrijevku iz jame i nastavih:

Ovu puku nisam imao sa sobom kad ste me vi dovukli ovamo. Odakle mi ona? Morao sam je
svakako donijeti. Ako jo i sad sumnja, onda zbog svoje gluposti zasluuje jo vie batina nego to
sam ti ih namijenio.

Proklet bio! sikne Perzijanac, a zatim zauti. Bio je odvie zapanjen. Nisam smatrao pogrekom
da mu i dalje rastumaim:

Sjeti se i toga kako sam odreeno nagovijestio to de se dogoditi. To sam mogao uiniti samo zato
jer sam unaprijed znao da du izidi iz ovog zatvora mnogo prije nego to si ti to slutio. Ti si ak tvrdio
da nikad vie nedu prijedi preko njegovog praga.

Tek je sad zaurlao:

Neista svinjo! Pravi avole! Sad mi je sve jasno! Nitko ti nije odao to to zna, ved si sve doznao
prislukujudi. Ipak ti to sve nede koristiti, jer du se spasiti i smrviti te!

Pritegne laktove i koljena uz tijelo, svinu se, a onda se isprui, napevi svu svoju neobinu tjelesnu
snagu. Neto prsnu i krknu, no sav mu je napor bio uzaludan. Uzice su vrsto drale, pa su mu pri tom
trzaju zadale tolike boli da nije mogao obuzdati jauk.

Ne trudi se, jer je sve i onako uzalud! nasmijah se. Imam vie iskustva u vezanju ljudi od tebe.
Koga ja sveem, taj se bez mojeg doputenja nede osloboditi. A sad ti se jo zahvaljujem na
pripravnosti kojom si mi objasnio jednu od vaih najvedih tajni:

O tome ne znam nita! dreknu na mene.

O silanima! objasnih mu.

Ja nisam rekao nita, ba nita!

O emiru-i-silanu!

Taj ne postoji!

I o Dul-i-iras.

To je bajka. Ona nije nikad postojala.

Onda ni rije sil nije nita drugo nego bajka.

Tako je!

259
 Ali predmete iz bajke ne moe ovjek vidjeti.

Ti ih i ne vidi.

Pa ipak, ja neto vidim, a bududi da vidim, to nikako ne moe biti predmet iz bajke.

A to to?

Prsten na tvojoj desnoj ruci.

Sefir se prestrai, ali se sabere i odgovori prisiljeno se nasmijavi:

To je posve obian prsten, prsten kao i svi

ostali.

Nas dvojica, naime ja i ti, mi to bolje znamo. To je prsten silana, s oznakom ina koji meu njima

zauzima.

Pasji sine!

Stoj! prekinuti ga ja. uvaj se te rijei! Ako je jo jednom ujem pokazat du ti kako se postupa
s psima. Upamti to! Bududi da znam da taj prsten nede vie u svom ivotu ustrebati, ti de mi ga
prepustiti kao uspomenu na na sastanak.

I ne mislim na to!

To nije ni potrebno, jer ovdje vrijedi ono to ja mislim. Daj ga ovamo!

Pristupio sam Perzijancu da mu skinem prsten. Pri vuka vi svezane ruke k sebi on zakrijeti silno
uzbuen:

Da se nisi usudio! Nemoj ga doticati! Branit du

se svom snagom.

Kojeta! Sve i da nisi vezan, nasmijao bih se tvojoj snazi.

Pogledaj moju aku! Nedu je otvoriti, pa dakle ne moe dobiti prsten osim da mi odree ruku.

To nije potrebno, jer je dovoljan samo jedan pritisak. Pogledaj kako se to radi!

Ljevicom sam ga uhvatio za zglob ruke, poloio palac desnice na unutarnju a svinuti kaiprst na
vanjsku srednju kost ruke, pa mu tako stisnuo kosti da je vrisnuo od boli i morao otvoriti aku. Brzo
sam posegnuo, zakrenuo prsten s prsta i zaas mi je leao na dlanu.

Vidi, ovdje je! nasmijah se. Nosit du ga kao uspomenu na tebe, pa sam ti od srca zahvalan na
pripravnosti kojom si mi ga prepustio. Da ti do-kaem svoju zahvalnost, sad du ti pokazati da ova rupa
zaista predstavlja poetak hodnika u slobodu!

260
Krijumar zastenje duboko, upravo ivotinjski. inilo se da mu bijes gui rijei. Komornik mi je morao
pomodi da oistimo hodnik od praine i krhotina opeke, a zatim sioh u njega, otpuzah do kraja i
zatraili od vojnika koji je ondje ekao da mi doda Hadijevo oruje. Zatim se vratih u tamnicu.

Halef se veoma obradovao videdi to sam mu donio.

Sidi, tek sad se opet osjedam kao ovjek ree. Dok ovjek nema nita osim golih ruku, izruen
je svakome tko ima jedan hitac u pitolji. Sad imam ono to trebam pa sam spreman da se upustim u
borbu sa svim Sefirima svijeta. Pogledaj onoga ondje! Nede vie psovati.

Opazio sam da je Sefiru svezao krpu oko usta i upitao ga zato je to uinio.

Kad si ti iezao u ovoj jami, taj je lopov ponovo poeo govoriti o psima. Vjerojatno je mislio da du
ja biti strpljiviji od tebe. Odmah sam mu s njegove odjede otrgnuo dvije krpe, pa mu jednu strpao u
usta, a drugu svezao oko glave. Ako je prije govorio to je mislio, sad ima prilike da razmilja to bi
htio govoriti. Sto de biti sada? Ja sam opet naoruan pa sam spreman na sve to zatrai od mene.

Moramo izadi da bismo sada, kad imamo vou, pohvatali i njegove ljude.

Da, uinimo to! Oni de biti oduevljeni kad se umjesto njihovoga voe pojave tako dva hrabra
ovjeka kao to smo mi! Hodemo li se provudi kroz tu jamu?

Nedemo! Prodi demo gore kroz hodnik da krijumarima doemo iza lea. Prije toga moramo Se-
fira malo bolje osigurati nego to je osiguran sada.

Kako demo to uiniti?

Svezat demo ga tako da se zadavi im se pokua osloboditi. Donesite ga ovamo.

Halef i komornik ga dovukoe u srednju prostoriju. Spustio sam reetke i povukao kraun. Zatim po-
traismo prikladnu uzicu, a kad smo je nali, naslo-nismo Sefira na eljezne ipke i svezasmo ga o njih
tako da mu je uzica bila ovijena oko vrata-i da bi se morao "zaguiti ako pokua da se vedim naporom
oslobodi.

Kad smo to obavili, okrenuh se komorniku koji bi nam za naih daljnjih pothvata mogao biti samo na
smetnju.

Sad demo se latiti toga da uhvatimo Sefirove ljude. Jasno mi je da jedva eka da se osveti. Ti si
sam sebe nazvao vanredno hrabrim ratnikom, pa se radujemo- da de nam svojom hrabrodu znatno
olakati pobjedu.

Tako je! ozbiljno naglasi Halef. Mi trebamo takvoga junaka kao to si ti, jer de tanad kao ose
letjeti amo i tamo.

Letjeti? preplaeno upita kukavica.

Svakako!

261
 Onda de onda de dodi do lijepe borbe, pa mi je zaista ao to ne mogu u njoj sudjelovati. Vi i
sami vidite da nemam oruja.

Onda ostani ovdje i poekaj dok doemo po tebe.

Bere-i-huda zaboga! prestraeno viknu Perzijanac. Zar da ja sam ostanem kraj Sefira? Ako
se u meuvremenu ovdje neto dogodi?

Mi se pouzdajemo u tvoju prokuanu hrabrost kojom de pobjedonosno svladati svaku opasnost.

Rekavi to, ostavio sam ga i dohvatio svijedu da poem ispred Halefa. Volio bih se ogledati po tim

prostorijama, ali sam se toga morao sada odredi. Preli smo iz sobe broj tri u sobu broj jedan. Tu smo
ugledali stepenice koje vode gore u hodnik. Bududi da se moglo oekivati da de se gore nalaziti ljudi
Sefirovog povjerenja, morao sam ugasiti svijedu. Pipajudi poosmo uza stepenice, ja na elu, zatim
Halef a na kraju Perzijanac. Gore u hodniku bilo je potpuno tamno, ali dalje naprijed razabiralo se
slabano svjetlo. Htio sam krenuti dalje, no osjetih da mi put zakr-uju kojekakvi predmeti. Kako sam
se pipajudi uvjerio, bile su to same vrede, sanduci i omoti, dakle krijumarena roba koja je ovdje bila
spremljena.

Htio bih da znam apnu mi Hadi zato su tim stvarima tako zakrili hodnik?

Ne moe li to pogoditi?

Ne mogu! Zato ih nisu odmah spustili niza stepenice?

Jer svi lanovi krijumarske drube ne smiju upoznati ove prostorije i put koji vodi do njih. Vedina
vjerojatno i ne zna da taj hodnik postoji. Oni smiju udi u ruevinu samo do odreene take, dokle
donose omote. Svega nekolicina pozna ovaj hodnik i nita vie. U njega oni unose robu. Naposljetku
ima i nekoliko ljudi koji znaju za donje prostorije. Oni onda odnose robu onamo, pa ih Sefir ponekad
upuduje i u druge tajne. Tako ja sebi to zamiljam, pa de vjerojatno tako i biti.

Hodnik je bio samo prividno zakren. Osjetio sam da su lijevo uza zid ostavili uski prolaz. Njime smo
polako stigli do ulaza. Pri tome je ved spomenuto svjetlo postajalo sve jasnije. Vidjeli smo da je vani u
meuvremenu svanuo dan. Vrijeme je proteklo bre nego to smo mi dolje opazili.

Uto mi se uini da ujem ljudski govor. Zastao sam i poeo prislukivati. Da, to su bile poluglasne rijei
koje dopirahu k nama od ulaza. Tiho smo se uljali dalje, pa smo, obiavi oko jedne hrpe omota,
ugledali i ljude koji su govorili. Bila su to tri ovjeka: jedan kraj drugoga uali su na zemlji, gledali van
iz hodnika i ivo gestikulirali. inilo se da ih je neto uzbudilo. Sto smo im se vie pribliavali to smo
jasnije razabirali njihov razgovor. Naposljetku su se izmeu nas i njih nalazile samo jo dvije vrede,
jedna na drugoj, pa sad zauh kako je jedan od njih rekao:

Ne, ne smijemo sad k njemu dolje. Znate da se neposlunost kanjava smrdu!

Ovako neoekivani dogaaj predstavlja ipak iznimku! Moda de nas ba zbog toga kazniti, jer mu
to nismo javili.

262
 Ima pravo sloi se tredi s njime. Sto nas se uopde tiu ti gasajski psi? Cini se da je cio taj
pothvat uperen samo u njih.

Bojim se da je na alost uperen i u nas odgovori drugi.

Zato tako misli?

Jer asakeri nisu otili. Tako su opkolili cijelo to mjesto da se ba ni jedan od nas ne moe oduljati.
Slutim da nisu doli samo zbog Gasaja, ved i zbog nas. Zato unato Sefirovoj strogoj zabrani ipak
predlaem da ga obavijestimo.

Bude li primljen prijedlog toga ovjeka, ovi de nas krijumari opaziti, jer ovdje nije bilo za nas mjesta
da se slobodno kredemo. Morali smo ih pretedi. Zato apnuh Hadiju:

Zgrabi onoga nalijevo objema rukama za vrat i nemoj dopustiti da vie! Sve se mora obaviti posve
tiho. Ja du preuzeti drugu dvojicu.

Polako smo se izvukli iza vreda, a kad je Halef odostraga zgrabio onog krijumara kojeg sam mu
pokazao, ja istodobno udarih akom njegovoga susjeda, a tredega stisnuh za vrat. Grevito je stegnuo
ruke i noge, ali je i on dobio udarac po glavi i smirio se. Halef je svojega vrsto drao za vrat, ali taj se
nije jo onesvijestio. Svezao sam ga uzetom kojih je bilo nekoliko u blizini, a onda sam mu, kad ga je
Hadi pustio, stavio no na prsa, zaprijetivi mu se:

Da nisi ni pisnuo, jer du te inae probosti! Ha-lefe, smotaj njegov turban u tri epa koje demo im
zatadi u usta da ne uzmognu govoriti!

S najvedim uitkom, sidi! odgovori Hadi. Ako taj klipan dobrovoljno ne otvori gubicu, ja du ga
on se prekinu, jer mu je pogled pao na suprotnu stijenu na koju jo nismo bili pogledali- Halefove
oi zasjae. Hamdulilah! Eno vidim svoj korba, a i

svoj no! Dobio sam natrag svoj bi, pa je sada osvajanje svih babilonskih ruevina i uopde svih
ruevina svijeta za nas prava malenkost!

Halef je najprije uzeo svoj ljubljeni bi, a tek je onda krijumarev turban razrezao u tri dijela pa mu
jedan dio utrpao u usta. Ostala dvojica su takoer bila svezana i usta im zaepljena, pa smo sad svu
svoju panju mogli posvetiti onome to se zbivalo vani.

Prizor koji smo ugledali bio je veoma zanimljiv. Da nas nitko ne opazi, oprezno smo se primakli kraju
hodnika i opazili, otprilike tridesetak koraka od nas, kraj neke stazice kroz ruevine koja se sputala
dolje, petnaest lupea sakrivenih iza nekog z'da. Nisu eljeli da ih opaze vojnici koji su jo zauzimali
poloaj to smo im ga odredili ja i kol agasi. Amud Mahuli sjedio je u sredini polukruga i promatrao
uzvisinu gdje smo se nalazili. Pred njim su leala dva reda ljudi ispruenih na tlu koje je nekoliko
vojnika posebno uvalo. Po njihovom dranju, dalo se zakljuiti da su svezani. Nabrojio sam petnaest
ljudi i povjerovao da su to Beduini plemena Gasai, jer ih nigdje nisam vie mogao ugledati. Udaljenost
je bila odvie velika a da bismo mogli razlikovati njihovu odjedu, a pogotovu crte njihovih lica, no
vjerojatno su to bili oni. Kako je Amudu Mahuliju uspjelo da ih svlada? I Halef je to opazio pa mi ree:

263
 Dolje je cijelo mnotvo vojnika. Kako su doli ovamo? Ti mi uopde nisi rekao to se dogodilo otkako
si skoio u vodu. Drim da de shvatiti da bih to volio znati.

Doznat de, jer mi se ini da sad imam vremena za pripovijedanje.

Nede li te oni ljudi dolje smetati? upita pokazujudi na krijumare tamo vani.

Ne vjerujem, jer ne oekujem da de dodi ovamo.

Zar im je to moda zabranjeno?

Zabranjeno im je radi opreza da ne bi doznali gdje se nalazi hodnik. Kad bi oni smjeli udi u hodnik,
ne bi se vie nalazili tamo dolje, ved bi se povukli u unutranjost i bili bi mnogo bolje zatideni nego
tamo vani.

To je tano. Oni vide da su opkoljeni, ali bez Sefirove zapovijedi ne smiju poduzeti nita. Sad ekaju
da se on vrati iz ruevine. Kako li de razrogaiti oi kad se umjesto njega pojavimo mi. Veselim se
tome! No ti si mi rekao da de mi ispripo vi jediti to si doivio.

Sjedosmo pa mu opirno ispripovijedih to se zbilo. Razumljivo je da nismo skidali pogleda s

krijumara, no ipak se nije zbilo nita to bi me smetalo u mom izvjetaju. Ni Halef me nije prekidao.
Kad sam zavrio, najprije se tiho nasmije a onda ree:

Sidi, ima li nos?

S tvojim dobrostivim doputenjem imam.

Onda te molim da ga malo nategne im ti opet jednom pade na um da mi predbaci neto zbog
moje lukavosti! Zar je uopde mogude da si me zanrjenio s ovjekom koji nije imao sa mnom nita
zajedniko osim moje odjede? Trebalo bi se stidjeti! Kad moje potovanje i moja ljubav prema tebi ne
bi bili veliki poput cijelog mojeg srca, onda bi se obilje moga potovanja rasplinulo u nita. Kako du
svojoj Hani, naj-ljupkijoj od svih zemaljskih ljupkosti, te Kari, svom sinu i nasljedniku koji nosi moje i
tvoje ime, modi tako objasniti tvoje pogreke da mi oni povjeruju? Oboje de klimati glavama sve dotle
dok se izloe opasnosti da im glave olabave i otpadnu! Sto de redi Hana kad dozna to si sve nodas
poinio? A ipak to jo nije sve! Sjedam se neega to je jo mnogo gore.

A to?

Znam da pie knjige u kojima iznosi sva to moe pripovijedati o meni i o sebi. Zamisli sad
brojne ljude koji de, itajudi te knjige, otkriti tajnu da u tvom razumu postoji nekoliko mjesta to ih
treba slijepiti i popraviti! Nede li to za tebe biti strano? Meutim, ja du se pokazati kao tvoj istinski
prijatelj pa du ti dopustiti da to mjesto u svojem knjigama preskoi, ali zato veoma ozbiljno
zahtijevam od tebe da se ubudude kani toga da trai kod mene neprekidno takva mjesta koja bi se
trebala popraviti! Nemoj sad biti odvie tuan i potiten, nego se utjei i osokoli! Ne postoji ovjek
koji ne bi katkad poinio pogreku,pa stoga ni ti ne smije odmah oajavati. Rado du ti pomodi da se
uzdigne iz svoje duboke alosti koju si sam skrivio pa ti izdajem utjenu svjedodbu da se opdenito
nisi ba loe ponio. Sto je istina istina je i ja to priznajem. Peder-i-baharat i njegovi drugovi lee u

264
okovima, Sefira smo takoer uhvatili, a Gasaji lee dolje, pa se sad radi samo jo o tome da uhvatimo
i ovih petnaest krijumara. to misli kako bismo to najlake izveli?

1 ti mene pita? Halefe! ovjeku kojemu je toliko potrebno da ga sljepljuju i popravljaju, kao to je
to potrebno meni, ne smije nitko dopustiti da se mijea u tako vane stvari. Naprotiv, smatram
potrebnim da ti stupi na moje mjesto i da dovri itavu stvar.

Halef se poee po zatiljku.

Eto, takav si ti! Ne podnosi nikakav ukor, a ipak je kritika ivi stric i pradjed svakog popravka. Kad
bih sad ja stao na elo ovog pothvata, ponjeo bih cijelu slavu i sve asti pa tebi za tvoje knjige ne bi
preostalo nita nego da rekne da si i ti bio prisutan. To ne elim. Kao tvoj zatitnik elim da ljudi
spoznaju tvoju vrijednost i da se naue da te potuju kao moga pratioca. Moe dakle mirne due
odrediti to se ima dogoditi. Sve de to izvrsno prodi, jer ja stojim vjerno uza te, a ti zna da se moe u
mene pouzdati.

Hvala ti, moj dragi, moj obzirni i moj portvovni prijatelju! Moje je uho oduevljeno zbog tvojih
rijei, a moje je srce puno naslade zbog tvoje dobrote i tvoje obzirnosti! Sada, kad mi ti to doputa,
ja du napregnuti svoj ogranieni duh da pronaem pravi nain kako bismo te krijumare...

Ne, sidi, ogranien nisi! uvjereno me prekine. To nisam htio redi a nisam ni rekao! Tvoj je um
svojom duljinom modniji od moga pa me ne dostie samo u irini. Ne moe biti dakle govora da si
ogranien. Skupi samo svo potrebno samopouzdanje pa de sigurno nadi pravo rjeenje! Ja sam sad
uz tebe, ja tvoj vjerni Halef!

Dobro! Tvoja me prisutnost krijepi i podstie. Uz pomod tvoje uviavnosti i tvojega vrijednog,
uvijek izvrsnog savjeta, ja du nadodi na pravu pomisao kako bismo pohvatali krijumare na to
neopasniji nain.

A' to de uiniti ako se oni budu branili?

Branili? A kakvim orujem?

Svi imaju noeve, a kod nekih vidim i pitolje!

Noevima bi nam mogli nauditi samo u borbi prsa o prsa, ali mi demo paziti da nam se ne priblie.
Iz daljine ne mogu nam nauditi ni. taneta iz njihovih starih furuda1. Puke nemaju sa sobom. Sigurno
su ih negdje spremili. Pogledat du ne nalaze li se moda negdje vani u blizini.

Legao sam na pod i otpuzao iz hodnika. Nisam se prevario. Puke su bile naslonjene na zid lijevo od
ulaza, dok je desno leala hrpa pojedinanih opeka, a i takvih gdje je po nekoliko bilo jo meusobno
vezano smolom. Neke od tih opeka pokazivale su na vanjskoj strani slova klinovoga pisma pa nije bilo
teko pogoditi da sainjavaju vrata na rupi iz koje sam se izvukao. Leao sam gornjim dijelom tijela
izvan otvora u zidu, ali nitko me nije opazio. Upravo sam se ht!o povudi, kad se jedan od krijumara
okrene i pogleda gore. Ugledao me je i odmah prepoznao da sam stranac. Kriknuo je, upozorio svoje
drugove na mene i pokazao u mene rukom. Brzo sam i odluno skoio na noge, izvukao svoju opetuu
iz hodnika i uperio je u te ljude. Halef se odmah poveo za mojim primjerom.
265
 Efendija! - zauh ih gdje viu. - Efendija! Slobodan je! Teko nama!

Sko;li su na noge, pa su ih sad vojnici mogli odozdo ugledati. Mislili su samo na Halefa i na mene, a
zaboravljali su vojnike koj ma se nisu eljeli pokazati. Doviknuh im:

Ostanite gdje jeste, jer demo inae pucati!. Tko se makne s mjesta gdje stoji odmah de dobiti tane!

Ali ti de prije toga dobiti moje! odgovori jedan, izvukavi svoj pitolj i opalivi u mene. Tri druga
dadoe se zavesti pa se povedoe za njima, ali nijedan hitac nije pogodio.

1 plural od far = kubura

Vi ste se usudili da pucate na nas odgovorili. Sada dolazi kazna. Oborit du vas na zemlju,
pucajudi vam u noge. Pripazite!

Brzo sam ispalio etiri hica, i sva se etiri krijumara sruie. Urlali su silno glasno, ali su zato ostali
posve zanijemili. Jo nikad nisu vidjeli i uli etiri tako brzo ispaljena hica iz jedne cijevi, pa msu to
uopde mogli shvatiti. Halef iskoristi njihovu zapanje-nost da ih poui na njegov poznati nain.

Sto ste toliko razjapili oi i gubice? Efendijeva je puka arobna pa moe tisudu godina neprekidno
pucati a da je on ne treba puniti. Sad ste i sami uvidjeli da nijedan njegov hitac ne promai. Mi smo
savladali sve koji su se nalazili u unutranjosti ruevine. Sad se i vi morate predati, jer de arobnoj
puki ne moete usprotiviti. Efendijo, pokai im kako brzo slijedi jedno tvoje tane za drugim i kako
sigurno pogaa njima.

Dobro! Neka vide odgovorih. Jo jedanaestorica stoje uspravno. U svaku od te dvadeset dvije
noge poslat du jedno tane!

Nanianih, a oni u istom trenutku svi unue, pokrie rukama i odjedom noge i stadoe dreati to su
god glasnije mogli.

Svi su pogledi bili upereni u nas, pa tako krijumari nisu opazili to se dogodilo pred ruevinama i to
se ondje jo dogaalo. Kol agasi je naime uo hice i ugledao me. Moda me je unato udaljenosti
prepoznao, ili je pomislio da hici znae borbu. Gdje se god bori, tamo ima i neprijatelja. A neprijatelj
krijumara mogao sam biti samo ja. Morao mi je pritedi u pomod, pa je zapovjedio svojim ljudima da
se uspnu na ruevine. Oni se brzo uspee, a da to krijumari nisu primijetili jer su bojaljivo uali iza
kamenja. Kol agasi je bio tako pametan te je svoje askere poslao da se uspnu u irokoj liniji, tako da ni
sada nije bilo nikakve pukotine kojom bi krijumari mogli pobjedi.

Ona etiri ranjenika podizala su veliku buku, istodobno jadikujudi i psujudi. Nismo se ni obazirali na
njihove uvredljive poklike. Sve su to bile kukavice. Bili su dodue nadareni potrebnom spretnodu za
nodno krijumarenje i uljanje, ali nisu imali nikakve sklonosti za smiona djela pa je to vjerojatno bio
razlog zato se Sefir nije njima posluio za napadaj na karavanu pikidmet baija, ved je za taj pothvat
unajmio Beduine.

Da bi privukao njihovu panju i da im ne bi dao vremena da se osvrdu, Hadi im je odrao govor u

kojem im je dokazao da su izmet ovjeanstva, a mi smo, naprotiv, najsjajniji junaci. Potpuno je

266
postigao svrhu, jer jo nije ni izdaleka dovrio govor, kad se Amud Mahuli sa svojim ljudima pojavi
pred ostacima ruevina, iza kojih su uali krijumari. Zato Halef zastade i obrati se meni:

Askeri su stigli! Moram dakle na alost prekinuti svoju kaznenu propovijed. Sad opet dolazi ti na
red. Izvoli nastaviti!

Ne pada mi na pamet. Bit de dovoljno da dadem znak rukom.

Kol agasi je stajao iza krijumara, uperivi pogled u mene. Domahnuh mu. On viknu zapovijed, a
njegovi vojnici jurnue na krijumare koje je taj iznenadni napadaj toliko prestraio da uopde nisu
pomislili da se brane. Naa pomod nije bila potrebna pa smo kao gledaoci mogli ostati gdje smo se
nalazili. Ipak je moj Hadi bio nemiran poput ive, pa se nikako nije mogao suzdrati a da se ne
umijea:

Ovdje u hodniku sam vidio ue od paominog lika ree na koje moemo svezati te lopove,
jednog uz drugoga, kao to se na uzicu niu datulje. Podi du po njega.

Ue u hodnik, iznese cijelu hrpu uadi, uzica i remenja, pa ih odnese vojnicima. Bio je pravi uitak
gledati kako je upravljao vezanjem krijumara koji su se opirali. Kad je to bilo gotovo, vojnici odvedu
krijumare, svezane u dugakom nizu o jedno ue, niz ruevinu. Ranjenike su morali nositi. Ona tri
ovjeka koja smo iznenadili na ulazu morala su se prikljuiti zarobljenicima. Kad je itava povorka
krenula, pristupi mi kol agasi, upitavi me:

Efendijo, kako ti je uspjelo da se uspne ovamo? Kad si se ono rastao od nas, poao si prema
drugoj strani ruevine. I sam sam se zaudio kad te onda ugledah ovdje gore.

Jesi li me odmah prepoznao?

Jesam! Mi smo ovu stranu tako vrsto zaposjeli da se nitko ne bi nikako mogao provudi kroz nae
redove.

Moda du ti ispripovijediti kako sam uspio preletjeti preko Birs Nimruda i spustiti se ovamo.

Preletjeti? Ne, preletio nisi. Ovdje vidim ulaz. Moda i na protivnoj strani postoji takav ulaz koji si
poznavao. Uao si ondje i proao si cijelom unutranjodu ruevine.

O tome kasnije! Sad mi reci kako ti je uspjelo uhvatiti Gasaje?

Posve jednostavno. Promatrali smo ih sve dok onaj Perzijanac, sandakijev prijatelj, nije svrio i
otiao. Mislio sam da si mu ti smrvio ruku, ali ini se da ta rana nije bila odvie teka, jer je dodue
imao povezanu ruku, ali se ipak mogao sluiti prstima.

Da, to je i meni dokazao.

Kad je otiao, spremie se i Gasaji za odlazak. Pri deobi plijena dobili su konje i deve iz karavane
pikidmet baija. Dopustim li da uzjau te ivotinje, morao sam raunati s time da du izgubiti bar
nekoliko ljudi. Nisam to dakle nikako smio dopustiti. Privukao sam dio svojih ljudi pa smo ih napali
tako neoekivano, da su se prestraili tako kao to su se maloas prestraili krijumari. Nekolicinu koji

267
su se branili oborismo kundacima. Tako smo ih lako svladali da sam se upravo zaudio. Istina, borba
se nije odvila tiho, tako da je buka upozorila krijumare. Morao sam dakle to se god bre dalo opet
povudi liniju koja je opkoljavala cio ovaj prostor da krijumarima onemogudim bijeg. Uvidjeli su ubrzo
da su opkoljeni pa su se povukli gore, ali se nisu usudili da nas napadnu. I sam zna to se zatim
dogodilo. Znao si koliko ih ima, a tvoj je uvjet bio da ne dopustim ni jednome od njih umadi. Nije bilo
samo Perzijanca i jo jednog ovjeka, no ne vjerujem da smo tome mi krivi. Potpuno sam uvjeren da
se nisu mogli provudi kroz nae redove.

Nemoj se brinuti za svoju nagradu! Mi smo te ljude sami pohvatali.

Lice staroga oficira, dosad malko zabrinuto, opet se razvedri. Na njemu se pojavi povjerljiv i lukav
smijeak te me upita:

Onda te vjerojatno smijem upitati: je li netko umakao, efendijo?

Imamo ih sve.

Tvoj je uvjet dakle ispunjen.

Jeste!

Bududi da si sam upravo spomenuo rije nagradu, sigurno se nede razljutiti na mene ako i ja
pomislim na to. Ili hode li mi to moda zamjeriti?

Zamjeriti? Nedu! Ti nesumnjivo ima pravo da me podsjeti na moje obedanje. Druga je stvar da li
vjeruje hodu li ga modi ispuniti.

Neka to Alah dade! viknu Amud Mahuli, duboko uzdahnuvi.

Hm! Ipak se ini da nisi u to ba posve uvjeren.

Oprosti, efendijo! Ti si glasovit ovjek, stoji u padiahovoj sjeni i smije p'sati izvjetaje koje ita
serasker. Opazio sam i to kako je paa iz Stambula prijazno razgovarao s tobom. Uvjeren sam dakle
da de ta visoka mjesta u vladi sasluati tvoje rijei i tvoje prijedloge, te da de ih uzeti u obzir, ali
ali...

Sto, ali?

Da bih odmah imao postati bembaa, to to...

Samo nastavi!

To ti ipak nede uspjeti!

Zato nede?

U prvom redu jer si stranac, a o meni odluuju samo visoki oficiri koji su Turci i muslimani.

Lijepo! A drugo?

268
 Drugo, jer tvoj utjecaj ne moe djelovati ved sada, bududi da tvoj izvjetaj seraskeru nije jo stigao1
u njegove ruke.

Ako jedino to smeta, onda tvoje imenovanje za bembau ne stoji loe. Ja nikad ne obedajem nita
za to nisam uvjeren da mogu i odrati. Seraskera danas ne trebam. Upravo zato to sam doao sa
Zapada moe se pouzdati u moju rije. Rekao sam ti: ako ne dopusti da umakne nijedan od tih
trideset i pet ljudi,

ti de odmah postati bembaa. Sto sam ti rekao, to vrijedi.

Alah! Efendijo, onda uzmi u obzir da nam nitko nije pobjegao.

To i uzimam u obzir.

Prema tome bi ja sad morao biti bembaa?

Ti i jesi bembaa!

Ali ja o tome ne vidim i ne zapaam nita.

Onda proitaj, pa de shvatiti.

Izvukoh ispravu to je dobih od Osman-pae i pruih mu je. Amud Mahuli je uze, stade je itati, teko
se muedi i odgonetavajudi pojedina slova. Oekivao sam glasan izraz radosti, ali sam se razoarao.
Kad je Amud Mahuli proitao isprave, nije se ni pomaknuo, ved je nijemo gledao preda se. Onda mu
se tijelo grevito zatrese, kao da eli glasno zajecati i kao da pokuava obuzdati jecaje, ali iz oiju mu
briznue krupne suze, skliznuvi niz suncem opaljene mrave obraze. Zatim prie k meni i uhvati me
za obje ruke:

Oprosti mi, efendijo, to sam posumnjao da de tako brzo modi izvriti svoje obedanje. Ti si me
oslobodio teke nevolje. Sad sam se rijeio svih svojih briga i u mom srcu ima mjesta samo radost i
zahvalnost. A sad mi kai to da uinim?

Ja imam ovdje gore jo posla s Halefom, a ti se vrati svojim ljudima da posveti svu svoju panju
zarobljenicima, jer ti snosi odgovornost da svi budu ovdje na broju kad stigne Osman-paa.

Hode li on dodi ovamo?

Nadam se da hode! Poalji odmah glasnika na brzom konju u Hile. Neka poe po pau i neka ga
dovede ovamo.

Poslat du svoga najboljeg jahaa. A sad jo jedno pitanje, efendijo! Hode li mi za nj moda
zamjeriti?

Sigurno nede pitati nita to mi se ne bi svidjelo. Govori dakle.

Mislio sam ono obedanje to si ga dao mojim askerima.

Ah, oni obedani pijasteri?

269
 Tako je! Ne ljuti se to te podsjedam na to, ali ja od srca prieljkujem takvu radost svojim
vojnicima. Veseo sam pa treba da se i oni raduju.

Ova ti tvoja skrb slui samo na ast. Ponovo ti velim: to obedam to i drim. Oni de dobiti novac.

Smijem li to saopditi svojim ljudima?

Smije!

Hvala ti!

Amud Mahuli krenu, ali se nakon nekoliko koraka osvrnu, rekavi:

Efendijo, kad bi u srcima svih ljudi bilo toliko ljubavi i dobrote kao to je u tvojem srcu, onda bi
ovaj svijet bio pravi raj.

Zatim sie.

RIZNICA BIRS NIMRUDA

Gledali smo za starim, estitim i sada tako radosnim ovjekom, sve dok nije posve siao. Bilo mi je
neobino drago da sam mu mogao pomodi, pa sam upravo dirnut gledao za njim. I Halef je isto
osjedao.

Eto opet jedan ovjek kojega si uinio sretnim, sidi! Meutim, maloas si mi rekao da svaki vojnik
ima dobiti stotinu pijastera, a svaki podoficir dvije stotine. To je vie od est tisuda pijastera. Odakle
de ih uzeti. Iz svoje vlastite kese? Onda mora da je ona mnogo dublja i bogatija nego to sam dosad
pomislio.

Mi imamo mnogo vie novaca nego to ga trebamo, dragi Halefe.

Gdje?

Pokazat du ti to.

Alah! Ved nasludujem! U ruevinama se nalazi novac?

Tako je!

Maalah! Tko de ga dobiti?

Prema mom shvadanju, moja je dunost da ga predam pai.

Pai? ini mi se da postoji samo jedan jedini paa kojemu taj novac pripada, a to si ti.

Zato?

Jer si ga ti otkrio.

Moje se miljenje o otkrivanju ne pokriva s tvojim.

270
 Onda ima bar pravo na nalazninu, pa moe zahtijevati da ta bude visoka.

To i kanim uiniti.

Koliko de zatraiti?

Zatrait du da na bembaa u Bagdadu dobije ono to mu je Sefir oteo.

To je dobro, pa me veoma raduje. Dalje!

Nadalje treba od toga platiti nagrade to sam ih obedao vojnicima.

I to odobravam. Dalje!

Vie nita.

Sto? Vie nita? Za tebe i za mene nita?

Nita!

uj, sidi, to je mjesto u tvom razboru koje treba slijepiti i popraviti. Zamisli samo to smo mi sve
poduzeli i na to smo se sve usudili, te kako smo pri tom proli, sve u elji da upoznamo tajne Birs Ni-
mruda. I zato sad nemamo dobiti nita, ba nita? Nijedan trhonoa ni nadniar ne radi badava, pa
zar da smo mi, najhrabriji junaci cijele turske carevine, a i svih drugih zemalja, vie puta stavili na
kocku svoju slobodu i svoj ivot, a da pri tome ne dobijemo ni jednu jedinu paru od svega novca to je
otkriven naom zaslugom? O sidi, ti si odvie tankodutan!

Upravo zbog toga jer nisam trhonoa ni nadniar, moja mi ast zabranjuje da za sebe lino
zatraim bilo kakvu nagradu. Uvjeren sam da de i tebe tvoj osjedaj asti sprijeiti da dopusti da s
tobom postupaju kao s nadniarom.

S nadniarom? uj, sidi, ja sam eik glasovitih Hadedina od velikog plemena Samara, i teko
onome tko bi se usudio da mi uskrati duno potovanje! Ne treba meni toga novca! Ne elim nijedne
pare. Smatram da odlino postupa pa se s tobom potpuno slaem u tome da stojimo odvie visoko a
da bi nas to malo novca moglo zamamiti da ga pogledamo. Mi ga ne trebamo. To je rijeeno. Neto je
drugo za mene mnogo vanije.

A to?

Obedanje koje si mi dao. Ti eli bivem kol agasiju a sadanjem bembai i njegovim vojnicima
odrati rije, pa se nadam da du i ja dobiti ono to si mi obedao?

" - A to to?

Moj korba za Sefira.

Ta de ti se elja ispuniti.

Kada?

271
 im ga izvadimo odozdo. Sad demo k njemu da vidimo kako mu je. Onda demo pregledati te
prostorije, a kad to obavimo, izvest demo ga napolje. Ti de svijetliti.

Ja? Ne bi li to radije uinio koji askari?

Ne! Dok ne stigne paa, ne smije u unutranjost Birs Nimruda udi nitko osim nas.

A komornik?

On je dovoljno vidio, pa neka se sad pridrui vojnicima. Bit de mu milo da smije izidi iz mranoga
hodnika.

Treba li da poem po hrabrog komornika? nasmijei se mali eik.

Poi!

Kad ga je doveo, pikidmet bai nije umio sakriti koliko mu je laknulo to je iziao iz ikem-i-herebe1,
kako ju je nazivao. Duboko je odahnuo i as kasnije iezao meu askerima.

Mi zaosmo opet u hodnik i to do one udubine u kojoj su se nalazile uljanice. Pripalismo ih i

priosmo kutu iz kojeg su se sputale stepenice. Na rubu u hodniku nismo se ni obazreli. Nismo
pretraili ni prostoriju broj jedan, ved smo najprije poli da pogledamo Sefira koji je leao u sobi broj
tri. Jo se nalazio u istom neugodnom poloaju u kojem smo ga ostavili, privezan uza eljezne ipke.
Bio je prisiljen da ostane nepomian i da glavu neprekidno dri uvis, jer im bi je spustio, odmah bi
mu ue, vrsto svezano oko vrata zaustavilo dah. Nalazio se dakle u stalnom strahu da de se uguiti,
pa je bilo dakle razumljivo kad nam je sav raspaljen doviknuo:

Jeste li najzad ipak doli! Zar se tako veu ljudi? Odveite me i oslobodite me, jer va ivot inae

1 trbuh ruevine

nije vrijedan ni lule duhana! Otidi du sandakiju i teko vama kad dozna to ste se ovdje usudili izvesti.
Samo vas moj zagovor moe spasiti pred propadu! Halef se raskoraci pred njim i upita:

Ah, ti bi nas dakle htio zagovoriti?

Htio bih, ali samo ako smjesta prekinete svoje neprijateljstvo prema meni.

Oh, mi jedva ekamo da ti uzmognemo iskazati takvo prijateljstvo. Na alost nam to ne bi nita
koristilo, jer je tvoj zagovor isto tako nemodan kao i tvoj sandaki. On lei u tamnici, a ruke su mu
ukraene lancima.

Lae!

Nemoj nas vrijeati, jer du ti inae biem dokazati da govorim istinu. Upravo se ti ne bi smio ud.ti
tome to ja govorim o tamnici, jer si jedino ti kriv to je on zatvoren?

Ja?

272
 Da, ti! Bila je silna glupost to si Peer-i-ba-harata poslao k njemu s pismom. To su pismo otkrili i
oduzeli. .Sad znaju kakva posla ima ti ovdje u Birs Nimrudu, a poznaju i sve ostale vae tajne.
Uostalom, to se bav:m s tobom?! Ima ovdje ljepih stvari od ovjeka koji nije vrijedan da ga se i
jednom pogleda.

Nisam se obazirao na njihovo rjekanje, ved sam, dredi svjetiljku, preao u sobu broj dva. Sad je i
Halef doao za mnom. Ogledali smo se po toj prostoriji, a onda i po susjednoj. Na stari bagdadski
gostoprimac za:sta nije pretjeravao govoredi o robi koja je ovdje bila nagomilana. Uostalom, tu je
vladao takav savren red da bi ovjek mogao pomisliti da se nalazi u skladitu nekog urednog trgovca.
Svaki omot i svaki predmet nosio je papirid na kome je bio zabiljeen sadraj. Bilo je dovoljno da
proitamo natpis i doznamo to se sve ovdje nalazi.

Bilo je tu duhana iz Reta, najboljeg opija, haia, meda od tamariska, hene, krapova crvenila iz
Tebrisa, afrana iz Saflora, suhog groa, suenih kruaka, groica iz Savse, dulaba1 i prekrasnog
skupocjenog

1 ruina vodica

etr-i-dula1. Bilo je tu mirisnoga sapuna iz grada Kuma, sumpora iz Demavendija, arsena iz Kasvina, za
tim dragocjenih janjedih krzna iz Buhare i Kuma, ve likih tekih bala marokena koji u Perziji nazivaju
erm-i-hamadani, te sagri-agrina izraenog od koe . s lea divljih magaraca. Skladite je bilo
vanredno bogato razliitim tkaninama za odjedu, barunom, svilom, vunom, pamukom i drugim, a
isto tako puno bogatih alova i sagova. Sefir je morao biti uvjeren da je ovdje posve siguran, jer mu
inae ne bi palo na um da ovdje skupi toliku robu. ta li je morao sad osjedati, videdi nas kako
nesmetano promatramo njegovo blago! Bio je miran te dugo vremena nije rekao ni rijei. Kad smo
stigli do ved spomenute krinje i kad sam izvukao klju koji sam mu oduzeo da njime otvorim krinju,
glasno viknu:

Stoj! Da se niste usudili otvoriti ovu krinju! Ipak stavih klju u kljuanicu i okrenuh. Kad je

Sefir uo taj zvuk, zaurla:

uvaj se! Ne dirajte nita! U krinji je sakrivena magija koja upropatava svakoga tko ne pozna
njezinu tajnu!

To me vanredno raduje nasmije se Halef. Ta tvoja arolija vjerojatno spada u podruje crne
magije, a bududi da se vrlo dobro razumijem u bijelu magiju, to mi se ovdje prua najbolja prilika da
doznam koja je magija modnija, crna ili bijela.

Crna, crna je modnija! uvaj se! Da nisi nita taknuo!

Ako je zaista tako, mi se ipak ne moramo bojati, jer je moj efendija majstor u plavoj, crnoj, crvenoj,
zelenoj i utoj magiji, a ti de ubrzo razabrati da se tvoja crna magija nikako ne moe suprotstaviti toj
etverostrukoj i arenoj znanosti. Sidi, otvori dakle, mirno!

Podigoh poklopac.

273
 Zatvori krinju, zatvori je! opomenu me Sefir tako estoko da ga je izdao glas. Inae de te ta
arolija stajati ivota!

1 ruino. ulje

Ne budi smijean! - odgovorih mu sada. Zar zaista misli da de Evropljanin povjerovati u takvu
naivnost zbog koje bi ti se kod nas narugalo svako dijete? krinja je otvorena. Gdje je sad tvoja
arolija?

Onda budite prokleti u ivotu i prokleti zauvijek!

Halef skoi k njemu. Svjetlo svjetiljke nije dopi-ralo donde. Zauo sam otar udarac, a zatim bolni krik,
a onda se sve utialo. Hadi se vratio, ne rekavi nita. Sve da je i htio neto redi, ipak bi mu rije
zastala u grlu kod prizora koji mu se ovdje pruio. Kao djeak koji se ne slutedi nita silno iznenadio.
Halef rairi prste i ukoeno se zagleda u svjetlucavo zlato i srebro, u sjajne dragulje koji su leali pred
nama. U izrezbarenim drvenim zdjelicama vidjeli smo cijele hrpe inozemnih zlatnika i srebrnjaka, dok
je u pojedinim pretincima lealo mnotvo bruenih i nebru-enih dragulja i poludragulja. Osim toga tu
je bila cijela hrpa prstenova, ogrlica, narukvica, lanaca i kojekakvog drugog nakita. U toj je krinji
leao cio imutak. Kad sam izvukao neke pretince, ugledah dragocjene pitolje i bodee koji su
ispunjavali donji dio krinje. Kraj njih su leale dvije knjige. Otvorio sam ih. Tko bi to mogao zamisliti!
Bile su to poslovne knji-gje ije su zabiljeke obuhvadale vie godina i sadravale sve primitke i
izdatke. Doista, da se zaudi! . Maalah! napokon se javi Halef. Mozak mi je zastao! Sidi, daj
me udari u rebra da se opet pokrene.

Zar se mozak kod tebe nalazi meu rebrima? upitah ga.

. Ovoga asa ne mogu znati gdje se nalazi, samo osjedam da nije ondje kamo bi spadao. Koliko li
novaca! Kakvih li divnih dragulja! Ja nisam draguljar pa dakle ne znam kako se zovu. Zna li ti moda
njihova imena?

to bi mi koristilo da ti ih i nabrojim? Dragulji ne bi ipak postali nai!

Da, zapravo moja osjetljiva dua veoma tuguje to ih smijem samo promatrati, a ne smijem ih
staviti u dep! Pogledaj samo ovu divnu narukvicu! Kakvo je to kamenje?

To je jedan almas1, jedan sumurud2 i jedan ja-kut3, a na njega se nastavlja trostruki red firusa4.

O, sidi, kako bi moja Hana, najljepa meu enama, kliktala od radosti da joj donesem taj nakit i da
njime ukrasim njezinu ljubljenu ruku! Zar mi zaista stojimo tako visoko da ne smijemo uzeti nita od
svega toga?

Stojimo!

Zar je naa ast zaista tako silno uzviena da bismo je uvrijedili s nekoliko takvih kamenida?

Posve sigurno.

274
 Onda se sjeti ljupke tamnoputne gospodarice tvojega atora! Zar ona ne uiva u tome da se ukra-
uje?

Najljepi njezin i moj ukras je potenje,"a sve to ovdje lei tue je vlasnitvo. Uzmi to u obzir.

Uzimam to u obzir, ali istodobno uzimam u obzir i to da je prava sramota to smo otkrili to
bogatstvo, a ne smijemo ga zadrati. Nadam se da je doputeno bar to da zavuem obje ruke u to
blago i da ga malo isprevrnem?

Protiv toga nemam nita. Ako uiva u tome, ti samo zavudi ruke u zlato!

Odmah, odmah! Pogledaj samo kako to svjetluca, kako sja!

Moj mali Hadi bio je savreno estit ovjek, ali ga je to kamenje ipak privlailo. Zato mu rekoh, dok je
preturao po njemu i putao da mu s jednog dlana curi na drugi:

Prijazna zraka iz oiju tvoje Hane ljepa je i tisudu puta vrednija od svega tog mrtvog svjetlucanja.

Brzo izvue ruke i toplo mi se zagleda u lice.

To je zaista istina, sidi! U oima o kojima govori, stanuje svjetlo ljubavi, prema kojemu je sve ovo
svjetlucanje puka tama, nevidljivi utap. Ja sam bogatiji, mnogo bogatiji od onoga siromaha kome de
pripasti to zlato i to kamenje. Ne bih se zamijenio s njime. Radosni smijeh iz ustiju moje Hane,
najljepe

1 dijamant 1 smaragd ' rubin 1 tirkiz

od svih ena, zvui ljepe od zveckanja tog novca. U njezinim oima i njezinom smijeku stanuje dua,
ali u tom mrtvom blagu nema due. Alah, to to vidim!

Opet zavue ruke u dragulje i izvadi prvi komad na koji se namjerio. Njegov poklik potakne i mene da
pogledam to ima.

Pogledaj, sii, slika, dvije slike! nastavi. Mora da su pripadale nekom krdaninu, jer
muslimanima je zabranjeno da se dadu slikati. Ipak je odjeda tog ovjeka i te ene perzijska. Pogledaj
samo!

Pruio mi je malu dvostruku sliku uokvirenu draguljima. Kad mi je pogled pao na nju, umalo to nisam
kriknuo od iznenaenja. Poznao sam Perzijanca ije sam lice gledao. Ovdje se nije radilo o slinosti,
ved to je bio on, svakako je bio on, naime Dafar, s kojim sam se sreo prijeko na zapadu Sjedinjenih
Drava. Kraj njega sam ugledao upravo divno istonjako ensko lice s tajanstvenim tamnim oima,
ali zagonetnim crtama lica kao u sfinge, lica koje je smjesta zaokupilo moju panju. Izvornik te slike
nipoto nije bila ena koja je u haremu duevno zahirila, ved sigurno neka istaknuta linost. Otrije
pogledavi opazili ispod obje slike dva fina potpisa urezana u zlatni okvir. Potpisi ispod muke slike
glasio je Dafar-mirza, a ispod enske ahsade Kanum Dul.

275
Sjetio sam se da rije mirza, ako stoji ispred imena, predstavlja opdi naslov, koji u Perziji dobiva svaki
obrazovani ovjek, a osobito uenjaci, pjesnici i drugi. Stoji li pak ta rije iza imena, onda znai princa
kraljevske krvi. Prinevi koji su u blizom i krvnom srodstvu sa ahom, nose naslov ahsade. Ako rije
kanum koja znai dama stoji iza rijei ahsade, onda je time miljena princeza. Iz toga slijedi da je moj
nekadanji suputnik Dafar bio princ, te da druga slika ima predstavljati neku princezu, krvnu
roakinju perzijskog aha.

Bududi da su obje slike bile u jednom okviru, morao sam pretpostaviti da obje te osobe stoje u uskoj
vezi. Nisam mogao znati u kakvom odnosu, ali iz okolnosti da se oboje dalo slikati moglo se zakljuiti
da su se uzdigli iznad obinog naina miljenja, to nije bilo udo kod Dafar-mirze koji je toliko
mnogo putovao. Sto se tie ahsade Kanum, bio je vjerojatno opravdan zakljuak da je ona jedna od
onih samostalnih, Istonjacima nemilih dama. Ako ved i kod nas ne zvui ponajbolje kad govorimo o
emancipiranoj eni", onda se to na Istoku osjeda jo znatno jae. ena koja uspije da odbaci sve
predrasude i sve obzire, te razbije okove strogo izdvojenoga ivota ene, sigurno ima veoma ivahan
temperament, a osim toga molim da se smijem posluiti obljubljenim izrazom svoga malog Halefa
razliite ejtane u tijelu. Zato Isto-njak nipoto ne eli da mir svojega harema pokvari prisutnodu
takve avolice".

Okolnost da se princeza zvala Dul, nije bila nimalo upadljiva, ali sam pri tome odmah pomislio na
Dul-i-Siras. Moda je to bila posljedica dojma to ga je slika uinila na mene. Sfingine crte toga lica
neobino su pristajale uz onu zagonetnost kojom je za mene bila okruena rua iz Sirasa".

Sve te misli prolete mi brzo glavom, no ipak je Halef opazio da su slike izazvale moju osobitu panju.

Ti te slike tako neobino gleda, sidi ree. Pozna li moda toga ovjeka ili tu enu?

Govori tie! opomenuh ga apatom, spremivi sliku u dep. Sefir ne smije o tome nita uti.
Per-zijanci se ne pridravaju onog tumaenja kurana prema kojemu je zabranjeno slikati ljude i
ivotinje. ovjeka kojega predstavlja ta slika mora i ti poznati. To je Perzijanac po imenu Dafar koji
je prije vie godina bio gost Hadedina.

Sjedam se. Zato si spremio tu sliku? apnu. Kani li je zadrati?

Kanim!

Ali si maloas rekao da su sve te stvari tue vlasnitvo.

Onda nisam vidio jo tu sliku.

ini se da te ona najednom izvukla iz velike uzvienosti tvoje asti. A to onda ako se i ja dadem
povudi dolje zamamljen ljepotom narukvice?

To je neto posve drugo. S tom je slikom povezana veoma zamrena stvar koju ti jo danas ne
mogu objasniti. Ne smijem je ostaviti ovdje, ved je moram ponijeti sa sobom. Moda du sresti
njezinoga pravog vlasnika kome je slika vjerojatno ukradena. Osim toga ini se da je ta slika povezana
s jednom tajnom ije reenje lei na naem putu. To nije kraa, ved mi mudrost nalae da je
ponesem, ali ne za sebe samoga. Doi, sad demo izadi!
276
 A kamo?

Van k vojnicima.

Hodemo li Sefira ostaviti ovdje?

Nedemo, povest demo ga se sobom.

A to je s batinama koje de obradovati njegova lea i moju duu?

Zar se to tako uri?

Da, veoma se uri, sidi! Ono to netko drugi treba od mene dobiti ne volim zadrati ni minutu
dulje nego to je prijeko potrebno, pa prema tome ni batine koje su ved davno trebale prijedi u
njegov posjed. Moram ih se rijeiti i elim ih se rijeiti, jer smetaju mojoj ugodnosti budem li ih i dalje
morao nositi sa sobom.

Onda .demo se sad pouriti da se to bre oslobodi toga tekog tereta.

Zakljuah krinju i spremih klju. Kad smo opet prili Sefiru i kad ga je obasjalo svjetlo uljanice, opa-
zih na desnoj strani njegova lica oteklinu. Bila je to posljedica udarca kojim je Halef odgovorio na
njegovu grubu kletvu. Odrijeismo ga od eljeznih sipki i oslo-bodismo mu noge, ali smo mu laktove
tako vrsto svezali na leima da je i dalje ostao u naoj vlasti, premda je sad mogao hodati. Zatim se
uspesmo gore. Poao je s nama bez opiranja, ali nije rekao ni rijei. inilo se da de ga zaguiti bijes
koji je kuhao u njemu. Vani na otvorenom djelovalo je njegovo lice posve drukije nego dolje kod
slabanog svjetla male uljanice. K onoj staroj brazgotini na lijevoj strani njegovoga lica koja ga je
iznakazivala, pridruila se sad tamna oteklina na drugoj strani lica koja je brzo rasla. K tome su
pridolazili dugaki raupani brkovi, prijetedi pogled njegovog krvlju podlivenog oka i objeena donja
usnica. Upravo me je spopala jeza kad sam pred sobom ugledao to odbojno lice.

Perzijanac je htio sidi niz ruevine, ali mu zapovjedili da sjedne. Uinio je to utke, ali s takvim
pogledom koji bi me bio unitio kad bi mu se elja mogla ispuniti.

Zatvorit demo ulaz rekoh Halefu.

ime? upita.

Opekama koje ovdje lee.

Kad je Sefir uo te rijei, podrugljivo se nakalje, a ja nastavih, odgovarajudi na to ruganje:

To je naime veoma lako, samo ako ovjek zna kako treba postupiti. Moe li se, dragi Halefe, sjetiti
onoga pisma to sam ga izvadio Peder-i-baharatu iz depa, proitao ga i ponovo ga stavio u njegov
dep?

Mogu, sidi.

To je pismo sadravalo crte koji se odnosio na ovaj ulaz. Upravo je nevjerojatno kako su svi ti ljudi
beskrajno glupi. Tim crteom odali su mi tajnu. U njemu je put odozdo dovde gore bio tano ucrtan, a
277
u njega bilo je ucrtano i pismo koje se nalazilo na posljednjem kamenu, na bravi koja je otvarala ulaz.
Bilo je to babilonsko klinovo pismo to ga umijem malo itati. Zbog toga mi je bilo lako da znakove
upamtim tako da ih nikad vie ne mogu zaboraviti. Ti ljudi ne razumiju nita od onog jezika i od onoga
pisma, pa se moraju pomodi tako da precrtaju znakove na kamenu. Dotini znakovi znae:
romen'a. Illai ih tat kabad bad'a. Illai'. Pogledat du sada koji kamen sadri te rijei.

Opeke su bile sloene redom, tako da je bio dovoljan jedan pogled da pronaem pravu. Pokazah u
nju i nastavih:

Evo je ovdje. Sadri znakove koje mi je odala neoprostiva i neshvatljiva Peder-i-baharatova

neopreznost, pa je dakle posljednja opeka koju treba umetnuti. Iz toga slijedi, da moram poeti s
opekama koje lee na protivnoj strani.

Neka je proklet taj lakomisleni nitkov! zarei Sefir. Tebe pak proklinjem do...

Proguta ostale rijei, jer je Halef izvukao bi i zamahnuo da udari.

Sreda tvoja to si sibl1 koji si upravo htio izre-

1 smede

di, progutao natrag na onu neist koja ispunjava tvoju unutranjost! ree. Inae bih te ovim
biem prisilio na to. Treba li. da ti pomognem, sidi, da sloi kamenje?

Ne treba odgovorih. Taj posao moram sam svriti. Izvest du ga bre i lake nego to bi to
mogao uiniti tvojom pomodi.

Pratedi rubove ulaza koji su bili posvuda otri, ali mnogovrsni i nepravilni, te su se kretali u
isprekidanoj crti, poeo sam odozdo postavljati kamenje pa mi nije bilo teko da ubrzo ispunim jamu
tako kao da sam esto ved obavljao taj posao. im sam umetnuo posljednji kamen, neupudeni ovjek,
promatrajudi zid ne bi nikako mogao pogoditi da se iza njega skriva hodnik. Pojedino kamenje
pristajalo je tako krasno jedno uz drugo, kao da ih sve od gradnje Babilonskog tornja nikad nije
dotakla ljudska ruka. Ljudi koji su otkrili taj hodnik i izradili ova vrata bili su veoma oprezni i umjeli su
paljivo raditi.

Koliko god sam se ja radovao to mi je taj posao uspio, toliko se Sefir zbog moga uspjeha ljutio.
Unato njegovim gustim brkovima razabirao sam da mu usne drdu od bijesa. Sigurno bi svojim
osjedajima dao maha prikladnim rijeima, ali je Hadi jo drao bi u rukama, a strah pred tom omes
sefa"1, kako ju je Halef volio nazivati, prisili ga da bude miran.

Dolo je vrijeme da siemo s uzvisine pa smo i sili. Halef poe prvi, a ja posljednji. Sefir je morao
hodati u sredini, a ja sam ga otro promatrao. Kad smo stigli k vojnicima, novi bembaa ustane sa
svoga mjesta i javi:

Efendijo, glasnik u Hile je ved davno odjahao, a ja sam mu zapovjedio da se to vie pouri. Smijem
li sad dati ovamo dovesti konje?

Smije. Ja du u meuvremenu otidi po ovjeka koji nas je nodu pratio.

278
 Ne bih li radije ja poslao po njega?

Ne bi, jer ga taj glasnik ne bi naao.

Poao sam sam, jer nisam smatrao uputnim da jo vie ljudi dozna za mjesto gdje sam se zajedno

1 majka uitka

s komornikom uspeo u toranj. Kad sam doao k njemu, vojnik je leao na mekoj praini i spavao.
Probudio sam ga i zapovjedio mu da poe sa mnom. Protro je oi i stao silaziti, as posrdudi, as
puudi na sve etiri ili klizedi na leima. Namjerice ga nisam odmah poveo na ravnicu, ved sam ga tako
vodio izmeu ostataka zidova i preko hrpa ruevina, da je, jo onako bunovan, izgubio smjer. Kad
smo sili s ruevine, vojnik zastane i ogleda se. Zatim me zaueno upita:

Taj je povratak bio"neugodan, efend'jo! Nodu smo ovamo lake stigli. Onda je meutim bila tama
pa dugo nisam nita ni uo ni vidio i tako sam zaspao. Gdje smo mi to zapravo bili?

To mora i sam znati! odgovorili mu zadovoljan uspjehom svoje male lukavtine.

Ne znam! Sad smo se verali tolikim spletom zidova da sigurno ne bih naao mjesto gdje sam
spavao.

Nitko ti nede ni zapovjediti da ga potrai. Smiri se dakle i doi".

Kad srno izdaleka ugledali askere, razabrah jo prije nego to smo stigli do njih da se ondje neto
neobinoga dogodilo. Ubrzao sam dakle korake. im su me ugledali, vojnici otvorie svoj krug. Halef
mi poe u susret i dovikne:

Sidi, zamisli, onaj lupe htio je zadaviti kol aga-sija koji je sada bembaa!

Koji lopov? Sefir?

Da, on.

Kako je mogao dodi na tu pomisao? Ta on je svezan i ima ranjenu ruku!

Ta rana nije tako opasna kao to smo mislili. Moe posve dobro micati prstima.

Ali ruke su mu bile svezane na leima pa dakle nikako ne bi mogao izvriti takav napadaj.

Sidi, te mu ruke vie n:su bile vezane na leima.

A gdje su bile vezane?

Bile su slobodne.

Onda si ti opet samovlasno postupio. Halefe, Halefe, ti se u cijelom svom ivotu nede izmijeniti!

O sidi, nemoj eljeti da se izmijenim! itavo moje srce pripada tebi, a kad to ne bi smjelo tako
ostati, onda bih ti morao oduzeti svu svoju ljubav i

279
prijateljstvo koje de ukrasiti moj ivot a i tvoj. Molim te da mi vjeruje da sam najbolji upravo onakav
kakav jesam. Vara se ako misli da sam poinio pogreku.

Ipak se ini da si oslobodio ruke voi tih zloinaca?

Samo naas.

A zato?

Htio sam te osvetiti.

To je bilo krivo. Ovdje nema mjesta nikakvoj osveti.

Onda nisam trebao redi osveta, ved kazna.

Ako nekoga treba kazniti zbog mene, onda ja odluujem o kazni, a ne ti. Zbog ega si ga htio
kazniti?

Zbog toga to te je u zatvoru dao svezati u klupko. To te je moralo boljeti, pa sam htio da i on sad
osjeti boli. Mora priznati da ih je zasluio.

To priznajem, ali nisi smio postupiti bez mog doputenja.

Ostao si previe dugo, a mene je neto tjeralo da tvoga muitelja to prije uvjerim o svojoj
zahvalnosti. Zato sam mu dao odrijeiti ruke s lea da ga sveem isto tako kao to je on svezao tebe.
To je bila pomisao koju bi ti morao odobriti.

To je tvoje miljenje, a nije moje. Vi ste mu dakle odrijeili ruke, a on se odmah posluio njima?

Tako je! Taj lupe nije imao dovoljno prisutnosti duha da uvidi kako mu je to zabranjeno. Bivi kol
agasi, a sadanji bembaa je, upravo kad smo mu oslobodili ruke, rekao nekoliko rijei koje su ga ozlo-
voljile. Stegao je prstima vrat naeg druga, oborio ga na zemlju i tako mu stisnuo ile da mu je lice
poplavilo kao burnaita el kastar1, kojim Evropljani na velikim sveanostima produljuju svoje glave na
njihovu gornjem dijelu. Strano smo se preplaili za kol agasija, jer mu je dah htio napustiti udobnosti
zemaljskog ivota. Sefir je tako vrsto visio na njemu kao pustinjska buha koja se zagrizla u goli
putnikov palac. Nekoliko vojnika moralo je napeti

1 ciliner

svu snagu da ga otrgnu. Odmah su ga svezali tako kako sam ja to namjeravao. Ne mogu ti uopde
ponoviti izraze to smo ih uli od njega. Jo i sad psuje iz svega glasa. uje li ga? Doi dakle k njemu.
Nadam se da de mi dopustiti da mu najzad rastumaim svoje stajalite, ali ne ba pravo stajalite,
ved zapravo njegovo sjedite, ono osjetljivo mjesto na kojem sjedi. Krajnje je vrijeme za njega da
dozna da su najljupkiji oni osjedaji koje de odutjeti na spomenutom mjestu.

Halef je mahao rukama po zraku da mi rastumai dublji smisao svojih rijei, a zatim poe ispred mene
onamo gdje je sjedio Sefir. Sefir je bio sputan u klupko, i to tako da bi ovjek mogao pomisliti da jedva
smae dah ali je unato tome urlao kao nerazborito bide i neprekidno proklinjao, sluedi se upravo
stranim izrazima i prijetnjama koje su u njegovom sa-danjem poloaju bile smijene. Kad me
280
ugledao, za-urla tako da ga je izdao glas i stane mi dovikivati takve kletve da sam ustuknuo. S usana
mu se cjedila slina, a krvlju podliveno oko davalo je njegovom i onako divljem licu zvjerski izraz. Preda
mnom se nije nalazio ovjek, ved neko neiskazivo nisko, prosto bide s kojim je trebalo tako i postupiti.

Zaepi mu usta, Halefe! viknuh sav izvan sebe.

. Hamdulilah! zaklikde Hadi. Napokon dolazi k svijesti!

Tek to je to rekao, kad njegovi udarci zapljutie tako da pogoeni ovjek prestade psovati i stade ja-
ukati. Halef ipak nije prestao udarati dok nije utihnuo i jauk. Onda me upita, milujudi s ljubavlju svoj
bi.

Treba li da nastavim to uvjeravanje ili je dosta?

Neka bude dosta!

Ali samo zasad, molim te!

A ja to zahtijevam! javi se Amud Mahuli. Pogledaj, efendijo, kako me je udesio! vrsto je

odluio da me zadavi. Leao sam pod njim kao janje u pandama pantere pa kad ni to ne bi bilo
dovoljan razlog za najvedu strogost, onda bi njegov pogani jezik morao pokrenuti bi sve dok se
mrtav ne isprui na tlu.

' Rekavi to, pokaza svoju razbaruenu kosu, poderanu uniformu i izgreben vrat koji je jo krvario.

Da mi je bar uspjelo da te zadavim, ti nedostojni pomagau ovog prokletnika! siknu Sefir.

Halef smjesta ponovo zamahnu, opali mu jo nekoliko udaraca i dreknu na njega:

Hode li utjeti, opaki ovjee! Ne trpimo takvih rijei!

Premda se upravo svijao od bola, Perzijanac ipak zaurla na njega:

Ti mi nema nita zapovijedati! Ti si smrdljivo pseto koje prezirem pa sa svojim tri puta prokletim
efendijom spada onamo gdje trunu leine. Vi ste se okotili kao svinje, kao svinje vas prezirem, pa
dete kao neiste svinje i krepati!

Halef smjesta ponovo zamahnu biem, ali ga zgrabili za ruku.

Poekaj jo! Pokuat du dobrim. Znam dodue da de svaka rije biti uzalud, ali bih ipak htio
pokuati da i u ovom' stvorenju probudim ljudsko dostojanstvo koje treba da ima svaki ovjek.

to da probudi u meni? podrugljivo dreknu Perzijanac. to se tebe tie moje dostojanstvo?

Budite obojica prokleti kao to jo nikad nitko nije bio proklet, vi najpodliji od svih pasa koji uopde
postoje!

Kletve i grdnje koje je sad izrekao ne mogu ponoviti. Mirno sam pustio da me obasipa njima, uvidjevi
da ne bi bilo samo beskorisno da mu i dalje pokazujem sauede, nego da bi bilo i smijeno. Kad je iz

281
njega izbio cio njegov gnjev, jo pljune na mene i na Halefa koji smo mu stajali u blizini pa zakljui
rijeima:

Ovako kao to sam pljunuo na vas i kao to vas prezirem neka na vas pljuju i preziru vas svi ljudi do
vjenosti.

Nisam uzvratio na njegove pogrde, ved ga kratko upitah:

Gdje su leine ubijenih lanova karavane pikidmet baija?

Nije mi odgovorio, pa ni kad sam dva puta ponovio pitanje. Sad sam to isto upitao zarobljene Gasaje,
ali ni od njih nisam dobio odgovora. Zato sam se obratio onome meu njima kojega sam morao
smatrati njihovim voom, jer je prigodom procjene plijena vodio glavnu rije i jer je spremio1 novac.
Njegov je-dini odgovor sastojao se u tome da je podrugljivo nacerio lice.

Dat du ti usta otvoriti biem! zaprijetili mu se.

Samo se usudi! viknu. Mi smo slobodni Beduini i ne doputamo nikome da nas udara. Poteni
smo ljudi i ne znamo zbog ega su nas uhvatili i svezali!

Poteni ste ljudi? Pa ipak ste tvrdili da ste So~ laibi! Sjedili ste tamo kraj vatre, pa ste se kod svakog
pojedinog komada cjenkali za svoju ubojniku pladu.

To je la!

Promatrao sam to i uo, a to je dovoljno. Reci dakle gdje su leine?

Ne znam ja ni za kakve leine! Ako postoje leine, onda ih potrai sam!

Po njegovom podrugljivom izfazu lica jasno se dalo razabrati da je uvjeren da ih nedemo nadi. Zato
mu odgovorih:

Ja du ti dokazati da mi je vrlo lako da ih otkrijem, a, onda du te ipak prisiliti da nam kae kamo ste
ih sakrili. Bi ini ovjeka razgovorljivim.

Bievati me nede! Cijelo bi te moje pleme napalo pa bi ti za svaki pojedini udarac uzvratilo stotinu
udaraca.

Daj ga bievati, daj ga samo bievati! do-viknu mi bembaa ali prije toga dopusti da i Sefir
dobije ono to mu pripada.

Nemam nita protiv toga, ali oekujem da dete se drati uvjeta koji svakako moram postaviti.

A to je ...

Ne smijete ga ubiti. Moramo ga izruiti pai, a ja sam uvjeren da bi on uskratio da potvrdi tvoje
imenovanje kad mu ga ne bih ivoga predao.

Ta je opomena imala svrhu da sprijei da se strogost pretvori u okrutnost ili surovost, Oficir se dakle
pouri da me uvjeri:
282
 Budi bez brige, efendijo. Za toga nitkova bilo bi nezaslueno dobroinstvo da ga odmah ubijemo.

Njegova kazna ne smije biti tako kratka. Ti uostalom zna da je on u makemiju zatraio da tebi dadu
ba-stonadu. Sad de sam dobiti bastonadu. To nam doputa?

Doputam.

Samo bastonadu? upita Halef. A ja sam vjerovao da de se moj korba porazgovoriti s njime.
Kamo kani, sidi? brzo me prekide, videdi da sam krenuo da odem.

Potrait du leine ubijenih. To je zadada ovjenosti i nije krvniki posao.

Povedi me sa sobom! Moramo dokazati Sefiru i Gasajima da uopde ne trebamo njihove podatke,
nego da smo sami toliko mudri da doznamo ono to elimo znati. Pogledaj ovamo! Zataknut du svoj
korba za pojas pa se dakle odriem toga da Perzijancu nariem svjedodbu njegove pokvarenosti na
lea. Bivi kol agasi, a sadanji bembaa ved de se pobrinuti za to da ne dobije manje nego to je
pravo.

Rekao sam dakle Amudu Mahuliju da demo sad otidi, ali da demo se ubrzo vratiti. Zatim zajahasmo
konje i krenusmo dalje.

Razumljivo bi bilo da sam pikidmet baija upitao gdje je izvren napadaj, ali teko da bi mi on dao
odreen odgovor, jer nije poznavao taj kraj. Napadnut je u nodi, a na pitanje kamo su otpremljene
leine ne bi mogao odgovoriti. Smatrao sam dakle najboljim da se pouzdam sam u se. Halef mi pri
tome nije mogao mnogo pomodi, jer nije umio itati tragove. Poveo sam ga sa sobom samo zato da
ne prisustvuje batinjanju.

Pojahali smo du ruevina prema sjeveru odakle smo stigli. Pri tome sam neprekidno promatrao tlo
da otkrijem tragove karavane. Ubrzo sam naao nae tragove a i druge, ali nisam naao one koje sam
traio. Zatim pojahasmo prema istoku, preavi tragove krijumara koji su dolazili od kanala. Ondje
smo se namjerili na tragove karavane pikidmet baija. Sad mi je bilo jasno da napadaj nije izvren na
sjeveru, ved juno od naeg sadanjeg logorita. Karavanu je Sefir odveo dalje od mjesta na kojem su
se nalazile podzemne prostorije. Bilo bi uostalom vrlo neoprezno da ju je napao upravo ondje, jer bi
morao znati da de sigurno ostaviti tragove. Mi smo se dakle vratili i pojahali natrag.

Kad smo se pribliili logoritu, doviknu nam voa Beduina podrugljivo:

No, gdje lee ti ubijeni koje traite? Vaa vam ih je velika mudrost sigurno pokazala!

Oito je oekivao da demo nakon toga uzaludnog jahanja sjahati i ostati ovdje. Nisam mu odgovorio,
ali moj mali Halef nije mogao utjeti. Kad smo projahali kraj njega, dobaci mu prijetedi:

Doli smo samo da ti kaemo da de, im se vratimo, za svakoga mrtvaca koga pronaemo dobiti
pet udaraca po tabanima.

Bilo je tano onako kao to sam i mislio: tragovi karavane vodili su odavde dalje i pokrivali se sa
tragom razbojnika koji su se vradali s mjesta ina. Nakon pet minuta svi su ti tragovi prestali i mi se
naosmo na mjestu gdje je izvren napadaj. Bilo je obilno natopljeno krvlju. Tu smo nali dodue
283
dosta otrih otisaka nogu i potkova, ali tlo nije bilo izgaeno kao to to uvijek biva nakon borbe.
Perzijanci su se dakle dali poklati bez obrane; bili su to kukavni ljudi, isto tako bez hrabrosti kao i
njihov gospodar.

To se mjesto nalazilo otprilike dvije stotine metara udaljeno od ruevina koje su se ovdje strmo
uzdizale uvis. Onamo su vodile stope, tako duboko utisnute u tlo da sam rekao Halef u:

Leine su prenijeli onamo iza onog zida.

Po emu to nasluduje? upita.

Poe li onamo bez tereta, otisci tvojih nogu bit de mnogo slabiji nego to su ovi otisci. Stope su
duboko utisnute, jer su ti ljudi prenosili mrtve.

Hodemo li ih nadi?

Svakako. Leine nisu duhovi koji netragom nestaju.

Poli smo tragom i opazili da zavrava kraj neke visoke hrpe opeke nagomilane uza zid. Neke su
opeke bile jo povezane asfaltnom smolom. Malo prije nismo tu hrpu mogli onako iz daleka
razlikovati od zida. Sjahali smo, i im smo uklonili neto malo odlomlje-nog zida, otkrismo iroka
vrata, visoka kao pola ovjeka koja kao da su vodila koso dolje u unutranjost

ruevine. Zavukao sam se kroz njih i odmah osjetio snaan zadah trulei, a zatim onaj posebni
karakteristini vonj koji ukazuje na blizinu leina, pa ak i tada kad je smrt nastupila svega prije
nekoliko sati.

Oprezno pipajudi na sve strane, spustih se dolje i opazih da se strop iznad mene nastavlja u
vodoravnom smjeru, dok se tlo sve vie sputa, a hodnik, u kome sam se nalazio, postaje sve dublji.
Hodao sam po pijesku. Stijene i strop bili su glatki pa izmeu pojedinih kamenova nisam pronaao
pukotine. Ako je to znailo da je kamenje premazano slojem asfalta, onda je ono to sam ja smatrao
hodnikom zapravo bilo kanal, ija je svrha bila da unutranjost Birs Nimruda snabdije vodom iz
nekadanjeg korita rijeke Eufrata. Pijesak to ga je postepeno nanio u unutranjost ruevina zapadni
vjetar malo po malo uzdigao je vani tlo i ulaz kanala zasuo gotovo posve do vrha. Tako se dala
rastumaiti i okolnost da je pijeska bilo i u unutranjosti, ali to sam dublje prodirao sve manje, te
ubrzo nisam morao puzati, ved sam mogao tovie hodati uspravno.

Preao sam moda etrdesetak metara, kad pijesak presta pa se naoh na glatkom tlu prevuenom
zemnom smolom. Ovdje sam nogom udario o neki predmet. Sagnuo sam se da ga pretraim i osjetio
ne-odjeveno ljudsko tijelo. Dosjetio sam se da sa sobom imam jo svijedu i igice, pa je pripalih i
ugledah onih jedanaest Perzijanaca kako lee jedan kraj drugoga i jedan na drugome. Na njima nije
bilo ni komadida odjede.

Bio sam navikao na takve slike, ali moram priznati da me je spopala jeza, Moda je tome pridonijelo i
samo mjesto. Stajao sam u zasutom kanalu Babilonskog tornja pred golim krvavim leinama koje su
svojim ukoenim i ugasnulim oima i razjapljenim ranama pruale jezoviti pogled, pogotovu kraj
nedostatne rasvjete. Titravo svjetlo zavaravalo me je tako da mi se uinilo kao da se leine sablasno
284
miu, a onaj nepoznati dio kanala s druge strane ubijenih kao da je bio sav pun nekih bida lakih kao
sjene koja su neprekidno trkarala amo tamo i plesala. Tome se pridruivao teki vonj po trulei koji
je postajao sve odvratniji to sam dalje prodirao. Taj smrad nije mogao potjecati od Perzijanaca koji
su jo nedavno bili ivi. Morao sam doznati to je bio uzrok toga smrada, pa sam dakle preao preko'
mrtvih, bududi da nije bilo mjesta da proem kraj njih, i poao dalje.

Sad sam opazio da se nalazim u pravoj masovnoj grobnici. Tu je lealo cijelo mnotvo lubanja, kostiju
i drugih ostataka leina. Na svakom koraku namjerio bih se na njih sve dok nisam stigao do nekog
mjesta gdje se strop bio uruio tako da nisam mogao dalje. Vratio sam se dakle natrag. Gasaji su
ovamo bacali ljude koje su umorili. Oni su dakle poznavali tu jezovitu grobnicu i prema tome ved su
esto bili ovdje da bi tragove i dokaze svojih djela povjerili tome tajnom mjestu. Nije dakle bilo udo
da sam odluio da du dopustiti Halefu da ispuni svoju prijetnju.

Kad me ugledao da se nakon nekog vremena izvlaim iz mrane rupe, preplaeno me pogleda i upita:

Kako to izgleda, sidi? Da ti lice nije opaljeno od sunca, rekao bih da si blijed kao leina. Jesi li
pronaao ubijene?

Jesam!

Onda si se dakle njih preplaio?

Ne bojim se ivih, jo manje mrtvih. Da sam tako iscrpen kriv je onaj strani smrad koji dolje vlada.

Sto si otkrio? Pripovijedaj!

Nedu sada, moram odmah Beduinima da im iskaem veliku radost.

A koju?

Ne pitaj, nego doi sa mnom!

Uzjahasmo i krenusmo prema logoritu. Stari Ga-sai bio je oito uvjeren da je nae istraivanje bilo
potpuno bezuspjeno, jer jo nisam bio skoio ni iz sedla, kad me upita:

Jesi li naao pravi put? Udesio si tako sretno lice te znam da du odmah dobiti batina. Silno im se
radujem!

Nisam mu odgovorio, ved se okrenuh Halefu:

Koliko si mu udaraca obedao?

Pet za svakoga mrtvaca, dakle pedeset i pet odvrati Hadi.

Neka ih odmah dobije. Zatim de svaki od njegovih ljudi dobiti trideset estokih udaraca. Tabani im
moraju popucati!

Starac dreknu na mene:

285
 Da se niste usudili da me dirnete! Gdje su ti mrtvaci koje smo mi navodno umorili? Pokai nam
ih!

Nali smo ih dolje u ruevinama kod ostataka ostalih koje ste ved prije poubijali odgovorih.

Tvoja je prokleta gubica izvor lai, a tvoj ludi mozak raa neistine koje...

Nije nastavio ved se, kriknuvi, prekide usred rijei. Sad sam se najzad raspalio, istrgao malom Hadiju
bi iz pojasa i besramnoga ovjeka tako oinuo preko lica da mu je smjesta puknula koa i da mu je
krv briznula s obje strane lica.

Hamdulilah! Moj se sidi opametio! kliknu Ha-lef. Postoji samo jedan jedini jezik kojim ovjek
moe razgovarati s tako drskim ljudima! Treba li da nastavim ono to si tako spretno zapoeo?

Nastavi! Nisam prijatelj surovih kazni, ali ti su psi tisudu puta zasluili da im se ustavi koa. Stari
dobiva pedeset pet udaraca, a svaki ostali po trideset. Jesi li uo, Halefe?!

Jesam li uo, sidi! uo sam tako jasno kao da si mi to puhnuo u uho kroz deset milja dugaki nafir1
i jo dvadeset puta dulju surlu2. Vidjet de kako du tano ispuniti tvoju elju.

Ja nedu biti prisutan, nego du u meuvremenu pojahati u susret pai.

Polazedi prema svom konju, ugledah Sefira gdje lei na zemlji. Tiho je jaukao. Amud Mahuli koji je
stajao u blizini pomisli da alim kanjenoga ovjeka, pa me upita:

Tvoje je lice tako ozbiljno i strogo, efendijo. ali li moda toga ovjeka?

Moram priznati, bembao, da me veoma boli kad vidim nekoga koji se dodue naziva ovjekom, ali

1 trublja ' rog

nije ovjek. Samo ga pogledaj! I taj je ovjek stvoren da hoda uspravno, da ivi poteno i da bude
dobar. Sto je u njemu preostalo od svega toga? Upravo nita! Ni najnia i najrunija ivotinja ne
djeluje tako odbojno kao takvo odvratno bide.

Ne ali za njim, efendijo dobaci Amud Ma-huli. On je zauvijek izgubljen. Ako sam pravo uo, ti
kani pojahati u susret pai.

Tako je!

Hode li izvijestiti pau o svemu to se ovdje zbilo?

Hodu.

Mogu li iz tvojih rijei zakljuiti da si zadovoljan sa mnom?

Pokazao si se kao oprezan i pouzdan oficir, pa mi je vrlo drago to du to modi saopditi Osman-pai.

Hvala ti, efendijo! Smijem li ti saopditi jednu misao na koju sam nadoao?

286
 Samo izvoli.

Uvijek sam se trudio da vrim svoju dunost i da budem dobar ovjek. To mi je esto bilo veoma
teko, jer sam vidio da mi to nastojanje donosi samo tetu, dok su drugi koji nisu postupali poteno
brzo napredovali i pretjecali me u slubi. Uvijek sam se morao boriti sa svojim srcem i sa svojim
siromatvom, pa sam se naposljetku morao pomiriti s time da mi je usud da kroz ivot proem u
turobnom drutvu neispunjenih elja. Upravo sam se odrekao svake nade u ivotu i pokopao svoju
enju i svoje elje. Znao sam da za mene nema svrhe i vie nema cilja. Onda si doao ti, i sve se
neoekivano izmijenilo. I meni je izilo sunce, probudile su se tisude i tisude cvjetova. Osjetio sam da
nisam mrtav, ved da ivim. Ti si me oslobodio ropstva. Ti si me efendijo; ja ni sam ne znam kako da
se izrazim. Ti si upravo pobijedio moju zlu kob i zauvijek je unitio.

Zautio je, sav potresen. U oima sam mu razabrao suze. Nijemo sam ga uhvatio za desnicu i stisnuo
mu je. Nakon nekoliko trenutaka on se sabere i upita:

Kako dugo de ostati u Hileu, efendijo?

Moda demo odande odjahati ved danas, a moda tek sutra.

Ako ostanete do sutra, onda te od srca molim

da veeras bude moj gost. Ja sam dodue siromaan i ne mogu ti nita pruiti, ali bin ipaK. bio sretan
da me posjeti.

Dobro, ja du i u sluaju ako ved danas moemo otputovati, ipak ostati do sutra da udovoljim tvojoj
elji koja i mene raduje.

Ti me usreduje, efendijo! Ja te dakle sigurno oekujem.

Odjahao sam. U mislima sam jo jednom proao sve to smo proivjeli u ta dva dana, a toga zaista
nije bilo malo.

Jahao sam moda jedan sat, kad mi u susret o-jae cijela etica konjanika. Bio je to Osman-paa u
pratnji nekolicine oficira, podoficira i glasnika kojeg smo mu poslali. Kad je stigao do mene, prui mi
ruku, nasmijei mi se i ree njemaki:

Kako ujem, imali ste uspjeha. Odmah sam uzjahao da udovoljim vaoj elji. Stvari u Hileu su toliko
uznapredovale da sam smio odande otidi na nekoliko sati. Je li sve prolo glatko?

Iako nije prolo ba glatko, a ono je prolo bar tako da mogu biti potpuno zadovoljan. Uhvatili smo
cijelu drubu.

Jeste li uhvatili i onog Perzijanca kojeg nazivaju Sefir?

Jesmo.

Ali to se njega tie radi se u prvom redu o tome da dobijemo dokaze!

Dobili smo tako uvjerljive dokaze da je dobio ved i bastonadu.

287
 Vi ste ga dakle dali kazniti? Da to niste vi, ja bih upitao na temelju ega uzimate pravo na to?

Onda du odmah priznati da su se u asu kad sam odande odjahao, vojnici upravo pripremali da i
uhvadenim Gasajima dadu bastonadu.

Odmah petnaestorici ljudi i bez sudske ovlasti? Dragi prijatelju, kako dete preuzeti odgovornost za
to?

Odgovornost? Kojeta! Mi se ne nalazimo u Stambulu, ved meu razbojnicima i ubojicama, usred

stanovnitva koje unato erijatu1 i milteku el muhu-

1 duhovni sud

ru1 postupa ipak prema starom obiaju: oko za oko, zub za zub! Sudska odluka? Vi isto tako dobro
znate kako stoji stvar s ovdanjim sucima kao i ja. Upravo vaa prisutnost svjedoi za te strane
prilike. Mogu li preuzeti odgovornost? udario sam rukom po svom oruju i nastavio: Ovdje se
skriva odgovornost! Tko je eli moe je dobiti! Ja sam morao gaziti upravo groznom moralnom
prljavtinom, pa ako s njome ne postupam kao s nekim dragocjenim predmetom, ved jednostavno
kao s prljavtinom, onda je to moje pravo kao ovjeka, Uostalom, kad govorim o dragocjenom
predmetu, ne smijem propustiti da spomenem da nisam samo naao prljavtinu ved sam otkrio i
riznicu s blagom koje vrijedi vie stotina tisuda.

Riznicu s blagom? Kako to mislite?

Mislim upravo doslovno, naime riznicu koja se sastoji od vie prostorija dupkom krcatih
svakovrsnom krijumarskom robom. Ondje ima i mnogo novaca, dragulja i zlatnoga nakita.

to ne kaete! To je sigurno skladite krijumara?

Upravo tako!

Onda ste pronali neto emu zaista nema para! Kako vam je to uspjelo? Molim, pripovijedajte mi!

Podnio sam mu opiran izvjetaj, ali nisam spomenuo potajnu drubu silana i moje odnose prema
njima, te moja iskustva, zakljuke i namjere. Takvo saopdenje nisam samo smatrao nepotrebnim, ved
tovie nerazumnim, jer sam samo onda mogao imati uspjeha i ubudude ako pomno preutim da mi
organizacija sjena" nije vie potpuno tajna. Ipak me paa od asa do asa sve paljivije sluao. esto
me prekidao izrazima uenja i zapanjenosti. Kad sam mu pripovijedao kako sam otkrio onih
jedanaest leina i hrpe kostiju, tako se ivo zamislio u moj poloaj da je i sam problijedio, a kad sam
na kraju ispripo-vjedio da sam, sav uzbuen zbog tih klanja ljudskih rtava, odmah pourio natrag i
dao zapovijed da se ubojice izbatinaju, Osman-paa viknu:

Pravo ste uradili, efendijo, to je bilo najpravilnije! I ja bih to isto uinio. Taj je Sefir pravi avo.

1 graanski i krivini zakonik

On ima na savjesti i sandakija kojega je zaveo, pa vam velim da se nedu uopde obazirati na bilo kakve
meunarodne sporazume, niti du ga kao perzijskog podanika dati iz ruku. Ubrzo de svriti s njime.

288
Objesit demo ga, makar bio brat samoga ah-in-aha. Takve ljude treba izbaciti iz ljudskog drutva, s
njima se mora postupati kao s divljim zvjerima. A sad se pourimo da to prije stignemo onamo!

Osman-paa podbode konja, premda smo time mogli utedjeti svega nekoliko minuta, jer se Birs
Nimrud ved uzdizao pred nama.

Htio sam generala najprije odvesti na mjesto gdje sam bio sjahao s komornikom, ali nije pristao, ved
ree:

Najprije bih htio da vidim Sefira, Gasaje i krijumare. Jedva ekam da se porazgovorim s njima.

Na njegovom je licu leao izraz takve odlunosti da za ivot zarobljenika ne bih vie dao nijednog pi-
jastera. Uinio mi se kao utjelovljeni i neumoljivi fiat justitia!"

Kad nas je bivi kol agasi a sadanji bembaa vidio da dolazimo, smjesta svrsta svoje ljude. Paa se na
to ni ne obazre. Odmahne rukom, skoi s konja i prie Sefiru koji je leao ispruen na zemlji.

Pasji sine, jesi li ti napao karavanu pikidmet baija? upita.

Sefirovo lice imalo je tako zvjerski izraz da sam se, dobacivi mu samo jedan pogled, odmah okrenuo
od njega. uo sam ga, kako je zaurlao poput pobje-njeloga bika:

Ti si pasji sin! Proklet bio! Paa zapovjedi bembai:

Za ovaj odgovor dobit de pladu. Kako vidim, njegove su noge ved okuale batine, Dajte mu jo
trideset udaraca, ali ne kao bastonadu.

Zatim se okrene starom Gasaju:

Jesi li ti napao karavanu pikidmet baija?

Nisam!

Jo dvadeset udaraca!

Sad stane ispitivati jednog Gasaja za drugim. Svi su mu odgovorili ne", pa je zato svaki puta
odjeknula i njegova zapovijed: Jo dvadeset udaraca!

Zatim upita krijumare:

Jeste li krijumarili?

Jesmo! odgovorie svi jednoglasno. Voljeli su otvoreno priznati nego da dobiju batira. Oni
uostalom nisu morali oekivati tako teke kazne kao Gasaj i.

Je li Sefir va voa?

Jeste!

Imate li odreene zakone koje morate sluati?

289
 Imamo!

Smijete li mi ih saopditi?

Ne smijemo!

Kakvom biste kaznom bili kanjeni da mi ih reknete?

Smrtnom kaznom!

Onda ujte to du vam redi! Va je voa uhvaden, pa de biti kanjen smrdu. On je dakle za vas
nekodljiv. Ako mi reknete svoje zakone, ja du se za vas zauzeti kod suca. Zatajite li ih, onda de svaki
od vas dobiti sada pedeset batina, a kasn'je najstrou kaznu koja postoji. Fodete li mi redi zakone?

Hodemo! povikae svi.

To je vaa sreda. Ja drim rije. Budete li zaista iskreni, onda du i ja imati dobru rije za vas.

Sad se Osman-paa obrati meni rekavi da sad ima vremena da ga povedem kamo elim. Nije nas
smio pratiti nitko osim Halefa. Kad smo se poeli uspinjati, ja s malim eikom naprijed, a paa iza nas,
upita me Hadi tako da general nije mogao uti:

Jesi li mu sve rekao, sidi?

Sve to mora znati, a inae nita. Nemoj mu dakle govoriti o sila lima, o naem prstenju i drugim
tajnama!

Nedu! Radoznao sam hode li on otkriti ulaz.

Uvjeren sam da ne moe pronadi pravo mjesto. Zato su potrebne druge oi a ne njegove.

Ubrzo se pokazalo da sam imao pravo. Kad smo stigli gore i kad sam rekao Osman-pai da se nalazi
posve blizu zatvorenoga ulaza, dulje je vremena traio, ali bez uspjeha. Naposljetku postane
nestrpljiv.

ovjek koji je sloio te opeke, postupio je veoma pomno. Ne mogu nita otkriti, pa mi mora
pokazati to mjesto.

Zbog Halefa je govorio arapski. Da bih uklonio prvu opeku, upotrijebio sam otricu noa i zavukao je u
otvor izmeu opeka. Sve ostale opeke mogao sam zatim izvaditi rukom. Poloio sam ih jednu kraj
druge tako da ih, kad budemo opet zatvarali vrata, ne uz-mognemo pobrkati. Osman-paa nas je vrlo
napeto promatrao sve dok nisam zavrio i on mogao zaviriti u hodnik.

Ponijeli smo sa sobom svijede. Bududi da one pai nisu bile dovoljne, odnijeli smo sve uljanice, koje su
se nalazile u udubini na zidu, dolje u sobe, gdje smo ih pripalili. Kako se sad general zaudio, uavi u
te prostorije i brzim pogledom obuhvatio sve to je ondje lealo. Nije se uopde mogao da prestane
uditi, pogotovu kad je poeo ogledati pojedine predmete.

Imao si pravo! prizna. Ovdje lei cio imutak. Tko bi to mislio!

290
 Jedan je ovjek to ipak znao dobacih.

A tko?

Moj stari bembaa u Bagdadu, o kojem sam ti pripovijedao.

Da, to je tano! Moramo ga otro kazniti!

Kazniti? A zato?

Jer nije prijavio da postoji ovo skladite.

Nije to mogao uiniti, jer se pod zakletvom za-vjerio da de utjeti. Umjesto kazne zasluio je veliku
nagradu, bududi da samo njemu zahvaljujemo to smo otkrili to mjesto. Ono najmanje, ali zaista ba
najmanje to moemo za njega uiniti jeste da mu vratimo novac to ga je Sefir iznudio iz njega.

Koliko je to novaca?

Ne znam! To mi nije rekao, a ja sam smatrao neuljudnim da ga pitam.

Dakle zaista nagrada umjesto kazne?

Da! Ja du ti, iako bez njegova doputenja, ispri-povjediti njegovu nemirnu i nesretnu prolost, pa
de shvatiti zato ga alim i zato molim za njega.

Dobro, zasada dobro! prekinu me Osman-paa. Kasnije de mi o njemu opirno pripovijedati.

Zasad je dovoljno da se zalae za njega. Ti njemu pripisuje zaslugu to je otkriveno ovo mjesto, ali
zapravo si sam ovjek kojemu to moramo zahvaliti Ja du dakle uzeti u obzir tvoje prijateljstvo i tvoj
zagovor kako ti to eli i zasluuje. Da bismo mu mogli nadoknaditi gubitak, trebamo novaca. Nisi li
rekao da tu ima i novaca?

Da, ima ga tamo u krinji. Molim, doi sa mnom!

Izvadio sam klju i otvorio krinju. U tom je asu generalovo uenje doseglo vrhunac. Potrajalo je
dulje vremena dok se nije toliko sabrao, da je mirno mogao ogledati sadraj stare krinje. Najprije je
procijenio novac. Bio je to visok, veoma velik iznos. Onda poe pregledavati nakit i dragulje.

Zaista se ne mogu dovoljno nauditi! viknu. Taj je Sefir morao biti uvjeren da nitko ne moe
otkriti ovo mjesto. Nisam imao ni pojma da se krijumarenje vri u takvom opsegu i da predstavlja
tako unosan posao. Volio bih znati je li taj nitkov ovdje uloio cio svoj imutak ili ima li jo vie takvih
skladita?

Moda bismo od uhvadenih krijumara mogli o tome neto doznati. Ne vjerujem da je Sefir bio
jedini poduzetnik te vrste. Onaj glasnik kojega je sinod, ili bolje redi nodas, poslao sandakiju,
vjerojatno takoer sudjeluje u tome. Moda se na elu poduzeda nalazi cijela druba uglednih ljudi
koja ga financira. U tom pogledu imam svoje miljenje.

291
 Koje de mi saopditi molim te da to uini! Kako je dobro da nitko drugi osim vas nije pronaao
to mjesto! Taj ne bi o njemu spomenuo ni rijei. Gotovo je neodoljivo iskuenje da ovjek ne zadri to
blago.

Za nas nije! upadne mu u rije Halef. Ja doputam sebi samo malu primjedbu da bi se Hana,
sreda mog ivota i najdivnija rua meu svim cvijedem cvjetnoga carstva, radovala narukvici koja lei
tamo kraj tvoje desne ruke. Trebao si samo uti to je rekao na to sidi!

- Koja narukvica, ova? upita paa.

Da, ova.

Hana se zove vladarica tvog harema?

Tako je! Ona je naslada mojih oiju, dua mojega tijela, sunce mojih dana...

Halef je jo neko vrijeme nastavio tumaiti pai najpjesnikijim izrazima kako je Hana- najdivnija od
svih ena i upravo neusporediva. Osman-paa mu prui narukvicu.

Evo ti je. Neka bude tvoja, dragi Hadi Halefe. Odnesi joj tu narukvicu" da sjaj njezinih oiju uiva u
njoj. Nemoj se protiviti! Uvjeravam te da ti to smijem dati. Sve to se nalazi ovdje pripada padiahu, a
ja sam njegov zastupnik. Ja mogu time raspolagati kako god hodu. Vi poznate nae prilike. Put u
Stambul je dug, a to ja ovdje poklanjam ovjeku koji to i zasluuje ne moe onda putem nestati u
depu osoba koje nemaju ba nikakvih zasluga.

Osman je imao pravo, a Halef se nije ustezao da primi poklon. Naprotiv vrlo je brzo spremio
narukvicu, pa je onda tu prehitru pripravnost izravnao arkim izrazima zahvalnosti. Paa me pozva da
i ja uzmem neku uspomenu, ali nisam to uinio. Preutio sam mu da sam uzeo dvostruku sliku, jer bih
mu inae morao redi i svoje razloge. Tu sliku nisam smatrao padiahovim vlasnitvom, nego sam
drao da je ona zasad predmet bez vlasnika. Predoavala je jednog mog znanca kojeg sam se nadao
sresti u Perziji, pa mi nije padalo na um da to potajno prisvajanje slike smatram kraom.

Upozorio sam pau i na Sefirovo knjigovodstvo. Zaudio se pa je stao pomno listati po biljekama.
Kako sam ved spomenuo, te su se biljeke protezale cio niz godina unatrag. Odjednom zastane i
otrije pogleda stranicu koju je upravo bio otvorio te ree:

Upravo je tako kao da me je ovo opomenulo da tvom bembai nadoknadim njegov gubitak. Eto, tu
stoji datum, njegovo ime, a i iznos. To je knjigovodstvo zapravo neizmjerna Sefirova drskost. Ovdje je
ubiljeen iznos od pet tisuda perzijskih tumana. Sto da uinim?

Hode li me sasluati, hasretine?

Hodu, ako ne bude predugo trajalo.

Bit du kratak, ali smatram potrebnim da ti upravo sada saopdim ono to znam o njemu.

Ukratko mu ponovih ono to nam je Dozorca is-pripovjedio one veeri na svom krovu, trudedi se da

292
u pai pobudim zanimanje i sauede prema tom ovjeku. Uspjelo mi je da to postignem, jer kad sam
svrio pripovijedanje, Osman-paa mi se prijazno nasmijei:

To je i opet pravi Kara Ben Nemzi. Zaista si me dirnuo. Tvoj stari estiti prijatelj ne samo da de
dobiti natrag sve to su iz njega iznudili, nego du ga se sjetiti i u drugom pogledu, pa du o njemu
porazgo-voriti s bagdadskim paom. Novac je ovdje. Ja bih ti ga odmah dao, ali zlato je teko. Ne
moe ga valjda vudi sa sobom?

Halef mu brzo odgovori:

Vudi za sobom? A zato ne? Ta mi imamo konje. Sve da nam da i cijelu krinju, mi bismo je ponijeli
sa sobom. Samo pokuaj! Ovdje lei posvuda dovoljno platna u koje ga moemo zaviti. Ja du odmah
sve to zamotati.

Ukratko, za svega nekoliko minuta odbrojali smo pet tisuda tumana i smotali ih, a general, koji je
uivao u Halefovom maru, pozove me neka mu mirno saopdim bude li se pokazalo da je Sefirod
bembae izvukao vie novaca nego to je uneseno u knjigu. Zatim nastavi:

Sve du ovo isprazniti, a zapoinjem ved danas. Zatim demo sve te prostorije pomodu baruta didi u
zrak, kako ove nodne ptice ne bi vie mogle da se ovdje ugnijezde. Krijumarsku bandu du raspriti, ali
ne barutom, to jest ne strogodu, ved dobrotom koja je istodobno i mudrost, kako de kasnije uti.
Treba zasuti i onu rupu kroz koju ste se i vi provukli. A sad iziimo na danje svjetlo! Moram temeljito
obaviti svoj posao. Ti si mi dao' putokaz: zub za zub.

Nije me se vie ticalo je li paa tim rijeima zaista iznio moje miljenje. Time sam mu sve predao, pa
sam se s velikim zadovoljstvom povukao iz vodstva toga pothvata.

VESEO POVRATAK

Kad smo opet stigli dolje u logorite, bembaa nam javi da je zapovjeeno batinjanje provedeno.
Uostalom, nije bilo ni potrebno da nam to javi, jer bi nam ved i kratak pogled pokazao to se zbilo.
Zatim su vojnici izvadili leine onih jedanaest Perzija-naca iz zatrpanoga kanala i donijeli ih u logorite.
Pogled na njih bio je u jasnom svjetlu dana gotovo jo grozniji nego dolje u tamnom kanalu. Na
painom strogom nepokretnom licu bila je upisana nepokolebljiva odluka. Pristupio je Seiiru i ponovo
ga upitao:

Jesi li ti napao karavanu pikidmet baija?

Nisam! zarei Sefir poput razbjenjele zvijeri.

Dobro! Bududi da ne priznaje, bit de jo danas objeen.

Ja sam Perzijanac! Nemoj to zaboraviti!

Ti si ubojica, pa de dakle biti objeen. Zatim to isto pitanje ponovo upravi Gasajima.

Udarci ih nisu omekali pa su i opet zanijekali.

293
 Onda dete i vi biti objeeni - odredi paa. -Sazvat du makemi da odlui o vama.

Da se nisi to usudio! odgovori stari Beduin. Mi smo slobodni Beduini pa mora s nama
postupati prema naim zakonima.

To mi je pravo. Neka bude kako hodete! Kako glasi va zakon o umorstvu?

Krv za krv, ivot za ivot! Mi meutim nismo ubojice.

Ja posve tano znam to ste vi, priznali vi to ili ne priznali! Glava za glavu! Bit dete dakle ustrijeljeni,
a nedete biti objeeni.

Tome se mi smijemo! Nae bi nas pleme osvetilo, a ti ga se boji!

Nitarija se nikada ne bojim! Ako se hodete smijati, onda se smijte brzo! Uskoro de za to biti
prekasno. Bembao, nalazi li se meu tvojim ljudima koji mubalir1?

Nalazi.

Onda se cijela stvar moe obaviti brzo, pa ne moram slati u grad. Neka ovjek doe! Tim krvavim
gasajskim psima dajem etvrt sata vremena da se pripreme na smrt strijeljanjem, iako takvu ne
zasluuju. Sad neka se smiju ili neka mole, kako god hode.

Nakon tih rijei njegovo lice poprimi prijazniji izraz. Domahne mi da doem s njime, pa prie
krijumarima koji su leali postrance i poluglasno im ree:

Vi ste teko zgrijeili i zapravo bih vas morao dugo vremena baciti u tamnicu, ali vi bar niste
ubojice, a osim toga ste sve otvoreno priznali. Zato du prema vama biti blag i saopdit du vam
slijedede: protiv krijumarenja moramo postupati tako kako je to padiah zapovjedio. Zbog toga je
potrebno da svaki dumrugdija2 isto tako tano poznaje sve smicalice krijumara kao i vi sami. Ja
dakle namjeravam oprostiti kaznu i primiti meu dumrugdije svakoga koji pristane da mi saopdi sve
to zna. Istodobno vas upo-zorujem da de kazna koja bi vas sada pogodila, svakome koga kao carinika
uhvatimo u nepotenju biti odmah udvostruena. Kazna se dakle ne ukida, ved se samo odgaa:
potenim demo je ljudima pokloniti, a nepoteni de je dobiti dvostruko! Tko je s time sporazuman
neka kae da!

Rijetko kada sam uo tako veseli da" kakav je ovdje jednoglasno odjeknuo. Paa me uze za ruku,
odvede me sa sobom podalje i ree:

Hodete li se sad nasmijati nainu kojim sam kaznio krijumare?

1 ovjek koji u skupu vjernika prvi izgovara molitve 1 carinik

Nedu! Uvjeren sam da se taj nain dodue protivi zakonskim propisima, ali da ste ipak postupili
veoma mudro.

To je dovoljno! to se tie krenja zakona, savjest me nede ba mnogo pedi. I sami ste rekli da se
ne nalazimo u Stambulu. Drugi kraj, drugi ljudi, drugi postupak. Zato de Gasaji biti strijeljani i bez
prethodne sudske rasprave, im istekne zadnji rok. Hodete li biti svjedok smaknuda?
294
 Molio bih vas da me od toga oslobodite. Mi smo doli ovamo da posjetimo neka mjesta koja smo
prije upoznali, a dosad nismo imali vremena za to. Ja bih veeras htio biti u Hileu, pa je tako za nas
vrijeme da pojaemo onamo.

Halef bi volio prisustvovati kanjavanju ubojica, ali me ipak poslua. Odjahali smo do ceste koja vodi u
Kerbelu i nastavili polako jahati da se prepustimo sjedanju na onaj davni kobni dan. Na istom mjestu
gdje snio se svojedobno okrenuli okrenusmo se i sada, pa pojahasmo istim putem kojim smo jahali
onoga dana kad me je zgrabila kuga. Tako smo stigli do mjesta gdje smo pronali leine svojih
prijatelja. Ondje ostadosmo dulje vremena.

Zatim ponovo pojahasmo prema tornju, ali nismo ulazili neposredno onamo, ved smo ga u krugu
obili sve do njegove june strane, pa smo upravo u vrijeme najvede danje vrudine stigli do onog
potoida na ijoj smo obali bolovali kad je kuga nakon mene zgrabila i Halefa. Bududi da je ovdje bilo
bar neto zelenila, sjahasmo da bi nam se konji malo napasli, pa stadosmo razgovarati o alosnim
danima to smo ih ovdje proivjeli.

Zatim odjahasmo do mjesta meu ruevinama gdje smo naim mrtvima priredili posljednje
poivalite. I ovdje se neko vrijeme zadrasmo. Moj je mali ivahni Halef za jahanja i na svim tim
znaajnim mjestima iznosio svoje osjedaje vrlo arkim bojama i bujnim reenicama. Vjerojatno' ne
moram posebno spominjati da je u pogledu naeg novog putovanja gajio najsmionije nade.

Kad smo se vratili u nae dananje logorite, do-znasmo da se paa s oficirima nalazi u unutranjosti

Birs Nimrua da bi sastavio popis plijena koji je trebalo prenijeti. Poslao je u grad po tovarne deve i
po vojnike da Zamijene momad Amuda Mahulija. Ti su vojnici imali pokopati Perzijance i njihove
ubojice, koji su za vrijeme nae odsutnosti ustrijeljeni.

Sefir je leao miran i zgren na svome mjestu, ali se, nisam na njega obazirao. Pikidmet bai me upita
kako stoji stvar s njegovim vlasnitvom to ga trai natrag. Uputio sam ga na generala. Krijumarima
su bile skinute spone, pa su marljivo bili zabavljeni iznoenjem robe iz podzemnih skladita.

Bembaa mi saopdi da de zamjena uskoro stidi i da de se on vratiti u Hile. Obedao sam mu da du mu se

pridruiti i da du do sutra ujutro biti njegov gost. Sveanj s pet tisuda tumana u zlatu ostavili smo gore
u prostoriji broj tri, jer je ondje bio siguran, pa sada siosmo onamo da ga donesemo. U skladitu je
bilo veoma ivo. Kad je paa doznao da kanim uskoro u grad, pozove me da odsjednemo u vladinoj
palai, ali sam to otklonio, jer sam ved bembai obedao da du dodi k njemu.

Da se ne bih naao u neprilici, paa mi izjavi da ga to nimalo ne vrijea. Rekao mi je da je i onako

pretrpan poslom pa mi se ne bi mogao uveer posvetiti. Sad sam izvrio i ono to sam dosad bio
zaboravio. Priznao sam mu da sam vojnicima, da ih natjeram da budu to paljiviji i da nam nitko ne
umakne, obedao svakom stotinu, a podoficirima dvije stotine pija-stera. Osman-paa me pohvali, pa
mi je odmah od pronaenog srebrnog novca odbrojao taj iznos. Bududi da me je njegova pripravnost
ohrabrila, rekao sam mu koliko vremena siromani bembaa nije dobio pladu. Odgovori mi
primjedbom koja je dodue glasila kao ala, ali je ipak bila miljena ozbiljno.

295
 Dini se da biste vi blagoslov Babilonskog tornja eljeli izliti na cio svijet. Prestanite, jer bi inae vrelo
to ste ga ovdje otkrili moglo usahnuti. Dajte mu ovo kao priznanje, a ne kao zaostalu pladu. Pobrinut
du se da mu plada bude ispladena.

Dao mi je punu aku zlatnika iz krinje. Srdano sam mu zahvalio i za danas se oprostio od njega. Ha-
lef je teki omot s novcem za naeg starog bagdadskog gostoprimca veoma ponosno iznio iz Birs
Nimruda. Kako se samo Amud Mahuli obradovao zlatnim tumanima koje sam mu donio! Kad sam
poeo ispladivati obedane nagrade, silno se obradovae i njegovi ljudi. Malo kasnije stie zamjena, a
nae konjanitvo odjae iz starog Babilona koji je i ovaj puta imao prema nama loe namjere.
Komornik je ostao ovdje da zatrai od pae ono to su mu razbojnici oteli.

Po cijelom gradu proulo se nae nodno jahanje u Birs Nimrud, njegova svrha, a i njegov uspjeh. Kad
smo stigli u grad, doekalo nas je veliko mnotvo ljudi, ali nas nije nipoto doekalo s nekom
srdanom dobrodolicom. Graani nisu bili ba oduevljeni to je neki prokleti stranac koji je najprije
bio optuen pred makemijem, a zatim pobjegao, sad najedanput postigao tolike uspjehe, pogotovu
to su mnogi meu njima bili potajni saveznici krijumara.

Bembaa je stanovao u nekoj staroj kudici u ije dvorite smo smjestili konje. Gostinska soba u koju
nas je smjestio biia je zapravo samo izbica, ali mi smo se ipak kod njega osjedali veoma ugodno, jer
nismo stanovali u tom kutidu, ved u njegovom srcu. Zbog neprijateljskog dranja stanovnitva
bembaa je bio toliko oprezan da je te veeri cijele nodi postavio pred kudu straara. Upoznali smo ne
samo njegovu kudu ved i cio njegov harem", ene, djecu i unuke, jednostavne, ali dobre ljude koji su
zaista zasluili da im se poloaj popravi.

U prijateljskom razgovoru proveli smo vrlo ugodno vee koje mi je ostalo u trajnoj uspomeni. Kad
smo ujutro ustali s oskudna leaja, na je domadin ved bio kod pae i doznao od njega da ima odjahati
u Bagdad da tamonjem pai odnese pismeni izvjetaj o jueranjim dogaajima. Taj pismeni izvjetaj
imao je nadopuniti svojim usmenim. Pri tome je general vjerojatno elio da me ugodno iznenadi, jer
me je vanredno radovalo to me moj bembaa prati.

Prije negO' to smo krenuli, otiao sam u vladinu palau da se oprostim od Osman-pae i da mu se
zahvalim. Rekao mi je kako se nada da de me modi pozdraviti kod kude u Stambolu kad se budem
vradao iz Perzije, i saopdio mi je sve to je jo juer doznao od uvjetno pomilovanih krijumara. Za
njega je bilo mnogo, ali za mene ba nita to bi mi moglo objasniti odnos krijumara prema silanima,
ili mi inae bilo kako posluiti.

Preskoit du nae jahanje u Bagdad, jer nam nije donijelo nita to bi bilo vrijedno spomena. Kad smo
se meutim oprostili od Amuda Mahulija, koji je morao najprije otidi pai, i kad smo se zaustavili pred
naim gostoljubivim vratima i uli kako s druge strane vrata struu papue staroga Dozorce, Halef
ree:

Sad de poeti iznenaenja! Pusti mene da govorim, sidi! Lijepo te molim!

Na vratima se ukaza iljati nos 1 staro, blijedo, ali drago bembaino lice.

To smo mi, mi! javi se Halef.

296
S uskih beskrvnih starevih usana zau se neki poljski izraz radosti koji nisam razumio; a zatim se
otvorie vrata. Halef odjae smjesta do kudnih vrata, sjaha ondje, odrijei omot s novcem sa sedla i
vikne:

Doite u sobu! Prije toga nedemo redi ni rijei. Otiao je u bembainu sobu za dnevni boravak.

On poe za njim ne rekavi ni rijei. Tek to smo uli, kad iza nas neto zasopde, kao to sopde ovjek
koji je puna dva sata trao. To je soptanje bilo razumljivo, jer je iza nas uao debeli Kepek. Sad Halef
upita bembau:

Moe li se jo sjetiti svega to smo govorili?

Mogu! odgovori stari.

Rekao sam ti da nikad nedu bez bia udi u Birs Nimrud. Osim toga sam ti rekao da elim da bi nas
Sefir zatvorio u Birs Nimrud, pa da de ubrzo vidjeti kako demo se mi zaas osloboditi i uhvatiti toga
lupea. Moe li se toga sjetiti?

Mogu!

Koliko je novaca Sefir iznudio od tebe?

Ravno dvije stotine tisuda pijastera izjavi Poljak koji se jo nije mogao snadi, gledajudi Hale-fovo
lice, sjajno od radosti.

Je li to pet tisuda perzijskih tumana?

Jeste, vjerojatno!

Onda znaj da smo mi bili Sefirovi zarobljenici! Ja sam sa sobom ponio u toranj svoj bi!
Oslobodili smo se! Uhvatili smo Sefira, svezali ga i izlemali ga! A ovdje je tvojih dvije stotine
tisuda pijastera! Sefir ih je morao vratiti, pa de biti objeen! Eto, to sam ti imao redi. Vratili smo
se, pa ti vradamo tvoju zakletvu da de utjeti i da nikad nede naputati Bagdad. Ta zakletva vie ne
vrijedi, jer se banda rasprila i ne moe ti vie nakoditi.

Najednom iza mene neto teko bubne o pod. Okrenuo sam se i ugledao debeloga slugu kako lei na
podu, maudi rukama i nogama kao kornjaa koju ovjek okrene na lea. Pao je, prestraivi se od
same radosti. Podigao sam ga, ali sam pri tom morao napeti svu snagu. Tek to se opet naao na
nogama, za-tetura prema Halefu, istrgne mu omot iz ruke i izjuri kroz vrata ne rekavi ni rijei. Taj
tusti lukavac htio je najprije osigurati nervus rerum i smjestiti ga nekamo na sigurno mjesto. Nitko ga
nije u tome sprijeio. Njegov gospodar stajao je pred nama ukoen kao kip. Sirom razrogaivi oi,
gledao je u nas.

Vi ste dakle bili u ? najzad upita, ali nije mogao zavriti reenicu.

Jesmo potvrdih mu rado. Sve je upravo tako kako je rekao Halef. Ti ima opet svoj novac, a
Sefir je zauvijek onemoguden.

297
Dozorca jo nije smogao rijei. Nekoliko je puta otvorio usta da neto zapita, ali ga grlo nije slualo.
Uto se otvorie vrata, i Kepek prui glavu u sobu pa javi:

Novac je bio teak. Dobro sam ga sakrio.

Kamo? upita njegov gospodar.

U kuhinju. Zatrpao sam ga ispod bahara1 gdje ga nikakav lopov nede traiti i nadi. Daj mi pedeset
pijastera, efendijo!

Pedeset pijastera! To je veliki iznos! Nemam danas toliko! emu ih treba?

Moram kupiti kave i mnoge druge stvari.

Alah! Alah! Zar opet? Ta tek si juer otiao da kupuje! Iziao si iza ruka, a vratio si se tek uveer
kad se ved smrailo.

O efendijo, q bembao, zar me opet hode pozlijediti svojim neopravdanim predbacivanjima? U ci-

1 mirodija

jelom gradu ne postoji ni jedan jedini seiz koji tako brzo juri kao to ja letim. Zato gubim dah, noge mi
drdu od unutranje uzbuenosti, a izmoreno srce zahtijeva da sjednem, da se odmorim i smirim.

I da brblja, to je glavno!

Nemoj ponovo rastuivati ovo umorno srce. Ja tako nijemo sjedim u kavani kao to preminuli lei u
grobu. Juer sam nakupovao stvari za tebe i za sebe. Ti zna da su za nas dobre i obine vrste, ali kad
ovjek ima drage goste, onda mora kupiti bolje stvari. Bar u njihovoj prisutnosti ne bih ti to morao
tumaiti. Proslavit demo njihov sretni povratak pa zato moram izdati pedeset pijastera, manje ne!

Na alost nemam danas toliko novaca.

O nesredo moga ivota, o obilje mojih briga! Sto de redi kavedija ako doem k njemu praznih
ruku! Izgubljena je moja ast, izgubit du povjerenje svih svojih susjeda.

A zato?

Jer mu dugujem dvadeset pijastera to sam ih pozajmio od njega. Trebao sam naime novi lonac,
glineni lonac, a moj imutak nije bio dovoljan da ga kupim.

Pa zar glineni lonac stoji dvadeset pijastera?

Ne stoji! Ja sam za njega dao pedeset para, ali mi se lonac putem razbio. Morao sam dakle kupiti
jo jednoga. Ovoga mi je neki magarac, kaudi kraj mene, izbio iz ruke i razbio. Kupio sam dakle
tredega, i otiao u kavanu da zaboravim to uzbuenje. Sjedajudi spustio sam se zabunom na lonac, pa
de s obzirom na teinu mojega tijela uvidjeti da se morao pretvoriti u krhotine. Bilo je to za mene
vanredno bolno, zato sam jedno vrijeme morao sjediti da razmislim o bezobzirnosti ostataka mog
nesretnog lonca. Onda mi je moj prijatelj kavedija iskazao uslugu da sam poe kupiti etvrti lonac.

298
Taj je bio vedi i stajao je sedamdeset para. Prijatelji i znanci koji su se skupili u kavani saalili su se nad
mojom nesredom pa su mi predloili da u ast nepokolebljive vrstode etvrtoga lonca ispijemo po
jednu kavu i jednu limunadu, a ja sam to zahvalno prihvatio. Iz jedne kave i jedne limunade postalo je
za velike i iskrene suduti svih tih

dobrih ljudi vie kava i vie limunada, pa de dakle ti kao uviavan ovjek znati da je samo po sebi
razumljivo da sam se kod kavedije zaduio za dvadeset pijastera koje mu moram ubrzo vratiti ako ne
elim da i ti i ja zauvijek izgubimo ast.

Volio bih se glasno nasmijati toj divnoj pripovijesti o loncu, ali sam potisnuo svoje veselo raspoloenje
ugledavi turobni izraz bembaina lica i uvi kako je uzdahnuo.

Dvadeset pijastera za tri razbijena i jedan itavi lonac! Sto moe koristiti loncu, ako netko na moj
raun pije kavu i limunadu u ast njegove neslomljivosti! Onbai, nisam vie s tobom zadovoljan. A
sad eli da ti dam pedeset pijastera koje uopde ne posjedujem. Sto da radim?

Pa ti ih ima!

Gdje ih imam?

U kuhiji, pod mirodijama. Ondje lei i vie, mnogo vie. Ondje se nalazi punih dvije stotine tisuda
pijastera. Nadam se da to nisi zaboravio.

U taj novac nedemo dirati.

Onda budi tako dobar pa pogledaj ne bi li negdje naao jo nekoliko pijastera koji su se povukli iz
tvoga sjedanja.

Mogao bih upravo puknuti od smijeha, promatrajudi dostojanstvenu ozbiljnost s kojom su ta dva
ovjeka raspravljala. I Halef se trudio da se ne nasmije. Pogleda me pitajudi, a kad sam ja na
istonjaki nain zatresao glavom u znak da pristajem, ree bem-bai:

Ja sam itavog dana sjedio u sedlu, pa je dakle sad za mene pravo dobroinstvo da uzrnognem
malo hodati. Ako dopusti, odmah du otidi u grad da na-kupujem ono to onbai treba.

U istom trenu upadne debeljko, ne ekajudi ta de njegov gospodar redi:

Da, to ti vrlo rado doputam! Ti de pladati, a ja du te pratiti.

Ne, ti de ostati ovdje odvrati Hadi. Kad bih te poveo sa sobom, mi bismo se moda vratili
tek sutra ujutro. Bio bih vezan uz tebe kao mala brza ptiica uz golemog polaganog pua.

Treba platiti mome kavediji, a ti ga ne pozna i ne zna gdje stanuje.

Taj moe poekati! odredi Dozorca. Tebe k njemu ne tjera onih dvadeset pijastera koje mu
duguje.

A to bi me drugo tjeralo, efendijo? upita debeljko s nedunim izrazom lica.

299
 Ti mu eli pripovijedati o onih dvije stotine tisuda pijastera, pa de mu, da dokae koliko si
pametan i oprezan, dodati ak i to gdje si ih sakrio. Poznam te ja!

To je zaista strana optuba! Ako eli, ja du redi manje, mnogo manje. Je li ti pravo da spomenem
samo stotinu pedeset tisuda ili ak samo stotinu tisuda? Rado du biti skroman.

Uopde ne smije govoriti o tom novcu! Hadi Halef Omar podi de sam.

Je li to zapovijed koju moram posluati?

Jeste!

Debeli onbai zatetura do zida, opre se o njega objema rukama, pa se na ved opisani nain uz mnogo
muke spusti na jastuk i uzdahnu:

Onda du sjesti ovamo i nedu vie ustati. Ako eik ode po stvari, a da me ne povede sa sobom, neka
ih sam spee i skuha bez mene. Moram se pokoriti, jer me na to sile. Eto me, sjedim dVdje pa napeto
ekam da ujem to ste doivjeli za vrijeme svoje odsutnosti. Molim te, efendijo, da mi to sad ispripo-
vjedi!

Uto se brzo umijea Halef:

Ne, ne! Sidi, obedaj mi da de utjeti i da nedel redi ni rijei dok se ne vratim! Ti zna da samo ja
raspolaem sposobnodu govora i zvanjem pripovjedaa koji ushiduje sluaoce. Ti bi mi uskratio
najljepi od svih zemaljskih uitaka kad bi mi oduzeo pravo da budem jedini ili bar prvi koji smije
govoriti o dogaajima na Birs Nimrudu. Ja te dakle srdano molim da poeka dok se vratim.

Da odgovorih mu ali ako sad mora trati po gradu, a onda se jo dugo zadravati u kuhinji,

bembaino de strpljenje biti stavljeno na preveliku

kunju.

Pourit du se, upravo du letjeti. Ne pada ml na um da peem ili kuham, nego du kupiti samo takvo
jelo koje moemo pojesti onako kako ga donesem. Ti de dakle ekati i utjeti.

Samo pola sata, ali dulje nedu.

To je dovoljno a ja du se jo mnogo prije vratiti! Ostaj mi dakle zdravo i uti!

Tek to je izrekao posljednju rije, Halef izjuri iz vrata, a kad je kasnije opet uao, bila je prola tek
prva polovina druge etvrti sata. Uznojio se, toliko se urio.

Sve ved lei u kuhinji javi. Sto treba najprije obaviti, pripovijedati ili jesti?

Pripovijedati! dobaci bembaa.

Jesti! javi se debeljko.

Ili oboje istodobno? upitah.

300
 Ne oboje istodobno! zamoli Halef. Moja usta nisu vrata kroz koja se u isto vrijeme moe
ulaziti i izlaziti. Ako kroz njih ue komadid mesa, onda se ne moe istodobno na usnama pojaviti sjaj
ljepote mojega govora. Molim te da mi dopusti da zanosnu snagu moga naina izraavanja ne
zasjene potrebe eluca i rad zubi.

Onda pripovijedaj sada, a kasnije demo jesti. Kepek sigurno nede dotle umrijeti od gladi.

Debeljko mi je odgovorio samo dubokim uzdahom punim odricanja, pri emu je sklopljene ruke
poloio na mjesto gdje se kod njega ispod debelog zatitnog sloja masti odvijao plemeniti proces
probave. Halef se ugodno smjesti i poe pripovijedati. Po izrazu njegova lica dalo se razabrati da
demo uti majstorsko djelo istonjake rjeitosti.

uli smo ga i time je reeno sve.

Ved sam vie puta opisao njegov nain izraavanja, pa je dovoljno da ovaj puta reknem da je potpuno
postigao namjeravanu svrhu. ede bi skoio na noge da svoje rijei poprati ivim pokretima, pa je
upravo zanio bembau, a i Kepek je bio toliko oduevljen njegovim rijeima da je od samoga
uzbuenja sve dublje klizio sa zida o koji se naslonio, te je, kad je Halef zavrio jednom efektnom
reenicom, ved leao s glavom na podu.

To je zaista bio opasan i divan doivljaj! viknu Dozorca. Nitko ne bi mogao ni naslutiti da dete
neto takvo doivjeti.

Ja sam nestao, mene vie uopde nema! potuio se debeljko. - Ova me je napeta panja upravo
ubila, pa me od oduevljenja bole i ruke i noge. U pomod! U pomod! Hadi Halefe, podigni me!

Halef se od svega srca potrudio da poslua taj poziv. Kad je napokon podigao na noge Dozorcina
slugu koji se od napora zacrvenio poput raka, Kepek pljesnu tustim rukama i prizna, iskredudi oi od
udivljenja:

Vi ste pravi junaci! Vama nije nita preteko ni previe! Dakle taj lav koji rie, Sefir, zaista je
uhvaden?

Jeste! - ponosno izjavi Halef. - Sve je upravo onako kako sam ti ispripovijedio. Taj lav koji rie, kako
si ga ti nazvao, sad je zgaeni crv koji vam vie ne moe nauditi.

Moda ipak moe? odvrati bembaa. To je tako opasan ovjek da se ne mora bojati jedino
njegove leine. To to ste se unato mojoj opomeni upustili u sukob s njime bilo je smiono, ak i ludo
smiono. Efendijo, divim se tvojoj hrabrosti, tvojoj promiljenosti i tvojoj hlanokrvnosti, pa sam ti
duan vjenu zahvalnost zato to si na takav nain mislio na mene. Ipak du modi biti posve miran tek
kada budem sasvim tano znao da Sefir vie ne ivi.

Kad sam mu htio na to odgovoriti, zau se vani na vratima snano kucanje.

Netko je doao, bembao! ree Kepek svome gospodaru. Poi ti i pogledaj tko je! Ja sam se
toliko izmorio sluajudi da moram ostati ovdje.

301
Ponovo se spusti na jastuk, pridravajudi se o zid, a njegov posluni gospodar izie kroz vrata, vukudi-
za sobom papue. Potrajalo je dulje vremena dok7 se vratio. Doveo je sa sobom Amuda Mahulija
kojemu sam opisao gdje se nalazi na stan.

Oprosti, efendijo, to te danas opet smetam! pozdravi. Htio sam te posjetiti tek sutra, ali mi
je paa povjerio dva pisma koja trebam jo danas predati. Amud Mahuli izvue iz depa dva pisma, pa

jedno od njih prui Dozorci, a drugo meni. Na mojem pismu stajao je napis: Efendiji Kara Ben
Nemzi". Na naslovu pisma upudenog naem gostoprimcu stajalo je: Mir alai".

To je ili zabuna ili pismo nije upravljeno meni

ree Dozorca.

To nije zabuna i pismo zaista pripada tebi odgovori Amud Mahuli nasmijeivi se. Morao sam
predati dugaak i opiran izvjetaj Osman-pae koji se veoma toplo zauzeo za nas, jer kad je ovdanji
paa proitao pismo, njegova se prijaznost udvostruila. Pruio mi je ruku i potvrdio moje imenovanje
za bembau. Dao je donijeti kavu i lule, pa sam morao sjesti k njemu i pripovijedati. Onda je napisao
ova pisma i poslao me ovamo. Proitao sam naslov i dopustio sebi da ga upozorim kako je napisao
mir alai, umjesto bembaa. On mi na to ree da Osman paa tako eli i da de sutra uvee kazati sve
ostalo.

Otvorili smo pisma. Sadravala su veoma uljudan poziv na akam taami1 kod pae za sutra i nita vie,
no to je ipak bilo dovoljno.

Pozvan sam na akam taami kod pae! A zatim taj vii in uzbueno viknu stari Poljak to to
ima znaiti?

Da je Osman-paa odrao rije odvratih. Ti si rehabilitiran, pa jo i vie, jer mi se ini da de

sutra dobiti i imenovanje za pukovnika. Dozorca ispusti pismo iz ruku.

Zar je to zaista mogude? Onda bi trebalo jo samo da se Sefir smakne, pa da u tom pogledu opet
zadobijem svoj mir.

Da se Sefir smakne? upita Amud Mahuli.

Ta on je mrtav!

Mrtav? zaudih se. O tome ne znam nita.

Umro je onako kako si mu ti to nagovijestio.

A kada i gdje?

Kada? jo prekjuer uvee. Gdje? u zatvoru. Sam se objesio.

Sam se objesio?

Da, tako je! Osman paa je doao u njegovu deliju da ga preslua, pa ga je opet zakljuao. Kad je

302
1 veera

pola sata kasnije doao uvar da mu donese vode, bio je Sefir ved mrtav.

Kada si to doznao i od koga?

To mi je ispripovjedio ved Osman-paa dok si ti jo spavao kod mene a on me pozvao da mi rekne

kako imam s vama odjahati ovamo.

Zato si to dosad preutio?

Jer mi je Osman paa naloio da ti Sefirovu smrt saopdim tek ovdje u Bagdadu. Moda moe sam
pogoditi njegove razloge.

Dakako da sam ih mogao pogoditi! Osman je rekao Sefiru da de jo istoga dana biti objeen, pa se
njegova rije obistinila. Nisam se morao vradati u Hile i pitati staroga suca da doznam kako se to
dogodilo. On mi i onako ne bi rekao, a ja sam i sam mogao odgovoriti na to pitanje.

Ta se vijest vanredno snano dojmila Dozorce. Osjetio se slobodnim od svega straha i brige, pa je od
radosti poeo poskakivati po sobi kao da je mladid. Kepek je takoer dao razliitim poklicima oduka
svojoj radosti, ali pri tome nije propustio da upita Ha-lefa da li jelo zaista stoji ved u kuhinji. To je
podsjetilo domadina da ima dunosti kao gostoprimac. Zamolio je Hadija da donese jelo i pozvao
Amuda Mahulija da za vrijeme boravka u Bagdadu ostane kao gost u njegovoj kudi. Mjesta je bilo
dovoljno za sve. Bivi kol agasi, a sadanji bembaa" rado je primio taj poziv. Vjerojatno je ved i sam
potajice elio , da dulje ostane u mom drutvu.

Pojeli smo jednostavnu hladnu veeru u tako vedrom raspoloenju kakvo je ta kuda vjerojatno ri-
jetkq_doivjela. Halef je bio izvrsno raspoloen, bududi da^smo utke primali njegove vatrene izljeve
o naim neuporedivim junatvima. Debeli Kepek koji je neprekidno nijemo rabotao zubima, te je
samo oima i uima pratio Hadijev sveani govor i njegove geste, takoer nas je sjajno zabavio.

Poslije veere odosmo svojim konjima koji su takoer dobili sveanu i pobjedniku veeru", kako se
izrazio Halef, a kad se smrailo uspesmo se, jednako kao i one posljednje veeri, prije nego to smo
pojahali prema ruevinama, na ravni krov da bismo uz zapa-

Ijene ibuke neprekidno jedan drugoga uvjeravali kakva je velika razlika izmeu onoga i dananjeg
dana. Spavati smo poli zaista veoma kasno.

Poziv k pai nije se odnosio samo na mene, ved i na Halefa. Imao je dodi i Amud Mahuli. Kad smo stigli
onamo, opazismo da se radi o istik-balu, sveanom primanju na kojem su bili prisutni svi paini visoki
oficiri i slubenici. Za vrijeme prve etvrti sata sve se odvijalo veoma sveano. Tek kad su pripaljeni
ibuci, postalo je ugodnije. Paa me pozva da mu ispripovjedim poneto iz mojih i Halefovih
doivljaja, a ja mu odgovorih da je eik Hadi Halef Omar mnogo bolji pripovijeda od mene. Moj
malian bio je time sav oduevljen, pa je svoju neuvenu zadadu da zabavi pau, iznad kojega se vijalo
nekoliko bun-uka, obavio tako sjajno da je na gostoprimac na kraju smijeedi se priznao da jo
nikad nije zbog neke pripovijesti poao tako kasno spavati kao upravo danas.

303
Oprostio se od svakoga pojedinano. Naem Poljaku koji se pojavio u svojoj staroj uniformi bem-bae
ree:

Moram ti saopditi da ti je padiah neka ga Alah blagoslovi i zatiti dao zbog tvojih zasluga in
mir alaja. Pismenu ispravu o tome dobit de narednih dana. Nemoj zahvaljivati meni, ved zahvali
svojem prijatelju efendiji Kara Ben Nemziju kojemu, kako se ini, ak i vladar svih pravovjernika mora
Ispuniti svaku elju.

Rekavi to, stisnu i meni ruku, vedro se smije-Sedi, a zatim smo smjeli otidi, prolazedi mimo dvostruki
red slubenika koji su nam se duboko klanjali. Kudi pojahasmo na bijelim magarcima.

Neoekivana posljedica Poljakovog unapreenja bila je da Halef sad nije vie govorio samo o bivem
kol agasiju i sadanjem bembai", ved i o bivem bembai i sadanjem mir alaju", te da se Kepek jo
vie napuhavo nego to je sam po sebi bio dobeo. Neizmjerno se ponosio time to je sada sluga mir
alaja i osoba njegova povjerenja.

304