1. Neka je dat brojni niz a1 +a 2+ +an .

Izraz oblika a1 +a 2+ +an = an naziva se

n=1

brojni red. Opti lan reda oznaavamo sa an . Zbir prvih n lanova reda an naziva se.
n=1

n-ta parcijalna suma reda an i oznaava se sa S n .
n=1
Ako postoji konana granica vrijednosti niza parcijalnih suma { Sn } n N kaemo da

red an konvergira tj. ako posotji lim S n=S= an =S .
n
n=1 n=1

U tom sluaju kaemo da je S-suma reda an . Ako je lim S n= kaemo da red
n
n=1

an odreeno divergira.
n=1

Ako lim S n ne postoji onda kaemo da je red an neodreeno divergentan.
n
n=1

Potreban uslov za konvergenciju : Ako red an konvergira tada an 0 kada n
n=1
(Obratno ne vrijedi)

2. Red an konvergira ako i samo ako je niz parcijalnih suma { Sn } n N . Koijev
n=1

niz tj. ako za ( >0) n0 N takav da vai ( n n 0)( p N )|S(n+ p )Sn|<

S (n + p)S n=a(n+ p )+ a(n + p1) ++a(n+1 )

Hiperharmonijski red

n1 { >1 } konvergentan
n=1

n1 {0 1 } divergentan
n=1

1
i) <0 an=
=n , a <0
n

lim n = jer je < 0
n

ii) =0 1= Divergentan
n=1
n+p
1
iii) >1 |Sn + pSn1|=|a( n+ p )+ a(n + p1) ++a (n+1 |) =
k=n k

| 1

+
1
n ( n+1)

+ +
1

1 1
| 1
< + + +
(n+ p) n n n
 p+1

1 p +1
=(p+1)* tj imamo |Sn + pSn1|<
n n

p +1
Neka je >0 proizvoljan broj i ako posmatramo razliku |Sn + pSn1|< <
n
p+1 p+1

1
<= <n p+ 1
p+1
n> n>( )
n

[( ) ]
1
p+1
Ako uzmemo n0=

1
( >0 ) ( n0=[ p+1 ] N ) tako da
( ) |Sn + pSn1|< im je nn0 tj. za > 1

=>

n1 -> konvergira
n=1

n
1

=
| 1

+
1
( n+1 ) ( n+ 2 )

2n
++
1
( 2 n ) |
|S2 nS n|=
n+1

| 1

+
1
( n+1 ) ( n+2 )
+ +
1

>
n1

| n
( 2n ) ( 2n ) 2 n 2
1
= = n(1 )

Kako je 01 => 1- > 0, ovu razliku |S2 nS n| moemo uinit proizvoljno velikom => red
divergira

3. Dovoljne uslove daju nam kriteriji :

1. Kriteriji poreenja

Neka su dati redovi an i bn i neka vrijedi an bn
n=1 n=1

(i) iz konvergencije reda b slijedi konvergencija reda an
n=1 n=1

(ii) iz divergencije reda an slijedi divergencija reda b
n=1 n=1

2. Koijev kriteriji n-tog korijena

Posmatrajmo red an , a>0 i neka postoji konaan ili beskonaan broj q
n=1
1
n
q=lim an
n

Tada je :
1. za 0 q<1 red konvergentan
2. za q>1 red divergentan
3. za q=1 nema odgovora

3. Dalamberov kriteriji
an+1
Neka postoji konaan ili beskonaan lim =D
n an
Tada je :
1. 0 d< 1 red konvergira
2. d >1 red divergira
3. d=1 nema odgovora

4. Rabeov kriteriji
Ako postoji konaan ili beskonaan lim(n->)n*((an/a(n+1))-1) = r
Tada je :
1. r>1 red konvergira
2. r<1 red divergira
3. r = 1 nema odgovora

Red oblika a+ aq+a q + a q += a q naziva se geometrijski red.
2 3 n
4.
n=0
2 n1
S n=a+aq+ a q ++ a q
S n=a ( 1+q +q2 ++ qn1 ) / *(1-q) uz pretpostavku da je q 1
( 1q ) S n=a(1q)(1+q ++q n1)
an bn= ( ab ) ( an1 +an 2 b+ )
( 1q ) S n=a(1q n)
(1q n)
S n=a
( 1q )
(1qn )
lim S n=lim a
n n ( 1q )
n
Za |q|>1= q kad n = lim Sn = DIVERGIRA
n
 a
Za |q|<1= q n 0 kad n = lim S n= q RED KONVERGIRA
n 1q
Za q=1
Za n=2 k (Parna) S n=0
Za n=2 k1 (Neparna) S n=a

Redovi oblika (1 )n1 b n , gdje je bn 0 za (nN) naziva se alternativnim redom
n=1

Alternativni red konvergira apsolutno ako konvergira red bn
n=1
Leibntz kriteriji : Neka je dat alternativni red (n=1,)(-1)^(n-1)bn i neka su zadovoljeni sljedei uslovi
1. b(n+1)bn ( monotono opadajui)
2. lim bn=0
n

Tada je alternativni red (1 )n1 b n konvergentan
n=1

5. Pod neodreenim integralom funkcije f(x) na intervalu E podrazumijevamo skup svih

primitvnih funkcija funkcije f(x) u oznaci f(x)dx
f(x)dx = {F(x) + C | C R } (kratko : f(x)dx = F(x) + C
Osobine neodreenog integrala :
Def 1 : Neka su F(x) i G(x) dvije primitivne funkcije definisane na skupu E. Pod sumom skupova
{F(x) + C | C R } + { G(x) + C | C R } podrayumijevamo skup { F(x) + G(x) + C | C R }
Def 2 : * { F(x) + C | C R } podrazumijevamo skup { * F(x) + C | C R }
Tvrdnja :
a) (f(x) + g(x))dx = f(x)dx + g(x)dx - aditivnost
b) * f(x)dx = *f(x)dx - homogenost
Uopteno :
(1 * f1(x) + 2*f2(x) + +n*fn(x)) dx = 1*f1(x)dx + 2*f2(x)dx + + n*fn(x)dx
dF(x) = F(x) + C
Metoda smjene :
Neka treba iyraunati f(x)dx. Umjesto nezavisne promjenjive x uvodimo novu promjenjivu t,
tako da je x = g(t)
dx = g'(t)*dt
Tada integral f(x)dx postaje : f(g(t))*g'(t)dt
Teorema 1 : Neka su I1 i I2 otvoreni intervali u skupu R. Neka je f : I2-> R za ( xI2)
neprekidna funkcija na I2 i neka funkcija g: I1->I2 ima neprekidne izvode na I1. Tada za svako
tI1 i svako x=g(t)I2 vai f(x)dx = f[g(t)]*g'(x)*dt

6. Ova metoda koristi se kada je podintegralna funkcija data u obliku proizvoda dvije
rayliite ili kad se pod ynakom integrala nalayi sama ili u kombinaciji sa nekom drugom neku
teku funkcija. Neka su u = f(x) i v = g(x) funkcija od x iji su izvodi u' = f'(x) i v' = g'(x) tada
pravilu o diferenciranju izvoda imamo d(u*v) = du*v + u*dv => u*dv = (du*v) - v*du
Integracijom posljednje jednakosti dobivamo da je :
 u*dv = d(u*v) - v*du
u*dv = u*v - v*du

7. Kao to je poznato, racionalna funkcija argumentaX moe se predstaviti kao kolinik

dva polinoma
f(x) = P(x) /Q(x), gdje je P(x) ->polinom stepena m
Q(x) ->polinom stepena n
1. Ako je razlomak pod integralom nepravi m>n kao prvo treba izdvojiti cijeli dio iz razlomka
2. Ako je razlomak pod znakom integrala pravi razlomak m<n onda se njegov nazivnik rastavi
po mogunosti na faktore oblika : (x-a)^+ (x^2 +p*x + q)^ pa se zatim razlomak razlae
na zbir elementarnih razlomaka na sljedei nain
8. 1) Posmatrajmo integrale oblika
F(x,n1(a*x+b)/(c*x+d),n2(a*x+b)/(c*x+d), , nr(a*x+b)/(c*x+d))dx
gdje su n1,n2, ,nn N i a*d - b*c =/= 0
Smjena : (a*x+b)/(c*x+d) = t^n , n = NZS(n1,n2, ,nn)
Pomou ove smjene dati integral svodi se na integral racionalne funkcije sa
promjenjiovm t
2) Tip integrala iracionalnih funkcija podrazumijevamo integrale sljedeeg tipa :
F(x,(a^2-x^2)dx -> x = a*sint
F(x,(x^2+a^2)dx -> x=a*tgt
F(x,(x^2-a^2)dx -> x = a*cht
Ovi integrali svode se na integraciju racionalnih funkcija pomou smjene
ch = (e^ + e^(-))/2)

9. Integracija trigonometrijskih funkcija

10. Odreeni integrali
Definicija 1.) Neka je y=f ( x) definisana na segmentu [ a , b ] .Podijelimo segment [ a , b ] na n
dijelova takama a=x 0 x 1 x 2< x n=b . Uzmimo i ( x i1 , x 1) i posmatrajmo sumu
f ( i ) x
n
gdje je x 1=x i1 , x 1 .

i=1
n

f ( i) x
Ako postoji i=1 i ako je on konaan za ma kakvu podjelu segmenta [ a , b] zvat emo ga
lim
n
ODREENIM INTEGRALOM U RIMANOVOM SMISLU.Funkcija f (x) u granicama od A do B i itamo
B

f ( x ) dx
A
n

f ( i) x
i=1
B

f ( x ) dx=lim
n

A
Napomena : Suma u prethodnoj jednaini naziva se integralnom sumom.U ovom sluaju kaemo da je
integrabilna na segmentu [ a , b ] .Da bi funkcija bila integrabilna na [ a , b ] dovoljno je da bude
neprekidna.

Osobine odreeni integral

B

1.) f ( x ) dx=0
A
B A

2.) f ( x ) dx= f ( x ) dx
A B
3.) a< c< b
B C B

f ( x ) dx= f ( x ) dx + f ( x ) dx
A A C
4.) Ako je f (x) parna funkcija
A A

f ( x ) dx=2 f ( x ) dx
A 0
5.) Ako je f (x) neparna funkcija
A

f ( x ) dx=0
A

Metod smjene u odreenom integralu

Teorem: Ako je funkcija y=f (x) neprekidna na segmentu [ A , B ] i [ a , b ] [ A , B ] i ako
funkciju ( t )
na [ ,b] ima neprekidan izvod ' (t) ,a ( ) je a i ( )=b tada postoji integral
 b

f ( x ) dx= f [ (t ) ]' (t)dt

a

Parcijalna integracija u odreenom integralu

Neka je funkcija u ( x ) i v ( x ) imaju integrabilne izvode na segmentu [ a , b ] ,tada iz
d
dx
[ u ( x )v ( x )]=u ( x )v ' ( x ) +u' ( x )v ( x ) proizlazi integrabilnost proizvoda u ( x )v (x ) na
b b b b b
segmentu [ a , b] tj, d ( uv )= udv + vduili [ uv ] I ba= udv + vdu odakle je
a a a a a
b b

udv= [ uv ] Iba vdu -formula za parcijalnu integraciju odreenog integrala.

a a

11. Primjena odreenog integrala

1.) Izraunavanje povrine ravnog lika
Ako je y=f ( x) za x [ a ,b ] tada je povrina krivolinijskog trapeze ogranienog lukom
krive,pravcima x=a , x=b i odsjekom x ose izmeu taaka a i b data formulom:
b
P= f ( x ) d x
a

2.) Izraunavanje duine luka krive

a) Duina luka u pravouglim koordinatama neprekdine i diferencijabilne funkcije
b

L= 1+ [ y ' ( ) ] dx
a
2

b)Duina luka krive zadane parametarski,tj.ako je kriva zadana jednainama

x=x (t) (t 0 t T ) ,gdje su (t) i y (t) y= y (t ) neprekidne funkcije na [ t0 , T ]
,onda je duina luka krive jednaka:
T
L=
t0
[ x (t )] + [ y (t )] dt
' 2 ' 2

3.) Zapremina rotacionog tijela

a) Ako je P( x) povrina presjeka tijela presjeenog sa ravni koja je normalna na x-osu onda
je zapremina dobivenog rotacionog tijela
x2

V = P ( x ) dx
x1
gdje su x 1 i x 2 apcise krajnjih presjeka.
b) Tijelo koje nastaje rotacijom krivolinijskog trapeza ogranienog krivom y=f ( x)
pravcima x=a , x=b i y=0 oko x-ose ima zapreminu
b
V x = y 2 dx
a
a oko y-ose
b
V y =2 xydx
a
Ako krivolinijski trapez ogranien krivom y=f ( x) i pravcima y=c , y=d i x=0 rotira
oko y-ose onda opisuje tijelo zapremine
d
V y = x2 dy
c
4.) Komplanacije obrtnih povrina
Povrina koja opisuje luk krive y=f ( x) izmeu taaka sa apcisom x=a , x=b rotiranjem
oko x-ose data je obrascem
b
Px =2 y 1+( y ' )2 dx
a
i oko y-ose data je obrascem
d
P y =2 x 1+( x ' )2 dy
c
12. Funkcije vie promjenjivih
n
Skup R = {( x 1 , x 2 , x n )|x i R }
Definicija 1.)
Funkciju f koja preslikava Rn u R nazivamo funkcijom vie promjenjivih.
f =f ( x , y ) u A (a ,b) ,ove granine vrijednost nazivaju se esto SIMULTANA graninih
vrijednost funkcije.
Ako postoji funkcija F1 ( x )=lim y b
f ( x , y) i granina vrijednost lim f ( x , y ) i ako za ovu
x a

funkciju postoji granina vrijednost u taki x=a tada se lim F 1(x) =lim lim f ( x , y )=L1,2
x a x a y b
naziva uzastopnoj graninoj vrijednosti funkcije f ( x , y ) u taki A (a ,b) .
Ako postoji granina funkcija F2 ( y )=lim f (x , y) i ako za ovu funkciju postoji granina
x a

vrijednost u taki y=b tada se lim F 2( y) =lim lim f ( x , y )=L2,1

y b y b x a
naziva uzastopnoj graninoj vrijednosti funkcije f ( x , y ) u taki A (a ,b) .
Vrijedi sledee:
1.)Ako postoje simultana i uzastopna granina vrijednost onda one moraju biti jednake.
2.)Ako je L1,2 L2,1 tada simultana granine vrijednost L ne postoji.
3.)Ako ne postoji L1,2 ili L2,1 tada ne moemo nita rei o postojanju L .
Definicija 2.)Funkcija f ( x , y ) je neprekidna u taki A (a ,b) ako je
lim f ( x , y ) =f ( a , b)
x a, y b

13. Diferencijabilnost funkcija vie promjenjivih

Parcijalni prirataj funkcije Rn R po nezavisno promjenjivoj x i je izraz
x i=f ( x1 , x2 , , x i , xi + x i , .. x n )f ( x 1 , x 2 , , x i , , x n )
Prvi parcijalni izvod funkcije f =f ( x 1 , x 2 , , x i , , x n ) po promjenjivoj x i ( i=1, , n )
u x1 , x2 , xn
je
f xi f
= lim
xi x 0 xi
i
 f f
Za funkciju promjenjive f =f (x , y ) imamo parcijalne izvode i
x y
Parcijalni izvod
Parcijalni izvod drugog reda za funkciju f =f ( x 1 , x 2 , , x i , , x n ) u
( x 1 , x 2 , , x i , , x n ) je:
2 f
=
xj xi xj xi ( );(i , j=1,2, n)
Uzastopno diferenciranje po pojedinim promjenjivim ne zavisi od redoslijeda diferenciranja ako
2 f 2 f
je funkcija koju diferenciramo neprekidna i vrijedi da je = Za drugi
xj xi xi xj
2 f 2 f
parcijalni izvod koristi se .
xi xi xi 2
Totalni diferencijal drugog reda za funkciju f =f ( x 1 , x 2 , , x i , , x n ) u
( x1 , x2 , , xi , , xn )

dxi
xi
n

definise se kao :
i=1


2
f ( )=
2 2 2
f f f
d 2 f ( x , y )= 2 dx 2+2 dxdy + 2 dy
x x y y
2 2 2
f f f 2 f 2 f 2 f
d 2 f ( x , y , z )= 2 dx 2+ 2 d y 2 + 2 dz +2 dxdy +2 dxdz+2 dydz
x y z x y x z y z
14.) Ekstremi funkcija vie promjenljivih (obini i uslovni).

14. Ekstremi funkcija vie promjenljivih

n
Definicija 1.) Neka je funkcija f definisana u okolini take A=( a1 , a2 , , , a n) R kaemo
da je funkcija f ima lokalni minimum u taki A ako i samo ako postoji okolina take A u kojoj
uvjek vrijedi da je za svaku tak iz domena funkcija da je f () f ( A )
Definicija 2.) Funkcija f ima lokalni maximum u taki A ako postoji okolina take A u kojoj je za
svaku taku iz domena funkcija je f () f ( A )
Napomena :Ako prirataj funkcije u okolini posmatrane take mijenja znak onda tu ne moe biti
ekstrem.
Definicija 3.)
Kaemo da je funkcija f ima lokalni ekstrem u taki A ukoliko taka A predstavlja lokalni
minimum ili lokalni maximum.
Teorem 1.) :
Neka je funkcija f definisana na domenu D.Pretpostavimo da funkcija ima lokalni ekstrem u
taki A i da postoje parcijalni izvodi funkcije f ( xif ); ( i=1,2, n) u taki A tada je
f
( A )=0
xi
Definicija 4.)
Neka je funkcija f definisana na domenu D.Ako funkcija f ima parcijalne izvode u taki A takve
f
da je ( A )=0 onda taku A nazivamo stacionarnom takom.
xi

Dovoljan uslov za postojanje ekstrema

1.) df ( o ) =0 i d 2 f ( o ) <0 tada u o postoji lokalni maximum.

2.) df ( o ) =0 i d 2 f ( o ) >0 tada u o postoji lokalni minimum.

2
3.) df ( o ) =0 i d f ( o ) =0 potrebna su daljna ispitivanja po definiciji ekstrema.

Uslovni ekstrem
Nalaenje ekstrema funkcije f f ()=f ( x 1 , x 2 , , x n ) pri zadatim uslovima
i =( x1 , x 2 , , x n) ( i=1,2 .. m) ; m<n svodi se na odreivanje obinog ekstrema funkcije
m
L ( x 1 , x 2 , , x n ) 1 , 2 m =f ( x 1 , x 2 , , x n ) + i i
i=1
Navedena funkcija L nazive se LAGRANEVOM FUNKCIJOM a realni parameter i
LAGRANEVIM mnoiteljem.
x , y , =f ( x , y ) + ( x , y)
Za f =f ( x , y ) i dati uslov ( x , y )=0
L
2 2 2
L L L
d 2 L= 2 dx 2 +2 dxdy + 2 dy
x xy y
2
d L ( M )=2 dxdy diferencirajmo uslov
d
x+ y=a I
dx +dy=0 dx=dy
d 2 L=2 dx (dx )=2 d x 2 <0uslovni maksimum

16. Viestruki integral

n
Definicija 1.) Integralnom sumom naziva se svaka suma oblika S= f ( i )i gdje je
i =1
f ( i )=f ( x1 , x2 , , xn ) funkcija koja je ograniena u zatvorenoj oblasti D zatim i je
oznaka
i-te elije podjele oblasti D ,a i proizvoljna taka iz elije i ( i ujedno mjerni broj njene
velicine)
Definicija 2.) Viestrukim integralom funkcije f ( i )=f ( x1 , x2 , , xn ) u zatvorenoj oblasti D
naziva se granina vrijednost integralnih suma u oznaci
n
lim f ( i) i= f ( x1 , x2 , , xn ) dx 1 , dx 2 , , dx n= f ()d
n + i=1 D D
Definicija 3.) Funkcija f () naziva se integrabilnoj u oblasti D ako postoji konana i
jedinstvena granina vrijednost integralnih suma.

Definicija 4.) Za funkciju f =f (x , y ) integrabilnoj u oblasti D imamo

f ()d = f ( x , y ) dxdy
D D
i nazivamo ga Dvojnim integralom.

Definicija 5.) Za funkciju f =f (x , y , z ) integrabilnoj u oblasti D imamo

f ( )d = f ( x , y , z ) dxdydz i nazivamo ga Trojnim integralom

D D
Teoreme integrabilnih funkcija

Teorem 1.)
Osobina distributivnosti
Viestruki integral linearne kombinacije konanog broja integrabilnih funkcija jednak je
linearnoj kombinaciji viestruki integral tih funkcija tj.
n K

Cifi()d= Ci fi() d
D i=1 i=1 D

Teorem 2.)
Osobina aditivnosti
Za proizvoljnu podjelu oblasti D na parcijalnoj oblasti D vai jednakost da je

f ( )d = f ()d+ + f () d
D D1 Dn
Teorem 3.)

Ako je f ()=1 tada je f ()d =mesD= d

D D
Teorem 4.)
Teorema o srednjoj vrijednosti
Ako je f () proizvoljno neprekidna funkcija u ogranienoj oblasti D ,a g( ) integrabilna
funkcija koja ima isti znak u toj oblasti tada vai jednakost da je

f () g( )d = g() d
D

D
gdje je broj koji lei izmeu donje i gornje granice f ()
Teorem 5.)
Funkcija f () neprekidna u zatvorenoj oblasti D integrabilna je u toj oblasti.

17. Dvojni integral u oblasti pravougaonika

Posmatrajmo f =f (x , y ) definisanu u pravougaoniku x b ; c y d .

Definicija 1.)
Ako je funkcija promjenjiva x
d
1 ( x )= f ( x , y ) dy
c
integrabilna na [ a , b ] tada se integral
b b d

1 ( x ) dx= dx f ( x , y ) dy
a a c
naziva DVOSTRUKIM INTEGRALOM funkcija f (x , y ) u zatvorenom pravougaoniku pri
uzastopnoj integraciji najprije po promjenjivoj y a onda po promjenjivoj x.
Analogno moemo pisati :
b d d b
2 ( y ) = f ( x , y ) dx 2 ( y ) dy = dy f ( x , y ) dx
a c c a

Teorem 1.)
Ako je funkcija f (x , y ) integrabilna u zatvorenom pravougaoniku D tj.ako postoji dvojni
d

integral ove funkcije po D i ako za proizvoljno x iz { a , b } postoji f ( x , y ) dy tada postoji

c
dvostruki integral
b d

dx f ( x , y ) dy i njegova vrijednost je jednaka dvojnom integral po oblasti D

a c
b d

dx f ( x , y ) dy= f ( x , y ) dxdy
a c D
Vrijednost dvostrukog integral ne zavisi od poretka integracije.

18. Dvojni integral po proizvoljnoj oblasti

Teorem 1.)
Ako je funkcija f (x , y ) neprekidna u oblasti D gdje je a x b ; y 1 (x) y y 2( x) gdje su
y 1 i y 2 neprekidne funkcije tada se dvojni integral po oblasti D rauna kao
b y2 (x)

f ( x , y ) dxdy = dx f ( x , y ) dy
D a y1 (x)

Jakobijan i smjena promjenjivih u dvojnom integral

Posmatrajmo preslikavanje dato sistemom funkcija
y 1=f 1 ( x1 , x2 , , xn )

y 2=f 2 ( x1 , x 2 , , x n)

x1 , x2 , , x n
y n=f n
(1)
Definicija 1.)
Preslikavanja (1) naziva se regularnim u oblasti D ako :
1.)Funkcija f 1 , f 2 , f n imaju neprekidne parcijalne izvode prvog reda pos vim promjenjivim
2.)Ako je determinanta
 | |
f1 f1 f 1

x1 x2 xn
f f2 f 2
J= 2 0
x1 x2 xn
fn fn f n

x1 x2 xn
Ova determinanta naziva se Jakobijan sistema

Polarni kordinatni system

x=cos
y=sin

| ||
x x

|
J = = cos sin =cos+ sin2 =
y y sin cos

Teorema 1.) Smjena promjenjivih u dvojnom integral
Ako se sistemom funkcija x=x ( u , v ) ; y= y( u , v) realizuje objektivno preslikavanja oblasti D u D i
ako je funkcija f ( x , y ) integrabilna u oblasti D tada je

f ( x , y ) dxdy = f ( x (u , v ) , y (u , v )) dudv

D D

19. Neka je funkcija z=f(x,y) neprekidna i pozitivna u oblasti D. Geometrijsko tijelo koje je
ogranieno sa donje strane oblau u x0 i y0 ravni tj oblasti D, sa gornje strane dijelom povri
z=f(x,y), a sa bonim odjsecima pravih paralelnih z-osi, a koje prolaze kroz take granice
oblasti D nazivamo cilindrinim tijelima.

Zapremina takvog cilindrinog tijela rauna se kao :

f ( x , y ) dxdy
D

20. Posmatrajmo funkciju 3 promjenjive f(x,y,z) definisanu i integrabilnu u zatvorenom

paralelepipedu u R :
a1xa2
b1yb2
c1zc2
Neka su Rxy , Ryz , Rzx redom ortogonalne projekcije paralelepipeda R na koordinate ravni
xOy, yOz, zOx
 b2 c2

Def 1 : Ako je funkcija promjenjive x : 1(x) = dy f ( x , y , z ) dz integrabilna na segmentu

b1 c1
a2 a2 b2 c2

[a1,a2] tada se integral : 1(x)dx= dx dy f ( x , y , z ) dz naziva trostrukim integralom

a1 a1 b1 c1
trostruke funkcije f(x,y,z) u zatvorenom paralelepipedu uzastopnim integracijama naprije po
promjenjivoj z, zatim y i najzad x.

Def 2 : Ako je funkcija promjenjive z : 2(z) = f ( x , y , z) dxdy integrabilna po

Rxy
c2 c2
promjenjivoj z na segmentu [c1,c2] tada se integral 2 ( z )dz= dz f (x , y , z)dxdy
c1 c1 Rxy
naziva trostrukim integralom trostruke funkcije f(x,y,z) po oblasti zatvorenog paralelepipeda pri
uzastopnoj integraciji i to najprije unutranjoj ( dvojnog) po oblasti Rxy , zatim po spoljanoj
promjenjivoj na segmentu [c1,c2]

Analogno trostrukom integralu pod Def 1 definiu se i trostruki integrali

b2 c2 a2

dy dz f ( x , y , z ) dx
b1 c1 a1

c2 a2 b2

dz dx f ( x , y , z ) dy
c1 a1 b1

kao i jo tri integrala sa izmjenjivim redoslijedom granica u unutranjem integralu.

Analognom trostrukom integralu pod Def 2 definiu se i trostruki integrali
a2

dx f ( x , y , z)dydz
a1 Ryz
b2

dy f (x , y , z)dxdz
b1 Rxz
c2

Def 3 : Ako je funkcija dvije promjenjive : 3(x,y) = f ( x , y , z ) dz integrabilna u oblasti Rxy

c1
tada
c2

2 ( x , y ) dxdy= dxdy f ( x , y , z )dz

R xy R xy c1
Predstavlja takoer jednu vrstu trostrukih integrala

Teorema : Ako je funkcija f(x,y,z) integrabilna u zatvorenom paralelepipedu tj. ako postoji trojni
integral ove funkcije po R i ako za proizvoljnu taku X(x,y) Rxy postoji i integral
c2

f (x , y , z)dz
c1

tada postoji i integral

 c2

dxdy f ( x , y , z) dz
R xy c1
ija je vrijednost jednaka
c2 a2 b2 c2

dxdy f ( x , y , z) dz= dx dy f ( x , y , z ) dz = f ( x , y , z ) dxdydz

R xy c1 a1 b1 c1 R

-po proizvoljnoj oblasti-

Ako je funkcija f(x,y,z) neprekidna u oblasti V koja je odreena nejednakostima :

x 1 x x2
y1(x) y y2(x)
z1(x,y) z z2(x,y)

gdje su y1,y2,z1,z2 nprekidne funkcije svojih argumenata onda trojni integral po oblasti V
raunamo kao

x2 y 2(x) z 2(x , y)

f ( x , y , z ) dxdydz= dx dy f ( x , y , z ) dz
V x1 y 1(x) z 1(x , y)

21. Ako se pravilno zatvorena oblast V prostora Oxyz obostrano jednoznano preslikava na
oblast V' prostor Ouvw pomou neprekidnih funkcija :
x = x(u,v,w)
y = y(u,v,w)
z = z(u,v,w)
D(x , y , z)
pri emu je J = 0 za svaku taku iz prostora V ( za (u , v , w ) V ' onda se
D(u , v , w)
trojni integral po oblasti V rauna na sljedei nain :

f ( x , y , z ) dxdydz= f ( x ( u , v , w ) , y ( u , v , w ) , z ( u , v , w ))|J|dudvdw
V V'
22. Definicija diferencijalne jednaine
Diferencijalna jednaina je jednaina u kojoj se kao nepoznate pojavljuju,pored argumenta
funkcije i njeni izvodi ili diferencijali.
Klasifikacija i red diferencijalnih jednaina
Prema vrsti izvod,obini ili parcijalni,diferencijalne jednaine dijelimo na obine i parcijalne
diferencijalne jednaine.
Neka se u diferencijalnoj jednaini kao nepoznate pojavljuje funkcija sa svojim izvodima ili
diferencijalima,samo jedne promjenjive.Tada za jednainu kaemo da je obina diferencijalna
jednaina.
Ako se u diferencijalnoj jednaini pojavljuju funkcija sa dvije ili vie promjenjivih zajedno sa
svojim parcijalnim izvodima,za jednainu kaemo da je parcijalna diferencijalna jednaina.
Red diferencijalne jednaine je najvii red izvoda koji data diferencijalna jednaina
sadri.Prema redu diferencijalne jednaine one se dijele na dijeferencijalne jednaina
prvog,drugog....n-tog reda.
Obina diferencijalna jednaina reda n ima opti oblik
F ( x , y , y ' , , y (n1 ) , y (n )) =0
Rjeavanje diferencijalnih jednaina sa razdvojenim promjenjivim
Neka u jednaini P ( x , y ) dx +Q ( x , y ) dy=0 funkcija P ( x , y ) ne zavisi od y,a funkcija
 Q ( x , y ) ne zavisi od x.
Tada se ta jednaina moe napisati u obliku P ( x ) dx +Q ( y ) dy=0 .
Diferencijalnu jednainu P ( x ) dx +Q ( y ) dy=0 nazivamo jednaina sa razdvojenim
promjenjivim
Opti integral ove jednaine je
P ( x ) dx + Q ( y ) dy =C
23. Homogena jednaina
Jednaina P ( x , y ) dx +Q ( x , y ) dy=0 je homogena ako su P ( x , y ) i Q ( x , y ) homogene
funkcije istog stepena homogeniteta.
Funkcija f =f ( x , y ) je homogena stepena homogeniteta n ako vai da je
f ( tx , ty ) =t n f ( x , y ) za svako t iz R osim nule
Npr. f ( x , y ) =3 x 2 +2 xy+ y 2 f ( tx , ty ) =3t 2 x 2 +2 t 2 xy +t 2 y 2
2 2 2
t (3 x +2 xy + y )
Ova funkcija je homogena homogeniteta 2.
P ( x , y ) dx +Q ( x , y ) dy=0
y
Smjena : =u y=ux
x
dy
'
y =u x +u
'
y'=
dx
Uvrtavanjem ovog u u jednainu,homogena jednaina svede se na jednainu sa razdvojenim
promjenjivim.

24. Linearna diferencijalna jednaina prvog reda

y ' + f ( x )y=g ( x ) g ( x ) 0(ne h omogena)

homogena diferencijalna jedna ina prvog reda
)
g ( x )=0
Formiramo odgovarajuu homogenu jednainu date ne homogene jednaine y ' + f ( x )y =0 i
rijeimo ovu jednainu tj. Dobijemo homogeno rjeenje y H = y H ( x , c)
Zatim umjesto konstante C stavimo funkciju C( x ) ( C=C ( x ) ) , konstanta varira u funkciji )
rjeenje nehomogene jednaine traimo u obliku y= y [ x , C (x) ]

Linearna jednaina n-tog reda i teoreme o partikularnim rjeenjima

y(n) + a1 ( x ) y(n1) ++ an1 ( x )y ' +a n ( x )y =f ( x ) (1)
ako je f ( x )=0 onda homogena
ako je f (x)0 onda je nehomogena
Posmatrajmo homogenu jednainu
y(n) + a1 ( x ) y(n1) ++ an1 ( x )y ' +a n ( x )y =0 (2)
Teorem 1) Neka je y 1 partikularno rjeenje jednaine (2) tada je i C1 y 1 gdje je
C1 =const takoe rjeenje jednaine (2)
Teorem 2) Neka su y 1 i y 2 partikularna rjeenja jednaine (2) tada je i i C1 y 1+ C2 y 2 gdje
su C1 iC 2=const
takoe rjeenja jednaine (2)
Teorem 3) ) Neka su y 1 , y 2 , y n partikularna rjeenja jednaine (2) tada je rjeenje te
jednaine i
C1 y 1+ C2 y 2+ +C n y n gdje su C1 , C2 Cn =const

Neka su date funkcije y 1 ( x ) , y 2 ( x ) , , y n (x) definisane na intervalu (a , b)

Determimantu :
y1

y2 yn y1
y2 yn y
(n1 )
y1

2(n1)

W =| y (n1) n |
nazivamo Wronskijanova determinanta
Teorem 4.) Neka su funkcije y 1 ( x ) , y 2 ( x ) , , y n ( x) linearno zavisne na (a , b) tada je
Wronskijan jednak nuli za svako x iz (a , b)
Ako je Wronskijan razliit od nule onda su sve konst C1 , C2 Cn =0 to znai da su funkcije
y 1 , y 2 , , y n linearno nezavisne

25.

y ' ' +a 1 y ' +a2 y=f (x)

1.)Rijeimo odgovarajuu homogenu jednainu i dobijemo y H
2.)Odredimo partikularno rjeenje i dobijemo y P i konano rjeenje je:
y= y H + y P
Odreivanje partikularnih rjeenja u zavisnosti od zadane funkcije f ( x)
1.) Neka je f ( x )=Pn ( x )e x
Da li je rjeenje jednaine
a) nije ! r 1 i r 2
y P =Qn ( x )e x
b)jeste ! =r 1 i r 2 -jednostruko rjeenje
x
y P =xQn ( x )e
c) jeste ! =r 1=r 2 -dvostruko rjeenje
y P =x 2 Qn ( x )e x

2.) Neka je f ( x )=e x (Mcos x + Nsin x)

Da li je = i rjeenje jednaine
a) nije !
y P =e x ( Acos x +Bsin x)
b) jeste
y P =xe x ( Acos x+ Bsin x )