Sveuilite u Zadru

Odjel za arheologiju

Panonsko delmatski rat

Seminarski rad iz kolegija Rimska vojska u Iliriku

Mentor: Student:

dr. sc. Silvia Bekavac Filip Lukaevi

Zadar, oujak 2017.

SADRAJ:

SAETAK...................................................................................................................................1

UVOD.........................................................................................................................................1

USTANAK BATONA.................................................................................................................2

ZAKLJUAK.............................................................................................................................6

LITERATURA............................................................................................................................7

SAETAK

Nedugo nakon to je Tiberije uspio pokoriti zajednice na podruju Panonije dezidijatski

Baton uz pomo breukog Batona pokree ustanak 6. godine (Batnonov ustanak ili panonsko
- delmatski rat ili veliki ilirski ustanak). Za njega se u izvorima govori kako je bio najtei
nakon punskih ratova. O vanosti ovog ustanka govori i broj legija koje su sudjelovale u ratu
(5 sigurnih). Ustanak je trajao od 6. 9. godine nakon ega je Rim napokon primirio
zajednice na osvojenom podruju. O ustanku najvie saznajemo od dva vana povijesna
izvora: Diona Kasija i Veleja Paterkula. Vaan arheoloki ostatak iz ovog vremena je
Gardunski tropej kojim se velia pobjeda nad pokorenim zajednicama.

Kljune rijei: Panonsko delmatski rat, Batonov ustanak, dezidijatski Baton, breuki Baton,
Gardunski tropej, veliki ilirski ustanak

UVOD

Rimljanima je, nakon to su osnovali koloniju Akvileju, glavni zadatak bio osvojiti podruje
Panonije do Dunava zbog lake obrane i daljnjeg osvajanja. Nakon Oktavijanovih osvajanja u
Iliriku 35. 33. godine pr. Kr., pod upravu Rima potpala je Segestika (Sisak), to je i bio cilj
rata. Zahvaljujui tim osvajanjima Oktavijan je stekao popularnost meu rimskim svijetom i
bio je glavni pretendent za vlast. Nakon mnogo bitaka za vlast, 16. god. pr. Kr., na podrujima
u Iliriku koje je ranije osvojio izbile su pobune za ije su suzbijanje bili zasluni Publije
Silicije Nerva, a kasnije Marko Vinancije. 14 god. pr. Kr. pobune se nastavljaju i Oktavijan
(sada August) alje Marka Vipsanija Agripu koji je izgleda brzo rijeio problem. No, Agripa
ubrzo umire i pobune se ponovno ire. Ovog puta August alje Tiberija kako bi ugasio
pobune. Tiberije je vodio tzv. panonski rat izmeu 12. i 11. god. pr. Kr. U ovom ratu
Tiberije pokorava razne zajednice kao to su Breuci, Kolapijani, Oserijati i Andizeti. U njemu
su Skordisci, po svemu sudei, bili rimski saveznici. Tako je Tiberije dovrio osvajanje
Panonije izmeu Drave, Save i Dunava, do Sirmija (Domi Kuni, 2006: 102 119, ael
Kos, 2011: 107 110.). Zanimljivo je da o osvajanju Sirmija ne postoje pisani izvori, to je
objanjeno tako da nije postojao rat s Amantincima te da su se oni predali nakon to je Rim
pokorio susjedne narode (osim Skordiska koji su bili njihovi saveznici) (Domi Kuni, 2006:
109 - 110.). Nakon to je pokorio narode u meurijeju Drave, Save i Dunava, Tiberije se
okrenuo pokoravanju junijih panonskih zajednica Ditiona, Dezidijata i Mezeja, koji su
zauzimali podruje dananje Bosne (Domi Kuni, 2006: 110.). Nakon to je Rim u kratkom
vremenu osvojio velik prostor, moglo se pretpostaviti kako e biti teko odrati mir meu
novopripojenim stanovnitvom. Mir je trajao do 6. godine po Kristu kada Dezidijati uz pomo
Breuka zapoinju ustanak (Domi Kuni, 2006: 110 111; Domi Kuni, Dino, 2013: 172
173.).

USTANAK BATONA

Povijesni izvori koji su nam bitni za ovaj rat su Dion Kasije i Velej Paterkul, te neto manje
Svetonije i Strabon. Kao razlog za ustanak Paterkul navodi nepredvidljivost barbara i njihovu
elju za ratom, a Tiberija istie kao junaka koji spaava Italiju. Dion Kasije kasnije navodi
svoj razlog za ustanak: nezadovoljstvo porezima i ljudima koje su te poreze sakupljali (Domi
Kuni, Dino, 2013: 173 174.). U nekim izvorima se kao glavni razlog spominju novaenja
za rat protiv Markomana (ael Kos, 2015: 67.). Pravi razlog ovog ustanka su vjerojatno bili
svi ovi razlozi te jo neki puno kompleksniji. Moda su voe ovih zajednica htjele iskoristiti
ustanak kako bi napredovali u strukturi drutva koji je sada Rim postavio (to je vjerojatno
isto bio jedan od razloga: nezadovoljstvo odnosima u novoureenom drutvu) (Domi Kuni,
Dino, 2013: 174 176).

Kao to je ve spomenuto, ustanak su zapoeli Dezidijati sa svojim voom Batonom te

Breuci, takoer s Batonom na elu. Povijesni izvori spominju i ostale zajednice koji sudjeluju
u ratu: Mezeji, Ditioni, Jasi, Oserijati i Pirusti, Amantini, Andizeti. (Domi Kuni, 2006: 111

2
 113; Domi Kuni, Dino, 2013: 178.). Rimljani su bili u strahu od pobunjenike vojske za
koju povijesni izvori spominju da je brojila oko 200 000 pjeaka i 9 000 konjanika (ael
Kos, 2011: 110.). Velej Paterkul za ovaj ustanak navodi kako je bio najtei od svih rimskih
vanjskih ratova nakon punskih. Najvanija strateka i uporina toka Rima bila je Siscija
(prijanji naziv Segestika. Spominje se kako se u njoj u jednom trenutno nalazi 10 legija (5 iz
Ilirika, 3 iz Galatije i 2 i Mezije) (Kuni, Dino, 2013: 177.). Pet legija koje su sigurno u to
vrijeme bile smjetene u Iliriku su: IX Hispana, XIII i XIV Gemina, XV Apollinaris i XX
legija. Njima su se vjerojatni prikljuile i dvije legije iz Mezije: IV Scythica i V Macedonica
(ael Kos, 2015: 74.). Poetni uspjeh pobunjenih naroda moe se pripisati faktoru
iznenaenja. Meutim, Tiberije je lukavo saekao u Sisciji okupljanje cjelokupne vojske koju
je pozvao. Tijekom prve dvije godine spominju se golemi gubitci na obje strane. Nakon to su
pobijedili dio rimske vojske 6. godine, Dezidijati se prikljuuju Breucima u pohodu na Sirmij,
ali ih na Dravi pobjeuje zapovjednik Mezije Cecina Sever i tako sprjeava opsadu grada. 1
Tiberije se plaio napada na Italiju pa alje ilirskog namjesnika Mesalina nazad u Sisciju. Na
putu ga presree pobunjenika vojska, ali ga ne uspijevaju pobijediti. Spominje se bitka na
Mt. Almi (Fruka gora) imeu Batona i trakog kralja Rematalka, koji se borio na strani
Rima. U bitci su poraeni Batoni (ael Kos, 2015: 68 - 70.). 7. godine Tiberije alje
Germanika u Panoniju, te on pokorava Mezeje. Istovremeno, kako spominje Dion Kasije,
Cecina Sever pobjeuje Batone kod Volkejskih movara (negdje u movarama izmeu rijeke
Drave i Vuke). Velej Paterkul u to vrijeme spominje bitku kod Mt. Claudius (vjerojatno brda u
okolici Poege), to bi se moglo odnositi na istu bitku koju spominje Kasije (ael Kos, 2015:
74.).

Nakon ovog dogaaja nai izvori spominju kako je 8. godine breuki Baton izdao treeg vou
Pina i dobio od Rima vodstvo nad Breucima. Zbog toga ga dezidijatski Baton ubija i ponovno
nagovara Breuke na pobunu. Nju ubrzo suzbija Marko Plaucije Silvan te pokorava ostatak
panonskih pobunjenika (ael Kos, 2015: 70.). Baton dezidijaki (ili delmatski kako u
izvorima piu za zajednice Dezidijata, Ditiona i Mezeja) zatim preusmjerava snage na
pljakanje Dalmacije. Tiberije je 9. godine podijelio vojsku na tri dijela te napao desidijatskog
Batona iz tri smjera: Silvan iz Sirmija, Germanik iz Dalmacije, a Marko Emilije Lepid iz
Siscije. Dion Kasije zatim spominje bitke dok Ardube 2, teko osvajanje Andetrija (Mu Gornji

1 Podatak kako se bitka dogodila negdje na rijeci Dravi vjerojatno nije tona. Drava se nalazi
predaleko od Sirmija pa je vjerojatnije kako se ona dogodila negdje na Savi ili Dunavu.

3
kod Splita) te predaju dezidijatskog Batona, to je oznaavalo kraj panonsko delmatskog
rata i posljednjeg ustanka na prostoru Ilirika (ael Kos, 2015: 70.). (Slika 1.)

Slika 1. Stanje ustanka 9. godine (Preuzeto s:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Batonski_rat#/media/File:Rivolta_pannonica_9.jpg, 20.03.2017.)

Vrlo vaan spomenik iz ovog vremena (prema Cambi: 2010.) je Gardunski tropej (antiki
Tilurij). Tropejima su Rimljani obiljeavali i slavili vane pobjede. Tropej iz Tilurija nosio je
natpis, IMPERATORI CAESARI DIVI FILI AVGUSTO. Desno od natpisa nalazio se tropej
drvo s rimskim oklopom na prsima, kacigom na vrhu, te dva tita, etiri koplja i trublja
uokolo tropeja. Na dnu tropeja prikazana su dva barbara koja sjede na kamenju, lijevi nosi
ogrta i krznenu kapu, dok desni nosi samo hlae a gornji dio mu je nag (Slika 2). I s lijeva
strane natpisa se nalazio identian prikaz, to se moe pretpostaviti prema slabo ouvanom
fragmentu tropeja. Na desnoj bonoj strani su prikazani bukranij i girlande koji su vjerovatno

2 Arduba jo je predmet rasprava gdje se nalazila Arduba, moda gradina Puljane nasuprot
Burnuma (ael Kos, 2015: 70.).

4
tekli uokolo tropeja. Prema Cambiju, barbar prikazan s lijeve strane tropeja bio bi Panon, a s
desne strane Delmat.

Slika 2. Ostatak tropeja desno od natpisa (N. Cambi, 2010, 131.)

5
 ZAKLJUAK

Batonov ustanak trajao zapoeo je 6. godine ustankom dvojice Batona, breukog i

dezidijatskog. Nakon nekoliko vanih bitaka Rim je zapravo lako pokorio zajednice koje su
sudjelovale u ustanku. Zanimljivo je kako u se o ovom ratu i ne pie toliko puno s obzirom na
to da se u povijesnim izvorima navodi kako je ovo bio najtei rat nakon punskih. Bitkom kod
Andetrija 9. godine Tiberije je uguio ustanak i time je zavrilo vrijeme velikih ratovanja u
Iliriku. Gardunski tropej, po svemu sudei, prikazuje pobjedu nad pobunjenim zajednicama iz
ovog vremena i dokaz je kako je Rimljanima ova pobjeda bila vana. Nakon nje, Rim je
mogao podijeliti osvojeno podruje na provincije Dalmaciju i Panoniju i osigurati granicu na
Dunavu.

6
 LITERATURA

CAMBI, N., 2010. Rimski vojni tropeji u Dalmaciji, ADRIAS, svezak 17, 125 150.

DOMI KUNI, A., 2006. Posljednja faza osvajanja June Panonije, VAMZ 39, Zagreb. 59
164.

DINO, D., 2009. The Bellum Batonianum in Contemporaray Historiographical Narratives,

ARR 16, 29 46.

DINO, D., DOMI KUNI, A., 2013. Rimski ratovi u Iliriku, Zagreb.

AEL KOS, M., 2011. The Roman conquest of Dalmatia and Pannonia under Augustus -
some of the latest research results, Osnabrcker Forschungen zu Altertum und Antike-
Rezeption 14. Rahden 107 117.

AEL KOS, M., 2015. - The final phase of the Augustan conquest of Illyricum, Antichita
Altoadriatiche LXXXI, Trieste, 65 88.