Professional Documents
Culture Documents
REC 84 30 Ceo Broj PDF
REC 84 30 Ceo Broj PDF
OGLEDI O PRAVDI
7 ODBAENI TERET
Viktor Ivani
17 OSTAVINSKA RASPRAVA
Viktor Ivani
27 ORIGINALI I KRVOTVORINE
Viktor Ivani
185 VIROZA
Lamija Begagi
221 Peripatetike
Slavica Milet
Redakcija Rei
18 Dva sata ranije pomogla je gospoi Elzi da puderom prekrije gotovo ljubiaste pod-
onjake i spusti se ovalnim stepenitem u salon u prizemlju, ve ispunjen uglednom
svitom koja je dola izraziti suut i izgovoriti birane fraze o pokojniku. Vidjevi da je
hvata slabost, opskrbila ju je aom vode s dvije liice razmuena eera i posjela na
konu sofu ispod prozora, gdje je ova mogla odsutnim klimanjem glave odzdravljati
gostima i zahvaljivati na rijeima utjehe. Nenadoknadiv gubitak, ne samo za vas,
nego za ovu zemlju Najbolji meu nama odlaze Guido je bio jedan i jedini
Uz gospodina Roberta u ulogu domaina uivio se i obiteljski odvjetnik, gospodin
Hanekovi, elavi ovjeuljak masnih obraza i sartrovski razrokog pogleda iza nao-
ala s prugastim okvirom. Preuzeo je brigu o poslovnome sektoru, vodei rauna da
industrijalci, veletrgovci, menaderi raznih profila i njihove skruene enice budu
poslueni aama rashlaenog bijelog vina ili sokom od borovnice. Ona je u kuhinji
pomagala Loris koja je bila na rubu nervnoga sloma, a onda iznosila u salon kera-
mike pladnjeve ispunjene minijaturnim sendviima, kiflicama od lisnatoga tijesta i
okoladnim kockama posutim mrvicama kokosa, probijajui se meu parfimiranim
tijelima kao u tramvaju. Uzvieni nadbiskup, msgr. ebalj, zamalo je leima sruio
Medovieva polja lavande u tekome pozlaenom okviru, uzmiui pred direktorom
Orion osiguranja koji mu je neto sugestivno objanjavao, vitlajui rukama kao ma-
etama. Kroz prozor je vidjela kuku gospodina Roberta kako na terasi nervozno
sada, usred ove posmrtne groteske s pogledom na nabujale bokove gospoe Elze,
ini kao pretjerano udaljena prolost. ak je i pogrbljeni aneo uklesan na crven-
kastoj granitnoj ploi obiteljske grobnice u napasti da razjuri drutvo s dvije-tri
bogohulne psovke, ini joj se. Zamilja kako gospodin Guido elegantnim skokom
izlazi iz kovega prekrivenog neukusnom hrpom bijelih rua, neopaen od oa-
loenih besramnika, uzima je za ruku i odvodi, a zatim ih neka neobjanjiva sila
podie uvis, do razine vrhova empresa, odakle prizorite vide iz ptije perspektive.
Kakva gomila odvratnih licemjera, moda i rekordna koncentracija oloa na jed-
nome mjestu, kae on. Trebalo je za ivota birati drutvo, sad je malo kasno,
uzvraa ona. Hoe li biti preuzetno ako se pobljujem? pita. Prethodno barem
podesite nianske sprave, odgovara. On je i dalje dri za ruku. Dlan mu je mekan
i suh, kao da je posut puderom, ona na svome jo osjea reljef njegova lica. Jeste li
znali, Adela, da je supruga efa Gospodarske komore, ovog koji sada sveano melje
gluposti, u intimnoj vezi s jednim mladim glumcem? Kau da nosi njegovo dijete.
Kakve to ima veze, pobogu? Nikakve, samo dodajem predstavi zasluenu tabloid-
nu notu. Poteno govorei, tabloidi bi se s mnogo vie ara nahranili skandalom
Da je gospodin Guido promijenio oporuku, saznala je punih est mjeseci prije go-
spoe Elze, tonije, est mjeseci prije nego se ova odrvenjela na stolici pored neizre-
civo runog ogledala u hodniku, zelenosivog lica, objeenih usta, s koniem sline
to se ljuljukao s vrha donje usne, zurei u prazno due od sat vremena. Tek kada je
Loris uspanieno predloila da pozovu lijenika, poela se poput kazaljke metrono-
ma klatiti naprijed-nazad, ponavljajui u istome taktu kroz stisnute zube: Prokleta
svinja prokleta, prokleta svinja A pola godine staro saznanje stekla je nimalo
sluajno; ve je par dana ranije, bavei se potrebama gospodina Guida, bila primi-
jetila da on intenzivnije no inae izdaje telefonske upute gospodinu Hanekoviu, i
znatno odrjeitijim tonom, kao da britkim zvunim pramcem cijepa nasrtljive valo-
ve, a kada se odvjetnik klizava tena naposljetku pojavio u vili, oito s pripremljenim
dokumentom, i to ba kada je gospoa Elza otputovala u dvodnevni posjet sestri,
potrudila se ostaviti odkrinuta vrata biblioteke gdje je dvojac ivahno sastanio nad 21
spisom uvezanim u oker fasciklu, debljine kraeg romana. uvi samo fragmente
zategnuta razgovora, ipak je bez problema razumjela sutinu: nakon smrti gospodina
Guida dionice Atlantis grupe podijelit e se zaposlenima, u omjerima koji odgovaraju
duini radnoga staa, gospoa Elza i gospodin Robert dobit e stanove u centru grada
i doivotne rente u pristojnim iznosima, sredstva dobivena prodajom vile i okolnog
imanja, nakon namirivanja otpremnina lanova posluge, uloit e se u poveanje
temeljnoga kapitala kompanije, dok e novac od prodaje ostalih nekretnina, umjet-
nikih predmeta i pokretne imovine (18-metarska jahta, challenger za osam putnika,
etiri automobila) u jednakim iznosima biti doznaen humanitarnim organizacijama
iji je popis priloio potpisnik testamenta. Gospodin Hanekovi zadnjim je trzajima
pruao otpor i nervozno trkarao oko radnog stola, mogla je, naulivi ui iza vrata,
predoiti grake znoja na njegovu elu koje se mijeaju s masnom podlogom i tvore
izluevinu slinu majonezi. Krnje reenice to su do nje dopirale trudila se opremiti
nedostajuim elementima, kompletirati ih glagolima, prilozima, interpunkcijskim
ukrasima, izraditi dostojan scenarij dogaaja koji upravo traje. Ovo je van pameti,
Guido, jo jednom te molim da se urazumi. Dionice radnicima, pa to je to? Jebeno
samoupravljanje?! To nije tvoj problem, Martine. Samo me nemoj patronizirati i
prikazivati neuraunljivim. Kao to vidi, ja sam sasvim pri sebi. Dvadeset godina
Narednih dana, tjedana, mjeseci, i ona je, s privilegijom skrivenog suvlasnika tajne,
razmiljala o postupku svoga jedinog pacijenta, prouavala je njegovo dranje i (na-
roito) mimiku, traei sitne znake pakosnoga zadovoljstva, pauinu zlobnih bora na
kutovima oiju, uglavnom bez uspjeha, samo onaj postojani Y na elu, naveer bi u
postelji izmeu dva pasusa na stranici knjige odlutala u tui mentalni labirint unjajui
se poput znatieljna turista. Zbunjivalo ju je ono daleko je to od kaprica, dobaeno
lakonskom iskrenou, kako joj se inilo: ako nije samo odmazda prema nesnosnoj
22 familiji, provala gnuanja iskazana kroz neumoljivi pravni akt, onda je, barem kao za-
inski sastojak, neka vrsta prosvjetljenja, neki oblik zakanjele pravde to se ima nami-
riti dionikom raspodjelom; ukoliko je pravda, kakav je njen smisao ako se isporuuje
inom milosti? Naravno da je gospodin Hanekovi prekrio zadanu rije dodue,
tek kada je gospodin Guido nepovratno zalegao u krevet, s lijenikom prognozom
u vidu palca okrenutog prema dolje s tim da nije imao hrabrosti izdaju poiniti u
samoj vili, kat ispod bolesnika, gdje bi svoj brini nastup moda mogao podlijevati
zelenim ajem ili neim eim, ve je gospou Elzu suoio sa sudbinom usred ume
na istonome obodu imanja, piclovski se vrpoljei, zabijajui vrhom cipele otpalo
hrastovo lie u gnjecavu zemlju, tako da se konsternirana supruga krajnjim naporima
dovukla nazad do ulaznih vrata i sruila na najbliu stolicu, nemona da se pomakne
dok traje prvi udar smaka svijeta. Uslijedio je period munih uvjeravanja, davala je
sve od sebe da se u odsudnim momentima zatekne to blie popritu drame, u tri je
navrata svjedoila nemilim prizorima kada je gospoa Elza, nakon bunih koncertnih
izvedbi u kojima su se smjenjivali gorki pla i histerino urlanje, poput atletiara pod
anabolicima istravala iz sobe gospodina Guida, treskom zatvarajui vrata, jednom
i gospodin Robert (u obliju ile svezane u mornarski vor), samo to je on ostavio
vrata irom otvorenima, pa je jo odjekivalo prodorno odjebi kojim je bio ispra-
en. Njegova kuka, lica deformirana srdbom, predlagala mu je da u sobu odvede i
etiri dana ranije, sat prije nego to se smrklo, uoila je gospou Elzu kako se, smi-
renija no inae, ratniki uzdignute brade, s poveom utom kuvertom u ruci upuuje
na gornji kat. Pod izlikom da joj pomae u svladavanju neugodnih stepenica, otpratila
ju je do ulaza u sobu gospodina Guida i potrudila se da vrata za njom ne ostanu zatvo-
rena tonije, istoga djelia sekunde kada su ova bila zalupnuta, ona ih je odkrinula,
24 povezujui dvije radnje u istu porciju zvuka tako da je, uz odreeni napor, mogla
dosta razgovijetno uti to se unutra dogaa, ak je kroz uski prorez vidjela zanemariv
fragment interijera, krajiak abaura od stolne lampe s kratkim pletenim resama i
zguvani rub uzdignuta jastuka. Ne pitajui za dozvolu, korpulentna je supruga sjela
na rub kreveta (vidi joj desno rame i komad lenoga tijesta), otvorila kuvertu, izvadila
iznutra snop fotografija i pedantno ih rasporedila na pokrivau preko bolesnikova sto-
maka. Bolesnik (pretpostavlja) trzajem podie obrve i blago otvara usta. Evo, Guido,
to su tvoji dekii Pogledaj ih, ba su zgodni. Ima meu njima i maloljetnika, kao
to zna Slike jesu malo starije, ali jo su uzbudljive. Vidi ovoga s plavim loknama,
na primjer, to si ga obgrlio oko ramena, na naem brodu, taj jedva ima esnaest go-
dina Pogledaj ih dobro. Moemo zajedno izabrati koji e prizor najljepe izgledati
u novinama. Bolesnik (pretpostavlja) s gaenjem okree glavu prema prozoru, niti
ne pokuava neto rei, znajui da nee uspjeti probiti barijeru u grlu. Jeste, Guido,
dala sam te uhoditi Bila sam dovoljno glupa da mislim kako se zabavlja s nekim
kurvicama. Ne bi mi to smetalo, zna da nikad nisam patila od ljubomore. Nego sam
se htjela osigurati Uvijek postoji rizik da ti neka kurvica zavrti mozak, a onda staru
krpu od ene hitne u smee. Mnogi to rade. Raunala sam, bolje imati dokaz o pre-
ljubu ako doe do sudskih prenemaganja Kad ono, dekii! Kakvo iznenaenje!...
Vjeruje li, Guido, da me nakon poetnoga oka to smirilo? Bilo mi je odvratno, to
Ispada kako za mrtvoga ovjeka irimo glasine da je bio korumpirani gad, rekao
je ministar unutranjih poslova.
Nisu to nikakve glasine, rekao je premijer. Kristijan jest bio korum-
pirani gad. Svi znamo da je pria o Agora banci istinita.
A sada se pokazuje i korisnom, rekao je Garac.
Ali je u normalnim okolnostima ne bismo publicirali, rekao je ministar.
to jo treba da shvatimo kako okolnosti nisu normalne? obrecnuo
se premijer. Zahvaljujui injenici da Kristijan nije iv, nemamo vie razloga to 29
tajiti. Ovdje se nosimo s daleko veim sranjem nego to je ast jednog ministra, uz
to pokojnog.
Korupcija moe baciti sjenu na sve nas, rekao je ministar.
Ne moe, rekao je Garac. Policija je savjesno i bez protekcije obavila
svoj posao, otkrila je zloupotrebe u najviim sferama vlasti, pravda je namirena me-
dijski atraktivnim suicidom, time je i poinitelj pokazao odreeni moralni dignitet.
Meni je to sve isto.
U ovom kaosu to je najbolja solucija, rekao je premijer.
Ako se ve servira na pladnju, ne treba proputati ni jednu priliku da
se uz pomo istine zavara javnost. To je elementarno pravilo. Istina je neusporedivo
solidnije sredstvo dezinformiranja od lai, rekao je Garac i uputio pomalo prijek
pogled u mome smjeru, to sam trebao shvatiti kao poruku kako je ve vrijeme da
prestanem statirati.
Gledajui s ljudskog aspekta, rekao sam, za Jakopca je mnogo bolje
da ga optube sustignu dok je mrtav, nego dok je iv.
A udovica? pitao je ministar unutranjih poslova.
Danijela je racionalna ena, rekao je premijer. Uope ne sumnjam
da e, ako joj se situacija pravilno objasni, razumjeti kako je ovo prihvatljivije rje-
itatelj ovoga izvjetaja (ako takav nekim sluajem postoji) morao je primijetiti da
sam bez ustezanja citirao sadraj misli ministra unutranjih poslova, nemajui za to
izgovoreni dokaz, a to bi slutim mogao biti povod da se neosnovano posumnja
u moju kredibilnost. U svoju obranu mogu rei da slian postupak odavno uvjeba-
vam s Borisom Viktoroviem S.-om, makom dijabolino raznobojnih oiju (lijevo
jantar, desno magenta), podatnoga crnog krzna i karakteristino uvrnutih brkova
(zbog kojih mu je nadjenuto karakteristino uvrnuto ime) to sam ga usvojio prije
34 vie godina i od tada s njime dijelim ivotni prostor, s tim da je Boris Viktorovi
neusporedivo tvri orah od prozirnoga ministra, ne moe mu tek tako prodrijeti u
glavu, gleda te zvjerski lukavo i zavodi na krivi trag, naroito kada se poslije dnevno-
ga izbivanja naveer vrati s koricom od sasuene krvi na vrhu brka, svjedoanstvom
uspjeno obavljena klanja (mievi, vrapii, eljugari, zebice), koje je u njegovu
sluaju vie obredne nego prehrambene naravi. Nakon iskustava s prepredenom
betijom, mentalni teritorij dravnoga dunosnika nadaje se (da budem prizemno
slikovit) kao maji kaalj, za razliku pretpostavljam od onoga to je nepoznatog
poinitelja naveo da pod tihim zvjezdanim nebom elinim uetom obujmi kabasti
vrat vlasnika Fortune i stee ga dok miii ne prestanu pruati otpor. A ako bi ree-
ni dunosnik jo doista mislio ono to sam pomislio da misli da naime Veronico
Luksich nije nevin ovjek eto ga u nepriznatom ortakom savezu, u oronuloj
kui strave putujueg lunaparka, pred zahtjevnom zadaom da otkriva i privodi
pravdi nita manje od svoje enje.
itatelj u svakom sluaju moe biti oputen. Prvo ministar unutra-
njih poslova posjeduje praznu tikvu nad ramenima i svaki je zainteresirani gra-
anin (a ja jo vie, zbog prirode profesije) slobodan odlagati u nju to god mu
se prohtije. Drugo to je istina u okolnostima kada nas stvarnost sve odlunije
naputa? Tree tko normalan moe bilo to vjerovati agentu za odnose s javnou?
etiri dana kasnije Prosper je Horvat sjedio u uredu ministra unutranjih poslova,
nadvijen nad alicom potamnjeloga aja od mente, i cvilio dugaku blues baladu
toliko uvjerljivo da sam iz samilosti gurao prema njemu zdjelicu s okoladnim ko-
laiima da se okrijepi i uzme zraka. Pouen iskustvom, bio je poslao prethodnicu
da provjeri je li ulaz u zdanje Ministarstva ist, pa se uuljao unutra tek kada je ova
detaljno proeljala teren, zavirujui i u okolno ukrasno bunje. Ministar je suutno
klimao glavom u pravilnome ritmu, pun razumijevanja i iskrene ljudske solidarno-
sti, povremeno pokuavajui prekinuti gospodina glavnoga tajnika i pokropiti ga
nadom da e njegove muke prestati kada uskoro otkriju monstruma koji je muki
umorio njegova dragog prijatelja.
No, zar je to dovoljno da duboka rana koja mu je nanesena bude sani-
rana? Zar gospodin ministar ne vidi da je on, odani suprug i otac, ovjek najviih
Svakoga jutra malo iza est sjedim na balkonu s Borisom Viktoroviem u krilu, pro-
matram disperziju tek roenog plavetnila, oslukujem tiinu i uz gutljaj nezaslaene
crne kave pomiljam kako bi svijet mogao biti sasvim pristojno mjesto. Zvijer sebino
prede dok je milujem po vratu, prijeko me pogleda ako prestanem, jer je stekla ljup-
ku naviku da privilegije uzima zdravo za gotovo. Sat kasnije mir e naruiti najezda
dvononih nosaa bijesa, rijeke revoltiranih (a ipak krotkih) razlit e se ulicama, raz-
mjenjivati znoj u prepunim tramvajima, odraavati musava lica u izlozima, nahrupiti
u zadimljene birtije da zaliju i osvjee deperaciju. Pitao sam Borisa Viktorovia ne
ini li mu se da se u ovoj zemlji srdba prenosi s koljena na koljeno, da se dri pod
kljuem u obiteljskim krinjama, pohranjuje poput najvrjednije imovine, moda i
ulae u obliku depozita u neku vrstu tajne narodne tedionice, a tedie onda ge-
neracijama strpljivo ekaju pojavu izabranog menadmenta onako kako su revniji
krani ekali drugi dolazak onog cirkusanta s krunom od trnja koji e oglasiti
veliku investiciju, kapitalno ulaganje akumulirane ogorenosti u projekt grandio-
zne osvete. Ignorirao me, dakako, ali se nisam mogao oteti utisku da bi u takvome
sluaju, u ljudskom obliju, prije pripadao prorokome poslovodstvu nego tupim
Kako je vrijeme prolazilo, ministru unutranjih poslova morao sam sve ee mi-
mikom lica upuivati izraze podrke, ponekad ga i sportski obodriti blagim dodi-
rom po leima, jer je naoigled tonuo u realnost, a realnost se odjednom suzila i
zgusnula u ivo blato njegove neuinkovitosti, po svemu je sudei uo prodrljive
glogote i osjeao nemilosrdno djelovanje sile tee. Pritiskala ga je slutnja da bi se
moglo rairiti miljenje kako je nesposoban upravo onoliko koliko je to bio. Ako
si ba humanitarno raspoloen, takvima moe pruiti tap, ali ne i ruku, da te ne
povuku za sobom.
Usklinik u naopakom trokutu, suprotno predvianjima, upadljivo se
nije pojavljivao, ne raunajui dva blijeda i udno iskoena grafita na vjetrobranu
od matiranih polivinilnih ploa uz autocestu prema Sloveniji (uklonjena razrjei-
vaem odmah po oevidu).
Vrlo je, vrlo je, vrlo neobino to se ne oglaavaju, valjda je po peti
put trostruku zebnju ponovio premijer. Ni internet, ni drutvene mree, nita 41
Koji su kurac smiljali simbol ako ga kriju?
Garac je na to lakonski uzdizao ramena i bradu, ne u znak nemoi, ve da
porui openito kako su tajnoviti putovi gospodnji, odnosno konkretno kako
su efekti zatajenog izvanrednog stanja moda vei nego to oekujemo. (U tom smislu
napomenuto u Cubana baru: Kukini sinovi, ba zato to smo ih preutjeli, znaju
da smo u punom pogonu. Zavukli su se u mije rupe.) A moda su i manji, zaskoila
me bojazan. U poznatim povijesnim inscenacijama, kakve su izvjebale uspjenije
despocije, vlast bez razloga proglasi izvanredno stanje zato da bi mogla terorizirati
graane; ako se sada izvanredno stanje od graana taji, nije li to priznanje da je vlast
terorizirana?
S druge strane, tjednima nakon beutnoga umorstva u grukoj luci, mjesecima na-
kon piromanskog pohoda, probijala se sve zavodljivija nada da je cijela stvar zapravo
sluajna kriminalna naplavina i stjecaj morbidnih koincidencija, ne zna se kakvoga
porijekla, dodue, ali mogue da je opasnost predimenzionirana, da se od vika od-
govornosti pristupilo puhanju na hladno, razbuktala paranoja uzrokuje pretjeranu
reakciju na protivnika ija je realna snaga, ukljuujui njegove namjere, sklupana u
aku jada. A opet, paranoja je dobra. Od paranoje nema tete. Prevencija je put do
Glavni dravni odvjetnik Velner, nasuprot svojoj vanjtini toliko bogatim naslaga-
ma sala s prosijedom glavom na vrhu nakupine da se, kada je prvi meu tuiteljima
nailazio, nije razaznavalo radi li se o hodanju ili kotrljanju bio je ovjek saetih
misli i izriaja. Zahvaljujui toj rijetkoj vrlini odrao se na visokoj dunosti punih
etrnaest godina, postajui najboljim prijateljem svakome od privremenih elnika 43
Vlade. Slaem se. U redu. Bez brige. Tako emo. Apsolutno. Potrudit
u se. Istrage to ih je zapoinjao ili odgaao, ubrzavao ili usporavao, zavravao ili
zaboravljao, bile su zaudno harmonizirane s viim dravnim interesima, tim prije
ako su se ovi stalno mijenjali.
Sada je zurio u mjesto zloina oslonjen o (opasno nakoeno) deblo
javora, teko diui, guvajui u lijevoj ruci maramicu dimenzija stolnjaka, nogu
utonulih u vlanu zemlju do vezica na lakiranim cipelama, dok su mu se u gornjem
dijelu masne kugle rojile tjeskobne misli. Lie je tako trulo. On je tako mrtav.
Kia e sve zaliti. Pet metaka ukupno. Naroito grkljan. Dobro bi dola kifla. Us-
klinik na vratu. to to znai. Loe je. On je tako bogat. to to znai. Ve drugi
le s usklinikom. to initi. Mediji e navaliti. Pitati premijera. Pitati pa initi.
Trava je krvava. Otii prije kie. Tko bi to mogao. Loe je. Nikada nita slino. Dva
usklinika na dva lea. Dvije kifle jo bolje. Oba tako bogati. Koji je ovo. Kurac.
etrdeset sati nakon vrtnoga ubojstva, malo iza ponoi, u obraunu s policijom
smrtno je stradao S.K. (36), poznat u napuenom svijetu hrvatskoga podzemlja pod
nadimkom Lubanja, ranije vie puta osuivan zbog preprodaje narkotika, oruanih
pljaki i nasilnikog ponaanja. Lubanja je godinama djelovao kao jedan od agilnijih
kostolomaca iz uvenog Jelisievog klana (u legalnome sektoru: sportske kladionice,
poker-aparati, stambena naselja u istonome predgrau), da bi lani prebjegao u
protivniki tabor, pridruio se skupini oko neto manje uvenog Hudozimnjaka (u
legalnome sektoru: trgovina nogometaima, lanac nonih klubova, stambena naselja
u junome predgrau), navodno revoltiran i dodatno mentalno oteen udarima
bijesa jer mu je bivi ef preoteo djevojku. Nakon estokoga vatrenog obrauna
koji je trajao petnaestak minuta, s fatalnim ishodom, u rezervnoj gumi Lubanjina
alfa romea pronaeno je est kilograma kokaina u paketima nainjenim od spojenih
kesica za gumene bombone. Zasjedu u neposrednoj blizini granice s Maarskom
Velner se tekom mukom bono ugurao u konu fotelju, priklijeten s obje strane
uzdignutim naslonjaima za ruke, tako da je zauzimao poluleei poloaj i koristio za
disanje samo desno pluno krilo, a druga su dvojica sudionika sastanka drala noge
na niskome mahagonijskom stolu, pripremljeni za dugo uvjeravanje, prekovremeni
rad, strpljivo slamanje otpora glavnoga dravnog odvjetnika.
Razgovor to sam ga otprilike u isto vrijeme vodio s urednikom crne kronike Ve-
ernjeg glasnika (u redakcijskome zvjerinjaku od milja nazivanim Svrakom) bio je
tek u nijansama razliit od onoga koji sam prethodno obavio s njegovim statusnim
parnjakom iz Jutarnjeg vjesnika, konkurentskog dnevnog lista, uz napomenu da su
ugledna glasila uzajamno njegovala duh poslovne suradnje slian odnosima izmeu
Jelisia i Hudozimnjaka.
Promatrao sam veliku i otro obrubljenu crvenu fleku na lijevoj strani
usukanog lica, nalik geografskoj konturi Norveke, asimetrine ui, kvrge na zglo-
bovima prstiju, naoale s debelim staklima, rahitino izbaena prsa, izgledao je kao
zbirka invalidnih dijelova na brzinu sklepana u cjelinu, te me podilazio strah da e
pivo to ga je poudno ulijevao u sebe iscuriti negdje u predjelu lea, gdje su maj-
stori nemarno zaili fragmente. Premda sam mu, pretpostavljam, bio simpatian
Svejedno sam Garca upozorio na gadarije koje plutaju u Svrakinoj ptijoj glavi.
Moj pretpostavljeni (ako ne raunam ministra unutranjih poslova) u toj je zoni
mogao neusporedivo bolje kontrolirati igru: Gareva supruga, koja mu je podarila
dva zdrava muka potomka, koker panijela i penthaus od dvjesto kvadrata u uem
centru grada, ujedno je i kerka vlasnika Veernjeg glasnika, pohlepnog i (shodno
tome) ivahnog staria optereenog svojim dalmatinskim podrijetlom, jor Nikija,
kako ga je godinama prema nepisanom familijarnom pravilniku oslovljavao ponizni
48 zet. Tek kada je izabranik kerkina srca ostvario zapaen drutveni prodor, otiavi
s mjesta voditelja Odjela za marketing i korporativni razvoj u punevoj kompaniji
na dunost efa Ureda za odnose s javnou Vlade Republike Hrvatske, jor Niki se
srozao na Nikija, a ponekad, u okviru suptilnoga politikog patroniziranja i male
obiteljske igre moi, znao je postajati i Nik.
jor Nikijeva industrija medijskog bofla brojala je petnaestak tabloida i
revija to su se bavile specijaliziranim vidovima opsjenarstva, plus graanski uozbiljeni
Veernji glasnik bofl s analitikom glazurom koji je sluio tobonjem podizanju
ugleda tvrtke, iako se sam jor Niki sve vie predavao biznisu s nekretninama, kupo-
vao je budzato poljoprivredna zemljita na srednjodalmatinskim otocima, potpla-
ivao lokalne vlasti da ih administrativnim putem pretvore u skupocjene graevinske
parcele, gdje su onda nicale mediteranske vile u bojama marelice i kaduljina lia, s
bazenima, prenosivim travnjacima, kamenim nadstrenicama za rotilj i kapijama od
nehrajueg elika, idealne za ljetna ladanja inozemnih primjeraka istoga gramzivog
soja kakvome je pripadao jor Niki. Nad tabloidnim carstvom leprao je Garac, pun
inicijativa i svjeih ideja, s veim utjecajem nego dok je zaposjedao ured u kompaniji.
Devijacije poput onih u Svrakinu bolesnom umu bile su tek sekundaran
povod za razgovor to ga je morao obaviti s ocem svoje drage. Ne mogu pogrije-
iti pretpostavim li da se to zbilo nakon zajednikog obiteljskog ruka (paticada s
(U premijerovu uredu, moda u isto doba, sjedi gospodin Freiermann, roeni Be-
anin, predsjednik uprave tvrtke koja posjeduje Jutarnji vjesnik, lepezu periodinih
slikovnica za odrasle, utjecajnu komercijalnu televiziju, mreu radio stanica, zapra-
vo namjesnik misterioznog austrijskog koncerna navezanog na kapital Creditanstalt
banke to je pustio poslovne pipke duboko u istonu provinciju, voen misionarskim
ciljem da domorocima umjesto arenih stakalaca donese neovisno novinarstvo, pro-
iri demokranske vrijednosti i ostvari neto dobiti. Gospodin Freiermann izgle-
dom je od glave do pete odavao uzornog graanina, vojniki oian i ispeglan, sjedio 49
je uspravno, dostojanstveno, besprijekorno, a kad bi se odluio kretati koraao je
na pedalj do dva iznad tla, openito je bio izdignut iznad lokalnih banalnosti, mada
mu je ivot u glavnome gradu Republike Hrvatske dosta prijao, vjerojatno zato jer je
glavni grad Republike Hrvatske odvratna filistarska jazbina, Be u sitnom.
Gospodine Freiermann, rekao je premijer i baletnom gestom zapa-
lio cigaretu, na uas gospodina Freiermanna. Zahvalni smo za sve to vaa kom-
panija poduzima u naoj zemlji. Mi u Hrvatskoj visoko cijenimo slobodnu tampu
kao demokratsku i civilizacijsku tekovinu od presudne vanosti. Nadam se da e
naa suradnja i dalje biti plodna kao do sada. Htio sam s vama popriati o nekim
novonastalim okolnostima, a u koje bih vas, u najstrooj diskreciji, elio ukljuiti.
Ovaj razgovor, dakle, mora ostati strogo meu nama. Pod jedan, potrebna nam je
vaa pomo, prije svega na medijskom planu, o ijim u vas modalitetima upoznati.
Pod dva, nuno je da se hrvatska drava pobrine i za vau osobnu sigurnost.
Zbog ega? poskoio je iz fotelje gospodin Freiermann.
Evo zbog ega)
Da nepoznanice rastu kao biljke bio bi to raskoan botaniki vrt. Probija se zele-
nim perivojem i pogled ti ara po ekscentrinim primjercima flore to se izvijaju u
formama liem obraslih pitanja. U redu, prije je to mogla biti dungla to se irila
svuda uokolo, a u njenom sreditu baulja Odjel analitike Ministarstva unutranjih
poslova, skupina nadobudnih bezveznjaka u paradnim radnim pozama, sa zavrnu-
tim rukavima koulja, opskrbljena s raznih strana napabirenim teorijskim gradi-
vom o militantima, ekstremistima, tajnim i javnim revolucionarnim drubama,
nedostajao je jo jedino bivi savjetnik za nacionalnu sigurnost prof. dr. Marekovi
da izgubljena ekspedicija stekne i odgovarajueg vou. Bili su u stanju tek tupo
zuriti u gusti i kaiti etikete na novo i novo raslinje.
Tko su oni?
Gdje se kriju?
Koliko ih ima?
Kako su organizirani?
Gdje im je centrala?
Ima li centrale? 55
Zato usklinik?
Zato ne usklinik?
Koji im je konani cilj?
Ima li konanoga cilja?
Tko ih uvjebava (budui da su umorstva obavljena zanatski besprije-
korno)?
Imaju li kampove za obuku?
Gdje su kampovi za obuku?
Zato se ne oglaavaju?
Zbog ega likovi s vunenim maskama na glavama ne iskau preko face-
booka i twittera gordo preuzimajui odgovornost?
Je li Hrvatska sredite nasilnikih aktivnosti?
Ili je Hrvatska, kao i u svemu ostalom, derutna periferija, predzie
civilizacije, odakle e se nasilje preliti u zasad nepoznati centar?
Kakvi su im sljedei potezi?
Hoe li iriti asortiman teroristikih djela?
WHO THE FUCK IS NEXT?
Ravnatelj policije Kapar, obilno nakljukan vitaminskim preparatima,
Dupke puni Cubana bar, ne uzimajui u obzir dizajn, sliio je eljeznikom kolo-
dvoru, samo to ga nisu napuili pohabani putnici nego bolji komadi gradskoga i-
vlja, s pomno oputenim svilenim kravatama i dubokim dekolteima tu su se osjeali
udobno kao u mrjestilitu. Vani je lila nepodnoljiva kia, gromovi su udarali, sve-
tac zatitnik cijedio je golemi mokri runik nad prijestolnicom, bujice su niz plo-
nike nosile brda metropolskog gliba i zgnjeene ambalae, pa je izolacija godila jo
vie. Biznismeni, novinari, PR-agenti, vii dravni inovnici, trgovci nekretnina-
ma, burzovni meetari, lica koja su mi mahom bila dobro poznata, klonirani la-
novi kluba u klasnom usponu. Mjesto je, uz nekoliko slinih, postalo in od trenutka
kada je takozvana tranzicija privedena kraju, bez slubene obavijesti, to jest kad je
Kia je ve bila prestala kada sam izaao, sa stabala su se otuno cijedili zadnji ostaci
potopa, blato i lokve posvuda, raskvaene, skoro kaaste fasade, puhalo je s istoka, je-
dan s crnom kapuljaom na glavi mokrio je po zadnjem kotau lexusa parkiranog pre-
58 ko puta, felge u boji vanilije, usklaene s karoserijom, praznio se sporo i s vidljivim
uitkom, tip to je izaao poslije mene iz Cubana bara nosio je svijetlosivo armani odi-
jelo, iza njega fufa koja je na beznadno visokim tiklama jedva odravala ravnoteu,
odijelo je imalo to svojstvo da svjetluca pod utjecajem uline rasvjete, bilo je dovoljno
da tip uzvikne hej, ti i zaputi se malo brim korakom, onaj s kapuljaom okrenuo
se i rairio vilice u neku varijantu osmijeha, tip se naglo zaustavio na pola puta, no
onda je onaj drugi krenuo prema njemu, odalamio ga je najprije nogom iz zaleta,
zabivi mu kompletnu cokulu u stomak, tako da se tip u armaniju prelomio u struku
uzaludno pokuavajui uhvatiti zrak, zatim ga je dokaio laktom po vratu i oborio na
tlo, nisam uspio vidjeti odakle su se pojavila jo trojica, svi s kapuljaama, valjda su
istrali iz smraene vee gdje vegetiraju u gustim nasadima poput peurki, cipelarili
su ga udruenim snagama kao vreu pijeska, fufa je bez glasa poskakivala na tiklama
silujui glenjeve, onda je panino odmaglila nazad u Cubana bar, tip na asfaltu se
pod salvom udaraca oglaavao neim to je sliilo njitanju, samo tie, jedan se zatim
prignuo i pljunuo mu u lice, drugi je rairio noge i krenuo piati, opet kia, zadigao
sam kragnu sakoa, okrenuo glavu na drugu stranu i odetao laganim koracima.
Boris Viktorovi pojeo je neto gadno i napravio si takav nered u crijevima da sam,
vrativi se kui usred noi, mokar do gole koe, iznuren ambijentom unutar i izvan
Nakon kratkoga radnog sastanka Garac se nije ustezao da me pakosno podbode (Ne
pale se na reklamu, je li?), ak me mangupski munuo laktom u rebra, iako se vidje-
lo da mu nije ni do ega, te smo prionuli podizanju montane brane pred bujicom,
Dvije boce rashlaenoga bijelog vina metalna okusa i M.-ine bujne sise, te veeri
(umiljam) oblije nego ikad prije, pokazale su se dostatnima da joj sve ispriam.
Priznajem da me pogled na njeno herojsko poprsje redovito raspameuje, ima
tome ve est mjeseci, najee subotom, kada M.-in suprug sa skupinom pajdaa
i nauljenom dvocijevkom odlazi u neku kolibu usred ume u Gorskom kotaru gdje
naganjaju srne i veprove, nakratko realizirajui mukost, da bi poslije uz logorsku
vatru i poneku mrtvu ivotinju lamentirali kako ivot ima smisla, nikada etvrtkom,
kada M. u cjelodnevnom zanosu kljucka svoju tjednu kolumnu za Jutarnji vjesnik,
tivo natopljeno enjom za pravdom i neumjerenom brigom za ope dobro, puno
strasti i prostodunih emocija koje nalaze svoj izraz u tragikominome gomilanju
interpunkcijskih znakova (obino usklinika! nekad i trostrukih!!!). 61
Nisam joj, razumije se, ispriao ba sve, ustvari sam preutio itav niz
popratnih radnji za koje sam drao da spadaju u domenu zanatske tajne, no osnovna
matrica zbivanja bila je izloena u oputenoj vinskoj i postorgazmikoj atmosferi od
paljevina praenih fosforescentnim biljegom, preko umjetniki izvedenog umorstva
Veronica Luksicha, nemilosrdnih atentata na J. I. Todoria i ministra odrivog ra-
zvoja Kristijana Jakopca, pa do golemoga jutarnjeg ukrasa na degutantnom neboderu
Hypo banke, istoga kakav je u mikro izdanju pronaen na zatiljcima VIP mrtvaca.
Bio je neopisiv uitak promatrati preneraenost u M.-inu pogledu,
senzualno sputanje donje usne, blagu paniku u prstima dok je rukovala kopom
na leima, vraajui grudi u futrole, poto je morala krenuti kui da petogodinji
sini ne doivi traumu ukoliko mu umjesto mame doruak pripremi anoreksina
bejbisiterica. Na kraju sam joj, polupijan, napomenuo kako sve izreeno mora
ostati strogo meu nama, no M. je takvu mogunost nabusito odbila, to to je ula
ni pod kakvim uvjetima ne smije ostati strogo meu nama; nije li mi, uosta-
lom, od poetka dala do znanja da svoju profesionalnu etiku ne kani rtvovati pred
oltarom naega privremenog i besperspektivnog odnosa; budem li, zbog prirode
svojeg posla, ikada osjetio elju saopiti joj togod strogo meu nama, mogu to
slobodno zadrati za sebe.
Gareva genijalnost iskazala se u punome sjaju tokom veernjeg dnevnika javne te-
levizije, u bloku informacija iz kulture, kada je studijska kamera zumirala mesnato
lice Ricarda Demichellija, konceptualnog umjetnika, za tu prigodu odjevenog u
bijeli laneni sako preko naranaste majice sa siluetom New Yorka na prsima, s
tim da je gro panje privlaio ovei purpurnocrveni okvir naoala, teak zasigurno
pola kilograma. Voditeljica nedefiniranog lica, nalik dizanome tijestu, ponosno je
obznanila gledateljima da je uveni hrvatski konceptualac autor jueranje provo-
kacije na neboderu Hypo banke (na ekranu idu fotografije dekorirane graevine
snimljene iz tri ugla), enigma je napokon razrijeena, nagaanja mogu prestati,
vandalsko djelo postaje vrijedna instalacija, umjetnik je zaradio prekrajnu prijavu
zbog unitavanja imovine i remeenja javnoga reda i mira (umjetnik mae pred ka-
merom peatiranim listom papira), ali preuzima odgovornost i spreman je snositi
sankcije za in u koji duboko vjeruje.
Ricardo Demichelli, pedesetogodinjak roen u blizini Donje Mlake,
koji je umjetniko ime smislio za mladalakog putovanja u Veneciju, godinama se 63
kalio slinim drutveno angairanim egzibicijama. Ostao je upamen po meu-
gorskom performansu, kada je na uzdignuti prst kamenoga kipa Gospe Koja Plae
nataknuo ruiasti prezervativ, nakon ega su ga bogobojazni hodoasnici naganjali
po oblinjem brdu letvama i kolcima, a na kraju ga i kamenovali, te je zavrio na
duem bolnikom oporavku. Jednom je na Trgu bana Jelaia, najveem seoskom
sajmitu u metropoli, sklopio montani stol, postavio tanjur i, uz pomo nekoliko
litara vode koju je naginjao iz plastinih boca, pojeo kompletan Ustav Republike
Hrvatske, stranicu po stranicu, to je po njemu bio nain da ovakva drava zavri
u zahodskoj koljci.
No bio je lakom na novac i varljivu slavu: toga jutra pristao je za sedam
tisua eura potpisati umjetniki projekt koji nije izveo, tim lake to bi ovaj mogao
predstavljati krunu njegove karijere, uz vrsto jamstvo da stvarni autori nee odne-
kud proklijati u javnost i denuncirati ga. Nije neka suma, slavodobitno se smjekao
Garac, a k tome, logino, ide iz budetskih sredstava namijenjenih kulturi. Vodi-
teljica je cvrkutala operetnim sopranom.
to vas je potaknulo na ovaj konceptualni in, gospodine Demichelli?
To je moj umjetniki protest protiv svijeta u kojem ivimo. To je svijet
nepravde i nejednakosti, korupcije i beznaa. Devedeset i devet posto ljudi ropski
68
2 Treaty Establishing the European Coal and Steel Community, 1951, dostupno na: http://europa.eu/
legislation_summaries/institutional_affairs/treaties_ecsc_en.htm
3 Council of the European Union, Press Release, 3228th Council Meeting, Brussels, 7-8. mart
2013, dostupno na: http://www.consilium.europa.eu/Newsroom
4 Nathalie Vandystadt, Schengen: Sofia and Bucharest Forced to Wait Until End
of Year, Europolitcs, 7. mart 2013, dostupno na: http://europolitics.eis-vt-prod-web01.
cyberadm.net/sectoral-policies/schengen-sofia-and-bucharest-forced-to-wait-until-end-of-year-
art349043-16.html
5 Vidi na primer nedavno objavljene kritike tekstove na sajtu asopisa Eurozine, pod za-
jednikim naslovom The EU: Broken or Just Broke: Stefan Auer, The End of the
European Dream; Jose Ignacio Torreblanca, Five Reasons why Europe is Cracking
Up; Christian Calliess et al., Europe and the New German Question, dostupno na:
http://www.eurozine.com/comp/focalpoints/eurocrisis.html
9 Charles Taylor, The Ethics of Authenticity (Cambridge, Mass.: Harvard University Press,
1992).
10 Na ovom mestu literatura postaje impresivno bogata, pa u samo navesti neka bitna
imena: Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Emmanuel Levinas, Jacques Derrida, Jean
Franois Lyotard, Judith Butler, Edward Said, Miroslav Volf.
11 O vo upuivanje na kompleksnost pojma identiteta zasniva se na analizi koju je ponudila
Dragica Vujadinovi, Evropski politiki identitet i Srbija, u Milan Podunavac (ur.),
Ustav i demokratija u procesu transformacije (Beograd: Fakultet politikih nauka, 2011), 45.
12 O tome kako se opte teorijske analize pojma identiteta mogu primeniti na Evropsku
uniju, vidi na primer Gerard Delanty, The Quest for European Identity, u Erik
Eriksen (ur.), Making the European Polity. Reflexive Integration in the EU (New York: Routled-
ge, 2005), 129; Claudio Franzius i Ulrich Preu, Die Zukunft der europischen Demokratie
(Berlin: Heinrich-Bll-Stiftung, 2012), 37.
13 Gary Jacobsohn, Constitutional Identity, Review of Politics, Vol. 68, 2006, 374: Iden-
titet ustava predstavlja amalgam generikih i partikularnih elemenata koji se sastoji od
odreenih atributa vladavine zakona to su neophodan uslov za ustavnu vladavinu, i
specifinog naslea koje svakom ustavu daje jedinstven karakter. Vidi i Gary Jacobsohn,
Constitutional Identity (Cambridge, MA: Harvard University Press, 2010), 1-34.
20 Frazu posuujem od Jona Elstera, koji je koristi u drugaijem znaenju. Jon El-
ster, The Cement of Society. A Study of Social Order (Cambridge: Cambridge University
Press, 1989).
21 Peter Graf Kielmansegg, Integration und Demokratie, u Markus Jachtenfuchs,
Beate Kohler-Koch (ur.), Europische Integration, (Stuttgart: UTB, 2003); ovde nave-
deno prema Viktoria Kaina i Ireneusz Karolewski, EU Governance and European
Identity, Living Reviews in European Governance, Vol. 4, No. 2, 2009. Vidi takoe Dieter
Grimm, Integration by Constitution, I-CON, Vol. 3, No. 2-3, 2005, 198; Dieter
Grimm, Die Zukunft der Verfassung II: Auswirkungen von Europisierung und Globalisierung (Berlin:
Suhrkamp, 2012), 92, 212, 275.
22 Erik Eriksen, European Transformation. A Pragmatic Approach, ARENA Working
Paper, No. 7, 2010, 6-8, dostupno na: http://www.arena.uio.no
23 Uporedi saet prikaz o tome kako tri modela demokratske integracije Unije to ih
je predloio RECON projekat (Reconstituting Democracy in Europe) odraavaju evropski
identitet: Magdalena Gra i Zdzisaw Mach, Identity Formation, Democracy and
European Integration, u Magdalena Gra i Zdzisaw Mach (ur.), Collective Identity
and Democracy. The Impact of EU Enlargement, RECON Report Series, Arena, Oslo, 2010,
15 et passim, dostupno na: http://www.reconproject.eu
24 Malo je pisaca koji bi tvrdili da pitanje nije legitimno. Za radikalnu univerzalisti-
ku poziciju o evropskom identitetu koja negira relevantnost kulturnih identiteta
drava lanica, vidi Mahlmann, beleka 16, 312.
25 Jrgen Habermas, Postnational Constellation. Political Essays (Cambridge: Polity Press,
2001), 107.
26 Vidi na primer Andrew Arato, Civil Society, Constitution, and Legitimacy (Lanham: Rowman
& Littlefield, 2000), 230; Michel Rosenfeld, The Identity of the Constitutional Subject: Self-
hood, Citizenship, Culture, and Community (New York: Routledge, 2009), 65.
27 U ovom tekstu termini etika i moral koriste se da obelee razliku izmeu grupno-
specifinog koncepta dobrog ivota (etika) i univerzalnih normativnih standarda za
ispravno (moral).
28 Vidi na primer Goodinovu inspirativnu raspravu o moralno poeljnim izborima:
Robert Goodin, Institutions and Their Design, u Robert Goodin (ur.), The Theory
of Institutional Design (Cambridge: Cambridge University Press, 1996), 37.
29 Jrgen Habermas i Jacques Derrida, February 15, or What Binds Europeans To-
gether: A Plea for a Common Foreign Policy, Beginning in the Core of Europe,
Constellations, Vol. 10, No. 3, 2003, 293.
S obzirom da se u ovom tekstu mnogo pozivam na Habermasa, moda je dobro
pomenuti kako je ova deklaracija mesto na kome on prvi put uvodi jednu ideju koja
mi se ini veoma spornom: radi se o ideji evropskog jezgra (Kerneuropa, core
Europe). U najnovijoj knjizi o Evropi The Crisis of the European Union. A Response (Cam-
bridge: Cambridge University Press, 2012) i u brojnim nedavnim kratkim teksto-
vima i intervjuima, Habermas insistira na diferencijaciji Evropske unije na jezgro i
periferiju. Evropa je teko pogoena najnovijim katastrofalnim pokuajima svojih
monika da spasu Evro ovi napori razaraju poverenje i solidarnost kao fundamen-
talne vrednosti Unije. Habermas predlae alternativu koja bi se sastojala u identifiko-
vanju i formalnom uspostavljanju evropskog jezgra. Jezgro bi inile zemlje lanice
Evro-zone, s tim da bi monetarna unija prerasla u politiku uniju. Habermas veruje
2 Sidney Tarrow, Power in Movement. Social Movements and Contentious Politics, Revised and
updated 3rd edition (New York: Cambridge University Press, 2011), str. 9.
3 Sidney Tarrow, Strangers at the Gates. Movements and States in Contentious Politics (New York:
Cambridge University Press, 2012).
4 Anonymous, Social Movements: Evolution, Definitions, Debates, and Resources, dostupno na
http://socialmovements.bridge.ids.ac.uk/sites/socialmovements.bridge.ids.ac.uk/
files/07.%202.%20Social%20Movements.pdf
5 Tilly, ibid.
6 Charles Tilly, Social Movements and (All Sorts of) Other Political Interactions
Local, National, and International Including Identities, Theory and Society, Vol.
27, No. 4, 1998, str. 467.
9 Jano Ki, Neutralnost drave (Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia,
1996), str. 16.
10 Ronald Dworkin, Justice for Hedgehogs (Cambridge, MA: Belknap Press, 2011), str. 315.
12 Judith Sunderland, Spains Attacks on Fighting Back, Open Democracy, 17. maj
2013, dostupno na http://www.opendemocracy.net/judith-sunderland/spain%E-
2%80%99s-attacks-on-fighting-back
13 Ibid.
14 Manifesto, dostupno na http://www.democraciarealya.es/manifiesto-comun/mani-
festo-english/
15 Garret Hardin, The Tragedy of the Commons, Science, Vol. 162, No. 3859, 1968.
16 Elionor Ostrom, Governing the Commons. The Evolution of the Institutions for Collective Action
(Cambridge: Cambridge University Press, 1990) [Elinor Ostrom, Upravljanje zajed-
nikim dobrima. Evolucija institucija za kolektivno delovanje, prev. Marijana Grbea i Anama-
rija Musa (Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2006)].
17 Saki Bailey i Ugo Mattei, Social Movements as Constituent Power: The Italian
Struggle for the Commons, Indiana Journal of Global Legal Studies, Vol. 20, Issue 2
(2013), str. 973.
18 Ugo Mattei, The State, the Market, and some Preliminary Questions about the
Commons, dostupno na http://dupublicaucommun.blogspot.com/2011/03/con-
tribution-dugo-mattei-pour-le-seance.html
19 Bailey i Mattei (2013), str. 970.
20 Ibid., str. 988.
21 Dario Gentili i Andrea Mura, The Austerity of the Commons: A Struggle for the
Essential, Open Democracy, 24. 2. 2014, dostupno na http://www.opendemocracy.
net/can-europe-make-it/dario-gentili-andrea-mura/austerity-ofcommons-strug-
gle-for-essential
22 Teatro Valle Occupato. One Year and a Half of Commoning, dostupno na http://www.teatro-
valleoccupato.it/teatro-valle-occupato-one-year-and-half-of-commoning-en-
glish-version
23 Michael Hardt i Antonio Negri, Declaration, 2012, str. 13, dostupno na http://anto-
nionegriinenglish.wordpress.com/2012/05/16/declaration-by-hardt-and-negri/
24 Suverena drava i korporativno privatno vlasnitvo dele model koncentracije moi
i iskljuivanja koji sve vie potiskuje javni interes izvan ustavnog prava pomou
neravnotee koja privileguje garancije privatnog vlasnitva na tetu demokratije.
Fred Mills, Commons & Constituent Power: Notes from the Social Movements
and the Struggles in Italy, 7. novembar 2013, dostupno na http://www.globalpro-
ject.info/it/in_movimento/commons-constituent-power-notes-from-the-social-
movements-and-the-struggles-in-italy/15667
25 Statute of Teatro Valle Bene Comune, dostupno na http://www.teatrovalleoccupato.it/
teatro-valle-occupato-one-year-and-half-of-commoning-english-version
26 Bailey i Mattei (2013), str. 978.
27 Vidi na primer V. I. Lenin, Two Tactics of Social-Democracy in the Democratic
Revolution, u Collected Works, Vol. 9. Takoe, Left-Wing Communism: An Infan-
tile Disorder, u Collected Works, Vol. 31 (Moscow: Progress Publishers, 1962-1977).
28 Vidi na primer Carl Becker, The Declaration of Independence. A Study in the History of Political
Ideas (New York: Alfred Knopf, 1956).
36 Emanuel Sieyes, What is the Third Estate?, u Political Writings: Including the Debate
Between Sieyes and Tom Paine in 1791 (Indianapolis: Hackett Publishing, 2003).
37 Carl Schmitt, Constitutional Theory (Durham and London: Duke University Press,
2008); Political Theology. Four Chapters on the Concept of Sovereignty (Cambridge, MA: MIT
Press, 2008).
38 Bruce Ackerman, We the People. Foundations (Cambridge, MA: Belknap Press, 1991).
39 To takoe vai za savremene radikalno-demokratske teorije konstitutivne moi.
Vidi na primer Juan Colon-Rios, Weak Constitutionalism. Democratic Theory and the Question
of Constituent Power (London: Routledge, 2012). Takoe Andres Kalyvas, Democracy
and the Politics of Extraordinary. Max Weber, Carl Schmitt and Hannah Arendt (New York: Cam-
bridge University Press, 2008). Up. i Kalyvasov tekst Constituent Power, Political
Concepts. A Critical Lexicon, Vol. 3, No. 1, Winter 2013, str. 1, dostupno na http://www.
politicalconcepts.org/constituentpower/
40 Hardt i Negri, citirano prema Bailey i Mattei (2013), str. 971: ... formiranje
ujedinjenog politikog entiteta naroda je instrumentalno za ponitavanje pred-
politikog subjektiviteta mnotva i za stapanje narodne politike volje kao volje
suverena, kao i za liavanje mnotva njegove trajne konstitutivne uloge u konsti-
tucionalnim procesima.
43 Declaration, str. 5
44 H annah Arendt, On Revoluton (Harmondsworth: Penguin Books, 1973), str. 212.
45 Hannah Arendt, Vita activa, prev. Visnja Flego i Mirjana Pai (Zagreb: August Ce-
sarec, 1991), Peto poglavlje Djelovanje, str. 142-199.
46 Principi akcije su imanentni poto iskljuivo proistiu iz konstitutivne prakse.
Andreas Kalyvas, Popular Sovereignty, Democracy, and the Constituent Power,
Constellations, Vol. 12, No. 2, 2005, str. 68.
105
1.
ima jedan jako smean vic
o ciganima
kao ciga
opali ciganku dok ona
kopa po kontejneru
i mu te presamiene
pita to si mi jebo
enu
a ovaj kae mislio sam
da si je bacio razume
kao tepih i ima onaj
kada ciganica kae bratu
viri ti slina iz nosa
a on joj odgovori
ne seri 109
sve sam pojeo
a tek onaj
mnogo je smean
kada ciga veli
otkad je kroz selo proao
vodovod pika
nema ni miris ni ukus
a zna onaj
kontejner po sekundi
2.
ima jedan jako smean vic
o srbima
kao srbin
opali srpkinju dok ona
kopa po kontejneru
i mu te presamiene
pita to si mi jebo
enu
a ovaj kae mislio sam
da si je bacio razume
kao tepih i ima onaj
kada mala srpkinja kae bratu
viri ti slina iz nosa
a on joj odgovori ne seri
sve sam pojeo
Re no. 84/30, 2014.
a tek onaj
mnogo je smean
kada srbin veli
otkad je kroz selo proao
vodovod pika
nema ni miris ni ukus
a zna onaj
kontejner po sekundi
Ah,
meni je teko
ne mogu vie da ivim
isuvie je smoga
PESME u licemernoj skuenosti.
Sinia Tuci
Obeaj mi da es biti uz mene
ljudi su me prevarili
ivot me je izdao.
ZAJEDNIKO KUVALO
Mu je na zapadu u sekti.
Ako se ikada vrati
skromno u mu skuvati kafu
u ljubiastoj baraci
u kolektivnom smetaju
u zajednikom kuvalu
koje je bilo tako novo
avgusta 1995.
Sve je to propisano,
ispitano,
diktatura je zanat
koji se ui.
MUKA POZICIJA
Doroti Parker
Umreu na ulici
Pripadam srednjem staleu,
niem srednjem staleu,
a vile u Avijatiarskom naselju
gledam iz daleka.
Sve devojke u ovom gradu,
nedodirljive su za mene,
volim da cirkam etinu po umezima
i da za ankom razgovaram se ninfomankama.
118 leperi plove rekom
kao kod Selina
u Putovanju na kraj noi.
Telep je udan kvart
ne poznajem ljude koji ive u kuama
I imaju velike pse.
Ja sam roen da umrem.
Pred jutro sam uao u prodavnicu,
kupio hleb, okoladno mleko i mesni narezak.
Seo sam na klupu.
Pored mene prolazila je
ekipa pravoslavnih pankera.
Odbili su mesni narezak
ne smeju da jedu
jer idu na liturgiju
i ele da se prieste.
Nisam krenuo za njima.
Umreu na ulici
nisam roen za njihov hram.
O matanju tela
napisani su udbenici
to je stara nauka
starija od Biblije.
2. pravilo:
Telo mora da se kree
mora da bude mobilno
levo, desno, gore, dole.
Telo mora uivati lepotu
preplivati okean
osvojiti planinski vrh
voditi ljubav
spoznati lepotu.
Ili
da je ostala slika
nekog drugog Hrista
da li bi se mnogi ivoti
drugaije zavrili?
Tako je jasno
na kraju svakog grada
postoji otpad automobila.
One i oni
svi odbaeni i odbaene 121
mogle su i mogli su
promeniti svet.
Svejedno
i da je svet promenjen
prihvaeni otac bi bio na slici
poigravao se privatizovanim gulazima
na fabrikim trakama
u multinacionalnim kompanijama
a blaene bi doekivao
isti dosadni raj.
Ko je danas deuran
I ko u sveicu zapisuje
Imena, prezimena, line brojeve
Onih koji ulaze
U kolsku zgradu?
Deurni deak je
Sasvim obian deak
Kerber sa pedeset glava
Kerber koji pevajui urlie
Moete ga umiriti
Ako mu date kola od meda.
Kerber deura
On samo zapisuje imena
Imena i prezimena
Onih koji ulaze
NAJVEA KAZNA
Linija zamiljena
mera
ili mrea
drutvenih odnosa
kabl od modema
koji je zabranjeno prei.
Nije dozvoljeno kroiti
na drugu stranu.
Odreena je norma
koja e neko vreme trajati.
Nastavie da ivi
i to je najvea kazna.
125
1
Za Legendu sam se, oekivano, opredelio i zato to mi je u anrovskom pogledu
to pievo delo najblie. Ona je, uz njegovu drugu knjigu o Njegou ije se ju-
goslovensko izdanje pojavilo uoi raspada zemlje jedino potpisnikovo opsenije
ostvarenje koje pripada istoriji knjievne kritike. Istina, ilasovi nazori o umetnosti
bili su konsekventno konzervativni: naizgled paradoksalno, on je radije pristajao na
nove politike ideje, nego na nove knjievne oblike. Njegova je estetska senzibilnost
bila takva da je i umetnost rei poimao i praktikovao preteno mimetiki. Primerice,
iako se posle rata izmirio s nekim nadrealistima, ilas nikada nije uspeo da svari
nadrealizam. Stoga bi ovovremeni italac lako mogao dospeti u napast da samome
sebi uputi isto ono pitanje sa kojim je Igor Mandi nahrupio nakon Krleine smrti:
to e njemu moja svijea?
Da budem iskren, mene jo samo Legenda prei da se to zapitam. Jer,
128 osim to se radi o knjizi koju vidim kao autorov najbogatiji tekst, ona je i vaan da-
tum u jugoslovenskom kontinuumu. Na temelju nje i njenog prijema mogu se izvui
neki optiji zakljuci o naoj prolosti, ali i o sadanjosti, moda i o budunosti.
Krenemo li od toga da habent sua fata libelli, lako emo zapaziti kako su status
Legende zapeatile nebrojene nesretne okolnosti. Kao da su se svi urotili protiv nje: i
njen tvorac, i vlast u ijem je okrilju ona zaeta, a nadasve sredina o kojoj je napisana.
Taj su tvorac, ta vlast (zajedno sa svim kasnijim vlastima) i ta sredina suodgovorni i za
genezu fenomena kojeg sam za ovu priliku nazvao legendom o ilasu,2 i kojeg u
u zavrnici izlaganja obrazloiti.
Zlehuda sudbina Legende ogleda se ve i u tome to odavno nisam sreo
nikoga ko je tu knjigu makar proitao. Nije manje loe ni to to se za veinu ljudi,
ukljuujui i one koji ilasu nisu neskloni, odnekud zalepio krajnje negativan sud
2 Tek sam poetkom ove godine uspeo da doem do vredne i provokativne knjige Mire
Bogdanovi Konstante konvertitstva: Hod u mjestu Od ilasa do ilasa (Beograd: Centar za
liberterske studije, 2013). Interesantno je ne samo to to autorka na str. 174 spomi-
nje jo jednu legendu o ilasu, nego i da je uprkos hvale vrednom nagnuu ka
demistifikaciji i levoj perspektivi propustila da se dotakne Legende. Bie da ju nije
proitala: jer da jeste, ubeen sam da bi ilasu otpisala poneki od grehova koje mu,
uglavnom opravdano, stavlja na teret.
3 Prvih dana rata, ilas je lansirao frazu antifaistika revolucija, nad kojom je ubrzo pre
vagnula Brozova narodnooslobodilaka borba. Maralu se Legenda, prema raspoloivim sve-
doenjima, veoma svidela. Mitri Mitrovi zaudo nije: videla ju je kao isuvie dog-
matinu.
5 Pokojna baba mi je priala kako je njena svekrva za moju tek prohodalu tetku (roe-
na 1946) imala obiaj da kae kako Lula nam je slatka, bjeliasta, kao da je ilasova
erka. Ta reenica, nad kojom sam se esto cerekao s Vukicom, dokazuje Milova-
novo sredinje mesto u onodobnom pukom imaginariju. Neto pre ilasovog pada
moj pokojni deda (sin babine svekrve, tj. Lulin tata) proveo je godinu i po dana
u zatvoru kao politiki prestupnik.
3
Dijahroniji nameravam da se vratim nakon tekstualne analize, u koju u se upustiti
tek poto se jo malo pozabavim sinhronijskim iliti drutvenim kontekstom u ko-
jem je Legenda roena. Rasklapanje tog konteksta nije lako: kao i uvek kada je ilas
posredi, putovati u prolost znai stupiti na istorijski ringipil, na kojem vam od
6 Ovo navodim eda bih evocirao ondanju kulturnu atmosferu i kontrastirao je sada-
njoj. S obzirom na to da se na novinskim naslovnicama ranih pedesetih opseno
razglabalo o knjievnoteorijskoj problematici, reklo bi se da nije u krivu jedan moj za-
grebaki prijatelj koji dri da je u akronimu FNRJ slovo N znailo nadrealistika.
U isti tor sjavljuju i ovce i kurjaci. I nijesu nai ljudi, komunisti i marksisti,
uspjeli da pomarksiste razne sitnoburoaske i buroaske ideologe, nego su se
neki od njih sami poeli da preobraavaju u malograane, zahvaljujui i svojoj
sopstvenoj plitkoi i malograanskom romantinom zanosu prema prolosti i
svome strahopotovanju pred tobonjom kulturnou, tobonjom erudicijom
isl.; to bar vai za one kod kojih je malograanin bio onaj stvarni, pritajeni
ali i neprimereni ja, koji se uvijek zlurado i strpljivo, ali i s razumijevanjem,
smjekao paradnim i ne ba nekoristoljubivim nastupima onog drugog pri-
vidnog ja marksistikog i revolucionarnog. Kao u morskoj oluji, orkan
138 Svrha je ovog rada da kritiki ralani legendu o Lessingu. Dakako da bi naj-
radikalnije spasavanje Lessinga iz iftinskih mrea buroazije bilo u tome
kad bi se blistava uzvienost njegovog ivota i njegovog ivotnog dela odrazila
u jednom pozitivnom prikazu. Ali je takav prikaz mogu tek onda poto se
jednom osamnaesti vek izdvoji iz idealistike zbirke pria i bajki i postavi na
svoje ekonomske noge. Tek onda e uopte biti mogua istorija nae klasine
knjievnosti, koja u svojim graanskim oblicima nije nita drugo do zamrena
zbirka manje ili vie duhovitih gledita, miljenja i pretpostavki.8
8 Znala je Rosa Luxemburg zbog ega je 1916. napisala: Mi smo nemakoj buroaziji
ipak oduzeli poslednje i najbolje to je jo imala u pogledu duha, talenta i karaktera:
Franza Mehringa. Ali, ne mogu da odolim, a da makar u fusnoti ne citiram i jednu
reenicu samog Lessinga, onu koju je voleo i Mehring: Za mene nema prijatnijeg
posla nego to je taj podvri podrobnom ispitivanju imena slavnih ljudi, proveriti
njihovo pravo na venost, skinuti sa njih zasluene mrlje, ukloniti lana prikrivanja
njihovih slabosti, ukratko, initi u moralnom i duhovnom pogledu sve ono to
u fizikom pogledu obavlja onaj kome je poveren nadzor nad kakvom dvoranom sa
slikama. Usput, od Lessingove pesme Ja iju sam zakljunu kiticu ovde upo-
trebio kao motto do ilasovog upada u lokalnu dvoranu sa slikama proteklo je
tano u milimetar dva stolea.
5
(Re)konstruisana intertekstualna pozadina samo dodatno potcrtava ilasov osnovni
postupak: demontau iliti sjeckanje jedne konkretne legende i onog naeg idea-
lizma koji stoji iza nje. U Legendi na uglavnom znai srpski, ali uz isticanje da
sve to je izneto vai i za ostatak jugoslovenskog entiteta. Samim tim se i evropska
u njemu kao velikom pjesniku i kao linosti i vladaocu, nalaze, udruuju i sve
one bitne crte nune za tu ideologiju: vjekovna, od Kosova ista nacionalna
borba i ista nacionalna sudbina, idealistika religiozna filozofija, elementi na-
cionalne drave (plus makar i nejasno i neodreeno srpstvo i jugoslovenstvo).
Evo nas, dakle, pred osnovnim sastavnicama legende o Njegou. Ona se, kako pi-
sac meringovski lucidno opaa, gradi od mnogih autentinih istorijskih elemenata,
ali je kao celina ipak izmiljena!
Glavni deo ilasovog spisa ine analitika postanka same legende i fe-
140 nomenologija njenog trajanja. Poput svih drugih nacionalistikih aveti, i ona se na
drutvenoj pozornici pojavljuje mnogo kasnije no to se pretpostavlja. ilasovskim
jezikom kazano: tek je kapitalizam u fazi propadanja izrigao to atro-praiskonsko
udovite.9 Poto su jugoslovenski komunisti uvaavali oslobodilake i naune na-
pore prethodnih generacija, ilas ovde nije preterano strog ni prema nacionalnoj
romantici s poetka, niti prema realizmu i pozitivizmu s kraja 19. veka. Ve je tada
postojala veina idealistikih kliea (Marko, Milo, Lazar, kosovska kob, Prometej,
vasionski pesnik), ali njihova funkcija jo uvek nije bila iskljuivo konzervativna,
nego neretko i emancipatorska. Zato Legenda sadri izraze potovanja za prosveti-
teljski orijentisane autore kakvi su Stojan Novakovi ili Jovan Cviji. Unekoliko
neoekivano, u njoj se poast odaje i Svetislavu Vuloviu, kao kritiaru koji je meu
prvima usmerio panju na imanentno knjievni kvalitet Njegoev.
Kao to se vidi, problem nije samo u osobi koju je potpisnik citiranih redova usto-
liio za utemeljitelja srpskog idealizma. Iako Nikolaj jeste poveo to mrano kolo,
od njega, kao oveka Crkve, jedan komunista nije ni oekivao nita dobro.10 ila-
sov je fokus na Isidori, jer je Njegou njegov glavni reason to cry. Ta knjiga je u Legendi
prikazana kao krajnji izraz celokupne tradicije graanskih autora, meu kojima
su Alois Schmaus, Slobodan Jovanovi, Pero Slijepevi i drugi. Sa ovog spiska
je, primetiemo, zaudno odsutan Ivo Andri, koji bi se fino mogao uklopiti sa
svojim Njegoem kao traginim junakom kosovske misli (1935). Bie da se fra 141
Ivo, gospoica (kako ga je Krlea zlobno zvao) pravovremeno i sa sebi svojstvenom
diskrecijom postarao da bude u Agitpropovoj milosti.11
Koliko god njena misao bila skeptina i eklektina, Sekulieva po ilasu
nije zaokupljena niim drugim doli zastraivanjem palih dua, usled ega je njen
Ovakve jezovite, gotovo gotske eskapade produkt su diskursa ije su bazine karakte-
ristike intelektualna rigidnost i politika potinjenost. Stoga tree poglavlje Legende
nosi znakovit naslov Reakcionarna i kolonijalna dua naeg idealizma. Protivno
proklamacijama, ambijent u kojem je suvereno carovao idealizam kao to stotinak
godina kasnije i dalje dominira u jednoj od svojih ultra-pragmatinih inkarnacija
doveo je do toga da su mnogi intelektualci nakon Prvog svetskog rata potonuli
u opti kapitalistiki vrtlog sinekura, priznanja, poasti i svakojakih karijera. Pri
tom srpski idealizam nije bio idealizam evropskih anrova, jer je konstantno nu-
dio neto svoje, iskonsko, rasno. Buroazije jugoslovenskih naroda se nikada
nisu ni borile prema vani, poto su uvek bile u vazalnom odnosu, nego prema
unutra, gde su vazda ispoljavale ivotinjsku bestijalnost u svojoj staroj i prljavoj
trgovini i igri s krvlju. Zvui poznato? Da, i na sve postjugoslovenske kompradorske
vrhuke bez ostatka primenljivo.
Tu stiemo i do zapanjujue aktuelnosti Legende. Kroz prizmu ove knji-
ge, komunizam nam se ukazuje u doskora nezamislivom svetlu: kao herojski pokuaj
da se zaustavi kapitalistika poast unitenja nacija. U drugoj Jugoslaviji, onoj za 143
koju je ilas vojevao u ratu i prvoj deceniji mira izmeu ostalog i tako to je pi-
sao o knjievnosti i njenoj drutvenoj funkciji nacijama je bio pridavan socijalni
smisao, usled ega je i suverenitet te drave bio takav da o njemu u savremenom
svetu moe samo da se sanja. Projekat jugoslovenskog socijalizma sastojao se u onom
ilasovskom podizanju drutva kao zajednice sa socijalnim, umesto sa identitet-
skim sadrajem. U identitetskim zajednicama, u kakve su se nakon razlaza kafki-
janski preobrazile nekadanje jugoslovenske republike, neminovno a u srpskom
sluaju: po isidorinskom Kosovo-je-grob obrascu dolazi do ugroavanja osnovnih
tekovina prosvetiteljstva. Eto kako bi se mogao sumirati fundamentalni kulturoloki
i politiki nalaz ilasove knjige!
6
Vraajui se dijahronijskom kontekstu Legende, sada bih se osvrnuo na ono to je bilo
posle nje.
I Isidora i Milovan su najavili nastavke svojih knjiga. Mada se samo
kod nje i u naslovu pojavljuje rimski broj jedan (koji e u posthumnim izdanjima
istog tiva biti izbrisan), jedino je ilas ispunio dato obeanje. Prema njenom sve-
doenju, koje e oficijelna legenda zainiti patinom patnitva, Sekulieva je svoje
146 7
Na samom zavretku bih ipak eleo da se vratim Legendi, poto me kao poklonika te
knjige ni autorov njegotiation, niti njegovi lupinzi ni izbliza toliko ne zanimaju, niti
obavezuju. Naposletku, isto onako kao to je Njegoa nuno zatititi od ideoloke
zloupotrebe, ovek oseti nagon da ilasa zatiti od njega samog i legende o njemu.
A budui da se u Legendi on prevashodno bavio sociologijom knjievno-
sti, tanije njene recepcije, treba ukazati i na teorijske nedoumice koje prate ovaj
pokuaj da se potue jedan pristup knjievnosti i stue legenda koja na njemu
poiva. Glavna od tih nedoumica nije nova i mogla bi se izneti u formi sledeeg
pitanja: da li je u marksistikoj iliti istorijsko-materijalistikoj perspektivi uopte mogua nekakva soci-
ologija umetnosti koja bi bila izolovana od estetike?
13 Na poslednjim stranicama Pjesnika, vladara, vladike zatiemo Aleksandra I kako pri-
likom jedne od Njegoevih sahrana na ceremoniji uprilienoj 1925. i zapoetoj
Nikolajevim govorom sa svojih grudi skida i u sarkofag ubacuje albansku spome-
nicu, nakon ega sledi i ilasov komentar: Velikim se biva u dodiru s velikima u
velikim trenucima. Mada ga je i vest o marsejskom atentatu zatekla u Mitrovici,
autor je ovakvom evokacijom jednog istorijskog prizora izvrio oajniko prevred-
novanje i simboliki pristupio idealistikom (rojalistikom?) taboru.
Taj oseaj napretka nije prijatan. Sasvim podsea na san u kome ovek jae
konja i ne moe da sjae jer se ovaj ni za trenutak ne zaustavlja. ovek bi se
lako poradovao napretku kad bi ovaj samo imao neki kraj. ovek bi rado
poeleo da se na tren zaustavi i da s visokog paripa progovori prolosti: Gle,
gde sam! Ali neugodan, zebnjiv razvitak ve ide dalje, pa ako je ovek neko-
liko puta dao svoj doprinos onda poinje da se osea bedno, s etrima tuim
nogama ispod trbuha, koje neumorno gone napred.
Zar Legenda svome piscu, dok je jo jahao na visokom paripu revolucije, nije pri-
skrbila slian oseaj neugodnog, zebnjivog razvitka, koji po pravilu prati ono to
je Eric Hobsbawm nazvao istorijskom dramom napretka? Stoga se na sudbinu iste
knjige odnose i opaske koje Musil iznosi u nastavku, dotiui se pojave straha od
vlastite prolosti. Svi mi, kazae on, samima sebi sa proticanjem ivota postajemo
daleki, na koncu moda i odbojni, pri emu je taj proces samootuenja utoliko in-
148
9 Sve nacije pa i sve narodnosti (nationality), bez obzira koliko su zaostale bile
su jednake jer su bile jednako suverene, tj. jer su sve imale ista prava (Slezkine,
1994: 416).
10 Kao to je poznato, Lenjinov napad na velikoruski ovinizam predstavljao je proi-
renje njegove teorije imperijalizma na podruje nacionalnih odnosa unutar Sovjetskog
Saveza u kome je dominantna i razvijenija nacija nosila istorijsku krivicu imperi-
jalne eksploatacije manjih i zaostalijih nacija. Iz toga je izveden logian zakljuak
da je nacionalizam dominantne nacije sumnjiv zbog svoje intrinsino ovinistike
prirode, dok nacionalizam ugnjetenih i zaostalih nacija zasluuje podrku sve dok
ne naruava vie interese meunarodnog proletarijata (Vujai, 2007: 159).
17 Poput nomadskih malih naroda Severa koji su, prema reima jednog partijskog
aktiviste, za deset godina morali proi put razvoja koji je ruski narod prolazio hi-
ljadu godina jer je Kijevska Rusija pre hiljadu godina ve bila na viem stupnju
kulture, nego mali narodi Severa danas (cit. prema: Slezkine, 1994a: 220).
18 Reim je podelio graane u skup iscrpno i meusobno iskljuujuih etnikih naci-
onalnosti ukupno preko stotinu. Jednom kodifikovana, etnika nacionalnost nije
sluila samo kao statistika kategorija ili osnovna jedinica socijalnog raunovodstva, ve
i, to je mnogo karakteristinije, kao status koji je svakom obavezno pripisivan. Njega je
svakom odreivala drava na osnovu porekla ve pri roenju, i on je bio upisivan u
lina identifikaciona dokumenta. Taj status se beleio u gotovo svim poslovima sa
birokratijom i u svim zvaninim transakcijama. On je korien u kontroli pristupa
viem obrazovanju i nekim poeljnijim radnim mestima, ograniavajui anse nekim
nacionalnostima, posebno Jevrejima, i favorizujui druge putem politike preferen-
cijalnog tretmana takozvanih titularnih nacionalnosti u njihovim sopstvenim re-
publikama (Brubaker, 1996: 18).
19 O
d 1935. do 1938. godine ovim merama obuhvaeni su: Poljaci, Nemci, Finci,
Estonci, Letonci, Korejci, Kinezi, Kurdi i Iranci. Kasnija praksa ukljuivala je
vei broj dijaspora, ali i indogenih naroda SSSR. Opirnije o tome videti u:
Pavel Polian, Against Their Will: The History and Geography of Forced Migrations in the USSR,
Budapest: CEU Press, 2004; Terry Martin (1988): The Origins of Soviet Ethnic
Cleansing, The Journal of Modem History, 70 (4): 813861.
20 ( ) roen 1886, kolovan za rabina, od 1904.
lan RSDRP, predsednik Jevrejskog komesarijata i OZET-a, zagovornik stvaranja
EAO. Ubijen 1938. godine.
24 Videti o tome vie u: Benjamin Nathans, Beyond the Pale: The Jewish Encounter with Late
Imperial Russia, Berkley: California University Press, 2002
25 Procenjuje se da je ukupni broj pogroma u periodu 19181921, uglavnom u Ukra-
jini, vei od dve hiljade pola miliona Jevreja ostalo je bez domova, trideset hiljada
je ubijeno, a ukupno sa onima koji su umrli od rana ili bolesti prouzrokovanih
pogromima, bilo je oko 150 hiljada mrtvih Jevreja... Jevreji su Crvenu armiju
poeli smatrati svojom zatitnicom (Gitelman, 2001:70). O razliitim interpre-
tacijama i procenama rtava videti: Oleg Budnitskii (2001), Jews, Pogroms, and
the White Movement: A Historiographical Critique, Kritika: Explorations in Russian
and Eurasian History 2(4): 123.
26 Mada je [Februarska] revolucija Jevrejima u Rusiji obeala bolju budunost, od
svih politikih grupa meu Jevrejima najbrojniji je bio cionistiki pokret obu-
hvatao je 300.000 lanova u 1.200 naseljenih mesta (Gitelman, 2001: 63).
31 N
a Prvoj konferenciji Jevrejskih sekcija odranoj u Moskvi oktobra 1918. godine
doneta je Rezolucija u kojoj je istaknuto: Razliite institucije koje su do sada upra-
vljale tradicionalnom optinskom organizacijom, takozvanom kehilom, vie nee imati
nikakvu funkciju u naem ivotu... Posle proleterske pobede u Oktobarskoj revoluciji
jevrejski radnici su preuzeli vlast i ustanovili diktaturu proletarijata u jevrejskoj za-
jednici. Sada oni pozivaju jevrejske mase da se ujedine oko jevrejskog komesarijata
kako bi se osnaila njegova vlast(-, , 2006: 262).
32 Videti, na primer, Dekret Narodnih komesara od 27. jula 1918. godine: Sva-
ki put kada je bilo neophodno da gnev naroda skrene sa sebe, samodravlje ga
je upravljalo na Jevreje sugeriui zaostalim masama kako, navodno, sva njihova
beda potie od Jevreja. Pri tome su jevrejski bogatai uvek nalazili za sebe zatitu,
a od progona i nasilja stradala je jevrejska sirotinja... Savet Narodnih komesara
objavljuje da su antisemitski pokret i pogromi Jevreja pogibeljni za stvar radnike
i seljake revolucije i poziva radni narod Socijalistike Rusije da se svim sredstvima
bori protiv tog zla (u , 1924: 83).
39 Do 1925. u Sovjetskom Savezu se zemljoradnjom bavilo oko sto hiljada Jevreja
(ukljuujui i lanove njihovih porodica): polovina od njih su obraivali zemlju
jo u carsko doba, a ostali posle Graanskog rata (, 2002).
40 Nepostojanje odreene i ograniene teritorije stavljalo je Jevreje u poziciju ano-
malije unutar sovjetskih kategorija prema kojima su teritorija, kao i jezik, kori-
eni za odreenje nacionalnih grupa. U stvari, to jevrejsko bezzemljatvo bilo je
izvor svojevrsnog definicijskog izazova za mnoge sovjetske teoretiare koji su imali
tekoe sa odreenjem Jevreja kao nacije upravo zbog njihovog neposedovanja
teritorije (Shneer, 2003: 389).
41 Videti Eugen Weber, Peasants into Frenchmen: The Modernization of Rural France 18701914,
Stanford University Press, 1976.
52 Krimski Tatari nisu bili veina u etniki meovitom stanovnitvu Krima, ali su se
smatrali indogenim () narodom koji, u skladu sa sovjetskom nacionalnom
politikom, ima pravo na sopstvenu republiku. Pozivajui se na boljeviku politiku
korenizacije oni su, iako de jure nisu bili titularna nacija, sprovodili proces ta-
tarizacije Krima. Opirnije o krimskim Tatarima videti u Alan Fisher, The Crimean
Tatars, Stanford: Hoover Institution Press, 1978; Brian Williams, The Crimean Tatars:
The Diaspora Experience and the Forging of a Nation, Leiden: Brill.
53 Juri Larin ( pravo ime ) visoki funkcioner Partije,
ekonomski ekspert i prvi predsednik OZET-a, te jedan od tvoraca plana o Jevrejskoj
autonomiji na Krimu bio je otar kritiar politike mehanike ukrajinizacije i
tatarizacije kojima se ugroavaju prava nacionalnih manjina (ukljuujui i Ruse)
na Krimu i u Ukrajini. Otro je kritikovao Ibrahimova za ispoljavanje nacional-o-
vinistikih tenji i proturske politike. Ibrahimov je osuen i streljan 1928. godine.
170 61 Dalekoistoni projekat ne samo da nije podsticao rast antisemitizma ve se, napro-
tiv, zahvaljujui preseljenju Jevreja iz gusto naseljenog evropskog dela SSSR (gde su
istorijski nastala arita judofobije) u gotovo nenaseljeni kraj, postizalo smanjenje
obima te socijalne bolesti (, 2003: 114).
62 Naglasak se menjao u zavisnosti od drutvenih i politikih okolnosti E. Frum-
kina, lanica Centalnog biroa Jevrejskih sekcija, u svom istupu 9. februara 1927.
godine je oprezno formulisala odnos izmeu ova dva cilja: Mogue je, kako je
pisao Staljin, neke nacionalnosti, ukljuujui i Jevreje, pod vostvom sovjetske
vlasti konsolidovati u naciju. Zato smo obavezni da uinimo sve to od nas zavisi
i to moemo kako bismo stvorili mogunost za slobodni razvoja Jevreja, ali istai
autonomiju kao cilj mi sada ne moemo jer bi to bila nacionalistika parola. Na
cilj je preduzimanje mera koje nas pribliavaju socijalizmu putem prevoenja svih
Jevreja na proizvodni rad (cit. prema: , 2004: 223).
63 Z agovornik kolonizacije Krima Jurij Larin je takoe upozoravao na tekoe ostva-
renja birobidanskog plana: Ve sama malobrojnost jevrejskog stanovnitva u
SSSR, kao i ve u velikoj meri izvreno njegovo preseljavanje u velike gradove i
sela evropskog dela zemlje ine veoma malo verovatnim obrazovanje jevrejske nacionalne
administrativno-teritorijalne jedinice na Amuru ako se pod tim ne podrazume-
va nekoliko oblasti sa ukupnim stanovnitvom od jedne ili dve stotine hiljada ljudi.
iri obim taj poduhvat bi mogao imati jedino u tom sluaju ako pretpostavimo
to nije ba verovatno masovno doseljavanje na Amur Jevreja iz inostranstva
Poljske, Litve i Rumunije (cit. prema: , 2009: 124).
77 Tokom Drugog svetskog rata Sovjetski Savez je dobio oko 45 miliona dolara od
razliitih jevrejskih organizacija, veinom amerikih. Najvea akcija prikupljanja
pomoi bila je amerika turneja tokom leta i jeseni 1943. godine Mihoelsa i lana
Prezidijuma EAK Jicaka Fefera, jevrejskog pisca i tajnog saradnika NKVD. Mi-
hoels i Fefer su govorili na masovnim mitinzima (na njujorkom stadionu prisu-
stvovalo je oko 50.000 ljudi) i vodili uz odobrenje sovjetskih vlasti pregovore
sa rukovodiocima Svetskog jevrejskog kongresa i Svetske cionistike organizacije,
susreui se, izmeu ostalih, sa Albertom Ajntajnom, arlijem aplinom, Edijem
Kantorom, Teodorom Drajzerom, Tomasom Manom i Jehudom Menjuhinom
(Slezkine, 2004: 291292).
78 Kao to je poznato, Lenjin i Staljin su smatrali da se ne moe govoriti o Jevrejima
koji su teritorijalno razbacani, ekonomski razdvojeni i koji govore razne jezika, kao
o jedinstvenoj naciji; da celokupni hod istorije svedoi o procesu stapanja Jevreja
sa stanovnitvom koje ih okruuje i da je taj neizbeni proces siguran i progresivni
put reavanja jevrejskog problema (Isto).
79 Time je, paradoksalno, potvren marginalni znaaj Birobidana.
85 U Sovjetskom Savezu, meu takozvanim obinim ljudima koji su teko mogli razu-
meti pravo znaenje stranog termina,kosmopolit, ta re je, zahvaljujui rairenoj
posleratnoj propagandi, shvatana kao jedan od naziva za Jevreja (,
2003: 311). Potvrda za to je rairena izreka u sovjetskoj posleratnoj nomenklaturi:
Da te ne bi smatrali antisemitom, ida zovi kosmopolitom.
86 Poetna podrka SSSR stvaranju Izraela bila je motivisana tenjom ka slabljenju
britanskog uticaja na Bliskom istoku (SSSR je prva priznala Izrael i aktivno ga
pomagala tokom prvog arapsko-izraelskog rata).
87 Podrka jevrejskoj dravi snano je ispoljena prijemom na koji je u Moskvi naila
prva ambasadorka Izraela u SSSR Golda Meir (roena u Kijevu kao Golda Mabo-
vich). Njene posete moskovskoj sinagogi pratile su mase religiozno indiferentnih
sovjetskih Jevreja.
panja implicitno potvrdila naputanje sovjetskih Osim natpisa na jidiu i fontane sa sedmokra-
planova za nacionalnu normalizaciju Jevreja. kim svenjakom, putnik koji iz voza izae na
Iako je Birobidan opstao kao Jevrejska terito- stanici Birobidan moe u gradu videti renovi-
rijalna oblast, malobrojnost Jevreja u njemu i ranu sinagogu, muzej doseljenika i popriati sa
gaenje institucija nacionalne kulture (zasno- nekoliko starijih stanovnika koji su se posle rata
vane na jidiu) pretvorili su ideju o sovjetskoj doselili u Jevrejsku autonomnu oblast. Njihovi
jevrejskoj domovini u puku iluziju. Zvanino potomci odavno su nastanjeni u Izraelu, Ame-
zagovaranje asimilacije ostavilo je otvorenom rici ili Nemakoj zemljama ka kojima je bila
mogunost integracije jevrejskog ivlja u sovjet- usmerena masovna migracija ruskih Jevreja.
ske drutvene strukture i kulturu. Prepreku tom Njihove nostalgine povremene posete birobi-
procesu u epohi kasnog staljinizma predstavljalo danskom kraju rezultuju memorijalizacijom
je uverenje prema kojem je lanstvo u nekoj tragova jevrejskih ivota na Dalekom istoku i
naciji bioloki uslovljeno (pa, stoga, nepromen- maglovitim planovima o njihovom ueu u
ljivo), te da esencijalistiki shvaen nacional- postkomunistikoj tranziciji ove oblasti. Na re- 181
ni karakter, u krajnjoj liniji, odreuje svakog klamnim panoima lokanog akcionarskog dru-
pojedinca. U svetlu tog uverenja, asimilacija tva Tajga-Istok putniku e biti preporuene
Jevreja nije bila samo iluzorna, ve i sumnjiva nove vrste domae votke sa egzotinim imeni-
sovjetske novine su uvele praksu da uz ruske ma Jevrejska srea, Siromani Jevrejin
pseudonime javnih linosti u zagradi objavljuju i Rabinovi. Od utopijske vizije sovjetskog
njihova jevrejska imena: Osnovna poruka anti- Siona, ostala je samo koer-votka.
184
AUTOBUS BROJ 44
Autobus broj 44 vozi za planinu i pun je. Jan ula-
zi uvati nam mjesta. Jaca kupuje karte. Boris sta-
vlja stvari u gepek. Sanke, torbu, kolica. Ostalo nosi
u rukama. Boris ima velike ruke i malog sina. Gdje
je mama? pita sin. Kupuje karte kae Boris. Sin
Alini i Tamari, najstrpljivijim odlazi do mame. Gdje je tata? pita sin. Pakuje stvari
prijateljicama na svijetu kae Jaca. Reci mu da ne krene bez tate kae sin.
Jednom je voza zatvorio vrata prije vremena i djeak je ostao sam u
autobusu. Od tad stalno pita za mamu i tatu.
Jednom je Edo iao sa nama na planinu. Jan je cijelim putem spavao. Tek
smo stigli, a ja sam se ve odmorio rekao je kada se autobus broj 44 zaustavio pred
planinskim hotelom.
JA U SADA POVRATIT
Ja u sada povratit rekao je Jan i istrao iz autobusa. Povratio je u duboki sni-
jeg i uzeo maramicu od Jace. Stavio je ruke u depove i gledao kako izlazimo iz
autobusa. Smijeio se. Jesi li dobro? pitala sam ga. Klimnuo je glavom. Jesi li
uzela sve? pitao me. Klimnula sam glavom. Hajmo rekao je i nije vadio ruke
iz depova.
SANKANJE
Djeaci su sjeli na sanke. Emica je legla u kolica. Jaca i Boris povezli su djeake.
Emica i ja nismo se pomijerali s mjesta. Ne moe. Ne mogu kolica po snijegu.
186 Jaca je povezla djeake. Dvije ruke, dvoje sanki, Jan i Denis.
Boris i ja nosili smo Emicu i kolica. Padala je u san, propadali smo u
snijeg.
Kad zaspi sa dudom flaice u ustima, dugo jo iz kolica dopire zvuk
otkucavanja. Prijetei, kao da e neto sad eksplodirati. To kroz tanki otvor dudice
izlazi zrak i puta se na slobodu. Polako izvuem flaicu i spremim je u torbicu.
Hitro glavu okree na drugu stranu, a ja jo hitrije mokru kosicu zaukavam pod
kapu.
Sunce sija i sankalite je puno. Sputamo kolica kraj tanda sa kapama i
alovima.
Ovdje vam je zavjetrina. Torbe dajte meni, spremit u ih u kombi go-
vori bradati prodava kapa. Zahvaljujem se dok pokuavam fotografisati nju kako
spava i njega kako se sputa niz padinu. Ulovim tek rub sanki, nanos snijega i sun-
ev odbljesak. Ni njega, ni nju.
Boris i Denis sputaju se skupa.
Gdje je mama? pita djeak. Sanka se sa Janom veli Boris. Reci joj da
ne krene bez nas.
SAMO NA DJECU
Samo na djecu, fokusirat emo se na djecu.
Tako je glasio preutni dogovor izmeu mene i Jace sklopljen izmeu
one dvije reenice o Edinom izostanku.
Neemo priati, ni gledati se, ni pokuavati me utjeiti. Naroito nee-
mo izbjegavati poglede.
Na djecu. Fokusirati se na djecu, na njihove mokre noge i suhe arape,
na ajeve, sendvie, voe, na pauzu za domine, lego, magnetni ovjee, ne ljuti se,
na sputanje, penjanje, prevrtanje i podizanje.
Na djecu.
187
POVRATAK
Svi su spavali u povratku. Plaila sam se da u prespavati stanicu na kojoj izlazimo
i drala sam oi irom otvorene. Plaila sam se stvari. Malene rukavice, termos bo-
ica, vea rukavica bez svog para, tri kape, dekica, ostatak sendvia, flaa s vodom,
iscijepane karte i usnulo dijete, sve to stalo je u moj naramak i moje ake. Plaila
sam se kamo sa svim tim kad autobus stane. Nisam htjela da ih prerano budim,
nikog. Bio je zimski sumrak i na samom ulazu u grad sveano su se upalila svjetla.
Sipio je snijeg. Rukavice u rukama bile su vlane od znoja.
Na kraju smo zaboravili samo sanke.
Jan je plakao u sebi.
PAPIRNE GRUDVE
Loptice istroenih papirnih maramica liile su na grudve i oblake, ne na labudo-
ve i origami dralove. Dokotrljale su se do najrazliitijih mjesta: jorgana, meka-
nih jastuka seije, radnog stola, stolice, medom zaslipane povrine trpezarijskog
stola...
SA SOBOM
Postoji li neto da se odgodi, a da ve nisi, neto to se moda moe razvlaiti jo koju
godinu bez previe posljedica, a da ve nisi godinama razvlaila?
Moda pisanje diplomskog? Odgaala, etiri godine.
Sjedanje za volan nakon polaganja vozakog? est i po.
Zdravstveno osiguranje? Skoro sedam.
Prevod auta? Jo na ekanju.
Sve to s njim, sve to s nama?
Dok mi tako govori, pravim se da je ne ujem. Ne odgovaram. Nasta-
vljam raditi ono u emu me zatekla kad je predavanje poelo. Kao da ne znam da to
188 ona meni samo jer je ista ja, pa je boli jo vie.
Sve to s vama? Sve to s vama, sve to s nama?
Ponavlja tako, dok se ne zapetlja meu zamjenicama.
Onda me napokon ostavi na miru.
EMA
Gdje pada kia? Kako Ema plee? Kako se Emica ljuti? Koliko voli mamu? Kako
kae mala maca? Gdje palimo svjetlo? Kako vozi auti? Kako hrani medu? Kako
Ema kalje? Gdje Emicin pupak? Kako Ema spava?
Po cijele dane, Emu pitamo.
Za svaki odgovor, nagraujemo je osmijesima, poljupcima, zagrljajima,
tepanjima i blagim rijeima. Ne tedimo nita od toga, a ona, uprkos tome, ne od-
govara uvijek niti na sve.
JAN
Moe li kola nestati? Je l atomska bomba jaa od obine? Ima l ta jae od magme?
Moe li magma zapaliti kolu? to mi nemamo vulkana? Moe l obina
ZARAZIO JE
Danas je ne zanima ni gdje pada snijeg, ni kako kae mala maca. Zjenice su suene,
oi mokre i podonjaci crveni. Glava joj pada na moje rame. Danas samo razmje-
njujemo vruice.
Niti ja pitam, niti ona odgovara.
SAN O VODI
Vidim tu debelu maslinastu bombu kako mi prelijee iznad glave i pada direktno 189
u rijeku, rasprskavajui se u hiljade sitnih komada. Potom iz unutranjosti bombe
izlaze ronioci i plivai, mladi, zgodni, sa ploicama na grudima, razvijenih i zdravih
tijela, plivaju po rijeci koja je najednom postala zelena i ista, kao da joj je bomba
udahnula ivot. Penjem se na gradski most i frenetino skidam jaknu sa sebe i skaem
i plivam sa tim mladim ljudima, ronim, smijem se, i plivam, i ronim, i smijem se.
U 4 ujutro, poput dobro utimanog sata, Ema me budi i trai svoje
mlijeko koje briljivo za nju skladitim u sebi.
I rijeka, i zdravlje, i istota, rasprie se poput debele maslinaste bombe.
Sanovik, strana 28, bomba: (kad eksplodira) neoekivan dogaaj.
KROZ PROZOR
Antibiotici, kapi, masti, sirupi. Na est sati, na dvanaest sati, po potrebi. Pumpice,
imrkaj, izvuci, ne plai, proi e, 38, dobro je, nije, ide no, sirup, epi, neu,
runo, bljak, jo samo malo.
Kad proe sve, i utihnu, izvlaim se polako, ne pomijerajui ih. Na
mjesto gdje spavam, izmeu Jana i Emice, uukavam plianog polarnog medu i
odlazim u kuhinju. Otvaram prozor, gledam i diem.
U stanu zgrade preko puta, njih dvoje jo uvijek spavaju u istom kre-
vetu.
190 KREVETI
Ima ih osam, dva na sprat i dva brana. Leim na jednom, gornjem, ispod mene je
Amer, moj prijatelj sa fakulteta. Imam dugu kosu i kad spustim glavu sa kreveta da
gledam u Amera dok dugo razgovaramo, kosa se njie i on je povremeno dodiruje i
mirie.
Smea je i opada. Povremeno mu se snop mojih dlaka zaglavi meu
prstima. Onda dignem glavu da je odmorim i jo neko vrijeme priamo ne vidjevi
se.
Pred sami kraj, odjednom i bez najave, kako to u snovima ve biva, pop-
unjeni su i ostali kreveti, nepoznatim elavim mukarcima. Oni ne govore, a njihovo
prisustvo uini da zamuknemo i Amer i ja.
Sanovnik, kosa rasko; kosa koja opada bolest, neimatina; krevet
treba vam odmor.
PREKO PUTA
Zgrada preko puta moje i nije preko puta, ve preko livade. Na livadi se ne igraju
djeca, niti kake psi. Pusta je i zaputena. Obilaze je tek ptice to uinaju mrvice ostale
od naih rukova i veera.
TAMARA
Tamara se jo sjea dana kad smo nas dvoje, pa onda i troje, ili skupa na more.
Jedne je godine ljetovala s nama. Ni Tamara nije voljela onaj osjeaj kad ti voda
doe iznad ramena. I Tamara je imala onaj smijeni strah da e ba tad dok glava 191
je dolje pod vodom neto teko uzjahati nam ramena i povui nas dolje i da emo
hvatati dah bespomono i bjesomuno, a nita uhvatiti neemo.
Hajde da plivamo, ali da se ne igramo tih klinakih igara potuivanja
i bacanja u vodu i prolaenja izmeu tuih nogu i... Hajde samo da plivamo. Ali
ozbiljna sam, ja sam jako ozbiljna, samo da plivamo.
Sluala sam svoje rijei iz njenih usta i bila po ko zna koji put sretna to znam
Tamaru.
Tamara se jo sjea kad smo ili skupa na putovanja i kad sam ja, na
njene prijedloge da idemo negdje, obino odgovarala: Vidjet u s Edom.
JA
Ide sa mnom i Tamarom sutra na predstavu?
Bolesni smo. Jo od planine
Joj. Kako su djeca?
Loe. Jan ne ide u kolu, Ema ima temperaturu. Edu boli glava.
A ti? Kako si ti?
Ja? Kako to misli ja?
JER PRIRODNO JE
Radi to da me nervira. Smeta mi kad plae. Povraa mi se kad joj vadi to iz nosa.
Bolesna je.
Bolestan sam i ja.
Znam. Trudim se oko oboje.
Oko nje vie.
Nije istina.
192 Istina je. A istina je i da hou da tata ide na posao.
Zato?
Tako. Jer je prirodno.
Nije. A kad u ja na posao?
Ti moe raditi i kod kue. Radi za raunarom u spavaoj. Navee
ode. Moda mi je osam godina, ali znam razlikovati mamu od plianog polarnog
medvjeda.
NASMIJANE LIGNJE
Kao jasno mi je da se bojim vode, ali se sputam sve dublje i dublje, a na dnu su
lignje. Onda dolazi Amer u ronilakom odijelu i sa velikim runim satom.
Dvanaest minuta, kae, dvanaest minuta bez ikakve opreme! vie i ja se
smijem.
Mora da je veliko i mora da je vano, tih dvanaest pod vodom, bez zra-
ka, bez boce s kisikom, meu svim tim nasmijanim lignjama.
A sad izroni i sjeti se zato sam ti priao da bih ja ovdje mogao zastalno,
da nikad vie ne doem gore.
Je l se ove lignje jedu? pitam.
REKLAMA
Sudaramo se po hodnicima i sobama. Ponekad provjetrimo prostorije pa se svi
sastanemo u kuhinji. Na trenutak djelujemo kao sa reklame za bankovne kredite.
On, ja, plavokosa curica i kovravi djeak. Onda zazvoni telefon, on pogleda u
ekran i opsuje, Jan ga prijavi meni zbog grubih rijei, ja mu kaem da pazi, on se
javi i cvrkue osobi sa druge strane ice, potom zavri razgovor i opet opsuje i krug
se zatvori. Sobe smo dovoljno vjetrili, sad se opet strateki rasplinjujemo po njima.
Kad se Jan rodio, ivjeli smo u trideset kvadrata, u koncentratu emo-
cija.
Kada smo uselili u ove tri sobe, kuhinju, kupatilo, toalet i dvije terase
morali smo dodati mnogo vode da bismo taj koncentrat mogli prosuti svuda po-
malo.
Postalo je bezukusno.
UDVOJE
Kakve sam sve pila, kratke, duple, do pola male oljice, ali nikad premlijene, nikad
sa pjenom ili budibogsnama, one sa lagom.
Jednom smo bili u Beu, kod Edine sestre. S ponosom nam je pred-
stavljala najbolji melange u kvartu, a ja sam se cijelo vrijeme osjeala kao Guliver
meu svim tim neozbiljnim ljudima koji ujutro ispijaju kafu sa paperjastom pje-
nom nalik na eernu vatu iz provincijskih luna parkova.
To nije bila kafa, ve njena verzija za poetnike, a ja sam bila namo-
rasta matora kofeinska ovisnica u svojim ranim dvadesetim.
Pria o kafi i jeste pria o nama. Smijena, ali naa. Svoj prvi aparat za
pravi esspresso kupila sam preko oglasa. Od Ede.
DOSADNO JE
Kako se u Autima 2 zapali povrina okeana? Zato nafta gori? Kako moe izbiti
poar pod morem? Postoje li podvodni vulkani?
Pirojan je ozdravio, sudei po pitanjima.
Doktorica preporuuje da do ponedjeljka ipak ne ide u kolu.
Djeak hoda po stanu i spotie se o slobodno vrijeme.
U desetak navrata u danu, zaustim reenicu koja poinje sintagmom
Kad sam ja bila tvojih godina... pa brzo pregrizem jezik i smislim mu novu dvo-
minutnu zanimaciju.
195
SNOVI RASTU
Dok je bio manji, sanjao je jabuke.
Kako si spavao?
Fino.
ta si sanjao?
Jabuku.
Jednom je samo sanjao sok. Vjerovatno od jabuke.
Sad je porastao, porastao je njegov svijet, sa svijetom i svijest, sa svije-
u i podsvijest, s podsvijeu i njegovi snovi.
Kao ja jo uvijek idem u prvi razred i Mak i Karim sjede sa mnom u
klupi, sva trojica skupa, al ja jo ne znam nijedno slovo, ni A ak, i oni mi se smiju
i rugaju.
to su mi se rugali?
To je samo san.
to ba Karim, to ba Mak, oni mi se nikad ne rugaju.
Samo san.
Mrzim kad mi se rugaju.
NIJE FER
Je l ovo sad sve nae?
Jeste.
A hoemo li ga nekad prodati?
Neemo, zato bismo?
Pa da se negdje odselimo.
Ne znam. Moda ti kad naraste, proda ga pa kupi novi negdje drugo.
Ja neu ivjeti sam u stanu.
Nee, imat e porodicu.
UNA
Uvijek imamo Unu kae Jaca i pakuje malu zelenu torbu. 197
Kamo god da idemo: na izlobu ili na planinarenje, na rijeku ili u
park s djecom, njoj je oduvijek dosta njena mala zelena.
Naui s vremenom reducirati stvari koje treba veli Jaca samo da bi is-
pala mudra, a ne govori istinu. Nema to veze s vremenom, niti sa sticanjem mudrosti
kroz iskustvo, ona je oduvijek takva, bila je takva i prije Denisa. Otkad znam za nju,
njoj treba malo.
U to malo, stane i Una.
Prostremo pekire na travu i legnemo. Ni ne skinemo se u kupae ko-
stime. Ne skidamo eire sa glava. Izujemo sandale. Izvadimo knjige. Tek predvee,
kad je skoro vrijeme polasku, uemo u rijeku i kupamo se dok sasvim ne smrkne.
Nije Una more, ne ide se tamo da se u nju skae i njome ogre. Una je
za mnogo vie ula od dodira, Unu se prvo dugo gleda i slua, pa tek onda dodiruje.
Uvijek imamo Unu.
PJESMA
Napisala sam savrenu pjesmu. Probudila se ozarena i nosila je na usnama, sricala
dok sam s lica skidala krmelje, nikad uzbuenija nisam cijedila pastu za zube iz
tube, a onda, kao da sam je ispljunula skupa sa jutarnjim zadahom.
Ostala su posljednja dva stiha, krhotine savrene pjesme:
Nije ova zima moja, bijelo, kaalj, ledni dah
198 Moje je uto ono kukuruzno polje, polje, polje...
Sanovnik, poezija nema odrednice; pjesnik biti pjesnik previe
ste umiljeni i arogantni.
MOJI DANI
Istuiraj se, prijat e ti.
Sutra. Boli me glava, idem lei.
U sobi gdje spava, grijanje je pojaano do kraja. Kisika je sve manje.
Izbjegavam ulaziti tamo i troiti mu ga.
Nareem kivi i jabuke i zdjelu ostavim na polici u predsoblju. Kada
poe do kupatila, presretne ga voe i on ga pokupi. ak se i nasmije. Meni jedva
da je smijeno.
Otkad nas je etvero, izuzevi prvih pet dana Emicinog ivota, nikad
nismo bili ovoliko skupa.
Kao da se opet upoznajemo.
Aha, tako izgledaju tvoji dani, misli. Moda ti i nije toliko loe, sva ta
maenja i djeiji osmijesi.
A moda bih mogao i opet u ured. Mislim da sam spreman.
Re no. 84/30, 2014.
STARIJI OD OSAM
Raditi za djecu i raditi sa kunog radnog stola okruena vlanim maramicama, lego
ovjeuljcima, bademovom kremom, flomasterima i plastelinom, dobro je, sve dok
se ne pojavi potreba za izlazak u vanjski svijet, koji se ne okree oko pelena i kaica,
ve, u najmanju ruku, oko Sunca.
Razgovor sa starijim od osam esto uzrokuje dodatne napore. Reenice
koje slaem, kratke su, proste i esto svedene na golu informaciju. Pored kon-
strukcija, tegobu mi zadaje i popunjavanje konstrukcija sadrajima zabavnim onim
starijim od osam.
Dobro je, zato, uvijek imati Tamaru. Tamara nikad nije eljela djecu.
Opravdano sumnjam da je i sama ikad bila dijete. Ona me gotovo svakodnevno
trenira. Poput psihologa je koji pacijente lijei od fobija suoavajui ih s njima.
Dobro je suoiti se sa starijima.
Od njih ponekad sazna da prijateljeva mama, najzad, umire.
AMER
Ni sa kim nije bilo lake nego s Amerom, a nikom od nas nije u ivotu ilo tee
nego njemu. 199
Na jezero, na koncert, u kamp, na rotilj, danas, ujutro, sad, odmah,
moe, moe. Moe je bilo Amerovo dobro jutro i laku no.
Moe je bila Amerova karta za van, za izlazak iz etiri zida gdje je pas ve
etiri godine tugovao za svojim vlasnikom, Amerovim ocem, spavajui uvijek glave
sputene na njegove kune papue, iz etiri zida gdje je u mami rastao tumor ne
govorivi nikom da postoji, izmeu ta ista etiri zida meu koje je uvodio djevojke
da tata vidi, da mama vidi, da pas vidi, da svi vide i da niko ne sazna, jer ovdje sve
meu zidovima moe da ostane, i smrt, i tumor, i praznina, sve osim tajne, osim
sramote.
PONEDJELJAK
Hvala Suncu, majci prirodi i znanim i neznanim boanstvima na jo jednom petku
napisao je Edo na svom Facebook statusu.
A onda se sjetio da je cijelu sedmicu bio na bolovanju, pa je u status
uitao ironiju.
Nikad zapravo suoena sa ivotom od 8 do 4, od ponedjeljka do petka,
prednost sam uvijek davala ponedjeljcima.
BOLJE JE?
Je l ti Tamara javila za Amerovu mamu?
Bolje je.
Nije, na morfiju je. U bolnici od prolog ponedjeljka.
Bila je bolje.
Sad je gore. I bit e sve gore.
200 Kako je on?
...
Uredu, znam. Htjela sam pitati: kako da mu pomognemo?
Kako je prijatelj, sin jedinac, ija mama se osamnaest mjeseci bori sa
tumorom mozga?
Mamu sam u nekoliko navrata vodila u bolnicu. U nekoliko navrata
dolazila joj, molila sestre kamenog lica da joj uem i kad nije vrijeme posjeta i sje-
dim kraj nje. Hrabrila sam i bodrila sve poznanike i isticala svoju pozitivnu priu:
preivjela je infarkte, operisala je srce, dvaput, i dobro je, i ivi. Prijateljima bi bilo
lake, a ja bih, sa svakom godinom vie, htjela jo vie i vie. Da je Jan pamti. Da je
se Emica sjea. Da doeka Janovu kolu, da doivi Emicine prve korake. Uvijek je
bilo neto prema emu smo pomijerali granicu.
Kako pomoi prijatelju, sinu jedincu, ija mama se osamnaest mjeseci
bori sa tumorom mozga?
PRIATI O LJETU
Trebamo priati o ljetu, rekao je Edo i gledao kako pahulje prolaze kroz puknuto
staklo i prekrivaju ploice terase tankim bijelim slojem.
LUKA 201
Iz grada na obali, Luka je doao na kontinent studirati i tu ostao. Zbliila ih je
pria o moru i mjestima na kojima su, kao klinci, plivali, ronili, uranjali i skupljali
jeeve bodljice u petama.
Razgovara li s Lukom ikad?
Naravno.
Misli li on da si trebao s nama?
Gdje?
Na Bjelanicu.
Otkud Luka zna da ste vi bili na Bjelanici?
Pa zna li?
Ne zna.
Razgovara li s Lukom ikad?
Naravno. Ali ne o Bjelanici.
Zna li da si bolestan?
Ne zna.
ta zna?
Zna da je Ban snimio novi album i odakle ga skinuti. Ne razumijem te,
ta bi to trebao znati, pa nisu prijatelji vrea za traume.
KRISTALI
Plivam uzvodno i osjetim teko mi je i osjetim svaka kost boli. Izronim da udahnem i
vidim na obali kristale. Svugdje gdje je nekad bilo obino kamenje, sve se sad cakli od
kristala, krupnijih i najsitnijih, poput sedefaste praine. Suneve se zrake odbijaju od
kristalia i vid mi se muti. Zaronim opet i mislim, kako da depove napunim time, kad
nemam niega na sebi?
Budi me kostobolja i glavobolja. Vuem se do toaleta, pred oima mi
titraju svjetlaci.
Sanovnik, kristal neprilike u kui, uhvatit e te na djelu.
O SREI
202 ekamo taxi koji nikako da naie. Svi znani i neznani brojevi taxi slubi uporno su
zauzeti.
Krupne pahulje padaju ukoso i amaraju promrzle obraze. Njeno lice
zarivam u svoj al. Svako toliko, provjeravam die li.
Doktorica je rekla da je viroza, jaka, ali ipak samo viroza i, na opte
uenje, nije prepisala antibiotike. U toj ambulanti, recepti za antibiotike su kao
leci trgovakih centara, jo malo pa e ih besplatno ubacivati ljudima u potanske
sanduie ili ih zataknuti za brisa automobila.
Temperatura joj je jo uvijek poviena, usnice rumene, jo je snena i
spava tu, lica zagnjurenog u moj al.
Na proirenju se zaustavlja automobil i trubi. Od kovitlaca snjene
praine koju je iznenadni vjetar podigao i zavrtio nam je pred oima, jedva da vi-
dim boju automobila crnu. I nita vie.
Amer, prepoznah tek poto je vjetar zavrio performans.
S radou prihvatamo poziv da nas odveze kui.
Dvijetri o zdravlju i odnosima, prvo. Potom o srei:
Proli put kad sam te sreo, bila si nesretna. Sad nisi, mislim da je to jer
ti ona spava na grudima.
Nasmijem se.
U KUHINJI, U PROLAZU
Nisam sanjala vodu. Sanjala sam Amerovu mamu kako mi kuca na vrata i govori:
Molim Vas da umrem, danas da umrem. U ruci joj nalazi, loe fotokopirani i
kopija line karte. Praksa je to dananjih nesretnika koji, sa lanim ili pravim bol-
nikim nalazima i otpusnim listovima, zaista hodaju od vrata do vrata i trae novce
za lijeenje.
Nisam sanjala vodu, ali u vodi sam se probudila.
Iscrpljena loim snovima, frustrirana injenicom da je ve jutro i da 203
nema nade da u uploviti u nove i tamo zaista zaplivati, ustajem i susreem Edu u
kuhinji.
Ve si budan?
Strano me boli glava.
Grozno sam sanjala.
Ono, tu me probada.
Ameru mama umire.
Kao da mi neko uporno neto zabada tano evo tu.
Moda je i umrla sino.
ao mi je. Jebote, ovo je nesnosno.
Odlazi u sobu. Ostajem u kuhinji, kao pred otvorenim vratima voza,
nespremna da se ukrcam, nesigurna da elim ostati.
Kako da pomognem? Edi, Ameru, njegovoj mami, sebi?
RIJEI
Jednom mi je poelio jaku bol, bilo gdje, jer je mislio da mu ne vjerujem koliko ga
boli glava.
NEDAMUSE
Mama, koliko rijei je u rijei nedamise?
etiri.
etiri?!
Da: ne da mi se.
Nisam mislio slogova, rijei.
Da, etiri rijei.
A u neu?
Jedna.
Svata.
A u neznam?
Dvije. Samo se u neu, nemam i nemoj ne pie sastavljeno.
MAK
Mak je od Jana stariji pola godine i za glavu nii.
Mi smo tako slini, oduevljeno govori o svom najboljem prijatelju.
Imamo tri slova u imenu, iste Lego Ninjago majice i volimo vulkane.
Moje ime ima devet slova, gotovo da ne poznajem nikog sa toliko slova
u imenu, niti ikoga ko nosi jednobojne pamune majice. Vulkani me ne dotiu, ali
ipak imam prijatelje, a ne vree za traume.
UPALJEN TV
Kasno zaspu. Tek oko 11. Jurim potom da zavrim novine. Kucam tekstove i gle- 205
dam kako se pigl za novine puni i postaje sve areniji. Crvena za napisano i po-
slano, zelena za napisano, poslano i lektorisano, ljubiasta za napisano, poslano,
lektorisano i prelomljeno.
Kada mi se u glavi ve dobrano zamanta od povratka ptica selica, vje-
snika proljea i buenja medvjedia iz hibernacije, pijem aj, oblaim pidamu,
skidam arape, palim TV i lijeem pokraj Eme. Ugasim zvuk i naem neki od onih
kanala gdje ljudi putuju i dobro jedu. Uvijek ostavim upaljen TV.
Nou, kad prolazi kroz moju sobu na putu ka kupatilu, ugasi ga.
U zoru, nakon posljednjeg nonog i prvog dnevnog dojenja, zateknem
ga opet upaljenog. Nikad se ne sjeam kad ga opet upalim. Pred oima mi zaiskri
jo pokoja zelena paroga ili crveni cherry paradajzi, neki mostovi nad zelenim
rijekama i zelena, zelena nepregledna polja i opet, sita, zaspem.
Ne znam kada je TV zamijenio knjigu.
Ne znam kada je nou poeo ustajati da piki.
Trebao bi kontrolisati prostatu.
SIMBIOZA
Jacin Denis je nova rtva viroze. Od sino se tri puta preznojavao, tri puta su mu
obarali temperaturu i nikako je ispod 38 spustili nisu, tri puta je sanjao loe i bu-
dio se u znoju i suzama.
206 Nijednu moru, sreom, nije umio verbalizirati, samo je traio da ga
zagrle i da ga ne tjee rijeima.
Ne piati, ne piati ponavljao je i dozivao utnju i dodire.
Kao i mama mu, i Denis treba malo. Taj zagrljaj i utnja njegova su
Una i mala zelena torba.
Koliko je trajala vruica kod Eme?
Tri dana.
ta ste radili?
Nita. Dojili i bili jedno. Kao simbioza. Jedno tijelo, etiri ruke.
Kao Rukati iz Ben Tena? Svidjet e mu se.
A STRUJA?
Taj TV je uvijek upaljen.
Samo nou.
Ali emu dok spava?
Neka. To su samo putovanja i hrana.
Pa kome? Ko to gleda?
Ja, kad se prenem iz sna.
PRISLUKIVANJE
Zatvoren u sobu, razgovara sa svojim raunarom. Sa druge strane monitora je nje-
gova sestra koja ivi u drugom gradu. Spremam se za tuiranje i iz plakara u hod-
niku uzimam pekire. Onda zastanem sa druge strane vrata, u sebi se prekorim to
radim to to radim, ali ipak stojim.
Sa druge strane vrata saznajem za poviicu.
Zna, strah me da joj kaem, opustit e se, zna nju, odmah e htjeti 207
negdje ii.
Znam nju. Dobro je znam.
Nju koja se odlazi kupati, stie pekire pod mikom, i nikako da odlu-
i da li tiho plakati ili glasno razbijati.
OTKAZ
Luka je dobio otkaz.
U, jebote.
Da.
A Alma?
Alma radi, sreom. Radi ko konj.
Pa ta e?
Nemam pojma, ivjeti od njene plate.
Kad ti je rekao?
Jue.
A ti njemu?
ta?
MENTA
Kako je Amerova mama?
Isto.
Kako si ti?
Onako.
uje li se sa svojima?
ujem.
Jesu dobro?
Prehlaeni.
I oni?
Aha.
Jesi to neto ljuta?
Ne.
208 Hoe aj?
Moe mentu.
Jedno smo ljeto brali mentu u selu na obali gdje Lukini roditelji imaju
vikendicu. Vozili smo se amcem na udaljenu zelenu plau. Sunali se pod smre-
kom. Bilo je mnogo mente, na svakom oku i niko je, osim nas, nije brao.
Spavali smo u atoru ispred vikendice, donosili vodu iz bunara, kuhali,
itali i pili mentu sa ledom.
Ovako moramo svake godine, rekao je jedne noi.
Nismo vie nikad.
PRIZNANJE
Da sam znao da e to tako dobro prihvatiti, rekao bih joj dok je jo bila iva kae
Amer i uspije se ak i nasmijeiti.
Umrla je jue rano, u pola 4 ujutro.
U 3 ujutro, drei je za ruku, u jo jednoj besanoj noi, priznao joj je
da je gej.
Kae da ne moe ni jesti, ni piti, ali nam se zahvaljuje na hrani i piu. Ne
zadravamo se predugo, putamo ga da se naspava i da pusti sve te sedative da djeluju.
LOE JE
ta misli s njim?
Ne mislim nita. Ovako, dok moe.
ta misli dokle e moi?
Ne znam. Kad pogledam oko sebe, nije to ni loe.
Loe je, Amere, zna da je loe.
Amer ima tog momka. Taj momak ima te probleme. Ti problemi utiu
na tu vezu i taj Amerov mali ivot. Problemi su sve same triarije poput straha od
vezivanja, straha od obaveza, straha od stalnog posla, straha od vlastitog gnijezda,
straha od roditeljstva, te, za kraj, straha od socijalnih kontakata.
Jednom smo doli, da se upoznamo. Uao je u sobu i utio. Mi smo
ustali i nasmijeili se. On je klimnuo glavom, sjeo kraj prozora i rekao Ameru, ne
gledajui ga: Zar mi veeras nismo trebali gledati onaj film?
Drugi put sam dola sama. Tamara je kategoriki odbijala da ide, a Jaca
je bila na Uni. 209
Ba tog jutra, pred drugu priliku za upoznavanje sa najboljim prijate-
ljicama svog partnera, dao je otkaz. Mrzio je taj posao jer nije imao ivot, jer je ra-
dio svakog dana osim utorka, jer se ubijao od posla vikendom kad drugi odmaraju.
Tako je govorio. No, mrzio je i pomisao da radi neto za ta se kolovao.
Nakon to je apsolvirao ekonomiju, shvatio je da je to dosadno. Upi-
sao je historiju umjetnosti i zavrio je u roku. Potom se zaposlio u kinu i prodavao
kokice.
Pridruio se tog jutra Ameru i meni na doruku. Rekao je da nee jesti
jer sad nema posla i nema novca. Kad je Amer rekao da e mu platiti i da ne bude
smijean, naljutio se i otiao.
Treeg puta, jasno, nije bilo.
Loe je, Amere, slijepi vide koliko je loe.
LINO
Opet sam u rodnom gradu. etam Linu. Sunce i pusti park. Lino voli plivati u
rijeci. Bacim mu tap i on otpliva po njega. Rijeka je spora ali hladna. Ljeto je.
Donosi mi tap i sputa pred noge. Otresa vodu sa svoje duge kovrave
TJELESNO
Ona je nauila, kad se probudi, jako me zagrliti. Stie me koliko mogu te malene
ruke i ona se smije.
On mi ponekad jo da ruku, kad se prene iz sna. Ponekad se uvue u
krevet, pod moju deku, i moju ruku prebaci preko svojih lea. Kad ga doekujem
pred kolom, ne da da ga poljubim.
210 Dok se kupam, oslukujem hoe li se probuditi, zaplakati, pasti s kreveta.
Putam tanki mlaz vode, gotovo neujan. Prelazim dlanovima preko mlijenih grudi,
stomaka, bokova, polako. Dugo mi ve vlastito tijelo nije bilo pod jagodicama.
Jednom je ljubio Emicinu kosu dok je spavala na mojim grudima. Stao
mi je iza lea, objema me rukama uhvatio za ramena i njeno ljubio nju.
Stajala sam ukoeno, nepomino moda samo kao oslonac, a moda
ipak i kao objekat.
Ne znam ega sam se vie uplaila.
KAFA
Od mnogo ega smo odustali i u mnogim se stvarima namjerno ili sluajno predali
i prepustili. Samo je nekako, nakon svega i kroz sve, preivjela kafa ujutro koju
prije posla napravi i ostavi mi je na stoli pokraj kreveta. Onda tiho ode i zakljua
stan. Kad ujem klju, i prije nego ustanem, pruim ruku sa kreveta do ormaria
i dohvatim je, vruu.
RAZGOVORI I RAZGOVORI
Produio sam bolovanje. Nikad me nije ovako oborilo.
Jeste prole godine, kad se Ema rodila.
Ne sjeam se.
Jeste, sjea se da smo te sklanjali od nje, kao avla od enjaka. 211
Ne znam. A zato je to sada vano?
Nije vano, sam si rekao da te nije oborilo nikad.
Nije ovako.
Ok.
I ta sad?
Nita.
To mi ne vjeruje?
Vjerujem.
Ne mogu da vjerujem.
ta?
Nita.
Neki dan rekla sam Janu, roditeljski mudrom intonacijom, da razgo-
vor uvijek pomae.
Prestala sam i brojati te nespretne roditeljske lai kojima ne vjerujemo
ni mi ni oni.
PRISTOJNO
Kada je pristojno opet nazvati Amera i pitati kako je?
Mislim da kako si nikad nije nepristojno.
Moda eli biti sam.
Ne eli. Zna Amera, nije on od tih to sve u sebe.
Zaista, Amer je uvijek imao potrebu dijeliti svoje emocije, akom i ka-
pom. Nakon svake uspjene veeri s njim, pojavio bi se u neke sitne sate na chatu
i ostavio porukicu, bila ja tamo ili ne. Pisao bi kako je Dado bio raspoloen, pisao
emu se smijao i o emu su govorili. Bili su to uvijek neki sasvim obini izlasci dvoje
212 ljudi, nikad nita posebno, ali su njega jako veselili. Dado je bio dobre volje. To je,
skoro uvijek, bila vijest. Raspoloeni Dado, kakav tuni oksimoron.
BERLIN
Kao meni rijeke, kao Jaci Una, kao Borisu izviai, tako je Tamari Berlin.
U nekoliko navrata odlazila je tamo, u razna godinja doba, u razlii-
tim drutvima, sa malo ili malo vie novca, ali uvijek bi mislila ono to je pomislila
dok ga jo nijednom nije ni posjetila to je grad po mjeri ovjeka.
Tamara broji dane do rezultata konkursa za studijski boravak u obea-
nom gradu.
Svaki problem koji joj pokvari dan, svaka sitnica koja je uznemiri, sve
postaje maleno kad, ak ni ne zatvorivi oi, pred njih prizove slike vreve berlinskih
ulica, slike zidova obogaenih grafitima i stensilima, slike umjetnika, studenata,
drugih, drugaijih.
Jo devet dana, sitno se broji.
Jo devet.
ROGOVI
ime ste to tretirali?
Niim posebno. Dodirima i svojim mlijekom.
Vi ste jedna od ovih modernih?
Prije bih rekla da sam jedna od onih prastarih. Moja je nana dojila
mamu do tree godine, a meni je mama uvijek temperaturu skidala siretom, a ne
paracetamolima.
Malo ale, gospoo, nije na odmet. Malena je uredu, nastavite istiti
nosi da to do kraja izae van, puno tenosti, kontrola po potrebi.
Oblaim Emicu i izlazim.
Ponekad me ti rogovi zaista odbrane od nasrtljivaca veih od mene koji
bi me pojeli za ruak, a ponekad zaista slue tek za besmisleno nadmetanje za en-
kinu naklonost.
Uvlaim ih i sjedam u taxi.
PLETENA KAPA
Sjedi na fotelji u oku sobe i plete. Na planini smo. Cjepanice vlane bukovine
kvrckaju u pei. Pod nogama joj se mota klupko one divne zelene koja priziva pro-
ljee. Oko klupka povremeno baulja Emica. Mama potom podie vunu, sprema je
u korpicu, odlae svoju kreaciju i podie Emu. Tepa joj i grli je. To mekano i zele-
no odloeno sa strane zbog trenutka njenosti bit e koliko ve sutra Emicina kapa.
Sjedim na kauu, u sasvim suprotnom oku te velike sobe i opet se bo-
jim stvari. Jednom e ostati ta kapa, a mame nee biti. S kapom e ostati i ovaj tre-
nutak, mekano, zeleno, toplo, vatra i poljupci, Emicino puzanje i ova velika soba.
Zato iz svega lijepog izvlaim strahove, kao nasilu, kao u inat?
TETA RAZA
Mama i teta Raza su na kafi.
Teta Raza stalno pria o sinu i unuci.
O VIKENDU 215
Moramo o vikendu.
Mi uvijek o neemu moramo.
Ok. Ne moramo.
Ne, alim se. Reci, ta si mislio?
Mislio sam da odemo na planinu, onom linijom 44, ide sa Ilide.
Nemoj zezati?
Ovo je sad ironija, je li?
Ma ne, nije uope.
Ovo je jo uvijek ironija, je li?
Jeste. Prije petnaest dana, Edo, ne prije petnaest godina, prije petna-
est dana istom tom linijom smo ili na planinu onda kad ti nisi, u istom tom busu
izgubili sanke, sa iste te planine vratili se u prljavi stan, meu prljavo sue i sve te
viruse.
Ok, ok. A kako bih ja to mogao znati?
Da, zaista. Kako je on mogao znati, kako inae ljudi znaju ta drugi
ljudi misle, osjeaju, ele, rade?
Moda, ali samo moda, razgovaraju. Moda govore i moda, ali samo
moda, sluaju?
STIPENDIJA
Tamara je dobila stipendiju. Tamara e osvojiti Berlin.
Sretna sam i ponosna i to ne krijem.
Tuna sam i zabrinuta i to krijem.
Ona leti, lebdi, u zraku je, miljama iznad naih glava, gore gdje su se
oblaci razili, gdje sunce probija i podsjea nas da proljee nije daleko. Gore je sretna
Tamara i ne elim je sada vui za nogu, spustiti u krpe snijega i blata i rei joj: Kako
u ja, Tamara? Kako emo Jaca i ja? Kome u ja o knjigama, kome o stripovima,
kome o psima, s kim vino, s kim foccaciu, s kim predstave, s kim kola od mrkve?
Moemo li zaista biti sretni kad su sretni oni koje volimo, a da negdje
tamo iza mozga, iza svijesti, iza razuma, ne pomislimo opet samo na sebe?
TAKO MALO
Kad bismo uspjeli zaustaviti nagon da svaku relativiziramo, kad ne bismo, kao gladne
lavice, zaskakivali svaku krivu intonaciju, moda bismo i uspjeli sasvim fino proi
PRED PONEDJELJAK
U nedjelju, kad doemo odozgo, kad izdahnemo taj zrak na koji smo navikli, kad
doemo sebi od vika kisika, otvorit emo sve prozore i sva balkonska vrata.
U stanu emo jo neko vrijeme sjediti u skafanderima.
Onda emo sobe opet zagrijati i okupati djecu.
Poeljet emo ponedjeljku dobrodolicu i zagrliti ga, jako, kao kad grli
Ema. 217
PISMA
Piem pisma. Imam jako lijep rukopis. Vitka pisana slova. Pakujem ih u lijepe ze-
lene koverte. Liem koverte. Ubacujem ih u sandui. Jedno po jedno. Ima ih na
desetine. Sa druge strane sanduia stoji Jan i gleda. Smije se gromko i pokazuje
svoj blistavi miks stalnih i mlijenih zubia.
Pa, mama! Mama!
Molim Janko?
Pa ta pisma! Hahaha! Pa ta pisma sva padaju u rijeku.
Zelenom rijekom plutaju zelene koverte.
Smijem se i ja. Moji stalni nisu toliko blistavi.
Moram zubaru.
Budi me otra bol u toj pokvarenoj estici. Ustajem i cuclam kaladont.
Tek je est.
Sanovnik, pismo neko e vas pozitivno iznenaditi.
IZA PRVOG
218 Tamara ide iza prvog, odmah iza Nove godine. Odluila sam pokloniti joj obje ko-
ulje. Na svoje duge tanke ruke, navui e karirane rukave pastelnih boja moje ko-
ulje i hodati par metara iznad berlinskog asfalta. Ovdje e ostaviti snijeg i maglu,
ovdje e ostaviti bljuzgavicu i blato i nas koji puemo balone da iza prvog, odmah
iza Nove godine, proslavimo Emin prvi roendan.
Njoj i nije mjesto meu arenim balonima i plastinim tanjirima,
meu piskutavim Danas nam je divaaan dan to silazi sa djeijih usnica.
Nije da emo joj uvati njenu omiljenu naranastu vreu na kojoj je
voljela sjediti u svom kutu naeg velikog dnevnog boravka. Neko e od gostiju ve
sjesti tu, nije da emo rei da je zauzeto, nije da emo je prekriti bijelom plahtom
i zatvoriti je za sjedenje.
Neemo, ali Jaca i ja emo, sigurna sam, skidajui balone i ukrase sa
zidova, pogurati vreu jo vie u oak, pogledati na sat i promrmljati to sebi u
njedra, to jedna drugoj: Sletjela.
ivjela, ivjela, i sretna nam bila...
219
Alava Almika
apa avokade.
Alal!
Amina Almita
apila aparat.
Ako!
Ambicije Alminog
astronomskog apetita:
Atlantik,
Amerike,
Azija,
Afrika,
Peripatetike Arktik,
Slavica Milet Antartik.
Auuu!
Ajmeee!
Aman, Alma!
Ove male... ta god bile... nastale su u
hodu. eta ovek psa, pa ako nije ni napeto
ni zanimljivo, ve mirno i dosadnjikavo Brine baba Boja
(uglavnom po takozvanom loem vremenu,
kad kukari zaobilaze park i putaju najbolje Bora baibozuk
prijatelje da obave ta imaju pred susednim Biba buntovnica
vratima i kad se make i glodari povuku u Branko baksuz
zaklon od padavina i vetra), vrti neto po Bilja bezobrazna
glavi. A to mora biti lako (da bi deo panje Bane blentav
skenirao tlo i registrovao stvari u koje ne bi Bisa bezoseajna
valjalo ugaziti i otpatke hrane koji bi mogli Buca baraba
nakoditi ak i prilino vrstom pseem Buba brljiva
elucu) i lako pamtljivo (da bi se po povratku Bata bezobziran
kui moglo zapisati). Poneto se ipak izgubi, Beca bestidna.
poneto se kasnije doda ili izbaci, ali sve u Belaj, bruka, blam,
svemu, ove tagodbile su peripatetike. budiboksnama!
Brige bude baba Boju,
brine baba besana.
Boru, Bibu, Branka, Bibu, Baneta, Bisu, Bucu, Bubu, Batu, Becu
ba briga.
Boli BBBBBBBBBB.
Dragani dozlogrdilo
Gurmanluk
Konverzacija
Kilonjo!
Klado! 223
Konju!
Kravo!
Konjino!
Kravetino!
Kenjatoru!
Kretenko!
Kopile!
Kurvo!
Oprezni Oliver
Oli okleva:
ostati ovde?
Otii onamo?
Odugovlai:
ovde odbojno,
onde opasno.
Prolaznici prolaze.
Preko puta posre pijanac.
Plonik prljav: PVC, papirii, pikavci, pljuvaka, psea pogan...
Prljavtina pobeuje, pomisli Prota potiteno.
Potom pod prozorom primeti privlanu plavuu.
Prsata, pravi peanik, potpetice (petnaestica, po Protinoj proceni)
pocupkuju pravo prema pogolemoj pseoj pogani.
Prota pretrnu.
Pazi! povika. Pazi!
Plavua podie pogled.
Prota ponovi: Pazi, pobogu! pokazujui prstom plonik.
Pratei pravac Protinog prsta, plavua primeti pasju psinu.
Prolako podie papuu, prekorai.
Proe podne.
Pregladneo Prota.
Proeprka, pronae pleh prebranca, par peenih paprika, pola piva.
(Premda prezire pijanenje, Prota ponekad popije pola piva.)
Pokusa Prota pasulj, pojede paprike, popi pivce.
Propra posue, podrignu, pu.
Potom poele poslasticu.
Priprema Prota, pee, premazuje pekmezom petnaest palainki.
226 Pet pojede, preostale pokri papirom.
Pa pridrema.
Prola pono.
Prozor progledao.
Prota ponosan, presrean.
Pun pogodak! pohvali Prota Protu.
Reio Rista
228
Uslii
Ublai,
utoli,
uredi,
ustanovi,
urazumi,
uskladi,
uzdigni,
uskrsni!
Umislismo,
uzmutismo,
uprskasmo,
upropastismo,
uneredismo,
unitismo,
umorismo,
umresmo.
Re no. 84/30, 2014.
Vrteka
Po motivu A. niclera i M. Ofilsa
Veita vrteka!
Zaga zagovarala
zdravlje,
zelen,
zelenilo,
zelje,
zeleni
zrelost,
zagovaranje,
zastupanje,
zbrinjavanje,
zdravo zakljuivanje,
zimnicu.
Zero zezanje.
Zatim Zagu zamorilo zagovaranje.
Zaboravila
230 zimnicu,
zanemarlia zdravo zakljuivanje.
Zbogom zrelosti!
Zavolela Zaga zezanje.
Zagu zezanje zdravo zabavlja.
Zar Zagu?
Zagu.
Zaista?
Zaista.
4 (1. Holding forth...) Svi citati daju se prema iBook izdanju knjige Intelectual Impostures.
5 (Our goal...)
6 Ti su pasai u ovom prikazu izostavljeni, jedno zbog toga to nadilaze sposobnost
oekivanog itaoca da ih bez velikog truda i ponavljanja gradiva razumije, a drugo zato
to taj posao mnogo vie ima smisla obaviti prevodei cijelu knjigu.
17 (Everything is based...)
18 (If youll permit...) Citirano prema: Desire and the interpretation of desire in Hamlet,
Yale Franch Studies, 55/56: 11-52, preveo James Hulbert.
19 (In this quote...)
26 Julia Kristeva, Smitik: recherches pour une smanalyse, Paris: Edition du Seuil, 1969.
Engleski prevod: Desire in Language: A Semiotic Approach to Literature and Art, Oxford:
Blackwell, 1980.
27 (A new approach...) Navedeno djelo, str. 151-153.
28 (At the end of this passage...)
29 (Poetic language...) Navedeno djelo, str. 178-179.
33 (Roughly speaking...)
34 ( It is a question...) David Hume, O akademskoj ili skeptikoj filozofiji, Odjeljak XII
u knjizi Istraivanje o ljudskom razumu, Zagreb 1988, preveo Ivo Vidan, str. 197-198.
aune tvrdnje budu obuhvaene sistemom za koji vai pravilo da iskazi unutar
n
njega ne mogu jedan drugom protivrjeiti, ali da se moraju moi iskustveno opo-
vrgnuti. Drugim reima: neu zahtevati od naunog sistema da bude takav da
moe, jednom zauvek, da se izdvoji u pozitivnom smislu; ali traiu da mu logika
forma bude takva da putem empirijskih provera moe da se izdvoji u negativnom
smislu: mora biti moguno da se jedan empirijski sistem opovrgne iskustvom. Isto, str. 74.
41 (But the rational...)
42 Pierre Maurice Marie Duhem, francuski fiziar i matematiar (1861-1916). Willard
Van Orman Quine, ameriki filozof (1908-2000).
43 itaocu daju osnovnu informaciju: Kunova ema je dobro poznata: glavnina nau-
ne aktivnosti, koju Kun zove normalna nauka zauzima mjesto unutar paradigme
koja odreuje ta se prouava, koji se kriteriji vrednovanja koriste, i koji se ekspe-
rimentalni postupci ine prihvatljivi. S vremena na vrijeme, normalna nauka ulazi
u krizu revolucionarni period i paradigma se mijenja. Naprimjer, roenje
moderne fizike s Galilejem i Njutnom dovelo je do raskida s Aristotelom; slino tome, u
dvadesetom vijeku, teorija relativnosti i kvantna mehanika oborile su njutnovsku paradigmu. Usporedive
revolucije pojavile su se i u bilogiji, razvijajui se od statinog pogleda na vrste do teorije evolucije, ili
od Lamarka do moderne genetike. Ovakav pogled sasvim odgovara i percepciji naunika o njihovom
sopstvenom radu, tako da je teko vidjeti, na prvu, ta je revolucionarno u ovom pristupu, jo manje
kako on moe biti upotrijebljen u antinaune svrhe. Problem je u Kunovom pojmu nesamjerljivosti
paradigmi. (Kuhn scheme is well...)
44 (Chemists could not...) Tomas Kun, Strukture naunih revolucija, Beograd 1974, preveo
Stania Novakovi, str. 193.
45 (But what exactly...)
46 D. C. Stove, Popper and After: Four Modern Irrationalists, University of Sydney, 2010.
Prevodi citata N. V., prema tekstu dostupnom na: http://ontology.buffalo.edu/
stove/preface.htm
47 Tim William Eric Maudlin, ameriki filozof, r. 1958.
49 (While the parents...) Paul Feyerabend, Protiv metoda, Sarajevo 1987, preveo Mario
Suko, str. 293.
50 (In this passage...)
Najvanije, ini nam se da je pedagogija Svaki djeli znanja dolazi nam od neke osobe u
zasnovana na ovakvom pojmu injenice datom istorijskom kontekstu. ak i ukoliko to
neetina i obeshrabrujua za kritiku znanje nastoji biti objektivno, ak i ako su njegove
svijest uenika. Ispitujui preovlauju- metode kreirane tako da osiguraju objektivnost,
e pretpostavke drugih ljudi jednako nauka uvijek predstavlja odreene izbore i odre-
kao i nae sutinski je bitno imati na ena iskljuenja, to je djelimino odreeno polom
umu da se moe biti u krivu; da postoje istraivaa.61
fakti nezavisni od naih izjava, i da po-
reenjem tih fakata (onoliko koliko smo U nastavku pokazuju da su njeni tekstovi veza-
ih utvrdili) nae izjave mogu biti vred- ni za nauku nejasni a ocjene paualne. Logika
59 (Little by little...)
60 (Most importantly...)
61 (Every piece of knowledge...) Luce Irigaray, A chance for life: Limits to the concept of
the neuter and the universal in science and other disciplines, u Sexes and Genalogies,
Columbia University Press, New York 1993, str. 183-206.
62 (Is E=mc2 a sexed...) Luce Irigaray, Sujet de la science, sujet sexu? u Sens et
place des connaissances dans la socit, Centre National de Recherche Scientifique, Paris
1987, str. 95121.
63 Govorei o enskoj spolnoj ekonomiji od puberteta do menopauze, Irigaraj kae:
Svaka faza u ovom razvoju ima vlastitu privremenost, koja je mogue ciklina i povezana s kosmikim
ritmovima. Ako su se ene osjeale tako strano ugroene nesreom u ernobilu, to je zbog nesvodive
relacije njihovih tijela s univerzumom. (Isto, str. 200.)
64 U originalu related rate: nekoliko konsultovanih matematiara nije imalo jasnu ideju
kako ovo prevesti na na jezik. U igri su jo bili: direktna proporcija i veza izmeu
derivacija.
65 In the context provided by Irigaray we can see an oppositionbetween the linear lime of mathematics
problems of relatedrates, distance formulas, and linear acceleration versus the dominant experiential
cyclical time of the menstrual bod). Is it obvious to the female mind-body that intervals have endpoinls,
thatparabolas neatly divide the plane, and, indeed, that the linearmathematics of schooling describes the
world of experience inintuitively obvious ways.Autori navode prema Suzanne K. Damarin,
Gender and mathematics from a feminist standpoint, u New Directions for Equity in
Mathematics Education, Cambridge University Press 1995, str. 242-257.
66 (Does the author really belive...)
67 Actor-Network teorija (ANT), teorija subjektnih mrea ili subjekata u mreama, iji je glavni pro-
tagonist francuski teoretiar Bruno Latour. Latour i niz drugih sociologa (Steve Woolgar, Low, Callon,
Wiebe Bijker) tvrdilo je da znanost i tehnologiju treba promatrati na djelu (a ne kada se proizvodi i
injenice ve pretvaraju u stereotipe, artefakte ili crne kutije); ljude i artefakte treba smatrati posebnim,
ravnopravnim vorovima socijalnih mrea. Izvodivost pojedinog projekta i njihova vanost ili uspjeh ovisi
o razmjerima mobilizacije to veeg broja vorova u mrei. To znai da pojedinac koji nee biti sposoban
pokrenuti mreu, unato svojem osobnom znanju, nee moi stei mo, ugled, ili da nee moi realizirati
svoje projekte. Ili tonije, ako njegovi rezultati nee biti nezaobilazni, oni nee biti ni istiniti. Darko
Polek, Udovice i siroii, Zagreb 2008, str. 78 i dalje.
75 (Finally Baudrillard...)
76 (The whole problem...) Prema: an Bodrijar, Iluzija kraja ili trajk dogaaja, preveo Dejan
Ili, Beograd 1995, str. 105-106.
86 (Must we say...) il Delez, Razlika i ponavljanje, preveo Ivan Milenkovi, Fedon, Beograd
2009, str. 86-88. U prevodu je, iza promenjivih koeficijenata dodana fusnota:
Upor. Leibnitz, Nova calculi differentialis applicatio... (1964). O principu uzajamnog
odreivanja, onako kako ga Salomon Majmon izvodi iz Lajbnica, upor. M. Gu-
roult, La philosophie transcendentale de Salomon Mamon, Alcan edit., str. 75 sq. (ali ni
Majmon ni Lajbnic ne prave razliku izmeu uzajamnog odreivanja i odnosa i
potpunog odreivanja i objekta).
87 (To conclude, let us...)
88 (Recent MEGALOPOLITAN...) Prema Paul Virilio, La Vitesse de libration, Galile, Paris
1995, str. 24; preveo N. V.
89 (Here Virilio...)
90 (How can we fully...) Prema Paul Virilio, La Vitesse de libration, Galile, Paris 1995,
str. 25. (Paul Virilio, Open Sky, 1997, prevela Julie Rose, str. 12-13; velika slova u
originalu; ovde preveo N. V.)
91 (It is true...)
92 (Listen to the physicist...) Paul Virilio, La Vitesse de libration, Galile, Paris 1995, str. 26;
velika slova u originalu; ovde preveo N. V.
272 Nakon ovih sedam lekcija Sokal i Brikmon po- 2. Scijentizam u socijalnim naukama
stavljaju pitanje kako smo doli dovde. Budui da su Za potrebe diskusije, autori definiu sci-
ih u debati koja je pratila objavljivanje parodije jentizam kao iluziju da pojednostavljeni ali navodno
u asopisu Social Text esto pitali kako se post- objektivni i nauni metod moe rijeiti vrlo komplek-
modernizam kao intelektualni trend razvio, oni sne probleme (i druge su definicije mogue). Meutim,
odgovor poinju ogradom: da je to pitanje izu- upozoravaju, tada vani i veliki dijelovi realno-
zetno komplikovano i da pokriva razliite obla- sti otpadaju da bi se ono to ostane uklopilo u
sti, za koje oni nisu struni, i zbog ega nemaju unaprijed zadati okvir. I dodaju:
konaan odgovor. Ali neke razloge i objanjenja
mogu ponuditi: Naalost, drutvene nauke obiluju pri-
mjerima scijentizma: mogu se navesti,
1. Zanemarivanje empirije izmeu mnogih drugih, odreene struje
Ve neko vrijeme moda je denuncirati em- u kvantitativnoj sociologiji, neoklasinoj
pirizam, konstatuju, to ima smisla sve dok se ekonomiji, bihejviorizmu, psihoanalizi
empirizam svodi na navodno fiksiranu praksu i marksizmu. esto se dogaa da ljudi
izvoenja teorija iz injenica. Meutim, nauni ponu s nekim skupom ideja validnih u
metod je mnogo vie od toga. Samo loi udbe- jednom podruju, a onda, umjesto da
3. Nauka kao laka meta Kritike nauke viene kao skup znanja
U atmosferi opte obeshrabrenosti inilo se barem one koje su najuvjerljivije slije-
primamljivim napasti neto to se ini kao da de, generalno, standardnu shemu: prvo
ima mo a to je istovremeno slabo da se brani. se pokae, koristei standardne naune
Nauka je ispunila te uslove, i u tome Brikmon argumente, zato je dato istraivanje
i Sokal djelimino vide razloge za napad. manjkavo u odnosu na postojei kanon;
zatim, i samo tada, pokua se objasniti
U namjeri da analiziramo te napade, kako istraivaeve drutvene predrasude
iznimno je vano razlikovati najmanje (koje mogu biti i nesvjesne) dovode do
etiri znaenja rijei nauka: intelek- naruavanja tog kanona. Moe se skoiti
112 (For exemple, rather...) Keeping the Rabble in Line: Interviews with David Barsamian, Monroe,
Maine: Common Courage Press, 1994.
113 (In order to analyse...)
117 U Katha Pollitt, Promolotov coctail, The Nation, 10 jun. Katja Polit je amerika
feministica, pjesnikinja, esejistica i kritiarka. Autorica je, izmeu ostalog, uticaj-
ne kolumne Predmet debate u pomenutom asopisu. Privukla je panju svojim
odbijanjem da izvjesi ameriku zastavu nakon 11. septembra, obrazlaui odluku
stavom da su zastave kompromitovane, i da svijetu treba drugaija simbolika, koja
e afirmisati inteligenciju, pravdu i jednakost.
118 (The lackadaisical...) Citat iz Eric Hobsbawm, New York Review of Books, 16. decembar
1993.
Na razne naine i u razliitim fazama itanja i predstavljanja Intelektualnih pozera pomogli su mi Ruica
Marjanovi, Denana Trbi, Samir Dolarevi, Sejo Jahi, Nenad Fier, Hrvoje Batini, Nadina
Grebovi i Sandra Zlotrg. Svima im se ovdje najsrdanije zahvaljujem.
284
1 Lynne Cheney, The End of History, Wall Street Journal, 20 oktobar 1994, str. A 22.
2 Ibid.
3 Gary Nash, Charlotte Crabtree, and Ross E. Dunn, History on Trial, (New York:
Vintage Books, 2000), str. 15.
4 Daniel J. Boorstin, A History of the United States since 1861 (Needhan, Mass.: Pearson/
Prentice Hall, 2005).
5 Nick Tate, They Come Not to Praise England but to Bury It, The Sunday Times, 27.
avgust 2000.
6 Ibid.
7 Citirano u Make History Compulsory Tories, na http://news.bbc.co.uk/1/hi/
education/4209075.stm, sajtu pristupljeno 18. aprila 2005.
10 Nemam konkretne podatke o tome ta ljudi zaista veruju o Rozi Parks, ali svi koje
sam testirao na ovu temu, a da prethodno nisu ve bili predani leviari, bili su
potpuno nesvesni njene uloge kao politikog organizatora.
296
1 Citirano iz Aristotel, Nikomahova etika (Zagreb: Globus, 1988), preveo Tomislav La-
dan.
318
Ve na prvi pogled, ne stoje mnoge Lendijeve primedbe u vezi sa delima koja po-
322 minje ili ak u tolikoj meri odudaraju od istine, da nas mogu navesti na pomisao
da Lendi nije ni proitao ili ni pogledao dela o kojima je re. Uzmimo za poetak
Neugodnu istinu, dokumentarac Ala Gora za koji Lendi u prolazu kae da je uticao na
promenu stavova svojih gledalaca bez ijednog privlanog lika ili duhovite repli-
ke hotei time nesumnjivo da potcrta da nije u pitanju fikcija bilo koje vrste.
Ali svako ko je gledao Neugodnu istinu zna da ona poinje upravo jednom duhovitom
replikom Al Gor se predstavlja publici kao bivi sledei predsednik Amerike,
to izaziva lavinu smeha u publici. Pa i nije ba toliko smeno lakonski dodaje
Gor. I ovo nije poslednja ala u filmu humor je integralni deo Gorovog nastupa.
Takoe, ala na temu nesuenog predsednikovanja ne slui samo da raz-
bije led i opusti publiku kako bi mogla da se koncentrie na ozbiljnu i neugodnu temu:
ta ala je istovremeno i uvod u paralelnu priu o samom Goru i tome kako je odluio
da sve svoje snage uloi upravo u ovaj projekat podizanje svesti o opasnostima od
globalnog zagrevanja. Ta pria je daleko od suvih injenica i ima sve osobine proznog
narativa, ukljuujui i privlane likove poput Gorovog profesora sa koleda Rodera
Revela, jednog od pionira u prouavanju globalnog zagrevanja, ili Gorovog oca, koji
je prestao da gaji duvan poto mu je erka, Alova starija sestra, umrla od raka plua.
Gor se bavi i nekim kljunim trenucima u svom ivotu, koji su opet na
izvestan nain povezani sa glavnom temom filma. Uzmimo na primer ovaj detalj:
Kako je ova pria povezana sa osnovnom temom filma? Koju nam novu injenicu
vezanu za globalno zagrevanje Gor njome saoptava? ta je to novo to je on tada
saznao i to ga je nateralo da se ovom problemu posveti mnogo ozbiljnije nego do
tada, i to bi ns, koji tu priu sluamo, trebalo da podstakne da uinimo isto?
Nema takve injenice, Gor nije nita novo saznao. (U to vreme, on je ve proao
kroz Revelovu kolu, i ve je bio upoznat sa fenomenom globalnog zagrevanja, ak
je bio i aktivan u sprovoenju protivmera.) Naprotiv, on je neto osetio, stekao je
jednu novu sposobnost sposobnost da uvidi dubinu i pravi znaaj problema.
ta mu je omoguilo da stekne tu sposobnost? Opet, ne neko sazna-
nje, nego jedno iskustvo iskustvo da moe da izgubi dete, dakle ono to mu je
najdragocenije. Ali kakve veze imaju Gorova deca sa globalnim zagrevanjem? On
sam kao da na jednom mestu eli da ukae na to da se ta veza tie uslova ivota koje
ostavlja svojoj deci da nebriga o ivotnoj okolini ugroava i njegovu i svu drugu
decu. Iako u tome svakako ima istine, teko je poverovati da e priroda kakvom je
znamo (ukljuujui i idiline predele iz Gorovog zaviaja) nestati za ivota Goro-
ve dece, niti pak da e se eventualne katastrofalne posledice globalnog zagrevanja
Diu, dakle, ne samo ljudi nego i Zemlja. Slika Gora koji uzdie kraj bolnikog kre-
veta u kome lei njegov sin, kao i njegovog sina koji konano uspeva da sam, bez
324 pomoi maine, uzme vazduh, smetene su kontekst Zemlje koja die. Dakle na toj
Zemlji ivi Gor, i preispituje svoj ivot na njoj u svetlu iskustva da moe izgubiti dete.
Ni to nije sve. Pred sam kraj filma, Gor nabraja uspehe amerike de-
mokratije, od Deklaracije o nezavisnosti, preko ukidanja ropstva i desegregacije,
pa sve do pada Istonog bloka i zakljuuje da je vreme da se i sada, povodom
globalnog zagrevanja, pokrene politiki proces koji e moi da izae na kraj sa tim
problemom. Meutim, onda dodaje:
2 Cora Diamond, Missing the Adventure: Reply to Martha Nussbaum, The Realistic
Spirit: Wittgenstein, Philosophy and the Mind (Cambridge, Massachusetts: MIT Press, 1995).
ta je razlog za ovu filozofsku otupelost? Dajmond kae da je u pitanju pre svega pri-
stupanje konrektnim primerima moralnog miljenja sa unapred odreenim teo-
rijskim shemama, poput one koju zastupa Frankena o moralnom miljenju koje
se sastoji iskljuivo u primeni optih principa na injenice datog sluaja. Tako se
i kod Lendija da uoiti upravo slepilo za konkretne primere moralnog miljenja,
poput onog Gorovog u Neugodnoj istini. Kako se Gor oito ne bavi moralnim princi-
pima, odnosno moralnom teorijom, onda se mora baviti injenicama, jer ta mu
Racionalni ovek zna ili sebi postavlja cilj da sazna izvor svojih emocija,
osnovne premise iz kojih one potiu; ako su mu premise pogrene, on ih
ispravlja. On nikada ne dela na osnovu emocija koje ne moe da opravda,
ije znaenje ne razume. U procenjivanju situacije, on zna zato reaguje tako
kako reaguje i da li je u pravu. On nema unutranjih konflikata. Njegov um 327
i njegove emocije su integrisani, njegova svest je u savrenoj harmoniji. Nje-
gove emocije nisu njegovi neprijatelji, one su sredstva za uivanje u ivotu.
Ali one nisu ni njegovi vodii: vodi je njegov um. Ova veza se, meutim, ne
moe preokrenuti. Ako ovek uzima svoje emocije kao uzrok, a svoj uma kao
njihovu pasivnu posledicu, ako se vodi svojim emocijama i koristi svoj um
samo kako bi ih racionalizovao ili opravdao na neki nain onda se on ponaa
nemoralno, osuuje se na bedu, neuspeh, poraz, i nee postii nita drugo
do unitenje, kako svoje, tako i drugih.5
Autorka ovih redova je upravo Ajn Rend, za koju je Alan Vulf nedavno napisao da
su joj romani zapravo teorije, i to vrlo loe.6 Njen najpoznatiji roman Pobunjeni
A ta tek rei o Lendijevoj tvrdnji da u poslednjih stotinak godina nije bilo puno
330 bestslera na temu mesne industrije, a to ipak nije smetalo da se nai stavovi o toj
industriji znatno promene. Zar Lendi nije uo za Kucijev roman Elizabet Kostelo i
ivu debatu koju je izazvao u bioetici?11 Zar zaista smatra da je jedini nain na koji
knjievnost moe da se bavi problemom odnosa prema ivotinjama taj da temati-
zuje mesnu industriju? A ta je sa svim onim delima, od dejih pesmica i crtanih
filmova do ozbiljne poezije, koja na razliite naine preispituju na odnos prema
ivotinjama?12
Uitelj ili stariji prijatelj postaju primer pokazujui ueniku ono to je sram-
no u njegovom sadanjem sopstvu i otkrivaju da on (uenik) moe da se me-
nja, da se pomeri ka sledeem sopstvu kroz proces vaspitanja u saradnji s
uiteljem, dakle kroz proces u kojem je i samo vaspitanje predmet diskusije.
U tom procesu uenik moe nauiti da prihvati svoje darove, da ih prihvati
naputajui lanu skromnost ili da ih otkrije ostavljajui neznanje iza sebe.14
332
Razvijajui ovu sliku, moemo rei da prijatelji mogu jedni druge podsticati da
razviju i usavre svoje moralne pozicije, a da pri tom nikada ne konvergiraju ka
istoj poziciji niti da nameu jedni drugima sopstvene poglede. Zato nas dobre
knjige ne bi na slian nain podsticale da usavrimo svoju moralnu poziciju, da se
pokrenemo ka svom sledeem sopstvu, a da nam pri tom ni na koji nain ne na-
meu model tog sopstva? Takva mogunost bi bila i moralno znaajna i moralno
usavravajua.
13 Stanley Cavell, Conditions Handsome and Unhandsome: The Constitution of American Perfectionism
(Chicago and London: Chicago University Press, 1990.), str. 16.
14 Peter Dula, Cavell, Companionship and Christian Theology (Oxford: Oxford University
Press, 2011.), str. 69.
357
1 Ovo je reenica iz engleskog izdanja, ona ne postoji u domaem izdanju knjige Nikog
nema doma. Prim. prev.
Paranoja u
Esej pod naslovom O afirmativnom karakteru kultu-
Podgorici re (1937) jedan je od kljunih Markuzeovih radova o
Bale Brkovia estetici. Ovaj se njemaki filozof problemom umjetnosti
Matija Otaevi (a time i knjievnosti) eksplicitno bavi tek u nekolicini
tekstova i studija, premda se problem estetike provlai
kroz cjelokupno njegovo djelo. Iako je formalno obrazo-
vanje zapoeo studijama njemake knjievnosti, Markuze
se nakon itanja Hajdegerova Bitka i vremena u potpunosti
posvetio filozofiji. Za nas je, meutim, mnogo vanije
njegovo inficiranje marksizmom, sa kojim se upoznaje
za vrijeme boravka u vojsci. Marksizam nee promijeniti
njegova interesovanja, ali hoe pogled na svijet: Marku-
zeov povratak umjetnosti obiljeie zanimanje za njen
revolucionarni potencijal.
U pomenutom tekstu autor uvodi pojam drutvene stvarnosti otueni umjetnik. Upra-
afirmativne kulture. Pod afirmativnom kul- vo ovo osjeanje otuenosti postaje katalizator
turom podrazumijeva se ona kultura graanske drutvene promjene. Meutim, Markuze kao
epohe koja je u toku svog vlastitog razvitka do- dobar hegelovac svjestan je ne samo revoluci-
vela do toga da se duhovno-duevni svet kao sa- onarnog potencijala koji umjetnost posjeduje,
mostalno carstvo vrednosti odvoji od civilizacije ve i injenice da se umjetnost stvara i recipira
i uzdigne iznad nje.1 Markuze, dakle, u ovom u opresivnom drutvu.
tekstu razmatra rascjep izmeu duhovnog i ma- U takvoj situaciji, u drutvu u kojem je dua
terijalnog ivota odnosno, kulture i civilizacije vanija od tijela i u kojem pojedinac samim tim
koji je u moderno doba preuzet iz antike. prihvata postojee stanje stvari svjesno odlaui
Upravo u tom razdvajanju kulture (lepote osvajanje sree, to ga, na koncu, vodi u politi-
nadahnute duom) od raznih podruja civili- ku rezignaciju, svoj emancipatorski potencijal
zacije (koja potpadaju pod ekonomske zakone) umjetnost moe da ostvari samo kroz politiku
konano formiranje afirmativne kulture, tvr- aktivnost. Umjetnost, ukoliko sama nije instru-
di Markuze, odigralo se u 18. i 19. vijeku2 on mentalizovana kroz ideju afirmativne kulture,
vidi ukidanje svih potencijala kulture i faktor otvara prostor za razmiljanje i preispitivanje
njenog otuenja. to, eventualno, vodi do revolucije.
Afirmativnu kulturu Markuze predstavlja Mnogo vie prostora zahtijevalo bi istrai-
376 kao univerzalni odgovor buroazije na svaku vanje mehanizama koji su od imperativa neza-
optubu koja im je upuena: na nevolju izo- interesovanosti pri pristupu umjetnikom dje-
lovanih individua odgovara optom ovenou, lu to su ga formulisali britanski estetiari a
na telesnu bedu lepotom due, na spoljanje Kant ugradio u svoju monumentalnu teorijsku
ropstvo unutranjom slobodom, na brutalan graevinu stvorili svojevrsni ideal. injenica
egoizam vrlim carstvom dunosti.3 Drugim je, meutim, da je kantovska estetika zabluda
rijeima, sutina afirmativne kulture je u pro- kod nas vie nego aktuelna dovoljno je baciti
tivrenosti izmeu te liene sree prolazno- letimian pogled na silabuse studija knjievno-
sti loe egzistencije i nunosti sree koja ini sti. Od prvih otkria i primjene tzv. unutranjih
podnoljivom takvu egzistenciju.4 pristupa od strane ovdanjih pisaca i teoretia-
U tom i takvom svijetu, pisae Markuze na ra, pa do danas, situacija se nije mnogo pro-
drugom mjestu (u diplomskom radu iz 1922, mijenila. Estetika je, stie se utisak, sa studija
naslovljenom Njemaki umjetniki roman), ivi od knjievnosti zauvijek protjerala etiku, a stilistika
28 Pisac nam osjeanje paranoje aktivira im otvorimo korice: roman otvara para-
tekstualna napomena postmodernistiko opte mjesto, moemo slobodno rei
Tehniki gledano, svi, ili gotovo svi dogaaji u ovoj prii su ista fikcija. Kako,
uostalom i dolikuje, jednoj paranoinoj ispovijesti. Opet, to sve ne umanjuje nji-
hovu istinitost... (Bala Brkovi, Paranoja u Podgorici, Daily Press, Podgorica 2010,
str. 5.)
Uprkos nekim nesavrenostima, stilskim neujednaenostima, digresijama, itd., roman
Bale Brkovia, iako ne traga za uzrocima ve opisuje posledice, na jednom nivou slian je 389
Padu Kolumbije: oba romanopisca ispred sebe su postavila zadatak sa kojim, miljenja smo,
knjievnici treba da ponu da piu i Ili i Brkovi pokuali su da sebi i nama objasne
situaciju u kojoj smo se nali iz perspektive suprotstavljene aktuelnoj. I u tome su u velikoj
mjeri uspjeli.
Moemo negodovati zbog odreene doze pesimizma kojom su nas poastili,
ali dnevnu dozu optimizma imaemo prava oekivati tek kada pisci ne budu morali da na
sebe preuzimaju posao pravosua, policije, politikih i ekonomskih analitiara. Do tada,
miljenja smo, valja se pozabaviti politikom knjievnosti (pa i politikom kulture), ne to-
liko u ransijerovskom smislu te rijei, koliko prouavajui naine na koji se u knjievnosti i
umjetnosti prelamaju politiki i socijalni pokreti i strukture, kako se formiraju i razgrauju
politiki i nacionalni mitovi, itd.
Globalna (ili barem zapadnoevropska) kriza ozbiljno je uzdrmala svaki seg-
ment drutva, pa time i kulturu. Uprkos institucionalnoj podrci, koncept afirmativne
kulture se pokazuje neodrivim. Na kulturnim je i akademskim radnicima da li e iskoristiti
povoljan trenutak i izmai joj stolicu ispod nogu ili e uvrstiti njenu poziciju propustivi
tako jo jednu ansu za kulturnu revoluciju.