1

Tiskanje ove publikacije omogueno je financijskom podrkom Nacionalne

zaklade za razvoj civilnog drutva. Sadraj ove publikacije iskljuiva je
odgovornost autora i nuno ne izraava stajalite Nacionalne zaklade.
2 3
 1. Uvod 4
2. Zato uvati sjeme u vlastitom vrtu 5
3. Odakle dolazi naa hrana 6
www.zmag.hr 4. Sjeme otpora, sjeme nade 9
info@zmag.hr

5. Zrno po zrno ili kako poeti 13

5.1. Nabavljanje sjemena 13
5.2. Koliko treba ekati sjemenke 13
5.3. Biologija opraivanja i uvanje sortne istoe 14
5.4. Uzgoj i zatita od bolesti 15
5.5. Odabiranje najboljih 16
5.6. ienje 16
5.7. uvanje 18

6. Specifinosti naih usjeva 19

6.1. Lukovi 19
6.2. Glavoike 21
Izdava: Zelena mrea aktivistikih grupa (ZMAG) 6.3. Krstaice 24
Autorica teksta i ilustracija: Sunana Peak 6.4. Lobodnjae 26
6.5. Mahunarke 27
Lektura: Jasenka Peak
6.6. titarke 29
Grafika obrada: Bruno Motik
6.7. Tikvenjae 31
Tisak: ACT Printlab d.o.o. 6.8. Pomonice 33
6.9. Biljke iz ostalih porodica 35

Broura je tiskana u sklopu projekta Fine niti lokalnih razvoja koji tijekom 2012.g provodi
7. Razmjena sjemena 35
udruga ZMAG u suradnji sa etiri partnerske udruge iz razliitih upanija: Izvor 2007
Udruga ekolokih proizvoaa Sisako-moslavake upanije, IEP Istarski eko proizvod,
mergo (Opatija) i Aris (Zagreb). Projektom elimo pridonijeti podizanju kvalitete ivota
stvaranjem zdravijih i pravednijih odnosa na tritu hrane. Premda svako podruje ima
svoje lokalne posebnosti i specifinosti, svima nam je zajedniko to ivimo u prostoru
istih drutvenih i ekonomskih pravila. Pravila koja ne pridonose razvoju lokalnih zajednica,
ve razbijaju niti koje veu ljude i resurse, okolinu i prirodu. Pozivamo vas da zajedniki
ponovno povuemo i spojimo te niti!
4 5
1. Uvod
Povre, voe i sve ostalo kultivirano bilje kakvo danas poznajemo rezultat je stoljea i
stoljea rada. Kultiviranje vrsta pratilo je gotovo sve faze razvoja ovjeanstva od vremena
kada su prvi ljudi odluili napustiti nomadski nain ivota i uzgajati svoju hranu pa do dana
dananjeg. Svako drutvo selekcioniralo je biljke prema svojim ukusima i potrebama, ime
je nastalo golemo bogatstvo njihove genetske raznolikosti. No u vrijeme dok nastaje ova
broura u cijeloj Europi vode se sve ee polemike oko toga je li u redu sjeme uzgajati u
vlastitom vrtu, jesu li tako uzgojene sorte legalne, je li legalna njihova slobodna razmjena
meu susjedima i prijateljima, neto to je od pamtivijeka bila normalna stvar. ivimo u
stvarno udnom vremenima!
U posljednjih sto godina golem napredak industrije pokretan energijom fosilnih goriva
mnogima je donio blagostanje. No umjesto oekivane ravnotee i kvalitetnog ivota doli
smo do krajnosti optereenja okolia i konzumacije vee od postojeih resursa na naoj
planeti. Ukidanju gladi u svijetu preprijeila se nepravedna raspodjela i gomilanje kapitala
u rukama povlatene manjine. Prosvjedi diljem svijeta upuuju na to da neizbjeno ulazimo
u krizu na svim podrujima, a predvia se da e se najvei ratovi voditi za osnovne resurse
plodno tlo za uzgoj hrane i pitku vodu.
Na pitanje to uiniti mnogi nalaze odgovor od globalizacije prema ponovnoj lokalizaciji
proizvodnje, potronje i uvanju resursa na lokalnoj razini, a s druge strane u globalnom
okupljanju i udruivanju oko zajednikih ciljeva hrana, a ne oruje, hrana kao pravo, a ne
roba, hrana kao kulturna batina. Meunarodna organizacija Via Campesina ujedinila je sve
te inicijative pod zajednikim nazivnikom borbe za prehrambeni suverenitet. Prehrambeni
suverenitet definiran je kao pravo svakog naroda da sam, demokratski odlui o modelima
proizvodnje, distribucije i potronje hrane. Prava da ouva osnovne resurse, plodno tlo,
pitku vodu, ist zrak, kultivirane krajolike i tradicijska gospodarstva, genetske resurse
kultiviranog bilja i pasmina domaih ivotinja kao i nematerijalne resurse prehrambenih
navika i obiaja. Prehrambeni suverenitet nemogu je bez sjemenarskog suvereniteta,
jer je sjeme osnova uzgoja hrane. Gubitkom batine genetskih resursa mi u stvari gubimo
pravo odabira to emo jesti i kakav uzgoj bilja emo izabrati. Kupovinom sjemena od
sjemenarskih kompanija, svjesno ili ne, odriemo se toga svog prava i preputamo u ruke
korporacija kojima je na prvom mjestu profit, a tek onda nae zdravlje i kvaliteta ivota.
Genetski resursi naa su karta za budunost i trebamo ih ouvati kao i sve obiaje njihovog
razmnoavanja, unapreivanja i slobodne razmjene!
Broura daje kratki pregled zbivanja u podruju sjemenarskog suvereniteta kao i niz
praktinih savjeta kako uvati sjeme u vlastitom vrtu, gospodarstvu ili na balkonu.
Pojedine vrste oznaene su i latinskim nazivima. Ne trebate ih pamtiti, ali su praktini jer
prikazuju srodnost meu vrstama i korisni kad se pokuavate snai u stranoj literaturi ili
na Internetu.
6 7
2. Zato uvati sjeme u vlastitom vrtu?
Sjeme i sadnice tradicijskih sorata esto je vrlo teko nabaviti. Jo pred pedesetak godina
kupovanje sjemena ulo je u modu zajedno sa stavovima da je sve seljako nazadno, a
industrija predstavlja napredak. Ljudi su masovno odbacivali svoju batinu (i ne samo
sjeme) i teili raznim, esto nepotrebnim novotarijama. No trgovine nude vrlo ogranien
broj sorata. Sve one uzgojene su na velikim povrinama i prilagoene kriterijima
industrije. Dozrijevaju u isto vrijeme kako bi mogle biti pobrane mehanizacijom, svojstva
su im ujednaena kako bi tvrtka mogla jamiti uvijek istu kvalitetu i esto se gube (kod
hibrida) ve u iduoj generaciji, pa idue godine ponovno imate izdatak za sjeme. Sve to
je vie prepreka nego prednost ako uzgajate u vrtu za vlastite potrebe, ili ako imate malo
ekoloko gospodarstvo. uvanje sjemena na vlastitom gospodarstvu nije teko, ali potrebno
je neto znanja i dosta predanosti i ljubavi. Ujedno je sjajna prilika za kreativnost i ima
niz prednosti. Uzgajajui raznolike sorte koje se siju u razliito vrijeme moi ete postii
da vam plodovi dozrijevaju po malo, tono onako kako ih i troite. Raznolikost i arenilo
svakoga e razveseliti, a raznolike boje, mirisi, okusi upotpunit e kulinarski uitak.
Veina zemalja svijeta, pa tako i Hrvatska ima svoje nacionalne banke gena gdje se u
kontroliranim uvjetima uvaju uzorci raznih sorata kultiviranih vrsta. Je li to dovoljno da
zatiti nacionalno blago genetskih resursa? Sjeme je mala uspavana biljka koja eka pravi
trenutak da izae iz sigurne ljuturice na svjetlo dana. Ni za jednu vrstu koliko god sjeme
bilo uvano u idealnim uvjetima to vrijeme mirovanja nije neogranieno. Za neke vrste
traje svega nekoliko godina. Zbog toga je sve te uzorke potrebno redovito razmnoavati.
to je kolekcija vea razmnoavanje je tee, pokusna polja postaju premala, a broj
radnika nedostatan. Kada bi u potpunosti napustili uvanje sjemena na gospodarstvima
i prepustili institucijama i kompanijama da odluuju to emo sijati izgubili bismo golem
broj sorata. U komercijalnom uzgoju bile bi samo sorte koje su najisplativije po kriterijima
industrije, za nae kriterije i vrijednosti nitko nas ne bi pitao. No najvanije, daljnji razvoj
genetske batine bio bi vrlo, vrlo usporen jer uz sav potrebni trud da se uzgoji nova sorta,
prijavljivanje ili patentiranje poprilino kota, potrebno je potivati pravila zamrene
legislative...
Tradicijske sorte vaeg podneblja, a posebno one koje sami selektirate iz godine u
godinu sve se vie prilagoavaju vrtu u kojem rastu i s vremenom ete dobiti sorte koje
su otpornije na bolesti i tetnike. Za ekoloku proizvodnju to je od presudne vanosti.
Zanimljiv primjer koji ilustrira sposobnost prilagoavanja usjeva je pria iz Kolumbije
gdje su amerike vlasti u svom ratu protiv droga zapraivale nasade koke Glifosfatom
koji je patentirala tvrtka Monsanto kao Roundup. Taj totalni herbicid inae se prodaje kao
Roundup Redy zajedno s GMO sojom (danas i drugim usjevima) stvorenom da bude otporna
na njega. Roundup je jedan od najgorih i najrairenijih otrova dananjice (slinog sastava
je kod nas poznatiji totalni herbicid Cidokor). No nekoliko godina kasnije pojavila se koka
otporna na Roundup. Vlada SAD-a napravila je genetske analize u vrstom uvjerenju da
je nova sorta genetiki modificirana. Testiranja su meutim pokazala da to nije tono.
Nova sorta dobivena je iskljuivo tradicijskim metodama zahvaljujui dobroj umreenosti
i povezanosti lokalnih seljaka i dilera. im je netko pronaao jednu biljku koke koja
je preivjela prskanje reznice su brzo razdijeljene ostalim uzgajivaima. Idue godine
ponovno su uzete reznice od najotpornijih biljaka i tako je rat protiv droga izgubljen, jer
nikakav genetiki inenjering nije uspio pobijediti metode razvijene pred 10 000 godina.
3. Odakle dolazi naa hrana?
Uzgoj bilja zapoeo je u doba neolita prije oko 10 000 godina u vie dijelova svijeta
istodobno. Najvanijima se smatraju Kina i Jugoistona Azija, Srednji istok, Srednja i
Juna Amerika i dijelovi Afrike. Poeci agrikulture u vlanim tropskim podrujima Latinske
Amerike vezani su za kukuruz, tikve i bilje jestivog gomolja poput krumpira; dok su aridna
podruja Srednjeg istoka pradomovina itarica jema i pira (prva kultivirana penica).
Iz Kine i Jugoistone Azije potjee ria, a u Africi je kultiviran sirak koji se koristio kao
ljudska i stona hrana. U poetku su se samo uzgajale divlje biljke koje su nakon dugog
niza godina postale istinski domestificirane tj. pretvorene u novu, kultiviranu vrstu. Do
2000. g.pr.n.e. pripitomljene su gotovo sve vrste koje danas ine glavninu nae prehrane.
Udomaivanje jedne divlje vrste nije isto to i domestifikacija. Domestificirane vrste
potpuno su promijenile svojstva i vie ne mogu preivjeti u prirodi bez ljudskog utjecaja.
Kukuruz na primjer vie ni nema ivuih divljih srodnika. Odabiranje kukuruza ija zrna
nisu omotana tvrdim pljevicama, ije stabljike nisu razgranate, a na istom klipu je vie
zrna koja sva dozrijevaju u isto vrijeme nije bilo povoljno za preivljavanje divlje vrste,
ali pogodovalo je ljudima koji su skupljali hranu. Slino se dogodilo i s penicom gdje su
odabirane mutacije biljaka koje nisu imale krhke klasove i lako rastresale sjeme uokolo.
Zbog toga su s vremenom potpuno izgubile sposobnost samostalnog razmnoavanja. Ljudi
su mijenjali biljke prema svojim potrebama, a na kraju su biljke promijenile ljudska
drutva pretvorivi ih iz nomadskih lovaca sakupljaa u trajno naseljene zemljoradnike.
Mnoge vrste prije domestifikacije bile su korovi (luk, mrkva, pastrnjak). Promijenile su
svojstva odabiranjem najboljih iz generacije u generaciju na slian nain kao u onoj
prii o sadnicama koke, oponaajui procese prirodne selekcije. Kod selekcije se teilo
prenaglaenim korisnim svojstvima kao na djejim crteima. Najvei, najslai, najljepi stoarstvo se odvajaju, a i unutar svakog od njih pojavljuje se specijalizacija za pojedine
plodovi nagraeni su razmnoavanjem u iduoj godini i tako su iz generacije u generaciju
postajali sve vei i ljepi. Omiljene su bile i biljke s nekoliko korisnih svojstava. Kad
usporedite dananje povre s njegovim divljim srodnicima ono izgleda potpuno rajski
epurei se arenim bojama, golemim plodovima, sonim, hrskavim listovima.
Glavni ciljevi bili su postizanje stabilnog uroda i odravanje plodnosti tla kako se narod
ne bi morao seliti. Otkrie da ostavljanje zemlje na ugaru pomae u popravljanju
plodnosti u rimskim vremenima (poznati rimski sustav tropolja) predstavljalo je pravu
revoluciju, nita manju nego razvijanje pluga i ostalih alatki za prorahljivanje. U Kini su
tome doskoili pravljenjem visokih gredica napunjenih organskim materijalom koji je na
proljee zagrijavao tlo, a kasnije daje obilne koliine hranjiva. Takvi sustavi odrali su
se do danas u kineskim selima, a razvijanjem permakulture, bio vrtlarstva i biodinamike
postaju sve moderniji meu vrtlarima cijelog svijeta.
Kamo god ili, na putovanja ili u osvajake pohode, ljudi su sa sobom nosili sjeme kao
sastavni dio prtljage i putem ga esto razmjenjivali. Poljoprivredu su tako u Europu
donijeli ratnici s istoka negdje iza 3000. g. pr. n.e. Tih davnih dana uzgajala se bijela
repa, razne forme kupusa bez glavice, bob, lea i graak. Pastrnjak, celer i komora brali
su se kao samonikle vrste. Kelti su znatno unaprijedili koritenje metala u izradi alata
za obradu tla, a Grci i Rimljani proirili su luk, enjak, poriluk, rotkve i rotkvice (vrlo
omiljene u drevnom Egiptu), dinje, krastavce (koji su se uzgajali i u Mezopotamiji), tikve,
i crnookice (jedna posebna vrsta graha sitnog zrna). Mediteran je bio domovina brokuli i
korabici, kao i lisnatim salatama, endiviji, perinu, kopru i artiokama. U X. st. Arapi su
donijeli crvene i ljubiaste forme mrkve, a ubrzo nastaju i ute. Naranaste su nastale
tek u XVI st. Osim mrkve Arapi i idovi izmeu X. i XV. st. irili su patliane, cvjetau,
8 9
lubenice, pinat, artioke i bamiju. U XVI. st stigle su kulture iz Amerike rajice, krumpiri,
ioka, grah, bundeve i paprike. Naravno bilo je tu i negativnih popratnih efekata irenja
invazivnih vrsta, epidemija biljnih bolesti i tetnika. To je vano napomenuti, jer su zbog
toga zatvorene granice i sprijeeno slobodno irenje sjemena. Pitanje je koliko je time
dobiveno, a koliko izgubljeno.
Sve do XVIII. st. nain uzgoja bilja nije se drastino mijenjao. Iduu revoluciju pokrenuo je
razvoj kolstva, vana znanstvena otkria i njihova brza popularizacija. Od polovine XVIII.
st. prvi put u povijesti u sjemenarstvu se pojavljuju imena zaslunih za selekciju pojedinih
sorata. Uglavnom su to imena mukaraca ili obitelji, unato tome to su tijekom povijesti
najee ene uvale sjeme. Jedna od prvih je recimo obitelj Vilmorin-Andrieux, meu
prvim trgovcima sjemenom i meu prvim uzgajivaima koji su koristili namjerno krianje
kako bi dobili nove sorte i metodu pedigrea. Veina dananjih sorata penice nose gene
njihovih krianaca. Otvoren je cijeli niz malih obrta za proizvodnju sjemena. Uzgojeno je
nekoliko novih kultura no veina ih predstavlja tek forme ve poznatih, primjerice kelj i
prokulice kao forme kupusa.
Robert Bekewell zaetnik je moderne genetike i oplemenjivanja stoke (slinih ideja bilo
je u to vrijeme i kod nas!), a Gregor Mendel objasnio je zakone nasljeivanja bavei se
oplemenjivanjem bilja. J. Liebig 1840. donio je teoriju o mineralnoj ishrani biljaka, a Fritz
Haber radio je 1905.-1911. pokuse fiksacije duika. To je dovelo do uvoenja leguminoza
(djetelina, lucerna...) u plodored i nastanka mineralnih gnojiva. Uvoenjem leguminoza
i mineralnih gnojiva naputa se sustav tropolja i zemlja se vie ne ostavlja na ugaru,
to poveava proizvodne povrine za treinu. Stoarstvo se intenzivira, pa se na poljima
poinje uzgajati krmno bilje, a znatno se mijenjaju i pasmine. Industrijska revolucija
ostavila je i ovdje traga. Razvija se mehanizacija pojavljuju se sijaice, drljae... snagu
konja i volova zamjenjuje traktor. Prerada proizvoda takoer je industrijska. Uzgoj bilja i
vrste. Razvija se promet i mogunosti skladitenja proizvoda smrzavanjem.
Za Hrvatsku je to takoer zlatno doba velikog napretka poljoprivrede potpomognutog
pokretanjem Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog drutva, poetkom rada Gospodarsko
umarskog uilita u Krievcima kao i pokusnih polja u Bojakovini, zakonom o promicanju
gospodarstva iz 1896., pokretanjem udruge za selekciju goveda u Sv. Ivanu abnom i dr. Do
1915. godine u Hrvatskoj su tiskane knjige praktino iz svih podruja agronomske znanosti.
Prvi zakon o sjemenarstvu donesen je 1869. u Engleskoj, a iste godine u Njemakoj je
pokrenut prvi laboratorij za istraivanje sjemena. SAD donosi 1930. US Plant Patent Act
kojim doputa ostvarivanje patentnih prava na nove sorte.
Brzi napredak za koji ovjeanstvo u cjelini nije bilo spremno doveo je do jednako brzog
rasta populacije. Glad je bila prisutna na svakom koraku. U takvom okruenju radio se
Nikolaj Ivanovi Vavilov (1887.-1943.), znanstvenik koji je svojim radom zaduio cijelo
ovjeanstvo. Dok je bio dijete njegovu domovinu Rusiju poharala je silna glad. U to doba
bila je praksa da se dio uroda odvaja za sjetvu idue godine. Nakon to su jedne godine
svi usjevi stradali zbog nepovoljnih vremenskih prilika ljudi su sijali zalihe u iduoj godini,
no udljivo vrijeme ponovo je odnijelo svu ljetinu i jednostavno nije preostalo vie nita
za iduu sjetvu. Suoen s gladi ve u najranijem djetinjstvu Vavilov je posvetio cijeli
svoj ivot obilazei svijet i prouavajui raznolikost kultiviranih vrsta, naine na koje se
prilagoavaju okoliu, tradicijsku poljoprivredu i metode zatite bilja. elio je skupiti
kolekciju raznolikih usjeva koji bi se u sluaju nepogoda lake prilagodili i dali urod ak i
kad bi domae kulture podbacile. vrsto je vjerovao da svaka sorta nosi svojstva koja bi
u budunosti mogla spasiti ovjeanstvo, prilagoenost ekstremnim klimatskim prilikama,
otpornost na suu, manjak hranjiva, odreene bolesti i tetnike Raznolikost svuda u
prirodi znai mogunost izbora, kompeticiju ili meusobno nadopunjavanje i suradnju
vrsta, kontrast i dinamiku dok uniformiranost nosi monotoniju, diktaturu, monopolizam,
ogranienost i rizik. Na tim putovanjima skupljena je najvea svjetska kolekcija sjemena i
sadnica i podatci o nainima njihovog uzgoja. Oko 200 000 uzoraka pohranjeno je u Zavod
za primijenjenu botaniku u St. Petrburg, kasnije nazvan Vavilovljev istraivaki institut za
biljnu industriju (VIR).
Istraivanja u vie od 40 zemalja svijeta pokazala su da je na nekim
mjestima raznolikost pojedinih vrsta bitno vea nego bilo gdje drugdje.
Vavilov je postavio teoriju o centrima raznolikosti i utvrdio da su oni u
vezi (iako ne uvijek) s mjestima gdje su pojedine vrste domestificirane.
Definirao je osam centara: Kina, Indija (ukljuujui Burmu i Assam),
sredinja Azija (zapadna Indija, Afganistan, Tadikistan, Uzbekistan),
Bliski istok (Mala Azija, Iran, visoravni Turkmenistana), Mediteran,
Etiopija, Juni Meksiko i Srednja Amerika, Juna Amerika. Kasnije
su njegovi nasljednici potvrdili tu teoriju uz neke izmjene. Utvreno
je da postoje centri domestifikacije, centri raznolikosti i centri disperzije odakle su se
pojedine vrste irile dalje u svijet. Paljivom oku nee promaknuti da je veina tih centara
smjetena u zemljama koje danas nazivamo Trei svijet, popritima niza sukoba i mjestima
gdje korporacije imaju patente na tradicijske sorte i prisiljavaju lokalne seljake da siju
GMO.
Svirepa igra povijesti dovela je do toga da je Vavilov umro od pothranjenosti kao politiki
zatvorenik u domovini Rusiji, a K.G.B. (tada N.K.V.D.) je 1941. spalio njegov rukopis pod
nazivom Svjetska povijest razvoja agronomije. Za vrijeme Hitlerove opsade St. Peterburga
preostali zaposlenici Instituta za primijenjenu botaniku takoer su masovno umirali od
gladi, no unato tome sauvali su kolekciju sjemena za koju su duboko vjerovali da e
predstavljati budunost njihova naroda.
Nakon II. sv. rata grupa amerikih znanstvenika koje je predvodio Norman Borlaug (dobitnik
Nobelove nagrade 1970.) provodila je istraivanja poveanja prinosa na podruju Meksika
takoer s ciljem ukidanja gladi. No za razliku od velikog truda na ouvanju tradicije i
razvoja boljih usjeva metodama odabiranja, njihove metode bile su upravo suprotne i
promovirale brzinski razvoj. Recept je bio ovakav:
- krupna mehanizacija koja zahtijeva velike proizvodne povrine
- pojaana kemizacija gnojidba mineralnim gnojivima i kemijska zatita bilja
- visokoprinosni kultivari dobiveni tehnikom hibridizacije
- melioracije tla uglavnom odvodnja ili navodnjavanje
Takozvana zelena revolucija ubrzano se proirila svijetom 60-ih i 70-ih godina. Proizvodnja
hrane se udvostruila. No glad nije dokinuta radi neravnomjerne raspodjele i nepravedne
organizacije trita. Daljnjim napretkom genetike tonemo sve dublje i dublje u neodrivost.
Tvornice oruja i bojnih otrova samo su prenamijenjene u tvornice pesticida, protekao
je niz godina do trenutka kada je postavljeno pitanje kakve to posljedice ostavlja na
ljudsko zdravlje i stanje okolia. Poast najnovijeg datuma je genetiki inenjering ije je
posljedice na zdravlje jo uvijek nemogue sa sigurnou utvrditi, ali ono to je vidljivo
su razarajue posljedice za ruralne zajednice, tradicijske sorte, okoli. Namjera koja je
u poetku moda i bila dobra potpuno se preokrenula u rukama kapitalizma. Kao to smo
10
doli do ruba u koritenju fosilnih goriva, tako smo stigli i do ruba odrivosti plodnog
tla i do ruba proizvodnje hrane. Privi put u povijesti unitavamo resurse umjesto da ih
razvijamo. Traenje alternativnih rjeenja vie nije samo hobi ekscentrika nego jedina
mogunost opstanka. Krajnje je vrijeme da spasimo to se jo spasiti da od genetskih
resursa kultiviranih vrsta koje smo dobili u nasljedstvo. Ljudi su tisuljeima uvali sjeme
na gospodarstvima i tako je i nastala sva raznolikost kultiviranih vrsta. Zato i danas ne
bismo nastavili taj rad?!
4. Sjeme otpora, sjeme nade
Kolonizacija je nekada bila vrlo jasna i predvidiva. Vojska nekog naroda krenula bi
u osvajanja s ciljem da osvoji teritorij, porobi radnu snagu stekne vlast nad svim
resursima koje je neka zemlja imala. Najee ih je doekala obrambena vojska
napadnutih i onda tko jai. Danas je sve to mnogo, mnogo perfidnije. Gotovo moemo
rei da oko nas bukti etvrti svjetski rat, iako ne vidimo nikakvu vojsku. Resursi nam
nisu silom oteti nego smo u nekoliko generacija odgajani i uvjeravani da nam oni uope
ne trebaju i mi ih bez borbe i straha jeftino prodajemo, zanemarujemo, preputamo.
Teko je uope objasniti tko igra kakvu igru u cijelome tom igrokazu gdje su glavni
likovi velike korporacije, politiari, lobisti i s druge strane seljaci, vrtlari i u stvari svi
oni koji brinu o tome to jedu. Pokuajmo malo razmotati to klupko.
Velik broj manjih sjemenarskih kompanija i gotovo sve tradicijske obiteljske sjemenare
kupile su velike korporacije. Dogaa se da ih sve manje ima sve veu kontrolu nad
tritem. Tri najvee Monsato, DuPont i Syngenta ve kontroliraju 53 % svjetskog
trita sjemenom, a najveih 10 kontrolira 73 %. Uglavnom to ni nisu sjemenarske
kompanije nego kemijske kompanije i na tritu nude ne samo sjeme nego i sve ono
to je potrebno da bi se te njihove sorte uzgojile, a to su ponajprije agrokemikalije.
Prodaja sjemena u stvari je samo udica baena seljacima kako bi se stvorila potreba
za svim ostalim proizvodima.
Korporacije zapoljavaju i financiraju velik broj znanstvenika ija zadaa je stvoriti
nove visokoproduktivne i iroko primjenjive sorte te konzultantske kue ija je uloga
opravdati uporabu agrokemikalija u javnosti. Nove sorte ne selekcioniraju se da bi bile
nutritivno vrjednije ili zadovoljile raznolike zahtjeve kupaca, nego da bi se to lake
i jeftinije proizvele i prodale na to irem tritu, zanemarujui lokalne posebnosti te
da bi uinile potroae ovisnima.
Tehnika hibridizacije uinkovita je u stvaranju ovisnosti. Hibridi nastaju namjernim
krianjem tzv. istih linija, sjemena dobivenog uzastopnom samooplodnjom. Takve
biljke su uglavnom krljave i daju manje prinose, a bujnost nastaje tek kombinacijom
dvaju genetski razliitih istih linija. Osnovno sjeme osigurava uvijek oplemenjiva
i hibride se ne isplati razmnoavati na gospodarstvu jer se brzo izrode. Zbog toga
je krajnji kupac primoran svake godine kupiti sjeme od sjemenarske kompanije
(prepoznat ete ih po oznaci F1). Mana hibrida je to uzgoj roditeljskih istih linija
poskupljuje proizvodnju, a i selekcija sorata vrlo je dugotrajna i mukotrpna. S genetiki
modificiranim organizama (GMO) nema tih problema. Svojstvima se manipulira u
laboratoriju i to tono prema zahtjevima naruitelja. To su pravi biljni Franckensteini
otporni na totalne herbicide, sterilni ili pak vrlo invazivni, ili daju plodove samo ako
11
se u tono odreeno vrijeme tretiraju odreenim pesticidom
Najveu opasnost predstavljaju invazivne GMO sorte. Procjenjuje se recimo da u svijetu
vie ni nema sorata soje koje nisu zagaene GMO genima, no bez opsenih analiza koje
naravno nitko nije spreman pokrenuti to su samo pekulacije. Vrlo su ugroene i sorte
kukuruza koji se oprauje vjetrom pa polen GMO sorata moe zagaditi tradicijske
sorte uzgajane i kilometrima daleko od GMO polja. esti su primjeri da kompanije
podiu tube (a esto i dobivaju) protiv uzgajivaa tradicijskih sorata iji su usjevi
na taj nain oneieni jer po svojim patentnim pravima zahtijevaju potraivanja
na patentirani genetski materijal. Dok se pobjeda iri u Peruu gdje je vlada donijela
zakon kojim blokira irenje GMO-a u iduih 10 godina, Monsanto iri svoje djelovanje
u Srbiji, Maarskoj i jo nekoliko zemalja u naem neposrednom susjedstvu, za to
su nedavno ak traili potporu Europske banke za obnovu i razvoj (novac poreznih
obveznika EU-a). No je li vie uope bitno kome zvono zvoni zvoni svima nama!
Upitno je koliko je raznolikost novih kultivara stvarno raznolika. Moderna genetika
u selekciji koristi sve ui i ui krug roditeljskih sorata. Kao genetski materijal za
proizvodnju koristi svega 5-7 % genetskog materijala svake pojedine vrste koji ine
ve iskuane i pouzdane roditeljske sorte. Sav preostali genetski materijal pada u
zaborav. Na primjer, vie od 90 % sorata penice prodanih u posljednjih 30 godina
na tritu Francuske imaju u svom pedigreu bar jednog zajednikog roditelja,
svega 9 % su stvarno razliite sorte. U strunim krugovima ova pojava nazvana je
genetska erozija. Te nove sorte selekcionirane su za potrebe industrije, stvorene su
da opstanu u idealnim uvjetima intenzivne obrade, gnojidbe mineralnim gnojivima,
navodnjavanja i primjene agrokemikalija. Jednake sorte prodaju se u cijelom svijetu,
one nisu prilagoene regionalnim posebnostima i zbog svega toga nisu prikladne za
ekoloku poljoprivredu. S druge strane nitko ne zna koliko sorata svakog trenutka
izumire. Podatci su jednostavno nedostupni. Veina tradicijskih sorata nikada nije
bila upisana u upisnike, nisu ak imale ni imena, zvale su se jednostavno domae.
FAO procjenjuje da ti gubitci u posljednjih 100 godina iznose 90 % tradicijskih sorata
i 75% ukupnog genetskog materijala.
Idui korak korporacija je prilagoavanje zakona kako ne bi stvarali nepotrebne
prepreke irenju novih, naprednih tehnologija. I tu je klupko najzamrenije. Kao to
smo ve spomenuli u prolom poglavlju, prvi zakon o patentiranju bilja donesen je u
SAD-u 1930. Zahvaljujui trgovinskim sporazumima tvrtke poput Monsanta mogu tako
patentirati stare sorte drava treeg svijeta koje nisu upisane u upisnike i sortne
liste i naplaivanjem skupih patentnih prava i raznim birokratskim komplikacijama
prisiliti lokalne seljake da uzgajaju samo njihove GMO sorte. Na takve primjere u Indiji
upozorava znanstvenica i aktivistica dr. Vandana Shiva pozivajui na spas tradicijskih
sorata i borbu za prava seljaka da sami odlue to e sijati, da uvaju genetsko naslijee
kultiviranih vrsta vlastite zemlje, tj. pravo na sjemenarski suverenitet. Shiva takvo
patentiranje sjemena naziva biopiratstvo, a naziv stvarno sve govori. Zatita prava
oplemenjivaa trebala je pridonijeti irenju raznolikosti no injenica je da ni jedna
vrsta nije domestificirana u novije vrijeme, sve su nastale u dalekoj prolosti. Open
source pristup ili slobodno stvaralatvo nije prisutno samo u domeni kompjutorskih
programa, sve je vie poklonika takvih stavova i meu sjemenarima. Za nastanak
novih sorata potrebno je genetsko naslijee starih. Raznolikost ne moe nastati
sama od sebe nego se nadopunjava na ve postojeu. Zbog toga zakon o patentiranju
12
upravo boli jer nepravedno daje sva prava samo zadnjoj osobi u genetskom lancu,
zanemarujui doprinos generacija i generacija koji su domestificirali vrstu tijekom
nekoliko tisua godina i stvorili roditeljske sorte. Svako ivo bie je jedinstveno i nosi
genetsko naslijee koje se razvijalo tisuljeima. Nepravedno je da netko polae
prava kao izumitelj nekog ivog bia!
U Europi prava oplemenjivaa definira UPOV konvencija Meunarodna konvencija
o zatiti novih biljnih kultivara (Hrvatska je takoer potpisnica) i Meunarodno
udruenje za zatitu novih biljnih kultivara (International Union for the Protection
of New Varieties of Plants UPOV) sa sjeditem u enevi. Konvencija je revidirana
1978. i 1991. Sa svakim novim revidiranjem prava uzgajivaa sve su slinija patentnim
pravima i sve restriktivnija prema ouvanju tradicijskih sorata. Nakon zadnje revizije
pravo farmera da za svoje potrebe sam uzgaja sjeme na svom imanju vie nije
striktno propisano konvencijom nego je preputeno nacionalnom zakonodavstvu
zemalja lanica, a ono kod nas pak ovisi o direktivama EU-a (vidjet emo na koji
nain su one restriktivne prema uzgoju tradicijskih sorata). Nakon to plati naknadu
patentnom uredu, oplemenjiva obvezno mora dobivati naknadu za svoj rad (to
mu mogu platiti jedino vee kompanije) no moe sasvim slobodno i bez naknade
koristiti tradicijske sorte kao podlogu za stvaranje novih. Kada bi vi kao mali vrtlar ili
obiteljsko gospodarstvo zatraili prava na neku sortu koju vaa obitelj ve nekoliko
generacija uzgaja u svom vrtu to bi vas poprilinostajalo. Patentna prava na ive
organizme donedavno nisu bila mogua no promjenu je donio WTO 1995. lankom
27 TRIPS propisa koji nalau da svaka zemlja obvezno mora osnovati patentni ured.
Malo po malo patentni uredi poeli su izdavati patente na pojedina svojstva nastala
oplemenjivanjem, najprije ona nastala genetikim modifikacijama, a kasnije i svojstva
nastala konvencionalnim krianjem.
U sklopu Zajednike poljoprivredne politike EU je i 12 direktiva vezanih za
sjemenarstvo koje zemlje lanice moraju unijeti u svoje zakonodavstvo. Kako bi se
sjeme moglo prodavati sorta mora biti jedinstvena, svojstva trebaju biti ujednaena
(sve biljke moraju biti gotovo identine) i stabilna (moraju se zadrati iz generacije
u generaciju). To su tzv. DUS standardi. Da bi sjeme moglo u prodaju sorta takoer
mora biti upisana na sortnu listu drave gdje se proizvodi i zajedniku sortnu listu
EU-a. Upis u upisnik i pratea istraivanja naravno kotaju i isplativa su samo za
komercijalne sorte. Veina tradicijskih sorata takoer ne moe zadovoljiti spomenute
DUS standarde. One su opet u podreenom poloaju i izloene eroziji jer ih ne uzgajaju
kompanije nego mali proizvoai i vrtlari koji si ne mogu priutiti skupu papirologiju.
Vrlo mali broj tradicijskih sorata nalazi se u upisnicima, a nekoliko puta u povijesti
dogodilo se da budu jednostavno izbrisane. Takav primjer je recimo gubitak vie od
1500 sorata 23 vrste povra s popisa EU-a kada je 1980. uspostavljena zajednika
sortna lista svih zemalja lanica. Dogodilo se da su razliite drave imale na svojim
popisima niz slinih sorata pod razliitim nazivima. Kako bi izbjegli skupe analize to
je od toga stvarno razliito, birokrati EU-a traili su od sjemenarskih kompanija da
im dostave popise svega to oni smatraju sinonimima na zajednikoj sortnoj listi. To
je naravno bilo kao da traite vukove da uvaju janjad i oni su odmah pohrlili izbaciti
svu nepoeljnu konkurenciju sorata koje ne pripadaju nikome i mogu se slobodno
razmnoavati. Kada su se ukljuile udruge, mali uzgajivai i znanstvene institucije
ispostavilo se da su oko 38 % naziva na popisu stvarno bili sinonimi, a vie od 1000 bile
su ugroene tradicijske sorte.
13
Od 2008. u tijeku je revizija sjemenarskih direktiva koja bi trebala trajati do kraja
2012. Nove direktive propisuju obveznu registraciju i za tradicijske sorte kako bi
se sjeme moglo prodavati, a moi e biti razmnoavane samo na mjestima gdje su
izvorno nastale. Na tritu ih nee smjeti biti vie od 5 % od ukupnog broja sorata
neke vrste u prodaji i vie od 10 % ukupno u odnosu na nove sorte. Time direktive
jame kompanijama 90 % kontrole nad tritem i praktiki stavljaju izvan zakona
rad niza udruga i nezavisnih sjemenara koje prodaju sjeme tradicijskih sorti kako
bi ih ouvale. Nije tajna da kompanije zapoljavaju konzultantske kue koje se
bave lobiranjem u EU parlamentu. Hrvatska takoer ima obvezu preuzimanja istih
EU direktiva i usklaivanja zakonodavstva, tako da istu priu imamo i kod kue.
Specifinost Hrvatske je pak da je domaa proizvodnja povrtnog sjemena gotovo
potpuno zamrla i ostavila nas u potpunosti ovisnima o uvozu. Varadinsko zelje vie
nije iz Varadina nego u najboljem sluaju iz susjedne Slovenije.
Sredinom 2012. donesena je presuda Europskog suda pravde u sluaju tvrtke Graines
Baumaux protiv udruge Kokopelli koja se bavi ouvanjem tradicijskih sorata i okuplja
oko 6000 lanova. Nakon to je u Francuskoj osuena na kaznu od 10 000 za stvaranje
nelojalne konkurencije i prodaju sjemena neregistriranih kultivara, udruga je uloila
albu. Na Europskom sudu pravde pokuala je obraniti stajalite da europski zakoni
nisu poteni i kre osnovna ljudska prava slobodnog pristupa sjemenu za uzgoj vlastite
hrane i da spreavaju ouvanje tradicijskih sorata iako govore o njihovoj ugroenosti.
No presuda je bila da je sa zakonima sve u redu. Tradicijske sorte smiju biti na tritu,
ali ako su registrirane, pod odreenim pravilima koja ne mogu zadovoljiti i tako u
krug...
Uz tog Golijata ipak postoji i mali David.
U gotovo svakoj dravi postoje udruge
koje okupljaju uvare tradicijskih
sorti, organiziraju razmjene sjemena
i edukaciju. Na razmjenama sjemena
koje se tradicionalno organiziraju
prve nedjelje u travnju u UK lanovi
udruge Seedy Sunday (Zrnata nedjelja)
posjetiocima na ruku utisnu ig Outlow
(izopenik) ime naglaavaju svoj otpor
prema nepravednim zakonima i volju da
ustraju u ouvanju tradicijskih sorata. U
travnju 2011. meunarodna Sjemenarska
kampanja organizirala je velike prosvjede u Bruxellesu uruujui lanovima Europskog
parlamenta svoje zahtjeve i potpisanu peticiju. Teimo postizanju sjemenarskog
suvereniteta, to znai da bi svaki narod trebao imati slobodan pristup sjemenu za
uzgoj hrane. To ukljuuje lokalne drutvene mree koje udruuju poljoprivrednike i
vrtlare u ouvanju sorata prilagoenih lokalnim uvjetima, sorata koje se mogu slobodno
razmnoavati na poljoprivrednim gospodarstvima, zajednikim urbanim vrtovima,
okunicama, balkonima. Istodobno trebamo poljoprivrednu i sjemenarsku politiku
koja e promicati takve prakse i dopustiti slobodan pristup sjemenu, razbijajui
dominaciju velikih sjemenarskih kompanija, zabranjujui genetiki modificirano
sjeme i privatizaciju sjemena. To je ono za to se borimo! Pozvani ste da postanete
dio sve veeg svjetskog pokreta za sjeme i sjemenarski suverenitet! *
14
5. Zrno po zrno ili kako poeti
Vjerojatno ste ve nestrpljivi da napokon stavite ruke u zemlju i posijete sjeme. Ovdje je
pregled nekoliko praktinih stvari koje morate znati.
5.1. Nabavka sjemena
U vlastitom vrtu najvie ima smisla uvati tradicijske sorte koje ste naslijedili od bake ili
dobili od nekoga tko se bavi njihovim ouvanjem (roaka, susjeda, prijatelja, proizvoaa
povra od kojeg redovito kupujete i sl.). U Hrvatskoj ima nekoliko udruga koje se bave
ouvanjem genetske raznolikosti bilja i od njih moete prema njihovim pravilima dobiti male
koliine sjemena za razmnoavanje. Razmjene sjemena koje organiziraju predstavljaju
mjesto susreta sjemenara i tamo ete najee moi nabaviti sjeme i dobiti upute za
njegovo uzgajanje. U Hrvatskoj ih na alost jo uvijek nema tako mnogo, a odravaju
se najee zimi ili u rano proljee u Zagrebu, Novoj Gradiki, Sisku... Pokuajte sami
organizirati razmjenu i okupiti sjemenare iz svojega kraja. Na kraju ove broure pronai
ete upute kako to uiniti. Ekoloki poljoprivrednici, posebno biodinamiari esto uvaju
sjeme na gospodarstvu, pa ete ga ponekad nai na sajmovima ekoloke poljoprivrede.
Sjeme nekih kultura isto je kao plodovi koje koristimo za hranu, pa ako kupujete od
provjerenih uzgajivaa koji uzgajaju tradicijske sorte neke plodove moi ete posijati
ili uzeti sjeme, samo vodite rauna o tome da su plodovi potpuno zreli. Moete recimo
umjesto da sve pojedete, posijati grah, soju, kukuruz kokiar, posaditi enjeve enjaka
i ljutike, uzeti sjeme iz neke fine rajice ili jako zrele paprike ili tikve. Neete to moi
recimo s krastavcima jer se oni za jelo beru prije nego potpuno dozore isto kao i graak. Ne
zaboravite zapisati sve podatke koje ste saznali od uzgajivaa, jer je uz tradicijske sorte
vano ouvati i znanja o njihovom uzgoju, tradiciju pripremanja i dr.
5.2. Koliko treba ekati sjemenke
Prema trajanju ivotnog ciklusa biljke dijelimo na jednogodinje, dvogodinje i trajnice.
Jednogodinje bilje daje sjeme ve prve godine i lako ga mogu razmnoavati i sjemenarski
poetnici. Dvogodinje je potrebno ostaviti da prezimi u vrtu ili skladititi gomolje,
zadebljalo korijenje, lukovice i saditi drugo proljee kako bi procvalo i dalo sjeme. U
uvjetima blage mediteranske klime veina dvogodinjih vrsta prezimit e u vrtu, a u
kontinentalnim dijelovima neke vrste (perin, pastrnjak, kupusnjae, blitvu, matovilac,
postrnu repu) moete pred zimu zagrnuti slamom ili sjenom ako ih ostavljate na gredicama.
uvanje dvogodinjih vrsta zimi:
Optimalne uvjete za uvanje veine vrsta imaju hladni, vlani podrumi. Krumpiru je
dovoljno da ga ostavite na takvom mjestu bez dodatne zatite, a mrkvu, ciklu, perin,
pastrnjak, repu utrapite u vlani pijesak. Povre se oisti od blata, odreu se listovi oko
1-2 cm iznad korijenovog vrata i slau izmeu slojeva pijeska tako da se meusobno ne
dodiruje. Pijesak ne smije biti potpuno suh ali ni previe mokar kako povre ne bi trunulo
(moete malo zaliti ako vidite da vam je korijenje malo omekalo i smeuralo se). Tako
moe bez problema stajati oko est mjeseci. Na proljee, im vremenski uvjeti dopuste
vadi se iz trapa i sadi u vrt. Trapovi se mogu raditi i na otvorenom ili u hladnim klijalitima.
15
Trajnice uglavnom daju sjeme godinu ili vie nakon to su posaene, a kasnije se same
obnavljaju i ire. Razmnoiti ih moete jednostavnim dijeljenjem busena. Iznimka je luk
gdje ciklus traje tri godine: prve godine iz sjemena dobijemo luicu, druge od luice veliku
lukovicu i tek tree ponovo dolazimo do sjemena.
Najee uzgajane jednogodinje biljke: rajice, paprike, patliani, grah, graak, bob,
rotkvice, tikve, dinje, lubenice, krastavci, salata, bamija, kopar, pinat, suncokret,
heljda, loboda, amarant, rikola
Najee dvogodinje biljke: mrkva, perin, pastrnjak, komora, kupusnjae (kupus, kelj,
korabica, brokula, cvjetaa, ratika), repa, koraba, cikla, blitva, poriluk
Najee trajnice: rabarbara, vlasac
5.3. Biologija opraivanja i uvanje sortne istoe
Svi znamo kako to ve ide s opraivanjem polen padne na njuku tuka, cvijet je oploen
i razvija se plod. Razlika je jedino u tome kako polen dolazi do tuka. Kod nekih vrsta sve
se to odvija na istoj biljci i za njih kaemo da su samooplodne. Takve vrste vrlo je lako
uzgojiti da se biljke meusobno ne kriaju, da potomstvo zadri ista svojstva i moe ih
uzgojiti svaki poetnik.
Ostale vrste zovemo stranooplodne. Za njihovo opraivanje najee su zasluni vjetar i
kukci. Vjetar nosi polen vrlo daleko, mogue je opraivanje biljaka koje su ak i kilometar
udaljene. Kod kukaca to ovisi o vrsti i njihovom arealu kretanja. Najbolji opraivai meu
kukcima su bumbari, pele i drugi njihovi srodnici. Svi kukci koji imaju dlaku na koju se
polen lako hvata i tako se prenosi s jedne biljke na drugu. Zbog toga je u vrtu dobro imati
konice kao i cvijee koje privlai kukce.
Neke samooplodne vrste: grah, graak, rajica, salata
Neke stranooplodne vrste koje oprauje vjetar: repa, blitva, cikla, loboda, kukuruz, proso,
ra
Neke stranooplodne vrste koje oplouju kukci: kupusnjae, perin, celer, mrkva, tikve,
krastavci, bosiljak, luk
Kod stranooplodnih vrsta puno je vea varijabilnost jer se meusobno kriaju, ponekad
ak i sa divljim srodnicima (mrkva s divljom mrkvom, pastrnjak s divljim pastrnjakom).
Da bi razumjeli koje biljke se mogu meusobno kriati potrebno je znati malo botanike. U
botanici je vrsta definirana kao skup genetski srodnih biljaka koje se mogu kriati i davati
plodno potomstvo. Razliite sorte unutar iste vrste mogu se kriati. Recimo sadimo li ljute
paprike pokraj slatkih idue godine gotovo sve e biti ljute, ali nee se kriati primjerice
mrkva i perin ili kopar i komora. Unutar vrste razlikujemo razliite forme, varijetete i
sorte. Bez obzira na to to se nama dvije kulture mogu initi potpuno razliitim, one su
ponekad samo forme iste vrste i mogu se kriati. Sve ono to zovemo kupusnjae kupus,
kelj, ratika, prokulice, cvjetaa i brokula u stvari su forme vrste latinskog naziva Brassica
oleracea. Istoj botanikoj vrsti pripadaju i blitva i cikla, pa e se u vrtu kriati ako ih
uzgajate za sjeme iste godine.
Krianje ponekad moe dati zanimljive rezultate, ali najee elimo sauvati ista svojstva su preslica, pelin i dr. Bolesti se esto ire sjemenom, pa je vano uzimati sjeme samo sa
sorte koju uzgajamo i tada trebamo primijeniti neku od metoda izolacije ili opraivati
16
runo. Izolacija moe biti vremenska, prostorna ili postavljanje razliitih barijera. Krianje
moemo smanjiti postavljanjem barijera visokih biljaka. Nekad su ljudi esto biljke za
sjeme sadili usred polja kukuruza, suncokreta i sl. Zidovi nisu toliko dobri jer stvaraju
turbulencije vjetra.
Prostorna izolacija znai da razliite
sorte sadimo daleko jednu od
druge. Udaljenost ovisi o nainima
opraivanja, pa dvije sorte graka
mogu biti udaljene i 1m dok je izmeu
dvije sorte krastavaca potrebno 150
m razmaka. Zbog toga je u malim
vrtovima teko odravati velike
kolekcije. Tome moemo doskoiti
postavljanjem kaveza od geotekstila
ili nekog drugog prozranog
materijala koji proputa vodu ali ne
i kukce. Kavezi se postavljaju prije
cvatnje i zadravaju kukce koji se
tamo zateknu dok cvatnja ne zavri,
tako da ne mogu oploditi cvijet neke druge sorte. Najsigurnija je ipak metoda vremenske
izolacije, a to je kada u isto vrijeme cvate samo jedna sorta koju elimo razmnoiti,
recimo jedne godine uzgojimo i razmnoimo jednu sortu, druge godine drugu itd. Tu dolazi
do izraaja vanost razmjene sjemena. Ako smo jedne godine u malom vrtu razmnoili kelj
onda nismo mogli razmnoavati ostale kupusnjae da se ne kriaju, pa emo na razmjeni
razmijeniti vikove za sjeme ostalih vrsta koje nam nedostaju.
5.4. Uzgoj i zatita od bolesti
Biljke za sjeme u pravilu trebaju neto vei razmak kako bi mogle u potpunosti razviti
sve karakteristike, razbujati se i dati brojno potomstvo, a bitno je i redovito plijevljenje.
Najee ih prorjeujemo odabirui najbujnije, ili se to dogaa spontano tako da sitnije
biljke poberemo za hranu, a one ljepe uvamo (na primjer kod salate).
Vano je znati i da je za odravanje sorte potrebno bar 10-15 biljaka ili vie od 1 m2
za biljke koje sijemo u masi poput itarica, maka, matovilca ili rikole (u literaturi se
mogu nai razliiti podatci, a razlika je i od vrste do vrste). Ako uvamo sjeme od svega
nekoliko biljaka moe dogoditi da se ono izrodi tj. da potomstvo ne bude vie tako bujno
i ukusno. To je rezultat manjka genetske raznolikosti unutar populacije. Samooplodne
vrste manje su osjetljive na veliinu populacije jer prirodno trae manje varijabilnosti.
Kod stranooplodnih vrsta varijabilnost unutar jedne sorte znatno je vea i potrebne su
vee populacije. Posebno su osjetljivi mrkva (minimalno 30 ali i 50-100 biljaka) i kukuruz
(minimalno 100 m2, a sjeme se uzima samo iz sredita polja, ne s rubova).
U ekolokoj poljoprivredi prevencija je i vie od pola zdravlja, pa trebamo paziti na
higijenu (uklanjanje bolesnog lia ili drugih ostataka) i na pravilnu, umjerenu ishranu
bilja kako bi stvorile imunitet. Pomoi e i prevencija ajevima od ljekovitog bilja kao to
zdravih biljaka kako se bolesti ne bi irile.
17
Zatita sjemena toplom vodom
Neke bolesti koje se prenose sjemenom moemo suzbiti tako da ih potapamo u vodu
zagrijanu do temperature koja ubija gljivice i bakterije, a ne smanjuje klijavost. To djeluje
recimo za suzbijanje suhe trulei i pjegavosti kupusa, sivu pjegavost celera i neke druge
bolesti koje se prenose sjemenom. Sjeme se stavlja u platnene vreice, zavee i potapa u
vodu kao kad kuhamo aj. Temperatura vode mora biti precizno odreena i razliita je za
svaku vrstu, kao i trajanje takvog namakanja.
- 15 min na 50 C radi
- 20 min na 50 C krastavac, rajica, brokula, cvjetaa, kelj, mrkva
- 25 min na 50 C patlian, pinat, kelj pupar, repa
- 25 min na 20 C - kupus
- 30 min na 48 C salata, celer, paprika
Nakon namakanja sjeme rasprostremo na tanjuri i suimo, a kada je potpuno suho
spremamo u staklenke.
plahte i objese naopako na prozrano mjesto u sjeni. Tamo se uva dok se potpuno ne osui,
a sjemenke koje padnu ranije ne rasipaju se uokolo po vrtu. Nakon suenja da bi lake
odvojili sjeme od ostataka ploda moemo vree ili plahte lagano udarati drvenim batom
ili gaziti tenisicama te istresti tako usitnjeni sadraj na sito i prosijati. Prosijavanjem se
rjeavamo grubih ostataka, a sitnu pljevu moemo ispuhati prebacivanjem sjemena na
laganom vjetru ili prebrati runo ako imamo manje koliine.
Mokro ienje
Mokri postupak ukljuuje vaenje sjemena iz sonih plodova kao to su krastavci, rajice i
sl. Tu nam pomae prirodna fermentacija kojom se razgrauje sluz koja obavija sjemenke,
a ujedno i titi od nekih bolesti. Soni dio ploda sa sjemenom izdvoji se u staklenku ili alicu
i ostavi tjedan dana da fermentira. Moe se pokriti tanjuriem ali ne vrstim poklopcem
da ostane dovoljno zraka. Nakon toga se sjeme prebaci na cjediljku i ispire pod mlazom
vode, a potom osui.

5.5. Odabiranje najboljih

Oponaajui prirodnu selekciju za sjeme uvijek uvamo sjeme s biljaka koje daju najbolje
plodove, imaju najbujniji rast ili neke druge kvalitete. Upravo u tome lei najvei trik
ouvanja ljudskog roda i poljoprivrede, a i vanost uvanja vlastitog sjemena. Na taj
nain mi sami selektiramo biljke sa svojstvima koja su nama vana, a osim prinosa to je
prioritet industrijskog sjemenarstva to moe biti otpornost na bolesti, kvaliteta plodova
za pojedine namjene i sl. Ovim metodama od nekadanjih divljih biljaka nastalo je rajsko
povre velikog prinosa i lijepog izgleda koje danas poznajemo. Najbolje je ve u vrtu
oznaiti (recimo platnenom trakicom arke boje) biljke koje ostaju za sjeme. Tu treba
gledati ukupno stanje biljke. Ona mora biti zdrava, bujna, karakteristike sorte trebaju
biti dobro izraene. Odabiranjem se moemo i malo igrati i s godinama moemo dobiti
sjeme koje je najprilagoenije naim zahtjevima. Na primjer uvanjem sjemena biljaka
koje prve dozrijevaju postii emo efekt da nam ta sorta uvijek rodi ranije. Povremenim
uzgojem sorata iz drugog podneblja i doputanjem krianja s onim koje trajno uzgajamo
moemo dobiti otpornije biljke i druge zanimljive rezultate.

5.6. ienje
Kako bi druge godine sjeme mogli ravnomjerno sijati vano
je da ono bude isto. To podrazumijeva micanje svih dijelova
usploa bilo ono mesnato ili suho. Upravo po tome razlikujemo
suhe i mokre postupke ienja.

Suho ienje
Velik dio vrsta ima sjeme koje se sui na biljci. Najbolje je
pustiti da se postupak suenja odvija u vrtu to je dulje mogue.
Sjeme ponekad ranije ispada pa ga je potrebno skupiti i kad nije
potpuno zrelo. Tada se vade cijele biljke s korijenom, skupe u
snopove, zaveu i stavljaju u papirnate ili platnene vree ili
Mokro ienje paradajza

18 19
5.7. uvanje 6. Specifinosti naih usjeva
Zlatno pravilo je uvanje na to suem i to hladnijem. Kada je sjeme suho moe se due
vrijeme uvati na niskim temperaturama, a vano je i da bude u mraku. Kako je sjeme
ivo njegova klijavost ne traje vjeno i zato je kolekciju potrebno esto regenerirati. 6.1. Lukovi (Alliaceae)
Klijavost ne prestaje odmah nego pomalo opada iz godine u godinu. Nakon godinu-dvije Niz samoniklih vrsta koje
isklijat e sve sjemenke, kasnije sve manji i manji postotak. Sjeme se najbolje uva u ine porodicu lukova od
staklenkama. S vremena na vrijeme treba pregledati kolekciju i paziti da sjeme ne navue uvijek su bili privlana
vlagu ili da ga ne napadnu bolesti i tetnici (ici na grahu i sl.). Papirnate vreice nisu hrana, posebno u rano
tako uinkovite protiv vlage niti tetnika, ali su praktine kada sjeme razmjenjujemo. Neki proljee dok jo nema
stavljaju papirnate vreice sa sjemenom u velike staklenke. Vano je da svaki uzorak bude ostalog povra. Uzgoj luka i
paljivo oznaen s obiljeenom vrstom i sortom, mjestom i godinom skupljanja. Dobro je enjaka poeo je ve prije
uvati i druge podatke (biljeke uzgajivaa od kojeg smo ga dobili, kad smo posijali, kad 6000 godina na podruju
je proklijalo, kad je cvalo, kakvi su bili plodovi) i fotografije. sredinje Azije. Obje vrste
kao i poriluk bile su omiljene u Egiptu, Grkoj i Rimu, odakle su se proirile cijelom
Europom, a danas je teko i zamisliti kuhanje bez luka.

Luk (Allium cepa)

Luk se tradicijski uzgaja iz luice, male lukovice koju dobivamo sjetvom sjemena, iako
ima i kultivara koji nakon sjetve jo iste godine daju veliku lukovicu. Idealni uvjeti za
uzgoj su puno kie u proljee, na poetku vegetacije i suho i toplo ljeto kada dozrijeva.
Sjeme treba puno vlage za klijanje, a plitkom korijenju smetaju korovi. Sitnu luicu korovi
mogu potpuno potisnuti pa je plijevljenje neizbjeno, a maliranjem postiemo i zatitu
od korova i dulje zadravanje vode u povrinskom sloju. Luk se okapa i plijevi bar tri puta,
a zadnji put polovinom lipnja. Glavne tri forme luka koje se uzgajaju su crveni, uti i
srebrenac. Srebrenac je uvijek ozimi i sadi se u kasnu jesen. Neke tradicijske sorte luka su
Turopoljski, Dobravski rljeni, Rapski uti pogaar, Istarski ljubiasti, Istarski uti...
Sjeme za uzgoj luice u kontinentalnim krajevima sije se od kraja
oujka do sredine travnja na dobro pripremljene i sitno obraene
gredice. Sjeme se razbaca omake, dosta gusto i plitko ukopa
grabljicama ili se sije u redove razmaka 20 cm radi lake obrade.
Razlog guste sjetve je to elimo sitnije luice jer se one lake
uvaju i manja je vjerojatnost da e u drugoj godini, umjesto da
formiraju debele lukovice otii u cvijet. Biljice su jako sitne,
nakon dva mjeseca tek dobiju prva tri listia i narastu dvadesetak
centimetara, pa ih treba redovito zalijevati i plijeviti. Listovi luka
slini su travkama ali razlikovat ete ih po tome to su u presjeku
okruglasti i uplji za razliku od trava (isto i enjaka i poriluka)
koji imaju plosnate listove. Poetkom kolovoza luice dozrijevaju
i treba ih pobrati prije razdoblja kia, ostaviti na gredici da se
Vrste ija klijavost traje 1-3 godine: mrkva, luk, perin, kukuruz osue i onda pospremiti. Nae bake drale su preko zime luicu na
Vrste ija klijavost traje do 5 godina: bosiljak, kupus, celer, salata, paprika, rajice krunim peima i tako su nesvjesno unitavale micelij plamenjae
luka. Luicu od koje elimo dobiti luk za sjeme treba probrati,
Vrste koje zadravaju klijavost vie od 5 godina: endivija, blitva, cikla, krastavci, tikve, izdvojiti sve bolesne i oteene, a nakon zime i one koje su
lubenice, neven proklijale tijekom skladitenja.
Za dobivanje lukovica koje jedemo sadimo luice na jesen ili u
proljee (bitno je da ih ne posadite naopake). Za sjeme treba
odvojiti najmanje dvadesetak najljepih, krupnih lukovica koje
emo splesti u vijenac i objesiti na prozrano mjesto gdje su
20 21
temperature 2-15 C (podrum). U travnju ih sadimo u gnijezda po etiri zajedno, a gnijezda
u redove razmaka 30 cm. Kad biljke porastu trebat e ih nakoliti jer su cvjetne stapke
krhke. Luk prekrasno cvate u velikim okruglim glavama i ukras je svakom vrtu. Pazite da
su razne sorte udaljene bar 150 m. Sjeme se skuplja jednog sunanog dana poetkom
kolovoza (ovisi o klimi) kada je veina tobolaca otvorena i sjeme u njima crno. Odree
se cijela glavica, spremi u platnene vree i isti trljanjem, prosijavanjem i ispuhivanjem
pljevica. Sjeme zadrava klijavost samo 2-3 godine pa ga je potrebno ee regenerirati.
Ljutika (Allium cepa var. aggregatum)
Ovo je u stvari varijetet luka s kojim nema toliko problema oko uvanja luica i sjemena.
Lukovice rastu okupljene, slino enjaku samo bez zajednike vanjske ljuske. Ljutika se
razmnoava vegetativno odjeljivanjem luica koje se sade. Cvate vrlo rijetko. Postoji niz
domaih sorata koje je potrebno ouvati.
enjak (Allium sativum)
Uzgoj enjaka nije zahtjevan, jer se takoer uglavnom razmnoava vegetativno. Postoje
ozime i proljetne forme. Proljetni enjak je sitniji, vrstih ljuski i obino ima samo jedan
red enjeva. Neke sorte jesenskog enjaka imaju u sredini niz sitnih enjeva okruenih Razvijena je od divlje salate (Lactuca serriola) prije oko 2500 god. na podruju Zapadne
krupnima. Kad ga sadimo odjeljujemo enjeve i sadimo svaki posebno u redove, slino kao
luice luka. Kod sorata s dva reda enjeva odvajamo za sadnju samo vanjske, krupnije.
Ponekad ljeti enjak tjera cvjetne stabljike, zanimljivog uvijenog oblika. Sitne lukovice
koje nastaju nakon cvatnje na vrhu mogu se saditi idue godine ali daju samo sitnu luicu
koju treba ponovo posaditi da bi formirala glavicu. Preporuka tradicijskih uzgajivaa je da
se jesenski enjak koji sami uvamo svake tri godine tako pomladi. Inae se cvjetovi
reu ili povezuju kako se biljka ne bi dodatno iscrpljivala i kako bi stvarala vee glavice.
Neke tradicijske sorte su Domai jari, Domai ozimi, Slavonski ozimi,Petrinjski ozimi, kako bi srika ostala netaknuta i nastavila dalje rasti. Zato se u staroj literaturi (Oani,
Polaki ozimi.
Poriluk (Allium ampeloprasum ssp. porrum)
Poriluk ima vrlo dug vegetacijski period i dvogodinja je biljka. Najee se uzgaja iz
presadnica. Kad se uzgaja za sjeme bolja je kasnija sjetva u travnju ili svibnju, a u lipnju
ili srpnju se presauje. Na istom mjestu moe prezimiti na otvorenom pa druge godine
cvate. Za razliku od skromnog luka i enjaka, poriluk voli dobro pognojena tla.
Biser luk (Allium ampeloprasum)
Srodnik poriluka koji se nekad uzgajao u Dalmaciji radi sitne bijele lukovice. Najee se
jeo ukiseljen kao zimnica.
Stogodinji luk (Allium cepa var. proliferum)
Jo jedna rijetka vrsta kod nas, ali vrlo omiljena meu hobi vrtlarima. Na vrhu cvjetne
stabljike formiraju se sitne lukovice koje prokliju na istoj biljci pa izgleda kao da raste na
kat. Mlade lukovice otpadaju i tako se biljka iri.
Zimski luk (Allium fistulosum)
Trajna vrsta luka pogodna za sadnju u umske vrtove. Jede se kao mladi luk, a od druge
22
godine cvate i stvara sjeme. Omiljen je jer je otporan na hladnou i iznikne vrlo rano u
proljee.
Vlasac (Allium shoenoprasum)
Takoer trajnica vrlo aromatinih listova koji se koriste kao zain i krasnih cvjetova.
Razmnoava se sjemenom ali i dijeljenjem busena.
6.2. Glavoike (Asteraceae)
Bogata porodica Glavoika poznata je po velikom broju cvjetnih vrsta od divljih maslaaka,
tratinica, ivanica i razliaka do cvijea iz bakinog vrta kao to su ljetni zvjezdani,
suncokreti, kozmos, slamnato cvijee, jesenice i krizanteme. Tu je takoer i niz ljekovitih
biljaka kao to su neven i kamilica, ali i otrovnih poput buhaa i vratia. Od lanova ove
porodice kao povre koristimo salate, endivije i radie, ioku, artioke ali i neke manje
poznate vrste kao to su crni i bijeli korijen.
Salata (Lactuca sativa)
Azije, Istone Afrike, a posebno omiljena je bila u Egiptu. Divlja salata i danas esto raste
u vrtovima kao korov. Sve do 16. st. koristile su se samo lisnate forme i nisu bile poznate
salate glavatice. One se prvi put spominju u samostanskim vrtovima, a prve hrskave
kristalke nastale su tek u 19 st.
Lisnate salate (Lactuca sativa var.crispa) imaju samo rahle lisne rozete, najee izduenih
listova zelene, uto-zelene ili smee-crvene boje. Takve ih opisuju i imena domaih sorata:
Vuji jezik, Hrastov list, Sabljica... Za jelo se reu cijele rozete oko 5 cm iznad tla
1938.) naziva loika reznica.
Rimske ili dugolisne salate (Lactuca sativa var. romana) takoer imaju izduene listove s
izraenim sredinjim rebrom, ali se oni malo preklapaju pa tvore rahle izduene glavice.
Omiljene su u mediteranskim zemljama jer bolje podnose visoke temperature i kasnije
tjeraju cvjetne stabljike. Vanjski listovi ponekad se veu kako bi se u sreditu razvijali uti
mekani listovi. Oani ih zato spominje kao loike vezanice.
Salate glavatice (Lactuca sativa var. capitata) formiraju vrste glavice preklapanjem
vanjskih listova dok unutarnji nastavljaju rasti tako zatieni od ega postanu uti i blagog
okusa. Glavatice mekanih listova ravnog ruba i neto manjih glavica nazivamo puterice
ili maslenke, a one naboranih rubova i izraenih ila zovemo kristalke ili ledenke. U svim
ovim varijetetima nalazimo ozime i ljetne sorte, a uz dovoljno raznolikosti imat emo
salate u vrtu tijekom gotovo cijele godine. Tradicijske sorte su primjerice Dalmatinska
ledenka, Kristal ljetna uta i dr.
U fazi cvatnje salata je najslinija svojim divljim srodnicima. Salate vrlo vrstih glavica
ponekad treba zarezati kako bi se cvjetna stabljika lake probila. Cvatnja traje dugi
period, gotovo dva mjeseca ali pojedini cvjetii otvaraju se i zatvaraju u jednom danu.
Zbog toga je salata uglavnom samooplodna vrsta pa ete i u malom vrtu moi skupiti lijepu
kolekciju sorata. Gredice s razliitim sortama ipak udaljite oko 2 m, a za sjeme ostavite
bar 10 najljepih, zdravih biljaka. Svaka biljka bogato e roditi pa ete imati dosta vikova
za razmjenjivanje. Sjeme je sitno, duguljasto, zailjenih vrhova, kod nekih sorata bijelo,
a kod nekih tamnosmee. Na vrhu ima uperak slian maslaku kao prirodnu prilagodbu na
23
 irenje sjemena vjetrom. Kao to se cvatnja odvija u
dugom periodu tako je i sa dozrijevanjem. Zrelo sjeme
se pak vrlo brzo rasipa po vrtu, a kako prezimljuje u
tlu idue godine ete imati salate na sve strane ako
ga na vrijeme ne pokupite (to isto nije loe ako niste
skloni velikoj pedantnosti). Kada je vie od polovine
sjemena zrelo upamo cijele biljke s korijenom,
zamatamo u papirnate ili platnene vree ili plahte i
objesimo naopako na suho i prozrano mjesto u sjeni
(potkrovlje, tavan, nadstrenica) da do kraja dozrije
(ne zaboravite oznaiti vree da se ne pomijeaju). Kad je suho moemo ga oistiti suhim kojeg se jedu mlade cvjetne stabljike.
ienjem (poglavlje 5.6). Sjeme dri klijavost do pet godina.
Endivija (Cichorium endivia)
Endivije su zimske salate koje se u kontinentalnim
krajevima siju sredinom srpnja do poetka kolovoza
na zasjenjene gredice i presauju sredinom
kolovoza na razmak oko 30 cm kako bi se dobro
razvile i kako ne bi stradale od gnjiloe u vrijeme
veih oborina. Za jelo se moe brati od rujna sve
do prvog snijega, a prezimljuje na otvorenom pod
snjenim pokrivaem. Nekad su je ljudi uvali preko
zime u podrumima korijena zagrnutog u pijesak ili
povezanih listova objeenu naopako. Vanjski listovi
se osue ali u sreditu glavice razvija se meka
uta srika pa moemo imati salate i usred zime.
U mediteranskim krajevima sije se neto kasnije,
potkraj kolovoza i u rujnu, a presauje do sredine
listopada kako bi ju mogli brati cijelu zimu, sve do
travnja.
Razlikujemo dva tipa: irokolisna, ravnih rubova
koja se jo zove i eskarol i kudrava, duboko
urezanih, naboranih listova.
Nakon to prezimi odabiremo bar 10-15 najljepih
glavica i putamo ih da procvatu u travnju. Isto tako
endivija se za sjeme moe uzgajati i tako da se sije
rano u proljee pa cvate jo iste godine. Cvjetovi
su krasne plave boje, a stabljika je vrlo visoka i
ponekad puca pa je dobro osigurati potporanj.
Kao i kod salate prevladava samooplodnja, ali
kako su cvjetovi due otvoreni mogu se i kriati pa
razliite sorte treba udaljiti oko 150 m. Iz vrta je
dobro maknuti i divlju cikoriju koja je u vrijeme
cvatnje vrlo slina. Sjemenke su sitne i valjkaste
s uperkom na vrhu. Dozrijevaju potkraj kolovoza
i u rujnu. Zrelo sjeme se pobere po sunanom
vremenu i oisti. U Dalmaciji se nekad uzgajala
sorta Dalmatinska kopica, a danas je rijetka i ugroena.
24
Radi (Cichorium intibus var. foliosum)
Najee se koriste dva varijeteta. Cichorium intibus var. sativum je domaa cikorija dugog
vretenastog korijena koja dolazi u mjeavinama zamjena za kavu. Ponekad se koristi i lie
za salatu, a u nekim europskim zemljama priprema se kuhano. Drugi varijetet Cichorium
intibus var. foliosum nema tako izduen korijen i koristi se radi lisne rozete posebnog
gorkastog okusa. Omiljen je u mediteranskim zemljama, Italiji, junoj Francuskoj,
panjolskoj. Kod nas se tradicionalno uzgaja u priobalnom podruju, naziva se i utenica.
Talijani razlikuju vie tipova cicoria, radi zelene rozete ili izduenih glavica koji se vie
puta ree i jede svje; catalogna, bujni kultivari koji se najee kuhaju; Witloff kod kojeg
se koristi korijen za kuhanje; radicchio, tipovi crvenih ili arenih listova; radi parga kod
Najee se uzgaja kao dvogodinji jer da bi dao sjeme mlada biljka mora prezimiti
na niskim temperaturama (faza jarovizacije). Veina sorata dobro podnosi hladnou, u
priobalju prezimljuje na otvorenom. U krajevima hladnijih zima mogu se izvaditi korijeni
i zatrapiti u pijesak (kako je opisano u poglavlju 4.1). Radi cvate slino divljoj cikoriji i
endiviji lijepim plavim cvjetovima. Dobivanje sjemena je takoer slino, a i kod njega je
bitno ukloniti divlje cikorije bare150 m uokolo kao i ostale sorte.
ioka (Helianthus tuberosus)
Trajnica slatkih gomolja koja ne bira stanita, ali gdje se jednom primi teko ju je
iskorijeniti. Zato u vrtu trai stalno mjesto. S razmnoavanjem nema problema. Dovoljan je
i sasvim mali gomolj da biljka izraste i da se proiri. Iako predivno cvate utim cvjetovima
sjeme se ne koristi. Kod nas su najei udomaeni kultivari bijelih gomolja, ali ima i
ljubiastih, ruiastih i ukastih u raznim oblicima. Navie se cijene oni okruglastiji i
kompaktniji jer se lake iste.
Suncokret (Helianthus annuus)
Sve do 19. st. suncokret se uzgajao kao ukrasna biljka, a tek tada dobiva vanost kao
uljarica. Veliki cvjetovi na visokim stabljikama bili su neizostavni dijelovi najljepih
tradicijskih cvijetnjaka i povrtnjaka. Cvatnja je jako zanimljiva. Svaka suncokretova
glava ima i do 2000 sitnih cvjetia skupljenih u cvat. Cvjetovi na rubu su neplodni i imaju
ute latice, a oni plodni su spiralno postavljeni, cjevasti i cvatu po zonama oko 10 dana,
svaki dan jedna zona. Najee su okrenuti prema istoku jer najintenzivnije cvatu ujutro.
Jednogodinja je biljka, a oprauju je kukci. Razliite sorte treba odvojiti bar 250 m, a
za kvalitetno razmnoavanje potrebno je bar desetak biljaka. Sjeme dugo dri klijavost.
Crni korijen (Scorzonera hispanica)
Ljekovita biljka i esti stanovnik naih livada. Kao povre se prvi put poeo uzgajati u
16. st. u panjolskoj, ali kod nas je jo uvijek gotovo nepoznat. Valjkasti korijen duine
dvadesetak centimetara izvana je crn, a u sreditu bijeli iako brzo potamni na zraku kad se
preree. Kuha se poput cikle, oguli i priprema na salatu, u sloencima, ukiseljen...
Crni korijen je trajnica, pa ga za sjeme posadite na stalno mjesto u vrtu. Korijenje se
koristi samo u prvoj godini ili eventualno u drugoj ako uklonite cvjetnu stabljiku. Prve
godine biljka formira samo rozetu lia, a ute cvjetove i sjeme moete oekivati tek u
svibnju idue godine. Dobro podnosi hladnou, pa ju bez brige ostavite u vrtu preko zime.
Sjeme je zrelo kada se na vrhu otvore uperci kao kod maslaka i tada ga treba brzo
pokupiti da se ne rasipa. Brzo gubi klijavost pa je potrebno svake godine sijati svjee,
25
stare zalihe nee vam biti od koristi. Sije se u travnju na razmak redova 40 cm i 15-20 cm
izmeu biljaka u redu. Razliite sorte posadite bar 150 m dalje (ako cvatu), a pazite i da
u okolici nema divljeg crnog korijena.
Bijeli korijen (Tragopogon porrifolius)
Po izgledu i nainu uzgoja slian je crnom korijenu. Cvjetnu stabljiku takoer tjera u
drugoj godini ali tada vie nije dobar za jelo. Cvjetovi su ruiasti, a sjemenka je klinasta
s uperkom. Moe se posijati neto ranije, u oujku.
Artioka (Cynara scolymus)
Golema bodljikava trajnica dominira svojim dijelom vrta. Za jelo se koriste samo cvjetne
glave dok su cvjetovi jo u zametku omiljene jer sadre inulin, gorku tvar cinarin, razliite
enzime s antibiotikim djelovanjem, kiseline... Razmnoava se najee reznicama ili
sjemenom. Uzgaja se uglavnom u priobalju.
Neven (Calendula officinalis)
Ovu ljekovitu biljku dobro je imati u vrtu jer odbija nematode, a cvjetovi su i jestivi, moete
njima uareniti salatu. Sjemenke su jako zanimljive. Nakon cvatnje ostanu privrene za
glavicu i razlikuju se po obliku i veliini. One na rubu budu izduene i nazubljene dok su
iznutra puno manje i iroke poput malih latica. Sve imaju jednaku klijavost i sakupljamo
ih kad su potpuno suhe.
6.3. Krstaice (Brassicaceae)
Biljke iz ove brojne porodice uzgajaju se od samih
poetaka poljoprivrede. Razvijen je cijeli niz vrsta
povra, zaina, krmnog bilja, industrijskog bilja, cvijea.
Sve imaju karakteristine cvjetove sastavljene od etiri
latice kao krii, ute, ruiaste ili bijele. Nakon cvatnje
razvijaju se plodovi koji podsjeaju na mahune samo
s unutranjom pregradom izmeu dva reda okruglih
sjemenki. Zovu se komuke (duge, uske) ili komuice
(ire). Veina krstaica koje uzgajamo pripadaju rodu
Brassica. Samo unutar vrste Brassica oleracea ima bar
sedam najpoznatijih varijeteta to govori o tome da su
vrlo srodne. Zovemo ih kupusnjae.
Kupusnjae (Brassica oleracea)
U kupusnjae pripadaju crveni i bijeli kupus, kelj,
prokulice, ratika, korabica, cvjetaa i brokula. Sve su
one ista vrsta, dakle mogu se meusobno kriati. Napada
ih dosta bolesti i tetnika. Nemojte ostavljati za sjeme
bolesne ili jako izgriene biljke i primjenjujte zatitu
biljnim preparatima kao to je aj od pelina i preslice.
Oteenja od kukaca ne naruavaju genetske potencijale
ali smanjuju kvalitetu i kvantitetu sjemena. Isto tako
26
kukci esto prezime na biljkama kao jaja ili kukuljice. Neke bolesti se prenose sjemenom,
pa ako ste tijekom vegetacije uoili zaraene biljke dobro je sjeme namakati u toploj vodi
kako je opisano u poglavlju 4.4.
Kupusnjae su dvogodinje biljke i zimi prolaze stadij mirovanja. Na podrujima blage
klime mogu ostati vani kao i u kontinentalnim krajevima gdje ih se moe zagrnuti slamom.
Ako uzgajamo rane sorte koje nisu tako otporne na hladnou ili u planinskim krajevima
gdje su zime hladne i dugotrajne, prezimljuju u podrumu, korijena utrapljenog u pijesak.
Na proljee, im vremenske prilike dopuste, izdvajaju se najbolje (bar 10-15) i sade natrag
u vrt. Druge godine razvija se visoka razgranata stabljika sa utim cvjetovima, slinim
uljanoj repici. U toj fazi teko ih je razlikovati pa je vano da gredice dobro oznaimo, a i
sjemenke je nemogue razlikovati. Kod kupusa koji ima jako tvrdu i zbijenu glavu, cvjetna
stabljika tee se probija pa ju je potrebno zarezati (u kri ali ne do kraja da ne povrijedite
sriku). Razliite sorte i varijetete treba udaljiti bar 150 m (u nekoj literaturi navode i
600-2000) ili izolirati na neki drugi nain. Cvatnja traje i do dva mjeseca, a nekim biljkama
je potreban potporanj. Komuke treba ostaviti da dozriju na biljci. Ako ih poberemo ranije
nee dozoriti i sjeme e biti slabe kvalitete. Kako je dozrijevanje nejednoliko esto e se
donje komuke ve otvoriti i rastresti dok gornje jo nee biti ni blizu zrelosti. Moemo ih
brati postupno kako dozrijevaju.
Naa zemlja ima niz tradicijskih sorata kupusnjaa, danas naalost vrlo rijetkih i ugroenih.
Najznaajnije su Varainsko zelje, Ogulinsko zelje, Brgutski kupus, epinki kupus,
Cerski kupus, Trogirska rana cvjetaa i cijeli niz lokalnih populacija ratike u primorju.
Kineski kupus i kineska ratika (Pak-choi)
Iako su u Kini poznate ve 1600 godina kod nas tek dolaze u modu. Vrlo brzo rastu i odlini
su za iskoritavanje jesenskih dana nakon to poberemo kulture osjetljive na hladnou.
Jesenski uzgoj je sigurniji ako se elimo najesti jer na visokim temperaturama brzo tjeraju
cvjetni stabljiku. Za sjeme ih posijete u proljee kako bi stigli dozrijeti.
Postrna repa (Brassica rapa var. rapifera) i podzemna koraba (Brassica napus var.
napobrassica)
Ubrajaju se u najstarije kulture, poznate su na Mediteranu jo od pretkranskog vremena.
Mogu se jesti svjee, kuhati kao varivo, a omiljene su ukiseljene. Kako su dvogodinje
vrste, moraju proi stadij zimskog mirovanja da bi cvale. Jedna od poznatih tradicijskih
sorata postrne repe je Varadinska. Koraba ima dva varijeteta uta koraba i rutabaga.
ak i u kontinentalnim krajevima mogu preivjeti zimu na otvorenom (koraba je zbog toga
vrlo omiljena u sjevernim krajevima), a u podruju vrlo hladne klime moe se utrapiti u
pijesak kao i ostalo korjenasto povre. Treba paziti da se sve razliite sorte repe udalje bar
150 m jedna od druge. Koraba se kria i s uljanom repicom, a i s nekim divljim, korovnim
vrstama kao to je poljska repica. eerna i stona repa su izvan kategorije bilja s kojima
se kria jer pripadaju sasvim drugoj porodici (lobodnjae) i srodnici su cikle i blitve.
Crna rotkva (Raphanus sativus var. niger)
Sije se u lipnju ili srpnju i omiljeno je zimsko povre. Kad se temperature spuste do nule
zatrapite ju u pijesak, a najljepe posadite u vrt rano na proljee na razmak 40x80 cm.
Sjemenke ete ekati do kraja srpnja. S obzirom da komuice ne pucaju moete ih mirno
ostaviti da se do kraja osue u vrtu. Udaljite ju najmanje 150 m od drugih sorata i od
rotkvica s kojima je srodna.
27
Rotkvica (Raphanus sativus var. sativus)
Jednogodinja vrsta i vrlo lagana za uzgoj. Posijte ih to
ranije u proljee i kad dozore prorijedite, ostavljajui
najbolje za sjeme. Vrlo brzo e vas razveseliti ruiastim
cvjetovima. Pripremite potporanj jer od teine sjemenki
razgranata stabljika esto polegne. Kao ni kod crne rotkve
komuice ne pucaju same, to je dobro jer ih moete
ostaviti da se potpuno osue u vrtu ali zadat e vam neto
vie muke kod ienja. Kad pokupite osueno grmlje
zamotajte ga u plahtu i zgnjeite valjkom ili izgazite. Kada
se krupni dijelovi odvoje moete sve skupa prosijati, a onda
stavite na plitku posudu i lagano ispuite pljevice.
Bijela goruica (Sinapis alba)
Takoer jednogodinja kultura ije sjeme se koristi za jelo.
Posijte ju na proljee i ostavite da sama obavi sve ostalo.
Goruica ima jako dubok korijen i odlina je kultura za
zelenu gnojidbu.
Hren (Atrmoratia rusticana)
Razmnoava se vegetativno, korijenovim reznicama. Kasno u jesen kada se hren vadi za
potronju izabere se najljepe korijenje i izree na od prilike 20 cm. Ree se gore ravno,
dolje koso kako na proljee ne bi sadili naopake. Tako pripremljene trapimo ih u pijesak
i sadimo na proljee. Reznice moete napraviti i od hrena kojeg ste kupili za potronju od
provjerenog uzgajivaa, pa odreete gornji dio za sadnju, a ostalo pojedete.
Rikola (Eruca sativa)
Jo jedna skromna jednogodinja krstaica kratke vegetacije. Posijte ju na proljee
omake, a kasnije prorijedite na 10 cm razmaka meu biljkama. im zatopli rikola tjera
oko pola metra visoku stabljiku s bijelim ili ukastim kriastim cvjetovima s ljubiastim ili
smeim ilicama. Sjeme se brzo istresa pa je bitno da ga na vrijeme pokupite.
Krea (Lepidium sativum)
Jedu se vrlo mlade biljke ili kao klice ili 30 dana nakon sjetve. Vrlo je skromna i uspijevat
e i bez posebne gnojidbe. Jednogodinja je i vrlo brzo e stvoriti puno sjemenki.
6.4. Lobodnjae (Chenopodiaceae)
U lobodnjae se ubraja tek nekoliko vrsta koje uzgajamo, a sve biljke iz te porodice
vole stanita bogata duikom. Duik esto i nakupljaju u tkivu zajedno s oksalnom kiselinom.
pinat (Spinacia oleracea)
Nakon faze lisne rozete kad je izvrstan za jelo, pinat tjera stabljike s cvjetovima. Ali
stabljike se razlikuju jer cvjetovi mogu biti muki i enski, nemaju i pranike i tuak na
istom cvijetu. Neke stabljike imaju samo muke, neke samo enske cvjetove, a neke i
28
jedne i druge. Muke biljke odumiru nakon cvatnje, pa se nemojte brinuti ako vam se
odjednom dio biljaka osui. Prije cvatnje prorijedite gredicu i ostavite najmanje tridesetak
najljepih biljaka. Ako uzgajate dvije ili vie sorata razmaknite ih bar 200 m jer se pinat
oprauje vjetrom pa polen moe stii dosta daleko.
Blitva (Beta vulgaris ssp. vulgaris var. cicla)
Uz obinu blitvu kakvu poznajemo tu je jo i blitva rebraica
(Beta vulgaris ssp. vulgaris var. flavescens). Osim lia vrlo
je cijenjena zbog sonih lisnih peteljki. Obina blitva ima
tanje peteljke, a uzgojene su i sorte gdje su one crvene
ili ute. Cvjetne stabljike blitve vidjet ete tek u drugoj
godini. Cvatovi i plodovi isti su kao kod blitve, eerne i
stone repe pa ete ih teko razlikovati ako vam se sluajno pomijeaju. Sve etiri kulture
vrlo su srodne i mogu se meusobno kriati. Vjetar i ovdje ima ulogu opraivaa, pa je
meu sortama i varijetetima potreban razmak od bar 300 m. Plodovi blitve izgledaju
kvrgavo, nastaju srastanjem svih sjemenki u pazuku listova i u stvari ine klupko s vie
sjemenki. Sjeme dugo dri klijavost.
Cikla (Beta vulgaris ssp. vulgaris var. conditiva)
Predstavlja jo jedan varijetet srodan blitvi, eernoj i stonoj repi s kojima se moe kriati
(vjerojatno su ba tako nastale sorte crvenih lisnih peteljki). Ima cijeli niz sorata, ranih,
srednje ranih i kasnih, razliitih oblika od okrugle, spljotene do duguljaste. Razvijene
su i sorte drugih boja, ute, bijele i arene. Kada elimo sauvati sjeme najljepe biljke
trapimo u pijesak da prezime i rano na proljee sadimo u vrt. Tanke, razgranate cvjetne
stabljike ponekad polegnu pa trebaju potporanj. Sjemenke se dobro zadravaju na stabljici
i poberite ih kada se potpuno osue na biljci.
Vrtna loboda (Atriplex hortensis)
Osim niza korovnih srodnika ovaj oblik lobode odavno je u uzgoju. Lie ima posebnu
aromu, a moe se pripremati kao pinat i jednako je kvalitetno. Bere se ljeti kad pinatu
prestane sezona. Ima cijeli niz lokalnih tipova. Najei su oni utog, zelenog ili tamno
crvenog lista. Ako elite produiti berbu uklanjajte cvjetne stabljike, a ako elite sjeme
neete morati dugo ekati. U uzgoju je i niz vrsta iz roda Chaenopodium, srodnih divljoj
lobodi.
6.5. Mahunarke (Fabaceae)
Zbog velikog sadraja proteina u sjemenkama kao i zbog niza drugih dobrih svojstava,
mahunarke su pratioci ljudskog drutva od samih njegovih poetaka. Na korijenu imaju
kvrine bakterije i ta simbioza pomae im da fiksiraju duik iz zraka, pa nemaju velike
zahtjeve za hranjivima, este su pionirske vrste.
Graak (Pisum sativum)
Uzgajaju se tri varijeteta koja se najjasnije razlikuju po sjemenkama. Graak okruglog,
glatkog zrna (P.s. var. vulgare) najee je rani i niski. Otporniji je na hladnou i dozrijeva
malo ujednaenije. Onaj naboranog zrna (P.s. var. medulare) treba malo vie temperature
29
na poetku vegetacije ali berba due traje. Kasni
kultivari uglavnom su srednje visoki i visoki i obino
se podupiru granjem kako bi se viticama hvatali za
granice. Za razliku od prva dva obina zelena graka,
graak eerac ima tamnosmea kvrgava zrna i ne stvara
tvrdi sloj unutar mahune. Zbog toga se cijele mahune
kuhaju ili jedu sirove. Ovisno o sorti moe se sijati vrlo
rano, a najee je visoki. Cvjetovi su mu ruiasti, za
razliku od prva dva varijeteta bijelih cvjetova. Graak je
samooplodna vrsta pa je dovoljno da razliite sorte udaljite 2 m jednu od druge. Oznaite
najbogatije biljke i ostavite ih na gredici sve dok se sjemenke potpuno ne osue.
Grahovi
Ono to zovemo zajednikim imenom grah u svari su tri srodne vrste: obini grah (Phaseolus
vulgaris), lijepocvjetni grah (Phaseolus coccineus) i lima grah (Phaseolus lunatus). Grah je
samooplodna, tek ponekad stranooplodna vrsta, pa se uzgaja vrlo velik broj sorata. Gotovo
svako selo ima svoje lokalne populacije i varijetete. Mogu biti niski i visoki, zrnai ili
mahunari. Meu najee tradicijske sorte ubrajaju se razni oblici trenjevca, zeleneka, Lea (Lens culinaris)
putreka, crnog, bijelog, crno-bijelog (dan i no) i cijeli niz arenih oblika. Tradicionalna
kombinacija tri sestre kukuruza, graha i tikvi dovela je do nastanka niza sorata posebno
dobro prilagoenih da se penju po stabljikama kukuruza i zovemo ih kuruzari.
Ljepocvjetni grah ili pali ima krupnija zrna, vrlo je bujan i bogato cvate, gotovo je
ukrasna biljka. Rijetko kad se kria s grahom ali nije nemogue. Zato ih odvojite bar 5 m
kao i druge sorte.
Lima grah je visoki, grozdastih cvjetova najee bijele boje i bijelog zrna, iako ima i
arenih sorata. Mahuna je uvijena u obliku polumjeseca pa je po tome vrsta dobila latinski
naziv lunatus.
Sve grahove kao i graak ostavite da se potpuno osue na biljci i tek tada pokupite za
sjeme. Ako imate velike koliine moete ga istiti tako da ga stavite u velike plahte,
izgazite da se odvoji ljuska i protresate na blagom vjetru.
Bob (Vicia faba)
Za razliku od graha koji potjee iz
tropskih krajeva i toploljubiva je
vrsta, bob je stanovnik Europe jo od
pradavnih vremena i otporan je na
hladnou. Zato ga moete sijati vrlo
rano u proljee im vremenske prilike
dopuste. Najee su sorte debelih
smeih, ukastih ili ljubiastih zrna,
ali ima i crnih okruglastih. Bijeli
cvjetovi okupljeni u pazuku listova vrlo su mirisni pa privlae kukce. Zato je, unato
tome to je uglavnom samooplodan, mogue i krianje s drugim sortama pa ih za svaki
sluaj udaljite 150 m.
30
Vigne
Iako pripadaju najstarijim kulturama Europe, razliite vrste iz roda vigna gotovo su
nepoznate jer ih je iz uzgoja nakon otkria Amerike istisnuo grah. Najvanije su nam tri
vrste: crnookica (Vigna unguiculata ssp. unguiculata), grah metra (Vigna unguiculata ssp.
sesquipedalis) i zeleni ili mugo grah (Vigna mugo). Crnookica ima sitnija zrna, najee
s crnom ili smeom tokicom, a prevladavaju visoki oblici. Grah metra postaje sve
popularniji meu ljubiteljima egzota radi vrlo dugih mahuna. Te dvije kulture su srodne
i mogu se kriati. Mugo grah najee ete sresti u trgovinama zdrave hrane, na alost
najee iz uvoza s drugih kontinenata, iako izvrsno uspijeva na naim otocima.
Slanutak (Cicer arietinum)
Tradicionalno se uzgaja u naim primorskim krajevima jer je otporan na suu, iako moe
uspijevati i na kontinentu. Karakteristian je po tome to se u mahuni nalazi uglavnom
samo jedno zrno ali na jednoj biljci moe biti i do sto mahuna. Postoji niz lokalnih tipova
i sorata.
Jo jedna ljubiteljica topline. Kod nas se vrlo rijetko uzgaja iako dobro uspijeva, posebno
u primorju.
Sjekirica (Lathyrus sativus)
U primorskim krajevima esto ete naii na lokalne oblike koje zovu gra ili jari grah. Zrna
izgledaju kao kamenii, a biljka ima vrlo male zahtjeve.
Soja (Glycine max)
Jedna od kultura koje hrane svijet, ali i najea kultura za genetske modifikacije. Zato se
isplati uzgajati vlastitu soju i uvati tradicijske sorte kada ih naete.
Kikiriki (Arachis hypogea)
Kod nas se uzgaja samo iz sporta, ali jako ga je zanimljivo imati u vrtu. Ako na trnici
naete neljutena zrna koja nisu preprena i posoljena moete ih pokuati posijati.
Lablab (Dolichos lablab)
Vrlo dekorativna vrsta krasnih ruiastih cvjetova i ljubiastih mahuna. Zrno ete
prepoznati po tome to je crno s karakteristinom bijelom prugom uz klicu.
6.6. titarke (Apiaceae)
Zbog vrlo aromatinog lista i sjemenki u ovu porodicu pripada cijeli niz zainskog bilja,
a tu je i nekoliko znaajnih vrsta korjenastog povra. Sve imaju karakteristine titaste
cvatove sastavljene od niza sitnih, najee bijelih cvjetia od kojih nastaju rebraste
sjemenke. U sjemenkama esto ima dosta ulja pa vrlo sporo klijaju.
31
Mrkva (Daucus carota)
Prije sjetve mrkvino sjeme dobro je namoiti u vodu
preko noi i mokro pomijeati s vlanim pijeskom. Time
se znatno ubrza klijanje na koje inae treba ekati i do
tri tjedna. U prvoj godini razvije se slatko zadebljalo
korijenje koje se uva u zemlji do kasne jeseni. Nakon
to prezimi utrapljena u pijesak, mrkvu za sjeme sadimo
rano u proljee kako bi formirala titaste cvatove. Cvatnja
traje oko mjesec dana i za to je vrijeme vrlo vano paziti da se ne kria s drugim sortama
ili s divljom mrkvom koja je jedan od najrasprostranjenijih korova i livadnih biljaka. Zato
se u vrtovima najee uzgaja u tunelima od geotekstila i to najmanje 30 pa i do 50
ili 100 primjeraka. Nekada su ljudi uzgajali mrkvu za sjeme u sreditu polja kukuruza
kako bi stvorili barijeru od potrebnih 150-300 m. Sjeme vrlo kratko dri klijavost, svega
2-3 godine. Zbog svega toga izgubljen je cijeli niz lokalnih, domaih sorata. Jedna od
najugroenijih je domaa uta mrkva.
Perin (Petroselinum crispum)
Kao i mrkva vrlo teko klije i od sjetve do nicanja jako je vano odrati vlanost povrinskog
sloja tla. Zato se ponekad uzgaja iz presadnica. I on je dvogodinja vrsta i za sjeme se
uzgaja na slian nain kao i mrkva. Otporan je na hladnou pa moe prezimiti i u vrtu
iako ga je dobro pokriti slojem slame, a moe se i trapiti kao i ostalo korjenasto povre.
Vrlo rijetko perin se moe kriati s celerom pa ih treba odvojiti. Uzgajaju se dva tipa
perin liar koji nema tako razvijen korijen i uzgaja se radi aromatinog lia i perin
korijena. Domai liar pripada naim ugroenim sortama. Ako se sjeme ne pokupi na
vrijeme ponekad moe prezimiti u vrtu i zasijati se.
Pastrnjak (Pastinaca sativa)
Jedna je od nepravedno zapostavljenih i rijetkih kultura. Sjemenke su neto ire nego kod
perina kao i korijen. Uzgaja se slino kao mrkva i perin i takoer brzo gubi klijavost, pa
je najbolje uvijek sijati svjee sjeme. U naoj flori pojavljuje se i divlji pastrnjak s kojim
se kria.
Celer (Apium graveolens)
Slino kao i kod perina uzgajaju se celer lista i celer korjena s tim da postoji i celer
rebra ili peteljka kod kojeg su ukusne i zadebljale lisne peteljke. Uglavnom se uzgaja iz
presadnica. Liar i peteljka najee ostavljamo da prezime u vrtu pokriveni slamom, a
korjena moemo utrapiti. Oprauju ga kukci i ponekad se moe kriati s perinom.
zahtjeve ali mu treba osigurati dovoljno vlage u povrinskom sloju u vrijeme nicanja jer
dosta teko i dugo klija. Vegetacija mu je relativno kratka, vrlo brzo procvate i daje puno
sjemena.
Kim (Carum carvi)
Jo jedna dvogodinja biljka koja se uglavnom uzgaja radi ukusnih i ljekovitih sjemenki.
Sjeme pokupite kad pone dobivati smeu boju.
Ljupac (Levisticum officinale)
Izvrstan je zain vrlo aromatinog lia. Uzgojite ga iz presadnica i ostavite u vrtu da raste
kao trajnica.
6.7. Tikvenjae (Cucurbitaceae)
Jednogodinje puzavice podrijetlom iz tropa, krasnih trubastih cvjetova s pet latica,
velikih listova i raskonih plodova u svim bojama i veliinama. Jedemo tikvaste plodove,
nezrele ili u punoj zrelosti, a esto se koriste i za izradu raznih predmeta, spuvi za pranje
(lufa), posuda i igraaka (lagenarija).
Tikve i tikvice (Cucurbita sp.)
Velika sklonost krianju dovela je do nastanka na tisue sorata raznolikih oblika i boja.
Vano je znati da ne pripadaju sve istoj botanikoj vrsti, pa se neke lako meusobno
kriaju, a druge ne. Kod nas su najee tri vrste: obine tikve (Cucurbita pepo), tikve
peenice ili bundeve (Cucurbita maxima) i mukatne tikve (Cucurbita moschata).
U obine tikve ubrajaju se recimo nae poznate tikvice koje beremo mlade ili tikve
golice (C.p. var. oleifera) koje nemaju tvrdu ljusku oko sjemenki i izvrsne su za grickanje
i dobivanje buinog ulja. Tu su i bue, misirae koje jedemo prije nego kora potpuno
odrveni, najee naribane u varivima i bunicama. Zatim pationi, bijele spljotene
tikvice valovitog ruba i razne druge. Njihovo lie je neto manje i vie urezano. Sjemenke
su ovalne, spljotene s izraenim rubom, ponekad malo tamnijim od povrine. Na povrini
se mogu zapaziti vodoravni nabori.
U bundeve pripada najvei broj sorata i oblika koje uzgajamo od turkinja, hokaido,
peenica... Imaju krupne, slabo urezane listove, jako su bujne, a sjemenke su velike i
slabo izraenog ruba iste boje kao i povrina.

Komora (Foeniculum vulgare)

U vrtu prestavlja vrlo invazivnu biljku jer se lako sam rasijava ali i odlian zain. Sjemenke
imaju dosta ulja koje se takoer koristi, a mogu se i kuhati kao aj. Cvate u drugoj godini,
a moe se ostaviti u vrtu i kao trajnica. Osim poludivljeg listaa uzgaja se i slatki komora
ukusne zadebljale stabljike. Oba varijeteta se kriaju.

Kopar (Anethum graveolens var. hortorum)

Za razliku od veine ostalih titarki, jednogodinja je vrsta, a cvate uto. Ima vrlo male Cucurbita pepo Cucurbita maxima Cucurbita maschata

32 33
Najpoznatije mukatne tikve su Butternut izduenog rasta tj. izduenog vrata bez Sjeme se vadi iz zrelih plodova. Najee je sjemenke dovoljno rasprostrijeti na sjenovitom,
sjemenki koji je najbolji za jelo. Njihovi listovi nisu urezani, a sjemenke su sitne i rub im prozranom mjestu i osuiti. Sluz oko sjemenke e se naknadno oljutiti i ne smeta.
je izraen, esto i druge boje.
Za razmnoavanje tikava trebat e nam neto vie Krastavac (Cucumis sativus)
prostora jer nam treba bar 6-12 biljaka, a razliite
Potjee iz tropske Afrike, a uzgajao se jo 2000 g. pr.n.e. Voli dosta topline, vlage i bogato
sorte unutar pojedine vrste treba odmaknuti bar
pognojeno tlo. Ima vrlo osjetljivo povrinsko korijenje i presauje se samo s grudom tla,
250 m. Da ponovimo, pationi, turkinje i butternut
a najee se sije direktno na gredice. Prostor izmeu biljaka dobro je malirati nekim
ne e se meusobno kriati, ali hokaido i peenice
tvrim slojem kako bi to manje trebalo plijeviti i dirati povrinsko korijenje, a i kako bi se
hoe kao i misirae i tikvice. Kako se dosta kriaju
povrinski sloj tla ouvao vlanim. Cvjetovi krastavca su jednospolni ali na istoj biljci rastu
opraivanje se esto izvodi runo ako elimo
i muki i enski. Razlikujemo dva tipa kultivara salatne krastavce i sitne, namijenjene
na malo prostora razmnoiti vie sorata. Zato
kiseljenju koji se jo zovu kornioni. Krastavci se za jelo beru kada nisu potpuno zreli i zato
je potrebno znati uoiti razliku izmeu mukih
ne moemo uzimati sjeme iz ploda koji planiramo ruati. Zreli krastavac pouti i smeura
cvjetova na dugim stapkama i enskih s malim
se, sredite omeka i postane sluzavo, a sjemenke ovrsnu. Najbolje ih je ostavljati da
zadebljanjem zametka buice ispod utih latica.
dozore na biljci, ali ako se i uberu prerano (radi dolaska hladnijeg vremena ili nekog
Takoer treba promatrati cvjetove nekoliko dana
drugog razloga) mogu se ostaviti nekoliko dana na suncu prije nego ih oistimo. Sjeme
za redom i uoiti na koji se nain otvaraju i kako
vadimo zajedno sa sluzi i pustimo da profermentira (mokro ienje, vidi poglavlje 4.6).
izgledaju pupoljci koji samo to se nisu otvorili.
Kada na vrijei ostavimo jedan ili vie plodova da dozriju do kraja, ta vrijea vie ne rodi
Biljke obilazimo popodne i cvjetove koji e se
pa obino beremo krastavce sve do kraja sezone i onda s najbujnijih i najrodnijih biljaka
otvoriti idueg jutra (raspoznaju se po tome to
ostavljamo dio plodova da dozori.
se nazire boja na spojevima latica, a vrh se lagano razdvaja) zalijepimo bijelim flasterom
ili nekom drugom ljepljivom trakom otpornijom na vlagu koja se ne rastee (nije dobar
obian selotejp ni izolir traka). Idueg jutra cvjetovi su zreli. Najprije uberemo nekoliko Dinja (Cucumis melo) i lubenica (Citrulus lanatus)
mukih cvjetova, odlijepimo ih i odstranimo latice. Zatim otvorimo enski cvijet koji emo Dinje i lubenice beremo za jelo potpuno zrele, pa slobodno ostavite sjeme neke koja vam je
opraiti i lagano protrljamo pranike preko tuka i ponovo zalijepimo. Najbolje je opraiti posebno prijala. Kao i kod krastavaca cvjetovi su jednospolni i prevladavaju muki. Koliko
jedan enski cvijet s vie mukih, po mogunosti s razliitih biljaka. Cvjetove s iste biljke e biti plodova ovisi o bujnosti cijele biljke, pa e tako one bujnije dati vie plodova nego
kombiniramo jedino ako je sorta jako varijabilna i elimo prenijeti ba odreena svojstva, oteene ili krljave. Kao i krastavcima, osigurajte bar 150 m razmaka izmeu razliitih
no time je genetska raznolikost manja. Opraivanje treba obaviti brzo i paziti da nam se sorata, a da bi sjeme bilo kvalitetno trebat e vam bar 6-12 biljaka.
kakav kukac ne upetlja u posao. Slina tehnika moe se primijeniti i kod ostalih tikvenjaa
jedino kod lagenarije cvjetove veemo u jutro, a opraujemo popodne jer njihovi cvjetovi
prirodno cvatu nou. Lufa (Luffa cylindrica)
Penjaica vrlo osjetljiva na hladnou. Unutranji dio koji obavija sjemenke je vlaknast i
koristi se kao prirodna spuva za kupanje ili pranje posua.

6.8. Pomonice (Solanaceae)

Ova porodica jo je raznolikija od tikvenjaa s jo udnijim oblicima i varijacijama. Okuplja
najotrovnije biljke poput velebilja i kunjaka do najdekorativnijih plodova. Veina vrsta
voli toplinu i bogata plodna tla.

Rajice (Lycopersicon esculentum)

Podrijetlom iz Perua, rajica se kod nas poela uzgajati tek poetkom 20. st, a danas ne
moemo zamisliti nau kuhinju bez nje. Sorata ima na stotine, od sasvim svijetloutih, arko
crvenih do tamnih, gotovo crnih; sitnih, okruglastih, krukolikih, do golemih bubreastih.
Meu domaim sortama najee su volovsko srce, razne forme jabuara i ljivara, roze
rane, a u vrtovima su este i sitne eri rajice, najotpornije i najmanjih zahtjeva. Razne
sorte dovoljno je odmaknuti nekoliko metara jer su uglavnom samooplodne, a trebat e bar
6-12 biljaka. Sjeme se vadi iz potpuno zrelih i zdravih plodova zajedno sa sluzavim sokom
Runo opraivanje tikve i ostavi nekoliko dana da fermentira (mokro ienje, vidi poglavlje 4.6). Najea bolest

34 35
rajice je plamenjaa i ona se prenosi sjemenom kao i neke druge poput koncentrine
pjegavosti. Gljivice mogu biti na povrini ili unutar sjemenke. Namakanje u vodu zagrijanu
na 50 C kroz 20 min moe suzbiti plamenjau sa sjemenki iako ne e zatititi mlade
biljke od naknadne zaraze iz tla. Ipak nastojte uvati sjeme od biljaka koje nisu zaraene,
posebno kad ga mijenjate s drugim uzgajivaima. Biljke preventivno tretirajte ajem od
preslice.
Paprika (Capsicum annuum)
Iako je uglavnom samooplodna, paprika je sklona i stranooplodnji i zato ima cijeli niz
raznih formi i velik broj sorata. Prvi kultivari bili su sitni, s puno kapsaicina koji daje
karakteristinu ljutinu. Kasnije su selekcionirane mesnate, krupne forme bez kapsaicina,
tanke koice. Najea forma krupnih paprika su babure, nepravilnog oblika s tri ili etiri
vrha i tri ili etiri ile ili pak stoastog oblika i jednim vrhom, obino s tri ile. Drugu skupinu
ine paradajz paprike okruglastog oblika, izvrsne za kiseljenje. Zatim roge, poznate i kao
ajvarue i zainske paprike selekcionirane da se u procesu dozrijevanja ve na biljci ponu
suiti. Najvie sorata zainskih paprika su slatke, a neke su ljute. Kultivare sitnih plodova
zovemo feferoni. Sve te forme su varijeteti iste vrste i mogu se kriati. Uzgaja se jo i vrsta
sitnih i vrlo ljutih feferona (Capsicum frutescens) ili tabasco papriica.
Paprike se mogu jesti i kad nisu potpuno zrele, pa ako elimo sjeme, trebamo znati
tone karakteristike pojedine sorte, recimo kakve je boje u punoj zrelosti. Najvei broj
sorata prolazi kroz cijeli semafor od zelene preko ute do crvene, ali ima i utih i uto
naranastih. Sjeme jednostavno uzmemo iz zrelih plodova i ostavimo nekoliko dana da se
prosui. Potrebno je 6-12 biljaka, a sorte treba razmaknuti bar 30 m.
Patlian (Solanum melongena)
Kao i paprike, patliani su samooplodni ali moe doi i do stranooplodnje pa je za
odravanje sorte potrebno bar 100 m razmaka od drugih sorata. Iako su kod nas najei
ljubiasti patliani, ima i utih, bijelih i crvenih od okruglastog do izduenog oblika.
Jedna od ugroenih tradicijskih sorata je Domai plavi. Jedemo mlade plodove, a sjeme
uzimamo 3-4 tjedna kasnije iz potpuno zrelih koji omekaju i dobiju prljavo smeu boju.
Potpuno zreli plodovi ostave se nakon berbe desetak dana da potpuno omekaju. Onda se
vadi unutranjost i isti mokrim postupkom kao i rajica. Sjeme dugo dri klijavost kao i
kod rajice i paprike.
Krumpir (Solanum tuberosum)
Iako normalno cvate kao i sve druge biljke, krumpir redovito razmnoavamo vegetativno
odvajajui dio gomolja za iduu sezonu. Ve u vegetaciji treba odabrati najbujnije, zdrave
biljke koje e dati najvie plodova. Od njih se vade gomolji i najee se biraju samo
oni sitniji, veliine ljive. Oni jednako dobro klijaju, a manje su interesantni za hranu.
Treba paziti da se vade potpuno zreli, kada se cima osui, a koica ovrsne. preko zime
ih je dosta ostaviti u vlanom podrumu, trapljenje im ne odgovara. Plamenjaa, najea
bolest krumpira prenosi se zaraenim gomoljima, pa ih treba to prije izdvojiti. Prepoznat
ete ih po tome to trunu i stravino smrde. Krumpiri na dobro (ali ne previe) pognojenim
i maliranim gredicama biti e otporniji na plamenjau.
36
Peruanska mjehurica (Phisalis peruviana)
Kao i druge mjehurice uglavnom je samooplodna vrsta pa nema opasnosti od krianja. Beru
se mjehuri sa sjemenkama kada otpadnu s biljke. Bobice se iste tako da se izblendaju u
blenderu uz dosta vode, nakon toga se stavljaju u staklenke s jo vie vode i protresaju.
Sitne sjemenke padnu na dno, a mesnati dio koji pliva odlijemo. To ponovimo nekoliko
puta. Moemo i isprati mlazom vode preko gaze ili cjediljke, ali ako smo sigurni da sitno
sjeme ne e proi kroz rupice.
6.9. Biljke iz ostalih porodica
Bamija (Abelmoschus esculentus)
Samooplodna je biljka ali dolazi i do stranooplodnje jer su cvjetovi vrlo dragi kukcima.
Ako uzgajate nekoliko sorata i elite biti potpuno sigurni da se nisu iskriale moete preko
cvjetova staviti papirnatu ili platnenu vreicu veer prije nego se otvore i maknuti ju nakon
dva dana. Istu vreicu moete ponovo koristiti tek dva dana kasnije jer polen dugo ostaje
vitalan. Tobolci za sjeme trebaju potpuno dozoriti, a tada pucaju i razbacuju sjemenke.
Zato ih poberite kad su napola suhi i ostavite na sjenovitom prozranom mjestu da dozore
zamotani u papirnatu ili platnenu vreicu ili plahtu.
Matovilac (Valerianella locusta)
Sije se najesen, a na proljee se pusti da procvate. Ima sitne bijele cvjetie i okruglaste
sivo-smee sjemenke. Sjeme brzo ispada i rasijava se pa se bere dok nije potpuno zrelo,
zamota u plahtu ili vreicu i ostavi na sjenovitom i prozranom mjestu pod krovom da
dozori do kraja i osui se.
7. Razmjene sjemena
Razmjene sjemena vrlo su vane za odravanje navike ouvanja tradicijskih sorti jer
pruaju mogunost ivog kontakta meu vrtlarima i jaaju drutvene mree lokalnih
zajednica. Onima koji se tek ele okuati u samostalnom uvanju sjemena razmjena moe
biti odskona daska da nabave sjeme i dobiju sve potrebne informacije i savjete.
Kako organizirati razmjenu?
ak i ako nemate puno vlastitog sjemena moete organizirati razmjenu pozivajui
sjemenare koje ste upoznali na sajmovima ili razmjenama u drugim gradovima, susjede,
prijatelje ili udruge koje se bave ouvanjem tradicijskih sorti. Razmjena sjemena takoer
moe biti organizirana u sklopu drugih manifestacija kao jedna od aktivnosti. Osnovna
pravila su da se razmjenjuje sjeme koje je ekoloki uzgojeno, nije tretirano pesticidima,
sjeme tradicijskih ili udomaenih slobodno opraujuih sorti.
Razmjena moe biti i sasvim internog karaktera unutar vae udruge, grupe, u selu.
Moe pak biti i prilika za organiziranje cijele manifestacije s raznim drugim sadrajima
i programima koji e privui vei broj ljudi. Ovisi o mogunostima, sredstvima, volji
sudionika i organizatora da volontiraju ako treba.
1. Najprije vam treba prostor atraktivna je razmjena sjemena i sadnica u vrtu, kao
vrtna zabava ali ako je vrijeme loe treba imati alternativu natkrivenog prostora. Prostor
37
moete dekorirati prema vlastitim mogunostima i ukusu. Izvrsno se uklapaju svi prirodni
materijali, osueni plodovi, granje sa sjemenom, lijepe fotografije, plakati...
2. Od opreme e vam trebati stolovi. Sve drugo ovisi o programu koji ste isplanirali
3. Popratni programi mogu biti:
- razmjena znanja predavanja, radionice (ienje sjemena, sjetva ili pikiranje presadnica
ili kuglice sjemenki, seed balls su odline putujue radionice) ali i radionice tradicijskih
vjetina, rukotvorina, obiaja, pripremanja tradicijskih jela i radionice za djecu
- izlobe sjemena, plodova, tradicije vezane uz neke stare sorte
- kulturni program nastupi lokalnog folklornog drutva, zborova, bendova, prikazivanje
filmova, predstave kazalita pripovijedanja...
- ponuda hrane i pia po mogunosti iz tradicijske kuhinje i ostalih ekolokih proizvoda
(razmjena moe biti dio sajma ekoloke poljoprivrede)
4. Razmjene su najee interesantne medijima i najee e drage volje objaviti obavijest.

Kako sudjelovati na razmjeni?

Razliite udruge i grupe imaju svoja pravila razmjene. Zajednice Longo Mai primjerice
sjeme ne naplauju jer vjeruju da ono, kao osnovno pravo svakog ovjeka treba biti
dostupno i da tradicijske sorte treba iriti to vie. S obzirom na to da za sjeme uvijek
trebate ostaviti bar desetak biljaka, a one esto vrlo obilno rode, dogodit e vam se da
ete imati dosta vikova. U tom sluaju takva ekonomija poklona ima smisla jer ako inite
neto to vama ne teti, a nekom drugom mnogo znai cijela zajednica je na dobitku.
Sjeme ionako s vremenom gubi klijavost, pa vam za koju godinu ne e biti od koristi ako ga
uvate u podrumu. Mnogi su ipak skeptini prema takvoj slobodnoj razmjeni jer ljudi esto
uzimaju i vie nego mogu posijati i nisu motivirani da se trude oko uzgajanja. Neki vrtlari
razmjenjivat e sjeme za sjeme samo s poznatim i provjerenim uzgajivaima iz straha da
ne dobiju bolesno sjeme ili GMO. Dosta je i onih koji ipak za sjeme trae neku naknadu tj.
donaciju za daljnje razmnoavanje tradicijskih sorata.
Postoje udruge koje funkcioniraju poput sjemenarskih knjinica i daju sjeme na svojevrsnu
posudbu. Sjeme koje ste dobili trebate razmnoiti i kad dozori vratiti bar onoliko koliko ste
dobili. To onda stvara bazu sjemenja koje mogu koristiti drugi lanovi. Takav nain alje
jasnu poruku da sjeme nije niije vlasnitvo, ali svi imaju jednaku odgovornost da brinu o
zajednikoj kolekciji.
Udruga Arche Noah iz Austrije odrava vlastitu kolekciju slobodno opraujuih sorti ali isto
tako i okuplja druge sjemenare kojima prua platformu za komunikaciju i razmjenu. Jednom
godinje udruga tiska katalog sorata i uzgajivaa koji se za njih brinu. Svaki uzgajiva /
ica je svojevrsni kum ili pokrovitelj odreenom broju sorata, ovisno o mogunostima. Kada
traite sjeme neke interesantne sorte ne trebate kontaktirati s udrugom nego direktno s
uzgajivaem koji je preuzeo brigu o ouvanju te sorte.
U Hrvatskoj ima relativno malo udruga koje se bave ouvanjem tradicijskih sorti. Eto prilike
da ju sami pokrenete! U svakom sluaju, kad idete na razmjenu, pripremite se. Temeljito
pregledajte kolekciju sjemena koje ste sami razmnoili (to je ionako dobro napraviti prije
proljetne sjetve), izdvojite vikove i zapakirajte ih u papirnate vreice. Vodite rauna
da stavite dovoljno sjemena da se zadri dovoljna raznolikost unutar populacije (bar
dvadesetak sjemenki za stranooplodne vrste). Na vreicu obavezno napiite naziv vrste
i sorte, podrijetlo (mjesto gdje uzgajate sortu) i godinu. Dobro je dodati i kratke upute
za uzgoj ili druge bitne informacije, tradiciju vezanu za tu sortu ili neto drugo to e biti
vano i zanimljivo buduem uzgajivau.
38 39