1. Molim vas da navedete sve stvari koje smatrate apsolutno nunima za svoj ivot.

PRIJE: EMMA
To je zgodan stani, govori tip iz agencije, tonom koji bi se gotovo mogao protumaiti kao iskreno
oduevljenje. Blizu je svega to ovjeku treba. I ima taj zaklonjeni komadi krova. To moe postati
terasom, dakako uz vlasnikovo doputenje.
Zgodno je, slae se Simon, izbjegavajui moj pogled. Meni je bilo jasno da je stan bezveze im
sam ula i ispod jednog od prozora ugledala dva metra krova. To je jasno i Siju, ali ne eli rei
posredniku, barem ne tako rano da ostavi dojam nepristojnosti. Moda se ak nada da bih se mogla
pokolebati budem li dovoljno dugo sluala gluposti koje ovaj blebee. Posrednik je ba nekako tip
ovjeka kakve Simon voli: prodoran, odrjeit, gorljiv. Vjerojatno ita asopis u kojem Simon radi.
Ve i prije nego to smo se uspeli stubitem njih su dvojica avrljali o sportu.
A ovdje imate spavau sobu pristojne veliine, govori sada posrednik. S vie nego dovoljno...
Nije dobar, prekidam ga ja i zakljuujem tu predstavu. Stan nije za nas.
Posrednik me upitno gleda. Na ovome tritu ne moete biti previe izbirljivi, kae. Stan do
naveer vie nee biti slobodan.
Danas ga pokazujem pet puta, a jo ga nismo stavili ak ni na internet.
Nije dovoljno siguran, kaem bezbojnim glasom. Idemo?
Na svim prozorima nalaze se brave, kae on, dok je na vratima posebna sigurnosna brava
Chubb. Naravno, moete postaviti i protuprovalni alarm, ako vas osobito brine ba sigurnost. Mislim
da vlasnik ne bi imao nita protiv.
Sada se obraa Simonu, preko mene. Osobito brine. Kao da je rekao: Oh, djevojka vam malo voli
dramatizirati?
Priekat u vani, kaem, pa se ve okreem prema vratima.
Shvativi da je pogrijeio, posrednik dodaje- Ako je problem u dijelu grada, moda biste trebali
traiti neto zapadnije.
Ve jesmo, kae Simon. Sve nam je preskupo. Osim stanova veliine vreice za aj.
Pokuava ne dopustiti da mu se u glasu zauje koliko je frustriran, ali mene jo vie ljuti sama
injenica da u to mora ulagati toliki trud.
U Queens Parku imamo jednosoban stan, kae posrednik. Malo je zaputen, ali...
Pogledali smo ga, kae Simon. Na koncu nam se uinilo da je jednostavno preblizu onome
imanju. Po njegovu je tonu jasno da to mi zapravo znai ona.
U ponudi se upravo pojavio jedan stan na treem katu u Kil- burnu...
I njega smo pogledali. Kraj jednog prozora nalazio se oluk.
Posrednik zbunjeno gleda. Netko bi se njime mogao popeti, objanjava Simon.
Pa dobro, sezona iznajmljivanja tek je poela. Moda kad biste malo priekali.
Posrednik je oito zakljuio da s nama samo trati vrijeme: i on se malo-pomalo primie vratima.
Ja izlazim i ekam vani, na odmoritu, tako da mi se ne priblii.
Ve smo najavili da naputamo sadanji stan, ujem Simonov glas. Ponestaje nam opcija. Sad
govori priguenim glasom. uj, stari, provalili su nam u stan. Prije pet tjedana. Dvojica tipova upala
su u stan i Emmi prijetila noem. Zato je malo nervozna oko takvih stvari.
Ah, kae posrednik. Sranje. Da netko to uini mojoj djevojci, ne znam to bih uinio. uj, ovo
je moda malo nategnuto, ali... Ne dovrava reenicu.
 Da? pita Simon.
Je li vam tko u agenciji spomenuo kuni broj jedan u ulici Folgate?
ini mi se da nije. Upravo se poeo iznajmljivati?
Pa, ba i nije.
ini se da posrednik ni sam ne zna je li pametno nastaviti govoriti o tom stanu.
Ali slobodan je, ustraje pitanjem Simon.
Slubeno da, kae posrednik. I rije je o fantastinome stanu. Apsolutno fantastinome. To je
neto sasvim drugo u odnosu na ovo. Ali gazda... kad bih rekao da je sitniav, to bi bio eufemizam.
U kojem dijelu grada, pita Simon.
U Hampsteadu, kae posrednik. No, dobro, vie u Hendonu. Ali kvart je zbilja miran.
Em, doziva me Simon.
Vraam se u stan. Moemo pogledati, kaem. Ionako smo ve na pola puta do tamo.
Posrednik kima. Svratit u u ured, kae, da vidim mogu li doi do pojedinosti. Zapravo ga ve
dosta dugo nisam nikome pokazao. Nije ba za svakoga. Ali ini mi se da bi ba mogao biti vama po
volji. Ispriavam se, ne mislim nita loe.
 SADA:JANE
Ovo je posljednji. Posrednica, Camilla, prstima lupka po upravljau svog Smarta. Stoga je doista
vrijeme za odluku.
Uzdiem. Stan koji smo upravo pogledali, u etvrti oronulih vila u blizini West End Lanea,
jedini je u cjenovnom razredu koji si mogu priutiti. I samu sebe ve sam praktiki uvjerila u to da je
u redu zanemarujem tapete koje se odljepljuju, jedva primjetan miris kuhanja koji dopire iz stana
ispod, skuenu spavau sobu i plijesan na raznim mjestima u neventiliranoj kupaonici sve dok u
blizini nisam zaula zvono, onakvo starinsko runo zvono, a sve je odjednom ispunila djeja cika i
vika. Priavi prozoru, ugledala sam nekakvu kolu. Vidjela sam prostoriju u kojoj se nalazila skupina
vrlo malene djece, prozora ukraenih zeiima i guskama izrezanima od papira. Duboko u
unutranjosti osjetila sam bol.
ini mi se da u ipak odustati, uspjela sam nekako izustiti.
Doista? inilo se daje Camilla iznenaena. Stvar je u koli? Prijanji stanari rekli su da im se
ak sviaju zvukovi zaigrane djece.
Ali ne toliko da ostanu ovdje. Okrenula sam se od prozora. Moemo li poi?
Dok nas vozi natrag u svoj ured, Camilla jo dugo taktiki uti. Na koncu kae: Ako ti se ne
svia nita od ovoga to smo danas vidjele, moda emo morati promisliti o poveanju sredstava
kojima raspolae.
Naalost, moja sredstva ne mogu se poveati, kaem gorkim glasom, zagledana kroz prozor.
Onda moda treba biti malo manje izbirljiva, kae ona zajedljivo.
U vezi s ovim posljednjim. Imam... odreene osobne razloge zbog kojih ne mogu ivjeti kraj
kole. Ne mogu sada razgovarati o tome.
Vidim kako joj se pogled sputa na moj trbuh, i dalje pomalo mekan od trudnoe, te kako me
potom gleda razrogaenih oiju, napokon shvaajui. Ah, kae. Camilla ipak nije tako glupa kako
se ini, na emu sam zahvalna. Ne moram joj sve nacrtati.
ini se da je neto odluila.
uj, imam jo jedan stan. Zapravo ga ne bismo smjeli pokazivati bez vlasnikova izriitog
doputenja, ali ponekad ga ipak nekome pokaemo. Neki ljudi ondje se izbezume, ali meni osobno taj
je stan fantastian.
Fantastian stan uz ovakva sredstva kakvima raspolaem? Ne radi se valjda o nekoj od onih
brodica preureenih za stanovanje?
Boe, ni sluajno. Gotovo bi se moglo rei suprotno. Rije je o suvremenome zdanju u
Hendonu. Cijela kua ima samo jednu spavau sobu, ali i uasno puno prostora. Vlasnik je
arhitekt. Zapravo je jako poznat. Kupuje li kada odjeu u Wandereru?
Wanderer... U prijanjem ivotu, dok sam imala novaca i pravi posao s dobrom plaom,
ponekad sam doista zalazila u prodavaonicu Wanderer u ulici Bond, uasno minimalistiki ureen
prostor u kojem je tek nekoliko abnormalno skupih haljina bilo poloeno na debele kamene ploe,
nalik na djevice koje se prinose kao rtva, dok su sve prodavaice bile odjevene u crni kimono.
Povremeno. Zato?
Tvrtka Monkford Partnership ureuje sve njihove prodavaonice. Tip je, kau,
tehno-minimalist ili tako neto. Hrpa skrivenih ureaja, ali sve je inae posve ogoljeno. Naas me
prodorno gleda.
Moram te upozoriti da neki ljudi njegov stil smatraju pomalo... pretjerano ogoljenim.
 S time se mogu nositi.
I...
Da? potiem je, jer ne nastavlja.
Ne sklapa obian ugovor izmeu stanodavca i podstanara, kae ona neodluno.
Nego?
ini mi se, kae ona, pa ukljuuje migavac i prelazi u lijevu traku, da bismo prvo trebali
pogledati stan, da vidimo hoe li se zaljubiti. A onda u ti objasniti mane.
 PRIJE: EMMA
U redu, kua je uistinu iznimna. Nevjerojatna. Oduzima dah. Neopisiva. Nema rijei kojima bi se
mogla dostojno opisati.
Prema samoj ulici nije se moglo nita zakljuiti. Dva reda velikih, bezlinih kua, s dobro
poznatom viktorijanskom kombinacijom crvene opeke i prozora na podizanje kakve se viaju irom
sjevernog Londona, nizala su se uzbrdicom prema Cricklewoodu, nalik na ljudske figurice izrezane iz
novinskog papira koje se dre za ruke, posve identine, i tako jedna za drugom. Razlike su se svodile
tek na ulazna vrata i male obojene prozore iznad njih.
Na zavretku, na ulinome uglu, nalazila se ograda. Iza nje sam ugledala nisko i maleno zdanje,
zbijenu kocku od blijedoga kamena. Zbog nekoliko vodoravnih staklenih proreza, rasporeenih, kako
se inilo, nasumino, jedino se moglo zakljuiti da je doista rije o kui, a ne nekakvome divovskom
utegu za papir.
ovjee, rekao je sumnjiavo Simon. To je doista ta kua?
Svakako, kae posrednik veselo. Kuni broj jedan u ulici Folgate.
Vodi nas do jedne strane kue, gdje su u zid ugraena vrata, tako da im se ploha savreno poklapa sa
zidom koji ih okruuje. ini se da nema zvona tovie, ne vidim ni kvaku, ni prorez za potu.
Nema ploice s prezimenom, nita ne pokazuje da u njoj uope ima ljudi. Posrednik gura vrata, koja
se posve rastvaraju.

Tko sada ivi ovdje, pitam.

Trenutano nitko. Povlai se u stranu, kako bi nas pustio unutra.

Zato vrata onda nisu bila zakljuana, pitam nervozno, drei se u samoj blizini vrata.

Posrednik se prepredeno smijei. Bila su, kae. Na pametnome telefonu imam digitalni klju.
Jednom aplikacijom upravlja se svime. Trebam samo prebaciti sa slobodno na zauzeto. Uz
digitalnu narukvicu, ne treba mi ak ni mobitel.
Ma daj me nemoj... kae Simon, zadivljeno zagledan u vrata. Ja se gotovo naglas smijem
njegovoj reakciji. Simonu, koji oboava tehnoloke novotarije, sama pomisao na kuu kojom moe
upravljati mobitelom nalik je na sve najbolje roendanske poklone koje je ikada dobio spojene u
jedan.
Ulazim u maleni hodnik, jedva malo vei od kakvog ormara. Premalen je da bi stajanje u njemu
bilo ugodno nakon to je i posrednik poao za mnom, pa ne ekam njegov poziv i samo idem dalje.

Sada ja zateeno zastajem. Unutranjost je uistinu spektakularna. Divovski prozori, koji gledaju
na maleni vrt i visoki kameni zid, preplavljuju je svjetlou. Unutranjost nije velika, ali ostavlja
dojam prostranosti. Zidovi i podovi izraeni su od istog blijedog kamena. Uska udubljenja koja se
proteu uz donji rub svakog zida stvaraju dojam da lebde u zraku. I sve je prazno. Ne nenamjeten
u jednoj pokrajnjoj sobi vidim neki kameni stol, nekoliko vrlo elegantnih, po izgledu dizajnerskih,
stolica za blagovaonicu, dugaku i nisku sofu od debele utobijele tkanine ali nigdje nema niega
drugoga, niega za to ovjeku moe zapeti pogled. Nema vrata, nema ormara ni ormaria, nema
slika, nema prozorskih okvira, koliko vidim, nema ni elektrinih utinica, nema rasvjetnih tijela, ak
ni gledam uokolo, posve zbunjena prekidaa. I premda se ne stjee dojam da je prostor
naputen ili da se u njemu ne ivi, u njemu apsolutno nema nikakvih nepotrebnih stvari.

ovjee, izgovaram sebi u bradu. Glas mi je nekako neobino priguen. Tada shvaam da ne
ujem ba nita s ulice. One sveprisutne londonske pozadinske buke, zvukova prometa i postavljanja
skela i automobilskih alarma jednostavno nema.
 To primjeuje veina ljudi, slae se posrednik. ao mi je to vas gnjavim, ali vlasnik zahtijeva
da izujete cipele. Moete, molim vas...?
Saginje se i odvezuje napadno elegantne cipele. Mi se, takoer, izuvamo. A onda, kao da je ta
stroga i gola praznina prostora kue iz njega isisala svaku mogunost stvaranja zvukova, on nastavlja
beumno hodati u arapama, podjednako, kako se ini, osupnut kao i mi, dok razgledavamo stan.
 SADA: JANE
Prelijepo je, kaem. Kua je iznutra skladna i besprijekorna poput kakve galerije. Jednostavno
prelijepo.
Da, ba tako, slae se Camilla. Krivi vrat i podie pogled uz gole zidove, izraene od nekog
skupog kamena be boje, koji se uzdiu prema praznini krova. Do gornje etae dolazi se najluim
minimalistikim stubitem koje sam ikada vidjela. Kao da je rije o stubama uklesanima u plohu
kakve litice: lebdee stube od otvorenog, nebruenog kamena, bez rukohvata i vidljivih potporanja.
Koliko god puta dola ovamo, svaki put ostanem bez daha. Posljednji put dovela sam skupinu
studenata arhitekture to je, usput, jedan od uvjeta: kuu svakih est mjeseci morate otvoriti
posjetiteljima. Ali oni su uvijek vrlo obzirni i puni potovanja. Nije kao kad ima nekakvu vilu ili
dvorac, pa ti turisti na sagovima ostavljaju vakae gume.
Tko sada ivi ovdje?
Nitko. Kua je prazna ve gotovo godinu dana.
Gledam prema susjednoj sobi, ako je soba uope primjeren naziv za fluidni prostor koji nema
ak ni prolaz, a kamoli vrata. Na dugakome kamenom stolu nalazi se vaza s tulipanima, a njihove
krvavo- crvene latice gotovo okiraju intenzitetom boje usred tog blijedog kamena koji ih okruuje sa
svih strana. Odakle se onda stvorilo to cvijee? Prilazim stolu i dodirujem ga. Nema praine. I tko
se brine za istou?
Svaki tjedan iz specijalizirane tvrtke dolazi istaica. To je jo jedan od uvjeta mora
zadrati tu firmu. Brinu se i za vrt.
Prilazim prozoru, koji se protee sve do poda. Vrt takoer navodi na pogrean zakljuak.
Zapravo je rije o dvoritu, zatvorenome prostoru priblinih dimenzija est puta pet metara,
poploanome istim kamenom koji se nalazi na podu na kojem stojim. Malena travnata elipsa,
sablasno pravilna i simetrina, pokoena kratko poput teniskog travnjaka, stisnula se uza zid na
suprotnoj strani dvorita. Ondje nema cvijea. tovie, osim tog malenog pojasa trave, ondje nema
niega drugog ivuega, ba nikakve boje. Vidim tek jo nekoliko malenih krugova sivoga ljunka.
Ponovno se posveujem unutranjosti i uviam da je cijelome prostoru potrebno samo malo
boje, malo ublaavanja. Pokoji sag, neki trag ljudskog postojanja i sve bi tada uistinu bilo prelijepo,
poput stana iz nekog od onih asopisa o unutarnjem ureenju. Prvi put nakon ne znam koliko godina
osjeam blago treperenje uzbuenja. Je li mi se napokon osmjehnula srea?
Pa, ini mi se da je to razuman zahtjev, kaem. To je sve?
Camilla se nesigurno smijei. Kad kaem jedan od uvjeta, mislim na jednostavnije zahtjeve.
Zna li to je restriktivni sporazum?
Odmahujem glavom.
Taj pravni termin trajno se primjenjuje na neku nekretninu i ne moe se ponititi ak ni ako se
kua proda. Obino ima veze s pravom na gradnju i irenje koritenja na primjer, moe li se neki
objekt koristiti u poslovne svrhe i tako dalje. U sluaju ove kue, ti su uvjeti dio sporazuma o najmu,
ali budui da pripadaju u kategoriju restriktivnog sporazuma, o njima se ni u kojem sluaju ne moe
pregovarati, niti se mogu mijenjati. Rije je o nevjerojatno strogome ugovoru.
O kakvim je stvarima tono rije?
U biti se radi o popisu stvari koje se smiju i stvari koje se ne smiju raditi. No, dobro, uglavnom
je rije o zabranama. Nema apsolutno nikakvih preinaka, osim u skladu s prethodnim sporazumom.
Nita od sagova i slinih stvari. Nita od slika. Nita od lonanica. Nita od ukrasa. Nita od knjiga...
Nita od knjiga! Pa to je apsurdno!
Nema sadnje u vrtu, nema zastora...
 Kako se zatiti od svjetla ako nema zastora?
Prozori su fotoosjetljivi. Zatamne se kada se zatamni i nebo.
Dakle, nema zastora. Jo neto?
O, da, kae Camilla, ne obazirui se na moj sarkastian ton. Ukupno ima oko dvije stotine
takvih odredaba. Ali najvie problema izaziva posljednja meu njima.
 PRIJE: EMMA
...Nikakva rasvjeta osim one koja je ve postavljena, kae posrednik. Nema konopca za suenje
rublja. Nema koeva za smee. Nema puenja. Nema podmetaa za ae, ni podloaka za tanjure.
Nema jastuia, nema figurica i ukrasia, nema jeftinog pokustva za sklapanje...
Pa to je bolesno, kae Si. Odakle mu pravo?
Namjetaj iz IKEA-e koji imamo u sadanjem stanu sastavljao je tjednima, pa se njime stoga
ponosi jednako kao da ga je svojeruno istesao iz kakvih balvana.
Rekao sam vam da je stvar malo nezgodna, kae posrednik i slijee ramenima.
Ja podiem pogled prema stropu. Kad smo ve kod svjetala, kako ih ovjek pali?
Ne pali ih, kae posrednik. Sve radi na naelu ultrazvunih senzora pokreta. Uz detektor koji
prilagoava snagu ovisno o tome koliko je vani mrano. Ista tehnologija kojom vam se nou pale
svjetla na automobilu. U aplikaciji potom birate eljeno raspoloenje. Produktivno, spokojno,
zaigrano i tako dalje. Zimi rasvjeta prua i dodatno ultraljubiasto zraenje, kako biste izbjegli
depresiju. Znate, kao ona svjetla kojima se lijee takvi poremeaji.
Vidim da se Simona sve to dojmilo toliko da pravo arhitekta da zabrani montani namjetaj vie
uope nije problematino.
Grijanje je podno, oito, nastavlja posrednik, nekako slutei da mu je ba krenulo. Ali toplina
dolazi iz buotine tono ispod kue. I svi prozori imaju trostruko staklo kua je energetski toliko
uinkovita da zapravo vraa struju u nacionalnu elektrodistribucijsku mreu. Vie nikada neete
platiti raun za neki energent.
Ovo je kao da netko Simonu prepriava porni. A sigurnosne mjere, pitam ja strogo.
Sve je dio istog sustava, kae posrednik. Ne vidi se, ali u vanjski zid ugraen je protuprovalni
alarm. Sve prostorije imaju senzore iste one koji aktiviraju rasvjetu. I sustav je pametan. Ui tko
ste i koji vam je uobiajeni raspored aktivnosti. Za sve ostale pitat e vas imaju li doputenje.
Em, doziva me Simon. Mora pogledati ovu kuhinju.
On je ve bio uetao u jedan pokrajnji prostor, onaj u kojem se nalazio kameni stol. U prvi mah
ni ne razabirem po emu je zakljuio da se radi o kuhinji. Kamena radna ploha protee se uz jedan zid.
Na jednome je kraju neto za to pretpostavljam da bi mogla biti slavina: rije je o uskoj elinoj
cijevi koja stri preko kamena. Mala udubina pod njom pokazuje da je moda rije o sudoperu. Na
suprotnome je kraju niz od etiri male rupe. Posrednik rukom zamahuje preko jedne od njih. Iz nje se
istog trenutka die pravi plameni mlaz, estok i popraen itanjem.
I evo ga, klie on oduevljeno. tednjak. Arhitekt zapravo vie voli da se koristi rije
blagovaonica, a ne kuhinja. Smijei se, kao da nam eli pokazati koliko i on to smatra glupim.
Nakon to sam bolje pogledala, vidim da se izmeu nekih zidnih ploa nalaze jedva primjetni
utori. Pritiem jednu plou i kamen se otvara ne uz kljocaj, nego uz usporeno utanje
pneumatskog mehanizma. Iza se nalazi vrlo maleni ormari.
Pokazat u vam kat, kae posrednik.
Stubite se sastoji od niza posve otvorenih kamenih ploa ugraenih u zid. Nije sigurno za
djecu, to je jasno, upozorava dok nas vodi gore. Pazite kako se uspinjete.
Dopustite da pogodim, kae Simon. Na popisu zabranjenih stvari takoer su i ograde i vrata
ispred stubita?
I kuni ljubimci, kae posrednik.
Spavaa soba namjetena je jednako oskudno kao i ostali dijelovi kue. Krevet je ugraen
nalik na golo postolje od blijedoga kamena, sa smotanim madracem a kupaonica nije niim
zatvorena, nego je tek smjetena iza jednoga zida, tako da je izvan vidnoga polja. No dok je praznina
prostora u prizemlju bila dramatina i klinika, gore je atmosfera smirena i gotovo prisna.
Poput skupe i elegantne zatvorske elije, kae Simon.
Kao to sam rekao, nije ba svima po ukusu, kae posrednik. No za odgovarajuu osobu...
Simon pritie zid kraj kreveta i tako se otvara jo jedna kamena ploa. Unutra se nalazi ormar
za odjeu. Jedva da ima dovoljno mjesta za desetak odjevnih predmeta.
Jedno od pravila glasi: nita na podu niti u jednom trenutku, kae ljubazno posrednik. Sve mora
biti spremljeno.
Simon se mrti. Kako bi itko uope mogao znati to se dogaa?
U ugovor su ugraene odredbe o redovitim pregledima. Osim toga, ako se prekri neko pravilo,
istaica o tome mora izvijestiti agenciju koja se brine za kuu.
Nema anse, kae Simon. Kao da se vraamo u kolu. Neu dopustiti da mi netko prigovara jer
nisam spremio prljavu koulju.
Meni tada neto pada na pamet. Otkako sam ula u ovu kuu, niti jednom mi se nije ukazalo
neko neugodno sjeanje, niti sam doivjela napadaj panike. Kua je tako odvojena od vanjskoga
svijeta, tako uahurena, da se osjeam posve sigurno. U mislima mi se ukazuju rijei iz mojeg
najdraeg filma. Spokoj i dostojanstvo. Ondje ti se ne moe dogoditi nita loe1.
Mislim, kua je nevjerojatna, to je jasno, nastavlja Simon. I da nema tolikih pravila, vjerojatno
bismo bili zainteresirani. Ali mi smo dosta neuredni. Emina strana spavae sobe izgleda kao da je u
Francuskoj vezi eksplodirala bomba.
No, da, u tom sluaju, kae posrednik i usput kima.
Meni se svia, kaem ja impulzivno.
Da? ini se da je Simon iznenaen.
Drukija je, ali... sve nekako ima smisla, nije li tako? Da si negdje izgradio ovako neto, na
nekome nevjerojatnom mjestu, jasno mi je zato bi traio da se u njoj ivi kako treba, onako kako si
zamislio. emu inae sve? A kua je fantastina. U ivotu nisam vidjela nita slino, ak ni u
asopisima. Mogli bismo biti uredni, nije li tako, ako je to cijena za ivot u ovakvom prostoru?
Pa... super, kae Simon nesigurno.
I tebi se svia, pitam ga.
Ako se svia tebi, ja sam onda oduevljen, kae on.
Ne, kaem ja, ali svia li ti se doista? Bila bi to velika promjena. Ne bih htjela da se uputamo u
to, osim ako doista eli.
Posrednik nas gleda, zabavljeno eka da vidi kako e zavriti ta naa mala rasprava. Ali kod nas
je uvijek tako. Meni na pamet padne neto, Simon potom razmilja o tome i na koncu pristane.
U pravu si, Em, kae Simon, polagano izgovarajui rijei. Ovo je mnogo bolje od svega to nam
je realno dostupno. A ako elimo novi poetak ovo je svakako bolji novi poetak nego da se samo
tako uselimo u jo jedan standardni jednosobni stan, nije li tako?
Sada se obraa posredniku. Koji su, onda, daljnji koraci?
Ah, kae posrednik, sad ve pomalo dolazimo do nezgodnog dijela.

1
Doruak kod Tiffanyja prev.
 SADA: JANE
A zavrna je odredba... to?
Unato svim ogranienjima, iznenadila bi se koliko se ljudi ipak odluuje pokuati. No
posljednja se prepreka sastoji u injenici da alu arhitekt ima pravo veta. Zapravo, on daje zeleno
svjetlo novome stanaru.
Misli osobno?
Camilla kima. Ako stvar uope toliko odmakne. Prijavni je obrazac jako opiran. I, dakako,
mora potpisati izjavu u kojoj otprilike pie da razumije sva pravila. U sluaju uspjeha, poziva te na
razgovor uivo, onamo gdje se u tom trenutku ve nalazi. Posljednjih nekoliko godina boravio je u
Japanu u Tokiju je gradio nekakav neboder. Ali sada je ponovno u Londonu. No najee se uope
ne trudi oko takvog razgovora. Od njega samo dobijemo e-mail u kojem pie da odbija prijavu. Bez
objaenjenja.
Kakve ljude prima?
Ona slijee ramenima. ak ni mi u agenciji ne vidimo nikakvo pravilo, nikakav obrazac. Iako
smo primijetili da nikada ne prima studente arhitekture. I posve je sigurno da uvjet nije da je netko
ve ivio u takvoj kui. ak bih rekla da je to mana. Izvan toga, moe nagaati jednako dobro kao i
ja.
Gledam uokolo. Da sam ja izgradila ovu kuu, mislim si, kakvu bih osobu odabrala za stanara?
Kako bih ocjenjivala prijave potencijalnih stanara?
Iskrenost, izgovaram polagano.
Molim? Camilla me zbunjeno gleda.
Meni ovo u konanici nije samo zgodna kua. Stvar je i u tome koliko je u nju uloeno
predanosti. Mislim, oito je da je ureena beskompromisno. Na odreeni nain ak i pomalo okrutno.
Ali rije je o osobi koja je sve to ima, i posljednji atom strasti, uloila u stvaranje neega to je sto
posto onako kako taj netko eli. Ova kua ima odreeni znam da je to pretenciozan izraz, ali doista
ima nekakav integritet. ini mi se da arhitekt trai ljude koji su spremni biti jednako iskreni u vezi s
nainom na koji e u njoj ivjeti.
Camilla ponovno slijee ramenima. Moda si u pravu. Po tonu kojim je to izgovorila moglo
bi se rei da u to sumnja. Onda, eli li pokuati?
Po prirodi sam oprezna osoba. Rijetko donosim odluke o kojima nisam temeljito promislila, u
vezi s kojima nisam istraila sve mogunosti, odvagnula posljedice, sagledala prednosti i mane. Stoga
ostajem pomalo zateena vlastitim rijeima. Da. Apsolutno.
Izvrsno. Camilla se ne doima ni najmanje iznenaenom, ali, s druge strane, tko ne bi volio
ivjeti u takvoj kui? Poi sa mnom u ured, pa u ti potraiti komplet sa svime to je potrebno za
prijavu.
 PRIJE: EMMA
l. Molim vas da navedete sve stvari koje smatrate apsolutno nunima za svoj ivot
Uzimam kemijsku, pa je odlaem. Popis svega to elim zadrati mogla bih pisati cijelu no. Ali onda
jo malo razmiljam, pa ve imam dojam da se rije nunima nekako pridie s papira i lebdi mi pred
oima. to je, zapravo, nuno? Odjea? Od one provale praktiki ivim u dva para traperica i
jednome irokom puloveru. Voljela bih ponijeti par haljina i suknja, naravno. Dvije zgodne jakne,
cipele i izme, ali nita drugo to bi mi istinski nedostajalo. Nae fotografije? Sve su pohranjene i na
internetu. Onih nekoliko komada relativno vrijednog nakita odnijeli su provalnici. Na namjetaj?
Nema ni jednog jedinog komada koji ne bi izgledao neprirodno i neukusno na broju jedan u ulici
Folgate.
Pada mi na pamet da je pitanje tono tako formulirano s namjerom. Da me netko traio da
popiem stvari bez kojih mogu, nikako ne bih uspjela dovriti popis. Ali nakon to sam shvatila da
nita nije istinski vano, sada se ve pitam mogu li se jednostavno osloboditi svih svojih stvari, svojih
gluposti, kao da sam zmija koja odbacuje staru kou.
Moda je upravo to prava svrha tih Pravila, kako sam ih ve nazvala. Moda stvar nije samo u
tome da je taj arhitekt opsjednut nadzorom, pa se brine da bismo mu mogli napraviti nered u
prelijepoj kui. Moda je to svojevrsni pokus. Eksperimentalni ivot.
U tom sluaju, pretpostavljam, Si i ja smo pokusni mievi. Ali to mi zapravo ne smeta. Zapravo
i elim promijeniti to tko sam i to sam tko smo nas dvoje a znam da to ne mogu postii bez
odreene pomoi.
Osobito to tko smo nas dvoje.
Simon i ja zajedno smo jo od vjenanja Saula i Amande, prije etrnaest mjeseci. Njih dvoje
poznavala sam s posla, no malo su stariji od mene, pa osim njih ondje i nisam poznavala mnogo ljudi.
No Simon je bio Saulov kum, vjenanje je bilo divno i romantino, pa smo nekako odmah kliknuli.
Pie i razgovor ubrzo su preli u plesanje sentia i razmjenu brojeva telefona. A onda smo kasnije
shvatili da smo odsjeli u istome pansionu i, no, da... mic po mic... Sutradan sam pomislila: to sam to
uinila? Bilo je oito da se radilo o jo jednoj jednokratnoj vezici kojoj sam se prepustila bez
razmiljanja i da se s njim vie nikada neu vidjeti i da u se sada osjeati jeftino i iskoriteno. No
zapravo je bilo obrnuto. Si me nazvao im je doao kui, pa opet sutradan, a do konca tjedna ve smo
bili pravi par, na veliko iznenaenje naih prijatelja. Osobito njegovih. On radi u izrazito mukome
okruenju, u kojem se puno pije, pa je stalna djevojka gotovo nekakva sramota. U asopisima poput
publikacije za koju pie Si, djevojke su komadi, make ili slatkice. Na nebrojenim stranicama
niu se slike G&G-a, kako se to zove u njihovu argonu grudnjaka i gaica iako se u lancima
uglavnom pie o tehnologiji i elektronikim ureajima. Ako se u lanku, primjerice, radi o
mobitelima, tekst je opremljen snimkom djevojke u donjem rublju koja dri mobitel. Kad se u lanku
radi o prijenosnim raunalima, djevojka je svejedno u donjem rublju, ali ima i naoale, pa neto
marljivo tipka. Radi li se u lanku o donjem rublju, tada je djevojka po svoj prilici posve naga, samo
dri rublje kao da ga je upravo svukla. Kad god asopis priredi neku zabavu, sve manekenke pojave
se manje-vie odjevene kao na tim slikama u asopisu, a onda se na stranicama asopisa nau i fotke
s takvog tuluma. To nipoto nije moj milje, a Simon mi je jo u poetku rekao da nije ni njegov
jedan od razloga zbog kojih sam mu se svidjela, rekao je, bila je upravo injenica da nisam ni slina
tim djevojkama, da sam stvarna.
Neto u vezi s upoznavanjem na vjenanju na odreeni nain slui kao turbopunjenje za prvu
fazu veze. Simon me pozvao da se doselim k njemu samo nekoliko tjedana nakon to smo prohodali.
I to je iznenadilo ljude obino djevojka podvrgava pritisku tipa, jer se ili eli udati ili jednostavno
eli prijei u sljedeu fazu. No kod nas je oduvijek obrnuto. Moda zbog toga to je Simon malo
stariji od mene. Oduvijek govori da je znao da sam ja ona prava im me ugledao. To mi se kod njega
svidjelo to kako zna to eli i to eli upravo mene. Ali mi zapravo nikada nije palo na pamet da se
upitam elim li i ja isto to, znai li i on meni ono to ja oito znaim njemu. A u posljednje vrijeme, s
obzirom na onu provalu i odluku da se iselimo iz njegova stana i zajedno pronaemo novi smjetaj,
poela sam shvaati da je vrijeme da donesem odluku. ivot je prekratak da ga ovjek provede u
pogrenoj vezi.
Ako se doista radi o tome.
Jo malo razmiljam o tome, nesvjesno grickajui vrak olovke, sve dok ne pukne, pa mi u
ustima zavravaju komadii otre plastike. To mi je runa navika, kao i to to grizem nokte. Moda i
s time prestanem na broju jedan u ulici Folgate. Moda zahvaljujui toj kui postanem boljom
osobom. Moda u nasumini kaos mojega ivota unese red i disciplinu. Postat u jedna od onih osoba
koje postavljaju ciljeve, piu popise, odrauju stvari do kraja.
Ponovno se posveujem obrascu. vrsto sam odluila da e odgovor na to pitanje biti to je
mogue krai, kako bih dokazala da shvaam, da sam posve usklaena s time to arhitekt pokuava
postii.
A onda uviam koji je ispravan odgovor.
U tu rubriku ne upisujem ba nita. Ostaje prazna i besprijekorna poput unutranjosti njegove
kue.

Kasnije dajem obrazac Simonu i objanjavam to sam uinila. On otprilike kae: Ali to je s mojim
stvarima, Em? to emo sa Zbirkom?
A ta je Zbirka aroliko mnotvo NASA-inih suvenira, stvari koje pomno prikuplja godinama,
uglavnom u kutijama pod krevetom. Moda bismo to mogli staviti nekamo na pohranu, predlaem,
razapeta izmeu zabavljenosti zbog injenice da doista raspravljamo o tome hoe li nam nekoliko
komada smea s eBaya, predmeta koje su potpisali Buzz Aldrin ili Jack Schmitt onemoguiti da
ivimo u najfantastinijoj kui koju smo ikada vidjeli, te zgroenosti injenicom da Simon uope
moe ozbiljno pomisliti da bi njegovi astronauti mogli biti vaniji od toga to e biti sa mnom.
Oduvijek govori da eli da te stvari dobiju pravi dom, kaem.
Nisam ba mislio na maleni zakljuani odjeljak u CubeSmartu, srce, kae on.
A ja kaem: Pa to su samo obine stvari, Si. A stvari zapravo nisu vane, nije li tako?
Ve osjeam kako se sprema nova svaa, kako onaj tako poznati gnjev izbija na povrinu.
Ponovno si me, najradije bih poela vikati, naveo na to da pomislim da e neto poduzeti i sada ponovno,
kada doemo do presudnog trenutka, ti e se pokuati izmigoljiti iz svega.
To, dakako, ne izgovaram. Taj bijes ne potjee iz mog pravog bia.
Carol, psihoterapeutkinja kojoj odlazim od one provale, kae da je bijes dobar znak. Znai da
nisam poraena ili tako neto. Naalost, moj je gnjev uvijek usmjeren iskljuivo na Simona. I to je,
izgleda, normalno. Najjai udar osjeaju oni koji su nam najbliskiji.
U redu, u redu, govori urno Simon. Zbirka ide na uvanje. Ali moglo bi biti i nekih drugih
stvari...
Ja se ve nekako neobino zatitniki postavljam prema onome skladnom praznom prostoru
ispod pitanja. Odbacimo ba sve, kaem nestrpljivo. Ponimo ispoetka. Kao da idemo na odmor, a
zrakoplovna tvrtka naplauje prtljagu, dobro?
U redu, kae on. Ali jasno vidim da to kae samo zato da se ne naljutim. Prilazi sudoperu i
teatralno poinje prati sve alice i tanjure koje sam ondje naslagala. Znam da misli da ja s time ne
mogu ii do kraja, da nisam dovoljno disciplinirana da ivim bez vika stvari i nereda. Uvijek govori
da ja privlaim kaos. Da pretjerujem. Ali upravo zbog toga i elim ovo. elim postati novom osobom.
A injenica da to inim s nekim tko misli da me poznaje i da tome nisam dorasla sada me uasno ljuti.
Nekako mislim da u ondje moi pisati, dodajem. U tom spokoju. Ve me dugo potie da
napiem tu svoju knjigu.
On neto mumlja, nimalo uvjeren.
Ili moda ponem pisati blog, kaem ja.
Razmiljam o toj zamisli, prouavam je iz svih kuteva. Blog bi zapravo bio super stvar. Mogao
bi se zvati Minimalistika ja. Moje minimalistiko putovanje. Ili moda neto jo jednostavnije. Miss Mini.
U vezi s time ve sam uzbuena. Razmiljam o tome koliko bi ljudi moglo pratiti blog o
minimalizmu. Moda uspijem privui ak i oglaivae, pa dam otkaz i blog preraste u pravi, traeni
asopis sa savjetima za bolji ivot. Emma Matthews, Kraljica Minimalnoga.
Bi li onda zatvorila ostale blogove koje sam ti otvorio, pita on, a ja se ve kostrijeim zbog toga
to mi neizravno govori da tome ne pristupam dovoljno ozbiljno. Istina je da moj blog Londonska
djevojka ima samo osamdeset etiri osobe koje ga prate, a Chick Lit Chick tek osamnaest, ali zapravo
nikada nisam imala vremena da napiem dovoljno sadraja.
Ponovno se posveujem onom obrascu. Prvo pitanje i ve se svaamo. Pred nama su jo trideset
etiri pitanja.
 SADA: JANE
Letimino pregledavam komplet za prijavu. Neka su pitanja definitivno udna. Jasno mi je zato
moe biti vano to od stvari eli donijeti ili to bi od opreme i dodataka promijenio, ali to je s ovim
pitanjima:
23. Biste li se rtvovali da spasite deset nedunih nepoznatih osoba?
24. A deset tisua nepoznatih osoba?
25. Osjeate li zbog debelih ljudi: a) tugu, b) iritiranost?
Sada mi je jasno da sam ranije bila u pravu kad sam upotrijebila rije integritet. Ova su pitanja
svojevrsni psihometrijski test. S druge strane, rije integritet ba i ne treba esto posrednicima u
prodaji i iznajmljivanju nekretnina. Nije ni udo da je Camilla izgledala onako zbunjeno.
Prije ispunjavanja obrasca na Googleu traim The Monkford Partnership. Prvi link vodi na
stranicu te tvrtke. Otvaram ga i na ekranu mi se ukazuje slika praznoga zida. Rije je o prelijepome
zidu, od blijedog kamena ugodne teksture. Ipak, stranica govori vrlo malo. Ponovno klikam miem i
na ekranu se pojavljuju dvije rijei:
RADOVI
KONTAKT
Odabirem Radove i na ekranu se polagano pojavljuje popis:
NEBODER, TOKIO
MONKFORD BUILDING, LONDON
KOMPLEKS WANDERER, SEATTLE
KUA NA OBALI, MENORCA
KAPELA, BRUGGE
CRNA KUA, INVERNESS
FOLGATE 1, LONDON
Klikom na svaki naziv dolazi se do jo slika ne rijei, nego samo prikaza tih zdanja. Sva su
krajnje minimalistika. Sva izgraena i ureena s istom pozornou posveenom pojedinostima, od
istih visokokvalitetnih materijala kao i kua na broju jedan u ulici Folgate. Na fotografijama nigdje
nema ni jedne jedine osobe, niti neega to bi moglo ukazivati na to da u njima ima nekakvih ljudi.
Kapela i kua na obali gotovo su identine: masivne kocke od blijedoga kamena, s velikim staklenim
plohama. Drukiji je samo pogled koji se prua kroz prozore.
Otvaram lanak u Wikipediji.
Edward Monkford (r. 1980.) britanski je tehno-arhitekt kojeg se povezuje s
minimalistikom estetikom. Godine 2005., zajedno sa strunjakom za podatkovnu
tehnologiju Davidom Thielom i jo dvojicom partnera osnovao je tvrtku The Monkford
Partnership. Zajednikim naporima prometnuli su se u prave pionire na podruju
domotike, 2 inteligentnog kunog okruenja u sklopu kojeg kua ili zgrada postaju
integriranim organizmom bez nevanih ili nepotrebnih elemenata.
to je posve neuobiajeno, Monkford Partnership prihvaa samo po jednu narudbu u
odreenome vremenskom razdoblju. Dosada su stoga hotimice projektirali tek mali broj
zdanja. Trenutano rade na dosada najambicioznijem projektu: New Austellu, eko-gradu
s 10.000 kua u sjevernome dijelu Cornwalla.
Letimino prelazim po popisima nagrada. asopis The Architectural Revieiv Monkforda je nazvao

2
Automatizacija doma, pametne kue itd. prev.
zastranjelim genijem, dok su ga u asopisu Smithsonian opisali kao najutjecajniju britansku
arhitektonsku zvijezdu... Povuenog pionira iji su radovi podjednako nenametljivi i duboki.
Prelazim na odlomak pod naslovom Privatni ivot.
Godine 2006., dok je jo u velikoj mjeri bio nepoznat, Monkford se vjenao s Elizabeth
Mancari, takoer iz The Monkford Partnershipa. Godine 2007. rodio im se sin, Max.
Majka i dijete poginuli su nesretnim sluajem prilikom gradnje kue na broju jedan u ulici
Folgate (2008- 2011.), koja im je trebala postati obiteljskim domom, ali i reprezentativnim
izlokom mogunosti mladih talenata te tvrtke131. Pojedini komentatori[k0|l?1 upravo taj
dogaaj, kao i injenicu da je Edward Monkford nakon toga dugo boravio u Japanu,
smatraju formativnim dogaajem koji e posluiti kao temelj strogog i izrazito
minimalistikog stila kojim se ta tvrtka u konanici i proslavila.
Vrativi se nakon stanke provedene u Japanu, Monkford je odustao od izvornih
planova za kuu na broju jedan u ulici Folgate - koja je u to vrijeme jo bila gradilite141 -
te ju je posve redizajnirao. Zdanje koje je tako nastalo dobilo je vie vanih nagrada, meu
njima i Stirling Prize, nagradu koju dodjeljuje Kraljevsko drutvo britanskih arhitekata151.
Ponovno sam proitala te rijei. Kuu je, znai, nadahnula smrt. Zapravo dvije smrti, dvostruki
gubitak. Osjeam li se zato ondje tako prirodno, kao kod kue? Postoji li odreena privlanost izmeu
tih strogo ogoljenih prostora i mojeg vlastitog osjeaja gubitka?
Automatski skreem pogled prema kovegu koji stoji kraj prozora. Kovegu prepunom djeje
odjee.
Meni je umrlo dijete. Dijete mi je umrlo, a onda se, tri dana kasnije, ta djevojica i rodila. ak i
sada gotovo vie od iega na svijetu boli me ta neprirodna pogrenost tog dogaaja, uas te nehajne
inverzije prirodnog poretka stvari.
Upravo me dr. Gifford, savjetnik za porodnitvo, iako je bio tek koju godinu stariji od mene,
pogledao u oi i objasnio da e se dijete morati roditi prirodnim putem. Opasnost od infekcija i drugih
komplikacija, kao i injenica da je carski rez vrlo konkretan kirurki zahvat, znaili su da politika
bolnice ne nudi tu mogunost u sluaju prenatalne smrti. Ne nudi tako se izrazio, kao da je roenje
djeteta carskim rezom, pa makar i mrtvog djeteta, nekakva nagrada, poput koare besplatnog voa u
kakvom hotelu. Ali potaknut e porod dripom, rekao je, te e sve biti to je mogue bre i bezbolnije.
Ja sam pomislila: Ali ne elim da bude bezbolno. elim da boli i da na kraju prie dobijem ivo dijete.
Zatekla sam se kako se pitam ima li dr. Gifford djece. Ima, zakljuila sam. Lijenici se vjenaju
mladi, obino s osobama istog poziva, a on je bio odvie drag da ne bi imao obitelj. Te veeri vratit e
se kui i uz pivo prije veere supruzi opisati dan koji je i za njega, sluei se rijeima kao to su
prenatalna smrt i cjelovito trajanje gestacije, moda i pomalo jezovito. A onda e mu ki pokazati crte iz
kole, a on e je poljubiti i rei da je fantastian.
Dok su obavljali svatko svoj posao, po nepominim, napetim licima lanova medicinske ekipe
jasno sam vidjela da je to ak i za njih uasna i rijetka pojava. No, dok su oni mogli pronai
kakvo-takvo utoite u profesionalizmu, mene je obuzimao samo nezadrivi osjeaj neuspjeha i
promaenosti koji me posve otupljivao. Kada su mi prikljuili drip s jakim hormonima koji e
izazvati poetak poroda, zaula sam jauke neke druge ene, malo dalje na odjelu. Ali ona e iz bolnice
izii s djetetom, a ne s karticom na kojoj je ubiljeen termin susreta sa psiholokom savjetnicom za
sluajeve gubitka. Majinstvo. Jo jedna neobina rije, kad ovjek bolje promisli. Hou li uope
slubeno biti majka ili postoji neki drugi izraz za to to u postati? Ve sam ula kako umjesto
postnatalno spominju postpartum.
Netko je neto upitao o ocu, a ja sam samo odmahnula glavom. Nema oca kojem bi se trebalo
neto javiti, tu je samo moja prijateljica Mia, lica blijeda od jada i brige nakon to su nai pomno
pripremljeni planovi za porod mirisne svijee, porod u vodi i iPod pun Jacka Johnsona i Bacha
pali u vodu u sumornoj uurbanosti medicinskih postupaka; nisu ni spomenuti, kao da su cijelo
vrijeme tek dio iluzije o tome da je sve dobro i u redu, da imam nadzor nad situacijom, da jc porod tek
neznatno zahtjevniji od seanse u kakvom wellness-centru ili malo ee masae, a ne smrtonosna
aktivnost u kojoj su ovakvi ishodi posve mogui, ak i oekivani. Pola posto sluajeva, rekao je dr.
Gifford. Kod treine takvih sluajeva nikad se ne otkriju uzroci. To to sam bila u dobroj formi i
zdrava prije trudnoe svaki sam dan vjebala pilates i trala najmanje jednom tjedno nije imalo
nikakve veze, kao ni moja dob. Neka djeca jednostavno umru. Ja u biti bez djeteta, a malena Isabel
Margaret Cavendish nikada nee imati majku. Jedan ivot nikada se nee ostvariti. Kad sam poela
osjeati trudove, udahnula sam mjeavinu plina i zraka, a um su mi ispunile uasne slike. Slike onih
uasa u viktorijanskim staklenkama s formaldehidom. Vritala sam i stiskala miie, iako mi je
primalja govorila da jo nije vrijeme.
Ali kasnije, nakon to sam na svijet donijela ivot, odnosno smrt, ili kako god to ve treba
opisati sve je bilo nekako neobino mirno. Stvar je, izgleda, bila u hormonima istoj onoj
mjeavini ljubavi, blaenstva i olakanja koje svaka majka osjea neposredno nakon poroda. Bila je
savrena i tiha, a ja sam je drala u naruju i gugutala joj kao svaka majka. Mirisala je po sluzi i
tjelesnim izluevinama i slatkastoj novoj koi. Minijaturnom toplom aicom ovla me drala za prst,
kao svaka beba. Osjeala sam... osjeala sam ushit.
Primalja ju je odnijela kako bi uzela otiske dlanova i stopala, ije u gipsane otiske dobiti za
kutiju s uspomenama. Tada sam prvi put ula taj izraz, pa mi ga je morala objasniti. Dobit u kutiju s
uvojkom Isabeline kose, tkaninom u koju su je umotali, nekoliko fotografija i te gipsane otiske. Poput
malenog lijesa. Uspomene na osobu koja nikada nije postojala. Nakon to mi ih je donijela, gipsani
otisci podsjetili su me na neto to su radila djeca u vrtiu. Ruiasti gips za ruke, plavi za stopala. I
tek tada poela sam doista shvaati da nee biti nikakvih zadaa za likovni, da nee biti crtea na
zidovima, da nee biti biranja kole, prerastanja kolske uniforme. Nisam samo izgubila bebu. Ostala
sam bez djevojice, tinejderice, ene.
I stopala i cijelo tijelo sada su joj ve bili hladni. Dok sam joj s nonih prstiju pod slavinom u
svojoj sobi prala posljednje ostatke gipsa, upitala sam primalju mogu li je na neko vrijeme ponijeti
kui. Pogledala me ispod oka i rekla da bi to bilo pomalo neuobiajeno, nije li tako? Ali mogu je
drati koliko god elim, ovdje, u bolnici. Rekla sam da sam spremna i da je mogu odnijeti.
Nakon toga, dok sam kroz suze gledala sivo londonsko nebo, imala sam dojam da mi je
amputiran neki dio tijela. Kad sam se vratila kui, neobuzdanu tugu i bol sve je vie poela
zamjenjivati otuplje nost. Kad su mi prijatelji okirano i suosjeajno spominjali moj gubitak, naravno
da sam znala to ele rei, no ta rije ujedno mi se inila posve, smrtonosno tonom. Druge su ene
neto dobile osvojile pobjedu u kockanju s prirodom, s produljenjem vrste, s genetikom. Ja nisam.
Ja koja sam uvijek bila tako efikasna, postizala toliko toga, nizala uspjehe u ovoj sam igri
izgubila. A bol, kako sam utvrdila, po osjeajima i nije toliko drukija od poraza.
Ipak, krajnje bizarno, na povrini je sve bilo gotovo jednako kao i ranije. Prije te kratkotrajne i
uljuene veze s kolegom iz podrunice u enevi, vezice koja se odigravala u hotelskim sobama i
bezlinim, djelotvornim restoranima, prije onih jutarnjih munina i u poetku uasne spoznaje
da moda ipak nismo bili toliko paljivi koliko sam mislila. Prije onih munih telefonskih poziva i
e-mailova i njegovih uljudnih neizravnih spominjanja odluka i dogovora i nezgodnog trenutka, te
polaganog ukazivanja jednog drukijeg osjeaja, osjeaja da je trenutak moda ipak ba zgodan, da
mi je ak i ako ne dovede do dugorone veze, taj usputni odnos, neudanoj u dobi od trideset etiri
godine, pruio priliku. Imala sam vie nego dovoljne prihode za dvoje, a tvrtka u kojoj sam radila,
specijalizirana za odnose s javnou na podruju financija, ponosila se upravo velikodunim
pogodnostima za rodilje. Ne samo da bih mogla cijelu godinu ne raditi i biti s djetetom, nego bi mi po
povratku jamili i fleksibilno radno vrijeme.
Moji su poslodavci bili jednako spremni pomoi i nakon to sam im rekla za mrtvoroene,
nudei mi neodreeno trajanje bolovanja. Ionako su ve bili dogovorili tko e me zamijeniti za
vrijeme porodiljskog. Tako sam se nala sama u stanu pomno pripremljenome za dijete: kolijevka
Kuster, najkvalitetnija kolica Bugaboo, rukom oslikani friz sa cirkuskim motivima oko zidova
slobodne spavae sobe. Prvi mjesec izdajala sam mlijeko koje sam izlijevala u sudoper.
Birokracija je nastojala biti obzirna, no u konanici joj to, posve neizbjeno, nije polo za
rukom. Tako sam doznala da u zakonu nema nikakvih posebnih odredaba za mrtvoroenu djecu: od
ene koja se nade u mojoj situaciji oekuje se da prijavi smrt, i roenje, istovremeno. Rije je o
zakonskoj okrutnosti zbog koje i dalje osjetim bijes kad god je se prisjetim. Organiziran je i pogreb
i to nalae zakon, iako bih ga i sama bila traila. Teko je odrati oprotajni govor za ivot kojeg nije
ni bilo, ali dali smo sve od sebe.
Ponudili su mi strunu pomo, a ja sam je prihvatila, iako sam duboko u srcu znala da to nee
imati nikakve veze. Trebalo se uspeti na pravu planinu boli, a nije bilo tih razgovora koji bi mi u tome
mogli pomoi. Morala sam poeti raditi. Kad je postalo jasno da se jo godinu dana ne mogu vratiti na
isto radno mjesto izgleda da se ne moe samo tako rijeiti nekoga tko mijenja rodilju, i te osobe
imaju odreena prava, ba kao i ostali zaposlenici dala sam otkaz i poela honorarno raditi u jednoj
dobrotvornoj organizaciji koja se zalae za unapreenje istraivanja pojave mrtvoroene djece. To je
znailo da ne mogu nastaviti ivjeti u istome stanu, ali ja sam se i prije toga ionako namjeravala
preseliti. Mogla sam se rijeiti i kolijevke i tapeta u djejoj sobi, no to bi i dalje bio dom u kojem nema
Isabel.
 PRIJE: EMMA
Neto me probudilo.
Odmah znam da se ne radi o pijancima ispred prodavaonice kebaba, niti o nekakvom sukobu na
ulici, niti o policijskome helikopteru, jer sam na to toliko naviknuta da te pojave gotovo uope ne
registriram. Pridiem glavu i oslukujem. Mukli udarac, pa jo jedan.
Netko se kree naim stanom.
U posljednje vrijeme u kvartu je zabiljeeno nekoliko provala i jo nekoliko trenutaka osjeam
kako mi se eludac gri od adrenalina. A onda se prisjeam. Simon je iziao, ostao vani zbog nekog
posla ili zbog nekih ljudi s posla, a ja ga nisam ekala, nego sam otila u krevet. Po zvukovima
zakljuujem da je previe popio. Nadam se da e se prije dolaska u krevet otuirati.
Po zvukovima s ulice, odnosno tome to ih ba i nema, priblino znam koliko je kasno. Nema
grmljavine motora pri ubrzavanju automobila nakon semafora. Nema zvuka zatvaranja vrata u blizini
prodavaonice kebaba. Pronalazim mobitel i gledam na sat. Nemam lee, ali vidim da je 2:41.
Si prolazi hodnikom, dovoljno pijan da se ne sjeti da pod ispred kupaonice uvijek kripi.
Sve je u redu, dovikujem mu. Budna sam.
Koraci zastaju ispred vrata. Da mu pokaem da se ne ljutim, dodajem: Znam da si pijan.
Glasovi, nerazumljivi. aputanje.
to znai da je nekoga doveo. Nekog pijanog kolegu koji je zakasnio na posljednji vlak za neko
predgrae. To me zapravo ve ljuti. Sutra sada je to ve zapravo danas oekuje me naporan dan
i priprema doruka Simonovim mamurnim kolegama ne uklapa se u taj plan. Iako znam da e Simon,
ako doe do toga, biti vrlo armantan i zabavan, da e mi se umiljavati, govoriti kako sam prelijepa,
prijateljima priati kako sam zamalo postala manekenkom i tvrditi da je najvei sretnik na svijetu, a ja
u popustiti i zakasniti na posao. Ne prvi put.
Vidimo se onda kasnije, dovikujem, pomalo ljutita. Vjerojatno e izvaditi Xbox.
Ali koraci se ne udaljavaju.
Sada ve razdraena, prebacujem noge preko ruba kreveta odjevena sam pristojno, iako na
rubu, za kolegu s posla, u neku staru majicu kratkih rukava i bokserice i sada rastvaram vrata
spavae sobe.
Ali sporija sam od te neke pojave sa suprotne strane, osobe u tamnoj odjei s fantomkom, koja
gura vrata ramenom, snano i iznenadno, te me odbacuje unatrag. Vritim barem mi se ini: moda
je rije tek o uzdahu, moda mi je grlo paralizirano od straha i oka. Svjetlo u kuhinji je upaljeno i
vidim bljesak u trenutku kada on pridie no. Maleni no, jako maleni, tek malo vei od kemijske.
Oi mu se istiu okruene tamnom vunom fantomke. Razrogaile su se im me bolje pogledao.
ovjee, kae.
Iza njega vidim jo jednu fantomku, jo jedan par oiju, jo napetijih i zabrinutijih. Pusti sad,
stari, kae taj drugi. Jedan je uljez bijelac, drugi crnac, no obojica se slue istim ulinim slengom.
Samo laganini, kae prvi. Bolesno, ne?
Jo vie pridie no, tako da mi se sad nalazi tono ispred lica. Daj mi mobitel, utogljena
kuko.
Zastajem kao paralizirana.
Ali sad sam ja prebrza za njega. Povlaim ruku iza sebe. Misli da uzimam mobitel, no ja
zapravo uzimam svoj no iz kuhinje koji se nalazi na nonome ormariu. U ruci ve osjeam drak,
gladak i teak, pa ga jednim skladnim i brzim pokretom dovodim ispred sebe i njime prodirem u trbuh
toga gada, neposredno ispod rebara. Ulazi lako. Nema krvi, mislim si dok ga izvlaim i ponovno
ubadam. Krv ne iklja kao u svim onim hororima. To mi olakava stvar. Noem mu probijam
podlakticu, pa abdomen, pa idem jo nie, negdje u visini jaja, divljaki okreem no u njegovoj
utrobi. Pada na pod, a ja preko njega kreem prema drugome uljezu.
I ti, kaem mu. Bio si tu i nisi ga sprijeio. Gade mali bolesni. Noem mu prodirem u usta,
guram ga lako, kao da ubacujem pismo u potanski sandui.
Nakon toga sve se gubi i ja se budim vritei.

To je normalno, kae mi Carol, koja ve kima. Savreno normalno. tovie, to je dobar znak.
ak i sada, u miru i spokoju dnevne sobe u kojoj Carol odrava terapijske seanse, jo se tresem.
Negdje u blizini netko kosi travnjak.
Kako bi to moglo biti dobro, pitam omamljeno.
Carol ponovno kima. To radi esto, zapravo gotovo kad god neto kaem, kao da eli pokazati
da obino ne odgovara na pitanja klijenata, ali e, samo sada, uiniti iznimku, zbog mene. Za nekoga
kome ide tako dobro, tko tako izvrsno napreduje, moda ak okree novu stranicu, kao to zakljuuje na
zavretku svake seanse. Preporuili su je iz policije, pa je zacijelo dobra, no iskreno govorei, bilo bi
mi drae da su prvo uhvatili te gadove, a tek potom poeli dijeliti posjetnice psihijatara.
To to fantazira da moda ima no moda pokazuje da ti podsvijest govori da eli preuzeti
nadzor nad time to se dogodilo, govori ona.
Doista, kaem ja. Povlaim stopala pod tijelo. Iako sam izula cipele, nisam ba sigurna da je
takvo sjedenje zapravo doputeno, s obzirom na to kako Carolina sofa izgleda besprijekorno, ali
nekako mislim da ipak smijem izvui barem neto za svojih pedeset funta. Sada pitam: Je li to ista ona
podsvijest koja je zakljuila da se ne smijem sjeati niega to se dogodilo nakon to sam predala
mobitel? Nije li mogue da mi govori koji sam idiot jer kraj kreveta uope nisam drala no?
To je jedno od tumaenja, Emma, kae ona. Ali ne osobito korisno, ini se meni. Oni koji
preive napad esto okrivljuju sebe, a ne napadaa. Ali zakon je prekrio napada, a ne ti.
uj, dodaje ona, same okolnosti toga to ti se dogodilo ne zanimaju me toliko koliko postupak
oporavka. Iz te perspektive, ovo je znaajan korak. U tim posljednjim bljeskovima poinje uzvraati
krivi napadae, a ne sebe. Ne doputa da te definiraju kao svoju rtvu.
Osim to jesam njihova rtva, kaem. To se nikako ne moe promijeniti.
Jesam, ponavlja tiho Carol. Ili si bila?
Nakon dugotrajne, znakovite stanke terapeutske pauze kako to ona neki put naziva, to je
podosta glup naziv opisivanja neega to je, naposljetku, obina utnja oprezno me pita: A Simon?
Kako stoje stvari s njim?
Naporno, kaem ja.
Tada shvaam da se to moe shvatiti dvojako, pa dodajem: elim rei da naporno radi i daje sve
od sebe. Beskonane alice aja i suosjeanje. Kao da se osjea odgovornim jer ga nije bilo. ini se da
misli da bi bio u stanju obojicu premlatiti i privesti ih kao graanin. A zapravo bi po svoj prilici oni
njega izboli. Ili ga muili kako bi im odao svoje pinove.
Carol blago kae: Drutvo ima odreene... konstrukcije u vezi s mukou, Emma. Kad se to
potkopa, svaki mukarac moe se osjeati ugroenim i nesigurnim.
Ovaj put tiina se protee na cijelu minutu.
Uspijeva jesti kako treba, pita jo ona.
Zbog nekog razloga povjerila sam joj da sam neko imala poremeaj prehrane. To neko
relativan je pojam, jer kao to znaju svi koji su to ikada imali, taj poremeaj zapravo nikad ne nestaje,
a prijeti povratkom kad god se neto poremeti i izmakne nadzoru.
Si me tjera da jedem, kaem. Sve je u redu.
Ne govorim joj da ponekad uprljam tanjur i stavim ga u sudoper, tako da Simon pomisli da sam
jela, iako nisam, kao ni da se ponekad nakon izlaska tjeram na povraanje. Neki su dijelovi mojega
ivota zabranjeni. To je zapravo jedna od onih stvari koje su mi se neko sviale kod Simona, to kako
se brinuo za mene kad sam bila bolesna. Potekoa je u tome to me sada izluuje kada je tako paljiv
i brian i kad nisam bolesna.
Nisam nita uinila, kaem iznenada. Kad su provalili. To nikako ne razumijem. Doslovce sam
se tresla od adrenalina. A on bi trebao tjerati na borbu ili bijeg, nije li tako? Ali ja nisam uinila ni
jedno ni drugo. Nisam uinila nita.
Bez pravog razloga sada plaem. Uzimam jedan od Carolinih jastuia i privijam ga, obavijam i
grevito naslanjam na prsa, kao da tim stiskom nekako mogu istisnuti ivot iz onih malih gadova.
Ali uinila si neto, kae ona. Pravila si se da spava. A to je kao instinktivna reakcija posve
utemeljeno. To ti je poput razlike izmeu zeeva i kunia jedni bjee, drugi se uure. U takvoj
situaciji nema ispravne ili pogrene reakcije, nema to ako. Postoji jedino ono to se dogodilo, to god
to bilo.
Naginje se naprijed i gura kutiju s papirnatim maramicama prema mojoj strani stolia. Emma,
eljela bih da neto pokua, kae nakon to sam ispuhala nos.
to, pitam ja bezbojnim glasom. Samo ne hipnozu. Rekla sam ti da to neu.
Ona odmahuje glavom. Neto to se zove EMDR, a to je struna skraenica za desenzitizaciju i
ponovno uvjebavanje pokreta oiju. U poetku moe izgledati malo neobino, ali zapravo je vrlo
jednostavno. Ja u sjesti kraj tebe i pomicati prste s jedne na drugu stranu tvojega vidnog polja dok ti
u mislima iznova proivljava traumatino iskustvo. Istodobno e pogledom pratiti moje prste.
emu, pitam sumnjiavo.
Prava je istina da zapravo ne znamo kako ta metoda funkcionira. Ali ini se da pomae u tome
da preivi i prihvati to to se dogodilo, da to smjesti u odreenu perspektivu. A metoda je osobito
korisna kad se netko ne moe sjetiti pojedinosti samog dogaaja. Jesi li spremna pokuati ?
U redu, kaem, slijeui ramenima.
Carol pomie naslonja, tako da se sada nalazi na manje od pola metra od mene, pa pridie dva
prsta.
Koncentriraj se na sliku od poetka provale, kae ona. Ali ta slika zasad neka bude statina. Kao
kad zaustavi reprodukciju filma.
Poinje pomicati prste lijevo-desno. Ja ih posluno pratim pogledom. Tako je, Emma, kae ona.
A sada neka pone film. Prisjeti se kako si se osjeala.
U poetku mi je teko koncentrirati se, ali malo-pomalo navikavam se na kretanje njezinih
prstiju i uspijevam se prisjetiti dovoljno toga da mi se u mislima ponovno odigra ta no kada se
dogodila provala.
Mukli udarac u dnevnoj sobi.
Koraci.
aputanje.
Ustajem iz kreveta.
Vrata se otvaraju uz tresak. No mi je ispred lica...
 Duboko dii, govori mi tiho Carol, onako kako smo vjebale.
Dva, tri duboka udaha. Ustajem iz kreveta...
No. Uljezi. Prepirka izmeu njih dvojice, napeta i uurbana, o tome znai li moja nazonost da
trebaju pobjei glavom bez obzira ili bez obzira na mene opljakati stan. Stariji, onaj s noem,
pokazuje prema meni.
Mrava je ko ptiica. to nam ona moe?
Dii, Emma. Dii, govori mi Carol.
Noem mi dodiruje donji dio vrata. Jer ak neto pokua, prerezat emo joj vrat, nije tak?
Ne, kaem otrim, uspanienim tonom. Ne mogu ja ovo. ao mi je.
Carol se uspravlja i naslanja. Bilo je jako dobro, Emma. Bravo.
Jo malo duboko diem, pokuavam se pribrati. Iz iskustva znam da e prekid tiine sada ovisiti
o meni. Ali vie ne elim razgovarati o provali.
Moda smo pronali novi stan, kaem.
Da? Kao i uvijek, Carolili je glas posve neutralan.
Simonov je stan doista u uasnome kvartu. ak i prije nego to sam ja poveala crne brojke.
Uvjerena sam da me susjedi mrze. Vjerojatno sam im sruila vrijednost kua barem za pet posto.
Uvjerena sam da te ne mrze, Emma, kae ona.
U usta stavljam rub rukava pulovera, pa ga siem. To je jedna stara navika kojoj sam se, izgleda,
vratila. Kaem: Znam da preseljenje znai poputanje i odustajanje. Ali ne mogu ostati ondje. Policija
kae da postoji mogunost da se takvi napadai vrate. Izgleda da nekako steknu dojam da sada imaju
nekakvo vlasnitvo. Kao da si sada nekako njihov.
to, dakako, nije tono, kae tiho Carol. Ti si samo svoja, Emma. I nemoj misliti da preseljenje
znai poputanje. Ba naprotiv. To je znak da ponovno donosi odluke. Da ponovno stjee nadzor.
Znam da je to u ovom trenutku teko. Ali ljudi se izvuku i iz takvih trauma. Mora samo prihvatiti da
to traje odreeno vrijeme.
Pogledava na zidni sat. Ovo je bilo izvrsno, Emma. Danas si ostvarila istinski napredak. Vidimo
se sljedei tjedan u isto vrijeme, moe?
 SADA: JANE
30. Koja izjava najbolje opisuje va trenutani privatni odnos?
O Vie prijatelji, nego ljubavnici
O Ugodno i oputeno
O Puno dubokih emocija i intenzivno
O Burno i eksplozivno
O Idealno, ali kratkoga daha

Pitanja u obrascu kao da postaju sve udnija. O svakome od njih u poetku pokuavam dobro
promisliti, no ima ih toliko da kasnije vie gotovo uope ne razmiljam o odgovorima, nego samo
instinktivno rjeavam pitanje po pitanje.
Trae tri novije fotografije. Odabirem jednu snimku s prijateljiina vjenanja, zatim selfie na
kojom se Mia i ja prije par godina uspinjemo na Snowdon3, te slubeni portret koji mi je trebao za
posao. I time dovravam prijavu. Piem popratno pismo, nita pretjerano, tek uljudnu poruku u kojoj
naglaavam koliko mi se svia kua na broju jedan u ulici Folgate i kako u u njoj nastojati ivjeti
asno i poteno, iskazati integritet kakav je zavrijedila. Iako se radi tek o nekoliko redaka, tekst
prepravljam pet-est puta i tek sam nakon toga njime koliko-toliko zadovoljna. Posrednica je rekla da
se ne bih trebala previe nadati, da veina onih koji se prijave nikada ne odmaknu dalje od te faze, ali
ja na poinak odlazim ispunjena iskrenom nadom da u ja otii i dalje. Nadam se novome poetku.
Novome ivotu. I dok tonem u san u mislima mi se pojavljuje jo jedna sintagma. Ponovno roenje.

3
Najvia planina u Walesu, 1085 m prev.
2. Kad na neemu radim, ne mogu se opustiti dok to ne postane savreno.
Slaem se O O O O O Ne slaem se
 PRIJE: EMMA

Cijeli tjedan prolazi bez odgovora na nau prijavu, pa zatim jo jedan. aljem e-mail kojim
provjeravam jesu li je primili. Nema odgovora. Sad sam ve ljutita natjerali su nas da odgovorimo
na sva ta glupa pitanja, da biramo fotografije, napiemo pismo... mogu nam onda barem odgovoriti i
napisati da ne ulazimo u sljedei krug kada napokon dobivam e-mail s adrese
admin@themonkfordpartnership. com, s naslovom Ulica Folgate br. 1 . Samoj sebi ne dajem
vremena za nervozu. Odmah ga otvaram.
Molimo vas da doete na razgovor sutra, u utorak, 16. oujka, u 17 sati, u ured tvrtke The Monkford
Partnership.
I to je sve. Bez adrese, bez pojedinosti, bez ikakve informacije o tome hoemo li se vidjeti sa
samim Edwardom Monkfordom ili s nekim njegovim potrkom. Dakako, adresu je lako pronai na
internetu, a zapravo nije vano s kime emo se vidjeti. I to je to. Preli smo sve prepreke osim
posljednje.

The Monkford Partnership zauzima najvii kat u jednoj suvremenoj zgradi u Cityju. Zgrada ima
adresu, ali veina ljudi jednostavno je zove Konicom, jer tako izgleda poput divovske kamene
konice. Meu svim onim zdepastim neboderima od stakla i elika na podruju Square Milea4, ta
zgrada nalazi se uz prilaz katedrali svetog Pavla, poput neke neobine, blijede ahure koju je onamo
poloio neki izvanzemaljac. A nakon ulaska s ulice izgleda jo udnije. Nema recepcije, nego ovjek
nailazi tek na dugaak zid od blijedoga kamena s dva proreza koji zacijelo vode do dizala, budui da
ljudi neprestano idu onamo, dok drugi izlaze odande. ini se da su svi, i mukarci i ene, u skupim
crnim odijelima i kouljama nezakopanog gornjeg dugmeta.
Osjeam vibriranje mobitela. Neto se pojavilo na ekranu. The Monkford Building. elite li se
prijaviti?
Prstom pritiem rije Prihvati. Dobrodoli, Emma i Simone. Molim da dizalom broj tri doete na
etrnaesti kat.
Nemam pojma kako nas je zgrada prepoznala. Moda se u e-mailu nalazio i neki cookie. Simon
se razumije u takva tehnoloka pitanja. Pokazujem mu, u nadi da e mu to biti uzbudljivo, no on samo
slijee ramenima. Ovakva mjesta prostori koji odiu bogatstvom, novcem i samopouzdanjem
nikako nisu po njegovu ukusu.
Nitko drugi ne eka nae dizalo, osim nekog mukarca koji ak i vie od nas izgleda kao da ne
pripada ovamo. Ima dugaku i sijedu kosu, nepoeljanu, nego samo vezanu u rep. Lice mu
prekrivaju dvodnevne ekinje, a na sebi ima pulover koji su izjeli moljci, kao i ofucane lanene hlae.
Sputam pogled prema njegovim nogama i vidim da nema ak ni cipele, nego je samo u arapama.
Jede neku okoladicu, Crunchie, vrlo buno. Vrata dizala se otvaraju i on polagano ulazi, te zauzima
mjesto u stranjem dijelu.
Pogledom traim tipke, ali vidim da ih nema. Pretpostavljam da je programiran da ide samo do
odreenih katova.
Dok se uspinjemo, toliko skladno da se kretanje praktiki uope ne osjeti, osjeam kako pogled
tog mukarca prelazi po mojem tijelu. Zaustavlja se u podruju struka. I ondje ostaje dok on jezikom

4
Londonski City, poslovno i financijsko sredite prev.
prikuplja ostatke okolade s prstiju. S nelagodom stavljam dlan na mjesto koje gleda i uviam da mi
se majica zadignula. Iznad hlaa mi se vidi maleno podruje golog trbuha.
to je, Em, pita Simon, primjeujui moju nelagodu.
Nita, odgovaram, pa se okreem prema njemu, od onog udnog mukarca, i pritom kriomice
vraam rub majice u hlae.
Jesi li se predomislila, pita tiho Simon.
Ne znam, odgovaram. Zapravo nisam, ali ne elim da Si pomisli da nisam spremna o tome
razgovarati.
Vrata se otvaraju i onaj mukarac izlazi, vukui noge, i dalje jedui okoladicu. Poinje
predstava, kae Simon, pogledavajui uokolo.
Rije je o jo jednome velikom i krajnje skladnome prostoru, otvorenome prostoru prepunome
svjetlosti koji se protee po cijeloj duljini zgrade. Na jednome kraju kroza zid od zakrivljenoga stakla
vidi se City kupola katedrale, Lloyds, sva ona znamenita zdanja, Canary Wharf u daljini, Temza
koja vijuga i zaobilazi Isle of Dogs i gubi se u daljini, u beskonanoj ravnici na istoku. Neka plavua
u po mjeri krojenome crnom kostimu odvaja se od konog naslonjaa u kojem neto tipka na iPadu.
Dobrodoli, Emma i Simone, kae. Molim vas da sjednete. Edward e doi za nekoliko
trenutaka.
Bit e da u tom iPadu ima sve one mailove, jer nakon deset minuta tiine kae: Poite, molim, za
mnom.
Otvara neka vrata. Ve po tome kako ih gura, jasno vidim koliko su teka, koliko uravnoteena.
Unutra neki mukarac stoji za dugakim stolom, naslonjen na stisnute ake, prouava neke nacrte.
Papiri su toliko veliki da jedva stanu na stol. Ve mi letimian pogled govori da to nisu isprintani
nacrti, nego stvarni crtei. Dvije-tri obine olovke i gumica za brisanje nalaze se u jednome kutu,
uredno posloeni po veliini.
Emma, Simone, kae mukarac i podie pogled. Jeste li za kavu?
U redu, privlaan je. To na njemu primjeujem prvo. I drugo. I tree. Kosa mu je neodreeno
plava, kratke svijetle kovre podiane kratko. Na sebi ima crni pulover i majicu irokog izreza
nita osobito otmjeno, no ona mu se lijepo sputa sa irokih i vitkih ramena, a na licu mu titra ugodan,
blago autoironian osmijeh. Izgleda poput seksi i oputenog kolskog profesora, a ne opsjednutog
udaka kakvog sam zamiljala.
A Simon sve to oito takoer primjeuje, ili vidi da ja primjeujem, jer odjednom dugakim
koracima kree naprijed i hvata Edwarda Monkforda za rame.
Edward, je li tako, kae. Ili Eddy? Ed? Ja sam Simon. Drago mi je, stari. Ba ti je guba ovdje.
Ovo je moja djevojka, Emma.
A meni je neugodno, jer Simon prelazi na taj lani jezik ulice jedino kad se uz nekoga osjea
ugroenim. Ja urno kaem: Dobro bi nam dola kava.
Dvije kave, molim, Alisha, kae Edward Monkford svojoj tajnici, vrlo uljudnim glasom. Meni i
Simonu rukom pokazuje da doemo do suprotne strane stola.
Onda, reci mi, kae nakon to smo svi sjeli, gledajui izravno mene i uope se ne obazirui na
Simona, zato eli ivjeti na broju jedan u ulici Folgate.
Ne: nije profesor. Ravnatelj ili predsjednik upravnog odbora. I dalje gleda netremice,
prijateljski, ali i pomalo prodorno. Zahvaljujui emu je, dakako, jo samo privlaniji.
Oekivali smo to pitanje, ili neto slino, pa uspijevam izustiti pripremljeni odgovor, neto o
tome koliko emo cijeniti ukazanu priliku i kako emo pokuati opravdati povjerenje, potivati kuu.
Simon kraj mene samo ljutito pilji pred sebe. Nakon to sam zavrila, Monkford uljudno kima.
Izgleda kao da se pomalo dosauje.
I smatram da e nas promijeniti, ujem vlastiti glas.
Prvi put kod njega uoavam trag zanimanja. Promijeniti vas? Kako?
Doivjeli smo provalu u stan, odgovaram polagano. Dvojica mukaraca. Zapravo, klinaca.
Tinejderi. Ne mogu se tono sjetiti to se dogodilo, ne sjeam se pojedinosti. Doivjela sam
svojevrsni posttraumatski ok.
On zamiljeno kima.
Ja ohrabreno nastavljam: ne elim biti netko tko je samo tako stajao i dopustio im da se
nekanjeno izvuku. elim biti osoba koja donosi odluke. Koja uzvraa udarac. A ini mi se da e mi
kua u tome pomoi. Hou rei, nismo od onih ljudi koji bi inae tako ivjeli. Sa svim tim pravilima.
Ali voljeli bismo pokuati.
Tiina se ponovno protee u beskonanost. U sebi se grizem. Kako to to mi se dogodilo ikako
moe biti vano? Kako kua moe promijeniti ovjeka?
Ona ledena plavua donosi kavu. Ja praktiki skaem na noge da uzmem alicu i u toj silnoj
urbi i nervozi nekako uspijevam proliti kavu, izliti cijelu alicu na one crtee.
Isuse, Emma, sike Simon, takoer poskoivi na noge. Pogledaj to si uinila.
Uasno mi je ao, kaem nesretno, dok smea rijeka malo- pomalo prekriva nacrte. Boe, tako
mi je uasno ao.
Tajnica tri po papirnate ubruse. Vidim kako mi prilika izmie iz ruku. Onaj dramatino prazni
prostor u koji je trebalo upisati neophodne stvari, sve one lai koje sam s puno nade ubacila u upitnik,
sada vie nee znaiti ba nita. Ovom ovjeku treba jo samo neka nespretna glupaa koja prolijeva
kavu i koja e mu upropastiti prelijepu kuu.
Na moje veliko iznenaenje, Monkford se samo smije. Bili su to uasni nacrti, kae. Trebao sam
ih baciti jo prije nekoliko tjedana. Sad se s time vie ne moram gnjaviti.
Tajnica se vraa s ubrusima, tri oko stola, brie i njima upija kavu. Alisha, tako e biti samo jo
gore, kae Monkford otro. Daj meni.
Savija nacrt tako da kava ostaje unutra, kao da se radi o kakvoj divovskoj peleni. Baci to, kae i
dodaje tajnici.
Stari, uasno mi je ao, kae Simon.
Monkford ga sad prvi put gleda izravno.
Nikad se ne ispriavaj zbog voljene osobe, kae tiho. Tako u tuim oima izgleda kao kreten.
Simon je toliko osupnut da ne uspijeva pronai rijei. Ja samo piljim, posve zapanjena. Nita u
dotadanjem dranju Edwarda Monkforda nije dalo naslutiti da bi mogao rei neto tako otvoreno i
osobno. A Simon je ve akom udarao ljude i zbog manjih stvari neusporedivo beznaajnijih. No
Monkford se samo ponovno okree prema meni i nehajno kae: No, da, javit u ti. Hvala to si dola,
Emma.
Nakon kratkotrajne stanke jo dodaje: I tebi, Simone.
 SADA: JANE
ekam kraj recepcije na etrnaestome katu Konice i gledam dvojicu mukaraca kako se prepiru u
sobi za sastanke staklenih zidova. Jedan je od njih, u to sam dosta uvjerena, Edward Monkford. U
istoj je odjei kao na onoj slici koju sam pronala na internetu crni pulover od kamira, bijela
majica irokog izreza, svijetle kovre oko upalog, asketskog lica. Zgodan je: ne onako da bi se ene za
njim okretale, ali zrai nekakvim samopouzdanjem i armom, uz zgodan nakrivljeni osmijeh. Onaj
drugi mukarac vie na njega, iako je staklo toliko debelo da ne uspijevam razabrati rijei ovdje
gore tiho je kao u kakvome laboratoriju. Taj mukarac estoko gestikulira, prua obje ruke pod
Monkfordovu bradu. Po neemu u vezi s tom gestom, kao i po tome koliko je mukarac tamnokos i
tamnoput, nekako zakljuujem da bi mogao biti Rus.
ena koja stoji sa strane, i povremeno se kratko oglasi, svakako bi mogla biti supruga tog
oligarha. Mnogo je mlaa od supruga, odjevena u nekakvu kiastu Versaceovu kreaciju s otisnutim
uzorkom, sjajne i uredne kose obojene u skupu nijansu plave. Suprug se na nju ne obazire, no
Monkford je povremeno uljudno pogledava. Nakon to je onaj mukarac napokon prestao vikati, on
smireno izgovara nekoliko rijei i odmahuje glavom. Ovaj ponovno eksplodira, sada jo bjesniji.
Ona besprijekorno dotjerana brineta koja me primila sada mi prilazi. Naalost, Edward je i
dalje na sastanku. Mogu li vam neto donijeti? Malo vode?
Ne treba, hvala. Glavom pokazujem prema prizoru koji se odvija ispred mene.
Pretpostavljam da je to ovaj sastanak?
Ona gleda u smjeru mojeg pogleda. Samo gube vrijeme. On nee nita promijeniti.
O emu se prepiru?
Klijent je naruio kuu jo dok je bio u prethodnome braku. Njegova nova supruga sada trai
da postave pe sa tednjakom. Kako bi kua bila ugodnija, kae.
A The Monkford Partnership ne radi udobne i ugodne stvari?
Nije stvar u tome. To nije bilo dogovoreno u izvornoj narudbi i Edward ne eli nita mijenjati.
Osim ako je on neim nezadovoljan. Jednom je tri mjeseca obnavljao krov neke vikendice kako bi ga
snizio za metar i dvadeset.
Kako je raditi za perfekcionista? pitam. No oito je da sam prela granicu, jer mi se ona samo
hladno smijei i udaljava se.
Nastavljam promatrati svau odnosno ono divljanje, jer Edward Monkford u tome uope ne
sudjeluje. Samo puta da ga sugovornikov gnjev preplavljuje kao to valovi zapljuskuju stijenu, dok
mu se na licu odraava tek uljudno zanimanje, nita vie. Na koncu se vrata naglo rastvaraju i klijent
bijesno izlazi, i dalje neto mumljajui, dok ga supruga klimavo prati na visokim potpeticama.
Monkford izlazi posljednji. Ja popravljam poloaj haljine i ustajem. Nakon dugotrajnog razmiljanja,
ipak sam se odluila za Pradu tamnoplavu, plisiranu, donjeg ruba tek na centimetar ispod koljena,
nita odvie napadno.
Jane Cavendish, podsjea ga tajnica.
On se okree prema meni. Samo na trenutak doima se iznenaenim, ak i zapanjenim, kao da
ba ne izgledam onako kako je oekivao. No taj izraz s njegova lica nestaje i prua mi ruku. Jane.
Naravno. Idemo unutra.
Spavala bih s tim mukarcem. Jedva sam ga pozdravila, ali sam ipak registrirala da je neto, neki
dio mene koji je izvan mojeg svjesnog nadzora, donio sud. Pridrava mi otvorena vrata sobe za
sastanke, a ak i taj jednostavan, uobiajeni izraz ljubaznosti meni izgleda znakovito.
Sjedamo jedno nasuprot drugome, za dugaki stakleni stol kojim dominira arhitektonska
maketa nekoga gradia. Osjeam kako mi pogledom prelazi po licu. Kad sam bila zakljuila da je tek
umjereno zgodan, nisam ga vidjela iz blizine. Oi su mu osobito dojmljive, intenzivno blijedoplave.
Iako znam da mu je tek trideset i koja, u kutovima oiju ima sitne bore. Od smijeha, rekla bi moja
baka. No licu Edwarda Monkforda te bore daju estok, jastrebovski izraz.
Jeste li pobijedili? pitam, budui da on uti.
On kao da se u tom trenutku prenuo. U emu?
U onoj prepirci.
Ah, to. Slijee ramenima i smijei se, a na licu mu se odmah pojavljuje blag izraz. Moje su
zgrade ljudima zahtjevne, Jane. Ne bih rekao da su nemogue i nepodnoljive, a osim toga, prednosti
su neusporedivo vee od tih zahtjeva. U odreenome smislu, pretpostavljam, zbog toga si i dola
ovamo.
Da?
On kima. David, moj partner zaduen za tehnologiju, govori o neemu to se u argonu naziva
UX a oznauje korisniko iskustvo. Kao to zna, jer si vidjela uvjete najma, prikupljamo
informacije iz kue na broju jedan u ulici Folgate i na temelju njih usavravamo korisniko iskustvo
za druge klijente.
Zapravo sam samo preletjela vei dio uvjeta navedenih u dokumentu, koji se protezao na
dvadesetak stranica ispisanih sitnim slovima. Kakve informacije?
On ponovno slijee ramenima. Ramena su mu iroka, ali vitka. Uglavnom se radi o
metapodacima. Kojim se prostorijama najvie slui i sline stvari. S vremena na vrijeme zamolit
emo te i da ponovno ispuni upitnik, da vidimo kako ti se odgovori mijenjaju.
To mogu prihvatiti. Zastajem, svjesna injenice da bi to moglo zvuati odvie samouvjereno.
Mislim, ako mi se prui prilika.
Izvrsno. Edward Monkford posee za alicama za kavu i kockicama eera u papirnatome
omotu, koji se nalaze na jednome pladnju. Odsutno slae kockice jednu na drugu, pazi na to da se svi
rubovi poklapaju i tako stvara savrenu kocku, nalik na Rubikovu. Potom okree alice tako da su im
drci usmjereni na istu stranu. Moda zatraim ak i da se nae s nekima od naih klijenata, da nam
ih pomogne uvjeriti u to da ivot bez pei ili tednjaka i vitrine sa sportskim trofejima nee biti kraj
njihova svijeta. Jo jedan osmijeh blago mu razvlai kutove oiju, a ja osjeam kako mi koljena
malko poputaju. To nije u mojem stilu, mislim si, a onda se pitam: Je li to obostran osjeaj? Uzvraam mu
jedva primjetnim osmijehom kojim ga potiem.
Slijedi stanka. Onda, Jane... eli li ti neto upitati mene?
Razmiljam. Kuu u ulici Folgate izgradio si za sebe?
Da. Ne kae nita vie od toga.
Onda, gdje ti ivi?
Uglavnom po hotelima. U blizini projekta na kojem u odreenom trenutku radim. Totalno su
podnoljivi, pod uvjetom da sve one porazbacane jastuie spremi u ormar. Ponovno se smijei, no
stjeem dojam da se ne ali.
Ne smeta ti to nema vlastiti dom?
Slijee ramenima. To samo znai da se mogu koncentrirati na rad. Neto u vezi s nainom na
koji je to izgovorio pokazuje mi da ne eli nikakva potpitanja.
U prostoriju ulazi neki mukarac upada nekako nespretno, vratima udara u ep na podu koji
ih zaustavlja, ve blebee sto na sat. Ed, moramo razgovarati o irini pojasa. Oni idioti pokuavaju
tedjeti na optici. Ne shvaaju da e za sto godina bakrene ice izgledati zastarjelo kao to danas
izgledaju olovne cijevi za vodu...
Taj je mukarac neuredan, snane grae, a neujednaene ekinje prekivaju mu mesnato lice i
podbradak. Kosa, koja mu je sjedija od brade, vezana je u rep. Unato tome to je ukljuena klima, on
je u kratkim hlaama i japankama.
ini se da Monkfordu njegovo upadanje uope ne smeta. Davide, ovo je Jane Cavendish.
Prijavila se za useljenje na broj jedan u ulici Folgate.
To je, znai, David Thiel, partner zaduen za tehnologiju. Njegove oi, iji izraz jedva
razabirem koliko su duboko usaene u lice, bez imalo se znatielje okreu prema meni, a onda brzo
vraaju i ponovno usmjeruju prema Monkfordu. Jedino je rjeenje zapravo da grad ima vlastiti
satelit. O svemu moramo iznova promisliti...
Vlastiti satelit? To je zanimljiva ideja, kae zamiljeno Monkford. Naas pogledava mene.
Naalost, morat u ti se ispriati, Jane.
Svakako. Ustajem, a pogled Davida Thiela sputa se na moje gole noge. To vidi i Monkford,
te se na trenutak mrti. Imam osjeaj da se sprema neto rei, no onda se obuzdava.
Hvala to si me primio, dodajem uljudno.
Ubrzo u se javiti, kae on.
 PRIJE: EMMA
A onda, ve sutradan, dobivam e-mail: Vaa je prijava prihvaena.
Ne mogu vjerovati dijelom i zbog toga to u poruci ne pie ba nita drugo: nema objanjenja,
ni uputa o tome kada se moemo useliti, ni naziva banke i broja rauna, kao ni to bismo sada trebali
poduzeti. Nazivam posrednika, Marka. Sad kad odraujem sve potrebno za prijavu ve ga bolje
poznajem i zapravo i nije tako lo kako sam u prvi mah mislila.
ini se da mu je iskreno drago zbog novosti koju mu prenosim. Budui da je kua prazna, kae
on, moete se useliti i ovaj vikend, ako elite. Treba potpisati odreene dokumente i ja u vam morati
pomoi s instalacijom aplikacije na mobitele. I to je zapravo sve.
To je zapravo sve. Tek sada shvaam da smo doista uspjeli. ivjet emo u jednoj od
najfantastinijih kua u Londonu. Mi. Ja i Simon. Sve e sada biti drukije.
3. Sudjelovali ste u prometnoj nesrei i znate da ste je skrivili. Druga je vozaica zbunjena i ini
se da smatra da je ona kriva. Hoete li policiji rei da ste krivi vi ili ona ?
O Ona
O Vi
 SADA: JANE
Sjedim u spartanskome, praznome, ogoljenome prostoru kue na broju jedan, u ulici Folgate, posve
zadovoljna.
Pogledom obuhvaam besprijekornu prazninu vrta. Sada ve znam zato u njemu nema cvijea.
Zamiljen je u skladu s naelima koja se, pronalazim na internetu, nazivaju karesansui. Rije je o
strogo pravilno ureenim meditativnim vrtovima budistikih hramova. Forme su simboli: planine,
voda, nebo. Rije je o vrtu za kontemplaciju, a ne za uzgoj biljaka.
Edward Monkford proveo je godinu dana u Japanu, nakon smrti supruge i sina. Zato sam se i
sjetila da to potraim.
Ovdje je drukiji ak i internet. Nakon to je Camilla skinula aplikaciju i instalirala mi je i na
mobitel i na prijenosno raunalo, te mi dala onu posebnu narukvicu koja aktivira senzore u kui na
broju jedan u ulici Folgate, prikljuila sam se na beinu mreu i unijela lozinku. Otada, kad god
ukljuim neki ureaj, ne doekuju me ni Google, ni Safari, nego prazna stranica na kojoj je ispisana
tek rije Domar. Nude se samo tri mogunosti: Poetna, Pretraga i Oblak. Prva donosi
aktualni status rasvjete, grijanja i ostalog u kui na broju jedan. Mogu se birati etiri naina rada:
produktivni, spokojni, zaigrani i efikasni. Pretraga vodi na internet. U Oblaku je sve pohranjeno.
Svakog dana Domar mi predlae odjeu, na temelju vremenskih uvjeta vani, upoznaje me s
obavezama i sastancima, te navodi to je trenutano na pranju. Ako jedem kod kue, zna to je u
hladnjaku, kako to mogu pripremiti i koliko u time kalorija dodati ukupnoj dnevnoj koliini. Za to
vrijeme funkcija Pretraga filtrira i skriva reklame, poruke u kojima mi se nudi ravniji trbuh, vijesti
koje uznemiravaju, razne ljestvice, traeve o nepoznatim zvijezdama, spam i kolaie. Nigdje nema
nikakvih pohranjenih bookmarka, povijesti pregledavanja, nema spremljenih podataka. Svi tragovi
posve se briu kad zatvorim ekran. A to na neki neobian nain oslobaa.
Ponekad natoim au vina i jednostavno eem uokolo, dodirujem stvari, prilagoavam se
hladnim i skupim plohama, precizno namjetam poloaj nekog naslonjaa ili vaze. Dakako da sam
ve znala za onu izreku Miesa van der Rohea5, manje je vie, ali dotada nisam shvaala koliko to manje
moe biti senzualno, koliko raskono i zamamno. Onih nekoliko komada pokustva pripada u klasiku
dizajna: stolice u blagovaonici, od svijetle hrastovine, Hansa Wegnera, bijele barske stolice Nicolle,
elegantna sofa Lissoni. A kua ima i niz pomno odabranih, ali luksuznih manje vanih dodataka
debele bijele runike, plahte od najkvalitetnijeg materijala, runo izraene ae za vino s drkom
tankim poput termometra. Svaka je pojedinost malo iznenaenje, nenametljiva oda kvaliteti.
Osjeam se poput lika u kakvome filmu. Okruena tolikim dokazima dobroga ukusa, nekako
poinjem skladnije hodati, stajati promiljenije, u svaki se prizor smjetati tako da postignem
maksimalan uinak. Nitko me, dakako, ne vidi, ali imam dojam kao da sama kua na broju jedan u
ulici Folgate postaje mojom publikom, dok prazne prostore ispunjava priguenom, gotovo filmskom
glazbom s Domarove automatizirane glazbene liste.
Vaa je prijava prihvaena. U e-mailu je pisalo samo to. injenicu da je sastanak trajao tako
kratko tumaila sam kao lou vijest, no ini se da je Edward Monkford sklon kratkoi u svemu. I
uvjerena sam da nisam samo zamiljala onu neizgovorenu struju koja je djelovala pod povrinom,
onaj blagi gr koji osjeti kada je privlanost uzvraena. No, dobro, zna gdje sam, mislim si.
A tu je jo i cvijee. Onoga dana kad sam se uselila cvijee je lealo na pragu divovski buket
ljiljana, jo uvijek u plastinome omotu. Bez poruke, bez iega to bi pokazalo ini li to za sve nove
stanare ili je to bila posebna gesta samo za mene. Bez obzira na to, aljem mu uljudnu poruku sa
zahvalom.
Dva dana kasnije dolazi mi jo jedan, posve isti, buket. A nakon tjedan dana i trei tono isti
aranman ljiljana, ostavljen tono na istome mjestu kraj ulaznih vrata. Njihov prodorni miris

5
Ludwig Mies van der Rohe (1886-1969.) njemako-ameriki arhitekt, jedan od pionira suvremene arhitekture prev
ispunjava sve zakutke kue na broju jedan u ulici Folgate. Ali ovo sad ve zapravo postaje previe.
Nakon to sam pronala i etvrti identini buket, zakljuujem da je sada dosta. Na omotu od
celofana otisnut je naziv cvjearnice. Zovem onamo i pitam je li mogue promijeniti narudbu tako
da mi dostavljaju neto drugo.
Moja sugovornica nakon malo traenja zvui zbunjeno. Ne nailazim ni na kakvu narudbu za
broj jedan u Folgateu.
Da nije pod imenom Edwarda Monkforda? Ili tvrtke The Monkford Partnership?
Nemamo nita slino. Zapravo ba nita u vaem dijelu grada. Mi smo u Hammersmithu ne
bismo dostavljali cvijee tako daleko na sjever.
Tako... kaem zbunjeno.
Sutradan, nakon to su dostavljeni, uzimam ljiljane, namjeravajui ih baciti u smee.
I tada je vidim karticu s porukom, to se dogodilo prvi put, na kojoj je netko napisao:
Emma, uvijek u te voljeti. Lijepo snivaj, duo moja.
 PRIJE: EMMA

Kua je upravo onako udesna kako smo se i nadali. No, dobro, kako sam se ja nadala. Simon pristaje
na sve, ali jasno vidim da je u nekim stvarima jo rezerviran. Ili mu se moda ne svia to ima osjeaj
da je nekakav dunik tom arhitektu koji nam doputa da ovdje ivimo tako jeftino.
No ak je i Simon podosta zadivljen glavom tua veliine tanjura koji se jednostavno sam
ukljui kada otvorite vrata tu-kabine i koji nas prepoznaje zahvaljujui onoj vodootpornoj narukvici
koju smo dobili, te pamti temperaturu vode koju tko od nas voli. Prvog jutra budimo se uz svjetlost
koja se u spavaoj sobi malo-pomalo pojaava rije je o elektronikome izlasku sunca, dok
zvukove s ulice priguuju debeli zidovi i staklo a ja uviam da ve godinama nisam tako dobro
spavala.
Raspakirali smo se, dakako, za tili asak. U kui na broju jedan u ulici Folgate ve postoji
mnotvo lijepih stvari, pa se nae stare stvari jednostavno pridruuju Zbirci u plaenome skladinom
prostoru.
Ponekad samo tako sjedim na stubama, sa alicom kave, brade poloene na privuena koljena, i
upijam koliko je sve to lijepo. Nemoj proliti kavu, srce, dovikuje mi Simon. To nam je sad ve
uobiajena ala. Zakljuili smo da smo kuu dobili u najam upravo zbog toga to sam prolila onu
kavu.
Nikada ne spominjemo da je Monkford Simona nazvao kretenom, niti injenicu da Simon nije
reagirao.
Sretna, pita me Simon i sjeda kraj mene na stube.
Sretna, slaem se. Aaaaali...
eli se iseliti, kae on. Ve ti je dosta. Znao sam.
Sljedei mi je tjedan roendan.
Da, srce? Nisam se sjetio.
ali se, naravno. Simon uvijek ulae velik trud, ak i pretjeruje za, primjerice, Valentinovo i moj
roendan.
Kako bi bilo da pozovemo par ljudi ?
Misli da organiziramo tulum?
Kimam. U subotu.
Simon me zabrinuto gleda. Smijemo li uope organizirati tulume?
Nee biti nereda, kaem. Nee biti kao proli put.
To kaem jer je proli puta ak troje susjeda zvalo policiju.
Pa, u redu, kae on sumnjiavo. Dogovoreno: subota.
U subotu u devet naveer kua je ve prepuna. Postavila sam svijee po stubama i vani, u vrtu, gotovo
posve priguila rasvjetu. To to Domar nema pripremljene postavke za Tulum u poetku me
zabrinjava. Ali pogledala sam u Pravila i na popisu se ne spominje da su nekakve zabave i proslave
zabranjene. Moda su jednostavno zaboravili, ali popis je ipak popis.
Dakako, nai prijatelji ne mogu vjerovati kamo su doli ve pri samome ulasku u kuu, iako ne
nedostaje ala o tome gdje je sve pokustvo i zato se jo nismo raspakirali. Simon je u elementu
uvijek voli da mu prijatelji zavide, da ima najekskluzivniji runi sat ili najnoviju aplikaciju ili
najnapredniji mobitel, a sada ima najbolju gajbu. Primjeujem kako se prilagoava toj novoj verziji
sebe, kako s ponosom pokazuje tednjak, sustav za automatski ulazak, to kako su elektrine utinice
zapravo tek tri minijaturna proreza u kamenome zidu, kako su ak i ladice ugraene ispod kreveta
razliite s muke i enske strane.
Razmiljala sam ak o tome da pozovem Edwarda Monkforda, no Simon me na koncu
razuvjerio. Sada, dok u masi odjekuje Kylie s Cant Get You Out of My Head, shvaam da je bio u
pravu Monkford bi s prijezirom gledao na toliku buku, kaos i ples. Vjerojatno bi na licu mjesta
smislio novo pravilo i sve izbacio. Samo na trenutak zamiljam tako neto Edward Monkford
pojavljuje se nepozvan, gasi glazbu i svima odreuje da iziu i osjeaj je zapravo ugodan. to je
glupo, jer se na koncu ipak radi o mojoj proslavi.
Simon prolazi kraj mene, ruku prepunih boca, pa se naginje da me poljubi. Super izgleda,
slavljenice, kae. To ti je nova haljina?
Imam je sto godina, laem. Ponovno me ljubi. Unajmite negdje sobu, vie Saul, nadjaavajui
glazbu, dok ga Amanda odvlai meu plesae.
Na tulumu ima mnogo pia, neto malo droge, glazbe i vikanja u izobilju. Ljudi izlaze u maleni
vrt kako bi puili, a susjedi ondje viu na njih. Ali u tri iza ponoi svi se ve polagano poinju
razilaziti. Saul jo dvadeset minuta pokuava Simona i mene uvjeriti u to da zajedno poemo u neku
klub, no iako sam umrkala dvije lajne, iscrpljena sam, a Simon kae da je odvie pijan, pa Amanda
na koncu odvodi Saula kui.
Doi u krevet, Em, kae Simon nakon to su i oni otili.
Samo par trenutaka, kaem. Preumorna sam da se pomaknem.
Fantastino mirie, fantastino, kae on, nosom mi prelazei po vratu. Idemo u krevet.
Si, kaem oprezno.
to je, kae on.
ini mi se da veeras ba nisam raspoloena za seks, kaem. ao mi je.
Nismo se seksali jo od one provale. O tome zapravo nismo ni razgovarali. To je jo jedna od
onih stvari...
Rekla si da e ovdje sve biti drukije, kae on tiho.
I hoe, kaem. Samo ne jo.
Naravno, kae on. Nema urbe, Em. Ni najmanje.
Poslije, dok jedno do drugoga leimo u tami, on tiho pita: Sjea se kako smo sveano otvorili
Belfort Gardens?
Bio je to glup izazov koji smo sami postavili pred sebe: voditi ljubav u svakoj prostoriji prije
nego to ondje provedemo cijeli tjedan. Nakon toga uti. Tiina se nastavlja i ja na koncu tonem u san.
 SADA: JANE
Pozivam skupinu prijatelja na ruak, na malu proslavu useljenja. Mia i Richard dolaze s djecom,
Freddiejem i Marthom, dok Beth i Pete dovode Sama. Miju poznajem jo s Cambridgea to mi je
najstarija i najbliskija prijateljica. Svakako znam stvari koje ne zna ni njezin vlastiti suprug, kao na
primjer to da je na Ibizi, neposredno prije njihova vjenanja, spavala s jednim drugim mukarcem i
zamalo sve otkazala, ili da je razmiljala o pobaaju kad je zatrudnjela s Marthom, jer je nakon
Freddieja doivjela gadnu postnatalnu depresiju.
Koliko god voljela te ljude, nisam ih trebala pozvati da dou zajedno. A to sam uinila samo
zbog toga to mi je injenica da imam toliko prostora potpuna novost. No zapravo, koliko god moji
prijatelji pokuavali biti faktini, prije ili kasnije ponu meu sobom razgovarati o djeci. Richard i
Pete u stopu prate svoje malce kao da ih za njima vuku nekakve nevidljive uzde, pribojavajui se
kamenog poda, tih smrtonosnih stuba, prozora koji se od poda proteu do stropa koje dijete u trku
moda ak i ne vidi, dok djevojke obilno toe bijelo vino i priguenim se tonom, i s umornim
ponosom, tue kako im je ivot postao dosadan: Boe, proli tjedan zaspala sam uz vijesti u est!
To nije nita ja sam spavala uz crtie! Martha povraa objed na kameni stol, dok Sam uspijeva
umrljati prozore prstima koji su ranije bili u okoladnoj kremi. U jednom trenutku ulovim se kako
razmiljam o tome kako ivot bez djeteta ima odreene prednosti. Dio mene samo eli da svi odu,
kako bih sve mogla ponovno urediti.
A onda dolazi i taj smijeni trenutak u vezi s Miom. Pomae mi da pripremim salatu i u jednom
trenutku dovikuje : J, gdje dri one afrike lice?
Ah... donirala sam ih jednoj dobrotvornoj prodavaonici.
Ona me gleda ispod oka. Ali dobila si ih od mene.
Da, znam. Mia je jednom volontirala u nekome sirotitu u Africi, te mi je odande donijela
dvije drvene lice za salatu koje su runo izradila tamonja djeca. Zakljuila sam da mi ipak posve
ne odgovaraju. ao mi je. Ljuti se?
Pa, valjda ne, kae ona, uz blago razoaran izraz lica. Oito je da joj to ipak smeta. No objed
je ubrzo ve spreman, pa ona zaboravlja cijelu priu.
Onda, J., kakav ti je drutveni ivot? pita Beth, pa drugi put ulijeva vino u au.
Uobiajena sua, odgovaram. To mi je ve godinama rezervirana uloga u naoj maloj
skupini: osiguravati im prie iz druge ruke o seksualnim katastrofama, zahvaljujui kojima stjeu
dojam da sve to nisu posve ostavile za sobom, dok se istodobno uvjeravaju u to da im je ovako
neusporedivo bolje.
A to je s onim tvojim arhitektom? pita Mia. Je li bilo to od njega?
O, pa ja nisam znala za arhitekta, kae Beth. Priaj.
Svia joj se tip koji je izgradio ovu kuu. Nije li tako, J.?
Pete je odveo Sama van. Dijete sada ui kraj malenog dijela travnjaka i aicama grabi ljunak
koji baca u travu. Pitam se bih li se ponijela kao prava usidjelica kad bih ga zamolila da prestane. Ali
u vezi s time nisam nita poduzela, kaem.
Pa nemoj ekati, kae Beth. epaj ga prije nego to bude prekasno. Zastaje, uasnuta
vlastitim rijeima. Jebemti, nisam mislila...
Tuga i bol razdiru mi srce, no ipak smireno kaem: Sve je u redu, znam to si htjela rei. Osim
toga, ini mi se da mi bioloki sat zasada drijema.
Ipak, oprosti. Kakav nedostatak takta!
Ba me zanima je li ono vani bio on?, kae Mia. Mislim, taj tvoj arhitekt.
 Ja se mrtim. O emu ti to?
Kad sam maloprije ila u auto po Marthina pingvina, do tvog ulaza iao je neki mukarac s
cvijeem.
S kakvim cvijeem? pitam.
Ljiljanima. Jane...?
Ja ve jurim prema vratima. To zagonetno cvijee kopka me jo otkako sam pronala onu
neobinu poruku. Otvaram vrata i vidim da je buket ve poloen pred njih, a onaj mukarac ve se
gotovo vratio do ulice. ekajte! dovikujem. Priekajte malo, moe?
On se okree. Priblino je mojih godina, moda dvije-tri stariji, a tamnu kosu prerano su mu
proarale sjedine. Lice mu je upalo, a pogled neobino prodoran. Da?
Tko ste vi? Rukom pokazujem prema buketu. Zato mi neprestano donosite cvijee? Ja
nisam Emma.
Oito je da cvijee nije namijenjeno vama, kae on s gaenjem. Donosim ga samo zato to
ga vi uporno uzimate. Zato sam i ostavio poruku kako bi vam u tu praznu glavu konano doprlo da
cvijee nije namijenjeno tome da vam razvedri tu skupu dizajnersku kuhinju. Jo nekoliko trenutaka
uti. Sutra joj je roendan. Odnosno, bio bi joj roendan.
Sada napokon shvaam. Cvijee nije dar, nego gesta posveena uspomeni. Poput cvijea koje
ljudi ostavljaju na mjestu na kojem se dogodila neka kobna nesrea. U sebi se sada grizem jer sam
bila toliko zaokupljena razmiljanjem o Edwardu Monkfordu da mi takva mogunost uope nije pala
na pamet.
Ispriavam se, kaem. Je li... To se dogodilo ovdje, u blizini?
U toj kui. Pokazuje prema kui iza mene, na broju jedan u ulici Folgate, a ja osjeam kako
mi drhtaj struji niz kraljenicu. Umrla je unutra.
Kako? Shvaajui da to moda zvui pretjerano znatieljno, jo dodajem: Mislim, to me se
nikako ne tie...
Ovisi o tome koga pitate, prekida me on.
Kako to mislite?
Sada me izravno gleda. Pogled mu je izmuen. Ubijena je. Mrtvozornik je upisao smrt s
nepoznatim uzrokom, no svi pa i policija znali su da je ubijena. Prvo joj je zatrovao um, a zatim
je ubio.
Jo nekoliko trenutaka pitam se jesu li sve to obine gluposti, je li taj mukarac jednostavno
poremeen. Ali doima se odvie iskrenim, odvie obinim.
Tko je to uinio? Tko ju je ubio?
No on samo odmahuje glavom i okree se, te odlazi prema svojem automobilu.
 PRIJE: EMMA
Ujutro nakon tuluma jo spavamo kada mi zvoni mobitel. Rije je o novome ureaju, kojim sam
zamijenila mobitel ukraden prilikom provale, pa mi treba neto vremena da se probudim uz novi
zvuk. Jo sam malo omamljena od sino, no ipak primjeujem da se svjetlost u spavaoj sobi
pojaava savreno u skladu sa zvukom mobitela, da se s prozora malo-pomalo povlai zatamnjenost.
Emma Matthews, kae neka ena.
Da, kaem ja, jo uvijek promukla od sino.
Narednica Willan, kae ona, zaduena za potporu. S jednim kolegom sam ispred tvojeg stana.
Ve neko vrijeme zvonimo. Smijemo li ui?
Policiji sam bila zaboravila rei da se selimo. Vie nismo na toj adresi, kaem. Sada ivimo u
Hendonu. Na broju jedan u ulici Folgate.
Samo trenutak, kae narednica Willan. Bit e da je naslonila mobitel na prsa, kako bi nekome
neto rekla, jer joj je glas sada priguen. Potom se ponovno javlja meni.
Doi emo za dvadeset minuta, Emma. Pojavilo se neto vano za tvoj sluaj.
Do njihova dolaska ve smo uspjeli ukloniti najvei dio stvari preostalih od zabave. Na kamenome
podu naalost ima nekoliko mrlja od crnoga vina, no time emo se morati pozabaviti poslije, tako da
kua ne blista punim sjajem. Ipak, ini se da narednica Willan ne moe vjerovati.
Malo je drukije od prethodnog stana, kae, razgledavajui prostor.
Cijelu prolu veer pokuavala sam prijateljima objasniti Pravila i sada to nemam snage
ponavljati. Najam plaamo vrlo malo, kaem, jer se brinemo za kuu.
Rekli ste da ima novosti, kae nestrpljivo Simon. Znai da ste ih uhvatili?
Da, drimo da jesmo, kae stariji policajac. Ve se predstavio kao detektiv inspektor Clarke.
Govori tiho i mirno, a zdepastom graom i rumenim obrazima podsjea na kakvog farmera.
Simpatian mi je ve od prvog trenutka.
U petak naveer uhiena su dvojica mukaraca i to prilikom provale koja je po nainu
djelovanja bila vrlo slina provali u vaem sluaju, kae on. Otiavi na jednu adresu u Lewishamu,
zatekli smo niz predmeta koji se u naoj bazi podataka vode kao ukradeni.
Pa to je fantastino, kae ushieno Simon. Pogledava me. Nije li tako, Emma?
Genijalno, kaem ja.
Jo nekoliko trenutaka svi ute.
Postoje vrlo veliki izgledi za suenje, Emma, pa ti moramo postaviti jo neka pitanja, kae
narednica Willan. Moda bi ti bilo drae da to obavimo nasamo.
U redu je, kae Simon. Super je da ste na koncu ipak uhvatili i gadove. Pomoi emo kako god
budemo mogli, nije li tako, Em ?
Narednica i dalje gleda mene. Emma? Bi li ti bilo drae odgovarati na pitanja bez Simona?
Kad mi to tako formulira, kako mogu rei da bi? Bilo kako bilo, u kui u ulici Folgate ionako
nema mjesta na kojem ovjek s nekim moe biti nasamo. Sve su prostorije ondje spojene, ak i
spavaa soba i kupaonica.
Ovdje e biti u redu, kaem. Hou li morati ii na sud? Mislim, svjedoiti ?
Njih se dvoje pogledavaju. Ovisi hoe li priznati krivnju, kae narednica Willan. Nadamo se da
e dokazi biti toliko uvjerljivi da e shvatiti da se nema smisla opirati.
Nakon nekoliko trenutaka ona kae: Emma, na spomenutoj adresi otkrili smo niz mobitela. Za
jedan od njih utvreno je da je tvoj.
Odjednom me obuzima vrlo neugodan predosjeaj. Dii, govorim samoj sebi.
Na nekima od telefona bilo je fotografija i videosnimaka, nastavlja ona. Fotografija ena u
situacijama povezanima sa seksom.
ekam. Znam to slijedi, no lake mi je samo utjeti, putati da rijei samo prelaze preko mene,
kao da nisu stvarne.
Emma, na tvome mobitelu ima dokaza o tome da je mukarac koji odgovara opisu jednoga od
uhienih tim mobitelom snimao seksualni in s tobom, kae ona. Moe li nam neto rei o tome?
Osjeam kako se Simonova glava okrenula prema meni. Ne gledam u njegovu smjeru. Tiina se
samo tako protee, poput niti rastaljenoga stakla, postaje sve tanja i tanje, sve do trenutka kada se
nuno mora prekinuti.
Da, kaem na koncu. Moj je glas gotovo neujan. Jedva ujem samu sebe, ujem samo
bubnjanje u uima. Ali znam da sada moram neto rei, da ne mogu sve jednostavno potisnuti.
Duboko uzdiem. Rekao je da e poslati videosnimku, kaem. Svima. Svima iji broj imam u
imeniku. Natjerao me... da mu to radim. To to ste vidjeli. I snimio mojim mobitelom.
Sada utim. Imam dojam da gledam preko ruba neke litice. Imao je no, kaem.
Samo polako, Emma. Znam da ti je ovo jako teko, kae obzirno narednica Willan.
Ne mogu se prisiliti na to da pogledam Simona, no prisiljavam se na to da nastavim. Rekao je da
e doznati ako nekome ispriam policiji, deku i da e onda poslati snimku. A to mi je bio
slubeni mobitel, u njemu su mi bili svi brojevi. Mojeg efa. Cijele tvrtke. Svih lanova obitelji.
Ima jo neto... Naalost, moramo pitati, kae inspektor Clarke, kao da se ispriava. Postoji li
ikakva mogunost da je taj ovjek negdje ostavio trag DNA? Moda na krevetu? Ili na vaoj odjei?
Odmahujem glavom.
Razumije pitanje, zar ne, Emma, pita narednica Willan. Pitamo je li Deon Nelson ejakulirao.
Krajikom oka primjeujem da je Simon stisnuo ake.
Drao me za nos, kaem jedva ujnim, piskutavim glasom. Drao me za nos i natjerao da
progutam. Rekao je moram progutati sve, do kraja, kako policija ne bi dola do DNA. Stoga sam
znala da nema smisla. Da nema smisla da vam to spomenem. ao mi je.
Sada uspijevam pogledati Simona. ao mi je, ponavljam.
Ponovno dugotrajna tiina.
U prethodnoj izjavi, Emma, kae obzirno detektiv Clarke, naveli ste da se tono ne sjeate to
se dogaalo tijekom provale. Kako bismo to posve razjasnili, moete li nam vlastitim rijeima
objasniti zato ste to izjavili?
Htjela sam zaboraviti to se dogodilo, kaem. Nisam eljela priznati da sam bila odvie
prestraena da nekome kaem. Bilo me stid.
Sada plaem. Nisam eljela biti prisiljena rei Simonu, kaem.
uje se tresak. Simon je alicu za kavu bacio u zid. Komadii bijelog porculana i kapljice
smee tekuine rasprskavaju se po blijedome kamenu. Simone, ekaj, kaem zdvojno. No njega vie
nema.
Briui oi rukavom, pitam: Hoete li to moi upotrijebiti? Mislim, da ga osudite?
Oni se ponovno pogledavaju. Situacija je sloena, kae narednica Willan. Porota u dananje
vrijeme oekuje dokaze na temelju DNA. A osumnjienog na temelju videa nije mogue identificirati
apsolutno nedvosmisleno dobro je pazio da ni u jednom trenutku ne pokae lice, kao ni no.
Ona sada malo uti. Osim toga, duni smo obrani otkriti da si u poetku rekla da se ne sjea.
Naalost, oni bi se mogli pokuati uhvatiti upravo toga i sve okrenuti u svoju korist.
Rekli ste da je bilo i drugih mobitela, kaem ja bezbojnim glasom. Nee li i te ene moi
svjedoiti?
Pretpostavljamo da je ostalima uinio isto to i vama, kae detektiv Clarke. Poinitelji a
osobito kad je rije o zloinima seksualne prirode s vremenom najee razviju ovakav ili onakav
obrazac. Ponavljaju ono to funkcionira kako ele i odbacuju ono to tako ne funkcionira. ak ih
uzbuuje takvo ponavljanje to to ine pretvaraju u svojevrsni ritual. No, naalost, zasada jo
nismo uspjeli locirati ostale rtve.
elite rei da to nitko nije prijavio, kaem ja, shvaajui znaenje tog podatka. Njegova je
prijetnja dala rezultata i one su i dalje utjele.
Tako se ini, kae detektiv Clarke. Emma, jasno mi je zato nikome ranije niste rekli. Ali vano
je da doemo do tonog opisa svega to se dogodilo. Moete li doi u postaju i dati nam novu izjavu u
vezi sa svime ?
Ojaeno kimam. On uzima sako. Hvala to ste bili iskreni, kae ljubazno. Jasno mi je koliko to
mora biti teko. Ali shvatite jedno. Zakon kae da je svaki oblik prisilnog seksa, pa tako i oralni,
silovanje. I upravo za to optuit emo tog mukarca.

Simona nema ve vie od sata. Ja za to vrijeme skupljam krhotine razbijene alice i briem zid. Poput
kolske ploe, razmiljam. Osim to se ono to je ovdje napisano ne moe izbrisati.
Nakon to se vratio, pomno motrim njegovo lice, pokuavam utvrditi raspoloenje. Oi su mu
krvave i ini se da je plakao.
ao mi je, kaem ojaeno.
Zato, Em, pita on tiho. Zato mi nisi rekla?
Mislila sam da e se ljutiti.
eli rei da si mislila da neu suosjeati ? Izgleda izbezumljeno i uzrujano. Mislila si da mi
nee biti stalo?
Ne znam, kaem. Nisam eljela razmiljati o tome. Bila sam... Bilo me stid. Bilo je
neusporedivo lake pretvarati se da se to nije dogodilo. I bojala sam se.
Isuse, Em, vie on. Znam da sam ponekad kreten, ali zar doista misli da mi ne bi bilo stalo?
Ne... zeznula sam, kaem, sva obuzeta jadom. S tobom o tome nisam mogla razgovarati.
Oprosti.
Kao to je i rekao Monkford. Duboko u sebi misli da sam kreten.
Kakve veze s time ima Monkford?
On pokazuje prema podu, prelijepim kamenim zidovima, dramatinoj dvoetanoj praznini. Zato
smo ovdje, nije li tako? Jer ti ja nisam dovoljno dobar. Jer na stari stan nije bio dovoljno dobar.
Ne radi se o tebi, kaem omamljeno. Osim toga, ne razmiljam tako.
On odjednom poinje odmahivati glavom, a ja jasno vidim da se njegov bijes rasprio jednako
brzo kao to se pojavio. Sada kae: Da si mi barem rekla.
Policija kae da bi se moda mogao izvui, kaem. ini mi se da bi bilo dobro da sada uje sve
loe vijesti.
 On u nevjerici kae: Molim?
Nisu to izriito rekli. Ali budui da sam promijenila iskaz, a da se nije javila niti jedna druga
ena, oito je da misle da bi se tip mogao izvui. Rekli su da moda nema smisla nastavljati s tubom.
O, ne, kae on, pa akama udara po kamenome stolu. Obeajem ti jedno, Emma. Ako tog
perverznoga gada oslobode, osobno u ga ubiti. A sada znam i kako se zove. Deon Nelson.
 SADA: JANE
Nakon to su moji prijatelji otili, dolazim do prijenosnog raunala i u trailicu upisujem Ulica
Folgate br. 1. Potom jo dodajem rije smrt, a na kraju i Emma.
Trailica ne pronalazi rezultate. Ali doznajem da Domar ba ne funkcionira posve isto kao
Google. Dok vam Google nudi tisue, ak i milijune rezultata pretrage, Domar voli odabrati jedan
rezultat koji se idealno poklapa s upitom i nita vie. ovjek najee osjea olakanje kad ga ne
bombardiraju alternativama. No kad nisi siguran to tono trai, onda to ba i nije idealno.
Idui je dan ponedjeljak, jedan od dana kada radim u dobrotvornoj organizaciji Still Hope. Njome se
upravlja iz tri pretrpane prostorije u Kings Crossu razlika u odnosu na onu ogoljenu i strogu
ljepotu kue na broju jedan u ulici Folgate ne moe biti naglaenija. Ondje imam radni stol, odnosno
pola stola, jer ga dijelim s Tessom, jo jednom honorarnom zaposlenicom. Imam i prastaro raunalo
koje samo kripi i kaljuca.
Iste rijei upisujem i u Googleovu trailicu. Veina rezultata povezana je s Edwardom
Monkfordom. Uasno me iritira injenica da je jedna novinarka koja se bavi arhitekturom, a koja se
takoer zove Emma, jednom o njemu napisala tekst pod naslovom Smrt neredu, pa petstotinjak
linkova vodi na tu stranicu. No na estoj stranici rezultata dolazim do onoga to sam traila.
Arhivirani tekst iz lokalnih novina.
Istragom u sluaju smrti u Hendonu
nije utvren uzrok smrti
Istraga u sluaju smrti Emme Matthews (26), koja je prolog srpnja pronaena mrtva u
unajmljenoj kui u ulici Folgate, u South Hendonu, zakljuena je bez utvrenog uzroka
smrti, unato estomjesenome odgaanju zakljuenja kako bi policija mogla provesti
dodatnu istragu.
Detektiv inspektor James Clarke ustvrdio je: Imali smo niz potencijalnih tragova,
koji su u jednom trenutku doveli i do uhienja. Meutim, Kraljevsko tuilatvo zakljuilo
je da ne postoji dovoljno dokaza koji bi utvrdili da je Emma umrla nasilnom smru.
Dakako, nastavit emo provoditi istragu u vezi s tom neobjanjivom smru, koliko
budemo mogli.
Kuu, koju je projektirao jedan od vodeih svjetskih arhitekata, Edward Monkford,
mrtvozornik je u zavrnoj izjavi opisao kao pravu nonu moru po pitanju zdravlja i
sigurnosti. Na sasluanju je ranije navedeno da je tijelo Emme Matthews pronaeno u
podnoju otvorenih stuba neprekrivenih sagom.
Stanari okolnih kua vodili su 2010. dugotrajnu bitku u nastojanju da sprijee
izgradnju te kue, da bi gradonaelnikov ured u konanici izdao dozvolu za gradnju.
Susjeda Maggie Evans juer je izjavila: Nebrojeno puta upozoravali smo urbaniste da e
se dogoditi neto slino. Sada bi bilo najbolje kad bi je sruili i izgradili neto prikladnije.
Tvrtka The Monkford Partnership, koja na sasluanju nije imala predstavnika, juer
je odbila komentirati sluaj.
Tako, znai. Ne dvije smrti, ini mi se, nego tri. Prvo Monkfordova obitelj, a onda ovo. Kua na
broju jedan u ulici Folgate jo je traginije mjesto nego to sam mislila.
Zamiljam tijelo te mlade ene u podnoju elegantnih kamenih stuba, dok se krvava mrlja iri
podom, istjeui iz razbijene lubanje. Mrtvozornik je, dakako, bio u pravu: otvoreno je stubite
apsurdno opasno. I zato Edward Monkford, nakon to je to dokazano na najuasniji mogui nain,
nije uinio neto da stubite postaje sigurnije zato ga nije, primjerice, zatvorio staklom ili
postavio nekakvu ogradu?
No, dakako, odgovor ve znam. Moje su zgrade za ljude zahtjevne, Jane. Ne bih rekao da su nemogue i
nepodnoljive. Nema sumnje da se negdje meu uvjetima nalazi i klauzula koja kae da se stanari
stubitem slue na vlastitu odgovornost.
Jane? To je glas Abby, voditeljice ureda. Podiem pogled. Netko te treba. Malko je
smetena, na obrazima joj se vidi traak ruiaste boje. Kae da se zove Edward Monkford. Moram ti
priznati da je jako zgodan. eka te dolje.
Stoji u minijaturnoj ekaonici, odjeven gotovo posve jednako kao i kad smo se proli put vidjeli. Crni
pulover od kamira, bijela majica bez ovratnika, crne hlae. Jedini trag injenice da je vani hladnije
al je omotan oko vrata u francuskome stilu, vezan u vor.
Bok, kaem ja, iako zapravo elim pitati: to ti, zaboga, radi ovdje?
On je dotada prouavao plakate Still Hopea na zidovima, no im je zauo moj glas, okrenuo se
prema meni. Sada ve ima smisla, kae tiho.
to to?
Pokazuje prema jednome od plakata. I ti si izgubila dijete.
Slijeem ramenima. Da, jesam.
Ne kae ao mi je, niti izgovara neki drugi kliej koji ljudi obino promumljaju kad zapravo ne
znaju to bi rekli. Samo kima.
Volio bih s tobom popiti kavu, Jan. Ne mogu prestati razmiljati o tebi. No ako je prerano,
samo mi reci, pa idem.
U te tri kratke reenice toliko je pretpostavki, toliko pitanja i otkrivenih injenica da ih ne
uspijevam sve preispitati. No glavom mi prvo struji misao: Nisam pogrijeila. Bilo je obostrano.
A druga, jo uvjerenija, glasi: Izvrsno.

Tako je, dakle, bilo na Cambridgeu. Ali za diplomirane povjesniare umjetnosti ba i nema puno
slobodnih radnih mjesta. Osim toga, nikada nisam istinski razmiljala o tome to elim raditi nakon
studija. Pripravniki sta u Sotheby su nije prerastao u stalni posao, a nakon toga radila sam u par
galerija iako sam slubeno bila neto poput vie umjetnike savjetnice, zapravo sam bila obina
recepcionistica. A onda sam nekako manje-vie nesvjesno skrenula u odnose s javnou. U poetku
sam radila u West Endu, bila zaduena za medije, ali cijeli taj umjetniki milje Sohoa nikad mi nije
bio ugodan. Sviao mi se poslovni svijet Cityja, gdje su klijenti malo suzdraniji. Iskreno govorei,
sviao mi se i novac. Ali posao je bio zanimljiv. Klijenti su nam bile velike financijske ustanove
PR se u njihovu sluaju svodio na to da im se ime ne povlai po novinama, a ne da im se nae u njima.
Previe blebeem.
Edward Monkford se smijei i odmahuje glavom. Volim te sluati.
A ti? pitam. Oduvijek si htio biti arhitekt?
Slijeganje onih vitkih ramena. Neko vrijeme radio sam u obiteljskoj tvrtki, tiskari. Mrzio sam
taj posao. Jedan oev prijatelj gradio je kuu za odmor u kotskoj i muio se s nekim arhitektom iz
toga kraja. Uvjerio sam ga da mi dopusti da preuzmem posao u istim novanim okvirima. Uio sam
na tome poslu. Idemo li u krevet zajedno?
Promjena teme toliko je nagla i neoekivana da mi usta ostaju razjapljena.
U ljudskim odnosima, kao i u ivotu, najee se nakuplja mnogo toga nepotrebnoga, kae on
tiho. estitke za Valentinovo, romantine geste, osobiti datumi, besmisleni iskazi naklonosti sve
su to dosadni i inertni znakovi plahih i konvencionalnih odnosa koji su ve dali svoje i prije nego to
su istinski zapoeli. No to bi bilo da sve to nekako uklonimo i ogolimo odnos? Odnos koji nije
optereen konvencijama nekako je ist, odie jednostavnou i slobodom. Mene to ushiuje dvoje
ljudi koji se sastaju bez ikakvih drugih planova i ciljeva osim sadanjosti. A kad neto elim, ja za
time onda i tragam. No elim ti posve jasno dati do znanja to zapravo predlaem.
Misli na seks bez ikakvih obaveza, tada shvaam. Mnogi mukarci koji su me u posljednje
vrijeme pozivali na izlazak, uvjerena sam, eljeli su me radi toga, a ne ljubavi, meu njima i Isabelin
otac. Ali rijetki su imali dovoljno samopouzdanja da to iznesu tako otvoreno i kao da je rije o
neemu najnormalnijem. I premda je jedan dio mene pomalo razoaran zapravo volim tu i tamo
doivjeti neku romantinu gestu jedan drugi dio ne moe zatomiti zaintrigiranost.
Na koji si krevet mislio? pitam.

Odgovor je, dakako, krevet u kui na broju jedan u ulici Folgate. A ako sam u dosadanjim
kontaktima s Edwardom Monkfordom i pomislila da e biti nevelikoduan ili suzdran ljubavnik
hoe li minimalist prije seksa morati pomno sloiti hlae? Hoe li netko tko prezire meko i udobno
pokustvo i jastuie s uzorkom biti gadljiv prema raznim tjelesnim izluevinama i drugim
znakovima strasti? sada sa zadovoljstvom vidim da je stvarnost bitno drukija. Jednako tako,
njegovo spominjanje neoptereenog odnosa nije bilo eufemizam za odnos koji bi bio posveen
iskljuivo mukarevu uitku. Edward je u krevetu brian, velikoduan i nipoto sklon brzini i
kratkoi. Tek nakon to je moja osjetila posve pomutio orgazam napokon doputa samome sebi da se
prepusti, tako da mu bokovi poskakuju i zaustavljaju se dok drhturi u meni, izgovara mi ime, glasno i
vie puta.
Jane. Jane. Jane.
Gotovo, razmiljam kasnije, kao da ga pokuava utisnuti u vlastitu svijest.
Poslije, dok zajedno leimo, prisjeam se jednog lanka koji sam ranije proitala. Neki mukarac
ostavlja cvijee pred ulaznim vratima. Kae da je namijenjeno nekoj Emmi, koja je ovdje umrla. To
ima nekakve veze sa stubitem, nije li tako?
Njegova ruka, koja mi dokono miluje lea ne zastaje ni na trenutak. Tako je. Gnjavi te?
Ma ne ba... Osim toga, ostao je bez voljene osobe...
On jo nekoliko trenutaka uti. Krivi mene... samog sebe uvjerio je da je za to nekako kriva
kua. Ali obdukcijom je utvreno da je prije toga pila. I tu je bio ukljuen kad su je pronali. Bit e
da je trala u prizemlje mokrih nogu.
Ja se mrtim. Tranje mi izgleda posve u neskladu sa spokojem kue na broju jedan u ulici
Folgate. eli rei da je od nekoga bjeala?
On slijee ramenima. Ili je jurila prema nekome tko ju je ekao pred ulaznim vratima.
U lanku pie da je policija nekoga uhitila. Ne navodi se koga. Ali o kome god da je bila rije,
morali su ga pustiti.
Da? U njegovim blijedim oima ne moe se proitati ba nita. Ne sjeam se svih
pojedinosti. U to vrijeme nisam bio ovdje, nego sam radio na jednome projektu.
I spomenuo je nekoga, nekog mukarca, koji joj je zatrovao um...
Edward pogledava na runi sat i pridie se u sjedei poloaj. Uasno mi je ao, Jane. Posve
sam zaboravio... moram obii jedno gradilite.
Nema vremena za neki zalogaj? pitam, razoarana time to tako brzo odlazi.
On odmahuje glavom. Hvala. Ali i ovako ve kasnim. Nazvat u te. Ve posee za odjeom.
4. Nemam vremena za ljude koji ne rade na sebi kako bi se usavrili.
Slaem se O O O O O Ne slaem se
 PRIJE: EMMA

Prava je istina, kae Brian ratoborno, da nikako ne moemo napisati izjavu o misiji dok ne odredimo
koje su nam vrijednosti. Gleda uokolo, kao da eka da mu se netko od nazonih u dvorani za sastanke
usprotivi.
Nalazimo se u Sobi 7b, kutiji staklenih zidova identinoj prostorijama 7a i 7c. Netko je na
velikome bloku za pisanje na stalku napisao cilj sastanka. Izjava o misiji tvrtke. Na staklu se jo vide
otrgnuti listovi s ranijeg sastanka. Na jednome pie Reakcija unutar 24 sata? Mogunosti neplaniranog
skladitenja? To mi izgleda neusporedivo uzbudljivije od ovoga to mi radimo.
Ve vie od godinu dana nastojim prijei u marketing. No pretpostavljam da injenica da sam
danas ovdje ipak vjerojatno ima vie veze s time to sam Amandina, pa tako i Saulova prijateljica,
nego to me Brian doista eli ovdje, s obzirom na to da je Saul tako visoko na financijskoj
hijerarhijskoj ljestvici. Nastojim energino kimati kad god Brian gleda prema meni. Nekako sam
mislila da je marketing daleko glamurozniji.
Hoe li netko preuzeti ulogu tajnice, pita Leona i gleda mene. Shvaam znak, pa brzo ustajem i
prilazim onome velikom bloku na stalku, s markerom u ruci, kao prava eljna nova suradnica. Na
vrhu stranice ispisujem rije VRIJEDNOSTI.
Energinost, predlae netko. Posluno zapisujem.
Pozitivnost, kae netko drugi.
Sada se ve javljaju i drugi glasovi. Brinost. Dinaminost. Pouzdanost.
Charles kae: Emma, nisi zapisala dinaminost.
On je predloio dinaminost. Nije li to isto to i energinost, pitam. Brian se mrti. Ipak
zapisujem i dinaminost.
ini mi se da bismo se trebali upitati: Koji je tono vii smisao Flowa, kae Leona, vano
gledajui uokolo. Kako tvrtka Flow moe na vaan i jedinstven nain dati doprinos ivotu ljudi?
Slijedi dugotrajna tiina. Dostava vode u bocama, kaem ja. To kaem jer je posao Flowa da
dostavlja one velike plastine boce koje se stavljaju u uredske aparate za vodu. Brian se ponovno
mrti, a ja odluujem da u utjeti.
Voda je kljuna. Voda je ivot, kae Charles. Zapii, Emma.
Ja krotko zapisujem.
Negdje sam proitala, dodaje Leona, da se najveim dijelom sastojimo od vode. Voda je tako,
doslovce, velik dio nas.
Hidratacija, kae zamiljeno Brian. Vie ljudi kima, pa tako i ja.
Uto se otvaraju vrata i kroz njih proviruje Saulova glava. Ah, kreativni marketinki geniji rade
punom parom, kae srdano. Kako napredujete?
Brian neto guna. Pakao izjava o misiji.
Saul pogledava prema velikome bloku za pisanje koji slui kao ploa. Stvar je dosta
jednostavna, zar ne? Osloboditi ljude muke otvaranja slavine i za to im naplatiti astronomsku cijenu.
Odjebi, kae Brian kroza smijeh. Nimalo ne pomae.
Sve u redu, Emma, kae Saul vedro i povlai se. Namiguje mi. Vidim kako se Leona odmah
okree prema meni. Sigurna sam da nije znala da imam prijatelje u upravi.
Zapisujem. Uglavnom voda i Hidratacija.
Nakon to je sastanak napokon zavrio pokazalo se da su misija i vii cilj tvrtke Flow Ostvariti vie
trenutaka uz aparat za vodu, svaki dan i svugdje, budui da je to, sloili su se svi nazoni, primjerno
kreativno i genijalno vraam se za svoj radni stol i ekam da svi odu na podnevnu stanku, a onda
nazivam broj.
The Monkford Partnership, kae neki uglaeni enski glas.
Trebala bih Edwarda Monkforda, molim, kaem.
Tiina. Ta tvrtka nije sklona onoj snimljenoj glazbi koju bi putala pozivatelju. A onda: Edward
pri telefonu.
Gospodine Monkford, ovdje je Emma. Iz ulice Folgate.
Prijeimo na ti.
Edwarde, moram pitati neto u vezi s naim ugovorom.
Znam da bih u vezi s takvim stvarima zapravo trebala ii preko Marka, posrednika iz agencije.
Ali imam osjeaj da bi on samo sve ispriao Simonu.
Naalost, o pravilima ne moemo pregovarati, Emma, kae strogo Edward Monkford.
Uope nije stvar u pravilima, umirujem ga. Posve suprotno. I ne elim se iseliti iz kue.
Mala stanka. Zato bi se trebala iseliti ?
Pa onaj ugovor koji smo potpisali Simon i ja... to bi se dogodilo kad bi jedno od nas prestalo
ivjeti ondje? A drugo eljelo ostati?
Ti i Simon vie niste zajedno? ao mi je to to ujem, Emma.
To je... trenutano tek pitanje teoretske naravi. Samo se pitam kakva bi tada bila situacija, nita
vie.
U glavi mi bolno pulsira. Ve i od pomisli na to da napustim Siimona osjeam se nekako
neobino, kao da me obuzima vrtoglavica. Je li to posljedica one provale? Je li stvar u razgovoru s
Carol? Ili je stvar u samoj kui na broju jedan u ulici Folgate, u tim monim praznim prostorima u
kojima sve odjednom izgleda neusporedivo jasnije?
Edward Monkford razmilja. Slubeno bi time, kae, krila odredbe ugovora. Ali
pretpostavljam da bi mogla potpisati aneks kojim bi se obvezala na to da sama preuzima svu
odgovornost. Tako neto svaki sposoban odvjetnik moe napisati za desetak minuta. Bi Ii i dalje
imala dovoljno novca za najamninu?
Ne znam, odgovaram iskreno. Iako najam kue stoji apsurdno malo za tako fantastino mjesto,
i to je vie od onoga to si mogu priutiti uz tako malu plau.
No, dobro, siguran sam da emo moi neto dogovoriti.
To je uistinu ljubazno od tebe, kaem. A sad se osjeam kao jo vea izdajica, jer bi Simon, da
slua taj razgovor, rekao da sam nazvala Edwarda Monkforda, a ne onog posrednika, jer sam se
nadala upravo takvome ishodu.

Simon se kui vraa priblino sat vremena poslije mene. to je sad to, pita.
Kuham, odgovaram uz blistav osmijeh. Tvoje omiljeno jelo. Odrezak Wellington.
ovjee, kae on u nevjerici, pogledom obuhvaajui kuhinju. Istina, njome vlada povei
nered, ali tako barem vidi koliko sam se potrudila. Koliko ve dugo priprema, pita.
Namirnice sam kupila u vrijeme podnevne stanke, pa sam s posla otila na vrijeme da sve bude
spremno, odgovaram ponosno.
 im sam zavrila razgovor s Edwardom Monkfordom obuzela me uasna grinja savjesti. Gdje
mi je bila pamet? Simon se toliko trudio, a ja sam se posljednjih nekoliko tjedana ponaala kao pravo
udovite. Odluila sam da u se pokuati iskupiti, i to ve veeras.
Imam i vino, kaem. Simon sada razrogaenih oiju primjeuje da sam ve popila priblino
treinu boce, no ne govori nita. Ah, i masline i ips i jo puno toga za grickanje, dodajem.
Idem se otuirati, kae on.
U trenutku kada se vratio u prizemlje, otuiran i preodjeven, govedina je ve u penici, a ja sam
pomalo pijana. On mi daje zamotuljak. Znam da je veliki dan sutra, mala moja, ali elim ti ovo dati
sada. Sretan roendan, Em.
Po obliku zakljuujem da se radi o ajniku, no tek nakon to sam uklonila omot uviam da to
nije tek obian ajnik, nego prelijepi ajnik u stilu Art Decoa, s uzorkom paunova perja, kao s kakvog
prekooceanskog broda iz tridesetih godina 20. stoljea. Gledam ga bez daha. Predivan je, kaem.
Pronaao sam ga na Etsyju, kae on ponosno. Prepoznaje ga? Ima ga Audrey Hepburn u
Doruku kodTiffanyja. Tvojem najdraem filmu. Poslali su mi ga iz jedne antikvarnice u Americi.
Nevjerojatan si, kaem. Odlaem ajnik i sjedam mu u krilo. Volim te, kaem tiho, grickajui
mu uho.
To nisam izgovorila ve predugo. Ni on, ni ja. Uvlaim ruku meu njegova bedra.
to se to uvuklo u tebe, pita on zabavljeno.
Nita, kaem. Moda se ti treba uvui u mene. Barem jedan tvoj dio.
Mekoljim mu se u krilu i osjeam kako mu se die. Tako si strpljiv, apuem mu. Sputam se
na koljena izmeu njegovih nogu. To sam namjeravala uiniti poslije, nakon veere, ali nee biti
boljeg trenutka od ovoga, a ni vino ne odmae. Otkopavam patentni zatvara i vadim mu kurac.
Podiui pogled, smijeim mu se, barem se nadam, prostaki, poput kakve drolje, a potom usnama
obavijam glavi.
On me jo minutu-dvije puta da tako radim. Ali osjeam da postaje sve meki, a ne sve tvri.
Udvostruujem napore, no to samo pogorava stvar. Podiem pogled i vidim da je vrsto stisnuo i oi
i ake, kao da oajniki pokuava postii erekciju.
Mmm, mumljam sladostrasno, ne bih li mu pomogla. Mmmmmmm.
Na taj zvuk on otvara oi i gura me od sebe. Isuse, Emma, kae. Ustaje, vraa kurac u hlae.
Isuse, ponavlja.
to je bilo, pitam omamljeno.
On samo pilji u mene. Na licu mu je neobian izraz. Deon Nelson, kae.
to s njim?
Kako mi moe raditi to to si radila tom tom gadu, kae.
Sada ja preneraeno piljim u njega. Ne budi smijean, kaem.
Dopustila si da ti svri u ustima, kae.
Lecnula sam se kao da me udario. Nisam mu dopustila, kaem. Prisilio me. Kako to uope moe
rei? Kako se usuuje?
Raspoloenje mi se promijenilo, iz euforije prelo u krajnje beznae i jad. Trebali bismo pojesti
meso, kaem, ustajui.
ekaj, kae on. Moram ti neto rei.
Izgleda toliko jadno i zdvojno da ve mislim: To je to. Prekinut e sa mnom.
 Danas su mi doli iz policije, kae. U vezi s jednom... nepodudarnou u mojem iskazu.
Kako misli nepodudarnou?
Prilazi prozoru. Vani se ve smrailo, no on gleda kao da neto doista vidi. Nakon provale, kae,
dao sam iskaz policiji. Rekao sam da sam bio u nekom pubu.
Znam, kaem. U pubu Portland, nije li tako?
Pokazalo se da nisam bio u Portlandu, kae. Provjerili su. Portland ne smije raditi tako dugo.
Stoga su provjerili evidenciju trokova s moje kreditne kartice.
ini mi se da je to velik posao, samo da provjere u kojem je baru bio Simon. Zato, pitam.
Rekli su da bi u protivnom Nelsonov odvjetnik mogao ustvrditi da ne rade posao za koji su
plaeni.
Jo nekoliko trenutaka uti.
Te veeri nisam bio u pubu, Emma. Bio sam u jednom klubu. U klubu u kojem striptizete
gostima pleu u krilu.
eli mi, znai, rei, kaem polagano, da si cijelo to vrijeme dok sam... dok je mene ono
udovite silovalo ti zapravo gledao gole enske?
Bilo nas je vie, Em. Saul i jo neki deki. Nije bila moja ideja. Nisam ak ni uivao.
Koliko si potroio ?
Gleda me posve izgubljeno. Kakve to ima veze ?
Koliko si potroio, viem. Moj glas odjekuje od kamenih zidova. Tek sada prvi put uviam da
kua ima i jeku. Imam dojam da mi se pridruila, da i ona vie na njega.
On uzdie. Ne znam. Tristo funti.
Isuse, kaem.
Policija oekuje da e sve to izii na vidjelo i pred sudom, kae.
Tek sada malo-pomalo shvaam to to znai. Ne samo da je Simon u stanju troiti novac koji
nema na gledanje golih ena koje ne moe eviti samo zato to ga onamo odvlae prijatelji. Ne samo
da misli da sam nekako prljava zbog onoga to mi je uinio onaj mukarac. Nego i to bi to moglo
znaiti za optunicu protiv Deona Nelsona. Obrana e rei da je na odnos od ranije sjeban, da laemo
i jedno drugome i policiji.
Rei e da sam te noi pristala na odnos i da ga zato nisam prijavila.
Pokuavam doi do sudopera, no sadraj eluca sve ono crno vino, crne masline, grickalice
pripremljene za nau posebnu veer koju emo provesti kod kue u mlazu mi izlazi iz usta, u
pravoj bujici vrue, gorke bljuvotine.
Odlazi, kaem nakon to sam zavrila s povraanjem. Jednostavno idi. Uzmi svoje stvari i idi.
Kroz ivot sam prolazila kao mjesear, doputala tome slabom, neodlunom mukarcu da se
pretvara da me voli. Vrijeme je da to prestane. Idi, ponavljam.
Em, kae on moleivo. Em, posluaj samo to govori. To nisi ti. Iako govori samo zbog svega
to se dogodilo. Volimo se. Sve emo nekako prebroditi. Nemoj govoriti stvari zbog kojih bi sutra
mogla aliti.
Neu sutra aliti, kaem. Nikada neu poaliti. Prekidamo, Simone. Ne funkcioniramo ve
cijelu vjenost. Vie ne elim biti s tobom i sada sam napokon smogla hrabrosti da to i kaem.
 SADA: JANE
to je tono rekao?!?
Rekao je da ga ushiuje istoa neoptereenog odnosa. Hou rei, moda sam malko
promijenila tonu formulaciju, ali to je bit.
Mia me uasnuto gleda. I tip to misli ozbiljno?
Pa u tome i jest stvar. Tako je... drukiji od sviju s kojima sam ikada bila.
Sigurna si da nema stockholmski sindrom ili kako se to ve zove? Mia gleda uokolo,
pogledom obuhvaa blijede i prazne prostore kue na broju jedan u ulici Folgate. ivot ovdje... mora
biti pomalo nalik na zaglavljenost u njegovoj glavi. Moda ti je isprao mozak.
Smijem se. ini mi se da bi mi Edward bio zanimljiv ak i da ne ivim u jednoj od njegovih
kua.
A ti? to on vidi u tebi, srce moje? Osim neoptereene eve ili kako to ve naziva?
Nemam pojma. Uzdiem. Bilo kako bilo, ini mi se da ba i nema izgleda za to da sada
doznam.
Priam joj kako je Edward onako naglo otiao iz mojega kreveta, a ona se mrti. Nekako mi se
ini da ima ozbiljnih problema, J. Moda da ga ipak malo izbjegava?
Svi imaju probleme, kaem nehajno. ak i ja.
Dvoje zeznutih ljudi u zbroju ne daje jednu normalnu osobu. Tebi sada treba netko obziran i
vrst. Netko tko e se brinuti za tebe.
Naalost, ini mi se da to nije moj tip mukarca.
Mia se na to ne osvre. I otada niste imali kontakata?
Odmahujem glavom. Nisam ga zvala. Ne spominjem hotimino nehajan e-mail koji sam
poslala ve sutradan i na koji nisam dobila odgovor.
No, da, to doista jest neoptereeno. Nekoliko trenutaka uti. A onaj tip s cvijeem? Je li se
jo pojavljivao?
Ne. Ali Edward kae da je ta ena umrla nesretnim sluajem. ini se da je sirotica pala niza
stube. Odnosno, policija je razmatrala mogunost da se radi o nasilnoj smrti, ali za to nije bilo
dovoljno dokaza.
Mia pilji u mene. S ovih stuba?
Da.
Nasilna smrt... dovraga! To te ne izluuje? To da zna da ivi na mjestu zloina?
Zapravo i ne, odgovaram. Hou rei, naravno da se radi o tragediji. Ali kao to sam rekla,
ovo vjerojatno uope nije mjesto zloina. U mnogim je kuama netko umro.
Ali ne tako. I jo ovdje ivi sama...
Ne bojim se. Kuom vlada potpuni mir. I u rukama sam drala mrtvoroene, mislim. Smrt
posve nepoznate osobe, prije vie godina, ba mi i ne moe osobito smetati.
Kako se zvala? Mia ve vadi iPad.
Emma Matthews. Zato?
Nisi znatieljna? utipkava ime. O, Boe!
to je?
Bez rijei mi pokazuje. Na ekranu je slika ene kojoj moe biti
priblino dvadeset pet godina. Dosta je zgodna, vitka i tamnokosa. Nekako mi izgleda poznato. I?
pitam.
Ne kui? pita Mia.
Bolje promatram sliku. to trebam kuiti?
J., pa pljunuta je ti. Odnosno, ti izgleda isto kao ona.
To je vjerojatno, na odreeni nain, tono. I ta mlada ena i ja imamo neuobiajen raspored boja
smeu kosu, plave oi i izrazito bijelu kou. Ona je vitkija od mene, mlaa, a ako emo iskreno i
zgodnija, i vie se minka dva dramatina poteza crnom makarom no definitivno vidim
slinosti.
I nije stvar samo u licu, dodaje Mia. Vidi kako stoji? Uspravno dranje. Ti se dri jednako
tako.
Da?
Zna da je tako. I dalje misli da nema problema?
Moda je to puka sluajnost, kaem na koncu. Naposljetku, nema razloga da smatramo da je
Edward uope bio u nekakvoj vezi s tom djevojkom. Koliko milijuna ena na svijetu ima smeu kosu
i plave oi?
Je li znao kako izgleda prije nego to si se doselila?
Jest, priznajem. Bila sam kod njega na razgovoru. A prije toga je traio fotografije. Tada
mi to nije sinulo, ali zato bi stanodavcu trebale fotografije stanara?
Mia me gleda razrogaenih oiju: neto joj je sinulo. A njegova supruga? Kako se zvala?
Mia, ne... odgovaram neuvjerljivim glasom. Podosta sam uvjerena da je ovo ve otilo
predaleko. Ali ona ve neto unosi u iPad.
Elizabeth Monkford, djevojaki Elizabeth Mancari, kae ona nakon nekoliko trenutaka. A
sada potraimo slike... Brzo ih pregledava. To ne moe biti ona... Pogrena nacionalnost... Evo
nas! Prigueno zvidi od iznenaenja.
to je?
Okree ekran prema meni. Ba i nije tako neoptereeno, kae tiho.
Na slici se vidi tamnokosa mlada ena koja sjedi ispred nekakvog stalka za arhitektonske nacrte
i smijei se prema objektivu. nimka je vrlo zrnata, no ipak se jasno vidi da je izrazito slina Emmi
Matthews. Pa stoga, pretpostavljam, i meni.
 PRIJE: EMMA
Bilo je teko rei Simonu i policiji da sam lagala u vezi s time da se ne sjeam silovanja, no to isto rei
Carol bilo je gotovo jo gore. Na moje veliko olakanje, ona je u vezi s time bila vrlo ljubazna.
Ti ni u emu od toga nisi kriva, Emma, kae mi. Ponekad jednostavno nismo spremni za
suoavanje s istinom.
No na moje veliko iznenaenje, ona se tijekom seanse ne usredotouje na Deona Nelsona i
njegove uasne prijetnje, nego na Simona. Zanima je kako je podnio prekid, je li se otada javljao
naravno da jest, stalno, iako mu ja vie ne odgovaram na poruke i to u poduzeti u vezi s time.
I gdje si nam onda u svemu tome ti, Emma, pita na koncu. to eli da se sada dogodi ?
Ne znam, kaem i slijeem ramenima.
Pa, recimo onda to ovako... Je li taj prekid konaan?
Simon smatra da nije, priznajem. Ve smo i ranije prekidali, no on me uvijek preklinje i
preklinje dok se meni na kraju ne pone initi da je jednostavnije dopustiti mu da se vrati. No sada je
drukije.
Bacila sam sve stare stvari svu tu nepotrebnu kramu. ini mi se da mi je to dalo snage da se rijeim
i njega.
Ali meuljudski odnosi bitno su drugaiji od stvari, kae ona.
Ja je prodorno gledam. Misli li da grijeim?
Ona jo nekoliko trenutaka razmilja. Jedan je od neobinijih aspekata traumatinog iskustva
kakvo si doivjela, kae na koncu, injenica da ponekad za posljedicu ima omekavanje tvojih
postojeih granica. Ponekad su te promjene tek privremene. No ponekad ovjek shvati da mu se ba
svia ta nova strana vlastite linosti, pa postaje stalnim dijelom njega. Ja ne mogu odrediti je li to
dobro ili nije. Suditi o tome moe jedino ti.
Nakon seanse imam sastanak s odvjetnikom koji je pripremio aneks ugovora o najmu. Edward
Monkford bio je u pravu: obratila sam se jednoj oblinjoj tvrtki i pokazalo se da oni to mogu obaviti
za samo pedeset funti. Jedina je kvaka, rekao mi je odvjetnik s kojim sam razgovarala, to e aneks
moda morati potpisati i Simon. Pristao je za dodanih pedeset funti pregledati svu ostalu
dokumentaciju da to utvrdi.
Danas mi isti odvjetnik govori da nikada u ivotu nije vidio takav ugovor. Tko god da ga je
sastavljao htio je da bude krajnje neoboriv, kae. Za svaki sluaj, doista biste trebali traiti Simona da
takoer potpie dokumentaciju.
Sumnjam da e Simon potpisati neto to daje formalni okvir naem prekidu, ali ipak uzimam
dokumente. Dok mi trai omotnicu, odvjetnik razgovorljivo kae: Usput, pogledao sam podatke o toj
nekretnini u arhivu gradske uprave. Stvar je upravo fascinantna.
Da, udim se ja. A zato?
ini se da kua na broju jedan u ulici Folgate ima pomalo traginu prolost, kae on. Izvornu
kuu na tome je mjestu u ratu razorila njemaka bomba poginuli su svi stanari, cijela jedna obitelj.
Nije bilo ni preivjelih roaka, pa su gradske vlasti izdale nalog o obvezatnoj kupnji, kako bi mogle
sruiti ostatke kue. Nakon toga na toj parceli nije bilo niega, sve dok je nije kupio taj arhitekt. U
poetku je kanio izgraditi neto konvencionalnije dio susjeda kasnije je pisao gradskim vlastima,
alei se da su zapravo prevareni. Stvari su se podosta usijale, barem prema tome kako izgleda u
dokumentima.
Ali gradnja se ipak nastavila, kaem ja, zapravo se ne zanimajui za prolost kue.
Doista je bilo tako. A onda je, kao da samo dodaje sol na ranu, zatraio doputenje da ondje
nekoga pokopa. Radilo se zapravo o dvjema osobama.
Da nekoga pokopa, ponavljam zbunjeno. Je li to uope u skladu sa zakonom?
Odvjetnik kima. Postupak je neoekivano jednostavan. Pod uvjetom da Uprava za zatitu
okolia nema nita protiv, te da ne postoje nekakvi lokalni propisi koji se tome protive, gradske vlasti
manje-vie moraju izdati dozvolu. Jedini je uvjet da imena preminulih i tono mjesto grobova moraju
biti ucrtani u urbanistike planove, iz posve oitih razloga. Evo ih ovdje.
Vadi neke zaklamane fotokopirane papire i na stranjoj strani rastvara neki zemljovid. Posljednje
poivalite ge. Elizabeth Domenice Monkford i Maximiliana Monkforda, ita.
Spojene papire stavlja u omotnicu, zajedno s ostalim dokumentima, pa mi je daje. Izvolite.
Moete sve zadrati ako elite.
 SADA: JANE
Nakon to je Mia otila, otvaram prijenosno raunalo i u trailicu upisujem Elizabeth Mancari, elei
jo jednom pogledati bez Mije koja mi viri preko ramena. No Domar ne pokazuje nita od onih
fotografija koje je ona pronala.
Istina je to sam rekla Miji: u to malo vremena koliko ivim ovdje, u kui na broju jedan u ulici
Folgate, nikada nisam osjetila strah. No tiina i praznina sada kao da poprimaju jezovitije tonove. To,
dakako, nema smisla. Kao kad vas je strah nakon sluanja nekakve prie o duhovima. Ipak, odabirem
najjae postavke rasvjete i kreem u obilazak traei... to? Ne ba uljeze, to je jasno. No zbog nekog
razloga sada imam dojam da kua ipak nije tako sigurna.
Imam dojam da me netko promatra.
Odbacujem taj dojam. ak i kad sam se tek doselila, podsjeam samu sebe, sve je izgledalo
poput filmske scenografije. Tada sam uivala u tom osjeaju. Nakon toga dogodio se jedino nekakav
glupi, neuspjeni seks s Edwardom Monkfordom i doznala sam da je sklon odreenome tipu ena.
Lei u podnoju stuba, razbijene lubanje. Posve nesvjesno, odlazim onamo i piljim u to mjesto. Je li ono
jedva primjetan trag, obris krvave mrlje koja je odavno oprana? No, dakako, ne znam je li uope bilo krvi.
Podiem pogled. Iznad sebe, na vrbu stuba, primjeujem neto. Traak svjetlosti kojeg ranije
nije bilo.
Oprezno se uspinjem stubama, ne odvajajui pogled od te svjetlosti. Prilazim joj, a ona poprima
obris malenih vrata, ne viih od metar i pol skrivene ploe u zidu, sline onoj konstrukciji koja
zakriva ormarie u spavaoj sobi i kuhinji. Dotada nisam ni znala da postoji.
Halo! zazivam. Nema odgovora.
Pruam ruku i guram vrata, te ih tako posve otvaram. Unutra se nalazi visok ormar, prepun
pomagala i sredstava za ienje: metle, spuve na drku, usisava, sredstvo za latenje, ak i
teleskopske ljestve. Zamalo sam se naglas nasmijala. Trebala sam i pretpostaviti da bi se u ovoj kui
trebalo nalaziti neto slino. Bit e da istaica neka sredovjena Japanka koja gotovo uope ne
razumije engleski i koja se tijekom tjednih dolazaka opire svim mojim pokuajima ostvarivanja
nekakve interakcije nije posve zatvorila ta vrata.
Ormar izgleda kao da je projektiran tako da prua pristup i drugim sklopovima u kui. Jedan zid
prekrivaju nebrojene ice. Kompjutorski kablovi idu prema raznim dijelovima kue, kroz prostor
ugraen u krov.
Provlaim se izmeu pomagala za ienje, pa provlaim glavu kroz otvor u stropu. Pri
svjetlosti mobitela vidim skueni prostor, prolaz koji se protee cijelom duljinom kue, poda
prekrivenog nebrojenim kablovima. Izlazi u, kako se ini, vei prostor nalik na potkrovlje iznad
spavae sobe. Na suprotnome kraju jedva razabirem cijevi za vodu.
Pada mi na pamet da sam moda pronala odgovor na pitanje koje me ve dugo mui. Nikako se
nisam mogla prisiliti na to da Isabelinu neupotrijebljenu odjeu i druge stvari poaljem u neku
dobrotvornu organizaciju, zajedno sa svojim knjigama, no nekako mi se inilo da ne bi bilo u redu i da
sve to raspakirani i uredno pospremim u ormare u kui na broju jedan u ulici Folgate. Taj koveg stoji
u spavaoj sobi sve otkako sam se doselila ovamo, eka da odluim to u uiniti. Odlazim po njega,
pa ga guram tijesnim i niskim prostorom, i ostavljam u prostranijem potkrovlju. Moe stajati i ondje,
gdje nikome nee smetati.
Svjetlost s mobitela nije osobito snana i tek u trenutku kad pod nogama osjeam neto meko
sputam pogled i vidim vreu za spavanje, uguranu izmeu dviju greda. Oito je da je gore ve dugo
sva je prekrivena prainom i prljavtinom. Pridiem je, a iz nje neto ispada. Donji dio djevojake
pidame, sa sitnim uzorkom u obliku jabuka. Opipavam unutranjost vree, no u njoj vie nema
niega, osim zguvanih arapa na samome dnu. I jedne posjetnice, jako zguvane. CAROL
VOUNSON, LICENCIRANA PSIHOTERAPEUTKINJA. Adresa stranice na internetu i broj
telefona.
Okrenuvi se, vidim i druge stvari porazbacane uokolo: nekoliko praznih konzerva tunjevine iz
samoposluge, ostaci svijea, prazna boica parfema, plastina boca u kojoj je ranije bio nekakav
energetski napitak.
Neobino. Neobino i neobjanjivo. Nikako ne mogu znati je li ta vrea pripadala Emmi
Matthews ne znam ak ni koliko je jo ljudi stanovalo u ovoj kui. A ako je bila Emmina, oito je
da nikada neu doznati zbog kakvog je to bezimenog straha napustila tu prelijepu i elegantnu spavau
sobu, pa poela spavati ovdje.
Zvoni mi mobitel. Jako glasno u tome skuenom prostoru. Javljam se.
Jane, ovdje je Edward, uje se dobro poznati glas.
 PRIJE: EMMA
Pokuavam navesti Simona na to da se naemo na nekome neutralnom mjestu, na primjer u nekome
pubu. No premda kae da e potpisati dokumente, to jednostavno odbija uiniti igdje osim u kui na
broju jedan u ulici Folgate.
Ionako moram svratiti, kae. Kad sam odlazio, ostalo mi je nekoliko stvari.
Nevoljko pristajem: U redu.
Do maksimuma pojaavam rasvjetu i navlaim izlizane traperice, kao i najmanje glamuroznu
staru koulju. Upravo pospremam kuhinju nevjerojatno je kako se i uz tako malo stvari nakupi
viak i nastane nered kada iza sebe ujem neki zvuk. Bez daha se okreem.
Bok, Em, kae on.
Isuse, kako si me okirao, kaem bijesno. Kako si uao?
Jednostavno u zadrati ifru dok ne uzmem sve svoje stvari, kae on. Bez brige, nakon toga u
je izbrisati.
U redu, kaem preko volje. Samoj sebi govorim da posrednika Marka moram upitati kako da iz
kue blokiram tu ifru.
Kako si, pita Simon.
Dobro, odgovaram. Znam da bih trebala pitati kako je on, ali ve jasno vidim da nije dobro.
Koa mu je blijeda i puna mrlja, onakva kakva je uvijek kad previe pije. Osim toga, ima uasnu
frizuru.
Evo aneksa, kaem, pa mu ga dodajem. Kao i kemijsku. Ja sam ve potpisala.
Hej, hej ! Pa neemo prvo neto popiti ?
Ja kaem: ini mi se da to ba i nije dobra ideja, Si. Ali po njegovu samozadovoljnom smijeku
zakljuujem da je ve pio.
Ovo je sve tako krivo, kae on nakon to je proitao cijeli dokument.
Napisao ga je odvjetnik, kaem.
elim rei da je pogreno sve to to radimo. Volimo se, Em. Nismo bez problema, ali duboko u
sebi ipak se volimo.
Molim te da ne oteava stvar, Simone.
Oteavam, ponavlja on. Pa to je ba fora, zar ne? Iako sam ja izbaen i nemam gdje ivjeti. Da
ne znam da e me prije ili kasnije ipak primiti natrag, jako bih se uzrujao.
Neu te primiti, kaem.
Hoe.
Ne, neu, kaem.
Ali vratio sam se, nije li tako? Ovdje sam.
Samo dok uzme stvari.
Ili da se vratim ovamo gdje su mi stvari.
Simone, sada mora ii, kaem, ve pomalo bijesna.
On se naslanja na kuhinjsku radnu plohu. Tek nakon to neto popijem i uspijem s tobom
popriati kako treba, kae on.
Jebote, viem. Ne moe se barem jednom ponijeti kao odrasla osoba?
 Em, Em, pokuava me pridobiti. Nemoj se uzrujavati. Samo kaem da te volim i da ne elim
ostati bez tebe,
I ba je ovo, kao, pravi nain, kaem ljutito.
Ah, kae on. Znai da moda ipak postoji nekakav nain?
Sada vie ne znam to da radim. Kaem li da moda postoje izgledi za to da jednom ponovno
budemo zajedno, moda ode bez podizanja praine. Nekadanja Emma svakako bi bila rekla da. No
nova je Emma ipak jaa.
Ne, kaem odluno. Nema ba nikakvih izgleda za to da ponovno budemo zajedno, Simone.
On mi prilazi i stavlja dlanove na moja ramena. Osjeam miris alkohola u njegovu dahu. Volim
te, Em, ponavlja.
Nemoj, kaem ja, pokuavajui se osloboditi njegova zahvata.
Ne mogu te samo tako prestati voljeti, kae on. U oima mu je nekakvo prikriveno ludilo.
Zvoni telefon. Osvrem se. Moj mobitel daje svjetlosne i zvune signale, od vibriranja se
pribliava rubu radne plohe.
Pusti me, kaem, guram mu prsa.
Ovaj me put puta i ja brzo uzimam mobitel. Da?
Emma, Edward ovdje. Samo sam htio provjeriti jesi li uspjela rijeiti ona pitanja u vezi s
ugovorom o kojima smo razgovarali. Edward Monkfbrd obraa mi se slubeno i uljudno.
Jesam, hvala. Simon je ba ovdje i sprema se potpisati.
Ne mogu ne dodati i: Barem se nadam.
Kratka tiina. Daj mi ga na telefon, moe, kae Edward.
Gledam kako Simonovo lice tijekom razgovora postaje sve smrknutije. Razgovor traje oko
minute, a Simon je za to vrijeme jedva izgovorio pokoju rije, tek tu i tamo a-ha i mmm.
Evo, kae mrzovoljno i vraa mi mobitel.
Simon e sada potpisati aneks, Emma, kae mi Edward, a onda e otii. Ja u svratiti da
provjerim je li doista otiao, ali i zato jer te elim odvesti u krevet. To, dakako, nemoj rei Simonu.
Prekida vezu. Preneraeno piljim u ureaj. Jesam li doista ula te rijei ? Ali znam da jesam.
to ti je rekao, pitam Simona.
Ne bih ti bio naudio, kae tuno, ne odgovarajui na pitanje. Nikada ti ne bih uinio nita naao.
Barem ne namjerno. Ne mogu te prestati voljeti, Ern. I svakako u te ponovno pridobiti. Vidjet e.
Kada e doi Edward Monkford? Imam li uope vremena za tuiranje? Pogledom obuhvaam
unutranjost kue i uviam da se ve na prvi pogled vidi barem desetak sluajeva krenja pravila.
Stvari na podu, stvari na radnim plohama, primjerak asopisa Metro na kamenome stolu, kanta za
recikliranje iz koje otpad ispada na pod. A da i ne spominjem spavau sobu koja izgleda kao da je u
nju pala bomba. Osim toga, nisam posve izribala ni one mrlje od vina nakon tuluma. Brzo se tuiram,
pa malo pospremam, usput birajui odjeu, jednostavnu suknju i bluzu. Predomiljam se oko
parfema, no na kraju zakljuujem da bi to bilo malo previe. Dio mene jo misli da se Edward moda
ali ili da sam ga moda pogreno ula.
Iako se nadam da nisam.
Ponovno se oglaava mobitel. Domar me obavjetava da je netko pred vratima. Ukljuujem
video i vidim da je pred vratima Edward. Nosi cvijee i bocu vina.
Dakle, ipak nisam pogrijeila. Dodirujem tipku Prihvati i putam ga u kuu.
 Dolazim do stuba, a on je ve u njihovu podnoju, eljno me gleda. Tim se stubama ne moete
sjuriti: morate koraati oprezno, dostojanstveno, korak po korak. I prije nego to dolazim do njega
osjeam pravu vrtoglavicu od silnog iekivanja.
Bok, kaem nervozno.
On prua ruku, pa mi za uho stavlja zalutali pramen kose. Jo je mokra od tuiranja i od nje
osjeam hladnou na vratu. Prstima mi ovla dodiruje unu resicu, a ja zamalo skaem u zrak.
Sve je u redu, kae tiho. Sve je u redu.
Prstima mi prolazi ispod brade i njeno mi pridie glavu.
Emma, kae. Ne mogu prestati misliti na tebe. Ali ako je prerano, samo reci i otii u.
Otkopava mi prva dva dugmeta na bluzi. Ne nosim grudnjak.
Drhti, kae.
Silovana sam.
To nisam namjeravala samo tako izlanuti. Samo elim da shvati da mi ovo neto znai, da je
poseban.
Lice mu istog trenutka postaje smrknutije. Silovao te Simon, pita bijesno.
Ne. On ne bi ni u snu... Jedan od provalnika. Provalnici o kojima sam ti priala.
Onda ovo ipak jest prerano, kae.
Izvlai ruku iz moje bluze i zakopava je. Osjeam se poput djeteta koje odijevaju za kolu.
Samo sam eljela da zna. Za sluaj da... Ako eli, svejedno moemo ii u krevet, kaem plaho.
Ne, ne moemo, kae on. Danas ne. Danas ide sa mnom.
5a) Moete birati hoete li spasiti Michelangelovog Davida ili dijete koje umire od gladi
povlaei se po ulicama. Sto ete odabrati?
O Kip
O Dijete
 SADA: JANE

Stanite ovdje, kae Edward taksistu. Nalazimo se usred Cityja, poslovnog sredita grada. Sa svih
strana oko nas se diu dramatine i moderne zgrade od stakla i elika, a iznad njih jedva se naziru
vrhovi Sharda i Cheese Gratera6. Dok plaa vonju, Edward primjeuje da gledam prema njima.
Slue samo razmetanju, kae prijekorno. Idemo ovamo.
Usmjerava me prema jednoj crkvi, malenoj neuglednoj upnoj crkvi koju dotada praktiki
nisam ni primijetila, uvuenoj meu sve te razmetljive, modernistike divove. Unutranjost je
draesna: vrlo jednostavna, gotovo kvadratna, ali prepuna svjetlosti s divovskih prozora visoko na
zidovima. Zidovi su jednako blijedouti kao i u kui na broju jedan u ulici Folgate. Suneva svjetlost
zbog olovnih okvira koji dre prozirno staklo na podu stvara reetkasti uzorak. Osim nas dvoje,
unutra nema nikoga.
Ovo mi je najdrae zdanje u Londonu, kae on tiho. Pogledaj.
Pratim njegov pogled prema gore i ostajem bez daha. Iznad nas se nalazi divovska kupola. Ta
blijeda praznina dominira malenom crkvom, na najtanjim moguim stupovima lebdei nad njezinim
cijelim sredinjim dijelom. Oltar, ili barem ono za to pretpostavljam da bi morao biti oltar, nalazi se
tono ispod nje: rije je o masivnome krunom komadu kamena promjera metar i pol, smjetenome
tono u sreditu crkve.
Prije Velikog poara7 postojale su dvije vrste crkava. Primjeujem da ne ape. Mrane i
sumorne gotike crkve koje su se gradile na jednak nain jo od doba katolike Engleske, prepune
lukova, ukrasa i obojenog stakla, te jednostavna, neukraena mjesta za okupljanje puritanaca. Nakon
poara, ljudi koji su obnavljali London uoili su priliku da stvore novu vrstu arhitekture: mjesta na
kojima e se svi moi moliti, bez obzira na vjersku pripadnost. Stoga su se hotimice odluili za takav
pojednostavljeni stil bez nepotrebnih elemenata. No, znali su da gotiki mrak i sumornost moraju
neim zamijeniti.
Pokazuje prema podu, prema reetkastoj sunevoj svjetlosti od koje kamen kao da sjaji iznutra.
Svjetlost, kae. Prosvjetiteljstvo se doslovce temeljilo na svjetlosti.
Tko ju je projektirao?
Christopher Wren 8. Svi turisti naguravaju se ne bi li uli u St. Pauls, no ovo je njegovo
remek-djelo.
Prelijepa je, kaem iskreno.
Kad me ranije nazvao, Edward niim nije spomenuo onu neoekivanu brzinu kojom je prije
tjedan dana napustio moj krevet, niti je neobavezno avrljao. Samo je rekao: Volio bih ti pokazati
par graevina, Jane. Hoe li poi sa mnom?
Da, rekla sam bez oklijevanja. Stvar nije bila u tome da sam odluila posve zanemariti Mijina
upozorenja. Ako su i djelovala na mene, onda sam samo osjeala jo veu znatielju u vezi s tim
mukarcem.
A umiruje me injenica da me danas doveo ovamo. Zato bi to uinio ako ga kod mene privlai
tek nekakva prolazna slinost s njegovom preminulom suprugom? Moram prihvatiti parametre koje
nam je postavio, zakljuila sam: prihvaati trenutak po trenutak i ne optereivati na odnos
pretjeranim razmiljanjem i oekivanjima.

6
7
Poznate suvremene zgrade, meu najviima u Londonu, vie od 300, odnosno 200 metara prev.
Veliki poar koji je sredinjim dijelovima Londona harao od 2. do 5. rujna 1666. godine.Progutao je 13.200 kua, 87
upnih crkava, katedralu St. Pauls... prev.
8
Sir Christopher Wren (1632-1723.) jedan od najcjenjenijih graditelja u engleskoj povijesti. Njegovim najveim
remek-djelom smatra se katedrala St. Pauls prev
 Od crkve svetog Stjepana odlazimo do kue Johna Soanea9 u Lincolns Inn Fieldsu. Na ulazu
pie da je danas zatvorena za javnost, no Edward zvoni i srdano se pozdravlja s kustosom kojeg oito
poznaje. Nakon jo malo razgovora, pozvani smo da uemo i sve razgledamo kako i koliko elimo.
Malena je kua prepuna izloaka i zanimljivih sitnica, od fragmenata grkih skulptura do
mumificiranih maaka. udi me da se Edwardu svia, no on blagim tonom govori: To to gradim u
jednome odreenom stilu ne znai da ne cijenim druge pristupe, Jane. Vana je jedino izvrsnost.
Izvrsnost i originalnost.
Iz jedne komode u knjinici vadi arhitektonski nacrt nekog malog hrama u neoklasicistikome
stilu. Ovo je dobro.
to je to?
Mauzolej koji je podignuo za preminulu suprugu.
Uzimam crte i pretvaram se da ga prouavam, no zapravo razmiljam o rijei mauzolej.
I dalje razmiljam o njezinim implikacijama i kad ulazimo u taksi kojim emo se vratiti u kuu
na broju jedan u ulici Folgate. Dok joj se pribliavamo promatram je novim oima, povezujem je s
graevinama koje smo vidjeli.
On zastaje na vratima. eli li da uem?
Naravno.
Ne elim da stekne dojam da smatram da se to podrazumijeva. Jasno ti je, zar ne, da je ovo
dvosmjerna ulica?
Ba slatko od tebe. Ali doista elim da ue.

9
Engleski graditelj (1753-1837.) jedan od najistaknutijih predstavnika neoklasinoga stila prev.
 PRIJE: EMMA

Kamo idemo, pitam kada je Edward zaustavio taksi.

U Walbrook, kae on, podjednako i vozau i meni. A onda: elim ti pokazati par graevina.
Unato svim mojim pitanjima, ne eli mi rei nita vie sve do trenutka kad se zaustavljamo
usred Citvja. Svugdje uokolo vide se spektakularna moderna zdanja, a ja se pitam u koji od tih
nebodera idemo. No on me usmjerava prema nekoj crkvi. ini mi se da nikako ne pripada onamo,
meu sve te blistave banke.
Unutranjost je lijepa, iako ne osobito uzbudljiva. Visoko gore nalazi se velika kupola, a tono
ispod nje oltar, veliki komad stijene postavljen nasred poda. Podsjea me na poganske krugove i
obrede rtvovanja.
Prije Velikog poara postojale su dvije vrste crkava, kae. Mrane gotike i jednostavni prostori
u kojima su se okupljali i molili puritanci. Nakon poara oni koji su obnavljali London uoili su
priliku da stvore nov, hibridni stil. Ali znali su da neime moraju zamijeniti svu tu gotiku sumornu
atmosferu.
Pokazuje prema podu, gdje veliki prozori od prozirnog stakla stvaraju kriani uzorak sjene i
svjetlosti.
Svjetlost, kae. Prosvjetiteljstvo se doslovce temeljilo na svjetlosti.
Dok on koraa uokolo i razgledava razne dijelove, ja se penjem na oltarni kamen. Sjedam
prekrienih nogu i naginjem se unatrag, savijam lea tako da na kraju vratom dodirujem kamen.
Potom iskuavam jo nekoliko poza: most, naklon prema gore, isprueni junak. Priblino pola godine
bavila sam se jogom i jo uvijek imam sve pokrete u sebi.
to radi, pita Edward.
Nudim se kao obredna rtva.
Taj oltar izradio je Henry Moore10, kae on prijekorno. Kamen je pribavio iz istog kamenoloma
kojim se sluio i Michelangelo.
Mogla bih se okladiti da se na njemu poseksao.
Meni se ini da je vrijeme da krenemo, kae Edward. Nikako ne bih volio da mi zabrane ulazak
ba u ovu crkvu.
Taksijem odlazimo u British Museum. On razgovara s nekim na recepciji, crveni konopac koji
zatvara ulaz zatim se podie i mi nekako ulazimo u onaj dio muzeja koji je rezerviran samo za
znanstvenike i sveuiline profesore. Jedan zaposlenik otkljuava neki ormar i ostavlja nas ispred
njega. Navuci ih, kae mi Edward i daje mi bijele pamune rukavice, a zatim navlai isti takav par.
Potom iz ormara vadi neki kameni predmet.
Ovo je olmeka obredna maska. Rije je o prvoj civilizaciji koja je u Americi podizala gradove.
Prije tri tisue godina izbrisani su s lica zemlje.
Dodaje mi masku. Ja je prihvaam, pribojavajui se da bih je mogla ispustiti. Oi izgledaju kao
da su ive.
Nevjerojatno, kaem. To zapravo nisu stvari kakve mi se sviaju i ovo nije muzej po mojem
ukusu, ba kao ni ona crkva, no sretna sam to sam ovdje s njim.
On zadovoljno kima. Imam pravilo koje mi nalae da u nekom muzeju za jednog posjeta
razgledam samo jednu stvar, kae dok se vraamo istim putem. Pogleda li vie, ne moe uivati u

10
Slavni britanski kipar (1898-1986.) prev
tome to si vidjela.
Zato, znai, ne volim muzeje, kaem, jer stvari cijelo vrijeme gledam na pogrean nain.
Smije se.
Ja sam sada ve gladna, pa odlazimo u jedan njemu poznati japanski restoran. Naruit u za
oboje, kae. Neto jednostavno, kao katsu. Engleze plai prava japanska hrana.
Mene ne, kaem. Ja mogu jesti sve.
On me upitno gleda. Je li to izazov, gospoice Matthews?
Ako hoe.
Prvo mi naruuje sirovi sui hobotnica, jeinac, raznorazni raii i kozice.
Ovo mi je posve fino i ugodno, kaem.
Hmm, kae on. Na tenome japanskom obraa se kuharu, oito ga upuuje u prepredeni plan, a
kuhar se smijei, veselei se mogunosti da maloj gaijin poslui neto s ime se nee moi nositi.
Ubrzo dobivam tanjur s hrpom bijelih hrskavica.
Kuaj malo, kae Edward.
to je to?
Zove se shirako.
Za probu u usta stavljam dva komadia. Pucaju mi meu zubima, a iz njih curi slankasta, gusta
sluz.
Nije loe, kaem i gutam, iako je sve to zapravo prilino odvratno.
To su riblje vreice sa spermom, kae on. U Japanu ih smatraju delikatesom.
Super. Ali ini mi se da mi je drae kad se radi o ljudima. to je sljedee na repertoaru?
Kuharov specijalitet.
Konobarica donosi pladanj s cijelom ribom. okirano uviam da je jo iva. Istina, jedva lei
na boku i slabano podie i sputa rep, dok joj se usta otvaraju i zatvaraju kao da pokuava neto rei.
Cijela gornja strana narezana je na tanke krike. Na trenutak zamalo odustajem. No onda samo
zatvaram oi i hrabro idem dalje.
Kod drugog zalogaja otvaram oi.
Prava si avanturistica po pitanju hrane, kae on nevoljko.
I ne samo po pitanju hrane, uzvraam.
Neto ti moram rei, Emma.
Ima ozbiljan izraz lica, pa odlaem tapie za jelo i pozorno ga gledam.
Ne uputam se u konvencionalne veze, kae, ba kao to ne radim ni konvencionalne kue.
U redu. A to onda radi?
Meuljudski odnosi, ba kao i ivot, najee dovode do gomilanja nepotrebnih stvari. estitke
za Valentinovo, romantine geste, posebni datumi, besmisleni izrazi njenosti... Kako bi bilo da sve
to odbacimo? Odnos neoptereen konvencijama odlikuje se svojevrsnom istoom, osjeajem
jednostavnosti i slobode. No to moe funkcionirati jedino ako obje strane vrlo jasno daju do znanja da
rade upravo to.
Zapamtit u da ne smijem oekivati estitku za Valentinovo, kaem.
A kad prestane biti savreno, oboje kreemo dalje, bez imalo aljenja. Dogovoreno?
 Koliko e to trajati?
Je li uope vano?
Zapravo i nije.
Ponekad mi se ini da bi svi brakovi bili bolji kad bi razvod nakon odreenog vremena bio
obavezan, kae zamiljeno. Recimo nakon tri godine. Ljudi bi jedno drugo daleko vie cijenili.
Edwarde, kaem, ako pristanem na ovo, hoe li spavati sa mnom?
Uope to ne trebamo raditi. Mislim, ako ti je to preteko.
Ne smatra me pokvarenom robom, zar ne ?
Kako to misli?
Neki mukarci... Ne dovravam reenicu. Ali to treba izrei. Drhtavo udiem. Nakon to je
Simon doznao za silovanje, kaem, prestali smo voditi ljubav. Nije vie mogao.
Boe moj, kae Edward. A ti? Posve si sigurna da nije prerano?
Bez razmiljanja ga pod stolom hvatam za ruku i stavljam je pod svoju suknju. Doima se
iznenaenim, ali je ne povlai. Ja se gotovo naglas smijem.
Povlaim mu ruku jo dublje, osjeam kako mu zglobovi prstiju prelaze preko mojih gaica.
Posve sigurno nije prerano, kaem mu.
I dalje ga drim za runi zglob, mekoljim se, trljam se o njegovu ruku. On povlai gaice
ustranu i prstima ulazi u mene. Meni se naglo podiu koljena i udaraju u stol, kao da sam medij na
kakvoj seansi. Netremice ga gledam u oi. Izgleda opinjeno.
Bit e najbolje da poemo, kae. Ali ne povlai ruku.
 SADA: JANE
Nakon seksa sam blago omamljena, snena i zadovoljena. Edward se pridie na lakat, pomno me
promatra, dok mi slobodnom rukom istrauje kou. Dolazi do strija koje su mi ostale nakon Isabel, a
meni je neugodno i pokuavam se okrenuti na drugu stranu, no on mi ne doputa.
Nemoj. Prelijepa si, Jane. Na tebi je ba sve prelijepo.
Prsti mu ne miruju i dolaze do oiljka ispod moje lijeve dojke. to je to?
Nesretan sluaj u djetinjstvu. Pala sam s bicikla.
Kima, kao da je to prihvatjivo, pa se nastavlja sputati prema pupku. Nalik na zavezani otvor
na balonu, kae, irei ga. Prstima prati meke dlaice koje ga vode jo nie. Ne depilira se,
primjeuje.
Ne. Trebala bih? Moj bivi... Vittorio me volio ovakvu. Govorio je da imam tako malo dlaka.
Edward razmilja o tim rijeima. Trebala bi ih barem poravnati, da budu simetrine.
Meni to odjednom izgleda urnebesno smijeno. Trai da napravim red i uklonim viak stidnih
dlaka, Edwarde? uspijevam izgovoriti kroza smijeh.
On polae glavu s jedne strane. Da, tako nekako. A to je toliko smijeno?
Nita. Pokuat u zbog tebe svesti dlake na tijelu na najmanju moguu mjeru.
Hvala. Utiskuje mi poljubac u trbuh, tako da iza njega ostaje trag, nalik na kakvu zastavicu.
Idem se otuirati.
ujem um vode iza kamene pregrade koja kupaonicu odvaja od spavae sobe. Po promjenama
zvuka uspijevam zamiljati kako tijelom ulazi pod mlaz i izlazi iz njega, kako se njegov glatki i vrsti
torzo okree malo na ovu, malo na onu stranu. Dokono se pitam kako ga prepoznaje onaj senzor. Ima
li neke posebne povlastice koje su jo uvijek registrirane u sustavu ili za posjetitelje postoje
univerzalne, za sve jednake postavke.
Voda vie ne tee. Budui da se nije pojavio ni nakon nekoliko minuta, pridiem se u sjedei
poloaj. Iz smjera kupaonice uje se nekakvo trljanje i struganje.
Odlazim u tom smjeru. Bijelog runika omotanog oko struka, Edward ui pod tuem i krpom
brie kamene zidove.
Ovo je podruje s tvrdom vodom, Jane, kae, ne podiui pogled. Ne bude li pazila,
nakupit e se kamenac. Ve se primjeuju prve naslage. Doista bi trebala obrisati tu nakon svakog
koritenja.
Edwarde...
to je?
Nije to malo... pa, opsesivno?
Nije , kae on. To je samo suprotno od lijenoga, kako se god to zvalo. Jo malo razmilja.
Moda pedantno.
Nije li ivot jednostavno prekratak da bi se tu nakon upotrebe brisao runikom?
Ili je moda, kae on razumno, ivot jednostavno prekratak da se ivi manje savreno nego
to je mogue. Ustaje. Jo nisi radila procjenu, zar ne?
Procjenu?
S Domarom. Sustav je trenutano namjeten na mjesene intervale, ini mi se. Programirat u
za sutra. Na trenutak zastaje. Siguran sam da je sve u redu, Jane. Ali uz te brojke lake e se
dodatno poboljati.
Sutradan ujutro budim se sretna i pomalo ukoena. Edward je ve otiao. Sputam se u prizemlje, da
prije tuiranja uzmem kavu, a na ekranu prijenosnog raunala pronalazim Domarovu poruku.
Jane, molim te da sljedee izjave ocijeni od 1 do 5, pri emu je 1 svakako se slaem, a 5 nikako se ne
slaem.
1. Ponekad grijeim.
2. Lako se razoaram.
3. Postajem nervozna zbog nevanih stvari.
Pitanja ima jo nekoliko desetaka. Ostavljam ih za kasnije, kuham kavu i odnosim je na kat.
Stajem pod tu i iekujem onaj raskoni slap topline. Nita.
Maem rukom, onom na kojoj imam digitalnu narukvicu, ali i dalje se ne dogaa nita. Nestalo
je struje. Pokuavam se sjetiti postoji li u onom prostoru s pomagalima za ienje i neka kutija s
osiguraima. Ali stvar ne moe biti u tome: u prizemlju ima struje, jer inae ne bi radio ni Domar.
A onda shvaam u emu je zacijelo stvar. Proklet bio, Edwarde, kaem naglas. Samo sam se
htjela jebeno istuirati.
Naravno, pozornije gledam Domarove poruke i vidim rijei: Dio funkcija kue blokiran je do
ispunjenja zadae.
Sustav mi je barem dopustio da pripremim kavu. Sjedam da odgovorim na pitanja.
 PRIJE: EMMA

Seks je dobar.
Dobar, ali ne spektakularan.
Imam osjeaj da se suzdrava, da pokuava biti pravi gospodin. A ja bih zapravo u krevetu
radije bila sa svima, samo ne s gospodinom. elim da bude sebini alfa-mujak za to je oito tako
sposoban.
Ipak, mnogo je toga to moe dobro posluiti.
Kasnije sjedim za kamenim stolom u kunome ogrtau, gledam kako nam priprema neto u
woku. Prije nego to je poeo stavio je pregau, to je neobino enstvena gesta za jednog tako
muevnog ovjeka. Ali nakon to je pripremio sastojke i nakon to je poeo ubrzano raditi, sve snage
uloio je u koncentriranost i preciznost, ar i energiju: bacao je sastojke uvis i hvatao ih kao da se radi
o velikoj i nepravilnoj palainki. Ve nekoliko minuta kasnije jelo je gotovo. Umirem od gladi.
Jesi li kada imao ovakav odnos, pitam dok jedemo.
Kakav?
Kakav god ovo bio odnos. Neoptereen. Poluodvojen.
Jedno dugo vrijeme, da. Nije da imam neto protiv konvencionalnih veza, to ti mora biti jasno.
Stvar je samo u tome da za njih u mojem nainu ivota nema mjesta. Stoga sam svjesno odluio
prilagoditi se kraim vezama. Utvrdio sam da su veze u tom sluaju zapravo bolje: intenzivnije, pravi
sprint, a ne maraton. Vie cijeni drugu stranu, jer zna da nee potrajati.
Koliko obino traju?
Dok jedno od nas ne odlui prekinuti, kae bez osmijeha. To funkcionira jedino ako obje strane
ele isto. I nemoj misliti da neoptereeno znai bez obaveze i uloenog truda. Samo se radi o
drukijoj vrsti obaveze i posveenosti, drukijem trudu. Neki od mojih najsavrenije odnosa nisu
potrajali vie od tjedan dana, neki su trajali nekoliko godina. Trajanje zapravo nije vano. Vana je
jedino kvaliteta.
Priaj mi o jednome odnosu koji je potrajao nekoliko godina, kaem.
Nikada ne govorim o ranijim ljubavnicama, kae on odluno. Jednako kao to s drugima nikada
neu razgovarati o tebi. Osim toga, sad sam ja na redu. Kako organizira zaine ?
Zaine ?
Da. To me mui sve otkako sam maloprije pokuao pronai kumin. Oito je da nisu posloeni ni
abecedno ni po roku trajanja. Jesi li ih sloila po okusima? Prema kontinentima?
ali se, zar ne?
On me gleda. eli rei da su posloeni nasumino?
Totalno bez reda.
ovjee, kae on. ini mi se da je to ironino. No kod Edwarda ovjek ponekad teko moe biti
siguran.
Na odlasku mi govori da je veer bila divna.
5 b) Sada moete birati hoete li donirati mali iznos lokalnome muzeju koji prikuplja sredstva
za vanu umjetninu ili ete taj novac uplatiti za borbu protiv gladi u Africi. to ete
odabrati?
O Muzej
O Glad
 SADA: JANE
Divim se tome kako se sve odvija strogo po pravilima, uz niz razliitih tipologija, govori mukarac
u sakou od samta, rukom u kojoj dri usku au za pjenuac velikim, irokim gestama pokazuje prema
krovu od stakla i elika.
...fuzija nekartezijanske infrastrukture i drutvene funkcionalnosti... kae neka ena usrdno.
Linije udnje neizravno se nagovjetaju, a onda uskrauju...
Osim tih strunih izraza, zakljuujem, proslave dovretka krovne konstrukcije i nisu osobito
drukije od otvaranja galerija na koje sam odlazila dok sam radila u svijetu umjetnina: mnogo ljudi u
crnome, mnogo pjenuca, mnogo hipsterskih brada i skupih skandinavskih naoala. Veeras se slavi
dovretak nove koncertne dvorane Davida Chipperfielda. Malo-pomalo upoznajem se s imenima
najpoznatijih britanskih arhitekata: Norman Foster, pokojna Zaha Hadid, John Lawson, Richard
Rogers. Mnogi e veeras biti ovdje, rekao mi je Edward. Kasnije su na programu vatromet i spektakl
s laserskim zrakama, a sve to vidjet e se kroz stakleni krov, ali i na cijelome podruju sve do Kenta.
Tumaram kroz guvu, s aom za pjenuac u ruci, i prislukujem. Tumaram jer sam, iako me
Edward pozvao da mu radim drutvo, vrsto odluila ne biti teret. Osim toga, nije teko ubaciti se u
neki razgovor, kad to poelim. Meu uzvanicima je najvie mukaraca, svi su puni samopouzdanja i
blago pripiti. Vie me njih presrelo i pitalo: Znamo li se nas dvoje? ili Gdje radite? ili uz
jednostavno: Bok.
Uoivi da Edward gleda prema meni, vraam se do njega. On se odvaja od skupine s kojom je
dotada stajao. Hvala Bogu, kae tiho. ini mi se da u skrenuti budem li morao odsluati jo jedan
govor o vanosti programatskih zahtjeva. Zadovoljno me mjeri od glave do pete. Je li ti tko ve
rekao da si najljepa ena u dvorani?
Zapravo vie njih. Za ovu priliku odjenula sam haljinu Helmuta Langa otvorenih lea, koja
pokriva bedra, a straga je dovoljno oputena da se pomie sa svakim mojim pokretom, dok na nogama
imam jednostavne balerinke s ipkastim obrubom marke Chloe. Iako ne ba tim rijeima.
Smije se. Doi ovamo.
Za njim dolazim iza nekog niskog zida. On na njega odlae au, pa mi dlanom prolazi niz bok.
Ima gaice, primjeuje.
Da.
Mislim da bi ih trebala svui. Kvare istou linije. Bez brige, nitko nee vidjeti.
Na trenutak zastajem kao paralizirana. A onda gledam uokolo. Nitko ne gleda u naem smjeru.
Koliko mogu neprimjetnije, svlaim gaice. Nakon to sam se ve sagnula da ih uzmem, on mi stavlja
dlan na podlakticu.
ekaj.
Lijevom rukom zadie donji rub haljine. Nitko nee vidjeti, ponavlja.
Ruka mu putuje uz moje bedro, pa mi dolazi meu noge. Preneraena sam. Edwarde...
Ne mii se, kae on tiho.
Prsti mu se miu naprijed-natrag, jedva me dodirujui. Ja osjeam kako se izvijam prema
njemu, udei za snanijim pritiskom. Ovo nisam ja, mislim si. Ja ne radim ovakve stvari. Dva-tri puta
kruno mi prelazi preko klitorisa, a onda, bez ikakvog upozorenja, jednim prstom obzirno prodire u
mene.
Zastaje da mi iz ruke uzme au i odloi je kraj svoje, a onda su odjednom na meni obje njegove
ruke jedna sa stranje strane, dva prsta koja ritmiki ulaze i izlaze, jedna sprijeda, koja ponire i
krui. Zvukovi oko nas kao da su se stiali. Ve bez daha, pitanje o tome hoe li nas netko vidjeti
posve preputam njemu. On sada vodi glavnu rije. Unato takvome okruenju, poinju me
zapljuskivati valovi uitka.
eli da poemo nekamo gdje moemo biti sami? apuem.
Ne, kae on kratko. Prsti se ubrzavaju, puni samopouzdanja. Osjeam kako se pribliavam
vrhuncu. Koljena mi malo poputaju, a njegove ruke preuzimaju dio moje teine. I ve trenutak
kasnije vie ne mogu ekati, drhturim i grim se oko njegovih prstiju. Vidim bljesak vatrometa
pravoga, s laserskim zrakama, koji se vidi sve do Kenta, uviam vraajui se u stvarnost. Tome svi
pljeu, hvala Bogu. Ne meni.
Noge mi i dalje podrhtavaju kada on povlai ruku i kae: Ispriavam se, Jane. Moram popriati
s onim ljudima.
Odlunim korakom prilazi nekome za koga sam podosta sigurna da je najugledniji britanski
arhitekt, zastupnik u Gornjem domu, te mu uz oputen osmijeh prua ruku. Istu onu ruku koja je prije
samo nekoliko sekunda bila u meni.

Jo uvijek se oporavljam od oamuenosti kada se uzvanici poinju razilaziti jesmo li to doista

maloas uinili? Jesam li doista doivjela orgazam u dvorani punoj ljudi? Zar sam sada doista to?
Odvodi me u oblinji japanski restoran, od onakvih koji ank za sushi imaju u sredini. Za njim stoji
kuhar i priprema jela. Svi su ostali gosti Azijci, poslovni ljudi u tamnim odijelima. Kuhar pozdravlja
Edwarda kao ila se dobro poznaju, klanja mu se i obraa na japanskome. Edward uzvraa na istome
jeziku.
Rekao sam mu da sam odabere to e nam posluiti, kae mi dok sjedam. Znak je
potovanja iskazati povjerenje u prosudbu itamaea.
ini mi se da teno govori japanski.
Ne tako davno gradio sam jednu zgradu u Tokiju.
Da, znam. Njegov neboder u Japanu elegantna je i senzualna spirala, divovsko svrdlo koji
probija oblake. Tada si prvi put bio ondje?
Znam da nije, naravno. Gledam kako tapie za jelo odlae tako da budu besprijekorno
paralelni.
Ondje sam boravio godinu dana nakon smrti supruge i djeteta, odgovara tiho, a ja osjeam
uzbuenje zbog prvih naznaka otkrivanja, prisnosti. Stvar nije bila samo u tome to sam se ondje
osjeao dobro i kao kod kue. Stvar je bila i u kulturi: naglasku na samodisciplini i suzdranosti. U
naem se drutvu discipliniranost povezuje s uskratom i siromatvom. U Japanu je smatraju najviim
oblikom ljepote to nazivaju shibui.
Konobarica nam donosi dvije zdjelice s juhom. Izraene su od oslikanog bambusova drva,
toliko su lagane i malene da stanu u dlan. Evo, na primjer, ove zdjelice, kae on, pa podie jednu od
njih. Stare su i nisu posve identine. To je Shibui.
Uzimam malo juhe. Neto mi se migolji na jeziku. Osjeam neobino palucanje.
Usput, ivi su, dodaje on.
to je ivo? pitam preneraeno.
U juhi imamo minijaturne raie. Shirouo tek doli na svijet, prava novoroenad. Kuhar ih
ubacuje u posljednji trenutak. To se smatra iznimnom delikatesom. Pokazuje prema anku, iza
kojeg nam se kuhar ponovno klanja. Specijalitet efa kuhinje Atare je ikiukuri, ivi plodovi mora.
Nadam se da ti do ne smeta.
Konobarica donosi novo jelo i postavlja ga na stol. Na njemu crveni pagar, sjajnih ljusaka boje
 bakra blistavih u odnosu na uske japanske rotkvice. Jedna strana ribe uredno je razrezana tako da se
dobije sashimi, sve do sredinje kosti. No sama je riba jo iva, pa joj se rep savija kao da je rije o
korpionu, a onda se ponovno slabano i beivotno sputa. Ustima guta zrak, oi joj uzbunjeno
lutaju.
O, Boe, kaem preneraeno.
Kuaj malo. Uvjeravam te da je jako ukusno. Prua ruku i tapiima uzima tanku kriku
blijedoga mesa.
Edwarde, ja to ne mogu jesti.
Nema veze. Naruit u ti neto drugo. Daje znak konobarici, koja je ve trenutak kasnije uz
nas. Ali imam dojam da bi mi juha iz eluca uskoro mogla navaliti na usta. Novoroenad. Ta mi rije
poinje odzvanjati u glavi.
Jane. Je li ti dobro? On me zabrinuto gleda.
Ne... Nije...
Jedna od neobinih stvari u vezi s boli i tugom upravo je nain na koji vas zaskoi kad najmanje
oekujete. Odjednom sam ponovno u rodilitu, drim Isabel, mahnito joj obavijam glavu tkaninom u
koju je umotana, kao da je rije o marami koja e u njoj zadrati posljednje dragocjene ostatke
tjelesne topline topline mojeg tijela u pokuaju da odgodim trenutak kada e joj se ohladiti i ti
mali udovi. Gledam joj oi, te siune sklopljene oi s tim slatkim nabreklim kapcima, pitam se koje
su boje arenice, jesu li plave poput mojih ili tamne poput oevih.
Ubrzano trepem i sjeanje se ve rasprilo, ali ona tupa olovna teina neuspjeha i oaja
ponovno me snano pogodila i odjednom poinjem jecati, usta zaklonjenih runim zglobom.
O, Boe. Edward se dlanom lupa po elu. Shirouo. Kako sam samo mogao biti tako glup?
urno i usrdno obraa se konobarici na japanskome, pokazuje prema meni i naruuje jo hrane. No
sada za to nema vremena, vie nema vremena ni za to. Ja ve trim prema vratima.
 PRIJE: EMMA
Hvala to si dola, Emma, kae inspektor Clarke. Jedan eer, moe?
Inspektorov je ured minijaturni odjeljak prepun papira, fascikala i registratora. Na jednoj
uokvirenoj fotografiji, podosta staroj, stoji u prvome redu ragbijake ekipe i dri apsurdno veliki
pehar. Na alici s instant-kavom koju mi dodaje prikazan je Garfield, to mi se ini odvie vedrim za
policijsku postaju.
U redu je, kaem nervozno. O emu se radi ?
Inspektor Clarke otpija gutljaj kave, pa alicu odlae na radni stol. Kraj nje je tanjur s keksima,
koji sada pomie prema meni.
Ona dvojica optuenih u vezi s tvojim sluajem sudu su izjavila da se ne osjeaju krivima, te su
zatraila putanje uz jamevinu. Kad je rije o suuesniku, Grantu Lewisu, tu su nam ruke gotovo
posve vezane. No s onim koji te silovao, Deonom Nelsonom, moda je druga pria.
U redu, kaem, iako mi zapravo nije jasno zato me pozvao da to objasni. Naravno da nije dobro
to ne priznaju krivnju, ali nije li mi to mogao priopiti telefonom?
Kao rtva, nastavlja Clarke, ima pravo dati osobnu izjavu ono to mediji ponekad nazivaju
izravnim svjedoenjem. Na sasluanju o putanju uz jamevinu moe rei kako je zloin na tebe
utjecao, kako se osjea i to misli o tome da Nelson bude na slobodi do poetka suenja.
Kimam. Kako se osjeam? Zapravo ne osjeam nita. Vano mi je jedino da na koncu zavri u
zatvoru, nita vie.
Uoivi moju bezvoljnost, inspektor Clarke obzirno kae: Stvar je u tome, Emma, da je Nelson
lukav i nasilan. Ja bih se osobno osjeao puno ugodnije kad bi sada ostao iza reetaka.
Ali ne bi se izlagao takvoj opasnosti i ponovio zloin dok je na slobodi zahvaljujui jamevini,
zar ne, pitam. I tek tada uviam na to inspektor cilja.
Mislite da bih se mogla nai u opasnosti, kaem, netremice zagledana u njega. Da bi me mogao
pokuati sprijeiti u iznoenju dokaza.
Ne bih htio da se nepotrebno uzbuni, Emma. Nasreu, sluajevi zastraivanja svjedoka vrlo su
rijetki. Ali u ovakvim sluajevima, kada sve zapravo ovisi o dokazima jedne osobe, bolje je biti na
oprezu.
to elite da uinim?
Napii osobnu izjavu za sasluanje u vezi s jamevinom. Moemo ti dati par uputa, no to je
stvar osobnije prirode, to bolje.
Nakratko uti. Meutim, moram te upozoriti da tvoja izjava, nakon to se proita pred sudom,
postaje slubenim pravnim dokumentom. Obrana e imati pravo ispitati te u vezi s time kada pone
suenje.
Tko e je proitati?
Pa, to moe biti tuitelj ili netko iz policije. Ali takvi su iskazi uvijek snaniji ako dolaze iz usta
same rtve. ak su i suci samo ljudi. A ja smatram da e ti ostaviti vrlo snaan dojam.
Samo na trenutak izraz lica inspektora Clarkea postaje blai i ini mi se da su mu se oi malko
orosile. Potom se nakaljava. Zatrait emo posebne mjere. To znai da te Nelson tijekom sasluanja
nee vidjeti zbog postavljenog zaslona. Ni ti njega nee morati gledati kad bude itala izjavu, a on
nee vidjeti tebe.
Ali bit e ondje, kaem. Sluat e.
Inspektor Clarke kima.
 A to e biti ako se sudac ne sloi, pa mu odobri putanje uz jamevinu? Ne postoje izgledi za to
da bih takvim postupkom onda samo pogorala stanje?
Mi emo se pobrinuti za to da bude na sigurnome, umiruje me inspektor Clarke. Naposljetku,
sretna je okolnost i to si se preselila. Ne zna gdje ivi.
Netremice me gleda, naklono i brino. Onda, Emma... Hoe li napisati osobnu izjavu i proitati
je pred sudom?
Zbog toga sam ovdje, sada shvaam. Znao je da bih moda rekla ne da me samo nazvao.
Pa, ako mislite da e pomoi, ujem rijei iz vlastitih usta.
Bravo, kae on.
Da mi je to rekao bilo tko drugi, rekla bih da mi se obraa s visoka, no on toiiko oito osjea
olakanje da mi to ne smeta.
Sasluanje e se odrati u etvrtak, kae jo.
Tako brzo?
Naalost, ima vrlo ustrajnog odvjetnika. Sve na raun poreznih obveznika, naravno.
Inspektor Clarke ustaje. Netko e ti pronai praznu sobu za razgovore. Moe odmah poeti
skicirati izjavu.
 SADA: JANE
Nekoliko dana nakon te epizode u restoranu dolaze mi dvije poiljke. Jedna je velika i tanka kutija s
prepoznatljivim JV prodavaonice Wanderer u ulici Bond. Druga je manja, priblino veliine knjige u
mekom uvezu. Vei paket odlaem na kameni stol. Unato veliini, vrlo je lagan.
Unutra, obavijena krep-papirom, nalazi se haljina. Prebacuje mi se preko podlaktice, a tamna
tkanina svilenkasto se razlijeva na jednu i drugu stranu. Odmah vidim koliko e biti senzualna i
njena u dodiru s mojom koom.
Odnosim je na kat i odijevam. Gotovo je dovoljno da podignem ruke i haljina se ve nalazi gdje
treba i kako treba, pripijena uz moje i tijelo. Pri okretu se mie sa mnom, gotovo zaigrano. Prouavam
tkanje i vidim da su niti postavljene dijagonalno.
Treba mi i ogrlica, razmiljam. I odmah zakljuujem to je u manjoj poiljci.
U njoj nailazim na poruku, karticu ispisanu prelijepim rukopisom, gotovo kaligrafski. Jane
oprosti to sam tako nepromiljena budala. Edward. U kutijici u obliku koljke, na barunastoj podlozi,
nalazi se ogrlica koja se sastoji od tri niske bisera. Biserje nije veliko, ali je neobino blijedouto,
ne posve pravilno okruglo, uz prigueni viebojni sjaj iz dubine.
Tono su iste boje kao zidovi u kui na broju jedan u ulici Folgate.
Ogrlica izgleda malo premala, ini mi se nakon to sam je prvi put stavila oko vrata: stee me
i na trenutak imam dojam da me gui, koliko uope ne poputa, posve drukije od senzualne haljine.
No onda vidim vlastiti odraz u ogledalu i uviam da je kombinacija fantastina.
Jednom rukom pridiem kosu, da vidim kako izgleda. Da, tako, sputena na stranu. Snimam
selfie, da ga poaljem Miji.
I Edward bi to trebao vidjeti, ini mi se. Snimku prosljeujem i njemu. Nema se na emu
ispriavati. Ali hvala.
Odgovara ve za nekoliko trenutaka. Izvrsno. Jer sam na dvije minute od tebe i pribliavam se.
Sputam se u prizemlje i stajem ispred velikog prozora, okrenuta prema vratima, zauzimam
pozu kako bih ostavila to snaniji dojam. ekam ljubavnika.

On me uzima na kamenome stolu, jo u haljini i onoj bisernoj ogrlici: eljno, izravno, bez uvoda i
avrljanja.
Nikada dotada nisam imala takav odnos. Nikada ranije nisam vodila ljubav nigdje drugdje nego
u krevetu. Govorili su mi da sam samodovoljna i rezervirana, a jedan mukarac rekao mi je i da sam
seksualno dosadna i tupa. A ipak sam se nekako nala ovdje. I radim ovo.
Kasnije imam dojam kao da se oslobodio nekakvog transa i da u njemu sad opet prevladava onaj
uglaeni, promiljeni Edward. Priprema nam tjesteninu, dok kao umak posluuje tek malo maslinova
ulja iz boce bez etikete, mrvica svjeega kozjeg sira i mnogo mljevenog papra. Ovo ulje zove se
lacrima, objanjava, to su prve dragocjene suze koje izbiju na povrinu dok se masline peru prije
tijetenja. Nakon svake berbe poalju mu par boca iz Toskane. Papar je iz Tellicherryja, na
jugozapadnoj obali Indije. Iako ponekad upotrijebim i zrna papra Kampot iz Kambode. Blai je, ali
aromatiniji.
Seks i dobra, jednostavna hrana. Nekako imam dojam da je to vrhunac profinjenosti.
Nakon to smo eljno pojeli tjesteninu, on stavlja posue u perilicu i pere posude za kuhanje.
Tek nakon toga iz kone aktovke vadi neki dokument. Donio sam podatke. Pomislio sam da bi te
moda moglo zanimati kako ti ide.
I jesam li poloila?
 Ne smijei se. Pa, ukupan ti je zbroj osamdeset.
A koliki bi trebao biti?
Zapravo nema nekakve granine vrijednosti. No nadajmo se da e se s vremenom spustiti na
pedeset ili ak nie.
Ne uspijevam se oduprijeti dojmu da me kritizira. U emu onda grijeim?
Pogledom prelazi po dokumentu, koji se, sada vidim, sastoji od nizova brojki, poredanih u
svojevrsnim tablicama. Mogla bi malo vie vjebati. Par puta tjedno trebalo bi biti dovoljno. Otkako
si ovdje, skinula si neto kilograma, a vjerojatno bi ti dobro dolo da skine jo malo. Razina stresa
openito ti je u prihvatjivome rasponu tempo izgovaranja rijei malo ti se ubrzava kad si na
telefonu, ali to nije neuobiajeno. Gotovo uope ne pije alkohol, a to je dobro. Temperatura, disanje
i bubrene funkcije... sve je to u redu. Spava dovoljno u fazi REM-a i u krevetu provodi zdrave
koliine vremena. to je najvanije, ima pozitivniji pogled na ivot. Poveava ti se razina osobne
dosljednosti, discipliniranija si i uspijeva tititi zidove tua od kamenca. Na te se posljednje rijei
smijei. Barem je to ala, no ja sam bez daha od silne ogorenosti.
Zna ba sve o meni!
Naravno. Da si kako treba proitala odredbe i uvjete, nita od toga ne bi te iznenadilo.
Moj se bijes raspruje, jer shvaam da sam, naposljetku, na sve to pristala i to je jedini razlog
zbog kojeg si uope mogu priutiti ivot u kui na broju jedan u ulici Folgate.
Ovo je budunost, Jane, kae on jo. Na zdravlje i dobrobit pazi tvoje kuno okruenje. Da
je bilo nekih veih problema Domar bi ih prepoznao jo davno prije nego to bi tebi palo na pamet da
se obrati lijeniku. Ovi statistiki podaci omoguuju ti da preuzme nadzor nad vlastitim ivotom.
A to ako ljudi ne ele da ih se uhodi?
Nitko ih nee uhoditi. Ove konkretne podatke o tebi imamo samo zato to smo jo u fazi
beta-ispitivanja. Kod buduih korisnika vidjet emo samo ope trendove, ne i podatke koji se odnose
na pojedince. Ustaje. Poradi na tome, kae ljubazno. Vidi hoe li se moi naviknuti. Ne bude li
ilo... i to su korisne povratne informacije, pa emo vidjeti kako moemo promijeniti sustav da
postane prihvatjiviji. Ali sve to sam doznao pokazuje mi da e ubrzo shvatiti koliko je to korisno.
 PRIJE: EMMA
Piljim u biljeke koje sam pripremila za osobnu izjavu rtve i pitam se kako zapoeti, a u tom trenutku
zvoni mi mobitel. Gledam na ekran. Edward.
Bok, Emma. Jesi li dobila moju poruku? Zvui zabavljeno, ak i vedro.
Koju poruku?
Koju sam ti ostavio u uredu.
Nisam na poslu, kaem. U policiji sam.
Je li sve u redu?
Zapravo i nije, odgovaram. Sputam pogled na biljeke. Inspektor Clarke rekao mi je da
najvanije dijelove svrstam u stupce s odreenim naslovom, TO JE UINIO, KAKO SAM SE TADA
OSJEALA.UTJECAJ NA MOJ ODNOS. KAKO SE SADA OSJEAM. Piljim u to to sam napisala.
Gaenje. Uasan strah. Stid. Prljavo. Samo obine, kratke rijei. Nekako, nikada nisam ni zamiljala da bih
mogla doi do toga.
Zapravo mi uope nije dobro, kaem.
U kojoj si policijskoj postaji?
West Hampstead.
Dolazim za deset minuta.
Veza se prekida. Odmah se osjeam bolje, neusporedivo bolje, jer vie od svega trenutano
elim samo da netko snaan i odluan, netko poput Edwarda, doe i preuzme moj ivot, presloi sve
dijelove slagalice umjesto mene, tako da sve funkcionira kako treba.

Emma. O, Emma, kae on.

Sjedimo u jednome kafiu u blizini West End Lanea. Ve neko vrijeme plaem. Drugi nas gosti
povremeno sumnjiavo gledaju Tko je ta djevojka? ime ju je taj mukarac tako rasplakao? ali
Edward se na njih ne obazire. Obzirno me dri za ruku i tako me umiruje.
Uasno je rei tako neto o stranoj stvari kao to je ova, ali osjeam se nekako posebno.
Edwardova brinost posve je drukija od Simonova nesigurnog bijesa.
Edward uzima biljeke za moju izjavu. Smijem, pita. Kimam, a on ita, povremeno se mrtei.
Kako je glasila ona poruka, pitam.
Ah, to. Samo maleni dar. Zapravo, imam dva dara.
Pridie vreicu koja se dotada nalazila kraj njega. Na njoj je logotip s velikim slovom W.
Za mene, pitam u nevjerici.
Htio sam te zamoliti da sa mnom poe na neto jako dosadno i zamorno, pa mi se uinilo da
bih ti barem mogao kupiti neto to e odjenuti. Ali sada nee biti raspoloena.
Uvlaim ruku u vreicu i vadim kutijicu u obliku koljke.
Moe je otvoriti, ako eli, kae blagim glasom.
Unutra se nalazi ogrlica. I to ne bilo kakva. Oduvijek elim usku bisernu ogrlicu kakvu je
Audrey Hepburn imala u Doruku kod Tiffanyja. I evo je. Nije ba posve ista ima tri, a ne pet nizova i
nema onaj grozd s prednje strane ali ve vidim kako e mi stajati oko vrata, poput ovratnika,
visoko i pripijeno.
Prelijepa je, kaem.
 Ve poseem za veom kutijom, no on me zaustavlja. Moda ne ovdje.
Koji je povod? Na to si me htio povesti?
Nekakvu dodjelu nagrada za arhitekte. Jako dosadno.
Osvojio si nagradu?
ini mi se da jesam, da.
Smijeim mu se, odjednom sretna. Idem kui, pa u se preodjenuti, kaem.
Idem s tobom, kae on. Ustaje i apue mi: Jer znam da u te poeljeti poeviti u njoj im je
odjene.
 SADA: JANE
Budim se i vidim da je Edward otiao. Tako zacijelo izgleda veza s oenjenim mukarcem,
razmiljam. Ta pomisao prua mi odreenu utjehu. Da smo, primjerice, u Francuskoj, gdje su ljudi
oko takvih stvari oputeniji, to bi se moda smatralo posve normalnim.
Mia je, dakako, uvjerena da e to biti jo jedna katastrofa, da se on nikada nee promijeniti, da
netko tko je toliko dugo samodovoljan nikada ne moe biti nita drugo. Na moje suzdrano
protivljenje odgovara zdvojno. J., poput kakve kolarke mata o tome da e mu upravo ti otopiti
ledeno srce. A istina je da e zapravo on tebi samo slomiti srce.
No meni je srce ve slomila Isabel, razmiljam, a Edwardovi redoviti dolasci u moj ivot znae
da nije jednostavno Miji dati do znanja koliko to s njim postaje ozbiljno.
I pokazalo se da je Edward u pravu: doista postoji neto savreno u tome kada se dvoje ljudi
sastanu bez oekivanja i zahtjeva. Ja ne moram sluati o tome to je taj dan radio, niti se prepirati oko
toga tko e od nas dvoje iznijeti smee. Nema zajednikih obaveza u rasporedu o kojima moramo
pregovarati, nema kune rutine u koju trebamo upasti. Nikada nismo dovoljno dugo zajedno da nam
to dosadi.
Juer mi je podario prvi orgazam i prije nego to se svukao. Primijetila sam da mu se to svia.
Ostati posve odjevenim dok svlai mene, sve osim one ogrlice, pa me onda prstima i jezikom pretvara
u uzdrhtalu i izgubljenu aku jada. Kao da mu nije dovoljno to zadrava nadzor: ja moram posve
izgubiti kontrolu. Tek tada osjea se dovoljno dobro i oputeno da se prepusti.
ini mi se da je to vrlo zanimljiva spoznaja u vezi s njim i jo razmiljam o tome dok se sputam
u prizemlje. Ispred vrata se nalazi malena hrpa vlane pote. Pitala sam Edwarda zato nema
potanskog sanduia ini mi se da je to neobian propust u, openito uzevi, tako pomno
promiljenoj kui a on mi je rekao da je u vrijeme izgradnje kue na broju jedan u ulici Folgate
njegov partner David Thiel predviao da e unutar deset godina e-mail posve zamijeniti
konvencionalnu potu.
Letimino pregledavam omotnice. Uglavnom se radi o politikim letcima koji su u vezi sa
skorim lokalnim izborima. Sumnjam da u se uope prijaviti na biraki popis. Rasprave o mjesnoj
knjinici i uestalosti odvoza smea nemaju gotovo nikakvo znaenje za moj ivot u kui na broju
jedan u ulici Folgate. Dva pisma naslovljena su na Emmu Matthews. Oito je da se radi o smeu, no
ipak ih stavljam na stranu, kako bih ih poslala Camilli, posrednici za prodaju nekretnina.
Posljednje pismo naslovljeno je na mene. Izvana je toliko bezlino da u prvi mah mislim da se
takoer radi o nekakvoj reklami ili letku. A onda vidim logotip Hospital Trusta i srce mi zastaje.
Potovana gice. Cavendish
Rezultati obdukcije: Isabel Margaret Cavendish (pokojnica)
Pristala sam na obdukciju jer mi se inilo ispravnim pokuati doi do kakvih-takvih odgovora.
Dr. Gifford mi je pri naknadnom susretu u ordinaciji rekao da obdukcijom nije utvreno nita, ali da
u ipak dobiti obavijest o rezultatima. Bilo je to prije mjesec dana. Bit c da je ova obavijest otada bila
zaglavljena negdje u sustavu.
Sjedam i, pomuenih misli, dvaput itam pismo, ulaui velik napor ne bih li shvatila mnotvo
strunih izraza. Izvjetaj poinje kratkim prikazom moje trudnoe. Spominje se jedan trenutak, tjedan
dana prije nego to su shvatili da neto nije u redu, kada sam osjetila bol u leima i otila na pregled.
Obavili su nekoliko pretraga, posluali djetetovo srce, pa me poslali kui i rekli mi da se smjestim u
vruu kadu. Nakon toga osjetila sam kako Isabel vrlo ivahno udara noicama, pa me to umirilo. U
izvjetaju se jasno navodi da su tom prilikom primijenjene ispravne procedure, pa tako i procjena visine
uterusa, u skladu s preporukama NICE. Slijedi opis mojeg sljedeeg dolaska na pregled, kada su utvrdili
da je Isabel prestalo kucati srce. Na kraju je dodan i izvjetaj sa same obdukcije. Mnotvo brojki koje
meni ne znae nita broj trombocita i ostali podaci iz analize krvi, a nakon toga i opaska:
 Jetra: normalna
Grlo mi se stee pri pomisli da joj neki patolog strpljivo vadi tu minijaturnu jetru. Ali ima jo:
Bubrezi: normalni
Plua: normalna
Srce: normalno
Preskaem dio i dolazim do zakljuka.
Premda tona dijagnoza u ovoj fazi nije mogua, znakovi placentalne tromboze mogu ukazivati na
djelominu placentu abruptio, koja je mogla dovesti do smrti asfiksijom.
Placenta abruptio. Zvui poput neke arolije Harryja Pottera, a ne kao neto to mi je moglo
usmrtiti djetece. Ime dr. Gifforda na dnu stranice samo mi poskakuje pred oima koje se pune
suzama i sada ponovno plaem, snani i nezaustavljivi jecaji potresaju mi tijelo. Sve mi je to previe,
a osim toga nisam ni razumjela veinu rijei. Tessa, kolegica s kojom u uredu dijelim radni stol, ranije
je radila kao primalja. Pismo u ponijeti na posao, da ga ona pogleda.

Tessa pomno ita cijeli dokument, povremeno me zabrinuto pogledava. Zna, dakako, da sam imala
mrtvoroene. Mnoge ene koje volontiraju u Stili Hopeu imaju sline osobne razloge za to.
Zna li to sve to znai? pita me naposljetku. Odmahujem glavom.
Pa, placenta abruptio je odvajanje posteljice. U biti kau da je fetus prije tvog dolaska prestao
primati hranjive tvari i kisik.
Ba lijepo od njih to se izraavaju na engleskome, kaem.
Da. No, za to moda postoji i odreeni razlog.
Zbog nekog prizvuka u njezinu glasu sada je gledam.
Kad si dola na pregled zbog bolova u leima, kae ona polagano, to se tono dogodilo?
Pa... Pokuavam se prisjetiti. Oito su mislili da sam pretjerano zabrinuta kao
prvorotkinja i sve to. Ali bili su vrlo dragi i ljubazni. Zapravo se ne sjeam svih tih pretraga koje
spominju...
Procjena visine uterusa samo je struni izraz za mjerenje trbuha metrom, prekida me ona. I
premda je tono da protokol NICE propisuje da se mjeri prilikom svakog pregleda, to posve sigurno
ne moe otkriti da neto nije u redu s posteljicom. Jesu li upotrijebili kardiotokograf ?
Onaj monitor rada srca? Da, medicinska sestra...
Kome je pokazala ispis?
Pokuavam se prisjetiti. ini mi se da je nazvala dr. Gifforda i proitala mu rezultate. U
svakom sluaju, rekla mu je da su normalni.
Je li bilo jo kakvog snimanja? Uobiajeni ultrazvuk? Doppler? Tessin glas poprimio je vrlo
ozbiljan ton.
Odmahujem glavom. Rekli su mi da poem kui, uvalim se u vruu kadu i pokuam odbaciti
zabrinutost. A ja sam kasnije osjetila kako Isabel udara noicama, pa sam shvatila da su u pravu.
Tko su to oni?
Pa... valjda ta medicinska sestra.
Je li ona razgovarala s jo nekim? Nekakvom viom primaljom? Staistom?
Koliko se sjeam, nije. Tessa, o emu se radi?
 Stvar je samo u tome to mi cijelo pismo zvui kao pomno sroen pokuaj da se kod tebe stvori
dojam o tome da Isabelinu smrt nije izazvao nikakav nemar medicinskog osoblja, kae mi bez
uvijanja.
Piljim u nju razjapljenih usta. Nemar? Kako?
Krene li od stava da je smrt zdravoga djeteta trebalo izbjei, onda obino pronae jedan do
dva uzroka. U prvome je redu to pogreno voen porod. To ovdje oito nije bio sluaj. Ali drugi
najei uzrok mrtvoroene djece preoptereena je primalja ili neiskusni lijenik koji nije ispravno
oitao nalaz kardiotokografa. U tvojem je sluaju iskusniji deurni lijenik osobno trebao proitati
rezultate i, s obzirom na bolove u leima na koje si se alila a koji mogu ukazivati na probleme s
posteljicom odrediti snimanje Dopplerom. ula sam za takva snimanja: jedan od ciljeva
kampanje udruge Stili Hope upravo je postii to da svaka trudnica i u uobiajenim okolnostima bude
podvrgnuta takvome snimanju. Cijena bi bila oko petnaest funti po djetetu, a injenica da zdravstveno
osiguranje trenutano ne pokriva takvu pretragu osim ako je glavni lijenik izriito ne zatrai jedan je
od razloga zbog kojih je broj mrtvoroenadi u Ujedinjenom Kraljevstvu meu najviima u Europi.
Naalost, to udaranje koje si osjetila nakon to si otila kui moda je bilo borba za ivot, a ne znak
da je sve u redu. U toj je bolnici ve bilo takvih sluajeva. Neprestano im nedostaje osoblja, osobito
iskusnih lijenika. Ime dr. Gifforda gotovo se redovito javlja u evidenciji takvih sluajeva. Zapravo je
preoptereen.
Jedva uspijevam pojmiti znaenje tih rijei. Ali bio je tako drag,razmiljam.
Naravno, moe se rei da on nije kriv, dodaje. Ali jedino ako zatraimo odgovornost
glavnog lijenika i dokaemo da je pacijent zanemaren, uspjet emo natjerati bolnicu da pojaa
smjene.
Sjeam se kako mi je dr. Gifford, jo kada mi je priopio da je Isabel mrtva, rekao da se u veini
sluajeva nikada ne otkrije uzrok. Je li ve i tada sam pokuavao prikriti pogreke svoje ekipe? to
da radim?
Vraa mi ono pismo. Pii im i zatrai preslike cjelokupne medicinske dokumentacije. Dat
emo ih na strunu procjenu, no bude li izgledalo da bolnica samo prikriva nesposobnost, trebali
bismo razmisliti o tubi.
 PRIJE: EMMA
A ovogodinja nagrada ArchitectsJoumala za inovativnost pripast e...
Voditelj tijekom dramatine stanke otvara omotnicu. Tvrtki The Monkford Partnership,
objavljuje.
Za naim stolom, za kojim sjede zaposlenici tvrtke, prolama se klicanje. Na ekranima se
pojavljuju fotografije zgrada. Edward ustaje i odlazi do pozornice, usput uljudnim kimanjem
zahvaljujui onima koji mu estitaju.
Ovo nije ni slino onim tulumima na koje sam odlazila u redakciju Simonova asopisa, razmiljam.
S nagradom u ruci, Edward prilazi mikrofonu. Ovo u moda morati spremiti u neku vitrinu,
kae, sumnjiavo zagledan u nekakav bezoblini komad pleksiglasa. Smijeh. Minimalist je pokazao
da se zna aliti na vlastiti raun! No onda postaje ozbiljan.
Netko je jednom rekao da se razlika izmeu dobrog i velikog arhitekta sastoji u tome to dobar
arhitekt poputa pred svakim iskuenjem, a veliki ne.
Naas jo uti. Potpuna tiina ispunjava veliku dvoranu. ini se da sve iskreno zanima to e
rei.
Kao arhitekti, opsjednuti smo estetikom, stvaranjem oku ugodnih zdanja. Ali prihvatimo li da je
prava funkcija arhitekture pomoi ljudima da odole iskuenju, tada je arhitektura moda...
Nesigurno zastaje, gotovo kao da naglas razmilja.
Moda se u arhitekturi zapravo uope ne radi o zgradama, kae. Naposljetku, prihvaamo da je
i urbanizam svojevrsni oblik arhitekture. Mree autocesta, aerodromi ak i to, ako sve malo
nategnemo. Ali to je s tehnologijom? to je s onim nevidljivim gradom kojim svi eemo, u kojem
vrebamo ili se igramo: internetom? to je s okvirima u kojima ivimo, sponama koje nas veu, naim
tenjama i naim mranijim eljama? Nisu li i to, na odreeni nain, strukture?
Jo malo tiine, a onda nastavlja: Danas sam razgovarao s jednom osobom. Jednom mladom
enom koja je doivjela napad u vlastitome domu. Naruen joj je osobni prostor, ukradene stvari.
Njezin cijeli stav prema prostoru koji je okruuje obojila je gotovo bih mogao rei: iskrivila ta
jednostavna, tragina injenica.
Ne gleda me, ali imam dojam da svi nazoni zacijelo znaju na koga misli.
Nije li istinska funkcija arhitekture onemoguiti upravo takve stvari, pita. Kazniti poinitelja,
pomoi rtvi da se oporavi, promijeniti budunost? Kao arhitekti, zato bismo trebali stati na
zidovima svojih zdanja?
Tiina. ini se da su svi sada ve podosta zbunjeni.
Tvrtka Monkford Partnership poznata je po tome to radi malo, za bogate klijente, kae. Ali
sada vidim da naa budunost nije u izgradnji prelijepih oaza koje e tititi od runoe u drutvu, nego
u izgradnji drukijeg drutva.
Uzdie nagradu. Hvala vam na ovome priznanju.
Pljesak je uljudan, no dok gledam uokolo, vidim da se ljudi jedni drugima smijee i kolutaju
oima.
I ja pljeem, glasnije nego itko, jer se onome ovjeku na pozornici, mojem ljubavniku, ivo
fuka za to hoe li mu se smijati ili ne.

Te veeri pitam ga o supruzi.

Dok vodimo ljubav, ja sam i dalje u haljini, no kasnije je pomno
vjeam u maleni ormar iza zidne ploe, pa se onda uvlaim, posve gola, osim one ogrlice, u topli
prostor uz njega.
Odvjetnik mi je rekao da ti je ovdje pokopana obitelj, kaem oprezno.
Kako... oh, kae on. Gruntovnica.
uti toliko dugo da ve mislim da e to biti sve od odgovora. Bila je to njezina zamisao, kae na
koncu. itala je o hitobashirii rekla da to eli ako umre prije mene. Pod pragom jedne od naih vlastitih
kua. Dakako, ni u snu nisam pomislio...
Hitobashira?
To na japanskome znai ljudski stup. Kui navodno donosi sreu.
Ne smeta ti to to govorim o njoj ?
Pogledaj me, kae, odjednom krajnje ozbiljno, a ja okreem glavu i gledam ga u oi.
Elizabeth je na svoj nain bila savrena. Ali sada je u prolosti. I ovo je takoer savreno. To to
se dogaa sada, s nama. Savrena si, Emma. Ne moramo vie razgovarati o njoj.

Sutradan ujutro, nakon to je otiao, upisujem ime njegove supruge u trailicu na internetu. Ali
Domar ne pronalazi nita.
Kako glasi onaj japanski izraz ? Hitobashira. Traim taj pojam.
Mrtim se. Na internetu se ne navodi da hitobashira znai da se preminuli pokapaju ispod kua.
Radi se o pokopu ivuih.
Obiaj rtvovanja ljudi u sklopu podizanja nove kue i utvrde vrlo je star. Kameni temeljci i potporne grede
polagali su se u ljudskoj krvi diljem svijeta, a taj odvratni obiaj provodio se jo do prije nekoliko stoljea i u
Europi. U sklopu poznate maorske tradicije, Taraia je navodno dao ivo zakopati vlastito dijete ispod jednog
stupa nove kue.
Prelazim na jedan drugi lanak.
Takvo rtvovanje mora biti u skladu s vanou zdanja koje se podie. Obian ator ili kuu mogue je
iskupitiivotinjom ili bogataevu kuu robom. Ali kakvo sveto zdanje, poput hrama ili mosta iziskuje rtvu
osobite vrijednosti i znaaja, rtvu koja moda obuhvaa i veliku bol ili nelagodu.
U jednome suludom trenutku pitam se je li moda Edward mislio na to, da je rtvovao vlastitu
suprugu i sina. A onda nailazim na jo jedan lanak, koji ima malo vie smisla.
Danas odjeci te tradicije ive u brojnim narodnim obiajima irom svijeta: porinue broda razbijanjem boce
pjenuca, zakopavanje srebrnjaka pod potporni stup vrata ili postavljanje zimzelene grane na vrh krova. U
nekim drugim dijelovima zakopava se ivotinjsko srce, dok je Henry Purcell11 zatraio da ga pokopaju pod
orgulje u Westminster Abbeyju. U brojnim drutvima, a napose na Dalekome istoku, preminule se slavi
zdanjem podignutim u njihovu ast to, moda, i nije toliko drukije u odnosu na obiaj da se neko zdanje ili
mjesto nazove po filantropu, kao to je sluaj s Carnegie Hallom ili Rockefeller Plazom.
Huuu, ovjee. Vraam se u postelju i nosom uranjam duboko u jastuke, traei bilo kakav trag
njega: njegov miris, njegov obris i dalje utisnut u plahtu. Prisjeam se njegovih rijei. I ovo je savreno.
Ponovno tonem u san, s osmijehom na licu.

11
F.ngleski skladatelj (1659-1695.) prev.
 SADA: JANE

To to ste doivjeli proavi kroz ulazna vrata i naavi se u malenome, gotovo klaustrofobinom
hodniku, da bi tek potom uli u skladni neprekinuti prostor same kue klasino je graditeljsko
sredstvo kompresije i oslobaanja. Upravo je to dobar primjer naina na koji se kue Edwarda
Monkforda, iako izgledaju revolucionarno, temelje na tradicionalnim tehnikama. No jo je vanije to
to Monkforda istie kao arhitekta kojem je glavni cilj utjecati na nain na koji se korisnik osjea.
Vodi prilazi kuhinji, a skupina od estero posjetitelja posluno kree za njim. Korisnici tako
navode da u ovakvome prostoru blagovaonice, s vizualnim naglaskom na asketizam i suzdranost,
zapravo jedu manje nego ranije.
Camilla mi je prije nego to sam se uselila rekla da u kuu na broju jedan u ulici Folgate
povremeno morati otvarati za posjetitelje. Tada mi se nije inilo da je to neko veliko optereenje, ali
kako se pribliavao prvi dan otvorenih vrata, uvidjela sam da se sve vie uasavam. Imala sam osjeaj
da posjetiteljima nee biti izloena tek kua, nego i ja. Sad sam ve danima pospremala i istila, dobro
pazila da ne prekrim ni najmanje pravilo.
Arhitekti i njihovi klijenti odavno nastoje stvarati zdanja koja e jasno odraavati svrhu,
nastavlja vodi. Banke djeluju tako snano i impozantno, jer su ljudi koji su naruivali njihovu
gradnju eljeli da potencijalni tedie osjeaju sigurnost i povjerenje. Zgrade suda nastoje nametnuti
potovanje prema zakonu i redu. Palae su trebale impresionirati one koji u njih ulaze i kod njih
izazvati poniznost. No danas se neki arhitekti slue novim dostignuima tehnologije i psihologije da
to nadaleko nadmae.
Vodi je vrlo mlad i ima pretjerano pomodnu bradu, ali po tome kako se dri i govori
zakljuujem da negdje vjerojatno neto predaje. No svi posjetitelji ne izgledaju kao studenti. Neki su
moda i znatieljni susjedi ili turisti.
Toga vjerojatno niste svjesni, ali upravo plivate u kompleksnoj juhi ultrazvukova valova
koji slue poboljanju raspoloenja. Ta je tehnologija tek u povojima, ali moe imati dalekosene
posljedice. Zamislite bolnicu u kojoj i samo zdanje sudjeluje u postupku lijeenja, ili dom za
pacijente koji pate od demencije koji im pomae da se sjete. Ova kua izgleda jednostavno, ali se
odlikuje nevjerojatnom ambicioznou.
Okree se i skupinu vodi prema stubitu. Molim vas da za mnom poete po jedan i da dobro
pazite na stube.
Ostajem u prizemlju. ujem kako vodi objanjava da rasvjeta u spavaoj sobi podupire
korisnikov dvadesetetverosatni ritam. Tek nakon to su se spustili u prizemlje, ja neprimjetno
odlazim na kat, kako bih imala malo mira.
Tada okirano primjeujem da je jedan posjetitelj jo u spavaoj sobi. Otvorio je ormar i premda
mi je okrenut leima, razmjerno sam sigurna da mi prekopava po odjei.
to to, dovraga radite? pitam.
On se okree. Jedan od onih za koje sam zakljuila da su turisti. Oi su mu iza naoala bez
okvira blijede i mirne.
Gledam kako presavijate i slaete odjeu. Ima neki blagi strani naglasak. Moda je Danac ili
Norveanin. Priblino mu je trideset godina, a na sebi ima jaknu s kapuljaom koja malo podsjea na
vojniku odjeu. Svijetla, prorijeena kosa.
Kako se samo usuujete! ve viem. To su privatne stvari.
Nitko tko ivi u ovoj kui ne bi trebao oekivati nikakvu privatnost. Na to ste se obvezali
potpisom, sjeate se?
Tko ste vi? ini mi se da je previe upuen u situaciju da bi bio turist.
Prijavio sam se, kae on. Prijavio sam se za ivot u ovoj kui. Sedam puta. Bio bih idealan.
Ali odabrao je vas. Ponovno se okree prema ormaru i poinje iriti i ponovno slagati moje majice
kratkih rukava, brzo i uredno poput kakvog prodavaa odjee. to to Edward vidi u vama? Seks,
pretpostavljam. ene su mu slabost. Od silnog bijesa ostala sam bez daha, ali spoznaja o tome da je
taj mukarac koji mi stoji u spavaoj sobi gotovo sigurno poremeen posve me paralizirala.
Nadahnjuju ga samostani i vjerske zajednice, ali zaboravlja da ene s razlogom nisu imale pristup
takvim mjestima. Uzima jednu suknju, pa je presavija trima vrlo spretnim pokretima. Doista biste
se trebali iseliti. Za Edwarda bi bilo mnogo bolje da odete. Kao i ostale.
Koje ostale? O emu vi govorite?
Smijei mi se draesno, gotovo poput djeteta. Ah, pa nije vam rekao? Ostale prije vas. Znate,
nitko ne potraje. U tome i jest bit.

Bio je lud, kaem. Uasno sam se prestraila. A kako je samo govorio kao da me poznaje.
Edward uzdie. Vjerojatno te i zna, na odreeni nain. Ili barem misli da zna. Jer poznaje rad.
Sjedimo u blagovaonici. Edward je donio vino, neko rijetko i profinjeno, talijansko. No ja sam
jo pomalo potresena, a osim toga, zapravo i ne pijem otkako sam se preselila u ovu kuu na broju
jedan u ulici Folgate. Tko je to?
U uredu ga zovu mojim vrebateljem. Smijei se. To je, dakako, samo ala. Zapravo je posve
bezopasan. Jorgen jo nekako. Prekinuo je studij arhitekture zbog psihikih problema i postao malko
opsjednut mojim graevinama. To i nije tako rijetka pojava. Barragan, Corbusier, Foster svi su oni
imali poremeene osobe kojima su bili predmet fiksacije, jer su ovi bili uvjereni da ih vee neto
osobito.
To si prijavio policiji?
Slijee ramenima. A emu?
Ali, Edwarde, ne shvaa li to to znai? Je li nakon smrti Emme Matthews itko provjerio je li
taj Jorgen bio negdje u blizini?
Oprezno me gleda. Ne bavi se valjda jo uvijek time?
Pa to se dogodilo ovdje! Naravno da razmiljam o tome.
Jesi li u posljednje vrijeme ponovno razgovarala s njezinim dekom? Neto u njegovu tonu
govori mi da mu se to ne bi svidjelo.
Odmahujem glavom. Nije vie dolazio.
Izvrsno. I vjeruj mi, Jorgen nikome ne bi naudio. Otpija jo gutljaj vina, pa se naginje prema
meni da me poljubi. Usne su mu slatke i krvave od vina.
Edwarde... kaem, uzmiui.
Da?
Jeste li ti i Emma bili ljubavnici?
To ima nekakve veze?
Ne, kaem ja. Dakako da mislim da ima veze.
Imali smo kratkotrajnu vezicu, kae on naposljetku. Okonana je davno prije njezine smrti.
Je li... Ne znam kako to pitati. Je li to bila ovakva veza?
 Prilazi mi jako blizu, dri mi glavu meu dlanovima, ne odvaja pogled od mojih oiju. Sluaj
me, Jane. Emma je bila fascinantna osoba, kae njeno. Ali sada je u prolosti. To to se sada
dogaa s nama to je savreno. Vie ne moramo razgovarati o njoj.
Unato njegovim rijeima, ne uspijevam posve zadovoljiti znatielju.
Jer znam da u, kad doznam vie o eni koju je volio, bolje razumjeti i njega.
Prokopat u prolaze ispod zidina koje je podignuo oko sebe, taj neobino nevidljivi labirint
kojim me dri na distanci.
Sutradan ujutro, nakon to je otiao, izvlaim onu posjetnicu koju sam pronala u Emminoj
vrei za spavanje, CAROL YOUNSON , LICENCIRANA PSIHOTERAPEUTKINJA . Tu je jo i adresa
stranice na internetu, kao i broj telefona. Spremam se potraiti informacije na svojem prijenosnom
raunalu, no onda se prisjeam rijei onog mukarca iz svoje spavae sobe. Nitko tko ivi u ovoj kui
ne bi trebao oekivati nikakvu privatnost. Na to ste se obvezali potpisom, sjeate se?
Uzimam mobitel i odlazim u najudaljeniji kut dnevne sobe, gdje hvatam malo signala susjedove
nezatiene beine mree, tek toliko koliko mi je potrebno da se spojim i otvorim stranicu Carol
Younson. Diplomirala je neto to se naziva integrativnom psihoterapijom, a specijalizirala se, kako
se navodi, za posttraumatski stres, terapiju silovanih i sviju onih koji su pretrpjeli neki gubitak.
Nazivam broj.
Dobar dan, kaem nakon to se javila neka ena. Nedavno sam doivjela teak gubitak, pa bi
me zanimalo mogu li u vezi s time nekako doi do vas.
6) Bliska osoba povjerila vam je da je u pijanome stanju nekoga pregazila. Zbog toga vie
uope ne pije. Biste li osjeali obavezu da to prijavite policiji?
O Prijaviti
O Ne prijaviti
 PRIJE: EMMA

Gledati Edwarda kako se priprema za kuhanje gotovo je isto kao i gledati kirurga kako se priprema za
operaciju. Sve je uredno posloeno na svome mjestu i prije nego pone. Danas je donio dva jastoga,
jo iva, vezanih velikih klijeta. Traim da mu pomognem, a on me zaduuje za ribanje daikona,
velike bijele japanske rotkve.
Veeras je dobro raspoloen. Nadam se da je razlog to to je sa mnom, ali onda mi kae da ima
dobre vijesti.
Onaj govor koji sam odrao na dodjeli nagrade, Emma. Netko, tko ga je uo, zatraio je da
poaljemo prijedloge nacrta na jedan natjeaj.
Veliki ?
Jako. Ako nas odaberu, gradit emo cijeli novi grad. Pruila bi mi se prilika da radim upravo to
o emu sam govorio, da ne projektiram samo zgrade. Moda ak i novu vrstu naselja.
Cijeli ovakav grad, kaem, pogledom obuhvaajui strogi minimalizam kue.
A zato ne?
Jednostavno mislim da veina ljudi ne bi eljela ovako ivjeti, kaem.
Ne spominjem da kad god dolazi ovamo i dalje mahnito jurim uokolo i bacam prljavu odjeu u
ormare, ostatke hrane bacam u smee, dok asopise i novine skrivam pod jastuke na sofi.
Ti si dokaz da to moe funkcionirati, kae. Obina osoba koju je promijenila arhitektura.
Promijenio si me ti, kaem. A ini mi se da se ak ni ti ne moe seksati s cijelim gradom.
Uz jastoge emo piti japanski aj koji je donio. Listii se nalaze u malenome papirnatom omotu,
nalik na origami. Iz pokrajine Uji, kae. aj se zove Gyokuro, to znai plemenita kap rose.
Pokuavam izgovoriti tu rije, a on me nekoliko puta ispravlja, tako da na koncu odustajem,
pretvarajui se da sam toga ve sita.
No on se posve sigurno ne pretvara kad ja vadim svoj ajnik iz razdoblja Art Decoa.
to je, zaboga, to, pita, mrtei se.
Dobila sam ga na dar od Simona. Ne svia ti se.
Pretpostavljam da e posluiti svrsi.
Ostavlja listie u vruoj vodi, a onda se posveuje jastozima. Uvlai no pod oklopljenu kacigu.
Za nekoliko trenutaka uje se pucketanje i on ve odvaja glavu. Noge se i dalje trzaju dok on radi na
repu, ree ga po duljini, s obiju strana. Meso izlazi vrlo lako, taj debeli izdueni komad elastinog
tkiva. Jo par pokreta i ve je uklonio smeu kou, pa sada pere repove pod hladnom vodom i zatim ih
ree tako da dobije sashimi. Na kraju jo priprema umak od limunova soka, sojinog umaka i riina
octa. Sve zajedno trajalo je tek nekoliko minuta.
Jedemo tapiima, pa nas onda jedno dovodi do drugoga i tako na koncu odlazimo u krevet. Ja
gotovo uvijek svrim prije njega, a ni veeras nije drukije i to je prema planu, pretpostavljam:
ljubav vodimo pomno i promiljeno kao to on ini i sve ostalo.
Pitam se to bi se dogodilo kad bih ga mogla natjerati da izgubi nadzor, na kakva bih sve otkria
i skrivene istine nala iza te krute suzdranosti. Jednog dana, zakljuujem, to u i doznati.
Kasnije, dok tonem u san, ujem kako tiho govori: Sad si moja, Hmma. To zna, nije li tako?
Moja.
Mmmm, kaem ja sneno. Tvoja.
Budim se i vidim da vie nije kraj mene. Vuem se do vrha stubita i vidim da je u blagovaonici, gdje
posprema stvari.
I dalje gladna, kreem prema njemu. Negdje na pola stuba vidim da uzima Simonov ajnik i da
ostatak aja izlijeva u sudoper. Potom se uje tresak i dijelovi ajnika lete po podu, na sve strane.
Bit e da sam proizvela nekakav zvuk, jer se osvre i gleda prema meni. Uasno mi je ao,
Emma, kae mirno. Podie ruke. Trebao sam ih prvo obrisati.
Dolazim da mu pomognem, no on me zaustavlja. Ne bosih nogu. Porezat e se.
Dakako, on e mi ga nadomjestiti, kae. Ima dobrih ajnika iz linije Marimekko Hennika. A i
Bauhaus je jo vrlo dobar.
Ipak ulazim u kuhinju, sputam se u uanj i skupljam razbijene komadie. Nije vano, kaem.
Obian ajnik.
Upravo tako, kae on razumnim tonom. Obian ajnik.
A ja osjeam neobino uzbuenje i zadovoljstvo, jer sam neija. Sad si moja.
 SADA: JANE
Carol Younson ima ordinaciju u jednoj mirnoj i zelenoj ulici u Queens Parku. Otvorivi vrata, gleda
me udno, gotovo zapanjeno, a onda brzo dolazi k sebi i uvodi me u dnevnu sobu. Pokazuje mi da
sjednem na sofu i kae da e ovo biti tek uvodna seansa, malo istraivanje da vidi moe li mi pomoi.
Odluimo li nastaviti, nalazit emo se svaki tjedan u isto vrijeme.
Onda, kae nakon to smo rijeile sva uvodna pitanja. Kako to da si se sada odluila za
terapiju, Jane?
Pa, vie je razloga, kaem. Ali uglavnom se radi o mrtvoroenom djetetu koje sam
spomenula i telefonom.
Carol kima. Kad govorimo o boli koju osjeamo, prua nam se mogunost da je malo sredimo,
da ponemo nune emocije odvajati od destruktivnih. Jo neto?
Da... ini mi se da ste moda lijeili osobu s kojom sam na neki nain povezana. Voljela bih
doznati to ju je muilo.
Carol Younson odluno odmahuje glavom. Ni u kojem sluaju ne mogu govoriti o drugim
klijentima.
U ovom je sluaju moda drukije. Znate, mrtva je. Zvala se Emma Matthews.
Nemogue je da mi se uinilo: u oima Carol Younson nedvojbeno vidim okiranost. Ali brzo
dolazi k sebi. Ipak ti ne mogu rei o emu smo razgovarale Emma i ja. Pravo klijenta na povjerljivost
ne zavrava smru.
Je li istina da sam joj malo slina?
Jo nekoliko trenutaka oklijeva, a onda kima. Da. To sam primijetila im sam ti otvorila vrata.
Pretpostavljam da ste u srodstvu? Ti si joj sestra? ao mi je.
Odmahujem glavom. Nikada se nismo ni vidjele.
Zbunjeno me gleda. Kako ste onda povezane, ako ti ne smeta takvo pitanje?
ivim u istoj kui u kui u kojoj je umrla. Sada ja oklijevam. I u vezi sam s istim
mukarcem.
Simonom Wakefeldom? pita ona, polagano izgovarajui ime. Njezinim dekom?
Ne... iako sam njega upoznala, kad je doao ostaviti cvijee. Govorim o arhitektu koji je
projektirao tu kuu.
Carol netremice pilji u mene. Dopusti da se uvjerim da sam sve dobro shvatila. ivi u kui na
broju jedan u ulici Folgate, ba kao neko Emma. I ljubavnica si Edwarda Monkforda. Ba kao
Emma.
Tako je. Edward je o odnosu s Emmom govorio kao o neemu to je tek malko nadilo okvire
kratkotrajne vezice, no ja odluujem da neu navoditi svjedoka.
U tom sluaju rei u ti o emu smo Emma i ja razgovarale lijekom terapije, Jane, kae ona
tiho.
Unato tome to ste upravo rekli? pitam, podosta iznenaena time to sam je tako lako
pridobila.
Da. Zna, u sluaju jedne posebne okolnosti doputeno nam je prekriti slubenu dunost i
odredbe o povjerljivosti. Nakratko zastaje. Kada ne moe koditi klijentu, ali moe sprijeiti da se
neto loe dogodi nekome drugom.
Ne razumijem, kaem. to loe? I kome?
Govorim o tebi, Jane, kae ona. Smatram da si moda u opasnosti.
 PRIJE: EMMA
Deon Nelson ukrao mi je sreu, kaem. Razorio mi ivot i u mene usadio strah od svakog mukarca
na kojeg naiem. Zbog njega sam se poela stidjeti vlastitog tijela.
Prekidam priu i pijem vodu iz ae. Sudnicom vlada tiina. Za stolom je dvoje sudaca,
mukarac i ena, koji me netremice gledaju. Vrue je, prostorija je bez prozora, utobijelih zidova, a
odvjetnici se pod perikama malko preznojavaju.
Postavljene su dvije pregrade, da me ne vide iz prostora za gledatelje. Iza njih osjeam
nazonost Deona Nelsona. Ali ne osjeam strah. Naprotiv. Taj gad ide u zatvor.
Plakala sam, no sada pojaavam glas. Morala sam se preseliti jer sam mislila da bi se mogao
vratiti, kaem. Prizori su mi se ponovno javljali u glavi i gubila sam pamenje, pa sam poela odlaziti
na terapiju. Raspala mi se veza s dekom.
Nelsonova odvjetnica, niska i vitka ena u elegantnome crnom kostimu ispod crnoga ogrtaa,
podie pogled, odjednom zamiljena, i neto biljei.
to mislim o mogunosti da Deona Nelsona puste na slobodu uz jamevinu, ponavljam pitanje.
Osjeam muninu i odbojnost. Nakon to mi je prijetio noem, nakon to me opljakao i silovao tako
da me nije mogao jae poniziti, znam to je u stanju uiniti. Uasava me sama pomisao na to da bi
mogao slobodno hodati ulicom. Uasavala bi me sama svijest o tome da je negdje vani, na slobodi.
Inspektor Clarke neizravno mi je natuknuo da bih trebala spomenuti upravo neto slino tome.
Nelsonova odvjetnica moe lako tvrditi da njezin klijent nema nikakvu namjeru prii mi. Ako se
osjeam ugroeno ve zbog same njegove slobode, postoji opasnost da povuem iskaz i da suenje
propadne. Trenutano sam najvanija osoba u toj sudnici.
Suci me i dalje gledaju. I u publici vlada tiina. Prije poetka sam bila nervozna, no sada se
osjeam mono, kao da imam potpuni nadzor.
Deon Nelson nije me samo silovao, kaem. Natjerao me na to da ivim sa strahom da e
videosnimku toga to sam uinila poslati svim osobama koje poznajem. On tako funkcionira, slui se
prijetnjama i zastraivanjem. Nadam se da e pravosudni sustav u skladu s time postupiti i s ovom
molbom za putanje na slobodu uz jamevinu.
Bravo, kae mi neki glasi u glavi.
Hvala, gospoice Matthews. Vae stavove svakako emo ozbiljno razmotriti, kae ljubazno
sudac. Ako elite, slobodno jo malo sjedite na mjestu za svjedoke. A onda, kad se budete osjeali
spremnom, moete ii.
Dok skupljam stvari, sudnicom vlada tiina. Nelsonova odvjetnica ve je na nogama, eka da
pristupi sucima.
 SADA: JANE
Kako to mislite, u opasnosti? Smijeim se apsurdnosti njezinih rijei, no Carol Younson, jasno
vidim, smrtno je ozbiljna. Ne mislite valjda da mi prijeti opasnost od Edwarda.
Emma mi je rekla... Carol zastaje i mrti se, kao da joj nije lako pogaziti taj tabu. Kao
psihoterapeutkinja, vei dio vremena traim i rjeavam nesvjesne obrasce ponaanja. Kad me netko
pita >Zato su svi mukarci takvi?< odgovaram >Zato su svi mukarci koje bira takvi ?< Freud
govori o neemu to se naziva kompulzivnim ponavljanjem. Odnosno, o obrascu u kojem osoba
unedogled iznova proivljava istu seksualnu psihodramu, pri emu se drugim ljudima dodjeljuje ista,
nepromjenjiva uloga. Na podsvjesnoj, pa ak i svjesnoj razini, ljudi se nadaju da e tako iznova
napisati priu, promijeniti ishod, poboljati ono to je ranije bilo pogreno. No posve neizbjeno,
odnos unitavaju one iste mane i nesavrenosti koje oni sami unose u njega, tono na isti nain.
Kakve to ima veze s Emmom i sa mnom? pitam, iako ve pretpostavljam.
U svakom odnosu na djelu su dva sluaja kompulzivnog ponavljanja njegov i njezin.
Njihova interakcija moe biti posve dobroudna. Ili moe biti destruktivna uasno destruktivna.
Emma je imala vrlo malo samopotovanja, a ono je jo vie palo nakon to je doivjela napad
seksualne prirode. Poput brojnih rtava silovanja, krivila je sebe posve pogreno, naravno. U
Edwardu Monkfordu pronala je nekoga tko e joj pruiti zlostavljanje za kojim je na odreenoj
razini udjela.
Samo trenutak, kaem okirano. Edward je... nekakav zlostavlja? Jeste li ga upoznali?
Carol odmahuje glavom. Govorim na temelju onoga to sam doznala od Emme. A od nje,
usput reeno, nije bilo lako doznati nita. Vrlo se teko otvarala to je klasian znak niske razine
samopotovanja.
To jednostavno nije mogue, kaem otvoreno. Poznajem Edwarda. Nikada ne bi nikoga
udario.
Svi oblici zlostavljanja nisu fiziki, kae tiho Carol. Potreba za apsolutnim nadzorom
takoer je jedan oblik zlostavljanja.
Apsolutni nadzor. Imam dojam da me pljusnula. Jer vidim da u tim rijeima, kad se promatraju na
odreeni nain, ima istine.
Edwardovo ponaanje Emmi se inilo razumnim toliko dugo dok je na njega preutno
pristajala odnosno dok mu je doputala da je nadzire, nastavlja Carol. Pojedine stvari trebale su
posluiti kao znak upozorenja taj neobini aranman s kuom, to kako je u njezino ime donosio
ak i male, beznaajne odluke, ili kako ju je odvojio od prijatelja i obitelji: sve su to klasini oblici
ponaanja narcisoidnog sociopata. Ali pravi problemi poeli su kad je pokuala prekinuti i odvojiti se
od njega.
Sociopat. Znam da se strunjaci tim terminom ne slue posve jednako kao i javnost, ali ne mogu
prestati razmiljati o tome to je Emmin prijanji deko Simon Wakefeld, tako je rekla Carol
rekao ispred kue. Prvo joj je zatrovao um. A zatim je ubio...
Izgleda li ti ita od toga to opisujem poznato, Jane? pita.
Ne odgovaram izravno. to se dogodilo s Emmom? Mislim, nakon svega toga drugoga?
U konanici je uz moju pomo poela uviati koliko je odnos s Edwardom Monkfordom
postao destruktivan. Prekinula je s njim, ali je nakon toga bila deprimirana i povuena. ak i
paranoina. Nakratko zastaje. I tada je prekinula svaki kontakt sa mnom.
Samo trenutak, kaem zbunjeno. Kako onda znate da ju je on ubio?
Carol Younson sada se mrti. Nisam rekla da ju je ubio, Jane.
Ah, kaem s olakanjem. Ali to ste onda zapravo eljeli rei?
 Ta njezina depresija, paranoja, negativni osjeaji i niska razina samopotovanja koje je
izazvao taj odnos meni su to bez imalo sumnje imbenici koji su pridonijeli smrti.
Mislite da se radilo o samoubojstvu?
To je bilo moje profesionalno miljenje, da. Drim da se Emma bacila niza stube u trenutku
kada je patila od ekstremnog oblika depresije.
Sjedim bez rijei, razmiljam.
Priaj mi o svojem odnosu s Edwardom, kae Carol.
Pa, to je dosta neobino. Koliko mi se ini, i nema mnogo slinosti. Veza je poela ubrzo
nakon to sam se uselila. Jasno mi je dao do znanja da me eli. Ali i da ne nudi konvencionalnu vezu.
Rekao je...
ekaj , prekida me Carol. Samo trenutak, idem po neto.
Izlazi i ubrzo se vraa s nekakvom crvenom biljenicom. Biljeke s mojih seansa s Emmom,
objanjava, ve listajui stranice. to si ono eljela rei?
Rekao je da odreeni oblik istoe obiljeava...
Neoptereeni odnos, dovrava Carol umjesto mene.
Da. Zateeno piljim u nju. Tono tim rijeima. Rijeima koje je, kako se ini, ve
izgovorio nekome drugom.
Na temelju toga to sam ula od Emme, Edward je ekstremni, gotovo opsjednuti perfekcionist.
Slae li se s time?
Nevoljko kimam.
Ali, dakako, ranije odnose nije mogue popraviti, koliko ih god puta jo ponavljali i
proivljavali. Svaki novi neuspjeh samo uvruje neprilagoeno ponaanje. Drugim rijeima,
obrazac s vremenom postaje samo jo izraeniji. Kao i oajniji.
Ne moe li se ovjek promijeniti?
to je najneobinije, Emma mi je postavila posve isto pitanje. Carol jo nekoliko trenutaka
razmilja. Ponekad moe. Ali to je bolan i teak proces, ak i uz pomo dobrog terapeuta. I zapravo
je narcisoidno smatrati da emo upravo mi promijeniti neiju temeljnu prirodu. ovjek uistinu moe
promijeniti jedino sebe.
elite rei da postoji opasnost da zavrim jednako kao ona, bunim se. Ali, na temelju toga
to ste opisali, nije mi bila ni slina.
Mogue. No rekla si mi da si rodila mrtvo dijete. Zapravo je vrlo neobino, zar ne, to ste obje
na odreeni nain bile ranjene kad vas je upoznao. Sociopate privlae ranjive osobe.
Zato vam je Emma prestala dolaziti?
Na Carolinu licu na trenutak se ukazuje kajanje. Ne znam. Da se barem nastavila lijeiti,
moda bi jo bila iva.
Kod nje je bila vaa posjetnica, kaem. Pronala sam je u vrei za spavanje u potkrovlju
kue na broju jedan u ulici Folgate, zajedno s neto hrane u konzervama. inilo se da je ondje neko
vrijeme spavala. Vjerojatno vas je planirala nazvati.
Polagano kima. I to je, vjerojatno, neto. Hvala.
Ali ini mi se da u vezi s ostalim niste u pravu. Ako je Emma bila deprimirana, razlog je bilo to
to je zavrila veza s Edwardom, a ne jer ju je on nadzirao. A ako se ubila to je doista uasno tuno,
ali teko se moe rei da je on kriv. Kao to ste i sami rekli, svi moramo preuzeti odgovornost za
vlastite postupke.
 Carol se samo tuno smijei i odmahuje glavom. Stjeem dojam da je neto slino ve ula,
moda ak i od Emme.
Odjednom mi je dosta te sobe, s tim udobnim pokustvom i detaljima, s vikom nepotrebnih
stvari, jastuiima, papirnatim maramicama i psiholokim naklapanjima. Ustajem. Hvala to ste me
primili. Bilo je zanimljivo. Ali ini mi se da ipak ne elim s vama razgovarati o svojoj keri. Kao ni o
Edwardu. Neu vie doi.
 PRIJE: EMMA

Nakon to sam proitala izjavu, zbog posebnih mjera ne mogu otii u gledalite. Stoga se vrzmam
ispred sudnice i ekam. Iz nje ubrzo urno izlaze inspektor Clarke i narednica Willan, oboje
zabrinuti. S njima je i tuitelj, g. Broome.
Emma, doi ovamo, kae narednica Willan.
Zato? to se dogaa, pitam kada me odvode u jedan drugi dio predvorja. Osvrem se prema
vratima sudnice upravo u trenutku kada se na njima pojavljuje Nelsonova odvjetnica. Uz nju je neki
tamnoputi tinejder. Okree se prema meni i ja u njegovu pogledu naas vidim da me prepoznao.
Potom njegova odvjetnica neto kae i on se ponovno okree prema njoj.
Emma, suci su odobrili putanje na slobodu uz jamevinu, kae narednica Willan. ao mi je.
Molim, pitam posve izgubljeno. Zato?
Suci su se sloili s gospoom Fields braniteljicom da naa argumentacija ima odreene
slabe toke.
Slabe toke? to to znai, pitam. Na jednim drugim vratima, koja vode u gledalite, pojavljuje
se Simon. Kree prema meni.
Proceduralne potekoe, kae sumorno inspektor Clarke. Ponajvie u vezi s pitanjem
identifikacije.
elite rei da nema DNA?
Ni otisaka prstiju, kae odvjetnik.
Inspektor ga ne gleda. U to vrijeme, dakako, nije bilo optube za silovanje. Sluaj se vodio kao
provala. Deurni zapovjednik odluio je da nee traiti otiske prstiju.
Sada uzdie. A onda kasnije, vjerojatno smo trebali izvesti Nelsona na prepoznavanje. No
budui da si nam rekla da je nosio fantomku, inilo nam se da to nema osobitog smisla. Naalost,
lukav odvjetnik takve stvari moe iskoristiti da pokua pokazati da je policija napreac donosila
zakljuke.
Ali ako je to problem, zato sada ne odradimo to prepoznavanje, pitam.
Clarke i odvjetnik se pogledavaju. To bi moglo pomoi, kada doe do suenja, kae odvjetnik
zamiljeno.
Ovo je vrlo vano, Ernma, kae inspektor Clarke. Jesi li i u jednom trenutku tijekom dananjeg
postupka i naas vidjela okrivljenika?
Odmahujem glavom. Naposljetku, ne mogu biti sigurna da sam doista vidjela Nelsona. A i da
jesam, zato bi se on trebao izvui samo zbog toga to je policija tako nesposobna?
Drim da bismo o tome trebali razmisliti, kae odvjetnik, kimajui.
Emma, zaziva me Simon, oajniki se elei ubaciti u razgovor. Emma, znam da si to ozbiljno
mislila.
to sam mislila, pitam.
Da smo prekinuli samo zbog toga gada.
Molim? Ne, kaem, odmahujui glavom. To sam rekla samo zbog suda, Si. Nisam... Ne vraam
se.
Emma, kae Edward, smireno i autoritativno, negdje iza nas. Sa zahvalnou se okreem prema
njemu. Bravo, kae. Bila si super. Privlai me u zagrljaj, a ja jasno vidim uas u Simonovim oima,
budui da je shvatio to to znai.
Isuse, apue. Isuse, Emma. To ne moe biti.
to ne moe biti, Simon, pitam prkosno. Ne mogu birati s kim u izlaziti?
Policajci i Broome, sada svjesni da su se nali usred nekakve osobne drame, sputaju pogled i s
nelagodom se mekolje. Kao i obino, glavnu rije preuzima Edward.
Poi sa mnom, kae. Rukom mi obavija ramena i odvodi me od njih. Jednom se osvrem i vidim
kako Simon pilji za nama, nijem od jada i bijesa.
 SADA: JANE
Edward me za vikend vodi u British Museum, gdje nam jedan zaposlenik otkljuava neki ormar i
ostavlja nas nasamo, da bolje prouimo jednu malu pretpovijesnu skulpturu. Isklesani komad
kamena, s vremenom je postao posve gladak i ostao bez izvorne forme, no motiv je i dalje
prepoznadjiv: dvoje ljubavnika u strastvenome zagrljaju.
Star je jedanaest tisua godina to je najstariji prikaz seksa na svijetu, kae Edward.
Potjee iz natufijske kulture, prve civilizacije koja je stvarala naselja.
Teko se koncentriram. Ne uspijevam prestati razmiljati o injenici da je Emmi izgovorio iste
rijei kao i meni. Dio ostalih Carolinih opaski mogu zanemariti, s obzirom na to da nije upoznala
Edwarda, ali ve je tee ignorirati vrste dokaze iz njezine biljenice.
S druge strane, razmiljam, svi mi esto ponavljamo iste, dobro nam poznate fraze i izraze, iste
jezine preace. Svi mi razliitim ljudima priamo iste anegdote, ponekad ak i istim ljudima,
nerijetko posve istim rijeima. Tko se tu i tamo ne ponavlja? Nisu li kompulzivno ponavljanje i
proivljavanje tek ueni nazivi za robovanje navikama?
U tom trenutku Edward mi daje u ruke onu malenu skulpturu, a sva moja pozornost odmah se
usmjerava na nju. Uviam da razmiljam o tome koliko je nevjerojatno da ljudi vode ljubav ve tolika
tisuljea. Ali, dakako, to je jedna od rijetkih konstanta povijesti ljudskoga roda. Isti in koji se
ponavlja naratajima i naratajima.
Kasnije pitam moemo li ii pogledati Elginove skulpture 12, no Edward to ne eli. Javni
prostori sigurno su pretrpani turista. Osim toga, imam pravilo da u muzeju gledam samo jednu stvar.
Pogleda li vie od toga, mozak ti postaje preoptereen. Poinje se vraati istim putem kojim smo
doli.
Meni se u misli vraaju rijei Carol Younson. Edwardovo ponaanje Emmi se inilo razumnim toliko
dugo dok je na njega preutno pristajala odnosno dok mu je doputala da je nadzire...
Zastajem kao ukopana. Edwarde, doista elim pogledati te skulpture.
On me zbunjeno gleda. U redu. Ali ne sada. Dogovorit u neki termin s ravnateljem
moemo doi kad muzej bude zatvoren...
Sada, kaem. Mora biti sada. Jasno mi je da zvuim djetinjasto i napeto. Neki zaposlenik
podie pogled s radnog stola i mrti se.
Edward slijee ramenima. U redu.
Vodi me kroz druga vrata, u javni dio muzeja. Ljudi se vrzmaju oko izloaka poput riba koje se
hrane oko koralja. Edward se probija kroz guvu i pogledava ustranu.
Ovamo, kae.
U ovoj prostoriji vlada jo vea guva, sve je puno kolaraca koji dre podloke i blokove za
pisanje i brbljaju na francuskome. Tu su jo i kulturni zombiji koji kimaju dok sluaju snimljeni glas
vodia u slualicama, zatim parovi koji se dre za ruke i povlae uokolo poput mree plivarice, pa oni
koji guraju kolica, oni koji imaju ruksak na leima, oni koji snimaju selfieje... A iza svega toga, iza
metalne ograde, nalazi se nekoliko postolja sa aicom fragmenata oteenih skulptura i glasoviti friz.
Situacija je beznadna. Pokuavam ih dobro pogledati, no vie ni priblino nema one magije koju
sam osjeala dok sam u rukama drala onu minijaturnu skulpturu staru vie tisua godina.

12
Glasovite mramorne skulpture, reljefi, ploe, dijelovi hrama itd. koje je 1801. iz atenskog Partenona dopremio Thomas
Brute, 7. grof od Bigina (1766-1841.) prev.
 Bio si u pravu, kaem pokislo. Ovo je strano.
On se smijei. I u najboljim trenucima nisu osobito uzbudljive. Da nije bilo cijele praine koja
se podignula oko vlasnitva, nitko ih ne bi ni pogledao. ak i samo zdanje iz kojeg su potekle
Partenon dosadan je poput blatnjave lokve na cesti. to je najironinije, izgraen je kao simbol
moi grkoga carstva. Stoga je ba prikladno d aje dijelove ukralo jedno drugo pohlepno carstvo.
Idemo?
Svraamo u njegov ured po jednu konatu torbu, a onda odlazimo u ribarnicu, u kojoj je Edward
unaprijed naruio sastojke za brodet. Prodava se ispriava: na Edwardovu popisu bio je i osli, ali je
umjesto njega morao staviti grdobinu. Cijena je ista, naravno, gospodine, iako za grdobinu inae
zaraunavamo vie.
Edward odmahuje glavom. U receptu je osli.
A to da radim, gospodine? Prodava iri ruke. Ako ih ne uhvate, ne moemo ih prodavati.
elite mi rei, kae polagano Edward, da jutros u Billingsgateu13 uope nije bilo oslia?
Samo za apsurdne iznose.
Zato ih onda niste kupili?
Prodavaev se osmijeh malo-pomalo gubi. Grdobina je bolja, gospodine.
Naruio sam oslia, kae Edward. Iznevjerili ste me. Vie neu kupovati kod vas. Okree
se na peti i ljutito izlazi. Prodava slijee ramenima i ponovno se posveuje ribi koju je dotada
filetirao, ali me prije toga ipak gleda ispod oka. Osjeam kako mi obrazi gore.
Edward me eka na ulici. Idemo, kae, pa pokretom ruke ve zaustavlja taksi. Jedan se taksi
odmah okree na ulici i dolazi do nas. Ve sam primijetila da je za to posebno nadaren: taksisti uvijek
kao da samo gledaju njega.
Dotada kod njega nisam vidjela ljutnju i ne znam koliko e takvo raspoloenje potrajati. No on
smireno poinje govoriti o neemu drugome, kao da uope nije dolo do one svae.
Ako je Carol bila u pravu i ako je sociopat, ne bi li sada bio izbezumljen i unedogled bjesnio o
tome? Ovo je jo jedan dokaz, zakljuujem, da je u vezi s njim pogrijeila.
On skree pogled prema meni. Imam dojam da me ne slua, Jane. Je li sve u redu?
Ah... oprosti. Malo sam se izgubila u mislima. Moram paziti da moj razgovor s
psihoterapeutkinjom ne ometa ovo to imam ovdje i sada, zakljuujem. Pokazujem prema onoj
konatoj torbi. Kamo ide?
Nekako sam pomislio da bih se mogao useliti k tebi.
Na trenutak mi se ini da ga nisam dobro ula. Useliti?
Ako me prima, naravno.
Bez teksta sam. Edwarde...
Prerano je?
Jo nikad nisam ni s kim ivjela.
Jer nikada nisi naila na odgovarajuu osobu, kae on jednostavno. Razumijem te, Jane, jer
mi se ini da smo na odreeni nain vrlo slini. Zatvorena si, samodovoljna i pomalo rezervirana. A to
je jedna od mnogih stvari koje kod tebe toliko volim.

13
Poznata riblja veletrnica u sreditu Londona prev.
 Da? kaem, iako se zapravo pitam: Jesam li rezervirana? I je li Edward upravo rekao da neto kod
mene voli ?
Zar ne shvaa? Stvoreni smo jedno za drugo. Hvata me za ruku. Usreuje me. A ini mi se
da i ja mogu usreiti tebe.
Sada sam sretna, kaem. Edwarde, ve si me usreio. I smijeim mu se, jer je to istina.
 PRIJE: EMMA
Edward sljedei put dolazi s konatom torbom sa stvarima, kao i ribom za brodet.
Tajna je u rouilleu14 kae mi dok slae sastojke na radnoj plohi. Mnogi ljudi tede na afranu.
Ja nemam pojma ak ni to je rouille, ni to je afran. Ide nekamo, pitam, zagledana u njegovu
torbu.
Na odreeni nain. Zapravo nekamo dolazim. Ako me eli primiti, naravno.
eli dio stvari drati ovdje, pitam iznenaeno.
Ne, kae on zabavljeno. Ovo su sve moje stvari.
Kao i sve to ima, torba je prelijepa, koa meka i glatka poput konjskog sedla. Ispod ruke se
nalazi diskretna etiketa s utisnutim natpisom SWAINE ADENEY, PROIZVOAI PRTLJAGE, KRALJEVSKIM
UKAZOM. Otvaram torbu. U njoj je sve posloeno tako lijepo da izgleda poput automobilskog motora.
Vadim stvari, jednu po jednu, usput ih opisujem.
est koulja Commes des Garcons, sve bijele, izvrsno izglaane i sloene. Dvije svilene kravate
iz Maison Charveta. Prijenosno raunalo MacBook Air. Notes Fiorentina uvezen u kou. Mehanika
olovka. Hasselbladov digitalni fotoaparat. Smotani pamuni dra u kojem se nalaze, da vidimo, tri
japanska noa.
Ne diraj ih, upozorava me. Otri su poput ileta.
Ponovno ih umatam i odlaem na stranu. Toaletna torbica. Dva pulovera od crnog kamira. Dva
para crnih hlaa. Osam para crnih arapa. Osam para crnih bokserica. I to je doista sve?
Pa, imam jo par stvari u uredu. Odijelo i tako dalje.
Kako uspijeva ivjeti s tako malo toga?
A to mi drugo treba? Nisi mi odgovorila na pitanje, Emma.
To je tako neoekivano, kaem, iako u sebi skaem od sree.
Moe me izbaciti kad god poeli.
A zato bih te izbacila? Ti e se zasititi mene.
Nikad te se neu zasititi, Emma, kae ozbiljno. ini mi se da sam u tebi napokon pronaao
idealnu enu.
Ali zato, pitam.
Doista mi nije jasno. Mislila sam da imamo neoptereen odnos ili kako je to ve nazvao.
Jer nikada ne postavlja pitanja, kae on staloeno. Sada se ponovno posveuje ribi. Dodaj mi
noeve, molim te.
Edwarde!
Pretvara se da uzdie. Ah, u redu. Jer ima neto u sebi, neto tako ivo i puno energije, neto
zahvaljujui emu se i ja osjeam kao da sam pun ivota. Jer si impulzivna i ekstrovertirana i sve to
ja nisam. Jer si drukija od svih ena koje sam ikada upoznao. Jer si iznova potaknula moju volju za
ivotom. Jer mi osim tebe ne treba nita vie. Je li to dovoljno objanjenja?
Bit e dovoljno za sada, kaem, ne uspijevajui suspregnuti osmijeh.

14
Umak od maslinova ulja, krunih mrvica, enjaka, afrana i kajenskog papra prev.
7. Prijateljica vam pokazuje svoj rad. Jako se ponosi, ali to djelo ba i nije neto. Vi ete:
O Iznijeti joj iskrenu, objektivnu kritiku
O Predloiti neko malo poboljanje, da vidite hoe li ga prihvatiti
O Promijeniti temu
O Poticati je nekakvim neodreenim izjavama
O estitati joj
 SADA: JANE

Imam dojam da zapravo traite ispriku, kae mi bolnika predstavnica zaduena za posredovanje u
sporovima. Rije je o sredovjenoj eni u sivoj vunenoj vesti na kopanje, koja se prema meni odnosi
vrlo obzirno i suosjeajno. Je li to tono, Jane ? Bi li ti priznanje uprave u vezi sa svime to si
proivjela pomoglo da nakon gubitka u sebi zakljui tu priu?
Sa suprotne strane stola sjedi dr. Haggard, izmuena izraza lica, izmeu upravitelja bolnice i
odvjetnika. Predstavnica za sporove, Linda, sjedi na elu, kao da time naglaava neutralnost. Tessa
sjedi uz mene.
Nekako nejasno uspijevam shvatiti da je samo u toj jednoj reenici Linda uspjela ponuenu
ispriku svesti na nekakvo priznanje mojih muka. To me podsjea na one prepredene politiarske
isprike u kojima kau da im je ao ako su se ljudi uzrujali.
Tessa mi stavlja dlan na podlakticu, pokazujui da e ona rijeiti to pitanje. Slubena izjava
bolnice, kae, posebno naglaavajui svaki slog te rijei, priznanje o tome da su doista poinjene
pogreke koje su se mogle izbjei i da su one pridonijele Isabelinoj smrti, bila bi, dakako, dobrodola.
Kao prvi korak.
Linda uzdie, iako nije jasno je li uzrok profesionalna empatija ili injenica da je shvatila da
pred sobom ima prepredenu igraicu. Stav bolnice ispravi me ako grijeim, Derek glasi da bi
im bilo drae da se dragocjena javna sredstva troe na lijeenje pacijenata, a ne na parnice i
odvjetnike. Gleda upravitelja, koji kima.
Upravo tako, kae Tessa mirno. Ali da ste odredili da se svaka trudnica podvrgne pregledu
Dopplerom, danas uope ne bismo bili ovdje. Umjesto toga, netko je pogledao brojke i izraunao da
bi bilo jeftinije platiti odvjetnike naknade i odtetu u malenome, ali statistiki znaajnome broju
sluajeva u kojima je to moglo dovesti do drukijeg ishoda. A dok organizacije kakva je Still Hope ne
uspiju u tome da taj bezobzirni, nehumani pristup postane toliko skup i toliko dugotrajan da te brojke
vie nee drati vodu, takvo e se stanje nastavljati.
Tessa, pobjednica prve runde, mislim si.
Sada se javlja upravitelj Derek. Budemo li morali suspendirati gospodina Gifforda, na to
emo biti prisiljeni bude li se ovo vodilo kao ONI, njegov posao obavljat e privremena zamjena, pa
e jo vie pacijenata biti uskraeno za skrb iskusnog i cijenjenog specijalista.
ONI. Ozbiljan neprimjereni incident. Malo-pomalo, mukotrpno, upoznajem se sa strunim
izrazima. Povremena auskultacija. CTG-monitor. Partogrami. Razlika izmeu odnosa broja osoblja u
porodiljnome centru, u kojem sam boravila, i samog rodilita, gdje sam trebala biti.
Ovaj sastanak sazvala je bolnica, gotovo odmah nakon to je Tessa slubeno zatraila moju
cjelovitu medicinsku dokumentaciju. Oito su ekali da vide hoe li im upaliti to bezlino pismo koje
me trebalo umiriti. Ve i sama ta injenica spoznaja o tome da su me se pokuali samo tako rijeiti,
te da bi i uspjeli da nije bilo Tesse u meni budi gotovo jednak bijes kao i Isabelina nepotrebna smrt.
Stvar je u tome, objasnila mi je Tessa dok smo ile na sastanak, da bi ovo, u sluaju da doe
do isplate odtete, za njih mogao biti jako skup sluaj.
Zato? Znam kakve su isplate za djecu koja nisu trebala umrijeti gotovo smijeno male.
Sama odteta moda i nije velika, ali tu je i gubitak prihoda.Imala si posao s velikom plaom.
Da Isabel nije umrla, bila bi otila na porodiljski i vratila se na posao, nije li tako?
Pa, vjerojatno. Ali...
A sada za minimalnu plau radi za dobrotvornu udrugu koja se bavi mrtvoroenom djecom.
Dodamo li plau koje si se odrekla, dolazimo do podosta velikog iznosa.
 Ali to je bila moja odluka.
Odluka koju ne bi bila donijela u drukijim okolnostima. Nemoj aliti bolnicu, Jane. to im
bude skuplja, to su vei izgledi da se promijene.
Divna je, shvaam tada. Neobino je kako misli da nekoga poznaje, a da ga zapravo uope ne
poznaje. U uredu Still Hopea, gdje dijelimo veliki radni stol, upoznala sam zabavnu, ivahnu enu
koja se voli smijati i ogovarati. Ovdje, u ovoj sumornoj sobi za sastanke vidim iskusnu ratnicu koja
rutinskom lakoom izbjegava nasrtaje bolnike uprave.
Meni to izgleda, govori sada, kao da pokuavate moralno ucijeniti gospoicu Cavendish
govorei joj da e i druga djeca umrijeti nastavi li traiti pravdu. Primljeno na znanje. Ali s vae bi
strane bilo odgovornije da poveate broj zaposlenika, a ne da ih smanjite, barem dok ne doemo do
jasnih rezultata revizije ovog sluaja iz kategorije ONI.
Lica na suprotnoj strani posve su nepomina.
Na kraju se javlja dr. Gifford. Gospoice Cavendish... Jane. Htio bih, prije svega, rei samo da
mi je uasno ao zbog gubitka koji si pretrpjela. Kao drugo, htio bih se ispriati zbog poinjenih
pogreaka. Propustili smo prilike da neto poduzmemo. Ne mogu rei bi li Isabel danas bila iva da
smo ranije uoili probleme. No, svakako bi imala bolje izglede za to. Obraa se povrini stola,
pomno bira rijei, ali sada podie pogled i gleda me u oi. Njegove su oi krvave od premorenosti.
Bio sam deurni lijenik. Preuzimam punu odgovornost.
Jo dugo nitko ne govori nita. Upravitelj Derek radi grimasu i nemono die ruke, kao da eli
rei: Sad smo gotovi. Linda opreznim tonom kae: ini mi se da bi nam svima dobro dolo malo
vremena da jo promislimo o tome. Kao i o ostalim kvalitetnim opaanjima s ovog sastanka.
Bilo je strano, govorim kasnije Edwardu. Ali ne onako kako sam oekivala. Odjednom sam
shvatila da u, nastavim li dalje s time, ovjeku unititi karijeru. Iako za to to se dogodilo ni priblino
nije kriv. ini mi se da je istinski dobar i drag ovjek.
Moda bi, da nije tako drag i da ga se podreeni boje, primalja bolje provjerila rezultate i
snimke.
Ne mogu ga ba unititi zbog toga to je uviavan ef.
A zato ne? Ako je mediokritet, onda je to i zasluio.
Znam, dakako, da projektiranje zdanja savrenih poput Edwardovih iziskuje odreenu
bezobzirnost. Priao mi je kako se jednom est mjeseci natezao s gradskim vlastima kako bi izbjegao
postavljanje detektora dima na strop u kuhinji. Inspektor je doivio ivani slom, a Edward se
izvukao bez protupoarnog alarma. Ali vjerojatno nikada nisam voljela razmiljati o toj njegovoj
strani.
Niim pozvan, sada ujem glas Carol Younson. Sve su to klasini oblici ponaanja narcisoidnog
sociopata...
Priaj mi o Tessi, kae Edward, pa u svoju au ulijeva jo vina. Primijetila sam da au
nikada ne puni vie od pola. Nudi i meni, no ja odmahujem glavom.
Izgleda mi kao da se strastveno bori za stvari, kae nakon to sam dovrila njezin portret.
I jest tako. Odnosno, ne doputa da joj netko neto sere. Ali ima i dobar smisao za humor.
A to ona misli o tom tvojem dr. Giffordu?
Smatra da je njegov govor bio unaprijed pripremljen, priznajem. Radi se o razlici izmeu
odgovornosti i kaznene krivnje koja povlai i odtetu, Jane, rekla mi je kasnije, uz kekse i kavu s mlijekom
u Starbucksu. Izmeu pogreke jednog lijenika i institucionalnih propusta cijele jedne organizacije. Oni e
uiniti to god treba samo da uprava bolnice ne bude umijeana u sve to.
 I sada mora odluiti hoe li tvoja pokojna ki postati dijelom osobnog kriarskog rata te
ene, kae Edward zamiljeno.
Iznenaeno ga gledam. Misli da bih trebala odustati?
Pa, ti odluuje, naravno. Ali ini mi se da je ta tvoja prijateljica odluila ii do kraja, bez
obzira na cijenu.
Razmiljam o njegovim rijeima. To je istina podosta sam sigurna da mi je Tessa sada doista
prijateljica. Lijepo mi je u njezinu drutvu, ali jo se vie divim njezinoj nepopustjivosti. elim da i ja
njoj budem draga i simpatina, a naravno, kad bih se povukla iz cijele ove prie, bez toga bih moda
mogla ostati.
Odvojiti Emmu od prijatelja i obitelji...
Tebi to ne smeta, zar ne? pitam.
Naravno da ne, kae on nehajno. Samo elim da bude sretna, nita vie. Usput, promijenit
u ovu sofu.
Zato? Sofa je prelijepa: radi se o dugakome i niskome nepreglednom prostoru
prekrivenome debelim utobijelim materijalom.
Sad kad ovdje ivim, primijetio sam da bi neke stvari mogle biti i bolje, nita vie. Pribor za
jelo, primjerice ne znam gdje mi je bila pamet kad sam odabrao Jeana Nouvela. I ini mi se da ova
sofa potie na pogrbljeno dranje. Doista mislim da bi dva naslonjaa bila bolja. Moda Le
Corbusierov LC3. Ili Ghost Philippe Starcka. Jo u malo promisliti o tome.
I u to malo vremena otkako se Edward doselio ovamo primjeujem odreenu promjenu ne
toliko u odnosu s njim, koliko u odnosu prema kui na broju jedan u ulici Folgate. Onaj osjeaj glume
pred nevidljivom publikom zamijenila je nova svijest, stalna prisutnost. Edwardova pronicljivog oka,
osjeaj da smo kua i ja sada dio jedne nedjeljive mizanscene. Imam dojam da mi je ivot sada
izraenije pod povealom, da je ljepi, jer znam da ga on pomno promatra. Ali upravo zbog toga
postaje mi sve tee ostvariti interakcije sa svijetom izvan ovih zidova, svijetom kojim vladaju kaos i
runoa. Kad je teko odabrati pribor za jelo, kako u ikada odluiti hou li tuiti bolnicu ili ne?
Jo neto? pitam.
Edward razmilja. Moramo biti discipliniraniji u vezi s pospremanjem higijenskog pribora i
sredstava. Jutros sam, primjerice, uoio da si vani ostavila ampon.
Znam. Zaboravila sam.
Nema veze, ne mora se zbog toga gristi. Za ovakav ivot potrebno je mnogo discipline. Ali
ini mi se da ve malo-pomalo otkriva da su prednosti vrijedne tolikog truda.
 PRIJE: EMMA
Uasavala sam se i same pomisli na postupak identifikacije. Zamiljala sam sebe i Deona Nelsona
kako se gledamo oi u oi dok ja hodam uz niz mukaraca u malenoj, jarko osvijetjenoj prostoriji, kao
u filmovima. Ali, naravno, danas nita vie nije tako.
Ovo je VIPER, kae mi srdano inspektor Clarke dok kraj prijenosnog raunala stavlja dvije
alice s kavom. Naziv programa za elektroniko snimanje i video-identifikaciju, kako se ini, iako ja
imam dojam da je netko u Ministarstvu unutarnjih poslova jednostavno smislio zgodnu skraenicu
koja e ljudima brzo ui u ui15. U osnovi osumnjienika snimimo videokamerom, a sustav onda
softverom za prepoznavanje lica u bazi podataka pronalazi jo osmero ljudi koji su mu vrlo slini.
Ranije su trebali tjedni i tjedni kako bi se netko identificirao. Moemo poeti?
Iz plastinog omota vadi nekoliko dokumenata. Prije nego to ponemo, ispriava se, morat e
potpisati nekoliko dokumenata i tako potvrditi da si optuenoga vidjela jedino u vrijeme navodnog
zloina.
Naravno, kaem nehajno. Imate kemijsku?
Stvar je u tome, Emma, kae on, a meni je oito da mu je pomalo nelagodno jako je vano da
bude apsolutno sigurna da ga ni na trenutak nisi vidjela na onom sasluanju u vezi s jamevinom.
Koliko znam, nisam, kaem, a onda se u sebi ve grizem. Ako tvrdim da se Nelsona iz vremena
provale sjeam dovoljno dobro da ga nedvosmisleno identificiram, onda bih svakako trebala znati i
jesam li ga vidjela negdje drugdje. Ali ini se da inspektor Clarke nije primijetio moju pogreku.
Dakako, ja ti potpuno vjerujem. Ali mora biti svjesna toga, jer se to moe pojaviti i na suenju,
da optuenik tvrdi da ste se ti i on pogledali, kako kae, ispred sudnice.
Pa to je obina glupost, kaem.
Osim toga, njegova odvjetnica kae da je to tada spomenuo. Kae da je podignula pogled i
vidjela da prolazi na manje od tri metra od njezina klijenta.
Mrtim se. Ne bih rekla, kaem.
Da. To je u svakom sluaju dosta uzrujalo odvjetnicu. Uloila je slubeni prigovor i izvijestila
da e, ovaj... vjerodostojnost svjedokinje biti jedna od tema na suenju.
Vjerodostojnost svjedokinje... ponavljam. Mislite, govorim li istinu ili ne?
Naalost, tako je. To e moda pokuati povezati s cijelom onom priom o amneziji. Rei u ti
otvoreno, Emma: nije ba najugodnije iskustvo kad ti prefrigani branitelj pokuava pronalaziti rupe u
prii. Ali to je posao te odvjetnice. A kad te netko upozori, onda se moe i pripremiti, nije li tako?
Samo se dri tono toga to se dogodilo i sve e biti u redu.
Potpisujem obrasce, prepoznajem i identificiram Nelsona, a kui odlazim kiptei od bijesa. Znai,
sada e me na sudu napasti odvjetnica koja je vrsto odluila potkopati moju priu. Imam uasan
osjeaj da sam u nastojanju da nekako nadomjestim policijsku lampavost samo jo bitno pogorala
situaciju.
Toliko sam zaokupljena mislima da u prvi mah ne primjeujem nekog klinca na BMX-u koji je
usporio uz mene. Primijetivi ga uoavam da se radi o tinejderu, djeaku od etrnaest-petnaest
godina. Instinktivno se odmiem, maksimalno se pribliavam zidu.
On bez imalo problema biciklom prelazi na plonik. Pokuavam se povui unatrag, na stranu s
koje sam dola, no on je malo iza mene i presijeca mi put. Naginje se naprijed. Ja ve oekujem

15
engl. viper zmija otrovnica prev.
udarac, no on mi se samo podrugljivo smijei.
Hej, ti. Laljiva kuko. Ovo je poruka, pizdo. Zna od koga.
Gotovo nehajno silazi s plonika, okree se i odlazi u smjeru iz kojeg je doao. No prije toga jo
prijeti pokretom ruke, kao da dri no kojim e me ubosti. Kuko, dovikuje jo, za svaki sluaj.
Edward me pronalazi sklupanu u spavaoj sobi, gdje jecam. Bez rijei me grli i dri u naruju, eka
da se drhtaji smire dovoljno da mu ispriam to se dogodilo.
Vjerojatno te samo htio zastraiti, kae nakon to sam dovrila priu. Jesi li prijavila policiji?
Kimam u suzama. im sam se vratila, nazvala sam inspektora Clarkea, izostavljajui samo
injenicu da me nazvao laljivicom. Rekao je da e mi nabaviti nekoliko fotografija Nelsonovih
suradnika, da ih pogledam, no i da su mi gotovo sigurno poslali nekoga tko jo nije poznat policiji.
U meuvremenu, Emma, dodao je inspektor, dat u ti svoj privatni broj. Poalji mi poruku kad
god ima dojam da si ugroena. Reagirat emo prioritetno i odmah ti nekoga poslati.
Edward slua dok mu sve to prenosim. Policija, dakle, smatra da je to pokuaj zastraivanja? to
znai da bi to prestalo kad bi povukla svjedoenje ?
U nevjerici piljim u njega. eli rei... ako dopustim Nelsonu da se nekanjeno izvue?
Ne kaem nuno da bi trebala tako postupiti. Nego samo da je to jedna od mogunosti. Ako se
eli rijeiti svog tog stresa. Sve moe lijepo ostaviti iza sebe i vie nikada ni ne pomisliti na Deona
Nelsona.
Njeno mi miluje kosu, stavlja mi pramen iza uha. Pripremit u neto za jelo, kae.
 SADA: JANE

Sjedim posve nepomino, okrenuta prema prozoru, tako da mi je tijelo osvijetljjeno.

uje se samo zvuk Edwardove olovke dok me crta. Ima onu biljenicu u konome uvezu koju
uvijek nosi sa sobom, kao i onu Rotringovu mehaniku olovku, teku poput metka. Crtanjem se
oputa. Ponekad mi pokazuje crtee. No ee se dogaa da samo uzdahne, istrgne stranicu, pa je baci
u kantu za recikliranje otpada ugraenu u ormari u blagovaonici.
to je nedostajalo tom crteu? upitala sam jednom.
Nita. To je samo dobro za disciplinu, baciti stvari koje ti se sviaju, ali ti nuno ne trebaju. A
slika svaka slika koju ostavi na otvorenome ve za nekoliko minuta oku postaje nevidljiva.
Neko bi mi to izgledalo neobino, ak i pomalo komino. Ali sada ga ve bolje razumijem. I u
odreenoj se mjeri slaem. Toliko toga u vezi s ovakvim nainom ivota to mi je nekada izgledalo
odbojno, sada je ve prelo u naviku. U posljednje vrijeme bez razmiljanja izuvam cipele im uem
u maleno predvorje kue na broju jedan u ulici Folgate. Zaine slaem po abecednome redu, ba kako
se njemu i najvie svia i nije mi nimalo teko svaki od njih nakon uporabe vratiti tono na isto
mjesto. Bluze i hlae slaem tono prema preciznim metodama nekog japanskog gurua koji je o tome
napisao nekoliko knjiga. Znajui da je Edwardu teko zaspati ako se kupaonicom sluim nakon njega,
za sluaj da runik ostavim na podu, u nekom nasuminom poloaju, nakon svakog ih tuiranja
rairim, pa se vratim da ih sloim nakon to se osue. alice i tanjuri se peru, sue i pospremaju ve
nekoliko minuta nakon uporabe. Sve ima strogo odreeno mjesto, a sve za to nije mogue pronai
takvo odreeno mjesto vjerojatno je viak i treba ionako baciti. Na zajedniki ivot sada obiljeava
svojevrstan efikasni, smireni spokoj, niz nenametljivih kuanskih rituala, koji i sami po sebi smiruju.
I on pristaje na odreene kompromise. U kui nema polica za knjige, ali tolerira urednu hrpu
knjiga u tvrdome uvezu u spavaoj sobi, pod uvjetom da su im rubovi posve poravnati i da je
konstrukcija vrsta i pouzdana. Tek kad se hrpa pone naginjati, on se mrti dok se odijeva.
Previsoka je?
Moda malo, da.
I dalje se ne mogu prisiliti na to da bacim knjige, ak ni da ih dam na recikliranje, no jedna
neprofitna prodavaonica u glavnoj ulici u Hendonu zahvalna je za te besprijekorno ouvane, gotovo
netaknute darove.
Edward rijetko ita iz uitka. Jednom sam ga upitala koji je tome razlog, a on je rekao da to ima
nekakve veze s time to rijei na suprotnim stranicama nisu simetrine.
ali se? Nikada ne znam kad se ali.
ale je u tome moda deset posto.
Dok crta, ponekad govori, odnosno naglas razmilja i to su mi najdragocjeniji trenuci. Ne voli
da ga ispitujem o prolosti, ali je se ni ne kloni kad se pojavi u nekom razgovoru. Tako sam doznala
da mu je majka bila neorganizirana, kaotina ena. Ne ba prava alkoholiarka, ne ba ovisna o
lijekovima na recept neko drugo dijete moglo je proivjeti Edwardovo djetinjstvo i ispasti posve
normalno, ali neki drukiji senzibilitet ili suprotna karakterna crta njega su usmjerili na drukiji put.
Ja, pak, priam o svojim roditeljima, njihovim neumoljivim visokim standardima, ocu kojeg je bilo
teko zadiviti i koji me porukama sa slubenog e-maila tjerao da se vie trudim, da postiem bolje
rezultate, da osvajam vie nagrada. Priam o navikama savjesnosti i marljivosti koje sam zadrala
cijeli ivot. Nadopunjujemo se, zakljuujemo zajedniki: ni on, ni ja ne bismo se mogli zadovoljiti
partnerom koji je sretan, jer je prosjean.
On sada dovrava crte, jo ga nekoliko trenutaka prouava, pa okree stranicu, a da ga prije
toga nije istrgnuo.
 Ovaj e me put zadrati?
Zasad.
Edwarde... kaem.
Jane?
Neke stvari koje smo sino radili u krevetu bile su mi nelagodne.
Iscrtava obris novog crtea, mirkajui prema mojim nogama preko vrka olovke. Tada mi se
inilo da uiva, kae naposljetku.
Moda, u aru borbe. Ali kasnije... Samo ne bih voljela da to preraste u redovitu praksu, nita
vie.
Poinje crtati, a olovka kao da sama od sebe leti na sve strane. Zato bi si uskraivala neto to
ti donosi uitak?
ovjeku se neto moe ne sviati iako mu je na trenutak ugodno. Nekako imam osjeaj da to
nije dobro i u redu. Barem bi ti trebao razumjeti.
Blagi pokreti olovke ne zastaju i ne podrhtavaju, poput ispisa na seizmografu za mirnog dana
bez potresa. Morat e biti odreenija, Jane.
One grube stvari.
Nastavi.
Zapravo, sve to izaziva masnice. Prisila, dranje i obuzdavanje, tragovi na koi ili potezanje
za kosu, i tako dalje. I kad smo ve kod toga, trebao bi znati da mi se ne svia okus sperme i da analni
uope ne dolazi u obzir.
Olovka se zaustavlja. Ti sada meni postavlja nekakva pravila?
Pa, da, valjda. Barem odreene granice. Stvar funkcionira dvosmjerno, naravno, dodajem.
Slobodno mi reci to god eli.
Samo da si uistinu iznimna ena. Ponovno se posveuje crteu. Iako ti je jedno uho doista
malo vee od drugoga.
Je li ona pristajala na to?
Tko?
Emma. Znam da dolazim na opasno podruje, ali ne mogu se suzdrati.
Pristajala na to, ponavlja on. Zanimljiva formulacija. Ali nikada ne razgovaram o ranijim
partnericama. To zna.
To u shvatiti kao potvrdan odgovor.
Moe shvatiti kako god eli. Pod uvjetom da prestane tako lupkati nogom.
Na studiju povijesti umjetnosti imali smo modul posveen palimpsestima srednjovjekovnim
komadima pergamenta toliko skupima da su se, kad vie ne bi bili potrebni, strugali i tako istili za
ponovnu uporabu, tako da su se stara slova ponegdje jo nazirala kroz nova. Renesansni umjetnici
kasnije su u uporabu uveli rije pentimenti, kajanja, kao opis pogreaka ili promjena pokrivenih novom
bojom, elemenata koji e se otkriti tek vie godina ili stoljea kasnije, kada bi se gornji sloj boje poeo
prorjeivati, tako da bi se vidjeli i original i novi zahvat.
Ponekad imam osjeaj da je ova kua na odnos u njoj, prema njoj, na meusobni odnos
nalik na palimpsest ili na pentimento, da se, koliko god je pokuavali prekriti novom bojom, Emma
Matthews uvijek iznova vraa: kao jedva primjetan prikaz, zagonetnog osmijeha, prikrada se i dolazi
u kut slike.
 PRIJE: EMMA
O, Boe.
Kameni pod prepun je razmrskanog stakla. Odjea mi je poderana. Plahte su skliznule s kreveta
i stoje odgurnute u kutu. Na bedru imam razmazani trag krvi, ne znam odakle. U kutu sobe nalazi se
razbijena boca i neto izgaene hrane.
Bole me dijelovi tijela o kojima ak ne elim razmiljati.
Gledamo se poput dvoje preivjelih iz potresa ili kakve eksplozije. Kao da smo dotada bili u
nesvijesti, pa sada dolazimo k sebi.
Ne odvaja pogled od mojeg lica. Izgleda uasnuto. Kae: Emma, doista... Ne dovrava reenicu.
Izgubio sam nadzor, kae tiho.
Sve je u redu, kaem ja. U redu je. To ponavljam unedogled, kao da umirujem odbjeglog konja.
Snano se drimo, posve iscrpljeni, kao da je krevet nekakva splav, a mi smo pronali jedno
drugo meu ostacima broda koji tone.
Nisi samo ti kriv, kaem jo.
A sve ovo izazvala je prava sitnica. Otkako se Edward uselio, pokuavam sve odravati u
najurednijem moguem stanju, no to ponekad znai da samo tako naguravam stvari u ormare i
ormarie tek nekoliko minuta prije njegova dolaska. Tako je otvorio jednu ladicu i vidio da je
prepuna, ne znam, neopranih tanjura ili neega slinog. Rekla sam mu da nije vano, pokuala ga
navesti da doe u postelju umjesto da rjeava tanjure.
A onda... Bum!
Razjario se.
A meni pruio najbolji seks u ivotu.
Uvlaim se u topli prostor izmeu njegove nadlaktice i prsa, pa ponavljam rijei koje sam mu
izvikivala prije samo nekoliko minuta.
Da, tatice. To!
8. Nastojim sve raditi dobro i kako treba, ak i kad nema nikoga tko bi to mogao primijetiti.
Slaem se O O O O O Ne slaem se
 SADA: JANE

Moram otii odavde.

Tako brzo? Edward se doselio prije samo nekoliko tjedana. Sretni smo u zajednikome
ivotu. To znam duboko u srcu, ali i prema onim podacima i upitnicima koje Edward ispunjava
zajedno sa mnom. Njegov je ukupni zbroj pedeset osam, moj malo vii: ezdeset pet, ali i dalje je rije
o velikome napretku u odnosu na poetak,
Trebaju me na gradilitu. Imaju problema s gradskim inspektorima. ini se da ne razumiju da
neemo samo tako dovriti zdanja i jednostavno ih prepustiti ljudima da s njima rade to god ih je
volja. Ovdje se nikada nije radilo o opekama, betonu i buci. Radi se o novoj vrsti naselja. U kojoj
ljudi imaju i dunosti, odgovornost, a ne samo prava.
Rije je o onome eko-gradu koji Partnership gradi u Cormvallu. Edward rijetko govori o poslu,
ali na temelju tih malobrojnih izjava zakljuujem da New Austell cijelo vrijeme iziskuje veliku borbu
ne samo zbog same veliine projekta, nego i zbog svih muljaa i preaca na koje su ga investitori
usput pokuali natjerati. Pretpostavlja da su ga angairali samo zbog ugleda koji njegovo ime donosi
kontroverznoj molbi za doputenje za gradnju. Sumnja da je ujedno rije i o istim ljudima koji sada
vode pravu javnu kampanju protiv njega, pokuavaju ga pritiskom prisiliti na to da u objekte ugura
vei broj stambenih jedinica, da popusti u vezi sa strogim pravilima, kako bi cijeli projekt postao
unosniji. U medijima je ve sam pojam Monktowna, tih novih naselja strogih pravila i samostanske
jednostavnosti, postao uobiajenom poalicom.
Sjea se to si mi rekao kad si me pozvao na razgovor? Da bih s tvojim klijentima trebala
razgovarati o tome kako je ivjeti na ovaj nain. Rado u razgovarati s njima, ako to moe pomoi.
Hvala. Ali ve imam tvoje podatke. Podie sveanj papira. Usput, Jane... Domar pokazuje
da si traila informacije o Emmi Matthews.
Ah, da... Moda jednom ili dvaput. Veinu njukanja zapravo sam obavila na poslu, ili preko
susjedove beine mree, no ponekad, kasno nou, bila sam neoprezna i posluila se internetskim
prikljukom kue na broju jedan u ulici Folgate. To nije u redu?
Stvar je samo u tome to mi se ini da iz toga ne moe izii nita dobro. Prolost je zavrena,
zato je iza nas. Ostavi se toga, moe?
Ako tako eli.
Mora mi obeati. To izgovara blagim tonom, no pogled mu je nepopustljiv.
Obeajem.
Hvala. Ljubi me u elo. Nee me biti nekoliko tjedana, moda malo vie. Ali sve u ti
nadoknaditi kad se vratim.
 PRIJE: EMMA
Na poslu traim ime Elizabeth Monkford i pohranjujem snimke u raunalo. Ne udi me to otkrivam da
mu je supruga bila pomalo slina meni. Mukarci esto padaju na isti tip ene. I ene, naravno, na isti
tip mukaraca. Samo to se u naem sluaju ne radi toliko o fizikoj slinosti koliko o karakteru.
Sada uviam da je Simon bio otklon od tog pravila. Mene zapravo privlae mukarci poput
Edwarda. Alfa-mukarci.
Pomno promatram fotografije. Elizabeth Monkford imala je krau kosu od mene. Zahvaljujui
tome izgleda pomalo francuski, gotovo djeaki.
Odlazim u enski nunik i stajem ispred zrcala, pa jednom rukom pridiem ike, dok drugom
ostatak kose pridravam na potiljku, tako da se ne vidi. Svia mi se, zakljuujem. Malko nalikujem
Audrey Hepburn. I tako e se bolje isticati ogrlica.
Dok se pitam hoe li se to svidjeti i Edwardu, osjeam kako mi koljena malo poputaju.
Bude li neugodno iznenaen bude li se ljutio barem u izazvati nekakvu reakciju.
A to ako se istinski razljuti, apue mi neki glas u glavi.
Da, molim, tatice.
Gledam jednu, pa drugu stranu glave. Svia mi se kako mi vrat uz takvu frizuru izgleda
profinjenije. Edward ga moe obaviti jednim dlanom. I dalje vidim tragove njegovih noktiju od one
veeri.
Jo se tako gledam i u trenutku kada ulazi Amanda. Smijei mi se, no izgleda umorno i
iscrpljeno. Putam kosu. Sve u redu, pitam je.
Zapravo i nije, kae ona. Kratko se umiva. Kad radi u istoj tvrtki kao mu, kae rezignirano,
stvar je u tome to ne moe pobjei kada sve ode k vragu.
to se dogodilo?
Ah, uobiajena pria. evi druge enske. Opet.
Poinje plakati i iz ureaja na zidu poinje vaditi papirnate ubruse, pa brie oi.
On je to rekao?
Ne treba mi on rei, kae. Kad sam ja prvi put spavala s njim, jo je bio u braku s Paulom.
Trebala sam znati da nee biti vjeran.
Gleda se u ogledalu i pokuava popraviti minku. Izlazi u klubove sa Simonom. Ali
pretpostavljam da to ionako zna. Otkako ste vas dvoje prekinuli, Saul samo udi za slobodom
neenja. to je zapravo smijeno, s obzirom na to da Simon u beskraj pria iskljuivo o tome da eli
ponovno biti s tobom.
U zrcalu me gleda u oi. Pretpostavljam da od toga nee biti nita, zar ne?
Odmahujem glavom.
teta. Oboava te, zna.
Problem je bio u tome, kaem, to sam se zasitila toga da me netko oboava. Barem netko tko je
tako cmizdrav kao Simon. to e poduzeti u vezi sa Saulom?
Zdvojno slijee ramenima. Nita, vjerojatno. Barem zasada. Nije ba da s nekim hoda i izlazi.
Uvjerena sam da se radi o avanturicama za jednu veer nakon to malo popije. Vjerojatno dokazuje
Simonu da i on jo moe nekoga upecati i poeviti.
Na pomisao da Simon spava s drugim enama odjednom osjeam bolnu ljubomoru. Odbacujem
taj osjeaj. Nije bio stvoren za mene.
 Kada emo uope upoznati Edwarda, nastavlja ona. Umirem od elje da vidim je li doista takav
kakvim ga opisuje.
Jo neko vrijeme ne. Sutra odlazi trebaju ga na onom velikom projektu koji je zapoeo u
Cornwallu. Danas nam je posljednja veer.
Imate neke posebne planove ?
Manje-vie, odgovaram. Odnosno, oiat u se.
 SADA: JANE
Osjeaj bi trebao biti drukiji sad kad Edward nije ovdje. Ali kua je toliko dio njega da njegovu
nazonost osjeam ak i kad ga nema.
No lijepo je biti u mogunosti odloiti knjigu dok kuham, a onda je jednostavno ponovno uzeti i
itati dok jedem. Zgodno je na radnoj plohi u blagovaonici imati zdjelu s voem, pa usput malo
grickati. Zgodno je i razvlaiti se u majici kratkih rukava i bez grudnjaka, u svakom trenutku ne
trebati misliti na besprijekoran izgled i mene same i kue na broju jedan u ulici Folgate.
Ostavio mi je tri kompleta pribora za jelo, da ih iskuam Piano 98, djelo dizajnera Renza
Piana, Citterio98, Antonia Citteria, te Caccia Luigija Caccie Dominionija i brae Castiglioni. Polaskana
sam time to me tako ukljuio u odluivanje, ali pretpostavljam da se radi i o svojevrsnome ispitu, da
utvrdi poklapaju li se moje procjene s njegovima.
No malo-pomalo postajem svjesna neega to me kopka. Ba kao to Edward ne moe
zanemariti ostavljenu liicu ili hrpu knjiga koje nisu idealno posloene, tako i moj uredan i savjestan
um odbija dii ruke od zagonetne smrti Emme Matthews.
Dajem sve od sebe da se oduprem. Naposljetku, to sam mu i obeala. Ali ta mentalna nelagoda
samo se pojaava. A obeanje koje je iz mene iznudio ne uzima u obzir injenicu da ta zagonetka
slui i kao prepreka naoj prisnosti, nenametljivoj savrenosti naega zajednikog ivota. I doista,
emu odabrati tono odreenu, idealnu vilicu a u tom trenutku najsklonija sam tekim, senzualnim
oblinama Piana kad se nad nas nadvija ta udovina runa sjena iz prolosti ?
Sigurna sam da kua eli da doznam. Kad bi zidovi mogli govoriti, kua na broju jedan u ulici
Folgate rekla bi mi to se ovdje dogodilo.
Zadovoljit u znatielju, zakljuujem, ali potajno. A nakon to te duhove otpravim na poinak,
vie ih nikada neu buditi. Neu mu ak ni rei to sam doznala.
Carol Younson opisala je Edwarda kao narcisoidnog sociopata, pa u istraivanju prvo moram
doznati to to zapravo znai. Prema navodima na raznim stranicama posveenima psihologiji,
sociopat iskazuje:
povrni arm
osjeaj da polae pravo
patoloke lai
Takva se osoba:
brzo pone dosaivati
sklona je manipuliranju
nema grinjusavjesti
ne raspolae rasponom emocija
Pojedinci s narcisoidnim poremeajem linosti:
smatraju da su nadmoni drugima
ustrajno trae da dobiju najbolje od svega
egocentrini su i vole se hvaliti
lako se zaljubljuju i veliaju predmet ljubavi,
a onda mu jednako lako pronalaze mane
To je sve pogreno, razmiljam. Da, Edward je drugaiji od drugih, ali zbog tog smisla za red i
cilj, a ne zbog osjeaja nadmoi. Samopouzdanje mu nikad nije razmedjivo, niti njime trai
pozornost. Jednako tako smatram da nikada ne lae. Potenje i ast vrlo su mu, vrlo vani.
Prvi je popis neto blii, ali i dalje mi se ne ini da posve odgovara. Edwardova rezerviranost,
nedostupnost, svakako se mogu smatrati dokazom da mu nedostaje emocionalni raspon. No zapravo
ne mislim da je tako. Nakon to sam iskusila ivot s njim, iako tek kratko vrijeme, prije mi se ini da
je...
Razmiljam, traim odgovarajue izraze.
Vie je nekako zatvoren. Kao da je u prolosti povrijeen, pa je na to reagirao povlaenjem iza
tih prepreka koje je sam podignuo, te se tako naao u savreno ureenome svijetu koji je sam
osmislio.
Je li stvar bila u djetinjstvu?
Ili u smrti supruge i sina?
Ili moda ak smrti Emme Matthews?
Ili se radilo o neemu posve drugome, neemu to jo nisam ni pretpostavila?
Koji god bio pravi razlog, ini mi se neobinim da je Carol Edwarda procijenila tako pogreno.
Dakako, nije ga ni upoznala. Oslanja se samo na ono to je ula od Emme.
A to, pak, ukazuje na mogunost da je i Emma grijeila u vezi s njim. Odnosno na pamet mi
pada jo neto da je sama Emma namjerno navela psihoterapeutkinju na pogrean put. Ali zato bi
to uinila?
To bi mi mogla rei samo jedna osoba, zakljuujem. Vadim mobitel i pronalazim broj.
Agencija za nekretnine Hampstead, javlja se Camilla.
Camilla, ovdje Jane Cavendish.
Treba joj jo nekoliko trenutaka da se sjeti tko sam. Jane... naravno. Sve u redu?
U redu je, umirujem je. Samo sam u potkrovlju pronala odreene stvari koje su moda
pripadale Emmi Matthews. Ima li moda neki broj mukarca s kojim se bila uselila ovamo, Simona
Wakefielda?
Ah. Camilla zvui oprezno. Onda pretpostavljam da zna za Emminu... nesreu. Mi smo
tada zapravo i preuzeli kuu... prethodna agencija izgubila je taj ugovor nakon policijske istrage.
Stoga nemam nikakve podatke o stanarima koji su ondje boravili prije tog dogaaja.
Koji se posrednik do tada brinuo za kuu?
Mark Howarth, iz agencije Howarth i Stubbs. Mogu ti poslati broj SMS-om.
Hvala. Zbog nekog razloga dodajem: Camilla... Kae da je vaa agencija ovu kuu poela
iznajmljivati prije tri godine. Koliko je stanara otada ivjelo u njoj?
Osim tebe? Dvoje.
Ali kad si mi je pokazivala, rekla si da je prazna ve gotovo cijelu godinu.
Tako je. Prva je bila jedna medicinska sestra izdrala je samo dva tjedna. Druga je uspjela u
njoj ivjeti tri mjeseca. Jednog jutra zatekla sam mjesenu najamninu uguranu ispod naih vrata,
zajedno s porukom da bi poludjela da ondje ostane jo samo jedan dan.
U oba sluaja radilo se o enama? pitam usporeno.
Da. Zato?
Ne ini ti se neobinim?
Zapravo ne. Mislim, neobino je koliko i sve ostalo u vezi s tom kuom. Ali drago mi je da je
tebi ondje dobro. Nekako ostavlja te rijei u zraku, kao da me poziva da ih pobijem. Ja utim. No,
dobro, onda te pozdravljam, Jane.
 PRIJE: EMMA
Odlazi preko volje. Ona torba Swaine Adeney eka na kamenome stolu dok mi sjedimo uz posljednji
doruak.
Neu se dugo zadrati, kae. A i vraat u se na no-dvije kad god bude bilo mogue.
Jo jednom pogledom obuhvaa unutranjost kue, te blijede otvorene prostore. Mislit u na
tebe, kae. Pokazuje prema meni. U tome. Dok ovako ivi. Onako kako je kua i zamiljena.
U jednoj sam od njegovih bijelih koulja Comme des Garcons i crnim boksericama, te tako
jedem prepeenac. Iako to dolazi iz mojih usta, kombinacija funkcionira. Minimalistika kua,
minimalistika odjea.
Postajem pomalo opsjednut tobom, Emma, dodaje.
Samo pomalo ?
Moda e nam ovaj predah dobro doi.
Zato? Ne eli biti opsjednut mnome?
Pogled mu prelazi na moj vrat, moju novu, krau kosu, gotovo prekratku da je snanije uhvati
dok me evi.
Moja opsjednutost nikada nije zdrava, kae tiho.
Nakon to je otiao, otvaram prijenosno raunalo.
Vrijeme je da doznam neto vie o tom zagonetnom g. Monkfordu.
Zapravo mi je neto sinulo zbog naina na koji je sino reagirao kad je ugledao moju novu
frizuru. A ta zamisao toliko je luda da mi je i samoj teko povjerovati u nju.

Gospodine Ellis, dovikujem. Tom Ellis?

Na zvuk mojega glasa, neki se mukarac okree prema meni. U odijelu je, na glavi ima utu
zatitnu kacigu, te se s neodobravanjem mrti.
Ovo je gradilite, kae. Ne smijete ulaziti ovamo.
Zovem se Emma Matthews. U vaem uredu rekli su mi da ste vjerojatno ovdje. Samo bih naas
eljela popriati s vama, nita vie.
O emu? Barry, vidimo se malo kasnije, kae mukarcu s kojim je dotada razgovarao. Ovaj
kima i vraa se u jedno od napola dovrenih zdanja.
Edwardu Monkfordu.
Primjetno zastaje. to je s njim?
Pokuavam otkriti to se dogodilo s njegovom suprugom, kaem. Znate, ini mi se da bi se to
moglo dogoditi i meni.
Sada sam mu ve posve privukla pozornost. Odvodi me u jedan kafi u blizini gradilita, vie
jedan od onih staromodnih prirunih restorana u kojem graevinarci u reflektirajuim prslucima ili
jaknama eljno jedu peena jaja s grahom.
Nije bilo jednostavno pronai etvrtog lana izvorne postave The Monkford Partnershipa. Na
koncu sam na internetu pronala neki stari izrezak iz Architects Joumala kojim je najavljeno formiranje
te partnerske tvrtke. etvero mladih arhitekata, koji su tek diplomirali, s puno samopouzdanja gledali
su u objektiv na toj ne osobito otroj crno-bijeloj fotografiji. Ve je i tada bilo jasno da je Edward
njihov prirodni voa. Prekrienih ruku, bezizraajna lica, stoji izmeu Elizabeth, kojoj je kosa vezana
u rep, i daleko vitkijeg Davida Thiela. Tom Ellis nalazi se na desnoj strani fotografije, malko odvojen
od ostalih i jedini se smijei.
Sa anka nam donosi alice aja i u svoju stavlja dvije kockice eera. Iako znam da je ta
fotografija u Architects Joumalu snimljena prije manje od deset godina, sada izgleda bitno drukije.
Krupniji, deblji, prorijeene kose.
Inae ne razgovaram o Edwardu Monkfordu, kae. Kao ni o ostalim partnerima, kad smo ve
kod toga.
Znam, kaem, na internetu nisam pronala gotovo nita. I zato sam nazvala u va ured. Iako
moram priznati da nisam oekivala da u vas zatei kako radite negdje na terenu, za tvrtku kao to je
Town and Vale Construction.
Tom Ellis radi za divovsku tvrtku koja gradi naselja gotovo identinih kua za ljude koji iz
predgraa putuju na posao u grad.
Vidim da vas je Edward dobro istrenirao, kae on ironino.
Kako to mislite?
Tvrtka Town and Vale gradi pristupane kue za ljude koji ele podizati obitelj. Gradi ih u
blizini transportnih vorita, kola, lijenikih ordinacija i pubova. Kue imaju vrtove u kojima se
djeca mogu igrati, kao i izolaciju, kako bi trokovi za energiju bili to nii. Moda ne osvajaju
strukovne nagrade, ali ljudi su u njima sretni. to je u tome loe?
Znai, razili ste se u stavovima s Edwardom, kaem. Zato ste napustili partnersku tvrtku?
Trenutak kasnije Tom Ellis odmahuje glavom. Prisilio me na odlazak.
Kako?
Na tisuu razliitih naina. Protivei se svemu to bih predloio. Ismijavanjem mojih zamisli.
Bilo je gadno jo i prije Elizabethine smrti, no nakon to se vratio s produljenog odmora, a vie nije
bilo nje da ga obuzda, pretvorio se u pravo udovite.
Bio je slomljen, kaem.
Slomljen, ponavlja on. Naravno. To je taj veliki mit koji jc Edward Monkford izgradio oko
sebe, nije li tako? Izmueni genij koji je ostao bez ljubavi svog ivota i zbog toga postao
minimalistom kakvog svijet jo nije vidio.
Mislite da to nije tono?
Znam da nije.
Tom Ellis gleda me prodorno, kao da pokuava zakljuiti treba li nastaviti ili ne. Edward bi
svoje ogoljene elijice projektirao od samog poetka, samo da smo mu dopustili, kae na koncu.
Sputavala ga je Elizabeth budui da je ona podravala mene, a ja nju, on je zapravo ostajao u
manjini. Bio je tu, dakako, i David Thiel, no njega je zanimao samo isti inenjerski aspekt svega. No
Elizabeth i ja bili smo... bliski. Imali iste poglede na stvari. To se i vidi u prvim projektima tvrtke.
Kako to mislite... bliski?
Dosta bliski. Odnosno, vjerojatno bi se moglo rei da sam u nju bio zaljubljen.
Tom Ellis kratko gleda prema meni.
Zapravo ste joj malo slini. No pretpostavljam da to ve znate.
Kimam.
Nikada joj nisam rekao to osjeam, kae. Barem dok nije bilo prekasno. inilo mi se da bi to
moglo biti teko kad ona ne bi osjeala tako neto prema meni, s obzirom na to da smo tako blisko
suraivali. To, naravno, nije sprijeilo Edwarda...
Da ju je htio, Edward bi joj to rekao, kaem.
Na nju je bacio oko samo kako bi je mogao oduzeti meni, kae bezbojnim glasom Tom Ellis.
Sve se svodilo na mo i nadzor. Kao i uvijek kad je rije o Edwardu. Natjeravi je na to da se zaljubi
u njega, stekao je saveznicu, koju sam ja izgubio.
Mrtim se. Mislite da se radilo o zgradama? Mislite da se njome oenio samo kako bi zajamio da
e tvrtka graditi onakve kue kakve je on htio.
Znam da zvui suludo, kae Tom Ellis. Ali Edward Monkford doista je lud, na odreeni nain.
Nitko nije toliko bezobziran.
Smije se bez imalo radosti u glasu. Nemate vi pojma.
Ali prva kua koju je tvrtka izgradila na broju jedan u ulici Folgate izvorno je trebala biti
bitno drukija, bunim se.
Da. Ali samo zato to je Elizabeth zatrudnjela. Edwardu to uope nije bilo u planu. Ona je
odjednom poeljela obiteljski dom s dvjema spavaim sobama i vrtom. Vrata kako bi se prostori
zatvorili i pruili odreenu privatnost, umjesto posve otvorenih prostora. Svaali su se oko toga
Boe, kako su se samo svaali ! Da ste je upoznali, prvo biste zakljuili da je Elizabeth draga i blaga
duica, no na svoj je nain bila tvrdoglava koliko i on. Iznimna ena.
Sada malo oklijeva.
Jedne veeri, malo prije nego to se rodio Max, zatekao sam je u uredu. Plakala je. Rekla mi je
da ne moe podnijeti ni pomisao da poe kui s njim, da su beskonano nesretni. Nije bio u stanju
pristati ni na najmanji kompromis, rekla je.
Pogled mu skree nekamo, vidim da je duboko zamiljen. Zagrlio sam je, rekao je. Poljubio je.
Prekinula me ponijela se krajnje asno, ni u snu ne bi uinila neto Edwardu iza lea. Ali rekla mi
je da mora donijeti odluku.
Mislite, da ga napusti ili ne?
On slijee ramenima. Sutradan je rekla da bih trebao zaboraviti to se dogodilo, da se samo
uzrujala zbog hormona. Da je Edward moda naporan, ali i da je ona vrsto odluila uiniti sve da
brak uspije. Bit e da ga je uspjela u odreenoj mjeri natjerati na nekakav kompromis, jer su zavrni
nacrti zapravo bili vrlo dobri. Ne, i vie nego dobri. Kua je bila genijalno dobra. Idealno iskoriten
dostupni prostor. Ne bi dobila nikakve nagrade. Vjerojatno ne bi ak ni proslavila tvrtku u
meunarodnim razmjerima. Tako je to uvijek s ugodnim, dobro promiljenim arhitektonskim
projektima. No njih troje ondje bi bili sretni.
Jo nekoliko trenutaka uti. No Edward je imao drukije zamisli.
U kojem smislu?
Znate kako je umrla, pita tiho.
Odmahujem glavom.
Elizabeth i Max poginuli su kada se parkirani bager zabio u hrpu betonskih blokova sloenih u
blizini mjesta na kojem su stajali.
Istraga je ukazala na mogunost da blokovi moda nisu bili sloeni kako treba i da je hrpa bila
nestabilna. Osim toga, bager je moda bio parkiran na kosini, bez aktivirane rune konice.
Razgovarao sam s poslovoom. On mi je rekao da su u petak poslijepodne, kad je odlazio s gradilita,
blokovi bili sloeni kako treba, a bager valjano parkiran. Nesrea se dogodila sutradan.
Gdje je tada bio Edward?
 Na suprotnoj strani gradilita, gdje je provjeravao kako to napreduje. Tako je barem ustvrdio u
istrazi.
A taj poslovoa? Je li se jo oglasio?
Ublaio je iskaz. Rekao je da su na gradilitu spavali neki beskunici koji su mogli provaliti u
bager. Naposljetku, i dalje je radio za Edwarda.
Sjeate se moda kako se zvao ?
John Watts, iz tvrtke Watts i sinovi. Obiteljska tvrtka.
Dopustite da pokuam sebi razjasniti, kaem. Smatrate da je Edward ubio vlastitu obitelj samo
zbog toga jer mu je onemoguavala da izgradi kuu kakvu je htio.
To izgovaram kao da mislim da je Tom Ellis, lud, kao da je sama ta pomisao toliko apsurdna da
ne mogu vjerovati. Ali zapravo mogu. Odnosno, znam da je Edward u stanju uiniti sve to zacrta.
Kaete samo, kae Ellis bezbojnim glasom. Kod Edwarda Monkforda nita nije samo. Od svega
mu je najvanije da sve bude onako kako on eli. O, uope ne sumnjam da je volio Elizabeth, na svoj
nain. Ali ne bih rekao da mu je do nje bilo stalo, ako shvaate to elim rei. Znate li da postoji vrsta
morskih pasa koji su toliko napadaki nastrojeni da se njihovi embriji meusobno jedu u utrobi ? im
im izrastu prvi zubi, meusobno se napadaju, tako da na kraju ostane samo najvei i on dolazi na
svijet. Edward vam je takav. Ne moe on tu nita. Suprotstaviti mu se znai izazvati vlastito unitenje.
Jeste li ita od toga ispriali policiji?
Oi Toma Ellisa sada izgledaju zdvojno. Nisam, priznaje.
Zato?
Edward je nakon istrage otputovao. Kasnije smo doznali da ivi u Japanu. Nije radio ak ni kao
arhitekt, nego se uzdravao raznoraznim kratkoronim poslovima. David i ja mislili smo da ga vie
nikad neemo vidjeti.
Ali vratio se, kaem.
Nakon nekog vremena, da. Jednog dana uetao je u ured kao da se nije dogodilo ba nita i
objavio da e tvrtka odsada ii u novome smjeru. To je lukavo prodao Davidu kao spoj vizualne
jednostavnosti i novih tehnologija, te ga uvjerio da im na putu stojim upravo ja. Tako mi se osvetio za
to to sam stao na Elizabethinu stranu, a protiv njega.
Dok ga nije bilo, znai, kaem, niste eljeli izazivati nikakav skandal jer ste mislili da je tvrtka
vaa. Zato ste o svemu utjeli.
Tom Ellis slijee ramenima. To je jedno tumaenje.
Meni to izgleda kao da ste se pokuavali okoristiti Edwardovim talentom.
Mislite to god elite. Ali na razgovor sam pristao jer ste rekli da se bojite.
Nisam rekla da se bojim. Samo da sam znatieljna.
Kriste. I vi ste zaljubljeni u njega, zar ne, pita Tom Ellis ogoreno, zagledan u mene. Ne znam
kako mu to uspijeva kako hipnotizira ene poput vas. ak i kad vam kaem da je ubio vlastitu
suprugu i sina, vi ne pokazujete gaenje. Gotovo kao da vas uzbuuje u vama budi dojam da je
uistinu nekakav genij. A zapravo je tek zametak morskog psa u majinoj utrobi.
 SADA: JANE
Do Simona Wakefelda dolazim nakon jo malo detektivskog njukanja. Uspijevam doi do Marka,
posrednika koji je traio stanare za kuu na broju jedan u ulici Folgate prije Camille, no ni on ne zna
kako doi do Emminog biveg deka.
No ako ga uspijete pronai, kae, pozdravite ga od mene, moe? To to mu se dogodilo bilo
je zbilja gadno.
Mislite na Emminu smrt?
I to. Ali i prije toga, s onom provalom u prijanjem stanu i tako dalje.
Imali su provalu? Nisam znala.
Zato su se i eljeli useliti u kuu u ulici Folgate, zbog sigurnosti. Jo nekoliko trenutaka uti.
Ba je ironino, kad bolje promislite. Ali Simon bi za Emmu bio uinio ba sve na svijetu. Osobno
ba nije bio oduevljen tom kuom, no im je ona rekla da joj se svia, stvar je bila rijeena. Policija
me pitala jesam li ikada vidio kakve dokaze o tome da je eventualno prema njoj bio nasilan. Rekao
sam samo: nema anse. Oboavao ju je.
Treba mi jo nekoliko trenutaka da shvatim to mi eli rei. Samo malo. Policija je mislila
da ju je Simon moda ubio?
Nitko to nije rekao tako otvoreno. Ali nakon njezine smrti morao sam komunicirati s
njima, putati forenziare u kuu i tako dalje, pa sam dosta dobro upoznao detektiva koji je vodio
istragu. On se raspitivao za Simona. Emma je navodno bila ustvrdila da ju je fiziki ozlijedio.
Nastavlja tiim glasom. Iskreno govorei, nikada nisam bio posve siguran u vezi s tom Emmom.
Sve se uvijek vrtjelo oko nje, ako shvaate to vam elim rei. Voljela je dramatizirati. inilo mi
se da Simon ba i nema neko pravo glasa.
Mark nema njegove brojeve, ali se sjea gdje je Simon radio, a meni je to dovoljno da ga
pronaem na Linkedlnu. asopis za koji je pisao u meuvremenu se ugasio, a kao i veini
slobodnjaka, njegovi su podaci i ivotopis dostupni javnosti. Ipak, oklijevam prije nego to u mu
se javiti. Da, ostavio je cvijee Emmi ispred ulaza u kuu na broju jedan u ulici Folgate, ali na
temelju onoga to sam upravo doznala od Marka, Simon je takoer bio osumnjienik u njezinoj
smrti. Koliko je zapravo mudro ispitivati ga o tim dogaajima?
Bit u oprezna, zakljuujem, i dobro paziti da ga ne pritiem ili mu nekako prijetim. Iz
njegove perspektive, samo u se pokuati malo oduiti za to to sam uzimala njegovo cvijee.
aljem mu bezlini e-mail, pitam moemo li se nai i malo porazgovarati. Odgovara ve za
nekoliko minuta i predlae lokal Costa Coffee u Hendonu.
Dolazim ranije od dogovorenog vremena, on takoer. Odjeven je manje-vie kao i onda kad
sam ga vidjela ispred kue u ulici Folgate: polo-majica, svijetle hlae od kepera, pomodne cipele:
uobiajena elegantno-oputena uniforma londonskih medijskih djelatnika. Ima ugodno, otvoreno
lice, no pogled mu je izmuen dok sjeda nasuprot mene, kao da ve zna da e ovo biti teko.
Znai, kopka vas znatielja, kae nakon to smo se prikladno upoznali. Ne udi me.
Prije e biti da sam zbunjena. Svi s kojima razgovaram kao da imaju drukiju verziju
naina Emmine smrti. Njezina psihoterapeutkinja, primjerice... smatra da se Emma ubila jer je
patila od depresije. Odluujem biti posve izravna. A ula sam i neto o tome da je policija
ispitivala vas, zbog neke navodne Emmine optube. O emu se tu radilo?
Ne znam. Odnosno, nemam pojma zato je to rekla, ak ni je li to doista rekla. Nikada, ni u
snu, ne bih je udario. Gleda me u oi, naglaavajui svaku rije. Oboavao sam je do ludila.
Onamo sam dola upozoravajui samu sebe da moram biti oprezna, da sve to taj mukarac
kae ne smijem uzimati zdravo za gotovo. Ipak, vjerujem mu. Priajte mi o njoj, predlaem.
 Simon polagano isputa dah. to moete rei o eni koju volite? Imao sam sree to je bila
moja, to sam oduvijek znao. Ila je u privatnu djevojaku kolu, a potom na dobar faks. I bila je
prelijepa, istinski prelijepa. Neprestano su joj se obraali ljudi iz agencija za manekenke.
Pomalo stidljivo pogledava prema meni. Usput, malo ste joj slini.
ula sam to ve.
Ali nemate onu njezinu... Mrti se, pokuava pronai odgovarajuu rije, a ja slutim da
vjerojatno eli biti to taktiniji. Njezinu ivahnost. To joj je zapravo izazivalo raznorazne
probleme. Bila je tako srdana i susretljiva da su mukarci uvijek imali dojam da joj mogu
pristupiti, a da ih nee samo tako odbaciti. Rekao sam i policiji: Emma je od mene ula malo
povieniji glas jedino kad je neki idiot ne bi htio pustiti na miru. Samo bi me pogledala, a meni bi
to bio znak da se umijeam i tipu kaem da je vie ne gnjavi.
Zato bi onda rekla da ste je udarili?
Zbilja ne znam. Tada mi se inilo da je to policija moda izmislila, samo da me malo
uzdrma, da kod mene stvori dojam da o meni imaju i neto vie. Moram biti fer i rei da su mi se
ispriali i brzo me pustili. ini mi se da su zapravo samo odraivali nekakve uobiajene postupke.
Veinu ubojstava poini netko tko je blizak rtvi, nije li tako? Stoga je uobiajeno da privedu i
biveg deka. Nekoliko trenutaka uti. Osim to su u ovom sluaju priveli pogrenog biveg.
Uporno sam im govorio da bi morali istraiti Edwarda Monkforda, a ne mene.
Osjeam kako mi se koa na stranjoj strani vrata jei na spomen Edwardova imena.
Zato?
Posve prikladno, Monkforda ba i nije bilo u blizini nakon Emmine smrti bio je na putu,
radio na nekom velikom projektu. Ali ja nikada neu prihvatiti da je on nije ubio.
Ali zato bi je ubio?
Jer je s njim prekinula. Naginje se naprijed, prodorno me gleda. Priblino tjedan dana prije
smrti rekla mi je da je uasno pogrijeila, da je shvatila da je obian nasilnik koji voli zastraivati i
manipulirati, da je opsjednut nadzorom. Rekla je a pretpostavljam da je to zapravo jako ironino,
s obzirom na to koliko nije volio da ona ima ita svoje da se prema njoj odnosio kao prema
ukrasnome dodatku, tek jo jednoj stvari zahvaljujui kojoj kua izgleda lijepo. Nije mogao
podnijeti da ona o neemu razmilja ili da ima nekakvu neovisnost.
Ali nitko ne ubija drugu osobu jer razmilja, bunim se.
Emma je rekla da se s vremenom posve promijenio. Kad je ona prekinula vezu, gotovo se
izbezumio, pomahnitao.
Pokuavam zamisliti pomahnitalog Edwarda. Da, u pojedinim trenucima slutila sam nekakvu
strast ispod te nadnaravne mirnoe, vrtlog emocija pod strogim nadzorom. Njegova ljutnja na onog
prodavaa ribe, na primjer. Ali to je svaki put potrajalo tek pokoji trenutak. Slika koju stvara Simon
jednostavno mi nije poznata.
Tu je jo neto, kae Simon. Neto to bi mogao biti jo jedan razlog zbog kojeg je elio
Emminu smrt.
Ponovno mu posveujem svu pozornost. Nastavite.
Emma je otkrila da je ubio suprugu i malog sina.
Molim?! Kaem zbunjeno. Kako?
Supruga mu se suprotstavila natjerala ga da promijeni planove za tu kuu u ulici Folgate.
Ponovno prkos i neovisnost. Bez obzira na razloge, Edward Monkford patoloki se ne moe nositi
ni s jednim, ni s drugim.
Sve to rekli ste i policiji?
 Naravno. Rekli su mi da nemaju dovoljno dokaza da ponovno pokrenu istragu. Upozorili su
me i da ne bih smio ponoviti tu optubu na sasluanju o Emminu sluaju rekli su da bi se to
moglo kvalificirati kao kleveta. Drugim rijeima, odluili su sve zanemariti.-
Prstima prolazi kroz kosu. I ja sve otada istraujem i kopam po kojeemu prikupljam sve mogue
dokaze. Ali ak i kao novinaru, teko mi je ostvariti vei napredak bez ovlasti kakve ima policija.
Samo na trenutak osjeam kako me preplavljuje val suosjeanja prema Simonu. Posve drag,
poten, ni po emu uzbudljiv tip, koji ne moe vjerovati kako mu se osmjehnula srea kad je upecao
curu koja bi mu inae bila malo izvan domaaja. A onda se dogodio niz nepredvienih dogaaja i ona
je odjednom morala birati izmeu njega i Edwarda Monkforda. Tu jednostavno nije moglo biti
previe predomiljanja. Nije ni udo da sve to nikako nije mogao preboljeti. Nije ni udo da je morao
povjerovati da se radilo o nekakvoj zavjeri ili tajni koja je prouzroila njezinu smrt.
Da nije umrla, ponovno bismo bili zajedno, dodaje. U to sam apsolutno uvjeren. Naravno,
prekinuli smo runo jednom je traila da potpiem nekakve dokumente: doao sam do nje, u tu
kuu, i pokuao je pridobiti, navesti na to da se predomisli, ali bio sam malo pijan i nisam to najbolje
izveo. ini mi se da sam ak i tada bio ljubomoran na Monkforda. I tako sam znao da me oekuje
mnogo posla i truda da se nekako iskupim. Prvo sam ju morao uvjeriti u to da se iseli iz te uasne
kue. I ve je bila pristala, barem naelno bilo je tu nekih problema s ugovorom o najmu,
nekakvim kaznenim naknadama za otkazivanje. Samo da je uspjela nekako otii odande, ini mi se da
bi danas bila iva.
Kua nije uasna. ao mi je to ste ostali bez Emme, ali za to doista ne moete kriviti kuu u
ulici Folgate.
Jednog dana shvatit ete da sam u pravu. Simon me izravno gleda. Je li ve bacio oko na
vas?
Kako to mislite? bunim se.
Monkford. Prije ili kasnije poet e vam se nabacivati. Ako ve nije. A onda e i vama isprati
mozak. Tako funkcionira.
Neto moda injenica da u, priznam li da smo ljubavnici, jednostavno potvrditi Simonov
stav da se ene otimaju za Edwarda tjera me da kaem: Na temelju ega mislite da u odgovoriti
potvrdno?
Kima. To je dobro. Ako priajui o Emmi iz panda tog gada spasim samo jednu osobu, trud
nee biti uzaludan.
Kafi se puni. Neki mukarac sjeda za susjedni stol, s prepeencem punjenim komadiima
kobasice i lukom. Zapahuje nas prodoran miris jeftinog, vlanog tijesta i preprenog luka.
Boe, kakav odvratan smrad, kaem.
Simon se mrti. Ja nita ne osjeam. Onda, to ete sada?
to mislite, postoji li kakva mogunost da je Emma pretjerivala? I dalje mi se ini neobinim
da bi vam iznosila tako bizarne tvrdnje o Edwardu Monkfordu, kao i jednako bizarne tvrdnje o vama
policiji. Jo malo oklijevam. Jedna osoba s kojom sam razgovarala opisala ju je kao enu koja je
voljela biti u sreditu pozornosti. Takvim ljudima ponekad je potrebno da osjete da su na odreeni
nain vani. ak i ako to znai da neto moraju izmisliti.
On odmahuje glavom. Istina je da se Emma voljela osjeati posebnom. Ali i bila je posebna.
ini mi se da joj se zato i svidjela kua na broju jedan u ulici Folgate stvar nije bila tek u sigurnosti,
nego i u tome to je bila drukija. Ali ako elite rei da je zbog toga izmiljala nekakve fantazije... Ni
sluajno. Sada ve zvui pomalo uzrujano,
U redu, kaem urno. Zaboravite.
 Bi li vam smetalo da sjednem ovdje? Neka ena s velikim sendviem pokazuje prema praznoj
stolici kraj nas. Simon nevoljko kima imam dojam da bi volio jo cijeli dan razgovarati o Emmi.
ena sjeda, a ja osjeam miris prenih gljiva od kojeg mi je zlo. Miris me podsjea na pokisle pse i
prljave plahte.
Hrana je ovdje uistinu odvratna, kaem ispod glasa. Nije mi jasno kako to itko jede.
On me razdraeno gleda. Pretpostavljam da biste vie voljeli da smo se nali na nekome
otmjenijem mjestu. Bilo bi vie u vaem stilu.
Nije stvar u tome. U sebi biljeim da je Simon Wakefield sklon razdraljivosti. Inae volim
sve lokale Costa. Ovaj mi se samo ini neuobiajeno smrdljivim.
Meni ne smeta.
Osjeajui muninu, ustajem, silno elei to prije doi do svjeega zraka. U svakom sluaju,
hvala na susretu, Simone.
I on ustaje. Nema problema. Ovo je moja posjetnica. Hoete mi se javiti otkrijete li jo neto?
I dati mi svoj broj? Za svaki sluaj?
Za kakav sluaj?
Za sluaj da napokon doem do nekih dokaza o tome da je Edward Monkford doista ubojica,
kae on mirno. U tom sluaju volio bih imati mogunost da vam javim.
Vrativi se u kuu na broju jedan u ulici Folgate, uspinjem se do kupaonice i svlaim ispred ogledala.
Dodirujem grudi, koje su mi nekako bolne i pune. Bradavice su mi primjetno potamnjele, a na
pigmentiranome podruju oko njih vide se male uzdignute toke, kao da se jeim.
Mjesenicu trebam dobiti tek za tjedan dana, tako da test ne bi bio pouzdan. Ali zapravo mi i ne
treba. Pojaana osjetljivost na mirise, munina, tamne bradavice, te male uzdignute toke na koi za
koje mi je primalja rekla da se te izboine zovu Montgomeryjeve lijezde tono tako bilo je i kad
sam proli put bila trudna.
9. Uzrujam se kada mi stvari ne idu po planu.
Slaem se O O O O O Ne slaem se
 PRIJE: EMMA

Dugo se nismo vidjele, Emma, kae Carol.

Da, imam posla preko glave, kaem, pa na njezinoj sofi privlaim prekriene noge pod tijelo i
sjedim gotovo kao da vjebam jogu.
Kad smo posljednji put razgovarale, tek si bila zatraila od Simona da napusti kuu u kojoj ste
zajedno ivjeli. I razgovarale smo o tome kako osobe koje preive traumu seksualne prirode esto
tijekom oporavka razmiljaju o velikim promjenama. Kako ti zasada ide s tim promjenama?
Zapravo, dakako, eli pitati: Jesi li se ve predomislila u vezi sa Simonom? Koliko se god zaklinjala
da joj u opisu posla nije donoenje sudova, niti usmjeravanje naih seansa prema nekome odreenom
zakljuku, sve vie uviam da Carol esto ini upravo to.
No, da, kaem, imam novu vezu.
Mala stanka. I sve je u redu?
U vezi sam s mukarcem koji je projektirao tu kuu na broju jedan u ulici Folgate. Iskreno
govorei, nakon Simona, on je pravo osvjeenje.
Carol me gleda uzdignutih obrva. to misli, zato?
Simon je mladac. Edward je mukarac.
I nema nita od onih problema seksualne prirode koje si doivljavala sa Simonom?
Smijeim se. Apsolutno ne.
Nakon male stanke jo dodajem: Ali o neemu bih voljela razgovarati. O neemu posve
odreenome.
Svakako, kae ona.
Bit e da sam oklijevala, jer kae jo: to god mi kae, Emma, sigurno sam ula ve vie puta.
esto se uhvatim da razmiljam o tome da me netko silom svladava, kaem.
Tako, znai, kae ona oprezno. I to te uzbuuje ?
Pa, vjerojatno da.
Ali i mui?
Samo mi je neobino. Nakon svega to se dogodilo. Ne bi li trebalo biti obrnuto?
Pa, kao prvo ne postoji trebalo bi ili ne bi trebalo, poinje ona. A ovo zapravo i nije takva
rijetkost. Gledamo li opu populaciju, oko treine ena kae da se redovito uputa u fantazije koje se
temelje na prijenosu moi.
Osim toga, tu je i fiziki aspekt, kae jo. To se ponekad naziva prijenosom uzbuenja. Nakon
to iskusi adrenalin u situaciji seksualne prirode, mozak ti moda nesvjesno trai jo. Stvar je u tome
da se toga ne treba stidjeti. To ne znai da bi u neemu slinome uivala i u stvarnome ivotu. Ni
sluajno.
Ne stidim se, kaem. I u tome uivam i u stvarnome ivotu.
Carol ubrzano trepe. I u stvarnosti proivljava te fantazije?
Kimam.
S Edwardom?
Ponovno kimam.
 eli mi o tome priati ?
Unato tome to tvrdi da ne donosi sudove, Carol je oito toliko nelagodno da poinjem malo
pretjerivati, samo da je okiram.
To je ba neobino, zakljuujem priu, ali nekako se osjeam jo monijom kad ga razljutim.
Danas mi se nedvojbeno ini energinijom i odlunijom, Emma. Kao da ima vie
samopouzdanja kad donosi odluke. Pitam se samo jesu li to za tebe u ovom trenutku dobre i zdrave
odluke.
Pretvaram se da razmiljam o tim rijeima. Vjerojatno jesu, zakljuujem tako.
Oito je da se Carol nije nadala takvome odgovoru na pomno formulirano pitanje.
Odabir partnera u vrijeme eksperimentiranja vrlo je vaan, kae.
Ja to zapravo ne bih nazvala eksperimentiranjem, kaem. Prije otkrivanjem.
Ali ako je sve toliko divno, Emma, kae ona tiho, to onda radi ovdje ?
Dobro pitanje, mislim si.
Ranije smo razgovarale o tome kako rtve silovanja za to ponekad, pogreno, krive sebe,
dodaje. Kako imaju dojam da su zasluile kaznu ili da nekako vrijede manje od drugih. Ne mogu se
prestati pitati nije li to dijelom sluaj i ovdje.
To govori toliko iskreno da na trenutak zamalo gubim nadzor.
Ali to ako nikada i nisam silovana, kaem. to ako je sve to bila samo svojevrsna fantazija?
Mrti se. Ne shvaam, Emma.
Nita. Ali recimo da sam doznala neto o nekome o zloinu koji je taj netko poinio. Kad bih
ti to rekla, bi li morala prijaviti policiji?
Ako zloin jo nije prijavljen, ili ako je prijavljen, ali bi tvoji dokazi mogli biti vani za istragu,
tada je situacija vrlo sloena, kae. Kao to zna, psihoterapeuti imaju profesionalni etiki kodeks koji
se odnosi i na povjerljivost informacija. Ali jednako tako moramo se pridravati i zakona. Kada je to
dvoje suprotstavljeno, prednost ima zakon.
utim, razmiljam o znaenju tih rijei.
to te mui, Emma, pita me blagim glasom.
Zapravo nije nita vano, kaem, pa joj upuujem blistav osmijeh.
 SADA: JANE

Analiza krvi ko mojeg lijenika ope prakse potvruje stvar. Ne govorim nikome, osim Miji, Beth i
Tessi. Mia, dakako, prvo pita: Je li bilo planirano?
Odmahujem glavom. Edward se jedne veeri... malo zanio.
Gospodin Opsjednut nadzorom se malo zanio? Ne znam bih li trebala biti zabrinuta ili osjetiti
olakanje jer je ipak ovjek od krvi i mesa.
Bilo je to posve neuobiajeno. Kasnije smo o tome ak i razgovarali. Znam da e Mia
pomisliti da govorim o nekoritenju kontracepcije. Ne ulazim u pojedinosti.
On zna?
Jo ne. Prava je istina da ne znam kako e Edward na to reagirati.
Mia je ve korak ispred mene. Ispravi me ako grijeim, ali nije li jedno od pravila glasilo i bez
djece.
Kuna pravila, da. Ali ovo ba i nije ista stvar.
Doista? Gleda me uzdignutih obrva. Svi znamo koliko mukarci oboavaju neplaniranu
trudnou.
Samo utim.
A ti? pita ona jo. Kako se ti osjea, J.?
Prestraeno, priznajem. Prestravljeno. Jer unato pravome vihoru razliitih emocija
nevjerice, radosti, tjeskobe, euforije, zadivljenosti, nove boli zbog lsabel, sree kad se svi ti vrtlozi
zaustave, ostaje mi samo jedan osjeaj: goli strah. To ne bih mogla ponovno proivjeti. Kad bi se
neto dogodilo ovom djetetu. Ta... tuga i bol. Jednostavno ne bih. To bi me unitilo.
Tada su rekli da nema razloga da ti sljedee dijete ne bude savreno zdravo, podsjea me ona.
Ni proli put nije bilo razloga. Pa se ipak dogodilo.
Ali zadrat e ga, zar ne?
Malo je ljudi na svijetu koji mi mogu postaviti to pitanje, a jo manje onih kojima sam spremna
iskreno odgovoriti: da dio mene govori Nemoj. Ponovno se nae na svjetlosti, nakon toliko vremena
provedenog u tami i na osami. emu ponovno bacati tu kocku? Radi se o istome dijelu mojega mozga
koji razgledava unutranjost kue na broju jedan u ulici Folgate i pita se: emu sve ovo ugroziti?
Ali postoji i jedan drugi dio mene dio mene koji je u naruju drao mrtvoroene, koji je
gledao to savreno lie i svejedno osjeao ekstatinu majinsku radost dio koji nikada ne bi
mogao ni pomisliti na pobaaj zdravoga fetusa zbog vlastitog kukaviluka.
Da, zadrat u ga, kaem. Rodit u to dijete. Edwardovo dijete. Znam da mu se to isprva
nee sviati, ali nadam se da e se ve naviknuti.
 PRIJE: EMMA
Nakon to mi se nije javio dva tjedna, Edwardu aljem selfie.
Tetovirala sam se, tatice. Svia ti se?
Reagira istog trenutka. TO SI TO UINILA?
Znam da sam prvo trebala traiti tvoje doputenje. Ali eljela sam vidjeti to e se dogoditi budem li bila jako, jako
zloesta...
Tetovaa je zapravo malena, dosta zgodna i nevidljiva pod uobiajenom odjeom rije je o
stiliziranome prikazu galebovih krila, neposredno iznad desne polutke stranjice. Ali znam koliko ih
Edward mrzi i prezire.
P. S. Mjesto je dosta bolno.
Odgovor dolazi nekoliko minuta kasnije.
I bit e jo bolnije. Veeras. Vraam se u London. Bijesan kao ris.
Jo mi nikada nije poslao tako dugaak SMS. Smijeim se dok mu odgovaram. Onda e biti najbolje
da se pripremim.
Tuiram se, pa se pomno briem i na kou nanosim najmanju moguu koliinu parfema.
Odijevam onu haljinu i bisernu ogrlicu, ali ostajem bosih nogu. Na koi ve osjeam blago arenje.
Taj osjeaj iekivanja neopisivo je ugodan, ali se mijea i s nervoznim uzbuenjem. Jesam li
pretjerala? Mogu li otrpjeti to to e mi raditi?
Smjetam se na sofu. Nakon nekog vremena ujem prigueni zvuk s Domara koji registrira
nekoga na ulaznim vratima, a zatim i prodorniji zvuni signal kada mu doputa ulazak. On dugakim
koracima grabi prema meni, smrknuta lica.
Pokai mi, rei.
Gotovo se i ne stiem okrenuti, a on me ve jednom rukom epao za oba runa zgloba, te me
praktiki prebacio preko sofe, tako da sam se posve savila u struku, gotovo mi poderavi haljinu koju
zadie drugom rukom.
U tom trenutku zastaje kao ukopan. Koji je sad to...Ja se poinjem nezaustavljivo smijati.
On mi bijesno trese ruke. Kakve to, za ime svijeta, igra igrice?
Bila je to Amandina tetovaa, uspijevam protisnuti. Napravila ju je kako bi proslavila prekid s
muem. S njom sam otila u salon za tetoviranje.
Poslala si mi sliku tueg dupeta, pita on polagano.
Kimam, i dalje ne uspijevajui suspregnuti smijeh.
Ja sam otkazao veeru s gradonaelnikom i lanovima podrunog urbanistikog odbora kako
bih doao ovamo, rei on.
I to e ti biti zabavnije, pitam ja, pa ga ve pozivam ritminim pokretima guzova.
On mi ne puta ruke. Bijesan sam na tebe, kae zateeno. Namjerno si me razljutila. Zasluila si
ba sve to ti se sada sprema.
Povlaim ruke, da iskuam koliko me zapravo dri, no stisak je snaan.
Dobrodoao kui, tatice, uzdiem sretno.
Kasnije, puno kasnije, prije njegova odlaska, dajem mu pismo.
Nemoj ga sada itati, kaem. Proitaj ga kad bude sam. Promisli o tome kad bude na tim
svojim dosadnim sastancima. Ne mora odgovoriti. No eljela sam ti neke stvari objasniti.
 SADA: JANE

Moj prvi trudniki pregled. Na suprotnoj strani runog stola koji je platilo dravno zdravstveno
osiguranje sjedi dr. Gifford.
Prije nekoliko dana dobila sam kompjutorski generiranu obavijest u kojoj mi je objanjeno da,
premda nema razloga za zabrinutost, moja dosadanja iskustva znae da automatski ulazim u
kategoriju rizine trudnoe. Za mene e se stoga brinuti specijalist dr. Gifford.
Netko je oito shvatio pogreku, jer su me kasnije istog dana nazvali i rekli da im je posve jasno
da bih eljela biti kod nekog drugog lijenika. Osim toga, eljeli su mi priopiti da je dr. Gifford
ponudio ostavku.
Kau da trudnoa eni pomuti um. Kod mene je zasada obrnuto. Ili je moda stvar jednostavno
u tome to postane lake donijeti odreene odluke. Sada napokon znam koji je ispravan put.
Stvar je u tome, kaem mu, da ne smatram da trebate podnijeti ostavku zbog neega to niste
skrivili. A oboje znamo da e osoba koja vas zamijeni biti jednako preoptereena kao i vi.
On oprezno kima.
Stoga predlaem sljedee... Predlaem da zajednikim snagama podvrgnemo bolnicu pritisku.
Ja u im pismom priopiti da ne elim da Isabelina smrt slubeno bude u kategoriji ONI, ali u traiti
jamstva da e poveati broj pripadnika osoblja i uvesti vei broj snimanja Dopplerom. Kaete li im vi
da su to ujedno i vai uvjeti za povlaenje ostavke, moda uvide priliku za postizanje dogovora. Kako
vam se to ini?
Tessa nije bila oduevljena i bila bi radije ila na slubenu istragu i sveobuhvatnije rjeenje. Ali
ja se nisam dala smesti, pa je na koncu popustila.
Je li uvijek takva? upitala je rastueno Miju.
Prije Isabel je bila, odgovorila je Mia, smijeei mi se. Najorganiziranija, najtvrdoglavija,
najtemeljitija osoba koju znam. ini mi se da nam se napokon vratila ta nekadanja Jane.
Ni dr. Gifford u prvi mah nije totalno uvjeren u uspjeh takvog pristupa. U vrijeme kada su
sredstva tako ograniena... poinje oprezno.
U vrijeme kada su sredstva tako ograniena vanije je nego ikada izboriti se za svoje interese,
prekidam ga. Jednako dobro kao ja znate da e takva snimanja i vie lijenika spasiti vie ivota
nego neki skupi lijek za rak. Ja samo vaem odjelu pomaem da mu se glas bolje uje.
On kima. Hvala.
A sad e biti najbolje da me ve jednom pregledate, kaem. Ako u ve biti na vaoj brizi,
onda iz toga elim izvui maksimum.
Pregled je temeljit i detaljan, neusporedivo temeljitiji od pregleda u istoj fazi s Isabel. Znam da sada
imam poseban tretman zbog svega to smo dr. Gifford i ja zajedno proivjeli, ali nemam nita protiv.
Samu sebe vie ne smatram pripadnicom stada, prosjenom osobom.
Veliina i poloaj uterusa su dobri. Uzima uzorak za Papa-test zbog mogunosti raka vrata
maternice, kao i uzorak tkiva da se utvrde mogue spolno prenosive bolesti. Nita od toga me ne
brine. Nema apsolutno nikakve anse da fanatino pedantni Edward ima neku nelijeenu spolno
prenosivu bolest. Tlak mi je dobar. Sve je u redu. Dr. Gifford kae da je zadovoljan.
Na pregledima sam uvijek bila dobra, alim se.
Dok tako leim, priam mu o porodu kakav sam prieljkivala s Isabel, u vodi, sa svijeama
Diptique i glazbom. On mi kae da nema medicinskog razloga da to ovaj put ne ostvarim. Potom
razgovaramo dodacima prehrani. Folna kiselina, svakako predlae osamsto mikrograma.
Preporuljiv je i vitamin D. Izbjegavati multivitamine u kojima ima vitamina A, ali treba promisliti o
vitaminu C, kalciju,eljezu.
Dakako da u to uzeti, sve. Nisam od onih koji se ne obaziru na strune savjete ili ne obavljaju
neto, koliko god to bilo sitno, to bi moglo pomoi. Na povratku kui uzimam preporuene tablete,
dva puta provjeravam deklaracije da se uvjerim da se negdje nekom pogrekom u sve to nije prikrao i
vitamin A. Objesivi kaput, prvo odlazim do prijenosnog raunala, da utvrdim o kojim bih jo
promjenama u prehrani mogla razmisliti.
Jane, molim te da sljedee izjave ocijeni u rasponu od 1 do 5,
pri emu je l posve se slaem, a 5 uope se ne slaem.
Dio funkcionalnosti kue nedostupan je do ispunjenja te
zadae.
Zastajem kao ukopana. Nekako mi se ini da su ti testovi jo uestaliji otkako Edwarda nema.
Gotovo kao da me provjerava. eli utvrditi jesam li i dalje mirna i spokojna, ivim li i dalje prema
pravilima, a sve to iz svog ureda, negdje daleko na nekom gradilitu.
to je jo vanije, da funkcionira Domar, u trailicu bih bez razmiljanja bila upisala prehrana
za trudnice. Moram se sjetiti da se odsada za sve oslanjam na susjedovu beinu mreu. Barem dok
ne kaem Edwardu.
I dok, ini mi se, ne doznam to se doista dogodilo Emmi. Jer te dvije stvari otkrivanje tajne
Edwardu, te razotkrivanje njegovih tajna sada su povezane i daleko hitnije nego ranije. Zbog
svojeg neroenog djeteta moram doznati istinu.
 PRIJE: EMMA

Inspektor Clarke poziva me u postaju na jo jedan razgovor. Stvari se oito ubrzavaju, jer me sada ne
odvodi u onaj svoj odjeljak, nego u veliku i jarko osvijetljenu sobu za sastanke. S jedne strane stola
sjedi petero ljudi. Jedan je od njih u uniformi nekako stjeem dojam da je na dosta visokome
poloaju. Kraj njega je neka krhka ena u tamnome kostimu. Tu je onda jo i John Broome, odvjetnik
Kraljevskog tuiteljstva s onog sasluanja o jamevini, te narednica Willan, zaduena za mene, a koja
sjedi malo podalje od drugih, kao da eli pokazati da nije na dovoljno visokome poloaju da sudjeluje
u tome.
Inspektor Clarke, koji je dosada bio uobiajeno vedar i veseo, pokazuje da trebam sjesti
nasuprot one sitne ene, dok on sam sjeda kraj narednice Willan, jo dalje od ostalih. Preda mnom je
vr s vodom i aa, ali, primjeujem, ne i keksi i kava. Danas nema alica s likom Garfielda.
Hvala to ste doli, Emma, kae ta ena. Ja sam posebna tuiteljica Patricia Shapton, a ovo je
naelnik Peter Robertson.
Velike zvjerke. Pozdrav svima, kaem i maem im. Ja sam Emma.
Patricia Shapton uljudno se smijei i nastavlja: doli smo razgovarati o obrani Deona Nelsona
od vaih optuaba za silovanje i teku provalu. Kao to po svoj prilici znate, danas optuba i obrana
prije samog suenja moraju razmijeniti informacije kojima raspolau, kako bi se izbjeglo da se
pojedini sluajevi nepotrebno nau pred sudom.
To nisam znala, ali ipak kimam.
Deon Nelson poziva se na pogrenu identifikaciju, nastavlja ona. S hrpe koja se nalazi ispred
nje uzima jedan dokument i stavlja naoale za itanje. Potom gleda u mene preko tih naoala, kao da
eka da ja neto kaem.
Nisam ga vidjela na sasluanju za odreivanje jamevine, kaem urno.
Vie svjedoka kae da jeste. Ali to nije ta konkretna pojedinost o kojoj smo doli razgovarati.
Zbog nekog razloga od tih rijei ne osjeam olakanje. Neto u vezi s njezinim tonom, tim
nijemim i koncentriranim licima oko nje, u meni izaziva nelagodu. Atmosfera je postala ozbiljna. ak
i agresivna.
Deon Nelson osigurao je medicinske dokaze intimne prirode koji pokazuju da ne moe biti
mukarac koji se snimio dok ste ga vi oralno zadovoljavali, kae Patricia Shapton. I ti su dokazi vrlo
uvjerljivi. tovie, rekla bih ak da su neoborivi.
Osjeam vrtoglavicu koja se ubrzano pretvara u muninu. Ne razumijem, kaem.
S pravnog gledita, dakako, njegovoj je obrani to dovoljno da osigura oslobaajuu presudu,
nastavlja ona, kao da se ja uope nisam oglasila. Uzima jo nekoliko dokumenata. No oni su zapravo
otili jo dosta koraka dalje. Ovo su izjave koje su pod prisegom dali neki od vaih kolega iz tvrtke
Flow Water Supplies. Za na sluaj najrelevantniji je iskaz nekog Saula Aksoya, koji opisuje
razmjerno nedavan seksualni odnos s vama. Tijekom kojeg ste, kako kae, na va zahtjev, vas dvoje
snimili videosnimku koja odgovara opisu snimke koju je inspektor Clarke pronaao u vaem
mobitelu.
Postoji onaj izraz eljela sam da me proguta zemlja. To nije ni dio opisa situacije u kojoj vam se
urui cijeli svijet, kad vas odjednom sa svih strana zatrpaju sve lai koje ste izgovorili. Slijedi
dugotrajna, stravina tiina. Osjeam kako me suze peku u oima. Opirem im se. Znam da e Patricia
Shapton pomisliti da je to tek smicalica kojom elim izazvati suosjeanje.
Nekako uspijevam izustiti: A to je s onim drugim mobitelima koje ste pronali ? Rekli ste da je
Deon Nelson to radio i ranije. Ne moe se ba rei da je neduan.
 Odgovara mi naelnik Robertson. Neko se smatralo da postoji veza izmeu provale i gledanja
hard-core pornografije, kae. Budui da su provalnici obino imali neuobiajeno velike koliine
DVD-a s eksplicitnim sadrajem. A onda je netko shvatio da provalnici jednostavno zadravaju
pornografske materijale na koje nailaze u tuim kuama. Isto je bilo s Nelsonom i mobitelima.
Zadrao je aparate na kojima je bilo seksualnog sadraja. I to je sve.
Patricia Shapton skida naoale i sklapa ih. Je li vas Deon Nelson prisilio na oralni seks, Emma?
Dugotrajna, beskonana tiina. Nije, apem.
Zato ste policiji rekli da jest?
Jer ste me pitali pred Simonom! Viem jer se vie ne mogu suzdrati. Suze mi sada teku, suze
pune samosaaljenja i gnjeva, iako i dalje govorim, oajniki elim da shvate, da uvide da su krivi
jednako kao i ja. Prstom pokazujem prema narednici Willan i inspektoru Clarkeu. Oni su rekli da su
pronali videosnimku i da se ini da je na njoj Nelson, koji me prisiljava na oralni seks, kaem. Rekli
su da se ne vidi ni njegovo lice, ni no. to sam trebala uiniti ? Rei Simonu da sam se poseksala s
nekim drugim?
Optuili ste ovjeka da vas je silovao pod prijetnjom noem. I da je prijetio da e opscene
snimke tog napada poslati vaim prijateljima i lanovima obitelji. I dalje ste lagali i kad se vaa pria
nala pod znakom pitanja. ak ste na sudu proitali osobnu izjavu rtve.
Prisilio me inspektor Clarke, kaem. Pokuala sam se izvui, ali mi nije dopustio. Osim toga,
Nelson je to zasluio. Radi se o lopovu. Ukrao mi je imovinu.
Te rijei, toliko jadne i sitniave, i dalje samo tako vise u zraku. Naas uoavani lice inspektora
Clarkea. Na njemu se odraava cijeli katalog emocija. Prijezir. Saaljenje. I bijes gnjev zbog
injenice da je dopustio da ga prevarim, da gomilanjem lai iskoristim njegovu elju da me zatiti.
Ponovno uasna tiina. Patricia Shapton pogledava prema naelniku Robertsonu. Oito se radi
o nekom unaprijed dogovorenom znaku, jer on pita: Imate li odvjetnika, Emma?
Odmahujem glavom. Znam onog ovjeka koji je napisao aneks ugovora kada se Simon iselio,
ali ini mi se da ne bi bio od osobite koristi u ovoj situaciji.
Emma, sada u vas uhititi. To znai da ete kasnije, nakon to vas i slubeno ispitamo, imati
pravo pristupa branitelju po slubenoj dunosti.
U nevjerici piljim u njega. Kako to mislite?
Sluajevima silovanja pristupamo vrlo ozbiljno. A to znai da pretpostavljamo da svaka ena
koja kae da ju je netko silovao govori istinu. Nalije toga upravo je injenica da lanim navodima o
silovanju takoer pristupamo jednako ozbiljno. Na temelju toga to smo danas ovdje uli, imamo
dovoljno dokaza da vas uhitimo pod sumnjom da ste uzaludno tratili vrijeme policije i pokuali
ometati pravdu.
Uhitit ete mene, pitam u nevjerici. A Nelsona? Pa on je kriminalac.
Morat emo povui optube protiv Deona Nelsona, kae Patricia Shapton. Sve redom. Vai
dokazi sada su posve diskreditirani.
Ali ukrao mi je stvari. To nitko ne porie, zar ne?
Zapravo da, kae naelnik Robertson. Deon Nelson tvrdi da je mobitele kupio od nekog ovjeka
u pubu. Moda mu ba i ne vjerujemo, no u smislu dokaza, apsolutno nita ga ne povezuje s vama.
Ali nije valjda da mislite...
Emma Matthews, privodim vas zbog sumnje u pokuaj ometanja pravde i traenja vremena
policije, u suprotnosti sa lankom pet, tokom dva Kaznenog zakona iz 1967. godine. Ne morate rei
nita, ali vaoj obrani moe tetiti ako pri ispitivanju ne kaete neto na to ete se kasnije oslanjati na
sudu. Sve to kaete moe posluiti kao dokaz. Jeste li razumjeli ?
Ne mogu rei ni rijei.
Emma, morate mi odgovoriti. Razumijete li prirodu optubi protiv sebe ?
Da, apem.
Nakon toga imam samo tupi dojam da sam prola kroz ogledalo i nala se na suprotnoj strani.
Odjednom vie nisam rtva, s kojom treba postupati njeno i oprezno, sa suosjeanjem, donositi joj
kavu. Odjednom sam u posve drugome dijelu policijske postaje, gdje su svjetla zatiena metalnom
mreom, a podovi zaudaraju po bljuvotini i sredstvu za dezinfekciju. Policajac iz pritvora gleda me s
povienog mjesta iza pisaeg stola i objanjava mi prava. Praznim depove. Dobivam primjerak
zatvorskog kodeksa i doznajem da u dobiti topli obrok budem li i dalje ovdje u vrijeme veere.
Odnose mi cipele i uvode u eliju. U jedan zid ugraen je leaj, dok je na suprotnoj strani nekakva
kratka polica. Zidovi su bijeli, pod siv, svjetlost rasprena na stropnoj oblozi. Pada mi na pamet da bi
se Edward ovdje osjeao kao kod kue, no zapravo ne bi bilo tako, jer je sve prljavo i smrdljivo,
neudobno i jeftino.
Tri sata ekam deurnog odvjetnika koji e mi biti dodijeljen po slubenoj dunosti. U jednom
trenutku onaj policajac donosi mi primjerak optunice. Ovako, crno na bijelo, izgleda jo gore i
sumornije nego to je zvuala na katu.
Pokuavam ne razmiljati o izrazu lica inspektora Clarkea u trenutku kad sam izlazila iz one
sobe za sastanke. Vie nije bilo bijesa, vidjelo se jo samo gaenje. Vjerovao je u mene, a ja sam ga
iznevjerila.
Na koncu mi u eliju dovode nekog mladog debeljka gelom zalizane kose i prevelikog vora na
kravati. Stoji na vratima i rukuje se sa mnom preko cijelog naramka spisa.
Ovaj... Graham Keating, kae. Naalost, sve su prostorije namijenjene odvjetnicima zauzete.
Morat emo razgovarati ovdje.
Sjedamo jedno do drugoga na tvrdi leaj, poput dvoje stidljivih studenata koji se ba jo ne
mogu pohvatati, a on me moli da svojim rijeima opiem to se dogodilo. ak i meni samoj sve to
zvui neuvjerljivo.
to e biti sa mnom, pitam nakon to sam zavrila.
Sve ovisi o tome hoe li naglasak staviti na uzaludno troenje vremena ili ometanje pravde, kae
on. Ako je prvo, a vi priznate krivnju, mogu vas osuditi na rad u zajednici ili uvjetnu kaznu. U drugom
sluaju tu ba i nema ogranienja u vezi s kaznom koju sudac moe odrediti. Maksimalna je
doivotni zatvor. Naravno, to je rezervirano samo za najekstremnije sluajeve. Ali upozoravam vas
da se radi o zloinu koji suci esto shvaaju vrlo ozbiljno.
Ponovno poinjem plakati. Graham uvlai ruku u aktovku i izvlai paketi papirnatih
maramica. Ta me gesta podsjea na Carol, a to me, pak, podsjea na jo jedan problem.
Nee moi ispitivati moju terapeutkinju, zar ne, pitam.
Okakvoj se terapeutkinji radi?
Nakon provale poela sam odlaziti na psihoterapiju. Tu enu predloila mi je policija.
I njoj ste ispriali istinu?
Nisam, kaem zdvojno.
Tako, znai, kae on, iako je oito zbunjen. Ne budemo li spominjali psihiko stanje, nema
razloga da u to umijeaju i nju.
Jo nekoliko trenutaka uti. A tako zapravo dolazimo do pitanja kako emo se tono braniti.
Odnosno, koje e nam biti olakotne okolnosti. Hou rei, policiji ste ve ispriali to se dogodilo. Ali
niste zapravo naveli razloge.
Kako to mislite?
Kontekst je najvaniji kad je rije o SITSP-u silovanju i tekim seksualnim prijestupima. A
budui da su ove optube porekle od navoda o silovanju, sve e se i dalje voditi prema pravilima
postupanja u sluajevima iz te kategorije. Ponekad sam branio ene koje su imale dojam da su pod
pritiskom ili su ih zastraivanjem naveli na to da, primjerice, iznesu ili povuku neku optubu ili
navod. To jako pomae.
To nije... poinjem, pa ne dovravam misao. elite rei da bih se mogla izvui ako sam se
nekoga bojala?
Ne posve. Ali to bi moglo drastino umanjiti kaznu.
Ali bojala sam se, kaem. Bojala sam se rei Simonu. On je ponekad nasilan.
A-ha, kae Graham. Ne kae: Sad ve imamo neto, ali to govore njegove geste kada otvara uti
pisai blok i priprema se za pisanje biljeaka. O kakvoj se nasilnosti radi?
 SADA: JANE
Inspektore Clarke?
Mukarac u smeoj vjetrovci, koji meu dlanovima dri malu au piva, podie pogled. Ja
sam. Iako vie nisam inspektor. Obian gospodin. Moemo i na ti... James, ako ti je drae. Ustaje da
mi stisne ruku. Uz noge mu stoji vreica puna voa i povra. Pokazuje prema anku. Mogu li ti neto
donijeti?
Uzet u sama. Lijepo je od vas to ste pristali na susret.
Ah, nema problema. Srijedom ionako dolazim u grad, radi trnice.
Uzimam gazirani sok s okusom umbira, pa se vraam do njega. I dalje ne mogu vjerovati
koliko je u dananje vrijeme lako pronai ljude. Pozivom Scotland Yardu utvrdila sam da je detektiv
inspektor Clarke u mirovini, to mi se inilo kao nova prepreka, no ve kad sam u trailicu ne u
sustav Domara, naravno upisala jednostavno Kako pronai umirovljenog policajca? dola sam
do organizacije koja se zove NUUP, Nacionalna udruga umirovljenih policajaca. Stranica je imala
obrazac za postavljanje upita, pa sam upisala to me zanima. Odgovor sam dobila ve isti dan. Ne
mogu mi dati podatke o lanovima, ali e svakako proslijediti moje pitanje.
ovjek koji mi sjedi nasuprot ne izgleda dovoljno staro za mirovinu. Vjerojatno nagaa o emu
razmiljam, jer kae: U policiji sam odradio dvadeset pet godina. Dovoljno da ispunim uvjete za
mirovinu, no nisam se posve deaktivirao. Jo jedan bivi detektiv i ja imamo malu tvrtku za
postavljanje sigurnosnih alarma. Nema prevelikog pritiska, ali i dalje dolazi nekakav zgodan novac.
Koliko sam shvatio, eljela bi razgovarati o Emmi Matthews?
Kimam. Molim lijepo.
Ti si joj roakinja?
Oito je uoio slinost. Ba i ne. Ja trenutano ivim na broju jedan u ulici Folgate.
Hmmm. Na prvi pogled James Clarke izgleda kao obian i razuman ovjek, od onakvih ljudi
koji su iz radnike klase napredovali do sloja onih koji ive lagodno i koji moda imaju i malenu vilu
negdje u Portugalu, u blizini terena za golf. to te tono zanima?
Znam da je Emma iznijela odreene optube na raun biveg deka, Simona. Nedugo zatim
pronaena je mrtva. ula sam dosta suprotstavljenih teorija o tome tko ili to ju je odvelo u smrt
depresija, Simon, ak i onaj mukarac s kojim je kasnije stupila u vezu. Namjerno ne spominjem
Edwardovo ime, za sluaj da Clarke nanjui moje zanimanje za njega. Samo pokuavam malo
rasvijetliti to se dogodilo. Budui da ivim ondje, teko je ne osjetiti znatielju.
Emma Matthews fino mi je zamazala oi, kae inspektor Clarke kratko i jasno. A to mi se
kao detektivu nije esto dogaalo. Zapravo gotovo nikad. Ali tada sam se tako suoio s jednom
uvjerljivom mladom enom koja je rekla da je bila odvie uplaena da prijavi istinski neugodan napad
seksualne prirode, budui da je napada sve to bio snimio njezinim mobitelom, te je prijetio da e
snimku poslati svima iji se broj nalazi u tom ureaju. Htio sam joj nekako pomoi. Osim toga, tada
smo bili pod velikim pritiskom, od nas se trailo da poveamo broj uspjenih presuda za silovanje.
inilo mi se da u s obzirom na raspoloive dokaze za promjenu biti u mogunosti zadovoljiti efove,
rtvi ishoditi pravdu, a ono ogavno smee koje se odaziva na ime Deon Nelson na due vrijeme strpati
iza reetaka. Tri muhe jednim udarcem. Pokazalo se da sam pogrijeio u sve tri stvari. Ona nam je od
samog poetka servirala hrpu lai.
Znai da je dobro lagala?
Ili sam ja bio sredovjena budala. Tuno slijee ramenima. Moja je Sue umrla godinu
ranije. A ta djevojka, koja mi je mogla biti ki... Moda sam jednostavno imao previe povjerenja. U
svakom sluaju, tako je naknadno zakljuila naa interna istraga. Policajac kojem malo nedostaje do
mirovine, zgodna mlada ena... i njegova prosudba ide k vragu, I u tome je bilo odreene istine.
Barem toliko da prihvatim mirovinu i malo ranije kad su mi je predloili.
Otpija velik gutljaj piva. Ja pijuckam gazirani sok. Meni se ini kao da tim bezalkoholnim
piem cijelome svijetu govorim trudna sam, no ako je to i primijetio, inspektor Clarke nita ne
spominje. Iz dananje perspektive, bilo je stvari koje sam trebao uoiti. Nelsona je u kompjutorskom
sustavu identificirala s daleko previe samopouzdanja, s obzirom na to da je on tijekom napada imao
fantomku. A kad je rije o optubama protiv biveg deka... Samo slijee ramenima.
Ne vjerujete ni u njih, iz dananje perspektive?
Nismo vjerovali ak ni tada. Njezin odvjetnik tako ju je jednostavno pokuavao osloboditi
krivnje. Bila sam prestraena, ne mogu se smatrati odgovornom za to to sam rekla. I upalilo je.
Osim toga, Kraljevsko tuiteljstvo ba i nije bilo oduevljeno mogunou da pred sudom i javnou
pokae kako nas je dobro nasamarila. Morala je prihvatiti slubeno upozorenje zbog uzaludnog
alarmiranja policije, no to je bila tek packa, nita vie.
Ali nakon njezine smrti ipak ste uhitili Simona Wakefelda.
Da. Ali to je zapravo vie bilo spaavanje obraza. Odjednom se pojavila mogunost da smo
sve to dotada promatrali iz pogrenoga kuta. Mlada ena prijavljuje silovanje, a onda priznaje da je
lagala, ali tvrdi da se njezin deko ponaa kao Jekyll i Hyde i da je prema njoj nasilan. Ubrzo nakon
toga pronalaze je mrtvu. Pokae li se da ju je doista ubio, gotovi smo. ak i ako se pokae da se radilo
o samoubojstvu, opet e izgledati kao da se policija prema njoj nije ponijela najbolje, nije li tako? U
svakom je sluaju najbolje da javnost vidi da smo nekoga priveli.
Znai da ste samo formalno odraivali to je u tom trenutku bilo mogue?
O, nemoj me krivo shvatiti. Nai nadreeni moda su eljeli uhienje upravo zbog toga, ali
moja je ekipa dobro odradila posao kad smo ga ispitivali. Nije bilo ba nikakvih dokaza koji bi
ukazivali na to da je Simon Wakefeld imao neke veze s Emminom smrti. Pogrijeio je jedino u tome
to se uope spetljao s njom. A to mu ba i ne mogu zamjeriti. Kao to sam rekao, i stariji i mudriji
mukarci od njega pali su na njezin arm. Mrti se. Ali rei u ti to je doista bilo neobino. Kad ih
se uhvati da su lagali policiji, veina ljudi vrlo brzo popusti i slomi se. Emma je reagirala tako to je
ispriala jo jednu la. U glavu joj ju je moda usadio onaj njezin iskaz proitan pred sudom, no
reakcija je ipak bila vrlo neuobiajena.
to vi mislite, kako je umrla?
Dvije su mogunosti. Prva je da se ubila. Zbog depresije? Odmahuje glavom. Ne bih rekao.
Vjerojatnije je da su joj lai nekako dole glave.
A druga?
Najoitija.
Mrtim se, Koja?
ini mi se da nisi razmiljala o mogunosti da ju je ubio Deon Nelson.
To je tono bila sam se toliko usredotoila na Edwarda i Simona da mi gotovo uope nije
palo na pamet da bi krivac mogao biti netko trei.
Nelson je bio a koliko znam tako je po svoj prilici i sada pokvareni gad, nastavlja on.
Prvi put osuen je za nasilje jo kao dvanaestogodinjak. Kad ga je Emma zamalo strpala u zatvor
izmiljenom priom, zasigurno se htio osvetiti. Jo nekoliko trenutaka uti. To je zapravo rekla i
Emma. Ispriala nam je da joj je Nelson prijetio.
Istraili ste te prijetnje?
Evidentirali smo ih.
To je isto?
 Ona je uhiena zbog neutemeljenog troenja policijskog vremena. Mislite da je provjera svih
njezinih navoda nakon toga bio nekakav prioritet? Ve je ionako izgledalo da smo itekako pretjerali s
revnou kad smo Nelsona optuili za silovanje. A budui da se njegova odvjetnica pozivala i na
uznemiravanje i pristranost na temelju rasne pripadnosti, jednostavno ga nismo imali kako pritisnuti
bez vrstih dokaza.
Razmiljam. Recite mi neto o toj videosnimci na Emminu mobitelu. Kako ste to uspjeli
protumaiti kao silovanje ako se ni priblino nije radilo o tome?
Jer je in bio brutalan, kae on kratko. Moda sam ja staromodan. Jednostavno ne shvaam
kako ljudi u neemu takvome mogu uivati. Ali ako sam neto nauio u dvadeset pet godina rada u
policiji, onda je to injenica da nikada ne moe shvatiti seksualni ivot drugih ljudi. Mladi ljudi
danas na internetu gledaju tu ogavnu, agresivnu pornografiju i misle da bi bilo zabavno vlastitim
mobitelom izraditi takvu snimku. Mukarci koji se prema enama odnose kao prema objektima, ene
koje na to pristaju. Zato? Mene to doista totalno zbunjuje, otvoreno ti kaem. Ali u Emminu sluaju
bilo je upravo tako. Takoer i s dekovim najboljim prijateljem.
Tko je to bio?
Neki Saul Aksoy, koji je radio u istoj tvrtki kao Emma. Nelsonova odvjetnica angairala je
privatnog istraitelja koji mu je uao u trag i nagovorio ga na davanje slubenog iskaza. Dakako,
Aksoy nije prekrio nikakav zakon, ali ipak... Kakav kaos...
Ali ako ju je on ubio, kaem ja, i dalje zaokupljena tom Clarkeovom teorijom, kako je Deon
Nelson uao u kuu?
To ne znam. Clarke odlae praznu au. Autobus mi kree za deset minuta. Morao bih
krenuti.
Ta kua u ulici Folgate ima najsuvremeniji sigurnosni sustav. To je bila jedna od stvari koje su
se Emmi ondje sviale.
Najsuvremeniji? ponavlja prijezirno Clarke. Moda prije deset godina. Danas nita od
onoga to je povezano s internetom ne smatramo sigurnim. Hakeri u to provaljuju kao od ale.
U glavi odjednom ujem Edwardov glas. Kad su je pronali tu je bio ukljuen. Bit e da je mokrih
nogu trala u prizemlje...
A zato je tu bio ukljuen? pitam.
Clarke me smeteno gleda. Molim?
Tu... njime upravlja narukvica. Pokazujem mu svoju narukvicu. Prepoznaje vas kad uete
pod tu, a potom temperaturu vode prilagoava vaim osobnim postavkama. Kad iziete, sam se
gasi.
On slijee ramenima. Ako ti tako kae...
to je s ostalim materijalima iz te kue? Videosnimkama s portafona na ulazu? Jeste li to
pregledali?
On odmahuje glavom. Pronaena je etrdeset osam sati nakon smrti. Snimke na tvrdome disku
ve su bile automatski izbrisane. Tako to ide kod mnogih sigurnosnih sustava, radi utede prostora za
pohranu. teta, ali tako je.
Neto se dogodilo s tom kuom. To mora biti dio odgovora.
Mogue. Zagonetka koju nikada neemo rijeiti, ini mi se. Ustaje i uzima vreicu s
namirnicama. I ja ustajem. Ve mu se spremam pruiti ruku kada se on posve neoekivano naginje
naprijed da me poljubi u obraz. Odjea mu pomalo zaudara na pivo. Bilo mi je drago, Jane. I sretno.
Iskreno, sumnjam da e naii na neto to mi nismo vidjeli, ali ako naie, hoe li mi javiti ? I dalje
me kopka to se dogodilo Emmi. A malo je sluajeva koji me jo kopkaju.
 PRIJE: EMMA
Kua na broju jedan u ulici Folgate neko je izgledala kao mirno, spokojno utoite. Vie nije tako.
Sada je klaustrofobina i zloslutna. Kao da se ljuti na mene.
Ali, dakako, ja samo projiciram vlastite osjeaje na te gole zidove. Na mene se ljute ljudi, a ne
kua.
Zbog toga poinjem razmiljati o Edwardu i obuzima me panika u vezi s onim pismom koje sam
mu dala. Gdje mi je bila pamet? aljem mu SMS. Molim te, nemoj itati pismo. Jednostavno ga baci.
Veini ljudi to bi svakako bilo vie nego dovoljno da svakako proitaju pismo, no Edward nije poput
veine ljudi.
To i dalje ne rjeava drugi problem: prije ili kasnije morat u mu ispriati sve o Simonu, Saulu,
Nelsonu i policiji. A to neu moi uiniti ako mu ne priznam da sam i njemu lagala. Ve i sama
pomisao na to navodi me na pla.
ujem majin glas, rijei koje je uvijek izgovarala kad bi me u djetinjstvu uhvatila u lai.
Laljivci ne bi trebali plakati.
esto mi je recitirala i nekakvu pjesmicu, o djevojici Matildi koja je toliko esto zvala
vatrogasce da joj vie nisu vjerovali kad je doista izbio poar.
Kad god povikala je Gori!
Rekli su samo La govori!
Pa kad njezina teta iz grada se vratila
I kua i Matilda u pepelu je bila.
No kasnije sam za to uzvratila majci. Kao etrnaestogodinjakinja prestala sam jesti. Lijenici
su dijagnosticirali anoreksiju, no ja sam znala da zapravo nikada nisam imala poremeaj prehrane.
Samo sam dokazivala da imam veu snagu volje od nje. Ubrzo se cijelo kuanstvo brinulo zbog moje
prehrane, moje teine, mojeg unosa kalorija, je li meni dan dobar ili lo, jesam li prestala dobivati
mjesenicu ili se osjeam slabo ili imam blijede guste dlake koje mi niu na podlakticama i obrazima.
Obroci su se otezali u beskonanost, budui da su me roditelji nastojali privoljeti, podmititi ili
zastraivanjem navesti na to da pojedem samo jo jedan zalogaj. Doputali su mi da izmiljam sve
apsurdnije naine prehrane, smatrajui da u, otkrijem li neto to mi se svia to onda vjerojatnije i
jesti. Tako cijeli jedan tjedan svi zajedno nismo jeli nita osim kriaka prene jabuke ubaenih u juhu
od avokada. Jednom drugom prilikom radilo se o salati od kruaka i grbice, tri puta na dan. Moj je
otac ranije bio nedostupan, rezerviran roditelj, no nakon to sam se razboljela, postala sam mu
najvanijim prioritetom. Slali su me u raznorazne privatne klinike u kojima su spominjali nisku
razinu samopotovanja i potrebu da se u neemu osjeam uspjenom. Ali ja sam, dakako, u neemu
doista bila uspjena: u nejedenju. Nauila sam se smijeiti umorno, ali aneoski i govoriti kako sam
uvjerena da su u pravu i da u se odsada truditi, istinski truditi, pozitivnije razmiljati o sebi.
Prestala sam kad me neka nesmiljena psihologinja pogledala u oi i rekla da savreno dobro zna
da samo manipuliram ljudima i da e uskoro, ne ponem li jesti, biti prekasno. ini se da anoreksija
mijenja nain funkcioniranja mozga. ovjek upadne u odreene obrasce razmiljanja, obrasce koji
izrone kad ih najmanje oekuje. Ostane li predugo u tome, te obrasce dalje nosi do kraja ivota. Kao
u onoj bapskoj prii o vjetru koji se mijenja kad se mrti.
Prestala sam biti anoreksina, ali sam ostala mrava. Otkrila sam da se ljudima to svia. Osobito
su se mukarci zbog toga prema meni drali zatitniki. Smatrali su da sam slaba i krhka, iako sam
zapravo osoba eline odlunosti.
No ponekad kad stvari izmiu nadzoru, kao na primjer, sada prisjeam se tog zgodnog
osjeaja, zadovoljstva koje sam izvlaila iz injenice da ne jedem. Da ipak imam nadzor nad
vlastitom sudbinom,.
 Zasada se uspijevam oduprijeti iskuenju. Ali duboko u utrobi osjetim prazninu i muninu kad
god se prisjetim to se dogodilo. Ovo su izjave koje su pod prisegom dali neki od vaih kolega. Koliko ih je?
Tko jo osim Saula? Pretpostavljam da to vie i nije vano. Novost se zacijelo proirila cijelom
zgradom.
A Amanda jedna od mojih najboljih prijateljica sada e znati da se njezin suprug seksao sa
mnom.
aljem e-mail u kadrovsku slubu, navodei da sam bolesna. Moram se kloniti tvrtke dok ne
smislim to u sada.
Kako bih se neim zaokupila, kreem u toliko potrebno ienje i pospremanje kue. Ne
razmiljajui, dok skupljam smee, ulazna vrata ostavljam otvorena. Tek nakon to sam zaula neki
zvuk, naglo se okreem, a srce mi je u petama.
Odozdo me gleda neko minijaturno, koato lice, razrogaenih oiju kao u malenog majmuna.
Radi se o makici malenoj sijamskoj. Ugledavi me, puna oekivanja sjeda na kameni pod, kao da
eli rei da je moja dunost sada pronai njezina vlasnika.
Tko si ti, pitam. Ona samo mijaue. Nimalo zabrinuta, doputa mi da je podignem. Osjetim
samo kou, kosti i meko krzno nalik na antilop. im mi se nala u naruju, poinje glasno presti.
I to u ja sad s tobom, kaem.
Idem od kue do kue i nosim tu maku. ivim u ulici u kojoj oboje partnera mora raditi kako bi si
mogli priutiti kredit ili stanarinu, tako da mi u veini kua nitko ne otvara vrata. No na broju tri na
vratima se pojavljuje neka ena kovrave crvene kose i s pjegama na licu, koja brano s ruku brie o
pregau. Iza nje vidim kuhinju i dvoje crvenokose djece, djeaka i djevojicu, takoer u pregai.
Bok, kae ona. A onda vidi makicu, koja i dalje glasno prede u mojem naruju. O, kako si samo
slatka, kae.
Pretpostavljam da ne znate ija je, kaem. Maloprije je samo tako uetala u moju kuu.
Odmahuje glavom. Nisam ula da netko ovdje ima maku. Iz koje ste vi kue?
Broj jedan, kaem i pokazujem prema susjednoj kui.
Iz Fuhrerova bunkera, kae ona prijekorno. No, dobro, valjda i ondje mora netko ivjeti. Usput,
ja sam Maggie Evans. elite li ui ? Mogu nazvati ostale mame.
Djeca su se ve skupila oko nas, glasno trae da im se dopusti da diraju maku. Majka ih tjera da
prvo operu ruke. Ja ekam dok ona zove neke od susjeda. Iz podruma u kuhinju ulaze trojica
graevinskih radnika sa zatitnim kacigama, pa pristojno odlau alice u sudoper. Dobrodoli u
ludnicu, kae Maggie Evans, dolazei od telefona, iako nita zapravo ne izgleda osobito ludo. I djeca
i radnici nevjerojatno su pristojni.
Naalost, nita, kae. Chloe, Tim, hoete izraditi par plakata, pa da ljudi znaju da je pronaena
maka?
Djeca gorljivo pristaju. Chloe zanima mogu li zadrati makicu ako se ne javi pravi vlasnik.
Maggie odluno kae da e makica ubrzo postati jako velika maka, te da e tada pojesti Hectora. Na
koncu ne doznajem tko je Hector. I dok djeca crtaju postere, Maggie kuha aj i pita me koliko sam ve
dugo u kui na broju jedan.
Nije nam se ni najmanje svialo to se gradi, povjerava mi. Izgleda kao akom u oko. I arhitekt
je bio jako neuljudan. Gradske vlasti sazvale su sastanak na kojem je trebao uti nae primjedbe i
razloge za zabrinutost. A on je samo tako stajao bez rijei. I zatim otiao, a da nije promijenio ba
nita. Ni jednu jedinu stvar. Mogla bih se okladiti da je ivot u toj kui pravi pakao.
Unutra je zapravo zgodno, kaem.
 Upoznala sam prijanju stanarku kojoj je bila nepodnoljiva. Izdrala je tek par tjedana. Rekla je
da ima dojam da se kua nekako okrenula protiv nje. Sve je puno nekakvih neobinih pravila, nije li
tako?
Ima ih nekoliko. I zapravo su vrlo razumna, kaem.
No, da, ja ondje ne bih mogla ivjeti. Timmy, dovikuje. Nemoj stavljati boje u tanjur od
porculana. Usput, ime se bavite, pita me.
Radim u marketingu. Ali trenutano sam na bolovanju.
Ah, kae. Zbunjeno me gleda ispod oka. Oito je da se ne doimam osobito bolesnom. A onda
nervozno pogledava djecu.
Bez brige, nije nita zarazno. Stiavam glas. Samo jo jedna runda kemoterapije. Totalno me
iscrpi, nita vie.
U oima joj se istog trenutka pojavljuje zabrinutost. O, Boe, uasno mi je ao...
Nema potrebe. Sve je u redu, doista. Zdrava kao dren, kaem neustraivo.
U vrijeme kada odlazim, s hrpom plakata iz kune radinosti na kojima pie JE LI OVO VAA
MAKA? kao i samom makicom, Maggie Evans i ja ve smo prave prijateljice.

U kui na broju jedan u ulici Folgate maka istrauje prostore sa sve vie samopouzdanja, pa poput
malenog tigra skae stubama i dolazi na kat, u spavau sobu. Odlazim je potraiti, pa je pronalazim
izvaljenu na svojem krevetu, na leima, kako vrsto spava, jedne apice podignute uvis.
Tada uviam da sam donijela odluku u vezi s poslom. Vadim mobitel i zovem centralu.
Flow Water Supplies. Kako vam moemo pomoi, ujem glas u slualici.
Moete me, molim, spojiti s Helen u Kadrovskoj?
Nakon nekoliko trenutaka javlja mi se efica Kadrovske slube. Molim?
Helen, ovdje Emma, kaem. Emma Matthews. Moram podnijeti slubenu prijavu protiv Saula
Aksoya.
 SADA: JANE

Ako je traenje inspektora Clarkea bilo jednostavno, pronalaenje e- maila Saula Aksoya jo je lake.
im sam u Google utipkala njegovo ime i prezime, kao i Flow Water Supplies, doznala sam da je
tvrtku napustio prije tri godine. Sada je utemeljitelj i glavni direktor Volcayneaua, nove marke
mineralne vode koja se pie na vrlo elegantnim internetskim stranicama crpi ispod jednog
vulkana na Fidiju koji miruje. Na fotografiji se vidi zgodan tamnoputi mukarac obrijane glave,
izrazito bijelih zuba i s dijamantnom iglom u jednome uhu. Poslala sam mu sad ve uobiajeni e-mail.
Dragi Saule, nadam se da ti ne smeta to se javljam ovako, iz vedra neba. Ali pokuavam doznati neto o bivoj stanarki kue
u kojoj ivim, na broju jedan u ulici Folgate...
Sad smo svi povezani, razmiljam dok poruku aljem u cyberspce. Svi i sve. Meutim, prvi put
otkako sam se upustila u ovo, udaram u zid. Odgovor dolazi brzo, ali je negativan.
Hvala na poruci. Ne razgovaram o Emmi Mattheivs. Ni sa kim.
Saul.
Pokuavam jo jednom. Sutra naveer bit u u blizini tvog ureda. Moda bismo mogli nabrzinu neto
popiti?
Poruci dodajem podatke za Messenger. Na temelju onoga to znam o Saulu Aksoyu, a to nije
mnogo, mogu biti razmjerno sigurna da e me potraiti na Facebooku. Moda i neskromno
pretpostavljam da nee imati nita protiv pia sa mnom.
Ovaj put odgovor je neto pozitivniji. Ok. Mogu ostati pola sata. Vidimo se u baru Zebra, u ulici
Dutton, u 20b.
Dolazim ranije i naruujem mineralnu s limetom. Grudi su mi sad ve vee i ee moram na
WC. Inae bi ovjek teko zakljuio da sam trudna, iako Mia tvrdi da izgledam neuobiajeno dobro.
Da blistam, kae. Tako se ne osjeam kad ujutro povraam.
Na Saulu Aksoyu prvo primjeujem nakit. Osim one naunice ima i tanki zlatni lani koji mu
se nazire ispod ne posve zakopane koulje. Ispod rukava odijela vide se kope za manete, na desnoj
ruci ima peatnjak, a na lijevoj skupi, tako se barem ini, sat. Izgleda da ga nekako uzrujava to ve
imam pie, i to bezalkoholno, pa me pokuava nagovoriti na au pjenuca, da bi onda odustao i
naruio pjenuac samo za sebe.
Saul valjda ne moe biti drukiji od Simona Wakefeida, razmiljam. A Edward Monkford
totalno se razlikuje i od jednoga i od drugoga. ini mi se nevjerojatnim da je Emma mogla imati
odnose sa svom trojicom. Dok Simon eli udovoljavati, ali je ujedno i osjedjiv i nesiguran, a Edward
staloen i prepun samopouzdanja, Saul je nasrtljiv, drzak i glasan. Usto iz navike na zavretku
reenica agresivno ponavlja Jelda?, kao da me pokuava prisiliti na to da se s njim sloim.
Hvala to si se naao sa mnom, kaem nakon nekoliko uvodnih reenica. Znam da izgleda
udno, s obzirom na to da Emmu nisam ak ni upoznala. Ali ini mi se da je gotovo nitko nije istinski
poznavao. Svi s kojima sam razgovarala imaju drukije vienje te osobe.
Slijee ramenima. Zapravo se nisam s tobom naao zbog toga, da? I dalje ne mogu podnijeti
razgovor o njoj.
Zato?
Jer je bila opsjednuta i opasna, kae bez uvijanja. I zbog nje sam ostao bez posla. Nije da mi
taj posao nedostaje bilo je to sranje od posla ali lagala je o meni, a to ne mogu oprostiti
nikome.
to je uinila?
Poalila se kadrovskoj da sam je napio i prisilio na seks. Meu ostalim je rekla i da sam
ponudio da u joj pomoi da prijee u marketing pristane li spavati sa mnom. Ustvrdila je da je odbila,
a da ja nikako nisam mogao podnijeti odbijanje. A ja sam zapravo doista razgovarao sa efom
marketinga, pokuao joj uiniti uslugu, ali prije nego to smo spavali, ne poslije. Ali ona je sve to
rekla prije nego to se doznalo da je uhiena zbog lane optube za silovanje, da? I jo se dogodilo da
se nekoliko cura iz tvrtke uzrujalo kad su doznale jedne za druge, kao i da me ena sada biva
eljela poteno nagaziti, tako da sam bio gotov. No pokazalo se da je to bilo neto najbolje to mi se
moglo dogoditi, samo to ona to tada nikako nije mogla znati.
Znai da si sa Emmom... to? Imao jednokratni seks? Usputnu vezicu? Na anku se nalazi
zdjelica sa slanim kikirikijem i jedva se suzdravam da ih sve ne pojedem dok ga sluam. Sada guram
zdjelicu dalje od sebe.
Par smo se puta poseksaii i to je sve. Slubeno smo putovali na neki seminar i ondje imali
jedno noenje. Uz besplatnu cugu stvari su se malo otele kontroli. Razvlai lice u grimasu. uj, ne
ponosim se time. Simon mi je frend barem je bio prije svega toga. Ali oduvijek mi je teko rei ne,
a ona je navaljivala na mene, vjeruj mi. tovie, eljela je nastaviti i kad sam ja ve zakljuio da smo
se dovoljno zabavili i da je vrijeme za kraj. Rekao bih da joj je upravo rizik bio vaan i privlaan.
Posve sigurno sviala joj se injenica da to radimo Simonu iza lea. I Amandi, naravno. Ako se mene
pita, mislim da sam Simonu na kraju uinio uslugu, iako on nikada nije tako gledao na to.
Jo si u kontaktu sa Simonom?
Odmahuje glavom. Godinama nismo razgovarali.
Moram te pitati... netko tko je gledao onu videosnimku na Emminu mobitelu rekao mi je da je
dosta gruba.
ini se da mu nije ni najmanje neugodno. Da. Pa sve joj se to svialo, nije li tako? Kao i veini
ena kad smo ve kod toga. Gleda me izravno u oi. A ja volim kad ena zna to eli.
Osjeam kako se lagano jeim, iako se trudim nita ne pokazati. Ali zato to uope snimati?
Samo smo se zezali. Pa to svi rade, jelda? Kasnije mi je rekla da je snimku izbrisala, ali bit e
da ju je ipak zadrala. Takva je bila Emma sigurno je uivala u injenici da ima tako neto, neto
to joj moe upropastiti cijeli jebeni ivot, pa i moj, ako je se netko domogne. Tako je stjecala malo
nekakve moi. Vjerojatno sam trebao jo jednom provjeriti je li unitila snimku. No tada sam ve bio
daleko.
Jesi li ikada primijetio da lae o drugim stvarima? ini mi se da ljudi u vezi s njom spominju i
to da nije uvijek govorila istinu.
A tko govori istinu, jelda? Naslanja se, sada ve oputeniji. Iako sam doista primijetio da
ponekad pria gluposti. Kao na primjer kad mi je Simon rekao da je zamalo postala manekenkom
neka od vodeih agencija svim je silama eljela da potpie ugovor s njima, no ona je zakljuila da to
nije za nju. A-ha, mo mislit-uvala se za karijeru u odnosima s javnou u tvrtki koja se bavi
distribucijom aparata za vodu. Bilo kako bilo, meni je rekla da joj je jednom na ulici pristupio neki
fotograf, ali joj se inilo da je malo perverzan, pa nije nita poduzela u vezi s tom ponudom. A ja sam
tada pomislio: Koja je verzija stvarna? Ponekad je samo malo pretjerivala kako bi ostavila snaniji
dojam, a ponekad masno lagala i stvarala cijeli izmiljeni svijet.
Da se razumijemo, dodaje jo, da uje kako ja razgovaram s predstavnicima maloprodaje,
vjerojatno bi zakljuila da sam ve ostvario promet od milijun funta. eli li doi do uspjeha, mora
farbati i muljati, nije li tako? Pije ostatak pjenuca. Ali pustimo sada nju. Naruimo jo jednu bocu,
pa razgovarajmo malo o tebi. Je li ti tko ve rekao da ima prelijepe oi?
Hvala, kaem i ve silazim s barske stolice. Moram ii jo nekamo, ali hvala to si pristao
doi.
Molim? Glumi ok. Ve odlazi? S kime se treba nai? S dekom? Pa tek smo poeli.
Hajde, sjedni. Naruit emo koktele, jelda?
 Ne, doista...
Pa moe mi se barem tako malo oduiti. Ja sam odvojio neto vremena za tebe, sada ti meni
duguje malo vremena. Popijmo pie kao ljudi. Smijei se, no u oima mu vidim nepopustljivost i
zdvojnost. Ve pomalo ocvali enskar koji osvajanjima eli ojaati samopotovanje koje blijedi.
Ne, doista, ponavljam odluno. Dok odlazim, on pogledom ve pretrauje unutranjost
lokala, traei nekoga kome e se moi nabacivati.
 PRIJE: EMMA
Za alkoholiare kau da postoji trenutak u kojem konano udare u dno. Nitko vam ne moe rei kada
je vrijeme da prestanete, nitko vas ne moe nagovoriti. Do tog dna morate doi sami, shvatiti o emu
se radi i tek tada, jedino tada, imate izglede za to da preokrenete stvar.
Ja sam dola do tog dna. Kriviti Saula za to u najmanju je ruku bio oajniki pokuaj izvlaenja.
Nema sumnje da zasluuje tako neto cijelu vjenost u uredu juri za suknjama iza Amandinih lea,
svi znaju kakav je ovjek i vrijeme je da ga netko zaustavi no s druge strane, ja se moram suoiti s
injenicom da sam mu ja dopustila da me napije, da sam mu ja dopustila da uini to to je uinio.
Nakon Simonove zahtjevnosti i stalnog oboavanja koje mi je ilo na ivce, zapravo je bilo pravo
osvjeenje biti eljenom samo zbog sebinog i nimalo kompliciranog seksa. Ali to ne mijenja
injenicu da sam uinila glupost.
Moram se promijeniti. Moram poeti biti osoba koja jasno sagledava stvari. Ne rtva.
Carol mi je jednom rekla da veina ljudi svu energiju ulae u pokuaje da promijeni druge, iako
ovjek zapravo moe promijeniti jedino sebe, a ak je i to nevjerojatno teko. Sada mi je jasno to
time eli rei. ini mi se da sam spremna biti netko drugi u odnosu na osobu koja je dopustila da joj se
sve ovo dogodi.
Traim posjetnicu s Carolinim brojem, elei je nazvati, ali je ne pronalazim. Nikako mi nije
jasno kako ita moe nestati u kui na broju jedan u ulici Folgate, ali ini se da se to nekako dogaa
bez prestanka, sve od rublja do boice parfema za koju sam se mogla zakleti da se nalazi u kupaonici.
Vie nemam snage ulaziti u trag tim stvarima.
No maku ipak ne mogu zanemariti. Unato onim djejim plakatima, nitko ga sada sam ve
utvrdila da se radi o maku nije traio, dok on, pak, kuom tumara kao da joj je jedini vlasnik.
Trebam mu dati ime. Dakako, razmiljam o tome da ga zovem Maak, prema onoj maki lutalici u
Doruku kod Tiffanyja, ali onda mi na pamet pada neto bolje. Ja sam ovdje poput Make, bezimene i
neuredne lijenine. Ne pripadamo nikome i nitko ne pripada nama.
Zvat e se Ljenjivac. Odlazim do prodavaonice na uglu i kupujem mu neto maje hrane i
drugih potreptina.
Vraam se i nailazim na nekoga ispred kue. Nekog klinca na biciklu. Jo nekoliko trenutaka
mislim da je moda doao zbog maka. A onda vidim da je to isti onaj mali koji me vrijeao i psovao
nakon sasluanja u vezi s jamevinom.
Smijei se i s ruke skida neku kantu. Ne, nije to kanta, nego limenka s bojom, ve otvorena.
Stavlja oba stopala na tlo, i dalje sjedei na biciklu, pa boju baca izravno na kuu, na onaj
besprijekorno isti blijedi kamen, promaujui me tek za koji centimetar. Crvena mrlja, nalik na
divovsku krvavu porezotinu, sada krasi proelje kue na broju jedan u ulici Folgate. Limenka se uz
zveket kotrlja na do, i dalje izbacujui tanke mlazove crvene boje.
Sada znam gdje ivi, kuko, vie mi u lice i ve se udaljava.
Ruke mi se tresu dok vadim mobitel i zovem broj koji sam dobila od inspektora Clarkea. Ja sam,
Emma, kaem, ubrzano i isprekidano. Rekli ste da vas nazovem ako se to ponovi, a upravo se
ponovilo. Upravo mi je bacio boju na cijelu prednju stranu kue...
Emma Matthews, kae on. Gotovo kao da moje ime ponavlja zbog drugih koji su u istoj
prostoriji. Zato si nazvala ovaj broj?
Dali ste mi ga, ne sjeate se? Rekli ste da nazovem bude li jo sluajeva zastraivanja...
Ovo je moj privatni broj. eli li neto prijaviti, treba nazvati centralu. Dat u ti broj. Ima
olovku?
Rekli ste da ete me zatititi, kaem polagano.
 Okolnosti su se, ini mi se da je to oito, promijenile. U SMS-u u ti poslati broj koji treba
nazvati. Veza se prekida.
Kakav gad, sikem. Ponovno jecam, niz obraze mi teku suze nemoi i stida. Piljim u divovsku
crvenu mrlju. Nemam pojma kako je ukloniti. Znam da to znai da u sad morati razgovarati s
Edwardom.
10. Prijateljica koju ste tek stekli povjerava vam da je jednom zavrila u zatvoru zbog krae u
prodavaonici. Bilo je to dosta davno i otada se posve promijenila. Vi ete:
O To smatrati nevanim svi su zasluili da im se prui druga prilika
O Cijeniti njezinu iskrenost, zahvaljujui kojoj vam je to povjerila
O Uzvratiti povjeravanjem neke svoje pogreke
O aliti je jer se jednom uope nala u takvoj situaciji
O Zakljuiti da zapravo nije od onakvih osoba kakve elite imati u krugu prijatelja
 SADA: JANE

Nakon susreta sa Saulom Aksoyem vraam se podzemnom, alei to si ne mogu priutiti taksi:
prljavtina, guva i smrad vlanih i prljavih tijela na kraju radnoga dana... sve to podnosim sve tee.
Nitko ni ne nudi da sjednem, iako to ne bih ni oekivala ali neka ena s osmomjesenim trbuhom i
bedom na kojem su prikazani prometni znak i natpis DIJETE u NA PUTU ulazi na Kings Crossu i netko
joj nudi sjedalo. Ona se sputa uz teak uzdah. Za nekoliko mjeseci, razmiljam, to u biti ja.
No kua na broju jedan u ulici Folgate moje je utoite, moja sigurna ahura. S vremenom sam
uvidjela da odgaam trenutak kad u Edwardu spomenuti trudnou jer se dio mene pribojava da je
Mia u pravu i da e me on jednostavno izbaciti. Samoj sebi govorim da e biti drukije kad se radi o
njegovu vlastitom djetetu, da je na odnos jai od njegovih dragocjenih pravila, da nee imati nita
protiv monitora za praenje djeteta, djejih kolica, friza u djejoj sobi i druge djece koja dolaze na
igranje, kao i svih onih kaotinih i neurednih stvari koje idu uz roditeljstvo. ak sam i na internetu
potraila glavne faze razvoja. S obzirom na to da su mu roditelji tip A, disciplinirane osobe, nae
dijete moglo bi u dobi od tri mjeseca spavati cijelu no, hodati za godinu dana, ii na WC s godinom
i pol. Pa valjda to nikako ne moe biti predugo za trpljenje malo kaosa?
No nekako nisam toliko sigurna da bih ga i nazvala i priopila mu novost.
Dakako, koliko god okruenje u kojem se ondje nalazim bilo spokojno, i dalje se moram
suoavati sa stvarima koje mene uasavaju. Isabel se rodila nijema i nepomina. Ovo dijete daj
Boe bit e drukije. Unedogled zamiljam taj trenutak: ekanje, prvi udah, onaj prigueni pla
koji donosi ushit. to u ja osjetiti? Slavodobitnu sreu? Ili neto sloenije? Ponekad zapravo osjeam
kao da se u sebi ispriavam Isabel. Obeajem da te neu zaboraviti. Obeajem da nitko nee zauzeti tvoje mjesto.
Uvijek e biti moje prvo dijete, moja ljubljena, dragocjena djevojica. Zauvijek u tugovati za tobom. No sad u imati
drugo dijete koje e trebati voljeti, a postoji li u meni tako neiscrpna zaliha ljubavi da moji osjeaji
prema Isabel mogu ostati nepromijenjeni?
Pokuavam se usredotoiti na problem koji je neposredno preda mnom: Edward. to samoj sebi
vie govorim da moram razgovarati s njim, to me vie neki prigueni glas u glavi podsjea da tog
mukarca, oca svojega djeteta, uope ne poznajem. Znam samo da je izniman, to je samo eufemizam
za neuobiajeno i opsesivno. I dalje ne znam ak ni to se dogodilo izmeu njega i Emme: kakvu
odgovornost, moralnu ili neke druge vrste, ima za njezinu smrt, ni jesu li i Simon i Carol, svatko na
svoj nain, pogrijeili u vezi s time.
Metodina sam i djelotvorna kao nikada. Kupujem tri paketia fluorescentnih samoljepivih
papiria razliitih boja i jedan od zidova u blagovaonici pretvaram u divovsku mentalnu mapu. Na
jednoj strani postavljam papiri na kojem sam napisala NESRETNI SLUAJ, a onda u istome redu
SAMOUBOJSTVO, UBIJENA SIMON WAKEFIELD,

UBIJENA DEON NELSON I UBIJENA NEPOZNATI POINITELJ. Na kraju, i poneto nevoljko,

dodajem papiri na kojem pie UBIJENA EDWARD MONKFORD. Ispod svakog od tih naslova
dodajem papirie s ispisanim dokazima koji potkrepljuju upravo tu pretpostavku. Na mjestima gdje
nemam dokaze stavljam upitnike.
Drago mi je kad vidim da ispod Edwardova imena imam tek par biljeaka. I kod Simona ih je
manje nego kod ostalih, iako nakon razgovora sa Saulom moram dodati jo i OSVETA ZA SEKS S
NAJBOLJIM PRIJATELJEM???

Nakon jo malo razmiljanja, dodajem jo jednu kolonu: UBIJENA INSPEKTOR CLARKE. Jer je
ak i policajac imao motiv. Zbog toga to je u Emminu sluaju ispao naivna budala zapravo je ostao
bez posla. Dakako, ne mislim ozbiljno da ju je ubio, jednako kao to ne mislim ni da ju je ubio
Edward. Ali Emma ga je oito bila malko opinila i ne elim prerano odbaciti niti jednu mogunost.
Dok razmiljam o inspektoru Clarkeu, uviam da sam ga zaboravila upitati zna li policija za
onog ovjeka koji prati i opsjeda Edwarda. Onog nekog Jorgena. Dodajem jo jednu kolonu: UBIJENA
 EDWARDOV JORGEN. Ukupno osam mogunosti.
Dok tako piljim u zid, pada mi na pamet da se vrtim u krug i da nisam ni najmanje napredovala.
Kao to je rekao inspektor Clarke, jedno je teoretizirati, a neto posve drugo pronai dokaz. Ja imam
tek pretpostavke. Nije ni udo da je mrtvozornik zakljuio da se radi o sumnjivoj smrti, ali bez
utvrenog stvarnog uzroka.
Jarke boje samoljepivih papiria nalik su na kakvo kriavo umjetniko djelo na inae
netaknutome kamenu kue na broju jedan u ulici Folgate. Uzdahnuvi, skidam ih i bacam u smee.
Posuda za recikliranje sada je puna, pa je nosim van. Velike kante za odvajanje otpada nalaze se
uz jednu stranu kue, u blizini kue na broju tri. Izbacujem sve iz posude, iz koje otpad ispada
obrnutim redom prvo ono to je baeno posljednje, a onda i starije stvari. Vidim jueranji omot od
hrane, Timesovu tjednu reviju od prole nedjelje, praznu boicu ampona od prologa tjedna. I jedan
crte.
Izvlaim ga. To je Edwardov crte mene koji je izradio prije nego to je otiao, crte za koji je
rekao da nije lo, ali da ga ne eli zadrati. Izgleda kao da me nacrtao ne jednom, nego dvaput. Na
glavnome crteu glava mi je okrenuta udesno. Crte je toliko pun pojedinosti da mi se vidi
zategnutost vratnih miia, kao i luk kljune kosti. No ispod ili preko tog crtea nalazi se i drugi crte,
tek nekoliko nazubljenih, sugestivnih linija, izraen neoekivanom energijom i nasilnou: glava mi
je okrenuta na drugu stranu, usta napola otvorena kao da sam nekako iskezila zube. Dvije glave
okrenute na suprotnu stranu crteu pridaju nekakav dojam kretanja koji uznemiruje.
Koji je od njih pentimento, a koji dovreno djelo? I zato je Edward rekao da je crte u redu?
Zbog nekog razloga nije htio da vidim taj dvostruki lik?
Pozdrav.
Gotovo skaem u zrak od iznenaenosti. ena kojoj moe biti etrdesetak godina, crvene
kovrave kose, stoji s druge strane ograde koja me dijeli od kue na broju tri i prazni svoje smee.
Oprostite, prestraili ste me, kaem. Dobar dan.
Ona pokazuje prema kui na broju jedan. Vi ste najnovija stanarka, zar ne? Ja sam Maggie.
Rukujemo se preko ograde. Jane Cavendish.
Zapravo, povjerava mi se, moram priznati da ste i vi mene malo prestraili. U prvi mah
pomislila sam da se radi o onoj drugoj djevojci. Sirotici.
Osjeam kako mi se koa uz kraljenicu jei. Poznavali ste Emmu?
Samo smo par puta malo avrljale, nita vie. Ali bila je divna. Tako draga. Jednom je dola do
mene s nekakvom makom koju je pronala, pa smo tako poele razgovarati.
Kada je to bilo?
Maggie radi grimasu. Samo nekoliko tjedna prije nego to je... znate.
Maggie Evans... sad se sjeam: nakon Emmine smrti u mjesnim novinama izila je njezina
izjava o tome koliko je svim susjedima kua na broju jedna u ulici Folgate mrska.
Bilo mi ju je uasno ao, kae Maggie. Spomenula je da se ne osjea najbolje jer se lijei od
raka. Kad su je pronali, upitala sam se ima li to kakve veze s time moda kemoterapija nije
funkcionirala kako treba ili si je moda sama oduzela ivot. To mi je, dakako, rekla u povjerenju, no
smatrala sam da sam duna o tome izvijestiti policiju. Ali oni su potom rekli da je obavljena detaljna
obdukcija i da nije imala rak. Sjeam se kako sam pomislila koliko je strano pobijediti tako uasnu
bolest, a onda ipak tako umrijeti.
Da, kaem, ali mislim: Rak? Razmjerno sam sigurna da je to jo jedna la, ali zato?
Ali znate, dodaje ta ena, rekla sam joj da maku dobro skriva od vlasnika kue. Tko god da
je u stanju izgraditi takvu kuu... Pokuava izvesti dramatinu stanku, da rijei ostanu visjeti u
zraku, no jednostavno nije u stanju utjeti vie od nekoliko trenutaka, pa se gotovo odmah vraa na
najdrau temu: kuu na broju jedan u ulici Folgate. Unato svemu to govori, oito je da uiva to ivi
uz tako zloglasno zdanje. No, da, moram sad poi dalje, kae na kraju. Moram djeci pripremiti
neto za pojesti uz aj.
Pitam se kako u se nositi s tim aspektom majinstva, potisnuti vlastiti ivot u drugi plan kako
bih djeci pripremala uinu i ogovarala druge sa susjedima. Ima valjda i gorih stvari od toga.
Sputam pogled na crte koji drim u ruci. U sjeanju mi se pojavljuje jo neto iz doba kad sam
studirala povijest umjetnosti. Janus, dvoglavi bog. Bog obmane.
Jesam li na tom drugom crteu uope ja? Ili je to odjednom mi pada na pamet Emma
Matthews? A ako je tako, zato se Edward na nju tako naljutio?
ekam da Maggie ue u kuu, a zatim diskretno poinjem prekopavati po slojevima smea,
tako da na koncu dolazim i do onih samoljepivih papiria. Svi su sada nekako spojeni i slijepljeni,
poput kakvog vieslojnog kolaa koji se sastoji od jarkozelenih, crvenih i utih listia. Odnosim ih u
kuu. S njima jo ipak nisam posve zavrila.
 PRIJE: EMMA
Odlazak na posao odgaam koliko god mogu. Ali u petak mi je ve jasno da to sada nekako moram
okonati. Ljenjivcu ostavljam malo maje hrane i posudu s pijeskom, pa odlazim.
U uredu osjeam kako me svi pogledi prate dok prilazim svojem stolu. Obraa mi se jedino
Brian.
O, Emma, kae, je li ti bolje? Izvrsno. Moe nam se pridruiti na mjesenome izvjetajnom
sastanku u deset.
Na temelju njegova dranja zakljuujem da mu nitko nije nita rekao, no sa enama je ve malo
drukija situacija. Nitko od njih ne gleda me u oi. Kad god se osvrnem, glave se sputaju prema
kompjutorskim monitorima.
A onda vidim Amandu koja mi prilazi dugakim i odlunim koracima. Brzo ustajem i kreem
prema nunicima. Znam da je suoavanje neizbjeno, no bolje je da se to dogodi na nekome
koliko-toliko zatienome mjestu nego negdje gdje e svi piljiti u nas. I uspijevam ui nisam ak ni
uspjela posve zatvoriti vrata kad ih ona svom snagom rastvara, tako da se odbijaju od gumenog epa
koji onemoguuje da udare u zid.
Koji je to sad kurac... vie ona.
Amanda, kaem, ekaj malo.
Nemoj mi sada prodavati fore, jebote, vie. Nemoj mi priati da ti je ao ili neka slina sranja.
Bila si mi prijateljica i poevila si se s mojim muem. U mobitelu si ak sauvala snimku na kojoj mu
pui. A sad tu jo, jebote, ima obraza podnijeti prijavu protiv njega. Pokvarena, laljiva kurvo!
Rukama mi mae pred nosom i jo nekoliko trenutaka ini mi se da e me udariti.
A Simon, nastavlja. Lagala si njemu, lagala si meni, lagala si policiji...
Nisam lagala o Saulu, kaem.
Ah, znam da nije aneo, ali ene kao ti bacaju mu se u naruje...
Saul me silovao, kaem.
Zastaje kao ukopana. Molim, pita.
Zvuat e uasno udno, kaem usrdno. Ali kunem ti se da ovaj put govorim istinu. I znam da
sam djelomino kriva. Saul me napio, toliko da sam jedva stajala. To mu nisam smjela dopustiti
znala sam zato to radi, ali nisam oekivala da e ii toliko daleko. Mogue je ak da mi je stavio
neto u pie. A onda je rekao da e me otpratiti do moje sobe. im smo uli navalio je na mene.
Pokuala sam ga odbiti, ali nije sluao...
Nepomino pilji u mene. Lae, kae.
Ne laem. Lagala sam, priznajem. Ali kunem ti se da o ovome ne laem.
On to ne bi uinio, kae ona. Varao me, ali sigurno nije silovatelj.
Ali vie ne zvui toliko uvjereno.
ini mi se da to uope nije ni smatrao silovanjem, kaem. Kasnije mi je neprestano ponavljao
kako je bilo super. A ja sam bila toliko izgubljena da sam se pitala sjeam li se svega nekako
pogreno. No onda mi je poslao tu videosnimku. Nisam ni primijetila kad je snimao bila sam toliko
daleko od prave svijesti. Rekao je koliko je uivao dok je gledao snimku. Bilo je to neto poput
podsjetnika na injenicu da Simonu moe rei kad god poeli. Nisam znala to uiniti. Uhvatila me
panika.
Zato nisi nikome rekla, pita ona sumnjiavo.
A kome? Tada si izgledala toliko sretno da nikako nisam eljela okonati tvoj brak. A zna kako
Simon osjea strahopotovanje i divljenje prema Saulu. Nisam bila sigurna da e mi vjerovati, a
kamoli hoe li moi podnijeti spoznaju o tome da mi je to uinio njegov najbolji frend.
Ali zadrala si snimku. Zato?
Kao dokaz, kaem. Pokuavala sam smoi hrabrosti da odem na policiju. Ili barem u Kadrovsku.
Ali to sam vie odgaala, to mi je takva odluka postajala teom. ak sam i ja shvaala da snimka
nita ne pokazuje posve jasno i nedvosmisleno. I bilo me stid pokazati je nekome. Mislila sam da sam
moda sve ja skrivila. A onda ju je policija pronala u mojem mobitelu i pred Simonom zakljuila da
je to Deon Nelson, pa se sve uasno zakompliciralo.
Isuse, kae ona u nevjerici. Isuse. Sve to sad izmilja, Emma.
Ne izmiljam. Kunem ti se.
Ja jo kaem: Saul je gad, Amanda. ini mi se da duboko u sebi to zna. Zna da je bilo drugih
cura na poslu, u klubovima... koga se god moe domoi. Podupre li me, dobit e to je i zasluio,
moda ne sve, no barem e ostati bez posla.
A policija, kae ona, a ja znam da mi je poela vjerovati.
Policija se nee mijeati ne bude li konkretnih dokaza o nekome zloinu. Ovdje se radi samo o
tome da ostane bez posla, ne da ide u zatvor. Nakon svega to ti je uinio, ne misli da bi to bilo
pravedno?
Na koncu kima. Znam za barem dvije enske u ovoj tvrtki s kojima je spavao, kae. Michelle u
prodaji i Leona u marketingu. U Kadrovskoj u prijaviti kako se zovu.
Hvala, kaem.
Jesi ita od toga rekla Simonu?
Odmahujem glavom.
Trebala bi.
Pri pomisli na Simona dragog i ljubaznog Simona koji me oboava i koji mi vjeruje
dogaa se neto neobino. Prema njemu vie ne osjeam toliki prijezir. Neko sam ga mrzila jer je
Saulov prijatelj, jer u beskonanost naklapa o tome kako je Sauly super tip, iako je Sauly cijelo to
vrijeme zapravo sebini i agresivni kreten. Ali sada vie nije tako. Sada postoji i dio mene koji se
sjea koliko je ugodno kad ti netko oprosti.
Iznenaeno primjeujem da plaem. Briem suze papirnatim ubrusom iz aparata na zidu.
Ne mogu se vratiti, kaem. Sa Simonom je gotovo. Kad neto toliko poe krivo, to vie ne
moe ispraviti.
 SADA: JANE
Samo malo gela koji e vas malo hladiti, kae ljubazno tehniarka na ultrazvuku. ujem zvuk gela
koji izlazi iz tube, nalik na zvuk trcanja keapa, a onda mi ga ve pomini dio ureaja razmazuje po
cijelome trbuhu. Taj osjeaj podsjea me na prvo ultrazvuno snimanje Isabel: na onu ljepljivost na
koi koja se odrala cijeli dan, poput nekakve skrivene tajne pod mojom odjeom, na onaj savijeni
komad papira iz printera na kojem se vidio onaj obris fetusa nalik na duha, nalik na list paprati.
Duboko udiem, zateena iznenadnom provalom emocija.
Opustite se, kae tehniarka, pogreno tumaei uzdah. Snano mi pritie sredinji dio
trbuha, naginjui sondu as ovamo, as onamo. Evo ga.
Pridiem pogled prema monitoru. Iz tame se ukazuje obris i ja gotovo isputam neto nalik na
krik. Ona se smijei na moju reakciju. Koliko djece imate? pita nehajno.
Bit e da sam razmiljala due nego veina ljudi, jer sputa pogled na moju dokumentaciju.
Oprostite, kae tiho. Sada vidim da ste imali mrtvoroene.
Kimam. ini mi se da na to vie nemam to rei.
elite li znati djetetov spol? pita jo.
Da, molim vas.
Nosite sina.
Nosite sina. Ve i jednostavna pouzdanost te izjave, oekivanje da e sve ovaj put biti u redu,
preplavljuje me emocijama, radou i tugom koji se toliko sudaraju da poinjem plakati zbog svega
toga.
Izvolite, uzmite. Dodaje mi kutiju s papirnatim maramicama kojima inae briu gel s trbuha.
mrcam i puem u jednu od njih dok ona nastavlja raditi. Nekoliko minuta kasnije kae: Idem samo
zamoliti lijenika da svrati.
Zato? Neto nije u redu?
Samo bih eljela da vam objasni rezultate, kae ona, umirujui me. A onda odlazi. Nisam
pretjerano zabrinuta. To se dogaa jer slubeno imam rizinu trudnou. S obzirom na to da je Isabel
poela imati probleme tek u posljednjem tjednu trudnoe, nema razloga oekivati da sada neto nee
biti u redu.
Imam osjeaj da ekam cijelu vjenost da se otvore vrata, a onda mi se na njima ukazuje lice dr.
Gifforda. Bok, Jane.
Bok. Sada ga ve pozdravljam kao dugogodinjeg prijatelja.
Jane, samo bih htio objasniti jedan od glavnih razloga zbog kojih ovu pretragu obavljamo
negdje oko dvanaestog tjedna. Razlog je to to tada na vrijeme moemo uoiti neke od eih
deformacija fetusa.
0, ne, mislim si. To ne moe biti...
Snimka nam nita ne pokazuje sto posto tono, ali ukazuje na mjesta na kojima bi mogla
postojati poveana opasnost. U tvojem sluaju, posve razumljivo, traimo eventualne probleme s
posteljicom ili pupanom vrpcom, a sa zadovoljstvom ti mogu rei da se ini da i jedno i drugo
funkcionira kako treba.
Grevito se hvatam za te rijei. Hvala Bogu. Hvala Bogu...
Meutim, mjerimo i neto to se zove nuhalna translucencija. Rije je o debljini sloja tekuine na
stranjoj strani djetetova vrata. U tvojem sluaju rezultat ukazuje na malo povean rizik od Downova
sindroma. Sve to premauje izglede od 0,6 posto smatramo visokorizinim sluajevima. Kod tebe
smo sada na oko 1 posto. To znai da e se na svakih stotinu trudnoa s ovakvim rizinim profilom
pojaviti jedna koja e rezultirati djetetom s Downovim sindromom. Jesi li me razumjela?
Jesam, kaem. I razumjela sam odnosno, mozak mi prati njegove rijei. Brojke su mi
uvijek leale. No imam problema s osjeajima koji me sada obuzimaju. Toliko osjeaja, toliko
snanih, da se gotovo meusobno ponitavaju, tako da mi je glava ista, ali i otupjela.
Svi moji planovi, svi pomno razraeni planovi, pali su u vodu...
Pouzdano emo znati tek ako ti u maternicu uvuemo iglu i izvuemo malo plodne vode,
govori mi dr. Gifford. Naalost, to ispitivanje donosi i malenu opasnost od izazivanja spontanog
pobaaja.
Koliko je mala ta opasnost?
Dogaa se u priblino jedan posto sluajeva. Smijei se kao da se ispriava, kao da eli rei
da sam dovoljno bistra da shvatim koliko je to ironino. Opasnost od pobaaja zbog tog ispitivanja
jednaka je opasnosti od toga da se dijete bez ispitivanja rodi s Downom.
Postoji i jedno novo, neinvazivno ispitivanje koje daje razmjerno tone rezultate, kae on jo.
Mjeri siune dijelove djetetova DNA u tvojoj krvi. Naalost, dravno ga zdravstveno osiguranje
trenutano ne pokriva.
Shvaam to mi eli rei. eli rei da to mogu obaviti kod privatnika?
On kima. Stoji oko etiristo funta.
elim to obaviti, kaem urno. Ve u nekako skupiti novac.
Sada u ti pripremiti uputnicu. I moemo ti dati nekoliko broura. Danas mnoga djeca s
Downovim sindromom ive dugo i razmjerno normalno. Ali tu nema jamstava. Odluku mora donijeti
svaki roditelj sam.
Pritom, shvaam, misli na odluku o eventualnome pobaaju.
Na izlasku iz bolnice i dalje se osjeam otupjelo. Rodit u dijete. Djeaia. Nova prilika za
majinstvo.
Ili moda ipak ne.
Bih li se doista mogla nositi s hendikepiranim djetetom? Jer uope nemam iluzija dijete s
Downovim sindromom hendikepirano je dijete. Da, izgledi za kvalitetniji ivot danas su mu vei
nego nekada, no to su djeca kojima je i dalje potrebno vie roditeljske brige, vie pomoi, vie
posveenosti, vie ljubavi i potpore. Na ulicama sam viala majke s takvom djecom, beskonano
strpljive, oito iscrpljene, te razmiljala o tome koliko su zapravo udesne. Jesam li ja uistinu jedna
od njih?
Tek nakon to sam se vratila kui, na broj jedan u ulici Folgate, shvaam da sada zapravo vie ne
mogu odgaati razgovor s Edwardom. Jedno je odabrati trenutak i rei mu da e postati otac, a neto
posve drugo preutjeti neto tako. U svim brourama navodi se koliko je vano o situaciji razgovarati
s partnerom.
Ipak, prvo neizbjeno traim Downov sindrom na internetu. Nekoliko minuta kasnije
ve mi je zlo.
...Trisomija 21, kako glasi slubeni naziv za Downov sindrom, povezana je s problemima sa
titnjaom, poremeajima sna, gastrointestinalnim komplikacijama, problemima s vidom,
oteenjima srca, nestabilnou kraljenice i kukova, oslabljenim miiima i potekoama pri
uenju...
...Koje mjere opreza moete poduzeti da umanjite neeljeno lutanje? Na sva unutarnja vrata
postavite kvalitetne brave, na vanjska vrata stavite znakove STOP i razmislite o potpunome
zatvaranju vrta i dvorita ogradom...
 ...Uenje djeteta sa slabim tonusom miia na koritenje kahlice i nunika uistinu je vie nego
zahtjevno! Nakon tri godine raznih incidenata, sa zadovoljstvom mogu rei da se pribliavamo
cilju...
...Jeli smo jogurt ispred ogledala, kako bi naa ki vidjela zato ga prolijeva to je djelovalo
izvrsno! No koordinacija ruku i oiju i dalje je problematina...
Nakon toga, s jo izraenijim osjeajem grinje savjesti, na Googleu traim Down + pobaaj.
Od parova koji u Ujedinjenom Kraljevstvu dobiju antenatalnu dijagnozu Downova sindroma, 92
posto bira pobaaj. Prema Zakonu o pobaaju, prekid trudnoe u sluaju Downova sindroma
doputen je sve do prije samog poroda. ...Shvatili smo da e za mene i mojeg partnera biti bolje da
trpimo grizoduje i bol pobaaja, nego da dopustimo da naa ki pati cijeli ivot...
O, Boe. O, Boe, o, Boe.
Isabel bi sada ve spavala cijelu no. Isabel bi sjedila, hvatala predmete, stavljala ih u usta.
Puzala bi, moda ak i hodala. Bila bi pametna i sportski orijentirana, u svemu postizala izvrsne
rezultate, ba kao majka. Umjesto toga, ja sada moram odluiti hou li samu sebe opteretiti...
Prestajem. Nije dobro tako razmiljati o tome. Dr. Gifford dogovorio mi je pregled u privatnoj
klinici za sutra rano ujutro. Rezultate u dobiti telefonom, ve za par dana, obeao je. U
meuvremenu moram dati sve od sebe kako me to ne bi bez prestanka optereivalo. Naposljetku,
statistiki gledano, sve bi ipak trebalo biti u redu. Tisue trudnica doivi takav strah, a kasnije vidi da
je bio neutemeljen. Nazivam Miju i plaem joj u slualicu, kako mi se ini, satima.
 PRIJE: EMMA
Sjedim u vlaku i pitam se to u mu rei. Elektrane i polja promiu kraj prozora. Gradii iz kojih ljudi
putuju na posao u metropolu i seoske postaje ukazuju se i nestaju.
Svi govori koje pripremam u glavi zvue pogreno. I znam da e zvuati jo lanije, to ih vie
budem uvjebavala. Bit e bolje obratiti mu se iz srca i nadati se da e sluati.
SMS mu aljem tek nakon to sam izila iz vlaka. Dolazim ti u posjet. Moramo razgovarati.
Taksist odbija i povjerovati da traeno odredite postoji Ondje nema niega, srce, najblia
kua je u Tregerryju, udaljenom osam kilometara sve dok ne skrenemo na jedan seoski put i
ugledamo pravi mali logor koji se sastoji od kontejneri i kemijskih nunika okruenih nepreglednim
blatom. Posvuda uokolo vide se polja i ume, no na suprotnoj strani doline kamioni prolaze nekakvim
udaljenim putem i sada jasno vidim kako bi ovo jednoga dana mogao biti cijeli novi grad.
Edward dugakim korakom izlazi iz jednog kontejnera, lica namrtenog od zabrinutosti. Emma,
kae. to se dogodilo? to radi ovdje ?
Duboko udiem. Neto ti moram objasniti, kaem. Stvar je dosta komplicirana. Morala sam se
osobno vidjeti s tobom.
Kontejneri su puni geodeta i tehniara, pa odlazimo do ruba ume. Govorim mu ono to sam
ispriala i Amandi da mi je jedan od Simonovih prijatelja u pie stavio neku drogu i zatim me
prisilio na seks, da mi je poslao videosnimku i tako mi zaprijetio, ali je policija zakljuila da se radi o
Deonu Nelsonu, da sam morala prihvatiti slubeni ukor i upozorenje zbog uzaludnog alarmiranja
policije, ali da zapravo nisam kriva ni za to od navedenoga. Pozorno me slua, izrazom lica ne
odajui ba nita.
A onda mi kae, krajnje staloeno, da je meu nama gotovo.
Bez obzira na to govorim li sada istinu ili ne, u prolosti sam mu lagala.
Podsjea me na to da smo se dogovorili da emo biti zajedno samo dok bude bilo savreno.
Kae da je takav odnos nalik na neko zdanje, da mora postaviti dobre temelje, jer e se inae
sve raspasti. Smatrao je da se na odnos temelji na iskrenosti, a zapravo je poivao na prijevari.
Kae da je sve ovo irokim pokretom ruke pokazuje prema tim poljima nastalo
zahvaljujui tome to sam mu rekla da me Deon Nelson napao u vlastitome domu. Kae da se sada i
ovaj grad gradi na lai. Pokuava stvoriti naselje u kojem ljudi paze jedni na druge, meusobno se
potuju i jedni drugima pomau. Ali takvo naselje moe funkcionirati samo ako se temelji na
povjerenju, a to je u njegovim oima sada kontaminirano.
Kae zbogom, bez trunke emocija u glasu.
Ali ja znam da me voli. Znam da su mu potrebne nae igrice, da u njemu zadovoljavaju neku
duboko usaenu udnju.
Pogrijeila sam, kaem zdvojno. Ali promisli o tome to si ti uinio. Koliko je to samo bilo jo
gore?
Mrti se. Kako to misli?
Ubio si vlastitu enu, kaem. I sina. Ubio si ih jer nisi htio naruiti autentinost svoje kue.
Pilji u mene. Porie.
Razgovarala sam s Tomom Ellisom, kaem.
Samo odmahuje. To je jedan ogoreni i ljubomorni propalitet.
Ali zar ne shvaa, kaem, da mi se fuka. Ne zanima me to si uinio ni koliko si lo i izopaen.
Edwarde, sueni smo jedno drugome. To oboje znamo. Sada ja znam tvoje najmranije tajne, a ti zna
moje. Nisi li oduvijek htio upravo to? Da jedno prema drugome budemo krajnje iskreni?
Slutim da je u sebi razapet, da odvaguje mogunosti. Da ne eli izgubiti to to ve imamo.
Totalno si luda, Emma, kae na kraju. Fantazira. Nita od toga nije se dogodilo. Sada bi se
trebala vratiti u London.
 SADA: JANE
Vie je razloga zbog kojih ponovno odlazim do Carol Younson.
Kao prvo, kaem joj, ini se da je Emma svoje strahove u vezi s Edwardom Monkfordom
povjerila jedino vama i Simonu. Ipak, sada imam dokaz o tome da vam je, najmanje jednom, zapravo
lagala. Vlastitoj psihoterapeutkinji. Kao drugo, jedina ste osoba sa strunim psiholokim znanjem s
kojom je razgovarala. Nekako se nadam da biste mi mogli malo rasvijediti njezin karakter.
Trei razlog jo joj ne spominjem.
Ona se mrti. Kakve lai?
Priam joj to sam doznala o Saulu, o tome kako ga je Emma oralno zadovoljila nakon to se
napila.
Ako prihvaate da je lagala o tome da ju je silovao Deon Nelson, kaem, slaete li se da je
mogla lagati i o Edwardu?
Nekoliko trenutaka razmilja. Ljudi ponekad doista lau i psihoterapeutu. Je li razlog poricanje
istine ili obian stid, nije ni vano, ali to se dogaa. Ali ako je istina to to ste rekli, onda Emma nije
izrekla samo jednu la izgradila je cijeli izmiljeni svijet, cijelu alternativnu stvarnost.
A to znai...?
Pa to mi ba i nije ua specijalnost. Ali kliniki izraz za takvu vrstu patolokog laganja glasi
pseudologia fantastica. To je stanje povezano s niskom razinom samopotovanja, traenjem pozornosti,
kao i duboko usaenom eljom da se predstavi u ljepem svjetlu.
Silovanje ba i nije ljepe svjetlo.
Nije, ali zahvaljujui tome postaje drukiji, poseban. Muki pseudolozi vole tvrditi da su
pripadnici kraljevske obitelji ili bivi specijalci. Takve ene najee se pretvaraju da su preivjele
neku uasnu bolest ili katastrofu. Prije par godina zabiljeen je jedan zloglasni sluaj neka ena
tvrdila je da je preivjela 11. rujna i bila toliko uvjerljiva da je ak poela voditi skupinu za potporu
preivjelima. Pokazalo se da tog dana uope nije bila u New Yorku. Jo nekoliko trenutaka
razmilja. to je najneobinije, doista se sjeam da je Emma jednom neto rekla, otprilike: Kako biste
reagirali kad bih vam rekla da sam sve to izmislila? Gotovo kao da se poigravala milju o priznanju.
Je li mogue da se ubila jer se vie nije mogla iskobeljati iz tih silnih lai?
Vjerojatno je mogue. Ako nije mogla izgraditi novu priu u kojoj e se prikazati rtvom
barem u vlastitim oima vrlo je lako mogla doivjeti neto to nazivamo narcisoidnom
mortifikacijom. Laiki reeno, mogla je osjetiti toliki stid da joj je smrt bila prihvatljivija od
suoavanja s time.
U tom sluaju, kaem ja, Edward je osloboen krivnje.
Pa, moda, kae ona oprezno.
Zato samo moda?
Emmi ne mogu postumno dijagnosticirati pseudologiju, samo da bi se injenice nekako
uklopile u nekakvu zgodnu i prikladnu teoriju. Jednako je mogue da je ispriala jednu savreno
loginu la, a onda je prikrila novom lai, pa opet novom i novom.... Isto vrijedi i za Edwarda
Monkforda. Da, na temelju toga to si mi rekla, ini se da je Emma uistinu bila narcisoidna, a ne on.
Ali nema sumnje u to da je on ekstreman u elji da kontrolira. to se dogaa kad netko tko eli
kontrolirati naie na nekoga tko se posve oteo nadzoru? Takva kombinacija moe biti eksplozivna.
Ali i neki drugi ljudi imali su neusporedivo vie razloga da budu bijesni na Emmu od
Edwarda, istiem. Deon Nelson za dlaku je izbjegao zatvor. Saul Aksoy ostao je bez posla.
Inspektor Clarke morao se ranije povui u mirovinu.
 Mogue, kae ona. Ali i dalje ne zvui posve uvjereno. Kad sad bolje razmislim, postoji jo
jedan razlog zbog kojeg mi je Emma mogla lagati.
A to je?
Moda sam joj sluila za provjeru reakcija. Recimo kao nekakva generalna proba, prije nego
to e priu iskuati na nekome drugom.
Kome? No tada shvaam o kome se zacijelo radilo. Tu priu o Edwardu ispriala je jo
jedino Simonu.
A zato, ako je doista eljela biti s Edwardom?
Jer ju je Edward odbacio. Osjeam neobinu navalu zadovoljstva ne samo jer mislim da
sam otkrila razloge za Emmine bizarne optube na raun Edwarda, nego i jer slutim da sam joj sada
na tragu, za petama, da uspijevam pratiti sve njezine obrate i promjene smjera. Taj je odgovor jedini
logian. Simon joj je bio jedino to joj je jo preostalo. Naravno da mu je onda rekla da je ona
prekinula s Edwardom, iako je zapravo bilo obrnuto. Smijem li se posluiti vaim nunikom?
Carol me iznenaeno gleda, ali mi pokazuje kamo trebam ii.
Jo je jedan razlog zbog kojeg sam dola ovamo, kaem nakon povratka. Najvaniji. Trudna
sam. Dijete je Edwardovo.
Nepomino pilji u mene, oito okirana.
A postoje izgledi iako vrlo, vrlo mali za to da dijete ima Downom sindrom, kaem jo.
Oekujem rezultate ispitivanja.
Ona brzo dolazi k sebi. I to misli o tome, Jane?
Zbunjena sam, priznajem. S jedne strane, drago mi je to sam trudna. S druge sam uasnuta.
S tree, pak, nisam sigurna kada bih i to trebala rei Edwardu.
Ponimo od analize toga to si sad rekla. Je li ti samo drago to si trudna? Ili ti je to obnovilo
tugovanje za Isabel?
I jedno i drugo. Novo dijete izgleda mi tako nekako... konano. Kao da nju ostavljam negdje
daleko iza sebe.
Brine te da e je novo dijete posve zamijeniti u tvojim mislima, kae ona obzirnim glasom.
A budui da Isabel sada ivi jedino u tvojim mislima, ima dojam da je ponovno ubija.
Nepomino je gledam. Da. Tono tako. Sada mi postaje jasno da je Carol Younson uistinu
dobra psihoterapeutkinja.
Kad smo se posljednji put vidjele razgovarale smo o kompulzivnome ponavljanju o tome
kako neki ljudi zaglave u prolosti, pa neprestano iznova izvode ili proivljavaju istu psihodramu. Ali
jednako tako pruaju nam se prilike da razbijemo te zaarane krugove i krenemo dalje. Carol se
smijei. Ljudi vole govoriti o okretanju nove stranice. No ona istinski mora biti posve nova i ista, a
ne siva i zamrljana od neega to je na njoj eventualno ve bilo napisano. Moda e ovo tebi biti
prilika za okretanje posve nove stranice, Jane.
Bojim se da ovo dijete neu jednako jako voljeti, priznajem.
To je razumljivo. Preminule osobe mogu nam izgledati nerealno savreno poput ideala
kojem se nitko u stvarnome ivotu ne moe ni pribliiti. Nadii tako neto nije jednostavno. Ali je
izvedivo.
Razmiljam o njezinim rijeima. Ne odnose se samo na mene, shvaam, nego i na Edwarda.
Elizabeth je bila Edwardova Isabel: savrena, izgubljena, koje se nikada nee moi osloboditi.
Carol i ja razgovaramo jo cijeli sat o trudnoi, o Downovu sindromu, o uasnoj, bolnoj temi
pobaaja. Potkraj razgovora ve mi je posve jasno koji mi trebaju biti sljedei potezi.
 Budu li rezultati ispitivanja pozitivni, pobacit u. Odluka nije ni lagana, ni jednostavna, i do
konca ivota u sebi u nositi krivnju, ali nema druge.
U tom sluaju neu nita rei Edwardu. On nikada nee ni doznati da sam bila trudna. Neki ljudi
to bi moda smatrali moralnim kukavilukom. A ja jednostavno ne vidim kakvog smisla ima rei mu
da je postojalo neko dijete ako ga sada vie nema.
No budu li rezultati negativni i ako je s djetetom sve u redu a to je, kao to su mi i dr. Gifford
i Carol uz veliki trud naglaavali, i dalje najizgledniji ishod odmah u otii u Cornwall i Edwardu
osobno priopiti da e postati otac.
Upravo se na odlasku pozdravljam s Carol kada mi zvoni mobitel.
Jane Cavendish?
Da, ja sam.
Karen Powers iz Centra za ispitivanje fetusa.
Uspijevam neto rei, no ve osjeam vrtoglavicu.
Imam rezultate testiranja cfDNA, nastavlja ona. Je li vam zgodno da vam ih sada proitam i
objasnim?
Dotada sam stajala, no sada sjedam. Da. Molim vas. Nastavite.
Moete mi dati svoju adresu?
Nestrpljivo odraujem uvodne formalnosti u vezi s povjerljivou. Carol je sada ve shvatila
tko me nazvao i takoer sjedi.
S velikim zadovoljstvom mogu vam priopiti... poinje Karen Powers, a ja osjeam kako mi
srce ispunjava ushit. Dobre vijesti. Imamo dobre vijesti.
Ponovno poinjem plakati, a ona mi mora ponoviti rezultate. Nalaz je negativan. Premda je
jedino jamstvo amniocenteza, DNA znatno je toniji od 99 posto. Nema nikakvog razloga smatrati da
mi dijete nee biti zdravo. Vratila sam se na pravi put. Sada jo samo trebam priopiti novost
Edwardu.
 PRIJE: EMMA
Nakon toga osjeam se kao da je netko umro. Omamljena sam i otupjela. Stvar nije samo u tome to
sam ostala bez Edwarda, nego i u tome hladnom, gotovo klinikom nainu na koji je to izveo. Tjedan
ranije bila sam njegova idealna ena, a sada je sve ve gotovo. Od oboavanja do prijezira za tren oka.
Dio mene jo misli da on odbija priznati koliko mu zapravo znaim, da samo to nije nazvao i rekao
da je uasno pogrijeio. Ali onda se prisjeam injenice da Edward nije Simon. Gledam te iste,
besprijekorne zidove, beskompromisne plohe u kui na broju jedan u ulici Folgate i vidim njegovu
snagu volje, tu prokleto napornu odlunost u svakom kvadratnom centimetru.
Prestajem jesti. Od toga se poinjem osjeati bolje. Glad mi je poput dobrodole stare
prijateljice, a ona blaga vrtoglavica poput anestetika koji me titi od osjeaja gubitka.
vrsto privijam Ljenjivca. Slui mi kao papirnata maramica, kao medvjedi, kao dekica.
Uzrujan zbog moje naporne zahtjevnosti, on se oslobaa zahvata i ljutito odlazi na kat, da bih ga ja
uzela sa svojeg kreveta im sam osjetila tu silnu potrebu za toplinom njegova mekog krzna.
Njegov nestanak kod mene izaziva izbezumljenu zabrinutost. A onda vidim da su vrata onog
ormara za sredstva za ienje odkrinuta. I naravno, pronalazim ga ondje, sklupanog na limenci
sredstva za poliranje, u tami, kako me eka.
Te veeri, dok se tuiram, svjetla se odjednom gase, a voda postaje hladna. To traje samo
nekoliko sekunda, ali dovoljno dugo da kriknem od uzbunjenosti i straha. Prvo mi pada na pamet da
je maak moda nekako izvukao neku icu u onome spremitu. Zatim mi pada na pamet da to moda
radi sama kua. Kua na broju jedan u ulici Folgate prema meni postaje hladna, ba kao Edward, te
tako pokazuje vlasnikovo nezadovoljstvo.
No tada ponovno osjetim vruu vodu. Radilo se tek o kratkotrajnome nestanku struje,
bezveznome kvaru. Nita zbog ega bi se trebalo uzrujavati.
Naslanjam glavu na glatki zid ispod tua, a suze mi zajedno s vodom samo klize prema odvodu
na podu.
 SADA: JANE
Od Carol se vraam puna nove energije i sretna. Poelo je novo razdoblje mojeg ivota. Budunost
nee biti jednostavna, no sada je barem jasna.
Ulazim u kuu na broju jedan u ulici Folgate i zastajem kao ukopana. Kraj stuba vidim konatu
torbu marke Swaine Adeney.
Edwarde? dozivam oprezno.
Nalazi se u blagovaonici, zagledan u onu moju mentalnu mapu, mnotvo raznobojnih
samoljepivih papiria rasporeenih po zidu. U sredinu sam zalijepila onaj crte, dvostruki prikaz sebe
i Emme, iz kante za smee.
Okree glavu prema meni, a mene obuzima jeza od ledenog bijesa u njegovu pogledu. Sve
mogu objasniti, kaem urno. Morala sam razjasniti neke stvari...
Ubijena Edward Monkford, kae on tiho. Zgodno je vidjeti da sam samo jedan od
sumnjivaca, Jane.
Znam da to nisi uinio. Upravo dolazim od Emmine psihoterapeutkinje. Emina joj je lagala i
ini mi se da sada shvaam razloge.
A ini mi se da znam i zato se Emma ubila. Jo nekoliko trenutaka oklijevam. To je uinila da te
kazni. Bila je to zavrna, dramatina gesta, smiljena radi toga da kod tebe izazove grizoduje zbog
toga to si s njom prekinuo. A pretpostavljam, s obzirom na to to si ve proivio, da je u tome
uspjela.
Volio sam Emmu. Te rijei, tako bezline, tako konane, rasprskavaju se u zraku. Ali lagala
mi je. Mislio sam da moda mogu doi do ljubavi bez lai. S tobom, mislim. Sjea se pisma kojim si
se prijavila za stanovanje u ovoj kui? Kako si pisala o asti, potenju i povjerenju? Zato sam
pomislio da bi to moglo upaliti, da bi ovoga puta moglo biti bolje. Ali nikad te nisam volio kao to
sam volio nju.
okirano piljim u njega.
to radi ovdje? uspijevam izgovoriti. Znam da to ba i nije osobito vano, ali treba mi
vremena da posve shvatim to mi je upravo rekao.
Morao sam doi u London radi sastanka s odvjetnicima. Prvi stanari uselili su se u New
Austell, ali ve rade probleme. Izgleda da misle da me zajednikim snagama mogu natjerati na to da
promijenim pravila. Svi e dobiti nalog za iseljenje. Svi redom. Samo slijee ramenima. Donio sam
veeru.
Na radnoj plohi nalazi se pet-est papirnatih vreica iz neke od onih staromodnih prodavaonica
ivenih namirnica kakve Edward najvie voli.
Zapravo je dobro to si doao, kaem otupjelo. Moramo razgovarati.
Oito. Pogled mu se vraa na onu mentalnu mapu na zidu.
Edwarde, trudna sam. Te rijei izgovaram bezlino, obraam se mukarcu koji mi je upravo
rekao da me ne voli. Ovako neto nisam zamiljala ni u najgorim nonim morama. Ima pravo
znati.
Da, kae on nakon podue tiine. Koliko to ve skriva od mene?
Dolazim u iskuenje da neto slaem, ali odbijam samoj sebi pruiti takav izlaz. Trudna sam
malo vie od dvanaest tjedana.
Namjerava roditi to dijete?
Mislili su da bi moglo imati Downov sindrom. Na te rijei Edward dlanom prelazi preko lica.
Na koncu se pokazalo da nema. Da, rodit u dijete. Njega, djeaka. Zadrat u ga. Znam da ti ne bi
tako odabrao, ali to je sada tako.
Naas sklapa oi, kao da ga je obuzela bol.
Pretpostavljam, s obzirom na to to si upravo rekao, da mu u stvarnome ivotu ne eli biti
ocem, nastavljam. I to je u redu. Ne traim nita od tebe, Edwarde. Da si mi barem rekao da si jo
uvijek zaljubljen u Emmu...
Ne razumije, prekida me. Bilo je to poput bolesti. Mrzio sam sebe zbog svakog trenutka
provedenog s njom.
Ne znam kako na to reagirati. Ta psihoterapeutkinja kod koje sam danas bila... Govorila je o
tome kako esto zaglavimo unutar odreene prie, kako pokuavamo obnoviti ili iznova proivjeti
nekadanje odnose. ini mi se da si ti nekako zaglavio unutar te Emmine prie. Ja ti ne mogu pomoi
da se oslobodi i nekako izie iz nje. Ali ne kanim u njoj biti zatoena s tobom.
Podie pogled prema zidovima, prema tim savrenim, sterilnim prostorima koje je stvorio. ini
se da iz njih nekako crpi snagu. Ustaje.
Kae: Zbogom, Jane. Uzima onu konatu torbu i odlazi.
 11. Kojeg se problema u vezi najvie bojite?
O Dosade
O Spoznaje o tome da bi moglo biti bolje
O Udaljavanja
O Partnerove ovisnosti o vama
O Prevare
 PRIJE: EMMA

Ponekad imam dojam da se mogu sklupati i smanjiti tako da se pretvorim u nita. Ponekad se
osjeam isto i savreno poput kakvog duha. Ta glad, glavobolje, vrtoglavica to je jedino stvarno.
To to mi nejedenje ide tako dobro dokazuje da sam jo snana i mona. Ponekad i nisam toliko
dobra, pa poderem cijeli kruh ili posudu coleslaw salate, no onda gurnem prste u grlo i sve povratim.
Tada mogu poeti ispoetka. Izbrisati sve unijete kalorije.
Ne spavam. Isto mi se dogaalo i proli put kad se poremeaj prehrane oteo kontroli. Ali sada je
gore. Naglo se budim usred noi, uvjerena da se rasvjeta u kui ukljuila i iskljuila ili da sam ula
kako se netko kree. Nakon toga vie nikako ne mogu zaspati.
Odlazim do Carol i kaem joj da je Edward pokvareni egomanijak sklon zastraivanju. Priam
joj kako me mui i zlostavlja, da je posesivan i eljan nadzora i da sam ga zbog toga napustila. Ali
premda elim vjerovati u to to govorim, udnja za njim proima sve stanice mojega tijela.
Vrativi se od nje, primjeujem neto u vrtu, neto to izgleda kao kakva krpa ili odbaena
igraka. Mojemu mozgu treba jo nekoliko trenutaka da odredi o emu se zapravo radi i sada sam ve
vani, jurim preko besprijekornog ljunka.
Ljenjivac. Stoji na prednjim nogama, no stranja mu je polovica tijela nekako poloena na bok.
Mrtav je. Lijevi mu je bok nagnjeen, prekriven krvavom slijepljenom dlakom. Izgleda kao da se
nekako dovukao onamo, podalje od kue, a onda izdahnuo. Gledam uokolo. Ne vidim nita to bi
moglo objasniti tu smrt. Je li ga udario auto ? Je li ga netko izgazio, pa bacio preko ograde? Ili ak
prislonio uz kuu i zatim udarao nekakvom opekom?
Siroiu, kaem naglas, uei kraj njega i milujui mu onu neozlijeenu stranu. Suze mi kapaju
na svilenkastu dlaku, sada tako nepominu. Siroiu moj, siroiu, govorim mu, no zapravo mislim
na sebe.
A onda mi pada na pamet da je ovo, ba kao i ona boja baena na proelje, poruka. Ti si sljedea.
Tko god da mi to radi eli me prestraiti, ali i ubiti. A sada sam posve sama i ne znam kako tu osobu
sprijeiti u naumu.
Preostaje mi jo jedino Simon. I dalje mogu nazvati njega. Nije mi preostao ba nitko drugi.
 SADA: JANE
I eto, tako sam zatvorila cijeli krug. Imam trbuh, nemam mukarca. Mia ne kae Rekla sam ti. Ali znam
da to misli.
Kad je rije o brizi za kuu, moram se pobrinuti samo za jo jednu stvar. Edwarda moda nije
zanimalo to sam otkrila o Emmi, ali ini mi se da je Simon to zasluio doznati. Molim Miju da i ona
bude nazona, za sluaj da Simonu to jako teko padne.
Dolazi na vrijeme, donosi vino i debeli plavi fascikl. Nisam bio u ovoj kui jo otkako se to
dogodilo, kae, namrteno promatrajui unutranjost kue na broju jedan u ulici Folgate. Nikada
mi se nije svidjela. Emmi sam rekao da mi se svia, no zapravo je ona eljela ivjeti ovdje. Na kraju
se pokazalo da su i te tehnoloke stvari manje dojmljive nego to su se inile u prvi mah. Sve je uvijek
nekako funkcioniralo kako nije trebalo.
Doista? kaem zaueno. Ja nemam nikakvih problema.
On odlae fascikl na radnu plohu. Donio sam ti ovo. Kopije svega to sam uspio doznati o
Edwardu Monkfordu.
Hvala. Ali sada mi vie ne treba.
On se mrti. Mislio sam da eli doznati kako je Emma umrla.
Simone... Pogledavam Miju, koja se s puno takta prebacuje na vino i otvara bocu. Emma je
lagala o Edwardu. Ne znam tono koji su razlozi, jednako kao to ne mogu biti posve sigurna ni u vezi
s tonim okolnostima njezine smrti. Ali nema sumnje da je to to ti je rekla o njemu pogreno. Jo
nekoliko trenutaka utim. Uhvaena je u jo jednoj, puno veoj lai. Na onoj snimci koju je policija
pronala u njezinu mobitelu nije bio provalnik. Bio je to Saul Aksoy.
To znam, kae on gnjevno. To nema nikakve veze.
Treba mi jo nekoliko trenutaka da shvatim kako to zna. Ah... Amanda ti je rekla.
Odmahuje glavom. Rekla mi je Emma. Nakon to je prekinula s Edwardom, sve mi je
ispriala.
Je li ti rekla kako se to dogodilo?
Jest. Saul ju je omamio nekom drogom i onda je na silu iskoristio. Primjeuje izraz na mojem
licu. Molim? Igrala si se detektiva i to nisi doznala?
Razgovarala sam sa Saulom, kaem polagano i odmjereno. Rekao mi je da je Emma
inicirala odnos.
Simon prijezirno otpuhuje. Pa nije li logino da kae tako neto? Saul mi je neko bio drag i
simpatian, no ak i prije nego to mi je Emma rekla to je uinio, znao sam da postoji i njegova druga
strana. Ponekad smo zajedno izlazili i pili nakon to smo Em i ja prekinuli. Amandi je govorio da mi
treba drutvo, no zapravo je samo traio njezino doputenje da izlazi i osvaja enske. Uvijek je
primjenjivao istu tehniku.Napije ih toliko da ne mogu stajati, govorio je esto. Za to za to ih treba
i ne moraju biti uspravne
Vjerojatno se na mojem licu pojavio ok, jer on poinje kimati. Nije lo ulet, ha? Ali ak i tada
inilo mi se neobinim koliko bi se neke od tih djevojaka napile nakon samo dva-tri pia. On uvijek
izvodi veliku predstavu i asti ih pjenucem. Tako izgleda vrlo velikoduan, no negdje sam proitao
da mjehurii prikrivaju okus sedativa.
Preneraeno piljim u njega. Prisjeam se kako me Saul Aksoy agresivno pokuavao nagovoriti
na to da popijem au pjenuca. Zakljuila sam da je ljigavac, ali sam ipak samo tako povjerovala u
svaku njegovu rije.
I upravo kad sam pomislila da je sve napokon isto i jasno, sada se cijeli svijet opet vrti, a pria
mi izmie iz ruku. Jer ako je Saul prisilio Emmu na odnos, onda ona ipak nije izmiljala. Ispriala je
la, u to nema nikakve sumnje, moda i nekoliko lai, ali bit njezine prie bila je istinita. Samo je
malo promijenila imena aktera, zbog razloga koje vjerojatno mogu pretpostaviti.
Kao da mi ita misli. Simon kae: Pokuavala je zatititi mene. Mislila je da neu moi
podnijeti spoznaju o tome da joj je to uinio moj najbolji prijatelj. No meni je i prije te provale bilo
jasno da neto nije kako treba poela je bez razloga bjesnjeti na mene, iziti kad god bih prema njoj
pokuao biti dobar i ljubazan. A vratio se i poremeaj prehrane. Nakon toga stanje s jelom vie se i
nije popravilo, iako o tome nije voljela razgovarati.
S njom si razgovarao ovdje?
On kima. Rekao sam ti. Shvatila je koliko je glupo pogrijeila i eljela ispraviti stvar. Tada je
ve bila u jako loem stanju. Imala je maku... nekakvu lutalicu koju je udomila. Netko ju je ubio.
Imala je maku? ponavljam. Ovdje? U ovoj kui? Maggie Evans spomenula je neku
izgubljenu maku, ali ne i da ju je Emma namjeravala zadrati.
Tako je. Zato?
Jer se to protivi pravilima, razmiljam. Nema kunih ljubimaca. Pa ni djece.
Simon otvara onaj fascikl i vadi neki dokument. Ovo mi je dao jedan odvjetnik. Prema ovim
nacrtima, Monkford je suprugu i sina pokopao ovdje, ispod ove kue. Pogledaj. Pokazuje mi. Jedno
mjesto oznaeno je kriiem i rukom napisanom biljekom. Posljednje poivalite ge. Elizabeth
Domenice Monkford i Maximiliana Monkforda. Kakav udak radi takve stvari?
Imala si sree i izvukla se, J. To kae Mia, koju je razgovor malo-pomalo ponovno privukao,
tako da je naulila ui. Vidim da me Simon iznenaeno gleda, no odluujem ne objanjavati.
Emmina teorija glasila je da je to to ih je ovdje pokopao bio dio nekakvog praznovjernog
obreda, nastavlja on sada. Gotovo poput rtvovanja. U to vrijeme tome nisam pridavao osobitu
pozornost, no nakon njezine smrti poeo sam se malo vie zanimati za njegove ostale graevine.
Pokazalo se da je bila u pravu. Netko je pod sumnjivim okolnostima izgubio ivot kad god se neko
zdanje The Monkford Partnershipa pribliavalo dovretku.
Na stol vadi vie izrezaka iz novina, da ih pogledam. Svaki od njih u prilogu ima i plan grada ili
zemljovid s oznaenom lokacijom graevine i mjestom smrti. U kotskoj je neku mladu enu neki
voza pregazio pa pobjegao s mjesta nesree na kilometar i pol od kue koju je Edward Monkford
gradio u blizini Invernessa. U Menorci je neko dijete oteto roditeljima na tri kilometra od kue uz
obalu koju je projektirao Edward. U Bruggeu se neka ena bacila sa eljeznikog mosta nekoliko
stotina metara od njegove kapele. Tijekom opremanja Konice, jedan elektriarski naunik pronaen
je mrtav na stubitu.
Ali nita od toga ni priblino ne dokazuje da je on nekako odgovoran za te smrti, kaem
obzirno. Svake godine biljee se tisue kobnih nesrea i sluajeva nestanka. To to su se neki od tih
sluajeva dogodili na koji kilometar ba od tih graevina ne znai nita. Vidi obrasce i poveznice
kojih nema.
Ili moda postoji veza, samo to je ti odbija vidjeti. Simon gleda smrknuta lica.
Simone, ovo dokazuje samo koliko si volio Emmu. I to je divno. Ali to ti utjee na
prosudbu...
Emma mi je oduzeta dvaput, prekida me on. Jednom kad se Edward Monkford silom ugurao
u na odnos, upravo kad je ona bila najranjivija. A onda i drugi put kad je ubijena. Siguran sam da je
to uinio samo kako mi se ne bi vratila. elim pravdu za Emmu. I neu stati dok se pravda ne
zadovolji.
Odlazi ubrzo nakon toga, ostavljajui mene i Miju koja jo pije njegovo vino. ini mi se da je
nekako drag i dobar, kae ona.
 I pomalo opsesivan?
Volio ju je. Ne moe sve to samo tako pustiti dok ne dozna to joj se dogodilo. Dri se gotovo
junaki, nije li tako?
Svi ti mukarci koji su voljeli Emmu, razmiljam. Unato svim njezinim problemima, mukarci
su njome bili opsjednuti. Hoe li itko ikada tako neto osjeati prema meni?
Iako od toga to je bila tako voljena naposljetku i nije bilo neke koristi, dodaje Mia. Ipak, na
kraju krajeva, mislim da bi ti bilo neusporedivo bolje s nekim poput njega nego s tim tvojim ludim
arhitektom.
Ja, sa Simonom? pitam prijezirno. Teko.
Razuman je, pouzdan i odan. Ne odbacuj dok ne pokua.
Samo utim. Moji osjeaji prema Edwardu i dalje su odvie sloeni da bi se mogli izraziti u par
kratkih i jasnih reenica koje bi Mia potom mogla analizirati. Od njegova ledenog gnjeva osjetila sam
neodreeni stid jer sam njemu iza lea previe kopala po Emminoj smrti. Ali ako je uspio iznai nain
da je se rijei, hoe li moda moi jasnije sagledati situaciju u vezi sa mnom?
Odmahujem glavom, to zbog toga to se ne slaem s vlastitim mislima, to zbog elje da se
otarasim takvih misli. Puste elje.
 PRIJE: EMMA
Onda bok, Em, kae.
Bok, Si, kaem ja.
Unato pozdravu, Simon se jo nekoliko trenutaka zadrava na vratima kue na broju jedan u
ulici Folgate. Jako mi je drago to smo porazgovarali, kae.
I meni, kaem ja. I to mislim ozbiljno. Previe je stvari koje mu nikada nisam rekla, previe
stvari koje sam drala zatoenima u glavi. Moda se, da sam vie o tome govorila dok smo bili
zajedno, i ne bismo razili. Dio mene oduvijek je htio nogirati Simona ili ga jednostavno odbaciti, no
to sada vie ne osjeam. Sada sam samo zahvalna to postoji netko tko me ne osuuje.
Ostat u ako eli, kae mi tiho. Ako e se tako osjeati sigurnije. Ako se pojavi taj gad Deon
ili tko ve, mogu ga srediti.
Znam da moe, kaem. Ali, iskreno, ne treba. Ova kua izgraena je poput utvrde. Osim toga,
korak po korak, moe ?
U redu, kae on. Naginje se prema meni i ljubi me, pomalo slubeno, u obraz. Potom me grli.
Zagrljaj je ugodan.
Nakon to je otiao, kuom ponovno vlada potpuna tiina. Obeala sam mu da u neto pojesti.
Ulijevam vodu u posudu, kako bih skuhala jaje, pa dlanom maem iznad tednjaka.
Nita.
Maem jo jednom. Opet nita. Gledam ispod radne plohe, da vidim postoji li neki prekida za
senzor pokreta. Nema ga.
Simon bi znao kako to popraviti i ve zamalo poseem za mobitelom da ga pozovem. A onda
zastajem. U ovoj sam se kai dijelom i nala jer sam ena koja ovisi o mukarcima i eka da joj oni
rijee probleme.
U hladnjaku imam par jabuka, pa umjesto jaja uzimam jednu od njih. Upravo sam zagrizla u
jabuku kada osjetim miris plina. Iako se tednjak nije ukljuio, dovod plina oito radi i sada
unutranjost kue ispunjava eksplozivnom mjeavinom. Traim nain da ga iskljuim, mahnito
maem iznad radne plohe i tednjaka. Odjednom se uje neki kljocaj, a uvis se die velika plamena
kugla, plava i uta, koja mi obavija ruku. Isputam jabuku. Obuzima me ok jo nema boli, ali
znam da e se i ona pojaviti. Brzo guram vodu pod hladnu vodu. Voda ne curi. Trim na kat, u
kupaonicu. Ondje, hvala Bogu, voda radi, hladi mi opeenu kou. Putam je da tako tee nekoliko
minuta, a onda gledam podlakticu. Bolna je i crvena, no na koi se nisu pojavili mjehuri.
I ovo ne umiljam. To bi bilo nemogue. Imam dojam kao da kua nije eljela da Simon doe i
da razgovaramo, pa me sada ovako kanjava.
Kua je poput utvrde, rekla sam Simonu. Ali to ako sama kua odlui da me nee tititi? Koliko
sam onda doista na sigurnome?
Odjednom me obuzima strah.
Ulazim u ono spremite za stvari za ienje i za sobom zatvaram vrata. U sluaju nude mogla
bih se ovdje zabarikadirati metlama i drugim drkama zaglaviti vrata tako da se ne mogu otvoriti.
S vanjske strane ne bi se ni znalo da sam unutra. Ondje je tijesno, sve je puno razne opreme, boica i
limenki, ali meni treba sigurno mjesto i to e biti upravo ovdje.
11. U ureenome drutvu moraju postojati posljedice za one koji se ne pridravaju pravila.
Slaem se O O O O O Ne slaem se
 SADA: JANE
Leim u krevetu, jo napola usnula, i onda to odjednom osjetim. Suzdrano i nesigurno, poput
kucanja na vratima, tek blago treperenje u trbuhu. Sjeam se tog osjeaja jo od Isabel. Dijete je
oivjelo. Kakav prelijep, biblijski izraz.
Leim i uivam u tom osjeaju, ekam nove pokrete. Osjetim ih jo nekoliko, a onda i snano
prevrtanje, koje je moda i pravi salto, a moda i nije. Preplavljuju me majinska ljubav i
zadivljenost, toliko da ve plaem. Kako sam uope mogla pomisliti na pobaaj ? Iz ove perspektive
to mi se ini nezamislivim, neim to je trebalo unititi u zametku. Kroza suze se smijeim ironinoj
igri rijeima.
Sada ve posve budna, prebacujem noge na pod i u sjedeem poloaju promatram tijelo koje mi
se mijenja. Jo nisam u onoj fazi kad mi se neznanci obraaju niim izazvanim opaskama prema
jednoj tablici koju sam pronala na poslu, dijete mi je sada veliine avokada ali ovako, dok sam
gola, promatrau ne bi moglo promaknuti da sam trudna. Dojke su mi pune i ovjeene od teine, a
trbuh se ugodno zaokruio.
Odlazim prema kupaonici i zabavljeno primjeujem da se ak pomalo gegam, iako to jo
nipoto nije potrebno miii su zapamtili trudnou i sada mi obavijaju tijelo poput starog, dobro
poznatog i udobnog kaputa. Neto nije u redu s tuem topla voda odjednom postaje ledena ali to
mi nekako daje novu energiju. Dokono se pitam prepoznaje li me kua sad tee kad u sebi imam jo
jednu osobu. ini mi se da tehnologija ne funkcionira na taj nain, ali o tome doista ne znam mnogo.
Briem se runikom kada me naas obuzima munina. Sjedam na poklopac nunika,
pokuavam je odagnati dubokim disanjem, no taj se osjeaj vraa, sada jo dvostruko gori. Nemam
druge mogunosti, pa se samo bacam naprijed i mlazom ciljam prema tuu. Otvaram vodu, da ispere
bljuvotinu.
Staklo oko tua sada je prepuno tragova vode, pa se sputam na koljena, da obriem te mrlje.
Sputam se jo nie da oistim onaj utor koji se protee uz donji dio zida, lica ve gotovo u ravnini
poda, i tako primjeujem da ondje neto blista, hvata odsjaj svjetlosti. Predaleko je straga da bih do
toga dola prstima, pa uzimam tapi za ui i oprezno vadim taj predmet.
U prvi mah ini mi se da sam naila tek na komadi kamenca ili moda nekakvu kuglicu. A onda
vidim da je u sredini tanko probuena. Radi se o biseru, vrlo malenome, neuobiajeno blijedoute
boje. Vjerojatno mi je pao s ogrlice.
Odlazim u spavau sobu i ogrlicu pronalazim u kutiji u koju je spremljena. Biser koji sam
pronala svakako izgleda jednako kao i ostali. Ali ogrlica nije puknula.
Nije mi jasno kako je kuglica mogla pasti ako nit nije prekinuta. To je jednostavno nemogue.
Kao da se radi o nekakvoj zagonetki, ispitivanju logike.
Nasuprot ureda Still Hopea nalazi se zlatarnica. Odluujem da u otii onamo i pitati.
 PRIJE: EMMA

aljem e-mail tvrtki The Monkford Partners, da se potuim na probleme u vezi s kuom. Nitko ne
odgovara. Pokuavam telefonom dobiti Marka, onog posrednika, no on mi kae da se u vezi sa svim
tehnikim pitanjima moram obratiti izravno The Monkford Partnershipu. Na koncu na njega viem
preko telefona, a to, pretpostavljam, samo pogorava situaciju. ak aljem SMS Edwardu. Naravno,
on ne odgovara.
Uza sve ostalo, uvjerena sam da je promijenjeno neto u vezi s rasvjetom. Kad smo se tek uselili,
Mark je rekao da kua automatski pojaava rasvjetu kako bi to vie suzbila zimsku potitenost. Ako
je to tono, moe li djelovati i obrnuto? Ne samo da ne spavam kako treba, nego se i budim suhih
oiju koje me svrbe, sva iscrpljena.
Simon me zove telefonom i ponovno nudi da e doi. Bilo bi tako lako pristati. Kaem mu da u
razmisliti. ujem ushit u njegovu glasu, iako ga pokuava prikriti. Dragi, sigurni, pouzdani Simon.
Moja sigurna luka u oluji.
A onda mi Edward Monkford odgovara SMS-om.
 SADA: JANE

Iznimna je, kae mi zlatar, dok bisernu kuglicu vrti izmeu palca i kaiprsta, prouavajui je
malenim povealom koje dri na oku. Ako se radi o tome to mislim, onda je to uistinu velika
rijetkost.
Pokazujem mu i ogrlicu u kutiji u obliku koljke. Je li mogao pasti s ove ogrlice?
Uzima kutijicu i zadovoljno kima gledajui natpis na japanskome. Kokichi Mikimoto. Ovakve
stvari ne viaju se esto. Uzima ogrlicu i pridie je prema svjedosti, pa je usporeuje s onim biserom
koji sam mu prvi pokazala. Da, to je svakako isti biser. Kao to sam i mislio, vrsta se zove keshi.
Keshi? to to znai?
Potjee iz morske vode i rije je o uistinu najrjeoj vrsti bisera, osobito kad su gotovo posve
okrugli, kao ovi. Nalaze se u kamenicama u kojima je bilo vie od jednoga bisera drugim rijeima,
to su blizanci. Budui da nemaju jezgru, imaju taj neobian sjaj. I kao to sam rekao, izuzetno su
rijetki. Pretpostavljam da je ogrlica u jednom trenutku puknula, pa je biserje otpalo. Vlasnik je dao
staviti bisere na novu nit, no pritom je on ili ona previdio ovaj biser.
Tako, znai... U najmanju ruku razumijem to mi govori. No za implikacije tih rijei
injenica da mi je Edward dao ogrlicu koju je ranije dao nekome drugom trebat e mi vie
vremena.
Izlazei iz prodavaonice, vadim mobitel.
Simone, kaem nakon to mi se javio. Zna li sluajno je li Edward Monkfbrd Emmi dao
nekakvu ogrlicu? A ako jest, je li ikada puknula?
 PRIJE: EMMA
Moramo se vidjeti. Edward.
Prvo malo razmiljam, a onda odgovaram. Jo se ljuti na mene, tatice?
Odgovara praktiki odmah. Onoliko koliko si zasluila.
Odlino. To znai da me ponovno eli?
Vidjet emo nakon veeras.
Onda se moram ponaati najbolje to mogu. Ve osjeam kako mi poputaju koljena.
19h. Stavi bisernu ogrlicu. I ne ba puno vie od toga.
Naravno.
Dva sata da se pripremim, da iekujem, da trpim. Svlaim odjeu i bacam se na posao.
 SADA: JANE

Ali zar ne shvaa? kae Simon usrdno. To dokazuje da je bio ondje kad je Emma umrla.
Sjedimo u onome kafiu u blizini Still Hopea u kojem mi se Edward Monkford prvi put poeo
nabacivati. Dvoje ljudi koji su se nali bez ikakvih primisli, bez ikakvih planova osim sadanjosti. Kakva je
samo to bila udovina la. Tada je nesumnjivo mislio tako mislio da moe iznova dohvatiti samo
one dijelove odnosa s Emmom koji su mu se sviali, bez dijelova koji mu nisu bili po volji. No, kao
to je istaknula i Carol, istu priu ne moe ispriati dvaput i onda oekivati drukiji svretak.
Simon i dalje govori. Oprosti, kaem. to si ono rekao?
Rekao sam da je tu ogrlicu nosila samo radi njega znala je da je ja mrzim. Taj dan trebala se
vidjeti sa mnom. Ve smo se bili napola dogovorili. Ali onda je otkazala susret. Rekla je da joj nije
ba najbolje. ak sam se i tada pitao treba li se zapravo vidjeti s Monkfordom.
Mrtim se. Doista ne moe sve to pripisati samo jednome biseru. Time se ne dokazuje nita.
Promisli malo, kae on ustrajno, ali strpljivo. Kako je Monkford doao do ogrlice i dao je
tebi? Morao je biti ondje kada je puknula. Ali znao je da se biserje razletjelo na sve strane i da e,
ostavi li ih tako, izgledati kao da su se sukobili, a ne kao samoubojstvo ili nesretan sluaj. Stoga je
prije odlaska pokupio bisere sve osim jednoga, kojeg si ti pronala.
Ali nije umrla u kupaonici, bunim se. Pronaena je u podnoju stuba.
Od kupaonice do stubita tek je nekoliko koraka. Lako ju je mogao odvui do stuba, pa je
gurnuti.
Ni najmanje ne vjerujem u Simonovu nategnutu pretpostavku, no ak i ja moram priznati da bi
se taj biser mogao smatrati dokazom. U redu. Potrait u Jamesa Clarkea znam da srijedom
dolazi u grad. I ti moe poi sa mnom. Pa e na vlastite ui uti kako odbacuje tvoje teorije.
Jane... eli li da na par dana doem k tebi u kuu? Sigurno mi se na licu pojavio iznenaen
izraz, jer on dodaje: I Emmi sam ponudio da u privremeno doi onamo. Nije to htjela, a ja nisam
htio navaljivati. Zauvijek u aliti to nisam bio malo odluniji. Da sam barem bio ondje... Ne
dovrava reenicu.
Hvala, Simone. Ali i dalje ne moemo biti sigurni ak ni u to je li Emma ubijena.
Svi, pa i najmanji dokazi ukazuju na to da ju je ubio Monkford. Ti to odbija priznati zbog
osobnih razloga. A mislim da oboje znamo koji su to razlozi. Pogled mu se sputa na moj trbuh. Ja
osjeam kako mi se are obrazi.
Ali ti ima emocionalne razloge zbog kojih eli da on bude kriv, uzvraam. I samo da zna,
Edward i ja imali smo vrlo kratkotrajan odnos, nita vie od toga. Vie nismo zajedno.
Smijei se, pomalo tuno. Naravno da niste. Prekrila si najvanije od svih pravila. Sjeti se
samo to se dogodilo maki.
 PRIJE: EMMA

upkala sam i rezala, depilirala i strugala. Na koncu sam stavila bisernu ogrlicu, koja mi je vrsto
obavila vrat, poput ljubavnikove ruke. Srce mi je izvan sebe od ushita. Preplavljuju me valovi
iekivanja.
Do njegova dolaska imam jo cijeli sat. Toim vino u veliku au i otpijam vei dio. A onda, jo
uvijek s ogrlicom oko vrata, kreem prema tuu.
Iz prizemlja se uje neki zvuk. Teko ga je tono odrediti, no mogue je da se radi o kripi cipele
na podu. Zastajem.
Halo!? Netko je dolje?
Nitko se ne javlja. Uzimam runik i prilazim poetku stuba. Edwarde ?
Tiina se protee u beskonanost, zgusnuta i nekako znakovita. Osjeam kako mi se jei koa na
stranjoj strani vrata. Ima li koga, pitam.
Na vrcima prstiju dolazim negdje do sredine stubita. Odande vidim sve zakutke kue. Nema
nikoga.
Osim ako je taj netko tono ispred mene, zakriven kamenim ploama. Okreem se unatrag,
penjem se stubu po stubu, zagledana kroz razmake meu njima.
Nema nikoga.
A onda ujem neki drugi zvuk, gotovo prijezirno frktanje. ini mi se da sad dopire s gornje
strane. No kad se okrenem prema izvoru zvuka, postajem svjesna nekakvog visokog i prodornog
zavijanja, po visini na samoj granici onoga to ovjekovo uho uope moe uti. Zvuk postaje sve
glasniji, kao da se radi o zujanju komarca. Dlanovima prekrivam ui, no zvuk mi prodire ravno u
lubanju.
Na stropu se odjednom rasprskava jedna arulja, a staklo ve zvecka na podu. Onaj zvuk
prestaje. Nekakva greka u tehnikim sustavima u kui. U dnevnoj sobi mi se resetira prijenosno
raunalo. Kuna rasvjeta malo-pomalo slabi, posve se gasi, pa se opet ukljuuje. Na ekranu mojeg
raunala pokazuje se poetna stranica Domara. Kao da se cijela kua upravo nekako resetirala.
O kakvome god problemu da se radilo, sada je opet sve u redu. I u kui nema nikoga. Vraam se
gore, idem u smjeru tua.
 SADA: JANE
Ovo je fascinantno, kae James Clarke, dok pogledava as ogrlicu, as onaj biser. udesno.
Nikako ne uspijevamo zakljuiti to to znai, kaem. Simon me kratko gleda, pa dodajem:
Odnosno, imamo suprotne stavove. Simon smatra da bi to mogao biti dokaz da ju je Edward ubio.
Meni nikako nije jasno kako bi taj biser mogao znaiti neto vano, bilo za ovu, bilo za onu teoriju.
Ja u vam rei za to je vano, kae zamiljeno umirovljeni inspektor. Za optunicu protiv
Deona Nelsona. Da je negdje leala biserna ogrlica, ak i potrgana, on je ne bi ondje ostavio. On bi je
bio ukrao, a u tom sluaju g. Monkford je ne bi mogao popraviti i ponovno darovati, u ovom sluaju
tebi. I tako moja najdraa teorija pada u vodu.
Kad smo se posljednji put vidjeli, kae Simon, nakon sasluanja, rekli ste mi da je Monkford
imao alibi.
Da. Pa, recimo kakav-takav alibi. Iskreno govorei, inilo mi se da ete vi jako teko odustati
od toga. A budui da je estomjesena policijska istraga napokon bila dovrena, samo nam je jo
trebao bivi deko slomljena srca koji e sruiti mrtvozornikov izvjetaj. Stoga sam moda zvuao i
uvjerenije nego to sam bio. G. Monkford je rekao da je u vrijeme Emmine smrti bio na gradilitu u
Cornwallu. Ujutro je vien u svome hotelu, kao i, ponovno, rano naveer. Nita nije ukazivalo na to
da je u meuvremenu doao u London, pa smo mu nekako povjerovali.
Simon ga nepomino gleda. Ali zapravo kaete da ju je mogao ubiti.
Ubiti ju je moglo milijun ljudi, kae obzirno Clarke. Mi tako ne funkcioniramo. Traimo
znakove o nekome tko je to doista uinio.
Monkford je lud, kae Simon usrdno. Kriste, pa samo pogledajte kakve kue gradi. Radi se o
ludome perfekcionistu. Ako misli da neto nije posve u redu, ne staje na tome, nego to unitava i
poinje ispoetka. To je jednom rekao Emmi, praktiki tono tim rijeima...Ovaj odnos trajat e
samo dok bude bio apsolutno savren. Kakav luak moe rei tako neto?
Clarke odgovara, Simonu strpljivo objanjava da su amaterska psihologija i policijski rad dvije
vrlo razliite stvari. Ali ja ih gotovo i ne sluam.
Sada se prisjeam da je Edward i meni rekao isto. Ovo je savreno... Neki od mojih najsavrenijih odnosa
nisu potrajali vie od tjedan dana... Kad zna da nee potrajati, vie cijeni drugu stranu...
Moja beba udara me nogom, tono iznad pupka. Drhtim. Jesmo li u opasnosti?
Jane?
Zaueno me gledaju. Uviam da su me neto pitali. Oprostite, molim?
James Clarke pridie onu ogrlicu. Moe li je, molim te, staviti?
Nije lako zakopati minijaturnu kopu na stranjoj strani, pa mi Simon priskae u pomo.
Pridiem kosu, kako bi je lake uvrstio. Nespretno me dodiruje i ja nekako slutim na svoje veliko
iznenaenje da je stvar moda u tome to ga privlaim.
Nakon to ju je Simon zakopao, Clarke zamiljeno gleda ogrlicu. Smijem? pita uljudno. Ja
kimam, a on mi pokuava uvui prst izmeu bisera i vrata. Nema dovoljno mjesta.
Hmmm, kae, pa ponovno sjeda. Ne bih htio dolijevati ulje na vatru, da se tako izrazim... Ali
jedna stvar mogla bi biti itekako relevantna.
to to? pita eljno Simon.
Kad su pronali Emmu, prvome policajcu koji je doao na mjesto dogaaja uinilo se da vidi
jedva primjetan trag oko vrata. To je pribiljeio, no u vrijeme dolaska patologa trag se vie nije vidio.
Vidjele su se tek dvije malene ogrebotine... ovdje. Pokazuje prema mjestu na kojem je pokuao
ugurati prst pod ogrlicu. Doista nita vano posve sigurno ne dovoljno da je to usmrti. A s
obzirom na razmjere ostalih ozljeda, zakljuili smo da je jednostavno nekontrolirano udarala rukama
oko sebe dok je padala.
No ondje joj je zapravo netko strgnuo ogrlicu, kae odmah Simon.
No, da, to je vaa pretpostavka, kae Clarke.
Postoji jo jedna mogunost, ujem vlastiti glas.
Da? kae Clarke.
Edward... Osjeam da mi se obrazi rumene. Imam odreene indicije o tome da su on i Emma
voljeli grubi seks.
Simon u nevjerici pilji u mene. Clarke samo kima. Doista...
Ako je, dakle, Edward doista tog dana bio s njom to, usput, i dalje nuno ne prihvaam
ogrlica je mogla puknuti i pukom sluajnou.
Mogue. Pretpostavljam da to nikada neemo doznati, kae Clarke.
Na pamet mi pada jo neto. Kad smo se posljednji put vidjeli, rekli ste da nikako nije mogue
odrediti tko je uao u kuu neposredno prije Emmine smrti.
Tako je. Zato?
To mi samo izgleda neobino, nita vie. Kuni sustavi snimaju i pohranjuju snimke to im je
svrha.
Mogli biste napraviti raciju u sjeditu njihove tvrtke, kae Simon. Oduzeti im raunala i
vidjeti to je na njima.
Clark ga upozorava uzdignutom rukom. Samo trenutak. Ja tu ne mogu ba nita. Ja sam u
mirovini. A operacija koju opisujete stajala bi desetke tisua funta. Malo je vjerojatno da biste nakon
toliko vremena mogli ishoditi sudski nalog. Jako teko bez snanih dokaza koji bi potkrijepili
pretpostavku.
Simon akom udara po stolu. Pa ovo je beznadno!
Moj bi vam savjet bio da jednostavno pokuate prijei preko toga i cijelu priu ostaviti za
sobom, kae mu Clarke obzirnim glasom. Zatim gleda mene. A tebi bih savjetovao da to prije
pronae neki drugi stan. Negdje gdje e imati dobre brave i alarmni sustav. Za svaki sluaj.
 PRIJE: EMMA
Dolazim pod tu. Jo trenutak ne dogaa se nita. A onda me voda iz divovske glave tua zalijeva
poput kie. Pridiem glavu prema tom mlazu, ispunjena sreom.
Sve e biti u redu.
Pomno se perem za njega, obilnom sapunicom trljam sve intimne zakutke tijela koje bi mogao
poeljeti istraiti. A onda, bez ikakva upozorenja, mlaz vode slabi i postaje ledeno hladan. Uzmiem
uz krik.
Emina, kae neki glas iza mene.
Naglo se okreem. to ti radi ovdje, pitam. Uzimam runik s draa i njime obavijam tijelo. I
kako si uope uao ?
 SADA: JANE

Koliki ti je tono budet? Camilla se ipak ne smije, no svakako misli da sam skrenula. Dok si
ivjela na broju jedan u ulici Folgate, trite je poludjelo. Nema dovoljno kua, a osim toga, inozemni
ulagai nahrupili su u London, te su im ovdanje nekretnine postale sigurno utoite za novac. Sada bi
ti za dvosobni stan trebalo dvostruko vie od toga. Pokazuje prema oglasima u izlogu agencije.
Pogledaj samo.
Vraajui se u kuu na broju jedan u ulici Folgate, odluila sam posluati savjet Jamesa Clarkea
i poeti traiti drugi stan. Sada zbog toga pomalo alim. Bit e mi dovoljan i vei jednosobni. Barem
zasada.
Ne raspolae novcem ni za to. Osim ako si spremna razmotriti i ivot na kakvoj brodici na
kanalu...?
Rodit u dijete. Koje e uskoro poeti puzati i hodati. Ba mi se i ne ini da bi ivot na brodici
bio idealan, a tebi? Jo malo oklijevam. Ima li jo takvih vlasnika koji rade isto to i Edward?
Jeftino iznajmljuju kuu ljudima koji e se za nju brinuti?
Ona odmahuje glavom. Aranman s Edwardom Monkfordom uistinu je jedinstven.
No, da. Ne moe me izbaciti dok jo plaam stanarinu. A ne odlazim dok ne pronaem neto
drugo. Zbog neega u Camillinu izrazu lica zastajem. to je?
U ugovoru koji si potpisala postoji vie od dvije stotine pravila, podsjea me. Nadam se
samo da si se svega toga pridravala. Inae kri ugovor.
Osjeam kako me obuzima iracionalni bijes. Ma jebe pravila. I Edwarda Monkforda. Toliko
sam bijesna da nogom udaram u pod. Hormoni majke tigrice.
No unato svim odvanim rijeima, znam da se Edwardu u tome neu usprotiviti. Od onog
razgovora sa Simonom i Jamesom Clarkeom, u vezi s tom kuom na broju jedan u ulici Folgate, sve
vie osjeam neto to nikada ranije nisam osjeala. Poinjem osjeati strah.
 PRIJE: EMMA
Zadrao sam ifru za otkljuavanje, kae.
Dolazi mi jo korak blie. Oi su mu krvave i pomalo izbezumljene. Oito je plakao.
Rekao sam Marku da sam je izbrisao kad sam se iselio, kae. Ali nisam. Onda sam pomoi nje
hakirao cijeli sustav. Nije bilo teko. To bi polo za ruku svakom djetetu.
Ah, kaem. Ne znam to drugo da kaem.
Bio sam gore, kae. U potkrovlju. Ponekad doem nakon to ti zaspi i spavam ondje gore.
Kako bih bio blizu tebe.
Odjednom pokazuje prema mojem vratu, a ja prestraeno uzmiem. Tu ogrlicu dobila si od
njega, nije li tako? Od Edwarda.
Da. Simone, mora otii. Oekujem nekoga.
Znam. Simon vadi neki nepoznati mobitel. Edwarda Monkforda. Osim to on nee doi. Jer ja
sam ti poslao onu poruku.
Molim, kaem izbezumljeno.
Jedne veeri proli tjedan uzeo sam ti mobitel i upisao ovaj broj pod njegovo ime, kae, gotovo
ponosno. Kad ti poaljem SMS, izgleda ti da ga alje on. Sada sam, dakako, izbrisao poruke. I ovo je
telefon na bonove, tako da mu nije mogue ui u trag.
Ali... zato?
Zato, ponavlja on. Zato? To se i ja neprestano pitam, Em. Zato Monkford? Zato Saul? Zato
itko od njih? Kad te nitko od njih nije volio kao ja. A i ti si voljela mene. Znam da jesi. Bili smo sretni.
Ne. Ne, Simone, kaem koliko mogu odlunije. Ne bismo bili sretni, dugorono nikako. Ja
nisam stvorena za tebe. Tebi treba netko ljubazan i drag. Ne osoba poput mene.
Ne govori tako, Em. Niz obraze mu sad klize suze. Nemoj, ponavlja. Neu ti dopustiti.
Pokuavam preuzeti nadzor nad situacijom. Mora sada otii, Simone. Odmah. Inae zovem
policiju.On odmahuje glavom. Ne mogu, Em. Ne mogu.
to ne moe?
Ne mogu sve to samo pustiti, apue. Ne mogu dopustiti da bude ta neka ena koja eli njih, ali
ne mene.
Gleda me udno i zdvojno, a ja shvaam da se sprema uiniti neto uasno. Odjednom ve
jurim, pokuavam protrati kraj njega. On me hvata za runi zglob, no zapravo hvata onu moju
identifikacijsku narukvicu, koja mi klizi s ruke, tako da sam ve trenutak kasnije slobodna. Ali onda
mi zatvara put tijelom, dok mu prsti grevito hvataju moj vrat, pokuavaju me epati za ogrlicu.
Osjeam kako ogrlica puca, kako biseri poput tue padaju na pod kupaonice. On me uspijeva
podlakticom obaviti oko vrata, te me povui prema sebi, povlaiti me unatrag iz kupaonice kao da
spaava ivot nekome u bazenu. Sva sam paralizirana od straha, ali nemam druge mogunosti, moram
mu dopustiti da me vue.
Simone, pokuavam rei, no rukom mi prejako stie vrat. A onda smo ve na vrhu stubita i on
me naglim pokretom okree oko sebe, tako da sad gledam dolje, u prazninu. Volim te, Em, govori mi
na uho. Volim te. No to izgovara gnjevno, kao da voljeti zapravo znai mrziti, i dok me istodobno ljubi i
gura, znam da to eli uiniti, da eli da umrem. Ve trenutaka kasnije padam, okreem, glavom
udaram u kamen, stubu za stubom, a bol i panika obuzimaju svaki, pa i najmanji dio mojega tijela dok
se u kotrljanju ubrzava. Negdje na pola puta do prizemlja padam sa stuba i osjeam trenutak blaenog
olakanja pomijeanog s uasom, a onda vidim da mi se uasnom brzinom pribliava pod od
blijedoga kamena i glava mi se rasprskava.
 SADA: JANE
Nazivam Simona.
Nemam ba naviku na veeru pozivati mukarce koje jedva poznajem, kaem mu. Ali ako si
ozbiljno mislio to si rekao, bilo bi mi drago imati drutvo.
Svakako. Da neto donesem?
Pa, u kui nemam ni bocu vina. Ja neu piti, ali moda bi ti volio popiti malo vina. Imam
odreske. Ne ono smee iz samoposluga ovo je meso od jednog uglednog mesara. No upozoravam te,
ako zakasni, pojest u i tvoje i svoje odreske. Trenutano imam apetit kao vuica.
Izvrsno. Po glasu se ini da se zabavlja. Doi u u sedam. I obeajem da ovaj put neu tupiti
o tome kako mi je Monkford ubio curu, dobro?
Hvala. I namjeravala sam predloiti da te veeri ne razgovaramo ni o Emmi, ni o Edwardu
ve sam i ovako dovoljno prestraena ali nisam uspjela smisliti kako to rei na taktian nain. Simon
je vrlo obzirna osoba, uviam sve vie. Sjeam se Mijinih rijei. Ipak, na kraju krajeva, mislim da bi ti
bilo neusporedivo bolje s nekim poput njega nego s tim tvojim ludim arhitektom.
Potiskujem tu pomisao iz glave. ak i da nisam debela i da ne nosim tue dijete, to se ne bi
dogodilo.
Par sati kasnije otvaram mu vrata i vidim da je donio i cvijee i bocu vina. Za tebe, kae, pa mi daje
buket. Oduvijek me pee savjest zbog toga to sam bio onako nepristojan kad smo se prvi put vidjeli.
Ne moe ti se ba zamjeriti to nisi znala kome je cvijee bilo namijenjeno. Ljubi me u obraz, a taj
poljubac traje malko due nego to bi trebao. Doista ga privlaim, u to sam sada ve podosta sigurna.
Ali meni se ini da on mene nikako ne bi mogao privui. Bez obzira na Mijine rijei.
Predivne su, kaem, odnosei rue u sudoper. Stavit u ih u vodu.
A ja u otvoriti ovo. Pinot Grigio Emmino najdrae vino. Sigurna si da nee ni gutljaj ?
Provjerio sam na internetu. Veina ljudi smatra da negdje oko petnaestog tjedna malo alkohola ne
kodi.
Moda kasnije. No ti samo pij. Stavljam rue u vazu, a nju na stol.
Em, kamo si stavila vadiep? dovikuje.
U ormariu je. Na desnoj strani. Onda se naglo okreem. Jesi ti meni upravo rekao Em?
Jesam? Smije se. Oprosti bit e da mi je to tako dobro poznata situacija, biti ovdje s
tobom i otvarati vino. Mislim, ne s tobom, oito. S njom. Nee se ponoviti, obeajem. Nego, gdje su ti
ae?
PRIJE: EMMA
 SADA: JANE
Neobino mi je pei odreske za mukarca, bilo kojeg mukarca, u kui na broju jedan u ulici Folgate.
Edward mi to nikada ne bi dopustio on bi preuzeo glavnu rije, zavezao pregau, pronaao
odgovarajue posude, ulja i pomagala, cijelo mi vrijeme objanjavajui razliite naine na koje se
odresci pripremaju u Toskani ili Tokiju. No, Simonu je dovoljno sjediti, i gledati mene i avrljati o
tritu nekretnina, o tome gdje traiti jeftine stanove, o unajmljenome stanu u kojem on trenutano
ivi. Meu najveim prednostima iseljavanja iz ove kue bilo mi je upravo to to vie nisam morao
razmiljati o tim glupim pravilima, kae dok ja automatski briem tavu i spremam je prije nego to
emo poeti jesti. Nakon nekog vremena vie ne moe vjerovati da si uope ovako ivio.
Hmmm, kaem ja. Znam da e me uskoro okruivati hrpa djejih stvari, ali jednom dijelu
mene uvijek e nedostajati ta ogoljena, stroga i disciplinirana ljepota ove kue.
Otpijam nekoliko gutljaja vina, ali shvaam da mi vie ne odgovara. Kako napreduje
trudnoa? pita on, a ja u jednom trenutku shvaam da mu priam o tome kako sam se prestraila
Downova sindroma, zbog ega mu jo priam i o Isabel, a onda poinjem plakati i ne mogu dovriti ni
odrezak. ao mi je, kae on nakon to sam se smirila. Proivjela si pravi uas.
Slijeem ramenima i briem oi. Svatko ima svoje probleme, nije li tako? Stvar je u
hormonima. Zbog njih sada plaem svako malo.
Htio sam stvoriti obitelj s Emmom. Jo nekoliko trenutaka uti. Kanio sam je zaprositi. To
nikada nisam nikome rekao. to je najneobinije, odluku sam donio kad smo se doselili ovamo kad
smo se napokon skrasili. Znao sam da je iza nje naporno razdoblje, ali sve to pripisivao sam onoj
provali.
Zato nisi? Mislim, zato je nisi zaprosio?
Ah... Slijee ramenima. Htio sam joj prirediti najspektakularniju pronju u povijesti. Kao na
onim snimkama na internetu kada mukarac dogovori iznenadno okupljanje velike gomile ljudi koji
onda pjevaju djevojinu omiljenu pjesmu, ili kad pitanje Hoe li se udati za mene ispie vatrometom ili
tako neto. Upravo sam pokuavao smisliti neto slino, neto to e je doista oboriti s nogu. A onda
je ona sve to okonala, kao iz vedra neba.
Meni su osobno takve snimke uvijek bile pretjerane i pomalo udne, ak i jezovite i odvratne,
ali zakljuujem da nije trenutak da to i kaem. Pronai e nekoga drugog, Simone. To znam.
Misli? Znakovito me gleda. Zapravo se rijetko dogaa da upoznam nekoga i da steknem
dojam da sam s tom osobom ostvario istinsku povezanost.
Zakljuujem da to sada ipak moram rei. Simone... nadam se da ovo nee smatrati pretjerano
drskim, ali kad ve razgovaramo tako otvoreno, htjela bih neto izvesti na istac. Drag si mi, ali u
ovom trenutku posve sigurno ne elim nekakvu novu vezu. I ovako ve imam briga preko glave.
Naravno, kae on brzo. Nisam ni pomislio... Ali dobro se slaemo, zar ne? Kao prijatelji.
Da. Smijeim se da pokaem koliko cijenim njegovu taktinost.
Iako e se vjerojatno predomisliti kad je rije o vezama samo ako Edward Monkford opet
pucne prstima, kae jo.
Mrtim se. Zbilja neu.
Samo se alim. Zapravo se malo i viam s jednom djevojkom. ivi u Parizu. Razmiljam o
tome da se preselim onamo, pa da malo vie budem s njom.
Razgovor skree na druge teme, ugodne i jednostavne. To mi nedostaje, razmiljam: ta
ljubaznost i ugoda, to uljueno komuniciranje, tako drukije od Edwardove dominacije.
Kasnije pita: eli li da veeras ostanem ovdje, Jane? Na sofi, naravno. Ali ako bi se tako
osjeala sigurnije...
 Lijepo od tebe. Ali s nama e sve biti u redu. Tapem se po trbuhu. Sa mnom i mojim
trbuhom.
Naravno. Moda neki drugi put.
13. Ponekad postoji veliki jaz izmeu ciljeva i rezultata koje ostvarim.
Slaem se O O O O O Ne slaem se
 SADA: JANE

Budim se umorna i bezvoljna. Stvar je vjerojatno u onoj maloj koliini alkohola od sino,
zakljuujem, budui da sam sada tako nenaviknuta na njega. Jutarnja munina razdire mi utrobu i
povraam u nunik. A onda, kada ve osjeam oajniku elju za tuiranjem, Domar odluuje sve
iskljuiti.
Jane, molim te da sljedee izjave ocijeni od 1 do pet, pri emu je 1 svakako se slaem, a 5
nikako se ne slaem.
Pojedine funkcije kue nee raditi dok ne dovri tu zadau.
Pas mater, kaem umorno. Doista nemam snage za to. Ali moram se otuirati.
Gledam prvu izjavu na popisu.
Da mi djeca u koli nisu uspjena, okolina bi me s pravom trebala smatrati loim roditeljem.
Slaem se O O O O O Ne slaem se
Biram pomalo se slaem, a onda zastajem kao ukopana. Razmjerno sam sigurna da ranije nije
bilo pitanja o roditeljstvu.
Pojavljuju li se ta pitanja nasumino? Ili je ovo neto vie od toga: nekakvo profinjeno, ifrirano
Domarevo podbadanje?
Nastavljam ispunjavati upitnik i primjeujem jo neto. Doista se i osjeam drukije. Ve i samo
odgovaranje na ta pitanja podsjea me na injenicu da je ivot u ovoj kui povlastica rezervirana tek
za rijetke i odabrane, da e odlazak odavde biti gotovo jednako bolan kao gubitak Isabel...
Uasnuto shvaam to sam upravo pomislila. Kako uope mogu pomisliti tako neto, makar i na
trenutak?
Prisjeam se to je onaj predava rekao kada je u obilazak doveo onu skupinu studenata. Toga
vjerojatno niste svjesni, ali upravo plivate u kompleksnoj juhi ultrazvukova valova koji slue poboljanju
raspoloenja...
Jesu li Domarova pitanja nekako dio naina na koji funkcionira kua na broju jedan u ulici
Folgate ?
Spajam se na susjedovu mreu i u Google upisujem neka od pitanja na koja sam upravo
odgovorila. Odmah pronalazim dokument u kojem se nalaze. Rije je o znanstvenome radu u nekome
medicinskom asopisu koji meni zvui nepoznato, The Journal of Clinical Psychology.
Pitanja u Ispitu perfekcionizma mjere niz tipova neprilagoenog pretjeranog perfekcionizma, pa
tako i osobni perfekcionizam, visoka mjerila za druge, potrebu za odobravanjem, visoki stupanj
isplaniranosti (opsesivnu urednost i organiziranost), stalna zamiljenost (opsesivno i pretjerano
razmiljanje), kompulzivno ponaanje i moralnu nefleksibilnost...
Letimino itam dalje, pokuavam shvatiti znaenje strunih izraza. ini se da su pitanja
izvorno osmislili psiholozi, kako bi dijagnosticirali nezdrav, patoloki perfekcionizam i mogli ga
lijeiti. Na trenutak se pitam dogaa li se upravo to i ovdje: prati li kua moje psihiko zdravlje,
jednako kao to provjerava moje obrasce spavanja, teinu i tako dalje.
Ali onda shvaam da postoji jo jedno objanjenje.
Edward tim upitnikom ne lijei, nego samo pojaava perfekcionizam stanari. Pokuava
nadzirati, ne samo okruenje, ak ni nain na koji u njemu ivimo, nego i nae najskrovitije misli i
osjeaje.
Ovaj odnos trajat e samo dok bude bio apsolutno savren...
 Drhtim. Je li Emminu sudbinu zapeatio lo rezultat na psihometrijskome testu?
Dovravam upitnik, obiljeavajui one odgovore za koje mislim da e mi kod Domara donijeti
najvie bodova. Nakon to sam zavrila, moje se prijenosno raunalo resetira. Ponovno se pali
rasvjeta.
Ustajem, osjeam olakanje to napokon mogu krenuti prema tuu. No, dok se uspinjem
stubama dogaa se nekakav kvar. Svjetla trepere. Prijenosno raunalo zamrzava se usred resetiranja.
Sve na trenutak stoji. A onda...
Gledam dolje i vidim da se neto pojavljuje na ekranu. Neto nalik na film, samo to nije film.
Zbunjeno silazim, da bolje pogledam. Radi se o prikazu mene, prikazu koji se prenosi uivo,
ovdje u ovoj prostoriji. Ja se pribliavam, a moj lik na ekranu tada se udaljuje.
Kamera je iza mene.
Uzimam raunalo i okreem se. Na ekranu se sad vidi moje lice, a ne potiljak. Pretraujem zid
ispred sebe sve dok na ekranu ne vidim da gledam tono u objektiv.
Osim to na tome mjestu nema niega. Moda tek minijaturna rupica u blijedome kamenu, nita
vie od toga.
Odlaem raunalo i klikom zatvaram prozor u kojem se vidi ta slika. Iza njega se nalazi jo
jedan takav prozor. Pa jo jedan. Na svima se vidi neki drugi dio kue na broju jedan u ulici Folgate.
Zatvaram ih sve redom, iako tek nakon to sam zapamtila gdje se nalazi koja kamera. U jednome
prozoru vidi se kameni stol, ali iz nekog drugog kuta. Jedna kamera prikazuje ulazna vrata. Sljedea
kupaonicu...
Kupaonicu. Koja je otvorena i u kojoj tu nije niim zakriven. Ako su to senzori u ovoj kui, tko
im jo ima pristup?
Ponovno klikam i zatvaram taj prozor. Posljednja kamera postavljena je tono iznad kreveta.
Osjeam muninu. Sve one situacije u kojima sam imala dojam da me netko promatra...razlog je
bio to to me netko doista promatrao.
I to ne samo u postelji. Kad me Edward uzeo na kuhinjskoj radnoj plohi, sigurno smo se dobro
vidjeli na kamerama.
S gaenjem drhtim. A onda, pod pravom provalom hormona, moje se gaenje pretvara u gnjev.
To je uinio Edward. On je te kamere ugradio u samo tkivo kue na broju jedan u ulici Folgate.
Zato? Radi li se o nekakvom voajerizmu ili slinome hobiju? Ili je to samo jo jedan nain na koji
moe zagospodariti svakim trenutkom mojega ivota? Podosta sam uvjerena da to ak nije u skladu sa
zakonom nije li netko nedavno zbog neega slinog zavrio u zatvoru?
Ali onda pomiljam da Edward takvu pojedinost nikako ne bi prepustio sluaju. Pretraujem
stare elektronike poruke i pronalazim e-mail u kojem mi je Camilla poslala prilog sa svim uvjetima i
zahtjevima za stanare kue na broju jedan u ulici Folgate. Negdje duboko meu odredbama pisanima
najsitnijim slovima pronalazim to to traim.
...pa tako i, ali ne samo, fotografske i video-zapise...
Na pamet mi pada jo neto. Edward je izgradio ovu kuu, no tehnoloka rjeenja projektirao je
njegov partner, David Thiel. I premda mi je teko zamisliti Edwarda kao tehnoloki naprednog
voajera, Thiel je ve druga pria.
Ne doputam bijesu da se raspri. Odlazim po kaput.
 SADA: JANE
Uope se ne trudim dogovoriti sastanak. U prizemlju Konice jednostavno ekam da se skupina
zaposlenika s velikim kavama s mlijekom i tortillama okupi oko jednog od dizala, pa ulazim s njima.
Na etrnaestome katu izlazim s njima.
Edward nije u uredu, kae ona besprijekorno dotjerana brineta na recepciji, nakon to je
potisnula iznenaenost.
Htjela bih razgovarati s Davidom Thielom.
Sad se doima jo zateenijom. Provjerit u je li slobodan. Mora na iPadu pogledati broj
njegove kune linije. Imam dojam da ovjek zaduen za tehnologiju ba ne prima previe posjetitelja.

Na Davida Thiela bjesnim dugo, buno i s mnogo psovki. Jedva stiem disati, no on jednostavno
strpljivo eka da zavrim. Podsjea me na onu situaciju kad je Edward sluao onog klijenta, kad sam
prvi put dola ovamo, putao da ga njegov bijes posve preplavi.
Ovo je apsurdno, kae Thiel nakon to sam napokon uutjela. ini mi se da pretjerano
reagirate zbog stanja u kojem se nalazite.
Teko je mogao rei neto gore, ak i da mu je to bio cilj, pa da ponovno poludim. Kao prvo,
nisam bolesna, kretenu jedan. A kao drugo, kako se usuuje obraati mi se tako s visoka? Znam to
sam vidjela. Uhodi me i to ne moe porei. Pa to pie ak i u onim prokletim uvjetima ugovora.
On odmahuje glavom. Traimo samo da potpiete odricanje od odgovornosti. Ali samo da
zatitimo sebe. Tim snimkama nema pristup nitko osim softvera za automatsko prepoznavanje lica.
Kako bi kua mogla pratiti vae kretanje, nita vie.
A tu? pitam odluno. as vru, as hladan, kako bih se izbezumila od straha? Ne eli mi
valjda rei da i to ima nekakve veze s prepoznavanjem lica?
On se mrti. Nisam znao ni za kakve probleme s tuem.
A tu je onda i jo jedna jako vana stvar. to je bilo s tim kamerama kad je ubijena Emma?
Morale su zabiljeiti to se dogodilo.
On malo oklijeva. Kamere tog dana nisu radile. Bila je rije o nekakvome tehnikom
problemu. Jednostavno nezgodan trenutak, nita vie.
Ma ne moe valjda oekivati da ja sad... kaem u trenutku kad se vrata naglo otvaraju,
zahvaljujui velikoj snazi ruke Edwarda Monkforda, koji dugakim koracima ulazi u prostoriju.
to ti radi ovdje? pita me. Kod njega nikada nisam vidjela takav gnjev.
Trai podatke i snimke iz kue u ulici Folgate u vezi s onom Matthewsicom, kae Thiel.
Edwardovo lice postaje posve crveno od gnjeva. Ovo je sad prelo sve granice. Zahtijevam da
ode, jesi li me ula? Jo nekoliko trenutaka nisam sigurna misli li da trebam napustiti ured ili kuu
u ulici Folgate, no onda dodaje: Pokreemo kazneni otkaz ugovora. Ima pet dana da se iseli iz
kue.
To ne moe uiniti.
Prekrila si najmanje desetak zabrana i odredaba. ini mi se da e shvatiti da to moemo
uiniti.
Edwarde... ega se toliko boji? to nastoji sakriti?
Ne bojim se niega. Uasno mi ide na neku stvar to se bez prestanka ne obazire na moje elje.
Iskreno rekavi, ak mi je zabavno to ti mene optuuje da sam opsjednut Emmom Matthews, iako je
oito da ti ima tu fiksaciju. Zato nisi mogla jednostavno dii ruke od toga? Zato ti je toliko stalo?
 Dao si mi njezinu ogrlicu, kaem, jednako gnjevna. Ako si tako neduan, zato si dao
popraviti njezinu ogrlicu i onda je darovao meni?
Gleda me kao da sam totalno luda. I tebi i njoj dao sam sline ogrlice, jer mi se igrom sluaja
svia boja tih bisera. I to je sve.
Jesi li je ubio, Edwarde? ujem vlastiti glas koji postavlja to pitanje. Jer tako bez imalo
sumnje izgleda.
Odakle ti samo sve to?!? pita u nevjerici. Tko te hrani tim suludim idejama?
Zahtijevam odgovor. Pokuavam biti mirna i staloena, no glas mi drhturi.
Ali ga nee dobiti. A sada se, dovraga, nosi odavde.
Thiel samo uti. Edward bijesno pilji u moj trbuh dok ustajem i odlazim.
 SADA: JANE
Nemam kamo otii, osim u kuu na broju jedan u ulici Folgate. Ali u nju sada ulazim sa strahom,
poput okrvavljenog boksaa koji se vraa u ring na jo jednu rundu.
Osjeaj da me netko promatra sada proima ba sve. Kao i osjeaj da se netko mnome poigrava.
Sitnice po cijeloj kui nasumino ne rade kako treba. U elektrinim utinicama ponekad nema struje.
Rasvjeta slabi, pa se pojaava. Kad u Domarevu trailicu utipkam jednosobni stan, sustav me
prebacuje na stranice posveene enama koje lau partnerima. Kad ukljuim glazbenu liniju, iz
zvunika dopire Chopinov pogrebni mar. Aktivira se protuprovalni alarm, od kojeg gotovo skaem u
zrak od straha.
Prestani se ponaati tako jebeno djetinjasto! viem prema stropu.
Kua odgovara podrugljivo, tek tiinom praznih prostora.
Uzimam mobitel.
Simone, kaem nakon to se javio. Ako ona ponuda jo uvijek vrijedi, ipak bih voljela da
veeras doe ovamo.
Jane, to se dogodilo? pita on, odmah zabrinut. Zvui prestraeno.
Ne, nisam ba prestraena, laem. Ova me kua sad ve samo malo izbezumljuje. Sigurna
sam da nema mjesta za zabrinutost. Ali ipak bi mi bilo drago da doe.
 SADA: JANE
Doao sam to sam bre mogao, kae Simon i sputa torbu na pod kraj vrata. To je valjda jedna od
prednosti toga kad si slobodnjak. Odavde mogu raditi jednako kao i iz kakvog kafia. Zastaje im se
zagledao u moje lice. Jane, jesi li sigurna da je sve u redu? Izgleda uasno.
Simone... Moram ti se ispriati. Cijelo vrijeme govori mi da je Edward ubio Emmu, a ja preko
toga samo tako prelazim. No sad ve pomalo mislim... Oklijevam, ak ne elei to izraziti rijeima.
Sve vie ini mi se da si u pravu.
Ne treba se ispriavati, Jane. Ali moe li mi rei zato si promijenila miljenje?
Priam mu o kamerama i suoavanju s Thielom. A onda sam otvoreno optuila Edwarda da mi
je dao istu ogrlicu kao Emmi, kaem jo.
Simon pilji u mene, odjednom napet. Kako je to podnio?
Rekao je da se radilo o dvjema razliitim ogrlicama.
Je li to mogao dokazati?
Nije ni pokuao. Jednostavno me izbacio. Rezignirano slijeem ramenima. Imam pet dana
da pronaem novi stan.
Ako eli, moe neko vrijeme biti kod mene.
Hvala. Ali doista sam te ve vie nego dovoljno inkomodirala.
Ali ostat emo prijatelji, nije li tako, Jane? Kad ode odavde, to nee znaiti da e me posve
zaboraviti, zar ne?
Naravno da nee, kaem, iako mi je malo neugodno zbog te njegove ranjivosti. U svakom
sluaju, sada sam pred jednom moralnom dvojbom. Pokazujem prema stolu, na kojem se u kutiji u
obliku koljke nalazi moja ogrlica. Zbog cijele te prie o ogrlicama potraila sam podatak o tome
koliko uope vrijedi. Pokazalo se da vrijedi oko tri tisue funti.
On me gleda uzdignutih obrva. A to bi bio poprilino zgodan polog na ime stanarine.
Upravo tako. Ali ini mi se da bih je trebala vratiti Edwardu.
Zato? Ako ti je odluio dati neku vrijednu stvar, to je onda njegov problem.
Da, ali... To mi je teko objasniti. Ne elim da pomisli da mi je stalo samo do financijske
vrijednosti ogrlice. Problem je u tome to mi doista treba novac. A ne elim da me prezire jo vie nego
to me ve prezire, razmiljam, ali preuujem.
To to uope dvoji oko toga govori tako puno o tebi, Jane. Veina ljudi ne bi ni oklijevala.
Simon se smijei. Ona napetost koja se jasno vidjela maloas, kad sam govorila o Edwardu i biserima
sada se rasprila. Ali zato je bio toliko napet? to je mislio da u rei?
A onda mi neto pada na pamet neto sitno i beznaajno, ali posve oito.
Ako je Simon u pravu i ako je Edward moju ogrlicu ranije dao Emmi, jedna nit imat e jedan
biser manje od ostalih. No dok je sada gledam, ini mi se da su svi nizovi posve jednaki.
Prstom prelazim po gornjem nizu i brzo brojim. Dvadeset etiri biserne kuglice.
Na drugoj su niti takoer dvadeset etiri.
Kao i na treoj.
Edward je govorio istinu. Ipak mi nije dao istu ogrlicu koju je dao i Emmi. Scenarij koji je
opisao Simon, a prema kojem je Edward ubio Emmu, a potom pokupio sve osim jednog bisera, ipak
se nije dogodio.
Osim ako je to uinio Simon.
 Ta misao sada mi se nekako, ve posve formirana, ukazuje u glavi. to ako se to dogodilo
upravo kao to je Simon rekao... ali njemu, ne Edwardu?
Nema dokaza, govorim samoj sebi.
No odjednom sam neusporedivo manje sretna i zadovoljna mogunou da taj mukarac prenoi
u ovoj kui.
Na pamet mi pada jo neto. Dok je Simon ovdje, nema nikakvih tehnikih potekoa i kvarova.
Voda tee iz slavina, tednjak radi, ak ni Domar nije zakljuan. Koji je tome razlog?
Moe Ii on nekako izazivati sve te kvarove?
inilo mi se da na Thielovu licu vidim stid kad sam ga suoila sa svojim spoznajama. Ali usto se
doimao i zbunjenim. I spomenuo je nekakav problem.
Je li mu bilo neugodno samo zbog toga to je znao da netko drugi ima pristup sustavima u kui
na broju jedan?
Jesam li ja sve to pogreno shvatila?
14. Nastojim ljudima ne pokazati to doista mislim.
Slaem se O O O O O Ne slaem se
SADA: JANE

Jane? Je li sve u redu? Simon me netremice promatra.

Da. Malo protresavi glavu, blijedo mu se smijeim. Lijepo je od tebe to si doao. Iako
zapravo nije bilo potrebe da ponese i torbu. Prijateljica Mia upravo mi je poslala SMS. Rekla je da e
prespavati kod mene.
Nema li Mia djecu? I mua? To me pita zabrinutim glasom.
Da, ali...
Eto, vidi. Potrebna je njima. A ja sam sada ovdje. Osim toga, bit e kao nekada.
Kao nekada? Kako? pitam zbunjeno.
On pokazuje irokim pokretom ruke. Ti i ja. Ovdje, zajedno.
To nije bilo nekada, Simone.
Osmijeh mu je i dalje postojan. Ali nije ni daleko. Barem meni.
Simone... Ne znam kako to tono formulirati. Ja nisam Emma. Nisam joj ni slina.
Naravno da nisi. Kao prvo, kao osoba si bolja od nje.
Uzimam telefon sa stola.
to radi? pita on.
Trebala bih spremiti ogrlicu na kat, kaem.
Ja u je spremiti. Ve prua ruku prema meni. Trudna si. Ne smije se naprezati.
Nisam ba toliko trudna. Odjednom mi na pamet pada jo neto. Veina ljudi smatra da negdje
oko petnaest tjedana malo alkohola ne kodi. Odakle on zna koliko sam tjedana trudna?
Kreem ustranu, kako bih prola kraj njega. On i dalje ima ispruenu ruku, no ja se ne obazirem.
Oprezno na tim stubama! dovikuje za mnom, gledajui me. Prisiljavam se na to da usporim,
rukom pokazujem da sam ula upozorenje.
Osim predvorja, jedino mjesto u kui na broju jedan u ulici Folgate koje ima vrata upravo je
onaj prostor s opremom za ienje. Uvlaim se onamo, pa zatvaram vrata i postavljam metle kako se
ne bi mogla otvoriti izvana.
Prvo pokuavam dobiti Miju. Nije mogue uspostaviti poziv.Sranje, kaem naglas. Jebemu sve!
Edward Monkford. Nije mogue uspostaviti poziv.
112.
Nije mogue uspostaviti poziv.
Pogledavi ekran, vidim da nema signala. Uz malo muke uspinjem se u onaj tavanski prostor i
podiem telefon koliko mogu vie. Ni ondje nema signala.
Jane? uje se Simonov glas. Doziva me iz prizemlja. Jane, je li sve u redu?
Mora otii, Simone, dovikujem mu. Nije mi dobro. ao mi je. Pozvat u lijenika.
Molim te, nemoj. Samo se moram odmoriti.
ujem kako mu se glas pojaava dok se uspinje stubama. Jane? Gdje si? U kupaonici?
Ne odgovaram.
Kuc-kuc... Ne, nisi u kupaonici. Igramo se skrivaa?
Vrata spremita kripe dok ih gura s vanjske strane.
Pronaao sam te, kae sretno. A sada izii, malena moja.
 SADA: JANE
Ne namjeravam izii, kaem kroz vrata.
To je glupo. Ne moemo tako razgovarati.
Simone, stvarno elim da sada napusti kuu. Inae u zvati policiju.
A kako? Imam ureaj koji blokira sve mobilne signale. I beini internet.
Na to ne kaem nita. Malo-pomalo shvaam da je ovo gore nego to sam mislila. Sve je ovo
isplanirao.
Htio sam samo biti s tobom, kae jo. Ali tebi je i dalje Monkford drai od mene, nije li
tako?
Kakve veze s tim ima Monkford?
Nije te zavrijedio. Ba kao to nije bio zavrijedio ni nju. Ali dobri deki nikad ne upoznaju
dobre cure, nije li tako ? Gube ih zbog kretena kakav je on.
Simone, imam signal. Zovem policiju. Podiem mobitel i usrdno govorim: Molim policiju.
Kuni broj jedan u ulici Folgate, u Hendonu. U kui imam mukarca koji mi prijeti.
Nije ba posve tono, mala moja. Nisam nikome zaprijetio.
Da, pet minuta bit e u redu. Ali molim vas da se pourite.
Jako uvjerljivo. Dobro lae, Jane. Kao i sve ostale jebene ene koje sam ikada upoznao.
Lecnuvi se, gledam kako iznenadnom provalom bjesomunih udaraca nogom pokuava otvoriti
vrata. Drci se savijaju, ali metle ipak dre vrata, tako da ne poputaju. Od uasnutosti osjeam
vrtoglavicu.
Ne smeta mi, Jane, kae, sav zadihan. Pred sobom imam cijeli dan. ujem kako se sputa u
prizemlje. Prolaze beskonane minute. Osjeam miris prene slanine. to je najapsurdnije, taj mi
miris tjera slinu na usta.
Gledam oko sebe, pitam se nalazi li se u spremitu neto to bih mogla upotrijebiti. Pogled mi se
sa zadovoljstvom zaustavlja na kablovima koji se proteu po zidu, tim venama i arterijama kue na
broju jedan u ulici Folgate. Poinjem ih nasumino upati. Vjerojatno sam time neto postigla, jer
uskoro ujem kako se ponovno uspinje stubama.
Jako lukavo, Jane. Ali zapravo malo ide i na ivce. Sada lijepo izii. Pripremio sam malu
zakusku.
Idi, Simone. Zar ne shvaa? Mora otii. To najozbiljnije mislim.
Kad se naljuti, zvui posve isto kao Emma. ujem zvuk noa koji strue po tanjuru.
Zamiljam kako prekrienih nogu sjedi sa suprotne strane vrata i jede to to je ve pripremio. Trebao
sam joj ee rei ne. Trebao sam se vie nametnuti. To je oduvijek moj problem. Previe sam
razuman. Previe ljubazan. ujem zvuk izvlaenja epa iz boce. Nekako sam mislio da si i ti draga i
ljubazna, pa da e ovoga puta biti drukije. Ali nita od toga.
DAVID THIEL, viem. EDWARD. UPOMO.
Viem sve dok ne osjetim promuklost i bol u grlu.
Ne mogu te uti, kae on na kraju.
Mogu, ne dam se. Sve promatraju.
A to si mislila? Naalost, ne. To je moje. Zna, toliko me podsjea na nju. U tebe sam
zaljubljen ve cijelu vjenost.
To nije ljubav, kaem uasnuto. Ljubav ne moe biti potpuno jednostrana.
 Ljubav je uvijek jednostrana, Jane, kae on tuno.
Pokuavam ostati pribrana. Da me voli, htio bi da budem sretna. A ne prestraena i ovako
zatoena.
I elim da bude sretna. Sa mnom. Ali ako te ja ne mogu imati, posve sigurno neu dopustiti
onom kretenu da bude njegova.
Rekla sam ti. S njim sam prekinula.
To je i ona rekla. Ve zvui umorno. Stoga sam joj pripremio mali, jednostavni ispit. I
eljela je ponovno biti s njim. Ne sa mnom. S njim. Nisam htio da ovo ispadne ovako, Jane. Htio sam
da se zaljubi u mene. No kad ne ide tako, ovo je druga najbolja mogunost.
ujem zvuk patentnog zatvaraa. Otvara torbu. A onda ujem i nekakvo klokotanje. Tamna
mrlja iri se ispod vrata. Po mirisu mi se ini da se radi o benzinu za upaljae.
Simone! vritim. Za ime svijeta, jebote!
Ne mogu, Em. Glas mu je grlen i priguen, kao da je na rubu plaa. Ne mogu odustati.
Molim te, Simone. Misli na dijete. ak i ako mrzi mene, misli na dijete.
O, mislim... Na malo kopile onog kopileta. Na njegov kurac u tvojoj piki. Na njegovo dijete.
Nema jebene anse. Jo malo klokotanja. Spalit u cijelu kuu. To mu se ba i nee svidjeti, nije li
tako? No, ako ne izae, bit u prisiljen spaliti i tebe i to dijete. Ne tjeraj me na to, Jane.
Sva ova sredstva za ienje zasigurno su zapaljiva. Sada jedno po jedno bacam u prostor pod
krovom. Potom se penjem onamo i provjeravam signal na mobitelu. I dalje nita.
Jane, dovikuje Simon kroz vrata. Ovo ti je posljednja prilika. Izai i prema meni budi
ljubazna. Pretvaraj se da me voli, barem malo. Samo se pretvaraj, ne traim nita vie.
Provlaim se skuenim prostorom, napredujem polagano, dok mi mobitel slui kao baterijska
svjetiljka. Posvuda vidim drvene grede i stupove. Kad se vatra proiri ovamo, vie je nee biti
mogue zaustaviti. Osim toga, ako dobro pamtim, u takvim situacijama umire od dima.
Stajem na neto meko. Na staru vreu za spavanje. U mislima mi se ukazuje jo neto. Nije
Emma spavala ovdje, nego Simon. Imao je par Emminih stvari i posjetnicu njezine
psihoterapeutkinje. Moda je ak razmiljao o tome da i on potrai strunu pomo. Da je barem
pokuao doi do pomoi.
Jane? doziva ponovno. Jane?
A onda vidim svoj koveg, koji sam onamo spremila da ne smeta. unuvi, vadim kutiju s
uspomenama na Isabel. Uzdrhtalih ruku dodirujem njezine stvari: tkaninu kojom je bila omotana,
gipsane otiske njezinih siunih dlanova i stopala.
Sve to je preostalo od nje.
Iznevjerila sam te. Iznevjerila sam vas oboje.
Beivotno se sputam na koljena, dlanova poloenih na trbuh, i preputam se suzama.
15. Ki vam se na moru nala u potekoama. Idete je spasiti, ali pritom uviate da je ona tek
jedno od desetero djece koja su se nala u istoj situaciji. Moete ili odmah spasiti svoje
dijete ili moete krenuti po pomo za cijelu skupinu, to bi moglo potrajati. Kako ete
postupiti?
O Spasiti vlastito dijete O Spasiti desetero djece
SADA: JANE

Ne znam koliko dugo plaem. No nakon to sam prestala, i dalje ne osjeam miris vatre. Samo
prodoran smrad one tekuine za punjenje upaljaa.
Mislim na Simona, koji je negdje ispod mene i koji je takoer pun samosaaljenja. Mislim na to
njegovo jadno, izgubljeno cendranje.
A onda mislim: Ne.
Ja nisam Emma Matthews, neorganizirana i ranjiva. Ja sam majka koja je pokopala jedno dijete,
dok drugo nosi u utrobi.
Bilo bi beskonano lako ostati ovdje, u ovome potkrovlju, uivati u raskoi i slatkoj pasivnosti
boli i tugovanja. Leati i ekati da dim prokulja kroz podne grede i daske, da me pone obavijati, vui
prema dolje.
Ali to ipak ne inim.
Neki iskonski nagon tjera me na noge. I gotovo prije nego to toga uope postajem svjesna,
sputam se u ono spremite. Neujno uklanjam one drke s vrata.
Ogrlica mi je jo u depu. Izvadivi je, trgam niti, tako da mi biserne kuglice, sada slobodne
padnu u aku.
Tiho i oprezno otvaram vrata.
Kua na broju jedan u ulici Folgate sada je neprepoznatljiva. Zidovi su iarani grafitima.
Jastuii su poderani. Pod prekriva porazbijano posue. ini mi se da se na divovskim staklenim
plohama vidi razmazana krv. Osim benzina za upaljae, osjeam i miris prirodnog plina iz tednjaka.
On se odjednom, kao iz vedra neba, pojavljuje u podnoju stuba. Jane. Tako mi je drago.
Mogu ti glumiti nju. To nisam isplanirala, pogotovo detaljno, ali sada mi se ini oitim to
trebam rei i te rijei iz mene izlaze bez oklijevanja i podrhtavanja glasa. Emma. Draga i ljubazna
Emma, koju si volio. Bit u ti Emma, a ti e me onda pustiti. Moe?
Bez rijei pilji gore, u mene.
Pokuavam zamisliti kako bi Emma govorila, ritam njezina govora. ovjee, kaem,
gledajui uokolo. Zbilja si se iskalio na ovoj kui, zar ne, maleni moj ? Bit e da me istinski voli, Si,
kad si sve to uinio. Nisam imala pojma da si tako strastven.
Sumnja se u njegovu pogledu bori za prevlast s jo neim. Sreom? Ljubavlju? Polaem dlan na
trbuh.
Simone, neto ti moram rei. Postat e otac. Nije li to divno?
Vidim da se lecnuo. Malo kopile onog kopiletu. Poimo lei, Si, kaem urno, slutei da sam
sad pretjerala. Samo na par minuta. Izmasirat u ti vrat, ti meni takoer. Ne bi to bilo divno? Bilo bi
tako lijepo da se malo stisnemo i mazimo.
Lijepo, ponavlja on, uspinjui se stubama. Glas mu je promukao od udnje. Da.
Hoe li se otuirati?
Kima, a onda mu se u pogledu pojavljuje neka nesmiljena iskra. I ti.
Idem samo po ogrta.
Odlazim prema spavaoj sobi, osjeajui kako me prati pogledom. Otvaram kameni ormar i s
vjealice skidam kuni ogrta.
ujem zvuk vode. Ukljuio je tu. No kad se ponovno okrenem, on je opet na onome istome
mjestu, i dalje me gleda.
Ne mogu, Em, kae iznenada.
Jo nekoliko trenutaka ini mi se da misli na cijelu ovu predstavu. to ne moe, srce?
Ne mogu te izgubiti. Ne mogu dopustiti da bude ta ena koja eli njih, ali ne i mene. Te rijei
izgovara nekako neobino pijevno, kao da su stihovi neke pjesme koja mu se mislima vrti ve toliko
dugo da su posve izgubili znaenje.
Ali ja te itekako elim, srce. Nikoga drugoga. Doi, pokazat u ti.
Odjednom jecajui, dlanovima prekriva lice i ja koristim priliku, kraj njega jurim prema
stubama, onim opasnim stubama na kojima je umrla Emma. Zamalo padam ve na prvoj stubi, teko
odravajui ravnoteu zbog tekoga trbuha, ali onda se rukom oslanjam na zid i uspijevam se vratiti u
ravnoteu, bosih nogu sada sigurnih na dobro poznatim kamenim ploama. On uz bijesnu riku nasre
prema meni. Nekako mi uspijeva uvui ruku u kosu i naglo me potegnuti prema sebi. Ja ga svom
snagom akom punom biserja gaam u glavu. Gotovo nije ni trepnuo. No pri sljedeem koraku
kuglice su mu pod nogama, smrtonosne poput kuglica iz leajeva, i rukama se sada panino hvata za
zrak, dok mu se noge kliu svaka na svoju stranu. Na licu mu se odraavaju zateenost i ok, a ve
trenutak kasnije pada, tone u onu veliku prazninu. Na pod mu prvo pada tijelo, a potom i glava, uz
muan tresak. Biserne kuglice poskakuju po stubama poput vodopada, padaju preko ruba, za njim, pa
nastavljaju poskakivati i oko njegova izoblienog tijela i rairenih udova. U jednom trenutku sigurna
sam da je jo iv, jer gleda prema meni, pogleda punog boli, trai me pogledom, ne elei se
prepustiti, a onda mu se ispod potiljka pojavljuje krv i iz oiju u tom trenutku nestaje i posljednji trag
ivota.
 SADA: JANE
Ponovno pokuavam uhvatiti signal, no Simonov ureaj za ometanje zacijelo i dalje radi. Morat u
otii u susjednu kuu i nazvati hitnu. Iako sada ba i nema neke urbe. Oi su mu otvorene i ne miu
se, dok mu se oko glave vidi aureola tamnocrvene krvi.
Oprezno se sputam stubama i prolazim dnevnom sobom, zaobilazei biserne kuglice koje i
dalje opasno prekrivaju dijelove poda, jednoga dlana zatitniki poloenoga na trbuh. Tim smjerom
dolazim i u blizinu velikih prozora. Gotovo nesvjesno zastajem i rukavom briem krvave grafite.
Uklanjam ih lako, a ispod njih nazirem odraz vlastitog lica na tami koja vlada s druge strane prozora.
Sve e to nestati, razmiljam. Sav taj nered i povrinski kaos. Te krvi i Simonova tijela, ubrzo
nee biti. Kua e ponovno biti besprijekorno ista. Poput ivog organizma koji je istisnuo
minijaturni bolni trn, kua na broju jedan u ulici Folgate sama se zalijeila.
Osjeam nevjerojatan spokoj, mir. Gledam vlastiti odraz u tamnome staklu, osjeam da me kua
prihvaa i priznaje. Nas oboje, na drukiji nain, s obiljem mogunosti koje nam se nude.
16. eljezniki skretniar zaduen je za pomicanje skretnica na nekoj dalekoj i samotnoj
postaji. Unato pravilima slube, na posao dovodi sina, ali mu daje stroge upute da se ne
pribliava pruzi. Kasnije vidi da se pribliava vlak, ali prije nego to uspijeva promijeniti
poloaj skretnice, vidi da se djeak igra na kolosijeku, predaleko da ga uje. Ne okrene li
skretnicu, gotovo sigurno izazvat e nesreu s brojim rtvama, no ako je okrene, vlak e
mu gotovo sigurno pregaziti sina. to biste uinili na njegovu mjestu?
O Okrenuli skretnicu O Ne biste okrenuli skretnicu
 SADA: JANE

Od raanja u vodi, uz mirisne svijee Diptique i glazbu Jacka Johnso na na mojem iPadu, naposljetku
nema nita. Umjesto toga raam carskim rezom, nakon to je tijekom jednog rutinskog pregleda
utvreno da se u bebinu trbuhu nalazi neka mala opstrukcija nita to se ne moe odmah rijeiti
postnatalnim operativnim zahvatom, ali se zbog toga ne preporuuje prirodni, nego medicinski
potpomognuti porod.
Dr. Gifford pomno i strpljivo objanjava to to znai, a prije zavrnog dogovora jo me
podvrgavaju dodatnim pregledima. Nakon poroda drim Tobyja tek nekoliko i gorkih i slatkih, tako
udesnih minuta, a onda ga odnose od mene. Ipak, prije toga, primalja mi ga je stavila na prsa, te sam
osjetila kako mi tvrdim desnima potee bradavicu. Taj duboki osjeaj povlaenja dopire mi sve do
same sri bia, sve do osjetjive maternice, nakon ega osjeam prtavu euforiju oputanja. Ljubav od
mene nesputano tee prema njemu i u njega, a njegove plave oi blago se nabiru, i dalje divovske i
sretne. Takvo nasmijeeno dijete. Primalja kae da to ne moe biti pravi osmijeh, barem zasada, ve
samo nekakav prolazak zraka ili sluajni drhtaj usne, no ja znam da nije tako.
Edward nam dolazi u posjet dan kasnije. Tijekom posljednjeg tromjeseja trudnoe ak smo se i
vidjeli, vie puta. Dijelom zbog svih pravnih i birokratskih zavrzlama nakon Simonove smrti, a
dijelom i jer je Edward bio toliko obazriv i ljubazan da je priznao da je i sam trebao shvatiti koliko je
Simon opasan. U ovoj smo prii sada zajedno, i to dugorono, kao roditelji. A ako u toj punini
vremena uspijemo biti i neto vie od toga pa i to je jedna od mogunosti, ini mi se ponekad,
jedna od mogunosti koje Edward vie ne iskljuuje.
Jo sam snena u trenutku njegova dolaska, pa bolniarka prvo provjerava mogu li ga primiti, a
ja, ga naravno, odmah pozivam u sobu. elim mu pokazati naeg sina.
Evo ga. Ovo je Toby. Nikako ne uspijevam suspregnuti osmijeh. Ali malo me obuzima i
strah. Navika ivota pod Edwardovim budnim okom, traenja njegova odobravanja, jo je odvie
svjea da bi se posve izgubila.
On visoko pridie Tobyja, pomno mu promatra obio, vedro lice. Kada si doznala? pita tiho.
Da ima Down? Nakon to su pronali tu opstrukciju. Down ima gotovo treina djece s
duodenalnom atrezijom. Ono ispitivanje DNA, toliko tonije od 99%, ipak nije bilo nepogreivo.
Ali nakon oka i tuge koje sam doivjela nakon potvrde, dio mene sada je gotovo sretan to su
rezultati ispitivanja bili pogreni. Da sam znala, gotovo bih se sigurno bila odluila na pobaaj. A dok
sada gledam Tobyja i te oi koje oblikom podsjeaju na bademe, taj spljoteni nosi, te predivna usta
nalik na polumjesec, kako bih uope mogla poeljeti da se taj ivot ne ivi?
Dakako, ima razloga za zabrinutost. Ali svako je dijete s Downovim sindromom drukije, a ini
se da smo mi imali sree. Tek je neznatno mlohaviji od ostale djece. Oralna koordinacija, kad ga
dojim, izgleda posve u redu. Nema problema s gutanjem, nema problema ni sa srcem, ni s bubrezima.
A nos mu je, iako malko spljoten, i dalje tako oito Edwardov. Oi, iako oblika badema, nisu bitno
drukije od mojih.
Prelijep je.
Jane, kae Edward gorljivo, ovo moda i nije najprikladniji trenutak za tu temu, ali mora ga
dati na posvajanje. Ima ljudi koji primaju takvu djecu. Ljudi koji su odabrali da e ivot posvetiti
tome. Ne ljudi poput tebe.
Ne mogu, kaem. Edwarde, to jednostavno nikako ne bih mogla.
Samo na trenutak duboko u njegovim oima vidim bljesak gnjeva. Moda i jo neto: jedva
primjetnu iskricu straha.
Mogli bismo pokuati ispoetka, nastavlja, kao da nisam nita rekla. Ti i ja kao da se
nikada nismo upoznali. I ovaj put moglo bi funkcionirati. Znam da bi moglo...
Da si bio iskreniji u vezi s Emmom, kaem ja, moda bi i prvi put funkcioniralo.
Prodorno me gleda. Vidim da se pita jesu li to posljedice majinstva, je li me ve nekako
promijenilo, jesam li zbog toga postala nekako odlunijom i nametljivijom.
Kako sam mogao govoriti o tome kad ni sam nisam shvaao cijelu priu? kae na kraju. Ja
sam opsesivna osoba. A ona me voljela provocirati. Uzbuivalo ju je kad bi me navela na to da
izgubim nadzor, iako sam se ja zbog toga mrzio. Na koncu sam doista prekinuo s njom, no to je bilo
teko, jako teko. Jo nekoliko trenutaka oklijeva. Jednom mi je dala pismo. Rekla je da eli sve
objasniti. Kasnije me zamolila da ga ne itam. Ali ja sam ga tada ve bio proitao.
Jesi li ga sauvao?
Jesam. eli ga vidjeti?
Ne, zakljuujem. Sputam pogled na Tobyjevo usnulo lice. Sada moramo razmiljati o
budunosti.
On se hvata toga. Znai da e doista razmisliti o tome ? Razmislit e o tome da ovo dijete da
na posvajanje? ini mi se da bih mogao ponovno biti otac, Jane. ini mi se da sam za to spreman. Ali
imajmo dijete koje elimo zadrati. Planirano dijete.
I tada, napokon, Edwarda upoznajem s istinom.
 PRIJE: EMMA

Znala sam i prije nego to sam te upoznala, kada je ona posrednica iz agencije poela govoriti o
tvojim pravilima. Neke ene, moda i veina, ele da ih se oboava i potuje. ele dragog i ljubaznog
mukarca koji e im njeno i zaljubljeno aputati. Pokuala sam biti takva ena, i voljeti takvog
mukarca, ali to jednostavno ne ide.
im sam ti prolila kavu po nacrtima, ve sam bila sigurna. Dogodilo se neto to uope ne mogu
opisati rijeima. Bio si strog i moan, ali oprostio si mi. Simon je znao opratati, ali zbog slabosti, ne
snage. U tom trenutku postala sam tvoja.
Ne elim da me netko oboava. elim da mi se nareuje. elim udovite od mukarca,
mukarca kojeg drugi mukarci mrze i zavide mu i kojem se ivo fuka. Mukarca od kamena.
Jednom ili dvaput uinilo mi se da sam pronala takvog mukarca. I onda ga nikako nisam
uspijevala napustiti. Kad bi me iskoristili ili odbacili, to sam prihvaala tek kao dokaz da su to to
tvrde.
Jedan od njih bio je i Saul. U poetku mi je bio odbojan. Arogantan i prijezira dostojan kreten.
Budui da je bio u braku s Amandom, mislila sam da njegovo oijukanje ne znai ba nita. Stoga sam
mu poela uzvraati oijukanjem i tu sam pogrijeila. Napio me. Znala sam to radi, ali sam mislila da
e kod odreene toke prestati. Nije, a izgleda da nisam ni ja. Imala sam dojam da se sve to nekako
dogaa nekome drugom. Znam da e udno zvuati, ali osjeala sam se poput Audrey Hepburn koja
plee s Fredom Astaireom. A ne pijana tajnica koja pui menaderu na nekom strunom seminaru.
Kad sam shvatila da mi se ne svia to radi i kako to radi, ve je bilo prekasno. to sam ga vie
pokuavala sprijeiti, to je postajao grublji.
Nakon toga mrzila sam samu sebe. Smatrala sam da sam kriva to sam mu dopustila da me
dovede u tu situaciju. I mrzila sam Simona jer je u meni uvijek vidio sam ono najbolje, iako zapravo
nisam takva kakvom me smatra. Jednostavno je bilo neusporedivo lake svima lagati, nego rei istinu.
I tako sam mislila da sam u tebi napokon pronala ovjeka koji je i dobar i snaan, i Simona i
Saula. A kad sam shvatila da i ti ima svoje tajne, bilo mi je drago. Mislila sam da emo jedno prema
drugome moi biti iskreni. Da se napokon moemo rijeiti svih tih nepotrebnih optereenja iz
prolosti. Ne samih stvari, nego sve one prtljage koju nosimo u glavi. Jer sam ivei na broju jedan
u ulici Folgate shvatila upravo to. Okolina ti moe biti totalno ulatena i ispranjena. Ali to zapravo
nije vano ako u tebi i dalje vlada totalni kaos. A to je svima jedino vano, nije li tako ? Svi trae
nekoga tko e se pobrinuti za tu zbrku koja nam vlada u glavi, zar ne?
17. Bolje je rei la i zadrati nadzor nad situacijom, nego rei istinu i suoiti se
s nepredvidivim posljedicama.
Slaem se O O O O O Ne slaem se
 SADA: JANE
I on je planirano dijete, kaem.
Edward se mrti. ali se?
Moda samo deset posto. On se ve poinje oputati, no ja onda dodajem:
Odnosno, planirala sam ga ja. Ti nisi.
Snanije privijam Tobyja, kojeg drim rukom, u pregibu lakta. Znala sam im sam
te upoznala, onda u tvojem uredu. Znala sam da moe biti otac mojeg djeteta. Zgodan,
inteligentan, kreativan, ambiciozan... Definitivno nije bilo osobitih izgleda za to da
pronaem nekoga boljeg.
Lagala si mi? pita u nevjerici.
Zapravo i nisam. Samo ti nisam objasnila par stvari. Naprimjer ve i kad sam
odgovorila na prvo pitanje u onoj prijavi, pitanje u kojem se trailo da navedem sve stvari
koje smatram kljunima za svoj ivot. Kad izgubi sredite svojega svijeta, samo ti jedna
stvar moe vratiti cjelovitost i normalnost.
Tako neto ne bih mogla uiniti nigdje drugdje nego u kui na broju jedan u ulici
Folgate. Predomiljanje, sumnja u sebe, moralna pitanja i grizoduje u normalnome
svijetu sve bi me to paraliziralo. No u tim golim, beskompromisnim prostorima moja je
odlunost samo jaala. Kua na broju jedan u ulici Folgate stala je uz mene u mojim
zavjerenikim planovima i sve moje odluke obiljeila je ista jednostavnost gubitka.
Znao sam da se neto zbiva. Edward je ve jako blijed. Domar... Bilo je odreenih
anomalija, podataka koji nisu imali smisla. To sam pripisao tvojoj opsjednutosti Emminom
smru, tom apsurdnom potragom koju si nastojala drati u tajnosti...
Nije mi bilo stalo do Emme, barem na osobnoj razini. Ali morala sam doznati bi li ti
predstavljao opasnost za nae dijete. to je bilo najironinije, upravo mi je Simonova smrt
u konanici omoguila da rijeim to pitanje. U njegovu plavom fasciklu pronala sam ime
Johna Wattsa, poslovoe tijekom izgradnje kue na broju jedan u ulici Folgate. Emmi ga je
dao Edwardov nekadanji poslovni partner, Tom Ellis, no ona ga, posve uobiajeno za
njezin kaotian nain funkcioniranja, nije ni potraila. Poslovoa je potvrdio ono u to sam
ve bila gotovo posve sigurna: da je smrt Edwardove supruge i djeteta bila tek plod
traginog nesretnog sluaja.
Ne alim te, Edwarde, kaem jo. Dobio si tono ono to si htio
kratkotrajnu, intenzivnu, savrenu vezu. A svatko tko u takvim okolnostima spava s
nekom enom mora znati koje su mogue posljedice.
Je li to to sam uinila prihvatjivo? Ili, u najmanju ruku, shvatljivo?
Moe li ijedna ena rei da na mojemu mjestu ne bi postupila upravo tako?
Ne pee me savjest ni zbog Simona. Kad sam zatvorila poklopac na kutiji s
Isabelinim uspomenama, znala sam da u ga ubiti, budem li ikako mogla. Ali do
dolaska policije ve sam bila pokupila sve one razasute bisere i ba nita nije
ukazivalo na to da sam odigrala nekakvu ulogu u njegovoj tunoj i nesretnoj smrti.
Ah, Jane. Edward odmahuje glavom. Jane. Kako... velianstveno. Dok sam
cijelo vrijeme mislio da te nadzirem, ti si zapravo u aci imala mene. Trebao sam i
pretpostaviti da ima nekakve svoje ciljeve.
 Moe li mi oprostiti?
U prvi mah ne odgovara, puta da pitanje samo tako lebdi u zraku. A onda, na
moje veliko iznenaenje, kima.
Tko bolje od mene zna kako je to izgubiti dijete? kae tiho. Tko bolje zna da
e uiniti sve, koliko god to bilo destruktivno ili pogreno, samo da barem naoko
otupi bol? Moda smo i sliniji nego to se inilo i tebi i meni.
Jo nekoliko dugih trenutaka uti, izgubljen u vlastitim mislima.
Nakon smrti Maxa i Elizabeth, neko sam vrijeme bio dosta izvan sebe
izbezumljen od grinje savjesti, boli i mrnje prema sebi, kae. Otiao sam u Japan,
pokuao pobjei od sebe, ali nita nije pomoglo. A kad sam se vratio, utvrdio sam da
Tom Ellis namjerava dovriti kuu u ulici Flogate i pripisati je sebi. Nisam mogao
podnijeti pomisao na to da kua koju smo Elizabeth i ja zajedno planirali, dom nae
obitelji, u stvarnosti ispadne takva. Stoga sam poderao nacrte i poeo ispoetka.
Iskreno govorei, ivo mi se fukalo kako e to novo zdanje zapravo izgledati. Izgradio
sam kuu sterilnu i praznu poput kakvog mauzoleja, jer sam se u to vrijeme tako
osjeao. No onda sam shvatio da sam u tome ludilu nesvjesno stvorio neto iznimno.
Kuu koja e od svakog stanara iziskivati rtvu, ali e tu rtvu i tisuustruko isplatiti.
Neke, poput Emme, dakako, kua uniti. Ali druge, poput tebe, samo ojaa.
Pozorno me promatra. Zar ne shvaa, Jane ? Pokazala si da si je dostojna. Da si
dovoljno disciplinirana i bezobzirna da bude gospodarica kue na broju jedan u ulici
Folgate. Stoga ti sada iznosim ponudu.
Ni u jednom trenutku ne prestaje me gledati u oi. Da li ovo dijete na
posvajanje... ja u tebi dati kuu. To e biti tvoja kua, tako da s njome moe raditi to
god te volja. Ali to je due bude odgaala, to e ti odluka postajati sve teom. to
doista eli? Priliku za savrenstvo? Ili doivotne muke u nastojanju da se nosi s... s...
Bez rijei pokazuje prema Tobyju. Budunost kakva ti je oduvijek namijenjena, Jane?
Ili ovo?
18.
O Odustati od djeteta O Ne odustati od djeteta
 SADA: JANE
A ako pristanem, imat emo jo jedno dijete?
Dajem ti rije. Odmah se hvata za tu moju neodlunost. Ne samo da bi to za
nas bila ispravna odluka, Jane. Bila bi ispravna i za Tobyja. Za takvo je dijete bolje da
bude posvojen sada nego da odrasta bez oca.
Ali ima oca.
Zna to mislim. Trebaju mu roditelji koji e ga takvog prihvatiti. A ne roditelji
koji tuguju, kad god ga pogledaju, zbog djeteta kakvo je mogao biti.
U pravu si, kaem tiho. To mu doista treba.
Razmiljam o kui na broju jedan u ulici Folgate, o osjeaju pripadnosti i
spokoja koje u meni budi. I gledam Tobyja, pa razmiljam o tome to slijedi.
Samohrana majka, sama s hendikepiranim djetetom, bori se protiv sustava kako bi
dijete dobilo potrebne terapije. ivot ispunjen potresima, pomutnjom i
kompromisima.
Ili prilika za jo jedan pokuaj, za neto bolje i ljepe.
Za novu Isabel.

Toby na ramenu ima malo mlijeka koje je ispljunuo nakon hranjenja. Oprezno briem
mrlju.
Eto. Nema je vie.
Donosim odluku.
Od Edwarda u izvui sve to budem mogla. A onda u pustiti da izblijede i
utonu u povijest, svi likovi iz ove drame. Emma Matthews i mukarci koji su je
voljeli, koji su njome postali opsjednuti. Oni nam sada nisu vani. No jednoga dana,
kad Toby napuni dovoljno godina, uzet u onu kutiju za cipele s police na kojoj stoji
i ispriati mu priu o njegovoj sestri, Isabel Margaret Cavendish, onoj prije njega.
 SADA: ASTRID
Pa to je doista izvanredno, kaem dok u nevjerici gledam te blijede kamene zidove,
prostor, svjetlost. U ivotu nisam vidjela tako nevjerojatnu kuu. ak ni u Danskoj.
Da, doista je osobita, slae se Camilla. Arhitekt je zapravo vrlo poznat. Sjeate se
one praine koja se prole godine podignula oko onog eko-grada u Cormvallu?
Neto se radilo o tome da su stanari odbijali prihvatiti uvjete iz ugovora o najmu, zar
ne? Nije li ih on sve izbacio?
Ugovor o najmu i ovdje je vrlo sloen, kae Camilla. Ako ste i dalje
zainteresirani, vjerojatno bih vas trebala upoznati s pojedinostima.
Gledam uokolo, promatram te visoke zidove, stube koje kao da lebde u zraku, taj
nevjerojatni mir i spokoj. U takvoj kui, mislim si, mogla bih ponovno biti svoja, prava i
potpuna ja, daleko iza sebe ostaviti svu onu ogorenost i gnjev zbog razvoda. Svakako
me zanima, ujem vlastite rijei.
Izvrsno. Ah, usput... Camilla sada gleda prema praznini ispod krova, kao da me
nema snage pogledati u oi. Sigurna sam da ete ionako saznati o tome, pa nema smisla
da vam ne kaem. Uz nju su vezane odreene prie ovdje je ivio jedan par. Prvo je ona
pala niza stube, a onda je tri godine kasnije i on umro tono na istome mjestu. Smatra se
da se bacio namjerno, da bude s njom.
No, da, to je svakako tragino, kaem. Ali i romantino, barem kad
govorimo o tragedijama. Ako pitate hoe li me to odbiti... Nee. Trebam jo neto
znati?
Samo to da je vlasnik ponekad nastrojen pomalo tiranski. Tijekom posljednjih
nekoliko tjedana kuu sam pokazala valjda desecima potencijalnih stanara, ali nije
prihvatio nikoga.
Vjerujte mi, znam se nositi s tiranima. S jednim takvim ivjela sam est
godina.
I tako ve te veeri listam beskonane stranice prijavnog obrasca. Treba
proitati toliko pravila! Odgovoriti na toliko pitanja ! Dolazim u iskuenje da uzmem
neko pie, da olakam cijeli postupak, no nisam nita popila sad ve gotovo tri tjedna
i nastojat u to odrati.
Molim vas da navedete sve stvari koje smatrate apsolutno nunima za svoj ivot.
Uz dubok uzdah, uzimam kemijsku olovku.
 ZAHVALE

Mnogi, mnogi ljudi pomogli su mi tijekom desetak godina koliko mi je trebalo da

smislim kako ispriati ovu priu. Osobito velika hvala producentici Jill Green na
prvim poticajima, Lauri Palmer na uobiajeno pronicljivim reakcijama na nedovreni
rukopis, Tini Sederholm na poetskoj perspektivi, te dr. Emmi Fergusson, na
savjetima u vezi s medicinskim pitanjima i jo mnogo toga.
U Penguin Random Houseu duboku zahvalnost dugujem Kate Miciak, ne samo
na tome to je kupila knjigu i praktiki preko noi dostavila uzorak od pedeset
stranica kolegici Denise Cronin i njezinoj fantastinoj ekipi na Sajmu knjiga u
Frankfurtu, nego i na mjesecima poticajnih rasprava, nepogreivog majstorskog
instinkta, kao i urednike strasti koju je uloila nakon toga.
No najveu zahvalnost dugujem Cardocu Kingu i njegovoj ekipi u tvrtki United
Agents Mildred Yuan, Millie Hoskins, Yasmin McDonald i Amy Mitchell koji
su prve stranice proitali dok je cijela pria jo praktiki bila na razini ideje. Bez
njihova oduevljenja i vjere sumnjam da bi knjiga ikada nadila tu fazu.
 Knjigu posveujem svojemu nepobjedivom, bez iznimke vedrom i veslom sinu
Ollieju, jednome od vrlo rijetkih ljudi na svijetu roenih sa sindromom Joubert tipa
B, kao i uspomeni na njegova starijeg brata, Nicholasa, naeg djeaka prije njega.
O AUTORU
Roman Ona prije mene prvi je psiholoki triler JP Delaneyja. Rije je o
pseudonimu spisatelja koji je ve objavljivao bestselere pod drugi
imenima. Prava za knjigu kupljena su u trideset pet zemalja. Filmsku
verziju reirat e Oscarom nagraeni redatelj Ron Howard.