Vitamin B12

to je vitamin B12
Vitamin B12 je jedan od 8 B vitamina koji tijelu pomau pretvoriti hranu u energiju. Nuni su za zdravu kou,
kosu, oi i jetru, a pomau tijelu skrbiti o kvaliteti krvi, o pravilnom djelovanju ivanog sustava, stvaranju
stanica, apsorpciji hranjivih tvari i jo mnogo toga.
Naziv vitamin B12 openito se koristi za skupinu slinih spojeva koji sadre kobalt i nazivaju se KOBALAMINI.
Kobalamin je posebno vaan za zdrave ivane stanice i doprinosi stvaranju DNA i RNA. Surauje s vitaminom
B9 u regulaciji stvaranja eritrocita i poboljavanja funkcije eljeza u tijelu. Vitamini B9 i B12 zajedno proizvode
SAMe (S-adenosil-L-metionin). Vitamini B6, B9 i B12 zajedno kontroliraju koncentraciju homocisteina u krvi koji je
povezan sa sranim bolestima. Topivi su u vodi s vrlo vanom ulogom u razliitim metabolikim i sintetskim
putevima.
Vitamin B12 je jedan od najvanijih nutrijenata koji dobivamo iz namirnica gotovo iskljuivo ivotinjskog
podrijetla. Taj je vitamin ujedno i najvea poznata biomolekula i jedini nutrijent sa stabilnom vezom ugljika i
jednog metala. U sreditu svake molekule B12, ija je priblina kemijska formula C61-64H84-90N14O13-14PCo
(impresivna!) nalazi se molekula kobalta (Co). Izolirani je B12 kristalna tvar svijetlocrvene boje zbog prisutnosti
kobalta.
B12 je jedan lijenik opisao kao: rumene kapljice koje razveseljuju alosna srca i jaaju klonula.
Popis tegoba koje nastaju u sluaju njegova pomanjkanja jako je dug, a takoer je dug i popis razloga zato ga
esto imamo premalo iako ga hranom u tijelo moda unosimo dovoljno. No moda je najdui popis
zdravstvenih tegoba koje bismo mogli sprijeiti ili ukloniti s nekoliko mikrograma (milijuntih dijelova grama)
toga vitamina.
Osnovu ovog vitamina ini jezgra korina, zbog ega se ova skupina spojeva zovu korinoidi. Njegovu jezgru ine
etiri reducirana pirolna prstena koji su meusobno povezani, dok kobalt kao to je ve spomenuto ini
sredite molekule i vrstom je kovalentnom vezom vezan za 4 duikova atoma. Prisutstvo kobalta je vrlo bitno
za bioloku aktivnost.
Glavni "proizvoa" ovog vitamina su mikroorganizmi esto u simbiotskom ivotu sa veim organizmom. Bogati
izvor i najlake dostupan vitamin B12 su obino morski plodovi ili namirnice bogate mikroorganizmima kao npr.
riba, sirovo mlijeko, fermentirani sirevi, te naroito ivotinjske iznutrice.
jetra - dio njezine funkcije je skladitenje hranjivih tvari pa ga sadri u dostatoj koliini,
srce - u njemu se nalazi meu ostalim zbog sadraja velike koliine krvi (crvenih krvnih zrnaca) koju
B12 izgrauje.
Crveno meso je esto presiromaan izvor tog vitamina za ljudske potrebe jer se teko apsorbira.
U povru ga praktiki nema, tek moda u neupotrebljivo maloj razini, djelomino zbog vrlo malo
miikroorganizama koji ive na biljci, ili na njenom korjenju, zato ga i nalazimo u maloj
koliini biljodera koji obino sadre neznatne nakupine tih mikroorganizama u svom probavnom
traktu.
Vitamin B12 sudjeluje u mnogim procesima u organizmu zajedno s folnom kiselinom, ukljuujui sintezu DNA,
nastanak crvenih krvnih stanica i izolacijske ovojnice (mijelinske ovojnice) koja okruuje ivane stanice i
omoguuje provoenje signala kroz ivani sustav. Tei nedostatak oituje se kao perniciozna anemija koja je
bila smrtonosna do otkria B12 u jetri. No ve puno prije pojave anemije, javljaju se drugi problemi, najee
neuroloke naravi (obamrlost, trnci, osjeaj arenja u nogama, drhtavica, slabost miia, poremeaji spavanja,
gubitak pamenja, iracionalna srdba, naruena mentalna funkcija i Alzheimerova bolest) ili psiholoki problemi
(demencija, depresija, psihoze i opsesivno-kompulzivno ponaanje). esto se spominje i da je ameriki
predsjednik Kennedy govorio da nikada ne bi bio postao predsjednik da nije primao injekcije B12.
U hrani i u dodacima prehrani pojavljuje se u trima razliitim kemijskim oblicima. Tako je u dodacima prehrani
najei oblik cijanokobalamin, zbog ega se esto, nepravedno, vitamin B12 tako i naziva. Zabrinutost u vezi s
uporabom velikih doza uglavnom se pojavljuje zato to u mikrotragovima sadrava otrovni spoj cijanid.
Moramo istaknuti da povienu razinu cijanida imaju puai, jetreni bolesnici ili oni s metabolikim
poremeajima povezanima s razgradnjom cijanida. Njima bi uzimanje vrlo visoke doze cijanokobalamina (vie
od 10000 g dnevno) moglo uzrokovati tekoe.
Cijanokobalamin je kontraindiciran i kod vrlo rijetke Leberove bolesti, pa se u tom sluaju preporuuju drugi
oblici B12. Znanstvenici danas istiu da je Cyanokobalamin kao oblik B12 najmanje uinkovit.
Mnogo korisniji oblik je hidroksokobalamin koji se esto rabi kao lijek kod predoziranja cijanidom. Najbolji oblik
vitamina B12 jest metilkobalamin zato to je jedini fizioloki aktivan i moe proi krvno-modanu barijeru, a
nalazi se u krvnoj plazmi, cerebralno-spinalnoj tekuini i u tekuem dijelu citoplazme. Metilkobalamin ne
sadrava ni jednu opasnu tvar, a u tkivima se zadrava gotovo tri puta dulje od cijanokobalamina.
Cijanokobalamin se u tijelu najprije mora transformirati u metilkobalamin kako bi ga organizam odmah
upotrijebio. To su razlozi da znanstvenici preporuuju metilkobalamin i on je danas zlatni standard, ali je
poprilino rijedak na tritu i ima daleko najviu cijenu. Zbog toga je moda najraireniji u primjeni
Hidroksokobalamin koji je dobavljiv i pristupaan cijenom.

Apsorpcija
Apsorpcija vitamina B12 je kompleksan proces podloan potekoama u nekoliko toaka.
B12 iz namirnica ivotinjskog podrijetla ulazi u eludac kao dio ivotinjskih bjelanevina i mora najprije biti
osloboen uz pomo pepsina i kloridne kiseline. Slobodni se B12 potom vee na R-protein, kojeg otputaju
slinovne stanice i parijetalne stanice (iste stanice koje otputaju i kloridnu kiselinu). Da bi bio uinkovito
apsorbiran, B12 se najprije mora vezati na protein zvan intrinzini faktor (IF) koji se takoer izluuje u elucu. Do
ovoga ne moe doi sve dok se kompleksi R-proteina ne razgrade pomou enzima guterae u tankom crijevu.
B12 se potom vee za intrinzini faktor i nastavlja crijevom u nii dio tankog crijeva gdje se kompleks intrinzini
faktor- B12 hvata za stanine receptore to je proces za koji je potreban kalcij.
Iz ovoga slijedi da manjak pepsina, kloridne kiseline, R-proteina, enzima guterae, intrinzinog faktora, kalcija i
staninih receptora mogu preko oteane apsorpcije dovesti i do manjka B12. Kad jednom dospije u krvotok, za
B12 se veu transportni proteini i odvode ga u stanice. Unutar stanica, enzimi oslobaaju B12 iz proteinskog
kompleksa i pretvaraju ga u njegova dva koenzimska (aktivna) oblika, metilkobalamin i adenozilkobalamin.
Manjak potrebnih enzima takoer moe oteati ovu pretvorbu.
Budui da je proces apsorpcije tako sloen i time podloan raznim blokirajuim mehanizmima, mnoge osobe
osobito stariji od 40 godina mogu imati manjak ak i ako B12 uzimaju u izobilju putem hrane. Sreom,
organizam apsorbira oko 1-5 posto slobodnog B12 procesom pasivne difuzije. Stoga se manjkovi uzrokovani
slabom probavom bjelanevina ili nedostatkom R-proteina, intrinzinog faktora ili enzima guterae mogu
uspjeno tretirati nadopunom velikim dozama kristalnog B12 (u obliku injekcija ili tableta) ili putem hrane
ekstremno bogate s B12.
Manjak B12 u stanicama uzrokovan nedostatkom ili loom funkcijom enzima za pretvorbu moe se prevladati
nadopunom koenzimskim oblicima metilkobalaminom i adenozilkobalaminom oralno ili parenteralno.

Mjerenje nedostatka vitamina B12

Amerika medicina kao pokazatelj nedostatka uzima koliinu u krvi manju od 200 pg/mL. Ova se brojka temelji
na razini povezanoj s najteim oitovanjem nedostatka, pernicioznom anemijom. Kontrast ovome je nia
granica u Japanu i nekim europskim dravama a to je 500-550 pg/mL, to je razina povezana s oitovanjem
nedostatka na psiholokom podruju i ponaanju kao to su demencija i gubitak pamenja. U tim zemljama
lijenici smatraju normalnom koliinom raspon od 500-1300 pg/mL.
Prema dr. Johnu Dommisseu, koji je strunjak za nedostatak vitamina B12, ovo prihvaanje visoke razine u
Japanu kao normalne i spremnost da se psihijatrijski simptomi tretiraju vitaminom B12 daju objanjenje niske
stope Alzheimerove bolesti i demencije u toj zemlji kao i razloga za vrlo visoku stopu Alzheimera u SAD-u.
Unato niskom pragu koji se trenutno smatra rizinom tokom, veliki broj amerikanaca svejedno ima
nedostatak B12. U studiji Framingham Offspring Study koja je u tijeku i ukljuuje 3000 mukaraca i ena u
mjestu Framingham u amerikoj dravi Massachusetts, istraivai su otkrili da 39 posto ima B12 u tzv. niem
normalnom rasponu a to je ispod 258 pg/mL. Da su istraivai za mjerenje statusa B12 kao optimalan raspon
uzeli vrijednosti 1100-1300 g vrlo bi malo ispitanika spadalo u one koji imaju dovoljno B12.
Jedno od otkria ove studije koje najvie iznenauje je injenica da je najmlaa skupina (26 do 49 godina
starosti) imala otprilike isti status B12 kao i najstarija skupina (65 i vie), to je pokazatelj da nedostaci postaju
sve ei.

Perniciozna anemija
Perniciozna (to znai smrtonosna) anemija nastaje kada osoba ima manjak intrinzinog faktora te ne moe
apsorbirati B12. Najei je uzrok perniciozne anemije autoimuna reakcija koja pogaa i unitava eluane
stanice koje proizvode intrinzini faktor. Bolest karakteriziraju nezrele, abnormalno velike crvene krvne stanice
(makrociti), koje su vrlo neuinkovite u prenoenju kisika i bijele krvne stanice s nenormalnom jezgrom.
Rani simptomi perniciozne anemije su bljedilo, slabost i umor; teka anemija uzrokuje kratak dah, vrtoglavicu i
ubrzan puls.
Oboljeli od perniciozne anemije zahtijevaju vrlo velike koliine B12 kako bi prevladali nedostatak intrinzinog
faktora. Tradicionalni je tretman bio pola kilograma telee jetre dnevno, to je bilo gotovo 200 mikrograma B12.
Dananji lijenici prepisuju injekcije ili oralne nadopune ak i u veim dozama.

Simptomi starenja
Nedostatak B12 nalikuje na mnoge znakove starosti kad je B12 nizak mogu se pojaviti ataksija (drhtavi pokreti i
nestabilno dranje), miina slabost, spastinost, inkontinencija, usporene reakcije, gubitak pamenja,
dezorijentacija, depresija i konfuznost.
To da li je Alzheimerova bolest stanje nedostatka B12 ili nije predmet je popriline debate meu lijenicima.
Posljednja fascinantna studija na jednoj obitelji iz Walesa prua uvjerljive dokaze za povezanost niskog B12 i
Alzheimerove bolesti.
Istraivai su evaluirali lanove jedne obitelji s genetskom predispozicijom za Alzheimerovu bolest. Otkrili su da
4 od 6 (67%) lanova obitelji s potvrenom Alzheimerovom boleu ima nenormalno nizak vitamin B12 u krvi, u
usporedbi s omjerom 1 od 12 (8%) koji su genetski imali isti rizik od obolijevanja od Alzheimerove bolesti ali
nisu oboljeli. Istraivai su razmiljali da nedostatak vitamina B12 moe rezultirati oslabljenim reakcijama
metilacije u sredinjem ivanom sustavu, to je karakteristika Alzheimerove bolesti, kao i mogunost da se
genetska predispozicija za Alzheimer zapravo moe odnositi na genetski poremeaj u sposobnosti apsorpcije
vitamina B12.
Istraivai su otkrili nedostatak vitamina B12 kod 3-42 posto osoba u dobi od 65 i vie godina. U jednoj recentnoj
studiji gerijatrijskih pacijenata, njih 43 posto imalo je u krvi 295 pmol/L vitamina B12. Da je kao pokazatelj
koritena via referentna toka vjerojatno bi gotovo svi stariji ljudi imali dijagnozu nedostatka B12 .
Trenutna se medicinska praksa usredotoila na kolesterol kao pokazatelj dobrog zdravlja koristei se skupim,
doivotnim lijekovima i zatupljujuom prehranom za sniavanje kolesterola koliko je god mogue to je
politika koja je rezultirala neizrecivom patnjom za milijune i ogroman financijski teret za medicinski sustav.
Koliko bi sretnije rjeenje (ali i uinkovitije s obzirom na trokove) bilo testirati sve osobe nakon etrdesete
godine na B12. Za tek djeli trokova, starost bi se moglo pretvoriti u razdoblje mira i ispunjenja, umjesto
sadanje srceparajue patnje staraca i njihovih obitelji.
Istraivanja pokazuju nevjerojatan potencijal vitamina B12 da preokrene proces mentalne degradacije kod
starijih pacijenata. U jednoj studiji, 61% pacijenata s mentalnim oteenjima doivjelo je potpuni oporavak
nakon nadopune vitaminom B12. Istraivai pekuliraju da su oni koji se nisu oporavili zapravo tako dugo imali
nedostatak da su oteenja ivanog sustava postala nepovratna. Nadopuna pokazuje mali pomak kod onih kod
kojih su simptomi Alzheimera u punoj mjeri buktali tijekom vie od 6 mjeseci. Stoga rutinsko rano testiranje na
B12 ima potencijal sprjeavanja mentalne degradacije za veliki udio starih osoba.
Do trenutka kad se Alzheimerova bolest moe u potpunosti dijagnosticirati, moe ve biti prekasno za
uinkovitu nadopunu vitaminom B12.

Bolesti srca
Dr. Kilmer McCully je bio taj koji je osvijetlio kao marker za bolesti srca visok homocistein u krvi. Homocistein u
organizmu nastaje od aminokiseline metionina u procesu koji moe blokirati folna kiselina i vitamini B6 i B12.
Visok homocistein moe imati za posljedicu endotelijalnu disfunkciju (suenje arterija) za koju se smatra da
prethodi aterosklerozi. Istraivai s Tajvana izvjeuju da se homocisteinom inducirana endotelijalna suenja
mogu izbjei ili barem smanjiti nadopunom folnom kiselinom i vitaminima B6 i B12.
Ironino, Ameriko drutvo za srce (AHA) i vladine agencije ve su demonizirali namirnice bogate vitaminom
B12 poput jetre i sirovog mlijeka (koje je takoer izvrstan izvor vitamina B6).

Rak
S obzirom na to da B12 pomae u obnavljanju DNA oteene radijacijom ili oksidacijom, on igra ulogu i u zatiti
od raka. Nizak B12 povezan je s rakom grlia maternice i rakom dojke u studijama na ljudima.
Holistiki su lijenici zabiljeili dobre rezultate davanjem B12 oboljelima od raka. Dr. Max Gerson, koji je s
iznimnim uspjehom lijeio terminalne pacijente od raka, davao je svojim pacijentima injekcije jetre, obino
kombinirane s dodatnim B12.
ivani poremeaji
Jedna od bolesti za koju se moe rei da je oito povezana s nedostatkom B12 je multipla skleroza (MS), bolest
koju karakterizira demijelinizacija sredinjeg ivanog sustava. Pa ipak, mnoge studije pokazuju da oboljeli od
MS-a imaju gotovo normalnu koliinu vitamina B12 u krvi. Japanski su istraivai otkrili da kod oboljelih od MS-a
postoji smanjena sposobnost B12 da se vee, to onemoguuje prijenos B12 prema stanicama ak i kod
pacijenata s normalnom koliinom B12 u krvi. No ak su i u takvim situacijama lijenici uspjeli postii odreeni
napredak nadopunom B12 u visokim dozama.
Korist od B12 za depresiju moe biti zbog sposobnosti vitamina B12 da aktivira tvar zvanu tetrahidrobiopterin
(BH4), spoj koji pomae aktivaciji neurotransmitera za dobre osjeaje kao to su serotonin i dopamin.
Iznenauje da se B12 takoer pokazao uspjean u lijeenju dijabetike neuropatije, mogue zato jer dijabetes
remeti metabolizam vitamina B12.
Ponavljajue konvulzije mogu biti znak nedostatka vitamina B12. Jedna je studija otkrila da su pojedine osobe
koje su imale konvulzije imale i nizak B12.
Ostali neuroloki problemi povezani s nedostatkom B12 ukljuuju urinarnu inkontinenciju i migrenske
glavobolje. U jednoj anamnezi, B12 je djelovao bolje od steroida u lijeenju Bellove paralize. Druga studija
sluaja izvjeuje da je sindrom tremora nogu dobro odgovarao na terapiju injekcijama B12.

Plodnost
B12 igra kritinu ulogu u staninoj replikaciji pa stoga ne iznenauje da se nedostatak moe manifestirati kao
mali broj spermija. Klju su uspjenog tretmana visoke doze. U jednoj studiji, 27% mukaraca s brojem spermija
manjim od 20 milijuna kojima je davano 1000 g vitamina B12 dnevno bilo je u stanju postii ukupan broj od
preko 100 milijuna u studiji u kojoj je mukarcima davano 6000 g na dan, 57% mukaraca s malim brojem
spermija postiglo je napredak.
Kako perniciozna anemija esto uzrokuje neplodnost, nadopuna vitaminom B12 moe i enama pomoi da
zanu. Tradicionalna drutva smatrala su namirnice bogate vitaminom B12 vanima za plodnost.
B12 igra kljunu ulogu u razvoju novog tkiva, zato enama koje imaju manjak moe izostati ovulacija ili se moe
dogoditi da se oploeno jajace ne razvija, to uzrokuje spontani pobaaj. Produljeni nedostatak vitamina B12
rezultira neplodnou. U jednoj studiji, ena koja je imala sedam spontanih pobaaja prije nego to se
ispostavilo da ima nedostatak B12, imala je troje djece nakon to je problem uklonjen.

Ostale bolesti
Aktivnost osteoblasta u kostima ovisi o vitaminu B12 a njegov nedostatak utjee na kotani metabolizam.
Nizak B12 povezan je s osteoporozom a dopuna vitaminom B12 moe pomoi u mineralizaciji kostiju.
Nedostatak B12 javlja se kod 10-35% svih pacijenata pozitivnih na HIV, to se pripisuje raznim faktorima
kao to je mali unos, smanjena apsorpcija i iscrpljenje radi uporabe lijekova poput AZT-a. Nedostatak
B12 pogorava neuroloke simptome AIDS-a. Najinteresantnija je injenica da B12 usporava replikaciju
virusa HIV-a. Dakle, B12 moe posluiti i kao terapija protiv poveanog optereenja virusom i kao
nutritivna potpora kod uobiajenih simptoma AIDS-a.
Za B12 je dokazano da je uinkovit u tretmanu astme osobito kod osoba kod kojih astma proizlazi od
osjetljivosti na sulfite.
Njemaki istraivai izvjeuju o tome da su B12 koristili kao dio uspjenog lijeenja itavog niza konih
problema kao to su osipi, seboreja, dermatitis, ekcem, crvenilo i lupus. lanak u jednom asopisu
opisuje uspjean tretman psorijaze. Bile su potrebne velike doze 30 injekcija s 1000 g svaka. B12 je
koriten i za tretman hipopigmentacije (vitiligo) i hiperpigmentacije.
Poremeaj ugljikohidrata kod dijabetesa moe biti indikacija za nedostatak B12, a B12 se koristi kao
dodatak za dijabetiare.
Rusi su pioniri u tretmanu glaukoma vitaminom B12, promatrali su napredak kod polovice pacijenata iz
skupine od njih 46 koji su primali dozu od 1/10 miligrama B12 dnevno, a jedan je japanski lijenik otkrio
da injekcije vitamina B12 popravljaju razne potekoe s vidom.
Gluhoa je povezana s nedostatkom vitamina B12; nadopuna se pokazala uspjenom kod tinitusa i
gubitka sluha uzrokovanog bukom.
nedostatak B12 kod trudnica prepoznat je kao imbenik kod defekata neuralne cijevi kod potomstva kao
to je spina bifida. Ovo uistinu stvara zabrinutost radi kontracepcijskih tableta koje iscrpljuju B12.
 ene koje su uzimale kontracepcijske tablete trebale bi testirati svoju koliinu B12 u krvi i obavezno
uzimati nadopunu uoi zaea.
B12 bi mogao biti potreban za odgovor antitijela; nizak B12 povezan je s problemima s imunitetom i
uestalim infekcijama.
mikotoksini iz plijesni utjeu na funkciju vitamina B12 to objanjava zato su este reakcije na plijesni
upravo u vidu neurolokih problema. Pesticidi i kemikalije takoer iscrpljuju zalihe vitamina B12. Visoke
doze vitamina B12 mogu biti zatita protiv tih ksenotoksina.
Injekcije B12 su se pokazale korisnima u lijeenju virusnog hepatitisa.
Naposlijetku, tretman vitaminom B12 moe pomoi kod poremeaja spavanja budui da je ovaj nutrijent
povezan s proizvodnjom melatonina.

Iznimka B12
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) dosljedno preporua vitamine iz hrane (ukljuujui ovdje i
supernamirnice) radije nego vitaminske nadopune. Jedan od dobrih razloga za izbjegavanje suplemenata
proizlazi iz istraivanja koja pokazuju da oni mogu utjecati na apsorpciju B12 te pogorati simptome nedostatka
B12 ili ak uzrokovati stvaranje analoga vitamina B12 koji ak poveavaju potrebu organizma za B12 .
Ipak, kad se radi o samom vitaminu B12, nadopuna izoliranim B12 esto je nuna i prikladna. Mnogi su imbenici
naeg modernog naina ivota koji blokiraju komplicirane puteve apsorpcije ovog vanog nutrijenta od
nedostataka raznih nutrijenata zbog starenja do izlaganja toksinima putem preraene hrane to sve uzrokuje
slabu eluanu kiselinu, autoimune bolesti i poremeaje s enzimima te to oteava unos dostatnih koliina iz
normalne prehrane; a budui da se vitamin B12 u suplementima proizvodi na isti nain kao i B12 u prirodi, tj.
bakterijskom fermentacijom, opasnost je od velikih doza je praktino zanemariva.
Suplementi vitamina B12 imaju potencijal podii kvalitetu ivota kod velikog dijela populacije a ne samo kod
starijih osoba. Redovito testiranje i tretman suplementima po potrebi vaan je korak u prelasku s moderne
prehrane natrag na tradicionalnu, nutritivno bogatu kada nakon jednog ili dva narataja nikakvi suplementi vie
nee biti potrebni.

Znakovi nedostatka B12

Zaostajanje u rastu kod djece
Upaljeni jezik
Prijevremeno sijeda kosa
Poremeen metabolizam ugljikohidrata
Umor
Slabost
Gubitak teine
Zatvor
Neplodnost
Problemi s vidom
Gubitak sluha i tinitus
Obamrlost i bockanje u dlanovima i stopalima
Alkoholizam
Impotencija
Inkontinencija
Hiperpigmentacija i hipopigmentacija (tamna i svijetla podruja na koi)
Neuralgija, neuritis i bursitis
Anemija, ukljuujui pernicioznu anemiju
Degeneracija spinalnog kanala
Psorijaza i drugi koni problemi
Degeneracija mozga
Nesanica
Iracionalna ili kronina srdba
Nasilno ponaanje
Pomanjkanje ravnotee/nenormalno dranje
Borbeni umor (srodno PTSP-u)
Bilo koji emocionalni poremeaj sve do (ukljuivo) ludila
Testiranje nedostatka vitamina B12
Prvi korak u odreivanju nedostatka B12 je pretraga na B12 u krvi. Ipak, mnogi lijenici vjeruju da je B12 u krvi
nepouzdan pokazatelj nedostatka jer koliina B12 u tkivima moe biti niska unato normalnoj koliini u krvi.
Stoga preporuaju i pretrage na povieni homocistein i metilmalonsku kiselinu (MMA), dva prekursora
metabolikih reakcija koje kontrolira B12. Budui da homocistein moe biti povien iz vie razloga (nedostatak
folne kiseline, nedostatak B6, zatajenje bubrega, hipotireoza i odreeni genetski defekti), lijenici smatraju da je
povieni MMA pouzdaniji indikator nedostatka B12.
Druge pretrage ukljuuju Schillingov test u kojem se daje malena koliina radioaktivnog B12 oralno te se potom
mjeri koliina apsorbiranog B12. Ako se vitamin B12 apsorbira samo uz dani intrinzini faktor potvruje se
dijagnoza perniciozne anemije.
S obzirom na to da je testiranje tako komplicirano, da je normalna razina predmet rasprave a poremeaji
mogui na raznim razinama, mnogi su lijenici doli do zakljuka da je jedini pouzdan nain odreivanja uinka
blagog nedostatka B12 na krv, osobito kod starijih pacijenata, promatrati promjene (osobito one psiholoke
naravi) nakon tretmana i empirijski odrediti idealnu koliinu suplementacije za svakog pojedinog pacijenta. S
obzirom da B12 nije toksian, empirijska primjena velikih doza za pacijente ne predstavlja opasnost.

Izbjegavanje nedostatka vitamina B12

Uzimajte ga u izobilju putem hrane. Ako ste mlai od 40 godina, jedui jetru ili koljke najmanje
jednom tjedno na najbolji ete se nain osigurati da uzimate dovoljnu koliinu.
Izbjegavajte prekomjerni unos namirnica koje blokiraju apsorpciju vitamina B12 ili poveavaju potrebe
organizma za njim kao to su namirnice na bazi soje i spirulina.
Izbjegavajte antacide i lijekove koji smanjuju eluanu kiselinu: lijekovi kao Tagamet, Zantac i Losec
mogu dovesti do tekog nedostatka B12 (Koop H. Aliment Pharmacol Ther 1992;6:399-406 [review];
Marcaurd SP i ostali. Ann Intern Med 1994;120:211-215).
Izbjegavajete lijekove za dijabetes kao to je Glucophage koji takoer remeti apsorpciju B12 (Archives
Int Med 2002 Feb 25;162:484-85).
Konzumirajte obilno kalcij. Kalcij je povezan s apsorpcijom B12 u niem dijelu tankog crijeva. Najbolji su
izvor sirovi mljeni proizvodi i juhe od kostiju (juhe od kostiju takoer pomau u lijeenju crijevnih
upala koje su mogle biti i uzrok potekoa s apsorpcijom). I dolomitni prah moe se koristiti kao izvor
kalcija.
Uzimajte kokosovo ulje i konzumirajte laktofermentirane namirnice: one pomau u borbi protiv
patogena kao to je helicobacter pylori, koja je povezana s nedostatkom B12. Iskorjenjivanje ovog
mikroorganizma obino uklanja i nedostatak B12. (Archives of Internal Medicine, May 8, 2000
160:1349-53)
Izbjegavajte namirnice obogaene folnom kiselinom. Uzimanje folne kiseline bez B12 moe prikriti
znakove nedostatka B12 u crvenim krvnim zrncima no nee tititi od nedostataka u ivanom sustavu.
Folna kiselina i B12 djeluju zajedno i bilo koji program suplementacije mora ukljuivati oba ova
nutrijenta (Institute of Medicine. Food and Nutrition Board. Dietary Reference Intakes: Thiamin,
riboflavin, niacin, vitamin B6, folate, vitamin B12, pantothenic acid, biotin, and choline. National
Academy Press. Washington, DC 1998).
Izbjegavajte prekomjerni unos vitamina C, osobito tijekom duljih razdoblja. Nekoliko je istraivaa
prouavalo sposobnost vitamina C da uniti B12 iako ovo drugi osporavaju. Male koliine prirodnog
vitamina C bolji su izbor od velikih koliina sintetskog.
Nemojte puiti. Puenje cigareta i cigara iscrpljuje zalihe vitamina B12 (New Eng J Med 1995 Nov
2;333(18):1176-82).
Uzmite dodatni B12 prije i poslije operacije. Duini oksid iz anestezije tijekom operacije moe iscrpiti
B12, to je injenica koja moe razjasniti mnoge sluajeve postoperativne depresije.
Izbjegavajte cjepiva koja sadre thimerosal i druge spojeve koji sadre ivu. iva iscrpljuje vitamin B12.
Izbjegavajte plijesni iz okolia ili hrane. Mikotoksini koje proizvode plijesni remete ili utjeu na
normalnu funkciju vitamina B12 (Anyanwi EC and others. Scientific World Journal 2004 Aug;4:736-45).
Nemojte koristiti oralne kontraceptive (pilulu) koji mogu iscrpiti vitamin B12. (Henley S. Body Forum
1977 Jan 30;2(7):20; Sutterlin MW and others. Eur J Obstet Gynecol Reprod Biol 2003 Mar
26;107(1):57-61; Lussana F and others. Thromb Res 2003;112(1-2):37-41).
 Uzimajte dopunu B12 ukoliko imate neki od problema koji mogu utjecati i na B12 kao to je celijakija,
Crohnova bolest i slini crijevni poremeaji, osobito ako ste osoba starija od 45 godina ili imate bilo
koji od simptoma nedostatka B12.
Bez obzira na to koliko imate godina i kakve su vae prehrambene navike, obratite pozornost na
simptome koji mogu biti posljedica nedostatka vitamina B12. Ako se osjeate umorno, depresivno,
imate znakove slabokrvnosti, demencije, probleme sa ivcima ili bilo koju drugu kroninu (u prvom
redu autoimunu) bolest, pomislite na B12 te od lijenika zatraite mjerenje njegove razine.
U knjizi to ako je kriv vitamin B12? autori nabrajaju mnoge probleme povezane s nedostatkom tog
vitamina. Pitaju se jesmo li svjedoci epidemije pogrenih dijagnoza zbog neznanja o posljedicama zbog
nedostatka B12 i zato to malo znamo o njegovoj korisnosti. Tvrde da je trenutana preporuka dnevnog
unosa preniska i ne osigurava potrebnu koliinu toga vitamina. Navode i bezbrojne dokumentirane
pogrene dijagnoze umjesto samo jedne pomanjkanja vitamina B12. Takoer istiu da lijenici o tom
problemu premalo znaju i da se o svim posljedicama u sluaju nedostatka toga vitamina moramo
najprije sami informirati.

Kod kojih bismo tegoba morali pomisliti na vitamin B12? Autori su simptome podijelili u nekoliko skupina.

1. Neuroloki simptomi zbog nedostatka vitamina B12:

parestezija (utrnulost, bockanje, peckanje), slabost u nogama, rukama i torzu, tegobe s ravnoteom i
kretanjem, nestabilan ili nenormalan hod padovi, omaglica, smetnje vida, zbunjenost/gubitak
orijentacije, zaboravljivost, gubitak pamenja, demencija, poremeaji okusa/mirisa, podrhtavanje,
nemirne noge, jaki grevi u rukama i nogama, oslabljen osjeaj vibracije, oslabljen osjeaj za ravnoteu,
oslabljena fina motorika koordinacija, grenje miia, abnormalni refleksi, paraliza, nemogunost
kontroliranja mokrenja ili stolice, impotencija i depresija.
2. Psihijatrijski simptomi zbog nedostatka vitamina B12:
bezvoljnost, razdraljivost, paranoja, manija, halucinacije, nasilno ponaanje, psihoze, promjena
osobnosti i postporoajne depresije/psihoze.
3. Hematoloki simptomi u sluaju nedostatka vitamina B12:
anemija, leukopenija, ovalociti, makrocitoza (ne uvijek), trombocitopenija, abnormalno nizak broj
retikulocita, hipersegmentirani neutrofili, anisocitoza, poikilocitoza, pancitopenija i Howell-Jollyjeva
tijela.
4. Ostali simptomi kod nedostatka vitamina B12:
umor, opa slabost, nedostatak energije, bljedilo, gubitak teine, este glavobolje, vrtoglavice,
ortostatska hipotenzija, nesvjestica, padovi, zujanje u uima, oteano disanje kod fizikih napora,
tahikardija, hepatomegalija, splenomegalija, gubitak apetita, anoreksija, upala jezika/glositis, zatvor,
proljev i prerano sijeda kosa.
5. Simptomi u sluaju nedostatka vitamina B12 kod dojenadi i djece:
zaostajanje u razvoju, apatinost, razdraljivost, hipotonija, slabost, drhtanje, nekontrolirani pokreti,
konvulzije, ataksija, anoreksija, spori rast, sporo debljanje, spori rast glave, zaostajanje u socijalizaciji,
slabe motorike vjetine, zaostajanje u jezinim vjetinama, problemi u govoru, nii kvocijent
inteligencije, mentalna retardacija, anemija i makrocitoza (ali ne uvijek).

Ovaj popis moguih znakova u sluaju nedostatka vitamina B12 ne moe se koristiti za postavljanje dijagnoze.
Naime, nije nuno da je uzrok svakoga od navedenih simptoma manjak vitamina B12, ali je to vrlo vjerojatno.
Ako imate neki od ovih simptoma, osobito ako su jae izraeni ili ih je vie, zatraite od svojeg lijenika pretragu
kojom se odreuje razina vitamina B12. ak i ako su vrijednosti u granicama normale, posebice ako su blizu
donje granice, razmislite je li vaa doza dovoljna!
Bez obzira na rezultate pretraga, bitno je naglasiti da ak i osobe koje su kliniki zdrave mogu imati znaajnih
pomaka u kvaliteti ivota ako uzimaju nadopunu vitamina B12 jer kao to je ve naglaeno, ne postoji toksinost
ni mogunost predoziranja vitaminom B12, viak e tijelo jednostavno izluiti putem mokrae.
Kod zdravih osoba nadopuna vitamina B12 moe pomoi za podizanje kvalitete sna i osjeaja odmora, anuliranje
stresa, stabilizaciju metabolizma i podizanje nivoa energije.
Koliko nam treba vitamina B12?

Odrasla osoba ima u tijelu od dva do pet miligrama (miligram = tisuu mikrograma) vitamina B12 i to preteno u
jetrima (oko dvije treine), a ostatak u miiima. Na dan su nam potrebna otprilike 2,5 mg tog vitamina koji se
ponovno apsorbira uglavnom u tankom crijevu. Iz tih su podataka znanstvenici zakljuili da zalihe vitamina B12,
ako je metabolizam normalan, u srednjoj ivotnoj dobi mogu dostajati najmanje nekoliko godina.
Uzimajui u obzir to da je apsorpcija kod veine ljudi nepotpuna i da je nemogue za svakog pojedinca
ustanoviti tonu zalihu i brzinu apsorpcije toga vitamina, kao neka sigurna granica odreeno je razdoblje od tri
godine. Treba napomenuti da su zalihe vitamina B12 kod djece manje, pa je potrebno pobrinuti se za dodatni
redoviti unos, prije negoli kod odraslih.
Preporuen dnevni unos izveden je iz jednostavne logike koliko potroi, toliko doda. To je tono samo u
sluaju iznimno visoke stope apsorpcije. Trenutani slubeni prijedlog za dnevni unos vitamina B12 takav je da bi
svejedi s normalnom apsorpcijom u dobi do 40 godina starosti trebali zadovoljiti svoje dnevne potrebe, ali
samo ako nemaju neki gastrointestinalni poremeaj ili neku ve navedenu bolest. Trudnice i dojilje trebaju vie
B12. U Hrvatskoj Pravilnik o dodacima prehrani propisuje da je preporuena dnevna doza u dodacima prehrani
za odrasle 2,5 g, a najvie 9 g, a za trudnice i dojilje 3,5 i 4 g.
Svi oni s tekoama u apsorpciji vitamina B12, trebaju znati da moraju unijeti mnogo vie toga vitamina kako bi
tijelo apsorbiralo potrebnu koliinu. Ako organizam apsorbira samo nekoliko postotaka preporuenoga
dnevnog unosa, tada nije teko izraunati da je potreban mnogo vei dnevni unos nego to je to predvieno
propisima.
Odreivanje tako niskoga dnevnog unosa ne moe se opravdati ni strahom od eventualne hipervitaminoze ni
financijskim optereenjem. Stoga ugledni strunjaci savjetuju podizanje doze preporuenoga dnevnog unosa za
400 g, mnogi ak i za 1000 g na dan, to ne predstavlja nikakav rizik za zdravlje, a uz zanemarive trokove
mogu se sprijeiti ozbiljne bolesti i utedjeti mnogo novca za njihovo lijeenje.
U sluaju velikoga nedostatka ili dijagnosticirane bolesti, preporuuje se visoka koncentracija vitamina B12
2000 g i vie u obliku injekcija. Kod takvih sluajeva korisno je suraivati s lijenikom koji e savjetovati treba li
uzimati i ostale vitamine, posebice folate (folna kiselina) koji s B12 djeluju u sinergiji. Previsoka razina jednoga
moe prikriti manjak drugoga vitamina. Prirodni izvor folata je tamnozeleno lisnato povre, mahunarke i
mnogobrojno voe, a esto se i dodaje u hranu, primjerice, u pahuljice. Kod osoba koje konzumiraju mnogo
folne kiseline mogu je prikriveni nedostatak vitamina B12.
Kod svih vitamina i minerala vano je znati koliko se vitamina dnevno unosi u organizam. Uzimanje razliitih
multivitaminskih preparata istovremeno moe uzrokovati neusklaenost ili ak predoziranje nekim od njih.
Pri tome svejedno valja naglasiti da za razliku od drugih vitamina (primjerice C i D vitamini) B12 nema gornje
granice unosa odnosno budui je topiv u vodi, nema opasnosti od predoziranja jer tijelo viak jednostavno izlui
kroz mokrani sustav.
U literaturi postoje razliita miljenja o nainu uzimanja vitamina B12. Jo uvijek je najei oblik
cijanokobalamin u obliku injekcija, tableta ili kapsula. Posljednjih godina sve su ei dodatci prehrani koji
sadravaju metilkobalamin, to se svakako vie preporuuje. Iznimno je vano odabrati bioloki aktivan oblik.
Umjesto tableta ili kapsula koje nepotrebno optereuju probavni sustav i metabolizam pa ih starije osobe teko
ili uope ne mogu uzimati, najbolji je oblik uz injekcije oralni sprej ili lingualete.
Rasprivanje pod jezik uglavnom ne optereuje probavni sustav i metabolizam, nego ih zaobilazi i ide izravno u
krv. Tako izbjegavamo utjecaj tetnih imbenika na apsorpciju vitamina B12 u probavno-metabolikom procesu.
Na alost, trenutno na naem tritu nije dostupan ni jedan od preparata za taj nain primjene.

Nadopuna B12 injekcije ili tablete?

Standardni tretman nedostatka vitamina B12 ukljuuje injekcije kao najefikasniji oblik pomou kojih B12 brzo
dospijeva u krvotok i zaobilazi sve eventualno defektne komponente mehanizma apsorpcije. Injekcije se koriste
od sluajeva ekstremnih nedostataka, kada je potrebno vrlo brzo obnoviti zalihe B12, pa do tretmana zdravih
pojedinaca koji ele obnoviti zalihe vitamina na bri i uinkovitiji nain. Standardni je protokol 1000-1500
mikrograma dnevno tijekom etiri dana (alternativno 2500 g svaki drugi dan kroz pet do sedam dana), potom
jednom tjedno ista doza unutar mjesec dana i napokon jednom do dva puta mjeseno na neodreeno vrijeme
1000 2500 g kao doza odravanja.
Za neke su pacijente Injekcije neugodne ili skupe, potrebni su redoviti posjeti ordinacijama osim ako ih pacijent
daje sam sebi. Za ove situacije moe se ii u smjeru uporabe oralne nadopune, osobito u vidu tabletica za pod
jezik (lingualete) iako je uinak daleko slabiji nego kod parenteralne primjene. Lijenici sada preporuaju dozu
od 1000-2500 g dnevno na redovitoj osnovi. Onima koji imaju potekoe s apsorpcijom moe biti potrebno
10000-20000 g dnevno. Takve su doze sigurne jer kobalamin nema poznatih toksinih uinaka, ali oni koji
imaju problema s apsorpcijom apsorbirat e samo dio uzete doze (difuzijom kroz stijenku crijeva) no studije
pokazuju da e dosljedna primjena oralne nadopune kroz due vrijeme popraviti nedostatak kod veine
pacijenata s malapsorpcijom.
Pripravci u obliku nosnih gelova takoer su se pokazali uinkovitima u odravanju idealne razine B12 u serumu,
nakon to se injekcijama ili visokim oralnim dozama postigne odgovarajua razina, iako je ova metoda
nadopune ostala kontroverzna.
Jo jedna mogua metoda primjene, koju preporua dr. Joseph Mercola, je primjena putem koe tako to se B12
mijea s DMSO-om.
Ipak, ukoliko ste u stanju prevladati neugodu primanja injekcija, one su daleko najjednostavniji i najuinkovitiji
nain nadopune nedostatka B12. Injekcije treba davati polaganim utrcavanjem duboko intramuskularno, uz
koritenje igala 21G-23G duine 25-35 mm. isti B12 u obliku Hidroksokobalamin bezbolan je i najee ne
izaziva nikakve reakcije na mjestu primjene, dok se kod Cyanokobalamina moe pojaviti blago peckanje.

Zakljuak
Vitamin B12 u tijelu je izvor energije. Pomae u stvaranju DNA, ivaca i krvnih stanica te je jedan od kljunih
faktora za zdrav mozak i imunoloki sustav. Bez B12 va metabolizam loe e raditi.
Ipak, B12 nije poput drugih vitamina, u dodtatnim koliinama nalazi se iskljuivo u namirnicama ivotinjskog
porijekla kao to su jaja, iznutrice, crveno meso, koljkai i ribe. Bitna je injenica da za razliku od drugih
vitamina, B12 nije mogue predozirati budui tijelo viak koji ne moe iskoristiti ili pohraniti u jetri jednostavno
izluuje putem mokrae. Upravo iz ovog razloga, sve vie ljudi koji nemaju dijagnosticiran manjak, ali pate od
kroninog umora, nesanice ili nekog od gore navedenih simptoma a po klinikoj slici ispadaju zdravi, koristi
nadopunu nekim od oblika kao preventivu nedostatka.
Istraivanjima je dokazano da preko 15% ukupne populacije ne uzima dovoljno B12 kroz hranu ili se zbog dobi
sposobnost tijela za apsorpciju dostatnih koliina znaajno smanjuje, te se time za njih istovremeno znaajno
poveavaju rizici za dobivanje Alzheimerove bolesti i demencije te neurolokih poremeaja i anemije, naroito
u dobi iznad 45-50 godina.
Kada nekog umornog pacijenta ili sportaa treba "dignuti na noge", pribjegava se davanju injekcije vitamina B12
ili vitaminske koktel injekcije. Radi li se o placebo efektu ili je jedan vitamin u stanju napraviti takvo udo? Bilo
kako bilo, djelovanje vitamina B12 direktno je vezano uz aktivnost ivanih stanica, replikaciju DNA i tvorbu
posebne tvari koja utjee na raspoloenje - S-adenosil-L-metionina (SAMe). Osim toga, B12 djeluje na razinu
homocisteina u krvi, a ova tvar utjee na nastanak bolesti srca i krvnih ila s moguim posljedicama sranog i
modanog udara. Naravno, nedostatak vitamina B12 izaziva pernicioznu anemiju. Dakle, zatitna uloga B12 je
nedvojbena.
Njegov nedostatak izaziva nastanak kroninog umora, a stanje se bitno popravlja nakon suplementacije
vitamina ili njegove injekcije. Dobro kontroliranim pokusom utvreno je da 2,5 - 5 mg cijanokobalamina svaka 2
do 3 dana moe bitno popraviti stanje kroninog umora kod 50 - 60% ispitanika.
Zanimljivi uspjesi zabiljeeni su u prevenciji Crohnove bolesti, depresije, visoke razine homocisteina,
ateroskleroze, neplodnosti ena i hiperkolesterinemije.
Iako se nadopuna B12 uglavnom propisuje za lijeenje stanja izazvanih insuficijencijom vitamina, ako ste ikada
iskusili neki od gore navedenih simptoma, a po trenutnoj klinikoj slici ste zdravi, ne moete pogrijeiti ako B12
uzimate preventivno, naroito nakon prijeenih 45-50 godina starosti.