- Peanik - http://pescanik.

net

George Orwell
Crtice o nacionalizmu

Nacionalizam je glad za moi pomijeana sa samozavaravanjem. Svaki nacionalist zna

biti flagrantno neiskren, ali on je takoer budui svjestan da slui neemu veem od
njega samog nepokolebljivo siguran da je u pravu.

Byron na jednom mjestu koristi francusku rije longueur, i usput napominje da, iako u
Engleskoj, igrom sluaja, nemamo rije za to, te stvari imamo u znatnim koliinama.
Isto tako, imamo jednu mentalnu naviku koja je sada tako iroko rasprostranjena, da
utjee na naa razmiljanja o gotovo svim pitanjima, ali joj jo uvijek nismo dali ime.
Kao najblii postojei ekvivalent odabrao sam rije nacionalizam, ali vidjet emo
uskoro da je ne koristim u sasvim uobiajenom smislu, ako ni zbog ega drugog, onda
zato to se emocija o kojoj govorim ne vee uvijek za ono to se naziva nacijom to
jest za pojedinu rasu ili geografsko podruje. Ona se moe vezati za neku crkvu ili
stale, ili moe funkcionirati u isto negativnom smislu, biti uperena protiv ovog ili
onog, bez potrebe za bilo kakvim jasnim objektom lojalnosti.
Pod nacionalizmom prije svega podrazumijevam naviku po kojoj pretpostavljamo da
se ljudska bia daju klasificirati poput insekata, i da se cijeli blokovi od nekoliko miliona
ili desetaka miliona ljudi mogu sa sigurnou oznaavati kao dobri ili loi.[1] Zatim
a to je puno vanije podrazumijevam naviku da se identificiramo sa pojedinom
nacijom ili kojom drugom strukturom, da je stavljamo s onu stranu dobra i zla i ne
prihvatamo nikakvu drugu zadau do unapreivanja njenih interesa.
Nacionalizam ne treba brkati s patriotizmom. Obje rijei se koriste na tako neodreen
nain, da je bilo koja definicija podlona osporavanju, ali ovjek mora napraviti razliku
meu njima, poto su u pitanju dvije razliite, pa ak i oprene ideje.

Pod patriotizmom podrazumijevam privrenost odreenom mjestu i odreenom

nainu ivota za koje neko vjeruje da su najbolji na svijetu, ali nema elju da ih namee
drugim ljudima. Patriotizam je po svojoj naravi defanzivan, kako u vojnom tako i u
kulturalnom smislu. S druge strane, nacionalizam je neodvojiv od udnje za moi.
Trajni cilj svakog nacionalista je da obezbijedi vie moi i vie prestia, ne za sebe, ve
za naciju ili kakvu drugu strukturu u kojoj je odluio utopiti svoj individualitet.
Sve je ovo oigledno kad se odnosi tek na prepoznatljive i ozloglaene nacionalistike
pokrete u Njemakoj, Japanu i drugim zemljama. Kad se suoimo sa fenomenom poput

1
nacizma, kojeg moemo promatrati izvana, gotovo svi emo o njemu rei iste stvari. Ali
ovdje moram ponoviti ono to sam ve iznio, tj. da rije nacionalizam koristim samo
zato to nemam nikakvu bolju. Nacionalizam, u proirenom smislu u kojem koristim tu
rije, obuhvata pokrete i tendencije poput komunizma, politikog katolicizma, cionizma,
antisemitizma, trockizma i pacifizma. On ne znai nuno lojalnost nekoj vladi ili zemlji,
a jo manje svojoj vlastitoj zemlji, i ak nije ni neophodno da strukture kojima se on
bavi zapravo postoje. Da navedemo nekoliko oiglednih primjera: jevrejska zajednica,
islamski svijet, kranski svijet, proleterijat te bijela rasa predmeti su strastvenih
nacionalistikih osjeaja, ali u njihovo postojanje se moe ozbiljno sumnjati, i ne postoji
definicija za bilo koji od tih pojmova koja bi bila opeprihvaena.
Takoer, vrijedi jo jednom istai da nacionalistiki osjeaji mogu biti isto negativni.
Postoje, na primjer, trockisti koji su jednostavno postali neprijatelji SSSR-a, a da nisu
razvili korespondirajuu lojalnost bilo kojoj drugoj strukturi. Kad ovjek shvati
implikacije ovoga, narav onog to podrazumijevam pod nacionalizmom postaje u dobroj
mjeri jasnija.

Nacionalist je onaj koji razmilja iskljuivo ili uglavnom u okvirima kompetitivnog

prestia. On moe biti pozitivni ili negativni nacionalist to jest, moe koristiti svoju
mentalnu energiju da hvali ili da blati ali, u svakom sluaju, njegove misli uvijek
skrenu na pobjede, poraze, trijumfe i ponienja. On historiju, a naroito modernu
historiju, vidi kao beskrajni niz uspona i padova velikih struktura moi, i sve to se
dogodi njemu se ini kao dokaz da je njegova strana u usponu, a neki omraeni rival u
padu. I konano, bitno je da se nacionalizam ne brka s pukim oboavanjem uspjeha.
Nacionalist se ne rukovodi naelom prostog pristajanja uz najjau stranu. Naprotiv,
nakon to je odabrao svoju stranu, on sebe ubjeuje da je ona najjaa, i u stanju je da
se dri tog svog uvjerenja ak i kad su injenice u ogromnoj mjeri protiv njega.
Nacionalizam je glad za moi pomijeana sa samozavaravanjem. Svaki nacionalist zna
biti flagrantno neastan, ali on je takoer poto je svjestan da slui neemu veem od
njega samog nepokolebljivo siguran da je u pravu.

Sad kad sam dao ovu opirnu definiciju, mislim da emo se sloiti da je mentalna
navika o kojoj govorim iroko rasprostranjena meu engleskom inteligencijom, i da je
rasprostranjenija u tim krugovima nego u irokim narodnim masama. Odreene teme
su postale do te mjere okuene pitanjima prestia da je onima kojima je jako stalo do
aktuelne politike postalo gotovo nemogue pristupiti im na istinski racionalan nain.

2
Od stotina primjera koje bi smo mogli odabrati, uzmimo ovaj: koja je od velikih
zemalja-saveznica najvie doprinijela porazu Njemake, SSSR, Britanija ili SAD?
Teoretski, trebalo bi biti mogue dati promiljen, pa moda ak i konaan odgovor na to
pitanje. Meutim, u praksi se ne mogu izvriti neophodne kalkulacije, zato to bi svako
ko je sklon razbijati glavu o jednom takvom pitanju o njemu neizbjeno razmiljao u
okvirima kompetitivnog prestia.

On bi dakle poeo tako to bi odluio u korist Rusije, Britanije ili Amerike, ovisno o
sluaju, i tek nakon toga bi poeo tragati za argumentima koji potkrepljuju njegovu
tvrdnju. Zatim su tu cijeli nizovi srodnih pitanja na koja se odgovor moe dobiti samo
od nekog ko je potpuno indiferentan prema cijeloj stvari, i ije je miljenje ionako
vjerovatno bezvrijedno. Otud djelomice potie nevjerovatan neuspjeh politikog i
vojnog prognoziranja u nae vrijeme. udno je kad ovjek pomisli da od silnih
eksperata i kola niko nije uspio predvidjeti tako predvidiv dogaaj kao to je rusko-
njemaki pakt iz 1939.[2] A kad je vijest o paktu pukla, data su najrazliitija mogua
objanjenja i napravljena predvianja koja su gotovo istog trena propala, poto u
gotovo svim sluajevima nisu bila zasnovana ni na kakvoj studiji vjerovatnoe, ve na
elji da se SSSR prikae kao dobar ili lo, jak ili slab.
Politiki ili vojni komentatori mogu, poput astrologa, preivjeti gotovo svaku pogreku,
zato to njihovi vjerni sljedbenici od njih ne trae procjenu injenica, ve stimulaciju
nacionalistike lojalnosti.[3] Estetske prosudbe, naroito knjievne, esto su iskvarene
na isti nain kao i one politike. Teko da bi jedan indijski nacionalist uivao itajui
Kiplinga, ili da bi jedan konzervativac uvidio vrijednost Majakovskog, i ovjek je uvijek
u iskuenju da tvrdi da svaka knjiga sa ijim se politikim tendencijama on ne slae
mora biti loa sa knjievnog aspekta. Ljudi izraenih nacionalistikih nazora esto
izvode tu smicalicu a da nisu ni svjesni koliko je ona neasna.
U Engleskoj je, ako se jednostavno uzme u obzir broj ljudi o kojima se radi, dominantan
oblik nacionalizma vjerovatno staromodni britanski dingoizam. Sigurno je da je on jo
uvijek rasprostranjen, i to u veoj mjeri nego to bi veina promatraa vjerovala prije
desetak godina. Meutim, ja se u ovom eseju bavim uglavnom reakcijama inteligencije,
u ijim krugovima su dingoizam pa ak i patriotizam starog kova gotovo zamrli, mada
se ini da sad oivljavaju meu manjinom. Meu inteligencijom, to ne treba ni rei,
dominantan oblik nacionalizma je komunizam koristim tu rije u veoma irokom
smislu tako da obuhvata ne samo lanove Komunistike partije, ve i njene simpatizere
i openito rusofile.

3
Komunist je, za potrebe ovog eseja, neko ko na SSSR gleda kao na svoju otadbinu, i
osjea da mu je dunost da pravda rusku politiku i unaprijeuje ruske interese po svaku
cijenu. Oito je da danas u Engleskoj takvih ljudi ima u izobilju, a njihov direktni i
indirektni utjecaj je velik. Ali takoer cvjetaju i mnogi drugi oblici nacionalizma, i ovjek
e tu stvar najbolje sagledati tako to e uoiti slinosti izmeu razliitih, pa ak i
naizgled oprenih idejnih tokova.

Prije deset ili dvadeset godina, oblik nacionalizma koji je najblie odgovarao dananjem
komunizmu bio je politiki katolicizam. Njegov najistaknutiji eksponent dodue on je
vjerovatno bio ekstreman a ne tipian sluaj bio je G. K. Chesterton. Chesterton je
bio pisac znatnog talenta, koji je odluio zatomiti svoj senzibilitet i intelektualnu
estitost za raun rimokatolike propagande. Njegovo cjelokupno stvaralatvo tokom
zadnjih dvadesetak godina njegovog ivota je zapravo bilo jedno beskrajno ponavljanje
jedne te iste stvari, zbog svoje nategnute dovitljivosti priglupo i dosadno kao Velika je
Dijana Efeanka. Svaka knjiga koju je napisao, svaki paragraf, svaka reenica, svaki
dogaaj u svakoj prii, svaki djeli dijaloga, morali su nepogrjeivo demonstrirati
superiornost katolika nad protestantom ili paganinom. Ali Chesterton se nije zadovoljio
time da o toj superiornosti razmilja tek kao o intelektualnoj ili duhovnoj: ona je morala
biti prenesena u okvire nacionalnog prestia i vojne moi, to je zahtijevalo ignorantsko
idealiziranje latinskih zemalja, naroito Francuske. On nije dugo ivio u Francuskoj, i
njegova slika o njoj slika zemlje katolikih seljaka koji neprestano
pjevaju Marseljezu uz ae crvenog vina imala je otprilike onoliko veze sa stvarnou
koliko i Chu Chin Chow[4] sa svakodnevnim ivotom u Bagdadu. Uz to je ilo ne samo
enormno precjenjivanje francuske vojne moi (i prije 1914, i poslije 1918, on je uporno
tvrdio da je Francuska, sama po sebi, jaa od Njemake), ve i budalasto i vulgarno
glorificiranje samog procesa ratovanja. Pored Chestertonovih borbenih pjesama, kao
to suLepanto ili Balada o Sv. Barbari,Juri Lake brigade izgleda kao pacifistiki trakt:
one su moda najkiastiji primjeri bombastinosti koji se mogu nai u naem jeziku.
Interesantno je to to bi Chesterton, da je kojim sluajem romantino smee kakvo je
on obino pisao o Francuskoj i njenoj vojsci neko drugi napisao o Britaniji i britanskoj
vojsci, bio prvi koji bi ga izvidao. Na planu unutarnje politike, on je bio mali Englez,
istinski mrzitelj dingoizma i imperijalizma, i u skladu sa svojim razmiljanjima, istinski
prijatelj demokracije. Pa ipak, kad je gledao van, na meunarodno polje, znao je
napustiti svoje principe, a da to ni ne primijeti. Tako ga njegovo gotovo mistino
vjerovanje u vrline demokracije nije sprijeilo da se divi Mussoliniju. Mussolini je unitio
reprezentativnu vladu i slobodu tampe, a Chesterton se za oboje grevito borio kod

4
kue. Ali Mussolini je bio Italijan, uinio je Italiju jakom, i to je izgladilo stvar. Isto tako,
Chesterton nikad nije rekao niti jednu rije protiv imperijalizma i pokoravanja obojenih
rasa kad su to inili Italijani ili Francuzi. Njegov dodir sa stvarnou, njegov knjievni
ukus, pa ak do odreenog stupnja i njegov smisao za moralno su bivali iaeni im bi
se uplela njegova nacionalistika lojalnost.

Oigledno je da postoje znaajne slinosti izmeu politikog katolicizma, iji primjer

predstavlja Chesterton, i komunizma. Isto tako, postoje slinosti izmeu oba ta pojma i,
naprimjer, kotskog nacionalizma, cionizma, antisemitizma i trockizma.

Karakteristike nacionalistike misli

Izjaviti da su svi oblici nacionalizma isti, ak i po svojoj mentalnoj atmosferi,
predstavljalo bi pretjerano pojednostavljivanje, ali postoje odreena pravila koja vrijede
u svim sluajevima. Glavne karakteristike nacionalistike misli su sljedee:

Opsesivnost
Niti jedan nacionalist gotovo nikad ne razmilja, govori ili pie o bilo emu drugom osim
o superiornosti svoje vlastite strukture moi. Svakom nacionalistu je teko, ako ne i
nemogue, sakriti svoju odanost. Najmanja negativna opaska na raun njegove
strukture ili svako implicitno velianje neke rivalske organizacije, ispunjava ga
tjeskobom koju moe ublaiti jedino otrim uzvraanjem.

Ako je odabrana struktura zapravo neka zemlja, kao na primjer Irska ili Indija, on e
uglavnom tvrditi da je ona superiorna, ne samo po svojoj vojnoj moi i politikim
vrlinama, ve i u umjetnosti, knjievnosti, sportu, strukturi jezika, fizikoj ljepoti
stanovnika, moda ak i po klimi, krajoliku i u kulinarstvu. Pokazat e veliku osjetljivost
kad su u pitanju stvari kao to su pravilno postavljanje zastava, odnos veliina naslova i
redoslijed kojim se zemlje spominju.[5]
Nomenklatura igra vanu ulogu u nacionalistikoj misli. Zemlje koje izbore nezavisnost
ili prou kroz nacionalistiku revoluciju obino promijene ime, i vjerovatno je da svaka
zemlja ili kakva druga struktura oko koje se vrte jaki osjeaji ima po nekoliko imena, od
kojih svako ima drukije implikacije. Dvije strane u panjolskom graanskom ratu su
ukupno imale devet ili deset imena koja su izraavala razliite stupnjeve ljubavi i
mrnje. Neka od tih imena (npr. Patrioti, za Francove pristae ili Lojalisti za pristae
vlade) su, iskreno reeno, bila udna, i te dvije suparnike frakcije se nisu mogle
usuglasiti oko koritenja bilo kojeg od njih.

5
Svi nacionalisti smatraju irenje svog jezika nautrb rivalskih jezika svojom dunou, a
ta borba se meu govornicima engleskog jezika javlja kao borba meu dijalektima.
Anglofobini Amerikanci nee koristiti kolokvijalne izraze ako znaju da su ovi britanskog
porijekla, a sukob izmeu latinizatora i germanizatora esto u pozadini ima
nacionalistike motive. kotski nacionalisti inzistiraju na superiornosti skotsa, a
socijalisti, iji nacionalizam preuzima oblik klasne mrnje, na tiradama protiv BBC
akcenta, pa ak i otvorene varijante glasa a. Primjeri su brojni. Nacionalistika misao
se esto doima kao da je neznatno obojena vjerovanjem u simpatetiku magiju
vjerovanjem koje se otkriva u iroko rasprostranjenom obiaju spaljivanja politikih
neprijatelja u vidu slamnate lutke ili u koritenju njihovih slika kao meta u streljanama.

Nestabilnost
Nacionalistikoj lojalnosti intenzitet kojim se gaji ne smeta da bude prenosiva. Za
poetak, ona moe biti, a esto i jest, privezana za neku stranu zemlju, kako sam ve
istakao. esto se sazna da veliki nacionalni voe ili utemeljitelji nacionalistikih pokreta
ak ni ne pripadaju zemlji koju slave. Ponekad su potpuni stranci, a ee dolaze iz
perifernih podruja u kojima je nacionalnost upitna. Primjeri su Staljin, Hitler,
Napoleon, de Valera, Disraeli, Poincar, Beaverbrook.

Pan-germanski pokret je dijelom bio tvorevina jednog Engleza, Houstona Chamberlaina.

U zadnjih pedeset ili sto godina preneseni je nacionalizam bio uobiajena pojava meu
knjievnicima. U sluaju Lafcadia Hearnea nacionalizam je bio prenesen na Japan, u
sluaju Carlylea i mnogih njegovih savremenika na Njemaku, a u dananje vrijeme
obino se prenosi na Rusiju. Ali posebno je zanimljiva injenica da je takoer mogue
ponovno prenoenje. Neka zemlja, ili kakva druga struktura, koja je godinama bila
oboavana moe odjednom postati predmet gaenja, a neki drugi objekt panje gotovo
istog trena moe zauzeti njeno mjesto.

U prvoj verziji H. G. Wellsovog Pregleda Historije, i ostalih njegovih djela iz tog

vremena, vidi se kako su Sjedinjene Drave bile na sva usta veliane kao to danas
komunisti veliaju Rusiju: meutim, kroz nekoliko godina to nekritiko divljenje se
pretvorilo u netrpeljivost. Zadrti komunist koji se u roku od nekoliko sedmica pretvara u
jednako zadrtog trockista uobiajen je prizor. Faistiki pokreti u Evropi su u velikoj
mjeri lanstvo regrutirali iz redova komunista, a lako je mogue da se u narednih
nekoliko godina desi obratan proces. Ono to kod nacionalista ostaje konstanta jest
njegovo stanje uma: predmet njegovih osjeaja je promjenjiv, i moe biti i imaginaran.

6
Ali za intelektualca, prijenos ima jednu vanu funkciju koju sam nakratko spomenuo u
vezi sa Chestertonom. On mu omoguuje da bude jo vei nacionalist vulgarniji,
blesaviji, zlonamjerniji, neasniji nego to bi ikad mogao biti u ime svoje domovine, ili
kakve druge strukture o kojoj neto doista zna. Kad vidi servilno ili nadmeno smee
koje o Staljinu, Crvenoj armiji i sl. piu prilino inteligentni i razumni ljudi, ovjek shvati
da je tu moralo doi do nekog iaenja.

U drutvima poput naeg, neobino je za nekoga, koga se moe opisati kao

intelektualca, da osjea duboku privrenost svojoj vlastitoj zemlji. Javno mnijenje to
jest, dio javnog mnijenja kojeg je on kao intelektualac svjestan nee mu to dozvoliti.
Veina ljudi koji ga okruuju su skeptini i razoarani, i on e moda zauzeti isti takav
stav, iz sklonosti ka oponaanju ili iz istog kukaviluka: u tom sluaju, on naputa
oblik nacionalizma koji mu je najblii, a da se nimalo ne priblii istinskom
internacionalistikom nazoru. On i dalje osjea potrebu za Otadbinom, i normalno je
da e je potraiti negdje u inostranstvu. Kad je nae, moe se nesputano valjati upravo
u onim emocijama od kojih se, kako sam vjeruje, emancipirao. Bog, Kralj, Carstvo,
britanska zastava svi zbaeni idoli mogu se ponovo pojaviti pod novim imenima, i
poto ih on ne prepoznaje kao onakve kakvi zaista jesu, moe ih oboavati mirne
savjesti. Preneseni nacionalizam, kao i upotreba rtvenih jaraca, nain je da se nae
spas bez promjene ponaanja.

Indiferentnost spram stvarnosti

Svi nacionalisti imaju sposobnost da ne opaaju slinosti izmeu slinih skupova
injenica. Britanski torijevac e braniti pravo na samoopredjeljenje u Evropi i protiviti
mu se u Indiji, a da ne osjea nekonzistentnost. Djela se smatraju dobrima ili loima,
ne na osnovu vlastite meritornosti, ve na osnovu toga ko ih je poinio, i gotovo da
nema tog zlodjela muenja, uzimanja talaca, prisilnog rada, masovnih deportacija,
zatvaranja bez suenja, krivotvorenja, atentata, bombardiranja civila koje ne mijenja
svoju moralnu boju kada ga poini naa strana.

Liberalni list TheNews Chronicle je objavio, kao primjer okantnog barbarstva,

fotografije Rusa koje su objesili Nijemci, a zatim je godinu ili dvije kasnije uz toplo
odobravanje objavio sline fotografije Nijemaca koje su objesili Rusi.[6] Isto je sa
historijskim dogaajima. O historiji se u velikoj mjeri razmilja u nacionalistikim
okvirima, te stvari kao to su inkvizicija, muenja kojima je pribjegavala Zvjezdana
komora, poduhvati engleskih gusara (primjerice Sir Francis Drakea, koji je panjolske
zarobljenike utapao), Vladavina terora, raznoenje stotina Indijaca topovima od strane

7
heroja Pobune[7] ili rezanje lica Irkinja iletima od strane Cromwellovih vojnika, postaju
moralno neutralne ili im se ak pripisuje odreena vrijednost kada se smatra da su
poinjene u ime pravedne stvari.
Ako se ovjek osvrne na zadnjih etvrt stoljea, vidjet e da gotovo nije bilo niti jedne
jedine godine da prie o zvjerstvima nisu stizale iz nekog dijela svijeta: pa ipak, ni u
jednom pojedinanom sluaju panjolska, Rusija, Kina, Maarska, Meksiko, Amritsar,
Smirna engleska inteligencija kao cjelina nije povjerovala u postojanje tih zvjerstava i
osudila ih. Da li su ta djela bila za osudu, ili da li su se ak i dogodila, o tome se uvijek
odluivalo u skladu sa politikim sklonostima.

Nacionalist ne samo da ne osuuje zvjerstva koje poini njegova strana, ve

i posjeduje zavidnu sposobnost da za njih uope i ne uje. Cijelih est godina je
engleskim oboavaocima Hitlera polazilo za rukom da ne saznaju za postojanje
Dachaua i Buchenwalda. A oni koji su najglasniji u osudama njemakih koncentracionih
logora esto su sasvim nesvjesni, ili tek neznatno svjesni, da i u Rusiji postoje
koncentracioni logori. Veliki dogaaji za koje se vezuje smrt miliona ljudi, kao to su
glad u Ukrajini 1933, izmakli su panji veine engleskih rusofila. Mnogi Englezi nisu uli
gotovo nita o istrebljenju njemakih i poljskih idova za vrijeme ovog rata. Njihov
antisemitizam je doveo do toga da se taj ogromni zloin odbije o njihovu svijest. U
nacionalistikoj misli postoje injenice koje su i istinite i neistinite, poznate i nepoznate.

Neka poznata injenica moe biti tako nepodnoljiva, da je se obino gurne ustranu i ne
dopusti joj se da ue u logiki proces, ili obratno, moe ui u sve kalkulacije, a da je se
nikad ne prizna kao injenicu, ak ni u vlastitim mislima.

Svakog nacionalista progoni vjerovanje da se prolost moe mijenjati. On provodi jedan

dio svog vremena u nekom svijetu fantazije, u kojem se stvari dogaaju onako kako bi
trebalo u kojem je, naprimjer, panjolska armada bila uspjena ili ruska revolucija iz
1918 uguena i on e prenijeti djelie tog svijeta u historijske knjige kad god je to
mogue. Dobar dio propagandistikih napisa u dananje vrijeme se svodi na isto
krivotvorenje. Kljune injenice se potiskuju, datumi mijenjaju, citati se vade iz
konteksta i prepravljaju tako da im se promijeni znaenje. Dogaaji za koje se dri da
se nisu trebali dogoditi se ne spominju, i na kraju poriu.[8] Godine 1927, ang-Kai-ek
skuhao je ive na stotine komunista, pa ipak je kroz deset godina postao jedan od
heroja ljevice. Pomjeranja u svjetskoj politici su ga dovela u antifaistiki tabor, pa se
stoga smatralo da se kuhanje komunista ne rauna, ili da se moda nije niti dogodilo.

8
Primarni cilj propagande je, dakako, da se utjee na savremeno javno mnijenje, ali oni
koji prepravljaju historiju po svoj prilici djelimino vjeruju da stvarno guraju injenice u
prolost. Kad se razmotre sva u tanine razraena krivotvorenja poinjena kako bi se se
pokazalo da Trocki nije igrao zapaenu ulogu u ruskom graanskom ratu, teko je
povjerovati da ljudi koji su za njih odgovorni samo lau. Vjerovatnije je da oni vjeruju
da je njihova verzija ono to se zaista dogodilo na pravdi Boga, i da je prilagoavanje
dokumentarne grae toj verziji opravdano.
Indiferentnost prema objektivnoj istini je potaknuta izoliranjem jednih dijelova svijeta
od drugih, zbog ega je sve tee otkriti ta se zapravo dogaa. esto se moe javiti
iskrena sumnja u vezi sa dogaajima od ogromne vanosti. Na primjer, nemogue je
izraunati, u milionima ili moda stotinama miliona, broj smrti prozroenih ratom.
Katastrofe o kojima se stalno izvjetava bitke, masakri, glad, revolucije prosjenoj
osobi esto ulivaju osjeaj nestvarnosti. ovjek nema naina da provjeri navode, nije
ak niti potpuno siguran da su se te katastrofe dogodile, a uvijek dobiva potpuno
razliite interpretacije iz razliitih izvora.

ta je bilo pravedno a ta nepravedno kod Varavskog ustanka u augustu 1944? Je li

istina za njemake gasne komore u Poljskoj? Ko je kriv za glad u Bengalu? Istina se
vjerovatno dade otkriti, ali injenice e u gotovo svim novinama biti na tako neastan
nain iznesene, da se obinom itatelju moe oprostiti to je ili progutao lai ili nije
formirao vlastito miljenje.

Zbog sveope nesigurnosti u vezi s tim ta se zapravo deava, lake je drati se

luakih vjerovanja. Poto se nikad nita u potpunosti ne dokae ili ospori,
najneospornija injenica se moe drsko poricati. Nadalje, iako neprestano razbija glavu
pobjedom, moi, porazom, osvetom, nacionalist je esto pomalo nezainteresiran za ono
to se dogaa u stvarnom svijetu.

Ono to on eli jest da osjeti da struktura kojoj on pripada pobjeuje neku drugu, a to
mu je lake postii tako to e prekriiti kakvog protivnika, nego tako to e razmotriti
injenice da vidi da li mu idu u prilog. Sve nacionalistike rasprave su na razini
debatnog kluba. One uvijek zavravaju neodlueno, poto svaki uesnik bez izuzetka
vjeruje da je pobijedio. Neki nacionalisti nisu daleko od izofrenije, ive sretno u
snovima o moi i osvajanju koji nemaju nikakve veze sa stvarnim svijetom.
Tri oblika nacionalizma
Ispitao sam najbolje to mogu mentalne navike koje su zajednike svim oblicima
nacionalizma. Sad je na redu klasificiranje tih oblika, ali jasno je da se to ne moe

9
uraditi na sveobuhvatan nain. Nacionalizam je ogromna tema. Svijet mue nebrojene
zablude i mrnje koje se presijecaju na kompleksne naine, a neke od najzlokobnijih
meu njima se jo nisu ak ni utisnule u evropsku svijest. Ja se u ovom eseju bavim
nacionalizmom koji se javlja kod engleske inteligencije. U tim krugovima, on je, u puno
veoj mjeri nego to je to sluaj kod obinog engleskog naroda, odvojen od
patriotizma, pa ga se moe prouavati u istom obliku. Dole su nabrojane vrste
nacionalizma koje sada cvjetaju meu engleskim intelektualcima, sa komentarima koji
se ine neophodnima. Zbog preglednosti koristim tri naslova, Pozitivni, Preneseni i
Negativni, mada se neke vrste uklapaju u vie kategorija:

Pozitivni nacionalizam
(I) Neotorijevstvo
Primjeri su ljudi poput Lorda Eltona, A.P. Herberta, G.M. Younga, profesora Pickthornea,
literatura Torijevskog reformskog odbora i magazini kao to su New English
Review i Nineteenth Century and After. Stvarna sila koja motivira neotorijevstvo, daje
mu nacionalistiki karakter i odvaja ga od obinog konzervativizma jeste elja da se ne
prizna da su britanska mo i utjecaj opali. ak su i oni koji su dovoljno realni da uvide
kako britanska pozicija u vojnom smislu vie nije to je bila skloni tvrditi da engleske
ideje (koje obino ostanu nedefinirane) treba da vladaju svijetom. Svi neotorijevci su
antiruski nastrojeni, ali je ponekad teite na antiamerikanizmu. Znakovito je da ovaj
misaoni pravac, ini se, stie poklonike meu mlaim intelektualcima, ponekad bivim
komunistima, koji su proli kroz uobiajeni proces razoaravanja i razoarali se u njega.
Anglofob koji iznenada postaje estoko probritanski orjentiran je prilino uobiajena
figura. Pisci koji ilustriraju ovu tendenciju su F.A. Voigt, Malcolm Muggerige, Evelyn
Waugh, Hugh Kingsmill, a u psiholokom smislu slian razvoj se moe vidjeti kod T.S.
Elliota, Windhama Lewisa i raznih njihovih sljedbenika.
(II) Keltski nacionalizam
Velki, irski i kotski nacionalizam se u nekim takama razmimoilaze, ali su slini po
svojoj antiengleskoj orjentaciji. lanovi sva tri pokreta su se protivili ratu, a nastavili
sebe opisivati kao proruski orjentirane, i ta skupina luaka s periferije je za sebe ak
tvrdila da je istodobno proruska i pronacistika. Ali keltski nacionalizam nije isto to i
anglofobija. Njegov glavni motiv je vjerovanje u prolu i buduu veliinu keltskih
naroda, i jarko je obojen rasizmom. Kelt bi imao biti duhovno superioran u odnosu na
Saksonca jednostavniji, kreativniji, manje vulgaran, manji snob itd. ali uobiajena
glad za moi je tu, ispod povrine. Jedan njen simptom je zabluda da bi Irska, kotska,
pa ak i Vels mogli sauvati svoju nezavisnost bez pomoi sa strane, i da nita ne

10
duguju britanskoj zatiti. Meu piscima, dobre primjere ovog misaonog pravca
predstavljaju Hugh McDiarmid i Sean OCasey. Niti jedan savremeni irski pisac, ak niti
veliine poput Yeatsa ili Joycea, nije potpuno osloboen tragova nacionalizma.

(III) Cionizam
On ima sve uobiajene karakteristike jednog nacionalistikog pokreta, ali njegova
amerika varijanta se doima nasilnijom i zloudnijom od britanske. Klasificiram ga kao
direktni a ne preneseni nacionalizam zato to cvjeta gotovo iskljuivo meu samim
idovima. U Engleskoj je inteligencija, iz nekoliko prilino nesuvislih razloga, na strani
idova u vezi s palestinskim pitanjem, ali im do njega nije jako stalo. Svi ljudi dobre
volje u Engleskoj su takoer proidovski orjentirani u smislu da osuuju nacistiko
proganjanje idova. Ali teko da se kod neidova moe sresti bilo kakva stvarna
nacionalistika lojalnost, ili vjerovanje u uroenu superiornost idova.

Preneseni nacionalizam
(I) Komunizam (II) Politiki katolicizam (III) Rasni osjeaji
Staromodni prezrivi stav prema uroenicima je u Engleskoj znatno oslabljen, a razne
pseudo-znanstvene teorije koje potcrtavaju superiornost bijele rase su
odbaene.[9] Meu inteligencijom se rasni osjeaji javljaju samo u transponiranom
obliku, tj. kao vjerovanje u uroenu superiornost obojenih rasa. To vjerovanje je sada
sve vie uobiajeno meu engleskim intelektualcima, i vjerovatno je ee prouzroeno
mazohizmom i seksualnim frustracijama nego kontaktom sa istonjakim i crnakim
nacionalistikim pokretima. Snobizam i sklonost ka oponaanju imaju jak utjecaj ak i
meu onima kojima nije jako stalo do rasnih pitanja. Gotovo svaki engleski
intelektualac bi se zgrozio nad tvrdnjom da su bijele rase superiorne u odnosu na
obojene, dok mu suprotna tvrdnja ne bi bila za osudu, ak i ako se on sa njom ne slae.
Nacionalistika privrenost obojenim rasama je obino pomijeana sa vjerovanjem da
su njihovi seksualni ivoti superiorni, te je nastala obimna podzemna mitologija o
seksualnoj moi crnaca.
(IV) Klasni osjeaji
Meu intelektualcima iz vieg i srednjeg stalea javljaju se samo u transponiranom
obliku tj. kao vjerovanje u superiornost proleterijata. I u ovom sluaju je pritisak
javnog mnijenja na inteligenciju ogroman. Nacionalistika lojalnost proleterijatu, i
najdublja teoretska mrnja prema buroaziji mogu koegzistirati, a esto i koegzistiraju,
sa obinim snobizmom u svakodnevnom ivotu.

(V) Pacifizam

11
Veina pacifista ili pripada opskurnim vjerskim sektama, ili su jednostavno humanisti
koji se protive oduzimanju ivota, i radije ne razmiljaju dalje od toga. Ali postoji
manjina pacifista intelektualaca iji je stvarni, dodue skriveni, motiv, izgleda, mrnja
prema zapadnoj demokraciji i divljenje koje osjeaju prema totalitarizmu.

Pacifistika propaganda se obino svodi na to da je jedna strana u sukobu jednako loa

kao i ona druga, ali ako ovjek paljivije promotri napise mlaih intelektualaca pacifista,
vidjet e da oni nipoto ne sadre nepristranu osudu, ve su gotovo u potpunosti
usmjereni protiv Britanije i Sjedinjenih Drava. Osim toga, oni po pravilu ne osuuju
nasilje samo po sebi, ve samo nasilje koje se koristi u odbrani zapadnih zemalja.
Ruse, za razliku od Britanaca, ne osuuju to se brane ratobornim sredstvima, i doista
sva pacifistika propaganda ovog tipa izbjegava spominjanje Rusije i Kine. Ne tvrdi se
tu, ponavljam, da bi se Indijci trebali odrei nasilja u svojoj borbi protiv Britanaca.

Pacifistika literatura obiluje dvosmislenim tvrdnjama koje, ini se, znae (ako uope
ita i znae) da su dravnici tipa Hitlera poeljniji od onih Churchillovog tipa, i da je
nasilje moda oprostivo ako je dovoljno nasilno. Nakon pada Francuske, francuski
pacifisti su se, suoeni sa jednim stvarnim izborom koji njihovi engleski kolege nisu
morali napraviti, uglavnom priklonili nacistima, a u Engleskoj se ini da je bilo malog
preklapanja lanstva Unije zakletih na mir i Crnokouljaa. Pisci pacifisti su pisali
hvalospjeve Carlyleu, jednom od intelektualnih otaca faizma.

Sve u svemu, teko je ne misliti da je pacifizam, onakav kakav se javlja kod jednog
dijela inteligencije, potajno inspiriran divljenjem spram moi i efikasnoj okrutnosti.
Pacifisti su napravili greku kad su tu emociju prikaili za Hitlera, ali ona se lako moe
ponovo prenijeti.

Negativni nacionalizam
(I) Anglofobija
Meu inteligencijom je podrugljiv i blago neprijateljski stav prema Britaniji manje-vie
obavezan, ali on je u mnogim sluajevima neizvjetaena emocija. Za vrijeme rata, ona
se manifestirala kroz defetizam inteligencije, koji je odolijevao dugo nakon to je
postalo jasno da sile Osovine ne mogu pobijediti. Mnogi nisu skrivali zadovoljstvo kada
je pao Singapur, ili kada su Britanci bili istjerani iz Grke, i osobito nerado se vjerovalo
dobrim vijestima kao to su El Alamein ili broj njemakih aviona oborenih u Bici za
Britaniju. Dakako, engleski intelektualci ljeviari nisu zapravo eljeli da Nijemci ili
Japanci dobiju rat, ali mnogi od njih nisu mogli da se ne uzbude gledajui svoju vlastitu

12
zemlju ponienu, i eljeli su spoznati da je konana pobjeda ostvarena zahvaljujui
Rusiji, ili moda Americi, a ne Britaniji.

Mnogi intelektualci se na spoljnopolitikom planu vode naelom da svaka frakcija koju

podrava Britanija mora biti u krivu. Kao rezultat toga, miljenje
prosvijetljenih predstavlja u velikoj mjeri odraz konzervativne politike u ogledalu.
Anglofobija je uvijek podlona obrtanju, i zbog toga je pacifist iz jednog rata, koji je
postao belicist u sljedeem uobiajena pojava.

(II) Antisemitizam
Trenutno postoji malo dokaza o njemu, poto su nacistiki progoni uinili da svako ko
razmilja bude na strani idova, a protiv njihovih ugnjetavaa. Svako ko je dovoljno
obrazovan da je uo za rije antisemitizam tvrdi da je, naravna stvar, osloboen
istog, te se antiidovske opaske briljivo eliminiraju iz svih vrsta literature.

U stvari se ini da je antisemitizam iroko rasprostranjen, ak i meu intelektualcima, a

sveopa urota utnje vjerovatno doprinosi njegovom rasplamsavanju. Osobe
ljeviarskih razmiljanja nisu imune na njega, a na njihov stav ponekad utjee injenica
da su trockisti i anarhisti uglavnom idovi. Ali antisemitizam prirodnije lei ljudima
konzervativnih naginjanja, koji idove sumnjie za slabljenje nacionalnog morala i
razvodnjavanje nacionalne kulture. Neotorijevci i politiki katolici su uvijek podloni
antisemitizmu, makar na mahove.

(III) Trockizam
Ova rije se koristi u tako irokom smislu da obuhvata anarhiste, demokratske
socijaliste, pa ak i liberale. Ja ovdje njome oznaavam doktrinarnog marksista iji je
glavni motiv neprijateljstvo spram Staljinovog reima. Trockizam je bolje prouavati u
opskurnim pamfletima i listovima poput Socijalistikog apela nego u radovima samog
Trockog, koji nipoto nije bio ovjek sa samo jednom idejom.
Iako je trockizam u nekim mjestima, Sjedinjenim Dravama na primjer, u stanju privui
velik broj pristaa i razviti se u organiziran pokret sa svojim vlastitim malim fhrerom,
njegova inspiracija je u biti negativna. Trockist je protiv Staljina, ba kao to je
komunist za njega, i poput veine komunista on ne eli mijenjati vanjski svijet koliko
eli osjetiti da se bitka za presti odvija u njegovu korist.
U oba sluaja, prisutna je ista opsesivna fiksacija na jednu jedinu temu, ista
nesposobnost da se formira istinski racionalan stav baziran na vjerovatnoi. injenica
da su trockisti svugdje progonjena manjina, i da je optuba koja se obino iznosi protiv

13
njih, tj. da kolaboriraju sa faistima oigledno lana, stvara dojam da je trockizam
intelektualno i moralno superioran u odnosu na komunizam; ali upitno je da li postoji
neka velika razlika. Najtipiniji trockisti su u svakom sluaju bivi komunisti, i do
trockizma svi dolaze iskljuivo preko nekog od ljeviarskih pokreta. Niti jedan komunist
nije siguran od iznenadnog skretanja u trockizam, osim ako ga za njegovu partiju ne
vee dugogodinja navika. ini se da se obrnuti proces ne deava tako esto, iako za to
nema jasnog razloga.

U klasifikaciji koju sam gore pokuao napraviti, init e se da sam esto pretjerivao,
prepojednostavljivao, iznosio neosnovane pretpostavke i izostavio injenicu da postoje
obini, asni motivi.

To je bilo neizbjeno, zato to u ovom eseju pokuavam izolirati tendencije koje postoje
u mislima svih nas i pervertiraju naa razmiljanja, a da se ne javljaju u istom stanju
ili operiraju kontinuirano. Vano je na ovom mjestu popraviti previe pojednostavljenu
sliku koju sam morao naslikati.

Za poetak, niko nema pravo pretpostaviti da je svako, ili ak svaki intelektualac

inficiran nacionalizmom. Kao drugo, nacionalizam moe biti povremen i ogranien.
Inteligentan ovjek se moe djelomice odati vjerovanju koje ga privlai, a za koje on
zna da je apsurdno, a moe ga dugo drati van svog uma i vraati mu se samo u
trenucima bijesa ili sentimentalnosti, ili kad je siguran da se ne radi ni o kakvom
vanom pitanju. Kao tree, nacionalistiki kredo se moe usvojiti iz dobrih namjera, sa
nenacionalistikim motivima. Kao etvrto, u istoj osobi moe koegzistirati vie vrsta
nacionalizma, ak i vrste koje se meusobno ponitavaju.
Sve vrijeme govorim nacionalist radi ovo ili nacionalist radi ono, koristei u svrhu
ilustracije ekstreman tip nacionalista koji jedva da je pri zdravoj pameti, i koji u svojoj
glavi nema neutralnih podruja niti interesa za bilo ta izuzev borbe za vlast. U biti,
takvi ljudi su prilino uobiajeni, ali nisu vrijedni baruta i zrna. U stvarnom ivotu se
mora boriti protiv Lorda Eltona, D.N& Pritta, Lady Houston, Ezre Pounda, Lorda
Vansittarta, Oca Coughlina i ostatka te sumorne bratije, ali njihovu intelektualnu
deficitarnost ne vrijedi ni isticati. Monomanija je nezanimljiva, a injenica da niti jedan
nacionalist zadrtije fele nije kadar napisati knjigu koja e, nakon to prou godine, biti
vrijedna itanja, ima odreeni deodorirajui efekt.

Ali i kad ovjek prizna da nacionalizam nije svugdje trijumfirao, i da jo uvijek postoje
ljudi koji svoju prosudbu nisu ostavili svojim eljama na milost i nemilost, ostaje

14
injenica da je mentalna navika nacionalizma rasprostranjena, i to toliko da se razni
veliki i teki problemi Indija, Poljska, Palestina, panjolski graanski rat, moskovska
suenja, ameriki crnci, rusko-njemaki pakt ili ta ve ne mogu razmatrati na
razumnoj ravni, ili to barem nikad nije sluaj.

Eltoni, Pitti i Coughlini, od kojih je svaki zapravo jedna velika usta koja iznova i iznova
izvikuju jednu te istu la, oigledno su ekstremni sluajevi, ali mi se zavaravamo ako ne
shvatamo da im moemo sliiti u trenucima nepanje.

Dovoljno je udariti odreenu icu, dovoljno je nagaziti ovaj ili onaj ulj a to moe biti
ulj ije se postojanje dotad nije niti slutilo pa da se i najpravednija osoba fine naravi
pretvori u okrutnog partijaa kojem je na umu samo da zada udarac protivniku, i
kojem je svejedno koliko lai pri tome izgovori i koliko logikih greaka poini.

Kada je Lloyd George, koji je bio protivnik Burskog rata, u Donjem domu obznanio da
britanski slubeni izvjetaji tvrde da je, kad se cifre saberu, ubijeno vie Bura nego to
cijela burska nacija broji, ostalo je zapisano da je Arthur Balfour skoio na noge i
uzviknuo: Gade! Vrlo malo ljudi je imuno na zastranjivanja tog tipa. Crnac kojeg
odbije bijela ena, Englez koji uje Amerikanca kako ignorantski kritizira Englesku,
katoliki apologet kad ga se podsjeti na panjolsku armadu, svi e reagirati na isti
nain. Jedan ubod u nacionalistiki nerv i intelektualna estitost moe ieznuti, prolost
se moe mijenjati i najjasnije injenice se mogu poricati.

Tipovi nacionalista
Ako ovjek bilo gdje u svojoj glavi gaji nacionalistiku lojalnost ili mrnju, odreene
injenice su mu neprihvatljive, iako na neki nain zna da su istinite. Evo samo nekoliko
primjera. Dole sam naveo pet tipova nacionalista, i uz svaki tip priloio jednu injenicu
koju taj tip nacionalista nikako ne moe prihvatiti, ak ni u svojim najskrivenijim
mislima.

Britanski torijevac. Britanija e iz rata izii smanjene moi i prestia.

Komunist. Rusija bi pretrpjela poraz od Njemake da joj nisu pomogle Britanija i
Amerika.
Irski nacionalist. Irska je u stanju ouvati nezavisnost samo zahvaljujui britanskoj
zatiti.
Trockist. Ruske mase prihvataju Staljinov reim.
Pacifist. Oni koji se odriu nasilja mogu to raditi iskljuivo zato to drugi ine nasilje
u njihovo ime.

15
Sve te injenice su itekako oigledne ako je sluaj htio da se ne upetljaju emocije: ali
tip osobe naveden u svakom od ovih sluajeva ih ne moe trpiti, pa ih mora poricati, i
na tom poricanju konstruirati lane teorije.
Vraam se zapanjujuem neuspjehu vojnog predvianja u ratu. Mislim da je istina da je
inteligencija bila u krivu u veoj mjeri nego obini ljudi, i da je bila u krivu upravo zato
to je bila pod veim utjecajem partijakih emocija. Prosjean intelektualac sa ljevice
je, naprimjer, vjerovao da je rat izgubljen jo 1940, da e Nijemci sigurno pregaziti
Egipat 1942, da Japanci nikad nee biti istjerani iz zemalja koje su osvojili, i da
angloamerika kampanja bombardiranja nije imala nikakvog efekta na Njemaku. On je
mogao vjerovati u te stvari zato to mu je njegova mrnja prema britanskom
vladajuem staleu branila da prizna da britanski planovi mogu uspjeti. Nema kraja
glupostima koje ovjek moe progutati ako je pod utjecajem takvih osjeaja.

Naprimjer, uo sam tvrdnju, iznesenu sa sigurnou, da su amerike trupe dovedene u

Evropu ne da bi se borile protiv Nijemaca, ve da bi uguile englesku revoluciju. ovjek
mora pripadati inteligenciji da bi vjerovao u takve stvari: niti jedan obian ovjek ne bi
mogao biti takva budala.

Kad je Hitler napao Rusiju, zvaninici Ministarstva informiranja su kao popratnu

informaciju objavili upozorenje da bi Rusija mogla pasti za est sedmica. Komunisti su,
sa druge strane, svaku fazu rata smatrali ruskom pobjedom, ak i kad su Rusi bili
odbaeni gotovo do Kaspijskog mora i kad ih je bilo zarobljeno nekoliko miliona. Nema
potrebe za nabrajanjem primjera.

Poenta je da, im se umijeaju strah, mrnja, ljubomora i oboavanje moi, osjeaj za

stvarnost se rasklima. Kako sam ve istakao, takoer se rasklima i osjeaj za pravedno.
Nema tog zloina, apsolutno nema tog zloina koji se ne moe oprostiti kada ga poini
naa strana. ak i kad ne porie da se zloin dogodio, ak i kad zna da je to upravo
onakav zloin kakav je u nekom drugom sluaju osudio, ak i kad prizna da je u
intelektualnom smislu nepravedan ovjek i dalje nije u stanju osjeati da je taj zloin
pogrean. Radi se o lojalnosti, stoga samilost prestaje funkcionirati.
Razlog porasta i irenja nacionalizma je preveliko pitanje da bi ga se ovdje postavilo.
Dovoljno je rei da je on, u oblicima u kojima se javlja kod engleskih intelektualaca,
iskrivljeni odraz zastraujuih bitaka koje se zaista odvijaju u vanjskom svijetu, i da je
njegove najgore besmislice omoguio slom patriotizma i religijskih uvjerenja. Ako
ovjek slijedi ovu misao, u opasnosti je da ga ona odvede u neku vrstu konzervativizma
ili u politiki kvijetizam.

16
 Moe se uvjerljivo tvrditi a to je vjerovatno ak i tano da je, na primjer,
patriotizam cjepivo protiv nacionalizma, da monarhija titi od diktature, a organizirana
religija od praznovjerja. Ili, opet kaem, moe se tvrditi da nikakav nepristran stav nije
mogu, da sva kreda i ciljevi podrazumijevaju iste lai, besmislice i barbarstva, a to se
esto navodi kao razlog nemijeanja u politiku.
Ja ne prihvatam taj argument, ako ni zbog ega drugog, onda zbog toga to se u
modernom svijetu niko ko se moe opisati kao intelektualac ne moe ne mijeati u
politiku, u smislu da ga ona ne zanima. Mislim da se ovjek mora baviti politikom
koristim tu rije u irokom smislu i da mora imati preferencije: to jest, mora
prepoznati da su neki ciljevi objektivno bolji od nekih drugih, ak i ako se za njih bori
jednako loim sredstvima.
to se tie nacionalistikih ljubavi i mrnji o kojima sam govorio, one su dio grae
veine nas, svialo se to nama ili ne. Ne znam da li je mogue rijeiti ih se, ali vjerujem
da je mogue boriti se protiv njih, i da je to u biti jedno moralno nastojanje.
To je prije svega pitanje otkrivanja ta smo zapravo, kakva su zaista naa osjeanja, a
zatim i ostavljanja prostora za neizbjenu pristranost. Ako mrzite Rusiju i bojite je se,
ako ste ljubomorni na mo i bogatstvo Amerike, ako prezirete idove, ako imate
kompleks inferiornosti u odnosu na britanski vladajui stale, ne moete se tih osjeaja
rijeiti pukim razmiljanjem.

Ali moete barem priznati da ih gajite, i sprijeiti ih da kontaminiraju vae mentalne

procese. Emocionalni porivi od kojih se ne moe pobjei, i koji su moda ak i potrebni
za politiko djelovanje, trebali bi moi koegzistirati sa prihvatanjem stvarnosti. Ali za to
je, ponavljam, potrebno moralno nastojanje, a savremena engleska knjievnost,
ukoliko je uope svjesna vanih pitanja naeg doba, pokazuje kako je malo nas koji
smo na to nastojanje spremni.
Dord Orvel, maj 1945. Novi pogledi, Sarajevo, jesen 2006.

Preveo Mirza Puri

Peanik.net, 21.07.2009.

1. O nacijama, pa ak i o neodreenijim entitetima kao to su Katolika crkva ili
proleterijat, esto se razmilja kao o individuama i govori u enskom rodu (u engleskom
jeziku sve apstraktne imenice, te imenice koje oznaavaju predmete su srednjeg roda, i
o njima se govori u enskom rodu kad se eli istai privrenost op.prev.). Oigledno

17
 apsurdne opaske, kao na primjer: Njemaka je po svojoj naravi podmukla, mogu se
nai u bilo kojim novinama koje ovjek otvori i gotovo svako izgovara nesmotrene
generalizacije o nacionalnom karakteru (panjolac je roeni aristokrat ili Svaki
Englez je licemjer). Na mahove se ispostavi da su te generalizacije neutemeljene, ali
navika da se one iznose ostaje, i esto su im skloni ljudi koji za sebe tvrde da imaju
internacionalistike stavove, npr. Tolstoj ili Bernard Shaw.
2. Nekoliko pisaca sklonih konzervativizmu, kao to je Peter Drucker, su predvidjeli
sporazum izmeu Rusije i Njemake, ali su oekivali stvarni savez ili ujedinjenje koje bi
bilo trajno. Niti jedan marksistiki ili kakav drugi ljeviarski pisac, bilo koje vrste, nije
bio niti blizu da predvidi pakt.
3. Vojni komentatori u popularnoj tampi se uglavnom mogu klasificirati kao proruski ili
antiruski, prokonzervativni ili antikonzervativni. Pogreke kao to su vjerovanje da je
odbrambena linija Maginot neprobojna, ili predvianja da e Rusija pokoriti Njemaku
za tri mjeseca, nisu im uzdrmale reputaciju, zato to su uvijek govorili ono to je
njihova publika eljela uti. Dva najomiljenija vojna kritiara u krugovima inteligencije
su kapetan Liddell Hart i general-major Fuller; prvi tvrdi da je odbrana jaa od napada,
a drugi da je napad jai od odbrane. Ova kontradikcija ni jednom od njih dvojice nije
zasmetala da bude prihvaen kao autoritet od strane iste javnosti. Tajni razlog njihove
popularnosti u ljeviarskim krugovima je taj to su obojica bili u sukobu sa
Ministarstvom rata.
4. Popularni britanski mjuzikl iz Prvog svjetskog rata baziran na Ali-babi i etrdeset
hajduka (op.prev.).
5. Neki Amerikanci su negodovali zbog redoslijeda rijei u sloenici angloameriki.
Predloili su da se ona zamijeni sa amerikobritanski.
6. The News Chronicle je pozvao svoje itateljstvo da pogleda informativni film u kojem
se moglo vidjeti cijelo pogubljenje, sa detaljima u krupnom planu.The Star je objavio, s
odobravanjem, reklo bi se, slike gotovo golih kolaboracionistica na koje je nasrtala
parika rulja. Te su fotografije imale naglaenu slinost sa fotografijama idova na koje
je nasrtala berlinska rulja.
7. Pobuna protiv britanske kolonijalne vlasti u Indiji 1857 (op. prev.).
8. Primjer toga je rusko-njemaki pakt, koji se brie iz kolektivnog sjeanja to je
mogue bre. Jedan ruski korespondent me obavijetava da se spominjanje pakta ve
izbacuje iz ruskih godinjaka koji prikazuju skoranje politike dogaaje.
9. Dobar primjer je praznovjerje o sunanici. Donedavno se vjerovalo da su bijele rase
puno podlonije sunanici od obojenih rasa, te da se bijelac ne moe bezbjedno kretati
na tropskom suncu bez kape sa titnikom. Nije bilo nikakvih dokaza za ovu teoriju, ali

18
ona je sluila da se naglase razlike izmeu uroenika i Evropljana. Ona je za vrijeme
rata tiho odbaena, i cijele su armije manevrirale u tropima bez kapa sa titnicima. Dok
je praznovjerje o sunanici jo ivjelo, inilo se da su engleski doktori u Indiji u njega
vjerovali jednako vrsto kao i laici.

Article printed from Peanik: http://pescanik.net

URL to article: http://pescanik.net/crtice-o-nacionalizmu/

Peanik

19