Professional Documents
Culture Documents
Vjezba 7 - Korijen I List PDF
Vjezba 7 - Korijen I List PDF
Vjezba 7 - Korijen I List PDF
stabljike. Mnoge biljke penjaice (npr. brljan) imaju maleno korijenje s donje strane
ANATOMIJA BILJA - KORIJEN I LIST
stabljike kojim se prihvaaju za zidove ili drvee. Nadalje,
proizvodnji plodova. Zbog toga se tzv. korjenasto povre (npr. mrkva i repa) vadi Primarni rast korijena uzduni presjek korijena u primarnoj grai
iz zemlje prije nego procvate.
Poput stabljike, odnosno vrka izdanka, i korijen ima primarni (produni) rast te
Podzemni dio biljke esto svojom veliinom nadmauje nadzemni. Primjerice,
raste u duljinu (dubinu) zahvaljujui neprestanim diobama stanica apikalnog (vrnog)
ukupna duljina korijena jedne biljke penice iznosi 80 km, a korijenje tamariksa dopire
meristema (Vjeba 1, Slika 5). Vrak korijena prekriven je korijenovom kapom
30 m u dubinu.
(kaliptrom), nakupinom stanica koja titi osjetljivo tkivo vrnog meristema prilikom
S obzirom na tip razgranjenja postoje dva osnovna tipa korijenovog sustava:
prolaska korijena kroz zemlju (Slika 2). Osim te mehanike zatite, kaliptra lui
alorizni i homorizni (Vjeba 1, Slika 3). Veina dvosupnica ima jedan glavni korijen koji
polisaharidnu sluz koja vlai zemlju i olakava probijanje rastueg korijena kroz nju. Dok
je najdui i najdeblji, a iz njega se granaju znatno krai i tanji boni ogranci. Takav
se korijen probija kroz zemlju, vanjske stanice korijenove kape se raspadaju.
korijenov sustav se naziva alorizni ili sustav glavnog korijena. Glavni korijen stare
Produni rast korijena najbolje se vidi u uzdunom presjeku (Slika 2). Rast
vinove loze moe dosei duinu od 15 metara i dospjeti do vode duboko ispod povrine
korijena u duinu koncentriran je blizu njegovog vrka, gdje se nalaze tri zone stanica
zemlje. Za veinu jednosupnica (npr. trave) karakteristian je nitasti (fibrozni,
nastalih primarnim rastom. Od vrka korijena prema gore proteu se redom: zona diobe,
homorizni) korijenov sustav. Kod njih nema veliinom dominantnog glavnog korijena, ve
zona elongacije i zona diferencijacije stanica. Meu ovim zonama nema otrih granica,
postoji brojno korijenje podjednake veliine koje zauzima veliki volumen tla. Nitasti
ve one polako prelaze jedna u drugu.
korijenov sustav esto ima veu apsorpcijsku povrinu od sustava glavnog korijena. S
U sreditu zone diobe stanica, s unutranje strane korijenove kape, nalazi se
druge strane, dugako i vrsto glavno korijenje naroito dobro uvruje biljku u tlu.
vrni meristem. Diobama stanica apikalnog meristema nastaju nove stanice: prema van
Osim korijenja koje se produuje prema dolje iz baze stabljike, neke biljke imaju
nove stanice korijenove kape, a prema unutra nove stanice samog korijena. Tako
i korijenje koje se nalazi iznad zemlje, a raste iz stabljike ili ak iz listova. To je tzv.
korijenova kapa uvijek zadrava konstantnu veliinu: s vanjske strane se stanice
adventivno (pridolo) korijenje (lat. adventicus - vanjski) koje prema mjestu postanka
neprestano ljute uslijed probijanja korijena kroz zemlju, a s unutranje meristem
moe biti stabljino i lisno. Pridjevom "adventivan" se oznaavaju svi dijelovi biljke koji
neprekidno dodaje nove stanice.
rastu na neuobiajenim mjestima. Adventivno korijenje nekih biljaka, ukljuujui
"potporno korijenje" kukuruza (Slika 1), slui kao potporanj koji podupire visoke
od deset puta u odnosu na svoju poetnu duinu). Iako meristem daje nove stanice za Primarna tkiva korijena su tkiva nastala (samo) primarnim rastom. Dakle, radi se o
rast, za guranje vrka korijena prema dolje je uglavnom odgovorno produljivanje stanica. korijenu koji je rastao samo u duljinu, djelovanjem vrnih meristema. Primarna tkiva
Meristem neprestano dodaje nove stanice najmlaem dijelu zone elongacije (Slika 2). korijena se vide ako se naini popreni presjek korijena u visini zone diferencijacije
(Slika 4). Vanjski sloj ini pokrovno, epidermalno tkivo - jednoslojna rizoderma.
(Rizoderma je, poput epiderme izdanka, primarno kono tkivo i potrga se uslijed
cilindar).
svojoj grai i funkciji u podruju u kojem zona elongacije prelazi u zonu diferencijacije
Primarnu koru ine, od periferije prema sreditu korijena, egzoderma, parenhim Sredinji provodni cilindar (Slike 4 i 5 a) se nalazi u sredinjem dijelu korijena i
primarne kore i jednoslojna endoderma (Slika 4). Parenhim primarne kore ini najvei ine ga, od periferije prema sreditu, perikambij, radijalna ila i ponekad, u samom
dio primarnog korijena i aktivno sudjeluje u horizontalnom prijenosu vode s mineralnim centru, parenhimsko tkivo srike (kod jednosupnica). Perikambij (pericikal) je sloj
tvarima od korijenovih dlaica do sredinjeg provodnog cilindra. Ove parenhimske meristemskog tkiva smjeten neposredno ispod endoderme koji omoguuje rast bonih
stanice nisu gusto zbijene, ve se izmeu njih nalazi dosta meustaninog prostora. U ogranaka korijena. Na poprenom presjeku korijena, u njegovom sredinjem dijelu, vidi
njima se ponekad nalaze amiloplasti, plastidi u kojima je pohranjen krob (spremina se zvjezdasti ksilem u ijim se udubljenjima, izmeu krakova, nalazi floem (Slika 5 a).
uloga). Jednoslojna endoderma djeluje kao selektivna barijera koja regulira prolaz tvari Takav raspored floema i ksilema je karakteristian za korijen i naziva se radijalna ila
iz primarne kore u provodno tkivo u sredinjem provodnom cilindru. Graa endoderme se (Vjeba 1, Slika 8). Ovisno o biljnoj vrsti, broj krakova ksilema (i broj nakupina floema)
razlikuje kod jednosupnica i kod dvosupnica (Slika 5). Endoderma jednosupnica (Slika 5 je razliit. Primjerice, na Slici 5 a prikazana je tetrarhna radijalna ila koja ima 4 kraka
b) je graena od stanica ije su sve stijenke osim vanjskih tangencijalnih zadebljale ksilema (crveno), izmeu kojih se nalaze etiri nakupine floema (zeleno). Mi emo na
(poput aa iji otvor gleda prema periferiji stabljike), pa u presjeku imaju izgled vjebama (Zadatak 1) vidjeti popreni presjek korijena abnjaka (Ranunculus sp.) koji
slova U. To su tzv. nepropusne U-stanice. Prsten U-stanica endoderme je mjestimice ima triarhnu radijalnu ilu, i perunike (Iris sp.) koja ima poliarhnu radijalnu ilu s velikim
prekinut stanicama tankih stijenki. To su stanice propusnice, kroz koje se odvija sav brojem radijalno rasporeenih nakupina ksilema i floema (dio takve poliarhne radijalne
promet vode s mineralnim tvarima iz primarne kore u centralni cilindar (Slika 5 b). Kod ile korijena perunike prikazan je na Slici 5 b).
dvosupnica ne postoje U-stanice, nego se umjesto njih u endodermi nalaze stanice ije Budui da je korijen biljni organ zaduen za crpljenje i transport vode s
su sve stijenke zadebljale. Kontinuitet tih stanica je takoer prekinut propusnicama mineralnim tvarima, ovdje treba ukratko opisati prolaz vode kroz korijen. Temeljni put
Ksilem voda iz tla ulazi u korijen kroz korijenove dlaice, odnosno kroz rizodermu i dalje
obavlja kontrolirani, aktivni prijenos iona u provodni sustav centralnog cilindra. Nakon
Primarna kora
U-stanica endoderme to voda s mineralnim tvarima proe kroz endodermu, dalje se prenosi okomito kroz
Tablica 1. Osnovne razlike u unutranjoj grai korijena i stabljike. prostim okom, a zatim na malom i velikom poveanju. Nacrtajte tri crtea:
Preparat:
trajni preparat poprenog presjeka korijena abnjaka, Ranunculus sp., dvosupnica LIST
(Slika 6 a)
Glavne funkcije izdanka su fotosinteza (listovi) i razmnoavanje (cvjetovi -
trajni preparat poprenog presjeka korijena perunike, Iris sp., jednosupnica
krajevi izdanaka specijalizirani za razmnoavanje).
(Slika 6 b)
Iako se fotosinteza odvija i u zelenim dijelovima stabljike, kod veine biljaka
glavni fotosintetski organi su listovi. Osnovna graa lista ukljuuje plosnato proirenu
a) b)
lisnu plojku i stanjeni drak, peteljku, kojom se list dri nodija stabljike (Slika 7). Mnogi
listovi imaju jo i palistie (stipule; Slika 8), izrasline nalik na listove koji obino dolaze
po dva na bazi peteljke. Listovi trava i mnogih drugih jednosupnica nemaju peteljku
(sjedei listovi). Umjesto toga, lisne plojke su irokim dnom prirasle za stabljiku, a mogu
ju i obuhvaati (za usporedbu lista jednosupnice i dvosupnice vidi Vjebu 1, Sliku 3).
Prouite trajni preparat korijena abnjaka ili perunike. Najprije ih pogledajte maksimalne koliine Suneve energije i zbog uinkovite izmjene plinova (CO2, O2 i
vodene pare) s atmosferom. Osim toga, raspored listova na stabljici je najee podijeljene, radi se o dvostruko sastavljenom listu (Slika 7). Veina vrlo velikih listova je
izmjenian (Slika 9), kako bi svaki list bio maksimalno izloen svjetlosti. Zbog malog jednostruko ili dvostruko sastavljena. Ta strukturna prilagodba omoguuje velikim
inficira samo pojedinana liska, a ne odmah cijeli list. Sastavljeni listovi se dijele na
parno sastavljen list). Ponekad je teko na prvi pogled odrediti radi li se o sastavljenom
listu ili kratkoj stabljici s nekoliko jednostavnih listova. U takvim sluajevima je najbolje
potraiti tzv. pazune (aksilarne) pupove koji se nalaze u pazucu listova (kut izmeu
stabljike i peteljke lista) (Vjeba 1, Slika 4). Oni se nalaze na bazi peteljke lista, bez
obzira je li on jednostavan ili sastavljen, a nikad ih nema na bazi liski. Osim toga, sve
Slika 7. Osnovni tipovi grae lista. liske sastavljenog lista lee u jednoj ravnini, to obino nije sluaj sa nekoliko susjednih
obujma listovi su lagani (teki listovi bi zahtijevali dodatnu mehaniku potporu u stabljici
jednostavnih listova.
i korijenu).
Raspored listova na stabljici moe biti izmjenian, nasuprotan i prljenast (Slika
9). Kod izmjeninog (alternirajueg) rasporeda listova u svakom nodiju stabljike (Vjeba
Listovi jednosupnica i dvosupnica se razlikuju po rasporedu glavnih provodnih ila,
1, Slika 4) dolazi po jedan list (npr. kod bukve, oraha, vrbe itd.). Kod nasuprotnog
nervaturi. Veina jednosupnica ima tzv. paralelnu nervaturu (glavne provodne ile su
rasporeda iz jednog nodija rastu po dva lista (npr. kod javora i jasena), a kod
meusobno paralelne). Nasuprot tome, dvosupnice uglavnom imaju mreastu nervaturu
prljenastog iz jednog nodija raste tri ili vie listova (npr. kod katalpe).
(glavne ile u listu se obilno mreasto granaju) (Vjeba 1, Slika 3).
a) b) c)
Slika 9.
Raspored listova
na stabljici.
a) izmjenian,
b) nasuprotan,
c) prljenast.
plojka sastavljenog lista podijeljena u dvije ili vie liski od kojih svaka izgleda kao Vanjska povrina lista je s obje strane (i gornje i donje) prekrivena jednoslojnom
zasebni list. Liske su meusobno povezane samo preko sredinjeg rebra. Ako su i liske epidermom (Slika 12). Osim u fotosintezi, listovi imaju vanu ulogu i u spreavanju i
kontroliranju gubitka vode. U tome im pomae kutikula tanki vodootporni votani sloj na dovodi do isuivanja. Stoga, kada je pu otvorena, vie ugljinog dioksida moe ui u
povrini epiderme. Kutikula smanjuje gubitak vode isparavanjem, ali i spreava prolazak biljku (bolje odvijanje fotosinteze), ali i vie vodene pare moe izai iz nje (vea
plinova iz zraka u biljku. Debljina kutikule jednim dijelom ovisi o uvjetima okolia. Listovi transpiracija). Zatvaranjem pui smanjuje se izmjena plinova izmeu lista i atmosfere.
biljaka koje su prilagoene na suhe, vrue uvjete imaju vrlo debele kutikule. Osim toga, Struktura lista je kompromis izmeu uinkovite fotosinteze s jedne i tednje vode s
gornja epiderma, koja je izloena direktnom sunevom zraenju i zbog toga toplija od druge strane (za svaki gram ugljika fiksiranog u procesu fotosinteze, biljka izgubi 250
donje, najee ima deblju kutikulu nego zasjenjena donja epiderma. do 600 g vode, ovisno o tipu fotosinteze C3, C4 ili CAM).
S obzirom da je biljci potreban ugljini Pui se javljaju na stabljici, listovima, cvjetovima i plodovima, ali su najbrojnije s
dioksid za fotosintezu, na kutikuli, odnosno na donje strane lista. One obino prekrivaju manje od 1% povrine epiderme, ali su vrlo
epidermi, postoje maleni otvori - pui (sg. brojne: listovi veine biljaka imaju od 10 000 do 80 000 pui po cm2 povrine.
stoma, pl. stomata) (Slika 10). Otvor pui Izmeu gornje i donje epiderme lista nalaze se dva sloja fotosintetskih tkiva,
(porus) omeuju dvije stanice zapornice, oko koja ine veinu tkiva lista. Te slojeve grade parenhimske stanice s mnogo kloroplasta
kojih se obino nalaze dodatne pomone (Slika 12). Odmah ispod gornje epiderme nalazi se palisadni (asimilacijski) parenhim
stanice, stanice susjedice. Stanice zapornice su kojeg ine dva ili vie redova visokih i uskih stanica, relativno gusto pakiranih i
jedine stanice epiderme koje sadre postavljenih okomito na gornju epidermu. Palisadni parenhim je glavno fotosintetsko
Slika 10. Pu (stoma).
kloroplaste. One mijenjaju oblik ovisno o tkivo lista. Ispod njega se nalazi spuvasti (transpiracijski) parenhim graen od stanica
koliini vode u njima (Slika 11). Ovisno o promjenama u okoliu (npr. intenzitet nepravilnog oblika izmeu kojih se nalazi mrea zranih prostora (intercelulara) po
+
osvjetljenja i koliina vlage u zraku), K ioni iz susjedica ulaze u zapornice, a za njima kojima je i dobio ime. Ovi prostori su preko pui u kontaktu s atmosferom, pa plinovi
osmozom ulazi voda. Zapornice bubre i pu se otvara. Suprotni proces dovodi do (CO2!) mogu slobodno cirkulirati do fotosintetskih stanica unutar lista. Palisadni i
zatvaranja pui. Na taj nain stanice zapornice reguliraju izmjenu plinova kod biljaka. spuvasti parenhim zajedno ine mezofil lista (Slika 12).
Najvaniji plinovi za biljku su CO2, koji mora kroz pui ui u list u dovoljnoj koliini da bi U listu se nalazi i provodno tkivo provodni snopii (ile) koje prolaze kroz
se mogla odvijati fotosinteza, i vodena para, koja kroz pui izlazi iz biljke procesom mezofil (Slika 12). Provodni sustav listovima donosi vodu (ksilem), a iz njih odnosi
transpiracije. Transpiracija je s jedne strane neophodna za biljku jer bez nje ne bi bio produkte fotosinteze (floem). Provodno tkivo lista je povezano s floemom i ksilemom
mogu protok vode od korijena prema listovima. S druge strane, prevelika transpiracija stabljike preko lisne ile koja se pri bazi peteljke lista odvaja od provodnog snopia
stabljike. Lisna ila prolazi kroz peteljku, a u lisnoj plojki se vie puta grana i tako se
Susjedice Susjedice
H2O rava kroz mezofil. Na taj nain ksilem i floem dolaze u direktni kontakt s
H2O H2O
H2O
fotosintetskim tkivom. Budui da je u stabljici ksilem blie centru, a floem periferiji, u
H2O
H2O
listu se ksilem nalazi u gornjem dijelu provodnog snopia, a floem u donjem. Provodni
K +
sustav lista djeluje i kao kostur koji podupire parenhim lista.
H2O List prikazan na Slici 12 je dorziventralni (bifacijalni) list - ima razliitu lenu
H2O H2O H2O
Zapornice Zapornice (dorzalnu) i trbunu (ventralnu) stranu. Takav list ima veina dvosupnica i najraireniji je
Slika 11. Otvaranje i zatvaranje pui ovisi o koliini vode u stanicama
zapornicama.
tip lista. Dorziventralni listovi imaju pui samo u donjoj epidermi (Slika 12). To je Napravite tanke plone (tangencijalne) prereze donje epiderme lista puzavca (kod
prilagodba za smanjivanje gubitka vode budui da donja epiderma nije izloena dorziventralnih listova pui se nalaze samo na donjoj epidermi!) i uklopite ih u kapljicu
direktnom Sunevom zraenju, pa je hladnija od gornje povrine lista. (Iznimka su listovi vode. Pazite da preparat bude to tanji samo jedan sloj stanica. Promatrajte pod
vodenih biljaka kao to je lopo koji imaju pui samo na gornjoj epidermi, budui da se mikroskopom na malom i velikom poveanju. Uoite da su neke od stanica epiderme
donja epiderma nalazi na povrini vode.) ruiaste boje. To obojenje potjee od pigmenta antocijana otopljenog u vakuoli
Stanice
(vakuola je vrlo velika i zauzima gotovo itavu stanicu). Uoite i pui graene od stanica
Legenda zapornice
zapornica i stanica susjedica. Stanice zapornice su jedine stanice u epidermi koje sadre
Pokrovno tkivo
Osnovno tkivo Otvor pui kloroplaste. Nacrtajte dio epiderme i na slici oznaite:
Provodno tkivo Stanica
epiderme stanica epiderme stanice susjedice (4)
Mehaniko tkivo
Kutikula (sklerenhim) 50 m vakuola ispunjena pigmentom stanice zapornice (2)
(b) Povrina lista puzavca
Stoma
(Tradescantia)
antocijanom kloroplasti
Donja Preparat:
epiderma
Stanice
Kutikula Stanice trajni preparat poprenog presjeka lista bukve, Fagus sylvatica
zapornice
Ksilem Provodni snopi Provodni Intercelulari zapornice
Prouite trajni preparat lista bukve na malom i velikom poveanju. Nacrtajte dio
Floem Stanice snopi
100 m
zapornice
(a) Shema presjeka lista (c) Popreni presjek lista jorgovana
poprenog presjeka dorziventralnog lista i na crteu oznaite:
(Syringa)
kutikula spuvasti (transpiracijski)
Slika 12. Anatomija dorziventralnog list gornja epiderma parenhim
Osim dorziventralnog lista, postoji i ekvifacijalni list kod kojeg se ne moe donja epiderma intercelulari
razlikovati lena od trbune strane. Takav list ima specifino graen mezofil - u njemu palisadni (asimilacijski) parenhim pu
se spuvasti parenhim nalazi izmeu dva sloja palisadnog parenhima. Palisadni parenhim kloroplasti stanice zapornice
granii i s gornjom i s donjom epidermom. provodni snopi
Biljni materijal: