Digitized by the Internet Archive

in 2011 with funding from

University of Toronto

http://www.archive.org/details/vjesnikstaroslav01star
^u^

^!lo, o
 VJC5NIK
STAROSLAVENSKE AKADEMIJE /

U KRKU
ZA QODINU 1912.

Uredio: PROF. N. IC.

NAKLADOM STAROSLAVENSKE AKADEMIJE.

w
Tiskom w Kurykte .

U KRKU 1913.
 LhtT

3:

I.

VJESNIK
STAROSLAVENSKE AKADEMIJE
U KRKU
ZA GODINU 1912.

S/
m
NAKLADOM STAROSLAVENSKEJ AKADEMIJE.
Tiskom Kurykte".
U KRKU 1913.
 v
lanovi Staroslavenske Akademije primati su ve
i do sada izvjetaje o radu Akademijinu tampane na
posebnim arcima, koji su se prilagali poiljci godinjih

izdanja njezinih. U sjednici dne 17. aprila 1912. zaklju-

ilo je ravnateljstvo, da e od sada unapred izdavati
VJESNIK" po mogunosti svake godine u ovom obliku
i vie manje ovakva sadraja.

U Krku, dne 15. maja 1913.

RAVNATELJSTO.
 PRAVILA
STAROSLAVENSKE AKADEMIJE.

1.

Ime, sijelo i svrha akademije.

Akademiji je ime Staroslavenska akademija". Ona je

znanstveno drutvo sa sijelom u Krku (Veglia) na krkom otoku.

Svrha joj je: njegovati staroslavenski liturgini jezik te promicati
njegovo uenje, gojiti glagoljsko crkveno pjevanje dotjerav ga,
da bude odgovaralo crkvenim propisima.

".
Sredstva za postizanje svrhe.
1. Drutveni sastanci;
2. akademiko naobraavanje mladih sveenika u starosla-
venskom jeziku;
3. objelodanjivanje knjiga, u koliko su potrebite za uenje
i razumijevanje staroslavenskoga liturginoga jezika; isto tako
po mogunosti izdavanje drutvenog lista (organa);
4. pjevaka kola za njegovanje glagoljskoga crkvenoga
pjevanja.

III.
Akademijsko imanje.
Ovo se skuplja:
1. od redovitih prinosa akademijskih lanova;
2. od rasprodaje akademijskih knjiga tiskanica; i

3. od darova, ostavtina ustanova. (Vidi . IV.)

i

IV.
lanovi.
lanovi jesu:
1. poasni, to ih imenuje glavna (opa) skuptina;
2. utemeljitelji t. j. oni, koji daruju akademiji 300 kruna;
 ;

6
3. lanovi podupirajui t. j. oni, koji plaaju jedan put za
uvijek 100 kruna; podupirajui lanovi mogu biti moralna ili i

juridina tijela
4. redoviti lanovi t. j. oni, koji godimice plaaju 5 kruna.

v.
Primanje i otputanje.

Tko eli postati lanom akademije, neka se prijavi ravna-

teljstvu, koje o primanju odluuje.
Tko eli iz akademije istupiti, prijavit e svoju odluku rav-
nateljstvu. Otputa se samo na glavnoj skuptini. Ova moe
otpustiti i lanove, opetovanu opomenu ne plaaju svoga
koji uz
godinjega prinosa ili koji se inae pokau nedostojni biti la-
novima. Uplaeni novac ne vraa se nikomu.

VI.
Prava i dunosti lanova.
Svi lanovi (. IV.) imaju aktivno i pasivno izborno pravo.
Na sastancima mogu govoriti i glasovati.
Dunosti njihove jesu :

1. plaati redovito godinji prinos (lanarinu).

2. uope promicati svrhu akademije.
Poasni lanovi i utemeljitelji uivaju sva prava redovitih
lanova. Svi lanovi imaju pravo uestvovati kod svih sastanaka
i dobivati izvjea o akademijskom radu.

VII.
Organizacija akademije.
Vodstvo uprava akademije spada na ravnateljstvo. Ovo
i

sastoji iz sedmorice lanova: predsjednika, potpredsjednika, taj-

nika, blagajnika i trojice odbornika.
Predsjednik ili potpredsjednik, tajnik i blagajnik valja da
su nastanjeni u gradu Krku.
Ravnateljstvo bira glavna skuptina za vrijeme od tri godine.

VIII.

Pokro vitelj aka dem ije.

Pokrovitelj akademije bit e suvremeni biskup krki, koga
e ravnateljstvo smjerno pozvati, da primi tu ast.
 7
IX.
Dunosti i prava ravnateljstva.
a) Ravnateljstvo vodi akademijsko djelovanje i upravlja
njezinim imetkom. Ravnateljstvo zakljuuje valjano, ako su po-
zvani svi odbornici, te ako su prisutna uz predsjednika ili

potpredsjednika jo tri odbornika. Zakljuuje se apsolutnom ve-

inom glasova. Predsjednik ne glasuje, osim u sluaju jednakih
glasova.
b) Ravnateljstvo pripravlja prijedloge glavnoj skuptini, na-
pose i o raspustu drutva (. XI.) Prijedlozi pojedinih lanova
moraju se 8 dana prije sjednice najaviti ravnateljstvu.

c) Ravnateljstvo dri sjednicu jedan put na godinu, a k tomu

jote, kad to trai veina njegovih lanova.
d) Predsjednik akademiju u vanjskom djelovanju,
zastupa
nadzira njezino djelovanje, sazivlje sjednice ravnateljstva glavne i

skuptine, kojima predsjeda. Svaku pogodbu ili ugovor, to veu

akademiju, moraju potpisati predsjednik te tajnik ili blagajnik.
e) Potpredsjednik zamijenjuje odsutnoga ili zaprijeenoga
predsjednika.
f) Tajnik ureduje imenik lanova, dopisuje i vodi drutveni
zapisnik, pomae predsjedniku i blagajniku te izvjeuje na
glavnoj skuptini o djelovanju akademije.
prima akademijske dohotke isplauje trokove,
g) Blagajnik i

i napokon polae raun na glavnoj skuptini.

h) Pravne razmirice lanova o dunostima pravima rije- i

uju suci, koje izabiru stranke svaka po jednoga, treega pak

imenuje ravnateljstvo. .

X.
Glavna skuptina.
Glavna se skuptina sazivlje jedan put na godinu. Izvan-
redna glavna skuptina mora se sazvati, ako to zakljui ravna-
teljstvo ako to zahtijeva polovica redovitih lanova u po-
ili

sebnoj pismenoj pronji, u kojoj valja, da navede razloge svrhu, i

u koju hoe
da se sazove.
Glavna skuptina zakljuuje valjano, ako je prisutno barem
deset lanova, od kojih oni, koji stanuju izvan Krka, mogu opu-
 8
novlastiti jednoga od prisutnih lanova, ali od ovih moe svaki
imati jednu punomo.
Na glavnoj skuptini predsjeda predsjednik ili njegov za-
mjenik, a ako su obojica odsutna, izabere glavna skuptina jed-
noga od odbornika.
Zakljuuje se s apsolutnom veinom glasova prisutnih la-
nova. Obino se glasuje usmeno, samo kod izbora predsjednika,
potpredsjednika ostalih pet odbornika, glasuje se pismeno ili
i

ceduljama. Glavna skuptina bira predsjednika, potpredsjednika

i ostalih pet odbornika, koji sami izmedu sebe biraju tajnika i

blagajnika.
Glavna skuptina raspravlja zakljuuje o raunu
i prora- i

unu za slijedeu godinu o drugim podnesenim prijedlozima.

i

Promjena pravila ili raspust drutva zakljuuje se s dvije tre-

ine prisutnih lanova, a ti moraju sainjavati polovicu svih lanova.
XI.
Raspusi akademije.
Ako glavna skuptina zakljui raspust akademije, mora od-
rediti prije nego se raspust provede, kako da se uporabi aka-
demijski imetak. Ako pak akademiji! raspusti via oblast, podi-
jelit ese polovica njezina imetka medu glagolske crkve krke
biskupije, a druga polovica medu ostale glagoljske crkve.

XII.
Ustanovljen je akademije.
Akademija e se smatrati ustanovljenom, netom se upie
15 lanova.

Broj: 31521902.

Pr.

U smislu zakona od 15. novembra [1865. dr. zak. broj 134 potvrduje
se, da drutvo Staroslavenska akademija u Krku" polag predleeih pravila
zakonito opstoji.
U Trstu, dne 12. januara 1903.
C. kr. namjesnik:
^*
*-"
Goees m. p.
 9

POKROVITELJ:
Dr. ANTUN MAHNI,
BISKUP KRKI.
 RAVNATELJSTVO:
Predsjednik: Ori Matija, kanonik u Krku.
Potpredsjednik: Nikola Zic, profesor u Krku.
Tajnik: Polonijo Mate, kancelar bisk. kurije u Krku.

Blagajnik: Dmini Jakov, kanonik u Krku.

Odbornici: Grkovi Dr. Antun, kanonik u Krku; Pre-
muda Vinko, duobrinik na Vrhu; O. Ignacije
Radi, gvardijan Treoredaca u Krku.

REVIZORI RAUNA:
Msgr. Orlic Dr. Antun, kanonik, dekan i upnik u Krku;
Grkovi Mate, umir. vjerouitelj u Krku.
 :

11
LANOVI:
I. Poasni:
Posilovi Dr.Juraj, Metropolita Nadbiskup u Zagrebu (zakljukom
i

glavne skuptine 25. jenara 1904.)

/agi Dr. vitez Vairoslav, umir. sveuilini profesor u Beu
(zakljukom glavne skuptine 17. marta 1913.)
De Nunzio comm. Ulisse, profesor slavenskih jezika u Rimu
(zakljukom glavne skuptine 17. marta 1913.).

Preminuli

Strossmayer Dr. Juraj Josip, biskup u Dakovu (zakljukom glavne

skuptine 25. jenara 1904, f 8. aprila 1905.)

II. Utemeljitelji:

Mahni Dr. Antun, biskup u Krku (Pristupio 18. nov. 1902.)

Posilovi Dr. Juraj, Metropolita i Nadbiskup u Zagrebu.

Preminuli :

Pari Dragutin Anton, kanonik Zborne Crkve sv. Jeronima u Rimu

(f u Krku 25. decembra 1902.)
Viiezi Dr. Dinko, c. kr. financijski nadsavjetnik (Pristupio 18.
novembra 1902. f u Krku 25. decembra 1904.)
Strossmayer Dr. Juraj Josip, biskup u Dakovu (f 8. aprila 1905.)

III. Podupiratelji:

Alfirevi Dr. Antun, gimn. vjerouitelj u Spljetu (pristupio 1905.)

Bauer kardinal Dr. Fran Sal., knez-nadbiskup u Olomucu (1906.)
Buikovi Ivan, profesor bogoslovlja u Zadru (1912.)
eskoslovanskd knihovna bohoslovcu v Olomouci (1910.)
Dmini Jakov, kanonik u Krku (1902.)
Knjinica reda Franje Konventualaca u Sibeniku (1911.)
sv.

Mareli Dr. Josip, biskup u Dubrovniku (1903.)

Marek Dr. Ivan, kanonik u Pragu (1906.)
Milovi Pavao, umir. duobrinik u Dubanici (1910.)
Mrakovi Josip, umir. upnik u Puntu (1902.)
Nedved Antun, umir. upnik u Sterni (1910.)
Orlic Dr. Antun, kanonik, upnik i dekan u Krku (1902.)
 :

12
Ori Matija, kanonik u Krku (1906.)
Obolt Dr. Josip, lijenik u Rijeci (Senjskoj, 1903.)
Polonijo Mate, bisk. kancelar u Krku (1905.)
Premuda Vinko, duobrinik na Vrhu kod Krka (1902.)
Sparoi Ivan Pavao, kurat na Susku (1908.)
Strohal Rudolf, umir. gimn. ravnatelj u Zagrebu (1912.)
Vajs Dr. Josip, sveuilini docent u Pragu (1902.)
Volari Fran Pavao, dekan i upnik u Vrbniku (1902.)

Preminuli

Naki Filip P., biskup u Spljetu (23. nov. 1905. f 23. dec. 1910.)
Volari Dr. Fran, kanonik -dekan i bisk. gen. vikar u Krku
(18. nov. 1902. f 1. sept. 1908.)

IV. Redoviti:

Andriji pop Antun, zemaljski prisjednik, Pore.

Antoni dr. Anton, odvjetnik, Krk.

Bani don Ante, natpop, Nin.

Barada don Mihovil, upravitelj upe, Dolac Donji kod Sinja.
Berkan Grgur, up. upravitelj, Rakotole (p. Motovun).
Bervaldi Dr. Josip, Solin.
Bogovi pop Josip, kurat, Stara Baska.
Bogovi pop Toma, duobrinik, Sv. Fuska.
Bonefai Dr. Kvir. Klem., upnik-dekan, Mali Loinj.
Bonifai Antun, upnik, Novalja.
Brbi O. Toma, Plina.
Brusi pop Mate, kapelan, Susak.
Bulic Msgr. Fran, um. gimn. ravnatelj, Spljet.

Car Pacifik, upnik, Barbat na Pagu.

Colombis Jakov, c. kr. pot. oficijal, Mali Loinj.
Cvetko Msgr. Mate, kanonik-upnik, Novi u Vinodolu.
Cervar dr. Buro, odvjetnik, Volosko.
Cubrani )uraj, um. duobrinik, Baska Draga.

Damianjevi Ivo, kur. upravitelj, Predoica.

Dami Josip, upnik, Vid, p. Metkovi.
 13
Doroti Duro, kapelan, Vis.
Dubrovi Msgr. Matija, izl. kapelan, Opatija.

Ellner Antun, upnik, Brest.

Fabijani Antun, kapelan, Baska.

Fabijani Dr. Nikola, lijenik, Volosko.
Fanti Henrik, Slivno.
Filipli Pravdoslav, upnik, minj.
Flegar Josip, upnik, Sunjevica.
Flego Josip, upnik, Slum.
Franki Nikola, gimn. vjerouitelj, Ogulin.
Frankola Fran, profesor, Pazin.
Fruli irne, upnik, Grdoselo.
Fugoi Grgo, kurat, Cunski.

Grabovac pop Joo, Komin.

Grai Josip, upnik, Beram.
Grkovi Jerko, umir. upnik, Vrbnik.
Grego Nikola, kapelan, Omialj.
Grgi Luka, vjerouitelj, Spljet.
Grgin pop Ivan, Podgora.
Grkovi dr. Antun, kanonik, Krk.
Grkovi Ivan, kurat, Unije.
Grkovi Mate, umir. vjerouitelj, Krk.
Hlaa Dragutin, kurat, Martinica.

Ivanievi Frano, umir. upnik, Spljet.

Ivanievi pl. Leopold, kanonik, Spljet.
Ivanievi Marko, duh. pomonik, Podgora.
Ivasovi don Sreko, Sv. Filip i Jakov.

Janei dr. Konrad, odvjetnik, Volosko.

Jerkunica pop Fran, upnik, Katel-Suurac.
Jurani Andrija, izl. kapelan, Vrbnik - Risika.

Jurani Ivan, kapelan, Dubanica.

Kalac Msgr. Anton, dekan i prost, Pazin.

Kalebi pop Mijo, Dugopolje.
 14
Kalogjera pop Marko, upnik, Spljet.
Kevi Dr. Mate, profesor, Pazin.
Koruza Ivan, upnik, Klana.
Kraljic pop Josip, kapelan, Trst.
Kraljic pop Toma, upnik, Poljica.
Krivii Franjo, kapelan, M. Loinj.
Kropek Stjepan, upnik, Stari Pazin.
Kumbatovi Ivan, upnik, Severin.

Leban Henrik, uitelj, Prosek kod Trsta.

Lovrinevi Andrija, kanonik-upnik, Krivodol.
Lubin Ivan, upnik, K. Suurac.
Luk Ivan, upnik, Lovran.
Lusina vitez Antun, . i d. uprav, u m., Cres.

Marai Jakov, upnik, Dubanica.

Marai Mate, duobrinik, Supetarska.
Marinculi Dinko, umir. duobrinik, Nerezine.
Martinovi Ivan, Stilje.
Medic O. Leo Josip, misionar u Chicagu.
Mihatov Toma, duobrinik, Paman.
Mileti Ivan, umir. profesor, Varadin.
Milohni Ivan, umir. profesor, Cres.
Milovi Matej, upnik, Baska.
Morovi Toma, umir. upnik, Gradac.
Muina Miho, dekan i upnik, Omialj.

Nei vitez Antun, upnik, epic, p. Kran.

Orlic Petar, kurat, Sv. Vid.

Ori Ivan, upnik, Barbat.
Ori Matej, kur. uprav., Orlec.

Pali dr. Josip, bisk. tajnik, Krk.

Papi Josip, kapelan, Punat.
Pari Nikola, izl. kapelan, Nerezine.
Pavai Josip, kurat, Belej.
Pavlov Damjan, upnik, Katel Gomilica.
Pazman dr. Josip, sveu. profesor, Zagreb,
Petri Antun, duobrinik, Mundanije.
 15
Pilepi Antun, kapelan, Krk.
Plepel O. Petar, Perkovi.
Poina Don Roko, prof. glagolice, Zadar.
Poli Mate, upnik, Valiselo.
Poli Nikola, upnik, Jelenje.
Potonjak Vjenceslav, upnik, Draga.
Provincijalat Treoredaca, Zadar.

Ravnateljstvo nadbisk. dakog sjemenita, Travnik.

Rubi pop Mijo, Poljica.

Samostan Franjevaca Konventualaca, Cres.

Samostan franjevaki, Virovitica
Samostan Male Brae, Paman.
Trsat.
Sv. Marije Mandaljene, Dubanica.

Treoredaca, Glavotok.
Krk.
Preko kod Zadra.
Sedl&ek Dr. Jaroslav, sveu. prof., Prag, Smihov.
Seri Ivan, kurat, Korni.
Sinti Ivan, umir. upnik, M.
Loinj.
v
Slokovi Liberat, upnik, Sv. Petar u Sumi.
Soldati Bla, upnik, Lopar.
Sparoi Ivan Leonard, izl. kapelan, Ilovik.
Spini Vjekoslav, umir. prof. i nar. zastupnik, Opatija.
Stanger dr. Andrija, odvjetnik, Volosko.
Stavelik Franjo, upnik, Karojba, p. Motovun.
Stuparich Msgr. Roko, upnik, Veli Loinj.
Svkora Dr. Jan Ladislav, umir. profesor, Prag.
Szeptvcki grof Dr. Andrija Aleksandar, grko-katoliki nad
biskup i metropolita, Lavov.

abalja Pavao, izl. kapelan, Rasopasno.

Sebesta Antun, upnik, Cer, p. Zminj.
karica pop Mate, Slatine.

Tentor Dr. Mate, gimn. profesor, Volosko.

Tomasovi pop Mijo, kurat, Kuie.
 16
Topi Grgo, kurat, Svinie.
Trinajsti dr. Dinko, odvjetnik, Pazin.
Trinajsti Ivan, upnik, Dobrinj.
Truta-Tabulov Don Niko, profesor bogosjovlja, Zadar.
Turato kan. Nikola, natpop, Cres.

Upraviteljstvo (crkovinarstvo) upne crkve, Biograd na moru.

Vanek Vincenc, kooperator, Uherskv Brod.

Vidovi don Stanislav, Stanie kod Trogira. -

Vitezi Bartuo, umir. upnik, Vrbnik.

Vitezi Luka, kanonik, Cres.
Volari Fran Kvirin, natpop, Osor.
Volari Ivan, upnik, Dragabaanska.
Volari Vjekoslav, upnik, Beli.
Vuletin Ivan, upnik, Katel Novi.

Zahija Petar, pravikar i upnik, Rab.

Zanki Ivan, upnik, Seget kod Trogira.
Zbor duh. mladei, Zadar.
Zidari Antun, dekan upnik, Kran.
i

ami pop Ivan, Donja Brela.

arnic pop Ante, Otri-Struge.
ic Frane, upnik, Punat.
ic Ivan, izl. kapelan, Polje.
ic prof. Nikola, c. kr. kot. k. nadzornik, Krk.
 Sjednice i skuptine.

Iz zapisnika VIII. redovite godinje glavne skuptine

od 20. marta 1912.

DNEVNI RED:
1.) Pozdrav predsednikov.
2.) Ovjerovljenje zapisnika zadnje glavne skuptine.
3.) Izvjetaj tajnikov o poslovanju u g. 1911.
4.) Izvjee blagajnika i revizijonalnog odbora ili obraun
za g. 1911.
5.) Izbornovog upravnog odbora i 2 revizora.
6.) Proraun za g. 1912.
7.) Rasprava o prijedlozima stiglim na predsjednitvo bar 8
dana prije skuptine [. IX., t. b) Pravila].
8.) Eventualia.
Ad 1. Predsjednik, konstatirav da je skuptina bila propisno
sazvana i objavljena te da je nazoan dovoljan broj lanova, otvara
skuptinu. Pozdravlja presv. pokrovitelja pa sve prisutne. Sjea
se preminulog (f 2/ VI. 1911.) odbornika O. Ljudevita Brusia i

drugih lanova. Na mjesto pok. O. Lj. Brusia pozvao je u od-

bor O. A. Bajia. Saopuje, da je na skriptor g. Dr. Josip Vajs
brzojavno pozdravio skuptinu, te mu zbor brzojavno odzdravlja.
Opaa, da vanrednih dogadaja Akademija ove upravne godine
nije imala da zabiljei; inae e zbor, rjeavajui dnevni red,
upoznati stanje i rad Akademije.
Ad 2. Zapisnik zadnje glavne skuptine bio je tampan i za-
jedno s publikacijom pro 1911. poetkom junija dostavljen svim
lanovima. Stoga se bez itanja ovjerovljuje uz opasku k 7) p. V.
Premude, da je apokrif o Josipu Egipatskom, to ga on itao na
lanjskoj skuptini, izvaden iz brevira (ne misala!) vrbnikoga.
Ad 3. Odbor je drao samo jednu sjednicu, 15. maja 1911.,
gdje se odluilo, da se publikacija za 1911. Glagolska notarska
 18
knjiga vrbnikoga notara Ivana Staia", priredena za tisak od
prof. Rudolfa Strohala u Zagrebu, tampa u 500 primjeraka. Uda-
rila joj se knjiarska na K 4, koja se za seljake odmah
cijena
obalila na polovicu (K 2), dok su ju lanovi dobili gratis.
Tom publikacijom naela je naa Akademija izdavanje Sta-
rohrvatske glagolske knjinice", koja e neizravno posluiti sa-
moj staroslaventini.
Za g. 1912. umolili smo Dra. Josipa Vajsa u Pragu, da na-
stavi svojim tudijama o malim prorocima. On se je spremno
odazvao pripraviv za tampu Propheta Habacuc, ex breviario
c. r. bibl. aulicae Vindobonen., r. Academiae Zagrabiensis tran-
scripsit, notis variisque aliorum codicum lectionibus instruxit Dr.

Jos. Vajs, Veglae MCMXII. Ta tudija sainjava dio nae knji-

nice Analecta Sacrae Scripturae ex antiquioribus codicibus
glagoliticis. Prophetae minores". Obasie 5 tampanih araka,
a tampa se kod Politike" u Pragu. Poslije Uskrsa poet e se
raspaavati. I ta tudija bit e vaan prilog k povjesti starosla-
venskog prijevoda sv. Pisma.
Za slijedeu godinu 1913. jo nijesmo odluili nista.
Predsjednitvo je naime mislilo, da je najbolje, da se odluka
prepusti novomu odboru, koji se ima danas izabrati. Posebnih
naloga lanjska odboru nije dala, niti je on vlastitom
skuptina
inicijativom to vanije poduzeo.
Spomenut u
jo, da se je na II. dijecezanskom sinodu iza-

bralo posebno dijecezansko povjerenstvo za ispitivanje naih sve-

enikih kandidata iz staroslaventine. U to su povjerenstvo po-
zvani ovi nai lanovi: kanonici Dr. Orlic, Dr. Grkovi i Dmini
te pop V. Premuda Baji. i O. A.
Novomu odboru preporua tajnik, da s vie sree poradi
oko ovih 4 stvari: 1) da se bar jedan dijec. mladi sveenik po-
alje na vie nauke o staroslaventini; 2) da u tu svrhu nastoji
dobiti u ruke zakladu sv. Cirila Metoda u Spljetu, kojom uprav-
i

lja Msgr. Bulic; 3) da se podigne bilo kakvo shranite, ako ga

ve ne emo zvati muzejem, za uvanje spomenika nae sta-

rine; 4) da Akademija godimice izdaje svoj ljetopis (atti e
memorie), u koji bi ulazili zapisnici gl. skuptina i odborskih
sjednica, drutvene vijesti, imenik lanova i slino te po koja
 19

omanja raspravica o jednom ili drugom glag. spomeniku. Ta pi-

tanja ve su naeta, a po njegovu mnijenju naa Akademija ne
e se dii pravo postizavati svrhe sve dotle, dok sva ta 4 pi-
i

tanja ne budu povoljno rijeena.

Broj lanova nije spao, pae je ljetos za 7 porastao. Da-
nas imamo 164 lana, to 3 utemeljitelja, 20 podupirajuih (-j-1)
i

i 142 redovita (+6).

Tijekom ove godine knjinica nae Akademije poveala se
je ovim djelima (osim naih publikacija): Dr. Svetozar Ritig:

Povjest pravo sloventine u crkvenom Bogosluju s osobitim

i

obzirom na Hrvatsku. I. sveska od g. 863. do 1248." U Zagrebu

1910. (Kupljeno za K 3*20) R. Strohal: Kratki osvrt na hrvat-
sku glagolsku knjigu." U Zagrebu 1912. (pretampano iz Obzora";
cijena 80 fil.) Dar piev. O. Stjepan Ivani: Neto o hrvat-
sko-glagolskim piscima samostanskih Treoredaca". U Zadru
1911. (Pretampano iz Hrv. Krune".) Dar piev.
Izdanja kr. bavarske Akademije znanosti u Monakovu za
g. 1911. (19svezaka)

g. 1912.(10 svezaka)
eke Akademije ara Franje Josipa za g. 1909., 1910.
i 1911. (13 svezaka)
Dr. V.Jagi: Archiv fiir slavische Philologie". Berlin 191 1. (kupnjom).
Ad 4. Novani promet.
Primitak (Debet) K f. Izdatak (Kredit) K f.

Viak blagajne konc. 1910. 851 07 Upravni trokovi . . . 63 14

lanarina 553 Za tisak publikacije . . 948 90
Kamate 734 08 Uloci . 1.801 80
Od rasprodaje knjiga, ti- Kupljeno 32 96
skanica 113 22 Primljeno kod c. kr. pot.

Dignuto od c. kr. potan- tedionice 1.041 18

ske tedionice . . . . 1.659 64 Gotovina 31. XII. 1911. . 23 03
Tudi novac (pogr. unesen) 356 68 Tudi novac vraen . . . 356 68

4.267 69 4.267 69

Raune su pregledali i nali u redu drutveni revizori ka-

nonici Dr. Antun Orlic Jakov Dmini. i

Ad 5. Tajnim glasovanjem izabrani su za tekue trogodite

u ravnateljstvo:
 20
Matija Ori, kanonik u Krku, predsjednik,
prof. Nikolaic, c. kr. kot. kolski nadzornik u Krku, potpredsjednik,
Msgr. Mate Polonijo, biskupski kancelar u Krku, tajnik,

Jakov Dmini, kanonik u Krku, blagajnik,

Dr. Antun Grkovi, kanonik u Krku, ]

Vinko Premuda, duobrinik na Vrhu, odbornici. }>

O. Augustin Baji, treoredac u Krku,

Per acclamationem izabrani su za revizore: Dr. A. Orlic i

pop Mate Grkovi u Krku.

Ad 6. Proraun za g. 1912., koji iskazuje samo redovite pri-
hode i rashode, odobrava se kako predloen od blagajnika.
Ad 7. Tajnik predlae, da se za lanove I. (utemeljitelje)
i II. reda (podupirajue) dadu napraviti diplome. Prima se.

Prof. ic predlae, da se zamolba" od 4/VIII. 1910. za

skupljanje glag. spomenika ponovi, ali naslovi na pojedine osobe.
Prima se.

Iz zapisnika sjednice ravnateljstva od 17. aprila 1912.

1. Ljetonjoj publikaciji Propheta Habacuc" udara se cijena

od K 3*
, ali bez ikakva popusta knjiarama.
2. Kao odluuje se izdati daljna tudija
publikaciju za g. 1913.
Dra. Josipa Vajsa u Pragu o Malim Prorocima.
3. Odluuje se redakciju Prirunikazaglagolske crkve krke

biskupije" povjeriti p. Pavlu abalji p. Petru Orliu, a onda i

ga predati na konanu redakciju tampanje Dru. Vajsu. Osim i

pobonosti navedenih u zapisniku sjednice od l/V. 1909. ad 3) 1

ima u nj, na zelju mnogih upnika, ui jo: Obrazac enidbenih

napovjedi Molitva coram SS. in triduo eucharistico
-
Bla-
goslov mrea Obred za ophod s moima svetaca na I. ne-
djelju augusta Himna Tebe Boga hvalimo" s VV., RR. mo- i

litvom Obred ophoda s kriem (bez moi) na Veliki Petak, i

jo drugo, sto presv. Biskup nade potrebitim ili shodnim.

4. Prema zakljuku glavne skuptine ima se na pojedine osobe,

ponajprije u zapadnoj Istri, upraviti molba za skupljanje glag.

spomenika. Poziv je redigirao predlaga prof. ic.
5. Obzirom na velike trokove u g. 1912. 1913. odluuje se i

i opet moliti c. kr. ministarstvo bogotovlja i nastave za potporu;

 21
isto tako olomukog kardinala Bauera i dakovakog biskupa
Krapca.
6. Ima se istraiti, gdje su i zato g. 1903. zapeli pregovori
glede preuzea spljetske Zaklade sv. Cirila i Metoda" za odgoj
sveenika, koji bi se usposobili za priredivanje liturgikih glag.
knjiga. Treba opet kuati, ne bi li ta zaklada sa svojom glavni-
com dola pod upravu nase Akademije.
7. Prema zakljuku glavne skupstine imaju se dati prirediti

diplome za utemeljitelje podupiratelje (100 komada). Ako se

i

ne budu mogle kupiti u kojem zavodu, neka se dadu izraditi po

kojem umjetniku. Tekst neka bi bio ovaj: Diploma Staroslavenske
Akademije lanu U Krku, dne (potpisi), to i

staroslavenskim jezikom, ali osim firme Akademijine sve latin-

skom transkripcijom. Tekst bi imao prema glag. rukopisnim ini-
cijalima izraditi koji rukopisni vjetak, a onda bi se tekst dao
litografirati otisnuti na diplome.
i

8. Prima se za podupiratelja dosadanjeg redovitog lana

Ivana Butkovia, profesora bogoslovlja u Zadru, s 2 dionice

austro-hrvatskog parobrodarskog drutva. Dionice se imaju pre-
pisati na ime Akademije.
Iz zapisnika sjednice ravnateljstva od 1. marta 1913.

1. Predsjednik priopuje, da Dr. Vajs u Pragu prireduje pro-

roka Sofoniju i Ageja za drutvenu publikaciju g. 1913.
2. Odreduje se dan i dnevni red za buduu glavnu skuptinu.
3. Jugoslavenska Akademija" u Zagrebu umolit e se, da nam
alje u zamjenu barem one svoje publikacije, koje zasijecaju u
na djelokrug.
4. Glavnoj skuptini e se predloiti imenovanje slaviste Dra.
V. Jagia u Beu profesora slavenskih jezika Ulissa Comm. De
i

Nunzio u Rimu poasnim lanovima Akademije.

5. Prihvatila se slijedea redakcija Zamolbe za skupljanje gla-

golskih spomenika :

Hrvatska nauka o glagolskoj starini smije se pohvaliti vie

trudom nego li uspjehom svoga rada. Taj losi razmjer uzrokuju
dobrim dijelom oni hrvatski rodoljubi, koji glagolsku nauku ne
podupiru onoliko, koliko bi je mogli podupirati. Idemo naprijed
 22
ali polagano, a to je neuspjeh, i to neuspjeh ne samo u vremenu
nego aliboe i u konanom rezultatu samoga praktinoga cilja
ovoga znanstvenoga nastojanja.
Evo Zamolbe", kojom se Staroslavenska Akademija godine
1910. putem nekih novina obratila na hrvatsku javnost:
Poznato je, da se je glagolica prolih vijekova bila ne
samo udomaila malo ne u svim crkvama sirom hrvatskih ze-
malja, nego da je glagolsko pismo u ono doba bilo skoro isklju-
ivo sredstvo pismenog saobraaja u Hrvata. To nam neoborivo
svjedoe toliki crkveni i gradanski spomenici. aliboe, veliki
dio spomenika propao je bez traga sto zubom vremena
takvih
to neznanjem nemarom to opet zlobom ljudskom.
i

Ovdje ondje nalo se, Bogu hvala, rodoljubnih trudbenika,

koji su spasli mnogu dragocjenu starinu glagolske prolosti.
Tek u novije vrijeme sastavljena je znamenitija zbirka is-

prava, koje rasvjetljuju sreniju prolost glagolice, a to trudom

veleu. g. Dra. Luke Jelia u Zadru. Mislimo njegovo izdanje
Fontes historici liturgiae Glagolito-Romanae" 1906. Ali se ni to
djelo ne smije smatrati dovrenim, jer ima jo mnogi, moda
vrlo dragocjeni biser, koji eka, da ga koja marna ruka iznese
na danje Ba zato obraamo se ovim na svu nau inte-
svijetlo.

ligenciju sveenike svjetovne ruke zamolbom, da uznastoji

i

svaki u svojem kraju, ne bi li uao u trag kojoj glag. knjii,

pismu, napisu, nadnevku t. d., te da u srenom sluaju sastavi
i

popis, a po mogunosti prijepis, takvih nalaza, te ga dostavi

i

potpisanomu ravnateljstvu na pohranu eventualno prouavanje.

i

Jedan takav podatak na oko od malene vrijednosti, mogao bi,

kako nas iskustvo ui, imati veliku dokaznu mo. Dakle, rodo-
ljubi, na posao svaki u svojem kraju".

Na ovu Zamolbu" bijae odaziv veoma neznatan. Stoga

je Staroslavenska Akademija u svojoj sjednici dne 17. aprila 1912.

zakljuila, da se posebnim pismom obrati na pojedine ljude, za

koje je stalna, da joj potporu ne uskratiti, e
to ponajprije na i

ljude u Istri, gdje je najprea potreba, da se to prije ve jednom

pode za korak dalje.
Glagolskih spomenika (knjiga, tiskanih rukopisnih, pisarna i

prerazliita sadraja, napisa, nadnevaka t. d., to na kamenu i i

 -23:-
i raznovrsnom papiru, na slikama zidovima, na zvonima cr-
i i

kvenim predmetima t. d.) ima u Istri veliko mnotvo, no malo

i

ih je tono prouenih, vie samo povrno decifriranih, a moda

jo najvie takvih, koji su naunoj literaturi do sada jo posve

nepoznati.
Staroslavenska Akademija eli da se upozna sa svakim po-
jedinim istarskim glagolskim spomenikom, e da onda uzmogne
u cjelini razviti sliku ove nae dragocjene starine.
tom rauna
Pri i na Vau osobnu pomo. Ogledajte se,

molimo Vas, po svo i pretraite

pomno sve, pa nam javite, kakve ste sree bili, da se znamo
ravnati. Bit emo Vam zahvalni i za' negativan trud, t. j. zado-
voljit e nas takoder Vaa pouzdana konstatacija, da u Va . .

nema ba nista, to nas zanima.

Nadete li togod, nastavit emo s Vama dopisivanje ili poslati
tamo na lice mjesta kojega naega strunjaka, da spasi barem
od zaboravi, emu prijeti propast skora posvemanja. i

Iz zapisnika IX. glavne skuptine od 17. marta 1913.

1. Predsjednik nakon pozdrava prikazuje krupnim r-

u
tama stanje drutva i zakljuuje: Moda e se gdjekomu initi,
da za rtve, koje doprinosi, ne dobiva odmah iz ruke u ruku
primjerene odtete. Ali pomislite, da nastojanje naega drutva
smjera vie na bolja vremena, kojima se ako znakovi ne va-
raju primiemo sve blie. Pa dok nai lanovi, veinom sve-
enici, od svojih ednih dohodaka znadu portvovno otkidati u
druge svrhe, pravo je a i dunost njihova, da se i za bolju bu-
dunost nae glagolice pobrinu. Stoga se vrsto nadamo, da e
nas svi podupirati i nadalje, a uza to privesti u nae kolo i

mladu brau.
2. Zapisnik zadnje glavne skuptine ovjerovljuje se uz zelju,

da se tampa u ljetonjem drutvenom Vjesniku.

3. Tajnik saopuje rad drutva kroz godinu 1912. Publi-

kacija za g. 1913. Sophonias-Haggaeus" ve je u tampi. To je

trud Dr. J. Vajsa, koji je susretljivo obeao za g. 1914. jednu

tudiju o proroku Zahariji.
 24
Prema zakljuku gl. skupstine odbor je za utemeljitelje i

podupiratelje dao u prakoj tiskari Politika" izraditi 100 diploma,

na kojima je pojedina imena iskitio pazinski prof. Saa Santel.
Diplome su izvorno nae; ornamente je tamparija izvadila iz
starih glag. kodeksa, osobito zagrebakoga Psaltira XIV. vi-
iz

jeka, a inicijale za imena pojedinih lanova sastavio je prof.

v
Santel iz glag. ornamenata.
Priredenje Prirunika za glagolske crkve krke biskupije
je na jednom dogovoru obustavljeno, dok ne izade novo izdanje
hrvatskoga rituala, iz koga e
se radi jednolinosti uzeti tekstovi
potrebiti za Prirunik.
Prema nalogu gl. skupstine odbor
poduzeo korake, da je

sazna, kojim su rezultatom urodili g. 1903. pregovori nae Aka-

demije sa Zakladom sv. Cirila Metoda u Spljetu. Glasom pisma
i

Dra. Josipa Bervaldi u Spljetu od 23. augusta 1912. lanovi re-

ene zaklade drali su 17. decembra 1903. sjednicu, na kojoj je
bio jednoglasno stvoren ovaj zakljuak:

Odbor zaklade sv. Cirila i Metoda u Splitu zakljuuje, da

se uslijed pisma 10. studenoga 1903. br. 2 Staroslavenske Aka-
demije u Krku istoj dode u susret tako, da se jedan dio pri-
hoda od prikupljene glavnice, koja e
nadalje ostati pod upra- i

vom ovoga odbora, svake godine dostavlja reenoj Akademiji

za pripomaganje sveenika glagolaa, koji bi se na visim ko-
lama usavrio u staroslovenskom jeziku, ali pod uvjetom, da
Akademija podupire sveenika za to predloena od ovoga od-
bora, kada istoga bude mogao doi red, u razmjeru doprinosa,
to e ga redovito davati naa zaklada prama prinosu Starosl.
Akademije u Krku."
Tomu Dr. Bervaldi nadodaje, da iz cndjenjih spisa ne
proizlazi, da bi naa Akademija dala spljetskoj Zakladi bilo ka-
kav odgovor.
Iz amonjih registra slijedi, da je o toj stvari bilo govora
u odborskim sjednicama 20. oktobra 1903. te 7. jenara i 20.
oktobra 1904. U prvoj tajnik Dr. Bonefai saopuje, da je do-
znao za opstojanje te Zaklade, pa sjednica zakljuuje, da se
Zaklada kua dobiti u ruke. To je uinjeno pismom upravljenim
dne 10. novembra 1903. br. 2 na Msgr. Bulica, koji je 16. istoga
 25
v
mj. odgovorio ovo: . . . . astim se odgovoriti, da od konca
kolovoza od boravka naime ovdje pre. Dra. Vajsa
t. g., Dra. i

Bonefaia, prouavam, uz nekoju gospodu lanove, pitanje o

oivotvorenju privedenju praktinoj svrsi ovdjenje Zaklade Sv.
i

Cirila Metoda, te da
i u
jo po mogunosti do konca ove go-
dine dostaviti dotinu osnovu Tomu Slavnomu Predsjednitvu,
uz primjedbu, da e
uhvano ista biti povoljna namjeram Toga
SI. Predsjednitva." U drugoj sjednici, dakle ve iza spljetskog
zakljuka, tajnik preporua, da se ne urgira nego poeka, jer
jednom se ve potaklo pitanje dobilo dosta povoljan odgovor i

(valjda misli Buliev); ^dakle ima nade, da Akademija dobije onu

svotu u svoje ruke." U zadnjoj pak sjednici t. j. 20/X. 1904.
predsjednik Dr. Volari javlja, da se je glede upitne zaklade
ve dva puta obratio na Msgra Bulica, ali da jo nije dobio od-
govora. Pisat e
mu po trei put. Odatle razlono zakljuu-
i

jemo, da spljetski zakljuak od 17/XII. 1903. nije bio sve do

o. g. saopen naoj Akademiji, jer vie o tom ne nalazim nigdje

nista. Iz svega pak proizlazi, da Spljeani Zaklade ne putaju iz

ruku, ali spremni su, prema onoj ruka ruku pere, prihodima te
zaklade pritei u konkretnom sluaju naoj Akademiji u pomo,
ako e Akademija istu uslugu njima vratiti, kad se bude radilo
o tome, da njihov sveenik pode na vie nauke o staroslaventini.
Molbu za potporu u g. 1912. nam c. kr. Vlada zbog ne-
i

statka raspoloivih sredstva odbila, uputivi nas, da molbu po-

novimo poetkom g. 1913. To smo uinili prolog jenara. Po- i

sredovanjem pak Dra. Vajsa dao nam olomuki kardinal Dr,

Bauer opet K 200
Skuptina jednoglasno prima prijedlog ravnateljstva, da se
Dr. V. Jagi, slavista u Beu, i profesor slavenskih jezika Ulisse
Comm. De Nunzio u Rimu imenuju poasnim lanovima ovoga
drutva.

lanova utemeljitelja ima 2, podupiratelja 20, a redovitih 143.

4. Blagajnik ita raunski zakljuak za g. 1912., od koga
donosimo samo:
 26

Novani promet.
Primitak (Debet) K Izdatak (Kredit) K f

Viak blagajne 31/XII. 1911. 23 03 Upravni trokovi . . . 22 27

lanarina 654 Tisak publikac. diploma itd. 753 09
Dar . . 200 Uloci 1.501 31
Kamate 761 31 U ekovnom saobraaju .

U ekovnom saobraaju primljeno 228 43

izdano 361 57 Pretplata na Archiv fur si.
Dignuti uloci 549 25 Phil." 23 76
Od rasprodaje publikacija Gotovina u blag.31/XII. 912. 227 91
itd 157 61 Za 2 dionice Austro-Croate 100
Honorar 300

2.706 77 2.706 77

Raune su pregledali i nali u redu revizori Dr. Orlic i pop

Mate Grkovi.
5. Prihvaa se prijedlog odborov, da se
na mjesto O. Augustina
Bajia, koji je premjeten na Skolji, pozove u odbor O. Ignacije
Radi, gvardijan treoredaca u Krku, budui da je ve prelo u
obiaj, da u odboru bude jedan lan krke obitelji OO. Treoredaca.
Antun Pilepi, koralni vikar kapelan u Krku, imenuje se
i

drutvenim trgovcem sa zadaom, da preuzme otpremanje dru-

tvenih publikacija raspaavanje knjiga
i tiskanica izdanih u i

drutvenoj nakladi.
6. Skuptina konstatira krvavu potrebu novog izdanja glag.
misala, jer od zadnjeg izdanja g. 1905. ne moe se vie nigdje
dobiti ni jedan primjerak.
Skuptina sa zadovoljstvom uzima na znanje izjavu presv.
pokrovitelja, da e
jo ove godine dopustiti jednomu mladomu
dijec. sveeniku, da pode za jednu godinu na vie nauke o sta-

roslaventini. Isto tako izjavlja O. Radi, da se njihova Redo- i

drava bavi jednakom milju.

Rgri opCTTS^I
 Dr. Franjo Volar ic.
Napisao Matija kanonik Ori.

Ve prvom desetljeu opstanka Staroslavenske Akade-

u
mije otela nam je neumolna smrt mnoge izmedu najzaslunijih
lanova, ali nakon smrti Parieve je stvar glagoljice uope a
naega drutva napose
pretrpjela od jedva osjetljiviji gubitak
onoga, koji ju je zadesio smru Dra Frana Volaria. Obojica
znajui apostolskom postojanou rtvovati se trpjeti za nau i

svetu starinu stekoe za nju neminovnih zasluga Pari stru-

kovnjakim knjievnim radom, a Volari umnim branjenjem na-
ega prava na glagoljicu odreitim zagovaranjem njezine upo-
i

trebe u naim crkvama.

Pa kako smo se oduili sto smo bolje mogli, prema
naim prilikama velikomu trudbeniku i mecenatu svome Pariu
tirne, da smo mu savili vjeni uspomene izdavi njegov vjeko-
pis* na jednoj glavnoj skuptini Akademije bila izne-
tako je

sena od svih skuptinara prihvaena elja, da se bar na isti

i

nain oduimo prvom svom predsjedniku Volariu.

i

No jer se joter nije pravo sleglo talasanje, to ga bijae

u nedavnoj prolosti uzbibalo glagoljsko pitanje infra et extra
muros, i jer se naemu mladomu drutvu od sebe nameu ob-
ziri, da s jedne strane potedi stanovite naoj stvari veoma odane
linosti, i da s druge strane naa skromna plavica, koja je tako
rei jedva otvorila jedra, ne udari o koji zasjedni greben: evo,
to je razlog, da je ova elja do sada ostala zatomljena.
Poto je pak nedavno glavna skuptina Akademije zaklju-
ila izdavanje godinjeg Vjesnika, u komu e se iznositi glavni
doivljaji, potrebe, prijedlozi i sve to smjera na povijest i pro-
mak naega drutva, priinilo se ipak neopravdljivo, kad bi se
u ovom prvom Vjesniku mirnoiao svaki spomen na Volaria,
koji se cijelog svog vijeka tako ivo zauzimao za glagoljicu i

*) ivotopis Drag. kan. Paria. U Krku 1903.

 :

- 28
bio jedan od glavnih faktora, koji su na noge postavili ovo nae
drutvo.
Kad smo ve
ovo napomenuli, ne treba istom izjaviti, da
ovim recima ne kanimo opirno potanko prikazati sav radi

Volariev.*) Taj e
ekati na bolje vrijeme, kad nadajmo e
se
tkogod od starijih narodnih prvaka osvijetliti ivot istar-
skih Hrvata u netom minulom poluvijeku, u kojem je na po- i

kojnik odlino sudjelovao. Mi emo dakle samo koju spomenuti,

da osvjeimo uspomenu na trud naega prvog predsjednika oko
nae crkvene narodne svetinje.
i

*
* *

Kad bi me tko zapitao: Kada i gdje je Volari zavolio gla-

goljicu?, odgovorio bih mu: Cim je otvorio oi, ta na krilu maj-
inu, kad ga uila va ime oca", ta u domaoj crkvi rodnoga
je

mu Vrbnika! Gimnaziju je polazio u Senju, gdje se Slava Bogu

glagoljaki poje. Utisci iz mlade dobi tako se ovjeku usjeku u
duu, da za njima uzdie cijeloga vijeka svoga s pjesnikom
Gdje si, crkvo, gdje ste svei moji ti, rijei, koja me odgoji! i

Kasnije u velikom svijetu nauio se sve to vie cijeniti tu na-

rodnu povlasticu njome se ponositi, te nije mogao drugaije
i

nego sa zgraanjem pomiljati na posljedice, koje bi nastale,

kad bi nam se taj amanet pokualo ugrabiti.
S filoloke strane nije se glagoljicom bavio, ako izuzme
one prve poetke na gimnaziji. U sjemenitu nije se njome ba-
vio ni koliko svaki na sveeniki kandidat, jer je doao u Go-
ricu, kad su bila prekinuta Kocijanieva predavanja. Kad je u

Beu promisio, promisio je latinski. Tako je i kasnije uvijek mi-

*) D(mini): Dr. Fran Volari" u 19. broju Prosvjete" 1908.

Volari se rodio u Vrbniku 27. augusta 1851. Svrio je gimnaziju u
Senju god. 1869. a bogosloviju u Gorici god. 1873. Kao pitomac Augustine-
uma u Beu bje zareden sveenikom 21. marta 1874., a 27. maja 1878. za-
dobi doktorsku diplomu. Povrativ se kui stupi 1. julija 1878. u biskupsku
kancelariju kao kancelar, koju je slubu obnaao i poklem bijae 30. marta
1884. stolnim kanonikom. Ve 1. maja 1885. obnaao je slubu biskupskoga de-
legata, a zatim generalnoga vikara. Dva puta za sedisvakancije bijae kaptol-
skim vikarom. Lav XIII. ga god. 1888. odlikova kriem pro Ecclesia et Pon-
tifice", a Pijo X. god. 1904. apostolskim protonotarom ad p. Umr'o je dne i.

1. septembra 1908.
 29
sio, pa je u svoje vrijeme umjesno opazio jedan ocjenjiva borbe
o glagoljicu (ako se ne varam, u Zeitschrift-u fiir katholische
Theologie): ta Volari nije nikada mise glagoljao, on je uvijek
bio i jest latina". No zato je tim vie prouavao glagoljicu sa
strane Njegov rad u tom smislu poinje
historino-juridine.
onda, kad je nakon poloenih rigoroza doao u kancelariju or-
dinarijata u Krk, gdje je ustrajao u radu na korist biskupije do
konca svoga ivota. Glagoljsko pitanje nije mu novo dolo. Ta
ve na poetku Feretieva vladikovanja god. 1880. izala je o-
krunica biskupske kurije, kojom je bilo naredeno, da se ovo pi-
tanje na kvarnerskim otocima ima urediti u smislu enciklike Be-
nedikta XIV. Ex pastorali munere".
Kad je neumrli Lav XIII. svojom preznamenitom okruni-
com Grande munus" u velikom slavenskom svijetu izazvao ono
silno oduevljenje, povodom kojega su god. 1881. svi katoliki
Slaveni, puni novih nada, da e teda negda naa glagoljica ob-
noviti staru slavu, ono velebno slavensko hodoae u
upriliili
vjeni Rim, i na se Volari, tada mlad sveenik, nade onog
puta s kitom subrae
v
iz krke biskupije u hrvatskoj skupini ho-
doaa. Sto jo nije prije bio, dodir ga je s naim prvacima
Strossmaverom, Rakijem, Puliem, Buliem, Pavlinoviem i Pro-
danom a i s velikim kolom najvidenijih rodoljuba na skupnom
putovanju i za boravka Rimu jo vema zagrijao za svetu
u
nam starinu, pa ga eno odmah zatim vidimo, kako u biskup-
skoj kancelariji
kao desna ruka naih biskupa rodoljuba
ivo radi, da sveenstvo svojski prione uz drevnu azbuku, iz-
bjegne jezikovnim zloporabama u Bojoj slubi uvede jedno- i

linost i istou obrednoga teksta u glagoljskim crkvama.

Alipo dobrom sjemenu naih nada nade se preko noi po-
sijan uguujui kukolj. arkadija Volari je iz biskupske kurije
prije od drugih mogao zamijetiti tmaste oblaine, koje su pora-
zom prijetile ostacima ostataka drage nam crkvene starine i

koje bi nas znale iznenaditi kojim svrenim poput onoga inom

na poetku devetnaestoga vijeka u veloselskoj upi.*) Stoga od-
mah zasue rukave stane s temelja prouavati to velevano
i

*) . Ljubic: Borba za glagoljicu na Loinju" u 57. Radu Jugoslaven-

ske Akademije, Zagreb 1881.
 30
nae pitanje, a kad se dobro opremi dragocjenim materijalom
iz riznice, u koju najbolji strukovnjaci a napose neumrli Raki
naskladae najnovije uspjehe znanstvenih istraivanja, die se
god. 1892. kao narodni zastupnik na istarskom saboru otvoreno
i odvano u boj za obranu glagoljice. Drugovi u klubu hrvatske
manjine predadu mu barjak, a on otvori borbu u saborskoj
sjednici dne 12. marta 1892. opirno obrazloenom interpelacijom
na vladu.
Stanoviti nai nametnici koji se inae gledaju razroko
nadu se u alijansi kad se radi o kockanju za nau haljinu.
Tako se zbilo i ovoga puta.
Broj 40. gorikoga Eco od god. 1892. do-
del Litorale"
nese dodatak (Supplemento) pod naslovom La liturgia slava
nelT Istria a proposito di una interpellanza", priposlan od ne-
poznatog auktora iz Istre. Pisac hoe da dokae, kako glago-
ljica u pravoj kopnenoj Istri nije pravom nikada opstojala kako i

se taktino pojavila u malo sporadikih sluajeva, koji nijesu

imali ni korjena ni kontinuiteta, jer da Istra nije nikada spadala
k Iliriku u crkvenom smislu. Istiui neke zabrane stezanja i

glagoljice iz Rima novije zabrane apostolskoga nuncija bekoga

i

od god. 1887. episkopata crkvene pokrajine gorike izdane

i

u skupnom pastirskom listu od 26. novembra 1887. tvrdi na

osnovu Corpus juris canonici, da je povlastica glagoljice prestala
kao mnoga druga povlastica, sa zastarjelosti.
i

Malo za tim iste novine, ako ne dobre volje, donesoe

i

s brojem 136. drugi dodatak (dakako talijanski pisan, Supple-

mento), u komu Volari potpunim svojim potpisom brani svoju

interpelaciju.
Na odnosne prigovore anonimnoga kritika Volari tumai,
u kojim se dijelovima sv. Iiturgije ima rabiti jezik stari t. j. gla-
goljica, a u kojima i ivi hrvatski jezik, dakako u crkvama, koje
imadu pravo na glagoljicu. Navodi dokaze, da su dotinu po-
vlasticu rimski pape dali puku ilirskomu t. j. slavenskomu, a ne
pokrajini Iliriji, da je papa Urban VIII. njezinu porabu stegnuo
i

na one pokrajine, u kojima se do njegova vremena de facto sa-

uvala. Istra je pak od vajkada bila u posjedu te povlastice, to
dokazuje najklasinijim svjedoanstvima, koja su nad svaku
 31
sumnju. Volari je naime dao ispisati izvorne izvjetaje, koje su
biskupi kontinentalne Istre podastirali sv. Stolici in visitatione
sacrorum liminum apostolorum, pa se iz njih jasno razabire, da
je glagoljica bez dvojbe gospodovala prolih vijekova, exceptis

excipiendis, Sirom cijele Istre, dakle i kopnene, ak i diljem po-

reke biskupije skroz i skroz u nemanje od devetnaest upa. Za-
brane pak, koje nepotpisani criticus spominje, nipoto se ne
odnose na Istru, kako se vidi iz samoga njihova konteksta. Na
navode iz corpus juris, s kojima je protivnik interpelacije poku-
ao da se popne na katedru visoke uenosti, da lekcije dijeli,
Volari mu s pomilovnim posmjehom odvraa: Usum non habes,
ili po nau: Hote doli, to ni za Vas!
Nepoznani je kritik ovu poparu progutao, a da nije niim
pokuao da se opravda. No zato je ve naredne godine 1893.
izala ovea knjiga od porekoga kanonika Iv. Pesante: La li-
turgia slava, con particolare riflesso aH' Istria", Parenzo, Tipogra-
fia di Gaetano Coana. Auktor kae u uvodu, da je spomenutom

interpelacijom onda lancima gorikoga lista pro et contra sla-

i

venske liturgije bio potaknut na prouavanje ovoga pitanja uope,

a pogledom na istarsku pokrajinu napose. Kasnije se doznalo,
da je isti Pesante bio onaj anonimni kritik u Eco del Litora-
le", ali nuti oito se acao, da prizna svoje oinstvo.

Nakon hladnoga tua Volarieva ova je Pesante-ova pu-

blikacija u protivnikom taboru u velike podigla do tada poni-
tene duhove. Sad su naglo poskoile akcije Volarievih proti-
vnika, koji su svuda stali slaviti svoga vodu Pesante-a. Isti kon-
servativni federalist Vaterland", pa ak Civilta Cattolica" i

tisnue im u ruke konop velikoga svoga zvona. Porekomu ka-

noniku dadoe ruku, u novinama iu obanim publikacijama, i

takoder drugi njegovi talijanski pristae, poimence prof. Benussi ) J

2
i mladi Fran Salata. )
Poslije smrti biskupa Feretia imao je Volari kao kaptol-
ski vikar na svojim pleima skrb oko uprave cijele biskupije, a

*) La liturgia slava nell' Istria" u Atti e Memorie della Societa istriana

di archeologia e storia patria. Vol. IX., Pore 1892.

*) Nuovi studi sulla liturgia slava" u Atti e Memorie .... Vol. XIII.,
Pore 1896.
 32
i kasnije, kad se biskupska stolica popunila, imao je u kance-
lariji veoma mnogo posla, pa se ni uz najbolju volju nije mo-
gao na pisanje omanije knjievne radnje, da odgovori Pe-
dati
sante-u. Uinio je, koliko mu je posao dopustio: u broju 246.
Vaterland-a" javi se svojim priposlanim od 30. augusta 1893.,
a da se ogradi proti podlim osvadama, kojima se veoma lako-
umno nabacio dopisnik lista Civilta Cattolica" na branitelje
nae apostolske povlastice, dade u Katolikoj hrvatskoj tiskari
u Zadru tiskati posebni letak od 6. juna 1894. ) 3

Sto je rijeju perom branio, to je kao kaptolski vikar u

i

svojoj biskupiji takoder provodio. Dne 30. septembra 1893. iz-

dade naime onu energinu naredbu, da s poetkom 1894. imadu
u svim crkvama krke biskupije prestati sve jezine zloporabe
i da se iskljuivo svuda ima rabiti novi glagoljski misal, sto ga
je izdala sv. Stolica. Vanost ove naredbe moemo ocijeniti samo
onda, kad promislimo, kako je prola glagoljica u susjednim bi-
skupijama, i kad napomenemo, da je ona stvorila osnovne uvjete,
da se na prvom sinodu krke biskupije god. 1901. povoljno i

trajno rijei pitanje glagoljice na naim kvarnerskim otocima.

Uza svu zaposlenost Volari je ipak posveivao slobodne
asove knjievnomu radu na obranu drage mu glagoljice.
Kaoto su svi protuglagoljai bez razlike proeti istim uv-
stvom, samo to im je forma prema stalekom poloaju poneto
prilagodena, pa na taj nain podijeljenim ulogama, to je na
prvi mah razvidno, jedan drugoga upotpunjuju, tako in je Vola-
ri istodobno uzimao sve skupa na rova, i to bilo kad je u
svojoj brouri Pitanje o glagoljici" Nae Sloge"
(k broju 39.
od 30. septembra 1897.) uzeo za ishodite djelce Fr. Salate La
liturgia Slava nella diocesi di Ossero", bilo kad je nizom la-
naka u Naoj Slozi" od 2. decembra 1897. do 24. febiara 1898.
pod naslovom Viching redivivus" uzevi na reeto gore spome-
nutu knjiicu pobijao
rekao bih more interlocutoris nazore
sad jednoga sad drugoga od uroenih protivnika.
Kao neki izvadak ove teoretske borbe iznijela je talijanska
stranka knjiicu, tiskanu kao rukopis, pod naslovom 1 municipi

Una rettifica (alla Civilta Cattolica"). Avvertcnza al corrispondente

d' Austria-Ungheria a proposito deli' uso della lingua slava nella s. liturgia
 33
di Ossero, Cherso, Lussinpiccolo alla Sacra Congregazione
dei Riti in Roma contro la Sinodo diocesana di Veglia
per la latinita delle Chiese nelT antica diocesi di Ossero", na
koju je Volari odgovorio svojom brourom Malleolus Pseudo-
Fertinatensium" god. 1902.
Kompetentnije i otroumnije od N. Nillesa, profesora na sve-
uilitu u Innsbrucku, nije mogao nitko ocijeniti Pesante-ove
publikacije. Obzirom na pravo juridiko znaenje sermo
rijei
rei, et non res est sermoni subjecta", kojeno je god. 1248. papa
Inocentije IV. upravio senjskomu biskupu Filipu, Nilles u lanku
Innocenz und die glagolitisch-slavische Liturgie" (Zeitschrift
ftir katholische Theologie", L. Quartalschrift 1900.) medu ostalim
ovako sudi o Pesante-ovoj knjii:

to nemalo kvari djelovanje da knjiga

i utisak, jest okolnost,
nosi vie obiljeje advokatskoga sastavka negoli objektivno znan-
stvene rasprave, to ne samo u polemikom ve
i u narativnom i

dijelu. Tu se istie ne samo sve ono, to je izmiljeno na tetu

i za omedaenje prava na opstanak slavenskomu jeziku u crkvi,
ve se, ako se ba mukom ne svakako omalovauje
prelazi, i

umanjuje takoder ono, to bi ovomu pravu moglo biti na uhar".

A ovaj teki sud jo kud i kamo vie vrijedi i za Salatu. Obo-
jici je Volari ve mnogo prije dokazao, da nijesu traili istine,

nego da su svoje predrasude nastojali i proti svojoj potpunoj

prisebnosti zaodjenuti sjenom vjerojatnosti. Nijedna, dovikuje
im Volari u Pitanju o glagoljici", nijedna od starih liturgija,
koje su jo dan danas u porabi u katolikoj crkvi, nije bila iz-
rino od rimskih papa uvedena ustanovljena kao to naa, i

nego su nastale u staro doba u prilikama t. zv. juris liturgici u

jednoj ili drugoj crkvi, obiajem se naime ukorenile postale i

pravomone, a da se nije ni koji razboriti liturgik usudio sumnjati

o njihovoj valjanosti u crkvi, a nekmoli je zabacivati".
Protivnici glagoljice, da joj potkopaju tlo pravnoga opstan-
ka, polaze sa naela, smjelo ustvrdena ali ne dokazana, da je

na naim stranama od najstarijih vremena, ak apostolskih, op-

enito vladao u liturgiji jezik latinski neposredni batinik
posvuda cesarstvujuega poganskog latinstva", ali to ne od-
govara istini, kae im na Volari, jer se po svjedoanstvu naj-
 34
uvaenijih arheologa rabio u istojRimskoj crkvi grki a ne la-
tinski jezik sve do IV. vijeka, odnosno zajedno sa latinskim dje-
lomino grki jezik bar do IX. vijeka, a jo dulje trajao je gr-
i

ki jezik u crkvama istonoga Ilirika, pae je za prvih vijekova

kranstva cvjetao latinski jezik u crkvama Afrike, dok je u sa-
mome Rimu rabio jezik grki u sv. liturgiji t. d. i

udnovato je, zgodno opaa Volari, u pisanju naih su-

parnika, naroito kanonika Pesante-a, da oni u predmetu isklju-
ivo crkvenom nikako ne e da se oslanjaju na zakljuke i na-
vode kardinala Bartolini-a, koji je svoje djelo*) napisao, kako
sam veli, po nalogu poglavara (autorevole incarico), da nam kao
predstojnik sv. Zbora za Obrede podade tuma spomenutoj o-
krunici sv. Oca Lava XIII. Grande munus". Premda uzoriti
kardinal nije nista ustvrdio, sto ve nije bilo vrstim neprije- i

pornim dokazima utvrdeno, zaman, oni vole svoje mutne bunare.

Ne mare oni, to Bartolini
unato mnijenju Ginzelovu, koje
je novijim znanstvenim dokazima oboreno priznaje sv. Me-
todija apostolskim legatom pastirom sviju Slavena. Pesante
i i

drugovi ne e da sv. Metodija priznadu apostolskim legatom, jer

da sv. Metodije nije bio kako neki hoe kardinalom. Di-

stingue tempora, odvraa im Volari, et concordabunt jura, upu-
ujui ih na Phillipsa, Santi-a i na Schenklove Institutiones juris
ecclesiastici, gdje se mogu upoznati sa evolutio juris i sa legati
olim et hodie i doznati, to su bili legati pontificii i legati a la-
tere u kako se razumijevaju dan danas.
IX. vijeku i

Dok se prvoborac Pesante brani sa Ginzelom, koji u osta-

lom bona fide zastupa svoju tezu, uenik njegov Salata, koga
ne steu staleki obziri, polazi korak dalje objeruke prihvaa i

u nazonom pitanju mnijenje starokatolika, profesora Friedricha

i upnika Goetza.
Na dugake teoreme Pesante-ove de privilegio et consu-
etudine" odgovara Volari u kratko: Preobilje rijei i nista drugo!
Prije svega treba tono odrediti pojmove i prilagoditi ih prili-

kama onog doba. U Eco del Litorale" bili su objavljeni izvjetaji

istarskih biskupa o stanju glagoljice u pojedinim upama, a

*) Dinko Bartolini: Memorie storico-critiche-archeologiche dei Santi

Cirillo c Metodio", Rim, Tipografia Vaticana 1881.
 35
imamo ih jo na pretek: stoga contra factum non valet proba-
tio. Moete iznijeti sijaset protivtina i nasilja, da se protura
latintina, zloporaba i t. d., ali tirne jo ne sruiste glagoljici
prava na opstanak.
Oslanjajui se na najpriznatije strukovnjake Volari kae,
da biskupi po dananjem jus liturgicum podnipoto ne mogu u
javnom bogosluju proirivati ili uvadati latinski jezik, gdje je

u porabi staroslavenski. Zato i ne moemo vjerovati. da je hr-

vatski obrednik u poreko-puljskoj biskupijidanas zabranjen,
kad znamo, da je Juraj Marai, kaptolski dekan u Puli, god.
1858. dao u Mlecima tiskati Pokripljenje umirajuih".
U ovoj sliici ne rrioemo slijediti potanko sva pitanja, koja
su bila pretresena u desetgodinjoj literarnoj polemici. Po njoj
bismo doznali, da su Volarievi takmaci opetovno kuali nepo-
hvalno prokriomariti svoje krivo zlato, da je bistro oko naega i

prvaka uvijek prozrelo prestigijatorsku igru. Otkrivi oravu ra-

botu njihovu zagrmio bi im: sram Vas budi, tako se ne dolazi
do istine. No dosta o tomu.
Poto smo evo naveli glavno o nastojanju naega popa
Frana" u prilog glagoljici, ne smijemo mimoii ni posljednje nje-
gove broure Malleolus Pseudo-Fertinatensium" u talijanskom
jeziku, kojom vraa zaslueno ilo za ognjilo na istaknutu pri-
tubu upravljenu sv. Zboru za Obrede u Rimu protiv prve dije-
cezanske sinode krke a za latinstvo crkvi starodavne biskupije
osorske.
U ovoj pritubi iznose se zastarjeli, vie puta oprovrgnuti
prigovori protiv glagoljice i istiu proganjanja nae svetinje itd.

Pa to su htjeli da postignu oni, koji su dali poticaj, da se sa-

stavi
"V
reeni spis? Volari e
Vam kazati ovom gorkom ironijom:
Sto mare oni, da liturgiki jezik slavenski, uveden od katolikih
biskupa, odobren od crkve rimske, postane iskljuiva batina je-
dino crkve raskolne. Crkva rimska samo kad je to u prilog
latinstvu
treba da se pokae mauhom a ne majkom Slave-
nima . a Slaveni katolici treba da slue strailom svojoj
. . .,

brai raskolnicima, e da ovi posvema smetnu s uma misao o

sjedinjenju sa crkvom Hristovom, ako nijesu pripravni, da skue
siju pod latinstvo (talijanstvo) posvuda cesarstvujue".
 36
Ne nijeemo, nastavlja Volari, ve priznajemo, koliko ho-
ete, sve potekoe, koje ponavljate proti glagoljici i koje kao
da nagovijetaju gorke nemile kunje, na koje se Slaveni ovih
i

krajeva stavljaju u ove nae dane No glagoljica je ipak

odoljela ouvala se u ovim naim stranama u prkos progon-
i

stvima X. do XIII. vijeka, koja je imala proi. To je historiki

fakat, to je istina, koja ne priputa prigovora ni evrdanja, koli-
kogod to bilo neugodno naim protivnicima, sve da ih na to po-
tice, u istinu manjim dijelom, neopravdano prenapeto revno- i

vanje za latinskim jezikom, ili da ih ganja, a to s vee strane,

bijes stranake narodnonosne mrnje u politike svrhe osva-
i

jalakih poriva, koji nijesu na korist prospjeh crkve Isukrstove".

i

U svojoj radnji Volari dokazuje, kako je u naim stranama

iskljuivo vladala glagoljica u drutvenom ivotu, ivahno
i

prema svom temperamentu
pobija prigovore, stoput pobijene,
i raskrinkava hotimina izvraanja istine, naperene proti krkoj
sinodi, na temelju biskupskih pohoda, to se uvaju u arhivu
osorske biskupije, navadajui uzroke zloporabama, koje su se
uuljale tijekom vremena radi nestaice liturgikih knjiga. Tu vi-
dimo, to su sve poduzeli pokojni biskupi Vitezi i Fereti, eda
se po mogunosti izvri enciklika Benedikta XIV. Ex pastorali
munere". Tu doznaje, kako je i sam Volari u razdoblju svoga
kapitularnoga vikarijata ve god. 1893. izdao onu energinu na-
redbu, da poetkom god. 1894. imadu prestati jezine zloporabe,
da se rabi iskljuivo novi glagoljski misal, to ga je izdala sv.
Stolica. Sinoda, kae Volari, nije uvela nikakve novotarije, nego
je samo postavila u iskaz crkve, koje su ve do tada uivale
povlasticu glagoljice krjepou spomenute naredbe vikarijata, ko-
jemu pak bijae dunost, da izvri nakane propise ustanovljene i

od pok. biskupa Feretia uz izriitu privolu sv. Oca pape.

Sto se pak tuitelji pozivaju na kasnije propise sv. Zbora
za Obrede od 5. augusta 1898. glede odredbi, po kojima se ima
suditi, da li jedna ili druga crkva ima jo pravo na glago-

ljicu, to im Volari poruuje, da je u krkoj biskupiji stvar bila

preuredena po crkvenim propisima ve god. 1893., a za taj slu-

aj vrijedi regula juris: Factum legitime retractari non debet,
licet casus postea eveniat, a quo non potuit inchoare".
 37
Sa svoga stanovista Volarievi suparnici imali su zato
periti na nj svoje strijele, ali bas to je ono, sto ima nas napu-

njati vjenom zahvalnou spram miloga pokojnika. Da nije bilo

bistrogaoka Volarieva, koje jeprozrilo u budunostnastojanja, to
vrebahu na stari na amanet; da nije bilo njegove energine odluke:
lako da bi u naoj starodavnoj biskupiji, gdje su se tada u
i

razmaku kakvih triju godina izmijenili na krkoj biskupskoj sto-

lici tri biskupa, da bi, velju, u nas bila glagoljica spala na
i

koju osuhu granu.

*
* *
Volari je u borbi za glagoljicu pokazao opsenoga znanja
u svim bogoslovnim disciplinama te izvrnih sposobnosti finog
kritiara. Ali njegove zasluge za glagoljicu nijesu stegnute samo
na njezino branjenje, jer je on u isto vrijeme mislio, kako da ju
podignemo iz prezrenoga stanja, u komu je tek ivotarila.
Dva su poglavita uzroka, vapije Volari, s kojih nam je

glagoljica propadala: Zanemarivanje jezika staroslavenskoga te

glagoljskih pismena pak nestaica potrebnih liturginih knjiga.

elimo li osigurati porabu glagoljice za budua vremena, ne i

preostaje nam drugo nego podignuti ve sada njegovati u na- i

ih mladih sveenika uenje liturgikog jezika priuiti ih za i

mlada na glagoljska pismena, a s druge strane omoguiti redo-

vito tiskanje irenje obrednih knjiga za porabu sveenstva
i i

puka, jer izuzme li ono plamsanje naega uvstvovanja, do tada

se s praktine strane malo ili nista poduzelo.
Ove su ba misli vodile presvj. biskupa Mahnia pri osni-
vanju naega drutva Staroslavenske Akademije: Otkad smo se
osvjedoili, kae on u Acta et Decreta I. Svnodi. Vegi. appendix
de Academia palaeoslavica, da je u naoj biskupiji glago-
st. 72,
ljica zakonito uvedena, et quo tempore linguam palaeoslavicam

legitime in hac Dioecesi inductam Nobis persuasimus, a najpae

poto smo osobno doznali misao Nj. Svetosti Lava XIII., prae-
primis autem ex quo SS. Dni Leonis XIII. consilia praesentibus
Nobis cognoscere contigit te poto smo dobro promislili i culi

mnijenje vjetih i razboritih mueva, Re autem diu ponderata,

collatisque cum viris peritis et prudentibus consiliis, odluismo

ovdje u gradu utemeljiti drutvo, kojemu e biti svrha: njego-

 38
vanje glagoljice, skrbiti se za akademsko izobraenje u tom je-
ziku po kojega mladega sveenika, izdavanje potrebitih knjiga itd.

Ako pak pomislimo, da je Presvijetli Mahni nadoao iz

bratskih nam krajeva, gdje ali dan danas glagoljica nema prava
i da se njemu, Rimskom katoliku kaf egsohen,' sa idealnoga gle-
dita openitosti bolje svidala latintina, ali uoiv realno stanje
u biskupiji da nije ni asa oklijevao, e prigrli sto je u nas do-
puteno i za nae prilike svrhi shodnije: to je svakako na prvom
mjestu pripisati prosvijetljenoj otroumnosti Presvijetloga Mahnia,
ali se Providnost posluila i onim muevima, koje isti nazivlje
periti i sapientes, a medu te je ubrojiti na prvom mjestu uz
pok. Paria i zemljaka mu Volaria.
Naa Akademija dakle ima da zahvali svoje oivotvorenje
svomu Mecenatu
Pokrovitelju nesumnjivo, ali uza nj svojskom i

zauzimanju Dra. Volaria, koji mu je kao najbolji poznavatelj

biskupije otvorio ovoga velevanoga pitanja
vidike u stanje i

koji je svom duom nastojao, da se ova krasna zamisao to prije

i ostvari. On je pomogao sastaviti pravila a na osnovateljnoj
skuptini god. 1902. im
Akademija ustanovila, izabran nje-
se
zinim Predsjednikom, obnaao je tu asnu slubu sve do svoje
smrti. U krasnom otvoridbenom govoru med ostalim zahvaljuje
Bogu da nam je darovao u zgodan as pravoga pravednoga i

biskupa" nie Njegove

i zasluge Parieve i uzviene namisli i

namijenjene naoj crkvenoj starini te vrstim razlozima oprav-

dava, to se Akademija otvorila ba u Krku. On je ravnao na
sjednicama Ravnateljstva kao na glavnim skuptinam, on po-i

davao mudre savjete, udahnjivao nove misli, bodrio podravao i

ivi saobraaj u korist naega drutva, koje izdade na svijet

njegovim nastojanjem neke najpotrebitije publikacije, kao onu i

u zgodan as iz arhiva osorske biskupije.

Volaria nema vie medu nama, ali nek mu uspomena ivi
vazda, potiui nas da ustrajemo u nastojanju oko postignua
uzora, za koje je on ivio, koji su vodii Akademije nae.
i

* *
Sve daVolari bio u branjenju glagoljice estoki radi-
je

kalac, bio je opet do sitna ponino odani sin Crkve; sve da i

jest znao okinuti se na nepravednost sustava zapostavljanje i

 39
svoga naroda, bio je dravljanin prokuane vjernosti. Znali su
njegovu iskrenost kako u Rimu tako u Beu. sluajno smo i

doznali, da mu je bilo prigodom ezdeset-godinjice kraljeva vla-

danja namijenjeno visoko odlikovanje, mu je ve tada na grobu
al

zazelenila prva trava; pod izvjesno pak moemo kazati, kako je

i Sv. Otac s pohvalom priznavao Volarieve zasluge. Ve pok.
Lav XIII. odlikovao ga kriem pro Ecclesia et Pontifice" a sa-
danji Sv. Otac Papa kako Pesante-u, tako je i Volariu podi-
jelio visoko dostojanstvo, Apostolski Protonotarijat ad nistar
participantium". ]
) Obojica su zastupali svaki svoje stanovite,
pak da bi mi bilo o stvari izrei, kako da si to protumaim,
ne bih krzmao ustvrditi, daje Pesante-u priznat: sermo, Volariu: res.
Radi svoje uenosti, neumorna rada u korist biskupije, a
nada sve radi svojega elik znaaja zasluio si je od neposred-
noga Poglavara najljepi spomenik, sto mu ga je podigao u di-
jecezanskomu listu u Acta Curiae episc. Veglensis, kojega je po-
kojnik bio vie godina urednikom plodnim suradnikom, kad mu i

je u spomen napisao lapidarnim stilom:

t
FRANCISCUS Dr. VOLARI
huiusce Capituli Cathedralis Decanus, Vicarius generalis, Vica-
rius Capitularis secundo, Actorum" horum primus moderator, de
tota dioecesi optime meritus, die 1. h. m. (l./XI. 1908.) diutina
aegritudine confectus, in osculo Domini debitum naturae reddidit.
Quem nos, laborum Nostrorum socii assidui, consiliarii
sapientissimi, amici ingenui iacturam in eo vehementer dolentes,
piis Fratrum Sacerdotum precibus enixe commendamus.
R. I. P.

') U znak priznanja dano je milom pokojniku iz Rima i drugih iskaza

osobite naklonosti. Tako mu kone opornosti suprot brijae
je n. pr. radi
operacije zadnjih godina ivota bilo dozvoljeno nositi bradu; a radi srane
bolesti, sto nam ga je napokon ponijela u grob, bio je oproten sa samih
i

dvadeset pet godina kora - ote poglavite kanonike dunosti.

CEDIMO
 O Slovencu Jurju, kanoniku peniteneijaru
stolne crkve tourske u XIV. vijeku.

Po Louis Leger-u, priopio pop V. PREMUDA.

God. 1909. izdali su u slavu Nestora slavenskih filologa

Vatroslava Jagia riegovi potovai zbornik s riegovom slikom
na elu popisom riegova kriievnog rada uz mnogo lijepih priloga. )
i
1

Jedan je prilog od francuskog slaviste Leger-a u francu-

skom jeziku pod gorriim naslovom. 2) Poto svakomu ne e biti
i

mogue doi do te kriige jer znam da lanove krke sta-

i e
roslavenske Akademije, osobito Istrane, zanimati, da saznaju neto
o slovenskom ueriaku, koji je lijepo poznavao i slavensku az-
buku te ve onda imao iri pojam o jedinstvu slovenskog ple-
mena sa hrvatskim, rijeih se da iscrpem onaj lanak Leger-ov.
U kriinici grada Tours-a na Loiri u Francuskoj imade ru-
kopisa sa slavenskim glosama, na koje su Leger-a upozorili a
napisao ih je Georgius de Sclavonia, Slovenac Juraj, kanonik pe-
nitencijar one stolne crkve. Ovo
ime u franc. bibliografiji po- je

znato otprije, ali de Moreri u svom velikom povjes. rjeniku

i

stavja ga na svrhu XV. poetak XVI. vijeka; jedan drugi je

i

krivo naveo jedno riegovo tiskano franc. djelo.

Sada Leger napomirie riegove rukopise u Tours-u. Br. 39
nosi naslov ,Compendium literalis sensus totius divine scripture',
a sam navada, da ga je napisao 1404. kao kanonik penitencijar
one stolne crkve. Jo prije je napisao drugo biblijsko djelo o
proroku Danielu, br. 79: Lectura magistri Georgii de Sclavonia
super Danielem 1391. 18. die julii.
Za nas je najvaniji br. 95, koji sadraje razne nabone
spise. Tu je vie listova, koje bi trebalo iznijeti na svjetlo u
*) U popisu kriievnog rada Jagieva izbjegla je prof. Fr. Pastrneku
rasprava: Zwei illustrierte serbische Psalter" u Lil sv. Denkschriften beke
akademije 1906. 87 str.

Francuski glasi: Georges d' Esclavonie, Chanoine penitencier de

) la

cathedrale de Tours au XIV-XV me siecles. Ob ovom je Leger pisao i u

Revue des bibliotheques" 1909. br. 5-6, ali to mi nije pri ruci.
 41
faksimilu, svjedoe nam, da je taj ovjek poznavao mnogo
a
jezika razna pisma, tako
i azbuku irilsku glagolsku. Na listu i i

75. ima jevrejska slova, pak irilska glagolska a pred onim i

potoriima pie: istud alphabetum est chravaticum. Svakom je

slovu ozgo pribijeio latinicom riegovo ime: az, bouki i t. d. La-

tinicom je ispisao i glag. oena, kako se je sjeao da mole u
riegovom rodnom kraju: Otze nas ise i. t. d. Tako je na 76. 1.

napisao glagolicom andeoski pozdrav i vjerovarie apostolsko i to

velikom pariom i duktus da odaje vjetu ruku, a dodao je i

prepis latinicom.
Leger veli da je bjo dao snimiti ova dva lista te ih uz prikaz
izruio arkeolokom kongresu u Kijevu 1874, pa da se to nalazi

u zbirci onog sveuilita, ako se nije izgubilo.

Zanimjiv je 1. 77. Tu pie: Istria eadem patria Chravat. T
)

Primus episcopus Chravacie qui utrumque idioma tam lati-

scit

num quam cravaticum et celebrat missam in altero istorum ydio-

matum quocumque ibi placet. 2
)

Slijede latinicom hrv. rijei: Pavel dyak z Krbava. Dlgous-

chanin plemeniti routsanin (ribnianin? ili rianin?) Krisanits
drasecin sin Krbavski. 3 ) De ista dioecesi est Coplice 4 ) Epis-
copus de Kerbavia Episcopus Kninski 5 )
Episcopus Krxski
(krski) Episcopus Split quasi archiepiscopus Episcopus
Troguier. Episcopus Schibenik. Archiepiscopus Zadrski.
Episcopus Ninski. 6 ) Episcopus Rabsk(i). Episcopus Osorski. Epis-
copus Senski.
Na dorioj strani ovog
azbuku kurzivniju lista nalazimo gl.

od one na 75. Na slijedi naziv dana u tjednu

1. 1. mjeseca
78b i

hrvatski a latinicom: Nedila, prvi dan t. d. i

Napisao je 1413. Extracta izvadak iz Summe sv. Tome

akvinskog. Prepisivao je i za druge, tako br. 444 (Summa de
') Htio je rei: Istra je jezino slavenska pokrajina kao sto je i Hrvatska.
2
) Misli najbre zagrebakog biskupa.
8
Ova su imena iskvarena a va}da
) riegovi uenici. I ono z Krbava
je ili u rukopisu ili tampom iskvareno.
4
) Vajda Toplice (varadinske?)
5
) Najbre da
je pisano Tninski. I Kriani su drugi itali Trisanits.
6
) Leger navodi Nenski, sto je pogrijeeno. Vajda je za nekog napisao,
u kojim se je biskupijama Hrvatske Dalmacije glagolalo. i
 42
viciis et virtutibus) za nekog metra Petra de Castanea (iz Ko-
s tajnice?).

Juraj je pozvao k sebi i svog neaka, koji je napisao br.

469, neki zbornik propovijedi (Istum librum scripsit Parisius
Ulricus nepos magistri Georgii a. d. 1398).

Rukopis br. 95 ima ovu irilsku glosu : To riHCd IlaRd/VA

^i^kr hc KphKdE^ KdKo ct KHH/VA. To je ista linost koja je spo-
menuta na 1. 77 rukopisa 95.
Imamo o Jurju spomena takoder u starim zapisnicima Sor-
bone, parikog sveuilita (Auctuarium i Chartularium), da je

ondje hospitirao 1
) za uprave biskupa Diodone 1388 1409. Odavle
je 13. vejae 1389. pisao nekom prijatelu u Be o nekakvom
sporu parikog sveuilita Dominikovcima (les Precheurs, red
s

propovjedalaki) pak se preporuuje uspomeni svojih znanaca:

Henriku de Hassia, Henriku de Ovtten i magistru Fridriku. Ovi
mu bijahu ili stari kolege u Parizu ili se je s nima upoznao u
Nemakoj. Tu se potpisa: Georgius de Rain, magister in artibus,
canonicus ecclesie Altissiodorensis. To je Auxerre u dpartement-u
Yonne, a moda je bio samo zaasni kanonik, barem u popisu
rukopisa onoga grada nema o nem spomena.
O istoj stvari sauvalo se u bekoj carskoj kriinici i drugo
riegovo pismo, gdje izjavluje, da mu se ini e je red Dominiko-
vaca u Francuskoj tako pao, te e se teko kada uzdii.
Naeg su Jurja magistra sorbonskog izabrali 5. travnja 1392.
od riemake narodnosti, kamo su pribrajali Slavene, da iznajmi i

riihove tri kue, poto je bio spao broj riihovih djaka. Opet 1.
travna 1393. naredili mu da istrai, koliko je od
trona jedna
kua te je dade popraviti. Kad su htjeli podii kolu za mlade
riemake narodnosti odbor nega, isto tako 1401.
1399. biraju u i i

za sastav adrese na krajicu Jelisavu bavarsku glede podignua

kole za lijepe umjetnosti. To su dodue neznatne stvari, ali
svjedoe o velikoj sposobnosti i rjeitosti Jurjevoj te o ugledu,
to ga uivae u riemakoj koloniji.

') franc. boursier, t. j. gost. Rije je izvedena od bourse, to znai ta-

koder sveuilina zaklada, kakvih je bivalo veih za one, koji su ve bili

magistri artium, uiteji umjetnosti, da mogu nastaviti dalrie nauke na sveui-

litu, i mariih za one, koji bi istom poeli uiti humaniora da postanu magistri.
 - 43 -
God. 1403. spomine se posjedni put medu magistri non le-

gentes t. j. onima, koji nijesu predavali.

Sreom sauvao takoder spomen o riegovu preminuu.
se je
U londonskom British museum naao je abb Bourrass pome-
nik stolne crkve tourske, gdje pie:
V. Maii (1416.) obiit recolendae memoriae magister Geor-
gius Henrici de Rahyn presbyter de Sclavonia Aquileiensis dioe-
cesis, magister in artibus et in theologia, canonicus et poeni-
tentiarius hujus ecclesiae, qui multos libros manu propria ad
usum dictae ecclesiae scripsit et notavit in cantu; et in ultima
sua voluntate reliquit residuum bonorum suorum mobilium eccle-
siae prefatae, executione sua completa, pro faciendo anniversa-
rium suum solenne anno quolibet in crastino sancti Hieronvmi:
Cujus anima requiescat in gaudium.
Jo je na 1. oktobra ubileena zakladna misa za ri, kako
bijae naredio.
Zanimlivo da si je sam odredio misu ophodnicu a to dan
je

po sv. Jerolimu, koga su glagolai tovali kao obretnika glag.

azbuke i to u tudini, u slubi latinske crkve.
Vrijedno je, da se i u nas sauva spomen takvome muu,
koji bi se bio proslavio i u domovini, da su bile u rioj bole pri-
like. nego svrim treba da reem koju
Prije o zaviaju naeg i

Jurja. Sam se je pisao Georgius de Sclavonia, drugi pako de

Rahyn, iz oglajske patrijarije. To bi moglo biti koje mjesto u
Stajerskoj na Savi, Rajhenburg ) ili slino, ili u sadarioj Gorikoj.
1

Tesko je odrediti sa stalnou, kada sam nije o sebi nista drugo

zapisao. Vala da je bio plemenita roda, kad je izuio vie nauke
i stekao si asno mjesto u Francuskoj, u crkvi i na sveuilitu.
Moda je naao kojeg mecenu.
Neka dakle ne izgine ni u nas Hrvata ni u nae slovenske
brae spomen muu, koji jo pred 500 godina nije pravio razlike
medu jednokrvnom braom. Kamo sree da smo prije imali jedni
idrugi vie takovih Judi.
Budi emu vebnae pametb!
G. 811. u Ahenu dokrajio je Karlo Veliki spor medu solnogradskim
nadbiskupom Arnonom oglajskim patrijarkom Maksencijem, pak je prvome
i

dopitao vlast nad svim pokrajinama od Drave k sjeveru, a drugome sve one
na jugu od Drave; ove su mede vrijedile sve do g. 1751. S toga bismo mogli uzeti
grad Rajhenburg za rodno mjesto naeg Jurja, jer je i on bio pod vlau
oglajskoga patrijarhe.
 PRILOI
za literaturu hrvatskih glagolskih spomenika.
Napisao pop V. PREMUDA.

I.

Uskrsna sekvencija.
Trei vrbniki brevijar (u glagolaa br'viel, verbijal, barbil,
barijal), premda je znatno marikav na poetku i pri kraju te
najmladi dobom (iz 15. stojea), sadraje ipak vie osebina, kakvih
drugi nemaju. Svojina je upne crkve vrbnike, a sadraj mu je

pogledom na sv. Pismo pobijeio dr. J.

Vajs u disertaciji: Naj-
stari breviaf chrv. hlah." (Praha 1910.) S toga se ja ovdje ogra-
niujem na uskrsnu sekvenciju na listu 174., nekada glag. kur-
zivom 232.
Mislim da ne u pogrijeiti, ako je nazovem sekvencijom.
Tako su se zvale sredovjene crkvene pjesme, to su ih prvotno
pjevalikao zakjuni tekst k aleluja pri sv. mii iza poslanice.
Pisu da ih je uveo Notker (Balbulus) opat u St. Gallenu (f 912.
na glasu svetosti proglaen svetim). Nalazimo ih osobito u
i

latin. misalima napisanim ili tiskanim prije sabora tridentskog.

Neki takvi imaju ih do stotine, jer su postepeno uvedene za sve
vee svetkovine. Ali u obnovleni misal unilo ih je malo.
I naim glagolskim misalima
u drugim rukopisima ima i

ekvencija", ali o tom moda tamo naprijed kojom prigodom.

Ko se od nas ne sjea toli rado pjevane: Poslan bi an'jel Ga-
brijel" ili U se vrime godia"? Imademo pod tim imenom po- i

grebnih pjesama, kojima je po svoj prilici traiti izvor u latinskoj

Dies irae ili drugoj takovoj.
Do ele je malo tiskano hrv. glag. pjesama, a ipak one
zaslue parie. U novije doba izdao je neke dr. Vajs u 31. kriizi

Starina" iz gl. parikog brevijara, koji on stavja u drugu polo-

 45 .

vicu 14. vijeka, a 1911. je prof. R. Strohal priopio u 5. i 6. broju

zagrebake Puke Prosvjete" 11 sekvencija iz Klimantovieva
obrednika.
Klimantovi ih zove ekvencie mrtvih blaene gospoe,
svetago tela boie, marie man'dalene". Ovdje nuzgredno opaam,
da Klimantovia pjesnikom, kako je to uinio Ku-
nije smatrati

ku|evi (Stari Pjesnici Hrvatski sv. Zagreb 1856.), nego upisat I

mu u zaslugu da ih je prepisao kao Pla Gospoe". To je i

lako dokazati. Ako otvorimo Starohr. duhovne pjesme" parikog

asoslova (od Vajsa), vidjet emo da je 2. sekvencija Klim. ista
sa 5. a 3. sa 6. onoga s malom razlikom. Nalazimo ih u dru- i

gim rukopisima kao Pla". Prema tome su te pjesme postojale

i

ve u XIV. vijeku, kad je neki Pavlinac pisao onaj brevijar, koji

je sada u parikoj nar. kriinici. Samo mjesto ekvencie tamo

je pesbn'.

Nai rukopisi zovu jo takove pjesme naslidovarie,

i kriige
pisanca, poslidnica, iirTna, a pogrebne takoder naprosto pogrebna.
Istina je dodue da se rijeju irnnb, inVna, hvmnus, u asoslovima
koli lat. toli glag. zovu veinom duhovne pjesme na veerni,
jutrerii i drugim asovima.
Koli sekvencije toli himni latinski sastavjeni su po stano-
vitom ritmu. U prvih je najobjubleniji trohej, u drugih pako jamb,
premda oba ritma mijeaju. U sekvenciji emo rijetko
se cesto i

kada nai preteno jambe*). Dakako da se je tijekom vremena

mijehala forma duhovnih pjesama, jer su oponaali klasina i

mjerila a ima rimovanih. Ali nai glagolai prevadaju ih za

i

svoju porabu nijesu puno marili za kitice stope ni za srok. i

No vratimo se k zadatku. Sekvencija 3. vrbnikog brevijara

pjevala se je na obredu tom crjenica govori ovo:
uskrsnua. O
1 po tomb egda otpoju jutrnju. Plovan' popi vsi ljudi muzi i i i

eni lobiuf s(ve)ti krib g(ospo)d(a)nb. po tomb drugb druga I

lobizae g(lago)letb. Vskrse H(rbs)tb otvetb. V istinu. A popi

*) Onoga te bi elio ovaj zanimlivi odjel crkvenog
potarie upoznati
pjesnitva upuujem na od Jos. Kehrein-a Lateinische Se-
izvrstan prirunik
quenzen des Mittelalters". (Mainz 1873). Druga takova djela (Daniel, Mone)
nijesu lako pristupna svakome, najmarie pako Analecta hvmnica" u 60 sve-
zaka od dr. Ouida M. Drevesa.
 .

46
poite sie pesni nie pisane lipimb i veselimb glasomb. ekoe i

podobaetb peti na vskrsenie g(ospod)a naego Is(u)h(rbst)a".

Evo sekvencije same:
1
H(rbst)b vskrse iz mrtvihb. semrtiju na semr'tb
nastupi. grobnimb 1
) ivot' darova.
2
Veselite se nebesa i radui se zemja i vsa ee
sut' v riihb . ibo vladika H(rbst)b B(og)b n(a)b saad'
va adova vrata . ekoe sam' izvoli . uzi razvre oko-
2
vanihb. pobedu e imie ) vskrse iz mrtvihb. grobnimb
ivot' darova.
3
Muronosicamb 3
enam' pri grobi pristav' and(e)lb
)

g(lago)lae . murro mrtvimb est' dostoino. H(rbst)b e

istleniju evi se tudb.
4
Na
pojue. H(rbst)b vskrse iz mrtvihb
vzapiite .

semrtiju na semrtb nastupi. grobnim' ivotb darova.

5
Pridite od videnie eni blagovestnice 4 ). Sionu
rcite. primi ot nas' celovanie i radostb i vskrsenie
g(ospo)dhe.
6
Likui . igrai i veseli se Erusolime. c(esa)ra H(rbst)a
B(og)a uzrevb . iz groba ishodea eko i enihb ot r-
toga svoego. 5 )
7
I vzapiite vsi pojue. H(rbst)b vskrse iz mrtvihb.
semrtiju na semrt' nastupi. grobnim' ivotb darova.
8
Nad vsemi drevi kedarb. ti edin previsi ) esi s(ve)ti

kriu . na rieme iv(o)tb mira pne . na rieme H(rbst)b

pobedi semrtb. semrtiju svoeju semrtb pobedi . al(elu)e
a(lelu)e . a(lelu)e.

*) Po Mikloiu (Lex. palaeosl.) adjectiv grobbnb 6 iv ddtj qui in inferis

est, ima u cod. supr. 2

) imalo bi glasiti imee. 3
) eni muronosice muli-
eres unguentiferae, myrrham portantes, tri Marije, koje dodoe pomazati tijelo
Isusovo. Glagolai su obino pisali muro sa dva r. 4
) quae laetum
nuncium
affert, u Miki. samo evangelium docens. s
) eko i enihb ot' r'toga svoego,
6
iz ps. XVIII/5. ) adjectiv previii, supremus, celsissimus.
 47
Slijede jo: antipon' bera i oracie (ili ogracie):
Kriu tvoemu poklariaem se G(ospod)i . i s(ve)toe
vskrsenie tvoe proslav|aemb. Pridite poklonem se H(rb-
sto)vu vskrseniju. a(lelu)ee. a(lelu)e.
b(e)r(a). Vskrse g(ospod)b iz groba. a(lelu)e. a(lelu)e.
Ie za nas' povese 1
) na dreve. a(lelu)e. a(lelu)e.
Or(a)cb. B(o)e ie ni gospodskago 2 ) vskrsenie pre-
slavnimi prazdniki veselii . podai milostive 3 ) . da sie

ee astne astimb. toboju pomagajuimb verne 4 ) drali

bihomb. Tem'e g(ospo)d(e)mb.
U transkripciji sam se drao izvornika izim sto sam neka
imena napisao velim slovom. Kraticu sam hb volio razrijeiti sa
Hrbstb nego Hristosb, jer su glagolai akavci onako izgovarali,
ili pak Hrist. Na listu 198d ovog istog brevijara itamo: Jjuda
isukrstovb isukrstu' potpuno napisano. Erusolime je u pjesmi
. . .

takoder potpuno napisano, a da to treba citati Jerusolime, kao i

jee, jakoe, a ne ee, ekoe, to znati svako ko je imalo upu- e

en u glagolicu.
Ova je pjesma i ako nije dola k nama u svom prvotnom
ruhu, vrlo stara, moda jo iz doba naih prvih prosvjetiteja.
teta to se nije sauvao napjev, kako su ga pjevali nai gla-
i

golai lipim i veselim glasom". Bio bi to veliajni koral. Ovako

neka potakne kojeg naeg vrijednog skladateja, da ga udesi
to
prema istonom napjevu u naem duhu. Na ovu ekvenciju pod-
sjea moda napjev stare hrv. uskrsne pjesme u zagrebakoj
Cithara octochorda od g. 1757.: Kristu je gore vstal", koje
reprodukcija na koncertu glazbenog kluba Lisinski" na po- i

kusu orgula stolne crkve zagrebake od 12. lipria t. g. (u sadariem

obliku: Uskrsnu Isus doista") bijae jedna od najzanimlivijih taaka.
Ova melodija ive jo regbi u ugarskih Hrvata oko Gyora, jer
je uvrstie u Crikveni jakar" za dursku biskupiju g. 1901. Vidi
o tom lanak od Mesopa u letorioj Lui" str. 420 t. d. i

Pjesma nas podsjea na istoni grki obred, a to nije ni-

kakvo udo, kad znamo da su sauvani vrlo stari spomenici
pogrjeno mj. povise. 2
) gospodbskb dominicus dolazi takoder u supr.
3 4
) milostive. ) verbne.
 48
jednog drugog obreda.
i u dalmatinskim gradovima sluilo se
I

je u crkvama grkim jezikom u istonom obredu.

U potvrdu svojeg mnijeria iznosim iz djela kneza Maksa
saskog: Praelectiones de liturgiis orient. (Friburgi 1908. T. I. p.

114 kako po Muravievu opisuje poetak vazmene slube u

ss.),

noi velike subote. Sada je eto blizu ono jutro vesela, tako
dugo oekivano, pa kako da zapomu vjernici? Citariem Djela
apostolskih, kao da gore od eje da preteku ene mironosice i

zajedno s andelima odvale kamen s vratiju groba ivotodavca.

Odbija pono zadrii se himan posveuje suboti. Ova svrava
i

s kanonom poirie vazam. U svetitu, koje je jo zatvoreno u

i

znak, da su Boije tajne poznate prije na nebu nego na zemji,

zapjevaju: ,Uskrsnue tvoje, Hriste Spase, pjevaju na nebesima
andeli'.
Za tim izade ophod s kriem zastavama oko crkve i

te nastave pjesmu: ,Udostoj nas na zemji, da te istim srcem

i

slavimo'. Pred zapadnim vratima crkve zbor zapjeva: ,Hristos

voskrese iz mrtvih, smru pobijedi smrt i onima, koji bijahu u
grobu, darova ivot'. Vrata ne otvore odmah u znak, da apostoli
nijesu namah povjerovali, da je Gospod uskrsnuo. Otpjevaju ps.
67 ,Da voskresnet Bog' a med riim: ,Hristos voskrese i t. d.,

Kad se rastvore vrata, udu u crkvu svu rasvijetlenu u samo sve-

tite i upale sve votanice.
Grko Makso, obiavaju uvijek sjaj-
istoriaci, govori knez
nom rasvjetom proslaviti vazmenu no u znak, da je Isus iz
groba izaao kao prava lu. po rimskom pentikostaru, veli on,
I

nakon ranog uskrsnog evandeja u zatvorenom svetitu sluitel

zapjeva tri puta uskrsni tropar: ,Hristos voskrese iz mrtvih',
to zbor toliko puta ponovi. Tako biva iza pohvala. Onda
slijedi sveano cjelivarie (osculum paschale). Sveenik sluite]

stupi s evandejem pred vrata svetita. Arhimandrit (praepositus)

pristupi prvi, pojubi evandeje pak sluiteja, prihvati evandeje iz

riegovih ruku te stane riemu na desnu. Iza toga dodu ostali od

klera redom, jube evandeje, arhimandrita pak se cjelunu medu-
sobno. Ovo uskrsno cjelivarie kod
na ovaj veliki praznik nai je

svih takoder izvan crkve u znak kranske zajednice. Gdjegod

se Judi susretnu, izjube se pa na trgu. Jedan veli: ,Hristos vos-
i

krese', a drugi odgovara Voskrese v istinu' , . . .

 49
Na istoku takoder obiavaju cjelivati se na veliki dan" i

darivati se pisanicama. U
jednom rukopisnom zborniku iz 17.
vijeka samostana Agapije u sjevernoj Moldavskoj (Jacimirskij:
Slavjan. russk. rukopisi rumbinskiln* bibliotek-b" str. 76) itamo:
i

0 velikonrb dni i o jajce svidtelbstvuet-b Joann-b Damaskin-b:

Nebo i zemlja podobna estb jajcu globusa; jajco primerieno ko
vsei tvari: skorlupa aki nebo, pleva aki oblaki, belok-b aki vodbi,
eltok-b aki zemlja, a sbirostb posredi jajca aki v mire greh-b.
Gospodb nai> IisusT> Hristosii voskrese iz-b mertvbih-b, vsju tvarb
obnovi estnoju Svoeju kroviju, jako e agne ispusti. Togo radi na
Voskresenie Gospodrie drug-b druga celuem-b st> erlenbinrb jaj-
com-b; edim> reet-b: Hristos-b voskrese"! drugij otvetaete>: Vo
istinnu voskrese Hristosij", pokazujute erlenbinrb jajconrb
Voskresenie Gospodrie eko tako ukrasi vsju tvarb . .
."

Jo da reem koju o antiponu, beru i oraciji, to slijede

iza gorepriopene pjesme. Na veliki petak u jutro pjeva se iza
Pue moj (v' oponos Ijudeom'
improperia) takoder: Kriju
tvoemu poklanaern' se G(ospod)i s(ve)toe vskr'senie tvoe hva-
i

lim' i proslavlaem'. Ovako u misalu iz poetka 14. vijeka sa otoka

Krka sad u Vatikanu iz Propagande, sign. L-VII-4.

Bera na jutrerii Uskrsnoj. Molitva pako ovog

(stih) dolazi
3. vrbn. asoslova je posve drugaija nego danaria u misalu ili

brevijaru. Slae se ipak u neem s onom od srede po Vazmu,

koja po reenome misalu Propag. ovako glasi: Boe, ie ni go-
spodbskago vskr'seni ophodn(oj)u bstiju veselii, podad' mi-
lostive da vremen^imi bsfmi ee deem' k' radostem' venim' priti
utegli bihom'. G(ospodeym.

Cjelivarie je kria na vee blagdane do nedavna bilo u obi-

aju u nekim crkvama krke biskupije.

II.

Sluba sv. Mavra.

Prilog za hagiologiju.

U glagojskim pisanim brevijarima (ne govorimo o tiskanima)

zanirnjivi su ne samo ulomci sv. Pisma nego i ivoti svetaca,
koji se tamo zovu slubi otb svetbCb" (officia sanctorum). Ovih
 50
je dosele malo objelodarieno, a ipak i oni drugi zavrijede da ih
prouimo.
To vrijedi osobito za slubu sv. Mavra muenika, gdje se
pri kraju spomine Istrija i Pore. Uz opata Mavra ovaj je svetac
poznat od starine u hrv. Primorju i u Dalmaciji. Na otoku Krku
bijae vie crkava riemu posveenih (n. pr. u Vrbniku), s tim
se imenom cesto susreemo u listinama. astili su ga na istar- i

skom kopnu, pa jo danas, osobito u biskupiji poreko-pulskoj,

i

kojoj je glavni zatitnik; ponajpae stolna crkva poreka, gdje se

je uvalo do g. 1354. riegovo tijelo. Ondje je nastala prepirka: i

je li to sv. Mavar afriki ili domai biskup muenik, kojeg da i

je kasnije zamijenila predaja s onim prvim. To je pitane zani-

malo druge neke ueriake. Mi ga ne emo raspredati, nego o

i

tom samo spomiriemo, to je najnunije.

Lani je sveenik one biskupije Fr. Babudri izdao brouru:
Roma o Genova. Tu dokazuje, da je crkva poreka neprekidno
uvala tijelo sv. Mavra, domaeg biskupa i muenika, sve do
g. 1354., kada ga je odnio Paganino Doria, zapovjednik geno-
vekih galija, koje su bile zauzele i oplijenile grad Pore. Ono
da se i Genovi zajedno s moima sv. Eleuterija
sada nalazi u
mu. u obitejskoj kapeli knezova Doria, a u Rim je poslana moda
samo koja odlinija cest sv. moi. Tim se on ne slae s Isu-
sovcem Hartmanom Grisar-om, koji na mozaiku lateranskom vidi
dodue sv. Mavra mu. biskupa porekog u paliju, a ne afrikog
muenika dojaka, ali sudi, da je riegovo tijelo za pape Ivana IV.
doneseno u Rim ujedno s drugim sv. moima, a istom kasnije
dospjelo u Pore (Civilta catt. 1898). Drugi pak Isusovac bolan-
dista Hipolit Delahave (Analecta Bolland. a.l 899) slae se u tom,
da je ono sv. Mavar biskup poreki, ali hoe da se riegovo tijelo
uva itavo u raci kapele lateranske, koje da nijesu ve od 7.
vijeka ni mjestili ni otvarali.
Poznato je iz povjesti, da je papa Ivan IV. dalmatinac,
zabrinut za kranstvo one zemje uslijed seobe i provale
Hrvata, poslao onamo opata Martina, koji je skupjao sv.
moi po Dalmaciji Istri tako donio u Rim medu inima
i i one i

sv. Mavra. To osim mozaika u kapeli sv. Venancija apud baptis-

terium lateranense potvrduje takoder stari rimski liber ponti-
 51
ficalis", papa u raci umetnutoj u oltar sahra-
gdje itamo, da je

nio reliquias bb. martyrum Venantii, Anastasii, Mauri et . . .

aliorum multorum martyrum, quorum reliquias de Dalmatia et

Histria adduci praeceperat".

Da li je u istinu predaja pobrkala porekog Mavra s afri-

kim ili ne, teko e da se je u
se definitivno rijeiti. udno je

Istri, napose u Poreu posve zaboravilo na domaeg biskupa i

muenika. Predaja, ako nije vjerodostojna poput pisanog spo-

i

menika, ipak ostaje vjerna u sutini. Petar Kandler u svom Co-

dice diplom, istr. I. sves. ustvrdio je, da su svojih muenika imali
samo gradovi Puf Kopar, a da su moi sv. Mavra u Pore,
Trst, i

Eufemije u Roviri, Nicefora u Pian, Pelegrina u Umag, donesene

s istoka u IV. vijeku prema staroj predaji. O sv. Mavru pjevalo

se je u crkvenoj slubi: Maure natu Afriane Sed martvrio

Romane
Pater urbis Parentinae. Oglajski patrijarka Rodoaldo
g. 966. spomine, da je stolna crkva poreka posveena ovome
mueniku, i riegove moi, ali ne govori nista o Mavru biskupu
(s. Mauri Martvris, corporis cujus in honore dicatum est). Legenda
r
o sv. Mavru, to ju je Kandler ondje priopio po lat. pasionalu XIV.
vijeka, a mi ju donaamo, koliko treba za boje razumijevarie
glag. slube sv. Mavra, govori samo o afrikome Mavru, to je

muen u Rimu 284. za ara M. Aurelija Numerijana. Tu se veli

na poetku, ega nema glag. tekst, da je Mavar proivio u do-
movini 18 godina u samostanu onda poao u Rim, gdje je i

upoznao sve tajne ili pravila sv. crkve. Nije li moda on tako
prikazan na mozaiku lateranskom u 7. stojeu, naime u platu
istonog redovnika, to dri Grisar za biskupski plast? Bio bi
to dodue anahronizam, ali u staroj umjetnosti ima skokova.
Pri kraju pako novjanske slube spomine se dva puta, da je sv.
Mavar muenik bio sveenik, ali ne u vrbnikoj slubi, koja je
kraa i starija.

Iznaaju na svjetlo glagolsku slubu sv. Mavra po IV. vrbn.

asoslovu (list 85b 87 a ), koji je ispisan u XIV. vijeku, spomiriem
da se s riom u prva 3 teria slae sluba 1. novj. iz XV. vijeka
b
(1. 443 444 a ) a odonud, gdje se razilaze, ali ne u glavnom, stavih
je naporedo. Za lake itarie razvezah kratice, promijenih inter-
punkcije a imena Bog, lica i gradova napisah velikim slovom.
 52
Za W, koje oba asoslova upotreblavaju za pisah te su- i
glase, jer su ih tako stari glagolai akavci izgovarali. Dosjedno i

tomu suglas d umekah sa d (ili j) n. pr. za nudae nudae;

na drugome mjestu ima vrbn. predai mjesto predadb. Poluglas
i eliziju zadrah kako su na mjestu; ostavih pbstira, jer tako

imadu stariji rukopisi. Obinim znakom zagradih to ne dostaje,

i

a suvino [ zagradom. Stena oznaih rimskim brojkama, jer gla-

]

golai piu samo t, ti, rijetko teni; a treba znati da tih po-
vjesnih teria (lectiones historicae) ondje dolazi mnogo vie nego
u novom lat. brevijaru.
Jedna je druga sluba jamano prevedena s latinskog ali
i

ne jednake redakcije negdje u Istri ili u hrv. Primorju. Prepisi-

variem je tijekom vremena dakako trpio i jezik, to se najbo|e
vidi pri svretku novi. teksta. Ipak je ostalo jo starine kao:
mebnikb, korablbnikb, pridavnici: dbeva|b, kneb, blagoljubnb,
aorist: vese i dr. Privali korablb nalazimo u meneju Vukovom
(korabu kb kraju privalivu se). Korabl' veli kb kraju pripluv'i
je oito netano a vajda je prvotno glasilo korablju veliju kb
kraju pripluv'u. Drezaei je ili pogrjeno mj. drbzaei ili bi
imalo znaiti pasju reriu ili bjesnilo. Gosti(e) dolazi u znaeriu
stranci ili trgovci (Mikloi. Lex palaeosl. gr. lat: hoc nomine
Ragusaei appellabantur in Bulgaria).
Ime Mavrovo nije obitelsko nego narodno (Maurus, Mauri-
tania). Iz' grada bizanska je afriki Bvzacene a ne Bizant, isto
tako nije ni Prugie maloazijska Phrvgia.

I. Vb vreme cesara Numeriena 1 ), ...eodem tempore, quo imperi-

ie 2
) be progonitelb kr'stenski, um optinuit Numerianus impiis-
ihe 3
) obresti moae 4
), nudae 5
) simus, cepit per civitates vel pro-
2
poreti idolom', a ie ) ne hotehu vincias sua praecepta urgenter
ljutemi 6
) mukami skonavae. dirigere, ut si quis christianus
inventus fuisset et non diis im-
molaret, diversis suppliciis ma-
ceratus, morte adfligeretur
V to e vreme be 7
) blaeni ...audiens vocem ... persequentis,
Mavrb v Rim' prilb ot zem)e de urbe Roma se subtraxit et in

*) Vrbn. ima na poetku slube nomeriena, na kraju pravilno. *) Nov. ki.

3
) ee 4
) -f hrbsteni
5
) +e 6
) ljutimi 7
) Nov. ima mavarb... prilb bese.
 53

Prugie, iz grada bizanska. Sliav' 1

) quodam speleo latenter coepit
e eko knezb ietb kr'stenb 2
), commorari.
beza 3
) i skri se v pei v gore Cum autem ibi demoraretur
eterei 4
). I tu itb .qd. mesece 5
), mensibus tribus, medianocte post
Veer* e moli Boga i uspe. 6
) orationem soporatus est et vidit

V polu noi
emu andelb virum splendidissimum, virgam
e evi se
gospodbnb noe prutb zlatb v ferentem quasi auream in manu
ruce svoei 7 ) i kosnu eum: Surge,
i reki: Vstani, sua, dixitque ad
Mavre! Nestb tebe zabilb Bogb Maure, quoniam non te despexit
tvoi, egoe ti vsemi silami vzljubi; Dominus, quem ex toto corde tuo

ne boi se hodi v kreposti. iet ex tota anima tua diligis, sed

revertere et ingredere urbem Ro-
mam sine mora.

II. Vsta 8) Mavrb ot sna

e Mane autem facto surgens be-
svoego i proslavi Boga milae atissimus vir Dei in mentem ha-i

ot 9
) sihb. Vbd'u 10
) e emu v bens visionem somnii, statim ci-
gradb, poznae i i ee 11
) i vese vitatem ingressus est. Et cum
i kb knezu. Sb e 12
) videvb i eum aliquanti...,com-
cognovissent
uprosi i o 13
) vsehb, po tom' po- prehendentes eum perduxerunt
vele emu poreti idolom'. Blaeni ad Praefectum Celerinum. Qui
Mavrb ree: budete v pagubu cum vidisset eum sic eum inter-
bozi 14 ) tvoi; az e Gospodu Isu- rogavit...Nunc accede et sacrifica
hrbstu tvorcu vsehb 15) poiraju, 16) diis...S. Maurus respondit: num-
a tvoi boi 14 ) sutb kapie ne- quam tibi bene sit, neque diis
prieznino, ie v nihb glagoljutb. quibus me jubes sacrificare. Ego
Padajuf bo se ne vstajuf, br'nie Domino nostro Jesu Christo et
i

sutb ee popirajuf loveci no- omnium seculorum creatori sa-

gami vetrb 17 ) vzmetaefeotzemje.
i crifico . . . Nam diis tuis lapideis
ego numquam sacrifico, qui si

ceciderint ex cominue-
alto ita

rentur, ut nec pereant ab homi-

nibus sed quasi si numquam fu-
erint ita in pulverem rediguntur.

Ovako pravilno u Nov., Vrb. sliav'i. 2

) hrbstenb. 8
) pobee. 4
) v'

eteroi gori. 5
) meseci 6
) us'nu. 7
) svoi. 8
) Vstav' 9
) o I0
) vacFu. 1J
) eme i

12 1S li ,5 17
vedoe i ka ) Sa ubo ) va ) bogi ) blagb ,e
) ru a tvoi sutb ) vetar.
 54

III. Sliav' e sie Celerien' pro- Haec audiens Celerinus Prae-

gneva 1 ) se velmi na nb i povele ses, jussit eum fustibus nodosis
i biti kameni-
prutiem ljutim' 2
) i caedi et de plumbatis maxillas
em' toli peskom' ) lice ego stlei. 3
ejus contundi ....
Sveti e muenikb 4 ) molae se Dei famulus respondit: Gratias
glagole: hvalu ti vzdaju, Gospodi ago Domino meo Jesu Christo,
Isuhrbste, ie me spodobi imene quia dignatus est ut pro eo pati
tvoego radi muki trbpeti, eko ti, 5 ) merear, sicut et ipse pro nobis
Gospodi, za loveki muki trbpe 6). peccatoribus passus es. Celerinus
Knez' e ree emu: Mavre, to Quid putas? Num- Praeses dixit:

mislii? Ae ne porei bogomb quid vivus de manibus meis eva-

naimbneizbegneiotruku moeju. dis si non sacrificaveris diis ve-
IV. Mavrb e ree: v nito e nerandis?*)
mbnju straenie tvoe i obeava- Novi.
nie sb vsemi verujuimi vb ime Poklon' se bogu moemu i iti

Hrbstovo; tbu az' e mnii (u tekstu

se poreti vanei dobre. Ili

Gospodu Isuhrbstu. Tbgda knez' 'nimi) eko puu te ili eko mub
ree na krii na etvero rastegnuti priTcb esi?
i naga [i] noh'ti eleznimi stru-
i Blaeni e Mavarb ree: to
gati pl'f ego. Sb e ukrepjae se e(sf) m'ne ofpuenie tvoe temb i

o Gospode hvali v'zdae Hrbstu ki v Hrbsta verujutb, a ti eko

iglagole: Gospodi, ne predai mene pasb drezaei.
vragu ni sinu ego knezu Celeri-
enu, nb primi v mir' duu moju,
eko ti esi Bogb moi i stroitel'

vseh' blagb i cesarstvo tvoe ne

prehodit' vb vki.

*) prognevav se na nb 2
) ljuto *) peskomb 1. e. povele istlei. 4
) Mavrb
6
) + esi 6
) trbpelb.
Nastavak lat. legende: Aut forte hoc te putas, ut quasi peregrino
*)

tibi parcam aut indulgeam? S. Maurus Dei famulus respondit: Miserabilis,

quid est mini tua indulgentia, aut forte te furentem pertimescere possum ?
Indulgentiam Dei mei habeo. Nam minae tuae sic sunt apud omnes qui
Christo credimus ut rabies canis dum suam vocem emiserit. Iratus autem ve-
hementer Praeses, jussit eum in eculeo suspendi et ungulis radi. Quo facto
sanctus Dei famulus oculos in coelum habebat. Jussit autem Praeses lampa-
des ardentes lateribus suis applicare. Sanctus Dei famulus dixit: Vere dico
per nomen Domini nostri Jesu Christi, quia nihil omnino sentio.
 55
Po tonV e povel knezb
V.
veliem' plamenemb opaliti telo
ego. ree emu blaeni Mavr':
I

V istinu vb ime Gospoda Isuhrbsta

ne stuajuf mne muki. Tebe e,
kneze, poiti esf v' muku venuju
i sb otcem' tvoim dbvlom'. Po
tom' e povele i vbnb iz
izvesti Razgnevav' se k'nezb Celerienb
grada i meem' usknuti. Primse i prizva slugi svoe i zapoveda
e i voini sknue i i pribdbe imb vesti ego iz* grada i useknuti
andeli sveti aki Poenfe e
mlbnie zrakom'
slugi vedoe i. i i i

ipriee blagoljubnuju duu ego iz grada Rima dalee. pristuplb I

i vnesu vb visotu nebeskuju .ifi. me'nikb

i useknu glavu sve- i

pojue hvali Gospodu Isuhrbstu, tomu Mavru mueniku. Svetago

emue slui sb strahom' s ti- Mavra otidu useknena na gori
i

hostiju i muku svrbi. pustie i.

VI. Behu e prili gosti v' Rim' Behu e tu gosti prili is Pru-
v korabli velice potrebi svoee gie v' korabli ot' toe zemje ot
radi ot zemje Prugie, rodb znane njudee be sveti Mavarb. I ti ko-
i

blaenago Mavra egda svri se rablenici znahu ego ad'e v i

muka ego. Si[e] e videve v polu polu noi v'zee telo ego pri- i i

noi obretu raku kamen'nu nesoe otai obie e istim i i

vbzbm'e telo muenika i kras- lanbcunomb i tanfenomb poka-

nimi voriami pomazave i polo- die telo ego i naad'e raku ka-
ie e v race v korabli. I na pod- men'nu i poloie i v riei. I na-
zglavi ego napisae: se esf mu- pisae v race v'zb glave ego:
enikb blaeni Mavr', ie preide Se esf rabb muenikb boi i

ot ego vka. Mavarb, ot ego sveta otide;

Erubesce jam cum patre tuo diabulo, qui possidet cor tuum sicuti et omnium
in se confidentium. Statimque Praeses jussit ei capitalem sententiam dictari. Et

ducentes eum milites longe ab urbc.accedens spiculator caput ejus amputavit

et reli(n)quentes corpus eius abierunt.
Nocte autem dum essent ibidem nautae Afriani, cives Bizanzini, ali-
quanti cognoscentes eum ex sua patria ortum fuisse, rapuerunt corpus ejus et
sepelientes(I) eum linteaminibus mundis cum aromatibus, invenerunt sarco-
phagum et ibi eum reponentes scripserunt ad caput ejus Dei Christi . . . . .

Jesu famulus Maurus hunc seculum pro Christi fide relinquens vitam aeter-
nam adquisivit. Post aliquantos dies occulte eundem sarcophagum in suam
navem omnes nautae uno animo elevaverunt.
 56
Hrbsta radi muku s'mrbtb prie i

i ivotb veni nasleduetb. bistb I

v* malehb d'nehb i v'nesoe sve-

toe telo Mavra muenika i s'

VIL Eteri e uvedeve vbzve- rakvu v' korabalb. Po sem'e sie

stie knezu, knez' e vbzvesti ce- soie k' Celerienu kbnezu. I raz-
saru. I posla cesarb iskati ko- gneva se k'nezb na korablenike
rabrnik' tehb. Oni e vest' pri- te i posla slugi svoe glagole:
em'e i skrie se. idite i emite korablenike te i sve-
ite e i privedite e semo. I ad'e
slugi na more i ne obretu ihb
eko ubo behu. Po tom'
skrili se
e Celerienb priemb svetb d'evalb
Cesarb e povele korablb ta i paki posla slugi svoe i ree imb:
naplbniti rodie i vesti na glu- Idite i napl'nite lisfe i ro'e ko-
binu mora i vbgati. rablb, v neme leit telo Mavra,
izvezite i na puinu mora pod'- i

(g)rii(ti)te og'riemb, da izgoritb

telo ego v' korabli. I s'tvorie slugi
povelenie kneze, idu ka korablju
i ne obretoe korabla sluge i

vratie se v' gradb k' svoemu

knezu. Gospodb enab Isuhrbstb
kr'mi ta korabalb kadi bie telo
Gospodb nab bstno svetogo Mavra muenika
Isuhrbstb pri- i

sbbljude korabT ta privali v peja ga v' krai Istrie pod grad

i i

krai Istrie v grad' Poreb. Poreb.

VIII. Vsi e ljudi videVe di- naee Poreane uditi se go-
i I

vie se, korabl' veli kb kraju pri- vorei: otkudu i kako prialb est'

pluv'i bez ljudi, ne vedue ot- korabalb i obretu raku kamenbnu

Quo facto pervenit ad
Celerini notitiam et iratus jussit
Praefecti
omnes nautas comprehendi. Quo audito omnes fug[i]erunt et nullus eorum in-
ventus est. Videns haec Celerinus Praeses, consilio diaboli armatus, jussit e-
andem navem, in qua Martyris corpus erat, sarmentis impleri et igne sup-
posito in mari comburi. Sed gubernante Domino martyrem suum ubi Christus
voluit ad portum salutis perduxit, hoc est juxta litus Hystriae Civitatis Pa-
rentinae, ubi corpus Martyris requiescit usque in hodiernum diem et ejus be-
neficiis universi salutem consecuntur.
Martyrizatus est autem b. Maurus Dei famulus sub Numeriano Impe-
ratore, Celerino Preside Urbis, sub die XI. kalend. Decembris. Regnante D. N.
J. Chr. cui est honor et gloria in saecula saeculorum. Amen.
 57

kudu pride. I v'bd'e vari obretu v' nemb. I bie pisano v' race
raku i v blaenago Mavra, toi: Se est' rabb boi Mavarb, ki
riei telo
I vbzbmi bstnu sbzdae crkvb muku trbpel esf Boga radi. pri- I

ob riem\ Dostoini bo behu Po- adbi Poreane slavei Gospoda

reane takogo pbstira imeti, ie Boga i svetogo Mavra muenika
svoeju vo)eju k nimb pride v' i v'zee telo ego; dostoini bo behu
spasenie ih\ Poreane takova pastira. I saz-
dae crekavb svetogo Mavra i

v riei poloie telo ego.

Muen' e estb sveti Mavarb
muenikb gospodarib i erei va
Prestavi e se rabb boi Mavrb d'ni Numerina cesara i kneza
meseca noebra vb .Brfi. dnb vb Celeriena rimskago. Pamet' e sve-
vreme cesara Numeriena kneza togo Mavra est' pametiva miseca
i

Celeriena v grade Rime. noembra v' dvadesefni .ih. dnb. i

Rimi muku prietb ot knezaV

Celeriena. Slavei Gospoda na-
ego Isuhrbsta i raba ego Mavra
eree i muenika Hrbstova i nine
i v'sag'da i v' veki vekb. Amenb.

III.

Oporuka Margarite Sedmai iz g. 1520.

Vi. g. Ivan Grkovi, kurat unijski, jo kao duh. pomonik
u Dubanici dao mi je na porabu glag. pergamenu, pisanu kur-
zivom g. 1520. On ju ie naao u svome rodnome mjestu Vrbniku,
u ostavtini jednog svojeg rodaka starog glagolaa, koji je rado
sakupjao starine.
pergamena sadraje zanimlivu oporuku od javnog
Poto
nodara popa Martina Mihovilia, koga jo ni jedan ne spomenu,
u koliko znam, vrijedi da je iznesem na svjetlo.
Pisac je pisao oporuku sitnom ali krasnom kurzivom a
mjeavinom starosloventine domaeg narjeja te nije tedio
i

pergamene, koja mjeri u duinu 56V2 a u irinu 20cm. \j S ve

broji 57 redaka. Prije no se potpisa, nodar je narisao ovei kri
na pet stepenica, a pod tirna napisao lat. majuskulu, poetno
slovo svog prezimena. Tako su obiavali initi drugi nodari. i
 - 58 -
Evo samog sadraja:
V ime bo'e i blaene devi Marie, let bo'ih od roen'rie rie-
gova 1520. bi indicione 10. miseca oktebra. d(a)n 14. Budui Vra-
nici v'kui dobre potovane eni bivega sudca Marka pridivkom
i

Sedmaia po imeni Margarita. totu budui reena Margarita

I

v' svoi kui na svoei postiji ivotom nemo'na a pamefju zdrava

i videi da v'saki (lovi)k ki e roen' na sa svit' da ima umriti

i boei se reena Margarita kako se ima v'saki boeti smarti.
odluih zapovidah pisati moi poslidrii titament'
i ou da i a
godi bude pisano v' nem' da bude tvrdo stanovito. naiparvo pre-
i

poruam' duu moju Bogu v'semoguemu blaenoi devi Mariii

a telo crikvi ali cimiteru kada me Bog sudi. Paki zatim' naiparvo
puam' ak'nu Jurju moemu vnuku pol polae pre' konobi tim'
patom' nainom za to
i a
(e) s' manu stal' da moli Boga za i

svoga deda za me
i da ne mozi pitati vee ni'tar' za'
i

e s' manu stal' da mu ne bude v' del materi meju svoju brafju.
i

puam' moemu vnuku ak'nu Bariu draicu ku e pusti[ti]l' pop'

Franac' l ) moemu sinu popu Ivanu tim' nainom da slui 1 misu
na god reenoga popa Ivana a ednu na god popa Franca do
let' 20. puam' dolac' ki e v ravni od panosi' moima vnuk'ma

Ekovu Luki da molita Boga za svoga deda

i za me. Puam' i

dolac' ki e v ravni poli kal moima vnuk'ma ak'nu Bariu i

Jurju sinu moe here Marti tim' patom' da se nima dati v oblast'
nega ocu Stipanu. ako bi reeni diti' 2) Jurai umarl da bude ta
zemja moim her(a)m' vsim'. puam Jurju ak'nu kravu (kravu)
1 (v) pomo' k' mladoi mii. Bariu ak'nu kravu 1 da mole Boga

za moih martvih' a reene kravi su v' pai u moga zeta Stipana.

o' ree Margarita reena da imam' pree s ke ou da se uini
1 oka ak'nu Jurju. puam' doli' ki e v ravni nad' zalo dra
moemu vnuku Martinu, o' ree Margarita reena da puam'
moima vnukama Ogapi 3) Uri suk'riu zelenu dobru. pua(m)
i

moei heri Eleni kotigu moju novu. o' ree Margarita reena da
imam 1 libricu srebra marie 1 unu. s toga ou da se kupi 1

kale. ako bi a
mankalo da se priloi z inoga dobra da slue i

*) Diminutiv od Frane kao Bari od Bare.

to 2
) diti znai ovdje
mladi; akan klerik; oka ne znai samo odijelo za djecu ve za akna. 3 ) Ovo
i

ime imalo bi glasiti Agapa od Agapit, ako nije pogrijeeno mjesto Agata.
 59

vari moih heri sini popi ki su i ki naprida budu redi moih' heri
dokli potice reenoga kalea. a to e a sva dala i pustila s'moim
muem' naju heram', naiprvo Staski ) dasmo v rui ) l(i)b(a)r l 2

103. paki dasmo Anici v rui l(i)b(a)r 97. paki dasmo Mandi 3)
v rui l(i)b(a)r 86. paki dasmo Eleni v rui l(i)b(a)r 110. paki
dasmo Marti v rui pomo' v' kuu kada kupi l(i)b(a)r 130.
i

paki dasmo Lucii v rui l(i)b(a)r 80. a darmuna ravna polo-

vicu za l(i)b(a)r 100. polau konobu v' koi stoi za l(i)b(a)r 100. i

O' ree reena Margarita da puam' ak'nu Jurju ovac' 7. pu-

am' moei heri Staski Anici Mandi Eleni Marti Lucii i i i i i

da za darmuni i za vinogradi ki su moi. ki nisu zgora imenovani

da slue na moga muza misu
god 1 od kuventa 4
) do let'

40 a ostalo dobro a e pol' polae i konoba v'sa i koriske

ivini i krave i a e pohi'stva v' polai i v konobi a se gible
i ne gibje v' gradi i vani grada a se naide da navrede komu
bude krivo od' moe obitel(i). ako bi mankalo da se napravi a
ali vazme od darmuni ali vinograd' od zaduini ) a da li e re-
5

ena misa do reenih' let' 40 kako zgora dearue. stavim moe I

here red' moi a vrh' toga moga odluene stavim' moga proka-
dura kumensarie dobra muza sudca Jur'e Volaria. na to bie
i

zvani proeni dobri

i potovani muzi da budu svedoci naiprvo i

pop Luka Hrs'i' 6 ) pop' Jurai Kuzmai' pop' Anton' Ivan- i i

kovi pop' Gran' Bukarai'

i pop' Petar Vlaev' 7 ) Mihovil' i i

Mihovili' Anton sin' Stipana Miria.

i ako bi ki poal' ali I

razbil' to moe poslidrie od'luen'e ne imii bo'ega blagoslova ni

moga, a ki e ovri blagoslovi ga Bog', i molim' gospodu pred

kih' obraz' i lice pride to moe poslidrie odluen'e da imiite ob-

') Diminutiv od Stoija (Anastasia). 2

) u ruhu. 3
) Rekbi da nije prema
narjeju zabijeio; danas Vrbniani kau Mende za Mande. *) kaptolska
zborna misa. 5
) zaduina znai u vrbn. glagolaa legat ili misa ophodnica
(anniversarium). Danas tako otoani zovu bolest astma. Lijep je izraz pohi'stvo
za pokutvo mjesto danaiie tudinke mobilija. 6
) Ovo prezime je izvedeno
kao i ime Gran od Chrvsogonus, Krevan, a tako i Hrac. 7
) Ovo je adj.

poss. rekbi od Valh, Vlah, Blasius. U parnici vrbnikog kaptola s krkim

biskupom Ivanom Rosa radi desetine g. 1539. spomine se: instrumento ....
manu presbvteri Valhi Sparoi notarii publici sub a. 1537. die 29. junii.
 -60-
darati tako kako sam* naredila Boga radi nitar ino. Bog* nas
v rai spravi i blaena deva Marie . . . amen'.
pop' Martin' sin' Stipana Mihovilia nodar' publik' pisan*
ov* titamenf po prorii zgora imenovane Margariti bih' pri i

v'sem' tom' . . .

Kako je razvidno, oporuka je mnogo opsenija nego n. pr.

u nodara Staia te prikazuje dosta vjerno blagostarie oporui-

tejice. Tu je bilo i koriske ivine domae pasmine, ega je danas
sve marie. Rijei, koje su drugi pisali obino skraeno n. pr. "bb

on razvezuje, ne pie za samo

nego oba slova. UpotrebjavaW
i dvobroj. Mjesto glag. upotrebih arapske brojke. Skraenice sam
ja u ogradi razrijeio ili dopunio, uglata znai da je suvino na-
pisano. Prezime Sedmai diminutiv je od pridjevka Sedmak
(ima ga u Slovenaca); bio je u Vrbniku plovan Sedmak Toma, i

koji je 1487. polaze na boji put v Rim" oporuio vrbnikoj

crkvi svoj misal i brevijar.
y*jfnir
 Stari glagolski recepti, egzorcizmi i zapisi,
Priopio Ivan Mileti.
Netko je poslao Jugoslavenskoj akademiji znanosti umjet- i

nosti malu rukopisnu kriiicu, a predsjednik g. T. Smiiklas, koji

je iriezin arkivar, ne zna, ni od koga je, ni odakle je. Saita je,

isprva bijelim, poslije, trobojnim koncem. Format joj je oko

12 X
10 cm Listovi su na rubovima izrezuckani, kao da su ih
-

mii izgrizli. Kodeks je od koe, a na stranici la netko je

ozdo napisao u novije vrijeme: Kako se razne bolesti liee",
ime htjede oznaiti sadraj. Kriiica nema nikakova omota.
Svih je listova 10.

Poznije bileke su rijetke. Na stranici lb moe se proitati,

preokrenuvi kriiicu: Mat Be(n)kovich sum hospes ssemper;
na stranici 3b: Andr ... Na
8a dolazi naslov lanka 11.:
str.
*

revnice. Kada (love)ka revo bolit' ovako prepisan ozgo lati-

nicom: od chriuvniche chr(ivo) boli". . . .

Pogledasmo u svoju Hrvatsku Glago|sku Bibliografiju",

opomiriui se medu glagolaima imena Benkovi. I doista na str.

191 193. nalazimo u rukopisu Jugoslav. akademije IV. d. 55.

(deset pergamenskih listova, velikih 127 X 97 cm.) glagolicom
i latinicom: ovo su knigi mene matija benkovia", pa onda:
ovo su knigi popa ivana benkovia". I sadraj je slian (za-
pisi i recepti), a mi odmjerismo rukopisu XV. vijek kano vrijeme
postaria. S ovim rukopisom je uvezan i fragmenat od dvolista
(13*3 X 10 cm), koji uvrstismo u drugu polovicu XIV. vijeka.
Ovdje nadosmo mnogo ehizama Cesto upotreblavarie slova i

ge u znaeriu glasa i. Andrija Benkovi javja se g. 1603. kano

akan, a g. 1688. kano kanonik u Vinodolu. Rukopis III. a. 15.
je dospio iz Vinodola na Krk. Pop Ivan Benkovi spomirie se u

Vinodolu g. 1671.
Posve je vjerojatno, da su Mate Andrija Benkovi, to ih i

nahodimo u kodeksu, koji ovdje opisujemo, ista lica sa pome-

 62
nutim Matijom i Andrijom Benkoviem iz Vinodola. Prema tome
je i opisani ovdje rukopis bio valda riihovo vlasnitvo. Zanimjivo
je, da vinodolski glagojai upotreblavaju pored glagolice za svoje
bijeke latinicu, koja se ve davno pomala po hrvatskom pri-
i

morju. Godine nema nigdje zabijeene. Upueni smo na jezik i

paleografske osobine, da izreemo svoje milerie o vremenu po-

staria naega kodeksa.

Jezik sam pokazuje znatnu starinu: lijepu akavtinu sa

dosta pravilnim upotrebjavariem pravopisa i oblika jezika crkveno-
slavenskoga. Karakter pisma baca nas u nepriliku. Uglasta je to

glagoHca, no prijelazna. Mnoga slova pokazuju oble rte, osobito

ffb i OD. Na stranici 8a dolazi nekoliko redaka pisanih kurzivom.
ini se, da e ovo biti pozniji umetak. Pismo nije u rukopisu
jednako, pa ni rnilo. Na s. la, lb, 2a, 7b lOb rnilo je blijedo

te kao da potjee od mlade ruke. Odatle se ini, da je

izgleda,
tip slova nejednak. Nije ni pero jednako. Na jednim stranicama

je pismo vee, na drugima mane, a na s. 8a donosi rukopis

umetak, pisan kurzivom, sa tako sitnim slovima te ih moemo

donekle proitati samo s pomou poveala.
I pergamena je razliita. Sada je glatka, sada surova; sada
sivkasta, sada ukasta. Drugoj boji moe biti razlog i nejednako
utjecarie zraka, ima na predrioj strani svjetliju, a na
jer isti list

drugoj uu boju. Isprva ti se ini, da ima pred sobom palim-

psest, no pomnijim motreriem moe zamijetiti, da se na tankoj
pergameni vide slova sa nalija lista.
Sve nas se to doimje tako te stjeemo uvjererie, da na
spomenik nije pisan u isto doba, ve malo po malo. Poetak pada
moda u XIV., a zavretak u XVI. vijek. Odatle neka razlika u
pismu i rnilu.
Da bude nae iznenaderie jo vee, nalazimo u ovom ko-
deksu preko 20 puta slovo e u glasovnom znaeriu; nego samo u
ligaturama //"
(23 puta) i i (19). Pravi kuriozitet.

Ve je afafik uzimao kano osobit kriterij starine glagolskih

spomenika upotrebjavarie ovoga slova kano Jagi kae (Gla- i.

golieskoe Pisbmo 190 str.), da se ff javja u hrvatskom uglastom

ustavu samo kano poetno slovo, napose ili u vezi sa i, to i

samo u starijim spomenicima, dok u kasnijim rukopisima dolazi

 !

63
tek u znaeriu cifre. A u naem kodeksu imamo ga samo u
vezi // i il
Kako na kodeks nije pisan u isto doba ni od iste ruke,
slovo 5P samo ne odluuje, ali ipak svjedoi, da se ono spora-
dino javla eenego li se doslije uzimalo. Isporedi
i kasnije,
opise zagrebakih fragmenata u mojoj Hrv. Glag. Bibliografiji"
(s. 106
156). Mi naime mislimo, da je vei dio naega rukopisa
napisan u XIV. vijeku: pismo je prilino nezgrapno, a tip je slova
nekako stariji od istih slova u sauvanim misalima XIV. vijeka
i u psaltiru kneza Lobkovica. Dodani faksimile prikazuje stra-
nicu 4b. Kada se proue potanko fragmenti Jugosl. akademije i

drugi jo neizdani spomenici, porieto e se promijeniti dosa-

darie miJerie o razvijanju glagojskog pisma. Postojahu razli-
ite kole
I ako je na spomenik pisan dosta nemarno, namijerien pri-
vatnoj porabi, tekst je dosta itak. Kodeks je stradao porieto
od vlage. Prilino je i zamrjan.
Znak poluvokala zastupa slovo T i apostrof. Izmedu dva su-
glasnika umetnut je redovno znak apostrofa ili vodoravna rtica
iznad rijei: dnf, srce. Mi u transkripciji meemo samo apostrof.
Primjeujemo, da vie rijei dn dolazi samo rtica. Ovaj znak moda
po osjeariu pievu oznauje isputeni samoglasnik ili suglasnik,
dok je apostrof veinom samo znak bez vrijednosti.
Natpisi seredovno veliinom slova, no velika
ne istiu
slova dolaze cesto na poetku reenice. Slova su katkada dvo-
jakoga oblika, n. p. s, / (trojako!) t. d. Prijelazno, nestalno pismo!
i

Svako JD transkribiramo sa ju, a m sa c ili , kako ve

odgovara akavtini. Na jednom samo mjestu metnusmo u za-
gradu, kako dolazi u originalu, ne znajui pouzdano, kako se
izgovaralo: ^lHlQI]^FBW ^SttBttfTi
,
= jelveni kuia ili jelveni
kuia? (lanak 8).

Pisac cesto ispravla i brie pojedine rijei. Kao da je to

svjedoanstvo, da imamo pred sobom originalne sastavke.

U kodeksu se javja osobit znak, i to na poetku ili na
kraju lanka; katkada je isputen, a katkada je samo nakit. Mi
oznaismo sve lanke brojevima 1 23.
 64

Sadrzaj. egzorcizam zaloga duha")-
1 2. je (gorierie 3.

lanak nema nikakova naslova, a moda ne pripada k ve 1 2.,

jeegzorcizam zapis. Clanak nema opet natpisa se ne 4. te

moe nikako razabrati, koju bi imao bolest razgariati ovaj zapis.

Ostali lanci (5 23.) sadravaju recepte i mane zapise protiv
razliitih bolesti.

Ovi zapisi, egzorcizmi i recepti ine neku cjelinu s onima, to

in nalazimo u prije pomenutom rukopisu Jugosl. akademije pod
signaturom IV. d. 55. (Hrv. Glag. Bibliografija 191).

Ovake stvari nijesu rijetke u naoj glagojskoj kriievnosti,

samo bi ih trebalo kritiki izdati u cjelini. Nahode se u osobi-
tim zbiricama ili su pojedince unesene u druge rukopise, cesto
na koricama veih kodeksa ili na listovima, koji ostadoe isti.

Tekst.

1. V ime h(risto)vo (dale izrezano).

o d(u)ha ne()istago pomo'. Naipree r'ci M. (7) ps za greh

la \ M. (7) oen(a)i i letenie te or(a)cie. najprie r'ci in' dnevn
kogode dnee. r'ci vremena do mise pristupivb ka oFtaru,
i i

bl[agos]l[o]vi vodu kreniemb g[ospod]nimb tu vodu, ka ne vre.

i r'ci bt (bitatoriju?) [p]aramii, ke su v...krsnu(?) sobotu, i etira
evan'j(e)la, ka sutb na kr'eni g(ospod)ne i r'ci mis(u) (n)ad'
timb, komu po mise okupli ga
e d(u)hb zali. i tu vodu, i prolei,
gde ne pride kr'enb (love)kb. r'ci po tomb i (?) .da. (9) krat'
uv. . . . (k)ajut se proti (b)esu.

lb 2. siju m(o)lit(a)v' prigovori nad' vodu poslee vsehb.

Zaklinamb v(a)sb vrai prokleti ijjl b(ogo)mb ocemb S s(i)nomb
d(u)h(o)mb s(ve)tinib vsemi s(ve)timib(o)imi, sudnimb d'nemb, i i

i sln'cemb lunu, zvez(da)mi n(e)b(e)skimi

i treskombi g'ro- i i

momb, i .B. (20) i .&. (4)mi star'ci, i vsu tainu b(o)iju, da vi ne

mozite 'koditi semu rabu b(o)iju, 'm r
(ime r'ci) ni speu ni bdeu ni
v' pifji ni vb estvine, i ni vb edinomb meste ne mozite mu ko-
diti nad nimb
ni ni v* nem' se obresti, razve ^padite l

o
nego.
V ime oca s(i)na i i d(u)ha s(veta)go amenb. e(van)je(lie) iskoni
2a be slovo" napii, i odbperi bl(agoslovle)nu vodu i dai tadae
besnomu, i do kon'ca isto da e popbe.
 65
3. Vazmi: (12) lista kua tre pii
na ne .^^. (12) a(po-
.tfff.

sto)la tre poi misu, vsakomu a(posto)lu svoju navla'nu misu, nadb
(o)nemb listakomb, podloiv' ga pod' kaleb, tre e dai za .od. (3)
d'ni snes'ti onomu, komu e trebe vsaki d'nb .&. (4) listi, po'ni i

muu mu'ki d'nb, a ene enski.

4. Kada se evitb betegb, vazmi mu kr've s pal'ca desne
nogi tre smeav' s vodu, i (d)ai mu popiti, govore te rei: kvarb,
furb. melb. ili. cenedo.
5. Ki budet' J
p'sa nevstekla ugriznenb, vazmi masla kra-
v'ega, i ula i sai, i vse kup'no frigai na p'sure i mlano poloi
na peu i zavii ranu i -isceleef.

6. Komu (love)ku esf beteg' v' prav'ce (?), da mu ne

priemle kr'me ili ne moet sbprobaviti kr'me, ili e rutan, da se
ue, da e ) ]
lomanb, da se e mt tada zderal' tegom' i

kugode tekou, i da se ue s toga loma, da e v utrob betean,

i da stvori naiti (e)dnu kvar'tu r'ene muki. i naidi ela, komu
e ime gavez s(tl')ci dovole nega korene,
i i omesi tret(i) delb
te muke s tem' gavezom' tlenem'. i paki naidi ela, komu e ime
s'pr'b. i osui t(og)a korena i po tom* stari ga, kako naibole
moreb, i posipli tem' prahom' s'pr'evem' to testo rbeno, i

paki smei e i stvori to testo razagnati v sire i v dile, kako

gda se lazanem' testo raz'gana. ne budi pretanko razag'nano. i i

naidi beTmak' ed'noga eja pomai 2) tem' bel'makom' z' e'dne i

strane vse testo, vazmi ed'nu pest' soli pokropi vsu tu stranu
i i

testa, kud' si ejem' pomazal', i tu stranu testa opai bornomu

ivot', a naivee kud' se ue betean', i vrbhu testa opai ga i-

rokim' plafnom' ili ubrusom', da mu zdri testo okolo ivota, i

tako mu uini, kada poide v' veer' spat', muu poni v mu'ski
d'nb, a ene v en'ski. i v ku dobu mu zav'e', v tu dobu mu v
drugi d'nb ....') drugo testo uini tem' zakonom', kako e vie
pisano, veer' mu pr'vo testo od'vijb, a to drugomu
vb drugi
tudbe poloi gda grede k' span'ju. takoi mu uini treti veer' i

treto testo ), kako e vie skazano,

4
to treto zavite da drit na i

') Jedna kratka rije izbrisana.

2
) Jedna rije izbrisana.
s
) Jedna kratka rije izbrisana.
*) Vie rijei izbrisano.
 66
sebe tu nob i za jutra vasb cTnb do veera, i tada gredui spat',

odv'ijb mu i poloi e od' nega t'e, i isceleef.

5a 7. Ki '(love)kb ima(t) (k)aar ili namor' od zime, naidi nov'
lonac', v kom' ne kuhano, i kupi na stoune utran, ka se slii(?)
zlata z(e)mla(?), i stari ju mono, i vloi ju va t' lonac' i nied'ne
stvari k nei ne polevai. i poloi ga na erav'ce i uini od muki
r'ene nepeen' edan' mlinac'. i tem' pokrii ta lonac', i g'da se
mono steplit' ta lonac' na erav'ki, i tada ima poiti s toga lon'ca
*
para, i naidi ed'nu dl'gu cev' o
tr'sti ili bazovu, i tu cevu protisni
skoze to (te)sto r'eno, kem' e pokriven' lonac, i vloi v usta tu
cevb zvannim kraem', i potezai va se mono tu paru z lon'ca,
5b a naibole more', i po tom' vin'mi prece cev' z ust', kako se
naime (mala kujica!) pare, imei poli se(be) belo vino, i hiti ga
tudei popiti edan' mul'. i tako uini ob'dan' gda t' e trikraf,
veerb, gda oi spaf. i stvori se odeti moeno da se dobro spoti'.
. . .
5
) i tako uini tri d'ni s' sebe, i iscelee'. i za te .od.
2
(3) d'ni niednoga teka na svoi ivot', da dr'i se v
ne ini )

lagine v teple, kada se bude' nael' (p)are cevu z lon'ca, kako

i i

cev' od ust' od'makne', tako ju tudei hiti zatisnuti pal'cem' po-

stom', da ne gre po ceve para z lon'ca. tudei popii mulib be- i

loga vina, kako e vie pisano, paki poloi usta na cev' poi- i i

mu' paru va se kako naibole more', i paki od'makni cevb od

6a (us)f, i napi se beloga vina zatisnuv' pr'stom' cev', i paki po
t(r)etu po'tu naimi se te pare takoi mono, i piv' tudei beloga
vina, poloi se spat', odev' se mono, da
po tom' se spoti, i i

. . . (rupica) poiti s tebe po h'recanu(?) [rupa] k ... no .. m'

usti. i po tom' iscelee(t).

8. Ki (love)kb pameti pogreit', naidi ela male paprufce,

i da stvoref pop(a) peti misu v crkvi s(veta)go kuzmi dom'ena.
ako li nest' blizu cr'kve te, a on' da poet' v koi gode drugoi
cr'kvi, na onom' oTtari, v i kom' . . . .
3
) ret' moi u ceste
svetago kuzmi dom'ena. to i i ele poloi se pod' ubrus' na tom'
oltari, gda poet' po tom' toga ela stari s korenem'
misu. i i

s listviem', i dai boPnomu v' vode popiti ga, gda se d'nb nag'net
1
) Kratka rije izbrisana.
2
) Ova rije opetovana pa drugi put izbrisana.
3
) Iza ove rijei jedna rije izbrisana.
 67
i gda mu ona manenosf pridef, i isceeleet pametiju, i to po(ni)
muu mu'ski d'nb a ene enski d'nb. i tu praprufc smo vi-
deli rastun'(?) gredui v povila v' stare gromae vie elveni'
kuia (3iffiQI]3PBW' *iSWBWrTi) >), i kuda (v)l'kuf ljudi vlaku les'
na ivine na more. i pogledati esf dolu gredu na levu stranu
v gromau, i v toi gromai naide to zelie, i to zelie esf malahto
i dfgahto i imaf po listaku *
z(e)mle, ev'i do vrbha z' ed'ne
strane i z druge malahti
kako da bi nanizani, a v z(e)mli listaki,

imaf plitvo koren'e, gusto tan'ko, kako da bi kon'ci tan'ke i

pree, z' gromae rado raster/,

i malo v z(e)mle rastu' drif se i

,
i l(a)h ko esf ruku viriti. to zelie inuda rastef, drugi ljudi i i i

znajuf e. i oe to zelie esf podobno priliku k onomu zelicu ma-

lahtu, ko rastef rado z' zida stare cr'kve ili z' zida stare polae
ili s' s'tanovitih' sten'.

9. q zimnice.
Ptia, koga ka'ci *mef (love)kb, nosi pri sebi, komu esf
zimnica i isceleef ; ka'ku
ili pritiski ivu, i provrzi (?) ei iglu
s koncem' oi, a ka'ku ivu pusti, a ta konac' nosi na gr'le,

komu esf zimnica za .on. (3) d'ni, i isceleef.

10. Kada pos(e)ef se (love)kb. tudei vaz'mi ugalb hrastovb

gorub i sflci ta ugalb mo'no i stari, i priloi ista ula i sme-
siv' priloi na ranu, i zgora obavii rubom', i isceleetb.
11. o kolen'nce ovcam' i kozam' naidi o'lega mesa, i kuhai,
i toga tuka smei s morem i kuhai, i teple^m' ma(i?) dobitak',
i isceleetb'.
12. gub' dobifka. pakal' i ^nfporb s ulem' vari i teplem'
mai, i isceleef. i priloi saj', ke se nahaeju v hiah' pod' kro-
vom', gde se ogari neuef, i ^ari e mo'no, priloiv' e k \m re- i

em' vie r(e)enim', vse ku(p)no kuhaju'.

13. revnice, kada (lovek)a revo bolif. naidi resa, ki

na oreseh' rastef, i stari, i dai mu ga z vodi popiti, isceleef. i

naidi glogul, ke na gloze rastuf, i ako su (g)nili ili sirovi, zreli,

dai mu e zobati, kada suf zreli, utrbgai
i in', i usui e i shrani.

1
) Mislimo, da e biti jelvenie mjesno ime, a kuie e znaiti mjesto,
gdje je bila pri je kua, moda razvaline. Inae kuite kuie dolazi kao ili i

mjesno ime u Dalmaciji (u Pojicima i u korulanskome kotaru), u Hrvatskoj

i Srbiji. Vidi akademijski rjenik.
 .

68
i kada esf zime, ako ta beteg' imaf (love)kb, i stlci mono tehb
g(l)ogur, i dai mu e u vodi piti, isceleef. i takoe od resa suha
uini orehova.
14. lb.

be bog(b) s(lovo) of dni pii g lu n no

i . . . . . . .

i bii bog(b) na nogte na palc(e) na desnoi ruci

i: l
n(e)ba S jion' S
na livoi noi p. k. nb 8 . .

na z(e)mlu. na livoi ruce tigra na d(es)noi S

noi epratb
8b 15. ^ lez'. Kada (love)kb ima lezu na (i)vote, (s)paci
div'jeh' ebfib, i stlci e, i prilo(i) na peu i zavii (lezu?) i ra-
ziti se ima.
16. Oe naidi lanenoga simene i ml(e)ka krav'ega i mas(l)a
krav'ega, i stlkb sem(e), i smeavb, i privrii vrhb leze, i gnojiti

se imaf leza, i isceleef.

Oe naidi J
) ela, komu se de . . ti . . a v' zemTna, i

privii vrhu lezi, i isceleetb.

17. Oe dvoe ele, koga e tuda po gradu, komu e ime
9a naglica, toga listva vaz'mi, i
l

o
esna luka vazmi lukovini, a pe-
ninih ^rubb(?), i vina i oc'ta. i to na kup' smeav', privii na peu,
zloivb, i pod' tim' leza propadef se, i isceleef.
18. Oe
kokobe ed'no ili dve, r'mnakb
eje beKmakb i

nakup' smeav' poloi na esanicu, poloivb 2 ) na peu

i i i

sos(?)i privii vrbhb lezi, imaf se propasti, isceleef. i i

19. Oe ako se (lovek)b ^ tepla vabef, da se boif. i

da obeteneef, skuhai pasiki, jei ju poli jutra na tae sr'ce, i i

pijb onu juhu, isceleef. i

9b 20. q revnice. ako koga revnica traz'mif da nega i

krVb prohodom' gredef zdola, naidi kamikb stanovif, na kom'

ti e zrasalb peaf kako rVlen', i ostrbi ga noiem, i vloi to
vb gda e sagree' pri og'ni v omakb.
eje, to eje popij' zb jutra i

na tae sr'ce. tako uini po tri jutra,

i isceleef. i

Ako li e (lovek)u reVnica da (g)redef zdola s' (lovek)a

lbto 3) prohodom' agode, tada naidi na kamice lbf peaf,
i ostrbgav' ga, i takoi zb eja poli jutra, dai mu popit, i isceleef,

*) Jedna rijeca izbrisana.

2
) Iza ove rijei dvije su, tri izbrisane.
s
) Iza i/b jedan slog izbrisan, jer nepotreban.
 69
Ako li nega zdola ni krV ni lbto, a revnica
ne gre '

ga trazmit', tada naidi na kamice belb peat', ostrbgav' to z' eja i

po .on. (3) jutra, pii kako e vie skazano na tae sr'ce, isceleet'. i

21. Kada saet' se (love)kb og'na, vaz'mi od' eja ko- *

koe belmakb, prilei ula i priloi malo soli, tepi s' 'licu mono
i i

nakup', temb pomai ) bol'nika po o'gan'ju, naidi bela suk'na,

i
l
i

i sa'i e mono, stari e 2) tm' na sipu

i vrhu pomazanb, i i i

isceleet'.

22. Oko neduno. Naidi zahare tre ju stari mono, tre meda
primeav' k nei i kladi (n)a oe. Drugo naidi cilidonie zelb. i

3
to govorit' se latin'ski, , a hr'vac'ki se g(lagol)etb rosopastb. )
i naidi ruti i komoraa, uskubi trave nega, i ta zelbe nakup' stl(c)i

i o'mi s th' soka. i naidi en'skoga mleka, i to primesi k tomu

soku. i to kladi na oe\ i isceleet'. i en'sko mleko budi lekarij(a)
muu kade de|(?)ka doit', a ene lekarie ka dviicu d(o)itb.
23. Oe naidi belmakb eja * kokoe, i afrana i roicb
utrgav', i to s'tlkb nakup' (pr)ivii na oe i isceleet'.

') 2 ) Ostalo prazna prostora za jednu rije.

) U dobririskoj opini ima selo Rosopasno,
3
kojemu kau Dubajani
Rasopasno. U Pleternikovu slovenskom rjeniku dolazi rije rosopds, koja
znai: das Fuchsschwarzgras, alopecurus sp., das Schollkraut, chelidonium maius.
 Jo oble glagolice na Kvarneru ili

o valunskoj ploi.
Jo dne 28. studenoga sam istraio jedan gla-
1907. bio
golski napis u Valunu na otoku Cresu. To vam je upa roman-
tinog poloaja sa po prilici 300 dua, daleko od grada Cresa
par sati vorie. U starini zvalo se selo Bukjeva.
Na 5. glavnoj skuptini Staroslavenske akademije izvijestih
u kratko o valunskom spomeniku, da je to vrlo vana starina
sa 15 slova najstarije oble glagolice u prvom retku, a drugi i

trei je udno pismo najbre latinska poluuncijala. Pitane je

da li su ta dva retka s onim prvim u isto doba urezana. Potez
je glagolskih slova u prvom retku stalniji.

Onda sam ujedno snimio napis na bugaici u dva otiska

i prema nima izradio nart u naravnoj veliini. Otiske poslah
zagrebakom arheolokome muzeju. Snimiti ga svjetlopisom nije
doslije posvema uspjelo, premda smo to pokuali s g. kolskim i

nadzornikom prof. N. icom u kolovozu prole godine, ali sam

zato nart pregledao ispravio. S toga ovom opisu nije mogue
i

priloiti snimka, kako sam elio, ali nadajmo se, da emo biti

do godine sretniji.
Mirne due mogu spomenik staviti uz bok najstarijim na-
im spomenicima na kamenu. Zvonimirovoj baanskoj ploi u
sv. Lucije krkome napisu na kui pok. kanonika Volaria pri-
i

druuje se ovime premac moda malo ili nimalo mladi, ako ne

jo stariji. Za nas je to tim vanije ne samo kao spomenik oble
hrvatske glagolice na Kvarneru nego zato, to je naden u po- i

druju nekadarie osorske biskupije, kojoj su nai narodni pro-

tivnici uporno nijekali svako pravo na porabu staroslavenskoga
bogosluja.
Pitat ete, kada je otkriven spomenik i jesi liga bar pro-
itao, kad nam ga zorno ne prikazuje? Naden je posve sluajno
jo prije no ga ja istraih, u predvorju crkvice na mjesnom
 71
grobju valunskom, gdje je sluio kao podupor jednom stupu.
Prije ga nije niko prepoznao, jer bijae kreom namazan. Obretnik
bio upravo jedan politiki inovnik, koji je na ploi vidio
je

nista mane nego jeroglife. Ne emo mu toga zamjeriti, jer su i

neki drugi drali, da je spomenik falzifikat novijeg doba, to po-

svetna iskluujem; neki profesor dapae, da se je izjavio e je to
bosanska polika azbuka.
ili

Ploa je od prilike 1*30 cm. dugaka a 30 cm. visoka od do-

maeg vapnenca, a nije nimalo izgladena nego je klesar urezao
slova naprosto i u prvom retku na
nije svrio vodoravno, ve
krivo prema do|e stoji ,5 slova. U ostalom ploa sprijeda kao
da je krria, pak moda bijae i dua sadravae vie slova. i

Ovaj je spomenik ve imao aferu na sudu. Creski je kon-

servator starina htio plou nekamo otpremiti po svojim |udima,
ali svijesni Valuriani sa svojim kuratom popom Ivanom Sparo-
iem mladim to zaprijeie. sud ih dakako osudio: kurata na
I

globu a up|ane jednog i drugog spola na zatvor.

Na proitah napis, odgovaram: Od ovih 15 slova
pitane, da li

oble glagolice, dva su mi nejasna. Ipak ne shvaam, to je pisac do-

tino klesar htio da izree. Prvo je slovo t ali s jednim otvorenim
dijelom. Drugo je e (jat) oblika kao na krkom spomeniku na
trokut, ali s pokrajnim stranama neto zaobjenim, u sredini potez
dopire ne do gore nego samo do preke. Tree je h oblog tipa,
gorrii mu je dio kao nakrivleno / bez take, usadeno na lat o.
v

Cetvrto je a s vodoravnim glavnim dugim dijelom gore na lijevo

zartanim. Na kraju je drugo takovo (15.), ovdje je glavni tap bez
rtice koso na desno urezan a strane su duje, doim su u prvom
krae. Ipak oblik jednome drugome zadraje okruglost Dajria
i

3 slova mogle bi biti brojke, ali nema oko riih nikakih taaka
ni znakova. Od ovih prvo bi moglo biti dvostruko o polag i

grkog w. Teko ga je uzeti za 5 ili /. Drugo bi moglo biti ,

to bi kao brojnik znaio hiladu. Sada slijedi nepoznatog doslije
lika iB (zelo), koje je slovo kao glas u starim spomenicima zvu-
ilo dz ali dorii dio mu je okrugao, inae vrijedi kao brojka 6.
Za riim osmo je poluglas, debeli jer tipa kao na ba. ploi
samo oblijeg. Ovaj znak dolazi jo dva krat kao 10. 12. i

slovo, ova posjedria skoro jednaka vie nalie tipu krkog spo-
 72
menika, jer im Deveto je v iroko lijepo zaobleno
je trbuh ui. i

kao na krkoj ploi. Jedanaesto je k najstarijeg oblika sa sedilom

t. j. crticom ozdo. itavo nalii s prijeda naslorienoj stolici. Tri-
naesto je t zaobleno te ima obje noge zatvorene. etrnaesto je n
starog tipa kao na baanskoj ploi.
Ostala dva retka latinskog poluuncijalnog pisma pokuao
je proitati moj prijatej o. Timotije Jerkovi, malobraanin u za-
darskom samostanu ini mi se da je pogodio. Drugi bi redak
i

glasio po riemu: techa et alt(are) s(ancti) marc(i) pr(es)by(ter) iohna.

Trei: et juppan Durei o(pus) f(ecerunt).
D kao da je glagolsko.
Ostavlam paleografima konano rijeerie.
Prvi je glagolski redak valunske ploe skraeno pismo bez
znakova pokratnih. Ako ono z, sedmo po redu, znai glas a ne
brojku, onda bismo mogli imati ovdje uspomenu na Zvonimira
i

hrvatskoga kraja kao u sv. lucijskoj zadubini. Tada bi imali

i

citati ZT>vb(nimirb). Iza ovoga slijede dva slova ki>, to bi onda

bila kratica za kraj. Inae mi je nerazumlivo citati u svei s osta-

lim slovima: k-btna.
Ja rekoh svoju hipotezu, a ko zna boje, prosto mu je poje.

Mogue da je kraj Zvonimir

je, na Cresu kojoj crkvi ili re- i

dovnicima darovao zemjita u zadubinu, kao to je bilo u sv.

Luciji opatiji Benediktovaca u Baski. Onda doznajemo ime u- i

pana Jurja u lat. napisu.

Teko, da e kome
da posve protumai ovaj zago-
uspjeti,
netni napis. No ako se to ne zbude, ova naa starina na obali
i

Jadrana ne e
tirne nista izgubiti od svoje znamenitosti. Barem

nai protivnici ne e
moi nikako dokazati, da smo hrvatsko
glagolsko pismo staroslavensko bogosluje prokriomarili.
i

Ovaj je napis snimilo vie riih. Poslali su ga i Jagiu, ali

kako mi javja prof. Mileti, ni on ne zna ta bi s riime. Do

sada ga, to ja znam, nije jo niko objavio.
pop V. Premuda, glagola.

W
 Glagolski pabirei.
Od popa V. PREMUDE.
1. Doscinobrah.
udno e vam glasiti, zar ne? kad ovo izgovorite. ta je
to? pitat ete.
Na kraju zbirke propovijedi blagdariih, sto je prepisa na
pergameni pop Andrij u Novom iz kriiga potovana muza go-
spodina Filipa 1506. prozva Blagdanar", nalazimo crveno na-
i

pisano: a doscino bran' e e fratar stipan' z otoka krkoga ocu

priuru fratru ivanu paaninu ki bie va to vrime.
Rukopis je dospio u zbirku jugoslav. akademije i nosi sign.
a
IV 99. Miletiu je nejasna bileka fratra Stipana: valda je on
nabavio blagdanar za priura pavlinskog Ivana.
U Nastavnom Vjesniku" o. g. sv. 3. bavio se je blagda-
narom prof. Strohal iznio novost: Hrvatski glagolski kriievnik
i

pop Filip iz Novoga u Vinodolu".

Iz bijeke popa Andrije ne bi se dalo sa stalnou zaklju-

iti, da je pop Filip blagdanar napisao; mogao ga je preraditi i

ili on ili ko drugi pa ga je dao na prepis popu Andriji. Ali ovo

nije na zadatak, da istraujemo.
I Strohal veli, da mu je bileka fra Stipana kranina ne-
jasna. Ono brah" moda znai ,nabavih' ili ,kupih' a moda je

pogrjeka. Strohal je prepisao onu zagonetnu rije: dos cino bran'

i ovako e biti tano.
Ako ovu rije proitamo sastav|enu, kako je jedino pravo,
nai emo joj pravi smisao. Treba naime znati, da se je u sta-
rim rukopisima sve sastavjeno pisalo, moda iz tedrie papira i

pergamene, pak je najstarije rukopise teko na prvi mah citati.

Kasnije se je postepeno od tog odustajalo pa i sastavlene rijei

na vie dijelova rastavlalo.
Tako bijae ne samo u latinskim nego i u glagolskim ru-
kopisima pa s ovim naim doscinobrah". Ko je vidio koji glag.
i

rukopis na koi, bit e

opazio, da ima lijepe inicijale (poetna
slova) i crvene rubrike, to nam kako se kae odmah u oi
 74
upadaju. Rukopis je moda ako pisac nije
pisalo i vie riih, t. j.

znao uresivati slikati, pustio bi prazan prostor,

i da to drugi
umjetnik obavi, pak se je to kadgod zbilo na stojea kasnije i

a vie put ostalo praznih mjesta. Poto je pri tom najjeftinije

i

pomagalo bio minij ili cinobar (cinnabaris, ruski kinovarb), a to

je kemijska sastavina od ive i sumpora, sluili su se ovim.
Odatle izraz miniare, za sitno slikane miniatura; ako je bilo i

drugih masti i ukrasa illuminare . . . pro eo quod ex minio liber

illuminatur 1
). Takav
posao obavio jena fra Stipan zato za- i i

pisa: doscinobrah, doiscinobrah, t. j. cinobrom doiskitih blagdanar:

a ne da ga je dosta cijeno pobrao.
U toli razvikanom sredriem vijeku kasnije ogriite znanosti i

i umjea bili su samostani pa jo kasnije iza obreta tampe i

redovnici su ne samo pouavali mlade nego prepisivali ukra- i i

sivali rukopise. To bijae mogue dakako samo u veim samo-

stanima, osobito u Benediktovaca, ali bijae popova pae i i

svjetovriaka, koji su to radili kao zadubinu n. pr. knez Novak

napisao je ukrasio gl. misal. Krasno je slikan ponestali misal
i

Hrvojin II vrbniki
i (misle neki da od Klovija). Od zaslunih
naih treoredaca napisao je lijepo uresio sa vie masti svoj
i

zbornik fra Sitne Klimantovi u vie primjeraka u XVI. vijeku.

I u prvim tiskanim kriigama nai emo slikanih poetnih slova.
Ako promislimo koliko je truda vjetine trebalo za ovaki i

posao, vaja da se divimo ustrajnosti tih naih duevnih velikana 2 )

i da uvamo riihovu ostavtinu kao svetake moi. A u staro
doba su mnogo boje cijenili riihovu vrijednost, kako nam to svje-
doi bijeka Kolunieva zbornika od g. 1486. .. da e kriigam, .

teko priti gdo kriige po'tue da e kriigami po'tovan'

i
." . .

Koliko je posla obavio u blagdanaru fra Stipan mi ne znamo.

Mileti u bibliografiji veli, da je pismo rukopisa vrlo sitno ali
') U starim pravilima nekog reda nalazimo ovo: Deputetur unus frater
pro Rubricatura et Floratura, qui habeat lazurium et alios colores pro suo
officio necessarios: aureas tamen litteras absque speciali licencia non faciat.

Scripturarii directionibus in illuminandis libris ibi per eum traditis obtemperabit.

Ko eli o tom vie doznati, neka si nabavi Das Schriftvvesen in Mit-

telalter" od VVattenbacha (Leipzig 1871.).

2
) Zar nije duevni velikan n. pr. pop Martinac, koji napisa II nov|.
brevijar u velikoj alosti radi poraza hrv. vojske na krbavskom poju 1493.?
 75
krasno, duktus stisnut. To je pisao pop Andrij. Natpisi, inicijali

i mnoga slova u tekstu su crvena, inicijali lijepi, cesto razno-

bojni, nakiti poesto neukusni. Zelenilo je bilo prejako pak je iz-
grizlo inicijale, valda je pergamen previse ustrojen. Inicijali i

natpisi, u kojima je slabije pismo, da nisu od pisca popa Andrije.

Inicijale da su dvojica izradila, poznija ruka da je nespretnija.

To sve potvrduje, da je zbija fra Stipan s otoka krkoga

doiscinobrao blagdanar priuru fra Ivanu Paaninu.

2. Zlato od krave.
U kriizi nodara Staia iz XVII. vijeka, to ju je za tampu
priredio R. Strohal i izdao trokom Staroslavenske akademije
1911. u Zagrebu, nalazimo rije zlato krav, zlata krav. ovjek
bi na prvi mah pomislio, da je to jedna rije kao zlatopasanci
u istarskom razvodu.
Zanimalo me je doznati je li nai otoani znadu jo za
ovaj izraz da li je jo gdje zapisan u prvarie doba.
i

Treba mi prije svega istaknuti, da mi jo nemarno potpu-

nog hrvatskog rjenika pa ni u velikom akademikom ne emo
nai sviju rijei iz naih hrvatskih glagolskih spomenika a to
zato jer ih jo niko nije pobileio. Da su ti spomenici daleko
izvan nae domovine, to bi se jo dalo ispriati, ali dosta ih je
i u samom bijelom Zagrebu. Da su pisani irilicom, to bi ve
bilo istraeno i pokupleno, ali smetaju one udne kvake, ona za-
kuasta glagolska kurziva. Kad ima Judi, koji se zanose skiem
i esperantom, da ne govorimo o jeroglifima, i kada hrv. vlada
dijeli potpore za razne tudije, zato ne bi ueni Judi zasjekli i

u ovu ledinu, ne bi zakopano nae jezino blago? Li-

li otkrili

jepo je bio zapoeo Kuretac, ali iza nega drugi su akademici

malo uinili.
Ve je neki stari mudrac izjavio, kako nije asno biti tu-
dincem u domovini
Ipak Jugoslavenska akademija popuriuje jednu praznimi,
i

jer se je pobrinula za izdavarie Prinosa za hrvatski pravno-po-

vjesni rjenik" od VI. Maurania pa dao Bog da djelo sretno
kraju privede. Ne bi nam sa svim tim kodio poseban rjenik
poput Daniieva iz kriievnih starina srpskih, gdje bi bile rijei,
sadrane u hrvatskim glagolskim listinama, propovjednim zborni-
 76
cima drugim spomenicima. Za taj posao dakako
i hoe se vre-
mena, Judi novca.
i
Dakle na posao, gospodo profesori, osobito vi akavci iz

hrv. Primorja, zasucite rukave, upotrebite dajbudi kolske praznike

kao za port, a vi imuni posegnite u kesu! Bit e vam zahval-
no potomstvo.
Ali kuda to skrenuh?
Nodar (ovako otoani kau i danas) Stai isputao je rado
predlog od, n. pr. bragei sukna (t. j. suknene), koulju platna,
na(g)lavnik platna. Isto tako pie zlato krav, zlata krav mj. zlato
od krav. To pak znai najam u novcu od krave ili vola. Stai
to ovako upotreb|ava: imam zlata (od) krav, utrumenti od krav,
puam moe zlato (od krav) ko e u sina Cetulina na Varh, e
se naide zlata i pripae.
U upnom uredu na Vrhu (na Krku) ima glag. zapisnik
braine sv. Mihovila od g. 1730. 1804. pak i ovdje nalazim tu
rije u istom smislu. Imala je braina i stariji zapisnik kako
se oito vidi u staroi kriigi", ali ga danas vie na alost nema.
Tu itam: dahomo na zlato kravu telicu, dahomo u zlato ednu i

kravu arjenu perastu, prieh zlato od krave, od vola ki e bil

i

na zlato. Posjedrii je put uporabjena ova rije 1796. broi za zlato.

Zamijenila je tudica: dat na fit, potezat fit.
Braina je imala ovaca koza, ali za ove ne kau da
i i

su na zlatu, nego: dat na bravariu, neka dobro nastoi na bra-

variu, vuna od bravarie, jarina od bravarie.

Prije nego bi ko dao govee na zlato, procijenili bi ga,

pak bi ona vrijednost bila uvijek gospodareva, a plod bi dijelili,
ako mu ne bi cijenu isplatio. Od krave bi dijelili tele, a za vola
plaali bi godiriih n. pr. 10 libara. Ako govedo nije novi go-
spodar dobro nastao, dali bi ga drugome. Kad bi bez riegove
krivrie poginulo, onda bi prodali kou i podijelili dobitak.
Mnogi se jo svega ovoga na otoku Krku sjeaju, ali ne
obiavaju vie davati ni goveda ni ovaca openito u najam na
ovaj nain te danas narod vie ne pozna zlata u ovakom smislu.
 K Strohalovu izdanu Staieve notarske knige.
Napisao: pop V. PREMUDA.

Profesor Rudolf Strohal izdao je 1911. u nakladi Starosla-

venske akademije slovima Antuna Scholza Glagolsku notarsku
kriigu vrbnikoga notara Ivana Staia" (1637 1652) kao prvu
kriigu Starohrvatske glagolske kriinice".
Nijesam naumio ocijeniti publikacije, koja je jedina doslije
objavjena i u koju je izdava uloio dosta truda. Poto imade
u Istri jo ovakvih spomenika, nadajmo se, da e jo koji na
svjetlo.

U prikazu kriige i u tumaeriu rijei izmakle su se prof.

Strohalu neke netanosti. Da ne bi unile u koji vei rjenik,
nakanih se da ih ispravim.

O glavnim narjejima na otoku: dobririskom, vrbnikom i

baanskom pisali su ve drugi, pak se ja u to ne uputam.

O glag. nodarima pisao je prof. Str. i u Vjesniku hrv. arheol.
drutva XI. svesci, gdje hronoloki nabraja nodare, kancilire ili

javne pisce (tavele). Kod vie riih je krivo zabileeno riihovo

slubeno Treba naime znati, da je koja god stranka
mjesto.
katkada pozvala ne domaeg nodara nego onog iz druge opine
ili katela. Tako Beneto Grabia teko da je bio nastarien u Do-
bririu ve u Krku, gdje je bilo tog prezimena. Isto su tako Vr-
bniani a ne Dobririci nodari Tolani (ne Tolani) oba Petria, i

Petar Antun. Valkovia vrbnikog ne vala pisati Vajkovi,

i

premda bi tako bilo pravo tokavski. Ivan Sormili stariji ne

bijae Omilanin nego Dubarianin. Pregledao sam omani sedmi
protokol (od 7. 5. 1768.
13. 4. 1772.) toga Sormilia, stoeega u ka-

telu dubarianskomu u selo svetoga Antona". Krki nodari su

bili bez sumrie Renaldi Cutinis. Premda rastavjeno Bon marti-
i

ni, ovo je prezime krkih plemia Bonmartini. Jo pod zadriim

knezom krkim Ivanom Frankopanom (1479.) sluio je kao ple-
meniti vjerni kancilir" talijanac Fran de Bonmartinis de monte
i
 78
Silice i to tako, da je pomogao Mleiima zauzeti otok i kneza
Ivana zasuriiti 1
).

Strohalu nije bilo poznato da je bio Juraj Jakomini u Do-

bririu takoder kancilir. Na jednoj punomoi od 27. oujka 1607.
potpisao se u svom narjeju: e Juroj Ekomini nodar kancilir i

publik pisah.
Bilo nodara glagolaa n. pr. Petar Vodopija
je i drugih
1656. u Pojicima t. d. ali ovo nije moja zadaa, da ih nabra-
i

jam. Jedino opaam, da v mirii" je loc. od miri (na istar-

skorn kopnu, mase. a ne femin.
Otok Krk bijae pod Mleiima podijelen na gradsku opinu
s posebnim statutom na pet katela: Omial, Dobrin, Dubanica,
i

Vrbnik Baska. Kateli bijahu utvrdeni, a mana mjesta zvahu

i

selima (villa Ponte, Pod erai i dr.) U katelu je bilo sijelo no-
darovo, ali mogao je sluiti i u svom zaviaju. Nodarove isprave,
osobito kupoprodaje i promjene, objavlao bi nedje]om puku na
javnome mjestu satnik ili oficijal po tri puta uz znak trub]e i to
su zvali klic, klicat, oklicat. Tako je bivalo i u gradu Krku pod
loom, pak Krku se zato u Franciscus Zuttinis buceinator"
zvao vulgo Trombetta te ga i Stai u 52. ispravi zove: Fran-
isko Trunbita.
*) Mleii su nagradili zaslunog ovjeka. krki provi- Dne 8. 2. 1483.
dur Fran Barbo potvrduje mu sve povlastice ovako: Hinc est quod inspeeta
fide, sufficientia, devotione et legalitate circumspecti fidelisque et Nobilis Ve-

glensis Jo. Franc, de Bonmartinis de Monte Silice, Scribae sive Scontri, Ad-
vocati et Procuratoris Fiscalis Camerae Veglensis, qui non solum modo bona
cum fide suum semper exercuerit diligenter offitium, sed etiam tempore quo
illustrissimum Ducem Do: Nostrum ... ob defensionem recuperationemque
et promissionem factam de praesenti Insula contra Ungarorum hostem, suum
ad ipsam Regiam Majestatem legabat Ambasciatorem, fideliter se habuit ad
ingrediendum et ad hominem deducendum diversas ac multas seripturas et
privilegia, ob quas constabatur Insula ista alias fore per Ill um Do: Nostrum :

praedietum Dominis Dominis olim Comitibus de Francapanibus ipsius Insulae

concessa et de ipsa habere iurisdictiones plenissimas, ut de praedietis ex plu-
ribus fide dignis personis Nobis clare constitutum est . . . approbamus . .
.".

Jo prije 11. 1. Calpo nalog od Jeronima Mar-

1483. dobio je providur Petar
cello, sindika providura intra et extra Culphum, da Bonmartini-u scribae et
i

Notario ed Advocato Camerae fiscalis Veglae cum heredibus" prizna sve po-
vlastice. Zato je od negovih potomaka vie riih obnaalo nodarsku slubu
u Krku.
 79
Neki su nodari obnaali sudaku ast t. j. naelniku (ju-
dex ordinarius), pa i sveenici.
Nije tano Strohalovo tumaerie rijei knez: opinski upra-
vitel ili naelnik. To vrijedi dodue danas za neke krajeve u i

Slavoniji, Bosni drugdje. Krani su poznavali u stanje doba

i

knezove Skinela, kasnije Frankapane. Istina je, da su si taj na-

slov prisvajali u potone vrijeme Juranii u Jurandvoru ali na i

u
temeju povlastica pojike kneije. U Staia dolazi knez samo
jednom (str. 186): dah knezu z Dobrina ... danas Dobririci I

zovu Maleie ,knezi'. Moda je bio koji takav ,podknein' za

vrijeme Frankapana. Ostale plemenitae zvahu ,vlastelin'. Tako
zovu Mihovilie jo danas u Vrbniku kao iGrkovie na Do- i

bririskom, a na Cresu pozna puk svoju gospodu pod imenom

vlastele.

Nije dovojno dokazana Stroh. tvrdria, da su krki biskupi

zaredivali u sveenike oeriene akne. Primjer na str. 18. glede
baanskog upnika da pitaju za nju riegova sina" moemo
primijeniti i na oporuitejeva
Stai na vie mjesta a
sina, jer
osobito u onoj ispravi u istoj izrei govori sad upravno sada
neupravno. To bi bilo moglo biti samo u nudi, ali te na Krku
ne bijae, jer ih je u svakom katelu bivalo lijepo kolo. Bilo je
sveenika, lanovi kaptola, a bilo ih je
koji su bili izvan riega. i

Mletaki se providuri tuili na to kao Petar Vendramin u izvjeu

1. 7. 1732. da to biva samo da se sveenike obiteli osobito u
Baski Dubanici uklone javnim nametima ). Dalmatinac svee-
i
1

nik Pastri veli o Vrbnianima, da se zapope samo da ne mo-

raju na galije 2 ). dalmat. namjesnik Hrvat barun Tomai 1814.
I

tuio se na velik broj glagolaa, koji da su slabo naobraeni.

*) Ogni famiglia deli' isola, anzi diro meglio ogni asa, particolarmente

in Besca e Dobasnizza, villaggi li piu numerosi d' habitanti, dedia almeno

una persona, non ali' oggetto lodevole di servire al Culto del Sigr. Dio, ma d i

giovare al proprio interesse. Dove s' attrova un Religioso, passa sotto franchig-
gia, non meno tutto cio, ch' e attinente alla di lui persona, ma quanto
spetta a Congionti, ogni loro prodotto pretendendosi essente et imune de
aggravii. II defraudo e passato con troppo libertinaggio tant' oltre, che riduce
P esazioni publiche ne* termini infelicissimi . .
.".

2
) . . . ne ad triremes cogantur, fiunt sacerdotes (u Museo Borgia).
 80 -
Sama Baska, opina od 3000 dua da broji 36 sveenika 1
). Neto
je bilo u tim objedama istine ali nije sve.

Ne u
da se uputam u pitane, ko je vie uradio na pro-
svjetnom poju da li sveenstvo ili redovnici, jer bi to ilo na
dugo. Frarievci i nai treoreci glagolai naslijedili su batinu
prijanih Benediktovaca a uz riih radili su i Pavlovci. Gdje su
bili zborovi kaptolski ili samostanski, tu je bilo i vie radnika
na kriievnom po]u. U samostanima se je sustavnije moglo pou-
avati prepisivati rukopise, osobito prije obreta tiska.
i

Slabim je dokazom podupro Strohal svoju tvrdriu da su si

braine stekle zasluga oko osnivaria podupiraria narodnih kola. i

Zavela ga je talij, rije scuola. Ali u talij, rjeniku mogao bi

nai da taj izraz znai takoder confraternita spirituale, bratov-
tina. Ja se dosada jo ne namjerih u glag. ispravama na hrv.

izraz kola u drugom smislu nego takovom. U Dubanici dakle

nisu bile ,tri kole' nego braine pae vie 2 ). Ove su se pak i

za svoje potrebe obraale mletakom dudu. Mletaka se vlada, i

premda nije zatirala glagolice, nije brinula za sirene obuke to i

na nau sreu, jer kad bi bila otvarala kole te ne bi bile hr-

vatske. U Italiji drugdje mogle su u srediiem vijeku bratovtine
i

stei u tom pogledu zasluga, doim su se kod nas brinule za

i

svoj oltar uzdravarie sveenika, koji je takovom brainom

i

upravjao. Time ne mislim posvema iskluiti, da nije koji ueniji

sveenik takoder poduavao kojeg seoskog mladia aknia, na-
dobudnog kandidata sveenikog ili kojeg drugog svjetovriaka
za nodarsku slubu.

U gradu Krku bijae takoder biskupsko sjemenite, koje su

polazili i neki glagolai te su ga zvali seminario illirico". Krki
je biskup mogao poslati nekoliko mladia i u kolegij loretski na
temeju papinske povlastice. God. 1542. spomine se domin Jakov
Skorupi od Paga va to vrime metar od skule latinske". Ovaj
je pisao i glagolicom te je iste godine preveo s latinskog na
harvacki jazik" nagodbeni spis u parnici izmedu vrbnikoga
Vidi: Jeli, Fontes XIX. 29.
2
) U istog nodara Ivana Sormilia starijeg 26. 4. 1771. spominu se po
Strohalu navedene braine sv. Polinara, presv. Ruzarija i sv. Mikule te jo

ona svetoga Tela Gospodinova od Dubanice",

 81
klera i krkog biskupa Roe. Vrbniki povjesniar pop Ivan Fe-
reti pie o popu Nenadiu, uiteju hrv. sjemenita u Krku, da
je nosio brkove i zato su ga krki gradani prozvali prete mu-
staa". Jo i danas itamo na kui, gdje je bilo to sjemenite
uz grb obiteji Sinti, hrv. napis:
16 Gne Gne 87.
Od ovoga ponixi ohologa
pribivalischa
a uzvisi poniznoga misal serdcza gnegova. i

Nadareniji mladi naao je katkada svog mecenu, koji ga

je poslao na dalne nauke u Mletke. Tako je bilo s popom Ivom
Kraliem iz kastela Dubasnice. On je zato zahvalio svom do-
broincu krkom arciaknu Venati-u u kriiici, sto ju je izdao
u Mlecima g. 1734. pod naslovom: Pribogolubne molitve . . .

prvo i po dospitku mise". Ovaj je Kraji 1754. priredio za tisak

Slovnik slavenskij latinskij" sa hrv. tumaem, ali mu je
djelo ostalo u rukopisu.
Sada u da dopunim i ispravim azbunim redom nedostatke
u rjeniku Strohalove publikacije. Arament Vrbniku pobolica, je u

melioracija obradenog zemlita ili na zgradi. Baani kau zato

jurament, u nodara Ivana Sormilia starijeg nadoh: timat vira-
menat ki e inil na reenu kuu i da su nali .... viramenta.
Ne vala barsin nego barsina (str. 53.) to jest stari baras. brajdi
ili brajde znai vie redova trsja,na iroko posadena uz ko|e,
medu kojim se moe i orati. bukaleti tri je fem. a ne mase. (24).
dimar nije nego exactor decimarum, sveenik
vrijeme jagrieria
punomonik ladariskog ili stolnog kaptola, koji je sakupjao de-
setinu, od koje je polovica ila biskupu a druga kleru. Dijelove
(porcije) zvali su u Vrbniku ,kotlaci' ). U Vrbniku zovu jo l
i

') Desetinu su dijelili u Vrbniku ovako, kako itamo u pravdi kaptola

s biskupom Ivanom Rosa od 21. 12. 1539. ... de massa decimali bla-
dorum, agnorum et vini, quae pro dimidio dividitur inter capitulum et epis-
copum Veglensem, exstrahi solitum frumenti staria duo veneta, ordei staria
duo, segalae quartae tres. Quod starium continet quartas quatuor. Quae portio
et extractio vulgariter nuneupatur Chotlaci. Et haec dividuntur inter solos sa-
cerdotes tantum et Plebanum aequalibus portionibus Dein extractis prae-
. . .

missis Cotlaci, ex ipsa massa adhuc extrahitur domino Plebano frumenti

starium unum, ordei totidem, milei totidem, surgi totidem, vini modium unum
ad mensuram Verbenici vel duae quartae venetae. Decimario idest procuratori
super collectionem ipsarum decimarum frumenti starium unum, totidem ordei
 82
danas desetinec a u Baski desetinac, kuu, gdje su sakuplali
plodine Krku ,decimaria' prostorije pod zvonikom krke
i u gradu
stolnice, dubleni rub, dublenac govori se danas na otoku za i

svilni ili svilom ukraeni tal. benda rub, t. j. svila od imenice

dubja ). Galnac je krivo protumaio sa guriac, guri, enski rubac. Ova
1

je rije plurale tantum. U Staia na str. 90 imamo je dva puta

u gen. pl.: galnac dobrih utih 200". danas u Vrbniku zovu islo, I

brojanicu: glnece, u Dobrinju To znai zrna zlatna,

gvoznece.
staklena ili drvena, ondje od kakvog nakita. Inae bismo imali
shvatiti, imao cijelo skladite gurieva ili duan.
da je oporuitej
o gracia je Strohal shvatio u znaeriu milosti. Da je pogledao u
Koiiev misal ili koji glag. rukopis, bio bi uvidio da ogracie
znai molitva. To je jasno iz oporuka na str. 42 66. Oporu- i

iteli su eleli, da im sveenik za duu izree neke molitve, a

Stai, koji poznavae misal, zabileio je takoder, kako su mo-
i

litve poimale. hramac ili hlamac ne biti isti pojam. Baanima e

je hramac pastirsko zaklonite. Iblija, ublija biti ili od lat. oblata e
ili od eulogiae. I u zapadnoj je crkvi bilo neko u obiaju jesti
blagoslovjeni kruh (esus eulogiarum). danas jo u nekim u- I

pama na otoku Krku za mrtvih dan noe na dar sveeniku okrugli

penini hleb to zovu ublija ili oblija. Taj izraz itam
i u glag. i

rukopisu Starosl. akademije iz 16. stojea: Sermoni disipula a

se zovu kriigi veliki nauitejb to na 101: desetine ,ublie' i 1.

prvine i druge patrimonie raspetoga". hrasnica tal. beccastrino

je teako orude sa irokim uglatim uhom dugim uskim ne i

ostrim kjunom. Nije isto to kramp, jer ovaj ima sa obje strane i

toporita kjun. kamiot nije samo doria enska sukria nego i

gorria. ki Lazara nije cum Lazaro" nego je to responzorij u

mrtvakoj slubi: Ie Lazara vbskresilb esi ." kore znai . . .

et quantum Plebano cetera omnia. Dyaconis et subdyaconis et accolitis ipsius

Ecclesiae cuilibet extrahi solitum erat unus agnus, ordei dimidia quarta culma,
idest minica vulgariter appellata, pro qua minima portione praefati . . . tcnen-
tur inservire Ecclae. Rmo Domino Episcopo et presbyteris ipsis ac etiam
quando fit. . . visitatio tenentur dare eidem unam galinam quilibet eorum.
Residuum vero et extractis praemissis dividitur tota massa decimalis pro di-
midio et sic fuit observatum per omnes 60 successivos Dominos Episcopos
praedecessores . .
."

*) Vidi Crni: Najstarija povjest krkoj biskupiji str. 132.

 83
klupe. kuria ili turia je akavcu duria a ne diria, u Vrbniku danas
kurii ili kuriva, tal. codogno. lucerna je u tou obla ploa od ka-
mena naokolo izdubena, na koju se stavjaju sprte sa samlivenim
ulikama, koje se daje tiskaju a iz riih otie u)e te se lijebiem
slijeva u ozdo podmetnutu posudu. Ne vaja mantinat nego man-
tiriat ili mentiriat. militi, danas muliti su kuhiriska klijeta od tal.

mollette. mirie znai ruevinu a ne gradilite. neda, nedica,

treba izgovoriti s ri. Samostavnik je samo nedica, sukria griede
masti ili cvijeta. Gried je violaceo, bruno-rossiccio sine rbvlenb.
Dakle ne znai sveano ensko odijelo nego riegovo lice. Obet
je starosl. obetb offerta. Danas se u Vrbniku vie ne uje ove

rijei, ali na mladoj mii jo sakupjaju u crkvi novani dar mla-

domisniku izmedu pozvanika to zovu mutranca. Prije bi to obavila i

jedna enskiria isto u crkvi od sviju bez razlike za taj bi posao i

navukla nekakve svilene rukave to su zvali: duplira prosit. I u i

spomenutom rukopisu ,Sermoni disipula' nalazim rije pelij na

1. 19.: niedan' spomin' ne slian' od konih' peliev', to je pokriva
za krevet od vie ovjih koa ne posve ustrojenih, kako u Sta-
ia str. 74. deset ko bravjih od kih uinih pelij. U drugim ru-
kopisima dolazi za kouh tudica pelica, pelicun i kadmen, koje
rijei ne nadoh u rjenicima. J
)
Praz je ba ovan za rasplod a ne ukopjeni jarac ili ovan.
Ukopleni ovan zove se brav skopac, meso skopevina. pro- ili

melec zovu i sada u Vrbniku junca od 2 3 godine, s kojim se

poima onamo
raditi. nego bijelocrn
rij rid. nije crven
u Vrbniku sag. Na Vrhu vuneno pokri-
Rakno, rakni znai
valo za krevet, drugdje odelo, rovan se uje jo gdjegod na otoku
i znai tamno crvenu mast-rubeus. Odatle u Staia sukria rova-
J
) Klimantovieva regula pokor'nihb: Plai takoe i kad'meni brez' iroka
odrilie ne rasplaeni ali celi imeite. . . Povezae i traci od svilb ne nosite,
kotne enetine. mone od koe usanie pasi priprosti brez' v'sa-
kad'meni i i

kihb svilb uirieni Kojunska regula: Rasporeni plai

. . . pilicuni nimaju i

bit ni gripani na pleih ni na prseh proporeni da zapeti koliko od pri- . . .

proa sukna od kadmenov sestar reenih

i hoemo da se bude moi . . .

dopustiti. Pasi jimaju biti od koe priprosti pre svakoga naresenja svile . . .

Za bole razumijevane ovih regula evo ispis iz istodobnog talij, prijevoda:

. .habiano
. li mantelli e le pelle senza scolatura fessi overo integri
. . .

affibiati e non aperti Ma circa la humilita del panno e circa le pellize

. . .

delle sorelle se possa dispensare Non usino binde ne ligature de seda . . . . . .

 84
nia. Ne znai pako nabran nego zato kau u Vrbniku narovan.
red nije samo batinik nego i trsje povrstano u redove. soka ili

soka kao odijelo za djecu, a prije su tako zvali halinu, to su ju i

nosili akni (klerici), danas je u Vrbniku poznata. Bit

i isto e
to u Srbiji Bosni doka. Vuk
i Broz-Ivekovi tumae bijela i

doka: najina nekakva, oha. U Bosni zovu tako halinu od de-

bela sukna, kako pie dr. Safvet beg Baagi u Glasniku zema).
muzeja u Bosni i Hercegovini" za 1912. str. 383. tarmen nije
vrst kreveta nego stremen, staffa, kako je razvidno iz konteksta
(str. 24): sadlo i tarmeni. tepe, naziv za karmine u dobririskoj
oporuci na str. 85. podsjea moda na flagellantes". Sauvala
se ta rije tepe u Vrbniku u djejoj igri, to je u Krku zovu
turlo (turalo?) u Loiriu zavrdalo, a znai tapi, kojim se turato
udara da se vrti. U krkoj stolnici postojae neka bratovtina
dei batudi"; moda su se bratimi takoder bievali u znak po-
kore, umejak je dermoncello, u sredini obradeno a naokolo uma
i paite. Ne va]a pisati ul nego ul. valni na str. 74. nije pri-
davnik nego gen. od velna, valni libric 20" a ne proteze se
na rije pelij. Vuna se je mjerila na librice.
Posve je krivo izveden neutrum vrgarie mjesto vrgari i

danas poznat otoanima a to je plug sa ojiem, ejeznim le-

meem drvenim priruem. U Staia na str. 44: da more mar
i

tri brazdi uinit s varganjem. Isto tako ne znam, gdje je Str.

doznao da vrria znai dva drvena sanduka, to stoje na kririi
ili stolu, jedan za bijelo ruble a drugi za ostalu robu. Upitah
zato sadarieg upnika i dekana vrbnikog popa Frana Volarifi
koji se u Vrbniku rodio i on mi otpisa: vrria je koara a vrriica

koarica (obino okrugla) s proveslom. U tom smislu poznaju i

otoani vrriu vrriicu. i

Stai nam nije posve vjerno prikazao narjeje vrbniko

onog doba, a to po svoj prilici zato, to je poznavao drugi i

nain govora te bio naobraeniji od drugih nodara. U tom je

i

pogledu pouzdaniji za dubarianski spomenuti Ivan govor jur

Sormili stariji. Danarii su Vrbniani ekavci, rei e: e, dverca
franek, sedlo, tesnek, mentiriat, t. d. a u Staia je malo
i

ekavtine.Prezimena ulina, Valkovi ne vala pisati sa |, ali

Tolani ne Tolani.
 85
Izdane je Strohalovo zgodno za narod ali bilo bi blie iz-
vorniku, da je izdano akademskim pravopisom. Ono nije na
odmet jer sadraje dio domae povjesti, norie, a s druge je

strane spomenik juridike i filoloke vrijednosti.

iAJ
 Os vrt na djela o glagolici.
Napisao pop V. PREMUDA.

Prijateli glagolice, a to bi imao da bude svaki naobraeni

Hrvat, treba da upoznaju dajbudi iz daleka djela, rasprave i dr.,

kojima se osvijetjuju nae starine. Ovdje u se osvrnuti na troje

takovih: na Hrvatsku glagolsku bibliografiju, 2) na Jagievu
1)

glagolsku paleografiju, 3) na hrv. glag. spomenike na kamenu, iz-

nesene u Vjesniku hrv. arheol. drutva, sv. XII.

I. Hrvatska glag. bibliografija.

Starine" kn. 33. a

Jo g. 1911. izdala je Jugoslavenska akademija omanu

kriigu Starina pod gorriim naslovom i to I. dio, u kom su opi-
sani hrv. glag. rukopisi.
Teku je zadau poduzeo I. Mileti, na domorodac, kad
se je dao na rad oko bibliografije hrv. glag. rukopisa. On se je
okoristio dopustom od devet semestara, to mu ga je u tu svrhu
podijelila hrv. zemalska vlada.
Ovako to je lake zamisliti nego izvesti. Pred sobom je
naao predradria od Jagia, Kukujevia, Bria, Rakoga, u no-
vije doba od Vajsa, Jelia dr. Ali svaki je od riih prouavao
i

spomenike sa svoga gledita. Kako je hrv. kriiga stala na vrste

noge istom od ilirskog preporoda, nemarno jo popisanih svih
tiskanih djela, a jo mane su se kriievnici bavili glag. rukopi-
sima, do kojih je malo ko mogao doi. Glagolicu je malo ko i

itao. Daci bi je upoznali iz Brozovih rtica (u novije doba) i

iz kolskoga teksta, ali u gimnaziji se je redovito isticalo pr-

venstvo irilskih spomenika uz neke
starobugarskih i srpskih
najstarije glagolske, pa koje udo, da su im hrv. glag. spome-
nici ostali terra incognita ili tek po imenu poznati da se je i

kasnije malo ko za glagolicu zanimao.

 - 87 -
Mileti je mogao zadau na dva naina rijeiti, ili u kratko
kao suhoparni katalog po vijeku, piscu, sadraju, formatu t. d. i

ili opirnije. On je odabrao ovo posjedrie. Pita se, u koliko je

uspio. Poznata je ona: si duo faciunt idem, non est idem. Prije
nego izreknem svoj sud pro ili contra 1 ), spomenut svoje mni- u
jerie. On nije mogao
kako to biva pri sastavjariu popisa
raditi,

za veliku kriinicu, gdje je sve na okupu, porazmjeteno prema

gradivu predmetu. Nemu bijae putovati onamo, gdje je znao,
i

da e nai glag. starina, a te su na alost rasijane koje kuda

izvan Hrvatske. Je li lak pristup u svaku kriinicu? Putovati je
lako, kad ima ime, ukrcaj se na parobrod, udi u vlak, tramvaj
ili sjedni u kola pak napred ovako
rei onaj, sto malo e
misli. U javne kriinice ne moe u svako doba, niti e ondje

ostati dokle bi rada, jer e

te ve kriiniar podsjetiti, da vri-

jeme istie. Ako je pak rukopis opsean, sa 400 ili vie listova,
recite mi, kad e
ga samo proitati, nekmo li prouiti pobi- i

jeiti? To bi se dalo jedino kasnije kod kue k-ad bi itav ru-

kopis svjetlopisom snimio, a to zapada novaca. Drugo je neto
sa spomenicima u naoj domovini, ove je lake prouavati jer
su nam pristupniji. On je dao takoder izraditi neke snimke za
Jugosl. akademiju, jer e
ovi sluiti kao gradivo za glag. pale-
ografiju.
Prigovorilo se je prof. Miletiu, da je riegov dopust zapao
zemlu 25 hilada kruna. Mogu ustvrditi, da je on svakamo puto-
vao o svom troku, jedino su snimci pali akademiji na teret.
Hoe li pako pisac uzeti honorar za ono to napie, to je rie-
gova stvar.
Mileti je u svoju bibliografiju uvrstio iz rukopisa zanim-
livih bijeaka i za to mu je kriiga odvie narasla. Da je kraa
i ureena snimcima, bila bi preglednija, ovako pak razne bijeske,
mnoge po prvi put objelodariene, razbijaju ipak monotoniju.

Ovaj lanak nije naperen ni proti Jugosl. akademiji ni proti kome

')

od spomenutih. Napisah ga kao ostale u najbojoj namjeri, ne htijui da ni-

i

koga uvrijedim. Tie se nae svetirie; ove pako ne putajmo vui po blatu.
Neka bude vie kao dopunak Bibliografiji nego kritika. U koliko su mi bile
pristupne bi}eke pok. Paria, upotrebio sam ih za osvjetlerie nekih glag.
spomenika u Rimu, jer su znameniti osobito za krku biskupiju. Ovoliko, da
mi ko ne ree, da se tudim perjem kitim. Ali je tu moje muke. i
 88
Izdava je podijelio starine prema sadraju na 13 glava.
Mislim da su barem glavniji ulomci mogli doi u drugim gla-
vama po predmetu iza potpunih ili punijih spomenika, a ne po-
sebno. Trebalo je svakako uvrstiti popis javnih privatnih i i

kriinica te stvarno kazalo a ne sama lina imena, od kojih su

po mome mnijeriu suvina ona ivih lica.

Jacimirskij je n. pr. opisujui rumu*ske slovensko-ruske

rukopise, sredio ih pred svakom khinicom napose jednostavno
arapskim brojem 4 odjelka. U 1. odjel ide po sadraju
u a)
sveto Pismo Stari Zavjet, Novi Zavjet; b) bogoslubenici; c)
pjevnici (s kajdama); d) duhovne kriige opredije|ene sadrine; e)
zbornici razne sadrine. U 2. odjel razvrstao ih je po stojeima
isto po formatu; u 4. po pravopisu n. pr. sredrie
brojkama; u 3.

bugarskom, srpskom, ruskom itd. Sve ovo dakako ne bi bilo za

nas, ali u ovakom priruniku bre bih naao, to mi treba.
to je Mileti uvrstio kod pojedinog spomenika dotinu
literaturu, to e
olakati posao svakome te bi htio da ga po-
blie proui.
Osobito mi istarski Hrvati moemo se ponositi gledaju,
da je najvie opisanih rukopisa i ulomaka iz naih krajeva. Oni
su naj|epi ures kriinica, u koje su dospjeli, a to bi bilo istom
da ih vremena ili zloba otetila. Kad bi nai protiv-
nije zub
nici vidjeli jednu ovaku umjetninu, a mogli su ih gledati na
i

koparskoj izlobi drugdje, onda bi prestali traburiati o neukosti

i

starih hrvatskih popova glagolaa.

to znam, do sada je samo prof. Strohal pokudio ovo djelo

i to u vie brojeva dnevnika Hrvatska" 1912. i 1913. On tvrdi
jednostavno o Miletievoj bibliografiji da od poetka
je ciela
do kraja promaena". Kad ne bi bila pretjerana, bila bi po Mil-
etiev kriievniki ugled ova tvrdria upravo porazna. Treba
pako znati da je polemika izmedu Strohala nega odvie osobne i

naravi. Time ne mislim zanijekati Strohalu pravo da se brani u

javnosti protiv napadaja da ocijeni rad Miletiev. Bo|e bi bio
i

uinio Strohal da je svoje ispravke k bibliografiji u kratko i

stvarno predloio Jugosl. akademiji. On je riezin suradnik. Istom

onda, kad mu ova ne bi prihvatila, mogao ih je radije u kriiev-
nom nego u dnevnom listu objaviti. Ipak mislim, da e biblio-
 -89-
grafija uza sve nedostatke prirunik za poznavarie ostati kao
glagolskih spomenika kao takva imala bi doi u svaku javnui

i privatnu kriinicu. Ja sam je vie puta prolistao proitao, pak i

se ne mogu nego diviti svetim ostancima zamjerne radinosti hr-

vatskih pelica: popova glagolaa. Sada ih moemo nazvati: re-
liquiae reliquiarum gloriosae antiquitatis gentis croaticae. Na a-
lost su ti ostanci razneseni na sve strane svijeta. Jo nijesam
itao, da ih imade i u novom svijetu, u Jamorici, kako bi rekao
starina Kurelac, onim kriinicama. Neke nae
ali bit e ih i u
crkve, osobito kaptolske sa oveim brojem sveenstva, bijahu
bogato opskrblene bogoslunim kriigama. Tako se n. pr. u na-
astaru crkve sv. Filipa Jakova u Novom od g. 1515. (Bibliogr. i

str. 14. d.) spominu: 3 brvieli

i cesarske kriigi, 4 misali, 3 i

salteri, 1 repunal, dvoe kriigi od svetac, 1 ferijal ... 1 kva- 1

deran liendi". crkve su vrbnika omiajska imale povie aso-

I i

slova i misala bibliju, kriigi cesarske, liendi i dr. Vrbnika ih je

lijepi sauvala: 4 brevijara

broj 2 misala. Kriigotiskarstvo je i

zadalo teki udarac krasopisnoj umjei, od koje su mnogi pre-

pisivai (amanuenses) ivjeli, pa tako su glagolski rukopisi u i

oima riihovih vlasnika gubili cijenu.

Mnogo ih je propalo za turke najezde ili inae uniteno
ak i u novije doba ili s nerazumijevaria riihove vanosti pro-
dano u tudinu, kao to se zbilo s velikom zbirkom Brievih
rukopisa i inkunabula, koja ode u Rusiju, gdje je ne e ni Rusi
prouavati a niti nama Hrvatima ne e biti pristupna. Ne zasvje-
douje li i to na stari nemar za domae svetirie, kad se radi
o podupirariu i rtvama? doim smo spremni na viku i pisaniju
protiv polatiriujueg" Rima.
Mileti nije imao pomagaa na voju kao n. pr. Spiridion
P. Lambros pri popisivariu grkih svetogorskih rukopisa ), za to 1

ne moemo zahtijevati da bude djelo bez grijeke. Budimo mu

zahvalni, to se uope poprimio ovako suhoparne rabote. Hvale
je vrijedan svako .te je rada podii ugled naih starina. Posla

imade za svakog, u koga je spreme vole. Jedan ga ili dva ne i

e otrsiti, bude li samo potpore od imunika. U Rusiji n. pr. i

trgovci podupiru izdavarie ovakovih djela kao zadubinu.

') Catalogue of the greek manuscripts on Mount Athos. Cambridge i

1895, 11 1900.
 -90
Ko je zato u nas, neka izuava jezinu stranu, drugi kul-
turno historinu. Vrstan risa i slikar naao bi krasne grade za
svoju struku; neka prirede album inicijala. Do sada je ugledao
svjetlo Remski evandelistar s filoloko umjetnikoga gledita
i

prouen Hrvojin misal, (kamo sree da je izdan itav a ne same

minijature,) o kome kau, da je iz saraja propao ili u koju mad-
arsku zbirku, ili je prodan na drabi u Francuskoj zajedno sa
ostalim rukopisima biveg sultana Abdul Hamida.
Uz eju, da nam izdava podade to skorije u ruke i drugi
dio bibliografije (tiskana djela) te paleografsku tudiju o hist.

razvitku glagolice u Hrvata, kao to namjerava, iznijeti u neke

dopurike i ispravke, to opet ne e umariiti vrijednosti publikacije.
Na str. 7. u nepotpunoj pjesmi iz misala 15. vijeka, koja sadr-
ajem podsjea na ibensku molitvu, u 4. retku odozdo: skorne
ei treba dopuniti 5 korene eiseova (Jesse). U 1. retku mj. iz* nova

lako da je iz ekova. Str. 8. 1. redak ee uini ide skupa; najbre

da je glasilo (sinov)e engini (od Euga-Eva).
Na str. 59. va|a ispraviti da IV. vrbn. asoslov potice iz

XIV. vijeka a na str. 61. redak 8. iza ovoga treba umetnuti: grada
ali. Svretak 18. retka i poetak 19. treba citati: od'luen'ju i.

U odozdo iza obet' itaj: v' pomo. Na str. 63. 5. redak brii
8.

a pred plemenem; u r. 2. isto odozgo zaglavna rije ima glasiti

is(u)h(rbst)b.
Osobite parie vrijede desetero pazinskih ulomaka, opisanih
na str. 144 148. To su ostanci po svoj prilici veeg zbornika
iz XIII. ili XIV. vijeka, koji vajada uz ino sadravae i apokrife,
kakovi nam se sauvali u Petrievu zborniku iz god. 1468., ko-
jemu je Kukujevi bio udario sign. CCCLI. (Bibliogr. 271). Odanle
je neke od tih apokrifa priopio Jagi jo g. 1868. u Arkivu"

IX. u svojoj radrii: Prilozi k historiji knjievnosti naroda hrvat-

skoga srbskoga". Prema onima mogah ja opredijeliti sadraj
i

ovih pazinskih ulomaka. Naravno da im ide red drugim nainom.

Onaj od Miletia uvrten pod d) pripada prii o krsnom dr-
vetu (Arkiv 92 97). Rijei stran erihonscei" mogle bi biti . . .

i iz drugog apokrifa o Adamovoj lubarii. U d) u 6. retku mj.

sudalb ima biti Sbzdalb. Zadriu rije u 10. retku popunit je: raz-
boie. Ulomci b) i) saiiiavahu glag. tekst apokrifnog Nikodi-
 91
mova jevandela na zborniku Mihano-
priliku onog u irilskom
vievu, sada akademije III. c 19 Homiliae). Samo
1
) u Jugosl. (sign.
mjesto kurbsorb naa redakcija ima desetnikb.
U irilskom tekstu (ulomak b) ime oterii glasi asterii; po-
slije ekovb ondje slijedi: i anVmusb i ira, u naem glag. ederasb;
iza sarnuiT u ir. nalazimo: i fineosb i krispb. i agripa i ijuda,
doim je u glag.: i d'ekb i tinei krisp i agripa omnesb i ijuda -

dakle drugojaiji poredak.

Drugi vrlo zanimHvi i opseni apokrif sadravali su pazin-
ski odlomci u oba stupca f) c) ) i e2). To su ostanci iz sloVa
sv. Ivana (u ir. Joanna bogoslova) o pokoi svetie bogorodice, i

to vee redakcije. Skofo posve jednaku napeatao je I. Srezriev-

skij u Svjadenija i zamjatki o maloizvj. i neizvj. pamjatnikah"
na str. 62 70
etvrtog sveia (Petrograd 1867). Prema noj
mogah razrediti gorrie odlomke tako da na osakaeni tekst po-
imje posjedriim retkom f): ti simune ot tiveriana, onda oba . . .

stupca f) da)e kako gore. Pribli'u e se vremeni ne imade

i

ruski tekst, koji je prepis june slavenske redakcije. Na je sa-

uvao starije oblike: nesigmatski aorist obretom', pridom', pridu;
nomin. deklinaciju malom' rasto(eniemb); po kanonu mj. ir. po
zakonu. Konac odlomka e2) popunit je: ohopihom' bstne ee
noe da se bi(homb svetili). U ir. je oblob-bizahom-b.
Tim sam doznaio pazinskim odlomcima tanije riihov sa-
draj. Ne mogah toga uiniti jedino za one pod g) j). Prepisi- i

variem je dodue trpio tekst, ali je hrvatska redakcija mnogo

i

starija od gore napomenute ruske, koja je iz 15. stojea. jedna I

je i druga po svoj prilici prevedena iz grkoga, kao to je ona i

kraa u Srezrievskoga navodno iz 12. vijeka.

Nije li zaudno, to uza svu udajenost i slaba opila medu
Slavenima nalazimo ipak ovakih dodirnih toaka u kriievnoj za-
jednici? U Istru su apokrifi ove vrsti doneseni najlake iz Bosne.
Oni su ostavtina progarianih bogumila, kojima je u glag. bre-
vijarima traga u nazivu: patarini.
Jamano je apokrif ili na takovu izradena propovijed br. i

17 na str. 281. Bibliogr.: poimle steni blaene Devi Marie od

') Izdao M. Speranskij u djelu Slavjanskija apokrifieskija jevangelija"
na str. 106. i d. Moskva 1895.
 92
zaea. To pak apokrifno prvojevandeje Jakovjevo, komu bi
je

poetak imao glasiti: V leto napisanie oboju na desete kolenu

izrailevu be akimb bogatb... Odlomke ovog jevandeja nadosmo i

u glag. brevijarima: Jubjanskom 163 a II (iz Berma u XV. st.),

I novlanskom, pae u Brozievom tiskanom asoslovu iz g. 1562.
i

Apokrif je i kapitul ot bo'e lica kako e dano arseni(i)",

sadran u Antoninu IVa 92 na 1. 148b. (Bibl. 222). Tu je ubru-
sac sa otiskom lica Isusova, koji katolika predaja pripisuje sv.
Veronici, prenesen na Arseniju te se pripovijeda, kako je ona
riime oslobodila rimskog ara od lutih osa, koje v riega glavi
bihu ... i v riega obrazi stahu ter ga edihu", a te ose bijahu sami
davli, a ta ena razgrnu lice bo'e pred cesarem i tudie one ose
padoe cesaru na krilo v riih se poee d'evli initi" i Nadale . . .

kako ona ishodi od ara te uhvatie pogubie Anu, Kajfu i i

Pilata, koga vojnici ne mogahu uhvatiti dokle je nosio na sebi

svitu Hristovu ob ku ne da Pilat metati reba da sebi ju uze...
I oni . misto etie mu se klariahu..." Arsenija im je rekla: ..1
. .

zato vi se niste Pilatu klariali da onoi sviti blaenoi ka e na

nem..." Ona im kaza, kako ga uhvatiti: Zovite ga na stan e
k sebi tere ga tuite dokole se zanoi ustavite ga sb sobu i

spati ondi kada se svle tada ga emite." Tako oni

i uinie. i

Annu Kaefu v tamnici umorie ... Pilata .. na krii propee

i i

okrunie ga vincem od trnie na krii ga bii frutahu uju i i

sa octom ga napaehu vsaku mu sramotu iriahu kako on bie

i

inil gospodinu Bogu. tako ga umorie znami telo riega ter

I i

e vrgoe v propast odonud dovoje zla ishodi: grad

i ino zlo a i

voiska Erusolim raini . .

."

Bit e i u drugim rukopisima grade ove ruke. Strohal n. pr.

spomirie u Prosvjeti" 1912. i u Kratkom osvrtu" prie o smrti

Adamovoj, o Mihovilu arhandelu, o Agapitu, o sv. Andriji Ma- i

teju pa razne apokr. poslanice dr., iz akadem. zbornika IVa i

120 iz XV. vijeka. Veli, da su ti apokrifi drugi moralno filo- i

zofski lanci prepisani iz rukopisa Cvet vsake mudrosti" iz XIV.

v., to se nalaze u Zagrebu u Beu. Ali Mileti ne navodi i

nista ovaka iz primjerka dvorske kriinice (Bibl. 321). Pria o

sv. Andriji Mateju v strane lovekoedecb," bit
i po svoj pri- e
lici slina onoj, kakovu je iznio P. A. Lavrov u br. 3. LXVII.
 93
sveske Zbornika ruske carske akademije (Skp. 1899.) na str.

40 51. po rukopisu Zografskog manastira XV. stojea. ) 1

Ovaki su apokrifi u hrv. glag. kriizi uza* svu naivnost pri-

kazivaria vrlo zanimjivi, ali dosada jo veinom ne objavleni i

slabo proueni. Ne smijemo zamjeriti glagolaima, to su in pre-

pisivali, ta bilo ih je i u lat. sredovjenoj crkvenoj kriievnosti.
Dade li mi Bog zdravja, o ovoj grani hrv. glagolske kriievnosti
bit e jo govora.
Idimo daje. Na str. 311. bibliografije itam vie puta ar.
Ovo je pogrjeka ili rukopisna ako nije tiskarska ili skraeno
a(lelu)e r'(ci). Mislim, , da bi imalo glasiti a(lelu)e. Nedeja pu-
enie alelue to je sed'modeset'na - Septuagesima. Sveenik
poami od ne pa do velike subote u sv. mii ne izgovara ve-
selog usklika aleluja, jer se u korizmeno doba zabrariuje javno
veseje. Nedeja vtora puenie alelue to je Sexagesima, nedeja
na mesopustb Quinquagesima, za tim prbva nedeja posta (ko-
rizmena) Quadragesima i t. d. O tom veli rubrika I novj. aso-
slova: po zlatom' slovi r'nomb pr'vu nedilju pusti a(lelu)e.
Za rukopis, opisan na str. 229. pod br. 10., vlasnitvo kr-
koga kanonika Jakova Dminia, treba rei da je to kvadriga",
kakova je u dvorskoj kriinici bekoj od g. 1493. (Bibl. 203 d.) i

b b
To je razvidno iz sadarieg lista 82 a 94 prvarie paginacije,
gdje itam: To poirie treti del poglaviti tih kriig' ke se zovu
kvadriga duhovnim zakonom." Oba je ispisala moda ista ruka
poluustavom t. j. prelazom ustavnog pisma u kurzivu u raz-
maku kojih desetak godina. Jedan je i drugi rukopis iz zapadne
Istre, ali ovaj je neto mladi od bekoga, koji je bole sauvan
i oba su tuma
moralnog bogoslovja, preveden iz latinskog.
Moe se ovaj uvrstiti u grupu Antoninovih traktata, a kvadriga
i

ili opus quadripartitum nazvan je za to, to se dijeli u 4 dijela.

Uz pojedina poglavja dodao je gdjegod prepisiva svoju opasku:
ti pravo redom, ti pravo ako umi, ti lepo razumno. Na i 1.

41 (51) zabijeio je neki vlasnik ove stihove: ki oe s potenjem

hoditi ne dai se naturi voditi. Ipak mi se ini da je prevo-
dilac takoder koju iz vlastitog iskustva umetnuo. U dokaz tomu
neka bude nekoliko navoda iz glave o prvoj bojoj zapovijedi,
koja zabrariuje praznovjerje.
*) Dejanie svjatbih apostolb andrea i mafthea.
 94
. . . To su idolari oito kako behu v staro vrime ki
se klariahu stvoren'ju kako Bogu. Niki se klariahu martu a
niki merkuriju. a niki venuu a niki misecu a niki sln'cu
a inomu stvoren'ju
niki tako sada ine niki nevernici i i i

smamnici ki su kada vide mlad' misec' tada mu se poklone pa

reku. zdrav' sveti misee. A niki baju a niki inkantaju govore, i

zdrav' sveti bazgu ali sveta berbana ali inomu stvoren'ju nera-
zumnomu. govore te rii ali k tim' podobne. Oe su idolom'
i

sluiteli vsi ki ivu po kriigah' d'evalskih' po inkantamentih'... i

vsi se mogu zvati idolari ki ine ari... ali ki bi tim' inili nemo
ili zdravie... I tako se pie da se imaju (ti inkantaduri) prognati
kako neprieteli boi. Ali ako bi va te inkante prilagali rii bo'e
ali nikoga svetc'a. I to se mnogo nahae da primeuju ne-
krat'
podobno nike stvari kako da bi boastvene ... kako on' ki mia
v med' ed' da bi se ne poznalo... I ki bi veroval' da niki psalmi
ali molitve ali ine rii da bi imele navlanu mo razvi a e
sveta mati crikav' naredila, to e takova stvar taa i osuena i

trak' e idolatrie ... To su otai idolatri ine pisma ali listi

ki

svrene tako e uaju ili za ljudi ali za ivinu ... To e kada bi

niki rekal' ima se tu pisati na harti sporetini ali inako da bi

mislil' nike stvari protivne ali mesto ali vodu ali ino tako po-
dobno . . . Oe su otaini idolatri vsi ti ki bi sebe ili druim'
davali na znane da oni mogu uiniti to a pristoi Bogu... To su
oni ki ugariaju to i to oe biti. Ere te stvari ke on' ugaria te

pristoe samomu Bogu i komu bi gospodin' Bogb otel' dopustiti

to. I zato vsako to uga(ri)en'e more se zvati neverno i neisto
vsakim' zakonom' kim
po pticah' pefju ali bi otel ugoniti ali

po pas' laenjii. po rebeh' ali po sln'cu ali po inih' stvareh' ke

bi se zvale ot kih' godi svetac' ali po nigromancii. ali po hoe-

niju sln'ca. ali miseca. ali po inih' planitah' oteli bi znati ali ivot'

ali smrt' ali sreu ali inim' znati a im' ima priti ... 1 zato sveti
Eronim govori .. Ti se zovu idolatri ki bi oteli znati po astroloii
to a ima priti. to zabranjue sveta crikav' da po vsaki put'
I

niedan h(r'st')enin' nima verovati va vse to vsi ti ki veruju . . . I

va te stvari va to ugariarie ti su vsi neverni kako oni ki uga-

i

riaju ki ugariahu v staro vrime

i druim' ono poten'e ine . . .

a pristoi samomu Bogu. ki verue da (love)k' ali ena mogla I

 95
bi se preobraziti po deleh d'evalskih' v maku ali va inu stvar,
ali da su more ili vee ... I tako su vsi ti idolatri ki veruju
va te tae stvari kako oni ki bi ubili ug|en o boii v hii ali

v tr's'e ali indi za volju tue da ih' tl'a ne tl'e ali za inu niku
stvar takovu ... A nii kada hoe ena roditi nete dati ogria.
I takoe kada ena nima ditca ali e nemore imiti ter ie ali pita
takovih' tih' bogi ali boi' da bi e mogla imiti. tako I i ine
stvari ke k tim' pristoe. Oe niki veruju v usekovan'i ali v mla-
denci ali ke su ine podobne k tim\ Nii nete da bre? ena dri
dete na krsti, a nii kada se opotakne gredui van' s hie i ree.
to bi zlo znamerie. poidi vrati se opet' ine mnoge takove stvari
ine. Ili kada ote hiu poeti ali ino podobno k tem' . . . Oe
su te stvari vele zle vsaene i i vkripjene vz vrh' nike stvari edo-
vite vraie to tovaritvo i zvrhu ljudi vernih'. I to su rii toliko
teke na s(ve)te i ta s(ve)tb ih je pln' da nevolni ljudi ne pomrie
riimi. mnogo krat'
i e ine ljudi ki su viditi divoti razumni a
i

esu vele smamni va tom'. Oe su vsi idolari ki gledaju vrimene

kako e usekovanie ivana ali nova luna ali ino tr deju da e v prvi
dan' zlo poeti ke godi rii. A niki na mlado leto ine skupinu
ali ino vesel'e a niki daruju svoim' bliikam'. 1 ine mnoge stvari
ine ke se ne mogu vse tomu iminovati znamerie kakovu oe
sreu imiti a ini ina vrimena ne po zakon' kako e ostavjeno da
po svoei manenoi misli. ti vsi esu mogu se zvati idolom' I i

sluiteli ... I pie sveti avgustin'... ot vsih' tih' vie pisanih' vsi ti

ki bi riim' verovali ali ki bi riim' li v hiu ali ki bi riih' pejal'

k sebi pitati toga od' riih'. Ti vsi takovi da su se odvrgli vere
h(r'st')enske i is(u)h(r'st)a i esu pogane i ofmetnici i nevernici
vere prave i esu neprieteli bo'i i stoe va venom' grieve bo'i.
To e ako se ne smire da se ispovede z Bogom', to e i pokoru
primu ot svete crikve...i tako kako nam' se skazue va toi zapo-

vidi esa se imamo uvati. To e pristoi B(og)u a i a e proti

B(og)u ot vsakoga idolom' sluenie oitoga otainoga. i I ot vsa-

koga baenie i vraen'e . .
."

U ovoj kriizi Starina" imade jo priloga od dr. Karola pl.

Horvata, dr. Vajsa i cd o. Josipa Miloevia pak emo se i ne-

kima od tih pozabaviti.
Dr. Horvat priopio je dva priloga. U prvom opisuje gla-
golske spomenike u Vatikanskoj kriinici i jedan u kaptolskom
 96
arhivu crkve sv. Petra. U drugom podatke iz je iscrpio vanije
izvjea apostolskog vizitatora Priola o pastirskom pohodu po
dalmatinskim biskupijama god. 1602 1603. ti zapisnici utvr- 1

duju pravo na slavensko bogosluje skoro u itavoj Dalmaciji.

Za povrno sastavlen.
prvi prilog mi je izjaviti, da je vrlo
Od dr. Horvata kao povjesniara iziskujemo ono sto povjesniaru i

u prvom redu treba, biva da pomriivo istrai gradivo, to ga kani

obraditi. To su svojstvo Gri zvali akribeia accuratum exa-
men, summa cura. A ove on u svojim Glagolitica Vaticana"
nije pokazao. Nije se pobrinuo ni za vajami korekturu. lstina
je,da neke sitnice lako pri ispravjariu izbjegnu i uz najbolu vo|u.
Prepisuju neke bijeke iz glag. rukopisa, pokazao je da je tek
poetnik u itaiiu glagolice, osobito kurzivne. Pae sude ga po
navodima 1)2) 3) na str. 534. 535., on ne ita dobro ni stare ni
i

sadarie tiskane glagolice. Dosta sravniti str. 520. sa misalom od

1905. (u nega 1900) kako navada pristup k mii u 1. nedjelu
doaa. Evo drugih dokaza. Editio princeps glag. misala od
i

1483. imade na zadriem listu zv. kolofon t. j. zaglavne retke,

t.

u kojima se spomine godina, mjesec dan tiska, (drugi prvotisci i

imadu takoder oznaku mjesta tiskarne). Spomenuti je list to

i

znam ve dva put otisnut u snimku to 1902. u Inkunabule" i

od dr. Velimira Deelica u Klaiu Povjest Hrvata" III (5) na

i

str. 43. pa ta tri retka nije pravo prepisao. Treba da glase:

i

Letb g(ospod)riihh ..u.o.v. m(ese)ca Perv(a)ra . ib. ti mis(a)li

bie svreni.
Nije proitao naslova Koiievu misalu. Naslovni
pravo
list ima u drvorezu sliku sv. Jeronima s lavom do nogu a ozdo

velikim rnim gotskim slovima: MISAL HRVACKI. Dale crve-

nilom glagolski: po rimski obiai inb: sa vsimi ee v diekihb i

misa|lehb sutb: v rieme neitena mesta popravjena| sutb mnoga

oe znova stlmaena pridajna sutb: ekoe vodb kaetb: ie e
i

na kon|ce misala: na bobju hvalu hr|vackago ezika prosve- i

eiibe. Zamerite punte vij ki tete: da ra|zumeli bu|dete slovo

boie: emue sla[va budi vsagda i a|stb. >&
Na posjedriem listu 248b je Koiiev grb pod crvenim
slovima: Svruetb misalb hrvacki . . . popravjenb i prepis(a)nb . . .

imunom koiiemb zadraninomb biskupom Modrukimb: tam-

 97
panb v rici v hiahb ego prebivanie . . . Dominikomb i Bartolo-
meom z bree tampaduridanb 28. aprila . . f. d. a.
. . . . .

Nije vjerno navedena ni druga kriiica Koiieva od iste go-

dine: Od itie rimskihb arhiereovb cesarov. On ita najstariji arhi- i

erej naega jezika mj. ie naistarii arhierei esi naego ezika; sluiti
mj. sloiti. Ne znam zato pie Kozii, kad se on nije tako
pisao. Krivo je najbre i ono: (v hiah) prebivalnie.
Odvie bih se odulio kad bih htio ispraviti sve netanosti
Horvatove. On je mjestimice ispravjao itarie Crnievo ali je
Malo koja bijeka pola mu je za
ilo in peius. rukom. Nemu nije
poznato Crnievo izdane Asemanova jevandeja, nego samo )agi-
Rakoga. Kau da je Talijanac Ulis de Nunzio o tom spomeniku
i

neto napisao.
Omana mu se zbrka desila sa omiajskim misalom iz po-
etka XIV. vijeka L-VII-4. Ovaj on sam na str. 507. opisuje kao
oevidac, a na str. 522. pie da se vie ne nalazi u vatikan.
kriinici. Vidio ga je takoder i spomenuo Mileti (u Bibl. 29-32)
uz onaj dobririski, napisan g. 1435. u Lici od popa Marka u
Obrovi (sign. L-VII-8). Oba su misala iz Propagande (museo
Borgia) dola u vatikansku kriinicu.
Ve je Jos. Sim. Assemani u 4. svesku svojih Kalendaria
Ecclesiae universae" na spomenuo: At vero Romae in
str. 422.
in Bibliotheca Collegii Urbani de Propaganda Fide extant Mss.

duo Breviaria et tria Missalia". Pod asoslovima razumio je

L-VII-5 6 (Bibl. 511). Za ovaj posledrii veli da se iz bijeki
i

u koledaru dade zakluiti, da je neko doba bio svojina vrbnike

crkve, jer se iza osmine Gospina pohoda ita: 1481. mense Fe-
bruario die 15., quando venit Verbenicum Dominus Ludovicus
Rhodo cum tribus militibus; ad diem 7. I. 1533. quando coepit
aedificari turris campanaria Verbenici. Ovo je dakako ondje
glagolski napisano.
Pod misalima je mislio oba gore spomenuta, a pod treim
jedan, koga je valada nestalo. Taj da bijae napisan g. 1402.
po nalogu sveenika Vuka, neaka opatu Koprivskom (de Koprive)
a g. 1440. preao je u svojinu fra Petra treeg reda sv. Frana u
sv. Kriu. Prije no dospje u Propagandu pripadae jo glagola-

ima crkve sv. Ivana u Zadru. Spomine iz nega bijeku: Hoc

 98
scripsit P. Lucas Mikulith Jadrae apud S. Joannem mense Julio
die 4. 1627. Tunc pugnabant exercitus noster et Turcarum: et
nostri sint benedicti: dabunt eis super cucurbitam (po tikvi)
tamquam porcis".
Ovog je dakle misala nestalo, a ne omiajskog, ili se je
gdjegod zametnuo. Nije ga spomenuo ni Kuku|evi u Arkivu IV.
Da vidimo kako je iz ovog misala pobileio Horvat na
str. Spomine mise, kojih nema u danariemu misalu, ali ne
511.
redom nego po svoju pogrjeno. Ja ih navesti kako dolaze,
i u
a kurziv znai, da je u Horvata krivo. Misa otpustili zble misli...
Misa za proenie slbz\ Misa za prietela Misa na otgnanie . . .

grada Misa navlana s(veta)go avgust(i)na zdi ive za mrtve.

. . . i

Misa protivu poganom'. Misa za ku gode skr'bb Misa za . . .

r'vae protu zblim" //udem\ Misa za velike tugi Misa na . . .

proenie s(ve)tie mudrosti Misa prositi umilenie Misa . . . . . .

za onogo ki ispove grehi svoe.

Vrijedi jo spomenuti od tih misa ove: za ohodeee na put'
(pro peregrinantibus) ... za sreenie (Miki. s-bredenie) br(a)fe .

. . za obetn(i)e prietele (pro devotis amicis. ... za stanovifstvo

mesta ... v' vr(e)me r'varie (tempore belli). Ovu rije tumai
Mikloi samo lucta, a rbvbb: pugil, ni fallimur. To bi bio
athleta, ali u glag. je borac u opem znaeriu.
Na str. 509. Horvat donaa iz tog misala (1. 228. a ne strana)
naredbu krkoga biskupa Ivana za omiajski kapitul od g. 1387.
m(e)s(e)ca d(e)kt(e)bra. On s Jagiem hoe da je ondje 5. oktobra.
Treba znati da u glagolaa, gdje potpuno piu ova dva mjeseca
glase: oktebarb' dektebarb. Tako asoslovu u iz g. 1379. (L-VII-5).
Te naredbe do sada nije jo filoloki tano. Crni priopio nijedan
je to objavio kao povjesnu bijeku pa je ondje u drugima i

stavjao naglasak prema domaem akavskom izgovoru. Glagolai

nijesu znali za naglasak i udarenie", to su ih upotreb|avali u
cirilici. Horvat je htio, da ispravi Crnievo itarie ali ni tu

ne bijae sretniji. Kako je bio skrupulozan, ispustio je 3. ka-

pitul ; njegov 3"'.
ima biti 4 1
., a ovaj ide u 5'. Razumije se, da
ni ono, totano. Horvatu je
je iznio, nije svejedno da li je
stoi 3.e lice sadarieg vremena ili zapovjedni nain. U rijei libr'
pisano je prvi put h
povrh 3P a drugi ovo posjedrie slui za /,
 99
to obino znai brojku 10. Horvat je izobliio i zapis omialskom
kaptolu od kneza Ivana Frankapana iz g. 1470.
Treba mi opaziti, da ovaj misal zavrijedi posebne tudije,
ako ne dode do cjelokupnog izdana. Odlikuje se starinom mnogih
izraza u tekstu poslanica jevandela inae. Podloga mu bijae
i i i

vrlo stara. Spomiriem samo izraze: Vispar sr'd'ca (sada Gore s.).
Hvali vsilaim' za gratias agamus (sada hvali vbzdadimb). Vzve-
dete (levate) iza Preklonim' kolena (sada Vbstanete).
Radi mnogih bijeki vrijedi istaknuti i mladi misal od g.
1435. (L-VII-8), koji dugo vremena nalazio u Dobririu.
se je I

s riim je Horvat jednako postupao. to pie da je sv. Asel

(Anzelmo) stolna crkva u Rimu mj. u Ninu, odbiti na slagara, u
ali kako je taj ovjek ispravlao svoju radriu? ujem, da su mu

je par puta povratili na pregled. Lijepa je takoder riegova inter-

pretacija n'a zi a tada bie nedija na zi. To je nedjelno slovo

fti a riemu da su onda Dobririci bili
je: nedila na zemli kao
s Flamarionom na planeti Martu a ne na zem)i. Potpuno ta bi-

)eka na 157a glasi ovako: Va ime bo'e amen' let' g(ospod)riih'

1.

. u. 1. osmo ) (1458.) tada bie baloec kada bie mladu misu

1

sluil na priastvo a tada bie nedija n'a zi knez' grgur' bie i

zgibal . . .

Ima i kasnijih bijeki iz 16. vijeka, zanimHvih za izuavarie

dobririskog narjeja ili za domau kroniku ili inae, kao: to pis(a)

mihovil boanin kada bie rekal mladi apustol.

. f. 1. b. na (da)n' s(ve)toga matie apostola, prvara mi-
seca dan .ig. bi prestup. ne zabudi ti ki se naide iv', da se
boju da e neu toga moi [toga] broiti za me ne te zubi boliti.

. f. n. to pisa pop' matidb repi' budui santiz' to leto

s popom' jurdem' mavrovietrT. i esu mi dragi mladi ljudi (ondje

ljubi), ki ne da e ljubi, ne prime a elie. ki se kratko misli ta
se dugo kade. to pisahb v ekrestidi. i to leto bie penice kvarta
l(i)brb . d . i so. d. to isto leto bie vzelb providurb penicu po
tri libri i irok i proso.
. f. 1. dz. (1558) avgusta dan . . bratda braini 2
) s. tela

z dobrina uinie raunb s marko(m) mavroviem z dobrina . .

Horvatu je za cijelu stotinu godina mlada ova bijeka.

*)

)
2
Horvat je itao baini na drugima mjeshma jer nije znao razli- i

kovati poteza vrhu slova b. Bole je itao Mileti na str. 30., ali on Jje je i

nekih propusta i drukiji pravopis.

 100
e e bil* ostal dua(n) prvo v kataldidah' on i riega brat pop
ivan bivi plovan z dobrina . i osta duan ista rauna l(i)br'

.iv. i da ta misal za raun oliti za dug vie reeni braini reeni,

i ako e a vee vridan to dae za boga reenoi braini da se
moli g(ospo)d(i)n b(og)b za riega i za riega brata i ki riega pri-
stoe. va to vrime bie plovan pop jurai antoni. E pop ivan
sin mihovila mavrovia pisah z dobriria.
. . . . f. k. dz. na dan .i. aprila to pisah e tuni pop' ivan'
mavrovi' plovan' mogahi da na nogah hoditi ne
z dobriria. pisati
mogahi. to leto prestup bie
i potre(si) mnoi bie zlo pro- i i

tulefe bie na veliki petak snig' velikb palb

i voda bie . . . i

mnogo ivin pomrie a to na dan .d. marca bie.

Na 207a je ova bijeka crlenilom: V ime h(rbsto)vo
1.

amenb. letb odb vplenie h(rbsto)va .fmd. (1565) .da. d(a)nb

miseca mae. I to leto bi velikb gladb. bie starb penice libarb
%'i?. so(ldini) .3^. Vina sib soldini
pomozi ubo- .la. ti boe
zimb krstenomb amenb. A to pisa grini jurai mavrovi.
Na istom listu: .fkz. (1549) zgodi se tu zima . n. . a
bilo pokli bi roen' sinb bodi da vse masline po fsih otocih
po fsed domacii do levanta fse smokve usahnue s korenom i i

a to se zgodi vse za nae grihe. hvala budi bogu vsemoguumu

Na listu 282. Va ime bo'e am(e)nb. letb g(ospod)riihb .ul
(1450) tada bie veliki rim' nastal, tada bie nedila na g. to I

pisa juri' pop' *) kada bie sluil mladu misu po luini v ne-
dilu prvu ka e . . .

.hz. (1609) miseca ijuria dan .id. va to vrime bi f[r]abrikana

cirkva s. mihovila. to pisa pop ivan greti kotolad te crikve.
.fld. (1555) na danb .d. ijulee dan popu matiju fugoiu
edan dukat c(e)kinb e libar .dz. so(ldini). .g. so. a
e i .i. a
libar .z. so. .g. da plati v komoru ovac e za daniju .p. a pod a
zornicu ovac .rfi^ 1
. =
dah popu fikominiu so. .^ff. da plati za
.b. kobili daniju .f.l.d.
.upd. (1495) to pisa ivan akan gospodina ilie a ta akan bi
z dobriria. ti e g(ospod)i.
Na posjedriem listu 288 a . u p e. (1496) to pisa ivan' akan
popa ilie kanov'nika crkve (seriske). Nalazimo mu i drugdje
spomena. .

') Horvat je popa Juria prckrstio u Zi, prema tomu ovog posjedrieg
treba brisati iz linih imena u Bibliografiji.

, oie c
^/5>
 101
U ovoj je zapisci izmijeana glagolska kurziva s bosanskom
bukvicom. ]o je bosanicom pisan i ovaj poznati zaglavak: to
pisa on| komu e z|(e)ml(a m)ati grisi| bogatstjvo grob', oto astvo
crvi| tovarii ki to|ga ne voli kako mu| godi i proae.
Pisac gdjegod pogrjeno uzeo jedno slovo za drugo.
je I

na 1. 199 ima crjenilomu bosanskoj ili pojikoj bukvici potpis:

to pisa popb juraib rodomb mavrovib z dobrina. Ovog poznamo
iz gorrie bileke.

1 ovaj je misal pisao riegov pisac pop Marko vie godina

jer na 1. 198 itam u samom tekstu: h(rbsto)vih' e l(e)tb .uk z.

(1449) to l(e)to kada se to pisa..." Dakle ga je pisao najmarie

7 ako ne i 14 godina, ako uzmemo u obzir zapisku na 1. la:
V ime is(u)h(r'sto)vo am(e)nb. l(e)tb g(ospod)ri(i)hb u d d. .

Poatie misala ..." na 1. 157. To pisa popb marko popu

i

blau v' obrovi kapelanu s(ve)tago jur'e li v obrovi dobru muu

i ophodniku gospodina bis'kupa gospodina anadala a tagda bie
gospodinb anadalb otegnulb desetinu vsu liku pod s(ve)ti aselb
viku vikoma. takoe li va to vrime gospoda mogorovii dae
I

upaniju v sveti ivanb na gori vsi kupno za svoe grihe i za

svoihb mrtvihb d(u)e a pisahb te kvaterni stoe na lui ]
) u s(ve)-
t(a)go luke na letb g(ospod)riihb .uka.
Misal je dospio u druge ruke ubrzo kako svjedoi povjes-
niki vrijedan upis crjenilom regbi od samog popa Marka na
1.278.: V ime h(rbsto)vo am(e)nb. e popb blab plemenemb
bobinacb vikar v lici pod' gospodinomb anadalomb biskupomb
ninskimb stoe u s(veta)go ivana v kasezihb prodan' ta misalb
crikvi s(ve)te d(i)ve marie na drenovci za trb .. dukatb .i. i

da e knezb duemb petrievib vse got(o)ve na v'kupb a t(a)da

') Horvat je protiv Crnia i Paria itao: na Lice, ali riemu jedno
za drugo nije nista neobina. Petrievi n. pr. mu je Petrievi, Erusolim je

riemu Jerusalim (ovako u cirilici), ita , gdje ga ne treba; gdje bi trebalo

(glagolai su bili akavci), ondje ita t. Ko se eli vlastitim oima uvje-

riti o tanosti,kojom je ispisan navod iz bribirskog asoslova od g. 1485.
(Bibl. 527.),neka zaviri u Jagievu Enciklopediju 3. Glagolieskoe pisbmo,
tabla XXII 55, ili XVIII 47 za rukopis L- VII 9 (Bibl. 521.) Horvat se do-
due moe tjeiti da nijesu bili sretniji u navadariu glag. tekstova ni Kuku-
Jevi, Broz, urmin dr. i
 102
bie ta isti knezb duemb odvitn(i)kb te cr(i)kve a t(a)da bie
banb petrb v hrvatihb a pod riimb b(i)e knezb fran'ko petrievib
v lici, nainie vsi mogorovii s'
i va to leto se knezemb dui-
monib baniemb za upaniju liku dae b s'ti i . . dukatb a onb
riimb upaniju pusti v lici vinimb zakonomb a oni ju dae
viku
cr'kvi s(ve)t(a)go iv(a)na na gori viku vinimb zakonmb tekue
l(e)tb g(ospod)ri(i)hb . u k z . i tagda bihu da hoe ot boi'ca
veliki rimb nastati".
Ovaj misal pie dosjedno m'a ili maa (samo jednom misa:
ponju se navlane mise s(ve)tacb ot misala).

Horvat se na str. 530 udi, to je Pari 6 pergamenskih

listova, umetnutih u asoslov vatikanski Broziev br. 21 uvrstio
u g. 1492. Nemu nije poznato izdane glag. asoslova od seriskog
kanonika Baromia, rodom Vrbnianina iz g. 1493., od kojeg
imade sveuilina kriinica zagrebaka dva primjerka )- Na jednom 1

od tih ima kolofon: Svrenie brvieli hr/bvackihb Stampani vb

benecihb po metre And/ree turiane iz aul/e. koreeni po pre
blai/baromii kanon(i)gi crik/ve senbske. na dni .oh^p. mi/seca
marca .upv. Godinu kasnije izdao jeglag. misal u Senu: .upg. Mi-
seca avgusta dan .. ovi misali bie poeti svreni v serii i . . .

A bie stampani s dopueriemb volju g(ospodi)na b(og)a od i

d(o)mina blaa baromia domina salvestra bedriia akna i i

gapara turia
Primjerak ima petanski muzej. Jo nam je
. .
."

od nega poznata: Spovidb opena E popb blab bar(a)movb . . .

sinb z vrbnika tampahb ovu spovidb a stumai ju s kriigb la-

tinskihb potovani g(ospod(i)nb ekovb blaiolovib na letb . . .

. u p e. (1496) aprila .id. danb 2 )." On je po svoj prilici isto lice,

okomimabileka nakoricamalll. vrbnikog asoslova :.u na. (1471)
.i.tr .. (27) dni slui pop bla' baramov sin mladu misu . . .

Tragom Baromievim iao je 1561. omia|ski upnik Brozi,

priredivi novo izdane asoslova uz kratki sluebnik trebnik: i

S privileomb zveliene gospodi beneteke". Na predrioj strani

8. lista itamo: Svrenie brivieli hirvackihb tanpani va bnecihb

po sinihb zanb franiska toriani s velikimi korizioni untu z i

) V. snimak u Deelica i Klaia op. cit.

2
) O toj inkunabuli pisao je Mileti u XXIII. kriizi Starina i u Jagievu
Archivu XI. sv.
 103
nova uirieni po pre mikuli broziu plovani omierskomb mi-
seca marca . f m a."
Na kraju 1. l
b
: i to nai(ni)h e omilaninb ki semb ta(n)-
panb na svr'end(e) toga brivila e pod' lubriku veliku avesb i

molimb gospodo redovnici ki budete odoperatb ta brivieT ako

a manka v riemb ale e fajeno napalnite vaimb dobrimb ra-
zumomb za ga ni napelrievala ruka svetihb nego ruka grenika
i ti gospodine boe pomilui nasb v gresehb naihb blaena i

devo marie maiko bobe moli boga za nasb. amenb".

Vrijedi spomenuti rije oblatica u znaeriu rtva (hostia) u
misnom inu: Primi s(ve)ti o(t)e vsemogi v(e)'ni b(o)e siju
neporonu oblaticu ...
Ovo nas opomine kijevskih listia:
nad-b oplat-bmb.
Uz propade ima prefacia; mesoida (meso- i

eda): ki hoe znati koliko biva n(e)d(e)|b mesoide ot roistva

h(r'sto)va ali ot prve n(e)d(^)le ka biva po roistvi ali ako bi v
n(e)d(e)lju bilo roistvo h(r'sto)vo. do prve n(e)d(e)Je posta . . .

Primjerak u kriinici Barberini ima glag. bijeku: . h e. i

(1626). Ovo de barvidal popa mateda romania dostodnoga

plovana bakarskoga.

Ajdemo za korak naprijed. Iza Horvatovih radria slijedi pri-

log Vajsov: ivot (ili sluba) sv. Klimanta pape i muenika po
IV. vrbnikom asoslovu (a ne misalu). Dr. Josip Vajs, docenat
na bogoslovnoj fakulteti praskoj, poznat je ve i svojim prak-
tinim radom u korist slav. bogosluja i izdanima hrv. glagol-
skih spomenika, osobito onih te sadravaju prijevod sv. Pisma.
Prvo terie ovog zanimlivog ica prevedeno je doslovce iz 15.

glave djela De viris Jeronima ), samo pre-

inlustribus" od sv. 1

vada nije poznavao dobro latinskog jezika. togod je lako i

kasnijim prepisivariem iskvareno. Tako bi 5. redak imao glasiti:

*) Clemens de quo apostolus Paulus ad Philippenses scribens ait: cum

Clemente et ceteris cooperatoribus meis, quorum nomina seripta sunt in libro
vitae, quartus post Petrum Romae episeopus, si quidem secundus Linus fuit,
tertius Anacletus, tametsi plerique Latinorum secundum post apostolum Pe-
trum putent fuisse Clementem. Scripsit ex persona ecclesiae romanae ad ec-
clesiam Corinthiorum valde utilem epistulam et quae in nonnullis locis etiam
publice legitur, quae mihi videtur characteri epistulae, quae sub Pauli nomine
ad Hebraeos fertur convenire * Izdane Vilima Herding, slovima Teubnera
. .

u Lipskom 1879.
 104
ate si mnoi otb latinb druga za Petrom* apostolomb mnetb
klimairta biv'a. Ex persona nije ot' tela nego na ime. Vajalo bi

da je zavretak od prilike: ee mne karak'teristice (harak'tiru)

epistolie. ee pod' imenemb apostola Pavla k' Evreomb vidit' se
podobna.
Mnogo je krae ovo ice u I nov), asoslovu na 466. te svr- 1.

ava rijeima 4. teria: pisano estb. Ipak ima u riemu nekih

i

odlika. Tako u 3. t. razdeliti mj. razdeti; u 4. t. Teodori oslep'a

i oglu'a . . . zdrava stvori.
Premda da spomenem zadrii prilog
nije glagolska starina, i

a to: Sibensku molitvu", neke vrsti ekvenciju ili Gospine pohvale.

To je dosele najstariji poznati hrvatski sastavak goticom napi-
san na pergameni. Spomenik lijepo osvijetjuju dva uspjela svjet-
lotiskana snimka. Tekst je s filoloke strane prouio I. Mileti, a
gvardijan ibenskog samostana o. Joso Miloevi iznio je povjes-
nike podatke knezovima Subiima
o bribirskim riihovim za- i

dubinama u frarievakim samostanima bribirskom ibenskom i

i razglobio sadrinu ibenske molitve" prema slinim sastav-

cima u sredovjenoj crkvenoj kriizi. Pismo je ove starine u glav-
nom slino duktusom kolunskoj listini od 1. travna 1330.,
koju napisa za benediktovskog opata Vida Petar ubi carskom
oblau redoviti sudac krki nodar ). Molitvu je prepisao i
1

poetkom 14. vijeka neki Frarievac, komu hrvatski jezik ne bi-

jae materini. Odatle dosta pogrjeaka i pravopisnih i jezinih.
Dobro je da je u 1. shemi prikazan redak po redak uti

iacet a za riim u drugoj kako da se ita. U ovome drugotne mi-

slim, da nije trebalo da ostane / za v, ali je imao ostati sonans
u rijeima: napulnjenje, v golbini, pulk, pultev (jednom: se je

vputil) i dr. Taj sonans nalazimo i u kasnijim spomenicima, koji

su pisani mjeavinom crkvenog i pukog jezika.

ini mi se nezgrapan izraz u 5. retku ubrozanje moda
vobraenje; u 7. boje: skazanje. U 9. ja bih itao skruenje (satrti)
a ne skuenje; u 13. vsako stran(s)ko. Pisac je rukopisa cesto
s izostavio u pridavniku. U 21. retku prominjenje; u 22. pri kraju
sal(n)enoje (sunano). U 24. i 38. boje bi bilo moda prosve-
ena nego prisveena. Dodue akavci kau prisveti. U 37. jasno

') Vidi Codex dipl. IX.

 105
je da vaja pojasan zamijeniti u bojazan. Kao da je pisao dik-
tando pod nekim, koji je poput Nijemaca b izgovarao kao p aja je

napisao prema talijanskom izgovoru.

Premda neke pohvale svravaju latinskom parafrazom ili
interpretacijom prije reenoga poput psalama, ipak je puki non-
sens u retku 45. devota bissecca. I ne paleografu je razvidno iz

konteksta, da ono treba citati (na konci) deveta miseca bog se

i lovik se rodil s onovje blaenoje pultev priiste beate Marie
virginis. U devota je prepisiva pogrjeno napisao o mj. e. Ako na
snirnku pogledamo poblie u r. 53. rijei mukov slovo m, to ne
emo porei, da i u r. ^45. slovo b u gorrioj rijei ne va|a citati

kao m. Dakle deveta miseca!

U retku 48. mj. aenje itao bih krenje, jer je u pre-
dariem govor o obrezariu a znamo, da je krene Ivanovo na
Jordanu znailo sv. krst. Isus se je dao krstiti od Ivana. U 50.
pos]edrie rijei mogu biti: suditi dan.

Svakako je ibenska molitva" dragocjeni spomenik hrvatske

sredovjene kriige u Dalmaciji te sav prilog zavrijedi, da ga svaki
naobraeni Hrvat proita a to
biti, kada si nabavi ili uzajmi e
Bibliografiju.

2. V. Jagi: Glagolsko pismo.

Jo 1910. zapoela je petrogradska carska akademija izda-

vati slavensku enciklopediju na ruskom jeziku i to na iroj pod-
loi t. j. mjesto u kratkim lancima raspravjaju pisci o pojedi-
nim pitariima u raspravama ili kriigama, koje su za sebe jedna
cjelina.

I pri ovom vanom poduzeu nalazimo prvog slavistu Va-

troslava Jagia, kojim se mi Hrvati moemo ponositi. otkad I

su ga poslali u mirovinu, ne prestaje raditi kao i prije u svojoj

mladoj i muevnoj dobi, a napisao je ve i izdao toga toliko,

da bi sama riegova djeia sainjavala posebnu kriinicu. Ko jo

nije uo za Archiv fiir slavische Philologie", to izlazi u Berlinu
pod riegovim urednitvom? Nije davno, to je izdao glasoviti
boloriski psaltir, a pred malo vremena po drugi put povjest po-
stanka crkvene slaventine.
 106
Spomenuta enciklopedija zapoela je riegovom povjeu
slavenske filologije", omanim djelom od skoro tisuu stranica,
a odmah 3 1
. svezak, koji obraduje grafiku u Slavena, donosi rie-

govo Glagolieskoe pisbmo", s kojim sam rado upoznati ita-

oce ovog vjesnika.
Kao uvod u djelo napisa Jagi lanak o toboriim slaven-
skim runama pa na posjetku, prosudiv mnijeria razloge pro i i

contra, izjavjuje da tih runa Slaveni nijesu imali. Ono sto je za-
bileio crnorizac Hrabar o rtama reama", kojima su se slu- i

ili poganski Slaveni, zgodno Jagi primjeriuje na jednostavne

znakove, urezane na tapie, kako su to prije inili na rovau
nepismeni Judi, a gdjegod ine jo sada. To dakle ne bijahu i

pismena nego brojke ili znakovi, po kojima su onda stari kne-

zovi ili rci gatali. Sto su se neki runai u novije doba pozivali
na nadene spomenike sa runama, dokazalo se je, da su ta ot-
kria patvorine. Vrlo su zanimlivi podaci o uporabi rovaa u
Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Dalmaciji, a dodani su i narti o nima.
Izaovog lanka ima drugi od riemakog paleografa prof.
V. Gardthausena o grkom pismu IX X. vijeka. on dri, da 1

treba svakako predmnijevati, te su slavenski prosvjetiteji poz-

navali grku minuskulu, kad su se dali na to, eda obdare svoje
obraenike narodnim pismom: glagolicom Oni su sastavili, upo-
trebjavali razvijali na osnovu grkoga glagolsko pismo, ili treba
i

tu irienicu inae tumaiti. Za irilicu je jasan grki pralik.

Jagi je prije svega prikazao povjest prouavaria glagolice.

Pitariem dvojeg slavenskog pisma stali su se ueriaci ozbijno
baviti istom koncem 18. v. Bilo se je uvrijeilo mnijene, moda
i uslijed crkvenog raskola, da su glagolica i glag. tekst sv. Pisma
potekli od sv. Jeronima. Kako je slavensko bogosluje, naslije-
deno od Grka Cirila i Metoda, bilo izvrgnuto progonu i napada-
jima latinaa, mislili su hrvatski glagolai, da e ga najlake
obraniti, ako ga stave pod zatitu sv. Jeronima. Ovo se je inilo
vjerojatno i papi Inocentu molbu sehskog
IV., koji g. 1248. na
biskupa Filipa dopusti slavensko bogosluje na osnovu posebnog
pisma, kojim se sluae hrv. dalm. sveenstvo a mi|ae da ga
je batinilo od sv. Jerka )- Jednaku povlasticu udijeli papa 1252.
1

') . .in Sclavonia est littera specialis, quam illius terre clerici se na-
.

bere a beato Jeronimo asserentes, eam observant in divinis officiis celebrandis."

 107
omialskim Bencdiktovcima preko krkog biskupa Fruktuoza.
Ova je predaja postojala kod uenih Judi kasnije. irili su je i

idomai stranci. S hrvatskim Benediktovcima doprla je u eku

i

za Karla IV. a drugamo je prodrla osobito po djelu Francuza

Vilima Postela (Postellus): Linguarum 12 characteribus differen-
tium alphabetum .*)" . .

Vjerom u autorstvo sv. Jerka, to se tie glagolskih pismena

i slavenskog prijevoda sv. Pisma, uzdrmali su kasniji kritiki hi-
storici Banduri, Assemani, Kohl i Linhard, ali pitane o postanku
glagolice ostade nerijeeno. Neki su je izvadali iz cirilice, tako
I.Leonard Frisch htjede, da je brzariem pisarskim (furor calli-
graphicus) ova tako izobliena ut ex eo alius etquasi novus ortus
sit". Jedan Dalmatinac, Pastri, (f 1708) izvodio takoder iz
ju je

cirilice, a drugi Klimentije Grubii, upravite) dubrovakog sje-

menita dokazivae 1766. 2 ), da ju je izumio argoplovac Frianin
Fenezije.

On drae Friane Slavenima kao to i Gete i Gote, koji da

su pisali runama, od kojih se je razvilo glagolsko pismo. Prvih
pet slova glagolske azbuke imenuje kao da su prvotno glasila:
az' bog' Vid' glagolju dobro 3). Dok je po Linhardu glagolica
iz V. ili VI. vijeka, Dobrovskomu Durihu je irilsko pismo sta- i

rije od glagolskog, a ovo samo preradeno od prvog. Dobrovski

je 1782. ustvrdio da su glagolicu vjeto preinaili iz cirilice hr-

vatski samostanci u Dalmaciji u 13. vijeku iz revnosti prema
zapadnoj crkvi pak ju lukavo pripisali sv. Jeronimu, a papa Ino-
centije IV. potvrdio slavensko bogosluje vie u svrhe katolike
propagande na Balkanu. U prilog glagolici ustade 1785. piarista
Gelazije Dobner, ali riegovo mnijerie o slavenskom prijevodu sv.

') On
doznao za tu predaju u Mlecima
je za dvojako pismo: glagol- i

sko bukvicu kao

i za tiskane kriige: .
i haec mihi recitarunt, quum de . .

suarum literarum origine requirerem permulti admodum libri harum du-

. . .

arum linguarum ." Poto ga zanimae

. . radi sv. Jerka, napisa o glagolici
posebno poglavje: ,De lingua Hieronvmiana seu Dalmatarum aut Illvriorum'...
videtur enim illam reperisse, postquam hebraicas et graecas litteras cogno-
visset, quia sunt multi characteres cum illis communes".
2
) In originem et historiam alphabeti slavonici glagolitici vulgo Hie-
ronymiani disquisitio.
3
) ego deus Vitus loquor bonum.
 - 108
Pisma, ispravlenom prema vulgati, ne odra kritike. Dobrovskoga
ne mogae uvjeriti o protivnom ni vijest o starom jevandeju, to
je poznato kao Asemanovo, a pisano je oblom bugarskom gla-
golicom. Istom iza riegove smrti oborio je riegovu teoriju Slo-
venac Jernej Kopitar, izdavi g. 1836. jo stariji spomenik od
Asemanova prepisan oblom glagolicom na hrvatskom tlu svr-
etkom X. ili poetkom XI. vijeka. To je glasoviti Klocov gla-
gola", nekada vlasnitvo posjedrieg krkog kneza Ivana Fran-
kapana, aliboe osakaen objemom lien skupocjenog uveza. i

Do tada je ueni svijet poznavao samo uglatu glagolicu, ili go-

ticu, kako je nazva Kopitar, a nije oble. Svom izdariu dodao je

on snimak t. zv. parikog abecedara (bugarska glag. azbuka) i

Asemanova jevandeja, ali nije izvodio paleogr. zakjuaka, samo

je istakao razliku medu hrv. uglatom okruglom glagolicom. Pi- i

tana o postanku glagolice nije rijeavao, samo je stavio upit:

nije li napokon sam Metodije izobreo glagolsku azbuku mjesto
grke irilske, koje mogahu gledati Latini? Sedam godina
ne
kasnije u predgovoru remskom jevandelistaru pita opet: ili to,
ako je bilo Ciril bilo Metodije iznaao cijelu glagolsku azbuku,
kao to je neko Mesrob jermensku?
U pogled stare crkvene slaventine postoje medu ueiia-
cima dvije hipoteze: panonsko-slovenska staro-bugarska. Prvu i

su zastupali Kopitar Mikloi, oba Slovenca. Oni dokazivahu,

i

da su sv. Ciril Metod priredili bogoslubene kriige na jeziku,

i

kojim su govorili panonski Slaveni oko Blatnog jezera, a tomu

je vrlo blizu koruko slovensko narjeje. Vjerojatnija je ona
druga hipoteza, staro-bugarska, uz koju pristaje veina slavista,
poami od Dobrovskoga Safafika, do i Schleichera, Leskiena,
Jagia dr. Ova se temeji na jezinim
i i povjesnim osnovima.
Ciril i Metod i hihovi pomonici, vjeti bugarskom jeziku, koji

se je zvao slovenskim, donijeli su ve sobom uz slovensko pismo

i prve bogoslubene khige.
Kopitaru se je u poetku estoko protivio Safafik, a kako
je kao gorliv katolik naglasivao stanovite zapadne crkve nijesu
vjerovali riegovim spomenicima ni Rusi Prajs, Sreznevskij ') I.

') U Kukujevievom Arkivu IV. str. 111 125. preveo je 1. M-, najbre
Maurani, lanak Izmaila Ivanovia Sreznevskoga: 0 pismenosti glagojskoj."
 109
Pajauzov. Svi ovi bijahu vie marie uvjereni, da se je glagolica
pojavila iza cirilice medu bugarskim raskolnicima (babuni, bogo-
mili, patarini) u IX- -X. vijeku. To izvadahu poglavito odatle, sto
zakjuci splitskih sabora govore o Metodiju kao jere^iku i o slo-
vima (po nima o cirilici) kao jeretikima.
Kad su zaslugom Mihanovia, Porfirija Uspenskog i V. I.

Grigorovia otkriveni i drugi znameniti glag. spomenici (jevan-

deja zografsko i marijinsko te Mihanovievi listii), pobudie vie
parie u zapadnih nego u istonih Slavena. Otkriima Grigoro-
vievim okoristio se je dodue P. J. Safafik, ali se nije mogao
uvjeriti da je glagolsko pismo starije od irilskoga; jedino je

pobijao Srezrievskoga i bogo-

Palauzova, da bi bila glagolica
milskog podrijetla. Paleografska strana Safafikova o glagolici ne
vrijedi mnogo zato, to je odvie pazio na varisku slinost gla-
golskih pismena sa raznim drugim istonima a od zapadnih
s grkim, italskim, longobarskim albanskim pismom. Vea za- i

sluga ide ga, to je iza Dobrovskoga istraivao jezik i sadrinu

glag. tekstova i usporedivao in s irilskima i grkim izvornikom
i to je prvi izdao dosta opirnu hrestomaciju (itanku) glag.
spomenika bugarske i hrvatske redakcije crkvenog i svjetovnog
sadraja. U tu po Asemanovu
svrhu marijinskom
dade aliti i

jevandelu posebna slova oble glagolice. Ipak prekomjerna okru-

glost ovih slova umara itaoca te Jagi veli da je poalno, to
se nije osvrnuo na oblik pisma Klocova glagolaa. Onda bi bila

preglednija i shvatjivija osebujnost pojedinih pismena i ita-

vih rijei.
Grigorovi se ne slagae sa Srezrievskim, da su bugarski
raskolnici, bogomili dr. pronali glagolicu, ve da su ju oni
i

nakon izuma cirilice samo sauvali u Maedoniji proirili u Bosnu i

i Hrvatsku. Polag nega je obreo glagolicu med junim Slave-

nima Konstantin Ciril, a Metod ju je iza riegove smrti napustio
i preudesio grka slova uz neka glagolska u irilicu. Svoju ar-
gumentaciju osnivae na panonskoj legendi, koja kae da je
Ciril oko g. 857. na Kersonu u Tavridi u Rusa naao psaltir i

jevandeje, pisano ne grkim slovima na jeziku slinom riegovu ma-

terinem kad je to prouio, prenio je oboje Slavenima na jug
i

i zapad. To pismo da bijae glagolica, jer irilicu kao proizvod

 110
iz grkog bio bi lako itao. Tako je Grigorovi prvi
Dobnera iza
opet unio glagolicu u djelokrug slavenskih prvouiteja, premda
je neopravdano pripisao Metodiju izum cirilice. Glede glagolske
grafike je upozorio, da grke geme imadu slova kao to su
i

glagolska v, e neka druga (d, l, m, f, repato o) sravriivae

i

s grkom ili s latinskom azbukom. Glagolsko b z drae da i

su slini samarijskima.
Tumaerie Grigorovievo Srezrievskoga, koji doputae
i

mogunost o ruskom prijevodu jevandela, spomenutog u panonskoj

legendi, pobijae vrlo uspjeno afafik. Kad je 1855. Hofler ot-
krio prake ulomke, uvjerio se je afafik, da se je glagolica i-
rila ne samo na juguMaedoniji uz Jadran, nego
u o tom, i i

da bijae glag. spomenika na istonom obredu takoder u pre-

djelima eko-moravskim, dakle upravo ondje, gdje nam je po-
vjesniki zajamena djelatnost slavenskih apostola. Znae on da
e se Rusa (Pogodili, Bodjanski, Srezrievskij) neugodno dojmiti
nova teorija, po kojoj bi bila glagolica ne samo starija od ciri-
lice nego izravno djelo slavenskih apostola. Protiv Safafika ustade
A. E. Viktorov, pobijaju riegove izvode, da je Kliment sastavio

irilicu, ali nepravom otklaiiae bugarski proishod starijih glag.

spomenika.
Utjecajem Safafikovim od druge polovice prolog vijeka
poee se i Hrvati zanimati za glagolicu. Neki ga pomagahu
spomenicima za prouavarie glagolskog pitana. On je pripravio
nova slova uglate glagolice, mnogo zgodnija od onih oblih, za
izdane Brieve itanke 1859. Takvima je Kukujevi 1863. pe- i

atao zbirku hrvatskih listina a Jagi 1864. izdao svezak svo-

jih Primeri starohrvatskog jezika" (oble glagolice i cirilice s ju-

sima) a 1866. II svezak (uglate glagolice i cirilice).

Mikloia jur spomentismo pri Kopitaru, s kojim vjerovae,

da su Slaveni u doirilsko doba poznavali budi kakovo pismo,
pri em pokaza medu inim na albansko, koju teoriju kasnije
obradi opirno Geitler.
Za Safafikom pove zasluni povjesniar Frario Raki,
se
napisav Viek djelovanje sv. Cvrilla Methoda" (1857.
i 1859.) i i

osobito pak raspravom: Pismo slovjensko (1861.), koju istome i

posveti. Ovdje od pitana o postanu pisma uope, prelazi na

 111
rune, rasiria Hrabra rnorisca eda dokae, da se riegova rasprava
odnosi na glagolsko pismo. Prihvativ posledrie rezultate afafi-
kove ion vjeruje u prvenstvo glagolice, koju je sloio Konstan-
tin filozof. Slaba strana ove kriige jesu riegove paleografske kom-

binacije, ipak uza sve to ne gubi kriievne vrijednosti. Osim toga

Raki je izdao 1865. Asemanovo jevandeje, poprativ ga lijepom
povjesnom raspravom uz Jagia, koji napisa filoloko kritiki
uvod. ')

Za povjest glagolskog pisma na hrvatskom tlu vano je

nastojarie Rakoga, da proita glag. napis na sv. lucijskoj ploi,
na kao bogoslov seriske biskupije upozorio hrv.
koji bijae jo
javnost u 17. br. Nevena 1858. Prvi ga je prouavao 1865. na
zasluni Crni u 2. svesku Kriievnika. Deset godina kasnije
objelodanio je Raki posjedak svog truda u VII. kriizi Starina",
pokle je uspjelo snimiti napis svjetlopisom i na sadri. U istoj

je priopio Crni
kriizi druge glag. napise sa snimkom pod
i

naslovom: Jo oble glagolice na krkom otoku", u XX. pako kriizi

dopunio je ispravio itarie Rakoga.
i

po smrti Safafikovoj ne mogae odluiti,

Srezrievskij se ni
da prizna glagolsko pismo starijim od cirilice, premda je 1874.
na kijevskom sastanku upoznao slaviste s novim otkriem: ulom-
cima glag. misala po zapadnom obredu (takozvani kijevski ili Anto-
ninovi listii, jer ih je arhimandrita Antonin donio iz Jerusolima).
Jedino se je odrekao mi|eria o toborioj sektarskoj ulozi gla-
golice.
Vanost glagolskih spomenika po crkveni slovenski jezik i

povjest pisma utvrdio je Jagi izdavi 1868. Mihanovieve listie

(Rad II), 1879. zografsko a 1883. marijinsko jevandele sa tanim
snimcima. Daroviti dr. Geitler izdao je glag. spomenike, to su
pohrarieni u samostanu sv. Katarine na Sinaju to 1882. euho- i

logij a 1883. psaltir. Paleografski je ove ostale glag. ir. spo- i i

menike obradio Geitler u djelu: Die albanesischen und slavischen

Schriften", to ga izdade iste godine o troku beke akademije.
Pisac polazi s krivog stanovita, da je glagolsko i irilsko pismo
proisteklo iz albanske ili elbasanske azbuke, koja da je iznadena
prije 9. stojea!

) Budu
1
ovo izdane ne bijae posve kritino, priredi Crni 1 878.
drugo s latinskom transkripcijom.
 112
Koliko god je Geitler vanrednim
u ovom djelu sakupio
trudom tanou obilnu paleografsku gradu obojeg slavenskog
i

pisma uz krasne snimke, ipak riegova teorija o arbanakom po-

srednitvu ne imade nikakova temela. Geitlerovu tvrdriu, da se
hrvatska uglata glagolica nije samostalno razvila na hrvatskom
tlu, nego tek pod utjecajem bugarske, poglavito maedonske,
odluno pobijae Jagi u Archivu VII i drugdje, izjaviv da je pa-
nonska glagolica neposredno djelovala na hrvatsku, a to mogae
biti ne u doba progonstva nego vrlo rano jo u doba riezina

procvata u Moravskoj. Prvu su pobudu za glagolicu Hrvati pri-

mili svakako odanle ostali u svei sa sjeverom, kao sto je po-
i

stojala svea s jugom, osobito nakon izgona moravskih gla-

i

golaa. Jagievo mnijerie potvrdie kasnija otkria bekih listia

i dr., pae to da je glagolica gospodovala
i duboko na zapadu i

balkanskog poluotoka: u Bosni, staroj Zeti Dukji. i

Cirienica je, da imade dvoje slavensko pismo, koje nije na-

stalo ni na istom prostoru ni u isto doba. U jednom drugom
i

je nai tragove grkoga pisma. Geitler ne vjeruje, da je Kon-

stantin Ciril izumio glagolsko pismo, kako je afafik 1859. pri-
znao. Ako kuao grkom uncijalom pisati, kako je ispu-
je Ciril

nio nedostatke grke azbuke? Prema povjesnim podacima ispu-

nio je Konstantin filozof asno svoju zadau i popunio sve pra-
znine. On ne bijae samo registrator nego i pravi umjetnik, to
poput skladateja primae slovenske glasove te ih zaodjenu ru-
nom tudeg uzorka, ali tako vjeto, da ga vie nijesi prepoznao.
Preko ove irienice Geitler jednostavno prelazi, kada tvrdi, da
je u Slavena u Bugarskoj i daje na jugu iza pokrteria, dakle
jo prije Cirila, bila u porabi grka uncijala, a u danarioj Ma-
edoniji i susjednoj Albaniji arbanako pismo. Po opoj navici,
da je grkom uncijalom irilicom bez ustroja pisao i Kon-
stantin filozof svoj slavenski prijevod jevandela! To dvoje embrio-
nalno irilsko i glagolsko pismo, prije neovisno jedno od dru-
gog, da se je zbliavalo i medusobno popuriavalo i t. d. Prema
umilenoj teoriji izvadao je pojedina slova sad iz jednog sad
opet drugog slavenskog pisma, grkog ili latinskoga, gdje nije
iz

ilo arbanako, kojemu se starina ne moe dokazati ni paleo-

grafskim izvodima ni spomenicima, koji ne idu nazad od 18. stojea.

 113
Kad bismo gledom na praktinost ili na sadariu rairenost
slavenskog pisma pitali: koja je pismena izumio Konstantin
filozof, odgovor bi glasio u prilog cirilici. jedno drugo pismo I i

je grko po svom postanku, ali kritika rasuda spomenika pa- i

leografski znaaj obojeg pisma prema dosadariim izvorima vo-

juje za prvenstvo glagolice. ona je grko pismo, ali skladno I

preradeno za sveanu i trajnu porabu. I drugi su ueriaci uvi-

djeli u noj grku minuskulu. Tavlor, arhimandrit Amfilohije, Jagi
i Beljaev izradili su obrasce, kako je po prilici ilo pri udea-
variujednog pisma u drugo. Neki nalaze tu jevrejskih slova, drugi i

trag samarijskim, a ima ih opet, koji su izvodili glagolicu iz jer-

menskog, gruzinskog, ak iz koptskog pisma.
Lijepo tumai Jagi, kako je dolo do irilskog pisma. Bu-
gari ivjahu u doticaju s Bizantom, s kojim bijahu duhovno i

kulturno vezani. U riih se uzbudila e|a, da se Grcima u pismu

priblie i to malo iza toga, to primie kransku vjeru i sla-
vensko bogosluje. Ko jekada udesio novo pismo prema gr-
i

kome, to nije poznato, ali najbre se to zbilo u zlatno doba bu-

garske kriievnosti za ara Simeuna (f 927) novo pismo se irilo i

u istonoj Bugarskoj. Jo se je i daje drala glagolica

i junoj
u slubi crkvenoj, osobito u Maedoniji, ali konano prevlada ci-
rilica, poglavito otkako se pokrstie Rusi. Kad ne bi ve prije
bila uslijedila u Bugarskoj prevaga irilskog pisma, moe se dr-
ati, da su kijevski knezovi, koji su takoder opili s Bizantom,
zavojeli irilicu, jer je naliila vie grkomu nego glagolica.
Ipak imade i danas Judi, kojima ne ide u glavu starina
glagolice te gledaju u rioj jo uvijek sektarsko strailo. Tako je

ruski arhimandrita Leonida (ne partanski) 1891. toli ueno pi-

sao, kako jo nije, a ufamo se da ni ne e, nijedan slavista.
Nemu je zazoran izraz staroslavenski" jezik, djelo irilovo je

cirilica, Ostromirovo jevandeje je najstariji spomenik i najvjer-

nije zrcalo crkvenog slavenskog jezika. Kolijevku glagolice iskat
je u Hrvatskoj i Dalmaciji. Jezik Zografova jevandeja treba zvati
starohrvatskim narjejem, Jagi mu je glag. fanatik. Hrvatski re-
formator za kneza Branimira, Teodozije, u svei s Rimom iz
znakova, to su bili u porabi u narodu, da je sastavio hrv. glagolicu i

prema vulgati preradio irilsko jevandeje na hrv. narjeju, kakvo

 114
se sauvalo u Zografu. Tako se je Teodozije okitio tudim
je

perjem
trudom sv. Cirila. Kako lijepo istinito! i

Jagi spomine zanimarie Hrvata za glagolicu, pa nau krku i

Staroslavensku akademiju, kojoj je glavni radnik dr. Josip Vajs.

Navevi dosadaria izdana veli, da se ovaj osvre i na paleograf-
sku stranu glag. pismena.
Od 178.
tee smotra sauvanih spomenika gla-
117. str.

golskog pisma. Poto nema stalnih hronolokih data, trebalo je

obazreti se na paleografsku stranu znaajku jezinih osobina. i

Hrvatske glag. spomenike dijeli u dvije glavne skupine. Prvoj

pripadaju oni, gdje vie prevladuje oblina ili poluobli lik pisma.
Ovamo idu: beki listii (ulomci misala), veliki napis u sv. Lu-
cije i krki napis na kui pok. dr. Fr.
drugi ulomci na kamenu,
Volaria, Grkoviev odlomak glag. apostola, Mihanovievi listii
i baanski ostrici, nadeni od popa V. Premude. U drugu veu
ali mladu skupinu, koja poirie svretkom 12. v. idu spomenici

uglatog pisma, koje je vrlo zgodno za napise vezanice. Ovaj i

oblik pisma poprimlen je za tisak, riime su pisane bogoslubene

i

kriige, napisi na kamenu sve do kasnijeg doba (od XV. do XVII.

vijeka). ovdje ima starijih spomenika, koji jo podsjeaju na

I

oblost ili sauvae starije oznake za poluglas, kao listii misala

u dvorskoj kriinici, ulomci beramskog asoslova (jub)anskog ho-
milijara) Kukujevieva misala. Slijedi pak prelaz od ustava u
i

kurzivu, koja je prela u obiaj poevi od XIV. do poetka XIX.,

kada je latinicom posve istisnuta iz porabe.
Sve faze pisma u podruju hrvatskog
u razvitku glagolskog
jezika nije mogue opredijeliti, jer je dosada izdano premalo sni-
maka. To vrijedi osobito za kurzivu, koja se razvila pod nekim
utjecajem latinskog pisma bosanske bukvice. Ueriake je zani-
i

mala vie obla glagolica, zato su onakovi spomenici potarie ispi-

tani proueni. Utvrdeno je takoder, da obla glagolica nije sluila
i

samo u predjelima, gdje postojae istoni obred, nego je upo-

treblavahu i Slaveni katolici u Hrvatskoj i u susjednim stranama;
dakle nije samo uglata glagolica oznaka zapadnog obreda.
po pismu svrstao glagolske spomenike u sedam raz-
Jagi je

djela naveo riihove osobine. Prvi nam predouje najstariji oblik

i

ovee poluokrugle glagolice t. j, majuskulu sa moravsko-panon-

 115

skog podruja i susjednih strana. Drugi razdjel zastupa prelazni

uglato-obli tip. U trei ide posve okruglo pismo maedonskog
porijekla i obliriih strana. U etvrti spada pismo marie oblog
tipa maedonsko-bugarskog proishoda; u peti starija hrvatska
obla i poluobla glagolica, a u esti razdjel uglati znaaj hrvatske
glagolice. Sedmi razdjel obuhvaa prelazno i posve kurzivno pismo.
Od str. 179. 226. predoio nam je u izvatku razvitak
glagolske azbuke poev
od starog okruglog do uglatog pisma
te prelaz u kurzivu pa vezanice, za koje je vrlo zgodna uglata
i

i kurzivna glagolica. Ovako pregledno prikazane odlike glagolskih

slova jo nijesmo imalv izim Brieva bukvara za itarie glag.
kurzive te inae izvrsnog i iscrpivog jur spomenutog Geitlerova
djela, gdje e se teko snai. Ovdje pako pod svakim slovom
vidi brojku, da ga moe odmah potraiti na snimku.
kojem je dosta rei, da je Jagievo, ukrasuje 36
Djelo, o
tabla sa vie od 70 snimaka. Jedino alim, to ih nije vie to i

ne mogahu biti veliki kao oni u Geitlera. Poelno je, da ovo

djelo, koje bi moda po-
imalo Hrvate najvie zanimati, izade, i

purieno, u hrvatskom jeziku. Ako pak dode do toga, mogao bi se

dodati iskaz snimlenih spomenika, da svako na prvi mah dozna
riihov sadraj. Takav jedan sastavih za svoju porabu te ga evo
priopujem. Rimski broj znai tablu, arapski dotini snimak, da|e
slijedi strana, gdje je spomenik opisan.
A. Prvi razdjel.
I la, b kijevski listii 121 2 a, b praki ulomci 123
B. Drugi razdjel.
II 3a, b Klocov glagola 124
C. Trei razdjel.
II 4, 5a Aseman. jevandele 126 III 5 b, c zograf. jevandeje 127
III 6 a, b marijin. 127
IV 7 maedonski listak 128 8 i V 9 palimpsest bojan-
V 10 mladi tekst kijevskih skog jev. 129
listia 129
D. etvrti razdjel.
VI 11 sinajski psaltir 130 12 a, b sinajski euhologij 131
VII 13 ohridsko jevandele 132 14 mladi dio zogr. jev. 133
 116
VII 15 gl. tekst ohrid. praks- 16 bugarski abecedar 135
apostola 134
E. Peti razdjel.
Starija hrvatska glagolica.
VIII 17 beki listii 137 18 Grkoviev apostol 138
VIII 19Mihanovi. apostol 139
IX 20 Premudini ostrici 140 X 21 napis u sv. Lucije 143
F. esti razdjel.
Uglata glagolica. Stariji ulomci.

X 22 beramski asoslov
(|ubl. homilijar) 145
XI 23 apokrif o sv. Tekli 145 24 ulomak asoslova u No-
vakovu misalu 146
XII 25 listi u 2. bekom 26 beki ulomak misala 147
misalu 146
XIII 27 Briev ulomak 28 Briev ulomak asoslova 148
bribirskog misala 147
XIII 29 drugi |ub|anski 30 ulomak vrbnikog 149
ulomak 148
XIII 31 vrbniki
drugi
ulomak asoslova 149
XIV 32 prvi vrbniki 33 trei )ub|anski ulomak 149
asoslov 149
XIV 34, 35 zagrebaki XV 36 zadarski ulomak misala 150
ulomci 150
Spomenici XIV. vijeka.
XV 37 Lobkoviev psaltir 153 38 misal kneza Novaka iz

god. 1368. 154

XVI 39 a, b rimski aso- 40 rimski misal iz poetka
slov iz 1379. 154 14. vijeka 155
XVI 41 trei vrbniki a- XVII 42 etvrti vrbniki a-
soslov iz 1391. 155 soslov 155
XVII 43 asoslov Vida Omi- 44 pariki asoslov 157
|anina iz 1396. 156
Spomenici XV. vijeka.
XVII 45 rim. misal iz 1435. 159 XVIII 46 zagrebaki aso-
slov iz 1442. 159
 117
XVIII 47 Zrcalo lov. spa- 48 Fraiev psaltir iz 1463. 160
sen'e od vrbnikog akna
Luke. 160
XIX 49 vrbn. misal iz 1485. 160 50 prvi nov|. asoslov iz 1459. 161
XIX 51 Kukujeviev aso- XX 52 beki misal iz 1481. 162
slov iz 1470. 161
XX 53 Kukujeviev aso- XXI 54 ulomak barbanskog
slov iz 1485. 162 misala iz 1485. 162
XXII 55 vatikan. misal 56 Klimantoviev zbornik 163
iz 1485. 163

G. Sedmi razdjel. Pojava kurzive.

Stare ustavom pisane listine.

XXII 57 zavod o mede izmedu

Bribirana i Novogradana
od g. 1309. 164
XXIII 58 Petriev zbornik 59a, b beka kvadriga iz 1493. 167
iz 1468. 167
XXIV 60 tlmaenie svetih
evandelii iz 1503. 168
Kurzivom pisane listine.

XXV 61 listina iz 1393. 168 XXV 69 zavretak istarskog

razvoda, prepis 1546. 175
XXIV 67 vrbniki statut u XXVI 62 listina crikvenika
kasnijem prepisu 174 iz 1419. 169
XXVII 63 listina iz 1433. 170 XXVIII 64 listina rmariska
iz 1451. 170
XXIX 65 darovnica kneza XXX 66 a listina bririskog
Ivana Frankapana iz samostana iz 1479. 170
1451. 170
XXX 66b bijeke u Jubjan- XXXI 68 a ,
b
vinodolski sta-
skom rukopisu 171 tut u prepisu 175
XXXII 70 Arbanasieva li- XXXIII 71 Miroieva li-

stina iz 1546. 176 stina iz 1574. 177

XXXIV 72 Miroieva li- XXXV 73 listina brtoni|ska

stina iz 1578. 177 fra Antona Mihia iz 1653. 177

b
XXXVI 74 a
,
listina samo-
stana sv. Ivana uZadru 178
 118
U ovom iskazu ne naznaih onih spomenika, od kojih ne
imade snimaka, doim je u djelu govor i o nima. teta n. pr.,

to ne mogae donijeti moeniki razvod iz g. 1395., od kojeg

imademo dodue litografski otisak u Kukulevievom Arkivu II,
ali taj nije vjeran, a spomenik je netano prepisan. Tako itam: i

zamen mj. zamer; ne govorei o looj transkripciji e dr. Broj i

58 je Petriev zbornik i ne nalazi se vie u Zagrebu nego u Vrbniku.

Premda je ueni pisac pazio na ispravnost teksta, ipak su
mu izbjegle neke sitnice u itariu i transkripciji. Tako na tabli
XIV 35 lijevi stupac, r. 2. ima glasiti: al(elu)e ..
XXVII 63
r. 3. kuevi. XXIX 65 r. 7. vrbansko/. r. 9. mrgar| e.
XXX 66 a r. 3. mil/ziem r. 4. vraniem. 66 b
lijevi stupac (sa-
draje homiliju sv. Augustina u etvrtak 6. nedjeje posta) r. 1.

(prihode)ce/. Ne /i g(ospod)a r. 2. /i r. 27. u rukopisu isputeno

iza g(ospod)rii: oblobizae. r. 28. s/mi. U desnom stupcu odozgo
r. 2. bihu boi po r. 5. boj(un) r. 21. molria r. 24. zlo r. 26. montri/.
XXXI 68 a . Prispodobiv snimak vinodolskog zakonika sa onim u
izdariu Jugoslavenske akademije (Mon. hist. jur. IV), izlazi da u po-
sledriem u 3. i 4. dolazi r u preslavnoga i ugrskoga, a u
Jagia ga nije. To je dodue malenkost, ali ja ju tumaim tako,
da je vajda i u izvorniku bez r, a mislim da je Jagiev snimak
po fotografiji, doim ondje ne e biti. XXXII 70 r. 7. hromca
r. 10. i 13. hromac r. 16. z briga. XXXVI 75 r. 2. na po/...
potle r. 6. Osta r. 7. navizelom . . . dukat .m. ini. Naviela
od talij, znai posudica za tamijan; kovbezbCb. U na-
navicella,
astaru novjanskom ima zato izraz: ladica.
Pozivom na Vajsa, koji je prouio liturgijsko gradivo hrv.
glag. spomenika u 29. svesci Archiv-a napisao raspravu: Die
i

Nomenklatur den kroatisch-glagolitischen liturgischen Biichern",

in

ispravit mi je Jagievo itarie glag. kratica bit, mat, rep. na str.

216. Premda su to izvodi iz latinskog, glase, gdje dolaze potpuno
napisani: bitatorie od invitatorium, matuiina ili jutrria od matuti-
tinum, reponh od responsorium.
Na str. 226 229. spomenuo je u kratko i hrv. glagolske
napise, kojih je malo do sada izneseno na svijetlo, u koliko ni-
jesu propali. Zaista bi hrvatska inteligencija uinila dobro djelo,
kad bi i ovima posvetila parie. Mnogi znadu risati i baratati
 119
fotografskom spravom. Takovima eto lijepe prilike, da nam tako
spase bar spomen na riih i tirne otmu zaboravi.
ih ako ne I

znadu neka to
citati glagolice, uine. itao sam u letopisu Jugo-
slavenske akademije, da joj je neki jekarnik na Rijeci prodao
fotografije glag. napisa iz naeg Primorja. Neka je tako, evala i

mu. Ugledali se na ri drugi. Ima toga jo dosta u hrvatskom

i

Primorju, u Dalmaciji, na istarskom kopnu u Gorikoj. Ko i

znade praviti otisak bugaicom, moe tirne posluiti, pa nek i

poaje naoj Staroslavenskoj akademiji u Krk, koja sabire ta-

kovu gradu.
Jagi je u istom poglavju priopio nart jednog napisa iz

Istre od g. 1451., ali nije naveo odakle je.Nego mogu to rei, i

da je iz Loke blizu Ospa kraj Trsta, dakle iz podruja sloven-

skog jezika. Priopio ga je i Jeli u Fontes" (XV. v. 45), ali

ne posve tano.
Djelo e Jagievo, nadat se je, raspriti medu naom sje-
vernom braom predrasude, koje su se bile ondje ukorenile po-
najvie iz vjerskih razloga. Drugdje pak moe takoder doprini-
jeti,da izade na svijetlo jo koja starina iz zakutka, jer vrijeme
otkria jo nije prolo. Hrvatske pako kriinice kriiare ne bi i

smjele biti bez ove kriige, a Hrvati bi imali odatle crpiti po- i

bude za sauvarie svoje svetirie.

3. Hrvatski glagolski napisi.

Zagrebu ve trinaest godina izlazi pod urednitvom dr.
U
Josipa Brunmida obnovleni Glasnik hrvatskoga arheolokoga
drutva". Glasilo promie zanimarie za starine i za riihovo sa-
uvarie.
Ve u staroj seriji ovoga Vjesnika pod uredovariem pok.
don irne gubica bijae objelodarieno nekoliko glagolskih napisa
u faksimilu i vijesti o drugima. To biva i u novoj seriji.

U 12. svesci za 1912. urednik je nastavio o kamenim spo-

menicima muzeja u Zagrebu. Doli su na red
hrv. nar. hrv. i

glag. spomenici od br. 856.-866. (str. 155. 164.) Ima u ovom

Vjesniku takoder posebni lanak Strohalov: Glagolski napis u
crkvi sv. Lucije kod Baske na otoku Krku". Strohal ispravja
Rakoga Crnia na nekim mjestima u itariu Zvonimirove
i
 120
ploe. Za sada se ne izjavjujem o uspjehu ovih ispravaka, ali
nadam se, da u
to moi, kad budem na licu mjesta prouio
sam napis.
Od gore spomenutih napisa, prva dva su iz sv. Lucije, a
poslao ih je prerano umrli kandidat profesure Petar Bonifai,
Baanin. Prvi je iz 12. stojea zanimjiv za glag. grafiku. Geitler
je itao na nem rije opat Zvonimirovo ime. aliboe je odlo-
i

mak jako oteen, kao drugi komad iz g. 1465., koji spomine

i

Ivana Frankapana, a pismo je kurzivno. Trei je oduja krria ka-

mena greda iz Baske iz 16. vijeka, ali je pismo slabo itjivo-
Slijede dva za razvitak hrv. glag. pisma vrlo vana spomenika
sa crkve sv. Martina kraj Seria iz poetka 14. stojea. Pismo
je dosta oblo.
Ovim se pridruuje drugih pet napisa iz hrvatskogPrimorja:
dva iz Novog u Vinodolu to jedan iz crkve sv. Fabijana
i Se- i

bastijana od g. 1511. a drugi ulomak nadgrobne ploe s lijepim

uglatim pismom. Trei je od g. 1527. iz grada Bribira. Pismo je
prelazno, a spomine kneza Brnardina Frankapana. tom napisu U
ja bih itao: k(a)pitanb v Brib(i)ri LovrenV B(i)acb mjesto
kapilari. Onda je kamena greda iz Drivenika od g. 1571., neit
)iva. Uprav kaligrafsko je uglato pismo na grobnikom spome-

niku od g. 1649., to ga dade izraditi knez Ferenc Frankulin,

porkulab kneza Petra Zririskoga.
Zadrii je glagolski spomenik dospio u muzej iz Bosne s,
Buima grada u bianskom okruju. to je kamena greda iz konca
I

15. stojea. Svjedoi o knezu Jurju Mikuliiu, koji bijae u ve-

like cijerien od kraja Matijaa od ara rimskoga (u nu vrime

i

va vsei hrvatskoi zemji bojega (ovi)ka ne bie), kako je s te-

meja podigo grad buimski, a Hrvati ga za nenavistb her'ce-
gomb Ivaniemb pogubie . .
."

Ovaj spomenik ustavnog pisma, na kom je vidjiv utjecaj

bosanske bukvice, poklonio je muzeju jedan asnik u doba, kad je
zaposjednuta Bosna.
Zavrit u, preporuuju ovaj bogato ilustrovani Vjesnik"
i

naoj publici. Za 4 krune na godinu dobivaju ga lanovi. Mnogi

bi boje uloio svoj novac, da se ulani u hrvatsko arheoloko
drutvo, mjesto da kupuje kojekake beletristike produkte.


121
Dosadanje publikacije Staroslavenske Akademije
u Krku.
1) ivotopis Dragutina kan. Paria, dr. Bonefai, u
Krku 1903 K 060
2) Recensio croatico-glagolitici fragmenti Verbenicensis,
cum appendice et 2 tabulis, auctore Josepho Vajs, u
Krku 1903 1'
3) Toni Missae a celebrante et ss. ministris canendi. Me-
lodiis gregorianis lingua palaeoslavica accomodavit
J. Vajs, Krk 1904 060
4) Dijelovi pjevane mise. Staroslavenskim jezikom u ho-
ralnim i figuralnim melodijama, Krk 1904. . . . 0'50

(ji>JS Liber Job. Ex breviario Noviano II transcriptum variis

lectionibus aliorum codicum ornavit J. Vajs. Acce-
dunt notae bibliographicae in breviarium Novianum
II., Krk 1903 1'
6) Liber Ruth. Ex codice bibl. palatinae Vindobonen.
transcriptum notis bibliographicis in eundem codicem
ornavit J. Vajs, Krk 1905 1

7) Liber Ecclesiasiis. Ex breviario I. Verbenic. transcrip-
tum notis bibliographicis in eundem codicem nec
non variis lectionibus aliorum codicum ornavit J.

Vajs, Krk 1905

1*

C) ProP ne ta Joe l- Ex breviario bibl. palatinae Vindobon.

transcriptum notis bibliographicis in eundem codicem
nec non variis lectionibus aliorum codicum ornavit
J. Vajs, Krk 1908 2
9^Memoria liiurgiae Slavicae in dioecesi Auxerensi. Ex
archivo dioec. Auxerensi excerpsit |. Vajs, Krk 1906. T
Sva su gornja izdanja broirana.
10) Ugotovanije k' Mise i hvali vzdanije, s' drugimi raz-
linimi molitvami Jereju po blagovremeniju glagole-
mimi, 1904. Knjiica vezana u platno u 32 . . . 0'40
11) Isto in folio 0'30

12) Sacrum Convivium (glag.) 0.40



122
13) Tri mise glagolske prema tradicijonalnom horalu pri-
udesio J. Vajs 0*20

14) Vesperal Rimsko-slovenski. Veernje na Nedelje i Svet-

ce po vse leto, po crkvenim knjigam glagolskim. S
priloenijem Jutrnj i asov velih blagdan i drugih
molitav, Krk 1907. Tvrdo vezan
3*

Seljacima p
15) Abecedarium Palaeoslovenicum in usum glagolitarum.
Accedunt paradigmata morphologica ex grammatica
Can. Caroli Pari depromta nec non specimina lec-
tionum ex psalterio selecta. Composuit Josephus
Vajs, Veglae 1909 4
Dacima , P
(T6)> Propheta Oseas. Ex breviario c. r. Bibl. aulicae Vin-
dobonensis transcripsit, notis variisque aliorum codi-
cum lectionibus ornavit Josephus Vajs, Veglae 1910.
2'-

17) Glagolska notarska knjiga vrbnikoga notara Ivana

Staia. Priredio za tampu R. Strohal, Zagreb 1911. 4
18) Propheta Habacuc. Ex breviario c. r. bibl. aul. Vin-
dobonensis r. Academiae Zagrab. transcripsit notis
variisque aliorum codicum lectionibus instruxit Dr.
Jos. Vajs, Veglae 1912 3-
19) Sophonias- Haggaeus. Ex codice c. r. biblioth. Vin-
dobonensis aulicae transcripsit, annotationibus variis-
que lectionibus instruxit Dr. Josephus Vajs, Veglae
1913 3*-
f6) Vjesnik za god. 1913 2'-
 Dodaei i dopuriei-

K Uskrsnoj sekvenciji str. 44.

U Srbskom letopisu" za g. 1865. ima lanak o srpskom
skladaocu Korneliju Stankoviu i tu je govora, kako se crkveno
pojarie u Srba razlikuje od ruskog. On sam veli negdje: U du-
blini Srbije sluao sam starije Jude kad poje a oni izgovaraju

na pr.: jHristos-b voskresb izt> mrtvih-b' mesto Gospodi pomi- i ,

lui' zateu oni ,Gospodi pomilui', s ega ve drugaije biva obra-

arie melodije (formacija)".

Od dr. Vajsa dobih na dar kriiicu: Bogosluenie strastnije
sedmici kupno st> kanononrb pokaenninrb" (tisak oo. sv. Vasi-
lija, lkva 1905.). Sadraje crkvenu slubu u velikom tjednu po
istonom obredu za sjediriene.
Ovdje nalazim neke dijelove, koji sairiavaju nau sekven-
ciju, to 1. kitica je tamo t. zv. tropar na Uskrsnoj jutrerii
i i

glasi uz promjenu pravopisa: Hrist6s-b voskrese iz-b mrtvih-b,

smrtiju smrtb poprdvb suim-b vo grobeh-b iv6tT> darovdvb".
i

Nada|e naa 5. 6. kitica tamo dolaze kao stihiri na hva-

i

liteh-b (stihovi na pohvale): Priidfte ot videnie eni blagovest-

nici Sionu rcite: priimi ot nas^b radosti blagoveenie voskre-

i

senie Hristova. Krasui sja, likui i radui sja Jerusalime are

Hrista uzrevb groba eko eniha proishoda".
iz-b

Jo je slavospjev kriu na Uskrsnoj jutrerii t. zv. ikos, iz

kojeg naem tekstu odgovara: Krstu tvoemu poklaneem sja
Hriste i svjat6e voskresenie tvoe poem-b i slavimo . . . Priidete
."
vsi vernii, poklonim sja svjatomu Hristvu voskres^niju . .

Da li ipak u istonom bogosluju dolazi sve redom kao

to je u naoj sekvenciji, nije mi poznato. Sa svim tim ne gubi
ona nista od svoje vrijednosti, negu ju je smatrati dragocjenom
uspomenom naih otaca,
 124
K slubi sv. Mavra str. 49.
Iz slikemozaika lateranskog u nedavno izaloj raspravi
Kronotaksa solinskih biskupa" od Bulica
Bervaldi-a uvjerih
se, da je ondje prikazan sv. Mavar u biskupskom ili sveenikom

ornatu, kao to su neki drugi svei, ali ipak nije rijeeno pitane,
i

je li to biskup poreki ili Mavar afriki.

 Ispravci.

na str. 3. redak 1. odozdo ima biti .... Ravnateljstvo

^
v

46. 6. 6 v

47. 4. odozgo a(lelu)e.

49. 9. odozdo G(ospode)m\
64. 9. s(ve)timi b(o)imi
71. n 4. brojka 8
09. n 16. odozgo longobardskim
 : 8

Gdje je to?

Pravila Staroslavenske akademije ........ 5

Ravnateljstvo i lanovi 9 16
Sjednice i skuptine 17 26
M. Ori: Dr. Franjo Volari 2739
V. Premuda: O Slovencu Jurju 4043
V. Premuda: Priloi za literaturu hrv. glag. spomenika:
I. Uskrsna sekvencija 44 49
II. Sluba sv. Mavra 4957
Oporuka Margarite Sedmai iz g. 1520.
III. . . 5760
I. Mileti: Stari glag. recepti, egzorcizmi zapisi i . . 6169
V. Premuda: Jo oble glagolice na Kvarneru ili o va-
lunskoj ploi 7072
V. Premuda: Glagolski pabirci
1. Doscinobrah 73 75
2. Zlato od krave 75 76
V. Premuda: K Strohalovu izdariu Staieve notar-
ske kriige 77 85
V. Premuda: Osvrt na djela o glagolici:
I. I. Mileti: Hrvatska glagolska bibliografija . 86 105
II. V. Jagi: Glagolsko pismo 105119
III. Hrvatski glagolski napisi 119 120
Dosadarie publikacije Staroslavenske akademije u Krku 121 122
Dodaci i dopurici 123-124
944025
BQT Staroslavenska Akademija (Krk,
493 1 Yugoslavia).
.S7
v. 1 Akademije u Krku.
Vjesnik Staroslavenske

IMS

PONTlF'CAL INSHTUTE
OF MEOiAEVAL STUDIES
59 quen's park
Toronto 5 Canaoa