Kada siromatvo krene u neko mjesto, nevjerstvo mu veli - povedi i

mene sa sobom,,. " ovako su Ljudi nekada rezonovali... a

ovjeanstvu je problem siromatva poznat jo od davnina.
Islamsko shvatanje siromatva i ivota uope razlikuje se od svih ostalih
miljenja.
Niti je socijalistiko, niti kapitalistiko... niti je istonjako, niti
zapadnjako... nego hoansko. humanistiko...
Ovo djelo pojanjava metode i sredstva kojima se islam hori protiv
siromatva, a meu kojima su na prvom mjestu rad, zatim
obvezivanje imunih da se brinu o svojoj rodbini, zekat, zatim druga
sredstva dravne blagajne...
Sve su to sredstva kojima se titi ugled ovjeka, njegova ast,
vjerovanje...
Autora ovoga djela, velikog islamskog
mislioca i erijatskog pravnika irokih vidika nije potrebno posebno
predstavljati.
O njemu dovoljno govori njegov rad na polju islamske misli te djela koja
je u vezi s tim objavio...

Naslov originala:
MUKILA AL-FAQR WA KAYFA YU ALIGUHA AL-ISLAM YUSUFAL-
QARADAWI
Prijevod sa arapskog:
Amrudin Hajri
Izdava:
Prevodilac
Lektor:
Tarik Jakubovi
Recenzenti:
Prof.dr. Mehmed Kico Mr. Zuhdija Hasanovi
Tehniko ureenje:
Fikrel Keki
tamparija:
"BEMUST" Sarajevo
Za tampariju:
Mesud Smaji
Tira:
800 kom.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
297.15:364.65-058-34
al-QARADAWI. YUSUF
Islam i siroma tvo / Jusuf el Qaradawi;
(prijevod sa arapskog Amrudin Hajri). - Sarajevo : Hajri A., 2003. - 175
str. ; 21 cm
Izv. stv. nasl. na arap. jeziku. - Bibliografske i druge bilje ke uz tekst
COB1SS / BiH - 1D 12056326
Rje enjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj: 03-15-
1820/03 od 29.05.2003.god. ovaj proizvod osloboenje poreza na
promet i usluge, a u skladu sa lanom 18. takom 10. Zakona o porezu
na promet proizvoda i usluga (SI. novine FBiH 49/02)

JUSUF EL-KARADAVI
ISLAM
I
SIROMATVO
Sarajevo, 1424. h.g./2003. god.

Uvod
Ovo djelo ne govori o ekonomskoj organizaciji u islamu, jer to
zahtijeva vie prostora i vremena kako bi se detaljno sagledali svi propisi
(islamski) i odredbe glede ljudske aktivnosti na planu stjecanja bogatstva
i njegove potronje, a koji osiguravaju pravdu i ravnoteu izmeu
interesa pojedinca i interesa zajednice.
Prouavanje islamskog ekonomskog sistema je dug proces, na kome
radim ve godinama, poev od izuavanja institucije zekata u islamu,
koje sam, hvala Allahu, priveo kraju.
Meutim prouavanje ekonomske organizacije u cjelini jo uvijek
nisam zavrio te se nadam da e me Allah, u tome pomoi, jer pomo
stie samo od Allaha.
to se tie ovoga djela, ono se odnosi na samo jedan dio tog sistema
vezano za problem siromatva i njegovo suzbijanje, zatitu prava
siromanih, osiguravanje njihovih potreba i zatitu njihove asti u
islamskom drutvu pod okriljem islamskog vjerozakona.
Siromatvo je prisutno meu ljudima jo od davnina, a raznorazne
religije i filozofije pokuavale su rijeiti ovaj problem i umanjiti patnje
siromanih nekada poukom, savjetom, poticanjem pa i prijetnjom, a
nekada imaginarnim putovanjem u neki idealni svijet u kome nema
rivalstva niti klasa medu ljudima i gdje nema siromatva niti
ekskomuniciranja.
To je svijet koji je opisan u knjigama, ali nije prisutan meu ljudima.
Najbolji primjer je Platonovo djelo Drava, koje je nastalo nekoliko
stoljea prije roenja Isaa, a.s.
Nekada se pokuavalo ovaj problem rijeiti i nekim ekstremnim
pokretima koji su se borili protiv ove nepravde gorom od nje. Takav je
bio Mazdekov pokret u Perziji, u 5.stoljeu nakon roenja Isaa, a.s., koji
je zagovarao ideju da imovina i ene budu ope dobro.
U ovo nae doba problem siromatva i uope ekonomske krize
zauzima posebno mjesto kod svih ljudi, a saboteri i ostali destruktivni
elementi drutva koriste ga kao instrument za hukanje narodnih masa i
njihovo privlaenje bezvrijednim ateistikim pokretima (Jehovini svjedoci
i sl. o.p.) i partijama, obmanjujui ih da su oni ti koji su na strani
potlaenih i u slubi siromanih. Naravno, tome doprinosi i
nepoznavanje islama od strane muslimana i utjecaj zabludjele
propagande koja vrijea i ismijava islam, koristei alosno stanje
muslimana i pogrena shvatanja nekih njihovih uenjaka u doba
slabljenja i dekadence islamskog svijeta.
Zato je dunost svakoga onoga koji poznaje islam da objanjava
ljudima propise sa kojima je Allah, poslao Poslanika a koji iz korijena
rjeavaju probleme, kako pojedinca tako i zajednice. Dakle, ne radi se o
povrnom rjeenju uz pomo nekog umirujueg sredstva koje ublaava
bol samo na odreeno vrijeme, ali ne unitava i korijen bolesti.
Ono to smo kazali i naveli u ovome djelu temelji se na istim
islamskim izvorima, a to su Kuran i Hadis, te rijei vodeih islamskih
pravnika, tako da nas konzervativci i pristrasni ljudi ne mogu optuivati
da predstavljamo ljudima novi islam, islam koji nisu poznavali ashabi
Allahovog Poslanika Ebu Hanifa, Malik i drugi imami, kao to tvrde neki
orijentalisti za ono to danas piu oni koji pozivaju u islam.
Onaj koji proita ovo djelo shvatit e kako islam gleda na problem
siromatva, na koji nain i kojim mehanizmima se bori protiv istog, kako
titi prava siromanih i osigurava njihove osnovne moralne (duhovne) i
materijalne potrebe, a to ga ini uenjem koje se razlikuje od onih koje
danas ire propagatori u naoj i van nae sredine. Shvatit e isto tako da
postoji opravdana bojazan da se islam poistovjeti sa nekim od tih uenja
ili da se neko od tih uenja poistovjeti sa islamom, te da se sretnemo sa
tvrdnjom da, naprimjer, socijalizam vodi porijeklo od islama i obrnuto ili,
pak, daje islam kapitalistiki, odnosno da je kapitalizam islamski.
Islam ima svoje gledanje na ivot i ovjeka, na rad i imetak, na
pojedinca i drutvo, koje se razlikuje od drugih uenja, desno ili lijevo
orijentisanih. Islamsko shvatanje je jedinstveno i nezavisno, niti je
obiljeeno kao istonjako niti kao zapadnjako, nego kao boansko,
humanistiko: Njegovo ulje skoro da sija a da ga vatra i ne dotakne, to
je svjetlost nad svjetlou! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On
hoe. 1
Sauvajmo originalnost i sveobuhvatnost islama, njegovu temeljitost i
uravnoteenost, prednosti i nadmoi. Neka nam islam bude najvredniji i
ne dovodimo ga u vezu sa nekom filozofijom ili nekim drugim uenjem.
Hrabro i s pouzdanjem traimo u islamu rjeenje za sve nae probleme i
nedoumice, jer je on lijek za svaku bolest i svjetlo u svakoj tmini. Sva
druga naela i sistemi su samo zablude i miljenja koja se meusobno
sukobljavaju te bezvrijedna iskuenja. Dovoljno je rei da su ona velikim
dijelom ili u cjelini djelo pokvarenih idova i lukavih nevjernika: A djela
nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad do tog
mjesta dode nita ne nade, a zatei e da ga eka kraj njega Allahova
kazna i On e mu potpuno isplatiti raun njegov; jer Allah veoma brzo
obraunava. Ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi
sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih,
prst se pred okom ne vidi, a onaj kome Allah ne da svjetlo nee svjetla ni
imati. 2

Razliita gledanja na problem siromatva

Ljudi su od davnina zauzimali razliite stavove prema siromatvu, pa
emo neke od njih ovdje i spomenuti.

1. Shvatanje siromatva kao neeg svetog

Ovu skupinu ine askete i isposnici koji smatraju da siromatvo nije
zlo kojeg se treba rijeiti, nego da je to blagodat kojom Allah, obasipa
onoga koga voli od svojih robova kako bi srcem ostao vezan za ahiret, a
prezirao dunjaluk, kako bi u kontinuitetu bio svjestan Allahovog prisustva
i kako bi bio blag u ophoenju sa ljudima, za razliku od bogatstva koje
nas zaokuplja i ini nepravednim, grjenim i obijesnim.
U ovoj skupini ima i onih koji kau daje ovaj svijet u cjelini zlo,
nesrea i porok, a da je najvee dobro u insistiranju na njegovoj propasti
i to kraem trajanju ili, u najmanju ruku, na to kraem ovjekovom
boravku na njemu. Shodno tome svi oni koji su obdareni razumom
trebali bi da se odreknu svih dobara ovozemaljskog ivota te da
bojkotuju uee u njemu, osim u onoj mjeri u kojoj je to neophodno.
I u idolopoklonikim i u objavljenim religijama nalazimo one koji
pozivaju velianju i uzdizanju siromatva, budui daje
to jedan od naina muenja (iscrpljivanja) tijela, a muenje tijela je jedna
od metoda uzdizanja due. Ovaj nain razmiljanja zavladao je i meu
nekim sufijama pod utjecajem stranih kultura koje su poremetile i
ukaljale izvornu islamsku kulturu i pomutile njenu jasnost i bistrinu.
Radi se, uglavnom, o indijskom misticizmu, perzijskom manihejstvu,
kranskom monatvu (kaluerstvu) i njima slinim sektama meu
muslimanima.
Jo se uvijek sjeam jednog teksta koji sam proitao u jednoj od
knjiga za koje oni tvrde da su od Boga objavljene, a u kome stoji:
Kada vidi da dolazi siromatvo, reci: Dobro dola, odliko pravovjernih,
a kada vidi da dolazi bogatstvo, reci: Ovo je grijeh za koji kazna brzo
stie. Beskorisno je da kod onih koji ovako rezonuju traimo rjeenje za
problem siromatva, jer ga oni, ustvari, i ne smatraju problemom.

2. Fatalistiko (deterministiko) shvatanje siromatva

Ovdje imamo jednu drugu skupinu ije se shvatanje siromatva
razlikuje od prethodnog. Oni, naime, u siromatvu vide zlo i nesreu, ali i
sudbinu na koju ne djeluju niti lijekovi niti medicina, jer su i siromatvo i
bogatstvo Allahova volja i odreenje, a daje On htio sve bi ljude uinio
bogatim i podario im Karunove riznice. Meutim Allah, htio je da neke od
ljudi uzdigne iznad ostalih darujui opskrbu onome kome hoe, kako bi
ljude doveo u iskuenje. Njegova volja je neumitna i nesalomiva....
Sve su ovo istinite rijei kojima se eli poduprijeti la i neistina.
Rjeenje siromatva koje oni predlau svodi se na savjetovanje
siromaha da budu strpljivi i zadovoljni sudbinom koja ih je snala, jer je
skromnost nepresuno blago i bogatstvo koje ne gubi svoju vrijednost.
Dakle, po njihovom miljenju, skromnost je zadovoljstvo stvarnou ma
kakva ona bila.
Ova skupina se ne osvre na bogatae i njihov luksuzni i raskoni
ivot, niti ih savjetuje. Ona upuuje savjet samo siromanima, a on glasi:
Ovo je Allahova volja, pa budite zadovoljni njome, ne traite nita vie
niti pokuavajte da tu volju izmijenite.

3. Oni koji pozivaju na individualno dobroinstvo

Ova trea skupina dijeli miljenje sa drugom skupinom. Dakle, u
siromatvu vide zlo i nesreu i smatraju ga problemom koji zahtijeva
rjeenje. Meutim ova skupina se, za razliku od prethodne, ne
ograniava samo na savjetovanje siromaha da budu zadovoljni svojom
sudbinom nego ini i neke druge korake. Ona preporuuje bogataima
dareljivost, dobroinstvo i pruanje sadake (milostinje) siromasima te
im obeava lijepu nagradu kod Allaha, ukoliko se odazovu ovom pozivu.
S druge strane, upozorava ih na teke posljedice i brzu kaznu ukoliko
budu nemilosrdni prema siromasima.
Ovo rjeenje ne precizira konkretne obaveze bogataa prema
siromasima, ne predvia neku posebnu kaznu za one koji ih ne budu
realizovali, niti odreuje mehanizam koji e nadzirati dotok pomoi
onima koji tu pomo trae i trebaju. Oslanjaju se, dakle, samo na savjest
vjernika, dobroinitelja koji oekuju nagradu, a strahuju od kazne:
Nagrada onoga svijeta pripada onima koji udjeljuju i dobra djela ine, a
kazna je za one koji su bogati, a krtare.
Ovakvim razmiljanjem odlikovale su se religije koje su prethodile
islamu.
Oslanjanje na individualno dobroinstvo i dobrovoljne priloge u
rjeavanju siromatva, ne uzimajui u obzir teorije o njegovoj svetosti i
predodreenosti koje su prevladavale kod mnogih vjerskih slubenika i
njihovih pristalica, jeste shvatanje koje je dominiralo u Evropi u srednjem
vijeku. Prema tom shvatanju, siromasi
nisu imali neko odreeno pravo niti neki zakonom odreeni udio. Imali su
samo ono to bi im udijelili Allahovi dobri robovi.

4. Gledanje kapitalista na ovaj problem

Kapitalisti, takoer, smatraju daje siromatvo zlo i problem, ali kau
daje za to odgovoran sam siromah, ivotna srea, odnosno nesrea,
sudbina ili neto drugo, ali nikako zajednica u kojoj ivi, drava ili
bogatai. Svakoje odgovoran za samoga sebe i slobodan da se ponaa,
da ivi i troi imetak po svojoj volji.
Najpoznatiji predstavnik ove skupine je Karun, koji je pripadao
Musaovom narodu, kome je nanosio zlo i nepravdu. Allah, dao mu je
toliko blaga da je najjai meu ljudima s tekom mukom nosio kljueve
njegovih riznica. Nakon to mu se narod obratio rijeima: I nastoj da
time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na
ovom svijetu i ini drugima dobro kao to je Allah tebi dobro uinio i ne
ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine. 3, odgovorio je:
Ovo to imam stekao sam znanjem svojim 4
Tako svi sljedbenici ove Karunove teorije smatraju da je ono to su
stekli rezultat njihove otroumnosti, da imaju najvie prava na tu
imovinu, te da su slobodni initi s njom sve to ele. Nadalje kau da,
kada i udijele neto siromahu, zasluga pripada samo njima. Dovoljno je
da zajednica, po njihovom miljenju, svakome prui priliku da zarauje i
da se bogati, pa ako neko u tome i ne uspije, drutvo nije odgovorno za
njega niti su bogatai duni da pomau i izdravaju takve osobe, osim
dobrovoljno iz samilosti, saaljenja ili elje za pohvalom na ovome
svijetu ili nagradom na buduem za onoga koji u budui svijet vjeruje.
3
El-Kasas, 77. ajet.
Ovo kapitalistiko shvatanje siromatva dominiralo je u Evropi
poetkom 20. stoljea.
Nema sumnje da siromasi u takvom drutvu, drutvu koje ih
zanemaruje i zaboravlja, nemaju nikakvih prava niti utoita.
Ne treba, onda, da udi ni injenica da se kapitalizam na svome
poetku odlikovao surovou i pretjeranim egoizmom koji nije imao
milosti prema djeci, enama i bolesnima niti saaljenja prema
siromasima i beskunicima. Takav odnos primoravao je ene i jo
nedoraslu djecu da idu u fabrike i rade za minimalnu nadnicu kako ih ne
bi pregazilo nemilosrdno drutvo i monici medu kojima su vladali zakoni
dungle i ija su srca bila poput kamena, pa i tvra.
 Meutim ovakav kapitalizam bio je primoran da se pod pritiskom
odreenih okolnosti: revolucija, ratova, napretka socijalistikih ideja i
pravaca u cijelom svijetu, odrekne nekih svojih stavova i prizna neka
prava siromasima i beskunicima koja su vremenom, intervencijama
drave i razvojem prava, rasla i dostigla ono to danas zovemo
socijalnim osiguranjem i socijalnom zatitom. Socijalno osiguranje
podrazumijeva da graani daju odreeni dio svojih prihoda za sluaj
svoje trajne ili privremene radne nesposobnosti. Od visine tih doprinosa
zavisi i visina naknade koju ljudi primaju od socijalnog osiguranja.
Tako se, naprimjer, moe desiti da oni koji imaju vee potrebe
dobijaju nie naknade od onih ije su potrebe manje.
Sa druge strane, kada je u pitanju socijalna zatita, drava je ta koja
prua povremenu pomo iz svoga budeta onima kojima je ta pomo
potrebna, a nisu uplaivali nikakve doprinose.
5. Shvatanje siromatva od strane socijalista marksista
Ova skupina smatra da je mogue suzbiti siromatvo samo atakom na
klasu bogatih i konfiskacijom njihove imovine i bogatstva bez obzira na
koji nain je ta imovina steena. U tom smislu
potrebno je druge drutvene klase hukati protiv njih, izazivati zavist i
mrnju u njihovim srcima i raspirivati borbu meu njima kako bi na kraju
pobijedila ona klasa koja je najbrojnija, a koju nazivaju proletarijatom.
Socijalistima-marksistima nije dovoljno samo unitavanje bogataa i
konfiskacija njihove imovine nego se bore i protiv naela privatnog
vlasnitva nad ljudima (bez obzira na njihovo porijeklo), zemljom,
fabrikama, mainama i svime onim to nazivamo proizvodnim dobrima.
Ovdje se radi o onima koji pozivaju komunizmu i revolucionarnom
socijalizmu.
Postoji neto to je zajedniko svim socijalistikim pravcima (i onim
ekstremnim i onim umjerenim), a to je nijekanje ideje privatnog
vlasnitva i borba protiv istog kao izvora svakog zla. Meutim naini na
koje se spomenuti socijalistiki pravci bore protiv ove ideje su razliiti.
Jedni se koriste demokratskim, zakonskim sredstvima, a drugi
pokuavaju da svoje ciljeve ostvare revolucionarnim pokretima i
promjenama.
or Boran i Pjer Rampir u djelu Ovo je socijalizam navode kako
neki tvrde da socijalizam predstavlja slobodu pojedinca i njegovo
uvaavanje, dok drugi odgovaraju i kau da socijalizam podrazumijeva
vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju od strane naroda i pokuaj da
se uspostavi diktatura radnike klase.
Mi se neemo dugo zadravati na ovim raspravama, budui da su
starijega datuma.
Maksim Louro u svome djelu Voe francuskog socijalizma
primjeuje: Nema sumnje da postoje mnogi socijalistiki pokreti. Babov
socijalizam se uveliko razlikuje od Prudonova socijalizma, a socijalistiki
pokreti Sen Simona i Prudona su drugaiji od Blankovog socijalistikog
pokreta. Svi ovi skupa ne slau se, sa druge strane, sa idejama Luisa
Blana, Kajea, Furijea i Pikura.
Izmeu ovih skupina vode se otre i ogorene prepirke, ali postoji
samo jedan faktor koji objedinjava sve ove socijalistike pokrete i samo
jedan cilj koji ih proima i meusobno pribliava, a to je ukidanje
privatnog vlasnitva, izvora svake nepravde, nasilja i tete u drutvu.5
Izmeu revolucionarnog, teoretskog ili marksistikog socijalizma sa
jedne strane i komunizma sa druge postoje samo neke beznaajne
razlike. Oba ova pravca zastupaju materijalistiko shvatanje ivota i
ovjeka, preziru religiju, izoluju je od naroda i pozivaju sekularistikoj, a
ne dravi proetoj religijom. Oba se zasnivaju na nasilju, krvavoj borbi i
prisilnom ruenju postojeih prilika.
Profesor Muhammed Abdullah Anan kae: Komunizam tei istome
cilju kao i socijalizam. isti (izvorni) socijalizam ima za konani cilj
komunizam, a revolucionarni socijalizam je u osnovi komunizam, od
koga se razlikuje samo u nekim formalnostima. Komunizam je, pak,
revolucionarni pokret, jedinstven po porijeklu i metodama kojima se
koristi, a od kojih se niti jedna ne moe okarakterizirati kao miroljubiva i
dinamina kakve, sa druge strane, preferira umjereni socijalizam. To
znai da se komunizam u ostvarivanju svojih ciljeva bazira samo na
revoluciji i pobunama.6
5
Hazihi hije el-i tirakijje, prijevod Muhammed Itani, str. 13.
6
EI-Mezahib el-idtima ijje el-hadise, str.95.
Islam odbacuje gledanje na siromatvo i ivot uope predstavnika
prve skupine. Odbacuje isto tako i ideje koje su neke sufije preuzele iz
perzijskog manihejstva, indijskog misticizma, kranskog monatva i
slinih ekstremnih sekti, jer ne postoji niti jedan ajet u Kuranu niti hadis
Allahovog Poslanika koji hvali siromatvo.
Hadisi koji hvale umjerenost i skromnost na ovome svijetu ne
podrazumijevaju uzdizanje siromatva, jer umjerenost podrazumijeva
posjedovanje odreene imovine prema kojoj je skroman ovjek
ravnoduan. Istinski skroman i umjeren ovjek je onaj koji posjeduje
imovinu, ali je ona u njegovim rukama, a ne u srcu.
Islam smatra da je bogatstvo blagodat kojom Allah, pomae onoga
koga hoe i zauzvrat trai zahvalnost. Sa druge strane, siromatvo je
problem, a moemo slobodno rei i nesrea protiv koje treba traiti
pomo od Allaha, a za koju islam nudi niz razliitih rjeenja. Dobro bi bilo
da spomenemo kako je Allah, uinio Poslanika imunim: I siromah si
bio, pa te je imunim uinio. 7, te kako je imetak uinio ovozemaljskom
nagradom pravovjernim Allahovim, robovima: Traite od Gospodara
svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prata. On e vam kiu obilatu slati
i pomoi vas imanjima i sinovima, i dae vam bae, i rijeke e vam dati.
8
Allahov PoslanikJH, pak, veli: Divan li je dobar imetak u rukama
potenog ovjeka.9
7
Ed-Duha, 8. ajet.
8
Nuh, 10.-12. ajet.
9
Prenose Ahmed i et-Taberani.
Allah, obraa se Poslaniku u vezi sa zarobljenicima sa Bedra i kae:
O vjerovjesnie, reci sunjima koji se nalaze u rukama vaim - ako Allah
zna da u srcima vaim ima bilo ta dobro, dae vam bolje od onoga to
vam je uzeto. 10
Nakon toga im je data odteta za imovinu koju su izgubili kao
nagrada za ono to je u srcima njihovim.
U hadisima Allahovog Poslanika, siromatvo se smatra opasnim zlom
koje djeluje i na pojedinca i na drutvo, i na vjeru i na vjerovanje, i na
moral i na ponaanje, i na miljenje i na kulturu, i na porodicu i na
zajednicu.
Krenut emo redom:

- Siromatvo je opasno po vjerovanje

Nema sumnje daje siromatvo jedna od najveih opasnosti po
vjerovanje, a naroito ako se radi o krajnjoj bijedi naspram koje stoji
ogromno bogatstvo, ili siromahu koji je veliki radnik i trudbenik nasuprot
koga stoji bogata koji je veliki besposliar i danguba. U tom sluaju
siromatvo izaziva sumnju u pravednost boanske organizacije svijeta i
raspodjele dobara to je ponukalo jednog starog pjesnika da kae:
Koliko je uenjaka koji su od gladi malaksali,
I neznalica koji su veliku opskrbu vidjeli;
To je ono to razum zbunjenim ini,
A marljivog uenjaka heretikom naini.
Ako stvari i ne krenu u ovom pravcu, krenut e u smjeru jednog
fatalistikog shvatanja koje se nazire u sljedeim stihovima:
Opskrba je medu ljudima poput kie rasporeena,
Jedni se dave, drugi za kiom vape;
Uzalud pokuava jaki i snani,
Uspijeva onaj slabi i nesposobni.
Ovo vjersko odstupanje koje je rezultat siromatva izazvanog
nepravednom raspodjelom dobara, nagnalo je neke nae pretke da
kau: Kada siromatvo krene u neko mjesto, nevjerovanje mu veli -
povedi i mene sa sobom!!
U tom smislu sufija Zunnun el-Misri kae: Najvei nevjernik je
siromah koji nije strpljiv, a malo je strpljivih ljudi. Ne treba onda da udi
to to je Allahov Poslanik, rekao: Siromatvo je zamalo postalo
nevjerstvo11, ili to je traio od Allaha, zatitu protiv siromatva,
uporedujui ga sa nevjer- stvom najednom mjestu gdje kae:
Gospodaru moj, utjeem ti se od nevjerstva i siromatva.12
Na drugom mjestu veli: Gospodaru moj, utjeem ti se od siromatva,
oskudice, ponienja i nepravde prema meni i drugome.13
- Siromatvo predstavlja opasnost po moral i ponaanje
Ako je siromatvo opasno po vjerovanje, nita manje nije opasno ni
po moral i ponaanje. Vrlo esto nesretnog siromaha oskudica i
neimatina tjeraju na ponaanje (posebno kada je usmjereno prema
sitim i bezbrinim susjedima) koje nema nita zajedniko sa
dostojanstvom i plemenitim karakterom. Otuda i izreka: Glas trbuha je
jai od glasa razuma.
11 Prenosi Ebu Nu ajm od Enesa.
12
Prenosi Ebu Davud i drugi.
13
Prenose Ebu Davud, en-Nesa i, ibn Made i el-Hakim od Ebu Hurejre.
Nekada, pak, ta oskudica i neimatina izazivaju skepticizam u same
moralne vrijednosti i njihova mjerila, kao to je to sluaj i sa
vrijednostima same religije.
Allahov Poslanik, pojanjava snagu kojom siromatvo vri pritisak i
utjee na ponaanje onoga koga zadesi neimatina i kae: Dozvoljeno
vam je da prihvatite poklon, a kad taj poklon postane mito ne uzimajte
ga. Meutim vi postupate drugaije, a na to vas prisiljava potreba i
neimatina.14
Objanjavajui utjecaj duga na dunika Allahov Poslanik, veli: Kada
je ovjek duan, kae pa slae, obea pa iznevjeri.15 Ukazujui na vezu
izmeu siromatva i bogatstva sa jedne strane, te poroka i vrlina sa
druge, Allahov Poslanik navodi priu o ovjeku koji je nou udijelio
sadaku nekom ovjeku za koga se ispostavilo daje kradljivac, pa su ljudi
o tome govorkali. Drugi put udijelio je sadaku jednoj eni za koju se
ispostavilo da je prostitutka, pa su ljudi i o tome poeli govoriti. Onda mu
je jednom prilikom u snu reeno: to se tie sadake koju si udijelio
kradljivcu, moda e ona biti povod da on zatrai oprost za krau kojom
se bavio, a to se tie sadake koju si dao prostitutki, moda e je ona
navesti da trai oprost za svoje grijehe.16
Ovdje se, dakle, radi o utjecaju bogatstva na pokajanje kradljivca i
bludnice.

-Siromatvo ie opasno po ljudsku misao

Siromatvo nije opasno po ovjeka samo u duhovnom i moralnom
pogledu, nego i u misaonom, jer kako moe ovjek- siromah, koji nije u
stanju da prehrani sebe i svoju porodicu, razmiljati ispravno, a pogotovo
ako u susjedstvu ivi neko ije su riznice i skladita puna zlata i
namirnica.
14
Prenose Ebu Nu ajm i et-Taberani.
15
Prenosi el-Buhari.
Od Muhammeda bin el-Hasana el-ejbanija, uenika Ebu Hanife,
prenosi se da gaje robinja jednoga dana obavijestila da je nestalo
brana u kui, na to joj je on odgovorio: Ubio te Bog, istjerala si mi 40
fikhskih pitanja iz glave.
A od Ebu Hanife se prenosi da je rekao: Ne trai savjeta od onoga u
ijoj kui nema brana, jer je on rastresen, rasijan, zabrinut i uznemiren
tako da njegovo rasuivanje ne moe biti ispravno.
U tom smislu psihologija tvrdi da snane emocije utjeu na razboritost
i otroumnost, a u vezi s tim u jednom hadisu stoji: Neka ne sudi sudija
kada je srdit.
Islamski pravnici srdbu i gnjev dovode u vezu sa glau i ei, kao i
drugim snanim emocijama.
U vezi s tim jedan pjesnik veli:
Kada ovjeku ponestane imetka,
i dostojanstvo se smanji;
Postanu mu tijesni i nebesa i zemlja,
i zaboravi, iako je znao, kud treba da hodi.

-Siromatvo - opasnost po porodicu

Siromatvo je opasno po porodicu na vie naina.
Opasno je po njeno formiranje, kompaktnost i opstanak.
Kada je u pitanju formiranje porodice, siromatvo je jedna od najveih
prepreka koje stoje izmeu omladine i braka te svega onoga to taj brak
podrazumijeva: mehr, izdravanje porodice i ekonomska neovisnost.
U Kuranu se takve osobe obavezuju da budu strpljive i da uvaju
ast i potenje dok ekonomski ne ojaaju: I neka se suzdre oni koji
nemaju mogunosti da se oene, dok im Allah iz obilja svoga ne
pomogne. 17
Vidimo isto tako da neke djevojke i njihovi staratelji odbijaju prosca
ako je siromaan. To je jedan stari problem o kome govori i Kuran koji
savjetuje roditelje da ublae svoje kriterije u izboru mladia te da ih
vrednuju ne samo prema imovini nego i po potenju i estitosti: Udajite
neudate i enite neoenjene, i estite robove i robinje svoje; ako su
siromani, Allah e im iz obilja svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i
sve zna. 18
Kada je u pitanju opstanak porodice, siromatvo esto nadvlada
moralne principe i razdvoji mua od ene protiv njegove, a vrlo esto i
protiv njene volje. Ovo je sluaj koji razmatra i islamsko pravo koje
doputa sudiji da rastavi enu od mua zbog njegove neimatine i
nemogunosti daje izdrava, otklanjajui na taj nain nevolju i bijedu od
nje shodno erijatskom pravilu: Nema tete ni po tebe ni po druge.
 Siromatvo vrlo esto zagorava ivot i ostalim lanovima porodice,
tavie suzbija ljubav meu njima. Kuran biljei jednu stranu historijsku
injenicu, a to je da su neki roditelji ubijali svoju vlastitu djecu zbog
siromatva ili straha od siromatva. Ovaj zloin predstavlja sramotu i
alost cijeloga ovjeanstva, a Kuran ga otro osuuje i upozorava na
njega: I djecu svoju zbog neimatine ne ubijajte, Mi i vas i njih hranimo.
19
U drugom ajetu stoji: Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimatine,
i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh. 20
Rije imlak upotrijebljena je u znaenju rijei siromatvo, pa u prvom
ajetu stoji min imlak ukazujui na to da siromatvo u ovom sluaju zaista
postoji. U drugom ajetu imamo konstrukciju hajete imlak, koja ukazuje
na to da se pribojavamo siromatva, ali da ono u stvarnosti ne postoji.
18 En-Nur, 32.ajet.
19 EI-En am, 151.ajet.
Bez obzira na to da li siromatvo stvarno postoji ili predstavlja samo
prijetnju, nedopustivo je da bude povodom za ovaj teki zloin koji je
Allahov Poslanik,okarakterizirao kao najvei grijeh nakon irka. Jednom
prilikom Allahov Poslanik, je upitan: Koji je grijeh najvei? On, je
odgovorio: Da Allahu ravnog pripisujete, a On vas je stvorio. A koji je
sljedei, upitae. Da ubijate svoju djecu iz straha da jedu s vama,
odgovori Poslanik.21
Ovim islam priznaje utjecaj ekonomskih faktora na ljudsko ponaanje,
tavie nekada ovi faktori, naalost, nadvladaju kod l|udi uroene
instinkte, kao to je oinska ljubav, naprimjer.
Meutim ovi izuzeci nisu mjerilo za sve ljude, u bilo kom vremenu i na
bilo kom prostoru, budui da postoje i mnogi drugi faktori koji utjeu na
odnose meu ljudima i njihovo ponaanje, kao to su: psiholoki, vjerski,
moralni i drutveni faktori koji imaju svoju teinu i koji efektivno utjeu na
sve ljude.
Ono to elimo ovdje da podvuemo jeste injenica da siromatvo
moe dovesti neke ljude u situaciju da iz gluposti i neznanja ubiju svoju
djecu.
Siromatvo kao opasnost za drutvo i njenov opstanak
Pored svega navedenog siromatvo predstavlja opasnost i po
drutvo, njegovu sigurnost i opstanak.
Od Ebu Zerra se prenosi daje rekao: udim se onome koji u kui
nema hrane kako ne napada na druge ljude?!
ovjek se moe strpjeti kada je siromatvo rezultat nedostatka
sredstava u drutvu koje ima veliki broj lanova, ali kada se javi kao
rezultat nepravedne raspodjele tih sredstava i luksuznog ivota manjine
na raun veine, onda ono pobuuje emocije, izaziva nemire i pobune i
potkopava temelje ljubavi
i bratstva meu ljudima. Sve dok postoje vile i kolibe, veliki i mali,
munina u stomaku (usljed prejedanja) i malokrvnost (usljed nedostatka
hrane), mrnja i prezir e izazivati u srcima ljudi poar koji sve unitava,
a razdor izmeu bogataa i siromaha e se poveavati.
Otuda i destruktivni elementi drutva svoje utoite nalaze u rtvama
siromatva, neimatine i bijede.
Siromatvo je opasno i po vlast, njenu slobodu i nezavisnost, jer
siromah nema volje za odbranu svoje domovine i zatitu njenih
vrijednosti, budui da ona nije uinila nita da ga spasi gladi te da ga
izbavi iz ponora bijede i siromatva. Dakle, nije iskljueno da e siromah
ostati po strani kada je u pitanju odbrana domovine koja je bila
nemilosrdna prema njemu i koja mu je okrenula leda, a i zato da je on
brani, a da drugi uivaju?! I kako to daje pozvan u odbranu domovine, a
kada je u pitanju podjela ratnog plijena, biva zaboravljen?!
Kada se ratuje, najpozvaniji je, A kada se jelo skuha, posljednji je.
Siromatvo moe biti opasno i po ope zdravstveno stanje, budui da
ga obino prati loa ishrana i neadekvatan smjetaj, kao i po psihiko
zdravlje, s obzirom na to da je siromatvo neodvojivo od osjeanja
neraspoloenja, tjeskobe, zabrinutosti i srdbe.
Kroza sve ovo prisutna je i evidentna opasnost i po proizvodnju,
ekonomiju itd.

2.Islam odbacuje fatalistiko shvatanje siromatva

Kao to odbacuje gledanje prve skupine na siromatvo, materijalno
oskudijevanje i kanjavanje tijela kao neto sveto, islam se suprotstavlja
i fatalistikom shvatanju siromatva
od strane druge skupine koja smatra daje siromatvo, odnosno
bogatstvo, neizbjena sudbina protiv koje se ne moemo boriti.
Dalje smatraju kako su i bogatstvo i siromatvo Allahova, volja, a
Njegova volja podrazumijeva Njegovo zadovoljstvo. Zato i ovjek treba
biti zadovoljan svojim stanjem i ne teiti njegovoj promjeni i
transformaciji.
Ovo shvatanje je kamen spoticanja kada je u pitanju bilo kakav
pokuaj da se ispravi nepravda, izvri reforma postojeeg stanja i
uspostavi prieljkivana meuljudska solidarnost.
Dunost islama bi bila da izvri svoju misiju na planu oslobaanja
ovjeka iz okova siromatva i neimatine, osiguravanja prava svakog
pojedinca na jedan sretan i ovjeka dostojan ivot, te uvrivanja
temelja drutvene solidarnosti. Dunost islama je da se bori protiv ovog
opasnog fatalistikog shvatan- ja koje se razgranalo i ovladalo srcem i
umom mnogih ljudi jo u davna vremena.
Ono to je interesantno jeste da ovo shvatanje podmuklo propagiraju
bogatai, a prihvataju prevareni i neiskusni siromasi kao i neki teolozi iz
nehata ili, pak, licemjerja.
Kuran je zatekao ovo shvatanje i pozvao bogatae da od onoga ime
ih je Allah , opskrbio udjeljuju onima kojima je to potrebno, precizno
odredivi dio njihovog imetka koji pripada siromahu i beskuniku. Kada
su se bogatai ovome suprotstavili navodei kao izgovor Allahovu, volju i
odredenje, nali su se, kako to Allah, veli, u velikoj zabludi: A kad im se
kae udjeljujte od onoga to vam Allah daje, onda nevjernici govore
vjernicima zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao
nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi. 22
A ima li vee zablude od toga da se Allahova, volja dovodi u vezu sa
slijepim ljudskim strastima.
Po njihovom miljenju, ako Allah, eli da nahrani siromaha, spustit e
mu sa nebesa hljeb i zaine, med i mlijeko itd. A da pameti imaju i da su
pravedni, znali bi da Allah, daje opskrbu ljudima, jednima preko drugih,
te da bogata, kada pomae siromaha, ini to Allahovom, voljom.
Jedno od najveih naela sa kojima dolazi islam jeste da svaki
problem ima i svoje rjeenje, svaka bolest svoj lijek, jer je Onaj Koji je
stvorio bolest, dao i lijek za nju. Tako su i bolest i lijek AIlahovo,
odreenje, a pravi vjernik se jedne Allahove, odredbe oslobaa uz
pomo druge, kao to je sluaj sa glau i hranom, ei i vodom itd.
Tako je i hzr. Omer, vraajui se iz ama sa onima koji su bili s njim
iz straha od kuge, a nakon stoje bio upitan da li to bjei od Allahove,
odredbe, rekao: Da, od jedne Allahove, odredbe bjeimo drugoj.
Prije toga Allahov Poslanik, je, nakon to je bio upitan da li lijekovi
kojima se ljudi lijee i bogobojaznost utjeu na AIlahovo, odreenje,
rekao: Pa, oni i jesu AIlahovo, odreenje.23
Ako je siromatvo bolest, Allah, je odredio i lijek za nju. Ako je
siromatvo Allah ova, odredba, onda je i borba protiv siromatva i
oslobaanje od istog Allahova, odredba.

-Zadovoljstvo Allahovim odreenjem

Kada su u pitanju hadisi koji podstiu na zadovoljstvo Allahovim,
odreenjem, treba znati da oni ne podrazumijevaju zadovoljstvo
siromaha jadnim i bijednim ivotom, odustajanje od pokuaja da se na
dozvoljen nain stekne bogatstvo i ostvari udoban i bezbrian ivot te
preputanje bogataima
da se kroz luksuz rasipniki ponaaju i druge omalovaavaju. Dakle,
zadovoljstvo Ailahovim, odreenjem ne podrazumijeva nita od ovoga
to smo spomenuli, jer je i sam Allahov Poslanik, molio Allaha, da ga
uini imunim, kao i bogobojaznim: Gospodaru moj, uputi me, uini me
bogobojaznim, imunim i skromnim.24
Obraao se Allahu, i za svoga prijatelja i kunog pomonika Enesa
bin Malika rijeima: Gospodaru moj, uveaj mu imetak.25, a hvalio je i
Ebu Bekra es-Siddika kazavi: Niiji imetak nije mi koristio kao imetak
Ebu Bekra.26
ta se onda podrazumijeva pod zadovoljstvom -, odreenjem? Ono
podrazumijeva dvije stvari:
ovjek je po svojoj prirodi pohlepan i gramziv. Ne moe da se zasiti
ovoga svijeta, a Allahov Poslanik, o tome veli: Kada bi ovjek imao dvije
doline (pune) zlata, poelio bi i treu. Oi njegove moe napuniti samo
zemlja.27
Stoga bi dunost vjere bila da uputi ovjeka na umjerenost i
skromnost u stjecanju bogatstva i imetka, ime bi se uspostavila
ravnotea u njegovome ivotu i u njemu samome, kao i mir koji je klju
sree i blagostanja.
Sa druge strane, ovjek bi se rijeio neumjerenosti i pretjerivanja koji
optereuju, kako duu tako i tijelo. S tim u vezi Allahov Poslanik, je
rekao: Dibril me nadahnuo da niko nee umrijeti prije nego potroi
svoju nafaku. Zato se Allaha bojte i umjereni budite.
Kada bi se ovjek prepustio svojoj pohlepi i gramzivosti, postao bi
opasan po samoga sebe i po drutvo u kojem ivi.
24
Prenosi Muslim.
25
Prenosi el-Buhari.
26
Prenose Ahmed i ibn Made od Ebu Hurejre.
Zato ga je potrebno usmjeravati na vie i dugotrajnije vrijednosti to je
zadatak vjere i religije: I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje
Mi kao uitak raznim sortama nevjernika pruamo, da ih time na kunju
stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vjena. 28
Ljudima se ini da je lijepo samo ono z.a im ude-ene, sinovi,
gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu
na ovom svijetu, a najljepe mjesto povratka je u Allaha. Reci - hoete li
da vam kaem ta je bolje od toga ? Oni koji se budu Allaha bojali i
grijeha klonili imae u Gospodara svoga dennetske bae, i iste ene,
i Allahovu naklonost - a Allah dobro poznaje robove svoje. 29
Dunost vjere je da odbije napade pohlepe i gramzivosti na ljudsku
duu, kako je ne bi savladale i uinile da ivi u stalnoj bojazni, ne
zadovoljavajui se niti sa malo, niti sa mnogo. Takvoj dui nije dovoljno
ono to ima, te je pohlepa tjera da tuu imovinu gleda. Nije zadovoljna
onim to je halal, pa trai haram. Ovakva dua je poput Dehennema,
koji milione proguta, pa upitan biva: Jesi li pun?, a on pitanjem ovim
odgovara: Ima li jo?
Dunost vjere je da ukazuje ljudima na trajne moralne i duhovne
vrijednosti, vjeno boravite na onome svijetu i Allaha, Koji je ivi i Koji
ne umire. Dunost vjere je da poui vjernika (ukoliko za bogatstvom
udi) kako bogatstvo nije u velikom imetku, nego u samoj ljudskoj dui.
Otuda i sljedei hadis: I nije bogatstvo u ovosvjetskim dobrima, ono je u
bogatstvu due.30
Meusobno natjecanje ljudi u stjecanju imetka je, kao i natjecanje u
dobroinstvu, moralnim i duhovnim odlikama
Ta-ha, 131. ajet.
29
Alu Imran, 14. i 15. ajet.
i vrlinama, stalna praksa koju iziskuje priroda ivota na ovome svijetu,
uloga ovjeka u njemu, volja i htijenje koje mu je Allah, podario te
iskuenja i nedae sa kojima se susree.
Allah, veli: Allah opskrbljujui vas daje jednima vie nego drugima.
31
Gospodar tvoj prua obilnu opskrbu onome kome hoe, a i
ograniava je, jer zna i vidi robove Svoje. 32
On ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po poloaju
jedne iznad drugih uzdie da bi vas iskuao u onome to vam daje. 33
Kako meu ljudima ima niskih i visokih, lijepih i runih, glupih i
pametnih, slabih i jakih, tako meu njima i onih koji su bogati i onih koji
su siromani. To je sutina ivota i AIlahovo, odreenje koje komunisti
nisu uspjeli izmijeniti, iako su se hvalili time da su uspostavili jednakost i
ukinuli ekonomske razlike meu ljudima.
Islam trai od muslimana da bude realan i da prihvati ivot onakav
kakav jeste, te da, sa druge strane, ne ivi sa velikim ambicijama koje
zahtijevaju stalno naprezanje, povodei se za lanim pretpostavkama i
predrasudama. Islam zabranjuje muslimanu da se bavi razmiljanjem o
blagodatima koje su date drugim ljudima, poput neprijateljski
raspoloenog pekulanta ije srce izjeda zavist i koga potresa pohlepa i
gramzivost, jer se time samo bezuspjeno zamara i mui. Bolje bi bilo da
razmilja o onome to je njemu dato i onima koji nemaju ak ni toliko, pa
e biti sretan, zadovoljan i smiren.
Dakle, zadovoljstvo Allahovim, odreenjem u ovom sluaju
podrazumijeva zadovoljstvo onim to je Allah, dao ovjeku, a to nije
mogue izmijeniti, imajui u vidu da ovjeka ine i odreeni fiziki,
psihiki i mentalni nasljedni elementi, uvjeti i okolina u kojoj ivi. U tim
granicama koje su mu odreene treba da postavlja ciljeve i da ih
ostvaruje, a ne da prieljkuje nemogue i trai ono to je drugom dato,
jer bi to bilo poput starca koji prieljkuje snagu mladia, ili rune ene
koja sa zaviu i ljubomorom gleda onu koja je lijepa, ili niskog mladia
koji alosno i tuno gleda visokoga, ili beduina koji ivi u pustinji, a udi
za udobnim ivotom i blagostanjem itd.
31
El-Nahl, 71. ajet.
32
El-Isra , 30. ajet.
Tako su u doba Poslanika, ene poeljele da se izjednae sa
mukarcima (u imetku), pa je Allah, objavio sljedei ajet: I ne poelite
ono ime je Allah neke od vas odlikovao. Mukarcima pripada nagrada
za ono to oni urade, a enama nagrada za ono to one urade. I Allaha
iz obilja Njegova molite. 34
U sluaju bijede i neimatine kojih nije lien ivot na Zemlji, u sluaju
krize koja se javlja kao rezultat rata i slinih pojava, u dravama koje
oskudijevaju prirodnim bogatstvima i u kojima mnogi ljudi ne nalaze puta
do opskrbe, a nisu u stanju ni da se isele, zadovoljstvo Allahovim,
odreenjem i raspodjelom dobara je djelotvoran i efikasan lijek.
Meutim ljudi obino tee nekim daleko postavljenim ciljevima i
neostvarivim ambicijama, to na kraju rezultira jedino tugom i
razoarenjem. Oni treba da znaju da srea nije u mnotvu ovosvjetskih
dobara, nego u samome ovjeku. Takvima je najpree rei: Budi
zadovoljan onim to ti je Allah odredio, bie najbogatiji ovjek.35
Spaen je onaj koji je na Pravome putu i koji je zadovoljan onim to
mu je Allah odredio.36
34
El-Nisa , 32. ajet.
35
Prenosi ibn Made.
Ono ega je malo, a dovoljno bolje je od onoga ega je mnogo, a to
ovjekom ovlada.
Bogata je onaj bogate due,
makar i potpuno nag bio,
inae, ni sve nad zemljom dovoljno nije,
tek kad si zadovoljan, i malo - dovoljno je.
Dakle, zadovoljstvo Allahovim, odredbama znai ne biti pohlepan,
gramziv i zavidan, i ne teiti onome to nam ne pripada i emu nismo
dorasli.
Tako neki ljudi ive zdravim i veselim ivotom koji je Allah, uinio
nagradom za prave vjernike: Onome ko ini dobro,' bio mukarac ili
ena, a vjernik je, Mi emo dati da proivi lijep ivot. 37
Ali ibn ebi Talib je konstrukciju lijep ivot tumaio kao zadovoljstvo,
skromnost i umjerenost.

3. Islam odbacuje i ograniavanje na individualno dobroinstvo i

dobrovoljnu milostinju u suzbijanju siromatva
Iako se islam slae sa treom skupinom kada je u pitanju podsticanje
bogataa na dobroinstvo i milostinju s ciljem da se pomogne
siromasima, on, ipak, odbacuje ograniavanje samo na ovaj aspekt i
smatra da je preputanje siromaha na milost i nemilost bogataa i ono
to oni iz saaljenja i saosjeanja udijele, propast za njih i sve ostale koji
pomo trebaju, a posebno ako srca poput kamena postanu, vjerovanje
oslabi, egoizam i krtost ovjekom ovladaju, a imetak i bogatstvo od
Allaha, i Poslani ka, Njegova drai postanu. Takvo je bilo pagansko
prijeislamsko drutvo o kome u Kuranu stoji: A nije tako! Vi panju
siroetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani - jedan drugog ne
nagovarate, a nasljedstvo pohlepno jedete i bogatstvo pretjerano volite.
38
Osnovni nedostatak ovog naina suzbijanja siromatva svodi se na
sutinu same ideje o dobrovoljnoj milostinji i individualnom dobroinstvu
koju je analizirao prof. dr. Ibrahim el-Liban u jednoj svojoj studiji o
pravima siromaha gdje kae: Ideja o dobroinstvu i dobrovoljnoj
milostinji je najstarije sredstvo kojim su se koristile objavljene religije u
suzbijanju siromatva u drutvu. ovjeanstvo se dugi niz vjekova osla-
njalo na ovu ideju u borbi protiv siromatva i neimatine i pokuajima da
se pomogne siromasima i beskunicima.
Meutim, uprkos njenim dobrim namjerama, ova ideja, ipak, nije
uspjela da iskorijeni siromatvo i da ivotni standard siromaha podigne
na nivo dostojan ovjeka. To nas opet vraa na sutinu same ideje koju
emo analizirati kako bi upoznali njene osnovne karakteristike i odredili
njene mahane i nedostatke.
To e nam omoguiti da ukaemo na razloge njenog neuspjeha na
planu lijeenja drutva od siromatva i oskudice.
ivotne obaveze obino imaju dva lica: sa jedne strane one su, dakle,
dunost, a sa druge strane one su pravo.
Tako, naprimjer, cijena u kupoprodaji onome koji kupuje predstavlja
obavezu koju mora izmiriti, a onome koji prodaje predstavlja pravo koje
e njemu pripasti. Ovo pravo svoju snagu crpi iz dva faktora. Prvi faktor
je sam pretendent na to pravo koji insistira na njemu i ne dozvoljava da
ono propadne, a drugi faktor je drava koja se bori da svakome osigura
njegova prava.
Moemo sa sigurnou rei daje osnovni faktor koji osigurava uspjeh
robno-novane razmjene postojanje, pored osjeanja obaveze, i
osjeanja prava. Osjeanje dunosti i obaveze ne bi
moglo samo osigurati uspjeh robno-novane razmjene, tako da je svijest
o cijeni kao svome pravu na kome se uporno insistira osnovni faktor za
uspjeh ovog procesa. Isto tako, jasno je daje intervenisanje drave
neophodno kako bi prava bila osigurana, a obaveze izmirene.
Ovaj uvod bio je neophodan kako bi shvatili ideju dobroinstva, zato
to ono, po miljenju veine, predstavlja dunost i obavezu, a ne pravo.
Tako siromasi u tom periodu (periodu u kome je dominirala ideja
dobroinstva) nisu znali da imaju pravo na dio imetka bogatih ljudi, a sa
druge strane, bogatai su mogli da ignoriu dobroinstvo, ne bojei se
da e siromasi zahtijevati svoj dio ili da e ga drava uzeti ispred njih.
Ideja dobroinstva podrazumijeva jo neke okolnosti koje spreavaju
intervenisanje drave u korist siromaha, a meu kojima su:
- stepen obaveznosti
Ljudi nisu bili svjesni da se dobroinstvo odlikuje visokim ste- penom
obaveznosti. Jo u davna vremena bilo je poznato da se uroene
(prirodne) obaveze razlikuju po stepenu obaveznosti od onih koje to
nisu, pa tako ni dobroinstvo nije bilo visoko na ljestvici obaveza;
- drava moe da ubire porez u odreenoj mjeri i pod odreenim
okolnostima, ali ne moe da sakuplja sadaku (milostinju), zato to ne
postoji tano odreen iznos, niti jasno i precizno objanjenje ko treba da
daje sadaku i kada. Dakle, milostinja ostaje jedna apstraktna obaveza i
gubi snagu kojom se odlikovala. A kada bi kojim sluajem stigla do
stepena na kojem postaje pravo i predstavljala tano odleen iznos,
drava bi je mogla ubirati i dijeliti.
Ovakva situacija je jedan od razloga slabosti i neuspjeha ideje
dobroinstva, budui da je cijela stvar preputena bogataima i njihovoj
savjesti koju vrlo esto nadvlada uroena ljubav prema imetku, sa jedne
strane, te averzija prema njegovom troenju, sa druge. Kao rezultat toga
ljudi se postepeno udaljavaju od dobroinstva i milostinje, a siromasi
padaju u ponor oskudice i neimatine, bez nade da e im pomo ili
zatitu pruiti neka drutvena ustanova ili institucija.

Rezime
Dobroinstvo je u osnovi slab temelj i ono nije u stanju da efikasno
rijei problem siromatva, zato to, sa jedne strane, ne odreuje
precizno iznos koji bi odgovarao potrebama siromaha u drutvu, dok, sa
druge strane, ne zauzima visoko mjesto na ljestvici obaveza koje bi joj
osiguralo kontinuitet i postojanost. Otuda je njegov efekat slab i
beznaajan.
Da bude stvar gora, dobroinstvo i milostinja su individualne obaveze
preputene volji pojedinca, a drava nema pravo da intervenie u
njenom prikupljanju i dijeljenju, budui da ne postoji mehanizam koji bi
osigurao redovno provoenje ovog procesa.
Zbog svega navedenog, ubrzo e se u itavom ljudskom drutvu
osjetiti slabost i stagnacija na ovom planu.39

4. Islam odbacuje i kapitalistiko gledanje na siromatvo

Islam negira miljenje kapitalista kako su bogatai pravi i jedini
vlasnici svoga bogatstva koje udjeljuju onome kome hoe ili, ukoliko
ele, bivaju krti i tu imovinu troe samo na svoje prohtjeve.
Takvog je miljenja bio i Karun, koji je sve bogatstvo prisvojio sebi,
negirajui daje ono blagodat Allaha, i inei nepravdu svome narodu.
Zbog toga je Allah, uinio da on i njegov dvorac propadnu u zemlju: I mi
smo njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne
nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoi. 40
39
Madma el-buhus el-islamijja, str. 242 i 243.
Islam u potpunosti odbacuje ovo miljenje i smatra da je pravi
posjednik samo Allah, Koji je stvorio imetak i dao ga onome kome je On
htio. Bogatai su samo zastupnici i upravnici, odnosno zamjenici pravog
Vlasnika, koji nadziru, razvijaju i troe taj imetak u skladu sa Njegovom
voljom i instrukcijama. U vezi s time Allah, veli:
Udjeljujte od onoga to vam On stavlja na raspolaganje. 41 I dajte
im neto od imetka koji je Allah vama dao.42 Udijelite dio od onoga
ime vas Mi darujemo. 43 Dakle, ono to je u rukama bogataa je,
ustvari, AIlahovo, vlasnitvo i svojina. Otuda, Allah, Stvoritelj svega
onoga to je na nebesima i na zemlji, namee bogataima odreene
obaveze u imetku koji im je darovao i nad kojim ih je uinio, ne vlasnici-
ma, nego zastupnicima. Pri tome islam se ne zadovoljava samo
savjetovanjem, poticanjem, prijetnjom i pozivom na dobroinstvo i
milostinju, zato to to nije dovoljno, posebno kada srca otvrdnu, due
obole, a iman oslabi. Islam insistira i na intervenisanju drave erijatom,
a oni koji mu se budu suprostavljali i protivili, ipak e mu se na kraju,
htjeli to oni ili ne, pokoriti.
Dakle, islam objedinjava dvije metode:
-moralno i vjersko upuivanje i savjetovanje,
-zakonska sredstva i prisila.
Allah, onoga na koga ne djeluje kuransko savjetovanje i upuivanje
podstie prisilom. Ovaj aspekt je ono to je najvrijednije kada je u pitanju
miljenje tree skupine, a to predvia i etvrta koja smatra neophodnim
intervenisanje drave (zakona) pri osiguravanju socijalne zatite i
osiguranja. U ovom pravcu se razvija i umjereni kapitalizam te njemu
slini sistemi koji se kite ruhom socijalizma, iako je u njihovoj osnovi
kapitalizam, kao to je sluaj npr. sa dravnim socijalizmom.
41
El-Hadid, 7. ajet.
42
En-Nur, 33. ajet.
Meutim islamu pripada najvea zasluga i oigledna prednost u
odnosu na ove modeme sisteme (tokove), budui da se u odnosu na njih
odlikuje sljedeim:
- islam ima vremensku prednost, zato to je utemeljio i osigurao
prava siromaha jo prije 14 stoljea, a poznata je izreka: Zasluga
pripada zaetniku, pa makar sljedbenik i bolji bio.;
- islam je originalan, to znai da islamom propisana prava i obaveze
nisu dopune i ispravke koje su ule u islam stjecajem raznih okolnosti,
ratova, revolucija itd., nego su to osnovni principi koji ine sr erijata i
predstavljaju njegove velike temelje i osnove;
- islamom propisana prava i obaveze su trajnija i postojanija, zato to
ono to postane dio nekog sistema pod utjecajem nekih vanrednih
okolnosti, i nestaje njihovom promjenom. A to se tie islama, on je
vjeni Allahov, zakon i Allahova, posljednja rije upuena ljudima, koja
se niti brie, niti mijenja sve dok Allah, ne uniti ovaj svijet i sve to je na
njemu;
 - islam je savren i univerzalan, a to su vrline kojima se odlikuje
samo onaj sistem koji je od Allaha, objavljen, koji je ist od ljudskih
nedostataka i strasti koje zasigurno utjeu na vrednovanje stvari i pojava
oko nas. Ovo savrenstvo se oituje kroz dvije stvari:
a) socijalno osiguranje koje uspostavlja savremeni zapadni sistem
zasniva se na visini doprinosa koje je osiguranik uplaivao u toku svoga
radnoga vijeka. Dakle, osiguranik prima naknadu i pomo shodno
uplaivanim doprinosima, a ne njegovim stvarnim potrebama koje mora
da zadovolji. Onaj koji je uplaivao vee doprinose, primae veu
naknadu i pomo, a onaj iji su doprinosi bili manji, i njegova naknada e
biti manja bez obzira na veliinu njegovih potreba, a logino je da su oni
koji su imali manja primanja uvijek manje i uplaivali. Kada je, pak, u
pitanju socijalno osiguranje koje utemeljuje islam,
ono nije uvjetovano visinom doprinosa koji su ranije uplaivani. Ono
ne prua pomo svome tieniku u skladu sa njegovim doprinosima,
nego u skladu sa njegovim potrebama, te na taj nain rjeava njegovu
brigu i krizu;
b) socijalna zatita na zapadu je nepotpuna iz sljedea dva razloga:
- ne obuhvata sve osobe kojima je potrebna pomo,
- pomo koju prua je nedovoljna, za razliku od islama koji kroz
instituciju zekata i na neke druge naine osigurava dovoljnu koliinu
pomoi, o emu emo poslije opirnije govoriti.
Zapadnjaka socijalna zatita zadovoljava se pruanjem ograniene
pomoi koja je nekad dovoljna, a nekad nije.

5. Islam odbacuje miljenje socijalista-marksista

Ova posljednja skupina jedino rjeenje problema siromatva vidi u
unitavanju klase bogatih, konfiskaciji njihove imovine, zabrani naela
privatnog vlasnitva, hukanju drugih drutvenih klasa na bogatae i
raspirivanju klasne mrnje i neprijateljstva kako bi do izraaja dola
radnika klasa i kako bi se uspostavila diktatura proletarijata.
Islam u potpunosti negira ovo miljenje, budui da otvoreno proturjei
njegovim naelima i temeljima:
- Ako medu bogataima ima onih koje je imetak zaveo i pokvario, pa
ine nepravdu drugim ljudima i uskrauju pravo siromasima i
beskunicima, treba rei da ima i onih koji zahvaljuju Allahu, na
blagodatima koje im je dao i koji izvravaju obaveze prema Njemu i
drugim ljudima. Zato islam ne dozvoljava kanjavanje cijele skupine
zbog grijeha pojedinih njezinih lanova, jer je svaki ovjek odgovoran
samo za sebe i onoga koji je pod njegovom zatitom:
Svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini. 44 ta god ko uradi,
sebi uradi, i svaki grjenik e samo svoje breme nositi. 45
Kuran nas obavjetava da su ovaj princip njegovale i prijanje
religije:
Zar on nije obavijeten o onome to se nalazi u listovima Musaovim.
I Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao. Da nijedan grjenik
tue grijehe nee nositi i da je ovjekovo samo ono to sam uradi. 46
To je naelo iji je pristalica svaki zdrav razum i ispravan zakon.
- Islam priznaje naelo privatnog vlasnitva, jer ono zadovoljava
temeljni, ljudski, uroeni nagon, utjee na razvoj drutva i ekonomije i
predstavlja materijalno osiguranje za ouvanje politike i graanske
slobode. Naravno, islam postavlja i odreene granice privatnom
vlasnitvu, o emu ovdje neemo detaljno govoriti, ali uope reeno
islam potuje ovo naelo, titi ga svojim propisima i uputama i ini ga
osnovom svoga ekonomskog sistema.
Nepravedno eksploatisanje i tiraniziranje ljudi zbog njihovog imetka
ne rjeava problem privatnog vlasnitva, jer se taj problem (ukoliko ga
uope ima) nalazi u samim ljudima. Ako su ljudi estiti i poteni, njihov
imetak e biti uzrokom sree i blagostanja i obrnuto. U tom smislu je i
hadis Allahovog Poslanika, Divan li je dobar imetak u rukama potenog
ovjeka.
Zato islam na prvo mjesto stavlja reformisanje ljudi, ali se ne
zadrava samo na tome, nego dodaje i utjecaj drave i zakona.
44
Et-Tur, 21. ajet.
45
El-Enam, 164. ajet.
- Islam uspostavlja vezu izmeu pojedinca i drutva na osnovama
bratstva i saradnje, a ne izaziva neprijateljstvo meu ljudima i sukob
meu klasama. Islam smatra da su mrnja, pakost i zavist zla koja
unitavaju dobra djela i vjeru u ljudima kao to vatra unitava drvo.
Allahov Poslanik, ih je nazvao boleu naroda ukazujui time na
tetnost i opasnost koju predstavljaju po ljude i njihove due.
Kada se pojavi neprijateljstvo i razdor meu ljudima, islam zahtijeva
od drutva da intervenie na planu izmirivanja i sreivanja prilika,
smatrajui to boljim djelom od namaza, posta i zekata, a na to nas
obavezuje vjera i bratstvo meu ljudima koje propisuje islam: Vjernici su
samo braa, zato pomirite vaa dva brata. 47 Zato islam kategorino
odbija sva ona miljenja koja pozivaju neprijateljstvu i sukobu izmeu
bogataa i siromaha, i izmeu razliitih drutvenih klasa. A kako i ne bi
kada je bratstvo meu ljudima na istom nivou sa vjerovanjem u islamu.
Tako su svi vjernici jedni drugima braa i po Kuranu i po hadisu
Allahovog Poslanika, - I budite, o Allahovi robovi, jedni drugima
braa.48
Abdurrahman bin Avf, Osman bin Affan i drugi bogati ashabi bili su
rame uz rame sa Ebu Hurejrom, Ebu Zerrom, Bilalom i drugim
siromanim muhadirima. Siromah nije mrzio bogataa niti se bogata
smatrao boljim od siromaha. Sjedinio ih je islam u svome okrilju, pa su,
kao to je naredio Allah, bili braa.
- Islam ne prihvata rjeenje koje e rjeavajui jedan stvoriti drugi,
vei problem. Komunisti i socijalisti pokuavaju da rijee problem
siromatva i ekonomije uope, guei slobodu naroda i uspostavljajui
okrutnu, autokratsku diktaturu koja bi samovoljno raspolagala njihovom
imovinom i bogatstvom, a, sa druge strane, ne bi dozvoljavala privatno
vlasnitvo te slobodu djelovanja i ponaanja. Drugim rijeima, uspostavili
bi sistem u kome bi svi graani bili robovi jednog vladara, partijskog
aparata koji bi vladao narodom uz pomo policije, pijuna, zatvora i
logora. Narod bi nasiljem i terorom bio primoran na poslunost, pa ak i
podrku i odobravanje ovoj vlasti, ne usuujui se da postavlja pitanja ili
da kae ne. A kako bi se i suprotstavljali onome koji raspolae
njihovom i imovinom njihove djece.
47
El-Hudurat, 10. ajet.
U Kuranu stoji: Allah navodi kao primjer roba u tuem vlasnitvu, koji
nita nema, i onoga koga smo mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga i
javno i tajno, zar su oni jednaki?!49 Kuran opisuje roba i kae: On nije
niemu dorastao, zato to nita ne posjeduje, a imetak je taj koji daje
vlasniku jednu vrstu sposobnosti i energije za akciju i djelovanje.
Za slobodnog i nezavisnog ovjeka Kuran veli: To je onaj kome smo
mi dali dobru opskrbu, pa je on troi javno i tajno, tj. bogata je onaj koji
posjeduje odreeni imetak i troi ga javno i tajno, shodno tome kako mu
nalau srce i vjera.
- Komunisti i socijalisti-marksisti, koji oduzimaju slobodu ljudima,
upravljaju njihovom sudbinom, broje im zalogaje i nacionalizuju njihovu
imovinu i sredstva za proizvodnju u ime narodnog interesa i interesa
narodne vlasti, nisu uspjeli da rijee problem siromatva i da podignu
siromahe na nivo dostojan ovjeka kao to su se na poetku hvalili. Sve
to su postigli jeste da su bogatae doveli na nivo siromaha, a siromahe
ostavili tamo gdje su i bili.
Ako je irenje i popularizacija siromatva, te srozavanje ivotnog
standarda dobro kojem treba teiti, onda je to ostvario komunizam i
njegova pomajka revolucionarni socijalizam. Nizak ivotni standard i
nedostatak ivotnih dobara je ono to primjeuje svaki onaj koji posjeti
Rusiju, Kinu ili neku drugu marksistiku dravu.50.
Tajna zaostalosti u procesu proizvodnje i niskog ivotnog standarda u
socijalistikim zemljama nije u looj primjeni proizvodnih sredstava, nego
u prirodi samog sistema koji zabranjuje privatno vlasnitvo, gui
ambiciozne i talentovane ljude, rui nade i uspjehe pojedinaca, ne
pridaje ljudima nikakvu vanost i ne dozvoljava slobodu u proizvodnji i
potronji. Ovo neminovno vodi slabljenju proizvodnje u kvalitetu i
kvantitetu to je ini niom u odnosu na kapitalistiku proizvodnju koja se
odlikuje slobodom, tom pokretakom snagom koja ne jenjava.
Zaostalost u procesu proizvodnje u odnosu na slobodne sisteme je
neto to priznaju i same komunistike vode koje pokuavaju da je se
oslobode, udaljavajui se od sutine marksistikog uenja i pribliavajui
se sistemima koje su do juer odbacivali.
- Marksisti ne poklanjaju nikakvu panju siromasima, beskunicima i
nemonim lanovima drutva, nego klasi proletarijata, tj. radnicima i
seljacima koji predstavljaju snagu i instrument za svrgavanje drugog
drutvenog sistema i grupacija.
Kakva je, onda, sudbina siromaha, staraca, nemonih te psihiki i
fiziki nesposobnih pojedinaca u marksistikom drutvu koje nagrauje
ljude shodno njihovom radu i koje se dri maksime: Ko ne radi, ne treba
ni da jede. Njihova sudbina su, ukoliko sudbine uope imaju, mrvice
popraene poniavanjem i uvredama.51
50
Ured za statistiku pri UN-u objavio je prije nekoliko godina slubenu
statistiku prosjenih godi njih prihoda jedne osobe u nekim od drava
svijeta, a koja izgleda ovako: Amerika-1453 $; Kanada-875 $;
vicarska-749 $; vedska-780 $; Britanija-773 $; Danska-689 $;
Australija-679 $; Belgija-582 $; Holandija-502 $; Francuska-482 $;
"ehoslovaka-371 $; Rusija-308 $; Poljska-300 $; Madarska-269 $; Kina-
27 $
51
Ovdje nismo govorili o stavu marksistikog socijalizma prema vjeri, o
poricanju i negiranju vjere te ismijavanju i progonjenju svih onih koji
pozivaju vjeri od strane socijalista-marksista, koji se pozivaju na svoju
heretiku materijalistiku filozofiju. Ograniili smo se samo na kritiku
njihovog gledanja na siroma tvo i nain njegovog suzbijanja.

Rezime
Islam siromatvo smatra problemom koji iziskuje neko rjeenje,
tavie, smatra ga opasnim zlom protiv koga se treba boriti. Islam
pojanjava daje suzbijanje siromatva mogue, te da to rjeenje nije
borba protiv Allahovog, odreenja i volje.
Islam odbacuje miljenje onih koji siromatvo smatraju svetim, raduju
se njegovom dolasku i bogatstvo smatraju grijehom za koji kazna brzo
stie. Islam odbacuje i miljenje onih koji siromatvo smatraju sudbinom
od koje se ne moe pobjei i ije je jedino rjeenje zadovoljstvo njime.
Islam odbacuje i miljenje onih koji se u rjeavanju siromatva
ograniavaju samo na dobrovoljnu milostinju i individualno dobroinstvo.
Isto tako, odbacuje i gledanje kapitalista na siromahe i njihova prava u
odnosu na bogatae i dravu te svojim rjeenjem premauje ono to
predlae umjereni kapitalizam i njemu slini sistemi.
Islam otro odbacuje i miljenje onih koji se bore protiv bogatstva i
privatnog vlasnitva pa makar bilo steeno na zakonski dozvoljen nain,
pa tako rjeenje siromatva vide u unitavanju klase bogatih i izazivanju
sukoba izmeu bogataa, sa jedne, te siromaha i drugih drutvenih
klasa, sa druge strane.
Islam, dakle, odbacuje ova ekstremna miljenja koja su skrenula sa
Pravoga puta i koja su sklona pretjerivanju i neumjerenosti te kao
rjeenje siromatva predlae realne i pozitivne korake i sredstva o
kojima emo vie govoriti u narednim poglavljima.
Islam je objavio rat siromatvu, postavio mu zasjede i nametnuo
opsadu, otklanjajui na taj nain opasnost po vjerovanje, moral i
ponaanje te titei porodicu, drutvo, njegov kontinuitet, kompaktnost i
osjeaj bratstva medu ljudima.
U tom smislu islam zahtijeva da svaki lan islamskog drutva ima ono
to je potrebno za dostojan ljudski ivot u kome e, u najmanju ruku, biti
zadovoljene njegove osnovne ivotne potrebe za hranom, piem,
prebivalitem, odjeom (kako zimskom, tako i ljetnom), strunom
literaturom i opremom neophodnom za njegovu profesiju te brakom
(ukoliko za brakom bude imao volje).
Dakle, svakome ovjeku mora biti dostupan i ostvariv njemu prikladan
nivo ivota, ivota koji e ga navesti na izvravanje Allahovih, naredbi,
preuzimanje odgovornosti koju ivot sa sobom donosi i zatititi ga od
siromatva, lutanja, propasti i ekskomuniciranja. Nije dozvoljeno da bilo
koji lan islamskog drutva (pa makar bio i nemusliman) bude gladan,
edan, go i bos, zanemaren i lien bilo kakvog prebivalita ili, pak,
mogunosti da sklopi brak i formira porodicu.
Meutim ta je to to osigurava ovjeku ovakav ivot u islamskom
drutvu? I koja su to sredstva i metode kojima se koristi islam u
ostvarivanju tog cilja?
Islam to postie sljedeim sredstvima i metodama:
- rad,
- obavezivanje imunih da se brinu o svojoj rodbini,
- zekat,
- uloga dravne blagajne,
- nametanje (drugih) obaveza mimo zekata,
- dobrovoljna milostinja i individualno dobroinstvo.

Rad
Svaki ovjek u islamskom drutvu duan je da radi, da se kree i
koristi blagodatima koje je Allah, dao: On vam je zemlju pogodnom
uinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim to On daje. 52
Pod radom se podrazumijeva trud koji ovjek, samostalno ili u
drutvu, svjesno ulae kako bi ostvario neku korist ili proizveo neki
artikal. Ovakav rad je osnovno oruje u borbi protiv siromatva, jedini
nain za stjecanje bogatstva i temeljni faktor u izgradnji i unapreivanju
zemlje na kojoj je Allah, uinio ovjeka namjesnikom.
U tom smislu Allah, preko Saliha, a.s., obraa se ljudima i kae:
O narode moj, klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega
nemate. On vas od zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj!53
1. Islam irom otvara vrata rada pred muslimanima kako bi odabrali
ono za to su nadareni, u emu imaju iskustva i za im imaju volje. Islam
nikome ne namee neki odreeni posao, osim ako je to u interesu
zajednice i drutva u kojem ivi. Isto tako, islam zatvara vrata rada pred
njima samo u sluaju kada taj rad donosi tetu (bilo materijalnu, bilo
duhovnu) pojedincu ili zajednici, a svi u islamu zabranjeni poslovi su
takvi.
2. Rad donosi ovjeku odreenu nagradu, dobit i zaradu koja mu
omoguava da zadovolji svoje osnovne potrebe i ostvari korist za sebe i
svoju porodicu sve dok islam usmjerava i upravlja politikim,
ekonomskim i drutvenim ivotom u skladu sa svojim pravilima i
propisima. Ovakav sistem ne uskrauje radniku nagradu za njegov rad i
trud, nego ga isplauje prije nego mu znoj sa lica nestane i u skladu sa
njegovim uinkom i vjetinom, jer ako mu da manje nego to je zaradio,
ini nepravdu, a nepravda je medu najstroijim zabranama u islamu.
52
El-Mulk, 15. ajet.
Islam ne zabranjuje ni privatno vlasnitvo, tj. ne zabranjuje da ovjek,
ukoliko ima mnogo novca, kupi neku pokretnu ili nepokretnu imovinu
koja e mu donositi prihode, poboljati ivotne uvjete, koristiti mu u
sluaju bolesti i starosti, ili koja e koristiti njegovoj porodici i
nasljednicima nakon njegove smrti.
Islam otklanja i sve psihike i fizike prepreke i smetnje koje
spreavaju ovjeka da radi, da se zalae i kree u potrazi za opskrbom:
- Neki ljudi izbjegavaju rad i zalaganje uzdajui se samo u Allaha, i
ekajui da im opskrba padne sa neba. Islam to smatra pogrenim, zato
to pouzdanje u Allaha, ne iskljuuje rad i trud. Allahov Poslanik, je
kazao jednom Arapu koji je pustio svoju devu, uzdajui se u Allaha,
sljedee: Svei je, pa se onda uzdaj u Allaha.54
S tim u vezi je i moto muslimana: Posij sjeme, a Allaha, moli za
plodove.
Sufije pripovijedaju da je jedan ovjek po imenu el-Belhi krenuo na
poslovno (trgovako) putovanje po svijetu uzdajui se u Allahovu,
pomo. Budui daje oekivao da e se na putovanju dugo zadrati, prije
nego to je krenuo pozdravio se sa svojim prijateljem, poznatim asketom
Ibrahimom bin Edhemom. Meutim, tek to je prolo nekoliko dana, on
se vratio kui. Kada gaje Ibrahim vidio u damiji zaueno gaje upitao:
Zato si se tako brzo vratio? Trgovac odgovori: Vidio sam jedno udo,
pa sam odustao od puta. Ibrahim ree: Dobro, a ta si to vidio?
Trgovac odgovori: Stao sam da se odmorim najednom pustom mjestu
gdje naoh pticu koja je bila i orava i sakata.
Zaudih se i pomislih kako ova ptica ivi na ovako pustom mjestu, a niti
vidi, niti se kree. Ne proe mnogo kada doe jedna druga ptica koja je
donosila hranu nekoliko puta dnevno sve dok se ona sakata ptica nije
najela. Tada rekoh: Onaj koji je nahranio ovu pticu, na ovakvom mjestu
u stanju je da opskrbi i mene, te se smjesta vratih. Ibrahim doda:
udim se tebi, brate. Zato bi ti volio da bude poput te orave, sakate
ptice koja ivi od tue pomoi, a ne poput one druge koja privreuje i za
sebe i za one koji su oravi i nepokretni. Zar ti ne zna da je bolja ruka
koja daje od one koja prima?! Nakon toga trgovac ustade, poljubi
Ibrahima u ruku i ree: Ti si na uitelj, o Ebu Ishae!!, i ponovo krenu
na putovanje.
Neki od prisutnih pozvae se na hadis Allahovog Poslanika, u kome
stoji: Kada bi se vi iskreno u Allaha uzdali, i vas bi poput one ptice koja
osvane praznog, a omrkne punog stomaka nahranio. Odgovor im daje
sam hadis, zato to nije sigurno da e ptica omrknuti sita ako jutrom ne
porani, odnosno ako ne krene rano u potragu za hranom.
Dakle, ovaj hadis podstie na trud i zalaganje.
Ahmedu bin Hanbelu je reeno: ta ti veli za onoga koji sjedi u kui
ili damiji i kae da nee nita raditi dok mu ne stigne opskrba? Ahmed
odgovori: Takav ovjek je neznalica. Zar on nije uo za rijei Allahovog
Poslanika, - moja opskrba je u sjeni (pod zatitom) moga koplja55, ili
njegov govor o ptici koja osvane praznog, a omrkne punog stomaka,
gdje je pojasnio da ona jutrom porani u potrazi za hranom, ili to da su
ashabi Allahovog Poslanika, trgovali i na kopnu i na moru te obraivali
palme. Oni su uzor.
Kada je Allah, stvorio zemlju, blagoslovio ju je i opskrbio blagodatima
kojima e se AIlahovi, robovi u izobilju koristiti: Mi smo vas na Zemlji
smjestili i na njoj vam sve to je potrebno za ivot dali. A kako vi malo
zahvaljujete. 56
Mi smo sinove Ademove doista odlikovali, dali smo im da kopnom i
morem putuju i opskrbili ih ukusnim jelima. 57
Allah vam je uinio Zemlju prebivalitem, a nebo zdanjem i On vam
oblije daje i likove vae ini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To
je Allah, Gospodar va i neka je uzvien Allah, Gospodar svjetova. 58
Allah, osigurao je opskrbu za sve svoje robove, tavie, za svako ivo
bie na ovome svijetu: Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga
Allah ne hrani. 59
Opskrbu daje jedino Allah, Moni i Jaki. 60 Meutim Allah, uinio je
da hrana i opskrba koju daje bude dostupna samo onome koji radi i koji
se zalae:
Hodajte predjelima njezinim i hranite se onim to On daje. 61
 Dakle, oni koji se kreu (rade), oni e i jesti, a oni koji mogu da se
kreu, ali to ne rade, ne zasluuju ni da jedu. Allah, veli: A kada se
molitva obavi, onda se po zemlji raziite i Allahovu blagodat traite. 62
Ko se, znai, trudi i kree traei od Allaha, pomo i opskrbu, dobit e
je, a ko bude lijen i ne bude se zalagao, bit e mu i uskraena.
Prenosi se da je hzr. Omer jednoga dana nakon namaza vidio nekoliko
ljudi koji su ostali u damiji i poeli pozivati na pouzdanje u Allaha, Hzr.
Omer ih je udario biem i izgovorio svoje dobro poznate rijei: Neka
niko od vas ne odustaje od potrage za opskrbom uzvikujui - Gospodaru
moj, opskrbi me - a znate da sa neba ne pada niti zlato niti srebro te da
Allah, veli - A kada se molitva obavi, onda se po zemlji raziite i Allahovu
blagodat traite.
57
El-Isra, 70. ajet.
58
Gafir, 64. ajet.
59
Hud, 6. ajet.
60
Ez-Zarijat, 58. ajet.
El-Mulk, 15. ajet.
Hzr. Omerov bi je simbol moi zakona te vladinog nadzora i kontrole
nad izvravanjem islamskih propisa i uputstava, pa koga ne obuzda
kuranska uputa, obuzdat e zakonska kazna.
- Neki ljudi ne rade pod izgovorom da se ele potpuno posvetiti
Allahu, pozivajui se na kuranski ajet: I dine i ljude stvorio sam samo
zato da Me oboavaju. 63 Po njihovom miljenju nije dozvoljeno da ljudi
zbog linog interesa zanemare obaveze prema Allahu, koje zahtijevaju
da im se ovjek potpuno posveti poput monaha u manastiru ili Allahovih,
robova na nekom pustom mjestu.
Allahov Poslanik, nas ui da u islamu nema isposnitva te da je bilo
koji ovosvjetski posao iji je nijet dobar i koji se pridrava islamskih
propisa, ustvari, ibadet. ovjekovo zalaganje i privreivanje s ciljem da
ostane poten i prehrani svoju porodicu, da uini dobro svojoj rodbini i
komijama ili da uestvuje u nekom drugom dobrom djelu i doprinese
pobjedi istine i pravde je jedna vrsta borbe na Allahovom putu. Allah,
poredi ove dvije stvari i kae: On zna da e medu vama biti bolesnih i
onih koji e po svijetu putovati i Allahove blagodati traiti i onih koji e se
na Allahovom putu boriti. 64
Hzr. Omer veli: Nakon borbe na Allahovom putu, najvie bih volio da
me smrt zadesi dok tragam za Allahovim blagodatima.65, a nakon toga
je citirao gore navedeni ajet: On zna da e medu vama ...
63
Ez-Zarijat, 56. ajet.
64
El-Muzzemmil, 20. ajet.
Allahov Poslanik, je, potiui na trgovinu, rekao: Iskren i pouzdan
trgovac bie u drutvu poslanik , ehida i iskrenih i pouzdanih ljudi.66
 Vezano za poljoprivredu i voarstvo kazao je: Svaki musliman koji
posije sjeme ili zasadi biljku, pa dio toga pojede ovjek, ptica ili neko
drugo ivo bie, imat e nagradu kao da je dao sadaku.67
Govorei o zanatstvu i proizvodnji rekao je: Niko nee pojesti bolju
hranu od one koju sam zaradi.68
Ko zanoi sa uljevima od halal (dozvoljenog) rada, bie mu
oproteni grijesi.69
U drugoj verziji stoji: Ko zanoi sa uljevima od vlastitog rada, bie
mu oproteni grijesi.70
Ibrahim en-Nehai, jedan od tabiina, nakon to su ga upitali da li mu je
drai iskren i pouzdan trgovac ili ovjek koji se posveti samo ibadetu,
odgovorio je sljedee: Drai mije iskren
i pouzdan trgovac, zato to je on u jednoj vrsti dihada. Opsjeda ga
ejtan pri mjerenju i vaganju, uzimanju i davanju a on mu se
suprotstavlja.
ejh e-arani, jedan od sufijskih prvaka, vie je cijenio zanatlije
nego one (Allahove,) robove koji se posvete samo ibadetu, zato to
ibadet koristi samo onome koji ga upranjava, dok zanatstvo koristi svim
ljudima. U tom smislu kazao je: Divno li je kada kroja svoju iglu, ili
stolar svoju pilu uine tesbihom !
- Neki ljudi omalovaavaju i potcjenjuju rad, kao to je bio sluaj sa
mnogim Arapima koji su omalovaavali zanatstvo
66
Prenose et-Tirmizi i el-Hakim.
67
Prenosi el-Buhari.
68
Prenosi el-Buhari.
69
Prenosi ibn Asakir od Enesa.
i runi rad. ak je i jedan pjesnik ismijavao svoga suparnika navodei
daje neki njegov predak bio kova, ime je, navodno, nanio sramotu
plemenu za sva vremena.
Neki ljudi su vie voljeli da prose nego da rade neto to je, po
njihovom miljenju, poniavajue i nedostojno.
Kada je doao islam izmijenio je ova pogrena shvatanja, vrijednost
rada (bez obzira na negovu vrstu) podigao na vii nivo, odbacio
besposlenost i oslanjanje na druge ljude, te pojasnio da je svaka halal-
zarada veliko i asno djelo, iako ga neki ljudi potcjenjuju i
omalovaavaju.
El-Buhari prenosi od el-Zubejra bin el-Avvama daje Allahov Poslanik,
rekao: Da neko od vas uzme ue i donese snop drva te ga proda, pa
mu Allah time izmijeni stanje (sauva mu ugled i ast), bolje mu je nego
da prosi od ljudi, bez obzira na to da li mu oni dali ili ne. Ovaj hadis
pojanjava daje sakupljanje drva, uprkos naporu koji prati taj posao te
ponienju i maloj zaradi, bolje od prosjaenja i besposlenosti.
Allahov Poslanik, se nije zadovoljio samo ovim teoretskim
objanjenjem, nego je naveo i primjer Allahovih poslanika koji su mu
prethodili, pa je rekao: Allah, nije poslao nijednog poslanika, a da nije
uvao stoku.Ashabi ga upitae: A ti, Allahov Poslanie? On odgovori:
I ja, uvao sam stoku nekim Mekelijama za nekoliko karata.71
U jednom drugom hadisu stoji: Niko od vas nee pojesti bolju hranu
od one koju zaradi svojim rukama, a i Allahov Poslanik Davud, a.s., ivio
je od vlastitog rada.72
El-Hakim spominje da je ibn Abbas rekao: Davud, a.s., pravio je
pancire, Adem, a.s., bio je zemljoradnik, Nuh, a.s., stolar, Idris, a.s.,
kroja, a Musa, a.s., pastir.73
71
Prenosi el-Buhari. Vrijednost jednog karata je 1/16 dirhema ili 1/20
dinara, (o.p.)
72
Prenosi el-Buhari.
Nije ni udo, onda, to se mnogi islamski prvaci i veliki uenjaci o
kojima svi govore i koje su ovjekovjeila njihova nauna i knjievna djela,
ne spominju po imenima svojih oeva, djedova ili plemena, nego se
spominju po svojim djelatnostima i profesijama od kojih su ivjeli oni i
njihove porodice. Oni, kao ni islamsko drutvo kroz dugi niz vjekova,
nisu u tome vidjeli nikakvu sramotu i ponienje, a mi se i dan-danas
susreemo sa imenima kao to su: el-bezzaz - trgovac tekstilom el-
havvas trgovac palminim liem el-kaffal bravar el-hajjat -kroja el-
zeddad - staklar el-sabbantrgovac sapunom
el-harraz obuar el-kattan trgovac pamukom
el-dessas - zidar i druga koja su nosili poznati islamski pravnici i
autori, te drugi uenjaci koji su bili upueni u razne aspekte arapsko-
islamske kulture.
- Neki ljudi odustaju od rada i zalaganja zato to im ne polazi za
rukom u njihovom rodnom kraju i zaviaju, gdje ivi njihova porodica,
rodbina, prijatelji i druge drage osobe, a mrze tuinu i seljakanje, te se
plae lutanja po svijetu. Vie vole da ostanu u rodnom kraju, izlaui se
siromatvu i besposliarenju nego da se isele u potrazi za poslom i
opskrbom. Islam podstie takve ljude na iseljavanje u druge krajeve i
pojanjava da je Allahova, zemlja prostrana te da blagodati i opskrba
nisu ogranieni samo na jedno mjesto.
A kada nekoga zadesi smrt van rodnog mjesta i daleko od porodice, u
Dennetu mu bude dodijeljeno shodno rastojanju od mjesta roenja do
mjesta preseljenja (na ahiret). Allahov Poslanik, je rekao: Putujte, biete
imuni.74
Allah, u vezi sa ovim veli: Onaj koji se iseli Allaha radi, nai e na
zemlji mnogo mjesta i slobodu. 75
On zna da e medu vama biti bolesnih i onih koji e po svijetu
putovati i Allahove blagodati traiti. 76
Od Abdullaha bin Omera se prenosi daje umro neki ovjek u Medini,
gdje je i roen, pa mu je Allahov Poslanik, klanjao denazu i rekao:
Kamo sree da je umro van mjesta roenja. Onda ga je jedan ovjek
upitao: A zato, o Allahov Poslanie? Allahov Poslanik, je odgovorio:
ovjek koji umre u tuini, u Dennetu bude nagraen shodno rastojanju
od mjesta roenja do mjesta smrti.
U drugom rivajetu stoji da je Allahov Poslanik, stajao pored mezara
nekog ovjeka iz Medine, pa je rekao: Kamo sree da je umro u tuini.
Postoji li jasnije ohrabrivanje i podsticanje ljudi na putovanje i
iseljavanje iz bilo kog dozvoljenog razloga od ovog Poslanikovog?
Povodei se za ovim hadisima i primjerima prvi muslimani su se
razili na sve strane svijeta, irei islam, tragajui za opskrbom i naukom
i borei se na Allahovom, putu.
Kada su pitali Ummu Mesleme o odlasku i smrti njenih sinova na dvije
razliite strane svijeta, ona je odgovorila: Razdvojile su ih ambicije.
- Neki ljudi zanemaruju rad oslanjajui se na ono to sakupe od
drugih ljudi u vidu zekata, sadake i drugih priloga bez ikakvog truda i
umora. Na taj nain oni prisvajaju tue pravo i pruaju ruku, poniavajui
se i sramotei, iako su snani, zdravi i sposobni za rad kao i veina
prosjaka koje viamo u islamskom svijetu.
75
En-Nisa, 100. ajet.
Islam nas ui da takvim ljudima ne pripada zekat ili neka druga vrsta
milostinje sve dok su u snazi i sposobni za rad i zaraivanje. Allahov
Poslanik, je dvojici ljudi koji su traili od njega dio zekata rekao sljedee:
Zekat ne pripada bogatau, niti snanom i imunom ovjeku.77
U drugom hadisu stoji: Sadaka ne pripada bogatau, snanom i
zdravom ovjeku koji moe stjecati.78 Allahov Poslanik, besposliarima i
dangubama nije dao pravo na sadaku, kako bi one koji su sposobni
podstakao na rad u okvirima dozvoljenog, o emu emo vie govoriti u
poglavlju o zekatu.
Islam pokuava da odvrati ljude od prosjaenja, upozorava ih i
opominje, a el-Buhari i Muslim prenose od ibn Omera daje Allahov
Poslanik, rekao: ovjek e neprestano prositi, tako da e na Sudnjem
danu doi, a na njegovom licu nee biti ni komad mesa.
Prenosi Muslim od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, kazao: Ko
trai (prosi) da bi uveao svoj imetak (dakle, ne iz potrebe), trai vatru
(Dehennem), pa neka umanji imetak ili neka ga uvea. (Umanjie ga
ako prestane prositi, a uveati ako nastavi, dakle, mogli smo rei i
ovako: pa neka prestane prositi, ili neka nastavi, pa e se suoiti sa
posljedicama, o.p.).
El-Buhari i Muslim prenose od ibn Omera da je Allahov Poslanik,
govorei na minberi o sadaki (milostinji), pro- sjaenju te skromnosti i
potenju, rekao: Gornja ruka (ruka koja daje) je bolja od donje ruke
(ruke koja prima).
 Muslim prenosi od Ebu Hurejre daje Allahov Poslanik, kazao: Da
neko od vas jutrom porani i na leima drva prenosi, kako bi milostinju
dao ili od ljudi neovisan postao, bolje je nego da prosi, zato to je gornja
ruka bolja od donje ruke.
77
Prenose Ahmed, Ebu Davud i en-Nesai.
Prenosi Ahmed od Sevbana, r.a., da je Allahov Poslanik, rekao: Ko
bespotrebno prosi, bie obiljeen na Sudnjem danu. Od Abdurrahman
bin Avfa se prenosi da je Allahov Poslanik, kazao: Nijedan Allahov rob
ne otvori vrata pros- jaenja, a da mu Allah ne otvori vrata siromatva.
En-Nesai prenosi od Aiz bin Amra da je jedan ovjek doao kod
Allahovog Poslanika, prosei, pa mu je Allahov Poslanik udijelio sadaku,
a kada je ovjek stao na prag (krenuo, o.p.), Allahov Poslanik je rekao:
Kada bi znali ta predstavlja prosjaenje, niko se njime ne bi bavio.
Ebu Davud, en-Nesai i et-Tirmizi prenose da je Allahov Poslanik,
kazao: Prosjaenje je neto ime ovjek svoje lice izoblii, pa ko eli
takav e i ostati, a ko ne eli, toga e se i proi, izuzev u sluaju kada
ovjek ne nae drugog izlaza i trai od onoga u ijoj ruci je vlast.
Prosjaenje pogaa najosjetljiviji dio ovjekove linosti, a to je
njegova ast i njegov ugled. U vezi sa ovim postoje samo dvije situacije
koje nisu pokuene:
a) kada ovjek trai od svoga skrbnika i staratelja, odnosno od onoga
koji je duan da se brine o njemu;
b) kada se ovjek nalazi u situaciji iz koje nema drugog izlaza i koja
ga prisiljava na prosjaenje. Dakle, ovdje se radi
o krajnjoj nudi.
Sva ova upozorenja i opomene ukazuju na to da je prosjaenje, kako
veli ibn el-Kajjim, nepravda prema Allahu, prema onome od koga se
prosi i prema samom prosjaku.
Prosjaenje je nepravda Allahu, zbog toga to se prosjak obraa
nekome drugom mimo Allaha, to predstavlja jednu vrstu robovanja i
oboavanja, a time se naruava ideja monoteizma i istog vjerovanja.
Ono je nepravda i prema onome od koga se prosi, zato to biva
izloen neprijatnostima i u sluaju da d milostinju
i u sluaju da ne da, jer ako da, daje nerado i mrzovoljno, a ako je
uskrati, radi to stidljivo i srameljivo.79
Prosei, ovjek nanosi nepravdu i samome sebi, jer se poniava i
pokorava pred nekim drugim mimo Allaha, svoga Stvoritelja. Sputa se
na najnii nivo, gubi ast, ugled i samopouzdanje te postaje ovisan o
drugim ljudima. Ovo je sutina nepravde koju ovjek, prosei od drugih,
nanosi samome sebi.
Na osnovu svega ovoga, vlastodrac (u islamskoj dravi) ima pravo
da kazni i preodgoji svakog zdravog i za rad sposobnog pojedinca koji
eli da ivi na raun zajednice, smatrajui prosjaenje svojom
profesijom, a zekat svojim pravom. Zekat je takvim ljudima haram, a
prosjaenje grijeh.
Meutim ne postoji odredba niti propis u vezi sa ovim grijehom na
osnovu koga bi ga vlastodrac suzbio ili prikladno kaznio onoga koji ga
poinjava.
Ovdje treba spomenuti i to da prosjaenje ima razliite oblike i
metode koje su u opticaju meu ljudima koji ih smatraju vrstom rada i
privreivanja, iako je to, ako bolje razmislimo, puko prosjaenje, samo u
drugom ruhu.
Nema boljeg i ispravnijeg tumaenja ove nevaljale profesije od onog
koje je dao el-Gazali u djelu Ihja ulum ed-din, gdje je naziva
prosjaenjem.
U istom djelu, nakon to je kazao neto o potrebi da se radi i bori za
ivot, te nakon to je naveo razne vrste tog rada, spomenuo je i to da se
nekim profesijama ljudi mogu baviti tek nakon kolovanja te tekog i
mukotrpnog poetka. Neki mladi ljudi ignoriu ovu injenicu ili ih u tome
neko ili neto sprijei, pa ostaju nesposobni za rad i privreivanje. Kao
rezultat toga oni ubiru plodove tueg rada ili kraom ili prosjaenjem.
79
Ovo je u sluaju kada trai od ovjeka ne to to mu ovaj nije duan dati,
a ako trai ne to na to ima pravo, onda se tu ne radi o nepravdi.
Naravno, ljudi nastoje da zatite sebe i svoju imovinu od takvih ljudi
koji su onda primorani da trae neko drugo rjeenje. to se tie
kriminalaca, neki od njih se udruuju sa onima koji imaju odreenog
udjela u vlasti, pa zajedno sa njima ine kriminal, dok oni slabiji meu
njima pribjegavaju lukavstvu, koristei ljudski nemar i nepanju, ili
primjenjujui neku drugu vrstu savremenog kriminala.
Sa druge strane, kada prosjak prosi, pa mu bude reeno da radi kao i
ostali i ne dobije nita, on pribjegava trikovima kako bi opravdao svoj
nerad i na taj nain izmamio neto od ljudi. Tako se nekad pretvara daje
slijep, paralizovan, nenormalan ili glumi neku drugu bolest,
objanjavajui da ga je ta nesrea zadesila na pravdi Allaha, Nekada,
pak, izvode neke pokrete ili govorne predstave koje djeluju na ljude
toliko da u tom zanosu ponu da udjeljuju milostinju zbog koje se kasnije
kaju. Meutim tada kajanje vie ne vrijedi.
Tu se uglavnom radi o imitiranju i ismijavanju drugih ljudi, nekim
maioniarskim trikovima, udnim frizurama, melodino izvedenoj
rimovanoj prozi ili, na ljude jo utjecajnijoj, ritminoj poeziji, a posebno
ako obiluje fanatizmom (pristrasnou) prema nekim pravcima ili
tokovima, ili poeziji koja pokree ljubav u srcima ljubavlju opsjednutih
ljudi.
Ovdje treba spomenuti i one koji prodaju hamajlije i talismane za koje
tvrde da imaju iscjeliteljsko djelovanje, obmanjujui na taj nain djecu i
neznalice. Zatim su tu i gatari, vraari, astrolozi te propovjednici koji nisu
potkovani znanjem i iji je jedini cilj stjecanje naklonosti naroda i
prisvajanje njihovog imetka na jedan od naina prosjaenja kojih ima
vie od jedne ili, ak, dvije hiljade.80
Ovo je jedno sjajno el-Gazalijevo zapaanje u kome on na
isti nivo stavlja i povezuje krau i prosjaenje kroz njihove razliite oblike
i vrste kojih ima, kako on veli, vie od jedne, pa ak i dvije hiljade.
Zato ih stavlja na isti nivo?
Stavlja ih na isti nivo zato to obje ove pokuene profesije prisvajaju
imovinu drugih ljudi i plodove tueg rada, sluei se raznim trikovima i
sredstvima koje ne odobrava niti razum, niti zakon, osim ejtanovog
zakona, naravno. Ovdje je el-Gazali ukazao i na razliite vrste skrivenog,
tj. neprimjetnog prosjaenja, to ukazuje na dubinu njegove misli te
njegovu pronicljivost i upuenost u bolesti drutva. On, takoer, i one koji
se bave kitnjastom rimovanom prozom te nakienim, a ustvari povrnim
predavanjima koja nisu nauno utemeljena, smatra pokuenim
prosjacima. Sloit emo se da su ova njegova razmiljanja ispravna i
tana.
- Neki ljudi odustaju od rada i zalaganja zato to su nevjeti i
nesposobni da se organizuju i prihvate nekog posla te zato to su
nedovoljno upueni u naine na koje se moe zaraivati i stjecati
sredstva neophodna za ivot ljudi. U tom sluaju najlake rjeenje jeste
odustajanje i prebacivanje odgovornosti za sebe i svoju porodicu na
vlast koja je duna da prui pomo i zadovolji osnovne potrebe te
porodice.
Islam zahtijeva da se takvim ljudima osigura njima odgovarajui posao, u
emu e im pomoi svi lanovi drutva, a posebno vlast. Svi autori zbirki
Sunen prenose od Enesa bin Malika da je jedan ensarija doao kod
Poslanika, i upitao ga: Zar ti nema nita u kui? Allahov Poslanik, je
odgovorio: Da, imam. Imam jedan ogrta kojim se nekad ogmem, a
nekad ga i prostrem (pa sjedim na njemu, o.p.), te jednu drvenu au za
vou. Na to ovjek ree: Daj ih meni. Ja (Enes bin Malik) sam ih
donio, a onda ih je uzeo Allahov Poslanik, i rekao: Ko e kupiti ove dvije
stvari? ovjek ree: Ja dajem jedan dirhem
za njih. Allahov Poslanik, doda: Ko daje vie? Dva, tri dirhema?
ovjek opet dobaci: Ja dajem dva dirhema. Onda mu ih Poslanik,
dade, uze dva dirhema pa mu ih opet vrati i ree: Za jedan dirhem kupi
hrane i odnesi svojoj porodici, a za drugi kupi sjekiru i donesi je meni...
Allahov Poslanik, joj uvrsti dralicu pa ree: Idi i sakupljaj drva, pa ih
prodaji... i neu da te vidim petnaest dana.
ovjek je otiao da sakuplja i prodaje drva, a kada je ponovo doao
za petnaest dana, ve je bio zaradio deset dirhema. Za nekoliko dirhema
kupio je odjeu, a za ostalo hranu. Allahov Poslanik, tada ree: Ovo je
bolje za tebe nego da na Sudnjem danu bude obiljeen zbog
prosjaenja. Prosjaenje je dozvoljeno samo trojici: onome koji ivi u
krajnjoj bijedi, onome koji ima optereujue dugove i onome koji treba
dati veliku krvarinu
Kao to vidimo iz ovog hadisa, Allahov Poslanik ne smatra da je u
interesu za rad sposobnog ovjeka da prima dio zekatom sakupljenih
sredstava. Takvom ovjeku ova sredstva nisu dozvoljena sve dok pred
njim ima makar jedan izlaz ili nain da se zaradi.
Sa druge strane, ovaj hadis ukazuje i na to da je dunost
vlastodraca da prue ovjeku priliku da zarauje na dozvoljen nain, te
da ga upute na posao koji bi mogao obavljati. Ovaj hadis ukazuje na
mjere i metode za suzbijanje siromatva, a kojima islam prethodi
svakom drugom sistemu koji se pojavio tek nekoliko stoljea nakon
pojave islama. Kroz ovaj hadis jasno je da islam ne rjeava, kao to
mnogi misle, problem siromaha pruajui im samo povremenu
materijalnu pomo, savjetujui ga i odvraajui od prosjaenja. Islam
siromahu prua pomo kojom e on samostalno i uspjeno rijeiti svoj
problem. Pouava ovjeka da se koristi svim raspoloivim potencijalom i
sredstvima, makar mala i neznatna bila, te da ne pribjegava prosjaenju
ukoliko posjeduje ita to bi mu omoguilo uspjeh u poslu koji bi ga
uinio imunim.
Ovaj hadis ui ovjeka daje svaki posao koji donosi halal- zaradu
astan i plemenit, pa makar to bilo sakupljanje i prodaja drva, jer time
Allah, titi ovjeka od ponienja i sramote kojima se izlae prosei.
Ovaj hadis upuuje ovjeka da se bavi poslom koji odgovara njegovoj
linosti, sposobnostima, uvjetima i sredini u kojoj ivi te da osigura za taj
posao neophodna sredstva i opremu. Dakle, ni u tom segmentu ga ne
ostavlja zbunjenog i smetenog.
Nadalje, u ovom hadisu Allahov Poslanik, daje ovjeku rok od
petnaest dana, to je period nakon kojeg je mogue sagledati da li taj
posao odgovara tom ovjeku ili ne, te da li dobit koju ostvaruje
zadovoljava njegove osnovne potrebe ili ne. Ukoliko se taj posao ne
pokae odgovarajuim, bira se neki drugi itd.
Nakon toga, ova kratka, ali rjeita i djelotvorna teoretska studija
ukazuje ovjeku na zabranu prosjaenja i odreduje granice u kojima je
ono dozvoljeno (za onoga koji ivi u krajnjoj bijedi, koji ima optereujue
dugove i koji treba dati veliku krvarinu).
Dobro bi bilo da i mi slijedimo ovaj ispravni Poslanikov put i nain te
da, umjesto da o siromatvu samo priamo i dijelimo savjete, uinimo
neto konkretno i osiguramo posao svakome onom koji je nezaposlen.

Rezime
Iz svega to smo kazali proizlazi da svaki musliman mora raditi i
privreivati kako bi osigurao opskrbu, bez obzira o kakvom poslu je rije:
poljoprivreda, zanatstvo, trgovina, administracija, nauka ili neka druga
korisna profesija, bilo da radi za svoj interes, interes nekog drugog
pojedinca ili interes zajednice. Radei, ovjek postaje neovisan, biva
sposoban da podmiri svoje i potrebe svoje porodice, ne dolazi u situaciju
da trai pomo od drugih ljudi, ustanova ili drave, titi se od siromatva
i uestvuje u razvoju cijeloga drutva.
Kome bude nedostajalo opskrbe zbog malog nacionalnog dohotka, a
velikog broja stanovnika i rasta nezaposlenosti, treba da putuje svijetom
u potrazi za Allahovim, blagodatima, jer je Allah, svakom ovjeku
odredio mjesto na ovome svijetu.
Islamsko drutvo duno je da pomogne svakog za rad sposobnog
ovjeka kako bi pronaao posao kojim bi osigurao lijep i ugodan ivot,
imajui u vidu Allahove, , rijei: Jedni drugima pomozite u dobroinstvu i
estitosti. 81
Vladar u islamskoj dravi je duan da svakom ovjeku osigura posao,
budui da je on odgovoran za one koji su u njegovoj vlasti. Ako je
ovjeku potrebno da se posebno pripremi i obui za njemu odgovarajui
posao, drutvo i vlada su duni da ga i u tome pomognu. Ako mu je
potreban odreeni kapital da otvori duan (trgovinu) ili pokrene neki
drugi koristan projekat, ako mu je potreban komad zemlje kako bi se
bavio zemljoradnjom ili sredstva za proizvodnju, vlast je duna da mu to
osigura sredstvima ubranim zekatom ili na neki drugi nain iz dravne
kase ili budeta.
Islamsko drutvo (kako vlada, tako i narod) duno je da mobilizira sve
raspoloive potencijale kako bi nadvladalo siromatvo i unitilo njegove
izvore, jer nema sumnje da poveanje proizvodnje i izvora prihoda
uope ima veliki utjecaj na borbu protiv siromatva. Svi lanovi
islamskog drutva treba da rade i da se meusobno potpomau u
izgradnji svoje drave, treba da tragaju za poslovima, projektima i onom
vrstom proizvodnje koja je potrebna zajednici na svakom planu te da za
te poslove obue ljude koji e ih uspjeno obavljati.
Ovo je farzi-kifaje (kolektivna obaveza) za sve pripadnike islamskog
drutva, to znai da, ako neki to uine, pada obaveza i sa ostalih, a ako
se niko time ne pozabavi, grijeh obuhvata cijelu zajednicu, a posebno
njene prvake.

Obvezivanje imunih da se brinu o svojoj rodbini

Osnovni temelj islamskog zakonodavstva jeste da se svaki ovjek
bori protiv siromatva svojim vlastitim orujem, a to je rad i zalaganje.
Meutim ta je sa onim ljudima koji su nesposobni za rad, ta je sa
hudovicama koje su ostale bez igdje ita, ta je sa malom djecom i
oronulim starcima, ta je sa invalidima, bogaljima i hroninim
bolesnicima, ta je sa onima koji su doivjeli neku nesreu i postali
nesposobni za privreivanje? Hoe li biti preputeni vremenu i ubrzanom
tempu ivota da ih pregazi, smrvi i ostavi ustranu poput praine koju
vjetar nosi?
Ne, islam izbavlja ljude iz pandi siromatva i neimatine, ini ih
neovisnim i titi od ponienja koje prati prosjaenje.
U tom smislu, prvo na emu islam insistira jeste meusobno
potpomaganje i solidarisanje lanova jedne porodice kao osnovne elije
ljudskog drutva. Dakle, rodbina treba da se potpomae, da jai podie
slabijega, bogati siromanoga, sposoban nesposobnoga itd., zato to su
oni povezani krvnom vezom, vezom saosjeanja i samilosti, a taje veza
najjaa i najvra. Ovo je sutina postojanja koju podrava i erijat: A
roaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima prei. 82
Islam insistira na odravanju rodbinskih veza
Islam podstie ljude na odravanje rodbinskih veza i dobroinstvo
meu srodnicima, a onima koji kidaju rodbinske veze ili loe postupaju
sa svojom rodbinom obeana je estoka kazna o emu u Kuranu stoji:
Allah zahtjeva da se svaije pravo potuje, dobro ini i da se blinjima
udjeljuje. 83
82
El-Enfal, 75. ajet.
83
En-Nahl, 90. ajet.
I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima
dobroinstvo inite, i roacima, i siroadima, i siromasima, i komijama
blinjim, i komijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjemicima, i
onima koji su u vaem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i
hvaliu. 84 I Allaha se bojte - s imenom ijim jedni druge molite - i
rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. 85
Daj blinjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku- -
namjerniku, ali ne rasipaj mnogo. 86
Zato podaj blinjemu pravo njegovo, i siromahu i putniku-
namjemiku! To je bolje za one koji nastoje da se Allahu umile, ti e
postii ta ele. 87
Allahov Poslanik, veli: Ko bude vjerovao u Allaha i Sudnji dan, neka
odrava rodbinske veze.88
Krvna (rodbinska) veza je povezana sa Arom i kae - ko mene
(rodbinsku vezu) spaja, i Allah e uspostaviti vezu sa njime (Allah e ga
nagraditi), a ko mene kida, i Allah e prekinuti vezu sa njime.89
Allahov Poslanik, je obavezao ljude na dobroinstvo prema
roditeljima i roacima: Tvoja majka, otac, sestra, brat
i oni koji slijede su tvoja obaveza, i rodbina, o kojoj mora voditi
rauna.90
Sve ovo ukazuje na to da ovjek ima vie prava kod svoga roaka od
drugih ljudi s obzirom na rodbinske veze medu njima.
84
En-Nisa, 36. ajet.
85
En-Nisa, 1. ajet.
86
El-Isra, 26. ajet.
87
Er-Rum, 38. ajet.
88
Prenose el-Buhari i Muslim.
89
Prenose el-Buhari i Muslim.
A ta bi drugo ovo pravo podrazumijevalo nego potpomaganje
i izdravanje u sluaju nemoi i nesposobnosti da se ovjek sam
o sebi brine, jer ako neki ovjek nasljeduje svoga roaka nakon njegove
smrti, onda bi bilo poteno da ga i izdrava kada onemoa.
Ako neko kae da se ovim eli ukazati na neobavezno dobroinstvo i
panju prema rodbini suprotstavlja mu se injenica daje to naredio i
uinio obavezom Allah, o emu je obavijestio i Poslanika, to sve skupa
otvoreno ukazuje na to da je to naa dunost.
Rodbinska veza nita ne znai ukoliko se ne izdravaju siromani
srodnici
Neko e rei da se pod pravom srodnika podrazumijeva neprekidanje
rodbinskih odnosa sa njime. Kao odgovor ponudit emo dvije ibn el-
Kajjimove misli:
- Zar ima goreg prekida rodbinskih odnosa od toga da gledamo svoga
roaka (brata, amidu ili tetku, koja je poput majke) kako se pati gladan,
edan, go i bos, a da mu pri tome ne pruimo zalogaj hljeba, gutljaj
vode, najnuniji dio odjee ili krov nad glavom koji bi ga titili od
hladnoe ili ege. Ako ovo nije pokazatelj prekida rodbinskih odnosa, mi
onda ne znamo ta bi to moglo biti.
- Kakva je to veza i kakvi su to odnosi na kojima se toliko insistira i iji
se prekritelj toliko kudi i kritikuje? I u kojoj mjeri prava srodnika
nadmauju prava bilo kojeg drugog ovjeka?
Allahov Poslanik, je izjednaio prava brata i sestre sa onima oca i
majke: Na prvom mjestu dolaze vaa majka, otac, sestra i brat, a zatim
svi ostali.
ta je to to je uinilo da se ovo ne potuje medu ljudima? Ili ta je to
to je prvi dio spomenutog hadisa uinilo obavezom, a drugi poeljnim i
preporuljivim djelom?
Islamski pravnici su se sloili da je mu duan izdravati enu, roditelj
ensko dijete i ono koje je jo uvijek maloljetno, daje sin duan izdravati
roditelje, ali su se razili u miljenju kada su u pitanju, od ovih
spomenutih, svi dalji roaci i granica do koje se smije ii u prisiljavanju
ljudi na izdravanje svoje rodbine, iako im je, po miljenju ovih pravnika,
odravanje rodbinskih veza i dobroinstvo prema rodbini obaveza i
dunost.
Dakle, islamske pravne kole su se razile u vezi s tim miljenjem,
tako da na jednoj strani imamo kolu Ebu Hanife
i kolu Ahmeda bin Hanbela, koje podrava i ibn el-Kajjim, navodei kao
dokaze kuranske ajete i hadise Allahovog Poslanika, o ovoj temi.
Od hadisa treba spomenuti sljedee:
Ibn el-Kajjim navodi da Ebu Davud u svome djelu Sunen prenosi od
Kulejba bin Menfea el-Hanefija da je njegov djed doao kod Allahovog
Poslanika, i rekao: O Allahov Poslanie, kome da inim dobroinstvo?
Allahov Poslanik, odgovori: ini dobro svojoj majci, ocu, sestri i bratu te
onome koji iza njih slijedi. Oni su tvoja obaveza i rodbina koju mora da
pazi. En-Nesai prenosi od Tarika el-Muharibija da je kazao: Stigao
sam u Medinu kad Allahov Poslanik, stoji na minberi
i govori ljudima - ruka koja daje je via (bolja), a ti poni od onih koje si
duan izdravati (majka, otac, sestra, brat, a zatim oni koji dalje slijede).
El-Buhari i Muslim prenose od Ebu Hurejre da je rekao: Doao je
jedan ovjek kod Allahovog Poslanika, M, i kazao -
O Allahov Poslanie, koje najprei da sa njime lijepo postupam?
- Allahov Poslanik, M, odgovori - Tvoja majka. - A ko onda - upita ovjek.
Allahov Poslanik, opet ree - Tvoja majka. - ovjek ponovo upita - A
onda ko? -Allahov Poslanik, M, opet odgovori - Tvoja majka. - ovjek
upita i po etvrti put - A onda ko - nato Poslanik, ree -Tvoj otac, pa
roaci koji dalje slijede.
Et-Tirmizi prenosi od Muavije bin el-Kuejrija daje rekao: Pitao sam
Allahovog Poslanika, kome da inim dobroinstvo nato je on odgovorio
- Svojoj majci. Onda sam upitao - Kome dalje? - Allahov Poslanik, opet
ree - Svojoj majci. - Ponovo upitah - A kome onda? -Allahov Poslanik,
odgovori - Svome ocu, a zatim onim roacima koji slijede iza njega.
Allahovog Poslanik, je rekao Hindi: Uzmi onoliko koliko je po obiaju
dovoljno tebi i tvome djetetu.
Ebu Davud u svome djelu Sunen prenosi od Amra bin uajba, ovaj
od svoga oca, a on od svoga djeda daje Allahov Poslanik, rekao:
Najbolje od onoga to pojedete je ono to sami zaradite, a i djeca vaa
su rezultat vaeg truda91, pa raspo- laite time sa uitkom
En-Nesai prenosi od Dabira bin Abdullaha da je Allahov Poslanik,
rekao: Ponite od sebe u davanju milostinje, pa ako ita ostane udijelite
svojoj porodici, pa ako opet ostane udijelite svojim roacima, pa ako
ponovo ostane nastavite tako dalje. Allahov Poslanik, se u davanju
uputa u vezi s ovim pitanjem pridravao Kurana, u kome stoji: I Allahu
se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima
dobroinstvo inite, i roacima, 92
Daj blinjem svome pravo njegovo. 93 I blinjem svome pravo
njegovo daj. 94 Dakle, Allah, odredio je da u pravima roditelje slijede
roaci, kao to je uinio i Poslanik, koga je Allah, obavijestio da
siromani ljudi imaju pravo kod svojih roaka te je naredio da im se to
pravo da.
Ako se pod ovim pravom ne podrazumijeva njihovo izdravanje, onda
mi ne znamo o kakvom se pravu radi.
91 Misli se na trud uloen na planu odgajanja djece.(o.p.)
92
En-Nisa, 36. ajet.
93
El-Isra, 26. ajet.
Allah, naredio je da se rodbini ini dobroinstvo, a jedan od najveih
grijeha bio bi da ovjek umre gladan, edan, go i bos a roaci koji su
mogli pomoi nisu mu pruili nikakvu pomo.
Poslanikove, odredbe u vezi sa ovim pitanjem su u skladu sa
Allahovom, Knjigom, u kojoj stoji: Majke neka doje djecu svoju pune
dvije godine onima koji ele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta je
duan da ih prema svojim mogunostima hrani i odijeva. Niko neka se
ne zaduuje iznad mogunosti svojih: majka ne smije da trpi tetu zbog
djeteta svoga, a ni otac zbog djeteta svoga. I nasljednik je duan sve to.
95
Dakle Allah, je, i nasljednika (dijete) zaduio podjednako kao i
njegovog oca.
I halifa Omer bin el-Hattab je donosio odreene propise vezano za
ovu problematiku. Tako Sufjan bin Ujejne prenosi od Durejda, ovaj od
Amra bin uajba, a ovaj od Seida bin el-Musejjeba da je hzr. Omer
naredio da jo maloljetno dijete (siroe) izdravaju njegovi muki srodnici
- nasljednici (dakle, izuzeo je ensku rodbinu).
Ibn ebi ejbe prenosi od Ebu Halida el-Ahmera, ovaj od Haddada,
a ovaj od Amra, daje Seid bin el-Musejjeb rekao: Doao je kod hzr.
Omera skrbnik nekog siroeta koji je traio da se pomogne tom siroetu,
pa je hzr. Omer naredio da se on pobrine za njega (da ga izdrava), a
zatim je kazao - kada bi naao makar i najdaljeg njegovog roaka,
naredio bi mu da ga izdrava. Ibn ebi ejbe prenosi od Humejd bin
Abdurrahmana, ovaj od Hasana, ovaj od Mutarifa, ovaj od Ismaila, a
ovaj od el-Hasana da je Zejd bin Sabit kazao: Ako su ivi i majka i
amida, onda je majina obaveza srazmjerna njenom, a amidina
njegovom dijelu nasljedstva.96
95 El-Bekara, 233. ajet.
96
U pitanju je siroe koje je ostalo bez oca (o.p.)
Nije poznato da se hzr. Omeru ili Zejdu bin Sabitu u vezi s ovim
usprotivio bilo ko od ashaba.
Kada je u pitanju miljenje selefija o ovoj problematici, navest emo
sluaj kada je ibn Durejd upitao el-Ataa
o znaenju onog dijela gore spomenutog ajeta u kome se kae: I
nasljednik je duan sve to.
El-Ata je odgovorio: To znai da su nasljednici onoga koji je ostao
bez jednog ili oba roditelja duni da ga izdravaju, kao to ga i
nasljeuju.
Ibn Durejd je ponovo upitao: Jesu li ga duni izdravati
i ako nema nikakvog imetka?
El-Ata odgovori: Zar e ga pustiti da umre?
El-Hasan je prokomentarisao ovaj dio ajeta sljedeim rijeima: Onaj
koji nasljeduje siroe duan je da ga izdrava sve dok ne postane
neovisan i dok se ne mogne sam o sebi brinuti.
Medu selefijama koji na ovaj nain tumae ovaj dio ajeta su: Katade,
Mudahid, ed-Dahhak, Zejd bin Eslem, urejh el-Kadi, Abdullah bin Utbe
bin Mesud, zatim u sljedeoj generaciji: Sufjan es-Sevri, Abdurrezzak,
Ebu Hanifa te Ahmed, Ishak i Davud iz generacije koja dolazi iza njih.
Zatim ibn el-Kajjim spominje miljenje islamskih pravnih kola o
izdravanju rodbine te navodi da je najogranienije Malikovo miljenje,
zatim afijino, a najire je miljenje Ebu Hanife i Ahmeda bin Hanbela.

Miljenje Ebu Hanife

Po miljenju Ebu Hanife svako je duan da izdrava svoju rodbinu.
Ako se radi o djeci, unucima, roditeljima, djedu ili nani, duni smo ih
izdravati bez obzira na to da li su nae vjere ili ne (dakle, makar bili i
nevjernici). Ako se radi o nekoj od spomenute dalje rodbine, duni smo
ih izdravati samo ako su muslimani.
Naravno, to izdravanje je uvjetovano mogunostima onoga koji
nekoga izdrava i potrebama onoga koga se izdrava.
Ako se radi o maloljetnoj osobi, dovoljno je da bude siromana pa da
postane jednom od kategorija koje zasluuju izdravanje, kao to je
sluaj sa punoljetnom enskom osobom. Ako se, pak, radi o odrasloj
mukoj osobi, siromatvo nije dovoljan razlog da seje izdrava. U ovom
sluaju, pored siromatva uvjet je i radna nesposobnost (slijepe ili
paralizovane osobe) kako bi ta osoba imala pravo na izdravanje. Ako
se, dakle, radi o odrasloj mukoj osobi koja je zdrava i radno sposobna, i
pored njenog siromatva njeno izdravanje nije obavezno.
Kod Ebu Hanife izdravanje je ureeno prema nasljedstvu (visini i
prioritetima nasljeivanja), osim kada je u pitanju izdravanje djeteta, to
je, po njegovom miljenju, iskljuivo oeva dunost, a od Zijada el-
Luluija se prenosi daje, suprotno kijasu, dunost oba roditelja u vezi sa
izdravanjem djeteta srazmjema njihovom nasljedstvu (od tog djeteta).

Miljenje Ahmeda bin Hanbela

Po miljenju Ahmeda bin Hanbela obavezno je izdravanje osobe
koja pripada pravoj rodbinskoj liniji, bez obzira da li se radi
o nasljedniku ili ne. Meutim, ako se ne radi o pravoj rodbinskoj liniji,
izdravanje je uvjetovano meusobnim nasljeivanjem. Ako je u pitanju
rodbina koja se meusobno ne nasljeuje, izdravanje nije obavezno.
Neki njegovi sljedbenici se u vezi sa ovim pitanjem razilaze s njim u
miljenju i kau daje izdravanje i u ovom sluaju obavezno, pozivajui
se opet na njegovo uenje o nasljeivanju, prema kome je izdravanje
jedan vid nasljeivanja.
On, takoer, smatra daje za izdiavanje neophodno da onaj koji nekoga
izdrava i onaj koga se izdrava budu iste vjere, osim, naravno, u
sluaju srodstva po vertikali (uzlazna i silazna rodbina). Dalje on veli da
ako je neko duan da izdrava nekog ovjeka,
duan je da izdrava i njegovu enu, a kada se radi o srodstvu po ver-
tikali, duan je da ih pomae i na planu ouvanja asti i potenja na taj
nain to e im, ukoliko to zahtijevaju, omoguiti da sklope brak.
Ebu Jala kae: Tako je sa svakim onim koji je duan da izdrava
bratia, amidia ili nekog drugog kome je potrebno pomoi u ouvanju
asti i potenja.
Ako je, dakle, ovjek duan da pomogne nekoga u ouvanju asti i
potenja, a jedini nainje sklapanje braka, onda je nakon to pomogne u
sklapanju tog braka duan da izdrava i njegovu enu.
Ovo je miljenje Ahmeda bin Hanbela, koje je, kada je u pitanju ova
problematika, opsenije od miljenja Ebu Hanife, dok je Ebu Hanifino
miljenje dalekosenije u drugom pogledu, budui da on izdravanje
rodbine smatra obavezom i to potkrepljuje odgovarajuim dokazima, a
na to ukazuju i navodi ibn Hanbela kao i erijatski propisi te sama
rodbinska veza, ije je odravanje naredio a kidanje zabranio Allah,
Izdravanje rodbine je, dakle, obavezno i prema Allahovoj, Knjizi i
prema Sunnetu Allahovog Poslanika,
Uvjeti pod kojima je izdravanje rodbine obavezno
Islamski pravnici su postavili dva osnovna uvjeta koja izdravanje
rodbine ine obavezom:
- daje onaj koga se izdrava siromaan. Neoskudijevanje u imetku i
zaradi ne iziskuje izdravanje, zato to je ono jedan vid pomoi i potpore
koja nije potrebna imunim ljudima;
- da onaj koji nekoga izdrava ima vie sredstava nego to je
potrebno njemu i njegovoj porodici, budui daje duan prvo podmiriti
svoje potrebe, o emu Allahov Poslanik, veli: Poni od sebe, a zatim se
pobrini za one koje treba da izdrava.97
Izdravanje rodbine je pomo te zato treba da postoji viak imovine
nakon zadovoljenih svojih i potreba svoje porodice.
ta to izdravanje podrazumijeva?
Islam je odredio jasne granice kada je u pitanju izdravanje rodbine,
zato to se ljudske potrebe razlikuju shodno vremenu i prostoru u kome
se ivi, kao to se razlikuje i finansijska mo onih koji izdravaju druge.
Sve to islam zahtijeva jeste da se uzmu u obzir i mogunosti
pokrovitelja, kao i potrebe njihovih tienika, te da se te njihove potrebe
zadovolje na odgovarajui nain koji e odrediti ljudi zdravog razuma i
karaktera te sami dobroinitelji.
 Allah, veli: Neka imuan prema bogatstvu svome troi, a onaj koji je
u oskudici prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne
zaduuje vie nego to mu je dao. 98
I velikoduno ili darujte darom, zakonom propisanim, imuan prema
svome stanju, a siromah prema svome.
Otac djeteta je duan da ih prema svojoj mogunosti hrani i odijeva.
100

A i Allahov Poslanik, je naredio Hindi, eni Ebu Sufjana, da uzme od

svoga supruga onoliko koliko e biti dovoljno njoj i njenom djetetu.101
Islamski pravnici su utvrdili da izdravanje podrazumijeva sljedee:
- osiguravanje hrane i pia,
- osiguravanje odjee (zimske i ljetne),
- osiguravanje prebivalita sa osnovnim namjetajem i prostirkom,
- osiguravanje sluge onome koji nije u stanju da se sam slui,
98
Et-Talak, 7. ajet.
99
El-Bekara, 236. ajet.
El-Bekara, 233. ajet.
- osiguravanje uvjeta za stupanje u brak onome koji to eli,
- izdravanje njegove supruge i porodice.
ejh el-islam ibn Kuddame u svome djelu el-Kafi veli: Izdravanje
treba da bude, po mogunosti, to potpunije. Ako postoji neka potreba
treba osigurati ono to e tu potrebu zadovoljiti, ako je potreban neko ko
e tu osobu sluiti treba osigurati poslugu, ako ta osoba ima suprugu i
nju treba izdravati. To bi bio puni efekat.
Zatim kae daje ovjek duan oeniti svoga oca, djeda ili sina koji su
pod njegovom zatitom, a koji tome tee, budui da im je taj brak
potreban i da im teti to to nisu oenjeni. Pomaganje na tom planu je
poput izdravanja u smislu osiguravanja hrane, pia
i odjee. Meutim nije dovoljno oeniti ih nekom starom i odbojnom
osobom, zato to taj brak ima za cilj uivanje, prisnost
i intimu, to u ovom sluaju ne bi bilo zadovoljeno.
Ibn Kuddame veli da se od ashaba prenosi da je ovjek duan
omoguiti svome tieniku da stupi u brak (ako eli), zato to se time
postie puni efekat (izdravanja).
Islamski pravnici lijeenje (trokove pregleda i lijekova) nisu smatrali
dijelom izdravanja, pozivajui se na injenicu da ono nije stalno, nego
privremeno i prolazno, te da je medicina nauka koja se esto odlikovala
pretpostavkama i nagaanjem. Mnogi islamski pravnici ni lijeenje
samoga sebe nisu smatrali obavezom, nego dobrovoljnim inom, pa se
postavlja pitanje: ako lijeenje samoga sebe nije obaveza, kako e to
onda biti lijeenje neke druge osobe?
Meutim danas je situacija drugaija. Dijagnosticiranje veine bolesti
je lahko, lijekovi su otkriveni, a neosiguravanje lijekova bolesniku
predstavlja patnju i muenje. Obaveza lijeenja odgovara onome to
stoji u hadisu Allahovog Poslanika: O robovi Allahovi, lijeite se, jer
Onaj Koji je stvorio bolest, stvorio je i lijek.
Izdravanje rodbine odlika je islama
Islam je osiguravanjem siromaha na raun njihovih bogatih roaka
postavio temelje drutvene solidarnosti. Ovdje se ne radi
o dobrovoljnom inu, nego o pravu siromaha koje je Allah, uinio
obavezom.
Jedan od ogranaka islamskog prava su i propisi o izdravanju
siromane rodbine, kakve nisu sadravali stari, a niti sadre oni
savremeni zakonski sistemi. Tako je pravo svakog muslimana da
zahtijeva pomo od svoje imune rodbine, pozivajui se na islamsko
zakonodavstvo, iji se tragovi i djelovanje jo uvijek osjete u erijatskim
sudovima. Meutim to to mi smatramo normalnim i prirodnim, uei o
tome kroz religiju i nasljeujui to kroz tradiciju, ostali narodi koje vidimo
naprednijim u civilizacijskom pogledu sve to smatraju krajnje udnim i
iznenaujuim.
Prof. dr. Muhammed Jusuf Musa, r.a., govorei o panji koju islam
posveuje porodici u svome djelu Potrebe ovjeanstva za islamom,
kazao je sljedee: Moda bi bilo dobro da spomenem ovdje da sam u
toku boravka u Francuskoj stanovao neko vrijeme kod jedne porodice
ija je sluavka bila plemenitog porijekla, pa sam jednom upitao
gazdaricu: Zato ova djevojka radi kao sluavka? Zar nema nijednog
roaka koji bi je spasio ovoga posla i pruio joj ono to bi sredilo njen
ivot? Odgovorila je: Ona je iz dobre porodice. Ima vrlo bogatog
amidu, ali se on ne brine o njoj niti o situaciji u kojoj se ona nalazi.
Ponovo sam upitao: Zato se ne obrati sudu koji e ga natjerati da joj
pomogne? Gazdarica se zaudila, pa me upoznala s time da ona nema
pravo na to (da joj zakon to ne dozvoljava). Onda sam ja njoj objasnio
islamske propise u vezi s time, nastoje ona rekla: Mi nemamo takvog
zakona. Daje to kod nas zakonom dozvoljeno, ne bi bilo nijedne djevojke
ili ene koja bi ila da radi u nekoj kompaniji, fabrici, radionici ili dravnoj
kancelariji.

Zekat

Zato je nareen zekat?

Islam nareuje svakom sposobnom ovjeku da radi i da se zalae
kako bi osigurao ono to e zadovoljiti njegove i potrebe njegove
porodice te kako bi dao udjela u pomaganju nekih drugih ljudi.
Za onoga koji nije sposoban i ne moe da radi, a nema ni imetka koji
je eventualno naslijedio ili prije svoje nesposobnosti ostvario, zadueni
su njegovi bogati roaci. Meutim nema svaki siromah bogate i imune
roake koji bi njega izdravali. ta onda da rade takve osobe koje
nemaju nikoga ko bi ih mogao pomoi? ta da rade u tom sluaju
siromane i nemone osobe poput djeteta-siroeta, ene-hudovice,
nemone starice ili oronulog starca? ta da rade slaboumne,
paralizovane, slijepe, hronino bolesne ili sakate osobe? ta da rade oni
koji su sposobni za rad, ali ne nalaze posla, ili oni koji imaju posao, ali
primanja nisu dovoljna da zadovolji svoje i potrebe svoje porodice? Hoe
li biti preputeni okrutnom i nemilosrdnom siromatvu da ih slomi i uniti,
dok drutvo u kome ima i onih koji bi im mogli pomoi sve to samo
nijemo posmatra?
Islam nije zaboravio niti zanemario ove osobe. Allah, predvidio im je
tano odreen dio imetka bogatih ljudi, a to je zekat, iji je osnovni cilj
pomaganje siromaha. Siromasi i nevoljnici su prva kategorija kojoj se
dodjeljuju sredstva ubrana zekatom, tavie, Allahov Poslanik, je u
nekim prilikama spominjao samo njih u vezi sa zekatom. Tako je naredio
Muazu da ide u Jemen da ubire zekat od imunih te da ga dijeli
siromasima. Ebu Hanifa i njegove pristalice su otili tako daleko da su
zekat smatrali iskljuivim pravom siromaha.
Zekat predstavlja ogroman potencijal za suzbijanje siromatva
Zekat nije beznaajan i bezvrijedan. On uzima deseti ili peti dio
poljoprivrednih proizvoda: itarica, voa i povra, to je u skladu sa
Allahovim, rijeima: O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stjeete i
od onoga to vam mi iz zemlje dajemo102, i hadisom Allahovog
Poslanika: Od usjeva koje zalijeva i natapa kia deseti dio, a od onih
koji se natapaju vjetakim putem dvadeseti.103
U ovo nae doba sa poljoprivrednim zemljitem mogu se uporedivati
zgrade, fabrike i druge dragocjenosti koje konstantno donose prihode i
predstavljaju veliki kapital mnogih ljudi.
Zatim su tu proizvodi ivotinjske prirode kao to su: svilena buba,
farme peradi, mljekare itd. A uporedivanje (kijas - izvoenje zakljuaka i
erijatskih propisa na osnovu analogije) je, po miljenju islamskih
uenjaka, jedan od temelja islamskog prava koga je Allah, ispunio
pravdom i istinom, pa se ne moe praviti razlika izmeu dvije identine
pojave, odnosno izjednaavati ono to je razliito.
Zekatom se uzima i 2,5% novca ili trgovakih dobara svakog
muslimana, pod uvjetom da ima erijatom odreenu koliinu imetka
(nisab), da nije zaduen te da ima vie od svojih osnovnih potreba. Ovaj
procenat odnosi se, otprilike, i na ivotinjsko blago koje daje mlijeko i
slui za priplod kao to su: deve, krupna (goveda) i sitna (bravi) stoka,
pod uvjetom da broj ivotinja dostie erijatom odreeni minimum
(nisab) te da su ivotinje vei dio godine provele na slobodnoj ispai, za
razliku od imam-i Malika koji smatra daje zekat na goveda obavezan
makar ih vlasnik hranio cijelu godinu.
102 El-Bekara, 267. ajet.
Neki ashabi i tabiini smatraju obaveznim i zekat na konje predviene
za uzgoj, to je miljenje i Ebu Hanife.
Kada su u pitanju blaga (starih naroda) koja se otkriju, priznati
islamski pravnici smatraju da na zekat otpada petina kao i na rudna
bogatstva, mada se razilaze u tome da li ta sredstva treba izuzeti u ime
zekata ili u ime cijele drave kao to je sluaj sa porezom.
Zekat el-fitr
Govorili smo o zekatu na imovinu, a sada emo neto rei o jednoj
drugoj vrsti zekata koji se daje po glavi (lanu) porodice, a ne na
imovinu. Radi se, dakle, o zekat el-fitru (sadaka el-fitru) koji se daje
prilikom privoenja kraju ramazanskog posta
i doeka Ramazanskog bajrama.
Ova vrsta zekata je propisana:
- da popravi bestidnim govorom eventualno pokvareni post;
- da se poaste siromasi, da im se ukae na to da njihovi prijatelji i
cijelo islamsko drutvo vodi rauna o njima te da ih se ukljui u tokove
drutva i datog trenutka.
Ibn Abbas veli: Allahov Poslanik, je naredio zekat el-fitr kako bi se
posta oistio od bestidnog i besramnog govora te kako bi se nahranili
siromasi.104
Ova godinja obaveza ima neke svoje specifine odlike:
- daje se po glavi (lanu) porodice, a ne na imetak kao to smo ve
objasnili;
- nije obaveza samo onih koji posjeduju odreenu visinu imetka
(nisab) kao to je to sluaj kod zekata koji se daje na imovinu, nego ju je
Allahov Poslanik, -H, uinio obavezom svakog muslimana: slobodnjaka i
roba, mukarca i ene, bogataa i siromaha pod uvjetom da na dan
Bajrama ima onoliko sredstava iznad svojih i potreba svoje porodice
koliko iznosi obaveza sadaka el-fitra.
104 prenose Ebu Davud, ibn Made i el-Hakim.
Islam time eli da navikne muslimana na dareljivost
i rtvovanje, i u dobru i u zlu, pa makar on bio od onih siromaha kojima
pripada zekat el-fitr, jer tako on daje sa jedne strane, a prima sa nekoliko
strana.
U jednom hadisu stoji: to se tie imunih (koji daju zekat el-fitr),
Allah e ga oistiti tom sadakom, a siromahu e dati vie nego to je on
rtvovao.
U ovome se slau svi islamski pravnici, osim Ebu Hanife, koji i zekat
el-fitr uvjetuje posjedovanjem odreenog imetka (nisaba).
- nije obaveza koju punoljetan musliman mora izmiriti samo za sebe,
nego i za svoju djecu i sve one koji su pod njegovom zatitom i
pokroviteljstvom;
 - islam je visinu ove obaveze sveo na minimum kako bi veina (ako
ne svi) lanova zajednice mogla da je izmiri. Allahov Poslanik, je odredio
tu vrijednost kao odreenu koliinu datula, penice, groica ili neke
druge poljoprivredne kulture koja je zastupljena u dotinoj zemlji.
Ta mjera iznosi: etiri pregrta prosjenog ovjeka emu bi danas
odgovarala 2 kilograma i 176 grama penice.
Omer bin Abdulaziz, el-Hasan, el-Ata i drugi prenose da su umjesto
hrane davali zekat el-fitr u novcu to se podudara i sa miljenjem Ebu
Hanife. Danas je to moda i korisnije siromahu, budui daje cilj zekat el-
fitra da mu se pomogne, a on e novcem ostvariti i postii vie nego
nekim drugim vidom pomoi.
U svakom sluaju, o zekatu se ima dosta toga rei: zato je zekat
obavezan i neophodan, koje duan davati zekat, imovina na koju se daje
zekat, koliina imetka koja je potrebna da bi se dao zekat, ubiranje
zekata i njegova raspodjela, ko je odgovoran za ubiranje i raspodjelu
zekata, ko daje a ko prima zekat, ciljevi i posljedice ubiranja i raspodjele
zekata, razlika izmeu zekata i poreza itd.
Ko eli da se podrobno informie o zekatu neka proita djelo Fikh el-
zekat, koje je u tom pogledu dovoljno, budui da detaljno izlae propise
o zekatu, poredei ih i analizirajui u svjetlu Kurana i Sunneta.
Ovdje emo se zadovoljiti rasvjetljavanjem samo nekih nepoznatih
aspekata ove obaveze kao to su: mjesto zekata u islamu, sutina
zekata onako kako ga propisuje islam, odgovornost drave u vezi sa
pitanjem zekata (ubiranje i raspodjela), ko su osobe kojima se dodjeljuje
zekat i na koji nain se dodjeljuju sredstva ubrana zekatom itd.
Mjesto zekata u islamu
Jedno od uda ove vjere te dokaza da je od Allaha objavljena i da je
posljednja Allahova, objava, jeste to to je nadmaila vrijeme i
nadvladala mnoga stoljea, te se prihvatila rjeavanja problema
siromatva i zatite siromaha bez pobuna, ustanaka ili zahtjeva
(siromaha) upuenih nekoj osobi ili drutvu u cjelini. Ova briga o
siromasima nije povrna, nebitna ili sekundama u islamskom uenju,
nego je jedan od temelja i osnova islamskog uenja, tako da ne treba da
udi to to je zekat, kojim je Allah, osigurao prava siromaha kroz imovinu
zajednice i u okrilju drave, jedna od velikih islamskih obaveza i ibadeta.
Od ibn Omera se prenosi dobro poznati hadis u kome Allahov
Poslanik, kae: Islam poiva na pet temelja: svjedoenju da nema
drugog Boga osim Allaha, klanjanju pet dnevnih namaza, davanju
zekata, postu i obavljanju hada, ukoliko za had smognemo
sredstava.105
Kuran je, pored tevbe zbog uinjenog irka i namaza, zekat uinio
uvjetom za prihvatanje islama, za pripadnost muslimanima i islamskoj
zajednici.
 Allah, za murike, neprijateljski raspoloene veli: Pa ako se pokaju i
budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista
prata i samilostan je. 106
Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braa su
vam po vjeri. 107
Nevjernik ostvaruje pripadnost islamu, islamskoj zajednici i bratstvu
meu muslimanima koje predstavlja neraskidivu vezu, samo
prekidanjem svake veze sa irkom i njegovim sljedbenicima,
obavljanjem namaza i davanjem zekata koji predstavljaju vjersku,
drutvenu i ekonomsku vezu muslimana. Kuran i Sunnet Allahovog
Poslanika, uvijek povezuju namaz i zekat, apostrofirajui vezu medu
njima i ukazujui na to daje ovjek musliman tek kada obavlja namaz i
daje zekat. Namaz je stup vjere. Ko ga bude obavljao smatrae se
vjernikom, a ko ga bude izbjegavao prekida vezu sa vjerom. Zekat je
most u islamu. Ko ga bude preao spasit e se, a ko ga zaobide propast
e.
Abdullah bin Mesud kae: Nareeno vam je da obavljate namaz i
dajete zekat, pa ko ne bude davao zekat nee mu vrijediti ni namaz.108
Dabir prenosi daje Zejd kazao: Namaz i zekat su zajedno nareeni i
medu njima nema nikakve razlike, a onda je prouio kuranski ajet: Ali
ako se oni budu pokajali, molitvu obavljali i zekat davali, braa su vam
po vjeri. 109
Namaz bez zekata nije smatrao vrijednim pa je rekao: Neka se Allah
smiluje Ebu Bekru, nije bilo veeg islamskog pravnika od njega, imajui
u vidu njegove rijei: Allaha mi, ja u se zaista oruano boriti protiv
onoga koji pravi razliku izmeu namaza i zekata.
106
Et-Tevba, 5. ajet.
107 Et-Tevba, 11. ajet.
108
Tefsir el-Taberi, tom 14, str. 15.
Kuran davanje zekata smatra odlikom vjernika, dobroinitelja,
potenih, estitih i bogobojaznih ljudi, a njegovo uskraivanje odlikom
nevjernika i licemjera. Zekat je ispit vjere i dokaz istog vjerovanja kao
to stoji u jednom hadisu: Sadaka (zekat) je dokaz.
Zekat je prava razlika izmeu vjerovanja i licemjerstva, islama i kufra,
bogobojaznosti i grijeha. ovjek koji ne daje zekat ne ubraja se meu
muslimane kojima je Allah, $., obeao spas i utoite u Dennetu i
kojima je poslao radosnu vijest i uputu: Ono to ele, vjernici e postii,
oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono to ih se ne tie
izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju. 110
U drugom ajetu stoji: Upute i radosne vijesti onima koji vjeruju, koji
molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet vrsto vjeruju. 111
ovjek koji ne bude davao zekat ne moe se smatrati dobroiniteljem
ili osobom koja je na Pravom putu i za koju se u Kuranu kae: Upute i
milosti onima koji budu dobro inili, onima koji molitvu budu obavljali i
zekat davali i koji u onaj svijet budu vrsto vjerovali. 112
Onaj koji ne bude davao zekat nije od ljudi koji su poteni, estiti,
iskreni i bogobojazni: Nije estitost u tome da okreete lica svoja prema
istoku i zapadu, estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u Onaj svijet, i u
meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike i koji od imetka, iako im je drag, daju
roacima i siroadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i
prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju oni
su iskreni vjernici i oni se Allaha boje i runih postupaka klone. 113
110
El-Muminun, 1-4. ajet.
111 En-Neml, 2-3. ajet.
112 Lukman, 3-4. ajet
113
El-Bekara, 177. ajet.
Oni koji ne daju zekat ne razlikuju se od nevjernika za koje Allah, veli:
A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat ne daju i
koji u Onaj svijet ne vjeruju. 114 Oni koji ne daju zekat ne razlikuju se ni
od licemjera koje Allah, opisuje na sljedei nain: I ruke su im stisnute.
115, ili I to samo preko volje udjeljuju. 116
Oni koji ne daju zekat ne zasluuju ni Allahovu, milost, koju je On
obeao samo onima koji vjeruju, koji su bogobojazni i koji zekat daju:
A milost Moja obuhvata sve, dau je onima koji se budu grijeha
klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Nae budu vjerovali. 117
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, trae da se ine dobra
djela, a od nevaljalih odvraaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i
Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima e se Allah, sigurno,
smilovati. 118
Oni koji zekat ne daju ne zasluuju prijateljstvo i zatitu Allaha,
Poslanika, i vjernika: Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i
vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. 119
Oni koji zekat ne daju ne zasluuju Allahovu, pomo koju je On
obeao samo onome koji Njegovu vjeru bude pomagao: A Allah e,
sigurno, pomoi one koji vjeru Njegovu pomau, ta Allah je zaista Moan
i Silan. One koji e ako im damo vlast na zemlji, molitvu obavljati i
milostinju udjeljivati i koji e traiti da se ine dobra djela, a odvraati od
nevaljalih. A Allahu se na kraju sve vraa. 120
114 Fussilet, 6-7. ajet.
115 Et-Tevba, 67. ajet.
116 Et-Tevba, 54. ajet.
117 El-Earaf, 156. ajet.
118 Et-Tevba, 71. ajet.
119 El- Maida, 55. ajet.
Islam prijeti estokom kaznom i na ovom i na buduem svijetu svima
onima koji ne budu davali zekat. to se tie ahiretske kazne Allah,
prijetei onima koji gomilaju zlato i srebro, a ne ispunjavaju obaveze
prema Njemu, veli: Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe ga na
Allahovom putu - navijesti bolnu patnju. Na dan kada se ono u vatri
dehennemskoj bude usijalo, pa se ela njihova i slabine njihove i leda
njihova budu igosala. Ovo je ono to ste za sebe zgrtali, iskusite zato
kaznu za ono to ste gomilali. 121
El-Buhari prenosi od Ebu Hurejre daje Allahov Poslanik, rekao:
Kome Allah da imetak, a ne bude davao zekat, Allah e mu ga na
Sudnjem danu prikazati u vidu ugave zmije sa dvije crne mrlje iznad
oiju koja e mu se omotati oko vrata te ga uhvatiti za vilicu i rei - Ja
sam tvoje blago.
Tom prilikom Allahov Poslanik, je prouio kuranski ajet: Neka oni
koji krtare u onom to im Allah iz obilja svoga daje nikako ne misle da je
to dobro za njih, ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bie im o vratu
objeeno ono ime su krtarili. 122 A o ovozemaljskoj kazni Allahov
Poslanik, veli: Nijedan narod nije uskraivao zekat a da ga Allah nije
stavio na kunju suom i gladu.123
U drugom hadisu stoji: Niko nije uskratio zekat a da mu nije bila
uskraena kia. I da nije ivotinja ne bi je ni doekali.124
U jednom drugom hadisu stoji: Sadaka (zekat) se nikad nije
pomijeala sa imetkom, a da ga nije upropastila.125
121
Et-Tevba, 34-35. ajet
122
At Imran, 180. ajet.
123
Prenosi et-Taberani.
124
Prenosi ibn Made, el-Bezzar i el-Bejheki.
Ovo bi znailo da e imetak onoga koji ne izdvoji i ne dadne zekat
propasti. Ovdje se, dakle, radi o suenoj (predodreenoj) univerzalnoj
kazni, odnosno kazni koju sprovodi via sila. Postoji i druga vrsta
ovozemaljske kazne, a to je zakonska kazna koju sprovodi vlast u
islamskoj (erijatskoj) dravi.
O ovoj kazni u jednom hadisu se kae: Ko da zekat traei nagradu
(ahiretsku) dobit e je, a ko ga uskrati ja u mu uzeti dio (imetka) koji
otpada na zekat, ali i jo pola imetka od ega, prema odredbi naeg
Gospodara, nita nije dozvoljeno porodici Poslanika.126
Dakle, ovim hadisom se dozvoljava vlastima (u islamskoj dravi) da
uzmu polovinu imetka od onoga koji ne daje zekat, to je jedna vrsta
kazne koja se preduzima po potrebi kako bi se disciplinirali oni koji
uskrauju i izbjegavaju davanje zekata. To nije obligatna i konstantna
kazna, nego kazna koju propisuje i sprovodi vlast i druge mjerodavne
institucije i linosti u islamskoj dravi. Kanjavanje onih koji izbjegavaju
davanje zakata nije ogranieno samo na oduzimanje imetka, nego se
vlastima dozvoljava da, po potrebi, hapse i fiziki kanjavaju takve
osobe. tavie, islam propisuje da se posegne i za sabljom te da se
objavi rat onima koji se pobune i ne dadnu zekat. Tako je i prvi halifa hzr.
Ebu Bekr zajedno sa ashabima vodio borbu protiv onih koji nisu htjeli da
daju zekat pa je tom prilikom izgovorio svoje poznate rijei: Tako mi
Allaha, orujem u se boriti protiv onih koji budu pravili razliku izmeu
namaza i zekata, zekat je obaveza koja se daje na imetak i tako mi
Allaha, ko mi bude uskratio samo priuzu koju je davao Poslaniku boriu
se protiv njega.127
126 prenose Ahmed, Ebu Davud i en-Nesai.
Ibn Hazm veli: Propis u vezi sa onim koji ne bude davao zekat jeste
da mu se uzme, svialo se to njemu ili ne. Ako se suprotstavi davanju
zekata postaje osoba protiv koje je dozvoljeno povesti rat, onaj koji ga
bude poricao i nijekao postaje otpadnik (murted), onaj koji ga bude
skrivao, a ne bude mu se suprotstavljao ini loe djelo zbog kojeg ga
treba preodgojiti, pa i tjelesno kazniti dok ga ne donese ili dok ne umre
kao neko ko zasluuje Allahovo prokletstvo. U tom smislu Allahov
Poslanik, veli: Ko od vas vidi nekoga ko ini loe djelo neka ga
preodgoji svojim rukama ako bude mogao.128
Sve ovo ukazuje na to kako je zekat velika obaveza te kako to nije
samo neka uobiajena dunost, nego, kako smo ve rekli, jedan od pet
stupova na kojima se zasniva islam. Svima je jasno da je zekat jedan od
temelja islama iju obaveznost nije potrebno dokazivati, budui da to
potvruju brojni kuranski ajeti i Poslanikovi, hadisi te idma (jedan od
erijatskih izvora koji podrazumijeva saglasnost islamskih pravnika u
vezi s nekim pitanjem). Neki priznati uenjaci vele da i sam razum
ukazuje na njegovu obligatnost kao to to ini i Kuran, hadis i idma kao
jedan od erijatskih izvora. El-Kasani u djelu El-Bedaiu spominje zekat
na sljedei nain:
- davanjem zekata pomau se oni koji su nemoni i kojima je ta
pomo potrebna te se isti podstiu na izvravanje obaveza koje im je
Allah, propisao;
- zekat isti duu od grijeha, krtosti i tvrdiluka te ini ovjeka
dareljivim i plemenitim. Dua je sklona krtarenju pa se zekatom
uvjebava i navikava na dareljivost i izvravanje obaveza prema onima
koji na to polau pravo. U vezi s time Allah, veli: Uzmi od dobara
njihovih zekat da ih njime oisti i blagoslovljenim uini. 129
128
El-Muhalla autora ibn Hazma, tom 11, str. 313.
- Allah, opskrbio je bogatae i dao im vie nego to im je potrebno, pa
uivaju u blagodatima i udobnom ivotu. Zahvalnost na blagodatima je
obaveza i po zakonu i po razumu, a davanje zekata siromasima je jedan
od vidova zahvalnosti koji je postao obavezom.
Budui da zekat ima ovakav znaaj i poloaj u islamu, uenjaci su se
saglasili daje onaj koji ga porie i negira nevjernik i otpadnik od vjere. Ibn
Kuddame veli: Ko zanijee zekat iz neznanja i neupuenosti u islam
zbog odrastanja u pustinji koja je udaljena od naseljenog podruja, ne
postaje nevjernikom, budui da mu je oproteno. Meutim, ako se radi o
muslimanu koji je odrastao u islamskoj dravi medu uenim ljudima, on
je u tom sluaju murted i na njega se primjenjuju propisi predvieni za tu
kategoriju ljudi. Naime, tri puta se od njega zahtijeva da se pokaje. Ako
to ne uini, biva ubijen, budui da dokaze o obaveznosti zekata nalazimo
i u Kuranu, i u Sunnetu i u idmau, tako daje teko da nekome ko ivi
meu muslimanima to bude nepoznato. Ako, dakle, i u tom sluaju
zanijee i porekne zekat, zanijekao je i Kuran i Sunnet, te postao
nevjernikom.

Zekat je tano odreena dunost

Zekat je, po islamu, obaveza ili dunost koju imuni imaju prema
siromasima. Ovoga su svjesni i oni koji imaju obavezu da daju zekat,
kao i oni koji polau pravo na njega. Ovu dunost propisao je i precizno
odredio Allah, Koji opisuje Svoje pravovjerne robove i dobroinitelje
sljedeim rijeima: A u imecima njihovim bio je dio za onoga koji prosi i
za onoga koji ne prosi. 130
U jednom drugom ajetu opisuje Svoje najbolje robove koji zasluuju
Dennet i kae: I oni u ijim imecimci bude odreen dio za onoga koji
prosi i za onoga koji ne prosi. 13
Imami afija veli dalje kako je zekat povezan sa samim imetkom, tako
da vlasniku tog imetka nije dozvoljeno da slobodno raspolae njime,
budui da su siromasi njegovi ortaci u visini vrijednosti zekata.
Ako imetak bude prodat nakon to je odreen dio koji se odnosi na
zekat, ali prije nego to je izdvojen, prodaja je bezvrijedna i nitavna u
onoj mjeri koja se odnosi na zekat. U sluaju da umre siromah prije nego
to je primio zekat koji je ve odreen, njegov dio preuzimaju njegovi
nasljednici. Obaveza zekata nije nimalo neobina i udna, ako znamo
daje sutina posjedovanja u islamu u tome da ljudi nisu pravi vlasnici tog
imetka, nego samo Allahovi zastupnici u njemu na to ukazuje sljedei
kuranski ajet: I udjeljujte od onoga to vam On daje na raspolaganje.
132
ovjek, dakle, nije vlasnik imetka. Njemu je taj imetak samo povjeren
od strane Allaha, Koji je pravi vlasnik - On, 81, stvara taj imetak, daruje
ga i opskrbljuje njime onoga koga On, hoe. ovjek je duan da se
povinuje i pokori onome to mu Allah, naredi te obavezama koje ima u
tom imetku (bile one male ili velike). Ako je zekat obaveza prema
siromasima koju je propisao Allah, ne smijemo dozvoliti da propadne na
taj nain to e proi godina ili vie dana, a da ne bude dodijeljen onome
kome pripada.
U vezi s tim ibn Hazm veli: Ko ne dadne zekat dvije ili vie godina
zaredom, a jo je iv, taj e mu iznos biti dodan na onaj koji je duan dati
svake godine, bez obzira da li se to desilo njegovom voljom, zbog
kanjenja nadzornika koji ubire zekat ispred drave, zbog neznanja i
zaborava ili neeg drugog, bez obzira da li se radilo o novcu,
poljoprivrednim proizvodima ili stoci, bez obzira da li se taj zekat odnosio
na cijeli njegov imetak ili ne, bez obzira da li njegov imetak nakon to mu
se uzme taj zekat ponovo podlijegao zekatu ili ne (bez obzira da li
njegov imetak nakon to mu se uzme taj zekat pao ispod nivoa nisaba ili
ne), a ni potraioci duga ne smiju uzeti nita prije nego se potpuno
podmire trokovi zekata. 133
131
El-Mearid, 24-25. ajet.
132
El-Hadid, 7. ajet.
Dok po laikom zakonu porez propada nakon nekog vremenskog
perioda (dueg ili kraeg), zekat ostaje dugom muslimana, ije
vjerovanje nee biti ispravno sve dok ne izvri svoju obavezu, pa makar
prolo i nekoliko godina. Zekat je, kao to to tvrdi ibn Hazm i drugi, dug
koji je privilegovan u odnosu na ostale dugove budui da podrazumijeva
dunost prema Allahu, siromahu i cijelom drutvu. Zekat ne propada ni
sa smru vlasnika imetka, nego se izdvaja iz njegove zaostavtine, pa
makar to i ne oporuio. Ovo tvrde el-Ata, el-Hasan, ez-Zuhri, Katade,
Malik, afija, Ahmed, Ishak, Ebu Sevr, ibn Munzir, pozivajui se na
kuranski ajet koji govori o nasljedstvu: ...poto se izvri oporuka koju je
ostavio, ili podmiri dug. 134, gdje je AIlah, generalizirao sve dugove, a
zekat je (kako veli ibn Hazm) dug prema Allahu, siromasima, dunicima i
ostalima koje je AIlah, spomenuo u Kuranu govorei
o kategorijama ljudi kojima pripada zekat. Kao dokaz daje dug zekata
privilegovan u odnosu na druge vrste dugova, ibn Hazm navodi hadis
koji prenosi Muslim od ibn Abbasa, koji veli daje doao kod Allahovog
Poslanika, neki ovjek te rekao: Majka mi je umrla, a ostalo joj je da
isposti mjesec dana. Da li da to ja uinim za nju? Allahov Poslanik, ga
upita:
133
El-Muhalla, tom 6, str. 87.
134
En-Nisa, 11. ajet.
Daje tvoja majka ostala duna (u materijalnom smislu), da li bi podmirio
taj dug? ovjek odgovori: Da. Onda Allahov Poslanik, $|, ree: Pa
dug prema Allahu je prei.
Ovaj hadis ukazuje na to da ni smrt ne moe osloboditi ovjeka
davanja zekata, pa makar ga ta smrt zadesila i u borbi na Allahovom, H-,
putu na to ukazuje hadis Allahovog Poslanika, koji prenosi Muslim od
ibn Omera a u kome stoji: ehidu su oproteni svi grijesi osim duga.
Dakle, ovaj hadis se odnosi na dug zekata koji ovjek odgaa, pa
pogine na Allahovu, putu ne izmirivi taj dug to spominje i ejh el-islam
ibn Tejmije i neki drugi uenjaci. Sve ovo ukazuje na to daje zekat
temeljna dunost u islamu koju ne dokida niti vrijeme, niti smrt, nego se
u tom sluaju izdvaja iz zaostavtine. Privilegovan je u odnosu na sve
obaveze i dugove i predstavlja neto u emu islam prethodi i nadvisuje
savremene poreske regulative na osnovu kojih drava ima ovlasti nad
imetkom dunika (poreskih obveznika) i ima pravo da ih kazni, ukoliko
samovoljno raspolau tim imetkom. Ovo bi bila sutina zekata onako
kako ga propisuje islam: to je, dakle, jasno odreena obaveza koju je
takvom uinio AIlah, I?., Stvoritelj i Darovatelj. Kada su se socijalisti
susreli s ovim problemom otili su u krajnost i posijali razdor, govorei
siromasima da su pokradeni od strane bogatih. Hukali su siromahe
protiv bogataa, pa su ih ovi zamrzili i drsko se ponaali prema njima i
njihovoj imovini, opravdano ili ne.
Meutim istina je sljedea: nije svaki siromah pokraden niti je svaki
bogata kradljivac. Imuni ljudi nisu odgovorni za stanje svakog
siromaha nego su mnogi od njih i sami zasluni za stanje u kome se
nalaze. Druga istina bila bi shvatanje i gledanje umjerenih socijalista koji
su, kako to veli doktor Ibrahim Selame, r.a., blizu, ali jo uvijek nisu stigli
do onoga to je ustanovio islam.
Oni vele: Izmeu bogataa i siromaha postoji nepisano pravilo koje
kae da siromah radi, a bogata zarauje, odnosno bogata zarauje
zahvaljujui radu siromaha. Tako su bogata i siromah povezani vezom
kapitala i rada. Iako je vlast toga svjesna, u drutvu i dalje postoje
ogromne razlike izmeu bogataa i siromaha. Bogata ne daje siromahu
ono to mu je duan dati, pa se formira dug koji se vremenom gomila,
sve dok siromah ne osjeti potrebu i ne pobuni se protiv dunika. Kao to
vidimo, u ovome ima i istine.
Meutim, sa druge strane ono obmanjuje i podstie siromahe protiv
bogataa, te prijeti bogataima prisilnim oduzimanjem njihove imovine.
Poredei ovo hipotetiko shvatanje sa islamskim gledanjem na ovu
problematiku, dolazimo do sljedeih zakljuaka:
- po islamskom shvatanju dio koji pripada siromahu je zagarantovan
u smislu da je to obaveza, a ne ugovor, daje precizno odreen i kao
takav poznat, a ne hipotetian i odreenim okolnostima uvjetovan. Islam
je zekat uinio obavezom prema Allahu, ovjekovom Stvoritelju i
Opskrbitelju, Stvoritelju imetka i njegovom Darovatelju, onome koji je sve
to je stvorio podredio volji ovjeka. Islam je zekat uinio obavezom
bogatih prema siromasima zbog veze meu njima u srodstvu, vjeri ili
i jednom i drugom. Imam el-Razi spominje sve naine na koje je pravo
siromaha povezano sa imetkom bogataa i kae: Kada ovjek stekne
odreenu koliinu imetka koja odgovara njegovim potrebama, on ima
najvie prava na njega i prednost u odnosu na ostale ljude koji, takoer,
imaju potreba time to se trudio i zalagao u osiguravanju tog imetka,
tako da su njegove privilegije u vezi s tim imetkom vee od privilegija
ostalih ljudi. Meutim, ako ima vie nego to mu je potrebno, a tu je
ovjek koji je siromaan, onda imamo sljedeu situaciju: svaki od njih
ima pravo na taj imetak. Vlasnik imetka polae pravo na njega,
zato to se trudio i zalagao u njegovom stjecanju i osiguravanju, a tu je i
jaka emotivna veza s tim imetkom koja, takoer, predstavlja jednu vrstu
potrebe. Kada je, pak, u pitanju pravo siromaha na taj imetak, ono je
rezultat njegovog tekog stanja. U ovoj situaciji presuuje Allahova, p-,
mudrost koja titi, onoliko koliko je to mogue, prava i jednog i drugog
pretendenta na ovaj imetak. Ona daje prednost vlasniku imetka i
preputa mu vei dio, dok siromahu daje manji dio, uvaavajui argu-
mente koji idu u prilog i jedne i druge strane.
Ako ovjek uva u kui viak imetka, onda taj imetak ne slui svrsi
koju mu je AIlah, odredio. To bi bio pokuaj da se sprijei djelovanje
Allahove, mudrosti to, naravno, nije dozvoljeno, jer je AIlah, naredio da
se dio imetka troi na siromahe kako bi ta mudrost dola do izraaja.
Siromasi su Allahova, porodica (ovise o Allahu), a bogatai njegovi
rizniari, budui daje ono ime oni raspolau Allahovo, vlasnitvo. Nije,
onda, udno kada On kae Svome rizniaru: dio od onoga to je u toj
riznici daj siromanim lanovima Moje porodice.
- islam postupa pravedno kada je u pitanju zekat, potuje trud koji su
imuni uloili u stjecanju tog imetka, ali i prava siromaha. Ne teti
imunim, ali ne zanemaruje ni potrebe siromaha. Ibn el-Kajjim veli daje
Allahov Poslanik, upuivao ljude na zekat, da je odredio vrijeme zekata,
iznos koji se daje, nisab (minimum imetka na koji se daje zekat), osobe
koje su dune davati zekat, kao i one kojima zekat pripada, titei pri
tome interese i jednih i drugih. Zatim navodi da je AIlah, uinio zekat
ienjem imetka i njegova vlasnika te uvjetom sree i blagostanja
imunih ljudi. Tako oni koji daju zekat tite svoj imetak, razvijaju ga i
uveavaju, otklanjaju od njega tetu i nesreu i uivaju u blagostanju i
srei koju im taj imetak donosi. Dalje Ibn el-Kajjim kae daje Allahov
Poslanik, uinio zekat obavezom koja se ispunjava jednom godinje.
Ovo rjeenje je najpravednije i za jednu i za drugu stranu, jer kada bi se
zekat davao svakog mjeseca ili sedmice, to bi tetilo onima koji daju
zekat, a kada bi se davao jednom u ivotu, tetu bi trpjeli siromasi.
To znai daje davanje zekatajednom godinje najbolje rjeenje.
Iznos zekata ovisi o trudu koji ovjek ulae u stjecanju odreenog
imetka te potekoama i olakicama koje to prate. Tako je za rudna
bogatstva koja se otkriju u veim koliinama propisana petina koja se ne
daje u nekom odreenom roku ili terminu, nego, jednostavno, onda kada
se ta bogatstva otkriju.
Polovina tog iznosa, dakle desetina, propisana je za onu vrstu imetka
za ije je stjecanje i ostvarivanje potrebno uloiti vie truda i napora
nego u prethodnom sluaju. To se odnosi na poljoprivredne proizvode i
usjeve koji podrazumijevaju obradu zemlje (oranje), sijanje i
navodnjavanje usjeva prirodnim putem (dakle, bez zalaganja ovjeka).
Ako ovjek uestvuje u navodnjavanju, onda je u tom sluaju propisana
dvadesetina usjeva.
etrdeseti dio dobara propisan je u sluaju kada njihov rast i
poveanje ovisi o kontinuiranom radu ovjeka kao to je sluaj u trgovini:
putovanja, administracija i upravljanje, iekivanja itd. Nema sumnje
daje zalaganje ovjeka u ovom sluaju vee od onoga u poljoprivredi, a i
rast i razvoj poljoprivrednih dobara je vei i oitiji od onoga u trgovini.
Zato su i obaveze u poljoprivrednim dobrima vee od onih u trgovakim.
Isto tako, rast poljoprivrednih dobara koja se navodnjavaju prirodnim
putem je vei od onoga u sluaju vjetakog navodnjavanja, a uspjeh u
sluaju rudnih bogatstava koja se otkriju u velikim koliinama je vei od
svih ostalih.
Budui da imetak ne podnosi podjelu kada je zastupljen u malim
koliinama, za svaku vrstu imetka odreen je nisab (minimum na koji se
daje zekat) koji ne teti vlasniku imetka, a pomae i djeluje na siromahe.
Allah, preuzima podjelu ovih sredstava na sebe i dijeli ih na osam
dijelova koje obuhvataju dvije kategorije ljudi:
a) oni kojima se daje shodno njihovim potrebama: siromasi, nevoljnici,
putnici-namjernici i za otkup iz ropstva;
b) oni kojima se daje iz interesa i za dobrobit muslimana: oni koji
sakupljaju ta sredstva, oni ija srca treba pridobiti, prezadueni i oni koji
se bore na Allahovom, putu.
Ukoliko onaj koji uzima ova sredstva nije siromaan, a niti je od
interesa za muslimane, nema pravo na zekat.
Odgovornost drave u vezi s pitanjem zekata
(ubiranje i podjela)
Zekat je od Allaha, tano odredena i utvrena dunost i obaveza koja
nije preputena volji pojedinaca od kojih e je neki izvravati teei
Allahu, li-, i buduem svijetu, a neki ne zbog slabe vjere u budui svijet i
niskog stepena takvaluka.
Zekat nije individualno dobroinstvo, nego je to drutvena institucija
koju nadzire drava, a sprovodi organizirani upravni aparat koji ubire
zekat od onih koji su duni da daju i dodjeljujui ga onima kojima on i
pripada.

Kuranski dokazi
Najistaknutiji dokaz navedenom jeste injenica da Allah, spominje u
Kuranu one koji sprovode ovu naredbu pod imenom el-amilune alejha
te im dodjeljuje dio zekatom sakupljenih sredstava, tako da nemaju
potrebe za nekom drugom vrstom naknade za obavljeni posao, a ime
se osigurava njihovo ivotno izdravanje, sa jedne, te potenje pri
obavljanju posla, sa druge strane.
Tako Allah, veli:
Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga
sakupljaju, i onima ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i
prezaduenima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku- -namjerniku.
Allah je odredio tako. A Allah sve zna i mudar je. 135 Nakon ovog jasnog
kur'anskog teksta nema mjesta slobodnom djelovanju u vezi sa ovim
pitanjem, nepotrebnom komen- tarisanju i pretpostavkama, a posebno
zbog injenice da su ove kategorije ljudi od Allaha, odreene kao
obaveza i dunost. Ko bi se, onda, usudio zanemariti ono to je Allah,
uinio obavezom?
U istoj suri Allah, veli: Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime
oisti i blagoslovljenim uini, i pomoli se za njih, molitva tvoja e ih
zaista smiriti. 136
Mnogi muslimani smatraju da se pod rijeju sadaka u ovom ajetu
podrazumijeva zekat, a Allah, ovim se ajetom obraa Poslaniku,i svima
onima koji budu na elu muslimana nakon njega.
Dokazi iz Sunneta Allahovog Poslanika.
El-Buhari, Muslim te neki drugi muhaddisi prenose od ibn Abbasa
daje Allahov Poslanik, rekao Muazu kada gaje uputio u Jemen sljedee:
Obavijesti ih da je Allah, propisao zekat, koji se uzima od imunih, a
daje siromanim. Ako te posluaju, pazi na njihovu najvredniju imovinu i
uvaj se kletve onoga kome je uinjena nepravda, jer izmeu nje i Allaha
nema zastora.
Iz ovog hadisa vidimo da se zekat uzima od onih koji su imuni, a da
se dodjeljuje siromanima, da zekat ubire i dijeli za to odreena osoba te
da to nije preputeno volji onoga koji je duan da daje zekat.
135 Et-Tevba, 60. ajet.
ejh el-islam el-Hafiz bin Hader veli: Iz ovoga hadisa da se zakljuiti
daje voda (vladar) taj koji ubire i dijeli zekat, on lino ili njegov
opunomoenik, pa ko se usprotivi bie mu uzet silom.137
Ovo je ono o emu je govorio Allahov Poslanik, a to su potvrdila i
njegova djela te djela hulefa er-raidina nakon njega.
Pozivajui se na navedeno uenjaci vele: Vladar je duan da poalje
slubenike da ubiru zekat, zato to su to inili Allahov Poslanik, i halife
nakon njega, te zato to meu ljudima ima onih koji su imuni, ali ne
poznaju svoje obaveze ili su krti, pa je potrebno poslati nekoga ko e ih
obavijestiti i uzeti zekat od njih.138
Ljudi treba da pomognu tim slubenicima u ubiranju zekata tako to
e dati ono to su duni da daju ne skrivajui nita od svoje imovine.
Dabir bin Atik prenosi da je Allahov Poslanik, rekao: Doi e vam
omraeni gosti (putnici), pa kada vam dou poelite im dobrodolicu
(pozdravite ih) i predajte im ono to trae. Pravedno postupili ili ne, neka
je na njihovu duu. Njihovo zadovoljstvo je u tome da date cijeli zekat, a
onda neka za vas upute dovu Allahu?139
Oni su omraeni zato to trae dio imovine, a ljudi su krti, budui da
im je ta imovina prirasla za srce.
U Kuranu se o tome kae: A ovjek je uvijek tvrdica. 140 Enes
prenosi daje neki ovjek upitao Allahovog Poslanika: Ako dam zekat
tvome izaslaniku, jesam li se oduio prema Allahu i Njegovom
Poslaniku?
137
Feth el-Bari, tom 3, str. 231.
138
El-Medmu, tom 6, str. 168.
139 prenosi bu Davud.
Allahov Poslanik, je odgovorio: Da, kada da zekat mome izaslaniku,
oduio si se prema Allahu i Njegovom Poslaniku. Ti e imati nagradu za
to, a grijeh pripada onome koji postupi drugaije.
Fetve ashaba Allahovog Poslanika.
Sehl bin ebi Salih prenosi daje njegov otac kazao: Sabrao sam neto
imovine koja je dostigla nisab, pa sam upitao Sada bin ebi Vekasa, ibn
Omera, Ebu Hurejru i Ebu Seida el-Hudrija da li da dam zekat vladaru ili
da ga podijelim siromasima, pa su mi svi odgovorili da ga trebam dati
vladaru.
U jednom rivajetu stoji: Na to im rekoh - Zar da zekat dam vladaru
koji radi ono to i sami vidite da radi (bilo je to vrijeme vladavine dinastije
Emevija), pa zar da zekat dajem njemu? Svi su odgovorili: Da, daj ga
njemu.141 Ibn Omer veli daje Allahov Poslanik, rekao: Dajite zekat
onome koga je Allah ovlastio nad vama. Ko uini dobro(instvo), sebi
gaje uinio, a ko se ogrijei, neka je na njegovu duu. El-Mugire bin
ube kae da je upitao upravnika svoga imanja u Taifu: ta ini sa
zekatom na moj imetak? Odgovorio je:Dio dajem dravi, a dio dijelim
kao milostinju. El-Mugire je ponovo upitao:Zato ti to ini
(prigovarajui mu zbog toga to on o tome odluuje)? Odgovorio je:
Oni kupuju zemlju i ene se uz pomo tih sredstava. Onda el-Mugire
ree: Dijeli ga njima, jer nam je i Allahov Poslanik naredio da ga njima
udjeljujemo.142
Ovi hadisi Allahovog Poslanika,i fetve njegovih ashaba ukazuju na to da
je jedan od temelja islamskog zakonodavstva to, da je vlast u islamskoj
dravi ta koja nadzire i sprovodi
141
Prenosi Seid bin Mensur.
ubiranje i podjelu zekata, a da je na lanovima zajednice da sarauju i
pomau vlast u tome, potvrujui na taj nain i prihvatajui ovu instituciju
(zekat), uvrujui temelje islamskog zakonodavstva te jaajui
dravnu blagajnu muslimana.
U emu je sutina odgovornosti drave u pogledu ubiranja i dijeljenja
zekata?
 Moda e neko rei: Religije bude due i srca te donose ljudima
najjae dokaze, a zatim pokuavaju da ih vode uzdama enje ka
Allahovoj nagradi ili straha od Njegove kazne, preputajui
vlastodrcima da organiziraju, odreuju, zahtijevaju i kanjavaju, jer je to
stvar politikog vodstva, a ne misije vjerskog usmjeravanja.
Rei emo da je ovo, moda, sluaj sa drugim religijama, ali ne i sa
islamom, budui da islam podrazumijeva i uenje, ali i sistem, i vjeru, ali i
zakon, i Kuran, ali i vlast.
ovjek po islamu nije podijeljen na dva dijela: dio koji je okrenut vjeri i
dio koji je okrenut ovome svijetu. Isto tako ni ivot nije podijeljen na dva
dijela: dio za cara (vladara) i dio za Allaha, nego cijeli ivot, ovjek u
cjelini i sva iva bia pripadaju samo Jednome i Silnome, Allahu,
Islam je doao kao sveobuhvatna rukovodea poslanica iji je cilj
oslobaanje pojedinca i njegovo potovanje, srea i blagostanje cijeloga
drutva, usmjeravanje naroda i vladara ka istini i dobru, te poziv cijelom
ovjeanstvu da robuje samo Allahu, da Mu ne pripisuje druga ni u
emu, te da jedni druge ne smatraju gospodarima pored Allaha.
U ovom okviru javlja se institucija zekata koja nije stvar pojedinca,
nego vlasti (u islamskoj dravi), budui da islam ubiranje i podjelu zekata
preputa dravi, a ne volji pojedinaca, imajui u vidu nekoliko razloga:
1. Mnogi ljudi izgube razum ili ih spopadne neka bolest iz ljubavi
prema ovome svijetu i samome sebi, tako da nije sigurno da bi siromah
ostvario svoja prava kod takvih ljudi.
2. Uzimajui svoje pravo od drave, a ne od bogatih pojedinaca,
siromah ne dolazi u situaciju da se sramoti prosjaenjem, te da bude
izloen uvredama i prigovaranju, i na taj nain titi svoju ast, ugled i
potovanje.
3. Preputanje zekata na volju pojedincima dovodi do anarhije i
nereda, budui da se susreemo sa situacijom da nekoliko imunih ljudi
vodi rauna samo o jednom siromahu, dok drugog zanemaruju, iako je
moda on siromaniji od onog drugog.
4. Zekat nije ogranien samo na siromahe, nevoljnike i putnike-
namjernike, nego se daje i u nekim drugim sluajevima koji su od opeg
interesa za muslimane, a koje ne odreuju pojedinci, nego vlast i dravni
savjet (u islamskoj dravi). Medu tim sluajevima su i sljedei: oni ija
srca treba pridobiti, za snabdijevanje boraca na Allahovom, putu, za
opremanje onih koji propovijedaju islam irom svijeta itd.
5. Kao to smo ve kazali, islam podrazumijeva i vjeru, ali i dravu, i
Kuran, ali i vlast, tako da su potrebna odreena materijalna sredstva na
kojima e poivati sistem i organizacija te drave i uz pomo kojih e se
sprovoditi njeni zakoni. Ta sredstva, naravno, moraju imati svoje izvore,
a to je u ovom sluaju zekat koji predstavlja vaan izvor prihoda dravne
blagajne.
 Blagajna sredstava ubranih zekatom
Osnova islamskog ustrojstva jeste da zekat podrazumijeva posebnu
blagajnu te prihode kojima se finansiraju ve odreene kategorije ljudi i
poduhvati koji su od opeg interesa za islam i muslimane. Dakle, ova
sredstva se ne mijeaju sa drugim prihodima dravne blagajne koja
finansira razliite projekte, planove i poduhvate.
Na ovo ukazuje gore spomenuti ajet iz sure et-Tevbe, gdje stoji da i
oni koji rade na sakupljanju zekata uzimaju svoju naknadu iz sredstava
ubranih zekatom, iz ega proizlazi da ta sredstva trebaju imati zasebnu
blagajnu iz koje e se finansirati njena administracija (uprava).
Ovako su rezonovali muslimani jo od davnina, a kao dokaz tome
jeste injenica da su dijelei budet islamske drave na etiri dijela,
zekatu predvidjeli posebnu blagajnu.
Ta etiri dijela budeta islamske drave su:
1. Blagajna sredstava ubranih zekatom. U njoj se nalaze prihodi
zekata, a sistem rada na sakupljanju i podjeli zekata je usklaen sa
potrebama.
2. Blagajna sredstava ubranih kroz instituciju dizje i haraa. Dizja je
namet koji se uzima od nemuslimana koji ive u islamskoj dravi. Taj
namet je srazmjeran onome to se uzima od muslimana kroz zekat ili
neku drugu vrstu sadake (milostinje), kao to je sadaka el-fitr, te kroz
kefaret (ono to se daje u sluaju proputenih ibadeta ili eventualno
poinjenih grijeha). Zauzvrat, oni uivaju punu slobodu i zatitu i ne
slue vojnu obavezu.
Hara je, pak, godinji porez na zemlju kao to je, naprimjer, onaj koji
je nametnuo hzr. Omer u Iraku itd.
3. Blagajna predviena za prihode od ratnog plijena ili rudnih
bogatstava koja nisu ubrana zekatom i koja se ne troe na one zekatom
predviene kategorije ljudi.
4. Blagajna predviena za ona sredstva iji vlasnik nije poznat kao to
je, naprimjer, sluaj sa imovinom koju niko ne nasljeduje.
Ono to nas ovdje zanima jeste injenica da zekat nije vrsta
dobrovoljnog priloga, niti individualne obaveze koja je preputena na
volju pojedincima. Zekat je obaveza nad kojom bdije i ije ubiranje i
podjelu organizuje drava. Zekat je ibadet koji ima svojstvo poreza i
namet koji ini sr (duh) ibadeta.
Tako nad ubiranjem i podjelom zekata bdiju dva faktora:
- vanjski faktor koji podrazumijeva vlast u islamskoj dravi i drutvo u
cjelini;
- unutranji faktor koji podrazumijeva savjest vjernika, vjeru u
Gospodara, elju za Njegovom milou i strah od Njegove kazne.
Tako, ako ne postoji islamska vlast koja bi igrala ulogu halife u zatiti
prava siromaha i njihovom izbavljanju (makar i silom) iz pandi okrutnih
ljudi, onda je tu savjest vjernika koji tee Allahovoj, nagradi, a strahuju
od Njegove kazne i koje e njihova vjera sprijeiti da zanoe siti, a da
njihov komija bude gladan.
Ko su siromasi i nevoljnici koji imaju pravo na zekat
Kuran se vie bavio kategorijama ljudi koji imaju pravo na zekat nego
onima koji su duni da ga daju, zato to je ubiranje zekata lake nego
njegova podjela. Stoga, Kuran nije prepustio odreivanje kategorija ljudi
koji imaju pravo na zekat vlastima i njihovim hirovima, niti pohlepnicima
koji prave konkurenciju siromasima.
Kuran je ukazao na osobe i sluajeve na koje se troe sredstva
ubrana zekatom kao odgovor munaficima kojima voda na usta ide od
pomisli na ta sredstva i koji prigovaraju Allahovom Poslaniku, budui da
ih je izostavio i nije udovoljio njihovoj nezasitoj pohlepi i gramzivosti.
Allah,u Kuranu kae: Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele
zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da,
odjednom se razljute. 143
A zatim, u drugom ajetu dodaje: Zekat pripada samo siromasima i
nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima ija srca treba pridobiti, i
za otkup iz ropstva, i prezaduenima, i u svrhe na Allahovom putu, i
putniku-namjerniku. Allah je odredio tako. A Allah sve zna i mudar je. 144
Ebu Davud prenosi da je Allahovom Poslaniku, doao neki ovjek
traei dio zekatom ubranih sredstava, na to mu je Poslanik, odgovorio:
Allah nije dopustio niti meni, niti bilo kome drugome da donosi sud o
zekatu, nego je to On uinio podijelivi ta sredstva na osam dijelova
(kategorija ljudi), pa ako ti bude pripadao nekoj od tih kategorija, dau ti
tvoje pravo (sljedovanje).
Ono to nas ovdje interesuje jesu prve dvije kategorije ljudi koji imaju
pravo na zekat, a to su siromasi i nevoljnici. Islamski pravnici i
komentatori Kurana razilaze se u razumijevanju ovih dviju kategorija i
razlike medu njima u smislu koja od njih je u gorem poloaju.
Meutim ovo razilaenje u miljenju ne utjee na sud o ovoj kategoriji
zekata, budui da se svi slau da se ovdje radi o dvije vrste unutar jedne
kategorije ljudi, a to su oni koji ive u oskudici i neimatini.
Miljenje koje prevladava jeste da je siromah (fekir) onaj koji ivi u
neimatini, ali ne prosi, dok je nevoljnik (miskin) onaj koji isto tako ivi u
oskudici, ali za razliku od siromaha, prosi od ljudi.
Veina islamskih pravnika smatra da je siromah (fekir) u gorem
poloaju od nevoljnika (miskina), te ga neki definiu na sljedei nain:
Siromah (fekir) je onaj koji nema nita ili ima samo ono to ne
zadovoljava niti polovinu njegovih i potreba njegove porodice, dok je
nevoljnik (miskin) onaj koji ima ono to zadovoljava polovinu ili veinu,
ali ne i sve njegove potrebe.
 Skromni i poteni ljudi imaiu vee pravo na zekat
Mnogi ljudi, pogreno predstavljajui i primjenjujui islamsko uenje,
smatraju da su siromasi i nevoljnici koji imaju pravo na zekat
besposliari i dangube koji se bave prosjae- njem, predstavljajui se
siromasima i pruajui ruke svakom prolazniku na pijaci, ulazu u damiju
i drugim mjestima.
Vjerovatno je ovakva predstava siromaha prisutna u glavama ljudi jo
od davnina, od vremena Allahovog Poslanika, to je bilo razlogom da on
upozori ljude i objasni im ko su pravi siromasi koji zaista zasluuju
pomo zajednice, iako ih mnogi i ne primjeuju. U tom smislu kazao je:
Nije siromah onaj koji odbija jednu ili dvije hurme, jedan ili dva zalogaja,
nego onaj koji je skroman i koga Kuran opisuje ovako: Oni prosei ne
dodijavaju ljudima. 145
To znai da nisu naporni u prosjaenju i da ne obavezuju ljude da im
udijele (pomognu), dok su oni koji prose, a imaju dovoljno sredstava za
ivot, uporni i nametljivi.
Ovo je slika siromanih muhadira koji su se posvetili Allahu, i
Njegovom Poslaniku, i koji nisu imali nikakvih sredstava, niti su
ostvarivali zaradu kojom bi zadovoljili svoje potrebe i koja bi ih uinila
imunim i neovisnim. Opisujui ih i hvalei Allah, veli: I to siromasima
koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarauju, pa onaj
koji u to nije upuen misli da su, zbog skromnosti, imuni. Poznae ih
po izgledu njihovom, oni prosei ne dodijavaju ljudima. 146 Ovi i njima
slini ljudi imaju najvie prava na pomo na to nam je ukazao i Allahov
Poslanik, u gore spomenutom hadisu.
145
El-Bekara, 273. ajet.
U jednom drugom rivajetu stoji: Nije siromah onaj koji krui oko ljudi,
koga odbija jedan ili dva zalogaja, jedna ili dvije hurme, nego je siromah
onaj koji nema nita to bi mu pomoglo i ime bi zadovoljio svoje
osnovne ivotne potrebe, koga drugi ne primjeuju da bi mu dali
milostinju i koji ne stoji prosei od ljudi.147
To su siromasi koji zasluuju pomo, iako ih ljudi i ne primjeuju.
Meutim, Allahov Poslanik, je ukazao ljudima na njih obuhvativi mnoge
skromne kuevlasnike i domaine koje je unitilo vrijeme, iscrpila
neimatina, iji se imetak smanjio, a porodica uveala, ili iji prihodi ne
zadovoljavaju njihove osnovne potrebe.
Pitali su Hasana el-Basrija da li ovjek koji ima kuu i kunog
pomonika (slugu) ima pravo na zekat, pa im je on odgovorio da ima,
ukoliko je siromaan i u oskudici.
Imam Ahmed bin Hanbel je upitan o ovjeku koji ima neko imanje sa
koga ubire etvu i koje vrijedi manje-vie 10.000 dirhema, ali ne
zadovoljava njegove osnovne ivotne potrebe, pa je odgovorio da i takav
ovjek ima pravo na zekat.
 Predstavnici afijske pravne kole vele da se ovjek koji ima neko
imanje iji prihodi ne zadovoljavaju njegove potrebe smatra siromahom,
te da kao takav prima zekat u visini svojih potreba i da nije obavezan
prodavati to svoje imanje.
Predstavnici malikijskog mezheba, pak, kau da se zekat daje i
onome koji posjeduje neka sredstva u visini nisaba, pa i vie od toga,
ukoliko porodica broji mnogo lanova, pa makar imao kunog pomonika
(slugu) i kuu koja odgovara njegovim potrebama.
Predstavnici hanefijske pravne kole smatraju da nije pogreno dati
zekat i onome koji ima neko prebivalite, namjetaj, slugu, konja, oruje,
odjeu te neka nauna djela ukoliko pripada toj kategoriji (uenjaka), a
kao dokaz navode
ono to je kazao Hasan el-Basri: Davali su zekat i onome koji ima konja,
oruje, slugu i kuu, sve to u vrijednosti 10.000 dirhema.
Glagol u mnoini odnosi se na ashabe Allahovog Poslanika, a inili su
tako, zato to su sve spomenute stvari neto to bi svaki ovjek trebao
imati, tako da njihovo prisustvo, odnosno odsustvo, ne igra nikakvu
ulogu u ovom sluaju.
Dakle, zekat se ne daje samo siromasima koji nemaju nigdje nita
nego i onima koji neto imaju, ali to neto ne zadovoljava njihove
osnovne ivotne potrebe.
Sposobni i snani nemaiu pravo na zekat
Ako je uvjet za stjecanje prava na zekat nemogunost ovjeka da
izdrava sebe i svoju porodicu, da Ii, onda, na zekat ima pravo siromah
koji je besposliar i danguba i koji ivi na raun drutva i zajednice, od
milostinje i drugih vrsta pomoi, a snaan je i sposoban da zarauje, te
da se na taj nain izdrava?
Neki ljudi su to pogreno shvatili i smatrali zekat podsticajem za
nerad i lijenost te ohrabrenjem dangubama i besposliarima.
Meutim islam odreuje drugaije i kae: Svaki onaj koji je u snazi i
koji je sposoban da radi, treba da radi i da se zalae, te da se na taj
nain izdrava.
U jednom sahih-hadisu stoji: Niko nije pojeo nita bolje od onoga to
je stekao svojim radom.148
S tim u vezi Allahov Poslanik je otvoreno i jasno kazao i ovo: Sadaka
(zekat) nije dozvoljena imunoj, te osobi koja je u snazi i koja je zdrava i
sposobna (da zarauje).149
Pod tjelesnom snagom i sposobnou u ovom sluaju ne uzima se u
obzir ona koja ne ostvaruje dobit (a zalae se) kojom bi ovjek zadovoljio
svoje osnovne ivotne potrebe, jer sama snaga bez dobiti ne odijeva
gologa, niti hrani gladnoga.
148
Prenosi el-Buhari i drugi.
U tom smislu en-Nevevi veli: Onome koji ne ostvaruje nita, a zalae
se, dozvoljeno je dati zekat, zato to je nemoan i nesposoban da
zaradi.
Dok se u spomenutom hadisu navodi samo snaga i zdravlje kao
dokazi da neko nema pravo na zekat, u jednom drugom hadisu se
precizira i tome pridodaje i ostvarivanje dobiti i zarade.
Od Ubejdullaha bin Adija el-Hijara se prenosi da su mu dvojica ljudi
kazala kako su ili kod Allahovog Poslanika, da trae zekat, pa ih je on
pogledao i vidjevi da su snani rekao: Ako elite, dau vam. Meutim,
na zekat nema pravo onaj koji je imuan, koji je snaan i koji
zarauje.150
Allahov Poslanik, je tako postupio, zato to nije znao u kakvoj se
situaciji oni nalaze. Oni su pojavom bili snani i sposobni, ali u stvarnosti
nisu zaraivali nita ili nisu zaraivali dovoljno. Uenjaci uzimaju ovaj
hadis kao dokaz da vlast, odnosno onaj koji daje zekat, treba da
opomene i poui onoga koji prima zekat, a ije mu stvarno stanje nije
poznato, da na njega nema pravo onaj koji je imuan i koji je sposoban
da zarauje, a po uzoru na Allahovog Poslanika, Pod zaradom kao
dokazom da neko nema pravo na zekat podrazumijeva se da ovjek
zarauje dovoljno za izdravanje sebe i svoje porodice, dok u suprotnom
ostvaruje pravo na zekat. Nije ispravno rei da je zekat rezervisan samo
za paralizovane, hronino bolesne i nesposobne ljude.
En-Nevevi veli: Ovdje se podrazumijeva zarada koja odgovara
ovjekovim potrebama, a ukoliko to nije sluaj, onda se radi o siromahu.
Hadis koji govori o zabrani zekata onima koji su snani i zdravi odnosi
se na one koji su sposobni da zarauju, ali koji uivaju u neradu i
besposlici, iako imaju priliku da ostvare prikladnu zaradu.
150 prenose Ahmed, ebu Davud i en-Nesai.
Rezime: Od svakog onoga koji je sposoban da zarauje zahtijeva se
da radi kako bi mogao sam sebe izdravati. Oni koji su nesposobni da
rade i privreuju zbog slabosti i nemoi kao to je sluaj sa maloljetnom
djecom, enama, slaboumnim osobama, starcima, sakatim i hronino
bolesnim ljudima, te onima koji su sposobni, ali ne mogu da nau, za
ostvarivanje odgovarajue zarade, vjerom dozvoljen nain zaraivanja,
ili nau, ali prihodi nisu dovoljni za izdravanje porodice, imaju pravo na
zekat.
Ovo je, dakle, islamsko uenje koje objedinjava pravednost i
dobroinstvo, odnosno pravednost i saosjeanje.
to se, pak, tie naela materijalista koji kau da onaj koji ne radi ne
treba ni da jede, moemo rei da je takvo razmiljanje abnormalno,
nemoralno i nehumano. ak i meu ivotinjama ima onih vrsta koje se
meusobno potpomau (jae one koje su slabije ili sposobne one koje
su nesposobne itd.). Pa zar e se ovjek spustiti na nivo nii od
ivotinja!?
 Onaj koji se posveti samo ibadetu nema pravo na zekat
Islamski pravnici kau: kada se ovjek, sposoban za rad i
privreivanje, posveti samo ibadetu kroz namaz, post itd., nema pravo
na zekat, zato to mu je nareeno da radi i da se kree i zato to u
islamu nema monatva. U ovom sluaju rad iji je cilj zaraivanje za
ivot je jedan od najboljih ibadeta, naravno, pod uvjetom daje nijjet
ispravan i da se dri Allahovih, granica.

Onaj koji se posveti nauci ima pravo na zekat

Onaj koji se posveti korisnoj nauci (a teko je povezati bavljenje
naukom i privreivanje) ima pravo na dio zekata koji e mu pomoi da
obavi svoj zadatak i da zadovolji svoje potrebe, meu kojima su i one za
naunim djelima koja su od interesa za njega i u duhovnom (vjerskom) i
u materijalnom (ovozemaljskom) pogledu.
Onaj koji se posveti nauci ima pravo na zekat, s obzirom da obavlja
kolektivnu dunost (farz el-kifaje) od koje nee imati koristi samo on,
nego cijela zajednica. Otuda treba da se pomogne sredstvima zekata
koja inae pripadaju dvojici: onome koji je potrebit od muslimana (koji
trai od muslimana) i onome koga trebaju muslimani. U ovom sluaju
objedinjene su obje ove osobe.
Neki postavljaju uvjet da to bude talentovana i nadarena osoba od
koje se oekuju veliki rezultati koji e biti od koristi muslimanima.
U suprotnom, ta osoba ne zasluuje zekat sve dok je sposobna da
zarauje.
Ovaj stav je opravdan i prihvatljiv, a dre ga se i neke savremene
drave na taj nain to ulau u talentovane i nadarene osobe kako bi im
se osiguralo prvorazredno kolovanje ili ih alju na kolovanje u
inozemstvo.
Koliko se daje nevoljniku i siromahu zekata
Da bi imali pravu i potpunu predstavu o zekatu u islamu i njegovom
utjecaju na planu suzbijanja siromatva i bijede, treba da odgovorimo na
jedno vrlo vano pitanje, a to je: Koji iznos zekata se daje siromahu i
nevoljniku?
Ono je vano stoga to kod veine ljudi, kako muslimana tako i
nemuslimana, prevladava miljenje da se kao zekat siromahu daje neto
novca, pregrt itarica ili nekoliko lepinja hljeba, ime moe odravati
samo goli ivot ili to mu je dovoljno samo za nekoliko dana, mjesec ili
dva. Nakon toga, opet je siromah bez igdje ita, onaj koji prua ruku
prosei i koji uvijek treba pomo drugih. U tom sluaju zekat lii
sredstvima koja umiruju bol samo na odreeno vrijeme, a ne otklanjaju
bol iz korijena.
Nakon to prouimo islamsko uenje o ovom pitanju i miljenja
islamskih pravnika, vidjeemo da ovo miljenje koje prevladava meu
ljudima nema uporita u erijatu.
Prvo miljenje: siromahu treba dati onoliko koliko je dovoljno za cijeli
ivot
Islamskom uenju o ovom pitanju najblie je miljenje koje kae da
siromahu treba dati ono to e dugorono rijeiti njegov problem, to e
otkloniti uzroke njegove neimatine i oskudice i to e ga dugorono
osigurati kako vie ne bi imao potrebe za zekatom.
En-Nevevi u djelu El-Medmu veli sljedee: Drugo otvoreno pitanje
jeste iznos zekata koji se daje siromahu. Iraani, kao i mnoge
Horasanlije, vele da se siromahu daje ono to e ga uiniti imunim i
neovisnim, odnosno ono to e ga trajno osigurati. Ovo je, dakle, stav
afijske pravne kole pri emu se pozivaju na hadis koji prenosi Kubejsa
bin el-Muharik el-Hilali, r.a., a u kome stoji daje Allahov Poslanik, rekao:
Prosjaenje je dozvoljeno samo trojici: onome koji preuzme neku
odgovornost (dug, porez, krvarina i si.), dozvoljeno je da trai od ljudi
(prosi) sve dok ne skine sa sebe tu odgovornost, a onda je duan da se
toga (prosjaenja) proe. Onome koga zadesi neka nesrea i uniti mu
imetak, dozvoljeno je prosjaenje sve dok ne stekne osnovna sredstva
za ivot. Onome koga zadesi siromatvo i oskudica (s tim da to potvrde
trojica njegovih uglednih poznanika), dozvoljeno je da prosi sve dok ne
osigura osnovna sredstva neophodna za ivot ljudi. Svako prosjaenje
mimo ova tri sluaja je, o Kubejsa, nezakonito steena imovina kojom se
ovjek koristi na nedozvoljen nain.151
Dakle, Allahov Poslanik, je dozvolio da se trai od ljudi (da se prosi)
sve dok se ne osiguraju osnovna sredstva potrebna za ivot ljudi.
Ako ovjek ima neku profesiju, daje mu se ono ime e moi kupiti
alat koji mu je potreban za taj posao, bio jeftin ili skup. Koliina i
vrijednost tog alata treba biti otprilike tolika da osigura ovjeku zaradu
koja, uglavnom, moe zadovoljiti sve njegove potrebe.
Naravno, tu se javljaju odreene razlike koje su uvjetovane razlikama
u profesiji, ljudima, vremenu i prostoru. O tome se skupina predstavnika
afijskog mezheba izjasnila na sljedei nain:
- onaj ija je profesija prodaja zeleni (povra) prima 5 ili 10 dirhema,
- onaj ija je profesija prodaja dragog kamenja (nakita) prima 10.000
dirhema, ukoliko manje od toga nije dovoljno,
- onaj koji je profesionalni trgovac, pekar, drogerist ili bankar prima
iznos koji odgovara njegovoj profesiji,
- onaj koji je po profesiji kroja, mesar, stolar ili neki drugi zanatlija
prima onaj iznos kojim moe kupiti odgovarajui alat,
- ako se radi o zemljoradniku daje mu se iznos za koji moe kupiti
imanje ili dio imanja iji prinosi mogu dugorono zadovoljiti njegove
potrebe.
Dalje vele da onaj koji se ne bavi niim spomenutim niti se razumije u
bilo kakav zanat, trgovinu ili neki drugi nain zaraivanja, prima iznos
koji je dovoljan za ivot u njegovom kraju (iznos za cijeli ivot, a ne samo
za godinu dana). Kao primjer navode da se takvom ovjeku moe dati
neka imovina koju e izdavati pod kiriju i tako se izdravati.
Ovo je, dakle, miljenje imama afije i njegovih sljedbenika, a prenosi
se da je i imam Ahmed bin Hanbel smatrao dozvoljenim da se siromahu
dadne ono to e dugorono rijeiti njegov problem, bilo da se radi o
trgovini (duanu), alatu i tome slino.
Ovakvo miljenje islamski pravnici su bazirali na islamskim propisima
i odredbama, a njegova jasnoa i blistavost (u pojanjavanju ciljeva
islama na planu suzbijanja siromatva i pomaganja siromaha sredstvima
zekata) moe se mjeriti sa onom sunevom.
Udijelite ono to e ih uiniti imunim i neovisnim"
Ovo je stav koji je iznio hzr. Omer, a na kome se temeljila njegova
mudra socijalna politika. Hzr. Omer je pomagao siromahe iz sredstava
zekata, ne samo u smislu da im utoli glad sa nekoliko zalogaja ili da im
prui nekoliko dirhema, nego je nastojao da ih dugorono osigura i uini
neovisnim.
Prenosi se daje doao neki ovjek kod hzr. Omera alei se na svoje
stanje, pa mu je hzr. Omer dao tri deve kako bi ga zatitio od
siromatva, budui da su deve u to doba bile najvrednije blago.
Tom prilikom hzr. Omer je kazao slubenicima koji su radili na podjeli
zekata sljedee: Stalno im iznova dodjeljujte sadaku (zekat), pa makar
neki od njih (na taj nain) dobio 100 deva.
Na drugom mjestu, objanjavajui svoju politiku prema siromasima,
veli: Stalno u im iznova davati sadaku (zekat), pa makar neki od njih
(na taj nain) dobili i 100 deva.
Poznati islamski pravnik iz generacije tabiina el-Ata kae: Onaj koji
dadne zekat nekoj islamskoj porodici i na taj nain ih pomogne i uini
neovisnim, meni je najdrai ovjek.
Ovo miljenje je preferirao i jedan od najveih autoriteta u oblasti
socijalnog erijatskog prava Ebu Ubejd el-Kasim bin Selam u svome
djelu el-Emval.
Drugo miljenje: siromasima se daje onoliko koliko im je dovoljno za
godinu dana
Ovo miljenje zastupaju predstavnici malikijskog mezheba, vei dio
predstavnika hanbelijskog mezheba te nekolicina drugih islamskih
pravnika. Oni kau da se siromahu daje
onoliko koliko e biti dovoljno njemu i njegovoj porodici za godinu dana,
dok njegovo dugorono osiguravanje nisu smatrali obaveznim i
neophodnim, pozivajui se na injenicu daje i Allahov Poslanik,
osiguravao svojoj porodici opskrbu za godinu dana.152
Dalje svoje miljenje argumentuju injenicom da je zekat godinja
obaveza, a ne obaveza koja se daje jednom u ivotu. Svake godine
pristiu novi prihodi od zekata kojima se pomau oni koji tu pomo
zasluuju.
Dalje navode da godinje potrebe nemaju neki tano odreen iznos u
dirhemima ili dinarima, nego se svakome daje ona koliina pomoi za
koju se smatra da e biti dovoljna za godinu dana, bez obzira koliko to
dovoljno iznosilo. Tako, ako se utvrdi daje godinje jednom siromahu
dovoljno dati vie od iznosa nisaba u novcu, poljoprivrednim proizvodima
ili stoci, onda mu se od zekata toliko i daje, pa makar se time i obogatio,
zato to je prije toga bio siromaan, te je kao takav imao pravo na zekat.
Brak je takoer potreba koju treba zadovoljiti
Interesantno je i to da islamski uenjaci pod potrebama ljudi nisu
podrazumijevali samo hranu, pie i odjeu nego u ovjeku postoje i neke
druge pobude i nagoni kojima treba udovoljiti. Takvi su spolni nagoni i
pobude koje je Allah, uinio stazom koja vodi ovjeka ostvarenju
Allahove, volje u pogledu upravljanja zemljom i odravanja ljudske vrste
na njoj do Allahovog, odreenja. Islam ne ignorie ovaj nagon, nego ga
regulie i usmjerava u skladu sa Allahovim, naredbama.
Ako islam zabranjuje celibat, kastriranje i bilo koju vrstu guenja nagona
te nareuje brak svakom onom koji je
u mogunosti, nije onda nikakvo udo to nareuje da se pomogne
onima koji ele da sklope brak, a nemaju mogunosti da snesu mehr i
druge materijalne trokove.
Isto tako ne treba da udi kada uenjaci kau: Pod potpunim
osiguravanjem potreba siromaha podrazumijeva se i ono to e mu
omoguiti da se oeni ukoliko nema ene, a potrebna mu je.153
Ebu Ubejd prenosi daje hzr. Omer oenio svoga sina Asima te da
gaje izdravao mjesec dana.154
Halifa Omer bin Abdulaziz je naredio da se svaki dan oglaava meu
ljudima sljedee: gdje su siromasi, gdje su prezadueni, gdje su oni koji
brak prieljkuju, gdje su siroad, kako bi pomogao svakom od njih.155
Osnova na kojoj se temelji ovo miljenje jeste hadis koji prenosi Ebu
Hurejre, a u kome stoji daje Allahovom Poslaniku, M, doao neki ovjek i
rekao: Oenio sam jednu enu iz reda ensarija. Allahov Poslanik, ga je
upitao: Koliki si joj mehr obeao? ovjek odgovori: etiri oke.
Poslanik, iznenaeno ree: etiri oke!? Vi kao da kopate srebro iz
ovoga brda! Mi nemamo nita da ti damo, ali te moemo uputiti tamo
gdje to moe stei.156
Ovaj hadis ukazuje na to da je Poslanikova, pomo u ovakvim
sluajevima bila na dobrovoljnoj osnovi (dakle, nije bio obavezan da im
pomae), pa je zato i rekao da mu nemaju ta dati (daje bio obavezan
da mu pomogne ne bi mu se ovako obratio), ali je pokuao da rijei
njegov problem na drugi nain.
153
Ha ija er-revd el-muri, tom 1, str. 400.
154
El-emval, str. 232.
155
El-bidaje ve en-nihaje, Ibn Kesir, tom 9, str. 200.
156
Okaje tada iznosila 40 dirhema, a jedna ovca je ko tala 5 ili 10
dirhema, tako da je taj iznos bio veliki za ovjeka koji je do ao da trai
pomo kako bi isplatio obeani mehr.
Nauna djela takoer treba osigurati siromahu, zato to je islam
religija koja cijeni razum i poziva znanosti, podie ugled naunika, nauku
smatra kljuem imana i dokazom rada, a sa druge strane ne uzima u
obzir iman imitatora i falsifikatora niti ibadet neznalica. Kuran o tome
otvoreno kae: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?151
Na drugom mjestu, pravei razliku izmeu onoga koji zna i onoga koji ne
zna, odnosno izmeu znanja i neznanja, Allah, SS-, veli: Nisu nikako
isti slijepac i onaj koji vidi, ni tmine i svjetlo. 158 Allahov Poslanik, veli:
Traenje nauke (izuavanje) je dunost svakog muslimana.159
Pod ovom naukom ne podrazumijeva se samo izuavanje vjerskih
znanosti nego bilo koje korisne nauke koja je potrebna muslimanima na
ovom svijetu. Uenje i izuavanje je, kako vele el-Gazali, e-atibi i neki
drugi uenjaci, farz el-kifaje.
Ne treba, onda, da udi to to islamski pravnici dozvoljavaju da se
zekat da onima koji su se posvetili nauci, dok, u isto vrijeme, zabranjuje
onima koji se posvete samo ibadetu. Razlog tome jeste to to se u
islamu nije potrebno niti obavezno posvetiti samo ibadetu, kao to je to
sluaj sa naukom i speci- jaliziranjem u nauci.
Zatim treba rei i to da od ibadeta korist ima samo onaj koji ga
upranjava, dok od nauke imaju koristi svi ljudi.160
Islam se ne zadovoljava samo ovim, nego ide jo i dalje, te kae:
Siromahu je dozvoljeno dati zekat kako bi mogao kupiti knjige koje su
mu potrebne te koje e koristiti njegovom vjerovanju, ali i njegovim
interesima na ovom svijetu.161
157
Ez-Zumer, 9. ajet.
158
El-Fatir, 19 i 20. ajet.
159
Prenosi ibn Abdulberr.
160
El-Medmu, tom 6, str. 190.
Koie od ova dva miljenja treba slijediti?
Nakon to smo izloili ova dva miljenja iz oblasti islamskog prava:
miljenje onih koji smatraju da siromahu treba jednom dati ono to e
mu biti dovoljno za cijeli ivot i miljenje onih koji kau da siromahu treba
povremeno davati samo onoliko koliko mu je dovoljno za godinu dana,
postavlja se pitanje: koje od ova dva miljenja treba slijediti kad svako od
njih ima respektabilne dokaze i argumente?
Ono to ja smatram ispravnim jeste da se svako od ovih miljenja
moe primijeniti u odreenim sluajevima. Kao dokaz tome navodim
injenicu da postoje i dvije vrste siromaha i nevoljnika:
- oni koji mogu da rade, zarauju i da na taj nain sami sebe
izdravaju, kao to su, naprimjer, neke zanatlije, trgovci, poljoprivrednici,
ali nemaju imanje, alat ili osnovni kapital sa kojim bi poeli raditi.
Takvima treba dati ono ime e moi zaraivati i na taj nain osigurati
cijeli ivot kako vie ne bi imali potrebe za zekatom. U ovo nae doba to
je mogue postii izgradnjom fabrika i postrojenja iz sredstava zekata, a
u kojima e raditi za rad sposobni siromasi;
- oni koji su nesposobni da zarauju, kao to su paralizo- vane i
slijepe osobe, oronuli starci, hudovice, djeca itd. Ovakvim osobama se
moe dati ono to e biti dovoljno za godinu dana u vidu periodine
pomoi, a jo bolje bi bilo taj iznos podijeliti na 12 mjeseci u godini,
posebno ako postoji bojazan da e te osobe troiti ta sredstva pretjerano
i bez opravdane potrebe. Ovako bi trebalo postupiti danas, ba kao to
je sluaj sa plaama zaposlenih radnika.
Nakon to sam se opredijelio za ovu podjelu, naiao sam na istu
takvu u nekim djelima hanbelijske pravne kole u kojima se spominje da
imam Ahmed dozvoljava vlasniku nekog posjeda ili imanja koje vrijedi
10.000 dirhema i vie, ali koje ne zadovoljava njegove potrebe, da uzme
iz zekata ono to e osigurati njegove potrebe, a nakon toga precizira i
pojanjava: onome koji ima neko zanimanje treba dati novac kojim e
kupiti alat koji mu je potreban, pa makar i skup bio. Trgovcu treba dati
osnovni kapital koji e biti dovoljan da njime pone raditi, ostalim
siromasima i nevoljnicima treba dati ono to e biti dovoljno njima i
njihovim porodicama za godinu dana, a to e se ponavljati svake
godine itd.

Nivo ivota dostojan ovjeka

Cilj zekata nije dati siromahu nekoliko dirhema, nego je cilj
osiguravanje ivota dostojnog ovjeka, koga je Allah, ii, uzvi- sio i
postavio halifom na zemlji i koji kao musliman pripada vjeri pravde i
dobroinstva i najboljoj zajednici medu ljudima.
Najmanje to takav ivot podrazumijeva jeste da se ovjeku i njegovoj
porodici osigura hrana, pie, odjea te odgovarajue prebivalite.
O ovome govori ibn Hazm u djelu el-Muhalla, en-Nevevi u djelu el-
Medmu te mnogi drugi uenjaci.
En-Nevevi, odreujui minimum bez koga se ovjek smatra
siromahom (pored nevoljnika miskina - za koga on kae daje u boljem
poloaju od siromaha - fekira) kae: U obzir dolazi... hrana, odjea,
prebivalite i sve drugo to je potrebno ovjeku i njegovoj porodici, a to
odgovara stanju u kome se nalaze, bez ikakvog pretjerivanja ili
krtarenja (uskraivanja).162
Ono to ovjek u ovo nae doba mora uraditi jeste da poui svoju
djecu islamskim propisima i kulturi to e otkloniti od njih tminu
neznanja, to e im otvoriti put ka plemenitom
i estitom ivotu i to e ih navesti na izvravanje njihovih vjerskih i
ovosvjetskih obaveza.
Islamski pravnici meu osnovne potrebe muslimana ubrajaju
i sljedee: otklanjanje neznanja koje predstavlja moralnu smrt i duhovnu
propast, te omoguavanje lijeenja kada oboli on ili neko iz njegove
porodice. ovjek ne smije dozvoliti da ga bolest lomi
i unitava, jer bi to bilo samoubistvo i bacanje u smit i propast.
U tom smislu Allahov Poslanik, veli: O Allahovi robovi, lijeite se, jer je
onaj koji je stvorio bolest, osigurao i lijek za nju.163
A Allah, kae: I sami sebe u propast ne dovodite. 164
I jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. 165
U sahih hadisu stoji: Musliman je muslimanu brat, niti mu ini
nepravdu niti ga ostavlja na cjedilu.
Ako musliman ili, pak, islamska zajednica u cjelini, prepusti svoga
brata bolesti da se sam bori i ne pomogne mu u lijeenju, bez sumnje su
ga, kao to u ovom hadisu stoji, ostavili na cjedilu.
Ono to jo treba imati u vidu jeste da je nemogue fiksno odrediti
nivo ivota dostojan ovjeka, zato to se taj nivo razlikuje shodno
razlikama u prostoru i vremenu te razlikama u bogatstvu pojedinih
drava i visini nacionalnog dohotka. Pored toga postoje stvari koje su u
odreenom periodu ili na odreenom prostoru zastupljene u dovoljnim
koliinama, dok u nekom drugom periodu ili na nekom drugom prostoru
nisu itd.

Stalna (regularna) pomo

Ako znamo da je cilj zekata, kada su u pitanju siromasi
i nevoljnici koji se ne razumiju ni u jednu profesiju niti su sposobni za
rad, osiguravanje ivota dostojnog ovjeka i njegove porodice te opskrbe
za godinu dana, dodaemo jo i to da je zekat stalna (regulama) pomo
ovoj kategoriji ljudi sve dok bogatstvo ne zamijeni siromatvo,
sposobnost nesposobnost, rad i privreivanje nerad i besposlicu itd.

163 prenosi el-Buhari.

164 El-Bekara, 195. ajet.
Pogledajmo sada ovu anegdotu koju pripovijeda Ebu Ubejd: Dok je
(halifa) Omer stajao u sjeni jednog drveta i govorio ljudima, doe jedna
beduinka, razgleda po ljudima, te prie hzr. Omeru i ree: Ja sam jedna
siromana ena i imam djecu. Emir el-muminun Omer bin el-Hattab je
poslao Muhammeda bin Meslemu da ubire i dijeli zekat pa nam nije dao.
Moda ti moe posredovati kod njega i zamoliti ga da to uini.
Hzr. Omer zovnu slugu i posla ga po Muhameda bin Meslemu, a ena
ree: Moda bi bilo bolje da ti poe sa mnom kod njega. Hzr. Omer
odgovori: On e to uiniti (ne brini se), ako Allah da.
Doe ibn Meslema, nazva selam, a ena se postidje i osjeti strah.
Hzr. Omer ree: Tako mi Allaha, nisam oklijevao da tebe izaberem. to
e rei kada te Allah bude pitao za ovu enu? Oi ibn Mesleme
zasuzie, a hzr. Omer nastavi: Allah nam je poslao Poslanika, pa smo
mu povjerovali i slijedili ga zato to je postupio onako kako mu je Allah
naredio te zekat dijelio siromasima sve dok mu Allah nije oduzeo ivot.
Onda je Allah uinio Ebu Bekra halifom pa je i on radio prema Sunnetu
Allahovog Poslanika, sve dok i njemu Allah nije oduzeo ivot. Zatim je
uinio halifom mene pa ja nisam oklijevao da tebe izaberem. Ako te
poaljem, daj joj zekat za ovu i jo jednu godinu , a ne znam, moda
neu ni poslati tebe.
Onda naredi da dovedu eni jednu devu te joj dade brana i ulja i
ree: Uzmi ovo dok ne doemo u Hajber, jer smo se tamo uputili. Kada
su stigli u Hajber naredio je da joj se daju jo dvije deve te rekao: Uzmi
ovo, bie ti dovoljno dok vam ne doe Muhamed bin Meslema, kome
sam naredio da ti da tvoj dio za ovu i za prolu godinu.
Ova pria ukazuje na mnoga, uistinu, sjajna naela i ideje:
- ukazuje na to koliko se vladar u islamskoj dravi osjea odgovornim
za svakog stanovnika te drave,
- ukazuje na to koliko su ljudi svjesni svojih prava na ivot dostojan
ovjeka, a koji im osigurava islamsko drutvo,
- ukazuje na to daje zekat prvi temelj u izgradnji drutvene
solidarnosti,
- ukazuje na to da je zekat stalna (regulama) pomo, to daje pravo
svakom onom kome bude uskraena da se ali i protestuje,
- ukazuje na to da se Omerova socijalna politika sastojala u tome da
daje ono to e biti dovoljno i to e osigurati ljude (na odreeni
vremenski period).
Tako je ovoj eni prvi put dao jednu devu natovarenu branom i
uljem, a zatim je tome dodao jo dvije deve te sve to zajedno uinio
samo privremenom pomoi dok joj Muhamed bin Meslema ne dadne dio
koji joj pripada za tu i prolu godinu.
I nakon svega ukazuje i na to da hzr. Omer nije prvi zaveo ovu
praksu, nego da u tome slijedi Sunnet Allahovog Poslanika, i prvog halifu
hzr. Ebu Bekra.

Politika koje se pri podjeli zekata pridrava islam

Islam pri podjeli zekata vodi jednu pravednu i mudru politiku koja je u
skladu sa najsavremenijim dostignuima razvoja finan- sijskog i
politikog sistema u ovo nae doba za koje mnogi ljudi misle daje sve
ono to ono donese novo i originalno.
 Ljudi znaju kako se u periodu mranjatva i neznabotva u Evropi i
drugdje ubirao porez od seljaka, zanatlija, trgovaca
i ostalih koji su vlastitim radom ostvarivali zaradu i izdravali sebe i svoju
porodicu, da bi na kraju ta sredstva zavrila u vladarevoj blistavoj
prijestolnici kojima je on uvrivao svoju vlast i prijestolje, ispoljavao
sjaj i rasko, izdravao i darivao svoju rodbinu, prijatelje, pratnju i
poslugu. Ukoliko bi nakon svega toga neto i preostalo, troilo se na
irenje i uljepavanje prijestolnice te ugaanje njenim stanovnicima, a
nakon toga na prijestolnici najblia mjesta i graane, ignoriui i
zanemarujui pri tome udaljena sela i radnike od kojih su ta sredstva i
oduzeta.
Kada je doao islam naredio je muslimanima da daju zekat, a i
vlastima da ga ubiru, istei na taj nain imetak onoga od koga je uzet i
spaavajui mnoge siromahe sramote i ponienja koje sa sobom donosi
siromatvo i neimatina, da bi na kraju svim lanovima islamskog
drutva ovladala pravda i solidarnost.
Shodno tome Allahov Poslanik, je slao svoje namjesnike
i slubenike u sve dijelove i pokrajine velike drave da ubiru zekat od
imunih ljudi te da ga udjeljuju onima koji su siromani.
Ve smo uli za hadis koji prenosi el-Buhari i Muslim, a u kome stoji
da je Allahov Poslanik, poslao Muaza bin Debela u Jemen te mu
naredio da ubire zekat od imunih ljudi, a da ga udjeljuje siromasima
toga kraja. Muaz bin Debel je, naravno, izvrio Poslanikovu, zapovijed i
postupio onako kako mu je naredio, ne samo u Jemenu nego u svakoj
pokrajini, a onda im je propisao zakon koji kae: Ko se iseli iz pokrajine
u kojoj ivi njegova rodbina (u kojoj je i njegov imetak), neka zna daje
duan davati sadaku (zekat) i desetinu u mjestu iz koga je iselio.
Od Ebu Duhajfe se prenosi da je rekao: Doao nam je povjerenik
Allahovog Poslanika, Pa je ubirao zekat od imunih i dijelio ga
siromanim ljudima. Ja sam bio siroe, pa mi je dao jednu devu.
U jednom sahih hadisu se prenosi daje neki beduin postavio
Allahovom Poslaniku, nekoliko pitanja meu kojima i ovo: Tako ti
Allaha, Koji te poslao, da li ti je Allah naredio da uzima zekat od bogatih
i da ga dijeli siromanim ljudima? Allahov Poslanik, je odgovorio: Da.
Ebu Ubejd prenosi da je hzr. Omer u svojoj oporuci napisao:
Savjetujem halifi koji e doi poslije mene to i to, preporuujem mu to i
to, oporuujem mu da lijepo postupa sa beduinima, jer oni ine osnovu
Arapa i temelj islama, te da uzima zekat od imunih ljudi i dijeli ga
siromanima.166 Tako je bilo i u vrijeme hzr. Omera. Zekat se dijelio
tamo gdje je i ubiran, a povjerenici zadueni za to vraali su se u Medinu
nosei samo ogrta kojim su se ogrtali i tap kojim su se potapali.
Seid bin el-Musejjeb prenosi da je hzr. Omer poslao Muaza kao
povjerenika za ubiranje zekata u plemenu Benu Kilab ili plemenu Benu
Sad bin Zubjan, pa je sve to je ubrao i podijelio, tako da se vratio samo
sa ogrtaem na ramenu koji je imao kada je i krenuo.167
Jedan od ashaba koje je hzr. Omer takoer zaduio za ubiranje i
podjelu zekata veli: Ili smo da ubiremo zekat, pa smo se vraali samo
sa onim dijelom koji nama pripada kao onima koji sakupljaju zekat.168
Ove metode koju je oznaio Allahov Poslanik, i prva etverica halifa
drale su se sve sudije i pravnici (islamski) iz reda ashaba i tabiina.
Od Imrana bin Husejna se prenosi da ga je Zijad bin Ebih (kao i neki
drugi namjesnici u vrijeme Omajada) poslao da ubire zekat, pa kada se
vratio upitao ga je: Gdje su sredstva koja si skupio? Ovaj ree: Zar si
me zato poslao?! Ubirali smo zekat tamo gdje smo ga ubirali i za vrijeme
Allahovog Poslanika, a dijelili ga tamo gdje smo ga i tada dijelili.169
166
El-emval, str. 595.
167
El-emval, str. 597.
168
El-emval, str. 517.
Ebu Ubejd veli: Svi ovi hadisi ukazuju na to da svaki narod ima
najvie prava na zekat koji se od njega ubire sve dok su im ta sredstva
potrebna. To potvruju i hadisi Allahovog Poslanika, koji govore o
svetosti komiluka i obavezi uvaavanja blizine izmeu njihovih i kua
imunih ljudi.170
Ukoliko povjerenik iz neznanja odnese zekat na neko drugo mjesto,
vladar im vraa ta sredstva nazad kao to je uinio Omer bin Abdulaziz
ili kao to se o tome izjasnio Seid bin Dubejr.171
Meutim Ibrahim en-Nehai i el-Hasan el-Basri smatraju dozvoljenim
da ovjek dadne zekat svojoj rodbini, na to Ebu Ubejd veli: To je
dozvoljeno uiniti sa svojim vlastitim imetkom (imetkom koji nema veze
sa zekatom), ali ne i sa imovinom koja se odnosi na zekat, a koju
preuzima i kojom rukovodi vlast.
Isti je sluaj i sa Ebu Alijem, koji je svoj zekat nosio u Medinu, a za
koga Ebu Ubejd veli: Zekat je davao samo rodbini i prijateljima.172
Ako postoji saglasnost da se zekat dijeli u mjestu u kome je i ubran,
treba rei da postoji saglasnost daje dozvoljeno, ukoliko je stanovnitvo
toga kraja imuno i nema potrebe za zekatom ili jednim njegovim dijelom
zbog nepostojanja onih kategorija ljudi kojima taj zekat pripada, ili ih ima
malo u odnosu na veliku koliinu zekatom ubranih sredstava, prenijeti ta
sredstva u drugo mjesto ili ih predati vlastima koje e ih rasporediti po
potrebi.
U vezi sa ovim imam Malik je kazao: Dozvoljeno je prenijeti ta
sredstva samo u ono mjesto ije je stanovnitvo siromano, a to ini
vlast po slobodnom rasuivanju.173
170
El-emval, str. 597.
171
El-emval, str. 598.
172
El-emval, str. 598.
173
El-emval, str. 595.
Od Sahnuna se prenosi da je rekao: Kada vladar sazna da u nekom
mjestu vlada estoka neimatina, dozvoljeno mu je da dio zekata koji je
namijenjen drugima, ali nisu siromani, poalje u to mjesto, jer je
obavezan dati prednost siromahu (kada se pojavi) u odnosu na one koji
nisu siromani, a musliman je muslimanu brat, niti mu ini nepravdu niti
ga ostavlja na cjedilu.174
Zekat ie prvi oblik socijalnog osiguranja u svijetu
Zekat je prvi organizirani zakon na planu socijalnog osiguranja koji se
ne zasniva na individualnoj, dobrovoljnoj milostinji, nego na organiziranoj
periodinoj dravnoj pomoi iji je cilj osiguravanje siromaha i njihovih
porodica u hrani, odjei, prebivalitu i drugim ivotnim potrebama bez
ikakvog pretjerivanja ili uskraivanja (krtarenja).
Naravno, to se ne odnosi samo na muslimane nego i jevreje i krane
koji ive u islamskoj dravi. To je, dakle, socijalno osiguranje o kome
zapadne drave razmiljaju tek odnedavno, ali jo uvijek nisu dostigle
nivo socijalnog osiguranja u islamu u pogledu sveobuhvatnosti (socijalno
osiguranje u islamu obuhvata svakog siromaha), potpunog osiguravanja
siromaha i njihovih porodica itd.
Pored toga treba rei i to da te drave ne razmiljaju o socijalnom
osiguranju zbog vjere u Allaha, ili iz milosti prema siromasima. Ne, na to
su ih ponukale revolucije i talasanja socijalistikih i komunistikih
pokreta, kao i posljednji svjetski rat, te elja da ugode svome narodu i
podstaknu ga na nastavak borbe (u odbrani domovine).
Prvo slubeno oitovanje ovog osiguranja bilo je 1941. god. kada su
se Engleska i SAD saglasile u okviru atlantskog sporazuma o
neophodnosti osiguravanja socijalnog osiguranja.175
174
El-mudevvene el-kubra, tom 1, str. 246.
Ono to je bitno ovdje naglasiti jeste da je islam nekoliko stoljea prije
ovih drava uspostavio socijalno osiguranje koje je propisala vjera,
organizovala drava, zbog kojeg su vodeni ratovi kako bi se od bogataa
iznudilo ono to pripada siromasima, a nailazimo na tvrdnje da zasluga
za to pripada Evropi, dok nau historiju i tradiciju prekriva praina svakim
danom sve vie i vie.
Tako je Liga arapskih zemalja 1952. god. organizovala u Damasku
niz rasprava o temi drutvene solidarnosti gdje je jedno predavanje
odrao i direktor ovog projekta prof. Danijel Dord. Govorio je o razvoju
drutvene solidarnosti, spomenuvi kako su siromasi u minulim
stoljeima bili preputeni jedino prosjaenju i milostinji kako ne bi umrli
od gladi te kako historija organizirane pomoi siromasima poinje u 17.
stoljeu, kako su prve korake na tom planu preduzele lokalne
organizacije itd.176
Ovo je, naravno, rezultat nepoznavanja historije islama i sutine
zekata, koji, u to nema nikakve sumnje, predstavlja propis i odredbu
koju u islamskoj dravi sprovodi vlast. Zekat nije vrsta individualnog
dobroinstva ili dobrovoljne milostinje. Zekat je postojana, od Allaha,
propisana, dunost i obaveza prema siromasima. Zekat je vrsta
obaveznog nameta koji se svojom postojanou i ustrajnou odlikuje
nad ostalim porezima. Ukoliko drava zanemari zekat i ne insistira na
njegovom ubiranju, treba znati da muslimanu nee biti ispravno
vjerovanje sve dok ne dadne zekat onako kako mu je to nareeno
(drage volje i bez uvreda i prigovora) ime udovoljava Allahu, te isti
duu i imetak.
Siromah koji prima zekat zna daje to njegovo pravo na dio imetka nad
kojim je Allah, ovlastio neke svoje robove te da je zajednica duna da se
bori protiv onih koji odbijaju da daju zekat.
Prof. Danijel Dord je, objanjavajui sutinu savremene drutvene
solidarnosti, rekao i ovo: Osnovne odlike projekta savremene drutvene
solidarnosti, ukoliko ga ne poredimo sa organizacijom (mjerama)
pomaganja siromaha u prolosti jesu sljedee:
- ovaj projekat se ne primjenjuje samo na siromahe, nego na svaku
osobu (iz bilo kojeg drutvenog stalea), iji su prihodi nii od odreenog
nivoa;
- prema tom projektu ova pomo se smatra pravom, tj. obavezom,
ukoliko nisu ispunjeni neki od zacrtanih uvjeta;
- ovaj projekat podrazumijeva tano utvreni iznos koji se daje i nain
na koji se ta pomo dodjeljuje.
Na taj nain sramota i ponienje koje prati prosjaenje i primanje
milostinje nestaju, a spreava se i gubljenje graanskih prava koje u
veini sluajeva prati primanje pomoi namijenjene siromasima.
Tvrdnja da su ove karakteristike svojstvene savremenoj drutvenoj
solidarnosti te da nisu bile poznate u minulim stoljeima je ispravna s
obzirom na Evropu i njenu historiju, ali je pogrena u odnosu na nau,
historiju muslimana. Ova i jo mnoge druge karakteristike krase
instituciju zekata u islamu jo od davnina. Zekat je kao to je propisao
islam jasno utvrena dunost i obaveza, ne prati ga prigovaranje i
vrijeanje, njegovo ubiranje i dijeljenje sprovodi drava, dodjeljuje se
svakom onome koji nema nikakvih primanja, ili onome ija su primanja
mala i nedovoljna za njegove i potrebe njegove porodice, i to je jo
bitnije, zekat radi na dugoronom osiguravanju siromaha, njihovom
osamostaljivanju i zbliavanju sa imunim ljudima.
Ovo je neto to zagovarai savremene drutvene solidarnosti i
socijalnog osiguranja nisu dostigli i emu nisu dorasli.

Uloga dravne blagajne

Rekli smo da je zekat kao dravni izvor prihoda na prvom mjestu u
rjeavanju problema siromatva i osiguravanju siromaha, a sada
dodajemo da svi stalni izvori prihoda dravne blagajne imaju udjela i
utjecaja na rjeavanje ovog problema. Dravna, odnosno kolektivna
imovina kojom upravlja i rukovodi vlada, bilo da je eksploatie,
iznajmljuje ili je suvlasnik u njoj, kao to je sluaj sa vakufskom
imovinom i rudnicima za koje islam ne dozvoljava da budu vlasnitvo
nekolicine ljudi, nego drave, kako bi svi ljudi imali koristi od njih kroz
prihode koje ostvaruju i kojima se opskrbljuje dravna blagajna, jeste
alternativni izvor prihoda kojima se podmiruju potrebe siromaha u
sluaju da prihodi od zekata ne budu dovoljni.
Petina koja se ubire na ratni plijen, prihodi prikupljeni haraem te bilo
koja vrsta poreza su takoer sredstva na koja siromasi imaju pravo.
O tome u Kuranu stoji: I znajte da od svega to u borbi zaplijenite
jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siroadi i
siromasima, i putnicima namjernicima. 177
Allah, veli sljedee: Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah
Poslaniku Svome daruje, pripada Allahu i Poslaniku Njegovom, i blinjim
njegovim, i siroadi, i siromasima, i putnicima namjernicima - da ne bi
prelazio samo iz ruku u ruke bogataa vaih. 178
Mnogi islamski pravnici su pretjerali u opreznostima kada su u pitanju
prava siromaha na prihode zekata, budui da nisu dozvolili da ta
sredstva, ili samo jedan dio tih sredstava ode na trokove od opeg
interesa kao to su vojne plae i slino, pa makar dravna blagajna
oskudijevala, a blagajna zekata obilovala prihodima, osim u sluaju ako
se radi o dugu prema dravnoj blagajni koji se opet, po njihovom
miljenju, isplauje tek nakon to se podmire svi trokovi zekata.
177
El-Enfal, 41. ajet.
O ovome Muhammed bin el-Hasan, uenik Ebu Hanife, imajui u vidu
da vladar mora voditi rauna prilikom podjele zekata, budui da ne smije
ostaviti nijednog siromaha, a da mu ne da njegov dio i da na taj nain
osigura njega i njegovu porodicu, kae: Ako neki muslimani budu
siromani, a u dijelu dravne blagajne predvienoj za prihode od zekata
ne bude nita, vladar im daje ono to im je potrebno iz dijela dravne
blagajne predvienog za prihode od haraa. To se nee smatrati dugom
blagajne zekata, budui da se hara i njemu slini prihodi troe za
potrebe muslimana (pa tako i siromaha). U suprotnom sluaju, dakle,
kada vladar treba opremiti vojsku, a u blagajni haraa ne bude nikakvih
sredstava, trokovi se podmiruju iz blagajne zekata, ali se to u ovom
sluaju smatra dugom blagajne haraa, zato to je zekat iskljuivo pravo
siromaha. Znai, ukoliko vladar potroi dio prihoda zekata za neke druge
potrebe, to e se smatrati dugom onog dijela dravne blagajne iji su
korisnici potroili navedena sredstva, a to je u ovom sluaju blagajna
haraa.179
Dravna blagajna je posljednje utoite siromaha, zato to ona
predstavlja imovinu svih lanova tog drutva, a ne samo vlasti ili neke
posebne grupe ljudi. El-Buhari i Muslim prenose da je Allahov Poslanik,
rekao: Ja sam prei svakom muslimanu od njega samoga. Onaj koji
bude ostavio imetak nakon smrti, neka ga ostavi svojim nasljednicima, a
onaj koji bude ostavio dug ili eljade (siromanu djecu bez igdje ita),
neka ih ostavi meni i na moj teret.
Imam Ahmed u svojoj zbirci Musned prenosi daje Malik bin Evs
kazao: Hzr. Omer se zaklinjao u vezi sa tri stvari:
- tako mi Allaha, niko nema vee pravo na prihode od plijena i opeg
interesa u odnosu na ostale ljude;
- tako mi Allaha, ne postoji nijedan musliman a da nema udio u ovoj
imovini;
- tako mi Allaha, ako ostanem na ovome mjestu (halifa), odnijeu
pastiru na brdu Sana njegov dio ove imovine.
Ovo je dokaz, kako kae e-evkani, da vladar, poput ostalih ljudi,
nema nikakve prednosti u odnosu na ostale ljude niti mu pripada vei dio
spomenutih prihoda. Isto tako ovo je dokaz da svaki ovjek u islamskoj
dravi, bez obzira kako daleko ivio ili kojim se poslom bavio, treba da
bude svjestan svoga dijela u dravnoj (kolektivnoj) imovini, a koji je
srazmjeran njegovim pravima i potrebama.
Treba rei i to da ova odgovornost nije ograniena samo na
siromane muslimane nego obuhvata i nemuslimane koji ive u
islamskoj dravi i koji kao i muslimani imaju pravo na pomo iz dravne
blagajne.
Ebu Jusuf u djelu el-Harad prenosi tekst ugovora kojim je Halid bin
el-Velid sklopio mir sa stanovnicima Hire u Iraku koji su bili krani. Ovaj
politiki akt sadri jasan tekst koji predvida izdravanje i zatitu
siromanih, bolesnih i starih lanova tog naroda, te navodi kako je
dravna blagajna zaduena za finansiranje tog izdravanja koje
predstavlja prvo socijalno osiguranje te vrste u historiji koje je vladar-
pobjednik pruao narodu koji je elio mir, a zadravao svoju vjeru.
U tom tekstu stoji: Odredio sam da se starim osobama koje su
nesposobne za rad ili koje je zadesila neka bolest te onima koji su bili
bogati pa osiromaili, te im milostinju udjeljuju njihovi sunarodnjaci, ukine
glavarina, te da se oni i njihove porodice izdravaju iz dravne blagajne
sve dok su na podruju
Medine i islamske drave. A ukoliko napuste Medinu ili islamsku dravu,
muslimani nisu duni da izdravaju njihove porodice.180
Dakle, ovo je ono to je napisao Halid bin el-Velid za vrijeme halife
Ebu Bekra, a to su odobrili i ashabi koji su bili sa njime u Iraku, kao i oni
koji su ostali u Medini, te sam Ebu Bekr. Nije poznato daje iko od ashaba
osporio ili se usprotivio onome to je Halid bin el-Velid uradio.
Sluaj poput ovog, dakle kada neki ashab neto uini pa se to prouje
i rairi meu ostalim ashabima od kojih niko to ne ospori i ne usprotivi
se, mnogi islamski pravnici smatraju idmom.
Iz perioda drugog halife hzr. Omera historija biljei jedan dogaaj koji
je vrlo znaajan u pogledu ivotnog osiguravanja nemuslimana, a koji je
postao praksom (sunnetom) koju su slijedile sve naredne halife, budui
da se politika koju su vodili etverica pravovjernih halifa smatra
sastavnim dijelom vjere koji muslimani moraju uvaavati i slijediti kao to
to ine i sa Sunnetom Allahovog Poslanika, koji je oporuio sljedee:
Onaj koji bude poivio od vas, vidjee mnoga razilaenja. Na vama je
da se pridravate mog i Sunneta (prakse) pravovjernih halifa nakon
mene. Grevito ga se drite!181
Halifa Omer bin Abdulaziz je napisao pismo Adi bin Ertatu, koji je bio
namjesnik u Basri, a u kome mu stavlja u dunost neke obaveze koje
mora sprovesti u svojoj provinciji. Pismo je, zbog znaaja, proitano pred
svim ljudima u Basri, a sadri sljedee: Obrati panju na nemuslimane
koji su u godinama, koji su oslabjeli i onemoali i koji ne mogu da
zarauju, te im dodijeli iz dravne blagajne dio koji e odgovarati
njihovim potrebama. Ja sam saznao da je hzr. Omer proao pored
jednog starca (nemuslimana) dok je ovaj prosio od kue do kue te
rekao: Nismo pravedni prema tebi. Kada si bio mlad, uzimali smo od
tebe glavarinu, a kada si ostario zanemarili smo te! Nakon toga mu je iz
dravne blagajne dodijelio odgovarajui dio.182 Meutim, ukoliko izvori
prihoda dravne blagajne ne budu dovoljni za potrebe siromaha, a ni
ostali lanovi drutva ne budu dobrovoljno nita uinili na planu
izdravanja tih ljudi (a meusobno potpomaganje i samilost je obaveza
meu muslimanima, o emu emo neto vie rei poslije), dunost vlasti
je da nametne bogataima (vanredne) obaveze kojima e se osigurati
dovoljna koliina pomoi siromasima i zadovoljiti njihove osnovne
ljudske potrebe.
180
El-Harad, str. 144.
Iz ovoga proizlazi da vlast u islamskoj dravi ima sveobuhvatnu,
ogromnu i aktivnu funkciju. Njena funkcija nije samo zatita pojedinaca i
njihovog privatnog vlasnitva, te osiguravanje sigurnosti, odnosno
spreavanje nasilja i tiranije, dok sa druge strane sve ljude, pa i one
siromane, nemone i nesposobne preputa tzv. zakonima prirode, sve
dok ne obole ili ne umru.
Takav je sluaj sa Adamom Smitom i drugim protagonistima ideje
individualizma i liberalne ekonomije, koji kau: Prva funkcija drave
jeste da titi one koji imaju od onih koji nemaju. Isto tako, ljudi nisu
samo privredni (ekonomski) elementi koje povezuje jedino veza
privredne proizvodnje i ekonomskih interesa kao to to tvrde
individualisti.
Ne, prema islamskom uenju drutvo predstavlja jednu jedinstvenu,
uzajamno povezanu porodicu ije lanove i skupine vee daleko jaa
veza od privredne proizvodnje i ekonomskih interesa. To je veza ija je
osnova iman i islam koji okuplja sve ljude sa jednim ciljem i jednom
metodom.
Tako su svi ljudi u islamskoj dravi, zahvaljujui islamu, jedinstveni u
miljenju, vjerovanju, osjeanjima, principima i naelima te jednaki pred
zakonom. Otuda islam drutvo smatra jednim tijelom iji su svi sistemi,
organi i elije meusobno povezani.
Oni se meusobno potpomau i podupiru te koriste i utjeu jedni na
druge, a drava na ijem elu u islamu stoji imam je glava toga tijela
koja nadgleda uzajamnost i solidarnost meu ljudima sve dok se
rezultati i plodovi te uzajamnosti ne pojave u drutvu.
Zadatak drave nije ogranien samo na zatitu privatne imovine i
individualne slobode od nasilja unutar drave i napada izvana. Njena
uloga je daleko vea i sveobuhvatnija. Imam (vladar u islamskoj dravi)
treba da bude poput oca u porodici,
o emu u jednom hadisu Allahovog Poslanika, koji prenose el-Buhari i
Muslim stoji sljedee: Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoja stada.
Vladar je pastir i on je odgovoran za svoje stado, a i ovjek je pastir u
svojoj porodici i on je odgovoran za svoje stado.
Oev zadatak nije samo da titi svoju porodicu i ukuane, nego je
obavezan da ih izdrava, prehranjuje, odgaja i bude nepristrasan i
pravedan prema njima.
Isti je sluaj i sa imamom (vladarom). On je odgovoran za one nad
kojima gaje Allah, zaduio, kao to je otac odgovoran za svoju djecu. U
tom smislu hzr. Omer je rekao: Kada bi uginula i jedna naputena deva
na obali Eufrata, pobojao bih se da e me Allah pitati za nju.183
Ako je odgovornost imama (vladara) prema ivotinjama bila ovolika,
kakva onda treba biti prema ljudima?
Historiari prenose od Omera bin Abdulaziza daje njegova ena Fatima
rekla: Jednog dana ula sam kod Omera i zatekla
ga kako sjedi na mjestu na kome je inae obavljao namaz poduprijevi
glavu rukama dok su mu suze tekle niz obraze, pa upitah ta ti je? On
odgovori: Teko tebi, Fatima! Upravljao sam i vodio ovu zajednicu
onako kako sam vodio. Vodio sam rauna o gladnim bolesnicima, jadnim
bolesnicima, bosonogim trudbenicima, potitenoj siroadi, usamljenoj
hudovici, onima kojima je uinjena nepravda, zarobljenim strancima,
oronulim starcima, onima koji imaju mnogo eljadi, a malo sredstava za
ivot i njima slinim irom carstva, znajui da e me Allah, pitati o njima
na Sudnjem danu te da e tada naspram mene osim njih stajati i Allahov
Poslanik, pa se bojim da ne nae neki dokaz protiv mene, te sam se
saalio na sebe i zaplakao.184
Kada su ljudi sklopili ugovor sa njime i kada se hilifet ustabilio sa
njime na elu, vratio se kui zabrinut i tuan, pa ga sluga upita: Zato si
tako zabrinut i tuan, a nije vrijeme da bude takav? On odgovori:
Teko tebi! Kako da ne budem tuan i zabrinut kada sam duan da
svakom lanu ove zajednice osiguram njegova prava, traili oni to od
mene ili ne.185
Halifa je znao da je odgovoran za svakog pojedinca u dravi te da mu
mora osigurati njegova prava (makar to ovaj i ne traio), a posebno kada
su u pitanju siromasi, hronini bolesnici, starci, hudovice, siroad i njima
slini nemoni lanovi drutva.
Prema islamu, prva obaveza drave bila bi da zavede pravdu,
nareuje i poziva ljude dobru te da odvraa od zla. A nije pravedno niti
dobro da oni koji su nemoni i nesposobni budu gladni te da siromasima
budu uskraene osnovne ljudske potrebe u hrani, odjei i prebivalitu, a
u drutvu postoje imuni ljudi koji imaju vie tih sredstava nego to im je
potrebno.
Drava je isto tako duna da preduzme neophodne mjere za
suzbijanje siromatva, osiguravanje pristojnog ivota siromasima
184
El-Bidaje ve en-nihaje, ibn Kesir, tom 9, str. 201.
i uspostavljanje solidarnosti u drutvu. Te mjere razlikuju se shodno
razlikama u vremenu, prostoru i okolnostima i predstavljaju iroko polje
za slobodno rasuivanje (idtihad) autoriteta i vlasti u islamskoj dravi.
Navest emo samo jednu od mjera koje je u vezi s tim primjenjivao
Omer el-Faruk. Hzr. Omer je komad zemlje u blizini Medine, poznat kao
er-Rebeza, rezervisao za napasanje stoke muslimana, tj. uinio ju je
zajednikim vlasnitvom svih lanova zajednice. Meutim nije se
zadovoljio time pa je tu zemlju uinio, prije svega, interesom siromaha i
onih iji su prihodi mali, kako bi ovo besplatno ispasite pomoglo da se
povea njihovo stono blago i prihodi od njega, te kako bi na taj nain
postali neovisni od drave i njene pomoi.
Ovaj cilj hzr. Omera moe se nazrijeti iz njegovih uputa datih ovjeku
po imenu Hena, kome je povjerio upravu nad ovim ispasitem, kojom
prilikom je rekao: O Hena, budi blag sa ljudima, uvaj se kletve onoga
kome je uinjena nepravda, jer se ona ne odbija. Pusti da ue vlasnik
malog broja stoke, a vrati stoku ibn Affana i ibn Avfa, jer ako propadne
stoka njih dvojice, oni imaju palme i usjeve (druge izvore prihoda), a ako
propadne stoka onog siromaha (koji ima malo stoke), doi e mi sa
djecom povikujui
O vladaru pravovjernih, zar da ih ja napustim, oca ne imao?! jer meni je
lake osigurati im tu ispau negoli im davati zlato i srebro.
Ova Omerova uputa potvruje mnoge vane odredbe
1 propise od kojih emo ovdje spomenuti sljedee:
- Dunost islamske drave jeste da se brine o onima iji su imetak i
prihodi mali te da im prui priliku da zarauju i da se sami izdravaju, pa
makar to zahtijevalo i pritisak na imune te uskraivanje prilika i naina
zaraivanja i poveavanja prihoda koje se pruaju slabijima, a to
proizlazi iz rijei hzr. Omera upuenih slubeniku: Pusti da ue vlasnik
malog broja stoke, a vrati stoku ibn Affana i ibn Avfa.
- Svaki ovjek koji ivi pod okriljem islamske drave ima pravo da se,
ukoliko propadne izvor njegovih prihoda i opskrbe, ali pa i povisi ton
pred vlau, traei svoje pravo i pravo svoje djece na dio dravne
imovine. Vladar mora odgovoriti na njegov zahtjev i podmiriti njegove i
potrebe njegove porodice, o emu hzr. Omer u gore navedenom sluaju
veli: Ako propadne stoka onog siromaha, doi e mi sa svojom djecom
povikujui O vladaru pravovjernih, zar da ih ja napustim, oca ne imao?!
- Pravedna politika je ona koja radi na osiguravanju posla siromasima
koji su sposobni za rad i poveavanju izvora prihoda onima ija je
imovina mala, kako bi postali neovisni od pomoi drave koja ih izdrava
sredstvima dravne blagajne. To proizlazi iz rijei hzr. Omera: Meni je
lake osigurati im tu ispau negoli im davati zlato i srebro.
Nametanje obaveza mimo zekata
Postoje i druge obaveze muslimana koje predstavljaju izvore
sredstava kojima se pomau siromasi i suzbija siromatvo u islamskoj
dravi. Neke od tih obaveza su i sljedee:
1. Obaveze prema susjedu
Allah, ii, u Kuranu je naredio da se vodi rauna o komiji, a i Allahov
Poslanik, je ukazivao na to kroz hadise, uinivi potivanje komije
dijelom imana, a njihovo zanemarivanje odricanjem od islama.
Allah veli: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte!
A roditeljima dobroinstvo inite, i roacima, i siroadi, i siromasima, i
komijama blinjim, i komijama daljnjim 186
Allahov Poslanik, o ovome veli: Ko bude vjerovao u Allaha i Sudnji
dan, neka potuje svoga komiju.187
Dalje veli: ini dobro svome komiji, bie musliman.188 Zatim:
Dibril me je toliko opominjao za komiju da sam pomislio da e ga
uiniti nasljednikom.189
Nije vjernik onaj koji zanoi sit, a zna da mu je komija gladan.190
Kada god oni koji ive u jednom dvoritu (komije) dozvole da neko
od njih bude gladan, ostanu bez Allahove zatite.191
Ne inite nepravdu svome komiji tako to ete dozvoliti da osjeti
miris vaeg skuhanog jela, a da mu ne odvojite dio, a kada kupite voe,
podijelite s njim, pa ako to ne uinite, unesite ga u kuu da on ne vidi i
ne dozvolite svojoj djeci da iznose to voe kako ne bi razdraili njegovu
djecu.192
 Ebu Zerr kae - Savjetovao me moj prijatelj, Allahov Poslanik,
sljedee: Kada kuha, kuhaj vie nego to ti je potrebno, pa potrai
nekoga od ukuana svoga komije te im odvoji jedan dio.193
Nije komija samo onaj koji granii sa nama, kao to neki misle,
budui da u jednom hadisu koji prenosi Ebu Davud stoji da se 40 kua
smatra komilukom. Neki kau da se ovdje podrazumijeva po 40 kua u
sva etiri pravca (svijeta), tako da su onda stanovnici jednog stambenog
bloka (gradske etvrti) svi meusobno komije.
187
prenose el-Buhari i Muslim.
188
Prenosi ibn Made.
189
Prenose el-Buhari i Muslim.
190
Prenose et-Taberani i el-Bejheki.
191
Prenosi el-Hakim.
192
Prenose el-Haraiti i ibn Adi.
Hzr. Aia veli da je kazala Allahovom Poslaniku, sljedee: O, Allahov
Poslanice! Imam dva susjeda, kua jednog od njih je odmah do moje, a
drugi je sa kuom dalje od mene. Ono to imam (opskrbe) moda nee
biti dovoljno obojici. Koji od njih ima vee pravo? Na to je Allahov
Poslanik, odgovorio: Onaj koji ti je blii.194
Islam eli da svaki stambeni blok (gradsku etvrt) uini cjelinom iji e
se stanari meusobno potpomagati i u dobru i u zlu, u kojoj e jai
pomagati slabije, oni koji su siti hraniti gladne i odijevati neodjevene. U
suprotnom ostae bez zatite Allaha, i Njegovog Poslanika, i nee se
smatrati pripadnicima zajednice vjernika.
Islam je odredio obavezu prema komiji, pa makar on bio
i nemusliman. Mudahid veli: Bio sam kod Abdullaha bin Omera dok je
njegov sluga dijelio jednu ovcu (kurban), pa mu ree 'Djeae, kada
bude dijelio poni od naeg komije Jevreja. Ponovio je to nekoliko
puta, pa ga je sluga upitao: Koliko e to puta rei? Odgovorio je:
'Allahov Poslanik, nas je toliko opominjao za komiju da smo se pobojali
da e ga uiniti nasljednikom.195

2. Kurban kao obaveza

Kurban je, po miljenju Ebu Hanife, obaveza onih koji su bogati, a
kao dokaz navodi hadis Allahovog Poslanika, Ko bude u mogunosti da
zakolje kurban, pa to ne uini, neka se nipoto ne pribliava naem
mjestu za klanjanje.196
194
Prenosi el-Buhari.
195
Prenose Ebu Davud i et-Tirmizi.
196
Prenose Ahmed i ibn Made.

3. Obaveze koje prate krenje zakletve

O tome Allah, veli: Otkup za prekrenu zakletvu je da deset siromaha
obinom hranom kojom hranite svoju eljad nahranite, ili da ih odjenete,
ili da roba ropstva oslobodite. 197

4. Obaveze prilikom putanja ene

Ko kae svojoj eni: Ti si meni poput moje majke, sestre ili slino
tome (na ovaj nain se otputala ena u predislamsko doba),
zabranjeno mu je prilaziti eni sve dok se ne iskupi, a iskupit e se ako
oslobodi roba, ako ne nae roba onda treba postiti dva mjeseca
uzastopno, a ako ni to ne mogne onda treba da nahrani 60 siromaha.

5. Obaveze u sluaju snoaja sa enom u toku ramazana

I ove obaveze su poput prethodnih u sluaju otputanja ene, a o
emu govori jedan sahih hadis.

6. Iskup oronulog starca i starice te bolesnika koji ne oekuju da e se

izlijeiti
Ovdje se radi o onima koji ne mogu da poste, pa za svaki dan
ramazana kao otkupninu daju odreenu koliinu hrane nekom siromahu,
o emu se u Kuranu kae: Onima koji ga jedva podnose, otkup je da
jednog siromaha nahrane. 198
Isti je sluaj, po miljenju nekih pravnika, i sa trudnicom
i dojiljom koje se boje da e post koditi njima ili njihovoj djeci.
197
El-Maida, 89. ajet.

7. Kurban kao iskup prilikom obavljanja hada

Ovdje se podrazumijevaju deve, goveda ili bravi koje hadije ili
hodoasnici rtvuju kao otkup za krenje nekih od propisa ihrama
(propisi kojih se moraju pridravati hadije dok su u ihramu i obavljaju
had), kao otkup za obavljanje umre uz had i njihovo spajanje i tome
slino.
Allah, u vezi s time veli: O vjernici, ne ubijajte divlja dok obavljate
obrede hada! Onome od vas ko je hotimino ubije kazna je da jednu
domau ivotinju, iju e vrijednost procijeniti dvojica vaih pravednih
ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time to e, ravno tome, nahraniti
siromahe...199
Na drugom mjestu kae: Ko obavi umru (uz had) neka zakolje
kurban do koga moe lahko doi. 200
Ovi kurbani su prilika da se siromasi nahrane mesom, a koju je
omoguio erijat (vjerozakon) zahvaljujui mudrosti Zakonodavca, Koji
ne odobrava milostinju u vrijednosti kurbana, pa ni onu duplo veu.
Allah, ii-, veli: Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog.
201

A kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i

onoga koji prosi, tako smo vam ih potinili da biste zahvalni bili. 202

8. Obaveze u etvenim prinosima

Allah,veli: On je taj koji stvara vinograde poduprte i nepoduprte, i
palme i usjeve razliita okusa, i masline i ipke, sline i razliite, jedite
plodove njihove kad plod daju, i podajte na dan etve i berbe ono na to
drugi pravo imaju. 203
199
El-Maida, 95. ajet.
200
El-Bekara, 196. ajet.
201
El-Hadd, 28. ajet.
202
El-Hadd, 36. ajet.
Jedna grupa ashaba i tabiina smatra da se ovdje ne radi
o zekatu, nego obavezi koja je preputena na duu i savjest vlasnika
usjeva i koja je uvjetovana potrebama siromaha koji ive u njegovoj
blizini.
Tako se, vezano za ovu obavezu, od ibn Omera prenosi sljedee:
Davali su neto mimo zekata.204
Ata veli: Toga dana dao je onima koji su doli kod njega ono to je
mogao, a ne radi se o zekatu.205
Mudahid kae: Kada ti dou siromasi daj im jedan dio (imetka).206
Ibn Kesir kae: Allah, kori one koji ubiru plodove, a ne udjeljuju, kao
to to ini sa vlasnicima vrtova i bai u suri el-Kalem.

9. Obaveza da se siromasima osigura dovoljna koliina sredstava za

ivot
Jedna od najveih obaveza jeste da se svakom lanu islamske
drave i njegovoj porodici osigura dovoljna koliina osnovnih ivotnih
potreba. Ukoliko ima dovoljno sredstava ubranih zekatom, otuda e se i
opskrbiti. Na taj nain Allah, titi vjernike od iskuenja da ta sredstva
trae na nekom drugom mjestu.
Ukoliko ne bude dovoljno sredstava ubranih zekatom ili drugih stalnih
prihoda dravne blagajne, treba znati da postoje i druge obaveze u
imovini osim zekata. Tako et-Tirmizi prenosi od Fatime, kerke Kajsove,
daje nakon to je upitala (ili nakon to je bio upitan o zekatu) Allahov
Poslanik, rekao: U imetku ima i drugih obaveza osim zekata. Nakon
toga je prouio kuranski ajet:
204
Tefsir ibn Kesir, tom 2, str. 181,182.
205
Prethodni izvor.
Nije estitost u tome da okreete lica svoja prema istoku i zapadu.
estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u
vjerovjesnike i koji od imetka, iako im je drag, daju roacima, i siroadi, i
siromasima, i putnicima- namjemicima, i prosjacima, i za otkup iz
ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju... 207
 Ovaj ajet uinio je davanje imetka roacima, siroadi, siromasima itd.
jednim od osnova dobroinstva. Nakon toga dodaje obavljanje namaza i
davanje zekata, to znai da ovo prvo davanje nije zekat.
Dakle, prvo davanje koje se spominje je jedan od temelja
dobroinstva i bogobojaznosti (takvaluka) to ga ini obaveznim. Stvar je
dovoljno jasna da je nepotrebno navoditi dokaze iz Kurana i Hadisa.
Jasna je poput jutarnjeg svjetla, budui da sutina islamskog ustrojstva,
onakvog kakvim ga ine kuranski ajeti i Poslanikovi, hadisi, meusobno
solidarisanje, potpomaganje i dobroinstvo u islamskom drutvu ini
obavezom koja se mora izvravati.
Allahov Poslanik, je, opisujui ovo drutvo rekao: Vjernici su poput
zidova jedne zgrade, jedni druge podupiru.208 Vjernici su u saosjeanju
i samilosti poput jednog tijela. Kada oboli jedan organ, drugi ga tite i
bdiju nad njime.209 Musliman je muslimanu brat, niti mu ini nepravdu
niti ga ostavlja na cjedilu.210.
Kada god oni koji ive u jednom dvoritu (komije) dozvole da neko
od njih bude gladan, ostanu bez Allahove zatite.211
207
El-Bekara, 177. ajet.
208
Prenose el-Buhari i Muslim.
209
Prenose el-Buhari i Muslim.
210
Prenosi el-Buhari.
Osim toga postoje kuranski ajeti koji upozoravaju i prijete kaznom i
na ovom i na onom svijetu svakome onom koji zanemari siromaha ili
bude grub i nemilosrdan prema njemu. U suri el-Muddessir, koja je
objavljena meu prvima, Kuran nam predstavlja jedan ahiretski prizor,
prizor sretnika-vjemika u Dennetu koji se raspituju o nevjernicima i
laljivcima koje je opkolila vatra, pa ih pitaju zato ih je stigla ta kazna.
Kako su sami priznali, jedan od razloga bilo je zanemarivanje i izbjega-
vanje gladnih i neodjevenih siromaha. O tome Allah, veli: Svaki ovjek
je odgovoran za ono to je radio, osim sretnika. Oni e se u dennetskim
baama raspitivati o nevjernicima. to vas je u Sekar dovelo?
Nismo - rei e - bili od onih koji su molitvu obavljali i od onih koji su
siromahe hranili.212
Osim opskrbljivanja siromaha hranom, treba voditi rauna i o
njegovom odijevanju, smjetaju i drugim potrebama i zahtjevima. U suri
el-Kalem, Allah, nam pripovijeda o vlasnicima vrtova i bai koji su se
dogovorili da poberu plodove nou kako bi ih uskratili siromasima koji su
bili navikli da dobiju dio tih plodova na dan berbe, pa ih je od Allaha, 'Je-,
zadesila brza kazna: A u zoru oni su jedni druge dozivali. Poranite u
bau svoju ako je mislite obrati. I oni krenue tiho razgovarajui. Neka
vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi. I oni poranie uvjereni
da e moi to provesti, a kad je ugledae, povikae - Mi smo zalutali, ali
ne, ne - svega smo lieni.213
 A onda Allah, veli: Eto takva je bila kazna, a na onom svijetu je, nek
znaju, jo vea. 214
212
El-Muddessir, 38-44. ajet.
213
El-Kalem, 19-27 ajet.
Kuran se ne zadovoljava samo time da upuuje ljude da hrane i vode
rauna o siromasima te da upozorava one koji zanemaruju i izbjegavaju
te obaveze. Kuran ide dalje i svakom vjerniku namee obavezu da
podstie i nagovara druge ljude da to ine. Zanemarivanje ove obaveze
poredi sa nevjerstvom, uzrokom Allahove, srdbe i dehennemske
kazne na ahiretu. Tako Allah, u Kuranu veli: A onaj kome se da knjiga u
lijevu ruku njegovu rei e: 'Kamo sree da mi knjiga moja nije ni data, i
da ni saznao nisam za obraun svoj! Kamo sree da me je smrt
dokrajila, bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema vie.
215
Zatim Allah, donosi pravednu presudu o kazni koju zasluuju: Drite
ga i u okove okujte, zatim ga samo u vatri prite, a onda ga u sindire
sedamdeset lakata duge veite. 216 Zatim navodi razloge ove strane
kazne i kae: Jer on u Allaha velikog nije vjerovao, i da se nahrani
nevoljnika nije nagovarao. 217 Znai nije druge podsticao da pomau i
hrane siromaha.
Ovi ajeti zbog kojih srca drhte, a tijela se tresu, podstakli su Ebu ed-
Derdaa da kae svojoj eni: O umm ed-Derda, Allah ima lanac koji
kljua u vatrenim kotlovima Dehennema kako ga je Allah stvorio, sve
dok ne bude stavljen ljudima
o vratove. Nas je Allah ve oslobodio polovine te kazne zbog nae vjere
u Allaha, pa ti podstii ljude da hrane siromahe (kako bi nas oslobodio i
druge polovine te kazne, o.p.).218
Kuran je jedina knjiga koja nepodsticanje ljudi da hrane siromahe ini
razlogom bolne kazne u dehennemskom ognju.
215
El-Hakka, 25-29 ajet.
216
El-Hakka, 30-32 ajet.
217
El-Hakka, 33-34 ajet.
218
El-Emval, str. 322.
U suri el-Maun Allah, ii, grubost prema siroetu i nepod- sticanje
drugih da hrane i pomau siromahe ini znakovima poricanja vjere i
onoga svijeta: Zna li ti onoga koji onaj svijet porie ? Pa to je onaj koji
grubo siroe odbija i koji da se nahrani siromah ne podstie. 219
U suri el-Fedr Allah, ii, obraa se neznalicama koji jedni drugima
nepravdu ine i kae: A nije tako, vi panju siroetu ne ukazujete i da se
puki siromah nahrani - jedan drugog ne nagovarate. 220
Svi ovi ajeti pozivaju na saradnju i uzajamnost na planu brige o
siromahu. Budui da neznalice i oni koji poriu vjeru i onaj svijet ne
podstiu da se pomogne siromasima, niti se brinu o njima, dunost
vjernika je da pomau siromahe, pa makar tu pomo sakupljali od drugih
ljudi, kako ne bi bili od onih kojima se prijeti kaznom. Takva su
dobrotvorna drutva i organizacije koje su osnovane u interesu
siromaha, a to je, kako kae ejh Muhammed Abduhu, vrsto
utemeljeno u Kuranu.

Miljenje ibn Hazma

Najbolje je ovu obavezu (dodatnu) objasnio i potkrijepio dokazima iz
Kurana, Sunneta i onoga to su kazali ashabi i tabi- ini zahirijski pravnik,
imam ebu Muhammed bin Hazm, koji se u svome uenju i shvatanju
temeljio samo na vanjskom (doslovnom) tumaenju ovih izvora, ne
priznavajui slobodno rasuivanje (idtihad) i kijas (analogiju). Naao je
veliki broj pouzdanih i jasnih dokaza na osnovu kojih je zakljuio da je
vjerska dunost imunim ljudima pored zekata nametnuti i neke dodatne
obaveze kako bi se siromasima osiguralo sljedee:
219
El-Maun, 1-3. ajet.
1. dovoljna koliina hrane koja je potrebna da bi tijelo bilo zdravo i
sposobno,
2. odgovarajua odjea koja prekriva tijelo i titi ga od ege i
hladnoe,
3. odgovarajue prebivalite koje titi od vremenskih nepogoda i
pogleda prolaznika.
Ibn Hazm je otro kritikovao miljenja onih islamskih pravnika koji
smatraju da nije dozvoljeno nametati ljudima obaveze mimo zekata, ne
ostavivi nakon toga prostora za odstupanja i kalkulisanja. Tako u djelu
el-Muhalla veli: Dunost imunih ljudi u svakom mjestu jeste da
pomau siromahe toga mjesta. Ukoliko sredstva ubrana zekatom te
drugi prihodi dravne blagajne ne budu dovoljni, drava ih primorava da
osiguraju neophodnu koliinu hrane, zimsku ljetnu odjeu te prebivalite
koje e ih tititi od kie, sunca i pogleda prolaznika.
Dokazi iz Kurana
Allah, veli: Daj blinjem svome pravo njegovo, i siromahu i putniku
namjerniku. 221
Na drugom mjestu kae: A roditeljima dobroinstvo inite, i roacima,
i siroadi, i siromasima, i komijama blinjim i komijama daljnjim, i
drugovima i putnicima namjernicima, i onima koji su u vaem
posjedu.222
U prvom ajetu Allah, pravo siromaha i putnika namjernika ini
obavezom zajedno sa pravom rodbine, dok u drugom ajetu nareuje
dobroinstvo roditeljima, roacima, siromasima, komijama i onima koji
su u naem vlasnitvu. Dobroinstvo podrazumijeva sve ono to smo
gore spomenuli, a njegovo spreavanje i odvraanje od njega je, bez
ikakve sumnje, grijeh i zlodjelo.
22
1El-Isra, 26. ajet.
Allah, veli: ta vas je u Sekar dovelo? 'Nismo rei e - bili od onih
koji su molitvu obavljali i od onih koji su siromahe hranili. 223
Ovdje, dakle, Allah, ii, poredi prehranjivanje siromaha sa obavljanjem
namaza.

Dokazi iz Hadisa
U jednom sahih hadisu Allahov Poslanik, veli: Allah se nee
smilovati onome ko ne bude milostiv prema drugim ljudima.224
I zaista se Allah, nee smilovati onome koji bude imao vie imovine
nego to mu je potrebno, a ne bude pomagao brata muslimana koji je
siromaan, gladan, go i bos.
Abdurahman bin Ebu Bekr es-Siddik veli: Stanovnici sofe (siromasi
koji su boravili na sofi ispred damije) su bili siromani ljudi, pa je
Allahov Poslanik, rekao: Ko ima hrane za dvojicu, neka povede i
treeg, a ko bude imao hrane za etvericu, neka povede sa sobom i
petog ili estog.225
Abdullah bin Omer prenosi da je Allahov Poslanik, rekao: Musliman
je muslimanu brat, niti mu nanosi nepravdu niti ga ostavlja na cjedilu.226
Ebu Muhammed je, komentariui ovaj hadis, kazao: Ko ostavi brata
muslimana gladnog i bez odjee, a u mogunosti je da ga nahrani i
odjene, ostavio gaje na cjedilu.
223
El-Muddessir, 42-44. ajet. 994.
Prenose el-Buhari i Muslim.
225
Prenosi el-Buhari.
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Allahov Poslanik, rekao: Ko bude
imao viak deva, neka ih da onome ko ih uope nema, ko bude imao
viak opskrbe, neka je da onome koji je nikako nema, a zatim je
spomenuo jo neke vrste imovine za koje smo vidjeli da niko od nas
nema pravo na njih.227
Ebu Muhammed veli: Ovdje se radi o idmau (saglasnost u nekom
pitanju) ashaba, a o emu nas izvjetava ebu Seid. Ebu Musa prenosi
da je Allahov Poslanik, rekao: Hranite gladne i oslobaajte
zarobljene.228
O ovoj tematici ima daleko vie kuranskih ajeta i hadisa Allahovog
Poslanika, ali emo se mi ovdje zadovoljiti sa ovih nekoliko.
Dokazi iz islamske predaje
Ebu Vail, brat ibn Mesleme, veli da je hzr. Omer kazao: Kada bih se
mogao vratiti unazad, uzeo bih viak imovine od imunih i podijelio ga
siromanim muhadirima.
Ali ibn Ebi Talib veli: Allah je obavezao bogatae da od svoje
imovine daju siromasima onoliko koliko je njima dovoljno. Tako, ako oni
budu gladni, goli, bosi i iscrpljeni, a imuni im uskrate ono to su im
duni dati, Allah, pozvat e ih na odgovornost i kazniti za to na Sudnjem
danu.
Ibn Omer veli: Ti u svojoj imovini ima i druge obaveze mimo
zekata.
Za hzr. Aiu, Hasan bin Alija i ibn Omera se prenosi da su imali obiaj
rei onome koji prosi: Ako prosi zbog velike krvarine, prevelikih
dugova, ili krajnje bijede, obavezni smo ti pomoi.
227
Prenosi Muslim.
Ebu Ubejde i 300 drugih ashaba prenose da im je jednom prilikom
ponestalo (putne) opskrbe te je Ebu Ubejde naredio da se sabere
opskrba onih koji su je imali i njom je onda on opskrbio sve njih
podjednako. Ovo je odluka sa kojom su se saglasili svi ashabi i kojoj se
niko nije suprotstavljao.
Prenosi se da su e-abi, Mudahid, Tavus i mnogi drugi imali obiaj
rei: U imovini ima i drugih obaveza mimo zekata. Ebu Muhammed
veli: Nije poznato da se ovome suprotstavljao iko drugi osim el-Diahhak
bin Muzahima, koji je kazao: Zekat dokida sve druge obaveze u
imetku.
Ebu Muhammed veli: Predaje koje su ile preko ed-Diahhaka nisu se
uzimale kao dokazi (argumenti), pa kako da to onda bude njegovo
miljenje.
Dalje veli: Ono to je udno jeste da se onaj koji ovo tvrdi prvi tome
suprotstavio, budui da je u imovini osim zekata vidio i druge obaveze
kao to su: izdravanje roditelja, supruge, robova, prehranjivanje
ivotinja, vraanje duga itd.
Dobrovoljna milostinja i individualno dobroinstvo
Pored ovih propisa i odredaba, islam radi i na formiranju plemenite,
velikodune i dareljive linosti, linosti koja daje vie nego to joj je to
dunost, pa i onda kada se to od nje ne trai, linosti koja daje i nou i
danju, i javno i tajno, linosti koja eli drugima ono to eli i sama sebi,
pa i vie nego sebi, mada je i sama u oskudici, linosti koja imetak
smatra sredstvom, a ne ciljem, sredstvom koje se troi i kojim se
drugima dobro ini te linosti ije je srce preplavljeno dobrotom i ija
ruka obilno daje s ciljem da se stekne Allahovo, zadovoljstvo i nagrada,
a ne ugled i popularnost, ili iz straha od kazne vladara.
Oni koji smatraju da su ovi zakoni, propisi i odredbe sve to je
potrebno ljudskom ivotu povrni su ljudi koji ne poznaju sutinu
ovjeka. ovjek nije instrument kojim se upravlja niti kota koji se
pokree i zaustavlja. ovjek je sloen aparat, sastavljen od materijalnog
i duhovnog, tijela i due, razuma i saos- jeanja, ula i osjetila, misli i
osjeanja. ovjek je bie koje razmilja i sudi, osjea i raspoznaje,
odabire i favorizira, radi i odmara, utjee i oponaa, pa je potrebno
uvaavati sve ove njegove karakteristike i djelovati na sve njegove
strune kako bi od njegovog morala i due napravili ono to ne mogu
zakoni i uredbe.
Islam kao vjera i sistem ivljenja mora uvaavati ovaj uroeni aspekt
ovjekove linosti. Ne smije se zadovoljiti samo zakonima koje propisuje
zakonodavna, a sprovodi izvrna vlast.
Ova uroena strana ovjekove linosti nije samo sredstvo za
ostvarivanje solidarnosti meu ljudima nego je to jedan od ciljeva na
planu odgajanja i formiranja estitog i potenog ovjeka, ovjeka koji
zasluuje Allahovo, li-, zadovoljstvo i nagradu te koji zasluuje da bude u
drutvu Poslanika u Dennetu.
U tom smislu stigli su brojni kuranski ajeti i hadisi Allahovog
Poslanika, kao radosna vijest, ali i kao opomena, obeavajui, ali i
prijetei, pozivajui na davanje i rtvovanje, ali i upozoravajui na krtost
i tvrdiluk, primjenjujui, dakle, najbolje odgojne metode koje mekaju
okamenjena srca
i pokreu stisnute ruke na davanje i dareljivost. Navest emo samo
nekoliko ajeta i hadisa:
Tako Allah, veli:
Ko je taj koji e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On
mnogostruko vrati? Allah uskrauje i obilno daje,
i Njemu ete se povratiti. 229
Oni koji imanja svoja troe na Allahovom putu lie na onoga koji
posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu
zrna. A Allah e onome kome hoe dati i vie. Allah je neizmjerno dobar
i sve zna.
One koji troe imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono to
potroe ne proprate prigovaranjem i uvredama, eka nagrada u
Gospodara njihova, niega se oni nee bojati i ni za im nee tugovati.
230
Oni koji udjeljuju imanja svoja i nou i danju, tajno
i javno, dobie nagradu od Gospodara svoga i niega se oni nee bojati
i ni za im nee tugovati. 231
I nastojte da zasluzite oprost Gospodara svoga i Dennet prostran
kao nebesa i zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, one koji i
kad su u obilju udjeljuju i kad su u oskudici udjeljuju. 232
Reci: Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoe od
robova svojih, a kome hoe uskrauje. to god vi udijelite, On e to
nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje. 233 Vjerujte u Allaha i Poslanika
Njegova i udjeljujte iz onoga to vam On stavlja na raspolaganje, jer one
od vas koji budu vjerovali i udjeljivali eka nagrada velika. 234
I vie vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji
se uuvaju lakomosti, oni e, sigurno, uspjeti. 235
230
El-Bekara, 261-262. ajet.
23
* El-Bekara, 274. ajet.
232
Alu Imran, 133-134. ajet.
233
Sebe, 39. ajet.
234
El-Hadid, 7. ajet.
I od onoga ime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od
vas smrt dode, pa da onda rekne: Gospodaru moj, da me jo samo
kratko vrijeme zadri, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem.
236
A dobro koje za sebe unaprijed osigurate nai ete kod Allaha jo
veim i dobiete jo veu nagradu. 237
I hranu su davali, mada su je i sami eljeli, siromahu
i siroetu i sunju. Mi vas samo zaAllahovu ljubav hranimo, od vas ni
priznanja ni zahvalnosti ne traimo. Mi se Gospodara naeg bojimo,
onoga Dana kada e lica smrknuta i namrgoena biti. 238 Pa zato on
na blagodatima zahvalan bio nije? A ta ti misli, kako se moe na
blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi, ili kad glad hara,
nahraniti siroe bliska roda, ili ubogoga nevoljnika, a uz to da je od onih
koji vjeruju, koji jedni drugima izdrljivost preporuuju i koji jedni drugima
milosre preporuuju, oni e biti sretnici! 239 Allahov Poslanik, -pak, veli:
ovjek veli: Ono to imam to je samo moje, ali njemu od imetka
njegova pripadaju samo tri stvari: ono to pojede, ono to oblai i podere
i ono to udijeli. Sve ostalo ostaje drugima nakon njegove smrti.240
Kome je od vas imetak nasljednika drai od njegova imetka?
Odgovorie: Svima nama je drai na imetak. Allahov Poslanik, ree:
Va imetak je samo ono to udijelite, a imetak vaeg nasljednika je ono
to (ne udijelite, pa) ostavite.241
236
El-Munafikun, 10. ajet.
237
El-Muzzemmil, 20. ajet.
238
El-Insan, 8-10. ajet.
239
El-Beled, 11-18. ajet.
240
Prenosi Muslim.
241
Prenose el-Buhari i en-Nesai.
Svaki od vas e govoriti sa Allahom bez prevodioca (posrednika), pa
e pogledati desno i vidjeti samo ono to je udijelio, pa e pogledati
lijevo i vidjeti opet samo ono to je udijelio. Onda e pogledati u ruke pa
e vidjeti samo vatru pred sobom, pa se uvajte vatre makar i sa pola
hurme.242
(Dakle, udijelite ono to moete, makar malo i neznatno bilo, o.p.)
Ko udijeli milostinju u vrijednosti jedne hurme od potene zarade, a
Allah prima samo ono to je poteno steeno, Allah je prima desnom
rukom (znai lijepo), a onda ini da ona raste (poput drjebeta koje vi
uzgajate im se odrijebi) dok ne postane poput brda.243
Sadaka (milostinja) ponitava grijehe, kao to voda unitava
vatru.244
Svaki ovjek e biti u sjeni svoje sadake (milostinje koju je dao) sve
do Sudnjeg dana.245
Jedan dirhem je vredniji od 100.000 dirhema. Neko priupita: Kako
to, Allahov Poslanie? Odgovorio je: Ako neki ovjek ima veliki imetak,
pa izdvoji 100.000 dirhema
i udijeli kao sadaku, a drugi ima samo dva dirhema, pa uzme jedan i
udijeli kao sadaku.246
Nemojte misliti da ovi kuranski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika, nisu
imali utjecaja na planu podsticanja muslimana na rad i aktivnost.
Naprotiv, ovi kuranski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika, su svjetlost koja
vodi i snaga koja podstie razvoj najboljih osjeanja i volje da se ini
samo ono to je dobro.
242
Prenose el-Buhari i Muslim.
243
Prenose el-Buhari i Muslim.
244
Prenosi Ebu Jala.
245
Prenose Ahmed, ibn Huzejme, ibn Hibban i el-Hakim.
246
Prenose en-Nesai, ibn Huzejme, ibn Hibban i el-Hakim.
Navest emo nekoliko primjera iz nae bogate historije kako bi
ukazali na utjecaj koji su ovi kuranski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika,
imali na ovjeka i njegov ivot.
Mufessiri prenose da je Abdullah bin Mesud rekao: Nakon to je
objavljen ajet: Ko je taj koji e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu
ga On mnogostruko vrati?, Ebu ed-Dahdah el-Ensari je rekao: O Allahov
Poslanie, je li to Allah stvarno od nas eli zajam? Allahov Poslanik,
odgovori: Da, Ebu ed-Dahdah. Ebu el-Dahdah ree: Daj mi ruku,
Allahov Poslanie. Allahov Poslanik, je pruio ruku, a Ebu ed-Dahdah
ree: Dajem Gospodaru svoju batu u zajam. Ibn Mesud veli: U tom
vrtu bilo je oko 600 palmi te supruga Ebu el-Dahdaha
i njena porodica. Ebu el-Dahdah je pozva, te joj, nakon to se odazvala,
ree: Izlazi iz bate, dao sam je na zajam Allahu.247
Imam Malik prenosi daje Enes bin Malik rekao: Ebu Talha je bio
najbogatiji medu ensarijama u Medini. Najdraa od sveg imetka bila mu
je jedna bata pod imenom Birda koja je bila nasuprot damije.
Allahov Poslanik, je ulazio u tu batu i pio vodu, a nakon to je objavljen
ajet: Neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga to vam
je najdrae248, Ebu Talha ree: O Allahov Poslanie, Allah, ii-, veli -
neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga to vam je
najdrae. Meni najdrai dio imetka je ta bata i jaje poklanjam Allahu, li.
Ja elim da njome steknem nagradu kod Allaha, pa ti uradi s njome ono
to ti Allah naredi, o Allahov Poslanie. Allahov Poslanik, H, ree:
Divno, Ebu Talha. To je unosan i koristan imetak. A onda ree: Odluio
sam da ga podijeli svojim roacima. Ebu Talha odgovori: Uradiu tako,
Allahov Poslanie. A onda ga podijeli svojim roacima i amidiima.249
247
Tefsir ibn Kesir, tom 1, str. 299.
248
Ali Imran, 92. ajet.
249
Tefsir ibn Kesir, tom 1, str. 381.
Ova velikodunost i dareljivost bila je prisutna u svakom periodu, sa
razliitim intenzitetom, tako da su ljudi mogli vidjeti mnoge uzviene
primjere i uzore kojima su Allah, ii, Njegov Poslanik, M, i stjecanje
Allahovog, #, zadovoljstva bili drai od ogromnog bogatstva, zlata,
srebra i svih uitaka ovoga svijeta.
Pripovijeda se daje imam el-Lejs bin Sad imao imetak koji mu je
svakog dana donosio oko 1.000 dinara prihoda, ali i pored toga nije bio
duan da daje zekat, budui da nije dozvolio da taj prihod ostane kod
njega godinu dana, nego je sve ono to bi zaradio udjeljivao i troio na
Allahovom, putu. Dalje kau da nijednog dana nije govorio dok ne udijeli
sadaku za 360 siromaha. Dalje se pripovijeda da mu je jedna ena
traila meda, pa je on naredio da joj daju jednu mjeinu (mjeru) meda.
Nakon toga mu rekoe da toj eni nije bio neophodan taj med, a on
odgovori: Ona trai (prosi) ono to je njoj potrebno, a mi dajemo ono to
Allah nama podari
Isto tako ni Abdullah bin Dafer nije odbijao nijednog siromaha koji je
zatraio neto od njega, tako da su ga njegovi tim prilikama prisutni
sagovornici kritikovali, na to bi on odgovorio: Allah, navikao me je na
jedan obiaj, pa sam
i ja navikao Njegove robove na jedan obiaj. Allah, navikao me da mi
daje, pa sam i ja navikao Njegove robove da im dajem. Zato se bojim,
ako ja prekinem svoj obiaj prema Njegovim robovima, da e i On
prekinuti svoj obiaj prema meni.
Javni (dobrotvorni) vakuf
Ono na emu islam najvie insistira jeste tzv. trajna sadaka
(milostinja), za koju, zbog kontinuirane koristi i dobrobiti koju donosi,
predvia nagradu koja se razlikuje od nagrada za druge vrste sadake
zbog toga to vrijedi i nakon smrti njenog nosioca.
S tim u vezi Ebu Hurejre prenosi daje Allahov Poslanik, rekao: Kada
ovjek umre, prestaju da vrijede sva njegova djela, osim u tri sluaja:
ako da trajnu sadaku, ako je ostavio nauno djelo kojim se koriste ljudi ili
ako je ostavio hairli dijete koje ini dovu za njega.250
Ibn Omer prenosi daje hzr. Omer dobio jedan komad zemlje u
Hajberu te da je rekao: O Allahov Poslanie, dobio sam komad zemlje u
Hajberu koji je vredniji od sveg imetka koji sam imao, pa ta da uinim
sa njime? Allahov Poslanik, odgovori: Ako hoe, moe ga oporuno
ostaviti kao sadaku.
Hzr. Omer je tako i uinio oporuivi ga siromasima, roacima,
robovima, nemonim osobama i putnicima namjernicima, s tim da se ne
moe prodati, pokloniti ili naslijediti. Nije grijeh ni ako se od njegovih
prihoda pravedno i umjereno hrani onaj koji njime upravlja te oni koji nisu
imuni (u drugom rivajetu, oni koji nisu stekli imetak).251
S tim u vezi Allahov Poslanik, je postavio zakonske temelje
dobrotvornom vakufu koji ima vidljive tragove u islamskom drutvu kroz
itavu historiju i koji se smatra jednim od najistaknutijih dokaza o
porijeklu osjeanja dobroinstva
i prisustvu ideje dobra u srcima muslimana koji nisu dozvolili da se u
islamskom drutvu javi neka potreba, a da oni meu njima koji su mogli
nisu uvakufili dio imetka u tu svrhu.
Ovi vakufi su bili obimni, rasprostranjeni i raznovrsni te su postali
neto ime se islamsko drutvo moglo ponositi.
Siromasi su u vakufskim tekijama (prenoitima) mogli nai ono to bi
ih zatitilo od gladi i hladnoe, u vakufskim (besplatnim) bolnicama lijek
za svoju bolest te u vakufskim musafirhana- ma pomo i opskrbu
prilikom putovanja kroz stepe i pustinje.
250
Prenose svi muhaddisi, osim el-Buharija i ibn Made.
251
Prenose svi muhaddisi.
Muslimani su vodili rauna o potrebama islamskog drutva, bez
obzira kako malene i nevane bile, te su, kao to smo rekli, u te svrhe
uvakufljavali dio svoje imovine. Tako nalazimo vakufe predviene za
lijeenje bolesnih ivotinja, zbrinjavanje pasa lutalica itd.252
Ako su ovako vodili rauna o ivotinjama, kakav je tek bio njihov
odnos prema ljudima?
Ne treba, onda, da nas udi kada naemo razne vakufske ustanove
predviene za siroad, slijepe, paralizovane i drugim bolestima
pogoene siromahe.
Spomenut emo ovdje jedan tekst, odnosno jedan historijski
dokument iz perioda Mameluka u Egiptu koji predstavlja dokaz o
uvakufljavanju Kavalunove bolnice (Kavalun- mameluki sultan). Radi se
o slubenom aktu u kome vakif registruje svoj vakuf, odreuje ciljeve i
postavlja uvjete, te se navodi svjedoenje nekolicine potenih i estitih
muslimana. To je akt koga se mora pridravati onaj koji bude brinuo o
tom vakufu, dakle upravitelj vakufa, a u kome stoji:
Gradim ovu bolnicu za lijeenje bolesnih muslimana, mukaraca i
ena, bogatih i siromanih, iz Kaira i njegove okolice, onih koji ive u
Kairu i onih koji dou sa strane, bez obzira na nacionalnost i rasu te
bolest od koje boluju, u grupama ili pojedinano, bili mladi ili stari.
U njoj e siromani bolesnici boraviti sve dok ne ozdrave, a troit e
se sredstva predviena za to lijeenje bez ikakve naknade. Upravitelj
vakufa e koristiti onoliko vakufskih prihoda koliko je dovoljno da se
svakom bolesniku osigura krevet (od palminog granja ili drveta, ve
prema potrebi), prekriva i jastuk napunjen pamukom. Dakle, svakom
bolesniku e osigurati ono to mu je potrebno i to
252 Pogledati poglavlje Milost u djelu Vjera i ivot, u kome se navode
brojni primjeri vakufa koje su muslimani ostavili u raznorazne svrhe.
zahtijeva njegova bolest, postupajui prema njima lijepo krajnje srdano i
prijateljski (s bogobojaznou i pobonou), budui da su oni njegovo
stado, a svaki pastir je odgovoran za svoje stado. Neposredno uz
bolnicu nalazi se i kuhinja u kojoj se pripremaju jela za bolesnike.
Svakom bolesniku odreena je posebna posuda koju ne dijeli ni sa kim i
u kojoj im se donose objedi i lijekovi koji su im propisani ujutro i uveer.
Iz prihoda vakufa upravitelj e isplaivati i ljekare koje imenuje i uposli, a
koji obilaze bolesnike skupa ili naizmjenino, interesuju se za njihovo
stanje, dijagnosticiraju pogoranje ili poboljanje njihove bolesti, svakom
bolesniku propisuju ono to e da jede ili pije u za to odreenom registru
i paljivo postupaju pri njihovom lijeenju. Tim ljekarima potrebno je
osigurati prenoite u bolnici, svima skupa ili naizmjenino. Onome koji
bude bolovao u svojoj kui, a siromaan je, upravitelj vakufa duan je
osigurati lijekove, sirupe i ostalo to mu je potrebno bez ikakvog
krtarenja...253
Ovo je jedan sjajan i blistav dokument iz vremena koje se, ukoliko ga
uporedimo sa zlatnim dobom islamske drave, moe okarakterizirati kao
period dekadence i zaostalosti.
Rezime
Ovdje smo, dakle, pojasnili sredstva i metode (njih est) kojima se
islam bori protiv siromatva, a koje moemo razvrstati u tri skupine:
- prva skupina
Sredstva i metode koje podrazumijeva ova skupina odnose se na
samog siromaha, od koga se oekuje da radi ono za to je sposoban, a
na dravi i drutvu je da ga pomognu tako to e mu osigurati sredstva ili
ga obuiti za njemu odgovarajui posao.
253
Ovaj tekst iz slubene dokumentacije prenosi Muhamed el-Gazali u
djelu Lejse min el-islam, str. 24-25.
- druga skupina
Sredstva i metode ove skupine odnose se na drutvo (islamsko) koje
se brine o siromasima iz obaveze ili elje za nagradom kod Allaha. Ova
briga (o siromasima) podrazumijeva sljedee:
a) izdravanje rodbine,
b) obaveze prema komijama,
c) davanje zekata (propisanog), ukoliko ga ne ubire drava
(islamska),
d) izvravanje vanrednih (dodatnih) obaveza u imetku kao to su
razne vrste otkupa, zavjetnih darova, pomaganja siromaha i slino,
e) periodina ili stalna dobrovoljna sadaka (milostinja) kao to je,
naprimjer, dobrotvorni vakuf.
 - trea skupina
Odnosi se na dravu koja je duna da osigura sve siromahe koji
nemaju izvora prihoda niti nekoga ko bi se brinuo o njima, bilo da se radi
o muslimanima ili nemuslimanima sve dok ive na podruju islamske
drave. Izvori kojima se u te svrhe koristi drava su:
a) zekat koji predstavlja stalni osnovni izvor prihoda dravne blagajne
namijenjenih za suzbijanje siromatva,
b) drugi stalni izvori kao to je petina koja se uzima na ratni plijen,
zatim hara, dizja, ostavtina u sluaju kada nema nasljednika te
prihodi koje drava ubire sa zemlje, od nekretnina itd.,
c) dodatni izvori prihoda kao to su dodatni nameti bogataima u
sluaju kada se ne mogu zadovoljiti potrebe siromaha zekatom i drugim
stalnim izvorima prihoda dravne blagajne.

Neophodni uvjeti

Neophodno je uspostaviti islamsko drutvo i sustav

Metode i sredstva koja smo gore naveli i pojasnili, a kojima se islam

bori protiv siromatva, osigurava siromahe i njihove osnovne ivotne
potrebe te titi njihovu ast i ugled, ostvarit e svoj cilj i dati
zadovoljavajue rezultate samo u islamskom drutvu, drutvu kojim
vladaju islamski zakoni, odredbe i propisi i iji je kulturni, politiki,
drutveni i ekonomski ivot bitno odreen erijatom.
Traiti od islama da rijei i suzbije problem siromatva u drutvu kojim
vlada neislamska misao i filozofija ili sistem preuzet sa istoka ili zapada
(ili i jednog i drugog) nije poteno niti pravedno, a niti je u skladu sa
zdravim razumom.
Islamsko zakonodavstvo je zaokruen i sa ivotom i drutvom vrsto
povezan sistem ije komadanje i djelimino primjenjivanje nije ispravno,
budui da ono to bi eventualno odbacili nadopunjava ono to bi
prihvatili, tako da ne ide jedno bez drugog. Zato je Allah, naredio da
prihvatimo i primijenimo islam u cijelosti: O vjernici, prihvatite mir (islam)
u cijelosti. 254, tj. prihvatite islamsko zakonodavstvo u cijelosti, a ne kao
jevreji koji bi prihvatili islam, ali pod uvjetom da zadre neke svoje stare
obiaje i tradiciju.
Allah, upozorava Poslanika, na ehli-kitabije kako ga ne bi odvratili i
udaljili od nekih islamskih propisa i odredbi i u tom smislu veli: I sudi im
prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim,
i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah objavljuje.255
254 El-Bekara, 208. ajet. Rije mir u arapskom jeziku ima isti korijen kao
i rije islam.
255 El-Maida, 49. ajet.
Dakle, prihvatanje samo nekih islamskih odredbi i propisa je pobuna
protiv samog islamskog uenja koje ne prihvata komadanje i
ralanjivanje, a takvo djelimino prihvatanje ne koristi ni rjeavanju
drutvenih problema.

Djelimino prihvatanje (islama) nije od koristi

Kazali smo da je rad prvo i osnovno sredstvo na planu suzbijanja
siromatva te daje ovjek duan da radi kako bi sam sebe izdravao.
Meutim ima li koristi od posla ako ovjek radi ono za to nije
sposoban, ili radi ono za to je sposoban, ali ne biva adekvatno plaen i
nagraen za svoj rad, ili biva plaen, ali mu se ne prua prilika da
napreduje ispoljavajui svoje sposobnosti i talenat? ovjek se ponekad
trudi, radi i ostvaruje rezultate, ali ne biva nagraen veom plaom ili
unapreenjem, nego ga iz zavisti zanemaruju ili otputaju iz slube, a
unapreuju onoga koji to ne zasluuje kao rezultat protekcije, naklonosti
i udovoljavanja nekim malodunim velikanima (glaveinama). Nekada
ovjek prima odgovarajuu nadoknadu za svoj rad, meutim nain ivota
koji mu namee okolina u kojoj ivi navodi ga da veliki dio svojih
primanja potroi na ono od ega nema koristi niti on, niti drutvo.
Ovdje mislim na luksuz, pokvarene poude i bezvrijedna uivanja u
odjei, modi, cigaretama, filmovima, zabavama, igrankama i drugim
runim i zabranjenim stvarima zbog kojih za stvarne potrebe njega i
njegove porodice preostaje vrlo malo.
ovjek nekada ne pripada ovoj kategoriji ljudi, ali ivi u drutvu kojim
vlada monopol, lihvarstvo i eksploatisanje ljudi, ili drutvu kojim vlada
autokratija i despotizam te nered i korupcija, tako da moe kupovati
samo na crnom tritu po dvostruko veim cijenama, ne moe uraditi
nita ukoliko nekoga ne podmiti i ne moe dobiti zajam ili kredit bez
ogromne kamate.
Ukoliko se ovjeku desi neka nesrea, pa postane nesposoban za rad, ili
propadne njegov imetak i kapital koji je zaradio on ili njegov predak na
dozvoljen nain, pa bude prisiljen da posuuje i postane jedan od
prezaduenih, kakav e stav zauzeti takvo drutvo prema njemu? Hoe
li mu pomoi ili e ga pustiti da sam tone i propada kao to se esto
deava?
Sve ovo govori nam da rad i zalaganje u neislamskom drutvu i dravi
nisu dovoljni da se osigura lijep i ugodan ivot.
Meutim kada imamo islamsko drutvo koje organizuje i nadgleda
islamska drava, onda je poloaj radnika i njegovog rada drugaiji:
a) islamska drava vri profesionalno pripremanje i neophodno
obuavanje svakog pojedinca kako bi bio sposoban da svojim radom
ostvaruje najbolje mogue rezultate;
 b) islamska drava nastoji da svakog radnika postavi na mjesto za
koje je kvalifikovan, na kome e ostvarivati dobre ili, pak, natprosjene
rezultate, s ciljem da se ostvari najbolja mogua proizvodnja;
c) islamska drava snabdijeva radnika alatom i instrumentima koji e
mu pomoi da povea proizvodnju, a da utedi trud i vrijeme;
d) islamska drava osigurava radniku primanja u skladu sa njegovim
trudom i uinkom (bez obzira kako veliki bio), a dozvoljava i
posjedovanje privatnog vlasnitva te njegovo oporuivanje
nasljednicima;
e) ako primanja ne pokrivaju potrebe radnika i njegove porodice, ima
pravo na dio sredstava dravne blagajne koja e zadovoljiti njihove
potrebe;
f) ako se ovjeku desi neka nesrea ili mu propadne imetak te ga to
prisili na pozajmljivanje, ima pravo na dio sredstava ubranih zekatom
koja su izmeu ostalog predviena i za kategoriju prezaduenih, kao i
na neke druge prihode dravne blagajne;
g) nain ivota u islamu ne podrazumijeva alkohol, nemoralne ene i
sumnjive zabave niti odobrava slobodno odijevanje, nered i korupciju koji
unitavaju sve do ega dou i koji ovjeka obavezuju dvostruko vie
nego to to ivot zahtijeva, pa i vie od toga.
Pretpostavimo da neko drutvo koje nije bitno obiljeeno islamom eli
da uspostavi i primijeni sistem koji lii samoj instituciji zekata. Kakvi bi
bili rezultati?
Po mome miljenju rezultati bi bili sljedei:
a) takvo drutvo ostvarilo bi neznatne rezultate koji nisu dovoljni da bi
se efikasno suprotstavilo siromatvu i brojnim drutvenim problemima
koji iz njega proizlaze. Ti rezultati su slabi i neznatni iz nekoliko razloga
od kojih su najhitniji sljedei:
- slab vjerski stimulans i svijest o islamu kod veine ljudi to je
rezultat navale stranih kultura. Tome treba dodati i injenicu da ljudi
izbjegavaju davati zekat dravi zbog velikog broja drugih nameta i
poreza kojima su optereeni, zbog nepovjerenja prema vlasti koja ubire
zekat, ali koja ne vlada u skladu sa onim to je objavio Allah, zbog
uvjerenja da e takva vlast potroiti ta sredstva na nezakonit nain kao
to je sluaj i sa drugim nametima koje politika i politiari zloupotre-
bljavaju;
- mnogi ljudi ne posjeduju bogatstvo ili primanja na koja su duni da
daju zekat, to je rezultat naina ivota kojim ive muslimani u ovo doba.
To je ivot kojim ive stranci, nevjernici, a koje, naalost, malo po malo,
u tome slijede i muslimani tako da kada bi ovi uli u medvjeu jazbinu i
oni bi krenuli za njima. To je nain ivota koji obiljeava pretjerivanje u
luksuzu, raskoi i pokvarenim zabavama i veseljima koja su uvezena iz
drugih zemalja, crpei nae izvore i kapacitete, a ne donosei zauzvrat
nikakvu korist ili dobrobit;
b) dio tih neznatnih sredstava troio bi se na poslovnice i kancelarije,
opremu i instrumente te slubenike koji se specijaliziraju za taj posao, a
sve to kao rezultat zbrke i komplicira- nosti upravnog i administrativnog
aparata, te kao rezultat pok- lanjanja panje spoljnim efektima (sjaj i
rasko) koji gutaju ta sredstva prije nego to stignu do siromaha;
c) prilikom podjele ovih sredstava dolazi do nereda i anarhije. Mnogi
oni koji imaju prava na ova sredstva bivaju uskraeni, dok ih, s druge
strane, primaju oni koji ih ne zasluuju. Razlog tome jeste slab odgoj,
slab iman i bolesna srca, bilo onih koji su zadueni za podjelu zekata,
bilo onih koji ga primaju;
d) i konano, rezultat bi bio nemogunost da se sredstvima zekata
podmire potrebe siromaha, osim jednog manjeg broja onih koji dobiju
neku pomo, a to za sobom povlai gnjev, albe, prigovore i ope
nezadovoljstvo zekatom i njegovom beskorisnou, to opet rezultira
sumnjom u cjelokupni islamski sistem.
Iz svega ovoga da se zakljuiti da kombinovanje savremenih dravnih
sistema sa samo nekim islamskim propisima i uenjima ne vodi
efikasnom rjeavanju problema i nedaa.
Islamski sustav utjee na poveanje proizvodnje
i smanjenje broja siromaha
Islamski sistem insistira na poveanju proizvodnje i zatiti bogatstva
zajednice od rasipanja i troenja na ono od ega nema nikakve koristi.
Islam titi imovinu, kapital i trud lanova zajednice kako ne bi bio utroen
na konzumiranje alkohola, zabave, lakrdijanje, bezvrijedna sijela, te blud
i razvrat. Kapital zajednice i njenu imovinu koja se rasipa na te
besposlice i poroke islam titi svojim obavezujuim zakonima, uputama i
temeljitim odgojem te usmjeravanjem na rad, razvoj i proizvodnju. Ljudi
koji ponu dan rano ujutro abdestei i klanjajui, vedri,
ili i estiti sigurno e nadmaiti u poslu one koji pola noi, pa i vie,
provode u razvratu, porocima, besposlici i sijelima, pa kada dode jutro
nerado ustaju i idu na posao neraspoloeni, lijeni i iznemogli.
Islamski sistem, kada se u potpunosti primijeni, utjee na poveanje
drutvenog bogatstva te smanjenje broja nezaposlenih i siromaha. Kada
god se u nekoj zajednici smanji broj siromaha, a povea bogatstvo, te se
bogatai budu pridravali potenog i ispravnog naina troenja imetka,
bie lahko rijeiti problem siromatva. tavie, kada god se to desi,
teko da e se taj problem ikad vie pojaviti i predstavljati opasnost po
neko drutvo kao to je to sluaj sa feudalnim i kapitalistikim drutvima
u kojima je dolazilo do pobuna i revolucija koje su s pravom ili bez njega
sve pred sobom ruile i unitavale da bi nakon toga bili roeni novi
sistemi koji su bili nepravedniji i pok- vareniji od onih prethodnih.
Takvi su komunistiki sistemi koji ve postojee siromatvo rjeavaju i
zamjenjuju novim siromatvom koje je sada svima podjednako
nametnuto (osim nekolicini sretnika).

Islamski sustav je nedjeljiv

injenica je da je islamski sistem nedjeljiva cjelina. Na ekonomskom
planu, naprimjer, taj sistem podstie i usmjerava ljude na rad i
stvaralatvo, budui da im dozvoljava privatno vlasnitvo, pa ga ak i
titi, pod uvjetom da se tim imetkom ne ini nepravda i nasilje te
odreuje pravo nasljedstva na osnovu kojeg ljudi ostavljaju imetak
svojim potomcima. Tako, na ovaj ili onaj nain, prua ljudima mogunost
da se dokazuju i ispoljavaju svoj talenat i vjetinu da se organizuju, da
rade, usavravaju se i istiu, da se okoriste i drugima budu od koristi itd.
Na taj nain imetak biva dobrim u rukama dobrog ovjeka, to sve skupa
predstavlja unapreenje drutvenog bogatstva, interes svih lanova toga
drutva te fond i zalihe za one koji su zahvaeni siromatvom.
Kada je islam omoguio ovjeku ono to je omoguio (misli se na
slobodu privatnog vlasnitva, rada i stvaralatva) nije zaboravio ni
interes drutva, kao to je to sluaj sa kapitalizmom, nego je uspostavio
pravednu ravnoteu izmeu interesa pojedinca i interesa zajednice, tako
da i jedna i druga strana imaju svoja prava i obaveze bez ikakvog
pretjerivanja i neumjerenosti.
Islam imetak smatra Allahovim, vlasnitvom, a njegovog uivaoca
povjerenikom i opunomoenikom koji nema pravo da slobodno
raspolae njime, nego je ogranien naredbama i uputstvima pravog
vlasnika, Allaha, Koji je Gospodar svih ljudi, i bogatih i siromanih i koji
je milostiviji prema njima negoli majka prema svome djetetu.
Otuda su odredbe koje je propisao Allah, u vezi sa uvanjem imetka,
njegovim ulaganjem, obrtanjem, raspodjelom i potronjom u interesu
svih ljudi, i bogatih i siromanih.
Prema tim odredbama strogo je zabranjeno rasipanje imetka, a oni
koji to ine su ejtanova braa. Islam se ne zadovoljava samo ovim,
nego ide dalje, te donosi propis kojim se svakom rasipniku i raspikui
zabranjuje davanje imetka (pomoi): I rasipnicima imetke koje vam je
Allah povjerio na upravljanje ne uruujte. 256
Islam zabranjuje luksuz i rasko koji dijeli ljude na bogatu,
razmaenu, ugojenu i besposlenu manjinu i siromanu, zavidnu i
ogorenu veinu, te koji one koji u njemu uivaju ini kamenom
spoticanja na putu reformi i Allahove, upute. U Kuranu su opisani na
sljedei nain: Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli
oni koji su na raskoan ivot bili navikli: 'Mi ne vjerujemo u ono to je po
vama poslano! 257
256 En-Nisa, 5. ajet.
257 Sebe, 34. ajet.
 irenje luksuza i raskoi vodi isto tako slabljenju, a na kraju i
raspadanju i propasti zajednice: Kad hoemo da jedan grad unitimo,
onima koji su u njemu na rasko navikli prepustimo da se razvratu odaju
i da tako zaslue kaznu, pa ga onda do temelja razruimo. 258
U tom smislu, islam zabranjuje da se sluimo zlatnim i srebrenim
posuem, kao i njemu slinim rijetkim umjetnikim djelima i skulpturama,
budui da su to sve odlike luksuza i raskoi koje nalazimo u kuama
oholih ljudi. Isto tako zabranio je mukarcima da se slue zlatnim
nakitom i odjeom od svile. Kada je, pak, u pitanju ulaganje imetka i
njegovo obrtanje, treba rei da je islam zabranio pekulisanje robom
(gomilanje robe da bi se u oskudici prodavala po veoj cijeni) i kamatu, a
to su stupovi na kojima stoji kapitalizam.
U tom smislu Allahov Poslanik, je rekao: Ko bude pekulisao
prehrambenom robom 40 noi, odrekao se Allaha, a i Allah se njega
odrekao.259
U Kuranu Allah, propisuje borbu (rat) protiv lihvara i zelenaa, ako se
ne pokaju, a ako se pokaju onda im pripada samo osnovni kapital koji
nisu nepravedno stekli.
Nema sumnje da su pekulisanje robom i kamata (lihvarstvo) samo
ispijanje krvi siromasima, tako da je rezultat toga poboljavanje poloaja
bogataa, a pogoravanje poloaja siromaha. Islam strogo zabranjuje
gomilanje novca i zamrzavanje sredstava, te onima koji budu tako radili
obeava estoku kaznu. Islam propisuje zekat na svako bogatstvo u
novcu koje dostie visinu ni- saba i zato podstie ljude da ulau imetak
na svakom dozvoljenom polju, kako ga, vremenom, ne bi progutao
zekat. Tako islam stavlja u dunost starateljima siroetovog imetka da
ga uveavaju i unapreuju na najbolji mogui nain, kako ga ne bi iscrpili
trokovi i sadaka (zekat).
258
El-Isra, 16. ajet.
259
Prenose Ahmed, el-Hakim, ibn Ebi ejbe i el-Bezzar.
Islam zahtijeva od ljudi da budu pravedni u svim meusobnim
poslovanjima te postavlja najpreciznije i najpravednije propise i odredbe
kada je u pitanju odnos izmeu (kojih se moraju pridravati) vlasnika
neke imovine i zakupnika, izmeu radnika i poslodavca, izmeu trgovca i
kupca, izmeu proizvoaa i potroaa kako bi svako ostvario svoja
prava te kako niko nikome ne bi nanosio nepravdu.

Siromasi nisu stale (klasa) po islamu

Islam se bori protiv siromatva svojim zakonima, propisima,
odredbama i uputama te primjenjuje razliite metode i sredstva kako bi
siromahe uinio neovisnim i imunim. Ukoliko u islamskoj dravi i
preostane nekolicina siromaha, oni ni u kom sluaju ne predstavljaju,
kako neki imaju obiaj rei, klasu siromanih, budui da je uvjet da bi
se neka skupina smatrala klasom njen kontinuitet i njeno nasljeivanje iz
generacije u generaciju. Islamski zakoni i obiaji nikada nisu siromatvo
proglasili drutvenom klasom koju bi sinovi nasljeivali od oeva, unuci
od djedova itd.
Ne, siromatvo u islamskom drutvu nije konstantno i trajno, nego je
to jedan svjetski putnik koji putuje, seli, povremeno se gubi i na kraju
potpuno nestaje. Siromasi su osobe koje su danas siromane, sutra
bogate, budui da su vrata pravednih i legitimnih tenji i ambicija svima
otvorena:
Ako su siromani, Allah e im iz obilja Svoga dati. 260
Allah e, sigurno, poslije tegobe, last dati. 261
260
En-Nur, 32. ajet.
Ugled siromaha niie naruen njegovim stanjem
Siromatvo ni u kom sluaju ne umanjuje ugled siromaha u
islamskom drutvu niti siromah zbog svoga stanja gubi neka svoja
prava, budui da islam ui ljude da ugled ne ovisi o bogatstvu, pokretnoj
ili nepokretnoj imovini, zlatu ili srebru, nego
o znanju i vjerovanju, bogobojaznosti i dobrim djelima.
U tom smislu Allah, veli: Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se
najvie boji. 262
"Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju. 263 Allah e na
visoke stepene uzdignuti one medu vama koji vjeruju i kojima je dato
znanje. 264
"Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela ine
i zlotvori. 265
U predislamsko doba ljudi su se cijenili prema visini imovine koju
posjeduju te u vezi s tim prema utjecaju i autoritetu koji su uivali.
Ako ima dirhema hiljadu, i vrijedi hiljadu; ako ima samo jedan, i vrijedi
dirhem jedan.
Zbog toga su se u poetku i suprotstavljali Poslaniku, budui daje bio
siromaan, a prieljkivali su da Objava bude sputena jednom od dvojice
uglednih i bogatih ljudi u Mekki
i Taifu: el-Velidu bin el-Mugiri el-Kurejiju te Urvi bin Mesudu es-
Sekafiju.
Allah, veli: I jo kau: Trebalo je da ovaj Kuran bude objavljen
nekom uglednom ovjeku iz jednog od ova dva grada. 266
262 El-Hudurat, 13. ajet.
263 Ez-Zumer, 9. ajet.
264 El-Mudadele, 11. ajet.
265
El-Mumin, 58. ajet.
266
Ez-Zuhruf, 31. ajet.
Kada je doao islam, ukinuo je ova nepravedna mjerila i pojasnio
kako je vrijednost ovjeka u njegovom vjerovanju i djelovanju, a ne u
njegovoj gojaznosti, zlatu, srebru, odjei ili nakitu.
U tom smislu Allahov Poslanik, veli: Mnogo je pranjavih, neurednih i
u oima ljudi beznaajnih siromaha, kojima bi, kada bi zakleli Allaha, On
udovoljio!267
Sa druge strane veli sljedee: Na Sudnjem danu doi e ovjek velik,
debeo, pa mu ta gojaznost nee vrijediti ni koliko jedno komarevo
krilo.268
A u Kuranu stoji: Na Sudnjem danu im nikakva znaaja neemo dati.
269

Pogovor:
Pobjeda (trijumf) islama nad siromatvom
Budui da ljudi vie vjeruju u stvarne dogaaje nego u teoretska
naela i principe, navest emo ovdje nekoliko ivih primjera koje je
zabiljeila historija, a u vezi sa pobjedom islama nad siromatvom i
strahom te u vezi sa osiguravanjem blagostanja, sree i sigurnosti svim
pripadnicima islamskog drutva, a pod zastavom pravde i slobode.
Ono to se ini udnim jeste da je Allahov Poslanik, govorio ljudima o
tom blagostanju i sigurnosti prije nego to se ono zaista i ostvarilo.
Zahvaljujui objavi od Allaha, Allahov Poslanik, je poznavao sistem i
izvanredne rezultate koje taj sistem moe donijeti ukoliko ga ljudi
pravilno primijene te je u tom smislu obavjetavao ljude o obilnom
bogatstvu, sigurnosti, srei i blagostanju (tako da vie ne bi bilo ljudi koji
bi primali i imali pravo na zekat (sadaku) kojima e rezultirati prihvatanje
islama (u cijelosti) i uvrivanje njegovih temelja).
267
Prenose Ahmed i Muslim.
268
Prenosi el-Buhari.
El-Buhari prenosi u svojoj zbirci Sahih daje Adi bin Hatim et-Tai bio
kod Allahovog Poslanika, kada mu je doao jedan ovjek alei se na
siromatvo, a nakon njega i drugi koji se alio na drumsko razbojnitvo.
(Adi je bio doao da primi islam, pa se Allahov Poslanik, pobojao da ga
ne obeshrabri i ne odbije slabost i siromatvo muslimana koje je tom
prilikom vidio te postojanje drumskog razbojnitva na podruju kojim su
vladali muslimani u to doba, te mu je izloio gore spomenute radosne
vijesti kako bi ga uvrstio u namjeri da primi islam)
Allahov Poslanik, ree: O Adi, jesi li bio u Hiri?270 Adi odgovori: Ne,
nisam bio, ali sam uo o njoj. Allahov Poslanik, nastavi: Ako poivi,
sigurno e vidjeti kako ena putuje iz Hire da obavi tavaf oko Kabe
(had), ne bojei se nikoga izuzev Allaha.
U drugom rivajetu stoji: Nee mnogo proi, a karavana e ii u
Mekku bez uvara i strae.
Adi veli: Pomislio sam: a ta je sa razbojnicima Tajja, koji ire nered
po zemlji? (Dakle, on je smatrao nevjerovatnim da e se u toj mjeri
zavesti sigurnost u njegovo doba, budui da je poznavao razbojnike
svoga plemena koji su plaili ljude i irili nered po zemlji)
Allahov Poslanik, je nastavio: Ako poivi, bit e jedan od onih koji e
osvojiti Kisraove (perzijski vladar) riznice. Adi upita: Riznice Kisra bin
Hurmuza? Allahov Poslanik, odgovori: Da, riznice Kisra bin Hurmuza.
A ako poivi, vidjet e ovjeka koji prua ruku punu zlata i srebra
traei nekoga ko e to primiti, ali nee moi nikoga nai. Adi je primio
islam i lino doivio ono o emu ga je Allahov Poslanik, obavijestio. O
tome Adi veli: Vidio sam kako ena putuje iz Hire da obavi tavaf oko
Kabe, bojei se samo Allaha. Bio sam jedan od onih koji su osvojili
Kisraove riznice, a ako vi poivite, vidjet ete ono o emu je govorio
Allahov Poslanik, u vezi sa ovjekom koji e pruati ruku punu zlata i
srebra, odnosno doivjet ete da se bogatstvo iri u izobilju, a da
siromatvo nestaje.
270
Stari grad u Iraku.
Poslanikove, rijei upuene Adiju: Ako poivi, vidjet e ovjeka
kako prua ruku punu zlata i srebra..., ukazuju na to da e se ta
radosna vijest ostvariti uskoro, tako da e tome biti svjedoci i ashabi koji
poive. To se desilo u periodu vladavine halife Omera bin Abdulaziza, o
emu emo poslije neto vie rei.
Mnogobrojni su Poslanikovi, hadisi koji govore o bogatstvu kojim e
islamsko drutvo obilovati u toj mjeri da e nestati onih koji imaju pravo
na zekat (sadaku). Nema sumnje da su ove rijei Allahovog Poslanik,
koji ne govori po hiru svome, predstavljale uputu i inspiraciju, te da su
imale snaan utjecaj na planu podsticanja muslimana da se bore protiv
siromatva u nadi da e ga suzbiti i iskorijeniti, za razliku od Tevrata, u
kome stoji da je siromatvo vjeno te da ne zemlji nikada nee nestati
siromaha.
Navest emo neke Poslanikove, hadise koji podstiu na suzbijanje
siromatva u islamskom drutvu:
El-Buhari i neki drugi muhaddisi prenose od Harisa bin Vehba el-
Huzaija da je Allahov Poslanik, rekao: Dijelite sadaku, jer e zaista doi
vrijeme kada e ovjek nositi milostinju, ali nee nai nikoga ko bi je
primio i bit e mu reeno: Da si je donio juer, primio bih je, ali danas mi
ona vie ne treba.
Dalje prenose od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, rekao i
sljedee: Nee doi Sudnji dan dok ne budete imali imetka u izobilju,
tako da e ovjek brinuti o tome ko e primiti sadaku od njega, a ljudi e
je odbijati tvrdei da nemaju potrebe za njom.
Od Ebu Musaa el-E arija prenose daje Allahov Poslanik, rekao:
I sigurno e doi vrijeme kada e ovjek kruiti oko drugih ljudi,
nosei zekat (sadaku) u zlatu, ali nee nai nikoga ko e ga uzeti.
Ubrzo su muslimani doekali taj period. U njihovoj zajednici nije bilo
nikoga ko je traio zekat (sadaku). To je bilo vrijeme kada su se
muslimani uvrstili i kada su na svome elu imali pravednu vlast te
mudrog i razboritog halifu Omera bin Abdulaziza.
El-Bejheki prenosi od Omera bin Esida da je rekao: Omer bin
Abdulaziz je vladao 30 mjeseci i, tako mi Allaha, nije umro dok nam nije
poslao ovjeka sa ogromnim sredstvima naredivi mu da ta sredstva
daje siromasima koje nae. Nije prolo mnogo, a on se vrati sa istim
sredstvima, pokuavajui da se sjeti nekoga kome je neto dao, pa se
ne sjeti nikoga. Omer bin Abdulaziz je uinio ljude imunim i neovisnim.
El-Bejheki nakon ove predaje veli: Ovo je potvrda onoga to smo preni-
jeli od Adija bin Hatima.
Jahja bin Seid veli: Poslao me Omer bin Abdulaziz da ubirem i
dijelim zekat u Africi. Otiao sam, ubrao zekat i traio siromahe da im
podijelim zekat, ali nisam naao nijednog siromaha niti bilo koga drugog
ko bi ga uzeo od mene, jer je Omer bin Abdulaziz uinio ljude bogatim i
neovisnim. Onda sam za ta sredstva otkupio nekoliko robova i oslobodio
ih.
To nije bio sluaj samo sa Afrikom nego su sve islamske pokrajine
uivale u izobilju i blagostanju.
Ebu Ubejd prenosi da je Omer bin Abdulaziz pisao Abdulhamidu bin
Abdurahmanu, koji je bio u Iraku da da ljudima
ono to ih povremeno sljeduje, pa mu je Abdulhamid odgovorio pismom:
Podijelio sam ljudima ono to si naredio, ali je u dravnoj blagajni opet
ostalo sredstava (viak dravne blagajne). Omer bin Abdulaziz mu je
ponovo naredio: Vrati dug svih onih koji su se umjereno i bez
pretjerivanja zaduili. Abdulhamid je odgovorio: Platio sam njihove
dugove, ali je opet preostalo sredstava u dravnoj blagajni. Omer bin
Abdulaziz sada naredi sljedee: Svakog neenju koji nema sredstva, a
eli da se oeni, ti oeni i plati mehr umjesto njega. Abdulhamid
odgovori: Oenio sam sve one koje sam pronaao i opet je ostalo
sredstava u dravnoj blagajni. Omer bin Abdulaziz sada naredi: Potrai
one koji su duni da plaaju dizju (ili hara), a nisu u stanju da obraduju
zemlju, te im daj u zajam ono to e im omoguiti da obavljaju taj posao i
ne trai im da ti izmire svoje obaveze godinu dana ili dvije.
Tako su bogatstvo i blagostanje u islamskoj dravi dostigli nivo koji je
omoguavao svakome da ostvari svoja prava u dravnoj blagajni bez
ikakvih albi, prigovora ili zahtjeva. Svaki dunik mogao je iz dravne
blagajne dobiti sredstva koja su podmirivala njegove dugove, ime je
umirivao svoju savjest. Svaki neenja mogao je dobiti sredstva koja su
mu omoguavala da se oeni te da zasnuje svoju porodicu.
Nakon svega toga Omer bin Abdulaziz upuuje svoga namjesnika da
sredstva dravne blagajne ulae u proizvodnju kroz pomo sitnim
poljoprivrednicima na planu obraivanja i melioracije zemljita u vidu
zajmova koji bi ih podstakli na taj posao. Sve to odvijalo se stotinama
godina prije nego je svijet imao pojma o bankama za kreditiranje
poljoprivrede. Vladar pravovjernih objasnio je da pravilno iskoritavanje i
eksploati- sanje zemljita nije korisno samo za njih (poljoprivrednike)
nego i za dravu, te je kazao da je drava koja insistira na izmirivanju
poreza i nameta duna da izvrava svoje obaveze
u vidu pruanja pomoi i sredstava koja e omoguiti ljudima da svoje
finansijske obaveze izvravaju uredno i bez ikakvih potekoa.
Koliki je obim bogatstva i blagodati kojima su raspolagali muslimani u
tom periodu najbolje ilustruje pismo koje je namjesnik Basre uputio
Omeru bin Abdulazizu, a u kome stoji: Ljudi su stekli toliki imetak da se
bojim da e se uobraziti i razuzdati. Omer bin Abdulaziz mu je
odgovorio: Allah, kada uvodi dennetlije u Dennet, a dehennemlije u
Dehennem, biva zadovoljan kada uje da dennetlije kau: Hvala
Allahu, Koji je ispunio svoje obeanje prema nama. 271, a i prije tebe su
se ljudi zahvaljivali Allahu,
Neke pokrajine koje su imale sree i uspostavile islamsku vlast u
vrijeme hzr. Omera, doivjele su ovo blagostanje i prije Omera bin
Abdulaziza.
Tako Muaz bin Debel, Poslanikov, izaslanik u Jemen, a koga su
nakon Poslanika, na isto mjesto imenovali i hzr. Ebu Bekr i hzr. Omer,
samo nekoliko godina nakon uspostavljanja islamske vlasti u Jemenu,
nije mogao nai nikoga ko bi primio zekat od njega, tako da je ta
sredstva uputio hzr. Omeru u glavni grad islamske drave Medinu.
Ovu vijest prenosi nam Ebu Ubejd i veli: Muaz bin Debel je bio u
Jemenu, gdje gaje poslao Allahov Poslanik, sve dok nije umro Poslanik,
a nakon njega i hzr. Ebu Bekr. Onda je Muaz doao kod hzr. Omera,
koji gaje imenovao na isto mjesto (i poslao u Jemen).
Prve godine Muaz je poslao hzr. Omeru u Medinu treinu zeka- ta,
to se nije svidjelo hzr. Omeru, koji je tom prilikom rekao: Nisam te
poslao da prikuplja dizju, nego da uzima zekat od imunih ljudi te da
ga dijeli siromasima. Muaz je odgovorio: Ne bih ti poslao nita da
sam naao nekoga ko bi to primio od mene.
27
1 Ez-Zumer, 74. ajet.
Kada je dola druga godina, Muaz je poslao hzr. Omeru polovinu
zekata, pa se ponovio onaj isti razgovor.
Tree godine Muaz mu je poslao sva sredstva ubrana zekatom te mu
je hzr. Omer prigovorio isto ono to je prigovorio i prethodnih godina, na
to je Muaz odgovorio: Nisam naao nikoga ko bi bilo ta primio od
mene.
Kako je divan i velianstven ovaj sluaj preko koga mi olahko
prelazimo i kome mi ne pridajemo nikakav znaaj.
 Da li je svijet zapamtio sistem koji je poput islama u tako kratkom roku
ostvario tako izvanredne rezultate?
Da li svijet poznaje vladara koji poput hzr. Omera prigovara svome
namjesniku zato to mu ovaj alje ogromna sredstva iz pokrajine i koji
podsjea svoga namjesnika da nije poslan da ubire poreze i namete
poput kraljeva i imperatora, nego da je njegova zadaa da ubire zekat od
imunih ljudi te pokrajine, te da ga odmah dodjeljuje siromasima?
Muaz bin Debel uvjerava hzr. Omera daje stanovnitvo njegove
pokrajine osigurano te da mu ne bi nita poslao da je naao makar
jednog ovjeka koji bi uzeo zekat od njega. A kako i bi kada mu je to isto
naredio i Allahov Poslanik, kada gaje poslao u Jemen.
Muslimani svih pokrajina predstavljaju jednu zajednicu. Tako kada
stanovnitvo jednog mjesta postane imuno i ne bude imalo potrebe za
sredstvima zekata, duni su da tim sredstvima pomognu stanovnike
drugog podruja, ili da ih centralna vlast utroi na ono od ega e imati
koristi i zajednica i vjera.
Ovo su neki od rezultata i plodova koje je donio islam kada se u
odreenom periodu i na odreenom prostoru u potpunosti primjenjivao.
Danas je islamska zajednica u velikoj mjeri liena tih blagodati samo
zato to je njome ovladala tmina i zabluda, to su se imovine i bogatstva
muslimana dograbili bestidnici i razvratnici te to je vjera naruena
neznanjem i novotarijama.
Iz ovih primjera da se zakljuiti da nisu u pravu oni koji siromatvo
smatraju boleu kojoj nema lijeka i predodreenom sudbinom od koje
nema spasa te da nisu u pravu oni koji instituciju zekata smatraju
zvaninim priznanjem neizbjenosti postojanja siromatva u islamskom
drutvu.
Ne, siromatvo nije neizbjeno u islamskom drutvu. Ono je
privremeno i prolazno. Javlja se, kako u islamskim, tako i u neislamskim
drutvima i zato je potrebno suprotstavljati se loj ve postojeoj ili
nadolazeoj nedai svim raspoloivim sredstvima, uputama, propisima,
odredbama i savjetima.
I za oekivanje je da e doi vrijeme kada e nestati siromatva i
kada e se pojaviti izvori bogatstva i izobilja, kada e ljudi uivati u
mirnom i sigurnom ivotu i kada e im opskrlu obilno pritjecati sa svih
strana, kada e nestati razloga za albe i prigovore zbog siromatva,
gladi i straha, zahvaljujui povei nju proizvodnje i pravednoj raspodjeli
dobara u slobodno| i pravdom obiljeenoj islamskoj dravi, tako da nee
biti nijednog siromaha koji e traiti i polagati pravo na zekat.
U tom sluaju sredstva ubrana zekatom usmjeravaju se na druge
predviene kategorije ljudi kao to su oni ija srca treba pridobiti, robovi,
prezadueni, borci na Allahovom, putu i putnici-namjemici.