Professional Documents
Culture Documents
Jusuf El-Karadavi Islam I Siromastvo
Jusuf El-Karadavi Islam I Siromastvo
Naslov originala:
MUKILA AL-FAQR WA KAYFA YU ALIGUHA AL-ISLAM YUSUFAL-
QARADAWI
Prijevod sa arapskog:
Amrudin Hajri
Izdava:
Prevodilac
Lektor:
Tarik Jakubovi
Recenzenti:
Prof.dr. Mehmed Kico Mr. Zuhdija Hasanovi
Tehniko ureenje:
Fikrel Keki
tamparija:
"BEMUST" Sarajevo
Za tampariju:
Mesud Smaji
Tira:
800 kom.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
297.15:364.65-058-34
al-QARADAWI. YUSUF
Islam i siroma tvo / Jusuf el Qaradawi;
(prijevod sa arapskog Amrudin Hajri). - Sarajevo : Hajri A., 2003. - 175
str. ; 21 cm
Izv. stv. nasl. na arap. jeziku. - Bibliografske i druge bilje ke uz tekst
COB1SS / BiH - 1D 12056326
Rje enjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke broj: 03-15-
1820/03 od 29.05.2003.god. ovaj proizvod osloboenje poreza na
promet i usluge, a u skladu sa lanom 18. takom 10. Zakona o porezu
na promet proizvoda i usluga (SI. novine FBiH 49/02)
JUSUF EL-KARADAVI
ISLAM
I
SIROMATVO
Sarajevo, 1424. h.g./2003. god.
Uvod
Ovo djelo ne govori o ekonomskoj organizaciji u islamu, jer to
zahtijeva vie prostora i vremena kako bi se detaljno sagledali svi propisi
(islamski) i odredbe glede ljudske aktivnosti na planu stjecanja bogatstva
i njegove potronje, a koji osiguravaju pravdu i ravnoteu izmeu
interesa pojedinca i interesa zajednice.
Prouavanje islamskog ekonomskog sistema je dug proces, na kome
radim ve godinama, poev od izuavanja institucije zekata u islamu,
koje sam, hvala Allahu, priveo kraju.
Meutim prouavanje ekonomske organizacije u cjelini jo uvijek
nisam zavrio te se nadam da e me Allah, u tome pomoi, jer pomo
stie samo od Allaha.
to se tie ovoga djela, ono se odnosi na samo jedan dio tog sistema
vezano za problem siromatva i njegovo suzbijanje, zatitu prava
siromanih, osiguravanje njihovih potreba i zatitu njihove asti u
islamskom drutvu pod okriljem islamskog vjerozakona.
Siromatvo je prisutno meu ljudima jo od davnina, a raznorazne
religije i filozofije pokuavale su rijeiti ovaj problem i umanjiti patnje
siromanih nekada poukom, savjetom, poticanjem pa i prijetnjom, a
nekada imaginarnim putovanjem u neki idealni svijet u kome nema
rivalstva niti klasa medu ljudima i gdje nema siromatva niti
ekskomuniciranja.
To je svijet koji je opisan u knjigama, ali nije prisutan meu ljudima.
Najbolji primjer je Platonovo djelo Drava, koje je nastalo nekoliko
stoljea prije roenja Isaa, a.s.
Nekada se pokuavalo ovaj problem rijeiti i nekim ekstremnim
pokretima koji su se borili protiv ove nepravde gorom od nje. Takav je
bio Mazdekov pokret u Perziji, u 5.stoljeu nakon roenja Isaa, a.s., koji
je zagovarao ideju da imovina i ene budu ope dobro.
U ovo nae doba problem siromatva i uope ekonomske krize
zauzima posebno mjesto kod svih ljudi, a saboteri i ostali destruktivni
elementi drutva koriste ga kao instrument za hukanje narodnih masa i
njihovo privlaenje bezvrijednim ateistikim pokretima (Jehovini svjedoci
i sl. o.p.) i partijama, obmanjujui ih da su oni ti koji su na strani
potlaenih i u slubi siromanih. Naravno, tome doprinosi i
nepoznavanje islama od strane muslimana i utjecaj zabludjele
propagande koja vrijea i ismijava islam, koristei alosno stanje
muslimana i pogrena shvatanja nekih njihovih uenjaka u doba
slabljenja i dekadence islamskog svijeta.
Zato je dunost svakoga onoga koji poznaje islam da objanjava
ljudima propise sa kojima je Allah, poslao Poslanika a koji iz korijena
rjeavaju probleme, kako pojedinca tako i zajednice. Dakle, ne radi se o
povrnom rjeenju uz pomo nekog umirujueg sredstva koje ublaava
bol samo na odreeno vrijeme, ali ne unitava i korijen bolesti.
Ono to smo kazali i naveli u ovome djelu temelji se na istim
islamskim izvorima, a to su Kuran i Hadis, te rijei vodeih islamskih
pravnika, tako da nas konzervativci i pristrasni ljudi ne mogu optuivati
da predstavljamo ljudima novi islam, islam koji nisu poznavali ashabi
Allahovog Poslanika Ebu Hanifa, Malik i drugi imami, kao to tvrde neki
orijentalisti za ono to danas piu oni koji pozivaju u islam.
Onaj koji proita ovo djelo shvatit e kako islam gleda na problem
siromatva, na koji nain i kojim mehanizmima se bori protiv istog, kako
titi prava siromanih i osigurava njihove osnovne moralne (duhovne) i
materijalne potrebe, a to ga ini uenjem koje se razlikuje od onih koje
danas ire propagatori u naoj i van nae sredine. Shvatit e isto tako da
postoji opravdana bojazan da se islam poistovjeti sa nekim od tih uenja
ili da se neko od tih uenja poistovjeti sa islamom, te da se sretnemo sa
tvrdnjom da, naprimjer, socijalizam vodi porijeklo od islama i obrnuto ili,
pak, daje islam kapitalistiki, odnosno da je kapitalizam islamski.
Islam ima svoje gledanje na ivot i ovjeka, na rad i imetak, na
pojedinca i drutvo, koje se razlikuje od drugih uenja, desno ili lijevo
orijentisanih. Islamsko shvatanje je jedinstveno i nezavisno, niti je
obiljeeno kao istonjako niti kao zapadnjako, nego kao boansko,
humanistiko: Njegovo ulje skoro da sija a da ga vatra i ne dotakne, to
je svjetlost nad svjetlou! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On
hoe. 1
Sauvajmo originalnost i sveobuhvatnost islama, njegovu temeljitost i
uravnoteenost, prednosti i nadmoi. Neka nam islam bude najvredniji i
ne dovodimo ga u vezu sa nekom filozofijom ili nekim drugim uenjem.
Hrabro i s pouzdanjem traimo u islamu rjeenje za sve nae probleme i
nedoumice, jer je on lijek za svaku bolest i svjetlo u svakoj tmini. Sva
druga naela i sistemi su samo zablude i miljenja koja se meusobno
sukobljavaju te bezvrijedna iskuenja. Dovoljno je rei da su ona velikim
dijelom ili u cjelini djelo pokvarenih idova i lukavih nevjernika: A djela
nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad do tog
mjesta dode nita ne nade, a zatei e da ga eka kraj njega Allahova
kazna i On e mu potpuno isplatiti raun njegov; jer Allah veoma brzo
obraunava. Ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi
sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih,
prst se pred okom ne vidi, a onaj kome Allah ne da svjetlo nee svjetla ni
imati. 2
Rezime
Dobroinstvo je u osnovi slab temelj i ono nije u stanju da efikasno
rijei problem siromatva, zato to, sa jedne strane, ne odreuje
precizno iznos koji bi odgovarao potrebama siromaha u drutvu, dok, sa
druge strane, ne zauzima visoko mjesto na ljestvici obaveza koje bi joj
osiguralo kontinuitet i postojanost. Otuda je njegov efekat slab i
beznaajan.
Da bude stvar gora, dobroinstvo i milostinja su individualne obaveze
preputene volji pojedinca, a drava nema pravo da intervenie u
njenom prikupljanju i dijeljenju, budui da ne postoji mehanizam koji bi
osigurao redovno provoenje ovog procesa.
Zbog svega navedenog, ubrzo e se u itavom ljudskom drutvu
osjetiti slabost i stagnacija na ovom planu.39
Rezime
Islam siromatvo smatra problemom koji iziskuje neko rjeenje,
tavie, smatra ga opasnim zlom protiv koga se treba boriti. Islam
pojanjava daje suzbijanje siromatva mogue, te da to rjeenje nije
borba protiv Allahovog, odreenja i volje.
Islam odbacuje miljenje onih koji siromatvo smatraju svetim, raduju
se njegovom dolasku i bogatstvo smatraju grijehom za koji kazna brzo
stie. Islam odbacuje i miljenje onih koji siromatvo smatraju sudbinom
od koje se ne moe pobjei i ije je jedino rjeenje zadovoljstvo njime.
Islam odbacuje i miljenje onih koji se u rjeavanju siromatva
ograniavaju samo na dobrovoljnu milostinju i individualno dobroinstvo.
Isto tako, odbacuje i gledanje kapitalista na siromahe i njihova prava u
odnosu na bogatae i dravu te svojim rjeenjem premauje ono to
predlae umjereni kapitalizam i njemu slini sistemi.
Islam otro odbacuje i miljenje onih koji se bore protiv bogatstva i
privatnog vlasnitva pa makar bilo steeno na zakonski dozvoljen nain,
pa tako rjeenje siromatva vide u unitavanju klase bogatih i izazivanju
sukoba izmeu bogataa, sa jedne, te siromaha i drugih drutvenih
klasa, sa druge strane.
Islam, dakle, odbacuje ova ekstremna miljenja koja su skrenula sa
Pravoga puta i koja su sklona pretjerivanju i neumjerenosti te kao
rjeenje siromatva predlae realne i pozitivne korake i sredstva o
kojima emo vie govoriti u narednim poglavljima.
Islam je objavio rat siromatvu, postavio mu zasjede i nametnuo
opsadu, otklanjajui na taj nain opasnost po vjerovanje, moral i
ponaanje te titei porodicu, drutvo, njegov kontinuitet, kompaktnost i
osjeaj bratstva medu ljudima.
U tom smislu islam zahtijeva da svaki lan islamskog drutva ima ono
to je potrebno za dostojan ljudski ivot u kome e, u najmanju ruku, biti
zadovoljene njegove osnovne ivotne potrebe za hranom, piem,
prebivalitem, odjeom (kako zimskom, tako i ljetnom), strunom
literaturom i opremom neophodnom za njegovu profesiju te brakom
(ukoliko za brakom bude imao volje).
Dakle, svakome ovjeku mora biti dostupan i ostvariv njemu prikladan
nivo ivota, ivota koji e ga navesti na izvravanje Allahovih, naredbi,
preuzimanje odgovornosti koju ivot sa sobom donosi i zatititi ga od
siromatva, lutanja, propasti i ekskomuniciranja. Nije dozvoljeno da bilo
koji lan islamskog drutva (pa makar bio i nemusliman) bude gladan,
edan, go i bos, zanemaren i lien bilo kakvog prebivalita ili, pak,
mogunosti da sklopi brak i formira porodicu.
Meutim ta je to to osigurava ovjeku ovakav ivot u islamskom
drutvu? I koja su to sredstva i metode kojima se koristi islam u
ostvarivanju tog cilja?
Islam to postie sljedeim sredstvima i metodama:
- rad,
- obavezivanje imunih da se brinu o svojoj rodbini,
- zekat,
- uloga dravne blagajne,
- nametanje (drugih) obaveza mimo zekata,
- dobrovoljna milostinja i individualno dobroinstvo.
Rad
Svaki ovjek u islamskom drutvu duan je da radi, da se kree i
koristi blagodatima koje je Allah, dao: On vam je zemlju pogodnom
uinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim to On daje. 52
Pod radom se podrazumijeva trud koji ovjek, samostalno ili u
drutvu, svjesno ulae kako bi ostvario neku korist ili proizveo neki
artikal. Ovakav rad je osnovno oruje u borbi protiv siromatva, jedini
nain za stjecanje bogatstva i temeljni faktor u izgradnji i unapreivanju
zemlje na kojoj je Allah, uinio ovjeka namjesnikom.
U tom smislu Allah, preko Saliha, a.s., obraa se ljudima i kae:
O narode moj, klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega
nemate. On vas od zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj!53
1. Islam irom otvara vrata rada pred muslimanima kako bi odabrali
ono za to su nadareni, u emu imaju iskustva i za im imaju volje. Islam
nikome ne namee neki odreeni posao, osim ako je to u interesu
zajednice i drutva u kojem ivi. Isto tako, islam zatvara vrata rada pred
njima samo u sluaju kada taj rad donosi tetu (bilo materijalnu, bilo
duhovnu) pojedincu ili zajednici, a svi u islamu zabranjeni poslovi su
takvi.
2. Rad donosi ovjeku odreenu nagradu, dobit i zaradu koja mu
omoguava da zadovolji svoje osnovne potrebe i ostvari korist za sebe i
svoju porodicu sve dok islam usmjerava i upravlja politikim,
ekonomskim i drutvenim ivotom u skladu sa svojim pravilima i
propisima. Ovakav sistem ne uskrauje radniku nagradu za njegov rad i
trud, nego ga isplauje prije nego mu znoj sa lica nestane i u skladu sa
njegovim uinkom i vjetinom, jer ako mu da manje nego to je zaradio,
ini nepravdu, a nepravda je medu najstroijim zabranama u islamu.
52
El-Mulk, 15. ajet.
Islam ne zabranjuje ni privatno vlasnitvo, tj. ne zabranjuje da ovjek,
ukoliko ima mnogo novca, kupi neku pokretnu ili nepokretnu imovinu
koja e mu donositi prihode, poboljati ivotne uvjete, koristiti mu u
sluaju bolesti i starosti, ili koja e koristiti njegovoj porodici i
nasljednicima nakon njegove smrti.
Islam otklanja i sve psihike i fizike prepreke i smetnje koje
spreavaju ovjeka da radi, da se zalae i kree u potrazi za opskrbom:
- Neki ljudi izbjegavaju rad i zalaganje uzdajui se samo u Allaha, i
ekajui da im opskrba padne sa neba. Islam to smatra pogrenim, zato
to pouzdanje u Allaha, ne iskljuuje rad i trud. Allahov Poslanik, je
kazao jednom Arapu koji je pustio svoju devu, uzdajui se u Allaha,
sljedee: Svei je, pa se onda uzdaj u Allaha.54
S tim u vezi je i moto muslimana: Posij sjeme, a Allaha, moli za
plodove.
Sufije pripovijedaju da je jedan ovjek po imenu el-Belhi krenuo na
poslovno (trgovako) putovanje po svijetu uzdajui se u Allahovu,
pomo. Budui daje oekivao da e se na putovanju dugo zadrati, prije
nego to je krenuo pozdravio se sa svojim prijateljem, poznatim asketom
Ibrahimom bin Edhemom. Meutim, tek to je prolo nekoliko dana, on
se vratio kui. Kada gaje Ibrahim vidio u damiji zaueno gaje upitao:
Zato si se tako brzo vratio? Trgovac odgovori: Vidio sam jedno udo,
pa sam odustao od puta. Ibrahim ree: Dobro, a ta si to vidio?
Trgovac odgovori: Stao sam da se odmorim najednom pustom mjestu
gdje naoh pticu koja je bila i orava i sakata.
Zaudih se i pomislih kako ova ptica ivi na ovako pustom mjestu, a niti
vidi, niti se kree. Ne proe mnogo kada doe jedna druga ptica koja je
donosila hranu nekoliko puta dnevno sve dok se ona sakata ptica nije
najela. Tada rekoh: Onaj koji je nahranio ovu pticu, na ovakvom mjestu
u stanju je da opskrbi i mene, te se smjesta vratih. Ibrahim doda:
udim se tebi, brate. Zato bi ti volio da bude poput te orave, sakate
ptice koja ivi od tue pomoi, a ne poput one druge koja privreuje i za
sebe i za one koji su oravi i nepokretni. Zar ti ne zna da je bolja ruka
koja daje od one koja prima?! Nakon toga trgovac ustade, poljubi
Ibrahima u ruku i ree: Ti si na uitelj, o Ebu Ishae!!, i ponovo krenu
na putovanje.
Neki od prisutnih pozvae se na hadis Allahovog Poslanika, u kome
stoji: Kada bi se vi iskreno u Allaha uzdali, i vas bi poput one ptice koja
osvane praznog, a omrkne punog stomaka nahranio. Odgovor im daje
sam hadis, zato to nije sigurno da e ptica omrknuti sita ako jutrom ne
porani, odnosno ako ne krene rano u potragu za hranom.
Dakle, ovaj hadis podstie na trud i zalaganje.
Ahmedu bin Hanbelu je reeno: ta ti veli za onoga koji sjedi u kui
ili damiji i kae da nee nita raditi dok mu ne stigne opskrba? Ahmed
odgovori: Takav ovjek je neznalica. Zar on nije uo za rijei Allahovog
Poslanika, - moja opskrba je u sjeni (pod zatitom) moga koplja55, ili
njegov govor o ptici koja osvane praznog, a omrkne punog stomaka,
gdje je pojasnio da ona jutrom porani u potrazi za hranom, ili to da su
ashabi Allahovog Poslanika, trgovali i na kopnu i na moru te obraivali
palme. Oni su uzor.
Kada je Allah, stvorio zemlju, blagoslovio ju je i opskrbio blagodatima
kojima e se AIlahovi, robovi u izobilju koristiti: Mi smo vas na Zemlji
smjestili i na njoj vam sve to je potrebno za ivot dali. A kako vi malo
zahvaljujete. 56
Mi smo sinove Ademove doista odlikovali, dali smo im da kopnom i
morem putuju i opskrbili ih ukusnim jelima. 57
Allah vam je uinio Zemlju prebivalitem, a nebo zdanjem i On vam
oblije daje i likove vae ini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To
je Allah, Gospodar va i neka je uzvien Allah, Gospodar svjetova. 58
Allah, osigurao je opskrbu za sve svoje robove, tavie, za svako ivo
bie na ovome svijetu: Na Zemlji nema nijednog ivog bia, a da ga
Allah ne hrani. 59
Opskrbu daje jedino Allah, Moni i Jaki. 60 Meutim Allah, uinio je
da hrana i opskrba koju daje bude dostupna samo onome koji radi i koji
se zalae:
Hodajte predjelima njezinim i hranite se onim to On daje. 61
Dakle, oni koji se kreu (rade), oni e i jesti, a oni koji mogu da se
kreu, ali to ne rade, ne zasluuju ni da jedu. Allah, veli: A kada se
molitva obavi, onda se po zemlji raziite i Allahovu blagodat traite. 62
Ko se, znai, trudi i kree traei od Allaha, pomo i opskrbu, dobit e
je, a ko bude lijen i ne bude se zalagao, bit e mu i uskraena.
Prenosi se da je hzr. Omer jednoga dana nakon namaza vidio nekoliko
ljudi koji su ostali u damiji i poeli pozivati na pouzdanje u Allaha, Hzr.
Omer ih je udario biem i izgovorio svoje dobro poznate rijei: Neka
niko od vas ne odustaje od potrage za opskrbom uzvikujui - Gospodaru
moj, opskrbi me - a znate da sa neba ne pada niti zlato niti srebro te da
Allah, veli - A kada se molitva obavi, onda se po zemlji raziite i Allahovu
blagodat traite.
57
El-Isra, 70. ajet.
58
Gafir, 64. ajet.
59
Hud, 6. ajet.
60
Ez-Zarijat, 58. ajet.
El-Mulk, 15. ajet.
Hzr. Omerov bi je simbol moi zakona te vladinog nadzora i kontrole
nad izvravanjem islamskih propisa i uputstava, pa koga ne obuzda
kuranska uputa, obuzdat e zakonska kazna.
- Neki ljudi ne rade pod izgovorom da se ele potpuno posvetiti
Allahu, pozivajui se na kuranski ajet: I dine i ljude stvorio sam samo
zato da Me oboavaju. 63 Po njihovom miljenju nije dozvoljeno da ljudi
zbog linog interesa zanemare obaveze prema Allahu, koje zahtijevaju
da im se ovjek potpuno posveti poput monaha u manastiru ili Allahovih,
robova na nekom pustom mjestu.
Allahov Poslanik, nas ui da u islamu nema isposnitva te da je bilo
koji ovosvjetski posao iji je nijet dobar i koji se pridrava islamskih
propisa, ustvari, ibadet. ovjekovo zalaganje i privreivanje s ciljem da
ostane poten i prehrani svoju porodicu, da uini dobro svojoj rodbini i
komijama ili da uestvuje u nekom drugom dobrom djelu i doprinese
pobjedi istine i pravde je jedna vrsta borbe na Allahovom putu. Allah,
poredi ove dvije stvari i kae: On zna da e medu vama biti bolesnih i
onih koji e po svijetu putovati i Allahove blagodati traiti i onih koji e se
na Allahovom putu boriti. 64
Hzr. Omer veli: Nakon borbe na Allahovom putu, najvie bih volio da
me smrt zadesi dok tragam za Allahovim blagodatima.65, a nakon toga
je citirao gore navedeni ajet: On zna da e medu vama ...
63
Ez-Zarijat, 56. ajet.
64
El-Muzzemmil, 20. ajet.
Allahov Poslanik, je, potiui na trgovinu, rekao: Iskren i pouzdan
trgovac bie u drutvu poslanik , ehida i iskrenih i pouzdanih ljudi.66
Vezano za poljoprivredu i voarstvo kazao je: Svaki musliman koji
posije sjeme ili zasadi biljku, pa dio toga pojede ovjek, ptica ili neko
drugo ivo bie, imat e nagradu kao da je dao sadaku.67
Govorei o zanatstvu i proizvodnji rekao je: Niko nee pojesti bolju
hranu od one koju sam zaradi.68
Ko zanoi sa uljevima od halal (dozvoljenog) rada, bie mu
oproteni grijesi.69
U drugoj verziji stoji: Ko zanoi sa uljevima od vlastitog rada, bie
mu oproteni grijesi.70
Ibrahim en-Nehai, jedan od tabiina, nakon to su ga upitali da li mu je
drai iskren i pouzdan trgovac ili ovjek koji se posveti samo ibadetu,
odgovorio je sljedee: Drai mije iskren
i pouzdan trgovac, zato to je on u jednoj vrsti dihada. Opsjeda ga
ejtan pri mjerenju i vaganju, uzimanju i davanju a on mu se
suprotstavlja.
ejh e-arani, jedan od sufijskih prvaka, vie je cijenio zanatlije
nego one (Allahove,) robove koji se posvete samo ibadetu, zato to
ibadet koristi samo onome koji ga upranjava, dok zanatstvo koristi svim
ljudima. U tom smislu kazao je: Divno li je kada kroja svoju iglu, ili
stolar svoju pilu uine tesbihom !
- Neki ljudi omalovaavaju i potcjenjuju rad, kao to je bio sluaj sa
mnogim Arapima koji su omalovaavali zanatstvo
66
Prenose et-Tirmizi i el-Hakim.
67
Prenosi el-Buhari.
68
Prenosi el-Buhari.
69
Prenosi ibn Asakir od Enesa.
i runi rad. ak je i jedan pjesnik ismijavao svoga suparnika navodei
daje neki njegov predak bio kova, ime je, navodno, nanio sramotu
plemenu za sva vremena.
Neki ljudi su vie voljeli da prose nego da rade neto to je, po
njihovom miljenju, poniavajue i nedostojno.
Kada je doao islam izmijenio je ova pogrena shvatanja, vrijednost
rada (bez obzira na negovu vrstu) podigao na vii nivo, odbacio
besposlenost i oslanjanje na druge ljude, te pojasnio da je svaka halal-
zarada veliko i asno djelo, iako ga neki ljudi potcjenjuju i
omalovaavaju.
El-Buhari prenosi od el-Zubejra bin el-Avvama daje Allahov Poslanik,
rekao: Da neko od vas uzme ue i donese snop drva te ga proda, pa
mu Allah time izmijeni stanje (sauva mu ugled i ast), bolje mu je nego
da prosi od ljudi, bez obzira na to da li mu oni dali ili ne. Ovaj hadis
pojanjava daje sakupljanje drva, uprkos naporu koji prati taj posao te
ponienju i maloj zaradi, bolje od prosjaenja i besposlenosti.
Allahov Poslanik, se nije zadovoljio samo ovim teoretskim
objanjenjem, nego je naveo i primjer Allahovih poslanika koji su mu
prethodili, pa je rekao: Allah, nije poslao nijednog poslanika, a da nije
uvao stoku.Ashabi ga upitae: A ti, Allahov Poslanie? On odgovori:
I ja, uvao sam stoku nekim Mekelijama za nekoliko karata.71
U jednom drugom hadisu stoji: Niko od vas nee pojesti bolju hranu
od one koju zaradi svojim rukama, a i Allahov Poslanik Davud, a.s., ivio
je od vlastitog rada.72
El-Hakim spominje da je ibn Abbas rekao: Davud, a.s., pravio je
pancire, Adem, a.s., bio je zemljoradnik, Nuh, a.s., stolar, Idris, a.s.,
kroja, a Musa, a.s., pastir.73
71
Prenosi el-Buhari. Vrijednost jednog karata je 1/16 dirhema ili 1/20
dinara, (o.p.)
72
Prenosi el-Buhari.
Nije ni udo, onda, to se mnogi islamski prvaci i veliki uenjaci o
kojima svi govore i koje su ovjekovjeila njihova nauna i knjievna djela,
ne spominju po imenima svojih oeva, djedova ili plemena, nego se
spominju po svojim djelatnostima i profesijama od kojih su ivjeli oni i
njihove porodice. Oni, kao ni islamsko drutvo kroz dugi niz vjekova,
nisu u tome vidjeli nikakvu sramotu i ponienje, a mi se i dan-danas
susreemo sa imenima kao to su: el-bezzaz - trgovac tekstilom el-
havvas trgovac palminim liem el-kaffal bravar el-hajjat -kroja el-
zeddad - staklar el-sabbantrgovac sapunom
el-harraz obuar el-kattan trgovac pamukom
el-dessas - zidar i druga koja su nosili poznati islamski pravnici i
autori, te drugi uenjaci koji su bili upueni u razne aspekte arapsko-
islamske kulture.
- Neki ljudi odustaju od rada i zalaganja zato to im ne polazi za
rukom u njihovom rodnom kraju i zaviaju, gdje ivi njihova porodica,
rodbina, prijatelji i druge drage osobe, a mrze tuinu i seljakanje, te se
plae lutanja po svijetu. Vie vole da ostanu u rodnom kraju, izlaui se
siromatvu i besposliarenju nego da se isele u potrazi za poslom i
opskrbom. Islam podstie takve ljude na iseljavanje u druge krajeve i
pojanjava da je Allahova, zemlja prostrana te da blagodati i opskrba
nisu ogranieni samo na jedno mjesto.
A kada nekoga zadesi smrt van rodnog mjesta i daleko od porodice, u
Dennetu mu bude dodijeljeno shodno rastojanju od mjesta roenja do
mjesta preseljenja (na ahiret). Allahov Poslanik, je rekao: Putujte, biete
imuni.74
Allah, u vezi sa ovim veli: Onaj koji se iseli Allaha radi, nai e na
zemlji mnogo mjesta i slobodu. 75
On zna da e medu vama biti bolesnih i onih koji e po svijetu
putovati i Allahove blagodati traiti. 76
Od Abdullaha bin Omera se prenosi daje umro neki ovjek u Medini,
gdje je i roen, pa mu je Allahov Poslanik, klanjao denazu i rekao:
Kamo sree da je umro van mjesta roenja. Onda ga je jedan ovjek
upitao: A zato, o Allahov Poslanie? Allahov Poslanik, je odgovorio:
ovjek koji umre u tuini, u Dennetu bude nagraen shodno rastojanju
od mjesta roenja do mjesta smrti.
U drugom rivajetu stoji da je Allahov Poslanik, stajao pored mezara
nekog ovjeka iz Medine, pa je rekao: Kamo sree da je umro u tuini.
Postoji li jasnije ohrabrivanje i podsticanje ljudi na putovanje i
iseljavanje iz bilo kog dozvoljenog razloga od ovog Poslanikovog?
Povodei se za ovim hadisima i primjerima prvi muslimani su se
razili na sve strane svijeta, irei islam, tragajui za opskrbom i naukom
i borei se na Allahovom, putu.
Kada su pitali Ummu Mesleme o odlasku i smrti njenih sinova na dvije
razliite strane svijeta, ona je odgovorila: Razdvojile su ih ambicije.
- Neki ljudi zanemaruju rad oslanjajui se na ono to sakupe od
drugih ljudi u vidu zekata, sadake i drugih priloga bez ikakvog truda i
umora. Na taj nain oni prisvajaju tue pravo i pruaju ruku, poniavajui
se i sramotei, iako su snani, zdravi i sposobni za rad kao i veina
prosjaka koje viamo u islamskom svijetu.
75
En-Nisa, 100. ajet.
Islam nas ui da takvim ljudima ne pripada zekat ili neka druga vrsta
milostinje sve dok su u snazi i sposobni za rad i zaraivanje. Allahov
Poslanik, je dvojici ljudi koji su traili od njega dio zekata rekao sljedee:
Zekat ne pripada bogatau, niti snanom i imunom ovjeku.77
U drugom hadisu stoji: Sadaka ne pripada bogatau, snanom i
zdravom ovjeku koji moe stjecati.78 Allahov Poslanik, besposliarima i
dangubama nije dao pravo na sadaku, kako bi one koji su sposobni
podstakao na rad u okvirima dozvoljenog, o emu emo vie govoriti u
poglavlju o zekatu.
Islam pokuava da odvrati ljude od prosjaenja, upozorava ih i
opominje, a el-Buhari i Muslim prenose od ibn Omera daje Allahov
Poslanik, rekao: ovjek e neprestano prositi, tako da e na Sudnjem
danu doi, a na njegovom licu nee biti ni komad mesa.
Prenosi Muslim od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, kazao: Ko
trai (prosi) da bi uveao svoj imetak (dakle, ne iz potrebe), trai vatru
(Dehennem), pa neka umanji imetak ili neka ga uvea. (Umanjie ga
ako prestane prositi, a uveati ako nastavi, dakle, mogli smo rei i
ovako: pa neka prestane prositi, ili neka nastavi, pa e se suoiti sa
posljedicama, o.p.).
El-Buhari i Muslim prenose od ibn Omera da je Allahov Poslanik,
govorei na minberi o sadaki (milostinji), pro- sjaenju te skromnosti i
potenju, rekao: Gornja ruka (ruka koja daje) je bolja od donje ruke
(ruke koja prima).
Muslim prenosi od Ebu Hurejre daje Allahov Poslanik, kazao: Da
neko od vas jutrom porani i na leima drva prenosi, kako bi milostinju
dao ili od ljudi neovisan postao, bolje je nego da prosi, zato to je gornja
ruka bolja od donje ruke.
77
Prenose Ahmed, Ebu Davud i en-Nesai.
Prenosi Ahmed od Sevbana, r.a., da je Allahov Poslanik, rekao: Ko
bespotrebno prosi, bie obiljeen na Sudnjem danu. Od Abdurrahman
bin Avfa se prenosi da je Allahov Poslanik, kazao: Nijedan Allahov rob
ne otvori vrata pros- jaenja, a da mu Allah ne otvori vrata siromatva.
En-Nesai prenosi od Aiz bin Amra da je jedan ovjek doao kod
Allahovog Poslanika, prosei, pa mu je Allahov Poslanik udijelio sadaku,
a kada je ovjek stao na prag (krenuo, o.p.), Allahov Poslanik je rekao:
Kada bi znali ta predstavlja prosjaenje, niko se njime ne bi bavio.
Ebu Davud, en-Nesai i et-Tirmizi prenose da je Allahov Poslanik,
kazao: Prosjaenje je neto ime ovjek svoje lice izoblii, pa ko eli
takav e i ostati, a ko ne eli, toga e se i proi, izuzev u sluaju kada
ovjek ne nae drugog izlaza i trai od onoga u ijoj ruci je vlast.
Prosjaenje pogaa najosjetljiviji dio ovjekove linosti, a to je
njegova ast i njegov ugled. U vezi sa ovim postoje samo dvije situacije
koje nisu pokuene:
a) kada ovjek trai od svoga skrbnika i staratelja, odnosno od onoga
koji je duan da se brine o njemu;
b) kada se ovjek nalazi u situaciji iz koje nema drugog izlaza i koja
ga prisiljava na prosjaenje. Dakle, ovdje se radi
o krajnjoj nudi.
Sva ova upozorenja i opomene ukazuju na to da je prosjaenje, kako
veli ibn el-Kajjim, nepravda prema Allahu, prema onome od koga se
prosi i prema samom prosjaku.
Prosjaenje je nepravda Allahu, zbog toga to se prosjak obraa
nekome drugom mimo Allaha, to predstavlja jednu vrstu robovanja i
oboavanja, a time se naruava ideja monoteizma i istog vjerovanja.
Ono je nepravda i prema onome od koga se prosi, zato to biva
izloen neprijatnostima i u sluaju da d milostinju
i u sluaju da ne da, jer ako da, daje nerado i mrzovoljno, a ako je
uskrati, radi to stidljivo i srameljivo.79
Prosei, ovjek nanosi nepravdu i samome sebi, jer se poniava i
pokorava pred nekim drugim mimo Allaha, svoga Stvoritelja. Sputa se
na najnii nivo, gubi ast, ugled i samopouzdanje te postaje ovisan o
drugim ljudima. Ovo je sutina nepravde koju ovjek, prosei od drugih,
nanosi samome sebi.
Na osnovu svega ovoga, vlastodrac (u islamskoj dravi) ima pravo
da kazni i preodgoji svakog zdravog i za rad sposobnog pojedinca koji
eli da ivi na raun zajednice, smatrajui prosjaenje svojom
profesijom, a zekat svojim pravom. Zekat je takvim ljudima haram, a
prosjaenje grijeh.
Meutim ne postoji odredba niti propis u vezi sa ovim grijehom na
osnovu koga bi ga vlastodrac suzbio ili prikladno kaznio onoga koji ga
poinjava.
Ovdje treba spomenuti i to da prosjaenje ima razliite oblike i
metode koje su u opticaju meu ljudima koji ih smatraju vrstom rada i
privreivanja, iako je to, ako bolje razmislimo, puko prosjaenje, samo u
drugom ruhu.
Nema boljeg i ispravnijeg tumaenja ove nevaljale profesije od onog
koje je dao el-Gazali u djelu Ihja ulum ed-din, gdje je naziva
prosjaenjem.
U istom djelu, nakon to je kazao neto o potrebi da se radi i bori za
ivot, te nakon to je naveo razne vrste tog rada, spomenuo je i to da se
nekim profesijama ljudi mogu baviti tek nakon kolovanja te tekog i
mukotrpnog poetka. Neki mladi ljudi ignoriu ovu injenicu ili ih u tome
neko ili neto sprijei, pa ostaju nesposobni za rad i privreivanje. Kao
rezultat toga oni ubiru plodove tueg rada ili kraom ili prosjaenjem.
79
Ovo je u sluaju kada trai od ovjeka ne to to mu ovaj nije duan dati,
a ako trai ne to na to ima pravo, onda se tu ne radi o nepravdi.
Naravno, ljudi nastoje da zatite sebe i svoju imovinu od takvih ljudi
koji su onda primorani da trae neko drugo rjeenje. to se tie
kriminalaca, neki od njih se udruuju sa onima koji imaju odreenog
udjela u vlasti, pa zajedno sa njima ine kriminal, dok oni slabiji meu
njima pribjegavaju lukavstvu, koristei ljudski nemar i nepanju, ili
primjenjujui neku drugu vrstu savremenog kriminala.
Sa druge strane, kada prosjak prosi, pa mu bude reeno da radi kao i
ostali i ne dobije nita, on pribjegava trikovima kako bi opravdao svoj
nerad i na taj nain izmamio neto od ljudi. Tako se nekad pretvara daje
slijep, paralizovan, nenormalan ili glumi neku drugu bolest,
objanjavajui da ga je ta nesrea zadesila na pravdi Allaha, Nekada,
pak, izvode neke pokrete ili govorne predstave koje djeluju na ljude
toliko da u tom zanosu ponu da udjeljuju milostinju zbog koje se kasnije
kaju. Meutim tada kajanje vie ne vrijedi.
Tu se uglavnom radi o imitiranju i ismijavanju drugih ljudi, nekim
maioniarskim trikovima, udnim frizurama, melodino izvedenoj
rimovanoj prozi ili, na ljude jo utjecajnijoj, ritminoj poeziji, a posebno
ako obiluje fanatizmom (pristrasnou) prema nekim pravcima ili
tokovima, ili poeziji koja pokree ljubav u srcima ljubavlju opsjednutih
ljudi.
Ovdje treba spomenuti i one koji prodaju hamajlije i talismane za koje
tvrde da imaju iscjeliteljsko djelovanje, obmanjujui na taj nain djecu i
neznalice. Zatim su tu i gatari, vraari, astrolozi te propovjednici koji nisu
potkovani znanjem i iji je jedini cilj stjecanje naklonosti naroda i
prisvajanje njihovog imetka na jedan od naina prosjaenja kojih ima
vie od jedne ili, ak, dvije hiljade.80
Ovo je jedno sjajno el-Gazalijevo zapaanje u kome on na
isti nivo stavlja i povezuje krau i prosjaenje kroz njihove razliite oblike
i vrste kojih ima, kako on veli, vie od jedne, pa ak i dvije hiljade.
Zato ih stavlja na isti nivo?
Stavlja ih na isti nivo zato to obje ove pokuene profesije prisvajaju
imovinu drugih ljudi i plodove tueg rada, sluei se raznim trikovima i
sredstvima koje ne odobrava niti razum, niti zakon, osim ejtanovog
zakona, naravno. Ovdje je el-Gazali ukazao i na razliite vrste skrivenog,
tj. neprimjetnog prosjaenja, to ukazuje na dubinu njegove misli te
njegovu pronicljivost i upuenost u bolesti drutva. On, takoer, i one koji
se bave kitnjastom rimovanom prozom te nakienim, a ustvari povrnim
predavanjima koja nisu nauno utemeljena, smatra pokuenim
prosjacima. Sloit emo se da su ova njegova razmiljanja ispravna i
tana.
- Neki ljudi odustaju od rada i zalaganja zato to su nevjeti i
nesposobni da se organizuju i prihvate nekog posla te zato to su
nedovoljno upueni u naine na koje se moe zaraivati i stjecati
sredstva neophodna za ivot ljudi. U tom sluaju najlake rjeenje jeste
odustajanje i prebacivanje odgovornosti za sebe i svoju porodicu na
vlast koja je duna da prui pomo i zadovolji osnovne potrebe te
porodice.
Islam zahtijeva da se takvim ljudima osigura njima odgovarajui posao, u
emu e im pomoi svi lanovi drutva, a posebno vlast. Svi autori zbirki
Sunen prenose od Enesa bin Malika da je jedan ensarija doao kod
Poslanika, i upitao ga: Zar ti nema nita u kui? Allahov Poslanik, je
odgovorio: Da, imam. Imam jedan ogrta kojim se nekad ogmem, a
nekad ga i prostrem (pa sjedim na njemu, o.p.), te jednu drvenu au za
vou. Na to ovjek ree: Daj ih meni. Ja (Enes bin Malik) sam ih
donio, a onda ih je uzeo Allahov Poslanik, i rekao: Ko e kupiti ove dvije
stvari? ovjek ree: Ja dajem jedan dirhem
za njih. Allahov Poslanik, doda: Ko daje vie? Dva, tri dirhema?
ovjek opet dobaci: Ja dajem dva dirhema. Onda mu ih Poslanik,
dade, uze dva dirhema pa mu ih opet vrati i ree: Za jedan dirhem kupi
hrane i odnesi svojoj porodici, a za drugi kupi sjekiru i donesi je meni...
Allahov Poslanik, joj uvrsti dralicu pa ree: Idi i sakupljaj drva, pa ih
prodaji... i neu da te vidim petnaest dana.
ovjek je otiao da sakuplja i prodaje drva, a kada je ponovo doao
za petnaest dana, ve je bio zaradio deset dirhema. Za nekoliko dirhema
kupio je odjeu, a za ostalo hranu. Allahov Poslanik, tada ree: Ovo je
bolje za tebe nego da na Sudnjem danu bude obiljeen zbog
prosjaenja. Prosjaenje je dozvoljeno samo trojici: onome koji ivi u
krajnjoj bijedi, onome koji ima optereujue dugove i onome koji treba
dati veliku krvarinu
Kao to vidimo iz ovog hadisa, Allahov Poslanik ne smatra da je u
interesu za rad sposobnog ovjeka da prima dio zekatom sakupljenih
sredstava. Takvom ovjeku ova sredstva nisu dozvoljena sve dok pred
njim ima makar jedan izlaz ili nain da se zaradi.
Sa druge strane, ovaj hadis ukazuje i na to da je dunost
vlastodraca da prue ovjeku priliku da zarauje na dozvoljen nain, te
da ga upute na posao koji bi mogao obavljati. Ovaj hadis ukazuje na
mjere i metode za suzbijanje siromatva, a kojima islam prethodi
svakom drugom sistemu koji se pojavio tek nekoliko stoljea nakon
pojave islama. Kroz ovaj hadis jasno je da islam ne rjeava, kao to
mnogi misle, problem siromaha pruajui im samo povremenu
materijalnu pomo, savjetujui ga i odvraajui od prosjaenja. Islam
siromahu prua pomo kojom e on samostalno i uspjeno rijeiti svoj
problem. Pouava ovjeka da se koristi svim raspoloivim potencijalom i
sredstvima, makar mala i neznatna bila, te da ne pribjegava prosjaenju
ukoliko posjeduje ita to bi mu omoguilo uspjeh u poslu koji bi ga
uinio imunim.
Ovaj hadis ui ovjeka daje svaki posao koji donosi halal- zaradu
astan i plemenit, pa makar to bilo sakupljanje i prodaja drva, jer time
Allah, titi ovjeka od ponienja i sramote kojima se izlae prosei.
Ovaj hadis upuuje ovjeka da se bavi poslom koji odgovara njegovoj
linosti, sposobnostima, uvjetima i sredini u kojoj ivi te da osigura za taj
posao neophodna sredstva i opremu. Dakle, ni u tom segmentu ga ne
ostavlja zbunjenog i smetenog.
Nadalje, u ovom hadisu Allahov Poslanik, daje ovjeku rok od
petnaest dana, to je period nakon kojeg je mogue sagledati da li taj
posao odgovara tom ovjeku ili ne, te da li dobit koju ostvaruje
zadovoljava njegove osnovne potrebe ili ne. Ukoliko se taj posao ne
pokae odgovarajuim, bira se neki drugi itd.
Nakon toga, ova kratka, ali rjeita i djelotvorna teoretska studija
ukazuje ovjeku na zabranu prosjaenja i odreduje granice u kojima je
ono dozvoljeno (za onoga koji ivi u krajnjoj bijedi, koji ima optereujue
dugove i koji treba dati veliku krvarinu).
Dobro bi bilo da i mi slijedimo ovaj ispravni Poslanikov put i nain te
da, umjesto da o siromatvu samo priamo i dijelimo savjete, uinimo
neto konkretno i osiguramo posao svakome onom koji je nezaposlen.
Rezime
Iz svega to smo kazali proizlazi da svaki musliman mora raditi i
privreivati kako bi osigurao opskrbu, bez obzira o kakvom poslu je rije:
poljoprivreda, zanatstvo, trgovina, administracija, nauka ili neka druga
korisna profesija, bilo da radi za svoj interes, interes nekog drugog
pojedinca ili interes zajednice. Radei, ovjek postaje neovisan, biva
sposoban da podmiri svoje i potrebe svoje porodice, ne dolazi u situaciju
da trai pomo od drugih ljudi, ustanova ili drave, titi se od siromatva
i uestvuje u razvoju cijeloga drutva.
Kome bude nedostajalo opskrbe zbog malog nacionalnog dohotka, a
velikog broja stanovnika i rasta nezaposlenosti, treba da putuje svijetom
u potrazi za Allahovim, blagodatima, jer je Allah, svakom ovjeku
odredio mjesto na ovome svijetu.
Islamsko drutvo duno je da pomogne svakog za rad sposobnog
ovjeka kako bi pronaao posao kojim bi osigurao lijep i ugodan ivot,
imajui u vidu Allahove, , rijei: Jedni drugima pomozite u dobroinstvu i
estitosti. 81
Vladar u islamskoj dravi je duan da svakom ovjeku osigura posao,
budui da je on odgovoran za one koji su u njegovoj vlasti. Ako je
ovjeku potrebno da se posebno pripremi i obui za njemu odgovarajui
posao, drutvo i vlada su duni da ga i u tome pomognu. Ako mu je
potreban odreeni kapital da otvori duan (trgovinu) ili pokrene neki
drugi koristan projekat, ako mu je potreban komad zemlje kako bi se
bavio zemljoradnjom ili sredstva za proizvodnju, vlast je duna da mu to
osigura sredstvima ubranim zekatom ili na neki drugi nain iz dravne
kase ili budeta.
Islamsko drutvo (kako vlada, tako i narod) duno je da mobilizira sve
raspoloive potencijale kako bi nadvladalo siromatvo i unitilo njegove
izvore, jer nema sumnje da poveanje proizvodnje i izvora prihoda
uope ima veliki utjecaj na borbu protiv siromatva. Svi lanovi
islamskog drutva treba da rade i da se meusobno potpomau u
izgradnji svoje drave, treba da tragaju za poslovima, projektima i onom
vrstom proizvodnje koja je potrebna zajednici na svakom planu te da za
te poslove obue ljude koji e ih uspjeno obavljati.
Ovo je farzi-kifaje (kolektivna obaveza) za sve pripadnike islamskog
drutva, to znai da, ako neki to uine, pada obaveza i sa ostalih, a ako
se niko time ne pozabavi, grijeh obuhvata cijelu zajednicu, a posebno
njene prvake.
Zekat
Kuranski dokazi
Najistaknutiji dokaz navedenom jeste injenica da Allah, spominje u
Kuranu one koji sprovode ovu naredbu pod imenom el-amilune alejha
te im dodjeljuje dio zekatom sakupljenih sredstava, tako da nemaju
potrebe za nekom drugom vrstom naknade za obavljeni posao, a ime
se osigurava njihovo ivotno izdravanje, sa jedne, te potenje pri
obavljanju posla, sa druge strane.
Tako Allah, veli:
Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga
sakupljaju, i onima ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i
prezaduenima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku- -namjerniku.
Allah je odredio tako. A Allah sve zna i mudar je. 135 Nakon ovog jasnog
kur'anskog teksta nema mjesta slobodnom djelovanju u vezi sa ovim
pitanjem, nepotrebnom komen- tarisanju i pretpostavkama, a posebno
zbog injenice da su ove kategorije ljudi od Allaha, odreene kao
obaveza i dunost. Ko bi se, onda, usudio zanemariti ono to je Allah,
uinio obavezom?
U istoj suri Allah, veli: Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime
oisti i blagoslovljenim uini, i pomoli se za njih, molitva tvoja e ih
zaista smiriti. 136
Mnogi muslimani smatraju da se pod rijeju sadaka u ovom ajetu
podrazumijeva zekat, a Allah, ovim se ajetom obraa Poslaniku,i svima
onima koji budu na elu muslimana nakon njega.
Dokazi iz Sunneta Allahovog Poslanika.
El-Buhari, Muslim te neki drugi muhaddisi prenose od ibn Abbasa
daje Allahov Poslanik, rekao Muazu kada gaje uputio u Jemen sljedee:
Obavijesti ih da je Allah, propisao zekat, koji se uzima od imunih, a
daje siromanim. Ako te posluaju, pazi na njihovu najvredniju imovinu i
uvaj se kletve onoga kome je uinjena nepravda, jer izmeu nje i Allaha
nema zastora.
Iz ovog hadisa vidimo da se zekat uzima od onih koji su imuni, a da
se dodjeljuje siromanima, da zekat ubire i dijeli za to odreena osoba te
da to nije preputeno volji onoga koji je duan da daje zekat.
135 Et-Tevba, 60. ajet.
ejh el-islam el-Hafiz bin Hader veli: Iz ovoga hadisa da se zakljuiti
daje voda (vladar) taj koji ubire i dijeli zekat, on lino ili njegov
opunomoenik, pa ko se usprotivi bie mu uzet silom.137
Ovo je ono o emu je govorio Allahov Poslanik, a to su potvrdila i
njegova djela te djela hulefa er-raidina nakon njega.
Pozivajui se na navedeno uenjaci vele: Vladar je duan da poalje
slubenike da ubiru zekat, zato to su to inili Allahov Poslanik, i halife
nakon njega, te zato to meu ljudima ima onih koji su imuni, ali ne
poznaju svoje obaveze ili su krti, pa je potrebno poslati nekoga ko e ih
obavijestiti i uzeti zekat od njih.138
Ljudi treba da pomognu tim slubenicima u ubiranju zekata tako to
e dati ono to su duni da daju ne skrivajui nita od svoje imovine.
Dabir bin Atik prenosi da je Allahov Poslanik, rekao: Doi e vam
omraeni gosti (putnici), pa kada vam dou poelite im dobrodolicu
(pozdravite ih) i predajte im ono to trae. Pravedno postupili ili ne, neka
je na njihovu duu. Njihovo zadovoljstvo je u tome da date cijeli zekat, a
onda neka za vas upute dovu Allahu?139
Oni su omraeni zato to trae dio imovine, a ljudi su krti, budui da
im je ta imovina prirasla za srce.
U Kuranu se o tome kae: A ovjek je uvijek tvrdica. 140 Enes
prenosi daje neki ovjek upitao Allahovog Poslanika: Ako dam zekat
tvome izaslaniku, jesam li se oduio prema Allahu i Njegovom
Poslaniku?
137
Feth el-Bari, tom 3, str. 231.
138
El-Medmu, tom 6, str. 168.
139 prenosi bu Davud.
Allahov Poslanik, je odgovorio: Da, kada da zekat mome izaslaniku,
oduio si se prema Allahu i Njegovom Poslaniku. Ti e imati nagradu za
to, a grijeh pripada onome koji postupi drugaije.
Fetve ashaba Allahovog Poslanika.
Sehl bin ebi Salih prenosi daje njegov otac kazao: Sabrao sam neto
imovine koja je dostigla nisab, pa sam upitao Sada bin ebi Vekasa, ibn
Omera, Ebu Hurejru i Ebu Seida el-Hudrija da li da dam zekat vladaru ili
da ga podijelim siromasima, pa su mi svi odgovorili da ga trebam dati
vladaru.
U jednom rivajetu stoji: Na to im rekoh - Zar da zekat dam vladaru
koji radi ono to i sami vidite da radi (bilo je to vrijeme vladavine dinastije
Emevija), pa zar da zekat dajem njemu? Svi su odgovorili: Da, daj ga
njemu.141 Ibn Omer veli daje Allahov Poslanik, rekao: Dajite zekat
onome koga je Allah ovlastio nad vama. Ko uini dobro(instvo), sebi
gaje uinio, a ko se ogrijei, neka je na njegovu duu. El-Mugire bin
ube kae da je upitao upravnika svoga imanja u Taifu: ta ini sa
zekatom na moj imetak? Odgovorio je:Dio dajem dravi, a dio dijelim
kao milostinju. El-Mugire je ponovo upitao:Zato ti to ini
(prigovarajui mu zbog toga to on o tome odluuje)? Odgovorio je:
Oni kupuju zemlju i ene se uz pomo tih sredstava. Onda el-Mugire
ree: Dijeli ga njima, jer nam je i Allahov Poslanik naredio da ga njima
udjeljujemo.142
Ovi hadisi Allahovog Poslanika,i fetve njegovih ashaba ukazuju na to da
je jedan od temelja islamskog zakonodavstva to, da je vlast u islamskoj
dravi ta koja nadzire i sprovodi
141
Prenosi Seid bin Mensur.
ubiranje i podjelu zekata, a da je na lanovima zajednice da sarauju i
pomau vlast u tome, potvrujui na taj nain i prihvatajui ovu instituciju
(zekat), uvrujui temelje islamskog zakonodavstva te jaajui
dravnu blagajnu muslimana.
U emu je sutina odgovornosti drave u pogledu ubiranja i dijeljenja
zekata?
Moda e neko rei: Religije bude due i srca te donose ljudima
najjae dokaze, a zatim pokuavaju da ih vode uzdama enje ka
Allahovoj nagradi ili straha od Njegove kazne, preputajui
vlastodrcima da organiziraju, odreuju, zahtijevaju i kanjavaju, jer je to
stvar politikog vodstva, a ne misije vjerskog usmjeravanja.
Rei emo da je ovo, moda, sluaj sa drugim religijama, ali ne i sa
islamom, budui da islam podrazumijeva i uenje, ali i sistem, i vjeru, ali i
zakon, i Kuran, ali i vlast.
ovjek po islamu nije podijeljen na dva dijela: dio koji je okrenut vjeri i
dio koji je okrenut ovome svijetu. Isto tako ni ivot nije podijeljen na dva
dijela: dio za cara (vladara) i dio za Allaha, nego cijeli ivot, ovjek u
cjelini i sva iva bia pripadaju samo Jednome i Silnome, Allahu,
Islam je doao kao sveobuhvatna rukovodea poslanica iji je cilj
oslobaanje pojedinca i njegovo potovanje, srea i blagostanje cijeloga
drutva, usmjeravanje naroda i vladara ka istini i dobru, te poziv cijelom
ovjeanstvu da robuje samo Allahu, da Mu ne pripisuje druga ni u
emu, te da jedni druge ne smatraju gospodarima pored Allaha.
U ovom okviru javlja se institucija zekata koja nije stvar pojedinca,
nego vlasti (u islamskoj dravi), budui da islam ubiranje i podjelu zekata
preputa dravi, a ne volji pojedinaca, imajui u vidu nekoliko razloga:
1. Mnogi ljudi izgube razum ili ih spopadne neka bolest iz ljubavi
prema ovome svijetu i samome sebi, tako da nije sigurno da bi siromah
ostvario svoja prava kod takvih ljudi.
2. Uzimajui svoje pravo od drave, a ne od bogatih pojedinaca,
siromah ne dolazi u situaciju da se sramoti prosjaenjem, te da bude
izloen uvredama i prigovaranju, i na taj nain titi svoju ast, ugled i
potovanje.
3. Preputanje zekata na volju pojedincima dovodi do anarhije i
nereda, budui da se susreemo sa situacijom da nekoliko imunih ljudi
vodi rauna samo o jednom siromahu, dok drugog zanemaruju, iako je
moda on siromaniji od onog drugog.
4. Zekat nije ogranien samo na siromahe, nevoljnike i putnike-
namjernike, nego se daje i u nekim drugim sluajevima koji su od opeg
interesa za muslimane, a koje ne odreuju pojedinci, nego vlast i dravni
savjet (u islamskoj dravi). Medu tim sluajevima su i sljedei: oni ija
srca treba pridobiti, za snabdijevanje boraca na Allahovom, putu, za
opremanje onih koji propovijedaju islam irom svijeta itd.
5. Kao to smo ve kazali, islam podrazumijeva i vjeru, ali i dravu, i
Kuran, ali i vlast, tako da su potrebna odreena materijalna sredstva na
kojima e poivati sistem i organizacija te drave i uz pomo kojih e se
sprovoditi njeni zakoni. Ta sredstva, naravno, moraju imati svoje izvore,
a to je u ovom sluaju zekat koji predstavlja vaan izvor prihoda dravne
blagajne.
Blagajna sredstava ubranih zekatom
Osnova islamskog ustrojstva jeste da zekat podrazumijeva posebnu
blagajnu te prihode kojima se finansiraju ve odreene kategorije ljudi i
poduhvati koji su od opeg interesa za islam i muslimane. Dakle, ova
sredstva se ne mijeaju sa drugim prihodima dravne blagajne koja
finansira razliite projekte, planove i poduhvate.
Na ovo ukazuje gore spomenuti ajet iz sure et-Tevbe, gdje stoji da i
oni koji rade na sakupljanju zekata uzimaju svoju naknadu iz sredstava
ubranih zekatom, iz ega proizlazi da ta sredstva trebaju imati zasebnu
blagajnu iz koje e se finansirati njena administracija (uprava).
Ovako su rezonovali muslimani jo od davnina, a kao dokaz tome
jeste injenica da su dijelei budet islamske drave na etiri dijela,
zekatu predvidjeli posebnu blagajnu.
Ta etiri dijela budeta islamske drave su:
1. Blagajna sredstava ubranih zekatom. U njoj se nalaze prihodi
zekata, a sistem rada na sakupljanju i podjeli zekata je usklaen sa
potrebama.
2. Blagajna sredstava ubranih kroz instituciju dizje i haraa. Dizja je
namet koji se uzima od nemuslimana koji ive u islamskoj dravi. Taj
namet je srazmjeran onome to se uzima od muslimana kroz zekat ili
neku drugu vrstu sadake (milostinje), kao to je sadaka el-fitr, te kroz
kefaret (ono to se daje u sluaju proputenih ibadeta ili eventualno
poinjenih grijeha). Zauzvrat, oni uivaju punu slobodu i zatitu i ne
slue vojnu obavezu.
Hara je, pak, godinji porez na zemlju kao to je, naprimjer, onaj koji
je nametnuo hzr. Omer u Iraku itd.
3. Blagajna predviena za prihode od ratnog plijena ili rudnih
bogatstava koja nisu ubrana zekatom i koja se ne troe na one zekatom
predviene kategorije ljudi.
4. Blagajna predviena za ona sredstva iji vlasnik nije poznat kao to
je, naprimjer, sluaj sa imovinom koju niko ne nasljeduje.
Ono to nas ovdje zanima jeste injenica da zekat nije vrsta
dobrovoljnog priloga, niti individualne obaveze koja je preputena na
volju pojedincima. Zekat je obaveza nad kojom bdije i ije ubiranje i
podjelu organizuje drava. Zekat je ibadet koji ima svojstvo poreza i
namet koji ini sr (duh) ibadeta.
Tako nad ubiranjem i podjelom zekata bdiju dva faktora:
- vanjski faktor koji podrazumijeva vlast u islamskoj dravi i drutvo u
cjelini;
- unutranji faktor koji podrazumijeva savjest vjernika, vjeru u
Gospodara, elju za Njegovom milou i strah od Njegove kazne.
Tako, ako ne postoji islamska vlast koja bi igrala ulogu halife u zatiti
prava siromaha i njihovom izbavljanju (makar i silom) iz pandi okrutnih
ljudi, onda je tu savjest vjernika koji tee Allahovoj, nagradi, a strahuju
od Njegove kazne i koje e njihova vjera sprijeiti da zanoe siti, a da
njihov komija bude gladan.
Ko su siromasi i nevoljnici koji imaju pravo na zekat
Kuran se vie bavio kategorijama ljudi koji imaju pravo na zekat nego
onima koji su duni da ga daju, zato to je ubiranje zekata lake nego
njegova podjela. Stoga, Kuran nije prepustio odreivanje kategorija ljudi
koji imaju pravo na zekat vlastima i njihovim hirovima, niti pohlepnicima
koji prave konkurenciju siromasima.
Kuran je ukazao na osobe i sluajeve na koje se troe sredstva
ubrana zekatom kao odgovor munaficima kojima voda na usta ide od
pomisli na ta sredstva i koji prigovaraju Allahovom Poslaniku, budui da
ih je izostavio i nije udovoljio njihovoj nezasitoj pohlepi i gramzivosti.
Allah,u Kuranu kae: Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele
zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da,
odjednom se razljute. 143
A zatim, u drugom ajetu dodaje: Zekat pripada samo siromasima i
nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima ija srca treba pridobiti, i
za otkup iz ropstva, i prezaduenima, i u svrhe na Allahovom putu, i
putniku-namjerniku. Allah je odredio tako. A Allah sve zna i mudar je. 144
Ebu Davud prenosi da je Allahovom Poslaniku, doao neki ovjek
traei dio zekatom ubranih sredstava, na to mu je Poslanik, odgovorio:
Allah nije dopustio niti meni, niti bilo kome drugome da donosi sud o
zekatu, nego je to On uinio podijelivi ta sredstva na osam dijelova
(kategorija ljudi), pa ako ti bude pripadao nekoj od tih kategorija, dau ti
tvoje pravo (sljedovanje).
Ono to nas ovdje interesuje jesu prve dvije kategorije ljudi koji imaju
pravo na zekat, a to su siromasi i nevoljnici. Islamski pravnici i
komentatori Kurana razilaze se u razumijevanju ovih dviju kategorija i
razlike medu njima u smislu koja od njih je u gorem poloaju.
Meutim ovo razilaenje u miljenju ne utjee na sud o ovoj kategoriji
zekata, budui da se svi slau da se ovdje radi o dvije vrste unutar jedne
kategorije ljudi, a to su oni koji ive u oskudici i neimatini.
Miljenje koje prevladava jeste da je siromah (fekir) onaj koji ivi u
neimatini, ali ne prosi, dok je nevoljnik (miskin) onaj koji isto tako ivi u
oskudici, ali za razliku od siromaha, prosi od ljudi.
Veina islamskih pravnika smatra da je siromah (fekir) u gorem
poloaju od nevoljnika (miskina), te ga neki definiu na sljedei nain:
Siromah (fekir) je onaj koji nema nita ili ima samo ono to ne
zadovoljava niti polovinu njegovih i potreba njegove porodice, dok je
nevoljnik (miskin) onaj koji ima ono to zadovoljava polovinu ili veinu,
ali ne i sve njegove potrebe.
Skromni i poteni ljudi imaiu vee pravo na zekat
Mnogi ljudi, pogreno predstavljajui i primjenjujui islamsko uenje,
smatraju da su siromasi i nevoljnici koji imaju pravo na zekat
besposliari i dangube koji se bave prosjae- njem, predstavljajui se
siromasima i pruajui ruke svakom prolazniku na pijaci, ulazu u damiju
i drugim mjestima.
Vjerovatno je ovakva predstava siromaha prisutna u glavama ljudi jo
od davnina, od vremena Allahovog Poslanika, to je bilo razlogom da on
upozori ljude i objasni im ko su pravi siromasi koji zaista zasluuju
pomo zajednice, iako ih mnogi i ne primjeuju. U tom smislu kazao je:
Nije siromah onaj koji odbija jednu ili dvije hurme, jedan ili dva zalogaja,
nego onaj koji je skroman i koga Kuran opisuje ovako: Oni prosei ne
dodijavaju ljudima. 145
To znai da nisu naporni u prosjaenju i da ne obavezuju ljude da im
udijele (pomognu), dok su oni koji prose, a imaju dovoljno sredstava za
ivot, uporni i nametljivi.
Ovo je slika siromanih muhadira koji su se posvetili Allahu, i
Njegovom Poslaniku, i koji nisu imali nikakvih sredstava, niti su
ostvarivali zaradu kojom bi zadovoljili svoje potrebe i koja bi ih uinila
imunim i neovisnim. Opisujui ih i hvalei Allah, veli: I to siromasima
koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarauju, pa onaj
koji u to nije upuen misli da su, zbog skromnosti, imuni. Poznae ih
po izgledu njihovom, oni prosei ne dodijavaju ljudima. 146 Ovi i njima
slini ljudi imaju najvie prava na pomo na to nam je ukazao i Allahov
Poslanik, u gore spomenutom hadisu.
145
El-Bekara, 273. ajet.
U jednom drugom rivajetu stoji: Nije siromah onaj koji krui oko ljudi,
koga odbija jedan ili dva zalogaja, jedna ili dvije hurme, nego je siromah
onaj koji nema nita to bi mu pomoglo i ime bi zadovoljio svoje
osnovne ivotne potrebe, koga drugi ne primjeuju da bi mu dali
milostinju i koji ne stoji prosei od ljudi.147
To su siromasi koji zasluuju pomo, iako ih ljudi i ne primjeuju.
Meutim, Allahov Poslanik, je ukazao ljudima na njih obuhvativi mnoge
skromne kuevlasnike i domaine koje je unitilo vrijeme, iscrpila
neimatina, iji se imetak smanjio, a porodica uveala, ili iji prihodi ne
zadovoljavaju njihove osnovne potrebe.
Pitali su Hasana el-Basrija da li ovjek koji ima kuu i kunog
pomonika (slugu) ima pravo na zekat, pa im je on odgovorio da ima,
ukoliko je siromaan i u oskudici.
Imam Ahmed bin Hanbel je upitan o ovjeku koji ima neko imanje sa
koga ubire etvu i koje vrijedi manje-vie 10.000 dirhema, ali ne
zadovoljava njegove osnovne ivotne potrebe, pa je odgovorio da i takav
ovjek ima pravo na zekat.
Predstavnici afijske pravne kole vele da se ovjek koji ima neko
imanje iji prihodi ne zadovoljavaju njegove potrebe smatra siromahom,
te da kao takav prima zekat u visini svojih potreba i da nije obavezan
prodavati to svoje imanje.
Predstavnici malikijskog mezheba, pak, kau da se zekat daje i
onome koji posjeduje neka sredstva u visini nisaba, pa i vie od toga,
ukoliko porodica broji mnogo lanova, pa makar imao kunog pomonika
(slugu) i kuu koja odgovara njegovim potrebama.
Predstavnici hanefijske pravne kole smatraju da nije pogreno dati
zekat i onome koji ima neko prebivalite, namjetaj, slugu, konja, oruje,
odjeu te neka nauna djela ukoliko pripada toj kategoriji (uenjaka), a
kao dokaz navode
ono to je kazao Hasan el-Basri: Davali su zekat i onome koji ima konja,
oruje, slugu i kuu, sve to u vrijednosti 10.000 dirhema.
Glagol u mnoini odnosi se na ashabe Allahovog Poslanika, a inili su
tako, zato to su sve spomenute stvari neto to bi svaki ovjek trebao
imati, tako da njihovo prisustvo, odnosno odsustvo, ne igra nikakvu
ulogu u ovom sluaju.
Dakle, zekat se ne daje samo siromasima koji nemaju nigdje nita
nego i onima koji neto imaju, ali to neto ne zadovoljava njihove
osnovne ivotne potrebe.
Sposobni i snani nemaiu pravo na zekat
Ako je uvjet za stjecanje prava na zekat nemogunost ovjeka da
izdrava sebe i svoju porodicu, da Ii, onda, na zekat ima pravo siromah
koji je besposliar i danguba i koji ivi na raun drutva i zajednice, od
milostinje i drugih vrsta pomoi, a snaan je i sposoban da zarauje, te
da se na taj nain izdrava?
Neki ljudi su to pogreno shvatili i smatrali zekat podsticajem za
nerad i lijenost te ohrabrenjem dangubama i besposliarima.
Meutim islam odreuje drugaije i kae: Svaki onaj koji je u snazi i
koji je sposoban da radi, treba da radi i da se zalae, te da se na taj
nain izdrava.
U jednom sahih-hadisu stoji: Niko nije pojeo nita bolje od onoga to
je stekao svojim radom.148
S tim u vezi Allahov Poslanik je otvoreno i jasno kazao i ovo: Sadaka
(zekat) nije dozvoljena imunoj, te osobi koja je u snazi i koja je zdrava i
sposobna (da zarauje).149
Pod tjelesnom snagom i sposobnou u ovom sluaju ne uzima se u
obzir ona koja ne ostvaruje dobit (a zalae se) kojom bi ovjek zadovoljio
svoje osnovne ivotne potrebe, jer sama snaga bez dobiti ne odijeva
gologa, niti hrani gladnoga.
148
Prenosi el-Buhari i drugi.
U tom smislu en-Nevevi veli: Onome koji ne ostvaruje nita, a zalae
se, dozvoljeno je dati zekat, zato to je nemoan i nesposoban da
zaradi.
Dok se u spomenutom hadisu navodi samo snaga i zdravlje kao
dokazi da neko nema pravo na zekat, u jednom drugom hadisu se
precizira i tome pridodaje i ostvarivanje dobiti i zarade.
Od Ubejdullaha bin Adija el-Hijara se prenosi da su mu dvojica ljudi
kazala kako su ili kod Allahovog Poslanika, da trae zekat, pa ih je on
pogledao i vidjevi da su snani rekao: Ako elite, dau vam. Meutim,
na zekat nema pravo onaj koji je imuan, koji je snaan i koji
zarauje.150
Allahov Poslanik, je tako postupio, zato to nije znao u kakvoj se
situaciji oni nalaze. Oni su pojavom bili snani i sposobni, ali u stvarnosti
nisu zaraivali nita ili nisu zaraivali dovoljno. Uenjaci uzimaju ovaj
hadis kao dokaz da vlast, odnosno onaj koji daje zekat, treba da
opomene i poui onoga koji prima zekat, a ije mu stvarno stanje nije
poznato, da na njega nema pravo onaj koji je imuan i koji je sposoban
da zarauje, a po uzoru na Allahovog Poslanika, Pod zaradom kao
dokazom da neko nema pravo na zekat podrazumijeva se da ovjek
zarauje dovoljno za izdravanje sebe i svoje porodice, dok u suprotnom
ostvaruje pravo na zekat. Nije ispravno rei da je zekat rezervisan samo
za paralizovane, hronino bolesne i nesposobne ljude.
En-Nevevi veli: Ovdje se podrazumijeva zarada koja odgovara
ovjekovim potrebama, a ukoliko to nije sluaj, onda se radi o siromahu.
Hadis koji govori o zabrani zekata onima koji su snani i zdravi odnosi
se na one koji su sposobni da zarauju, ali koji uivaju u neradu i
besposlici, iako imaju priliku da ostvare prikladnu zaradu.
150 prenose Ahmed, ebu Davud i en-Nesai.
Rezime: Od svakog onoga koji je sposoban da zarauje zahtijeva se
da radi kako bi mogao sam sebe izdravati. Oni koji su nesposobni da
rade i privreuju zbog slabosti i nemoi kao to je sluaj sa maloljetnom
djecom, enama, slaboumnim osobama, starcima, sakatim i hronino
bolesnim ljudima, te onima koji su sposobni, ali ne mogu da nau, za
ostvarivanje odgovarajue zarade, vjerom dozvoljen nain zaraivanja,
ili nau, ali prihodi nisu dovoljni za izdravanje porodice, imaju pravo na
zekat.
Ovo je, dakle, islamsko uenje koje objedinjava pravednost i
dobroinstvo, odnosno pravednost i saosjeanje.
to se, pak, tie naela materijalista koji kau da onaj koji ne radi ne
treba ni da jede, moemo rei da je takvo razmiljanje abnormalno,
nemoralno i nehumano. ak i meu ivotinjama ima onih vrsta koje se
meusobno potpomau (jae one koje su slabije ili sposobne one koje
su nesposobne itd.). Pa zar e se ovjek spustiti na nivo nii od
ivotinja!?
Onaj koji se posveti samo ibadetu nema pravo na zekat
Islamski pravnici kau: kada se ovjek, sposoban za rad i
privreivanje, posveti samo ibadetu kroz namaz, post itd., nema pravo
na zekat, zato to mu je nareeno da radi i da se kree i zato to u
islamu nema monatva. U ovom sluaju rad iji je cilj zaraivanje za
ivot je jedan od najboljih ibadeta, naravno, pod uvjetom daje nijjet
ispravan i da se dri Allahovih, granica.
Dokazi iz Hadisa
U jednom sahih hadisu Allahov Poslanik, veli: Allah se nee
smilovati onome ko ne bude milostiv prema drugim ljudima.224
I zaista se Allah, nee smilovati onome koji bude imao vie imovine
nego to mu je potrebno, a ne bude pomagao brata muslimana koji je
siromaan, gladan, go i bos.
Abdurahman bin Ebu Bekr es-Siddik veli: Stanovnici sofe (siromasi
koji su boravili na sofi ispred damije) su bili siromani ljudi, pa je
Allahov Poslanik, rekao: Ko ima hrane za dvojicu, neka povede i
treeg, a ko bude imao hrane za etvericu, neka povede sa sobom i
petog ili estog.225
Abdullah bin Omer prenosi da je Allahov Poslanik, rekao: Musliman
je muslimanu brat, niti mu nanosi nepravdu niti ga ostavlja na cjedilu.226
Ebu Muhammed je, komentariui ovaj hadis, kazao: Ko ostavi brata
muslimana gladnog i bez odjee, a u mogunosti je da ga nahrani i
odjene, ostavio gaje na cjedilu.
223
El-Muddessir, 42-44. ajet. 994.
Prenose el-Buhari i Muslim.
225
Prenosi el-Buhari.
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Allahov Poslanik, rekao: Ko bude
imao viak deva, neka ih da onome ko ih uope nema, ko bude imao
viak opskrbe, neka je da onome koji je nikako nema, a zatim je
spomenuo jo neke vrste imovine za koje smo vidjeli da niko od nas
nema pravo na njih.227
Ebu Muhammed veli: Ovdje se radi o idmau (saglasnost u nekom
pitanju) ashaba, a o emu nas izvjetava ebu Seid. Ebu Musa prenosi
da je Allahov Poslanik, rekao: Hranite gladne i oslobaajte
zarobljene.228
O ovoj tematici ima daleko vie kuranskih ajeta i hadisa Allahovog
Poslanika, ali emo se mi ovdje zadovoljiti sa ovih nekoliko.
Dokazi iz islamske predaje
Ebu Vail, brat ibn Mesleme, veli da je hzr. Omer kazao: Kada bih se
mogao vratiti unazad, uzeo bih viak imovine od imunih i podijelio ga
siromanim muhadirima.
Ali ibn Ebi Talib veli: Allah je obavezao bogatae da od svoje
imovine daju siromasima onoliko koliko je njima dovoljno. Tako, ako oni
budu gladni, goli, bosi i iscrpljeni, a imuni im uskrate ono to su im
duni dati, Allah, pozvat e ih na odgovornost i kazniti za to na Sudnjem
danu.
Ibn Omer veli: Ti u svojoj imovini ima i druge obaveze mimo
zekata.
Za hzr. Aiu, Hasan bin Alija i ibn Omera se prenosi da su imali obiaj
rei onome koji prosi: Ako prosi zbog velike krvarine, prevelikih
dugova, ili krajnje bijede, obavezni smo ti pomoi.
227
Prenosi Muslim.
Ebu Ubejde i 300 drugih ashaba prenose da im je jednom prilikom
ponestalo (putne) opskrbe te je Ebu Ubejde naredio da se sabere
opskrba onih koji su je imali i njom je onda on opskrbio sve njih
podjednako. Ovo je odluka sa kojom su se saglasili svi ashabi i kojoj se
niko nije suprotstavljao.
Prenosi se da su e-abi, Mudahid, Tavus i mnogi drugi imali obiaj
rei: U imovini ima i drugih obaveza mimo zekata. Ebu Muhammed
veli: Nije poznato da se ovome suprotstavljao iko drugi osim el-Diahhak
bin Muzahima, koji je kazao: Zekat dokida sve druge obaveze u
imetku.
Ebu Muhammed veli: Predaje koje su ile preko ed-Diahhaka nisu se
uzimale kao dokazi (argumenti), pa kako da to onda bude njegovo
miljenje.
Dalje veli: Ono to je udno jeste da se onaj koji ovo tvrdi prvi tome
suprotstavio, budui da je u imovini osim zekata vidio i druge obaveze
kao to su: izdravanje roditelja, supruge, robova, prehranjivanje
ivotinja, vraanje duga itd.
Dobrovoljna milostinja i individualno dobroinstvo
Pored ovih propisa i odredaba, islam radi i na formiranju plemenite,
velikodune i dareljive linosti, linosti koja daje vie nego to joj je to
dunost, pa i onda kada se to od nje ne trai, linosti koja daje i nou i
danju, i javno i tajno, linosti koja eli drugima ono to eli i sama sebi,
pa i vie nego sebi, mada je i sama u oskudici, linosti koja imetak
smatra sredstvom, a ne ciljem, sredstvom koje se troi i kojim se
drugima dobro ini te linosti ije je srce preplavljeno dobrotom i ija
ruka obilno daje s ciljem da se stekne Allahovo, zadovoljstvo i nagrada,
a ne ugled i popularnost, ili iz straha od kazne vladara.
Oni koji smatraju da su ovi zakoni, propisi i odredbe sve to je
potrebno ljudskom ivotu povrni su ljudi koji ne poznaju sutinu
ovjeka. ovjek nije instrument kojim se upravlja niti kota koji se
pokree i zaustavlja. ovjek je sloen aparat, sastavljen od materijalnog
i duhovnog, tijela i due, razuma i saos- jeanja, ula i osjetila, misli i
osjeanja. ovjek je bie koje razmilja i sudi, osjea i raspoznaje,
odabire i favorizira, radi i odmara, utjee i oponaa, pa je potrebno
uvaavati sve ove njegove karakteristike i djelovati na sve njegove
strune kako bi od njegovog morala i due napravili ono to ne mogu
zakoni i uredbe.
Islam kao vjera i sistem ivljenja mora uvaavati ovaj uroeni aspekt
ovjekove linosti. Ne smije se zadovoljiti samo zakonima koje propisuje
zakonodavna, a sprovodi izvrna vlast.
Ova uroena strana ovjekove linosti nije samo sredstvo za
ostvarivanje solidarnosti meu ljudima nego je to jedan od ciljeva na
planu odgajanja i formiranja estitog i potenog ovjeka, ovjeka koji
zasluuje Allahovo, li-, zadovoljstvo i nagradu te koji zasluuje da bude u
drutvu Poslanika u Dennetu.
U tom smislu stigli su brojni kuranski ajeti i hadisi Allahovog
Poslanika, kao radosna vijest, ali i kao opomena, obeavajui, ali i
prijetei, pozivajui na davanje i rtvovanje, ali i upozoravajui na krtost
i tvrdiluk, primjenjujui, dakle, najbolje odgojne metode koje mekaju
okamenjena srca
i pokreu stisnute ruke na davanje i dareljivost. Navest emo samo
nekoliko ajeta i hadisa:
Tako Allah, veli:
Ko je taj koji e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On
mnogostruko vrati? Allah uskrauje i obilno daje,
i Njemu ete se povratiti. 229
Oni koji imanja svoja troe na Allahovom putu lie na onoga koji
posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu
zrna. A Allah e onome kome hoe dati i vie. Allah je neizmjerno dobar
i sve zna.
One koji troe imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono to
potroe ne proprate prigovaranjem i uvredama, eka nagrada u
Gospodara njihova, niega se oni nee bojati i ni za im nee tugovati.
230
Oni koji udjeljuju imanja svoja i nou i danju, tajno
i javno, dobie nagradu od Gospodara svoga i niega se oni nee bojati
i ni za im nee tugovati. 231
I nastojte da zasluzite oprost Gospodara svoga i Dennet prostran
kao nebesa i zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, one koji i
kad su u obilju udjeljuju i kad su u oskudici udjeljuju. 232
Reci: Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoe od
robova svojih, a kome hoe uskrauje. to god vi udijelite, On e to
nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje. 233 Vjerujte u Allaha i Poslanika
Njegova i udjeljujte iz onoga to vam On stavlja na raspolaganje, jer one
od vas koji budu vjerovali i udjeljivali eka nagrada velika. 234
I vie vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji
se uuvaju lakomosti, oni e, sigurno, uspjeti. 235
230
El-Bekara, 261-262. ajet.
23
* El-Bekara, 274. ajet.
232
Alu Imran, 133-134. ajet.
233
Sebe, 39. ajet.
234
El-Hadid, 7. ajet.
I od onoga ime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od
vas smrt dode, pa da onda rekne: Gospodaru moj, da me jo samo
kratko vrijeme zadri, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem.
236
A dobro koje za sebe unaprijed osigurate nai ete kod Allaha jo
veim i dobiete jo veu nagradu. 237
I hranu su davali, mada su je i sami eljeli, siromahu
i siroetu i sunju. Mi vas samo zaAllahovu ljubav hranimo, od vas ni
priznanja ni zahvalnosti ne traimo. Mi se Gospodara naeg bojimo,
onoga Dana kada e lica smrknuta i namrgoena biti. 238 Pa zato on
na blagodatima zahvalan bio nije? A ta ti misli, kako se moe na
blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi, ili kad glad hara,
nahraniti siroe bliska roda, ili ubogoga nevoljnika, a uz to da je od onih
koji vjeruju, koji jedni drugima izdrljivost preporuuju i koji jedni drugima
milosre preporuuju, oni e biti sretnici! 239 Allahov Poslanik, -pak, veli:
ovjek veli: Ono to imam to je samo moje, ali njemu od imetka
njegova pripadaju samo tri stvari: ono to pojede, ono to oblai i podere
i ono to udijeli. Sve ostalo ostaje drugima nakon njegove smrti.240
Kome je od vas imetak nasljednika drai od njegova imetka?
Odgovorie: Svima nama je drai na imetak. Allahov Poslanik, ree:
Va imetak je samo ono to udijelite, a imetak vaeg nasljednika je ono
to (ne udijelite, pa) ostavite.241
236
El-Munafikun, 10. ajet.
237
El-Muzzemmil, 20. ajet.
238
El-Insan, 8-10. ajet.
239
El-Beled, 11-18. ajet.
240
Prenosi Muslim.
241
Prenose el-Buhari i en-Nesai.
Svaki od vas e govoriti sa Allahom bez prevodioca (posrednika), pa
e pogledati desno i vidjeti samo ono to je udijelio, pa e pogledati
lijevo i vidjeti opet samo ono to je udijelio. Onda e pogledati u ruke pa
e vidjeti samo vatru pred sobom, pa se uvajte vatre makar i sa pola
hurme.242
(Dakle, udijelite ono to moete, makar malo i neznatno bilo, o.p.)
Ko udijeli milostinju u vrijednosti jedne hurme od potene zarade, a
Allah prima samo ono to je poteno steeno, Allah je prima desnom
rukom (znai lijepo), a onda ini da ona raste (poput drjebeta koje vi
uzgajate im se odrijebi) dok ne postane poput brda.243
Sadaka (milostinja) ponitava grijehe, kao to voda unitava
vatru.244
Svaki ovjek e biti u sjeni svoje sadake (milostinje koju je dao) sve
do Sudnjeg dana.245
Jedan dirhem je vredniji od 100.000 dirhema. Neko priupita: Kako
to, Allahov Poslanie? Odgovorio je: Ako neki ovjek ima veliki imetak,
pa izdvoji 100.000 dirhema
i udijeli kao sadaku, a drugi ima samo dva dirhema, pa uzme jedan i
udijeli kao sadaku.246
Nemojte misliti da ovi kuranski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika, nisu
imali utjecaja na planu podsticanja muslimana na rad i aktivnost.
Naprotiv, ovi kuranski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika, su svjetlost koja
vodi i snaga koja podstie razvoj najboljih osjeanja i volje da se ini
samo ono to je dobro.
242
Prenose el-Buhari i Muslim.
243
Prenose el-Buhari i Muslim.
244
Prenosi Ebu Jala.
245
Prenose Ahmed, ibn Huzejme, ibn Hibban i el-Hakim.
246
Prenose en-Nesai, ibn Huzejme, ibn Hibban i el-Hakim.
Navest emo nekoliko primjera iz nae bogate historije kako bi
ukazali na utjecaj koji su ovi kuranski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika,
imali na ovjeka i njegov ivot.
Mufessiri prenose da je Abdullah bin Mesud rekao: Nakon to je
objavljen ajet: Ko je taj koji e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu
ga On mnogostruko vrati?, Ebu ed-Dahdah el-Ensari je rekao: O Allahov
Poslanie, je li to Allah stvarno od nas eli zajam? Allahov Poslanik,
odgovori: Da, Ebu ed-Dahdah. Ebu el-Dahdah ree: Daj mi ruku,
Allahov Poslanie. Allahov Poslanik, je pruio ruku, a Ebu ed-Dahdah
ree: Dajem Gospodaru svoju batu u zajam. Ibn Mesud veli: U tom
vrtu bilo je oko 600 palmi te supruga Ebu el-Dahdaha
i njena porodica. Ebu el-Dahdah je pozva, te joj, nakon to se odazvala,
ree: Izlazi iz bate, dao sam je na zajam Allahu.247
Imam Malik prenosi daje Enes bin Malik rekao: Ebu Talha je bio
najbogatiji medu ensarijama u Medini. Najdraa od sveg imetka bila mu
je jedna bata pod imenom Birda koja je bila nasuprot damije.
Allahov Poslanik, je ulazio u tu batu i pio vodu, a nakon to je objavljen
ajet: Neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga to vam
je najdrae248, Ebu Talha ree: O Allahov Poslanie, Allah, ii-, veli -
neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga to vam je
najdrae. Meni najdrai dio imetka je ta bata i jaje poklanjam Allahu, li.
Ja elim da njome steknem nagradu kod Allaha, pa ti uradi s njome ono
to ti Allah naredi, o Allahov Poslanie. Allahov Poslanik, H, ree:
Divno, Ebu Talha. To je unosan i koristan imetak. A onda ree: Odluio
sam da ga podijeli svojim roacima. Ebu Talha odgovori: Uradiu tako,
Allahov Poslanie. A onda ga podijeli svojim roacima i amidiima.249
247
Tefsir ibn Kesir, tom 1, str. 299.
248
Ali Imran, 92. ajet.
249
Tefsir ibn Kesir, tom 1, str. 381.
Ova velikodunost i dareljivost bila je prisutna u svakom periodu, sa
razliitim intenzitetom, tako da su ljudi mogli vidjeti mnoge uzviene
primjere i uzore kojima su Allah, ii, Njegov Poslanik, M, i stjecanje
Allahovog, #, zadovoljstva bili drai od ogromnog bogatstva, zlata,
srebra i svih uitaka ovoga svijeta.
Pripovijeda se daje imam el-Lejs bin Sad imao imetak koji mu je
svakog dana donosio oko 1.000 dinara prihoda, ali i pored toga nije bio
duan da daje zekat, budui da nije dozvolio da taj prihod ostane kod
njega godinu dana, nego je sve ono to bi zaradio udjeljivao i troio na
Allahovom, putu. Dalje kau da nijednog dana nije govorio dok ne udijeli
sadaku za 360 siromaha. Dalje se pripovijeda da mu je jedna ena
traila meda, pa je on naredio da joj daju jednu mjeinu (mjeru) meda.
Nakon toga mu rekoe da toj eni nije bio neophodan taj med, a on
odgovori: Ona trai (prosi) ono to je njoj potrebno, a mi dajemo ono to
Allah nama podari
Isto tako ni Abdullah bin Dafer nije odbijao nijednog siromaha koji je
zatraio neto od njega, tako da su ga njegovi tim prilikama prisutni
sagovornici kritikovali, na to bi on odgovorio: Allah, navikao me je na
jedan obiaj, pa sam
i ja navikao Njegove robove na jedan obiaj. Allah, navikao me da mi
daje, pa sam i ja navikao Njegove robove da im dajem. Zato se bojim,
ako ja prekinem svoj obiaj prema Njegovim robovima, da e i On
prekinuti svoj obiaj prema meni.
Javni (dobrotvorni) vakuf
Ono na emu islam najvie insistira jeste tzv. trajna sadaka
(milostinja), za koju, zbog kontinuirane koristi i dobrobiti koju donosi,
predvia nagradu koja se razlikuje od nagrada za druge vrste sadake
zbog toga to vrijedi i nakon smrti njenog nosioca.
S tim u vezi Ebu Hurejre prenosi daje Allahov Poslanik, rekao: Kada
ovjek umre, prestaju da vrijede sva njegova djela, osim u tri sluaja:
ako da trajnu sadaku, ako je ostavio nauno djelo kojim se koriste ljudi ili
ako je ostavio hairli dijete koje ini dovu za njega.250
Ibn Omer prenosi daje hzr. Omer dobio jedan komad zemlje u
Hajberu te da je rekao: O Allahov Poslanie, dobio sam komad zemlje u
Hajberu koji je vredniji od sveg imetka koji sam imao, pa ta da uinim
sa njime? Allahov Poslanik, odgovori: Ako hoe, moe ga oporuno
ostaviti kao sadaku.
Hzr. Omer je tako i uinio oporuivi ga siromasima, roacima,
robovima, nemonim osobama i putnicima namjernicima, s tim da se ne
moe prodati, pokloniti ili naslijediti. Nije grijeh ni ako se od njegovih
prihoda pravedno i umjereno hrani onaj koji njime upravlja te oni koji nisu
imuni (u drugom rivajetu, oni koji nisu stekli imetak).251
S tim u vezi Allahov Poslanik, je postavio zakonske temelje
dobrotvornom vakufu koji ima vidljive tragove u islamskom drutvu kroz
itavu historiju i koji se smatra jednim od najistaknutijih dokaza o
porijeklu osjeanja dobroinstva
i prisustvu ideje dobra u srcima muslimana koji nisu dozvolili da se u
islamskom drutvu javi neka potreba, a da oni meu njima koji su mogli
nisu uvakufili dio imetka u tu svrhu.
Ovi vakufi su bili obimni, rasprostranjeni i raznovrsni te su postali
neto ime se islamsko drutvo moglo ponositi.
Siromasi su u vakufskim tekijama (prenoitima) mogli nai ono to bi
ih zatitilo od gladi i hladnoe, u vakufskim (besplatnim) bolnicama lijek
za svoju bolest te u vakufskim musafirhana- ma pomo i opskrbu
prilikom putovanja kroz stepe i pustinje.
250
Prenose svi muhaddisi, osim el-Buharija i ibn Made.
251
Prenose svi muhaddisi.
Muslimani su vodili rauna o potrebama islamskog drutva, bez
obzira kako malene i nevane bile, te su, kao to smo rekli, u te svrhe
uvakufljavali dio svoje imovine. Tako nalazimo vakufe predviene za
lijeenje bolesnih ivotinja, zbrinjavanje pasa lutalica itd.252
Ako su ovako vodili rauna o ivotinjama, kakav je tek bio njihov
odnos prema ljudima?
Ne treba, onda, da nas udi kada naemo razne vakufske ustanove
predviene za siroad, slijepe, paralizovane i drugim bolestima
pogoene siromahe.
Spomenut emo ovdje jedan tekst, odnosno jedan historijski
dokument iz perioda Mameluka u Egiptu koji predstavlja dokaz o
uvakufljavanju Kavalunove bolnice (Kavalun- mameluki sultan). Radi se
o slubenom aktu u kome vakif registruje svoj vakuf, odreuje ciljeve i
postavlja uvjete, te se navodi svjedoenje nekolicine potenih i estitih
muslimana. To je akt koga se mora pridravati onaj koji bude brinuo o
tom vakufu, dakle upravitelj vakufa, a u kome stoji:
Gradim ovu bolnicu za lijeenje bolesnih muslimana, mukaraca i
ena, bogatih i siromanih, iz Kaira i njegove okolice, onih koji ive u
Kairu i onih koji dou sa strane, bez obzira na nacionalnost i rasu te
bolest od koje boluju, u grupama ili pojedinano, bili mladi ili stari.
U njoj e siromani bolesnici boraviti sve dok ne ozdrave, a troit e
se sredstva predviena za to lijeenje bez ikakve naknade. Upravitelj
vakufa e koristiti onoliko vakufskih prihoda koliko je dovoljno da se
svakom bolesniku osigura krevet (od palminog granja ili drveta, ve
prema potrebi), prekriva i jastuk napunjen pamukom. Dakle, svakom
bolesniku e osigurati ono to mu je potrebno i to
252 Pogledati poglavlje Milost u djelu Vjera i ivot, u kome se navode
brojni primjeri vakufa koje su muslimani ostavili u raznorazne svrhe.
zahtijeva njegova bolest, postupajui prema njima lijepo krajnje srdano i
prijateljski (s bogobojaznou i pobonou), budui da su oni njegovo
stado, a svaki pastir je odgovoran za svoje stado. Neposredno uz
bolnicu nalazi se i kuhinja u kojoj se pripremaju jela za bolesnike.
Svakom bolesniku odreena je posebna posuda koju ne dijeli ni sa kim i
u kojoj im se donose objedi i lijekovi koji su im propisani ujutro i uveer.
Iz prihoda vakufa upravitelj e isplaivati i ljekare koje imenuje i uposli, a
koji obilaze bolesnike skupa ili naizmjenino, interesuju se za njihovo
stanje, dijagnosticiraju pogoranje ili poboljanje njihove bolesti, svakom
bolesniku propisuju ono to e da jede ili pije u za to odreenom registru
i paljivo postupaju pri njihovom lijeenju. Tim ljekarima potrebno je
osigurati prenoite u bolnici, svima skupa ili naizmjenino. Onome koji
bude bolovao u svojoj kui, a siromaan je, upravitelj vakufa duan je
osigurati lijekove, sirupe i ostalo to mu je potrebno bez ikakvog
krtarenja...253
Ovo je jedan sjajan i blistav dokument iz vremena koje se, ukoliko ga
uporedimo sa zlatnim dobom islamske drave, moe okarakterizirati kao
period dekadence i zaostalosti.
Rezime
Ovdje smo, dakle, pojasnili sredstva i metode (njih est) kojima se
islam bori protiv siromatva, a koje moemo razvrstati u tri skupine:
- prva skupina
Sredstva i metode koje podrazumijeva ova skupina odnose se na
samog siromaha, od koga se oekuje da radi ono za to je sposoban, a
na dravi i drutvu je da ga pomognu tako to e mu osigurati sredstva ili
ga obuiti za njemu odgovarajui posao.
253
Ovaj tekst iz slubene dokumentacije prenosi Muhamed el-Gazali u
djelu Lejse min el-islam, str. 24-25.
- druga skupina
Sredstva i metode ove skupine odnose se na drutvo (islamsko) koje
se brine o siromasima iz obaveze ili elje za nagradom kod Allaha. Ova
briga (o siromasima) podrazumijeva sljedee:
a) izdravanje rodbine,
b) obaveze prema komijama,
c) davanje zekata (propisanog), ukoliko ga ne ubire drava
(islamska),
d) izvravanje vanrednih (dodatnih) obaveza u imetku kao to su
razne vrste otkupa, zavjetnih darova, pomaganja siromaha i slino,
e) periodina ili stalna dobrovoljna sadaka (milostinja) kao to je,
naprimjer, dobrotvorni vakuf.
- trea skupina
Odnosi se na dravu koja je duna da osigura sve siromahe koji
nemaju izvora prihoda niti nekoga ko bi se brinuo o njima, bilo da se radi
o muslimanima ili nemuslimanima sve dok ive na podruju islamske
drave. Izvori kojima se u te svrhe koristi drava su:
a) zekat koji predstavlja stalni osnovni izvor prihoda dravne blagajne
namijenjenih za suzbijanje siromatva,
b) drugi stalni izvori kao to je petina koja se uzima na ratni plijen,
zatim hara, dizja, ostavtina u sluaju kada nema nasljednika te
prihodi koje drava ubire sa zemlje, od nekretnina itd.,
c) dodatni izvori prihoda kao to su dodatni nameti bogataima u
sluaju kada se ne mogu zadovoljiti potrebe siromaha zekatom i drugim
stalnim izvorima prihoda dravne blagajne.
Neophodni uvjeti
Pogovor:
Pobjeda (trijumf) islama nad siromatvom
Budui da ljudi vie vjeruju u stvarne dogaaje nego u teoretska
naela i principe, navest emo ovdje nekoliko ivih primjera koje je
zabiljeila historija, a u vezi sa pobjedom islama nad siromatvom i
strahom te u vezi sa osiguravanjem blagostanja, sree i sigurnosti svim
pripadnicima islamskog drutva, a pod zastavom pravde i slobode.
Ono to se ini udnim jeste da je Allahov Poslanik, govorio ljudima o
tom blagostanju i sigurnosti prije nego to se ono zaista i ostvarilo.
Zahvaljujui objavi od Allaha, Allahov Poslanik, je poznavao sistem i
izvanredne rezultate koje taj sistem moe donijeti ukoliko ga ljudi
pravilno primijene te je u tom smislu obavjetavao ljude o obilnom
bogatstvu, sigurnosti, srei i blagostanju (tako da vie ne bi bilo ljudi koji
bi primali i imali pravo na zekat (sadaku) kojima e rezultirati prihvatanje
islama (u cijelosti) i uvrivanje njegovih temelja).
267
Prenose Ahmed i Muslim.
268
Prenosi el-Buhari.
El-Buhari prenosi u svojoj zbirci Sahih daje Adi bin Hatim et-Tai bio
kod Allahovog Poslanika, kada mu je doao jedan ovjek alei se na
siromatvo, a nakon njega i drugi koji se alio na drumsko razbojnitvo.
(Adi je bio doao da primi islam, pa se Allahov Poslanik, pobojao da ga
ne obeshrabri i ne odbije slabost i siromatvo muslimana koje je tom
prilikom vidio te postojanje drumskog razbojnitva na podruju kojim su
vladali muslimani u to doba, te mu je izloio gore spomenute radosne
vijesti kako bi ga uvrstio u namjeri da primi islam)
Allahov Poslanik, ree: O Adi, jesi li bio u Hiri?270 Adi odgovori: Ne,
nisam bio, ali sam uo o njoj. Allahov Poslanik, nastavi: Ako poivi,
sigurno e vidjeti kako ena putuje iz Hire da obavi tavaf oko Kabe
(had), ne bojei se nikoga izuzev Allaha.
U drugom rivajetu stoji: Nee mnogo proi, a karavana e ii u
Mekku bez uvara i strae.
Adi veli: Pomislio sam: a ta je sa razbojnicima Tajja, koji ire nered
po zemlji? (Dakle, on je smatrao nevjerovatnim da e se u toj mjeri
zavesti sigurnost u njegovo doba, budui da je poznavao razbojnike
svoga plemena koji su plaili ljude i irili nered po zemlji)
Allahov Poslanik, je nastavio: Ako poivi, bit e jedan od onih koji e
osvojiti Kisraove (perzijski vladar) riznice. Adi upita: Riznice Kisra bin
Hurmuza? Allahov Poslanik, odgovori: Da, riznice Kisra bin Hurmuza.
A ako poivi, vidjet e ovjeka koji prua ruku punu zlata i srebra
traei nekoga ko e to primiti, ali nee moi nikoga nai. Adi je primio
islam i lino doivio ono o emu ga je Allahov Poslanik, obavijestio. O
tome Adi veli: Vidio sam kako ena putuje iz Hire da obavi tavaf oko
Kabe, bojei se samo Allaha. Bio sam jedan od onih koji su osvojili
Kisraove riznice, a ako vi poivite, vidjet ete ono o emu je govorio
Allahov Poslanik, u vezi sa ovjekom koji e pruati ruku punu zlata i
srebra, odnosno doivjet ete da se bogatstvo iri u izobilju, a da
siromatvo nestaje.
270
Stari grad u Iraku.
Poslanikove, rijei upuene Adiju: Ako poivi, vidjet e ovjeka
kako prua ruku punu zlata i srebra..., ukazuju na to da e se ta
radosna vijest ostvariti uskoro, tako da e tome biti svjedoci i ashabi koji
poive. To se desilo u periodu vladavine halife Omera bin Abdulaziza, o
emu emo poslije neto vie rei.
Mnogobrojni su Poslanikovi, hadisi koji govore o bogatstvu kojim e
islamsko drutvo obilovati u toj mjeri da e nestati onih koji imaju pravo
na zekat (sadaku). Nema sumnje da su ove rijei Allahovog Poslanik,
koji ne govori po hiru svome, predstavljale uputu i inspiraciju, te da su
imale snaan utjecaj na planu podsticanja muslimana da se bore protiv
siromatva u nadi da e ga suzbiti i iskorijeniti, za razliku od Tevrata, u
kome stoji da je siromatvo vjeno te da ne zemlji nikada nee nestati
siromaha.
Navest emo neke Poslanikove, hadise koji podstiu na suzbijanje
siromatva u islamskom drutvu:
El-Buhari i neki drugi muhaddisi prenose od Harisa bin Vehba el-
Huzaija da je Allahov Poslanik, rekao: Dijelite sadaku, jer e zaista doi
vrijeme kada e ovjek nositi milostinju, ali nee nai nikoga ko bi je
primio i bit e mu reeno: Da si je donio juer, primio bih je, ali danas mi
ona vie ne treba.
Dalje prenose od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, rekao i
sljedee: Nee doi Sudnji dan dok ne budete imali imetka u izobilju,
tako da e ovjek brinuti o tome ko e primiti sadaku od njega, a ljudi e
je odbijati tvrdei da nemaju potrebe za njom.
Od Ebu Musaa el-E arija prenose daje Allahov Poslanik, rekao:
I sigurno e doi vrijeme kada e ovjek kruiti oko drugih ljudi,
nosei zekat (sadaku) u zlatu, ali nee nai nikoga ko e ga uzeti.
Ubrzo su muslimani doekali taj period. U njihovoj zajednici nije bilo
nikoga ko je traio zekat (sadaku). To je bilo vrijeme kada su se
muslimani uvrstili i kada su na svome elu imali pravednu vlast te
mudrog i razboritog halifu Omera bin Abdulaziza.
El-Bejheki prenosi od Omera bin Esida da je rekao: Omer bin
Abdulaziz je vladao 30 mjeseci i, tako mi Allaha, nije umro dok nam nije
poslao ovjeka sa ogromnim sredstvima naredivi mu da ta sredstva
daje siromasima koje nae. Nije prolo mnogo, a on se vrati sa istim
sredstvima, pokuavajui da se sjeti nekoga kome je neto dao, pa se
ne sjeti nikoga. Omer bin Abdulaziz je uinio ljude imunim i neovisnim.
El-Bejheki nakon ove predaje veli: Ovo je potvrda onoga to smo preni-
jeli od Adija bin Hatima.
Jahja bin Seid veli: Poslao me Omer bin Abdulaziz da ubirem i
dijelim zekat u Africi. Otiao sam, ubrao zekat i traio siromahe da im
podijelim zekat, ali nisam naao nijednog siromaha niti bilo koga drugog
ko bi ga uzeo od mene, jer je Omer bin Abdulaziz uinio ljude bogatim i
neovisnim. Onda sam za ta sredstva otkupio nekoliko robova i oslobodio
ih.
To nije bio sluaj samo sa Afrikom nego su sve islamske pokrajine
uivale u izobilju i blagostanju.
Ebu Ubejd prenosi da je Omer bin Abdulaziz pisao Abdulhamidu bin
Abdurahmanu, koji je bio u Iraku da da ljudima
ono to ih povremeno sljeduje, pa mu je Abdulhamid odgovorio pismom:
Podijelio sam ljudima ono to si naredio, ali je u dravnoj blagajni opet
ostalo sredstava (viak dravne blagajne). Omer bin Abdulaziz mu je
ponovo naredio: Vrati dug svih onih koji su se umjereno i bez
pretjerivanja zaduili. Abdulhamid je odgovorio: Platio sam njihove
dugove, ali je opet preostalo sredstava u dravnoj blagajni. Omer bin
Abdulaziz sada naredi sljedee: Svakog neenju koji nema sredstva, a
eli da se oeni, ti oeni i plati mehr umjesto njega. Abdulhamid
odgovori: Oenio sam sve one koje sam pronaao i opet je ostalo
sredstava u dravnoj blagajni. Omer bin Abdulaziz sada naredi: Potrai
one koji su duni da plaaju dizju (ili hara), a nisu u stanju da obraduju
zemlju, te im daj u zajam ono to e im omoguiti da obavljaju taj posao i
ne trai im da ti izmire svoje obaveze godinu dana ili dvije.
Tako su bogatstvo i blagostanje u islamskoj dravi dostigli nivo koji je
omoguavao svakome da ostvari svoja prava u dravnoj blagajni bez
ikakvih albi, prigovora ili zahtjeva. Svaki dunik mogao je iz dravne
blagajne dobiti sredstva koja su podmirivala njegove dugove, ime je
umirivao svoju savjest. Svaki neenja mogao je dobiti sredstva koja su
mu omoguavala da se oeni te da zasnuje svoju porodicu.
Nakon svega toga Omer bin Abdulaziz upuuje svoga namjesnika da
sredstva dravne blagajne ulae u proizvodnju kroz pomo sitnim
poljoprivrednicima na planu obraivanja i melioracije zemljita u vidu
zajmova koji bi ih podstakli na taj posao. Sve to odvijalo se stotinama
godina prije nego je svijet imao pojma o bankama za kreditiranje
poljoprivrede. Vladar pravovjernih objasnio je da pravilno iskoritavanje i
eksploati- sanje zemljita nije korisno samo za njih (poljoprivrednike)
nego i za dravu, te je kazao da je drava koja insistira na izmirivanju
poreza i nameta duna da izvrava svoje obaveze
u vidu pruanja pomoi i sredstava koja e omoguiti ljudima da svoje
finansijske obaveze izvravaju uredno i bez ikakvih potekoa.
Koliki je obim bogatstva i blagodati kojima su raspolagali muslimani u
tom periodu najbolje ilustruje pismo koje je namjesnik Basre uputio
Omeru bin Abdulazizu, a u kome stoji: Ljudi su stekli toliki imetak da se
bojim da e se uobraziti i razuzdati. Omer bin Abdulaziz mu je
odgovorio: Allah, kada uvodi dennetlije u Dennet, a dehennemlije u
Dehennem, biva zadovoljan kada uje da dennetlije kau: Hvala
Allahu, Koji je ispunio svoje obeanje prema nama. 271, a i prije tebe su
se ljudi zahvaljivali Allahu,
Neke pokrajine koje su imale sree i uspostavile islamsku vlast u
vrijeme hzr. Omera, doivjele su ovo blagostanje i prije Omera bin
Abdulaziza.
Tako Muaz bin Debel, Poslanikov, izaslanik u Jemen, a koga su
nakon Poslanika, na isto mjesto imenovali i hzr. Ebu Bekr i hzr. Omer,
samo nekoliko godina nakon uspostavljanja islamske vlasti u Jemenu,
nije mogao nai nikoga ko bi primio zekat od njega, tako da je ta
sredstva uputio hzr. Omeru u glavni grad islamske drave Medinu.
Ovu vijest prenosi nam Ebu Ubejd i veli: Muaz bin Debel je bio u
Jemenu, gdje gaje poslao Allahov Poslanik, sve dok nije umro Poslanik,
a nakon njega i hzr. Ebu Bekr. Onda je Muaz doao kod hzr. Omera,
koji gaje imenovao na isto mjesto (i poslao u Jemen).
Prve godine Muaz je poslao hzr. Omeru u Medinu treinu zeka- ta,
to se nije svidjelo hzr. Omeru, koji je tom prilikom rekao: Nisam te
poslao da prikuplja dizju, nego da uzima zekat od imunih ljudi te da
ga dijeli siromasima. Muaz je odgovorio: Ne bih ti poslao nita da
sam naao nekoga ko bi to primio od mene.
27
1 Ez-Zumer, 74. ajet.
Kada je dola druga godina, Muaz je poslao hzr. Omeru polovinu
zekata, pa se ponovio onaj isti razgovor.
Tree godine Muaz mu je poslao sva sredstva ubrana zekatom te mu
je hzr. Omer prigovorio isto ono to je prigovorio i prethodnih godina, na
to je Muaz odgovorio: Nisam naao nikoga ko bi bilo ta primio od
mene.
Kako je divan i velianstven ovaj sluaj preko koga mi olahko
prelazimo i kome mi ne pridajemo nikakav znaaj.
Da li je svijet zapamtio sistem koji je poput islama u tako kratkom roku
ostvario tako izvanredne rezultate?
Da li svijet poznaje vladara koji poput hzr. Omera prigovara svome
namjesniku zato to mu ovaj alje ogromna sredstva iz pokrajine i koji
podsjea svoga namjesnika da nije poslan da ubire poreze i namete
poput kraljeva i imperatora, nego da je njegova zadaa da ubire zekat od
imunih ljudi te pokrajine, te da ga odmah dodjeljuje siromasima?
Muaz bin Debel uvjerava hzr. Omera daje stanovnitvo njegove
pokrajine osigurano te da mu ne bi nita poslao da je naao makar
jednog ovjeka koji bi uzeo zekat od njega. A kako i bi kada mu je to isto
naredio i Allahov Poslanik, kada gaje poslao u Jemen.
Muslimani svih pokrajina predstavljaju jednu zajednicu. Tako kada
stanovnitvo jednog mjesta postane imuno i ne bude imalo potrebe za
sredstvima zekata, duni su da tim sredstvima pomognu stanovnike
drugog podruja, ili da ih centralna vlast utroi na ono od ega e imati
koristi i zajednica i vjera.
Ovo su neki od rezultata i plodova koje je donio islam kada se u
odreenom periodu i na odreenom prostoru u potpunosti primjenjivao.
Danas je islamska zajednica u velikoj mjeri liena tih blagodati samo
zato to je njome ovladala tmina i zabluda, to su se imovine i bogatstva
muslimana dograbili bestidnici i razvratnici te to je vjera naruena
neznanjem i novotarijama.
Iz ovih primjera da se zakljuiti da nisu u pravu oni koji siromatvo
smatraju boleu kojoj nema lijeka i predodreenom sudbinom od koje
nema spasa te da nisu u pravu oni koji instituciju zekata smatraju
zvaninim priznanjem neizbjenosti postojanja siromatva u islamskom
drutvu.
Ne, siromatvo nije neizbjeno u islamskom drutvu. Ono je
privremeno i prolazno. Javlja se, kako u islamskim, tako i u neislamskim
drutvima i zato je potrebno suprotstavljati se loj ve postojeoj ili
nadolazeoj nedai svim raspoloivim sredstvima, uputama, propisima,
odredbama i savjetima.
I za oekivanje je da e doi vrijeme kada e nestati siromatva i
kada e se pojaviti izvori bogatstva i izobilja, kada e ljudi uivati u
mirnom i sigurnom ivotu i kada e im opskrlu obilno pritjecati sa svih
strana, kada e nestati razloga za albe i prigovore zbog siromatva,
gladi i straha, zahvaljujui povei nju proizvodnje i pravednoj raspodjeli
dobara u slobodno| i pravdom obiljeenoj islamskoj dravi, tako da nee
biti nijednog siromaha koji e traiti i polagati pravo na zekat.
U tom sluaju sredstva ubrana zekatom usmjeravaju se na druge
predviene kategorije ljudi kao to su oni ija srca treba pridobiti, robovi,
prezadueni, borci na Allahovom, putu i putnici-namjemici.