Univerzitet u Istonom Sarajevu

Filozofski fakultet na Palama

Katedra za novinarstvo

ESEJ IZ SRPSKOG JEZIKA

Gramatike kategorije lica, vremena i naina,

gramatikog broja i gramatikog roda

Mentor: Student:
Doc. dr Sanja Kuljanin Nataa Vasi
Glagoli su promjenjiva vrsta rijei ija je osnovna karakteristika da se za razliku od ostalih
promjenjibih rijei, pridjeva, zamjenica i brojeva koji se mijenjaju po padeima, mijenjaju po
licima, vremenima i nainima. Njihov osnovni oblik je oblik infinitiva a njihova promjena oblika
se naziva konjugacija.
Oblici glagola se dobijaju od dvije osnove: infinitivne i prezentske. Infitivna osnova glagola koji
se zavravaju na -ti se dobija odbijanjem nastavka -ti. Osnova glagola koji se u infinitivu
zavrava na -i i -sti, dobija se odbijanjem nastavka -oh, poto se dati glagol stavi u prvo lice
jednine aorista.
Gramatiko lice je kategorija zasnovana na morfolokom obiljeavanju uesnika u govornoj
komunikaciji. Zavisno od toga da li se radnja, stanje ili zbivanje oznaeni glagolom pripisuju
govornom licu, licu s kojim ono govori ili nekom treem koji je izvan kruga govornika i
sagovornika, glagolski oblici imaju razliite nastavke. Tako da razlikujemo prvo, drugo i tree
lice a javljaju se u oblicima jednine i mnoine.

pjeva-m pjeva- pjeva-

(radnju pjevati vrim (radnju pjevati vri (radnju pjevati vri neko
ja koji govorim) ti moj sagovornik) izvan kruga govornika i sagovornika)

Glagolsko vrijeme je kategorija zasnovana na morfolokom oznaavanju vremena vrenja

radnje, stanja ili zbivanja u odnosnu na vrijeme saopavanja o datim radnjama (stanjima,
zbivanjima).
Zavisno od toga da li se radnja, odnosno stanje ili zbivanje, pripisuje nekome ili neemu za
vrijeme u prolosti sadanjosti ili budunosti, glagolski oblici e imati razliite zavretke.
Recimo ako se radnja oznaena glagolom pjevati pripisuje govornom licu kao vrena prije
vremena saoptavanja o njoj (dakle, u prolosti) imae oblik pjevao sam. Ako se pripisuje tom
licu kao radnja koja se vri upravo u vremenu kada se saoptava o njoj (dakle, u sadanjosti)
imae oblik pjevam. Dok e ukoliko se gleda kao radnja koja e se vriti poslije vremena
saoptavanja (dakle, u budunosti) imati oblik pjevau (ili ja u pjevati). Oblici kojima se tako
oznaava radnja nazivaju se glagolska vremena, a za glagole se kae da se mijenjaju po
vremenima.
Glagolski nain je kategorija zasnovana na morfolokom oznaavanju stava govornika prema
nerealizovanoj radnji, stanju ili zbivanju koje glagol oznaava. U srpskom jeziku, glagolski
naini (modusi) su oblici imperativa tj. glagolski oblik kojim govornik zapovjeda da vre radnju
oznaenu glagolskom osnovom (npr. za glagol pjevati pjevaj, pjevajte), potencijala tj.
glagolskog oblika kojim se oznaava govornikov stav da je radnja oznaena glagolskom
osnovom moguna, poeljna, uslovna (npr. pjevao bih, pjevali bismo) i futura II tj. glagolskog
oblika kojim se oznaava govornikov stav da je radnja oznaena glagolskom osnovom uslov za
vrenje neke druge radnje (npr. ako budem pjevao, ako budemo pjevali). Oblici kojima se tako
oznaava radnja nazivaju se glagolski naini, a za glagole se kae da se mijenjaju, osim po
vremenima i po nainima.
Glagolsku promjenu (konjugaciju), za koju su karakteristine kategorije lica, vremena i naina,
sa imenskom promjenu vezuju dvije gramatike kategorije: kategorija gramatikog broja
jednine i mnoine (Uenik je pjevao. Uenici su pjevali) i kategorija gramatikog roda mukog,
enskog i srednjeg (Uenik je pjevao. Uenica je pjevala. Dijete je pjevalo). Ova druga
kategorija je izraena samo kod nekih glagolskih oblika ( kod radnog i trpnog pridjeva: pjevao,
pjevala, pjevalo ... / pjevan, pjevana, pjevano).