BISERKA DUMBOVI BILUI

KRAJOLIK KAO KULTURNO NASLIJEE

Zahvaljujem svima koji su doprinijeli realizaciji ove knjige - posebno Maji i Sabi.
 BISERKA DUMBOVI BILUI

KRAJOLIK KAO
KULTURNO NASLIJEE
METODE PREPOZNAVANJA, VRJEDNOVANJA I ZATITE
KULTURNIH KRAJOLIKA HRVATSKE
SADRAJ

PROSLOV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

ODREENJE POJMOVA KRAJOLIK I KULTURNI KRAJOLIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

PODRIJETLO I ODREENJE POJMA KRAJOLIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Podrijetlo pojma krajolik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Sadrajno odreenje pojma krajolik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Odreenje pojmova krajolik i krajobraz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Razlika izmeu krajolika i okolia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
RAZVOJ KONCEPTA KRAJOLIKA KAO ZNANSTVENE TEME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Uspostava pojma kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Ekologija krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
VRSTE KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
SASTAVNICE I OBILJEJA KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Identitet i znaenje krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Procesi i promjene krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Meudjelovanje ovjeka i prirode u stvaranju i oblikovanju krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Krajolik kao sustav kulturna, prirodna, materijalna i nematerijalna obiljeja krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
PRISTUPI ISTRAIVANJIMA KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

5
Krajolik kao kul turno na slijee

PRAVNA ZATITA KRAJOLIKA U HRVATSKOJ I USPOREDBA S EUROPSKIM ZEMLJAMA . 53

ZAKONSKA I INSTITUCIONALNA ZATITA KRAJOLIKA U HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Zakon o potvrivanju Konvencije o europskim krajobrazima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Zakon o prostornom ureenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Zakon o zatiti prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Zakon o zatiti okolia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
Ostali zakoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
Pravilnik o sadraju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima
i standardu elaborata prostornih planova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
ZATITA KRAJOLIKA U STRATEKIM DOKUMENTIMA RH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Strategija ouvanja, zatite i odrivog gospodarskog koritenja kulturne batine RH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Strategija prostornog ureenja RH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Nacionalna strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske . . . . . . . . . . 68
Strategija odrivog razvitka RH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
Ostale strategije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
KRAJOLIK U ZAKONODAVSTVU EUROPSKIH ZEMALJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Krajolik u ustavnom pravu europskih zemalja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71
Krajolik u nacionalnim zakonima europskih zemalja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
Posredna zatita krajolika kroz ostale zakone i propise . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .73
Izrada dokumentacije o krajoliku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
Institucionalno bavljenje krajolikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
METODE ZAKONSKE ZATITE KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
Krajolik u sustavu prostornog planiranja i stratekih dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
Krajolik kao zakonom zatieno podruje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Pejzani/krajolini plan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
PRIMJERI ISTRAIVANJA KRAJOLIKA U HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Krajolik sadrajna i metodska podloga Krajobrazne osnove Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
Krajobrazna studija Grada Zagreba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

TIPOLOKI RAZVRSTAJ - KARAKTERIZACIJA KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

METODE I PROBLEMI ISTRAIVANJA KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
METODE TIPOLOKOG RAZVRSTAJA KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
Karakter krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Krajoline jedinice, tipovi i podruja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Uzorci krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Metoda tipolokog razvrstaja karakterizacija krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
Metoda ocjene karaktera krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
Metoda povijesne karakterizacije krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
Metoda tipolokog razvrstaja urbanog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
Metoda tipolokog razvrstaja obalnog i krajolika mora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114

6
 S adr aj

PRIMJENA METODE TIPOLOKOG RAZVRSTAJA KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

Europski tipovi krajolika LANMAP2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
Tipoloka razvrstavanja krajolika u europskim zemljama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
TIPOLOKI RAZVRSTAJ KRAJOLIKA UMBERKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
Podruje istraivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Prostorne analize krajolika koritenjem GIS-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
Dokumentiranje sastavnica i obiljeja krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Prepoznavanje i odreivanje opih krajolinih tipova (regionalna razina - 2) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
Prepoznavanje i odreivanje krajolinih tipova (podregionalna razina - 3) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

KRAJOLIK KAO VRSTA KULTURNOG NASLIJEA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159

KULTURNO NASLIJEE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
RAZVOJ KONCEPTA KULTURNOG KRAJOLIKA U MEUNARODNIM POVELJAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
USPOSTAVA KRAJOLIKA KAO KULTURNOG NASLIJEA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
Pojam povijesnog urbanog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Mjesta i podruja kulturnog naslijea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
Krajolik u Europskoj konvenciji o krajoliku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174
ODREENJE KRAJOLIKA KAO VRSTE KULTURNOG NASLIJEA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Kulturni krajolik u poveljama UNESCO-a i ICOMOS-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Odreenje pojma kulturni krajolik u europskim poveljama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
Izvaneuropski pristup odreenju kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
Glavna obiljeja kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
KATEGORIJE I VRSTE KULTURNIH KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
Vidljivo oblikovani kulturni krajolik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
Organski razvijeni krajolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
Asocijativni krajolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
Vrste kulturnih krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
METODE PREPOZNAVANJA KULTURNOG KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
Plan istraivanja kulturnih krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
Prepoznavanje svojstava krajolika kao kulturnog dobra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
Povijesna istraivanja kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
DOKUMENTIRANJE KULTURNOG KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
Meunarodni standardi dokumentiranja kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
Popisni obrazac za dokumentiranje kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199
GIS i dokumentiranje kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201
PRIJEDLOG VRSTA KULTURNIH KRAJOLIKA U HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
Vidljivo oblikovani krajolici: perivoji, parkovi, vrtovi, arboretumi i sl. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
Povijesni ruralni i poljodjelski krajolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Povijesni urbani krajolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206
Povijesni industrijski krajolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
Krajolici utvrda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208

7
Krajolik kao kul turno na slijee

Krajolici svetih mjesta sakralni krajolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208

Krajolici posebnih povezanosti asocijativni krajolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
Krajolici povijesnih prometnica (cesta, putova i eljeznice) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210
Povijesni krajolici mora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210
Krajolici arheolokih podruja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

VRJEDNOVANJE KULTURNOG KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

POJAM VRIJEDNOSTI KULTURNOG KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
Svojstvene i pridruene vrijednosti kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
Tipovi vrijednosti kulturnog naslijea u europskim zemljama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
Tipovi vrijednosti kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
METODE VRJEDNOVANJA KULTURNOG KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
USPOSTAVA KRITERIJA VRJEDNOVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
Kriteriji vrjednovanja kulturnih krajolika meunarodnih organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
Kriterij autentinosti kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
Kriterij integriteta kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226
Ostali kriteriji vrjednovanja kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
Stupanj znaaja kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230
Kriteriji odreivanja kulturnih krajolika nacionalnog znaaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
Odreivanje granice zatite kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236
PRIJEDLOG MODELA VRJEDNOVANJA KULTURNOG KRAJOLIKA primjer umberka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238
Odabrani tipovi vrijednosti ocjene kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239
Odabrani kriteriji vrjednovanja kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240
Ocjena znaaja kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248

SUSTAV I METODE ZATITE KULTURNOG KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267

POLAZITA ZATITE KULTURNOG KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
MEUNARODNI SUSTAV ZATITE KULTURNIH KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270
Meunarodne organizacije za zatitu kulturnih krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270
Zatita kulturnih krajolika u meunarodnim poveljama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
Meunarodni primjeri zatite kulturnih krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278
ZATITA, PLANIRANJE I UPRAVLJANJEKULTURNIM KRAJOLIKOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Naela i ciljevi zatite i upravljanja kulturnim krajolikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Politika i strategija zatite kulturnih krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283
Plan upravljanja kulturnim krajolikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284
Plan zatite kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
Praenje stanja kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
Provoenje zatite kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
METODE ZATITE KULTURNOG KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287
Pristup zatiti kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
Osnovne metode djelovanja u kulturnom krajoliku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
Metode konzervacije i odravanja krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
Metode obnove, prilagodbei oporavka kulturnog krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290

8
 S adr aj

PRIJEDLOG SUSTAVA ZATITE KULTURNOG KRAJOLIKA U HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293

umberako-samoborsko gorje Pleiviko prigorje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293

IZAZOVI OUVANJA I ODRIVOG RAZVOJA KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299

ODREENJE POJMA KRAJOLIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301
POBOLJANJE PRAVNE ZATITE KRAJOLIKA U HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303
PROVOENJE TIPOLOKOG RAZVRSTAJA KARAKTERIZACIJE KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306
PREPOZNAVANJE, DOKUMENTIRANJE I VRJEDNOVANJE KULTURNIH KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308
SUSTAV VRJEDNOVANJA KULTURNIH KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 310
ZATITA I ODRIVI RAZVOJ KULTURNIH KRAJOLIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312

SUMMARY . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321
TUMA POJMOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321
LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327
Literatura uz odreenje pojma krajolik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327
Literatura uz tipoloku podjelu krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332
Literatura uz vrjednovanje i zatitu krajolika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334
Literatura uz istraivanje krajolika umberka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336
Meunarodne povelje i preporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
Internetski izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
IZVORI SLIKOVNIH PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
POPIS SKRAENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346

9
Krajolik kao kul turno na slijee

Krajolik Velikog Tabora

10
PROSLOV
Teritorij Hrvatske se zahvaljujui svom zemljopisnom
smjetaju i povijesnim utjecajima srednjoeuropskog i
mediteranskog kulturnog kruga odlikuje bogatstvom
i raznolikou krajolika. Stvarani tisuljeima u sinte-
zi ovjekova djelovanja i prirodnih zadanosti, krajolici
su oblikovali bogatstvo i prepoznatljivost prostora te
ujedno predstavljaju materijalnu osnovu i samosvojnost
nacionalnog stvaralakog izraza. Krajolici odraavaju ra-
znolikosti kulturnog i prirodnog naslijea Hrvatske i kao
vana sastavnica njezina prostornog identiteta ujedno
doprinose kvaliteti i raznolikosti europskog prostora.
Stoga se cjelokupni teritorij Hrvatske sagledavan u kon-
tekstu znaenja pojma moe smatrati krajolikom. Prirod-
ni elementi (klimatski, reljefni, geoloki sastav, tla, vode,
biljni i ivotinjski svijet) jesu podloga, a ovjek je svojim
tipovima i oblicima naselja, poljodjelskim povrinama,
prometnicama, uporabnim prostorima i ostalim aktiv-
nostima djelovatelj u prostoru. Krajolik stoga definiramo
kao kulturnu tvorevinu nastalu u suivotu ovjeka i pri-
rode, kao sustav stvoren meudjelovanjem prirodnog
okolia te drutvenih, gospodarskih i kulturnih snaga
odreene drutvene zajednice.
Krajolici koji su nastajali i oblikovali se stoljeima kao
rezultat ljudske intervencije u zadanom, topografski
odreenom prostoru sagledavaju se i u kontekstu kul-
turne batine. Oni su izravno povezani s graditeljskim
naslijeem urbanih i ruralnih cjelina, pojedinanim gra-
evinama, arheolokim i memorijalnim podrujima i
ostalim artefaktima u prostoru. U mnogim podrujima
Hrvatske postoje krajolici u kojima su jo ouvani tradi-
cijski prostorni odnosi, povijesni krajolini uzorci i nain
koritenja. Oni predstavljaju krajolike koji reprezentiraju
tradiciju i vrijednosti prolih narataja, meutim nisu
u dovoljnoj mjeri prepoznati, vrjednovani ni zatieni.
Najee su zaputeni, slabo naseljeni i koriteni. Zatitu
za sada imaju jedino krajolici ukljueni u podruja na-
cionalnih parkova i parkova prirode te oni malobrojni
zatieni kao kulturna dobra.
U ovom se istraivanju krajolik sagledava kao sveukupni
teritorij u kojemu ive i djeluju ljudi, koji ujedno prua
zajednici i pojedincu osjeaj identiteta i pripadnosti. U
krajoliku se odvijaju stalne promjene. Kao i u prolosti,
krajolik se stalno mijenja uslijed djelovanja prirode i o-
vjeka. Razvoj se ne moe odvijati bez promjena krajolika,
11
Krajolik kao kul turno na slijee
stoga je izazov koji se postavlja u dananje doba kako
omoguiti promjene koje e potovati bitna svojstva
krajolika i koje e stvoriti i nove vrijednosti. Primjerenom
zatitom, upravljanjem i planiranjem krajolici bi mogli
doprinijeti ne samo ouvanju i stvaranju prostornog
identiteta, ve i razvoju gospodarstva, osobito u smislu
ekolokog poljodjelstva, ekolokog i kulturnog turizma
i poduzetnitva.
U suvremenom svijetu krajolici su prepoznati kao jedan
od vanih imbenika prostornog identiteta, bilo da se
radi o krajolicima visokog stupnja prirodnosti ili su ti-
jekom vremena oblikovani ovjekovim djelovanjem.
Osim identitetskog, esto imaju veliko drutveno i gos-
podarsko znaenje. Meutim, u Hrvatskoj su znaajke
i vrijednosti krajolika koje je oblikovao ovjek svojim
koritenjem ili naseljavanjem jo uvijek nedovoljno pre-
poznate i zatiene. Krajolik jo uvijek nije shvaen u
dovoljnoj mjeri vanim ne samo zbog ouvanja iden-
titeta prostora, nego i kao znaajan resurs i imbenik
gospodarskog razvoja. Iako se brojne ocjene u kontek-
stu turizma oslanjaju na ljepote krajolika Hrvatske, on
se jo ne prepoznaje kao gospodarski i turistiki resurs.
Nedovoljno je spoznato da se ouvanjem vrijednosti
kulturnog krajolika i prirodnih ljepota, njegovanjem
krajoline raznolikosti pruaju razliite mogunosti za
odmor, uivanje, kulturnu i fiziku rekreaciju.
Budui da velik dio teritorija Hrvatske nije vrjednovan sa
stanovita krajolika, ne postoje mjere zatite ni usmje-
renje razvoja kojim bi se ouvao karakter i vrijednosti
krajolika, te se on nedovoljno shvaa kao resurs i vr-
snoa prostora. Zbog nerazboritog troenja prostora,
posebice nelegalnom gradnjom i irenjem graevnih i
turistikih podruja, nestaju krajolici stvarani tisuljei-
ma. Time se gubi zaviajni i nacionalni identitet prostora
kao neobnovljivoga nacionalnog resursa. Suvremene
promjene esto su prijetnja postojeim vrijednostima
krajolika. Prepoznavanje karaktera i vrijednosti krajoli-
ka kao i njegova zatita i planiranje nisu sami sebi svr-
ha, ve su potrebni da bi se odredili nain upravljanja
prostorom i mogunosti unaprjeenja stanja radi urav-
noteenog prostornog i gospodarskog razvoja. Zatita
vrijednosti kulturnog i prirodnog naslijea sadranog u
12
krajoliku usmjerava se na odrivost postojeih, a suprot-
stavljena je prekomjernom irenju gradnje i pritiscima
razvoja turizma i ostalih suvremenih sadraja. Suoeni s
nerazumijevanjem znaaja kulturnoga krajolika i njego-
ve vanosti za nacionalni identitet prostora, svakodnev-
no svjedoimo unitavanju vrijednosti krajolika irom
Hrvatske. Da bi se takav proces zaustavio potrebno je
stvaranje znanja i podizanje ope svijesti o vrijednosti-
ma krajolika te o kulturi graenja u njemu.
Hrvatski prostor odreuje raznolikost tipova i vrsta
krajolika koji predstavljaju dio srednjoeuropskih i me-
diteranskih regija, a takoer i krajolika visokih kultur-
no-povijesnih vrijednosti, koji potencijalno zadovolja-
vaju kriterije za upis u Registar kulturnih dobara. To su
krajolici oblikovani ovjekovim djelovanjem tijekom
povijesti, koji posjeduju prepoznatljive uzorke i struk-
ture kulturnog naslijea. Kulturni krajolik interpretira
se i kao holistiki okvir za pojedinana kulturna dobra
koja se nalaze u njemu, kao organizirani sustav unutar
kojega su smjeteni i ostali posebni elementi kulturno
povijesnih vrijednosti: naselja, graevine, objekti malog
mjerila i ostali.
Hrvatska je 2000. godine potpisala Europsku konvenciju
o krajoliku (European Landscape Convention), a 2002. go-
dine donijela je Zakon o prihvaanju Konvencije o europ-
skim krajobrazima, koja obvezuje zemlje potpisnice na
prepoznavanje, dokumentiranje, karakterizaciju i zatitu
vlastitih krajolika. Unato tomu, dosad nije provede-
no tipoloko razvrstavanje krajolika, tj. prepoznavanje
krajolinih regija Hrvatske, to bi omoguilo ouvanje
njihova karaktera u okviru sustava prostornog ureenja,
niti su u dovoljnoj mjeri prepoznati krajolici kulturnog
naslijea. Jedan od razloga jest taj to nije uspostavljen
usklaeni normativni okvir za brigu o krajolicima. Poje-
dine discipline na razliite naine pristupaju problema-
tici zatite obiljeja i vrijednosti krajolika, primjenjujui
razliite metode i kriterije prepoznavanja, vrjednovanja
i zatite.
Iako se Europska konvencija o krajoliku odnosi na sve vrste
i vrijednosne kategorije krajolika, ovaj je rad usmjeren
na istraivanje metoda prepoznavanja, vrjednovanja i
 Proslov

zatite krajolika koji posjeduju svojstva kulturnog dobra.

S obzirom na nepostojanje tipolokog razvrstaja krajolika
na nacionalnoj razini, bilo je potrebno obuhvatiti istrai-
vanje metoda karakterizacije krajolika, kao preduvjeta za
potonje istraivanje metoda vrjednovanja i zatite. Drugi
je razlog to u Hrvatskoj postoji vrlo malen broj biblio-
grafskih jedinica koje obrauju pitanja vrjednovanja i
metoda zatite svojstava i vrijednosti krajolika.

Ova knjiga je rezultat dugogodinjeg bavljenja temom

krajolika u okviru viegodinjih istraivanja koja su pro-
vedena tijekom izrade doktorske disertacije1 u znan-
stveno-istraivakom projektu,2 te iskustava steenih
strunim djelovanjem vezanim uz zatitu krajolika i kul-
turno-povijesnih cjelina u okviru izrade vie od stotinu
konzervatorskih podloga i studija za potrebe prostor-
no-planske dokumentacije, stratekog planiranja te stu-
dija utjecaja na okoli.

Cilj knjige je poveanje znanja o vrijednostima krajo-

lika te doprinos uspostavljanju metodologije prepo-
znavanja, tipolokog razvrstavanja i vrjednovanja, kao
osnovne pretpostavke za zatitu kulturnih krajolika u
Hrvatskoj. Iako je primjenjiv na sve krajolike, ovaj je rad
usmjeren prije svega na kulturne krajolike, zemljopisno
odreena podruja visokog stupnja prepoznatljivosti i
vrijednosti, izraenih i kroz identitet prostora.

1 Doktorska disertacija: Krajolik kao kulturno naslijee Metode

prepoznavanja, vrjednovanja i zatite kulturnih krajolika Hrvatske,
mentor prof. dr. sc. Mladen Obad itaroci, obranjena je na Arhitek-
tonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 21. svibnja, 2012. godine.
2 Znanstveno-istraivaki projekt Ministarstva znanosti Republi-
ke Hrvatske, broj 054-0543089-2967: Urbanistiko i pejsano naslijee
Hrvatske kao dio europske kulture, koji se provodio na Arhitektonskom
fakultetu Sveuilita u Zagrebu, voditelj prof. dr. sc. Mladen Obad i-
taroci.

13
Krajolik kao kul turno na slijee

Krajolik otoka Paga i mora

14
UVOD
Poticaji za istraivanje krajolika proizali su iz malobroj-
nih istraivanja i bibliografskih jedinica, nepostojanja
sustavnog prepoznavanja i vrjednovanja krajolika te kao
posljedica toga nepostojanja mehanizama zatite, plani-
ranja i upravljanja krajolicima Hrvatske. Osim to ne po-
stoji usklaena i prihvaena metodogija prepoznavanja
i vrjednovanja krajolika, izuzev sektorskih pristupa anali-
zama krajolika, razmjerno dobro ouvani i raznoliki kul-
turni krajolici Hrvatske nemaju zadovoljavajui stupanj
zatite, posebice ne u prostorno-planskoj dokumentaci-
ji, kao provedbenom alatu prostornog ureenja. Jedan
od razloga nedovoljno uinkovite zatite i brige o krajo-
licima jesu neslaganja oko sadrajnog odreenja poj-
ma krajolik jer se on najee poistovjeuje sa slikama
lijepih prizora i podrujima visokog stupnja prirodnosti.
Prihvaanjem Europske konvencije o krajoliku Hrvatska
je preuzela obvezu brige o vlastitim krajolicima kao di-
jelu europske krajoline raznolikosti te uspostavljanja
sustava njihove zatite kroz planiranje i upravljanje. U
procesima suvremene globalizacije dogaaju se ve-
like, esto negativne promjene u prostoru, odnosno
krajoliku.3 Suvremeno drutvo (drava) mora ustano-
viti pravila i odredbe te popraviti tetu od negativnih
uinaka globalizacije s kojima se u prolim razdobljima
nije suoavala, a koja se prije svega odraava u krajoli-
ku. Alati prostornog planiranja kojima se danas raspo-
lae u Hrvatskoj nisu dovoljni i uinkoviti, stoga se kroz
primjenu Europske konvencije o krajoliku istrauju nova
rjeenja za nastale probleme u prostoru.4
3 Snage globalizacije i kapitala po svojoj su prirodi ekstraterito-
rijalne, izazivaju promjene u dananjem prostoru koji je uglavnom
oblikovan i organiziran na temeljima Rousseauove filozofije, prema
kojoj su ljudi ivjeli u skladu s prirodom. Danas nedostaju instrumenti
regulacije za ovladavanje negativnim promjenama i gubitkom pro-
stornog identiteta, uspostavljanje novih pravila i standarda ponaanja
te upravljanja promjenama u prostoru.
4 Praktini problemi neuinkovitosti u ostvarivanju zatite krajoli-
ka putem prostorno-planske dokumentacije prisutni su kroz uestale
konfliktne situacije u prostoru, primjerice: divlju gradnju, tzv. betoni-
zaciju i apartmanizaciju obale, kao i zauzimanje neizgraenih prosto-
ra rijenih i potonih dolina gradnjom i slino. S druge strane, brojni
su problemi nastali zbog postojee administrativne fragmentacije
teritorija Hrvatske na velik broj opina i gradova; zbog nepostojanja
standarda i metoda za identifikaciju krajolika, ali i zbog zahtjeva po-
jedinaca ili skupina za koritenjem prostora koji nisu usklaeni s nje-
govim kapacitetom: vrijednostima i mogunostima.
15
Krajolik kao kul turno na slijee
Budui da u Hrvatskoj nisu uspostavljeni jedinstveni
struni standardi za prepoznavanje, dokumentiranje,
vrjednovanje i zatitu svojstava karaktera krajolika, cilj
je na temelju provedenih istraivanja predloiti metodo-
loki okvir za primjereniju zatitu, planiranje i upravlja-
nje. Iz toga se razloga istrauju metode prepoznavanja,
tipolokog razvrstavanja, vrjednovanja i zatite krajolika
u meunarodnim okvirima, u europskim i izvaneurop-
skim zemljama s dugom tradicijom zatite te se ana-
lizira stanje zatite u Hrvatskoj. Glavni cilj istraivanja
jest utvrivanje i oblikovanje modela dokumentiranja,
karakterizacije i vrjednovanja kulturnog krajolika koji bi
bio usporediv i sukladan s meunarodnim, u pogledu
kriterija i standarda obrade, utemeljen na znanstvenom,
objektivnom pristupu. Na temelju analiza mjerodavnih
meunarodnih primjera i istraivanja teorijskog pristupa
predloene su metode i postupci koji mogu biti pola-
zite za usustavljenje i vrjednovanje hrvatskih krajolika,
posebice onih koji posjeduju svojstva kulturnog naslije-
a. Svrha prepoznavanja i vrjednovanja kulturnog krajo-
lika jest zatita njegovih svojstava i vrijednosti te njiho-
vo prenoenje buduim naratajima. Usustavljivanjem
metoda prepoznavanja, dokumentiranja i vrjednovanja
krajolika omoguuje se usporedivost i sukladnost s me-
unarodno prihvaenim standardima, kao i sudjelova-
nje u meunarodnim programima i projektima.
Knjiga je sadrajno podijeljena po poglavljima unutar
kojih se razmatraju zasebne metode. Prvo poglavlje
obrauje pojam krajolika, drugo se odnosi na pravne
aspekte zatite u Hrvatskoj i u meunarodnim okviri-
ma, tree analizira metode dokumentiranja i tipolokog
razvrstavanja krajolika, u etvrtom se istrauju metode
vrjednovanja, dok se u petom istrauju metode zatite
i upravljanja naslijeem krajolika. Zakljuno poglavlje
ujedno donosi i prijedlog smjernica za uvoenje uin-
kovitije skrbi o vrijednostima krajolika te za primjenu
Europske konvencije o krajoliku.
U akademskim i strunim krugovima razliitih podru-
ja glede pojma krajolik postoje brojne nejasnoe, ne-
usklaenosti i nesuglasja kako u jezinom, tako i u
sadrajnom pogledu. U Hrvatskoj se koriste pojmovi
krajolik, krajobraz, pejsa, koji su prema etimolokom
16
tumaenju istoznanice, meutim u primjeni se esto
razlikuju. Sadrajno odreenje pojma krajolik vrlo je i-
roko, s brojnim znaenjima koja se meusobno razlikuju
i podlona su razliitim interpretacijama. Prema opem
odreenju krajolik jest dio teritorija percipiran od ovjeka,
iji karakter proizlazi iz djelovanja prirodnih i/ili ljudskih
imbenika i njihovih meusobnih odnosa (Europska kon-
vencija o krajoliku)5. Odnosno, krajolik je slika koju ovjek
ima o prostorima i teritorijima koje je otkrio i/ili nastanio,
izgradio ili transformirao, prema svojim znaenjima i vri-
jednostima: funkcionalnim, afektivnim i estetskim. Iz na-
vedenog slijedi da je krajolik kulturna tvorevina, bilo da
je oblikovan ovjekovim utjecajem ili da postoji kroz
njegovu percepciju (sl. 1).
Posebnost suvremenih hrvatskih teorijskih i strunih
radova jest koritenje rijei krajolik, krajobraz i pejsa
koje odgovaraju pojmu koji se u engleskom jeziku na-
ziva landscape, u njemakom Landschaft, u francuskom
paysage, a talijanskom paesaggio. Dok se u jezinom
smislu smatraju istoznanicama, u strunoj se primjeni
esto pokazuju razliitima, o emu svjedoe i razliite
definicije pojedinih znanstvenih/strunih podruja.6 Kul-
turnim krajolikom smatra se vrsta kulturnog dobra koja
je prepoznata i titi se temeljem Zakona o zatiti i ou-
vanju kulturnih dobara, a obuhvaa podruja posebnih
obiljeja koja moraju zadovoljiti kriterije spomenikih
vrijednosti. U istraivanju se analiziraju meunarodne
konvencije i dokumenti organizacija: UNESCO, ICOMOS,
IUCN, COE,7 koje je Hrvatska potpisala i prihvatila. Tako-
er se analiziraju primjeri zatite krajolika u zemljama
koje imaju uinkovite sustave i/ili dugu tradiciju institu-
cionalne zatite krajolika, kao to su: Italija, Velika Brita-
nija, Njemaka, SAD i druge. Meunarodne konvencije,
5 COE, 2000., European Landscape Convention, Firenca. Republika
Hrvatska je potpisala Konvenciju 2000. g., da bi 2002. g. donijela Za-
kon o potvrivanju Konvencije o europskim krajobrazima.
6 Na Zagrebakom sveuilitu se na tri fakulteta pod razliitim na-
zivima pristupa temi krajolika: na Arhitektonskom fakultetu pod na-
zivom: krajolik i pejsano planiranje, na Agronomskom, Odjel za kraj-
obraznu aritekturu: krajobraz i krajobrazno planiranje, a na PMF-u, na
Geografskom odsjeku: kulturni pejsa.
7 UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural Or-
ganisation), ICOMOS (International Council for Monuments and Sites),
IUCN (The World Conservation Union), COE (Council of Europe).

povelje i dokumenti polazite su i teorijski okvir za us-
postavljanje skrbi o krajoliku u Hrvatskoj, koji ukljuuje:
dokumentiranje, vrjednovanje i metode zatite.
Dosadanje prepoznavanje i zatita krajolika jest gran-
ska, tj. krajolici su prepoznati i vrjednovani sa stano-
vita prirodnih vrijednosti i tite se Zakonom o zatiti
prirode, dok je Zakonom o zatiti i ouvanju kulturnih do-
bara predviena zatita krajolika kulturno-povijesnih
vrijednosti. Meutim, postoje krajolici prepoznati kao
mjeovita podruja, zajednikih kulturnih i prirodnih
vrijednosti, u kojima su ouvane i prepoznatljive pri-
rodne sastavnice, ali je prisutna i visoka vrsnoa ovje-
kova svjedoanstva u prostoru tijekom povijesti. Takva
su podruja primjerice pojedini nacionalni parkovi, par-
kovi prirode i regionalni parkovi, koji se tite temeljem
Zakona o zatiti prirode. S obzirom na sektorski pristup
zatiti planiranje, ureenje i djelovanje u navedenim
podrujima esto se ne provodi prema naelima inte-
gralne zatite prirodnih i kulturnih vrijednosti. Budui
da je postojei sustav vrjednovanja kulturnih dobara
(u koja se ubraja i krajolik) vrlo openit i nedovoljno
razraen,8 razvidna je potreba za njegovom revizijom i
dopunom metoda za prepoznavanje, dokumentiranje,
tipoloki razvrstaj (karakterizaciju) i vrjednovanje prema
jasno uspostavljenim kriterijima. Iako je krajolik Zako-
nom o zatiti i ouvanju kulturnih dobara prepoznat kao
vrsta kulturnog dobra, nije uslijedila detaljnija razrada
podzakonskih akata i smjernica s metodama i kriteriji-
ma njegova prepoznavanja, dokumentiranja, vrjedno-
vanja i zatite.
Prepoznavanje (identifikacija) kulturnog krajolika, od-
nosno prepoznavanje njegovih svojstava jest poetni,
temeljni dio analiza, zatite i planiranja krajolika, a obu-
hvaa metode povijesnih istraivanja, terenskog pre-
gleda i dokumentiranja svih sastavnica krajolika. Tipo-
loko razvrstavanje karakterizacija jest metoda doku-
mentiranja i istraivanja krajolika; proces prepoznavanja,
razvrstavanja, opisivanja, kartiranja i podjele podruja
8 Uputa o vrednovanju kulturnih dobara predloenih za upis u Regi-
star kulturnih dobara Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republi-
ke Hrvatske, klasa 612-08/04-01-06/03, ur. broj: 532-10-1/8-5, Zagreb,
21. svibnja 2004.
Uvo d
na krajoline jedinice podruja razliitih, dosljednih
i prepoznatljivih svojstava karaktera. Svojstva, odno-
sno karakter krajolika odreuju uzorci, koji su nastali kao
rezultat kombinacija prirodnih, povijesnih, kulturnih i
oblikovnih elemenata.
Pregled teorijskog pristupa, meunarodnih dokume-
nata i modela bio je podloga za utvrivanje modela
vrjednovanja kulturnih krajolika i pripadajuih sastav-
nica. Istraeni primjeri pokazali su da je meunarodno
usvojene metode vrjednovanja uz odgovarajue prila-
godbe i mogue primijeniti i za razliite vrste kulturnih
krajolika u Hrvatskoj. Za razliku od percepcije - vrjed-
novanje jest metoda sustavnog utvrivanja vrijednosti
i znaaja krajolika primjenom znanstvenih metoda pre-
ma jasno utvrenim kriterijima i na temelju podataka
prikupljenih i analiziranih za tu svrhu. Kulturni krajolici se
mogu vrjednovati kvalitativnim i kvantitavnim metoda-
ma, objektivnim i subjektivnim pristupom, ovisno o svrsi
i zadatcima vrjednovanja. Ocjena kulturnog krajolika
moe biti provedena i subjektivnom metodom, s nagla-
skom na estetska svojstva i percepciju. Svrha vrjednova-
nja kulturnog krajolika jest ocjena vrijednosti njegovih
svojstava, iz ega proizlazi i odabir kriterija.
Postojei meunarodni pristupi zatite krajolika, uklju-
ujui institucionalni sustav, metode djelovanja, dono-
enje planova zatite i upravljanje krajolikom uglavnom
nisu prepoznati i ne primjenjuju se u hrvatskoj praksi.
Zatita i ouvanje krajolika obuhvaa metode prepozna-
vanja, dokumentiranja, tipoloke podjele - karakterizaci-
je i vrjednovanja, temelja za zatitu bitnih svojstava ka-
raktera krajolika. Prvi korak zatite kulturnog krajolika je
donoenje Rjeenja o zatiti te upis u Registar kulturnih
dobara, odreivanje granica te izrada Plana upravljanja,
koji ukljuuje i izradu Plana krajolika temeljnog doku-
menta zatite, odravanja i planiranja razvitka.
Kulturni je krajolik slubeno prepoznat kao nova vrsta
kulturnog dobra 1992. godine. Za razliku od ostalih vr-
sta kulturnog naslijea jedino se kategorija kulturnog
krajolika prvo pojavljuje kao Svjetsko naslijee u vidu
globalnog pristupa, koja se potom upuuje na primje-
nu odgovarajuih postupaka zatite na nacionalnim
17
Krajolik kao kul turno na slijee
1. Puinski krajolik Jadranskog mora
razinama. Konvencija o zatiti Svjetskog naslijea (World
Heritage Convention) iz 1992. godine smatra se prvim
meunarodnim dokumentom i pravnim instrumentom
za prepoznavanje i zatitu kulturnih krajolika, omogu-
ivi im da mogu biti zatieni sa stanovita iznimnih
vrijednosti. Konvencijom je kao temeljno odreenje
krajolika naglaen zajedniki rad ovjeka i prirode.
Na temelju istraivanja teorijske podloge, izraene u me-
unarodnim poveljama i objavljenim znanstvenim ra-
dovima te analizama meunarodnih, mjerodavnih me-
toda dokumentiranja, ocjenjivanja, karakterizacije i za-
tite predloen je metodski okvir9 primjenjiv za kulturne
9 Koristi se sintagma metodski okviri, a ne metode jer se zbog ra-
zliitosti kulturnih krajolika s obzirom na tipove i vrste, kao i mjeri-
lo prostora svaka predloena metoda mora prilagoditi istraivanom
podruju.
18
krajolike u Hrvatskoj. Na temelju modela karakterizacije
i vrjednovanja krajolika kao kulturnog dobra, provjere-
na je primjenjivost na istraivanom podruju kulturnog
krajolika umberako-samoborsko gorje Pleiviko
prigorje.10 Ujedno se dokazuje da kulturni krajolici, kao
homogene regije u velikom mjerilu, sadre raznolikosti
i razliitosti krajolinih tipova na podrobnijim razinama
karakterizacije, u pogledu obiljeja i njihovih vrijednosti.
Rezultati ovoga istraivanja su inicijalni te se oekuje
da e osim znanstvenoga i imati praktino primjenjivi
karakter, kao polazite za daljnja znanstvena istraivanja
teorijskih pristupa vezanih uz pojedine metode, ali i za
10 Kulturni krajolik umberako-samoborsko gorje Pleiviko pri-
gorje zatien je Rjeenjem o preventivnoj zatiti (NN 70/09) kao prvi za-
tieni kulturni krajolik velikog mjerila u Hrvatskoj. Starogradsko polje
na otoku Hvaru zatieno je kao kulturni krajolik Svjetskog naslijea.
 Uvo d

istraivanje dosad neprepoznatih kulturnih krajolika u

Hrvatskoj. Takoer mogu biti polazite za izradu i do-
noenje odgovarajuih pravilnika i naputaka za zatitu
i djelovanje u kulturnom krajoliku, prijeko potrebnih
za sustavnu zatitu vrijednosti krajolika. Metodologija
istraivanja usmjerena je ostvarivanju ciljeva na neko-
liko razina. Na teorijskoj i razini primjene u podruju
zatite kulturnog naslijea te prostornog ureenja, cilj
istraivanja jest pridonijeti kvalitetnijem ukljuivanju
kulturnih krajolika u prostorno-plansku dokumentaciju
svih razina i vrsta.

Istraivanje je zasnovano kao dio postupka prepoznava-

nja krajolika koji imaju svojstva kulturnog naslijea, ali
obuhvaa i tipoloko razvrstavanje koje se primjenjuje
na svim krajolicima bez obzira na njihova obiljeja i vri-
jednosti. Koristei podrku geografsko-informacijskog
sustava (GIS-a) u ovom se radu utvruje model za do-
kumentiranje, tipoloko razvrstavanje karakterizaciju i
vrjednovanje kulturnih krajolika, koji je usporediv s me-
unarodno prihvaenim.

19
Krajolik kao kul turno na slijee

Krajolik gradinskih naselja Istre

20
ODREENJE POJMOVA
KRAJOLIK I KULTURNI
KRAJOLIK
Svaki krajolik stvoren kao rezultat ovjekova boravljenja,
koritenja i oblikovanja jest kulturna kategorija. Pojam
krajolik odnosi se na fiziki i mentalni koncept1 obliko-
van meudjelovanjem prirodnih (fizikih, biolokih) i
antropogenih (kulturnih) sastavnica tijekom povijesnog
razvoja. Razumijevanje odreenja pojma krajolik izaziva
nesuglasje i razliita tumaenja, to je u hrvatskom jezi-
ku dodatno naglaeno koritenjem rijei istoznanica:
krajolik, krajobraz i pejza. Istraivanje je imalo za cilj
dokazati da je krajolik kulturna kategorija koju osim pri-
rodne osnove u najveoj mjeri odreuju i oblikuju kul-
turni (antropogeni) utjecaji. Slijedom stava da je kultur-
ni krajolik organizirao, oblikovao i uredio ovjek svojim
1 Pojam koncept upuuje na teorijski i spoznajni pristup, prema
kojemu koncept u filozofskom odreenju oznaava opu ideju o
neemu (John Locke).
boravljenjem i koritenjem, proizlazi da je svaki krajolik
kulturni. Zbog svoje sloenosti krajolik se ne moe istra-
ivati i razumijevati samo prema prirodnim (biofizikim)
kriterijima, ve je potrebno ukljuiti i kulturne.2
U ovom se poglavlju rasvjetljava znaenje razliitih ter-
mina te se prikazuju dosadanja istraivanja krajolika u
podruju kulturne geografije, kulturne ekologije i kul-
turnog naslijea. Na temelju brojnih bibliografskih jedi-
nica analiziraju se nastanak i sadrajno odreenje poj-
ma krajolik. Razliite definicije i tumaenja govore da
2 Navedena teza je opeprihvaeni pristup u mnogim meunarod-
nim istraivanjima i njihovoj primjeni, meutim u Hrvatskoj jo uvijek
postoje prijepori i nesuglasice izmeu nekoliko disciplina. To je bilo
izraeno u praktinoj primjeni jer se prema starom Zakonu o prostor-
nom ureenju i gradnji krajobrazom smatralo podruje percipirano od
ovjeka s dominantno prirodnim obiljejima. Iz navedenog su proi-
zlazili i brojni problemi u planiranju i ureenju hrvatskog prostora.
21
Krajolik kao kul turno na slijee

je krajolik prostor u kojem ivi ovjek, vaan nacionalni upravljanje njegovim promjenama. Istraivanjem litera-
resurs, iznimno prirodno i kulturno naslijee, koje je iro- ture prati se razvoj paradigme krajolika koja zapoinje
ko cijenjeno zbog svoje estetske ljepote i vanog doprinosa kao znanstvena tema u humanoj geografiji u drugoj
identitetu regije i osjeaju mjesta (sense of place.)3 Istodob- polovini 19. stoljea, s prvom praktinom primjenom
no, krajolik je subjekt razvoja i promjene, prepoznat kao u podruju zatite Svjetskog naslijea.
resurs i vrijednost za razvoj, a time i za budue narataje.
Najopenitija jest podjela krajolika na prirodne i kul-
Mnogi se teoretiari i istraivai slau da je veina krajoli-
turne. Osim krajolika zemlje (landscape) prepoznati su
ka u veoj mjeri kulturno, nego prirodno naslijee te da
i krajolici mora (seascape). U ovom se poglavlju obrazla-
nacionalna, regionalna i lokalna identifikacija u velikoj
e se zato se sintagma kulturni krajolik poistovjeuje
mjeri ovise o vrijednostima i povezanostima krajolika
s povijesnim kulturnim krajolikom. esto se poistovje-
sa stanovnicima i posjetiteljima. Radi toga je primjereno
uju pojmovi krajolik i okoli, iako se sutinski razlikuju.
krajolik razmatrati kao kulturno naslijee, bilo da je kao
Za razliku od okolia, koji je vanjska okolina, krajolik ne
takav i formalno prepoznat, ili u okviru opeg prepozna-
postoji izvan i bez ovjekove percepcije on je i fizika
vanja, ocjene i vrjednovanja kao njegov integralni dio.4 Ovi
i mentalna tvorba. Sastavnice (components) kulturnog
navodi jasno pokazuju bavljenje krajolikom, njegovim
krajolika dijele se na prirodne i antropogene, materijalne
fizikim i esteskim svojstvima kao kulturnim naslijeem,
i nematerijalne, to znai da u krajoliku postoje fizike
uz koje se vee i drugo vano obiljeje, a to je znaenje
sastavnice i procesi. Krajolik je ne samo strukturna sli-
krajolika i njegova povezanost s formiranjem prostor-
ka koja stvara poseban jezik odnosa ploha i volumena,
nog identiteta. Osim fizikih svojstava i ljudskog utjeca-
ve je harmonina i konzistetna povezanost struktura i
ja, kao to su koritenje zemljita i graevina, u pojam
oblikovanja, formi i sadraja.
krajolika ukljueni su estetski i doivljajni imbenici te
nematerijalni elementi i povezanosti, posebice s povi-
jesti, tradicijom i kulturom. Slijedom stava da je kultur-
ni krajolik organizirao, oblikovao i uredio ovjek svojim
boravljenjem i koritenjem, proizlazi da je svaki krajolik
kulturni. Svaki se kulturni krajolik razmatra kao zemljopi-
sno odreeno podruje koje ine prirodne i antropoge-
ne sastavnice, meusobno isprepletene i meuovisne.

Odreenje pojma krajolik u Europskoj konvenciji o krajo-

liku vrlo je iroko: krajolik znai podruje percipirano od
ljudi iji je karakter rezultat djelovanja i meudjelovanja pri-
rodnih i/ili ljudskih imbenika.5 U krajoliku kao humanom
ekosustavu6 njegovi se brojni aspekti i sastavni dijelovi
mijenjaju pod utjecajem razliitih prostornih i vremen-
skih uvjeta i ogranienja. Krajolik se mijenja i razvija,
a podatci o prolosti, prepoznavanje njegovih obilje-
ja i znaaja vana su podloga za budue planiranje i

3 Morris; Therivel, 1995: 78.

4 Morris; Therivel, 1995: 79.
5 Council of Europe, European Landscape Convention, 2000.l.1:
Landscape means an area, as perceived by people, whose character is the
result of the action and interaction of natural and /or human factors.
6 Naveh, 2001: 12

22

PODRIJETLO I ODREENJE POJMA KRAJOLIK
Podrijetlo pojma krajolik
Pojam krajolik se prema istraivanjima pojedinih autora
prvi put u literaturi javlja u Knjizi psalama.7 Rijei talijan-
skog jezika paesaggio, panjolskog paisaje i francuskog
paysage imaju svoj izvor u latinskoj rijei pagensis8. Ri-
je paysage je ula u iroku uporabu u 16. stoljeu, a
njeno se znaenje odnosilo na slikom prikazani izgled
odreenog podruja. Talijanska rije paese koja se jav-
lja u 13. stoljeu takoer oznaava dravu ili zemlju, a u
sljedeim je stoljeima dobila i estetski znaaj kojim se
odreuje i slika odreenog podruja. Jednako znaenje
ima i oblik talijanske rijei paessagio koji se poeo ko-
ristiti u 16. stoljeu. U panjolskom se jeziku rije pago
javlja u 11. stoljeu, a oznaava odreeno podruje ili
regiju, da bi u 16. stoljeu dobila oblik pais koji isto-
dobno oznaava i podruje i njegovu sliku. Iz oba se
prethodna oblika u 18. stoljeu oblikovala rije paisaje.
Izraz paysage u francuskom se jeziku javlja u 15. stolje-
u, a sve do danas ima dvostruko znaenje oznauje
odreeni dio zemlje, ali i pejzani prikaz.9 Latinska rije
regio u rjenicima se javlja kao prijevod engleskog izra-
za landscape i njemakog Landschaft (pokrajina, krajo-
lik), a drugi izraz je terre in loca.10 Izrazi regio i terra in loca
danas nisu povezani sa znaenjem rijei landscape, ve
se primjenjuju na podruje, regiju ili pokrajinu kao na
administrativnu jedinicu.
Pojam krajolik, koji odreuju rijei landscape u engle-
skom jeziku i Landschaft u njemakom, upotrijebljen je
prvi put u kasnom 15. stoljeu, a odnosio se na prikaze
7 Keisteri, 1990: 161 (psalam 48, rijeima: nof; yafe, gdje rije nof
oznaava krajolik, a rije yafe lijep).
8 Rije pagensis potjee iz carskog razdoblja izmeu godina 100. i
200. pr. K. Oblik pagus oznaava stanovnika odreenoga podruja, a
potjee iz 2. stoljea pr. K. Oblici francuskih rijei pas (iz 11. st.) i pays
(iz 13. st.) oznaavaju dravu tj. zemlju, dok rije paysage takoer po
vezuje rijei zemlja (pay) i ljude (paysans) koji je rade na njoj stvarajui
krajolik.
9 Keisteri, 1990: 168.
10 Izraz terra prvi put se javlja oko 280. godine pr. K., a oznaava
obraenu povrinu zemlje i boginju plodnosti zemlje, te duh zemlje.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
kopnenih prizora u obliku crtea ili slika.11 U njemakom
je jeziku rije Landschaft dvolana sloenica nastala od
rijei Land (zemlja) i glagola scapjan/schaffen (stvoriti).
Stari oblik engleske rijei landscipe poznat je iz 8. sto-
ljea, a oznaavao je podruje, da bi se u 17. stoljeu
razvio u rije landscape koja se odnosi i na podruje i
na njegovu sliku.12 Rije landscape je takoer dvolana
sloenica koja u sebi sadri rijei land i ship, kao i u nizo-
zemskom lands-chap (neposredni ekvivalent rijei land
na engleskom i sufixa -scrap koji odgovara engleskom
sufiksu -ship).
Slinog je podrijetla i znaenja nizozemska rije lantscap
kojom se oznaava svakodnevno okruenje u kojem
ive farmeri, a slika takvog okruenja ruralnu scenu. Rije
land-chap imala je ranije jednostavno znaenje kao pre-
dio, regija, dio zemlje, ali je kroz umjetniki izraz, slino
kao i u engleskom jeziku, dobila znaenje slike koja opi-
suje prizor na zemlji. Obje rijei jasno oznaavaju pove-
zanost krajolika s ljudskim aktivnostima, kao oznaitelja
fizike scene, ali i njezine slikovne pojavnosti.
Koncept krajolika i njegove percepcije ima svoje izvo-
re u europskoj tradiciji pejzanog slikarstva i literarnog
umjetnikog izriaja.13 Prvi prikazi krajolika veu se uz
pojavu znanja perspektive, za razdoblje sredine 14. sto-
ljea, kao podloga kompozicije prizora s ljudskim likovi-
ma.14 Tek na slavnoj Giorgoneovoj slici Oluja (Tempest),
naslikanoj oko 1508. godine, krajolik postaje glavnim
11 Dower, 1993: 18.
12 Keisteri, 1990: 33.
13 Ikonografski se poetkom svjesne percepcije krajolika smatra
datum 26. travnja 1336. godine, kada je pjesnik Francesco Petrarca,
popevi se na vrh Mont Ventoux, bio ushien vienim prizorom te u
jednom svom pismu opisuje svoj pohod na planinu.
14 Krajolik se kao prikaz prvi put javlja u slikarstvu izmeu godine
1337. i 1339. na slavnoj fresci Ambrogia Lorenzettija, Buon Governo,
naslikanoj za gradsku vijenicu u talijanskom gradu Sieni, a na platnu
Madona s djetetom ispred ognjita, majstora iz opatije Flemalle Rober-
ta Campina datiranom s godinom 1420., kroz otvoreni se prozor vidi
dio krajolika.
23
Krajolik kao kul turno na slijee
2. Izrez sa slike Oluja, Giorgone, 1508. godine
(Galleria della Accademia, Venezia)
motivom i sreditem kompozicije15 (sl. 2). Brojni europski
umjetnici od tada su prizorima pejzaa davali prednost
u odnosu na prikaze ljudskih likova, usmjeravajui se na
njegova iroka i regionalno posebna obiljeja16 (sl. 3).
Budui da krajolik ne moe postojati bez ovjekova po-
gleda, razumljivo je da se polet te vrste slikarstva javlja
usporedno s razvojem individualizma, sa eljom subjek-
ta da se udalji od kolektivnog iskustva i nastojanjem
znanosti da prirodni svijet uini podrujem vlastita isku-
stva i prisvajanja.17 Krajem srednjega vijeka pogledima
putnika najprije se bude interesi za europske planine,
a s pojavom renesanse i u poeziji se javlja estetski stav
prema prizoru slici krajolika. U renesansi se pejza jav-
lja i u poeziji, a zaetnikom se smatra Francesco Pe-
trarca, koji u jednom svom pismu opisuje pohod na
planinu. U talijanskoj literaturi 16. i 17. stoljea nailazi
se na veliku primjenu pejzanog ideala uvelike nadah-
nutog antikim piscima Horacijem i Vergilijem. Idilini
prizori pastirsko-arkadijevskog krajolika prikazivani su
i u krajolicima paladijanskih vila, a kasnije e krajolike
15 Slika Oluja poznata je kao prva slika krajolika u povijesti zapadno-
ga slikarstva. Portertira vojnika i enu kao sporedne likove u krajoliku,
pred nadolazeom olujom.
16 Pannell, 2006: 62.
17 Ljudi srednjeg vijeka pokazuju zanimanje za prirodu, iako jo uvi-
jek ne iskazuju potrebu za prepoznavanjem krajolika.
24
3. Luka s vilom Medici, Claude Lorrain, 1637. godine
(Galleria Degli Uffizi, Firenca)
nadahnute pogledima dovesti do vrhunca slikarstvo
Claudea Lorraina, Nicolasa Poussina, Camillea Pissarroa,
Paula Czannea i ostalih.18 Suvremeni likovni izriaji ta-
koer su usredotoeni na irok tematski opseg krajolika,
njegova obiljeja, znaenja i poruke, viene i interpreti-
rane na osobni nain umjetnika. Primjerice, fotografije
Gabriele Basilico19 (sl. 4), ili prizori gromaa koje prika-
zuju slike/grafike Otona Glihe (sl. 5).
Srednji vijek je razdoblje nastojanja ovjeka da zagos-
podari prirodom, a krenjem uma stvara plodno tlo
za ratarske kulture i razvoj gradova. Uz to se razvija-
ju i pojedine pojave dvostruka znaenja, poput lova,
osnivanja prvih zoolokih vrtova, herbarija, bestijarija,
lapidarija, kao svjedoanstva i dokazi odnosa ovjeka
s prirodom. Oduevljenje za krajolik koje u odnos pre-
ma prirodi uvodi emocije i osjeaj za lijepo posebno se
oituje u umjetnosti prijelaznog razdoblja, iz srednjeg
vijeka u renesansu, sve do romantizma, u kojem se iri
povratak prirodi koji je zahvatio Europu 19. i prve polo-
vine 20. stoljea. Od poetka industrijske revolucije, u
prvoj polovini 19. stoljea, priroda i kultura u zapadnoj
18 Pannell, 2006: 63.
19 Maggio; Basilico, 1999: 117. Osim to su dokumentarne, fotogra-
fije izraavaju sloene meuodnose ovjekovih utjecaja, izgraenog
i prirodnog okolia, kao svjedoanstvo urbane slike suvremenih gra-
dova, istraujui odnose arhitekture zgrada, tvornica, mostova.

4. Palermo, Gabriele Basilico, 1998. godine
civilizaciji esto su bile postavljene kao potpune suprot-
nosti. Priroda je bila promatrana ne kao pandan, dopun-
ski dio kulture, ve kao neprijatelj kojega treba kontro-
lirati i vladati njime pomou tehnologije i ostalih ras-
poloivih alata. Tehnoloki je napredak u industrijskim
drutvima smatran kao put za zatitu i izolaciju ljudi od
prirode, a prirodne su strukture bile podlone iskorita-
vanju i kontroli u najveoj moguoj mjeri. Tehniko-teh-
noloki razvoj, neovisan od prirodnih uvjeta, doveo je
do iskoritavanja prirode i sukobljenih odnosa prirode i
kulture. Razvitak temeljen na identifikaciji s tehnolokim
razvojem i modernom znanosti dosegao je vrhunac u
ranim 1970-im godinama, to je dovelo do reakcije u
obliku velikog okolinog pokreta te prve konferencije
UN o humanom okruenju u Stockholmu.20 Usporedo
s tim, UNESCO je ustrojio meunarodnu Konvenciju za
zatitu svjetskog kulturnog i prirodnog naslijea,21 kao te-
melj za njihovu zatitu te poticaj za znanstveno razu-
mijevanje krajolika.
Sadrajno odreenje pojma krajolik
Analizirajui uspostavu pojma krajolik, njegovo dvo-
struko znaenje primijenjeno na prostor i prizor (sliku)
20 Delort; Walter 2002: 87.
21 UNESCO, 1972., Convention Concerning the Protection of the World
Cultural and Natural Heritage [95].
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
5. Izrez sa slike Gromae, Oton Gliha, 1974. godine
(privatna zbirka)
koji on reprezentira kao kontrapunkt izmeu mjesta i
portreta tog mjesta, izmeu prirode i umjetnosti stvo-
ren je pojam koji je u najranije doba mjesto tretirao kao
sliku i esto ga nastojao poboljati. Iz takvoga se, pikto-
ralnog razumijevanja krajolika razvila umjetnost vrtova i
perivoja, mjesta promijenjenih od svojih izvornih stanja
u ona s esteskim doivljajem. Takva mjesta ukljuuju
oblikovane krajolike, koje u Japanu nazivaju posuenim
krajolicima, velianstvene europske perivoje i vrtove,
planirane gradove i sela te ostale, ljudskim djelovanjem
oblikovane strukture. Meutim, tako promiljana, kre-
ativna ostvarenja nisu jedina mjesta na koja se odnosi
pojam krajolik. Ljepota prizora doivljava se na irokom
prostoru, u velikom dijelu brojnih gradova, planiranih
ili spontano razvijanih, a uspjeno oblikovanih na este-
skim naelima; na podrujima ija obiljeja pokazuju
malo ili gotovo nita od utjecaja ovjeka, ili onima koja
su kreirana i u sebi nose niz promjena, ne iz esteskih ra-
zloga, ve prije svega iz utilitarnih, zbog zadovoljavanja
ovjekovih ivotnih potreba i funkcija. U dualizmu sadr-
anom u samom pojmu krajolika nezaobilazna je uloga
promatraa krajolik se doivljava u odnosu na onog
koji ga promatra. Krajolik je prije svega koncept, ovje-
kova ideja, koja ne postoji izvan (bez) ljudskog opaanja.
Pojam krajolik odnosi se na itav prostor, tj. na velik dio
povrine kopna i mora. Zbog velikih raznolikosti zemlji-
ne povrine i naina ovjekova djelovanja stvorene su
25
Krajolik kao kul turno na slijee
KRAJOLIK = PRIRODA
FIZIKA OBILJEJA
KRAJOLIK = +
IZGLED, GRAA, UZORCI KRAJOLIKA
Dijagram 1: Odreenje krajolika prema: Philips,1995.
brojne varijacije, razliitih svojstava, tako da na svijetu
ne postoje dva identina krajolika.
Meu najranije znanstveno poimanje i odreenje krajo-
lika ubraja se definicija Alexandera von Humboldta izre-
ena prije vie od dvjesto pedeset godina u kojoj je
vrlo saeto i jasno opisan krajolik kao zajednitvo svih
aspekata jedne regije, opaene od ovjeka.22 Navedeno
odreenje, koje sagledava pojam krajolika u njegovoj
irini i sveobuhvatnosti, ovjeka postavlja u njegovo sre-
dite, ne samo u smislu da ga ovjek svojim zahvatima
i djelovanjem tijekom vremena u prolosti oblikuje, ko-
risti i mijenja, ve je krajolik sutinski odreen upravo
kroz njegovu percepciju. Navedeno odreenje krajolika
smatra se jo uvijek najobuhvatnijim i najsaetijim, bu-
dui da krajolik predstavlja zbroj svih imbenika jedne
regije: prirodnih, kulturnih, zemljopisnih, geolokih, bi-
olokih, umjetnikih i ostalih, a ovjekovu percepciju
smatra odreujuim initeljem krajolika. Ukljuuje svu
irinu aspekata jednog podruja/regije, koje tek ovje-
kovom percepcijom postaje krajolikom. Po svom sadr-
aju ova je definicija izravna pretea odreenju krajo-
lika iz Europske konvencije o krajoliku (ELC), gdje krajolik
znai podruje percipirano od ljudi iji je karakter rezultat
djelovanja i meudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih imbe-
nika,23 a odnosi se na cjelokupno podruje ovjekova
okruenja. Krajolik postoji posvuda, ne samo na poseb-
nim mjestima; moe biti urbani, ruralni, krajolik mora
ili kopna, degradirani kao i dobro ouvani, uobiajeni
ili jedinstveni, iznimne vrijednosti. U krajoliku se prika-
zuju i ostvaruju veze prolosti, sadanjosti i buduno-
sti, prirodnih mogunosti i ogranienja, ali i razliitih
22 Alexander von Humboldt (1769. 1859.) u svom je djelu Kos-
mos (1814.) opisao krajolik kao: Landschaft ist der Totalcharakter einer
Erdgegenend.
23 COE, 2000., European Landscape Convention, l. 1 [73].
26
+ KULTURA
POVEZANE VRIJEDNOSTI
KULTURNE, DRUTVENE, POVIJESNE
kulturnih utjecaja tijekom njegova povijesnog razvoja.
Vano svojstvo krajolika jest da sadri fiziku (struktu-
ralnu) i nematerijalnu dimenziju, te da ne postoji bez
ovjekove percepcije. Krajolik obuhvaa vie od izgleda
i grupa fizikih obiljeja i struktura oni su samo nje-
gova vizualna pojavnost, vanjski izgled (lik, lice, obraz)
sloenih ovjekovih i prirodnih meuodnosa. esto sa-
dri i prenosi vane duhovne vrijednosti, nematerijal-
ne sadraje te povezanosti s povijesnim dogaajima ili
znamenitim osobama (dijagram 1). Prema suvremenim
teorijama koncept krajolika ukljuuje tri gledita: mate-
rijalni krajolik ili podruje vieno od ovjeka; iskustvo
krajolika potaknuto u ovjekovim mislima na odreeno
podruje te naglaava procese pri djelovanju ovjeka u
oblikovanju krajolika.24
Odreenje pojmova krajolik i krajobraz
Pojam krajolik oznaava dio Zemljine povrine koji se
vidi okom ono to se prua oku pri pogledu na pri-
rodu nekoga kraja/podruja, odnosno izgled nekoga
kraja. U hrvatskom jeziku kao istoznanice rijei krajolik
smatraju se rijei: predio/predjel, okoli, okolina, pejsa,
krajina i krajobraz.25 Prema lingvistikim tumaenjima
smatra se da bi najprikladnija hrvatska rije, ekvivalent
pojmovima: landscape, Landschaft, paysage bila rije kra-
jina, odnosno pokrajina koja ima dvostruko znaenje
oznaava granino podruje prema drugoj dravi, a
drugo joj se znaenje poklapa s rijeju krajolik ili pre-
dio.26 Glavno znaenje rijei je prvo, dok u sekundarnom
24 Keisteri, 1990. Autorica je analizirala promjene u kulturnim kra-
jolicima na primjeru nekoliko sela june Finske i Perua. Prema njenoj
definiciji krajolici su vidljiva podruja percipirana od ljudi, njihovo
mentalno iskustvo tih podruja, kao i naglaeni prirodni i antropo-
geni procesi pod ijim su meudjelovanjem nastali.
25 Ani; Goldstein, 2004: 628.
26 Ladan, 2000: 1018.

6. Izrez s karte Slavonije, Hrvatske, Kranjske,..., A. Hirschvogel, 1570. godine (Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb)
znaenju pojma krajolik nije bila u uporabi. Rije krajina
je takoer dvolana sloenica od rijei kraj koja je tako-
er dio strukture rijei krajolik i krajobraz. Prva rije kraj
je jasna i oznaava dio zemljita, naselja i sl., odnosno
podruje Zemlje, jednako kao i rije land u anglosakson-
skim jezinim skupinama. Rijei predjel i predio takoer
su istoznanice rijeima krajolik i krajobraz; dok im se
drugo znaenje odnosi na dio prostora bez samostal-
nog odreenja i vrstih granica, a znai isto to i blizina
i okolina.27 U strunoj se literaturi esto rije okoli ko-
risti kao istoznanica krajoliku, meutim rijeju okoli
se oznaava i ui okolni prostor, a u ekolokom voka-
bularu okoli oznaava ukupnost materijalnog i ivoga
svijeta kojega je ovjek bioloki dio, njegova sredina ili
okolina.28 Kao istoznanica rijei okoli koristi se i rije
okolica koja oznaava ono to okruuje neko mjesto,
okolina. Istoznanica rijei okolina jest i rije okruenje
koja znai sredinu, a dolazi od rijei okrugao koji ima
oblik kugle, kruga, valjka, koji je blagih linija, obao ili je
27 Ani, 2000: 856.
28 Rije okolina u jednom svom znaenju oznaava ono to je iz-
graeno oko nekog mjesta ili to nekomu mjestu tei, gravitira, pre-
ma njemu se usmjerava, ili odmjerava, a u drugom znai drutvo u
kojem se tko kree i kojim je okruen u ivotu i radu; sredina, milje.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
zaokruen.29 U obinom govoru, ali i u strunoj litera-
turi esto se rabe pojmovi kao to su okolina, okoli, a
poistovjeuju se sa znaenjem rijei krajolik, meutim
postoje sutinske razlike. Rije okoli upuuje na odnos
ovjeka s prirodom i ivotne uvjete. U engleskom jezi-
ku pojam environment oznaava ono to okruuje neki
ivi organizam, a slino je i s njemakim jezikom gdje
se koriste rijei umgebende Ausenwelt (okruujui vanj-
ski svijet) iz ega proizlazi i njemaka rije za okoli die
Umwelt. Pojam okoli opisan je kao skup elemenata koji
svojim sloenim vezama tvore okvir, okolinu i ivotne
uvjete ovjeka i drutva, a oznaava okruujuu izvanj-
sku okolinu.
Rije krajobraz nastala je u hrvatskom jeziku tek u dru-
goj polovini 19. stoljea s dva temeljna znaenja: jed-
no se odnosi na mjestopisni prikaz (zemljokaz, zemljo-
vid) (sl. 6), dok drugo oznaava mjesto, predio, kraj,
krajinu, okolinu, okoli; dakle isto to i rije krajolik.30
29 Ani; Goldstein, 2004: 929. Znaenje pojma okolina odgovara
znaenju rijei Setting na engleskom jeziku.
30 Ladan, 2000: 101. Po podrijetlu, tvorbi i znaenju, krajobraz je jednako
dobra rije kao i krajolik, samo to naprama ovoj posljednjoj ima prednost
to se od krajobraza obinije i lake izvodi pridjev krajobrazan/ni.
27
Krajolik kao kul turno na slijee
Znaenje rijei krajolik (landscape, landschaft, paysage)
ono to se prua oku pri pogledu na prirodu nekog
kraja; predio, okoli, pejza, krajina, krajobraz.31 Obje
su rijei: krajolik i krajobraz dvolane sloenice i to od
rijei kraj i lik, odnosno kraj i obraz. Prvi dio sloeni-
ce je jasan i nije sporan: kraj, a oznaava dio zemlji-
ta, naselja i sl., odnosno podruje Zemlje, dok drugi,
obraz, ima vie znaenja. Rije obraz nalazi se u svim
slavenskim jezicima (pa i staroslavenskome i ruskome),
a ustrojena je od dva dijela: ob i raz (znai rez), pa je
temeljno znaenje rijei ono to je obrezano, izrezano,
tj. lik, slika, kip.32 Ostala znaenja rijei obraz jesu: lik-
oblik-oblije; nain-oblik; primjer, izgled, ugled. Zna-
enje rijei lik je takoer viestruko33 ukupnost crta
lica; figura u obrisu; pojava, oblije; a u knjievnosti
oznaava skup moralnih, misaonih i osjeajnih oso-
bina koje predstavljaju neku osobu. To znai da rije
lik oznaava ira svojstva, skup osobina, to se u rijei
krajolik moe interpretirati kao ukupnost svojstava i
struktura krajolika za razliku od rijei krajobraz koja
se odnosi samo na njegov izgled. Po podrijetlu, tvorbi i
znaenju, krajobraz je istoznanica rijei krajolik, samo
to se iz rijei krajobraz obinije i lake izvodi pridjev
krajobrazan/ni, za razliku od pridjeva krajolian/ni koji
nije uobiajen u hrvatskom jeziku. Rije krajolik ima
samo jedno znaenje i nedvosmisleno oznaava ono
to se u engleskom jeziku naziva landscape, njema-
kom Landschaft, a u francuskom paysage. U hrvatskom
jeziku dugo je bila u uporabi rije pejsa/pejza sa
svojim pridjevom pejzani.34
Osim dvojbe oko uporabe rijei krajolik ili krajobraz u
strunim dokumentima i literaturi postoje nesporazu-
mi i dvojbe oko pojmova kulturni i kultivirani krajolik. U
sintagmi kulturni krajolik, rije koja poblie odreuje
31 Ani, 2004: 628.
32 Ladan, 2000: 1019. Latinski prijevod rijei obraz: imago, species,
vultus, ali je najee znaenje ljudsko lice ili jedna njegova strana.
33 Osim znaenja vezanih uz rije kraj, lik moe biti i: povrina ome-
ena crtom, matematiki prikaz odreene kombinacije geometrijskih
elemenata (ravninski-prostorni).
34 Pejsano slikarstvo, pejsana lirika, ... Danas se pejsa koristi u na-
zivu kolegija na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematikog
fakulteta (PMF) u Zagrebu i na Arhitektonskom fakultetu.
28
krajolik jest pridjev kulturni. Rije kulturni ima dvo-
struko znaenje. Iako je njezino podrijetlo povezano
s poljodjelstvom, obraivanjem zemlje, rastom plo-
dina i s aktivnostima vezanim za temeljne ljudske po-
trebe za hranom, odjeom i zaklonom, pojmom kul-
turni oznaavaju se i mnogo sofisticiranije teme, kao
to su: umjetnost, kultura, civilizacija. Ve i pojmovno
odreenje govori da je kulturni krajolik povezan s na-
mjerno smiljenim aktivnostima ovjeka prema svojem
prirodnom okoliu. Kultura je esto opreka i antiteza
prirodi. Znaenje rijei kultura u viestrukom znaenju
obuhvaa ukupnost materijalnih i duhovnih dobara,
etikih i drutvenih vrijednosti, znanja, vjetina, etikih
i socijalnih osjeaja, to je stvorilo ovjeanstvo jednog
drutva ili razdoblja. U uem smislu rijei znai i uzgoj,
obradu i obraivanje biljki na predvienoj povrini,
to je ujedno i znaenje glagola kultivirati koji ozna-
ava radnje kao to su: odnjegovati, uzgojiti/uzgajati
ili uvesti/uvoditi u uporabu, iriti.35 Slijedom toga, kul-
tivirani krajolik podrazumijeva prije svega jedan oblik
kulturnog krajolika, a to je onaj koji je obraen (biljka-
ma) ili prilagoen nekoj svrsi, kao to je agrikulturni ili
poljodjelski (sl. 7).
U Hrvatskoj su u strunoj i znanstvenoj literaturi i prak-
tinoj uporabi sva tri termina: krajolik, krajobraz i pejsa.
Prema njihovom osnovnom znaenju moe se zaklju-
iti da je razlika izmeu njih samo lingvistike prirode;
istoznanice krajolik i krajobraz su rijei hrvatskog po-
drijetla, dok je esto koritena rije pejsa/pejza tu-
ica.36 Prvi struni dokument u kojemu se u Hrvatskoj
integralno obrauje problematika krajolika pod naslo-
vom Krajolik sadrajna i metodska podloga Krajobrazne
35 Ani; Goldstein, 2004: 654. Pojam kultura: 1. ukupnost materijal-
nih i duhovnih dobara, etikih i drutvenih vrijednosti, to je stvorilo
ovjeanstvo; 2. ukupnost duhovne, moralne, drutvene i proizvodne
djelatnosti jednog drutva ili epohe; 3. ukupnost obrazovanja, znanja,
vjetina, etikih i socijalnih osjeaja, drutvenog ophoenja i pona-
anja nekog pojedinca u odnosu prema drugome; 4. uzgoj, obrada i
obraivanje biljke na predvienoj povrini. Znaenje rijei kultivirati
se prema istom izvoru, str. 653 odnosi na: 1. (od)njegovati, uzgojiti/
uzgajati; 2. uvesti/uvoditi u upotrebu, iriti to je samo jedan aspekt
znaenja pojma kultura.
36 Klai, 1982: 1025., pejza, franc. paysage prikazivanje prirode na
slici ili crteu.

7. Poljodjelski, terasirani krajolik otoka
osnove Hrvatske, ve u samom naslovu sadri oba poj-
ma.37 Iako je u naslovu knjige glavna tema istraivanja
nazvana rijeju krajolik, u tekstu poblieg odreenja
koristi se rije krajobraz koji je opisan kao vizualna po-
javnost zemljine povrine koja ukljuuje oblik, formu i boje,
ali isto tako odraava nain na koji se te razliite kompo-
nente kombiniraju u stvaranju posebnih uzoraka i slika koje
su specifine za odreeno podruje. Krajobraz nije samo
vizualna pojava jer njegova obiljeja ovise i o fiziografiji te
njegovoj povijesti. Na stvaranje krajolika utjeu raznoliki
initelji (geologija, reljef, tla, ekologija, arheologija, korite-
nje povrina, arhitektura i sl.), koji svojim meudjelovanjem
oblikuju nain njegova doivljaja i vrjednovanja.38 Nave-
dena definicija obuhvaa sve mjerodavne pokazatelje
kojima je opisan krajolik: vizualnu pojavnost, odnosno
oblike, uzorke, prirodne i antropogene sastavnice krajo-
lika, meudjelovanje i povijesni razvoj te elemente nje-
gove percepcije i vrjednovanja. U skladu sa suvreme-
37 *** 1999.a.
38 *** 1999.a: 36.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
nim, interdisciplinarnim pristupima istraivanja krajolika,
unutar knjige u sektorskim pristupima obrade teme, po-
kazalo se da razliite discipline koriste razliite pojmove:
krajolik i krajobraz.39 Vaei Zakon o prostornom ureenju
koristi rije krajobraz i krajolik i opisuje ga kao: odreeno
podruje, opaeno ljudima, ija je osobnost rezultat me-
usobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih imbenika. U
prvom dijelu objanjenja pojma koristi dio definicije iz
Europske konvencije o krajoliku, ukljuujui percepciju i
meudjelovanje prirodnih i ljudskih imbenika, ali na
kraju dodaje podrobniji opis da su u pojmu krajobraza
odreujue prirodne sastavnice. Navedeno odreenje
u suprotnosti je s daljnjim tekstom Zakona u kojemu
se krajobrazne vrijednosti odreuju kao svojstvenos-
ti prirodnoga, kultiviranog ili kulturnog krajobraza, koje
odreuju njegovu prirodnu, kulturnopovijesnu i estetsku
osobnost.40
39 U drutvenim i pojedinim tehnikim disciplinama, umjetnosti i
literaturi uglavnom se koriste rijei krajolik i pejsa, dok biotehnike
i prirodne discipline koriste rijei krajobraz.
40 Zakon o prostornom ureenju, l. 2.
29
Krajolik kao kul turno na slijee

Razlika izmeu krajolika i okolia kroz ovjekovu percepciju. Stoga se moe zakljuiti da
osnovna razlika pojmova okoli i krajolik lei u injenici
U literaturi i pojedinim strunim dokumentima esto da krajolik ne moe postojati bez ovjeka.
se poistovjeuje znaenje pojmova krajolik i okoli.41
Pod pojmom okoli (environment) podrazumijeva se Krajolik je kao entitet zbir svih elemenata odreenog
okruujua izvanjska okolina, definirana kao skup ele- podruja: prirodnih, kulturnih, zemljopisnih, povijesnih,
menata koji svojim sloenim vezama tvore okvir, oko- drutvenih, umjetnikih i ostalih, a ovjekova percep-
linu i ivotne uvjete ovjeka i drutva. On je ukupnost cija je njegov odreujui element. U svakom istraiva-
materijalnoga i ivog svijeta kojega je ovjek bioloki nju krajolika nezaobilazna je uloga ovjeka, pojedin-
dio. Okoli se za razliku od krajolika moe opisati kao ca/ drutva, njegov odnos prema prirodnom okoliu,
sklop ekolokih faktora koji se odnose prema organizmu i nainu na koji ga je kroz povijest koristio, oblikovao,
osobama ija je on okolina.42 Prema odreenju Zakona prilagoavao i mijenjao prema svojim potrebama, ali
o zatiti okolia, okoliem se smatra prirodno okruenje i interpretirao, uspostavljajui ujedno i vlastite korijene
organizama i njihovih zajednica, ukljuivo i ovjeka, koje mjesta i osjeaj pripadnosti. U svojoj je sutini krajolik
omoguuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, apstrakni, mentalni koncept,44 koji podrazumijeva da u
voda, tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna istraivanjima i interpretacijama krajolika osim materijal-
dobra i kulturno naslijee, kao dio okruenja koje je stvorio nih komponenti budu ukljuene i predodbe ovjeka,
ovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog dje- tj. doivljajni i nematerijalni imbenici.
lovanja.43 Okoli e tek kroz percepciju i ulogu ovjeka
postati krajolikom i nijedna rasprava o krajoliku ne moe
se voditi bez ovjeka u sreditu promatranja. On se mi-
jenja u krajolik u oima promatraa, te na taj nain stva-
raju krajolik od svog materijalnog okolia. Definirajui
krajolik kao svaki prirodni krajolik promijenjen ovjeko-
vim djelovanjem, s namjerom ili spontano, sama injeni-
ca postojanja ovjekove percepcije krajolika, tj. njegove
zamisli o svojoj okolini pretvara okoli u krajolik. Sva-
ko istraivanje krajolika, a pogotovo planiranje i uprav-
ljanje zapoinju s ovjekovom zamisli i konceptom o
odreenom krajoliku. Krajolik podrazumijeva ovjeka
kao svoj sutinski element, stoga razumijevanje ovje-
kove percepcije krajolika znai razumijevanje samoga
krajolika. Sutinska je razlika koja odreuje pojam oko-
lia kao prostora ovjekova ivotnog okruenja, vanjske
okruujue okoline koja postoji neovisno od njegove
percepcije, naspram krajolika koji se uspostavlja jedino

41 U meunarodnim razmjerima takoer postoje zabune i nejas-

noe oko koritenja pojmova krajolik, okoli, mjesto. ak se i u poje-
dinim lancima European Landscape Convention pojmovi okoli (en-
vironment) i krajolik (landscape) koriste kao sinonimi.
42 Bloemers, Kars, van der Valk, Wijnen, 2010: 6, ... Environment, the
complex of ecological factors that are related to the organism or person
whose environment it is.
43 Zakon o zatiti okolia, l. 3. 44 Ermischer, 2003.

30

RAZVOJ KONCEPTA KRAJOLIKA
KAO ZNANSTVENE TEME
Krajolik je kao koncept zastupljen u irokom opsegu
drutvenih i prirodnih disciplina od 19. stoljea, a uklju-
uje razliite pristupe (geografske, ekoloke, bioloke,
socioloke, umjetnike i druge). Koncept krajolika u ge-
ografiju je poetkom 19. stoljea uveo njemaki geograf
Alexander von Humboldt (1769. 1859.) definicijom
u kojoj je vrlo saeto i jasno odredio krajolik kao sveu-
kupnost svih aspekata jedne regije, opaene od ovjeka.45
Krajolik (pokrajina/regija) opisan je kao potpuni/cjeloviti
karakter jednog podruja,46 odreen oblicima, svojstvima
(karakteristikama), estetskim predodbama, povijesnim
podrujima i umjetnikim opisima. Navedenom se in-
terpretacijom krajolik (pokrajina/regija) izjednaava s
vlastitom slikom, ali se ujedno odreuje i kao posebno
podruje, koje se razlikuje od svoje okoline na temelju
prirodnih obiljeja i sastavnica stvorenih ovjekovim
djelatnostima. Krajolik je odreen i opisan kao vei ili
manji prostor na povrini zemlje, koji se zbog izrazitih po-
sebnosti, zasebne fizionomije razlikuje od ostalih krajolika
pri emu se ta posebna obljeja prikazuju kroz povrine,
klimu, vodnu mreu, vegetaciju i naseljavanje sa svojim
fizikim i psihikim posebnostima, kao i oblicima ovje-
kovog djelovanja na vjerskom, politikom, gospodarskom,
prometnom i naseobinskom podruju.47 Ovim pojanje-
njem pojma krajolik proiruje se njegovo znaenje, jer
se ne ograniava samo na prizor, na ono to odreena
osoba vidi, ve upravo na razlikovna obiljeja zemljo-
pisno odreenog podruja i ovjekovo djelovanje. Ra-
zliite definicije krajolika iskazuju razliite poglede na
prouavani prostor krajolik, a velik broj znanstveni-
ka u sredite je postavljao povrinske oblike i strukture.
Meutim, Humboldtovo odreenje krajolika, koje uzi-
ma u obzir njegove drutvene, estetske, ekonomske i
ekoloke aspekte, postalo je misao vodilja za mnoge
45 Humboldt, 2010: 14.
46 Humboldt, 2010: 15.
47 *** Westermann Lexikon der Geographie, 1973: 297.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
znanstvenike koji se bave istraivanjem krajolika diljem
Europe i Amerike.
Iznimni doprinos razvitku ideje i primjer sagledavanja
krajolika kao stvarnog teritorija dao je poetkom 20.
stoljea njemaki geograf Otto Schlter, koji naglaa-
va formativne utjecaje ovjekova djelovanja u obliko-
vanju krajolika. On je prepoznao dva oblika krajolika:
Urlandschaft, prirodni ili krajolik koji je postojao prije
unesenih ovjekovih promjena i Kulturlandschaft, kul-
turni kao krajolik stvoren djelovanjem ljudske kulture.
Njegov pristup jo uvijek ne ukljuuje nematerijalne
oblike krajolika kao to su klima, gospodarstvo, politike
sastavnice, a koje u velikoj mjeri utjeu na vidljive obli-
ke u krajoliku.48 Doprinos odreenju pojma kulturnog
krajolika, Kulturlandschaft u Njemakoj je dao i geograf
Friedrich Ratzel (1895. 1896.), koji ga odreuje kao
podruje promijenjeno ovjekovim djelovanjem, kao su-
protnost primarnom, prirodnom krajoliku.49
Francuski geograf Vidal de la Blache (1845. 1918.) u
svojim djelima obrazlae cjelovitost krajolika (paysage)
koji je stvoren drutvenim razvojem i oblicima prirod-
nog krajolika. Krajolike sagledava u njihovoj poveza-
nosti s vegetacijskim obiljejima, estetskim i vizualnim
utiscima te stalnim promjenama; krajolik se neprestano
mijenja, a njegov trenutni oblik prikazuje njegova rani-
ja obiljeja. Koncept krajolika u prvim desetljeima 20.
stoljea jo uvijek se odnosio na opisivanje seoskih po-
druja u smislu znaenja izraza oblikovati zemlju u duhu
njemake rijei Landschaft. Meutim, krajolik prema
istraivanjima geografa predstavlja i unutarnju, vlastitu
stvarnost. Unutarnji, vidljivi oblik krajolika omoguava
48 Otto Schlter (1872. 1959.) naglaava formativne utjecaje ov-
jekova djelovanja u oblikovanju krajolika kao reakcije na objanje
nja tadanjega prirodnog determinizma (Norbert Krebs, 1922.) koji
definira Kulturlandscahaft kao kumene koja oznaava naseljene regi-
je promijenjene ljudskim djelovanjem suprotnost Ankumene kao
nenaseljene regije gdje je ovjekov ivot podreen prirodi.
49 Ratzel, 1901/1902.
31
Krajolik kao kul turno na slijee
istraivanje meusobnog odnosa izmeu prirode i dru-
tvenih zajednica. Svojom vidljivom povrinom mora
dosei ravnoteu osnovnih odnosa izmeu prirodnih
znaajki, naseobinskih struktura, okolinih uvjeta, kul-
turnog naslijea i odnosa u razvojnim procesima gos-
podarskih i drutvenih imbenika. Subjektivno, estetsko
gledite koncepta krajolika i utjecaj koji krajolik ima na
ovjekov duh pretpostavlja da svaki krajolik ima svoj
unutarnji duh zemlje (spirit of land), individualnost koja
se ispreplee sa subjektivnim i estetskim vrijednosti-
ma.50 U novijim djelima francuskih geografa iskazan je
stav da je krajolik ovjekova kulturna tvorba, stoga bav-
ljenje krajolikom i njegovo istraivanje nuno treba biti
usmjereno i na njegovu kulturnu dimenziju.
Uspostava pojma kulturnog krajolika
Uvodei pojam u englesko govorno podruje ameriki
profesor geografije Carl Sauer51 odredio je kulturni krajo-
lik (cultural landscape) kao podruje postupno mijenja-
no (tijekom vremena) ovjekovim kulturnim djelova-
njem.52 Kulturni krajolik oblikovan je od prirodnog krajolika
djelovanjem kulturnih grupa. Kultura je djelovatelj (agens),
a prirodni prostor je medij. Kulturni krajolik je rezultat.53 Sa-
50 Keisteri, 1990: 41.
51 Geograf Carl Sauer, profesor na University of California, Berke-
ley provodio je istraivanja krajolika i osniva je Landscape School.
Krajolik se u to vrijeme istraivao kao jedna od podkategorija kul-
turne geografije. Godine 1925. izdaje knjigu Morfology of Landscape.
Istraivanja na temu krajolika se nastavljaju tijekom 1950. 1960., a
J. B. Jackson poinje 1951. g. u New Mexicu izdavati asopis Land-
scape kao forum za objavljivanje prvih istraivanja na temu kulturnog
krajolika. Znamenita je njegova reenica: Landscape is history made
visible.
52 Sauer, 1925: 37. The area prior to the introduction of mans activity
is represented by on body of morphologic facts. The forms that man has
intoduced are another set. We may call the former, with reference to man,
the original, natural landscape. In its entirety it no longer exists in many
parts ot the world, but its reconstruction and understanding are the first
part of formal morphology.... the works of man express themselves in the
cultural landscape. There may be a succesion of these landscapes with
a succession of cultures. They are expressed in each case from the natu-
ral landscape, man expressing his place in nature as a distinct agent of
modification... the cultural landscape then is subject to change either by
the development of a culture or by replacement of cultures.. the divisions
of formes into natural and cultural is the necessary basis for determing
the areal importance and character of mans activity.
53 Slobodni prijevod citata: The cultural landscape is fashioned out of a
natural landscape by a culture group. Culture is the agent, the natural area
is the medium, the cultural landscape is the result. U: Sauer, 1925: 46.
32
uer je u koncept krajolika uveo oblike te utjecaj ovjeka i
kulture, kao snage u stvaranju vidljivih obiljeja zemljine
povrine kojima se uspostavljaju njegova glavna obi-
ljeja. Na taj su nain procesi koji su oblikovali povri-
nu zemlje u englesko-amerikom konceptu kulturnog
krajolika dobili sutinsko mjesto. Mnogi ameriki geo-
grafi, kritiari Sauerove ideje kulturnog krajolika, posebi-
ce njegove suprotnosti prirodnom krajoliku, koristili su
pojam kulturnog krajolika za krajolike koji su naseljeni.
Njihov je stav da se nepromijenjeni, prirodni krajolici
mogu nai samo u podrujima koja nikad nisu bila ta-
knuta ljudskom rukom, stoga ih nazivaju divljim (wild
landscapes) u odnosu na kultivirane krajolike (cultivated
landscapes). Koncept kulturnih krajolika u amerikoj se
humanoj geografiji razvijao od usko ekolokoga gledi-
ta54 pa do sagledavanja ireg stupnja meudjelovanja
izmeu ljudi i njihova okruenja.55
ezdesetih godina 20. stoljea, kao reakcija na pozitivi-
zam u znanostima, humana geografija razmatra kon-
cept kulturnog krajolika kao glavni pokreta u analizi-
ranju veza izmeu kulture i okolia. Prepoznata su dva
naina istraivanja krajolika: prema metodama povje-
sniara te prema interpretativnim metodama humane
geografije. Prvi iskljuuje vizualne i nematerijalne deta-
lje krajolika, a dokumentira samo materijalne elemente,
kao to su tipovi zgrada, uzorci polja i sl., te ih objanjava
u odnosu na primjenu tehnologija i drutvenih procesa.
Drugi ukljuuje kulturne i vizualne percepcije s ciljem
razumijevanja ovjekova stava i odgovornosti prema
vlastitom okoliu. Humana geografija prepoznaje ne-
koliko naina i metoda istraivanja kulturnog krajolika:56
- krajolik kao ekoloki artefakt (landcaspe as ecological
artifact)
- krajolik kao dokaz podrijetla (landscape as evidence for
origins)
54 Rowntree, 1996: 128. A cultural landscape is simply an environment
modified by human action and the research emphasis, then, is to doc-
ument empirically the consequences or process of that interaction, be it
subtle or overt.
55 Rowntree, 1996: 133. Kulturni krajolik opisan je kao segment po-
vrine zemlje koji lei izmeu oiju promatraa i njegovog horizonta.
56 Rowntree, 1996: 135.

- krajolik kao materijalna kultura, urbani krajolici (lands-
cape as material culture, urban landscapes)
- umjetnost, literatura i znaenje krajolika (art, literature
and landscape meaning)
- krajolik kao vizualni resurs (landscape as visual resource)
- krajolik kao ideologija (landscape as ideology)
- uloga krajolika u stvaranju i odravanju drutvenih ka-
tegorija (landscapes role in the production and mainte-
nance of social categories)
- krajolik kao tekst, simboli i znakovi (landscape as text,
symbols and signs).
Kulturni krajolik je u posljednjim desetljeima postao te-
meljni koncept u humanoj geografiji otvarajui daljnje
rasprave izmeu zamisli krajolika i kulturnog krajolika.
Uvodei pojam kulturni krajolik u The Dictionary of Hu-
man Geography57 naglaava se novi smjer u interpretaciji
krajolika nazvan nova kulturna geografija.58 Prepoznaju
se nove uloge krajolika: krajolik kao semiotiki resurs i
izvor znaenja. Znaenje ideologije i njena povezanost
s krajolikom bila je vana u oblikovanju dravnih teri-
torija i nacionalnih identiteta kroz vizije romantiarskih
krajolika i ideje urbanog oblikovanja i njegovu znaajnu
ulogu tijekom 19. i 20. stoljea.59 Krajolik se interpretira
i kao medij za zajedniko sjeanje u obliku spomenika i
ostalih memorijalnih obiljeja, kao svojevrsno spremi-
te slika prolosti. U praenju razvoja i razumijevanja
koncepata krajolik i kulturni krajolik vidljivo je da danas
dolazi do njihova povezivanja i poistovjeivanja, a oba
su viena kao izraz sloenog meudjelovanja ovjeko-
vih ideja, drutvenih struktura i fizikih znaajki okolia,
pri emu su prirodne snage i ovjekovo djelovanje ne-
razmrsivo isprepleteni.60 Nakon Schlterove prve for-
malne uporabe pojma i Sauerovog promicanja ideje,
57 Cosgrove, 1997: 68.
58 Palang; Fry, 2003: 37.
59 Krajolik je postao oruje agresivnog nacionalizma u Njemakoj
te je koriten openito na strani tradicije i identiteta, koristei pri tom
pojam ivotni prostor (Lebensraum) koji je uveo geograf F. Ratzel.
Postratna rekonstrukcija, nakon Drugoga svjetskog rata, stvorila je
moderne krajolike diljem Europe dravnim planiranjem na naelima
urbanog oblikovanja i idejama ekonomske racionalnosti.
60 Jones, 2003: 87.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
koncept kulturnog krajolika je razliito koriten i razvijan
u brojnim akademskim raspravama i istraivanjima, da
bi se zamisao o kulturnom krajoliku (cultural landscape)
i njegovu prepoznavanju kao Svjetskog naslijea izni-
mnih vrijednosti postavila u sredite zanimanja stru-
njaka UNESCO-a. Od 1992. godine postalo je mogue
ukljuivanje kulturnih krajolika na listu Svjetskog nasli-
jea kao dobara koja nisu ni isti prirodni niti kulturni
oblik, odnosno sadre vrijednosti i jedne i druge vrste.
Ekologija krajolika
Znanstvena disciplina ekologija krajolika (Landschaft-
skologie) uspostavljena je u Njemakoj 1939. godine,
a znaajnije se poela razvijati nakon 1972. godine.61
Usmjerena je na istraivanja relacijskih sustava na po-
vrini Zemlje koji se mogu raspoznati prema oblicima.
Pristup je izravno naglaen u definiciji: krajolik je cjeli-
na prirodnih znaajki, kao to su polja, brda, ume i vode
koja razlikuju jedan dio povrine zemlje iz drugog dije-
la. Openito, krajolik je dio zemljita ili teritorija koji oko
moe obuvatiti jednim pogledom, ukljuujui i sve njego-
ve prirodne karakteristike.62 Takvo, vizualno tumaenje u
suprotnosti je s prostornim i strukturnim konceptima
krajolika koji se razvijaju u disciplinama humane geo-
grafije i ekologije krajolika.63 Valja naglasiti da strukture
krajolika odraavaju ne samo prirodne imbenike krajo-
lika, ve i komponentu vremena prisutnu kroz utjecaj
ovjeka tijekom njegova razvoja. Na taj nain stvoreni
prostorni uzorci rezultat su ranijih ovjekovih aktivnosti
i procesa u krajoliku (sl. 8). Paradigma uzoraka i procesa
jest sutinski koncept u suvremenoj ekologiji krajolika.
Godine 1992., kada je odrivo koritenje svjetskog oko-
lia, ljudskih i gospodarskih resursa postalo kljunim
61 United Nations Conference on the Human Environment, Stock-
holm Conference, 1972. godine. Na konferenciji je donesena Pove-
lja o ovjekovom okoliu (Declaration of the United Nations Conference
on the Human Environment) kao poetak sustavne brige o svjetskom
okoliu.
62 Steiner, 1991: 29.
63 Ova se kontradikcija objanjava odreenim stupnjem kartezijan-
ske tradicije preivjele u praktinoj primjeni znanstveno orijentirane
ekologije krajolika, koja na razini projekata i istraivanja ima razmjerno
jako usmjerenje na ekoloke ciljeve, a iskljuuje drutveno-ekonom-
sku dimenziju, ovjekove percepcije i prioritete.
33
Krajolik kao kul turno na slijee

8. Krajolik nacionalnog parka Mljet

politikim pitanjem odrivog razvitka formuliranog u socio-ekonomskih ekolokih sustava, sloenim ljudskim
akcijskom planu Agenda 21, znanstvenci koji se bave ekosustavima i osnovnim konceptima ekologije krajolika
krajolikom ponudili su metodoloke i operativne ala- ustrojen je novi koncept, tzv. ukupni ljudski ekosustav za
te kao pomo utemeljenju naela odrivosti i njihovoj krajolik kao nova simbioza ljudskog drutva i prirode.68
primjeni.64 Od tada je naglaena potreba za holistikim Na taj se nain krajolik promatra kao humani ekosustav69
pristupom analizi krajolika, koji je razvio zahtjev za tran- u kojemu se njegovi brojni aspekti i sastavni dijelovi
sdisciplinarnost pristupa,65 te metodu ocjene karaktera mijenjaju pod utjecajem raznih prostorno-povijesnih
krajolika (Landscape Character Assessment.)66 Transdisci- uvjeta i ogranienja.
plinarnost ekologije krajolika omoguuje:67 povezivanje
razliitih, fragmentiranih pristupa, podjelu prema hije-
rarhijskim, drutvenim i prostornim sustavima, primjenu
integrativnog i viedimenzionalnog pristupa te osmi-
ljavanje i oblikovanje krajolika u skladu s navedenim.
Zasnovan na konceptualnim pristupima regionalnih

64 Agenda 21 jest akcijski plan koji se odnosi na odrivi razvitak, kao

rezultat United Nations Conference on Environment and Development
(UNCED), Rio de Janeiro, Brazil, 1992.
65 Potschin, 2002: 40.
66 Podrobnije o metodi Landscape Character Assessment vidjeti u
poglavlju Tipoloki razvrstaj - karakterizacija krajolika. 68 Naveh, Liebermann 1999: 38.
67 Naveh, 2001: 280. 69 Naveh, 2005: 270.

34

VRSTE KRAJOLIKA
Najopenitija podjela krajolika jest na prirodne i kul-
turne.70 Pojam prirodnog krajolika obuhvaa podru-
ja netaknute prirodnosti iji razvoj odreuju i ureu-
ju iskljuivo zakoni prirode, bez ovjekovih utjecaja.
U prirodnom su krajoliku prisutne samo prirodne sa-
stavnice, a ovjekova prisutnost nije otkrivena. Me-
utim, ovjekovi utjecaji u suvremeno doba postaju
sve izraeniji tako da su posljedice njegova djelovanja
gotovo univerzalne.71 Zbog toga se pojam prirodnog
krajolika danas rabi sa zadrkom, budui da gotovo i
nema podruja na zemlji na kojemu nisu prisutni tra-
govi ovjekovih djelatnosti. Prirodni krajolik je danas
u tolikoj mjeri povezan s uincima ljudskih aktivnosti
da se odvajanje prirodnog okolia od drutva ini go-
tovo idealistikim.72
Kulturni krajolici se mogu opisati kao dijelovi na zem-
lji izloeni temeljnim utjecajima prirode i ovjeka, koji
znaajno mijenjaju njegov prvotni izgled.73 Krajolik se
opisuje i ocjenjuje u okviru njegovih materijalnih i ne-
materijalnih obiljeja koja ga stvaraju i nisu meusob-
no odvojena. S druge strane, meudjelovanje izmeu
prirodnih i kulturnih elemenata stvara krajolik, stoga
se moe rei da kulturni krajolik nastaje ovjekovim
djelovanjem i oblikovanjem iz odreenih funkcional-
nih razloga. Svaki krajolik sadri slian spektar temelj-
nih materijalnih elemenata: prirodnih ili poluprirodnih
ekosustava, polja, panjaka, cesta, naselja i ostalih oblika
naseljenosti. Varijacije osnovnih sastavnica su vrlo iro-
70 Haber, 1995: 39. Schlter je 1908. godine definirao geografiju kao
Landschaftskunde iji je subjekt interesa krajolik koji je podijelio u dva
oblika: Urlandschaft, prirodni krajolik, tj. krajolik koji je postojao prije
uvoenja velikih ovjekovih promjena i Kulturlandschaft kao krajolik
kreiran ljudskom kulturom.
71 Na europskom kontinentu postoji vrlo malen dio teritorija koji
je ostao iskljuivo prirodan. Radi se o najviim planinskim vrhuncima
i najdivljijim obalama, podrujima koja nisu ureena ni oblikovana
ovjekovim utjecajem. Najvei dio europskog podruja oblikovan je
i ureen ovjekovim djelovanjem u vidu naselja, farmi, oranica, vi-
nograda i sl., koji na mnogim mjestima pokazuju starost od nekoliko
tisua godina.
72 Urbanc, 2002: 37.
73 Brown; Mitchell; Beresford, 2005.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
ke i kombinacijama stvaraju posebne uzorke krajolika.
Krajolike je vrlo teko razvrstati samo na temelju mate-
rijalnih elemenata, ve je ukljuivanjem funkcionalnih
kriterija krajolike mogue jasnije stupnjevati od prirod-
nih do urbanih podruja. U prirodnim i poluprirodnim
krajolicima ovjek moe temeljno mijenjati strukture,
meutim prirodne kvalitete njegove samoregulacije
i samorazvoja su vrlo stare, a ovjek potpuno ovisi o
njihovim ekolokim funkcijama. Njegova kultura i na-
in djelovanja u prostoru odraava prirodne prednosti
i pogodnosti pripadajue regije. Tako je u tradicijskim
kulturnim krajolicima ovjek potpuno integriran i ovi-
si o funkcionalnoj pomoi i ogranienjima prirodnih
sustava. Razvojem tehnika naina koritenja prostora
poveava se potronja prirodnih zaliha mijenjanjem
i prilagodbom novim zahtjevima i funkcijama. Pri tome
je svijest lokalnih zajednica i odnos prema njihovom
okoliu bila voena s ciljem oblikovanja krajolika u skla-
du s njihovim tehnikim, vizualnim, kulturnim, tradicij-
skim, vjerskim i ostalim stavovima. Krajolici se prema
funkcionalno-ekolokim stupnjevima razvrstavaju na:74
- prirodne i poluprirodne krajolike koji, iako su promije-
njeni ovjekovim djelovanjem, jo uvijek sadre prirod-
ne vrsnoe samoregulacije i samorazvoja (sl. 9)
- tradicijske kulturne krajolike, gdje su ljudi u procesu
oblikovanja krajolika bili ovisni o ogranienjima prirod-
nih uvjeta te ovise o njihovim tehnikim, vizualnim,
vjerskim, politikim i ostalim stavovima (sl. 10)
- moderne i suvremene agrikulturne krajolike koji ovise
o velikom unoenju novih izvora energije i tehnolo-
gije (sl. 11)
- urbane krajolike koji imaju veliki unos novih izvora
energije i tehnologije, a lokalni stanovnici ne ovise o
urbanoj prirodi (sl. 12).
74 Plachter, 1995: 28.
35
Krajolik kao kul turno na slijee
9. Prirodne, geoloke forme krajolika mora, Rab
Pojam kulturni krajolik, koji je uao u iru uporabu u ge-
ografiji poetkom 20. stoljea,75 opisan je kao oblik na-
stavljen na svoj prirodni okoli, a stvoren je ovjekovim
djelovanjem. U etimolokom tumaenju pojma kultur-
ni krajolik glavni su pojmovi: kultura i ovjek, odnosno:
antropogeno i drutveno.76 Pojedini autori u Hrvatskoj
umjesto pojma kulturni koriste pojam kultivirani krajolik,77
sukladno postavkama humane geografije prve polovine
20. stoljea i podjelama krajolika na: nepromijenjene,
prirodne krajolike, netaknute ljudskom rukom, tzv. divlje
(wild landscapes) te na naseljene i od ovjeka koritene,
kultivirane krajolike (tamed or cultivated landscapes). Kul-
turni krajolici opisani su kao granica (meusklop) izmeu
prirode i kulture.78 Oni predstavljaju trajna meudjelova-
75 Otto Schlter je u europskim akademskim krugovima prvi upo-
trijebio pojam Kulturlandschaft, 1908. godine, dok je pojam cultural
landscape u SAD, u djelu Morphology of Landscape, Carl Sauer uveo
1925. godine.
76 Rije kultura uzgoj, izobrazba, potovanje vue podrijetlo od
latinske rijei coler obraivati, uzgajati; latinski humanus ovjeko-
vo, homo ovjek, latinski socialis drutven, socius drug, dravnik,
saveznik i grki anthropos ovjek i grki genesis nastanak, calo, mijenjajui ga, ponekad osiromaujui, ali esto je
roenje.
77 Rije kultiviran znai obraen poljodjelskom kulturom, prema:
Ani; Goldstein, 2004. Pojam kultivirani krajolik koristi se za krajolike
nastale ovjekovim djelovanjem na prirodni okoli, a razlikuje se od
pojma kulturni krajolik pod kojim se podrazumijevanju krajolici vi-
sokih vrijednosti koji imaju svojstva kulturnog dobra. Krajolikom se
u pojednostavljenom znaenju koritenja u Hrvatskoj esto smatra
podruje visokog stupnja prirodnosti.
78 Von Droste; Plachter; Rssler, 1995: 76. Cultural Landscapes are at
the interface between Nature and Culture.
36
10. Tradicijski ruralni krajolik umberka
nja izmeu ljudi i njihova okolia, oblikujui povrinu
Zemlje. Kulturni krajolik sadri i prikazuje sve sastavnice
prirodnoga krajolika iz kojega se razvio, iako su one u
veoj ili manjoj mjeri promijenjene u odnosu na intenzi-
tet ovjekova djelovanja. U suvremeno doba, zbog brzih
drutvenih promjena i gospodarskog razvoja, kulturni
krajolici ubrajaju se u najugroenija mjesta. ovjekovim
je djelovanjem nekada homogeni, prirodni krajolik tije-
kom povijesti ralanjen u pojedine manje cjeline ka-
rakteristinog naina koritenja tla i naseljavanja, ime
su stvorena i njihova prepoznatljiva kulturna obiljeja i
prostorni identitet.79
Prema odreenjima suvremenih amerikih i europskih
teoretiara krajolika, kulturni krajolik je opipljiva pojavnost
grupa aktivnosti i vjerovanja ovjeka, protiv i zajedno s pri-
rodnim krajolikom,80 odnosno kulturni krajolik je svaki krajo-
lik znaajno promijenjen, oblikovan i odreen ovjekovim
djelovanjem.81 Pri takvim ovjekovim djelatnostima pri-
rodni okoli nije bio iskljuen, naprotiv, na njega se utje-
79 Gabrijeli, 1985: 42. Razlikuje nekoliko stupnjeva promje-
na krajolika umski, umsko-poljoprivredni, poljoprivredni i
industrijsko-urbani.
80 Melnick, 1984: 34. The cultural landscape is a tangible manifes-
tation of human actions and beliefs set against and within the natural
landscape.
81 Ermischer, 2003: 174. Kulturlandschaft ist jede Landschaft die
mageblich vom Menschen verndert, gestaltet oder geprgt wurde.

12. Suvremeni, ruralni krajolik okolice Zagreba
time bio obogaivan. Na taj su nain stvoreni kulturni
krajolici kao odraz ivog i stalno razvijajueg svijeta ra-
zliitih drutvenih grupa i odnosa. Kulturni krajolik stoga
odraava meuodnos prirodnih sastavnica i ovjekovih
aktivnosti u njemu, uzima u obzir sve pojavnosti ljud-
skih aktivnosti kroz povijest. Koritenje koncepta krajoli-
ka omoguava cjeloviti pristup sadraju i povijesti mje-
sta, istraujui nain na koji su ljudi formirali i oblikovali
naselja i koristili prostor i njegova mjestopisna obiljeja.
Pojedinane zgrade i ostale izgraene strukture teko se
mogu razumjeti izvan konteksta krajolika: zbog ega su
smjetene na odreenim mjestima, u kakvim su odno-
sima s ostalim elementima krajolika, kao to su obradive
povrine, ceste, vodotoci i slino. Kulturni krajolik, osim
ostataka prolosti, u sebi sadri podatke i poruke o sada-
njim stanovnicima njihovim nainima koritenja zemlje,
organizaciji naselja, arhitektonskim i graditeljskim oblici-
ma, kao izraz njihovih vrijednosnih sustava i stavova. Ta-
koer posjeduje metaforiki i ideoloki sadraj kao vaan
izvor podataka za istraivanje nematerijalnih imbenika
drutva. Pojedini autori i teoretiari krajolika stoga sma-
traju da krajolici trebaju biti vieni kao promjene drutve-
nih i politikih ideologija u razliitim fizikim oblicima, na-
glaavajui da su krajolici prije mentalne tvorevine nego
fizika realnost pa trebaju biti promatrani kao kulturna
tvorba.82 Slijedom stava da je kulturni krajolik nastao kao
82 Duncan; Duncan, 1988: 125; Cosgrove, 1984: 38.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
11. Povijesni urbani krajolik Splita
rezultat ovjekova boravljenja i koritenja, proizlazi da je
svaki krajolik kulturni. Pod pojmom kulturnog krajolika
razmatra se krajolik s prirodnim i antropogenim sastav-
nicama koje su meusobno isprepletene i meuovisne.
Prirodni krajolik je aktivnostima ljudske zajednice promi-
jenjen u kulturni, u kojemu su njihov nain ivota i aktiv-
nosti postali integralnim dijelom prirodnih struktura. Iako
se koncept krajolika u posljednjem stoljeu odvojio od
njegove izvorne povezanosti s umjetnou, jo uvijek je
dominantan pogled na krajolik kao na upisanu povrinu,
slino karti ili tekstu, iz koje se moe jednostavno itati
kulturno znaenje i drutveni oblici.83
U akademskim krugovima humane geografije bilo koji
sustav meudjelovanja izmeu ljudskih aktivnosti i pri-
rodnih stanita smatra se kulturnim krajolikom. Takvo
razumijevanje znatno je ire od odreenja pojma kultur-
nog krajolika koje se primjenjuje u okvirima UNESCO-a.
U odreenju kulturnih krajolika se kao sutinsko obilje-
je navodi da su kulturni krajolici zemljopisna podruja
koja obuhvaaju raznolikost pojavnosti izmeu ovjean-
stva i njegova prirodnog okolia.84 Oni esto odraavaju
83 Pannell, 2006: 63; Porteaus, 1996: 45.
84 *** 2005.d [58] ... a diversity of manifestations of the interaction
between human kind and its natural environment. Cultural landscapes
often reflect specific techniques of sustainable landuse, considering the
characteristics and limits of the natural environment they are established
in, and a specific spiritual relation to nature. Treba podsjetiti da se radi
o krajolicima koji se smatraju kulturnim naslijeem.
37
Krajolik kao kul turno na slijee
posebne tehnike odrivog koritenja zemlje, a ustrojeni
su u odnosu prema obiljejima i ogranienjima prirod-
nog okolia te s posebnim duhovnim odnosom prema
prirodi. Krajolik se u tom smislu razmatra kao kulturno
naslijee, s kulturnim, povijesnim, umjetnikim, ekolo-
kim i simbolikim znaenjem, kao kategorija zatienog
krajolika. U tom nainu sagledavanja kulturni krajolik
oznaava krajolik koji se titi nakon vrjednovanja nje-
govih svojstava, koja ilustriraju meudjelovanje u svom
oblikovanju prirodnih i antropogenih imbenika te na
taj nain odraava snane religijske, umjetnike i kultur-
ne povezanosti s prirodnim obiljejima. Zatita takvih
krajolika podrazumijeva provoenje posebnih metoda,
kao to su: prepoznavanje, dokumentiranje, vrjedno-
vanje, zatita, planiranje i praenje stanja. Zadatak za-
tite tako prepoznatih krajolika jest povezati prirodne
i kulturne imbenike, to je u ranijim razdobljima bilo
razmatrano odvojeno.
Pojam kulturnog krajolika esto se poistovjeuje s poj-
mom povijesnog krajolika,85 koji sadri povijesne vrijed-
nosti koje proizlaze iz povijesnih slojeva njegova razvoja,
ali ukljuuje i ostale vrijednosti, kao to su: etnoloka,
arheoloka, memorijalna i ostale. Povijesni krajolik nije
zasebna vrsta kulturnog krajolika, ve metoda organizi-
ranja podataka o njegovim resursima i sastavnicama.86
S obzirom na irinu i obuhvatnost pojma povijesnog
krajolika, prepoznavanje i ocjena takvih krajolika zahti-
jeva odgovarajue postupke i metode istraivanja i ana-
liza. U istraivanje i analize ukljueni su: povjesniari,
povjesniari krajolika, povjesniari urbanizma i arhitek-
ture, arheolozi, etnolozi, geografi, krajobrazni arhitekti,
a prema potrebi i ostale struke.87
85 NPS, 1999.; Melnick, 1984 ; Birnbaum, Peters, 1996; Jackson, 1986.
86 U SAD je povijesni krajolik sadran u okviru postojeih kategorija
National Register, Nacionalnog Registra bilo kao mjesto (sites) ili po-
druje (district). Format studija krajolika moe biti u obliku izvjea,
povezanog s odgovarajuim obrascima, ili izvjea za pojedine znaa-
jke i pojedine sastavnice kao to su: zgrade, strukture i mjesta koja se
nalaze u krajoliku.
87 U Hrvatskoj se jo uvijek vode prijepori koje su discipline klju-
ne za bavljenje temom kulturnih krajolika. Primjer SAD pokazuje da
su kljuni povjesniari, povjesniari arhitekture i arheolozi, a ostali se
ukljuuju prema potrebama odreenih podruja i tema zastupljenih
u krajoliku.
38
Pojam zatieni krajolici (protected landscapes) ima vrlo
iroko znaenje i ukljuuje sve vrste krajolika kopna
(landscapes) i mora (seascapes) u kojima su prepoznate
odreene vrijednosti i znaaj te su podloni mjerama
zatite. U uem smislu znaenja ukljuuje uglavnom
zatiene prirodne krajolike.88 Mjestopisno odreena ze-
mljopisna podruja koja su kroz zadnju promjenu ovje-
kova oblikovanja i koritenja ostala u prepoznatljivom
uzorku i ouvala razmjerno nepromijenjeno stanje mje-
sta znaajnih dogaaja, ili je u njima krajolik povezan
s vanim kulturnim vrijednostima, mogu biti kulturni
krajolik. Ako su promjene, dogaaji i vrijednosti stari
preko 50 godina, a krajolik sadri znaaj i integritet pre-
ma kriterijima za odreivanje kulturnih dobara, krajolik
moe sadravati svojstva za upis u Upisnik (Registar) za-
tienih krajolika. Prema kriterijima IUCN-a (World Conser-
vation Union) to su podruja razliitog karaktera sa zna-
ajnim esteskim, ekolokim i/ili kulturnim vrijednosti-
ma i visokom biolokom raznolikou.89 Visoke scenske
vrsnoe, povezane s razliitim stanitima flore i faune,
kao i pojavnostima jedinstvenih tradicijskih uzoraka ko-
ritenja zemlje, drutvenom organizacijom iji su dokaz
naselja, vjerovanja i tradicije odreuju pojam zatie-
nih krajolika. Zatiene krajolike obiljeavaju: usklaeno
meudjelovanje prirode i kulture, raznolikosti krajolika
i naselja, bioraznolikost te zatita drutvenih i kulturnih
vrijednosti. U Hrvatskoj je prema Zakonu o zatiti priro-
de navedena kategorija prepoznata kao znaajni krajo-
braz. Ouvanje cjelovitosti tradicionalnog meudjelova-
nja odreujue je za zatitu, odravanje i razvoj takvih
88 U Hrvatskoj se prema Zakonu o zatiti prirode kategorija
zatienog, znaajnog krajobraza odnosi na podruja ouvanih
prirodnih vrijednosti. Prema klasifikacijama organizacije IUCN (World
Conservation Union) tzv. kategorija V. Protected landscapes obuhvaa
kulturne krajolike i krajolike mora (Cultural Landscapes/Seascapes). U
SAD se naziv Protecting Cultural Landscapes odnosi na sve zakonom
zatiene kulturne krajolike. Podrobnije u: Birnbaum, 1994.
89 IUCN (World Conservation Union) dijeli zatiena podruja u est
kategorija. Kategorija V. ukljuuje zatiene krajolike/krajolike mora
(Protected Landscape/Seascape) koji su opisani kao: protected area
managed mainly for landscape/seascape conservation and recreation.
It is an area of land, with coast and sea as appropriate, where the inter-
action of people and nature over time has produced an area of distinct
character with significant aesthetic, ecological and/or cultural value, and
often with high biological diversity. Safeguarding the integrity of this tra-
ditional interaction is vital to the protection, maintenance, and evolution
of such area. (Philips, 2002: 26.)

13. Bivi industrijski krajolik INA rafinerije Rijeka
podruja. Zatieni i kulturni krajolik imaju zajedniku
osnovu oba su usmjerena na krajolike gdje ovjekovi
odnosi s prirodnim okoliem tijekom vremena odre-
uju njihov sutinski krakter. U zatienim krajolicima
naglasak je na prirodnom okoliu, zatiti bioraznolikosti
i cjelovitosti ekosustava, za razliku od kulturnih krajolika
gdje je naglasak na ljudskoj povijesti, kontinuitetu kul-
turnih tradicija i drutvenim vrijednostima. U mnogim
su krajolicima elementi prirodnog i kulturnog naslijea
neodvojivo povezani pa se zbog uinkovitosti njiho-
ve zatite zahtijeva to vie meusobnog povezivanja.
Upravljanje i zatita krajolika sloeniji su u sluajevima
kad povijesne strukture kulturnog krajolika obuhvaa-
ju veliku razliitost elemenata, a uz to ukljuuju biljne i
geomorfoloke strukture. Prirodni elementi krajolika su
osjetljiviji na uvjete okoline, promjenu i propadanje, za
razliku od povijesnih, graditeljskih struktura.90
Urbani krajolik91 je vrsta kulturnog krajolika, koji u irem
znaenju moe biti promatran kao izgraeni, antropo-
geni teritorij koji takoer obiljeavaju kontinuirani pro-
cesi. U odreivanju naina planiranja i upravljanja vano
mjesto ima razumijevanje uzroka i dinamike razvitka.
Urbani krajolik se moe opisati i kao vizualna percepcija
90 Biljke i drvee mogu prerasti svoje mjesto, a tijekom vremena,
erozija tla, nepravilno orezivanje i njega, tete od bolesti i nametnika
mogu ubrzati propadanje biljaka.
91 Podrobnije o kategoriji urbanih krajolika u poglavlju Krajolik kao
vrsta kulturnog naslijea.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
14. Ruralni krajolik Istre
posebnih prostornih vrijednosti: estetskih, kao to su
pogledi, vizure i pristupne panorame; izgraenih i otvo-
renih struktura i mjestopisnih obiljeja pripadajueg
teritorija. Unutar pojma urbanog krajolika izdvaja se
povijesni urbani krajolik (historic urban landscape) na-
stao prepoznavanjem vrsnoa u povijesnom urbanom
podruju podlonom promjenana i razvitku tijekom
povijesti.92 U upravljanju urbanim krajolicima vano je
odravanje posebnosti i povijesnih vrijednosti, koje tre-
baju biti prepoznate prema pripadajuim kulturnim,
fizikim i drutvenim obiljejima93 (sl. 13).
Ruralni krajolik (sl. 14), osim djelatnosti vezanih uz obradu
i koritenje zemlje te u najveoj mjeri zastupljenosti poljo-
djelskih povrina, odreuje prisutnost seoskih naselja koja
mogu biti: sela, zaseoci, samotna gospodarstva, stancije,
salai, povremena pastirska boravita, nastambe za sto-
ku i ostale graevine okruene agrikulturnim povrina-
ma. Oblici naseljavanja i posjedi, parcelacija, ograivanje,
smjetaj i poloaj izdvojenih zgrada te prirodne znaajke
vani su elementi koji oblikuju uzorke ruralnog krajolika.94
U pojedinim su regijama prisutni razliiti tipovi naselja,
stambenih i poljodjelskih graevina (staje sa sjenicima,
spremita plodina, hambari, mlinovi, klijeti i sl.) te razliiti
92 Larkham; Whitehand,1992.; Hayden, 1997.
93 Cohen, 1999.
94 Claval, 2004; Palang, 2004.
39
Krajolik kao kul turno na slijee

15. Ruralni krajolik Pleivikog prigorja

povijesni agrikulturni uzorci. Na oblikovanje razliitih uzo- na osnovi koritenja zemlje i mineralnih bogatstava, kao
raka ruralnog krajolika utjeu tipovi naselja (rastresiti, zbi- suprotnost urbanom i namjerno, vidljivo oblikovanom
jeni, linijski...), smjetaj i poloaj kua i spremita u odnosu krajoliku.
na prometnice, uobiajene povrine gospodarstva, broj
Pojam kultiviranih krajolika ne koristi se u suvremenoj
i sorte usjeva.95 Ruralna podruja sastavljena od brojnih
meunarodnoj literaturi, izuzev u geografiji u prvoj
povijesnih sela i posjeda ine povijesni ruralni krajolik, a
polovini 20. stoljea.98 U Hrvatskoj se ovaj pojam da-
odraavaju poljodjelske uzorke stvarane stoljeima96 (sl.
nas koristi u literaturi i zakonodavstvu. U istraivanji-
15). Razliiti poljodjelski uzorci odreuju razliite tipo-
ma i praktinoj primjeni njegovo se znaenje najee
ve ruralnog krajolika. Rijetko ouvane, povijesne ruralne
zamjenjuje s pojmom kulturnog krajolika.99 U zakono-
uzorke nalazimo najee na planinskim podrujima i na
davstvu i podzakonskim aktima prostornog ureenja i
pojedinim otocima. Meutim, pojedina nizinska podru-
zatite prirode koristi se u znaenju poljodjelskog nai-
ja, kao to je dolina rijeke Save u dijelu Lonjskoga polja,
na koritenja, to je ue shvaanje od pojma kulturnog,
ouvala su prepoznatljive povijesne uzorke naselja, koji
koji osim koritenja zemlje obuhvaa naselja i ostale
prate linije nekadanjih rijenih rukavaca te prateu orga-
graevine u ruralnom prostoru.100 Stoga se kultivirani
nizaciju polja provedenu u nizovima vrlo uskih, dugakih
krajolici mogu razumjeti kao poljodjelski, unutar ireg
parcela pravilnih oblika. Linije uzoraka parcela u gorskim
pojma ruralnih krajolika. Navedene su neusklaenosti
i planinskim podrujima prilagoavaju se reljefnim obi-
i usko shvaanje pojma kultiviranih krajolika doveli do
ljejima terena, pratei njegove nagibe i strmine. U Hr-
nejasnoa pojma krajolika, iz ega je proizalo i sadanje
vatskoj su prepoznata tri razliita tipa ruralnog krajolika:
stanje zatite krajolika i cjelokupnog stava prema zatiti
ravniarski, breuljkasto-planinski i primorsko-otoki.97 U
prostora u Hrvatskoj.
amerikom shvaanju pojma ruralni krajolik obuhvaa
sve vernakularne krajolike, nastale spontanim razvojem
98 Usporediti s poglavljem 3.1.2.
99 Pojam kultivirani krajolik koriten je u radovima autora: Grgure-
vi; Jurkovi; Lipovac.
95 Blanc, 2003.
100 U Zakonu o zatiti prirode ( NN 70/13.) u definiciji parka prirode i
96 Na regionalnoj razini istraivanja uzorci krajolika obuhvaaju vee regionalnog parka koristi se termin kultivirani. Pod parkom prirode i
povrine, a obuhvaaju podruje naselja i okruujue poljodjelske regionalnim parkom podrazumijeva se prostrano prirodno ili dijelom
povrine, dok u mjerilu istraivanja manjih podruja krajolika uzorci kultivirano podruje kopna i/ili mora s ekolokim obiljejima meun-
obuhvaaju manje povrine, do pojedine parcele u seoskom naselju. arodne, nacionalne ili podrune vanosti i krajobraznim vrijednostima
97 Cifri; Trako, 2008. karakteristinim za podruje.

40

SASTAVNICE I OBILJEJA KRAJOLIKA
Krajolik, dio povrine zemlje ili mora, jest homogeno
podruje sastavljeno od komponenti (sastavnica) i pro-
cesa u kojemu se odraavaju odnosi izmeu ovjeka
i njegova okolia. Sastavnice kulturnog krajolika dije-
le se na prirodne i antropogene; fizike (materijalne) i
nematerijalne, odnosno biotske, abiotske i kulturne.101
Krajolik obuhvaa strukture i oblikovanje, povezanost
oblika sa sadrajem. Strukture krajolika odraavaju ne
samo prirodnu okolinu krajolika, ve i komponentu po-
vijesti, tj. utjecaj ovjeka tijekom proteklih vremena u
obliku prostornih uzoraka koji su rezultat ranijih djelat-
nosti i procesa u krajoliku. Uzorci (patterns) i procesi su
kljuni koncept u suvremenoj disciplini, ekologiji krajo-
lika.102 Opeprihvaen je stav da se sastavnice krajoli-
ka dijele na prirodne i antropogene. Meutim, vani
su njihovi meuodnosi, njihovo povezivanje, utjecaji
i uzrono-posljedino djelovanje. Holistika definicija
krajolika, kojom je obuhvaen sveukupni karakter jed-
nog podruja, kao fizionomija ovjekova materijalnog
okruenja oblikovana od materijalnih i nematerijalnih
sastavnica posljedino utjee na istraivake metode.
Krajolik nije mogue sagledati i interpretirati kao cjeli-
nu, ve se istrauje, analizira i vrjednuje kroz pripada-
jue sastavnice.103 Na temelju dosadanjih istraivanja,
sastavnice krajolika podijeljene su u osnovne grupe
(dijagram 2):104
- prirodne sastavnice (klima, reljef, geoloka sastav, tlo,
vegetacija)
- kulturne (antropogene) sastavnice: naselja i graevi-
ne, sustavi prometnica, poljodjelske povrine i kori-
tenje prostora tijekom povijesnih razdoblja, arheo-
loki slojevi
101 Mcher; Bunce; Jongman; Klijn; Koomen; Metzger; Washer, 2003.
102 Crowe; Mitchell,1988.; Antrop, 2007.
103 Podrobnije o sastavnicama krajolika u Poglavlju 3.
104 Na temelju dosadanjih istraivanja i praktinog bavljenja te-
mom izvrena je podjela na sastavnice krajolika. Dumbovi Bilui,
2001; Dumbovi Bilui, 2002; Dumbovi Bilui; Obad itaroci, 2007.
i Obad itaroci; Dumbovi Bilui; Bojani Obad itaroci, 2009.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
- oblikovne (fizionomijsko-morfoloke) sastavnice: mje-
rilo, proporcije, linije razgranienja, dominante u krajo-
liku, oblici, boje, vizure, uzorci krajolika
- nematerijalne, osjetilne, perceptivne sastavnice: asoci-
jativne, duhovne, identitet, simboli, obiaji, literatura,
glazba, osjeaj prostora i dr.
Identitet i znaenje krajolika
U kulturnom krajoliku kao holistikom sustavu, razno-
likost brojnih znaenja i sklad njegovih elemenata su-
djeluju u stvaranju njegova identiteta.105 Dvije stotine
godina stara definicija krajolika Totalcharacter einer Erd-
gegend106 sagledava ga kao holistiki entitet percipiran
od ljudi, koji ima razliiti karakter i identitet. Holistiki
karakter, odreen meudjelovanjem prirode i ovjeka,
kao i stalnost promjena prepoznati su kao sutinsko obi-
ljeja krajolika.107 Osim prirodnih zadanosti zajedniki ga
odreuju fizike strukture i materijalna obiljeja (nase-
lja, zgrade, prometnice, prirodna vegetacija, namjena
i nain koritenja zemljita), u kojima se oitavaju kul-
turne vrijednosti i tradicije zajednica. Unato stalnim
fizikim promjenama, usklaenost i znaenja kultur-
nog krajolika odreujui su za stvaranje i oblikovanje
njegova identiteta. Jedinstvenost kulturnog krajolika
prije svega odreuje doivljaj mjesta koje daje znaenje
odreenom podruju - kulturnom krajoliku. Identitet
krajolika povezan je s nainom na koji podruje moe
biti individualizirano, obiljeeno (karakterizirano) te sa
stupnjem njegove jedinstvenosti.108 Znaenja koja pro-
izlaze iz kulturnog krajolika takoer doprinose identitetu
mjesta. Koncept kulturnog krajolika moe posluiti kao
poveznica izmeu razliitih podrijetla, interesa, vrijed-
nosti i elemenata koji pridonose identitetu. Pridonosei
identitetu krajolika, ovjek e ne samo izvui znaenje
105 Antrop, 2005: 2.
106 Humboldt, 2010.
107 Antrop, 2000.
108 Antrop, 2005: 21
41
Krajolik kao kul turno na slijee

KULTURNI KRAJOLIK

MATERIJALNE SASTAVNICE NEMATERIJALNE SASTAVNICE

PRIRODNE KULTURNE/ANTROPOGENE PERCEPCIJA KRAJOLIKA

PODNEBLJE PROSTORNA ORGANIZACIJA, UMJETNIKI IZRIAJ (LIKOVNI,

KLIMATSKA OBILJEJA KOMPOZICIJA LITERARNI I SL.)

TRADICIJSKA ZNANJA, UMIJEA I

RELJEFNA OBILJEJA NASELJA I GRADITELJSKI OBLICI
VJETINE

GEOLOKA I PEDOLOKA NAMJENA I KORITENJE USMENA PREDAJA, LEGENDE,

OBILJEJA PROSTORA MITOVI, PRIE

GRAEVINE MALOG MJERILA I

HIDROLOKA OBILJEJA POVIJESNI DOGAAJI
OPREMA PROSTORA

POVEZANOST SA ZNAMENITIM
VEGETACIJA I STANITA GRAEVINE NISKOGRADNJE
OSOBAMA

Dijagram 2: Sastavnice kulturnog krajolika

iz njega, ve mu i oni daju znaenja te na taj nain ak-
tivno sudjeluju u njegovu oblikovanju.
Krajolik kao palimpsest109 i holistiki sustav svoja zna-
enja izvodi iz irokih izvora svojih materijalnih i nema-
terijalnih sastavnica. Znaenja krajolika mogu ovisiti o
etikim stajalitima drutvenih, ekonomskih i politikih
snaga te ideolokih stavova. Ikonografija krajolika izraa-
va se razliitim disciplinama humanistikih i drutvenih
znanosti nastojei objasniti status krajolika kao kulturne
slike, slikovitog naina prikazivanja, strukturiranja i sim-
bolikog okruenja.110 Primjena povijesnoumjetnikih
metoda ikonografske interpretacijske razine znaenja u
umjetnikim djelima krajolika na slikama ili u literarnim
djelima doprinosi spoznajama zato je prikaz krajolika
vaan kao model znaenja. Krajolik se kao mjesto osim
njegove fizike dimenzije i strukture jednako tako pro-
matra i u smislu drutvenog i simbolikog znaenja.111
109 Palimpsest gr. palmpsstos = pergament s kojeg je ostrugan
stari tekst da se napie novi, u doba oskudice u pergamentima.
110 Cosgrove; Daniels, 1988: 40.
111 Relph, 1976.
Identitet i mjesto sadre trostruku strukturu koja po-
vezuje individualne, kulturne, socijalne, fizike, afektiv-
ne, kognitivne i bihevioralne procese u zajedniki opis
mjesta. Mjesto se sagledava kao integrativna kategorija
koja ujedinjuje vie razina meudjelovanja, obuhvaa-
jui vie razliitih podruja, a sastoji se od tri glavne
znaajke: zemljopisnog poloaja, materijalnog oblika
te smisla i vrijednosti.112
Mjesto ima fizikalnost, geografski poloaj, koji upuu-
je da je ono konano, logino smjeteno i elastinih
granica, koje su odreene iako su otvorene.113 Iako
proeto smislom i vrijednou, znaenje ili vrijednost
istog mjesta u rukama razliitih naroda ili kultura tije-
kom vremena nije statino, ve labilno-fleksibilno.114
U konceptu mjesta nastoje se povezati dodane (in-
strumentalne) i utilitarne vrijednosti s nematerijalnim
112 Gieryn, 2000.
113 Gieryn, 2000: 464. Geographic location implies that [p]laces have
finitude, but they nest logically because the boundaries are (analytically
and phenomenologically) elastic. In other words, a place must have spe-
cific, though open, boundaries.
114 Gieryn, 2000: 463.

42

elementima, kao to su osjeaj pripadnosti, vezanosti,
ljepote i duhovnosti. ovjekova povezanost s prirodnim
resursima i krajolicima je viestruka, sloena i ispunjena
znaenjem. Materijalne i nematerijalne vrijednosti su ne-
razdvojne, obje su sastavni dio znaenja koje ljudi dodje-
ljuju mjestu.115
Identitet mjesta116 pokazuje da je mjesto, koje ukljuu-
je i krajolik, sutinsko za oblikovanje i stvaranje prepo-
znatljivosti. Prema pojanjenju pojma identiteta mje-
sta (identity of place) ljudi, kroz meudjelovanje s fizikim
okruenjem razvijaju kognitivne strukture koje predstav-
ljaju sjeanja, ideje, osjeaje, stavove, vrijednosti, sklono-
sti, znaenja, koncepcije ponaanja i iskustva vezana uz
njihovo fiziko okruenje.117 Pojam identiteta povezan je
s raspravama o njegovu formiranju, granicama, socio-
lokim dimenzijama, znaenjima i ostalim kognitivnim
tvorbama koje povezuju osobe s mjestom. Identitet i pri-
padanja na taj se nain mogu stvoriti, izgraditi, oblikovati
115 Cheng; Kruger; Daniels, 2003: 87 ... human connections with nat-
ural resources and the landscapes in which they occur are multifacet-
ed, complex, and saturated with meaning. Instrumental and intangible
values are inseparable; both are part and parcel of the meanings people
may assign to place.
116 Pojam identiteta mjesta prvi je upotrijebio Proshansky, 1978: 147.
Place-identity is defined as those dimensions of self that define the individ-
uals personal identity in relation to the physical environment by means of
a complex pattern of conscious and unconscious ideas, feelings, values,
goals, preferences, skills, and behavioral tendencies relevant to a specific
environment... It is suggested that for each of the role-related identities
of an individual, there are physical dimensions and characteristics that
help to define and are subsumed by that identity. In addition, there is a
general place-identity for each individual which reflects his or her unique
socialization in the physical world. This paper argues that it is important
to conceptualize place-identity as a specific component (subidentity) of
each individuals self-identity. Tema je potanko obraena i u doktorskoj
disertaciji Lipovac, 2000. Prema: Gieryn, 2000: 468, .. stvaranje mjes-
ta (Place-making) je identifikacija, odreivanje, oblikovanje, izgradnja,
koritenje, tumaenje, sjeanje;.. sile koje omoguuju stvaranje mjesta
sa snagom i bogatstvom; strune prakse strunjaka mjesta; percepcije i
pripisivanja obinih ljudi koji doivljavaju mjesta (i djeluju na takvo ra-
zumijevanje). Slobodan prijevod autora sljedeeg teksta: The making
of places - identifying, designating, designing, building, using, interpret-
ing, remembering;.. upstream forces that drive the creation of place with
power and wealth; professional practices of place-experts; perceptions
and attributions by ordinary people who experience places (and act on
those understandings).
117 Gustafson, 2001: 251, ...humans, through interaction with the phys-
ical environment develop a cognitive structure representing memories,
ideas, feelings, attitudes, values, preferences, meanings, conceptions of
behavior and experience related to the physical environment.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
i odravati kroz sudjelovanje u praksi i ponaanjima koja
povezuju pojedince s odreenim krajolicima.118
Svaki povijesni krajolik izraava jedinstveni osjeaj i duh
mjesta (spirit of place, genius loci) koji odreuje njegov
identitet.119 Duh mjesta utjelovljuju jedinstvene znaajke
mjestopisnih obiljeja i krajolika koji mjestu daju poseban
karakter.120 Sastoji se od nekoliko imbenika mjesta koji
su bez obzira na promjene postojani, a ukljuuju izgled
pojavnost, ekonomske i socijalne strukture te kultur-
no znaenje regije, ali ne samo kao njihov jednostavan
zbroj. Oblik, funkcija i uzorak promatrani u krajoliku va-
ni su elementi njegova geniusa loci. Glas mjesta (voca-
tion of place) jest odgovarajui ovjekov odgovor na
ogranienja i prirodne resurse mjesta,121 dok karakter
mjesta/krajolika izraava nain na koji ljudi uspostavljaju
sklad s okolinom. Izriaj doivljaj mjesta sense of place
iroko je prisutan u akademskim krugovima, a odnosi
se na dvije razliite koceptualizacije mjesta, s dvjema
bitnim razlikama. U prvoj se doivljaj mjesta ili genius loci
koristi za istraivanje razliitih obiljeja odreenog mje-
sta, ukljuujui mjestopisna, izgraeni okoli i ovjekovo
iskustvo, koje ini njegov karakter, tj. lokalnu posebnost.
U drugoj, doivljaj mjesta je koriten radi postavljanja ve-
eg naglaska na nain na koji ljudi doivljavaju, koriste i
razumijevaju mjesta, to dovodi do niza konceptualnih
podskupova, kao to su: identitet mjesta, privitak mjestu,
ovisnost mjesta i insiderness.122 Pojam genius loci uglav-
nom je povezan s arhitekturom i sve se vie koristi u ur-
banom oblikovanju, gdje se odnosi na zbroj svih fizikih,
kao i simbolikih vrijednosti u prirodi i ljudskom okoliu.123
Prepoznate su etiri razine koje ine genius loci: topo-
118 Sampson; Goodrich, 2009: 901. [i]dentity and belonging can thus
be created, constructed, shaped, and maintained through engaging in
practices and behaviors that connect individuals to particular landscapes.
119 Norberg-Schulz, 1982. Duh mjesta (genius loci, spirit of place) je
prema klasinoj grko-rimskoj mitologiji utjelovljen u odreenom
boanstvu. Iako suvremeno drutvo vie ne vjeruje u ta boanstva,
jo uvijek se koriste ovi pojmovi priznajui ivot mjestima, njihovu
jedinstvenu bit.
120 Norberg-Schulz, 1982.
121 Norberg-Schulz, 1982.
122 Proshansky; Fabian; Kaminoff, 1983: 51: Place Identity, Place At-
tachment, Place dependency, Insiderness.
123 Jiven; Larkham, 2003: 70 ...the sum of all physical as well as sym-
bolic values in nature and the human environment.
43
Krajolik kao kul turno na slijee
grafija Zemljine povrine; kozmoloki svjetlosni uvjeti i nebo
kao prirodni uvjet; graevine; simbolika i egzistencijalna
znaenja u kulturnom krajoliku.124 Pojam lokalnog karak-
tera izveden kao zbroj dijelova danas se sve vie koristi
u akademskim disciplinama povezanim s praktinim
djelovanjem. To je prisutno u urbanom dizajnu koji je
sve vie usmjeren pojmu izvornosti i vjerodostojnosti,
posebno u odnosu prema novim razvojnim programi-
ma; u urbanoj obnovi gdje se razmatraju utjecaji gra-
evina simbolikog znaaja i graevina znakova (sym-
bolic, iconic buildings);125 u marketingu koji je usmjeren
na brendiranje mjesta (place-branding), ili u zanimanju
za oblikovanje mjesta (place-shaping) u okviru razliitih
javnih umjetnikih projekata. Sutinska ideja je da mje-
sto moe biti aktivno u smislu poticanja doivljaja mjesta
s ciljem da se stanovnici aktivnije ukljue i sudjeluju u
stvaranju svojeg ivotnog okruenja. Ono to se pojavlju-
je kao identitet mjesta jest sloenost kognitivnitivnih struk-
tura koje karakterizira niz stavova, vrijednosti, uvjerenja,
misli, znaenja i pripadanja pojedinim mjestima... Identi-
tet mjesta kao kognitivne pod-strukture samo-identiteta
sastoji se od beskrajnih niza spoznaja vezanih uz prolost,
sadanjost i predvianja fizikih postavki koje definiraju i
ograniavaju svakodnevni ivot osobe.126
Prepoznavanje identiteta krajolika usko je povezano s
percepcijom i odrazom krajolika u oima promatraa.
Koncepti: doivljaj mjesta (sense of place) i duh mjesta
(genius loci) usko su povezani s identitetom svakoga
krajolika, naglaavajui pritom njegovu jedinstvenost.127
Tako primjerice tradicijski, povijesni krajolici sadre op-
senu povijest mjesta i pripadajue regije prepoznate
kroz kompoziciju i strukture, dok se nematerijalni im-
benici preklapaju s oblicima, simbolima, znakovima i
124 Norberg-Schulz, 1982: 56.
125 Podrobnije o temi u lanku: Lipovac; Dumbovi Bilui, 2010.
126 Autorov prijevod citata: Proshansky; Fabian; Kaminoff, 1983: 62.
What emerges as place-identity is a complex cognitive structure which
is characterized by a host of attitudes, values, thoughts beliefs, mean-
ings and belonging to particular places... Place-identity as a cognitive
sub-structure of self-identity consists of an endless variety of cognitions
related to the past,and present and anticipated physical settings that
define and circumscribe the day-to-day existence of the person.
127 Antrop, 2000.
44
memorijom.128 Pojedina mjesta ili druge vrste povije-
snih graevina i obiljeja prenose simbolike vrijedno-
sti kroz prostorne orijentire (landmarks) znakove koji
omoguavaju njegovu prostorno-vremensku orijentaci-
ju.129 Identitetu krajolika bitno pridonosi skladnosti nje-
govih dijelova, odnosno sastavnica. Svaki krajolik zbog
svoje jedinstvenosti, neponovljive kompozicije, ustroja i
karaktera daje razliite podatke za stvaranje percepcije,
tj. govori drugu priu. S jedne je strane krajolik sa svojim
podatcima, a s druge strane promatra koji ga promatra,
percipira i interpretira te podatke. Interpretacija poda-
taka odreenoga krajolika moe biti razliita kod razli-
itih promatraa. Jasnoa pojavnosti, odnosno izgled
krajolika ovisi o opsegu i stanju ouvanosti podataka iz
njegove prolosti. Krajolik, ouvan kao povijesni prostor,
u svom prostornom ustroju moe biti izvor podataka o
vremenu i povijesti mjesta, svojevrsna prostorna pria
(spatial narratives).130 Prostorna pria ukljuuje sloeni
prikaz prostornih, topografskih elemenata i antropoge-
nih struktura (graevina, oznaka, natpisa i sl.) smjetenih
s ciljem da prenesu prostornu priu ili ilustriraju bitne
prostorne ili kronoloke odnose s odreenim povije-
snim dogaajima.
Krajolik se moe shvatiti i kao svojevrsni arhiv na otvore-
nom, koji sadri podatke o ljudskom razvoju i njegovoj
povezanosti s pripadajuim okoliem u kojemu je it-
ljivo njegovo meudjelovanje s prirodom.131 Meutim,
nisu samo materijalne sastavnice one koje krajoliku daju
znaenja, ve i ideje ljudi, njihovi stavovi i odnos prema
okruujuem okoliu, tzv. mentalni imbenici koji odre-
uju njihov nain djelovanja i percepcije. Izraz mentalni
krajolik ukljuuje nematerijalne imbenike koji utjeu na
krajolik, bilo kroz percepciju ovjeka ili njegovo postu-
panje s krajolikom.132 Promjene ili naruavanje obiljeja
krajolika i njegovih sastavnica mogu dovesti do promje-
ne ili do gubitka identiteta. Zbog toga, osim istraivanja
128 Cosgrove, 1989: 45.
129 Lokacija sakralnih graevina (crkvi i kapela) na prostorno istaknu-
tim mjestima.
130 Azaryahu; Foote, 2001.
131 Iz tog se razloga danas i arheolozi bave krajolikom i aktivno se
ukljuuju u istraivanje krajolika i programe ureenja.
132 Ermischer, 2004: 178.

krajolika, vanu ulogu ima komunikacija sa stanovnici-
ma i korisnicima te edukacija o vrijednostima krajolika.
Kulturni krajolik je egzistencijalni prostor; kao sustav
percepcijskih predodbi slika okoline, strukturiran je
vertikalnim i horizontalnim slojevima,133 gdje je prirodna
podloga tzv. horizontalni sloj na kojoj ovjek svojim na-
seljima, putovima, nainom koritenja i obrade zemlje
te svojim svakodnevnim ivotom uspostavlja njegovu
vertikalnu osovinu. Prostor krajolika ne promatra se kao
apstraktna i geometrijska kategorija, ve kao prostor eg-
zistencije, sloen od vie slojeva, tj. struktura predodbi,134
u kojem su svi elementi povezani razliitim nainima
meudjelovanja.135 Kao egzistencijalni prostor, krajolik
je odreen vlastitim biem (duhom mjesta genius lo-
ci),136 koje odreuje njegov karakter, prepoznatljivost i
identitet. Krajolik moe biti prostor visoke prepoznatlji-
vosti koji kod promatraa izaziva snaan utisak, stvara-
jui jasnu predodbu, sliku o prostoru, a time i snaan
osjeaj pripadnosti. Kao naslijeeni i egzistencijalni pro-
stor, krajolik je izravno povezan sa znaenjem, osjea-
jem pripadnosti i zaviajnosti. Zaviajnost kao preduvjet
udomaivanju, pripadanju i povezanosti ima kljuno
znaenje u stvaranju prepoznatljivosti.137 U prostorima
133 Norberg-Schulz, 1982: 40.
134 Norberg- Schulz, 1975: 31. Slojevi (razine) egzistencijalnog pro-
stora jesu: zemljopisni sloj, sloj pejzaa, urbani sloj, sloj privatnog pro-
stora (kue) te sloj stvari (pokustva i uporabnih predmeta). Slojevi
egzistencijalnog prostora predstavljaju strukturu totaliteta prostora
koja odgovara strukturi ljudskog postojanja.
135 Na tragu Heideggerove teze koji je prvi ustvrdio da je egzistencija
prostorna, niz autora (Lefebvre i dr.) naputa apstraktni smisao euk-
lidovskog prostora i uvode relacijski pristup poimanju prostora kao
egzistencijalne kategorije i odnosa ovjeka prema njemu. Knjiga K.
Lyncha Slika jednog grada (1960.) polazna je toka za istraivanje u
podruju egzistencijalnog i arhitektonskog prostora. Istraivanja C. N.
Schulza u knjigama Egzistencija, prostor i arhitektura (1975.) i Genius
loci - Landschaft, Lebensraum, Baukunst (1982.) pokazuju da ovjekov
opstanak ovisi o uspostavljanju osmiljene i koherentne slike sredine
u kojoj ivi, kao vieznanom, sloenom, ali strukturiranom prosto-
ru. P. Boudon (2006.) tvrdi da prostor po sebi nije vie euklidski, nego
projekcijski ili topoloki, a arhitektonski prostor postoji samo ako je
koncipiran.
136 Norberg-Schulz, 1982: 11.
137 Bachelard, 2000: 29. Bachelardova je teza da pripadati odree
nom prostoru znai imati vrsti osjeaj doma, osjeati se sigurnim i
zatienim, to u konanosti predstavlja samu identifikaciju ljudske
biti. Domnost pripadanja valja razlikovati od nostalgije, ve kao prostor
koji je pun i iv u svojoj povezanosti.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
pripadanja koji imaju znaajku dvostrukosti, istodob-
no usredinjujui i otvarajui138 zajedno opstaju staro i
novo, a ovjek ostvaruje mogunost kreativnog djelo-
vanja i otvorenosti svijetu.139 Krajolik se razmatra i kao
dom zajednice koja u njemu ivi.140 Zbog sve izraenijeg
nestajanja tradicijskih ruralnih krajolika suvremene pro-
mjene razmatraju se kao prijetnje jer dovode do gubitka
raznolikosti, skladnosti i identiteta postojeih krajolika,
to se prepoznaje kao vrijednosti naslijea.
Procesi i promjene krajolika
Krajolik nije statian; razvija se i mijenja, kao i priroda
koja se mijenja i bez ovjekova utjecaja. Promjene krajo-
lika se dogaaju tijekom vremena, kroz povijesna raz-
doblja njegova formiranja i ivota pod utjecajem kli-
matskih, drutvenih, gospodarskih, politikih, vjerskih ili
nekih drugih okolnosti.141 Pri tome se oblikuje karakter
krajolika, kao rezultat meudjelovanja ovjeka i prirode,
koji odraava i reprezentira vrijednosne sustave stanov-
nika koji u njemu ive, oblikuju ga i mijenjaju, prilagoa-
vajui ga svojim potrebama. Kulturna razina odreene
zajednice jest snaga oblikovanja, a krajolik predstavlja
njezin kulturni izraz, bez obzira je li oblikovan sponta-
no, neformalno ili je oblikovan s namjerom. Krajolik se
sagledava kao prostor kulturnih promjena, s djelatno-
stima i procesima raznih kultura i povijesnih razdoblja,
u kojima i tehnoloka dostignua imaju velik utjecaj na
naine promjena u njemu. Ona ne samo da odreuju
sposobnost za promjenu krajolika, ve odreuju i na-
in razmiljanja te utjecaje na pripadajui okoli.142 U
138 Bachelard, 2000: 209-226. Pripadanje bezgraninom, osjeaj pri-
padnosti i povezanosti s mjestom, otvaranje prema svijetu, kozmiko
ispunjavanje ili usreditenje pripadnosti jest proces otvaranja svijetu, u
kojemu treba ivjeti u skladu i ispravno, preuzeti odgovornost i obveze,
ne kao dunost ve kao istinsku povezanost s njim.
139 Bachelard, 2000:183. Samo u doivljaju moemo stvarno postii tu
povezanost novoga i arhainog; stoga samo fenomenologija filozofija
koja se temelji na naem iskustvu svijeta moe djelovati kao metoda za
razumijevanja imaginacije i kreativnosti.
140 Pedroli, 2000:145-150.
141 Spencer, 2010.
142 Industrijalizacija i razvoj prometnih sustava ubrzali su promjene u
krajoliku. Sustavi eljeznice i cesta, sustavi kanala i ostale infrastruktu-
re presijecaju krajolik i pojaavaju promjene kroz eksploataciju, nove
industrije, urbanizaciju i suburbanizaciju ruralnog prostora.
45
Krajolik kao kul turno na slijee
promjenama i upravljanju krajolikom vani su interesi,
namjere i ideje ljudi koji u njemu ive, koriste ga ili ga
posjeuju iz nekih razloga.143 Postavlja se pitanje zato
je vano razumjeti procese i upravljati krajolikom kad
se on ionako stalno mijenja. Stvar je u brzini promje-
na i opasnosti gubitka specifinog karaktera razliitih
krajolika koji se danas pretvara u uniformiranost.144 Ima
mnogo krajolika naruenih ili unitenih obiljeja i vri-
jednosti, koji su izgubili poeljnost za svoje stanovnike,
ali i za posjetitelje. Suvremeni gospodarski i drutveni
razvoj ostavlja velike posljedice u krajolicima. Bogati i
raznoliki krajolici imaju veliku drutvenu, a esto i gos-
podarsku vrijednost, a time i mogunosti za razvoj. Pri
tome, izraajni i prepoznatljivi karakter krajolika moe
imati vrijednost za edukaciju, istraivanja i turizam. Osim
toga, pozitivno poistovjeivanje stanovnika s vlastitim
krajolicima vaan je initelj stvaranja dobrobiti lokalne
zajednice. Upravljanje promjenama u krajoliku ne smi-
je biti preputeno samo investitorima, prostornim pla-
nerima, inenjerima i krajobraznim arhitektima, ve je
potrebno ukljuiti i ostale profesije, kao to su istraivai
povijesti, povijesti umjetnosti, arhitekture, urbanizma,
etnologije, arheologije i ostali, a posebno stanovnike i
lokalnu upravu.
Meudjelovanje ovjeka i prirode
u stvaranju i oblikovanju krajolika
Veina europskih krajolika sadri odreeni stupanj kul-
turne nazonosti, bilo da su pod utjecajem ovjekovih
djelatnosti ili njegove percepcije. ovjekovim djelatno-
stima prirodni okoli nije bio iskljuen, na njega se utje-
calo, mijenjajui ga, ponekad osiromaujui, ali esto je
time bio obogaivan. Na taj su nain stvoreni krajolici,
reprezentativni dijelovi ivog i stalno razvijajueg svi-
jeta razliitih drutvenih grupa i odnosa ije su glavno
obiljeje stalne promjene i procesi.145 Slika krajolika u
velikoj je mjeri odreena naseobinskim i arhitektonskim
oblicima, a stanovnici i posjetitelji nastoje ih razumje-
ti. Njihov izgled i karakter u velikoj mjeri ovise o pri-
143 Lowenthal, 1997.
144 Makhzoumi; Pungetti, 2008.
145 Tilley, 1992.
46
rodnim zalihama, kao to su lokalni graevni materijali
i gospodarska snaga regije (podruja) u odreenom
razdoblju. Osim navedenoga, na oblikovanje krajolika
utjeu ljudske ideje, religije, vjerovanja, odnosi drutve-
nih grupa i nain na koji se oni odraavaju u arhitekturi,
naseljima, prometnicama i ostalim tragovima ostavlje-
nim u krajoliku.146
U definiciji koju je izrekao ameriki geograf Carl Sauer
jo poetkom 20. stoljea naglaena je temeljna uloga
ovjeka u oblikovanju kulturnog krajolika.147 Naglaava
se da kulturni krajolik nije samo prirodni prostor i oblik
prirodnog okruenja, ve mjesto na kojemu je od strane
ovjeka uspostavljena prostorna organizacija tijekom
odreenog vremena. On je jedinstveno, zemljopisno
odreeno podruje koje predstavlja kombinirano djelo
prirode i ovjeka.148 Na taj je nain krajolik djelovanjem,
promjenama i razvitkom postao najsloenija prostor-
na struktura, priroda koju je oblikovao ovjek, odnosno
prepoznato je da je krajolik najobuhvatnija umjetnost149.
Nesporna je injenica da je kultura oblikujua snaga
krajolika ijim utjecajem krajolik postaje kulturni. Dugo
se vremena koncept krajolika poistovjeivao s poljodjel-
skim, agrarnim podrujem, pa je i otuda i kod nas esto
prisutan stav poistovjeivanja pojma krajolika s agrar-
nim, poljodjelskim, tzv. kultiviranim podrujima. Nain
koritenja zemlje (land use) svakako je jedna od bitnih,
ali ne i jedinih obiljeja kulturnog krajolika. U odreenju
kulturnoga krajolika, koji se pojanjava kao protezanje
zemlje iji izgled nastaje i odraava karakteristike dugog
stvaranja i kontinuiranog odnosa izmeu ljudskih aktivno-
sti i zemlje, istiu se rijei karakteristino, dugo stvaranje i
kontinuitet, u smislu odvajanja takvog krajolika od onog
koji je promijenjen uslijed suvremenog razvoja, izgubiv-
i doivljaj i prepoznatljivost regionalnog i lokalnog. Ri-
146 Primjerice, raspela i poklonci sa skulpturom raspetog tijela Krista
imaju vanu ulogu u katolikim regijama. U kontinentalnoj Hrvatskoj,
u podrujima s mnogo uma tradicionalno su izvedeni od drva, dok
su u mediteranskom podruju izvedeni od lokalnog kamena.
147 Sauer, 1925: 343. The cultural landscape is fashioned from a natu-
ral landscape by a culture group. Culture is the agent, the natural area is
the medium. The cultural landscape is the result.
148 *** 1999.b ...Cultural landscape: distinct geografical areas or prop-
erties uniquely represeting tje combined work of nature of man. [48]
149 Jellicoe, 1987: 7

jei protezanje zemlje naglaavaju sutinu krajolika koja
nudi irok, otvoren pogled, a kulturni krajolik posjeduje
irinu kao kulturno i povijesno mjesto.150 Krajolik obli-
kovan od ljudi strukturira uzorke njihova djelovanja, pri
emu je svaka aktivnost ugraena u mreu aktivnosti
tijekom vremena i prostora. Ova se mrea sagledava kao
sustav referenci, upuivanja, u kojoj svaka aktivnost ima
utjecaja na niz ostalih. Ovaj cikliki proces oblikuje kultur-
ni krajolik, jedno se nadopunjuje u drugom.151 Drutveni
procesi izravno su povezani s fizikom preobrazbom i
izgledom krajolika, koji izraava razliit stupanj i nain
povezanosti drutva i prirodnog okolia te prenosi nje-
gove simbolike poruke. Kulturni krajolici stvoreni kroz
djelovanje izmeu prirode i ljudi izraavaju njihove kul-
turne i vrijednosne sustave te ih izrazito odreuje sna-
ga ljudskog otiska.152 Mnogi od tih krajolika koriteni su
pri donoenju temeljnih naela u kreiranju i umjetnosti
krajolika (art landscaping).153
Krajolik kao sustav kulturna,
prirodna, materijalna i nematerijalna
obiljeja krajolika
Teorija kulturnog krajolika, razvijana tijekom 20. stolje-
a, u posljednja je dva desetljea jaanjem zanimanja
za ovu problematiku znaajno napredovala. Prihvaen
je stav da kulturni krajolik ukljuuje zajedno i kulturna
i prirodna obiljeja te sadri opipljive i neopipljive, od-
nosno materijalne i nematerijalne elemente.154 On je
meusklop izmeu prirode i kulture, materijalne i nemateri-
jalne batine, bioloke i kulturne raznolikosti, a reprezentira
vrsto tkane mree meuodnosa ovjeanstva i njegova
prirodnog okruenja.155 Kulturni krajolik je sustav kultur-
nih i prirodnih sastavnica koje se, zbog svoje meusob-
150 Unwin, 1992.; Unwin,1994.
151 Gosden; Head, 1994: 114, ... We can things of this network as a
system of reference, besause every act implicity refers to many others.
This cyclical process shapes the cultural landscape, one feeding into the
other.
152 Ashworth; Howard, 1999: 16.
153 Jellicoe, 1975: 9.
154 Naglaavaju se opipljivi i neopipljivi elementi krajolika, Cleere,
1996 Head, 2000 NPS 1999 UNESCO, 2005.
155 Rssler, 1999: 15.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
ne povezanosti, moraju razmatrati kao dio integralnog,
holistikog sustava. Prirodne sastavnice krajolika (reljef,
geoloka podloga, klima, tla i prirodna vegetacija) nisu
samo njegov zasebni dio, ve zajedno osiguravaju okvir
za ljudske djelatnosti. U najirem smislu, kulturni krajo-
lici odraavaju prilagodbu i naine koritenja prirodnih
izvora te odgovornost prema okoliu. Isto tako prikazu-
ju naine podjele i organizacije zemlje, uzorke naselja,
sustave kretanja i tipove zgrada. Prouavajui kontekst
(prostorni i vremenski) te izvorne odnose ovjeka i krajo-
lika, brojni istraivai poseu za istraivanjima tzv. abo-
ridinskih grupa koje zbog njihova dugog i sloenog
odnosa sa zemljom izraavaju povezanost i zajednitvo
s prirodom i okoliem kao duhovnim stanjem, a krajolik
obuhvaa njihova tradicijska poznavanja duha zemlje
(spirit of land), koritenja zemlje i ekologije.156 Kulturne
veze s prostornim kontekstom odraavaju se u usmenoj
predaji, posebice u asocijativnim kulturnim krajolicima s
vrlo naglaenim nematerijalnim aspektima, legendama
i priama, mitskim sadrajima i legendarnim likovima iz
prolosti; one mogu, ali i ne moraju sadravati prisutnost
materijalnih ostataka.157
Suvremene teorijske rasprave jedinstvene su u stavu
da su krajolici sloeni entiteti. Krajolik nije jednostavni
oblik prirodnog okruenja, ve mjesto na kojemu su
uspostavljene strukture i sustavi ovjekove organizaci-
je prostora tijekom vremena.158 Slau se i u tome da je
kulturne i prirodne elemente krajolika potrebno razma-
trati zajedno jer su obje grupe elemenata kao sutinski
dijelovi, sastavnice kulturnog krajolika, glavne kompo-
nente za stvaranje doivljaja mjesta (sense of place).159
Zajedniki imbenici suvremenog, izgraenog krajolika
ulice, kue, polja i mjesta za rad govore o velikom poslu iz-
meu povijesti i drutva, nainu na koji vidimo sami sebe
156 Parks Canada, 2000. To pokazuju primjeri kulturnog i religijskog
znaenja planina za narod Maora, koje simboliziraju duhovnu vezu
izmeu zajednice i njezina okolia u kojoj se oituje snaga poveza-
nosti s planinama te snana zajednika povezanost fizikih i kulturnih
elementa.
157 *** 1999. b [48]
158 Jackson, 1984: 156.
159 Jackson, 1996; ICOMOS, 2004: Natchitoches Declaration on Heri-
tage Landscapes [89].
47
Krajolik kao kul turno na slijee

16. Urbani krajolik Zagreba

i kako se odnosimo prema svijetu. Takvi obini, vernaku- o razlici mjesta i ne postoje dva identina krajolika. Svaki
larni, svakodnevni krajolici su fluidni, duboko povezani kulturni krajolik ima jedinstven sklop kulturnih i prirod-
s pragmatinim prilagodbama i osjeajem lokalnog.160 nih vrijednosti, iz ega proizlazi i potreba razliitih okvira
Koncept krajolika obuhvaa i oznaava znatno vie od zatite, naina upravljanja i institucionalnog ureenja.162
podruja zemlje s odreenim koritenjem i funkcijama. Jedinstvenost i raznolikosti krajolika zahtijevaju razliite
On je sintezni i integrirani sustav koji ukljuuje materijal- metode ili e promjenama biti nepovratno uniformiran.
no-fiziku realnost stvorenu iz stalnih dinamikih meu- Za pojedinane individualne krajolike potrebni su po-
djelovanja izmeu prirodnih uvjeta i ljudskih aktivnosti, sebni individualni pristupi i strategije.
nematerijalnih vrijednosti i simbolikog znaaja.161 U
kulturnom krajoliku vidljivi su utjecaji ljudskih vjerova-
nja i aktivnosti tijekom povijesti na pripadajui prirodni
krajolik; stoga je on pokazatelj kulturnih uzoraka, vrijed-
nosti i naslijea. Krajolik je okolina u kojoj su zastupljene
razliitosti mjesto gdje se susreu prirodni i kulturni
initelji te ujedinjuju u mjestu kulturne raznolikosti (sl.
16). Vano obiljeje kulturnog krajolika jest njegova je-
dinstvenost; svaki je krajolik meusobno razliit, ovisno

160 Jackson, 1984: XXI.

161 Antrop, 2006: 189. 162 Tress; Tress; Fry; Opdam, 2006.

48

PRISTUPI ISTRAIVANJIMA KRAJOLIKA
Krajolik je predmet objektivnog znanstvenog proua-
vanja, ali i subjektivne, esto i umjetnike interpretacije,
iako on nije slika ili prizor, ve prije svega nain proma-
tranja, odnosno ovjekova percepcija.163 Mnogi pristupi
istraivanju krajolika sa stanovita prirodnih znanosti i
ekologije usmjeravaju se uglavnom na fizika obiljeja
i strukturne imbenike, a manje na procese i mentalne
povezanosti s krajolikom. Budui da osim fizikih sastav-
nica sadri i nematerijalne, estetske i vizualne vrijednosti
te komponentu percepcije, krajolik moe biti istraivan
tj. itan na nekoliko razina krajolik kao priroda, naselje,
artefakt, sustav, ideologija, povijest, mjesto ili estetika, a
u svakoj je vano nastojati razumjeti krajolik u kontek-
stu njegova prostora i vremena. Istraivanja koja su jo
prije tridesetak godina uglavnom provodili strunjaci iz
podruja kulturne geografije bila su usmjerena prema
fizikim obiljejima krajolika, meutim u suvremenom
je razdoblju prihvaen stav da su krajolici odraz ovje-
kovih aktivnosti te da su povezani i s kulturnim vrijed-
nostima. Krajolici u svojim kombinacijama prostornih
sastavnica i povijesnih razdoblja u kojima su oblikovani
reprezentiraju njihove politike, gospodarske, socijalne i
kulturne odnose. Budui da su se razvijali kroz dua vre-
menska razdoblja u kojima su i ovjekove aktivnosti bile
u stalnim mijenama, sadre raznolike i sloene slojeve
znaenja koja se mogu analizirati kroz razne vrste istra-
ivanja: povijesna, arheoloka, geografska, socioloka i
ostala. Tako je u suvremenim istraivakim pristupima
kulturni krajolik postao sreditem interesa irokoga kru-
ga disciplina: od prirodnih i tehnikih do humanistikih.
Klasino koritenje pojma kulturnih krajolika u humani-
stikim i drutvenim pristupima jest u opisivanju uloge
ovjeka u promjenama fizike povrine zemlje, a teite
je na povijesnim promjenama i utjecajima ovjeka, tipo-
vima promjena krajolika, znaenju krajolika za razliite
drutvene grupe, povezanosti s kulturom i nainima
percepcije. Analiziraju se i istrauju graevine, struktura i
163 Cosgrove; Daniels, 1988.
O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik
morfologija mjesta, uz razumijevanje povijesnog razvo-
ja metodama dijakronikog i sinkronikog itanja
koji je doveo do dananjeg izgleda krajolika i njegovih
posebnosti. U suvremenim istraivanjima krajolika kao
svojevrsnog povijesnog arhiva, strukturiranog od pri-
rodnih obiljeja, biljnog materijala, izgraenih struktura,
temeljni postupci su dokumentiranje i karakterizacija.164
Metode istraivanja krajolika istodobno stvaraju nove
alate i ne ograniavaju se samo na tri dimenzije, ve
ukljuuju i etvrtu dimenziju vrijeme, vanu ne samo
za razumijevanje njegove povijesti, ve i naina na koji
ga treba razvijati za budunost.165
Istraivanja krajolika mogu biti objektivna i subjektiv-
na, to je objanjeno kao objektivna i subjektivna para-
digma.166 Metode razvrstavanja (klasifikacije) krajolika
ukljuuju nestatistike i statistike modele.167 Statistiko,
tj. objektivno razvrstavanje krajolika uglavnom se koristi
u geografiji, ekologiji, prostornom planiranju i upravlja-
nju krajolikom pomou metoda stvaranja kartograf-
skih prikaza, snimanja povrina iz zraka te matemati-
kog modeliranja. Za razliku od objektivne paradigme
koja polazi od pretpostavke da je vrijednost krajolika sa-
drana u njemu samome, subjektivna paradigma smatra
da se vrijednost krajolika moe ocijeniti samo oima
promatraa.168 Suvremeno primijenjene metode uglav-
nom su prilagoene ciljevima istraivanja, primjenjujui
i objektivni i subjektivni pristup, pri emu se niz istrai-
vanja bavi estetskom dimenzijom i percepcijom krajo-
lika, usko povezanom s pitanjima njegova identiteta.
164 Fairclough, 1999.b.
165 Ermischer, 2004. Prema navodima autora krajolik je kontinuirani
proces, stoga ga je vano sagledavati u vremenskom kontekstu: kroz
povijesni razvoj, dananje stanje i budui razvoj.
166 Steinwender; Gundacker; Wittmann, 2008: 84.
167 Bryan, 2003.
168 Lothian, 1999: 193, ...Why is it important whether the objectivist or
subjectivist paradigm applies to landscapes? It is a critical difference - if
it is an objective quality then it can be measured and evaluated from sur-
veys of the physical landscape, but if it is subjective, no amount of such
surveys will suffice - rather it must be based on an assessment of the com-
munitys landscape preferences.
49
Krajolik kao kul turno na slijee
Razliite percepcije krajolika nastoje odgovoriti na pita-
nja vezana uz estetiku krajolika, odnosno je li vrijednost
svojstvena samom krajoliku ili se ona nalazi u oku pro-
matraa. Estetika krajolika otvara pitanja unutar kojih se
ocrtavaju razlike u filozofskoj orijentaciji u istraivanjima
krajolika, a pitanje ovjekova pristupa sredinje je mje-
sto u razumijevanju estetike krajolika unatrag nekoliko
stoljea.169 O pitanjima estetike krajolika vodile su se fi-
lozofske rasprave ontoloke i epistemoloke prirode u
kojoj je svaka usmjerena na razliite koncepcije prostora
i ovjekova pristupa. Dok je za Leibniza mjesto samo as-
pekt prostora, jedan od naina paradigmatske prostorne
situacije, za Newtona je mjesto samo inertni dio prosto-
ra, slino kao i za Lockea koji smatra da je mjesto samo
promjena izvedena od univerzalnog Prostora.170 Navede-
na tumaenja prostora dio su kartezijanske ideje pro-
stora kao neodreenog protezanja (extensio) u kojem
mjesto moe biti samo podreeni dio volumetrijskog
entiteta, a ideja mjesta je samo varijacija apstraktnog,
homogenog i beskrajno protezajueg prostora.171
U filozofskim stajalitima Kanta u estetici krajolika do
izraaja dolazi kopernikanski obrat u kojem se prostor
vie ne nalazi u fizikom svijetu, ve u subjektivnosti ljud-
skoga uma koji i formalno oblikuje svijet.172 Tu zamisao
slijedi i postkantovska filozofija u kojoj opisivanje svi-
jeta (ili u ovom sluaju mjesta/krajolika) nije mogue
izvan subjektivnosti ljudskih bia. Negirajui odrivost
samo objektivistikog pristupa u istraivanjima mje-
sta/krajolika, pojedini autori navode da budunost lei
u subjektivistikom pristupu, te da je vrijeme naputanja
169 Povijest ovjekova pristupa moe se pratiti u dijelu filozofskih
stavova koji proizlaze iz djela filozofa i znanstvenika, kao to su: Ren
Descartes, John Locke, Gottfried Leibniz, Isaac Newton te Immanuel
Kant, koji je zasluan za konkretizaciju subjektivistike i pretvaranje u
epistemoloke i estetske teorije. Detaljno istraivanje povijesti filozofi-
je percepcije moe se nai u radu: Lothian, 1999: 44, kao to je prae-
nje utjecaja klasinih filozofa poput Platona, Aristotela i Tome Akvin-
skog, filozofa iz srednjeg vijeka, ukljuujui Galilea, Keplera, Newtona i
Boylea; modernih filozofa kao to je R. Descartes, britanskih estetiara
J. Lockea i D. Humea; njemakog filozofa I. Kanta, filozofa romantizma
kao to su J. J. Rousseau i J. W. Goethe, te suvremenih filozofa estetike,
ukljuujui B. Crocea, Santayanu, Deweya i Cassirera.
170 Casey, 2001: 135.
171 Casey, 2001: 200-201.
172 Casey, 1998: 136, ...space is no longer situated in the physical world
but in the subjectivity of the human mind that formally shapes the world.
50
objektivistikog.173 Drugim rijeima, prema njima krajolik
ne posjeduje unutranju, svojstvenu vrijednost, tj. ona
se ne nalazi u samom krajoliku, ve je njegova vrijednost
u iskustvenom odnosu subjekta i krajolika. Iz navedenog
je jasno da je potrebno razmrsiti napetosti i razlike iz-
meu subjektivnog i objektivnog pristupa, te da u istra-
ivanjima krajolika treba ukljuiti oba. Osim istraivanja
sastavnica krajolika, vrjednovanje je potrebno temeljiti
na ocjenama i ukljuivanju pojedinaca i zajednice.174
Pri tome, istraivanja s psiholokim pristupom uklju-
uju sljedee komponente: afektivne (na koji je nain
emocionalni osjeaj pripadnosti povezan s mjestom),
kognitivne (kako su sjeanja, vjerovanja i znanja ljudi
dodana mjestu) i ponaanja (kako se izraavaju djelo-
vanjem u krajoliku).175
Nova, iroko postavljena zamisao krajolika u Europskoj
konvenciji o krajoliku ukljuuje i istrauje krajolik te od-
nose izmeu ljudi i mjesta, drutva i njihova okolia, a
nove izazove predstavljaju i velike promjene u krajoli-
cima u posljednjim desetljeima, koje obuhvaaju ur-
bano irenje, postindustrijsku obnovu i reurbanizaciju,
demografske promjene i promjene naina ivota, od-
govornost prema okoliu i klimatskim promjenama. Sve
to zahtijeva novi razvoj i nove oblike upravljanja koji
trebaju biti povezani s brigom o kulturnom naslijeu,
naruavanju habitata, bioraznolikosti, kulturnoj razno-
likosti i raznovrsnosti, emu uvelike moe doprinijeti i-
roko usmjereni pristup krajoliku. Istraivanja krajolika su
vano podruje za povezivanje znanosti i humanizma te
glavni imbenik u formuliranju politika odrivog razvoja.
Posljednjih desetak godina zamjetan je velik napredak
u istraivanjima krajolika sa stanovita humanistikih,
drutvenih, prirodnih i tehnikih znanosti. Iako jo uvijek
postoje podjele i prepreke raznih disciplina, pojedina
istraivanja krajolika razvila su se u grupe meusobno
povezanih, simbiotskih disciplina koje prelaze tradici-
onalne akademske razlike. Takva, obogaena istraiva-
nja krajolika mogu se ponuditi kao temeljni, integrirani
173 The future lies in the subjectivist paradigm, now is the time to aban-
don the objectivist paradigm. Lothian, 1999: 195.
174 Antrop, 2005: 21.
175 Appleton, 1996.
 O dreenje p ojmova k rajolik i kulturni k rajolik

pristup za istraivanje percepcija i materijalnog, kulture
i prirode, dugotrajnog povijesnog razvoja i dananjega
stanja krajolika. Integrativna priroda istraivanja krajolika
u posljednjem je desetljeu postala subjektom razlii-
tih disciplina i pristupa: prirodnih i kulturnih, vizualnih,
drutvenih, gospodarskih i sl.176 Meutim, u stvarnom
krajoliku ove dimenzije ne postoje odvojeno.177
mogunosti.181 U okviru stavova iznesenih u Europskom
programu istraivanja (European Research Programme)
cilj je uspostaviti integrirano istraivanje u podruju
interdisciplinarnog karaktera krajolika, kao vanog po-
tencijala za stvaranje drutvene, ekonomske i okoline
dobrobiti. U cilju povezivanja istraivanja krajolika u
sljedea dva desetljea potrebno je uiniti sljedee:182

Suvremeni prijedlozi zalau se da se za istraivanje i - uspostaviti bolji nain povezivanja istraivanja s poli-
razumijevanje povezanosti ljudi i krajolika zahtijeva ra- tikama razvoja i praktinim djelovanjem
znolikost metoda da bi se otkrila slojevitost identiteta - poboljati zajedniki, integrativni pristup izmeu hu-
i znaenja koji povezuju ljude s odreenim mjestom/ manistikih, drutvenih, tehnikih i prirodnih znanosti
krajolikom. Uz kritiki pluralizam istraivai su predloili
- slubeno strukturirati, oblikovati i provoditi interdisci-
tzv. ekoloke perspektive da bi se ukljuilo nekoliko ra-
plinarno istraivanje i razumijevanje krajolika.
zina analiza te da bi holistiki integrirali mjesto, znae-
nje mjesta i njegove drutvene, gospodarske i politike
okolnosti.178 Sukladno tom stavu, holistika ekologija
krajolika nastoji povezati pristupe nekoliko disciplina,
kao to su primjerice planeri krajolika, zatitari prirode i
konzervatori.179 Kritiki pluralizam, ekoloke perspektive
te holistika ekologija krajolika naglaavaju da postoji
potreba za stvaranjem raznolikih modela unutar poje-
dinih znanstvenih istraivanja. Na jednom podruju
krajoliku postoji niz razliitih karakteristika i vrijednosti
od biofizikih, ekoloko-okolinih, kulturno-povije-
snih, sociolokih, psiholokih i ostalih, prisutnih u feno-
menolokom iskustvu pojedinaca koji ga nastanjuju.180
Fleksibilnost krajolika kao koncepta, u emu se slau
brojni znanstvenici, jest sredinje mjesto njegova razu-
mijevanja. Jedan od razloga jest to je krajolik koncept
izmeu. U vrijeme kada je naputen jednostavni deter-
minizam, a granice izmeu disciplina se neprestano
pomiu, uvedeni koncept krajolika osloboen je vr-
stih okvira, irokog je znaenja i sveobuhvatnog raspona

176 O tome svjedoe brojni znanstveni skupovi, istraivanja, publika-

cije i knjige na temu krajolika koje sadre interdisciplinarne pristupe.
Krajolikom se bave discipline arheologije, kulturne geografije, eko-
logije, okolinih studija, povijesnih studija, krajobrazne arhitekture,
pejzane i perivojne arhitekture, urbanizma, prostornog planiranja,
psihologije i sociologije.
177 Bohnet; Smith, 2006: 140.
178 Manzo; Perkins, 2006: 335. 181 Bender, 1993: 205; Pendelbury, 2009.
179 Antrop, 2005: 21. 182 European Science Foundation, Science Policy Briefing 41. octo-
180 Tilley, 1992. ber 2010. Landscape in a Changing World[117] [118]

51
Krajolik kao kul turno na slijee

Krajolik Dubrovnika i Sra

52
PRAVNA ZATITA
KRAJOLIKA U HRVATSKOJ I
USPOREDBA S EUROPSKIM
ZEMLJAMA
Sadanje stanje pravne zatite krajolika nije primjereno
jer ne osigurava u dovoljnoj mjeri zatitu krajolika kao
vanog elementa prepoznatljivosti i prostornog identi-
teta Hrvatske. Unato potpisivanju i donoenju Europske
konvencije o krajoliku1 i donoenju Zakona o potvrivanju
Konvencije o europskim krajobrazima ne postoji temelj-
ni dokument, jedinstveni zakon o krajolicima, ve se
pitanjima zatite krajolika pristupa granski sa stajalita
nekoliko disciplina i zakonskih okvira, ali preteito sa
stanovita zatite prirode. Taj stav proizlazi iz razloga to
1 European Landscape Convention prevedena je kao Konvencija o
europskim krajobrazima, ali bi bilo primjerenije Europska konvencija o
krajoliku/krajobrazu. Zakon o potvrivanju Konvencije o europskim
krajobrazima (NN 12/02., 11/04.)
se u istraivanjima prirodnih disciplina teite postav-
lja uglavnom na prirodne sastavnice, u drutvenim na
perceptivna obiljeja, a u tehnikim na estetske i vizu-
alne znaajke krajolika. Tome doprinosi i neusklae-
nost oko terminologije i znaenja pojmova krajobraz,
krajolik i pejza, koji se kao istoznanice koriste u hrvat-
skom jeziku, to se posljedino odraava u zakonskim
i institucionalnim okvirima. U postojeim je zakonima,
u kojima su obuhvaena pitanja krajolika, prije svega
zbog nejasnoe i nesporazuma oko znaenja pojma
nedovoljno pozornosti posveeno njegovoj cjelovito-
sti. esto izostaje poimanje da su osim prirodnih ele-
menata vaan imbenik krajolika antropogeni utjecaji
izraeni u kulturnim sastavnicama. Prostorno planiranje
53
Krajolik kao kul turno na slijee

je u suvremenom svijetu prihvaeno kao zajedniki i Osim o krajolicima visokih vrijednosti, izostaje briga i o
integrativni instrument zatite krajolika. Meutim, ono obinim, ivim krajolicima koji su stoljeima bili nase-
je danas u Hrvatskoj nedovoljno uinkovito i ne osigu- ljeni i kultivirani, a prepoznati su kao tradicijski ruralni
rava primjerenu razinu ouvanja vrijednosti krajolika. i poljodjelski. Danas su mnoga naselja u tim krajolici-
ma bez stanovnika i naputena, a obradive povrine
Problematika krajolika u Hrvatskoj jo uvijek nije shva-
zaputene i obrasle samoniklom vegetacijom (umom,
ena sveobuhvatno prema zamisli i naelima Europske
grmljem, makijom i sl.). Zbog zahtjeva za otvaranjem
konvencije o krajoliku. Postojea zakonska zatita krajoli-
novih graevnih i turistikih podruja ubrajaju se u
ka u okviru nekoliko zakona u Hrvatskoj nije u dovoljnoj
ugroene, jer se njihova zatita ne osigurava mjerama
mjeri meusobno usklaena, to se najvie odraava na
prostorno-planske dokumentacije. Iako je od donoenja
stanju ureenja prostora i izgledu krajolika. Osim Za-
Strategije prostornog ureenja Republike Hrvatske (1997.)
kona o potvrivanju Europske konvencije o krajoliku ne
i Zakona o prihvaanju Europske konvencije o krajoliku
postoji jedinstven zakon koji bi regulirao pitanja krajo-
(2002.) prolo vie od deset godina, jo uvijek nije uslije-
lika, ve se ureuju s etiri glavna zakona te stratekim
dila izrada Krajoline/Krajobrazne osnove Hrvatske, koja je
dokumentima iz podruja: zatite prirode i kulturnog
propisana navedenim dokumentima. Zamiljena je kao
naslijea, zatite okolia te prostornog ureenja. To su:
podloga prostorno-planskih dokumenata ime bi se
Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara, Zakon o pro-
omoguila integralna zatita prirodnih i kulturno-povi-
stornom ureenju, Zakon o zatiti prirode i Zakon o zatiti
jesnih vrijednosti prostora te identiteta krajolika. Prema
okolia. U nekoliko ostalih zakona, ijim se djelovanjem
zamisli Strategije prostornog ureenja RH, krajoline/
i provoenjem znatno utjee na stanje i izgled krajolika,
krajobrazne osnove su se trebale izraivati u okviru mul-
kao to su: Zakon o umama, Zakon o vodama, Zakon o
tidisciplinarnog strunog tima (prostornih planera, kraj-
regionalnom razvoju RH, Zakon o poljoprivredi, Zakon o
obraznih arhitekata, umara, agronoma, povjesniara,
energiji i Zakon o cestama, nije vidljiv odnos prema krajo-
etnologa, geografa...) kao podloga za izradu stratekih
liku, niti ga se u njima posebno prepoznaje.
i planskih dokumenata te za izradu prostorno-planske
Zatitom su za sada obuhvaeni krajolici koji su zatie- dokumentacije svake jedinice lokalne samouprave. U
ni i ukljueni u podruja nacionalnih parkova, parkova ovom e se poglavlju nakon provedene analize stanja
prirode, regionalnih parkova, spomenika parkovne arhi- i usporedbe s pravnim i institucionalnim sustavima za-
tekture i znaajnih krajobraza, gdje je zatita provedena tite krajolika u Hrvatskoj i europskim zemljama dati
prema Zakonu o zatiti prirode, to ukazuje na nadleno- prijedlozi za mogue poboljanje i unaprjeenje zati-
sti i bavljenje uglavnom prirodnim sastavnicama.2 Kul- te krajolika u Hrvatskoj, sukladno stajalitima Europske
turni krajolici za iju zatitu postoje pretpostavke prema konvencije o krajoliku.
Zakonu o zatiti i ouvanju kulturnih dobara dosad su za-
tieni u vrlo malom broju. Razlog tome je nedoreenost
zakonske regulative i nepostojanje standarda i kriterija za
prepoznavanje i dokumentiranje kulturnih krajolika koji
posjeduju vrijednosti svjedoanstva povijesnog razvoja
i meudjelovanja ovjeka i prirode. Takoer nisu uspo-
stavljeni okviri za provoenje zatite, niti je propisana
izrada planova zatite i upravljanja.

2 Takav pristup proizlazi iz injenice da su u Ministarstvu zati-

te okolia i prirode zastupljeni strunjaci prirodnih i biotehnikih
podruja.

54
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama

ZAKONSKA I INSTITUCIONALNA
ZATITA KRAJOLIKA U HRVATSKOJ
Institucionalna zatita odnosi se na upravna i struna zatite krajolika. Stoga su u cilju pojanjenja i rasvjetlja-
tijela te ustanove koje provode poslove vezane uz za- vanja problema analizirani postojei zakonski i institu-
titu krajolika/krajobraza u Hrvatskoj. Za sada nije usu- cionalni okviri zatite, planiranja i upravljanja krajolika
glaeno koja je institucija ili dravno tijelo odgovorno u tri tematska okvira (tablica 1):
za pitanja prepoznavanja, planiranja i zatite krajolika
- odreenje i definicije pojma krajolik/krajobraz
prema Zakonu o potvrivanju Europske konvencije o krajo-
liku.3 Postojei sustav zakonske i institucionalne zatite - metode i kriteriji prepoznavanja, vrjednovanja i zatite
krajolika jest granski, meusobno nedovoljno povezan i - instrumenti upravljanja, metode i nadlenosti provo-
neusklaen, to je prisutno ve u pitanju terminologije, enja.
odnosno znaenja i koritenja rijei krajolik i krajobraz,
U Hrvatskoj nisu uspostavljene politike zatite krajoli-
to se odraava na metodama i alatima njegove zatite.
ka, niti ne postoji zasebna Strategija zatite/ouvanja
Za brigu o krajolicima do sada su bile nadlene uprave
krajolika. Krajolik i pitanja njegove zatite prepoznati
dvaju ministarstava Ministarstva zatite okolia i pro-
su u nekoliko temeljnih stratekih dokumenata kojima
stornog ureenja (Uprava za zatitu okolia i Uprava za
je mogue na izravan nain utjecati na oblikovanje i
prostorno ureenje) i Ministarstva kulture (Uprava za
promjene, dok se u drugoj grupi stratekih dokume-
zatitu prirode i Uprava za zatitu kulturne batine), dok
nata uspostavlja posredni odnos, a krajolik se tretira
je prema ustrojstvu od sijenja 2012. godine Uprava za
kao naslijee ili razvojni potencijal i resurs.4 U grupu
zatitu prirode ukljuena u Ministarstvo zatite okolia
temeljnih stratekih dokumenta vezanih uz ureenje
i prirode. Zbog nedovoljne povezanosti i usklaenosti
odnosa i pitanja zatite krajolika ubrajaju se: Strategija
njihova djelovanja ne osigurava se primjerena razina
prostornog ureenja Republike Hrvatske (1997.)5, Strate-
gija zatite okolia (2002.), Strategija i akcijski plan zati-
3 Zakon o potvrivanju Konvencije o europskim krajobrazima donesen te bioloke i krajobrazne raznolikosti (2008.), Strategija
je 2002., a stupio je na snagu 2004. godine. Treba napomenuti da je
European Landscape Convention pri tome prevedena kao Konvencija o odrivog razvitka (2009.) te Strategija ouvanja, zati-
europskim krajobrazima, iako bi bilo ispravnije kao Europska konvencija te i odrivog gospodarskog koritenja kulturne batine
o krajoliku. U razdoblju u kojem je Republika Hrvatska potpisala i pot-
vrdila Konvenciju, Uprava za zatitu prirode, koja se smatrala odgovo- (2011.). Ostali strateki dokumenti koji na posredan
rnom za pitanja krajolika, bila je dio ustroja Ministarstva zatite okolia nain utjeu na oblikovanje i pojedine vrste promje-
i prostornog ureenja. Stoga je u Zakonu odreeno da je Ministarst-
vo zatite okolia i prostornog ureenja odgovorno za njezino pro- na u krajolicima jesu: Strategija ruralnog razvoja RH
voenje. Uprava za zatitu prirode potom je bila dijelom Ministarstva 2008-2013. (2008.), Strategija energetskog razvitka RH
kulture, do kraja 2011. godine, a zatim prelazi u novoosnovano Mini-
starstvo zatite okolia i prirode. U namjeri da se potakne uinkovitija
(2009.), Strategija prometnog razvitka RH (1999.), Stra-
primjena Konvencije osnovana je krajem 2009. godine Meuresorna tegija upravljanja vodama RH (1995./2005.) i Strategija
skupina za krajolike, sastavljena od strunjaka raznih disciplina iz obaju
razvoja turizma (2012.).
ministarstava: iz zatite prirode, kulturne batine, okolia i prostornog
ureenja. Tijekom jednogodinjeg rada u kojem su analizirani stanje i
problemi krajolika u Hrvatskoj radna je skupina predloila nadlenima
provoenje mjera u cilju implementacije Europske konvencije o krajo-
liku. Prema novom ustrojstvu ministarstava od sijenja 2012. godine
jo nisu podijeljene nadlenosti, niti su poduzeti novi koraci o pitan- 4 Odnosi se na Strategije koje su u Hrvatskoj usvojene nakon
jima zatite krajolika. Zakljuci Meuresorne skupine za krajolike prez- donoenja Europske konvencije o krajoliku u Firenzi 2000. i njezina pri-
entirani su i u Izvjeu Hrvatske u Vijeu Europe 3. i 4. svibnja 2011. u hvaanja od Republike Hrvatske 2002. godine.
Strassbourgu na 6. konferenciji o Europskoj konvenciji o krajolicima na 5 U tijeku je izrada Strategije prostornog ureenja Republike Hrvat-
kojoj se razmatralo aktualno stanje vezano uz primjenu konvencije. ske za koju je izraena struna podloga Krajolik imbenik prostornog
Podrobnije vidjeti u: Dumbovi Bilui, 2011: 267. ureenja.

55
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 1: Usporedbena analiza odreenja pojma krajolik/krajobraz instrumenti prepoznavanja

i mjere zatite propisani vaeim zakonima RH

ZAKON
Zakon o potvrivanju
Konvencije o europskim
krajobrazima (02., 04.)
INSTRUMENTI PREPOZNAVANJA
POJAM VRSTE KRAJOLIKA
I ZATITE KRAJOLIKA
svi krajolici kopna i mora
prostorno planiranje
krajobraz (vrijedni, degradirani, urbani,
tipoloka podjela/karakterizacija
ruralni...)

Zakon o zatiti i ouvanju

rjeenje o zatiti kulturnog dobra
kulturnih dobara (99., 03., 09., krajolik kulturni
upis u Registar kulturnih dobara
10., 11., 12.,14)

nacionalni park
rjeenje o zatiti
park prirode
plan podruja posebnih obiljeja
regionalni park
Zakon o zatiti prirode (2013.) krajobraz
znaajni krajobraz
spomenik parkovne rjeenje o zatiti
arhitekture

Zakon o prostornom ureenju prostorni i urbanistiki planovi svih

krajobraz/krajolik
(2013.) razina

sastavnica okolia strateke studije utjecaja na okoli

Zakon o zatiti okolia (07., 13.)
krajobraz/krajolik studije utjecaja na okoli

Strategija i program prostornog

Pravilnik o sadraju, mjerilima
kartografskih prikaza,
obveznim prostornim
pokazateljima i standardu
elaborata prostornih planova
(98., 04.), u izradi je novi
zatieni krajolik
ureenja RH
osobito vrijedan prirodni
Prostorni plan upanije/Grada Zagreba
krajolik krajobraz
Prostorni plan ureenja Grada/Opine
krajobraz kultivirani krajobraz
Generalni urbanistiki plan
oblikovno vrijedno podruje
Urbanistiki plan ureenja
zatitno podruje
Detaljni urbanistiki plan

U skladu s opeprihvaenim meunarodnim stavovi- usklaeno sa suvremenim i vaeim europskim pristu-

ma, sustav prostornog ureenja jest glavni alat za pro- pima i standardima njegova prepoznavanja, vrjednova-
voenje zatite krajolika. Prostorno-planska dokumen- nja i zatite. U tijeku je izrada novog Pravilnika.
tacija, koja se u Hrvatskoj izrauje za sve vrste i razine
planiranja, ukljuuje i pitanja krajolika/krajobraza, me- Zakon o potvrivanju Konvencije
utim metodski okviri i pristupi nisu jednoznani, to o europskim krajobrazima
dovodi do nedovoljno uinkovite zatite. U Hrvatskoj
Republika Hrvatska bila je meu prvim zemljama koje
se prostorno-planska dokumentacija izrauje jo uvijek
su 2000. godine potpisale i prihvatile Europsku konven-
prema standardima Pravilnika o sadraju, mjerilima kar-
ciju o krajoliku (European Landscape Convention), da bi
tografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i
2002. godine donijela i Zakon o potvrivanju Konvencije
standardu elaborata prostornih planova i kartografskih
o europskim krajobrazima.6 Konvencija se odnosi na cje-
prikaza. Budui da je navedeni Pravilnik donesen 1998.
lokupno podruje Europe i obuhvaa prirodna, ruralna,
godine, prije donoenja Zakona o prihvaanju Europ-
ske konvencije o krajoliku (2002.), ukljuivanje i planira-
6 Zakon o prihvaanju Konvencije o europskim krajobrazima stupio
nje krajolika u prostorno-planskoj dokumentaciji nije je na snagu 2004. godine.

56
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
gradska i prigradska podruja.7 Obuhvaa podruja ko-
pna i mora, podruja kopnenih voda, a odnosi se na sve
krajolike, bez obzira na stupanj njihove vrijednosti te
obuhvaa: jedinstvene, vrijedne, uobiajene i degradi-
rane krajolike. Ciljevi Konvencije jesu potaknuti zatitu,
upravljanje i planiranje krajolika te o tim pitanjima orga-
nizirati europsku suradnju i strunu razmjenu. Slijedom
toga proizlaze ope mjere koje svaka zemlja treba po-
duzeti u skladu sa svojim ustavnim naelima i upravnim
ureenjem. Preuzete obveze su sljedee:8
- krajolike priznati zakonom kao bitnu sastavnicu ovje-
kova okruenja, izraz raznolikosti kulturnog i prirodnog
naslijea i temelj identiteta prostora
- uspostaviti i provoditi krajoline/krajobrazne politike
koje imaju za cilj zatitu, upravljanje i planiranje, do-
noenjem posebnih mjera
- uspostaviti postupke sudjelovanja javnosti, lokalnih
i regionalnih vlasti te drugih zainteresiranih strana u
provedbi krajolinih/krajobraznih politika
- ugraditi krajolik u politike prostornog (regionalnog) i
urbanistikog planiranja te u politike povezane s kul-
turom, zatitom okolia, poljoprivredom, socijalnom
i gospodarskom politikom, kao i u sve druge politi-
ke koje mogu izravno ili neizravno utjecati na krajolik.
U cilju unaprjeivanja znanja o vlastitim krajolicima,
svaka zemlja potpisnica se obvezala poduzeti sljedee
posebne mjere:9
- prepoznati vlastite krajolike na teritoriju drave i pro-
vesti tipoloku podjelu karakterizaciju krajolika
- analizirati i ocijeniti znaajke krajolika te pritiske uslijed
kojih se mijenjaju te pratiti promjene
- ocijeniti tako prepoznate krajolike, na temelju stru-
nih kriterija vrjednovanja, ali i onih koje im pridaju
stanovnici.
Meutim, prihvaanjem navedenih obveza i mjera po-
trebnih za zatitu, planiranje i upravljanje krajolikom,
7 U posljednjih nekoliko godina zamjetne su aktivnosti za dono-
enje Svjetske konvencije o krajoliku World Landscape Convention.
8 Ibidem, l. 5.
9 Ibidem, l. 6.
nakon donoenja navedenog Zakona u Hrvatskoj nije
donesen nijedan dokument koji bi se na cjelovit nain
odredio prema krajoliku. Pitanja zatite krajolika kao kul-
turnog naslijea i krajolika prirodnih vrijednosti ureuju
se posebnim zakonima: Zakonom o zatiti kulturnih do-
bara, Zakonom o zatiti prirode i Zakonom o zatiti okolia
s provedbenim mjerama u sustavu prostornog uree-
nja. Jo uvijek izostaje sustavni i objedinjeni zakonski i
institucionalni pristup prepoznavanju, tipolokom raz-
vrstavanju, ocjeni i zatiti obiljeja krajolika sukladno
Europskoj konvenciji o krajoliku.
Zakon o zatiti i ouvanju
kulturnih dobara
Krajolik je kao jedna od vrsta kulturnih dobara prepo-
znat u Zakonu o zatiti i ouvanju kulturnih dobara. Odre-
enje krajolika u Zakonu je vrlo openito; u navoenju
vrsta kulturnih dobara opisuje se krajolik ili njegov dio
koji sadri povijesno karakteristine strukture koje svjedoe
o ovjekovoj nazonosti u prostoru.10 U Zakonu ni u po-
drobnijoj razradi pod zakonskih dokumenata u obliku
uputa i smjernica11 poblie se ne odreuje pojam, niti
se propisuju kriteriji i metode njegova prepoznavanja,
vrjednovanja i zatite. Nisu odreeni instrumenti njego-
ve zatite, niti obveze koje bi se trebale provoditi kroz
ostale sektore kojima se ureuju provedbeni postupci
zatite, kao to je Zakon o prostornom ureenju. Krajolik
koji sadri povijesne i kulturne vrijednosti moe se ra-
zumjeti kao jedna od vrsta kulturno-povijesne cjeline,
iz ega proizlaze i mjere postupanja. Zakonske obveze
koje se odnose na krajolik mogu se poistovjetiti s ob-
vezama koje su propisane za povijesne cjeline. Problem
nastaje u provedbi, posebno u prostorno-planskim do-
kumentima jer se u sadanjem Zakonu o prostornom
ureenju te Zakonu o gradnji pitanja krajolika gotovo ni
ne spominju. Za kulturno-povijesne cjeline kulturne
10 Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara, l. 7.
11 Prema obvezama Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara po-
trebno je donijeti niz pravilnika i uputa kojima se trebaju podrobnije
odrediti mjere za nain vrjednovanja, obveznu dokumentaciju i sustav
mjera zatite. Izuzev Upute o vrjednovanju i mjerama zatite kulturnih
dobara, dokumenti koji bi se odnosili na poblie odreenje krajolika
nisu do sada doneseni.
57
Krajolik kao kul turno na slijee
krajolike zakonskom regulativom nije predviena izrada
prostornog plana podruja posebnih obiljeja ili slinog
prostorno-planskog dokumenta. Do sada je u Registar
kulturnih dobara upisano desetak kulturnih krajolika:
Starogradsko polje na otoku Hvaru, koje je prepoznato
i kao mjesto Svjetskog naslijea; ruralni, organski razvije-
ni krajolik umberako-samoborsko gorje Pleiviko
prigorje, vinogradi Bakra, otok Palagrua itd., a u pripre-
mi je izrada rjeenja o zatiti za jo nekoliko krajolika.
Zakon o prostornom ureenju
U tekstu Zakona o prostornom ureenju12 u pojedinim
se poglavljima spominju pojmovi: krajolik, krajobraz,
urbani i prirodni krajolik te krajobrazne vrijednosti, me-
utim u Pojmovniku nije poblie objanjen nijedan od
navedenih. U Zakonu se govori o prostornom plani-
ranju kao interdisciplinarnoj djelatnosti za upravljanje
prostornom odrivosti, naglaavaju se zatita i korite-
nje prirodnih dobara, zatita prirode i okolia te kul-
turno- povijesnih dobara, ali se izrijekom ne spominju
vrijednosti krajolika. U ciljevima prostornog ureenja
pozornost se usmjerava na:
- razumno koritenje i zatitu prirodnih dobara, ouvanje
prirode, zatitu okolia i prevenciju od rizika oneienja
te
- s tvaranje visokovrijednog izgraenog prostora s uva-
avanjem specifinosti pojedinih cjelina te potivanjem
prirodnog i urbanog krajobraza i kulturnog naslijea, a
posebice ureenja ugostiteljsko-turistikih podruja na
obalnom i kopnenom podruju uz zatitu ueg obalnog
pojasa od graenja.
U poglavlju Naela prostorne odrivosti razvitka i vrsnoe
gradnje navodi se da se prostornim ureenjem podra-
va odrivi razvitak na nain da se na temelju praenja,
analize i ocjene razvoja pojedinih djelatnosti i osjetlji-
vosti prostora osigura izmeu ostalog, uinkovitost gos-
podarenja zemljita i prirodnih dobara te ouva prostorna
12 Zakon o prostornom ureenju (NN 153/13)
58
osobnost i dugorono zatiti prostor kao osnovu zajednike
dobrobiti. 13
Pojam krajolik koristi se samo pri odreivanju postu-
paka u planiranju Zatienog obalnog podruja mora
(ZOP). U ZOP-u se prostornim planiranjem mora izme-
u ostalog14:
- ouvati i sanirati ugroena podruja prirodnih, kultur-
no-povijesnih i tradicijskih vrijednosti obalnog i zaobal-
nog krajolika te poticati prirodnu obnovu uma i autoh-
tone vegetacije, te
- uvjetovati razvitak infrastrukture zatitom i ouvanjem
vrijednosti krajolika.
Podrobnije mjere koje se odnose na krajolik propisane
su u prostorima ogranienja u kojima se izdvojena gra-
evinska podruja izvan naselja ugostiteljsko-turistike
i sportske namjene mogu planirati na predjelima manje
prirodne i krajobrazne vrijednosti. Smjetajne graevi-
ne i pratei sadraji (sportski, rekreacijski, ugostiteljski,
usluni, zabavni i sl.), uz mjere poboljanja komunalne
infrastrukture i zatite okolia, trebaju biti vie kategori-
je koje svojim poloajem, veliinom, a osobito visinom u
skladu s obiljejem prirodnog krajolika i mjerama zatite
kulturnih dobara. 15
Ovim je Zakonom propisano da dokumenti prostornog
ureenja u nadlenosti drave, kao to je Strategija pro-
stornog razvoja Republike Hrvatske, trebaju sadravati iz-
meu ostalog: razvoj prostornih sustava sa smjernicama
za prostorni razvoj na regionalnoj i lokalnoj razini, osobito
za razvoj naselja, infrastrukture i zatitu krajobraza i kul-
turnih dobara.
U toki 3.6. Sadraj prostornih planova openito je pro-
pisano da prostorni planovi, ovisno o razini i obuhvatu
sadre, odnosno propisuju prostorne pokazatelje, pro-
storne standarde, kartografske prikaze namjena prosto-
ra, infrastrukturnih koridora, uvjete vane za proved-
bu prostornog plana, razinu ureenosti naselja, mjere
13 Zakon o prostornom ureenju, lanak 10.
14 ibidem, lanak 46.
15 Ibidem, lanak 49.
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
zatite okolia, zahtjeve zatite prirode, kulturne bati-
ne i drugih zatienih vrijednosti, te druge tekstualne
i grafike dijelove kojima se propisuju uvjeti proved-
be zahvata u prostoru s kojima se odreuju lokacijski
uvjeti. Evidentno je da u navoenju pokazatelja nije
naveden krajolik, iz ega posljedino proizlazi i poblii
sadraj prostornih planova. Predvieno je da se sadraj
prostornih planova te obvezne prostorne pokazatelje,
prostorne standarde, pojmovnik prostornog ureenja,
mjerila kartografskih prikaza prostornih planova, stan-
dard elaborata prostornih planova i elektroniki stan-
dard prostornih planova, propiu posebnim Pravilnikom
koji donosi ministar.
Pojam krajolika ne spominje se ni u izradi i donoenju
prostornih planova dravne razine, Dravnog plana pro-
stornog razvoja, izuzev Prostornog plana podruja po-
sebnih obiljeja, koji se donosi za podruje nacionalnog
parka i parka prirode. Prostorni plan podruja posebnih
obiljeja izrauje se i donosi ovisno o posebnostima
prirodnih, kulturno-povijesnih, gospodarskih i/ili dru-
gih obiljeja, odnosno zahtjeva odreenog prostora,
a njime se propisuju mjere za unaprjeenje i zatitu
prirode, okolia, kulturnih dobara i drugih vrijednosti
podruja.
U Zakonu nije predvieno da Prostorni planovi podrune
(regionalne) razine (Prostorni plan upanije i Prostorni
plan Grada Zagreba te Urbanistiki plan ureenja upa-
nijskog znaaja) te Prostorni planovi lokalne razine (Pro-
storni plan ureenja grada, odnosno opine, Generalni
urbanistiki plan te Urbanistiki plan ureenja) odreuju
i propisuju mjere i uvjete zatite prirode, kulturnih do-
bara i krajolika.
Analiza ovog Zakona pokazuje da se pod pojmom
krajolika/krajobraza smatraju prirodni i urbani krajolici
i da se, osim naelno postavljenih ciljeva prostornog
razvoja koji zahtijevaju uvaavanje i omoguavanje za-
tite regionalnih, prirodnih, krajobraznih i kulturno-po-
vijesnih vrijednosti, ne propisuju podrobniji postupci
i uvjeti njihove zatite i planiranja. Zatita i bavljenje
krajolikom iskazani su samo na naelnoj, deklarativ-
noj razini, jer se ni u jednom poglavlju podrobnije ne
razrauju metode i naini ugraivanja zatite obiljeja
krajolika u sustav prostornog ureenja. U Zakonu se ko-
riste oba pojma: krajolik i krajobraz, te se pretpostavlja
da se odnose na iste entitete.
Zakon o zatiti prirode
Zakon o zatiti prirode16 izravno prepoznaje pojam kraj-
obraza i krajobrazne raznolikosti. U Pojmovniku ovo-
ga Zakona krajobraz je definiran kao dio prostora iji je
karakter rezultat meusobnog djelovanja prirodnih i/ili
ljudskih imbenika. Krajobrazna raznolikost definirana
je kao strukturiranost prostora nastala na interakciji pri-
rodnih i/ili stvorenih krajobraznih elemenata odreenih
biolokih, klimatskih, geolokih, geomorfolokih, pedolo-
kih, kulturno-povijesnih i sociolokih obiljeja. U lanku
7. Zakona koji se jedini izravno odnosi na krajobraz
predvia se:
- da se pri planiranju i ureenju prostora te pri planiranju i
koritenju prirodnih dobara osigurava ouvanje znaajnih
i karakteristinih obiljeja krajobraza, koja su temeljem
svoje linearne ili kontinuirane strukture ili funkcije bitna
za migraciju, irenje i genetsku razmjenu divljih vrsta
- zatita krajobraza podrazumijeva planiranje i provedbu
mjera kojima se sprjeavaju neeljene promjene, narua-
vanje ili unitavanje znaajnih i karakteristinih obilje-
ja krajobraza, ukljuujui i ona koja su na temelju svoje
linearne i kontinuirane strukture i funkcije bitna za mi-
graciju, irenje i genetsku razmjenu vrsta, njihove razno-
likosti, iznimnosti i kulturnih vrijednosti te omoguavanje
odrivih multifunkcionalnih i/ili tradicionalnih naina
koritenja krajobraza
- zatita krajobraza temelji se na razvrstavanju krajobra-
za prema njihovim prirodnim i/ili stvorenim obiljejima
u krajobrazne tipove te strukturiranju meusobno pove-
zanih i multifunkcionalnih mrea zelene/krajobrazne in-
frastrukture na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini
- zatita krajobraza provodi se integriranjem u postupke
izrade dokumenata prostornog ureenja kao i planova
gospodarenja prirodnim dobrima.
16 Zakon o zatiti prirode (NN 80/13.)
59
Krajolik kao kul turno na slijee
Iz navedenih postavki evidentno je da se krajobraz pro-
matra iskljuivo sa stanovita ouvanja prirodnih vrijed-
nosti, odnosno njegovih karakteristinih obiljeja, koja su
bitna za migraciju, irenje i genetsku razmjenu divljih vrsta.
U poglavlju VI. Zatieni dijelovi prirode17 opisana su po-
druja koja po svom karakteru i obiljejima pripadaju
i podrujima krajolika, ali ih se izravno tako ne naziva,
ve ih se odreuje kao: nacionalni park, park prirode i
regionalni park. Nacionalni park definiran je kao pro-
strano, preteno neizmijenjeno podruje kopna i/ili mora
iznimnih i viestrukih prirodnih vrijednosti koje obuhvaa
jedan ili vie sauvanih ili neznatno izmijenjenih ekosu-
stava, a prvenstveno je namijenjen ouvanju izvornih pri-
rodnih i krajobraznih vrijednosti. Primjeri hrvatskih naci-
onalnih parkova ukazuju da njihovo stvarno stanje u
cijelosti ne odgovara navedenom odreenju. Naime,
i u nacionalnim parkovima kao to su: Brijuni, Sjeverni
Velebit, Plitvika jezera, Krka i ostali postoji znatan udio
antropogenih elemenata, tovie kulturno-povijesnih
obiljeja visoke vrijednosti temeljem kojih mogu biti
prepoznati i kao kulturni krajolici.18
Park prirode opisan je kao prostrano prirodno ili dijelom
kultivirano podruje kopna i/ili mora velike bioraznoliko-
sti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekolokim obiljejima,
naglaenim krajobraznim i kulturno-povijesnim vrijedno-
stima. Analiza proglaenih parkova prirode u Hrvatskoj,
kao to su primjerice: umberak samoborsko gorje,
Lonjsko polje, Uka, Medvednica i Papuk pokazala je da
sva navedena podruja u granicama svoga obuhvata,
osim ouvanih prirodnih obiljeja, sadre i visoki stu-
panj antropogenih, kulturnih elemenata. Unutar gra-
nica njihove zatite nalaze se mnogobrojne povijesne
graevine i njihova okolina (prirodna ili kultivirana) koje
imaju visoku kulturno-povijesnu vrijednost te su kao
17 Zakon o zatiti prirode, lanak 111.
18 Kulturno-povijesne i arhitektonske vrijednosti povijesnih struktura
u nacionalnim parkovima Brijuni i Plitvika jezera dokumentirane su
u Konzervatorskim podlogama izraivanim za potrebe izrade Plana
podruja posebnih obiljeja. Konzervatorska podloga za PPPPO Bri-
juni, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Zagreb,
2000., Konzervatorska podloga za PPPPO Plitvika jezera, Konzerva-
torski odjel u Zagrebu, 2009., Konzervatorska podloga za PPPO Sje-
verni Velebit, Konzervatorski odjel u Gospiu.
60
pojedinane graevine zatiene temeljem Zakona o
zatiti kulturnih dobara. Navedena podruja, izuzev par-
ka prirode umberak samoborsko gorje, nisu istovre-
meno prepoznata i kao kulturni krajolici. Park prirode
Lonjsko polje je podruje s visokim udjelom ovjeko-
va djelovanja u obliku povijesnih naselja, sustava iriga-
cije, uzoraka parcela poljodjelskog krajolika, radi ega
je pokrenut postupak za upis na Listu svjetskog naslije-
a (World Heritage List) u kategoriji mjeovitih mjesta
(mixed sites), jer u slinom omjeru sadri i prirodne i kul-
turne sastavnice.19 Slian je sluaj i s ostalim parkovima
prirode, izuzev podruja visokog ili iskljuivog stupnja
prirodnosti, kao to je primjerice Kopaki rit.
Regionalni park opisan je kao prostrano prirodno ili dije-
lom kultivirano podruje kopna i/ili mora velike bioraznoli-
kosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekolokim obiljejima
i krajobraznim vrijednostima karakteristinim za podruje
na kojem se nalazi.
Znaajni krajobraz opisan je kao prirodni ili kultivirani
predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioraznolikosti i/ili
georaznolikosti ili krajobraz ouvanih jedinstvenih obiljeja
karakteristinih za pojedino podruje.
Usporedba opisa parka prirode s regionalnim parkom,
pokazuje da su i u regionalnom parku, osim ekolokih,
naglaena i krajolina/krajobrazna obiljeja, a slino je i
s pojmom znaajnog krajobraza. Kako se ni u Pojmovni-
ku ni u ostalim lancima ovog Zakona ne pojanjava o
kojim se krajobraznim obiljejima radi i na koji se nain
dokumentiraju i dokazuju, moemo pretpostaviti da
se radi o obiljejima krajolika kao to je to propisano u
meunarodnim dokumentima.
Spomenik parkovne arhitekture opisan je kao umjetno
oblikovani prostor (perivoj, botaniki vrt, arboretum, grad-
ski park, koji ima estetsku, stilsku, umjetniku, kulturno-po-
vijesnu, i odgojno-obrazovnu vrijednost.20 Na ovaj nain
19 U Konzervatorskoj podlozi za Prostorni plan Sisako-moslavake
upanije 1999., podruje Lonjskog polja je sa stanovita Zakona o
zatiti kulturnih dobara prepoznato i kao kulturni krajolik, kojemu su
utvrene granice zatite, ua granica koja obuhvaa granice Parka
prirode Lonjsko polje i ira, tzv. dodirno podruje koje ukljuuje i okol-
na podruja slinih obiljeja, ali nieg stupnja vrijednosti.
20 Zakon o zatiti prirode, l. 18.
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
opisan spomenik parkovne arhitekture podudara se s
UNESCO-ovim odreenjem namjerno, vidljivo oblikova-
nog krajolika (clearly designed landscape),21 ija se vrijed-
nost iskazuje temeljem estetskih, stilskih, umjetnikih
i kulturno-povijesnih vrijednosti. Kategorija se izravno
nadovezuje na povelju o Povijesnim vrtovima iz Firence,
prema kojoj je povijesni vrt arhitektonska i hortikulturna
kompozicija od interesa za javnost zbog svojeg povijesnog
i umjetnikog gledita.22
Nacionalni park i park prirode proglaava Hrvatski sabor
zakonom. Regionalni park i znaajni krajobraz, uz pret-
hodnu suglasnost Ministarstva i sredinjeg tijela dravne
uprave nadlenog za poslove poljoprivrede, ribarstva,
umarstva, vodnoga gospodarstva, pomorstva i gos-
podarstva, proglaava predstavniko tijelo nadlene je-
dinice podrune (regionalne) samouprave. Spomenik
prirode, park-umu i spomenik parkovne arhitekture,
uz prethodnu suglasnost Ministarstva, a za park-umu
i sredinjeg tijela dravne uprave nadlenog za poslo-
ve umarstva, proglaava predstavniko tijelo nadlene
jedinice podrune (regionalne) samouprave.
Organizacija prostora, nain koritenja, ureenja i zatite
prostora u nacionalnom parku i parku prirode ureuju
se prostornim planom podruja posebnih obiljeja, na
temelju strune podloge koju izrauje Zavod za zati-
tu prirode. Upravljanje zatienim podrujem provodi
se na temelju Plana upravljanja. Plan upravljanja zati-
enim podrujem koje proglaava Vlada i predstavni-
ko tijelo jedinice podrune (regionalne) samouprave, a
protee se na podruju vie jedinica podrune (regio-
nalne) samouprave, zajedniki donose upravna vijea
javnih ustanova koje njime upravljaju.
U lanku Obavljanje upravnih i strunih poslova zatite
prirode ne navodi se tko je nadlean za provoenje po-
slova vezanih za krajobraze. Treba naglasiti da u Zakonu
ne postoje kategorije prirodnog i kultiviranog krajobra-
za koji se koriste u prostorno-planskoj dokumentaciji.
21 *** 2008.c [62].
22 ICOMOS, 1982., The Florence Charter: Historic Gardens, lanak 1.
An historic garden is an architectural and horticultural composition of
interest to the public from the historical or artistic point of view i kao ta-
kav smatra se kulturnim naslijeem.
Zakon o zatiti okolia
Krajolik se prema Zakonu o zatiti okolia23 naziva krajo-
brazom te je u Pojmovniku definiran kao odreeno pod-
ruje vieno ljudskim okom, ija je narav rezultat meusob-
nog djelovanja prirodnih i ljudskih imbenika, a predstavlja
bitnu sastavnicu ovjekovog okruenja, izraz raznolikosti
zajednike kulturne i prirodne batine te temelj identiteta
podruja. Okoli je definiran kao prirodno i svako drugo
okruenje organizama i njihovih zajednica ukljuivo i o-
vjeka koje omoguuje njihovo postojanje i njihov daljnji
razvoj: zrak, more, vode, tlo, zemljina kamena kora, energija
te materijalna dobra i kulturna batina kao dio okruenja
koje je stvorio ovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti
uzajamnog djelovanja.
U toki Naela ouvanja vrijednosti prirodnih dobara,
bioraznolikosti i krajobraza24 odreeno je da prirodna
dobra i krajobrazne vrijednosti treba nastojati ouvati
na razini obujma i kakvoe koji ne ugroavaju zdravlje i
ivot ovjeka i nisu tetni za biljni i ivotinjski svijet, te ih
koristiti na odrivi nain tako da se ne umanjuje njihova
vrijednost za budue narataje. U toki Zatita sastav-
nica okolia utvruje se da se zatita prirode odnosi
na ouvanje georaznolikosti, bioraznolikosti, krajo-
brazne vrijednosti i raznolikosti te na zatitu prirod-
nih vrijednosti.
Iako je Zakon opisao krajolik kroz njegova perceptivna
obiljeja i identitet podruja koji ini raznolikost kultur-
ne i prirodne batine, u ostalim lancima zakona koji se
odnose na metode, postupanje i zatitu okolia obra-
a se iskljuivo prirodnim sastavnicama. Budui da su
krajoline vrijednosti prepoznate iskljuivo kao sastav-
nica okolia, slijedi da se i predviena zatita odreuje
iskljuivo s okolinog pristupa; treba ih ouvati na razini
obujma i kakvoe koji ne ugroavaju zdravlje i ivot ovjeka
i nisu tetni za biljni i ivotinjski svijet.
U toki V. Dokumenti odrivog razvitka i zatite okolia
utvruju se: Strategija odrivog razvitka Republike Hr-
vatske, Plan zatite okolia Republike Hrvatske i Program
23 Zakon o zatiti okolia (NN 110/07., 80/13.)
24 Zakon o zatiti okolia, l. 11.
61
Krajolik kao kul turno na slijee
zatite okolia. Instrumenti zatite okolia25 su: Strateka
procjena utjecaja strategije, plana i programa na okoli i
Studija utjecaja na okoli. Procjenom utjecaja zahvata na
okoli prepoznaje se, opisuje i ocjenjuje na prikladan na-
in utjecaj zahvata na okoli, tako da se utvruje mogu-
i izravni i neizravni utjecaj zahvata na: tlo, vodu, more,
zrak, umu, klimu, ljude, biljni i ivotinjski svijet, prirodne
vrijednosti, krajobraz, materijalnu imovinu, kulturnu ba-
tinu, uzimajui u obzir njihove meuodnose. Strate-
ka procjena je postupak kojim se procjenjuju znaajniji
utjecaji na okoli koji mogu nastati provedbom plana ili
pojedinog programa, a obvezno se provodi za Prostorni
plan upanije i Prostorni plan Grada Zagreba. Provodi se
na temelju rezultata utvrenih Stratekom studijom.26
Studija utjecaja na okoli izrauje se u okviru provoenja
postupka procjene utjecaja zahvata na okoli.27 Kriteriji
i standardi za prepoznavanje i vrjednovanje krajolika u
navedenim studijama nisu propisani posebnim podza-
konskim aktom. Zakonom je propisano uspostavljanje
Informacijskog sustava zatite okolia pod uvjetom da
on sadri podatke o stanju okolia, a od sastavnica se
navode samo prirodna dobra i njihovo koritenje.
Na temelju provedene analize moe se zakljuiti da
krajolik/krajobraz u njegovom sloenom znaenju i svim
sastavnicama nije na dovoljno obuhvatan primjeren
nain obuhvaen ovim Zakonom.
Ostali zakoni
Vode su u Zakonu o vodama prepoznate kao ope do-
bro i imaju osobitu zatitu Republike Hrvatske. Iako su
vode vana sastavnica krajolika, ni u jednom lanku
zakona ne spominje se njihova povezanost s pojmom
krajolika/krajobraza28. Jedino se navodi da se Strategija
upravljanja vodama zasniva na znanstvenim istraiva-
njima, uvaavanju specifinosti vodne problematike
25 Ibidem, toka VI.
26 Sadraj svake pojedine strateke studije, ovisno o planu ili progra-
mu za ije se potrebe izrauje, odreuje tijelo nadleno za provedbu
strateke procjene. To znai da sadraj studije ovisi o zastupljenosti
strunih disciplina lanova nadlenog tijela.
27 Zakon o zatiti okolia, l. 69.
28 Zakon o vodama (NN 153/09, 130/11, 56/13 i 14/14)
62
svakog vodnog podruja i cjelovite zatite okolia. Me-
utim, u daljnjem tekstu prilikom pojanjenja posebno-
sti i znaajki vodnoga podruja ne navode se krajolina
obiljeja. Jedino se propisuje da se radovi ureenja i
odravanja voda (krenje stabala i koenje raslinja, ze-
mljani radovi na izmjenama na kanalskoj mrei, itd.),
koje se nalaze u ekoloki znaajnom, odnosno zatie-
nom podruju, izvode prema naelima ouvanja bio-
loke i krajobrazne raznolikosti te zatite prirodnih vri-
jednosti. Budui da se radovi odravanja voda smatraju
jednostavnim radovima u smislu Zakona o prostornom
ureenju, ne podlijeu posebnom propisu. Analiza Za-
kona pokazala je da ne uzima u obzir pitanja krajolika;
vode se ne razmatraju kao njegov integralni dio. Tek se
u lanku koji se odnosi na zatiena podruja prilikom
njihova ureenja utvruje interes bioloke i krajobra-
zne raznolikosti.29
Prema Zakonu o umama, ume su dio bioloke raznoli-
kosti teritorija drave, od vanosti za uvanje bioloke ra-
znolikosti genofonda, vrsta, ekosustava, te imaju utjecaj na
ljepotu krajobraza.30 Vlasnici uma duni su gospodariti
umama odravajui i unaprjeujui bioloku i krajo-
braznu raznolikost. ume posebne namjene (unutar za-
tienih podruja ili prirodnih vrijednosti), zatiene su
na temelju propisa o zatiti prirode. umama i umskim
zemljitima na umskogospodarskom podruju gospo-
dari se na temelju Osnove podruja za ume i umska ze-
mljita. Za one koje se nalaze u zatienim podrujima:
parka prirode, regionalnog parka, zatienog krajolika
i park-ume izrauju se umskogospodarski planovi.
Ovaj Zakon krajolik promatra samo u deklarativnom
znaenju pojma krajobrazne raznolikosti, koju opisu-
je kao prostornu strukturiranost prirodnih i od ovjeka
stvorenih krajolinih sastavnica (biolokih, ekolokih,
geolokih, geomorfolokih i kulturnih vrijednosti). Iako
ume predstavljaju znaajnu sastavnicu krajolika Hrvat-
ske, ni u jednoj od mjera, izuzev u podrujima koja su
zatiena Zakonom o zatiti prirode, nema obveze od-
nosa prema krajolinim obiljejima.
29 Zakon o vodama, l. 106.
30 Zakon o umama, l. 5.
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
Zakon o cestama ne spominje planiranje cesta i njihov
odnos prema krajoliku, tj. ceste ne smatra vanim ele-
mentom pojavnosti krajolika. U odnosu prema okoli-
u poziva se na Strategiju razvoja cestovnog prometa
u kojoj se meu najvanijim elementima koncepcije
razvoja cestovne mree u Hrvatskoj razmatra i zatita
okolia od nepovoljnih utjecaja cestovnog prometa.31
To znai da smanjivanje nepovoljnih uinaka cestov-
nog prometa nuno pretpostavlja povezivanje politi-
ke zatite okolia s prometnom politikom i politikom
razvoja cesta.
Zakon o poljoprivredi meu ostalim ciljevima poljopri-
vredne politike navodi uvanje prirodnih resursa pro-
micanjem odrive, poglavito ekoloke poljoprivrede te
ouvanje i napredak seoskih podruja i ruralnih vrijed-
nosti.32 Meutim, u daljnjem tekstu se ne obrazlae ko-
jim se metodama i postupcima to ostvaruje i koje su to
ruralne vrijednosti. Krajolik ili krajobraz izrijekom se ne
navode ni u jednom lanku zakona.
Zakon o energiji ne spominje krajolik, niti odnos energet-
skih graevina prema njemu. Zatita okolia spominje
se samo u lancima zakona koji se odnose na Strategiju
energetskog razvitka kojom se utvruje energetska po-
litika i planira energetski razvitak. Ona se meu osta-
lim odnosi na koritenje razliitih i obnovljivih izvora
energije i osiguranja zatite okolia u svim podrujima
energetskih djelatnosti.33 Zakon, meutim, ne propisuje
nikakve mjere i postupke u odnosu prema krajolinim
obiljejima.
Pravilnik o sadraju, mjerilima
kartografskih prikaza, obveznim
prostornim pokazateljima i standardu
elaborata prostornih planova
Struktura i sadraj prostorno-planskih dokumenata svih
razina regulirani su Pravilnikom o sadraju, mjerilima kar-
tografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i
31 Strategija razvitka cestovne mree u Hrvatskoj, 1996.
32 Zakon o poljoprivredi, l. 3.
33 Zakon o energiji, l. 5.
standardu elaborata prostornih planova. 34 Ovaj je Pravil-
nik stavljen van snage, ali kako dosad nije donesen novi,
jo se uvijek postupa po njemu. Obrada teme krajoli-
ka, njegovo prepoznavanje i mjere zatite propisane su
samo kao naela u ciljevima izrade prostornih planova.
Naime, u sadraju prostornih planova viih razina (pro-
storni plan upanije i Grada Zagreba) u poglavlju 2. Cilje-
vi prostornog ureenja izdvojena je tema zatite krajoli-
nih/krajobraznih vrijednosti od teme koja se odnosi na
zatitu prirodnih vrijednosti i posebnosti te kulturno-po-
vijesnih cjelina. U poglavlju 3. Plan prostornog ureenja
propisana je izrada tablinog prikaza Iskaza povrina za
posebno vrijedna i/ili osjetljiva podruja i cjeline, gdje je
osim prirodnih resursa, prirodnih i kulturno-povijesnih
cjelina uveden i pojam krajolika. U Odredbama za pro-
voenje propisana je izrada mjera ouvanja krajobraznih
vrijednosti. Nedostatak navedene sadrajne strukture
jest taj to se u poglavlju 1. Polazita u analizi prostora
izrijekom ne navodi potreba prepoznavanja, analize i
ocjene vrijednosti krajolika. Za razliku od navedenog,
ostali Zakoni kojima se reguliraju pitanja zatite prostor-
nih vrijednosti, kao to su Zakon o zatiti prirode i Zakon
o zatiti i ouvanju kulturnih dobara, propisuju izradbu
strunih podloga (konzervatorska podloga i struna
podloga zatite prirode), dok za krajolik to nije regu-
lirano posebnim propisom. Ovim Pravilnikom, za pro-
storni plan podruja posebnih obiljeja, prostorni plan
ureenja opine/grada i generalni urbanistiki plan, u
poglavlju 1. Polazita, odnosno u analizi prostora nije
predvieno prepoznavanje obiljeja, vrijednosti i stanja
krajolika, ali se u poglavlju 2. Ciljevi prostornog ureenja
predvia zbrinjavanje krajolika u okviru zajednike to-
ke Zatita krajobraznih i prirodnih vrijednosti i posebnosti
i kulturno-povijesnih cjelina.
Za razliku od prostornog plana upanije, u ovim su ra-
zinama planova sve vrijednosti (prirodne, kulturne i
krajoline/krajobrazne) ukljuene u zajedniko sagle-
davanje prostora. Slino je i s ostalim poglavljima pla-
na. U grafikom dijelu plana obvezni je prikaz Uvjeti
34 Pravilnik o sadraju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim pro-
stornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (NN
106/98., 39/04., 45/04. ispravak i 163/04.).
63
Krajolik kao kul turno na slijee

17. Krajolik naselja Liburnijske obale, Moenice

koritenja, ureenja i zatite prostora, koji se izrauje na

temelju propisanog grafikog standardiziranog znakov-
lja.35 Planski znak prostornog pokazatelja u kategoriji
objekta zatite prirode obuhvaa podruje zatienog
krajolika oznake (ZK). Krajobraz je obuhvaen katego-
rijom podruja posebnih ogranienja u prostoru, a uklju-
uje: osobito vrijedan prirodni krajobraz, kultivirani kraj-
obraz, oblikovno vrijedno podruje gradskih i seoskih
cjelina, zatitno podruje uz posebno vrijedne ili osjet-
ljive gradske i seoske cjeline, te toke i poteze pano-
ramskih i vizurnih vrijednosti krajolika i naselja. Krajolik
je, osim tla (seizmo-tektonski aktivno podruje, odron,
klizite, erozija i dr.) i vode (vodozatitno, vodonosno,
vodoplavno podruje) ovim Pravilnikom ukljuen u ka-
tegoriju ogranienja, a ne potencijala i vrijednosti te
prostornih i razvojnih resursa (sl. 17).

35 Pravilnik o sadraju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim pros-

tornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova, l. V.
Standard elaborata prostornog plana.

64
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama

ZATITA KRAJOLIKA U STRATEKIM

DOKUMENTIMA RH
Republika Hrvatska je 2000. godine, neposredno nakon su izdvojeni iz ostalih grupa kulturnoga naslijea, ime
donoenja Europske konvencije o krajolicima, bila jedna je prepoznata njihova uloga i znaaj zatite, budueg
od prvih zemalja potpisnica. Uslijedilo je donoenje Za- razvitka i gospodarskog koritenja.
kona o prihvaanju Konvencije o europskim krajobrazima
Kao ivotno okruenje, krajolici podlijeu promjenama,
prema kojemu je osnovni zadatak uspostaviti krajoline
esto se unitavaju zbog niza promjena, irenja gradova
politike s glavnim ciljem zatite krajolika i unaprjeenja
i ostalih oblika gradnje, ali i zaputanja te neodgovara-
njegova stanja. Iako je prolo vie od deset godina, u
jueg koritenja. U mnogim podrujima Hrvatske po-
Hrvatskoj do danas nije donesen osnovni strateki do-
stoje povijesni kulturni krajolici u kojima su jo ouvani
kument koji bi ukazao na vanost krajolika, potrebu nje-
tradicionalni prostorni odnosi, povijesni uzorci i nain
gova prepoznavanja, tipolokog razvrstavanja i zatite
koritenja (ruralni krajolici Lonjskog polja, umberka,
njegovih obiljeja. Razlog tomu je jo uvijek nedovoljno
sredinje Istre, krakih polja Dinarida, Gorskog kotara,
osvijeten i potvren stav da je krajolik cjeloviti kon-
doline Neretve, obalnog podruja, otoka i sl.). Moguno-
cept koji zahtijeva zasebni pravni i institucionalni okvir
sti kulturnih krajolika jo nisu prepoznate i vrjednovane
zatite. To se moe smatrati jednim od razloga to do
u smislu gospodarskog koritenja, stoga su zaputeni
sada nije donesena zasebna Strategija zatite krajolika,
i slabo iskoriteni (posebice za ekoloku poljoprivredu,
niti je uspostavljena politika njezine primjene. Pojedini
eko i kulturni turizam, razne oblike poduzetnitva itd.).
granski pristupi, kao to su zatita kulturne batine, za-
U posljednjim desetljeima mnogi krajolici doivljavaju
tita prirode i okolia te prostorno ureenje djelomice
znaajne promjene uvjetovane politikim, gospodar-
obuhvaaju i pitanja krajolika, pa se u ovom poglavlju
skim, socijalnim i vlasnikim zahtjevima, uglavnom u
analiziraju vaei strateki dokumenti navedenih sekto-
obliku nove gradnje bez odgovarajue strune i pro-
ra. Analizira se njihov strateki pristup u okviru odree-
storno-planerske podrke, to ima kao posljedicu de-
nja pojma, planiranja, zatite i upravljanja krajolikom i
gradaciju krajolinih vrijednosti. Ciljevi zatite krajolika
u krajoliku (tablica 2).
jesu: odrivo upravljanje, planiranje i gospodarenje kul-
turnim krajolicima radi ouvanja njihovih obiljeja i pre-
Strategija ouvanja, zatite i odrivog
poznatljivog karaktera. Predloeni su primarni zadatci:37
gospodarskog koritenja kulturne
batine RH - uspostaviti ravnoteu planiranih aktivnosti s kulturnim
i prirodnim vrijednostima krajolika radi njegova odri-
Strategija ouvanja, zatite i odrivog gospodarskog ko-
vog razvitka i kvalitetnijeg koritenja
ritenja kulturne batine Republike Hrvatske za razdoblje
2011. 2015.36 opisuje kulturni krajolik kao vrstu nepo- - ustrojiti ustanovu za skrb o kulturnim krajolicima koja
kretnog kulturnog dobra koji sadri karakteristine povije- bi provodila: identifikaciju, zatitu, dokumentiranje,
sne strukture, zajedniko djelo ovjeka i prirode, a ilustrira vrjednovanje, te izradu programa upravljanja, korite-
razvitak zajednice i pripadajueg teritorija kroz povijest. nja i praenja stanja
Takvim se odreenjem naglaava znaaj povijesnih sa- - uspostaviti kriterije i standarde za evidenciju, doku-
stavnica i djelovanje ovjeka (drutvene zajednice) na mentiranje, vrjednovanje i zatitu kulturnih krajolika
svoj prirodni okoli tijekom povijesti. Kulturni krajolici
37 Strategija ouvanja, zatite i odrivog gospodarskog koritenja kul-
36 Strategiju je donijelo Ministarstvo kulture 2011. godine. turne batine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015: 15.

65
Krajolik kao kul turno na slijee
Tablica 2: Pregled vaeih stratekih dokumenata RH i njihov odnos prema pitanjima zatite krajolika
DOKUMENT
Strategija prostornog
ureenja RH, Ministarstvo
zatite okolia, prostornog
ureenja i graditeljstva
1997.
Nacionalna strategija
zatite okolia, Ministarstvo
zatite okolia, prostornog
ureenja i graditeljstva,
2002.
Nacionalna strategija i
akcijski plan bioloke i
krajobrazne raznolikosti,
Ministarstvo kulture, 2008.
Strategija ruralnog razvoja,
Ministarstvo poljoprivrede,
ribarstva i ruralnog razvoja,
2008.
Strategija odrivog razvitka,
Ministarstvo zatite okolia,
prostornog ureenja i
graditeljstva, 2009.
Strategija regionalnog
razvoja RH, Ministarstvo
regionalnog razvoja,
umarstva i vodnoga
gospodarstva, 2010.
Strategija ouvanja, zatite
i odrivog gospodarskog
koritenja kulturne batine
RH, Ministarstvo kulture,
2011.
66
POJAM / NAZIV CILJEVI AKTIVNOSTI I/ILI MJERE
Integralna zatita prirodnih i kulturno-
povijesnih vrijednosti prostora, odnosno Izraditi krajobraznu osnovu
identiteta krajolika. Hrvatske te atlas prirodnih i
krajolik Racionalno koritenje nacionalnih dobara. kulturnih krajolika Hrvatske.
Usuglaenost interesa korisnika prostora Izraditi krajobrazne osnove
te njegovanje i razvijanje regionalnih upanija.
prostornih osobitosti.
Odrivo gospodarenje prirodnom
batinom i prirodnim resursima:
tlom, vodama, morem, krajolikom te
krajolik jadranskom obalom i otocima.
Ouvanje i unaprjeenje postojee
bioloke i krajobrazne raznolikosti u
Republici Hrvatskoj.
Osnivanje nacionalnog
povjerenstva za krajobraze.
Primjena Europske konvencije o
Donoenje nacionalnog
krajobrazima u suradnji relevantnih
programa za primjenu
krajobraz sektora, izrada Krajobrazne osnove RH,
Europske konvencije u
jaanje svijesti, te obuka i obrazovanje s
krajobrazima.
podruja ouvanja krajobraza.
Sustavni pristup krajobrazu i
meusektorska suradnja.
Obnova kulturnog naslijea: tradicijskih
vrijednosti, manifestacija i obiaja;
krajolik
obnova i razvitak sela;
promicanje ekoloke proizvodnje.
Tijekom planiranja i ureenja prostora
i koritenja prirodnih dobara osigurati Donoenje propisa za
krajobraz ouvanje znaajnih i karakteristinih uspostavu Krajobrazne
obiljeja krajobraza te odravanje osnove.
biolokih, geolokih i kulturnih vrijednosti.
Ne navodi se. Ne navodi se. Ne navodi se.
Uspostaviti kriterije i
kulturni krajolik standarde za dokumentiranje,
zajedniko djelo vrjednovanje i zatitu
ovjeka i prirode; kulturnih krajolika.
Odrivo upravljanje, planiranje i
sadri povijesne Dopuniti zakonsku regulativu,
gospodarenje kulturnim krajolicima u
strukture koje propisati postupke za
cilju ouvanja njihova karaktera.
ilustriraju razvoj planiranje i zatitu kulturnih
zajednice i krajolika. Provesti evidenciju
teritorija. i izraditi Registar kulturnih
krajolika i baze podataka.
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
- d opuniti zakonsku regulativu, propisati postupke za-
tite, planiranja i upravljanja kulturnim krajolicima
- provesti sustavnu evidenciju i inventarizaciju, stvara-
nje Registra i baze podataka kulturnih krajolika Hrvatske
- provoditi strateko planiranje i pripremu programa
odrivog koritenja pojedinih kulturnih krajolika,
posebice onih u priobalju, na otocima i planinskim
podrujima
- integrirati politiku zatite krajolika u ostale sektore ko-
ritenja i upravljanja kako bi se postigla ravnotea po-
treba i koritenja
- uspostaviti postupke za aktivno sudjelovanje dioni-
ka (sluba zatite, lokalna i podruna /regionalna/ sa-
mouprava, turistike zajednice, graani, investitori...)
u donoenju odluka i izradi programa i projekata za
koritenje i razvitak kulturnih krajolika s gospodar-
skim (osobito turistikim), kulturnim i obrazovnim
mogunostima
- provoditi programe edukacije za stanovnike o vrijed-
nostima njihovih kulturnih krajolika
- pripremati programe koritenja i upravljanja na teme-
lju potencijala i posebnosti svakog kulturnog krajolika
- uspostaviti kontinuiranu suradnju s istraivakim usta-
novama, strunim organizacijama i meunarodnim
tijelima radi ukljuivanja u zajednike programe i pro-
jekte istraivanja, dokumentiranja, izrade programa
zatite i razvitka krajolika
- ukljuiti sve dionike (sluba zatite kulturne batine,
lokalna i regionalna samouprava, turistike zajednice i
sl.) u aktivnosti promicanja odrivog koritenja krajoli-
ka kao naslijea i vanog razvojnog resursa pojedinih
regija, ali i Hrvatske u cjelini.
Smjernice i zadaci navedeni u Strategiji nisu podrobni-
je razraeni na potonjim razinama programa, stoga su
ostali samo na deklarativnoj razmjeni.
Strategija prostornog ureenja RH
Strategija prostornog ureenja RH usvojena 1997. go-
dine, prije donoenja Europske konvencije o krajoliku,
veliku je pozornost posvetila krajolicima i njihovim
posebnostima.38 Do danas je to jedini strateki doku-
ment koji krajolik sagledava u njegovoj cjelovitosti,
jedinstvu kulturnih i prirodnih sastavnica i u skladu s
takvim odreenjem propisuje metode i postupke dje-
lovanja. Pojam krajolik ili krajobraz u prostorno-plan-
skom kontekstu oznaava cjelovitu prostornu, biofiziku
i antropogenu strukturu, u rasponu od potpuno prirodne
do preteito ili gotovo potpuno antropogene (visoko urba-
nizirani ili tehniko-tehnoloki prostori).39 U duhu tada-
njih spoznaja o potrebi odgovarajueg vrjednovanja i
obzirnog koritenja cjelokupnog prostora drave, a ne
samo pojedinih predjela visoke vrijednosti, planirala je
izradu Krajobrazne osnove Hrvatske, kao prostorno-plan-
ske podloge za integralnu zatitu prirodnih i kulturno-po-
vijesnih vrijednosti prostora, odnosno identiteta krajolika.
Naglaava se da Krajobraznu osnovu treba uspostaviti i
odravati na dravnoj, upanijskoj i gradskoj/opinskoj
razini, pri nadlenim slubama prostornog ureenja, uz
multidisciplinarnu suradnju slubi zatite prirodne i gra-
diteljske batine, zatite okolia te nositelja relevantnih
znanstvenih i strunih projekata.
Prema navodima Strategije krajobrazna osnova objedi-
njava odgovarajue podatke o prirodnim, ekolokim,
kulturnim, povijesnim, estetskim, rekreacijskim i gospo-
darstvenim vrijednostima prostora i trajno se dopunjava
sukladno novim znanstvenim i strunim spoznajama.
Takva podloga omoguava odreivanje podruja za-
jednikih obiljeja i njihovo sintezno vrjednovanje koje
prua uvid u pogodnost, osjetljivost ili ugroenost odre-
enih cjelina tj. krajolika s obzirom na mogue namjene
i zahvate u prostoru te oblikovanje preporuka, smjernica
i mjera za integralnu zatitu krajolika kroz stupnjevane i
diferencirane reime ureenja i koritenja prostora.
Krajobrazne osnove koristit e se pri izradi dokume-
nata prostornog ureenja (drave, upanija i gradova/
opina) kao i za prethodne informacije prilikom izra-
de studija podobnosti smjetaja i/ili utjecaja na oko-
li, za znaajnije objekte ili vee graditeljske zahvate u
38 U tijeku je izrada Stategije prostornog razvoja RH, a njezino se
usvajanje oekuje krajem ove, 2015. godine.
39 *** 1997: 162.
67
Krajolik kao kul turno na slijee
prostoru. Krajobrazne osnove u obliku Atlasa prirodnih
i kulturno-povijesnih krajolika Hrvatske, koje bi se trebale
izraditi po upanijama, trebale bi biti u funkciji podiza-
nja javne svijesti i svih korisnika prostora o znaenju,
ugroenosti i osnovnim smjernicama zatite kroz pri-
mjereno koritenje batine.40 Jedna je od mjera vezanih
uz racionalno koritenje nacionalnih dobara, zatitu
integralnih vrijednosti prostora te zatitu i unaprjee-
nje stanja okolia usuglaenost interesa korisnika pro-
stora te njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih
osobitosti.
Ova strategija je dokument koji je dosad na najobuhvat-
niji nain sagledao pitanja vrijednosti krajolika i naina
njihova ukljuivanja u dokumente prostornog ureenja.
Na temelju ove strategije izraena je studija Krajolik
metodska podloga za izradu krajobrazne osnove Hrvatske.
Nacionalna strategija i akcijski plan
zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti
Republike Hrvatske
Jedan od stratekih dokumenata koji se izrijekom odno-
si na krajolik jest Strategija i akcijski plan zatite bioloke i
krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske.41 Navedena
Strategija meu ostalim sadri i smjernice za ouvanje
krajobraza, ekolokih sustava, staninih tipova, divljih svoj-
ti i zaviajnih udomaenih ivotinja.42 Prema strukturi i
opsegu obrade pojedinih poglavlja, koja se odnose na
pojmove vezane uz Zakon o zatiti prirode o krajoliku,
koji se naziva krajobraz, u vrlo kratkim crtama govori
40 Do sada je nekoliko upanija izradilo Krajobrazne studije: Grad
Zagreb, Zagrebaka upanija i Primorsko-goranska upanija.
41 Strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti RH
usvojena je 2008. godine. Izraena je na temelju Izvjea o stanju prirode i
zatite prirode u Republici Hrvatskoj, koje sadri podatke o stanju krajolika,
ekolokih sustava, staninih tipova, divljih svojti i zaviajnih udomaenih
svojti s analizom ugroenosti, te razloge ugroenosti i probleme zatite,
podatke o utjecajima koritenja prirodnih dobara na bioloku i krajo-
braznu raznolikost, podatke o utjecajima pojedinih zahvata na prirodu,
ocjenu provedenih mjera ouvanja bioloke i krajobrazne raznolikosti
i zatienih prirodnih vrijednosti, analizu provedbe Strategije i drugih
dokumenata znaajnih za zatitu prirode, ocjenu provedenog nadzora,
podatke o koritenju financijskih sredstava za zatitu prirode, procjenu
potrebe izrade novih ili izmjene i dopune postojeih dokumenata te
druge vane podatke za zatitu i ouvanje prirode.
42 Ibidem, poglavlje 1.
68
se u poglavlju Ouvanje krajobraza.43 Postavlja se ne-
koliko zadataka:
- sustavni pristup ouvanju krajobraza kroz meusek-
torsku suradnju
- osnivanje nacionalnog povjerenstva za krajobraz u
nadlenosti Ministarstva kulture
- donoenje nacionalnog programa za primjenu Europ-
ske konvencije o krajolicima.
Takoer se zahtijeva osiguranje primjene Konvencije u
suradnji mjerodavnih sektora (prostorno planiranje, za-
tita prirode, zatita okolia, kultura, promet, umarstvo,
poljoprivreda, vodno gospodarstvo, rudarstvo, energe-
tika, prosvjeta, znanost). Jedan od ciljeva jest i poticanje
aktivnosti koje imaju za cilj jaanje svijesti, edukaciju i
obrazovanje s podruja ouvanja krajolika. Navedene
mjere su openiti stavovi koji su preuzeti iz ciljeva Eu-
ropske konvencije o krajolicima. Jedini konkretan prijed-
log jest osnivanje Nacionalnog povjerenstva za krajobraz,
meutim, u planu aktivnosti taj se cilj podrobnije ne
razrauje. U cilju spoznavanja vrijednosti krajolika pred-
lae se identifikacija, tipologizacija i znanstveno-struno
vrednovanje krajobraza te izrada Krajobrazne osnove Hr-
vatske kojoj treba osigurati primjenu.44
Strategija odrivog razvitka RH
Strategija odrivog razvitka RH usvojena 2009. godine
meu osam kljunih izazova na koje se Hrvatska mora
usredotoiti radi postizanja odrivog razvitka izrijekom ne
navodi krajolik/krajobraz, ali ga smatra dijelom okolia i
prirodnih dobara. Strategija objedinjuje razliite razvojne
politike nastojei pronai prikladna rjeenja za sve tri sa-
stavnice odrivog razvitka gospodarski rast, socijalnu
ravnoteu i okoli. Usmjerena je, uz potivanje preuzetih
meunarodnih obveza, na dugorono djelovanje u osam
kljunih podruja, meu kojima je i zatita prirode i pri-
rodnih dobara, a provodi se ouvanjem bioloke i krajo-
brazne raznolikosti te zatitom prirodnih vrijednosti. Pri
tome se postavlja zadatak da tijekom planiranja i uree-
nja prostora te koritenja prirodnih dobara treba osigurati
43 Ibidem, poglavlje 3.
44 Ibidem: 36.
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
ouvanje znaajnih i karakteristinih obiljeja krajobraza
te odravanje biolokih, geolokih i kulturnih vrijednosti.
Strategijom se ocjenjuje da Hrvatska posjeduje razliite
tipove krajobraza, a da je izrazita krajobrazna raznolikost
ugroena jednolinom i ambijentalno neusklaenom ur-
banizacijom, lokacijski i arhitektonski neprikladnom grad-
njom, krupnim infrastrukturnim zahvatima, te poljopri-
vrednim djelatnostima.45 Mjere koje se predlau za uin-
kovitu zatitu bioloke i krajobrazne raznolikosti jesu
primjena i unaprjeenje postojeih i donoenje novih
zakonskih propisa, te razumno gospodarenje i zatita
prirodnih vrijednosti. Nadalje se navodi da su Zakonom
o prostornom ureenju i gradnji propisana pravila uree-
nja prostora s ciljem njegove zatite i odrivog gospoda-
renja, a osobito obalnog i otonog podruja te donoenje
propisa za uspostavu i izradu Krajobrazne osnove Hrvat-
ske.46 Meu opim naelima navodi se da u planiranju
i ureivanju prostora te planiranju i koritenju prirod-
nih dobara treba osigurati ouvanje znaajnih i karak-
teristinih obiljeja krajobraza te odravanje biolokih,
geolokih i kulturnih vrijednosti koje odreuju njegovo
znaenje i estetski doivljaj.
Ostale strategije
U Strategiji regionalnog razvoja Republike Hrvatske 2011.-
2013. Ministarstva regionalnog razvoja, umarstva i
vodnoga gospodarstva, usvojenoj 2010. godine, po-
jam krajolika nije ukljuen u odreenje hrvatskih regija.
Unato iroko prihvaenom miljenju da je razliitost
hrvatskih regija s prirodnoga, zemljopisnoga, drutve-
noga, gospodarskog i politikog motrita veliko bogat-
stvo za dravu, navedene prednosti jo uvijek nisu jasno
prepoznate ni integrirane u regionalno odreenje, niti
se njima upravlja na odgovarajui nain.47
45 Strategija odrivog razvitka Republike Hrvatske: 15.
46 Ibidem: 18.
47 Postojea administrativna podjela Republike Hrvatske udovolja-
va kriterijima EUROSTAT-a o podjeli drave na prostorne jedinice za
statistiku na razini NUTS 1 (cijela Republika Hrvatska) i NUTS 3 (upani-
je). Prostorne jedinice za statistiku na razini NUTS 2 u Hrvatskoj ine
tri neadministrativne jedinice nastale grupiranjem upanija kao ad-
ministrativnih jedinica nie razine: Sjeverozapadna Hrvatska sa est
upanija, Sredinja i Istona (Panonska) Hrvatska s osam upanija te
Jadranska Hrvatska sa sedam upanija.
Strategija ruralnog razvoja za razdoblje 2008.-2013. usvo-
jena je 2008. godine, a u jednoj od toaka prioriteta
obuhvaa i ouvanje, zatitu i odrivu uporabu okoli-
a, krajolika, prirodnog i kulturnog naslijea.48 Prioritet
obuhvaa: odrivo koritenje poljodjelskoga i umsko-
ga zemljita, potporu poljoprivrednicima u podrujima
s teim prirodnim uvjetima gospodarenja; provedbu
poljodjelsko-okolinog programa; kultiviranje neobra-
enog poljodjelskog zemljita te poticanje i promicanje
ekoloke proizvodnje. U izdvojenom prioritetu: ouvanje
i obnova kulturnog naslijea i tradicijskih vrijednosti,
misli se na obnovu i razvitak sela te ouvanje i obnovu
duhovne i materijalne kulture, naslijea, seoskih obiaja
i manifestacija.
Iako je Strategija energetskog razvitka donesena 2009.
godine, nakon stupanja na snagu Europske konvenci-
je o krajolicima, u svojim se polazitima ne poziva na
nju, ve na niz ostalih meunarodnih konvencija koje
je Hrvatska prihvatila. Strategijom energetskog razvoja
povezuju se ciljevi i mjere zatite okolia i nacionalne
politike ublaavanja prije svega klimatskih promjena.
Predvieno je da se ostali problemi utjecaja na okoli
rjeavaju lokalno, u sklopu rjeenja pojedinog energet-
skog objekta. Problem izbora smjetaja i gradnje novih
energetskih graevina vezan je i uz prihvatljivost objek-
ta prije svega za lokalnu zajednicu, stoga se naglaa-
va komunikacija s javnou i lokalnom zajednicom, te
pravo javnosti da sudjeluje u odluivanju u pitanjima
zatite okolia. Hrvatska ima dobre prirodne moguno-
sti za iskoritavanje obnovljivih izvora energije, kao na-
in ostvarenja ciljeva zatite okolia. Strategija predlae
mjere za smanjivanje i reguliranje lokalnih imbenika
utjecaja na okoli promiljenim planiranjem, zakono-
davstvom i dozvolama.49 Instrumenti zatite okolia jesu
strateka procjena utjecaja plana i programa na okoli,
procjena utjecaja zahvata na okoli, ocjena prihvatlji-
vosti za prirodu te objedinjene uvjete zatite okolia
za postrojenja. U strategiji se navodi da e dosljednom
48 Strategija ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2008.-
2013., prioritet 8.1.1. i 8.1.2. ouvanje i obnova kulturnog naslijea i
tradicijskih vrijednosti.
49 Strategija energetskog razvitka, Poglavlje 11.
69
Krajolik kao kul turno na slijee

18. Povijesni krajolik franjevakog samostana Gospe od Anela, Orebi

primjenom navedenih instrumenata zatite okolia pla- prepoznata je i kulturna batina, posebno ona na listi
nirani zahvati u energetskom sektoru potivati naelo UNESCO-a te ostale vrste kulturno-povijesne batine,
najmanjeg mogueg utjecaja na bioloku i krajobraznu vie od tisuu dvoraca, kurija, utvrda, naputenih indu-
raznolikost, a posebno u zatienim podrujima. strijskih i vojnih graevina. Zahvaljujui tome odreeni
su ciljevi koji su vezani uz razvoj kulturnog, eko, rural-
Strategija razvoja turizma RH do 2020. godine50 koju je
nog, planinskog, pustolovnog, cikloturizma. Meutim,
donijelo Ministarstvo turizma, 2013. prepoznaje da su
izostaje prepoznavanje krajolika, koji se izrijekom ne
glavne atrakcije Hrvatske prirodni prostor i bogatstvo
spominje kao mogua prostorna atrakcija (sl. 18).
kulturno-povijesne batine. Meu prirodnim atrakcija-
ma najvanije mjesto imaju more, razvedena obala te
mnotvo otoka, brojne ouvane prirodne plae, kao i
zelenilo i umovitost velikog dijela teritorija. Strategija
zakljuuje da se Hrvatska, s obzirom na svoju ukupnu
povrinu, istie i izuzetno velikim brojem turistiki atrak-
tivnih zatienih prirodnih podruja, a prema biorazno-
likosti nalazi se u europskom vrhu. Kao vaan resurs

50 Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine

(NN 55/13.)

70
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
KRAJOLIK U ZAKONODAVSTVU
EUROPSKIH ZEMALJA
Mnoge europske zemlje imaju dugu tradiciju zakonske
i institucionalne zatite krajolika i prije donoenja Eu-
ropske konvencije o krajoliku. U ovom se poglavlju ana-
lizira legislativa i institucionalni ustroj te metode izrav-
ne i posredne zatite krajolika u pojedinim zemljama
Europe. Osim to je prepoznat u sektorskim zakonima
krajolik je kao zasebni entitet ili kao dio okolia zbrinut
u temeljnim zakonima, Ustavima velikog broja zemalja
(dijagram 3). Osim izravne zatite krajolik je predmetom
posebne vrste planiranja, a osim prostornih i urbani-
stikih planova u pojedinim zemljama postoji obveza
izrade pejzanog/krajolinog plana. Pejzani/krajolini
planovi izrauju se na razliitim razinama, od regional-
ne do lokalne.
Krajolik u ustavnom pravu
europskih zemalja
Ustav Republike Hrvatske51 govori da su najvie vredno-
te ustavnog poretka, izmeu ostalih, ouvanje prirode
i ovjekova okolia, dok pojmovi krajolik i kulturna ba-
tina nisu izravno ukljueni. U analizama ustava dese-
tak europskih zemalja sadraj ustava izravno se odnosi
na pojam krajolika. Ovaj podatak pokazuje da unato
odreenoj nedoreenosti koncepta krajolika i manjka-
vosti njegove definicije, on u suvremenim drutvima
predstavlja kljunu jezgru vrijednosti, koja je u nekim
zemljama dobila zakonsko prepoznavanje na najvioj
razini u hijerarhiji pisanih zakona.52 Iako u uem shvaa-
nju od dananjeg, krajolik je bio obuhvaen u sadraju
etiriju starijih ustava, kao to je Ustav Republike Italije
iz 1947. godine, gdje se navodi da Republika garantira
zatitu krajolika te nacionalne povijesne i umjetnike bati-
ne.53 Slino je i s Ustavom Savezne Republike Njemake iz
51 Ustav Republike Hrvatske, l. 3.
52 Analizirani su primjeri sljedeih drava: Austrije, Italije, Maarske,
Francuske, Belgije, Nizozemske, eke, Slovake, Njemake, Irske, Gr-
ke, panjolske i Portugala.
53 Ustav Republike Italije, 1947., l. 9.2.
1949. godine prema kojemu je drava (federacija) nad-
lena donositi zakone za zatitu prirode i upravljanje krajo-
likom, a umjetniki, povijesni i spomenici prirode te krajolici
trebaju biti zatieni od strane pojedinih drava.54 Najblie
suvremenom poimanju krajolika jest Ustav vicarske, do-
punjen 1962. godine, koji je ovlastio kantone za zatitu
prirode i krajolika, navodei da je zadaa konfederacije
u provoenju svojih dunosti ouvanje i zatita karak-
teristinih obiljeja krajolika.55 Ustav Portugala donesen
1976. godine obvezuje dravu da u planiranju koritenja
zemlje osigura da krajolici budu bioloki uravnoteeni i
da ih klasificira u skladu s njihovim potrebama zatite te
da osigura sigurno ouvanje prirode i kulturnih vrijednosti
povijesnih i umjetnikih obiljeja.56
U vaeim Ustavima ostalih istraivanih zemalja izraen
je odnos prema okoliu kao novoj odgovornosti drave
ili kao nova ljudska prava, a krajolik je ukljuen kao in-
tegralni dio okolia. Tako primjerice Ustav Grke iz 1976.
godine osigurava zatitu prirodnog i kulturnog okoli-
a,57 a lanci Ustava panjolske iz 1978. godine koji se
odnose na okoli upuuju na racionalno koritenje svih
prirodnih resursa, ukljuujui i zatitu i ouvanje krajoli-
ka.58 Ustav Turske prepoznaje pravo svake osobe da ivi
u zdravom okoliu,59 to se na neizravan nain odnosi
na krajolik. Ustav Nizozemske sadri odnos prema oko-
liu kao temeljnom pravu, a zatita okolia postavljena
je kao glavna obveza vlade.60 Ustav Belgije odnosi se na
prava okolia u koja je ukljuen i krajolik, iji su oblici
54 Weimarski ustav, 1949., l. 150
55 Ustav vicarske iz 1962. godine, l. 24, postavlja obvezu zatite
movara i movarnih tla te mjesta posebnih ljepota, zabranjujui on-
dje bilo kakvu izgradnju.
56 Ustav Portugala, 1976., l. 66.
57 Ustav Grke, 1976., l. 24.
58 Ustav panjolske, 1978., l. 45.
59 Ustav Turske, 1978., l. 56.
60 Ustav Nizozemske, 1983., l. 21.
71
Krajolik kao kul turno na slijee
ZATITA KRAJOLIKA ZAKONOM
IZRAVNA
Zakon o zatiti krajolika
Dijagram 3: Izravna i posredna zatita krajolika zakonskom regulativom
integralni dio okolia.61 Na razini regija, saveznih drava
Njemake, o krajoliku se govori u okviru povezanosti sa
zatitom umjetnikih, povijesnih, kulturnih i prirodnih
spomenika.62 U Bavarskoj je revizijom Ustava iz 1984.
godine osigurano da pojedinci i drutvo moraju uvati
i tititi tipini vanjski izgled gradova, sela i krajolika, a
javna uprava mora osigurati upravljanje i zatitu krajo-
lika te omoguiti svakome pristup podrujima prirod-
nih i panoramskih ljepota. Slino je i u Brandenburgu,
gdje je zatita prirodnog okolia i krajolika oblikovanog
ovjekovim djelovanjima sutinski dio ivota dananjih
i buduih narataja, ije obveze zatite lee na dravi i
graanima.63 U Statutima talijanskih i panjolskih regija,
odnosno pokrajina, takoer je izravno obuhvaen po-
jam krajolika i njegova zatita.
Krajolik u nacionalnim zakonima
europskih zemalja
U europskim zemljama rijetki su primjeri izriitog bav-
ljenja krajolikom u posebnom zakonu. Postoji samo ne-
koliko zakona o krajoliku na dravnoj razini i to u Nje-
makoj, Francuskoj, Italiji, ekoj i Slovakoj. Pojedine
zemlje razmatrale su mogunost donoenja takvog za-
kona, kao to je Maarska, ali ga nije donijela, te je po-
novno aktualizirala njegovo donoenje. Irska ima zakon
61 Ustav Belgije, 1944., l. 24.
62 Ustavi saveznih drava: Baden Wrtenberg, 1953., l. 86 i 141; Ba-
varska, 1946., l. 62; Hessen, 1946.
63 Ustav savezne drave Brandenburg, 1992., l. 42.
72
USTAVNO PRAVO POSREDNA
Zakon o zatiti kulturnih dobara
Zakon o zatiti prirode
Zakon o prostornom ureenju
Zakon o poljoprivredi
o povijesnoj prirodnoj batini. Njemaki federalni za-
kon iz 1976. godine, Zakon o zatiti prirode i upravljanju
krajolikom,64 iako je usko povezan sa zatitom prirodnih
ekosustva bavi se krajolikom, ukljuujui urbane i neur-
bane okoline (krajolike), a ukljuuje kulturne i povijesne
aspekte. Njegov je cilj odravanje raznolikosti i ljepote
krajolika kao prirodne osnove ivota, preduvjeta blago-
stanja i dobrobiti ljudi. Naela i ciljevi zatite ukljuuju i
uvanje krajolika koji su oblikovani djelovanjem ovjeka
tijekom povijesti, povijesni kulturni krajolici (historische
Kulturlandschaften). Radi zatite prirode i krajolika po-
trebno je poduzimati posebne mjere u izgraenim po-
drujima, stoga je tim zakonom uvedena obveza izrade
pejzanih programa i planova (Landschaftsplan), to je
omoguilo uvoenje, osim prostornog i urbanistikog,
i pejzanog planiranja. Zakoni pojedinih zemalja pokra-
jina podrobno razrauju temeljna federalna naela.65
Federalni Zakon o zatiti prirode i krajolika, donesen u
vicarskoj 1966. godine, dopunjen je 1995. godine. Cilj
ovog zakona jest ouvanje i zatita karakteristinih obi-
ljeja krajolika i pojedinih mjesta povezanih s prolou,
prirodnih rijetkosti i nacionalnih spomenika te promi-
canje njihove zatite i upravljanja. Zakon sadri i mje-
re ouvanja, pod uvjetom da u dogaajima i opasnim
postupcima za prirodna mjesta savezni odjel odredi
64 Das Gesetz ber Naturschutz und Landschaftspflege (Bundesnatur-
schutzgesetz - BNatSchG) 1998. [120]
65 U pokrajini Saar graevine se trebaju prilagoditi karakteru krajo-
lika. Prometni putovi i linije prijenosa energije moraju biti postavljeni
s obveznim uvaavanjem obiljeja krajolika.
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
privremene mjere potrebne za zatitu mjesta.66 Zakon
predvia da u podrujima gdje se tlo intenzivnije kori-
sti (zbog kultivacije ili urbanog razvoja) kantoni budu
odgovorni za tzv. ekoloku kompenzaciju u pejzanim
oblicima prilikom sadnje i odravanja grmlja, ivica i
ostalih vrsta vegetacije.67
S obzirom na tradiciju zatite krajolika u Francuskoj je
ve 1906. godine bio donesen tzv. Zakon Briand kojim
su propisane metode zatite prirodnih lokaliteta i spo-
menika umjetnikog karaktera. Vaei Zakon o zatiti
okolia donesen 1993. godine obuhvaa zasebno po-
glavlje o krajolicima.68 Njegov je glavni cilj bio ukljui-
ti brigu o krajolicima u brojne postojee zakonske in-
strumente (prostorne planove, koritenje zemljita i sl.).
Drugi cilj toga zakona bio je pomoi dravi u obvezi i
propisivanju smjernica zatite krajolika lokalnim vlasti-
ma odgovornim za prostorno planiranje. Teme zatite
krajolika zastupljene su i u Zakonu o urbanizmu.69 Prema
Zakonu o zatiti prirode i krajolika70 u ekoj je ustrojen
sustav prema kojemu se krajolik zonira prema posebnim
namjenama i potrebama, s posebnom zatitom znaaj-
nih podruja krajolika koja su vrjednovana prema svojim
estetskim i geomorfolokim obiljejima.
Italija ima poseban Zakon o zatiti kulturnih i pejzanih do-
bara, to moe zahvaliti senzibilitetu za zatitu krajolika,
posebice njegove estetske komponente.71 Ve je 1939.
godine u Italiji donesen prvi zakon o pejzau kojim su
66 Bundesgesetz ber den Natur- und Heimatschutz, vicarska, 1966.,
l. 16 [123].
67 Prema Uredbi o zatiti prirode i krajolika, iz 1991. godine, svrha
tzv. ekolokog nadomjestka (kompenzacije) jest stvaranje povezanosti
izmeu izoliranih biotopa radi promicanja raznolikosti vrsta, te posti-
zanja najvie mogue ostvarljivog prirodnog i usklaenog koritenja
zemlje, pripojenjem prirodnih obiljeja izgraenim podrujima radi
oivljavanja krajolika.
68 Code de lenvironnement, Titre V : Paysages [121].
69 Code de lurbanisme, Chapitre IV : Architectes-conseils et pay-
sagistes-conseils [122].
70 Zkon o ochran prody a krajiny, 244/1992.
71 Zanimanje za prirodu i krajolik javlja se jo u vrijeme Rimskoga
carstva s pojavom prvih napetosti izmeu gospodarskog razvoja i
ouvanja estetskog statusa prirode. U 18. stoljeu, u razdoblju roman-
tizma, kultura otkriva etike, moralne i drutvene motive, smjetene u
prirodne i estetske vrijednosti krajolika kojima je potrebno ouvanje.
U 19. stoljeu estetski aspekti krajolika izazivaju fenomen uzdizanja
prirodnih vrijednosti kao nacionalnih simbola i izraza identiteta.
prirodne ljepote izjednaene s povijesnoumjetnikim
naslijeem.72 Veliki doprinos toga zakona bilo je uvoe-
nje naela obvezne zatite odreenih prirodnih ljepota te
uvoenje pejzanog planiranja kao provedbenog instru-
menta zatite. Prvi put se govori o pejzanom planu za
podruja pod zatitom. Tzv. Urbanistiki zakon br. 1140 iz
1942. godine, koji je na snazi i danas, uredio je urbanistika
pitanja te odredio pravila za planiranje urbanih sredita i
njihov odnos prema okolini. Zakon br. 431, donesen 1985.
godine, odredio je obvezu zatite svih dravnih teritorija
koji posjeduju vrijednosti i znaajna obiljeja te je odredio
obvezu izrade pejzanih ili prostornih planova za njihovo
vrjednovanje, planiranje i upravljanje. Novost toga zakona
jesu pejzani i prostorni planovi obvezni za velike dijelove
teritorija, kao potvrda modela planiranja zatite krajolika.
Zahvaljujui tomu danas je oko 70% teritorija Italije pokri-
veno zatitom i planovima zatite. Godine 1999. donesen
je Zakon br. 490, jedinstveni tekst pravnih propisa o kultur-
nim i ambijentalnim dobrima, koji je objedinio tada vae-
e zakone o zatiti krajolika i povijesnoumjetnikoj batini,
tzv. Galassov zakon. U Zakonu o kulturnim i pejsanim dobri-
ma iz 2004. godine73 odreena su nova naela kojima se
odreuje prilagodba urbanistikih planova te suradnja iz-
meu javnih uprava i uloga Ministarstva za kulturna dobra
i aktivnost planiranja74 u sluaju nezainteresiranosti regije.
Tu su ukljuene nove kategorije krajolika, kao to su pojas
irine 150 m uz tok rijeke, pojas od 300 m od obale mora
te prostor visoravni iznad 1200 m, za koje svaka regija ima
obvezu izrade pejzanog i prostornog plana.
Posredna zatita krajolika kroz ostale
zakone i propise
Dva su osnovna pristupa u zatiti krajolika: izravna ili ne-
posredna zatita koja se provodi posebnim zakonom o
zatienim podrujima krajolika te neizravna ili posredna
72 *** 2010a., Zakon br. 1497 o Zatiti prirodnih ljepota. U postupku
donoenja toga zakona te nakon njegova usvajanja zapoelo je kul-
turno i pravosudno sazrijevanje, koje je kroz rasprave i kontinuirano
suoavanje s prirodom razliitih instrumenata planiranja i njihova
djelovanja dovelo do tzv. zakonodavne evolucije vezane uz zatitu
krajolika.
73 Codice dei Beni Culturali e del Paesaggio [124].
74 Ministero per i Beni Culturali e Ambientali, od 1998. godine imenu-
je se u Ministero per i Beni e le Attivit Culturali.
73
Krajolik kao kul turno na slijee
zatita koja se provodi zakonom o prostornom uree-
nju i ostalim sektorskim zakonima. Potonji nain zati-
te krajolika osobito je prisutan u Belgiji, Danskoj, Grkoj,
Luksemburgu, Finskoj, Engleskoj, Norvekoj, Portugalu,
Rumunjskoj, Slovakoj, vedskoj i vicarskoj. Sljedee je
gransko (sektorsko) zakonodavstvo, koje je u najveem
broju zemalja odgovorno za pitanja krajolika, primjeri-
ce: Zakon o prostornom planiranju (vicarska, Njemaka,
Danska); Zakon o prirodnim mjestima i spomenicima (Bel-
gija 1931., Francuska 1930.); Zakon o zatiti prirode (Belgija
1973., Francuska 1976., Nizozemska, vedska, Norveka,
Luksemburg, Danska 1992.); Zakon o povijesnoj i kulturnoj
batini (vedska, Slovenija, Norveka); Zakon o morskoj
obali (Francuska 1986., panjolska 1988.); Zakon o urba-
nom planiranju i razvitku (Norveka, Velika Britanija, Fran-
cuska, Belgija, Malta, Finska, Maarska, Cipar, panjolska,
Danska); Zakon o umama (Rumunjska, Grka, Danska) i
Zakon o urbanizmu (Francuska 1977.)75
U vrlo malom broju zakona europskih zemalja krajolik je
opisan u okviru njegova znaenja i metoda djelovanja.
Tako se primjerice Benelux Convention (1982.) odnosi na
ouvanje prirode i zatitu krajolika opisanog kao mate-
rijalni dio zemlje kojeg odreuju odnos i meudjelovanje
imbenika tla, reljefa, voda, klime, flore, faune i ovjeka.
Tako prepoznate jedinice krajolika (landscape unit) ocr-
tavaju uzorci (patterns) koji su rezultat kombinacije pri-
rodnih, kulturnih, povijesnih, funkcionalnih i vizualnih
imbenika.76 U Nizozemskoj je krajolik opisan u Zakonu
o zatiti prirode (1995.), kao otvoreno ili izgraeno pod-
ruje koje zbog svojih struktura, formi, sastavnica, vizu-
alne pojavnosti ima javni interes. U Portugalu je zatita
krajolika dio ruralnog prostora u poluprirodnom i kulti-
viranom stanju, a rezultat je skladnog meudjelovanja
ovjeka i prirode, te ima veliko estetsko ili prirodno zna-
enje.77 U Belgiji se krajolik prepoznaje kao djelo prirode
ili kombinirani rezultat djelovanja ovjeka i prirode, koji
sadri dovoljno obiljeja i homogenosti.78 Krajolik je u
75 *** 2010.a
76 Benelux Convention on Nature Conservation and Landscape Pro-
tection 1982., l. 1 i 2 [125].
77 Zakon 19/93, l. [127].
78 Code wallon de lamnagement du territoire, de lurbanisme, du pat-
rimoine, et de lnergie. 1984. (dopune svake godine do 2010.) [126].
74
Luksemburgu, u Zakonu o zatiti prirode (1981.) shva-
en kao zatieno mjesto, dio teritorija, manji nego park
prirode te je predmetom posebne brige za ouvanje
svojih prirodnih resursa, tipine pojavnosti i rekreacij-
ske uloge.79
Izrada dokumentacije o krajoliku
U posljednjem je desetljeu, posebice nakon potpisi-
vanja Europske konvencije o krajoliku, velika pozornost
usmjerena krajolicima, a velik broj europskih zemalja
proveo je tipoloko razvrstavanje i dokumentiranje
krajolika diljem nacionalnih teritorija i prije donoenja
Konvencije i to sa stanovita njihovih prirodnih vrijedno-
sti i bioraznolikosti.80 Cilj razvrstavanja i dokumentiranja
bio je poboljati znanje o krajoliku te omoguiti bolju
informiranost javnosti i lokalne uprave o stanju i vrijed-
nostima krajolika. Dobiveni podatci slue kao polazita
za urbanistike i prostorne planove, kao i za informiranje
javne uprave pri donoenju odluka upravljanja. Iako je
to u osnovi informativna dokumentacija, javna uprava
ima obvezu njezine primjene.81 Inventarizacija (popisi-
vanje) krajolika provodi se za:
79 [128]
80 Misli se prije svega na programe dokumentiranja krajolika: Co-
rine land cover.
81 Primjerice, u Irskoj je dio inventarizacije krajolika obavljen jo
1977. godine u sklopu projekta IUCN (World Conservation Union)
kad je izraen tzv. Green paper on outstanding landscape za obalni
pojas. [129].
U Finskoj je inventarizacija obavljena 1993. godine, pri emu je pop-
isan 171 ruralni krajolik nacionalnog znaaja i 1772 krajolika povijesnog
i kulturnog znaaja. Baza podataka planirana je za krajolike iznimnog
znaaja (Outstanding Landscapes). vedska je izradila inventarizaciju
poljodjelskoga krajolika. Slovenija je izradila tipoloku podjelu krajolika
i prepoznala arhitektonske krajolike (arhitektonske krajine). panjolska
je provela inventarizaciju svih prirodnih prostora, osjetljivih podruja,
vrsta i stanita, a pri tome su ukljueni svi tipovi krajolika. HISPANAT
je centralna baza podataka pri vladi panjolske u koju je ukljueno
preko 2400 podruja od ekolokog interesa. [130]
Francuska nema zakonsku obvezu organizirati inventarizaciju na na-
cionalnoj razini, ve na razini regija, ali je za potrebe prostornog plan-
iranja obavljena tipoloka klasifikacija krajolika. U Francuskoj se prek-
lapa nekoliko organizacija u podruju brige o krajoliku: IFEN (LInstitut
Franais de lEnvironnement) i National information and documen-
tation agency, koji su odgovorni za prikupljanje podataka o krajoliku
u sklopu programa The Corine Land Cover Programme, European Car-
tografic Inventory of the Bio-Physical Land Use. Klasificirana su podruja
za koja su izraene zatitne mjere za konzervaciju i razvitak prostora,
temeljem ega se donose prostorni planovi. [131] i [132]
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
- posebnu zatitu ili za tipoloko razvrstavanje krajolika.
Pojedine zemlje provele su inventarizaciju krajolika za
posebnu namjenu, tj. za zakonsku zatitu sa zadatkom
prepoznavanja krajolika visokih vrijednosti ili onih koji
zahtijevaju posebnu zatitu82
- pejzane planove (landscape plan, Landschaftsplan,
piano paesaggistico). Pejzani planovi ukljuuju pri-
premu sustavne inventarizacije i identifikacije tipo-
va krajolika koji ovisno o prepoznatim vrijednostima
i tipovima krajolika imaju razliite stupnjeve zatite.
Institucionalno bavljenje krajolikom
Nain na koji se u pojedinim europskim zemljama
upravlja resursima krajolika ovisi o nacionalnom pri-
stupu zatiti krajolika te o institucionalnom ustroju. Na
razinama vlada najee su ukljuena sljedea ministar- odgovornost i briga o krajolicima povjereni su lokal-
stva: Ministarstvo za kulturna i pejzana dobra (Italija),
Ministarstvo za okoli (Francuska, eka, Danska, Nje-
maka) te Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i prirode
(Nizozemska). U sluajevima gdje javna politika krajolika
nije jasno odreena i nema zasebne odgovorne uprave,
razliiti odjeli iz ministarstava zajedniki se dogovaraju
o pitanjima krajolika. Oni se povezuju u okviru koordi-
nacije unutar koje se odreuju i uspostavljaju pristupi i
naela djelovanja; ovisno o temi jedno ministarstvo ima
glavnu ulogu te organizira radne grupe i povjerenstva.83
82 U vicarskoj je 1963. godine provedena poetna inventarizacija
krajolika i prirodnih podruja nacionalnog znaaja. Posebno osnovano
povjerenstvo za inventarizaciju krajolika odredilo je regije (podru-
ja) koja imaju prioritet za zatitu. Od 1977. godine zacrtane su razlike
izmeu inventarizacije biotopa i inventarizacije krajolika, a od 1987.
godine postoji inventarizacija movarnih mjesta i posebnih ljepota
nacionalnog znaaja. Norveka je 1992. godine zapoela inventarizaci-
ju iznimnih krajolika radi njihova ekolokog i povijesnog znaaja. U
ekoj su regionalni planovi zacrtali da krajolici trebaju biti kartirani
u skladu sa Zakonom o zatiti priorde i krajolika iz 1992. godine. [132]
83 Tako je primjerice u vicarskoj odgovorni ured Federalni ured za
okoli i krajolik, koji ima odjel za zatitu krajolika. U ekoj je odgo od zemalja u Njemakoj odgovornost za krajolik radije povjeravaju
vorna Agencija za zatitu prirode i krajolika, u Francuskoj od 1945. go-
dine postoji Bureau delArchiteture koji je odgovoran za estetsku zati-
tu posebnih mjesta kao i za cjelokupni nacionalni krajolik. Od 1971.
godine u Francuskoj je je za urbani i ruralni krajolik odgovorno Mini-
starstvo okolia (Ministre de lEnvironnement), a od 2002. postaje
Ministre de lcologie et du Dveloppement durable da bi (2007) pos gram za krajolik uz pomo drave i Arhitektonskog fakulteta u Mar-
talo Ministre de lcologie, de lnergie, du Dveloppement durable et seillesu. Taj je program ukljuivao nekoliko razina, od inventarizacije
de lAmnagement du territoire s odjelom Construction, urbanisme,
amnagement et ressources naturelles. [133]
U analizi uinkovite skrbi o krajolicima vano je istaknu-
ti ustanovu za zatitu krajolika, The British Countryside
Commission, osnovanu 1968. godine, kao sljednik Na-
tional Park Commisssion uspostavljene jo 1949. godine.
Ova ustanova ima iroko podruje djelovanja, a pokriva
obje vrste zatienih podruja: prirodni i kulturni krajolik,
kao i sve ostale krajolike diljem nacionalnog teritorija.84
Kao neovisna vladina agencija ima niz uloga: organiza-
ciju, istraivanje, izradu dokumentacije, promociju, in-
formiranje i javnu edukaciju, a usko surauje sa svima
koji djeluju u krajoliku. Ima funkciju savjetovanja vlade i
parlamenta o pitanjima krajolika i ostalih zatienih po-
druja. Organizacijsku strukturu ine lokalni i regionalni
uredi, budui da veliku ulogu u odgovornosti prema
krajoliku imaju lokalna i regionalna samouprava. Kao
i u Velikoj Britaniji, i u mnogim europskim zemljama
noj i regionalnoj upravi (Irska, Francuska, skandinavske
zemlje itd.).85
84 U tom se pogledu briga o krajoliku, kao to ga danas vidi Europe-
an Landscape Convention, u Velikoj Britaniji poela provoditi ve na-
kon Drugoga svjetskog rata osnivanjem National Park Commisssion
1949. godine.
85 U pojedinim sluajevima, kao to je vicarska, sluba je bolje or-
ganizirana na federalnoj razini nego u kantonima. U panjolskoj, gdje
su autonomne zajednice odgovorne za okoli, lokalna uprava (con-
sejerias) djeluje zajedno sa slubom zatite okolia i krajolika. Neke
Ministarstvu poljoprivrede, nego Ministarstvu okolia. U zemljama u
kojima regionalna uprava nema posebno organizirane slube za zati-
tu krajolika i nema odgovarajuih tijela koja bi predstavljala lokalnu
upravu, osnivaju se posebna tijela kao npr. u Francuskoj, gdje je regija
Provence Cote d Azur 1990. godine organizirala eksperimentalni pro-
regije, stalnog praenja mediteranskog krajolika do specijalistikih,
edukacijskih programa.
75
Krajolik kao kul turno na slijee
METODE ZAKONSKE ZATITE KRAJOLIKA
Analizirani primjeri europskih zemalja pokazali su da
provoenje postupaka prepoznavanja (identifikacije) i
dokumentiranja (inventarizacije) krajolika bez zakonskih
mjera za osiguranje njihove zatite nije dovoljno uin-
kovito. Zakonski sustav omoguuje, ovisno o vrijedno-
stima krajolika, razliite metode zatite i stupnja zakon-
skog utjecaja (tablica 3). Postoji nekoliko instrumenata
zakonske zatite krajolika kao to su (dijagram 4):
- ugraivanje krajolika u prostorno planiranje, razvojne
programe i strateko planiranje
- sustav zakonske zatite zatienih krajolika karakteri-
stinih za odreeno podruje
- izrada pejzanog/krajolinog plana.
Krajolik u sustavu prostornog planiranja
i stratekih dokumenata
Zatita krajolika u sustavu prostornog planiranja putem
prostornih i urbanistikih planova primjenjuje se u nizu
zemalja; u vedskoj planiranje koritenja prostora mora
temeljem Zakona o prirodnim resursima na kartama ozna-
iti podruja prirodnih i kulturnih vrijednosti. U Norvekoj
se prostornim planom zatiuju prirodni i kulturni okoli i
svi tipovi krajolika. U vicarskoj se zatita krajolika provo-
di na nekolika razina: planovima kantona (Master Plan) i
planom koritenja prostora (Land Use Plan).86 U Engleskoj
i veem dijelu Velike Britanije prostorni planovi odreuju
podruja zatite vodei brigu o njihovim prirodnim, eko-
lokim i estetskim znaajkama, ukljuujui mjesta nacio-
nalne batine.87 U Danskoj je Zakon o razvojnom planira-
nju iz 1992. godine ukljuio osim zatite prirode i okolia
86 Plan kantona dijeli krajolike na razliite naine: ouvanje mjeo-
vitih izgraenih i otvorenih prostora za sprjeavanje trenda prema
jednolinosti i rascjepkanosti (fragmentaciji) krajolika, promicanje
poljoprivrede i umarstva u brdskim podrujima u vezi s konzerva-
cijom krajolika, zadravanje mjeovitih umovitih poduja i krevina,
ouvanje izgleda gradova i sela.
87 Vaan dio razvojnih, urbanistikih i lokalnih planova vizualna su
obiljeja urbanog krajolika kao to su pogledi na lokalitet izvana, po-
gledi i panorame s prilaznih cesta i slino.
76
i zatitu urbanog okolia i krajolika.88 U Portugalu se u
okviru regionalnog plana odreuju podruja krajolika
visoke vizualne izloenosti, lijepog izgleda te elemenata
prirodne i arhitektonske batine. U panjolskoj se pro-
stornim planom moraju odrediti podruja zatite prirode,
ekosustava i krajolika te dati smjernice za njihov razvoj.89
U Belgiji je za ruralna podruja na temelju Zakona o pre-
grupiranju ruralnog podruja prije bilo kakvih planiranja
obvezatna izradba tzv. istranih planova. Navedeni istra-
ni planovi rezultiraju smjernicama za plan regrupiranja.90
Obiljeja svakog istraivanog podruja utvrena su na
temelju posebnih vrijednosti krajolika, koje se ocjenju-
ju s estetske i drutvene toke gledita, te posebnosti
agrikulturnog karaktera pripadajue regije. Agrikulturne
vrijednosti analiziraju se s gospodarske toke gledita te
s ekolokog i biolokog gledita. U Francuskoj je krajolik,
na temelju Zakona o urbanizmu,91 ugraen u urbanistiki
razvojni plan, s obvezom ouvanja prirodnog i urbanog
krajolika, a u zoniranju se prepoznaju i odreuju krajolici
i mjesta koja e biti zatiena zbog svojih estetskih, po-
vijesnih ili ekolokih vrijednosti. Briga o krajoliku u irem
prostoru ukljuena je u okolini plan gradova i u povelju
88 Svaka od 14 pokrajina ima regionalni plan s posebnim ciljevima
za: urbani razvoj, ruralno podruje, zatitu prirode i okolia. Svaka od
275 jedinica gradske uprave izrauje gradski plan (Municipal Plan) iji
je glavni zadatak potivanje regionalnog plana i posebnih propisa, kao
npr. za krajolik, oblikovanje proelja, reklame, znakovlje i sl. Postoje
lokalni planovi za zatitu obiljeja krajolika, a povezani su s razvojem
i irenjem urbanih podruja ili za gradnju ljetnikovaca i slino.
89 Plan mora sadravati standarde za zatitu krajolika koji trebaju biti
ugraeni u ostale planove koritenja. Osim standarda za zatitu krajo-
lika moraju biti propisane zabrane za radove koji bi mogli promijeniti
ili unititi obiljeja krajolika i dovesti do oteenja, za graevine koje
degradiraju vizure i onemoguavaju poglede. Predlau se i programi
za postupanje i rehabilitaciju krajolika i oteenih mjesta zbog nepo-
voljnog vizualnog utjecaja, premjetanja energetskih vodova i slino.
90 Te analize trebaju odrediti kriterije krajolika: stanita, uzgojene
usjeve, panjake, ume, nizine i sl.; razvoj krajolika i koritenje zemlje;
prirodu i utjecaj na prirodne initelje kao to su pedologija, topogra-
fija, hidrografija, klimatologija i mikroklimatologija; poluprirodne ini-
telje (faunu i floru); vizualne aspekte, ovisno o kriterijima usklaeno-
sti, raznolikosti, linearnih ravnotea i sl.; posebna podruja znaajnih
estetskih, znanstvenih i povijesnih aspekata.
91 Code del Urbanisme, l. 122 [121].
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
za lokalni okoli. Ti dokumenti imaju zakonsku snagu i
potiu lokalne jedinice opine i odjele na integrirani
pristup okoliu i krajoliku kao dijelu naslijea.
Krajolik kao zakonom
zatieno podruje
Krajolici mogu kroz razliite zakone biti razvrstani i
vrjednovani kao posebna podruja zatite. Na taj nain
krajolik je zbrinut zatitnim instrumentima, s razliitim
pravnim reimima i stupnjevima zatite od potpune
zabrane promjena sve do posebnog koritenja i pro-
grama praenja. U Velikoj Britaniji je zatita krajolika
sustavno ugraena u sustav zoniranja koji se provodi
metodama karakterizacije krajolika, koju provodi Coun-
tryside Commission kroz metode prepoznavanja pod-
ruja za zatitu prirode te podruja ouvanja krajolika
(Landscape Conservation Areas). Podruja krajolika koja
se tite sa stanovita zatite prirode ukljuuju nacio-
nalne parkove (National Parks), podruja izvanrednih
prirodnih ljepota (Areas of Outstanding Beauty, OAB),
nacionalna panoramska podruja (National Scenic Are-
as), batinu obale (Coast Heritage), umske parkove,
okolino osjetljiva podruja, eljeznike i seoske par-
kove (Trails and County Parks). U Francuskoj su pitanja
zatite krajolika ureena vaeim Zakonom o okoliu iz
1993. godine,92 te ostalim zakonima: urbanistikog pla-
niranja, poljoprivrede i umarstva. Postoje dvije vrste
zatienih podruja klasificirana (evidentirana) i regi-
strirana (upisana u Registar). Drugi oblik zatite provodi
se kroz prostorne planove u kojima se uspostavljaju
granice zatite arhitektonskog, urbanistikog i pejza-
nog naslijea.93 Francuska je 2007. godine uspostavila i
92 Zakonska zatita krajolika u Francuskoj ima tradiciju od 1930. go-
dine, kada je donesen Zakon o zatiti prirodnih spomenika i podruja,
a odnosio se na podruja od znaaja za umjetnika, povijesna, znan-
stvena, tradicionalna djela i panoramske vrijednosti.
93 Zatita je uspostavljena s lankom 70. Zakona o okoliu (Code del
Envinronment) od 7. sijenja 1983., a proirena je na krajolike 1993.
godine. Odreena je kao posebni oblik zoniranja koji se odnosi na
zatitu na razini drave i opina, a moe biti izraivan za podruja ni dio gradskog plana (Stadtsplan-, primjerice Bavarska, Hessen, Rhein-
odreena za zatitu ili za zatiena povijesna podruja i za krajo-
like. Dosad je izraeno preko 1000 takvih planova. Svako podruje
zatite pokriveno je pravilima i smjernicama koje se primjenjuju na
cijelu povrinu zatite ili samo na dijelove zatienog krajolika, ar-
hitekture ili grada.
usvojila politiku zatite krajolika (La Politique Nationale
des Paysages). U ekoj je Zakonom o zatiti prirode i
krajolika propisana klasifikacija krajolika te uspostav-
ljanje kategorije zatienih podruja nacionalni park,
podruja zatienog krajolika, nacionalni prirodni re-
zervat i spomenik prirode.94
Pejzani/krajolini plan
Njemaka je primjer zemlje koja ima dugovremensku,
integriranu politiku zatite krajolika kroz izradu pejza-
nih planova (Landschaftsplans) na dravnoj, regional-
noj i opinskoj/gradskoj razini.95 Sukladno federalnom
Zakonu o zatiti prirode i krajolika iz 1977. (Das Gesetz
ber Naturschutz und Landschaftspflege, Bundesnatursc-
hutzgesetz), u nastanjenim i nenastanjenim podrujima
krajolik i prirodu treba zatititi, konzervirati i razvijati tako
da kapacitet ekosustava, raspoloivost i dostupnost pri-
rodnih elemenata, raznolikost flore i faune te karakter i
ljepota krajolika, kao osnova kakvoe ivota, budu ou-
vani u odrivom obliku. Zatita se temelji na naelima
ouvanja kulturnih i povijesnih krajolika, sprjeavanju
destrukcije i smanjenja vrijednosti te ouvanja vege-
tacije i ostalih krajolinih obiljeja. Sadrajna struktura
pejzanog programa i regionalnih planova odreena
je zakonom. Opinski/gradski pejzani planovi moraju
94 Zkon o ochran prody a krajiny, prepoznata su 23 podruja
zatienog krajolika koja pokrivaju 14% dravnog teritorija. Ona mora-
ju biti ouvana u njihovu prirodnom stanju, a optimalni razvoj treba
biti usuglaen s ekolokim karakteristikama. Mjere i pravila regulacija
koja se primjenjuju za zatiene krajolike temeljeni su na povezanos-
tima s cijelim teritorijem te posebnim odedbama u odnosu na van-
jski sustav zoniranja. Te su zone/razdjeli podijeljene u tri podruja od
kojih je prvo strogo zatiena zona, gdje je zabranjena nova gradnja,
vaenje mineralnih sirovina i slino.
95 Prema federalnom Zakonu za zatitu prirode i krajolika (Das Ge-
setz ber Naturschutz und Landschaftspflege) planiranje je hijerarhijsko;
postoje pejzani planovi (Landschaftsplan) i planovi koritenja prosto-
ra (Raumplan) s nekoliko razina planiranja, na dravnoj, regionalnoj,
opinskoj/gradskoj, lokalnoj (Bundes-, Landes- und Regionsebene und
die Gemeindeebene). Oni su povezani s ostalim sektorskim planovi-
ma (prometom, planom voda itd.). Pojedine savezne zemlje koriste
dvije razliite metode za ukljuivanje pejzanih planova u opi plan
koritenja prostora. Neke prakticiraju tzv. primarnu formu ukljuivanja
putem kojeg se razliiti pejzani planovi izravno ukljuuju kao poseb-
land-Pfalz, Sachsen), ostale prakticiraju ukljuivanje pomou kojeg ra-
zliiti pejzani planovi formuliraju odvojene dokumente koji se onda
djelomino ugrauju u prostorni ili gradski plan (Baden Wrtenberg,
Saarland). U najvie sluajeva institucije su odgovorne za pejzano pla
niranje, ukljuene u planerski proces (Raumplan, Landesplan).
77
Krajolik kao kul turno na slijee

METODE ZAKONSKE ZATITE KRAJOLIKA

UGRAIVANJE KRAJOLIKA U
ZATITA NAJVRJEDNIH PODRUJA IZRADA PEJZANOG /
PROSTORNO, STRATEKO I
KRAJOLIKA KRAJOLINOG PLANA
RAZVOJNO PLANIRANJE

Dijagram 4: Metode zakonske zatite krajolika

odrediti mjere potrebne za ostvarivanje ciljeva zati-
te krajolika. Za tu namjenu potrebno je dijagnosticira-
ti sadanje stanje krajolika, njegov povijesni razvoj te
odrediti planske mjere zatite ili obnove. Pejzano pla-
niranje u Njemakoj koncipirano je kao dio integralnog
pristupa planiranju sveukupnog okolia, odnosno kao
zasebna vrsta planiranja ukljuena je i u odrivo pro-
storno planiranje.
Italija takoer ima dugodinju tradiciju izrade pejza-
nih planova. Krajolik se u pejzanom planu percipirao
u svjetlu prirodnih ljepota i vidljivih tragova povijesti,
sukladno Zakonu iz 1939. godine96 i obuhvaao je etiri
kategorije pejzanih dobara:
a) nepokretne strukture karakteristine za prirodni okoli
i njihovu geoloku posebnost
b) perivoje, vrtove i parkove koji nisu pokriveni zako-
nom o kulturnoj batini, ali posjeduju karakteristi-
nost i ljepotu
c) grupirane strukture i tipini izgled krajolika koji po-
sjeduje estetske i tradicionalne znaajke
d) lijepe panorame koje se odnose na prirodno okrue-
nje, vanjske toke i vidikovce, lijepe poglede (belve-
dere) za uivanje u pogledu.
Izrada pejzanog plana bila je obvezatna za podruja
oznake c i d, s ciljem zatite od koritenja koje bi moglo
naruiti njihove panoramske vrijednosti. Zakon o kul-
turnim i pejsanim dobrima iz 2004. godine97, kojim se
dopunjuje Zakon o zatiti prirodnih ljepota iz 1939.
godine, uvodi nove kategorije zatite, te ukljuuje
96 Zakon br. 1497 iz 1939. godine o Zatiti prirodnih ljepota.
97 Codice dei beni culturali e del paesaggio [124].
strukturalna obiljeja prirodnog okolia i ekosustave,
obalni pojas u irini od 300 m, obale jezera, pojaseve
uz rijeke, izvore vode, visoravni iznad 1200 m visine,
parkove i rezervate, ume i umska zemljita, movare,
podruja od arheolokog interesa, vulkane, poljopri-
vredna sveuilita i podruja javnog koritenja.98 Zakon
je obvezao regije na izradu regionalnih pejzanih pla-
nova, koji moraju biti koordinirani s planovima urbani-
stikog razvoja. Talijanski pejzani planovi sagledavaju
krajolik zajedniki, sa stanovita prirodnih i kulturnih
gledita, a usmjeruju se na tri podruja: geomorfolo-
giju, ekologiju te povijesne i kulturne imbenike, slino
njemakim pejzanim planovima koji ukljuuju kultur-
nu i povijesnu batinu. Sadraj regionalnih pejzanih
planova pokazuje odreene razlike, ovisno o karakteru
obraivanog prostora,99 a njihov pravni doseg, ovisno
o zakonskim odredbama pojedine regije, kree se od
smjernica do obvezatnih uvjeta koji se ugrauju u ur-
banistike razvojne planove.
98 To pokazuje jasnu liniju razvoja koncepta krajolika od iskljui-
vo i potpuno estetskih kriterija do krajolika okolinih i arheolokih
vrijednosti.
99 Pojedini planovi imaju teite na prirodnim znaajkama i rizicima
promjena u krajoliku. Plan Ligurije, izraen u mj 1:25000, sadravao je
sljedee: ope odredbe, tematske podjele (geologiju, geomorfologiju,
botaniki plan, povijest i kulturu), teritorijalnu potpodjelu, kategorije
krajolika, inventarizaciju prirodnih sastavnica, inventarizaciju povije-
snih i kulturnih sastavnica, zahvate i promjene, razvitak i obnavljanje,
konane odredbe i kartografske prikaze.

78
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama

Tablica 3: Usporedbeni pregled zakonske zatite krajolika u pojedinim europskim zemljama

POSREDNA PROCJENA
DOKUMENTIRANJE
DRAVA POSEBNI ZAKON ZA KRAJOLIK ZATITA UTJECAJA NA
KRAJOLIKA
KRAJOLIKA KRAJOLIK
Austrija DA DA DA
Belgija DA DA DA
Cipar DA NE DA
eka Zkon o ochran prody a krajiny, 1992. DA DA DA
Danska DA DA DA
Estonija DA NE DA
Finska DA DA DA
Francuska Code de lenvironnement - Paysages, 1993., 2006. DA DA DA
Grka DA NE NE
Italija Codice dei Beni Culturali e del Paesaggio 2004. DA NE DA
Irska DA DA DA
Luksemburg DA NE NE
Maarska U pripremi DA NE DA
Malta DA NE DA
Nizozemska DA DA DA
Norveka DA DA DA
Das Gesetz ber Naturschutz und
Njemaka DA DA DA
Landschaftspflege,1977.
Portugal DA NE DA
Rumunjska DA NE DA
Slovaka Zkon o ochrana prody a krajiny, 2002 DA NE DA
Slovenija DA DA NE
vedska DA DA NE
Bundesgesetz ber den Natur- und Heimatschutz
vicarska DA DA DA
1966., 1996.
Wildlife and Countryside Act , 1981.
Velika Britanija Environmental Protection Act, 1990. DA DA DA
Natural Heritage (Scotland) Act, 1991.

79
Krajolik kao kul turno na slijee
PRIMJERI ISTRAIVANJA KRAJOLIKA U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj postoje malobrojna istraivanja krajolika.
Krajolik sadrajna i metodska podloga Krajobrazne osno-
ve Hrvatske100 izraena je 1999. godine kao interdisicpli-
narni pristup pitanjima vezanim uz izradu Krajobrazne
osnove Hrvatske. Deset godina nakon njezina donoenja
izraene su prve studije na temu prepoznavanja i zatite
krajolika, za priobalno podruje u projektu Inventariza-
cija, vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmaci-
je.101 Godine 2010. Strategijski ured za planiranje i razvoj
Grada Zagreba naruuje izradu Krajobrazne studije Grada
Zagreba.102 Na inicijativu Zavoda za prostorno ureenje
Zagrebake upanije za potrebe izrade Izmjena i dopuna
Prostornog plana Zagrebake upanije izraena je Krajo-
brazna studija Zagrebake upanije za razinu opih krajo-
braznih tipova, a za Grad Svetu Nedjelju za potrebe izrade
Izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Sveta Nedje-
lja izraena je Krajobrazna studija Grada Sveta Nedjelja.
Javna ustanova za zatitu prirode Primorsko-goranjske
upanije inicirala je izradu Krajobrazne osnove upanije.
Osim navedenih studija, slijedom zakonske obveze koja
proizlazi iz Zakona o zatiti okolia i potrebama izrade
Strateke procjene utjecaja na okoli i Studije utjecaja na
okoli izrauju se studije koje se u jednom dijelu odno-
se na pitanja krajolika. Meutim, ne postoji pravilnik, niti
drugi dokument koji bi odredio standarde, kriterije, sa-
draj i nain njihove izrade, stoga se i studije izrauju na
temelju zasebnih i razliitih metodskih pristupa.
Krajolik sadrajna i metodska podloga
Krajobrazne osnove Hrvatske
Studija Krajolik sadrajna i metodska podloga Krajo-
brazne osnove Hrvatske izraena je 1999. godine kao
100 *** 1999.a.
101 U okviru projekta COAST UNDP-GEF izraene su 2009. godine
tri studije: Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza
Dalmacije, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Oikon, d.o.o.
Zagreb.
102 Izradu studije Krajobrazna osnova Grada Zagreba, 1. Etapa Strateke
smjernice za zatitu opih krajobraznih tipova Grada Zagreba naruio
je Gradski zavod za strateki razvoj i planiranje razvoja Grada Zagreba
za potrebe izrade strategije razvoja Grada Zagreba.
80
struna podloga za nastavak rada na izradi Krajobrazne
osnove Hrvatske, koja je zacrtana Strategijom prostornog
ureenje Republike Hrvatske (1997.). Svrha studije bila je
doprinijeti pripremi njezine uspostave, kroz gledita i
pristupe viedisciplinarne skupine strunjaka iz institu-
cija i podruja vezanih uz planiranje koritenja i zatite
prostora/krajolika.103 U navedenoj strunoj podlozi na-
glaeno je da je svrha izrade Krajobrazne osnove kao pro-
storno-planske podloge prepoznavanje obiljeja krajo-
lika, njihove vrijednosti i osjetljivosti ili ugroenosti, te
donoenje preporuka za koritenje, ureenje i zatitu
kako bi se u procesu prostornog planiranja osigurale
odgovarajue mjere. Smjernice za ouvanje i unaprje-
enje krajoline raznolikosti zacrtane su u okviru tri pre-
poznate prirodno-zemljopisne regije:
- Panonske Hrvatske (nizinski prostor s gorskim masi-
vima slavonskoga gorja te Medvednice, Ivanice, Kal-
nika, Moslavake i Petrove gore, umberka i Samo-
borskog gorja)
- Gorske Hrvatske
- Jadranske Hrvatske.
U strunoj podlozi prepoznata je uloga krajolika naselja,
posebito gradskih krajolika i njihova uloga u oblikovanju
nacionalnog prostornog identiteta. Utvreno je da su
103 Studija Krajolik sadrajna i metodska podloga Krajobrazne osnove
Hrvatske obrauje sljedee teme:
- Europski pristupi i iskustva u zatiti, upravljanju i planiranju krajobraza
(Vesna Koak, Branka Anii, Marijan Buan)
- Opi okviri zatite krajobraza za krajobraznu osnovu Hrvatske poljod-
jelski krajobraz (Vesna Koak, Branka Anii, Marijan Buan, Agron-
omski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zavod za ukrasno bilje i kra-
jobraznu arhitekturu)
- O snova umskih krajobraza (Vladimir Kuan, umarski fakultet
Sveuilita u Zagrebu)
- Krajobrazna osnova i prostorne vrijednosti jadranske obale (Lido Soi)
- Krajobrazno diferenciranje s obzirom na prirodna obiljeja (Ivo Brali,
Dravna uprava za zatitu priorde)
- Zatita, ouvanje i koritenje kulturne batine (Biserka Dumbovi Bi-
lui, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Kon-
zervatorski odjel u Zagrebu)
- P erceptivne vrijednosti krajobraza Hrvatske Studija za vizualno deter-
miniranje krajobraza (Sonja Jurkovi, Arhitektonski fakultet Sveuilita
u Zagrebu Zavod za urbanizam).
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
naselja njegovi najznaajniji, najsloeniji, ali i najkonfliktniji
dijelovi jer se u njima sukobljavaju razliiti interesi mnogih
korisnika prostora. Osim toga, ubrzani proces urbanizacije
dovodi do rasta velikih gradova i preobrazbe nekadanjih
sela te slabljenja i odumiranja ruralnih djelatnosti. Stoga
je predloeno da se u izradi Krajobrazne osnove postavi
naglasak na krajolike naselja i nain planiranja razvitka na-
selja u krajoliku. Prepoznat je i problem infrastrukturnih i
gospodarskih sustava koji su rezultat mjerodavnih odluka
drugih institucija odluivanja, a u prostornim planovima
se pojavljuju kao obvezni ulazni elementi. U zakljucima
je istaknuto da je Krajobrazna osnova104 kojom se trebaju
sintezno razmatrati obiljeja i vrijednosti krajolika:
- jedna od bitnih podloga za prostorne planove i ostale
strune programe, studije utjecaja na okoli i ostale studije
- kao dugoroni projekt zasnovana je na viedisciplinar-
nim, znanstvenim i strunim podlogama i istraivanjima
- provodi se hijerarhijski, za nacionalnu, regionalnu i lokal-
nu razinu planiranja.
Preporuke za daljnji rad na Krajobraznoj osnovi Hrvat-
ske105 odnose se na usklaivanje terminologije, izradu
pilot projekta za prostor jedne upanije, izradu Krajobra-
zne osnove za cijeli dravni teritorij, prijedlog iznimnih
krajolika Hrvatske i pokretanje projekta istraivanja ti-
pologije naselja.
Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje
obalnih krajobraza Dalmacije
Studija Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obal-
nih krajobraza Dalmacije106 izraena je u okviru projek-
ta COAST, koji je obuhvaao obalno podruje etiriju
dalmatinskih upanija: Zadarske, ibensko-kninske,
104 *** 1999a: 178.
105 Ibidem, 179.
106 U okviru projekta COAST UNDP-GEF project 00050301 izraena
je 2009. godine Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih krajo-
braza Dalmacije, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Oikon,
d.o.o. Zagreb. Zbog svoje iznimne bioloke i krajobrazne vrijednosti
odabrana su etiri pilot podruja: 1) Peljeac, Dubrovako primorje,
Malostonski zaljev i Mljet; 2) Vis i viki akvatorij; 3) ire podruje ua
rijeke Krke; 4) otok Pag (jugoistoni dio u Zadarskoj upaniji) i pod-
ruje uz Novigradsko i Karinsko more.
Splitsko-dalmatinske i Dubrovako-neretvanske. Istra-
ivana podruja bila su: (Lot)1 opina Ston i Janjina
s Malostonskim zaljevom, (Lot)2 otoci Vis i Bievo,
(Lot)3 estuarij rijeke Krke i (Lot)4 jugoistoni dio
otoka Paga. Osnovni cilj projekta bio je usmjeren na
uinkoviti utjecaj poduzetnikih aktivnosti u turizmu,
poljodjelstvu, ribarstvu i marikulturi, kako bi u svoje
djelovanje ukljuile odrivo koritenje, te ouvanje bi-
oloke i krajoline raznolikosti. Glavni cilj studija bio je
istraiti i preporuiti modele razvitka odabranih obal-
nih podruja koji nee utjecati na smanjenje bioloke
i krajoline raznolikosti, niti na smanjenje prirodnog i
kulturnog identiteta.
Osnovni dio svake studije obuhvaao je poglavlja:
- inventarizaciju, tipoloko razvrstavanje i vrjednovanje
krajolika
- analizu pritisaka prema tipovima krajolika te prema
glavnim razvojnim zahtjevima (turistiko-rekreacijska
djelatnost) radi utvrivanja njihove ranjivosti
- mjere za svaki tip krajolika koje bi trebale istovre-
meno osigurati razvoj djelatnosti i zatitu krajolinih
vrijednosti.
Provedeno je tipoloko razvrstavanje krajolika, odnosno
podjela na tipove/podruja s izraenim zajednikim,
vidljivim, prostorno-vizualnim obiljejima uz korite-
nje digitalne obrade podloga i podataka alatima GIS-a.
Glavni kriterij za klasifikaciju krajolika u mjerilu obrade
1:25000 bio je reljef, a na podrujima neizraajnog re-
ljefa bio je povrinski pokrov. Krajolini tipovi/podruja
prepoznati su kao morfoloke jedinice s vidljivim pro-
storno-vizualnim obiljejima, koja su kao prostorne slike
ralanjeni uzorcima. Prepoznavanje uzoraka krajolika,
kao nositelja podrobnijih podataka o krajolinim tipo-
vima/podrujima, obavljeno je na temelju glavnog kri-
terija povrinskog pokrova i naina koritenja (turistika,
gospodarska podruja). Uzorci krajolika podijeljeni su na
prirodne (uma, makija, more, obala, ikare i travnjaci,
vode) i kulturne/antropogene koji se dijele na naselja
(gradska, ruralna, periurbana, industrijska, turistika, itd.)
te poljodjelske uzorke (poljodjelske povrine u polju,
na terasama, vinogradi, maslinici, itd.). Krajolini tipovi/
81
Krajolik kao kul turno na slijee
19. Tipoloka podjela krajolika otoka Visa
podruja odreeni su prema kriteriju reljefnih osobina:
zaravan, hrbat, kanjon, rijena dolina, otok (sl. 19).
Vrjednovanje krajolinih podruja provedeno je na te-
melju dvaju kriterija: miljenja strunjaka i miljenja
javnosti. Vrjednovanje obavljeno od strane strunja-
ka imalo je za cilj odrediti doivljajnu vrijednost, dok
je vrjednovanje od strane javnosti imalo za cilj poka-
zati sustav vrijednosti anketiranih osoba (lokalno sta-
novnitvo, turisti, posjetitelji podruja) i njihov odnos
prema krajoliku. Konane vrijednosne ocjene dobive-
ne su kao zajedniki rezultat strune procjene svake
vrjednovane karakteristike. Odabrani parametri vrjed-
novanja bili su:
- prirodna ouvanost prirodnih elemenata, odnosno
percepcija prostora kao prirodnog
- r aznolikost oblika (razliitost oblika pojavljivanja
uma, razvedenost reljefa, kombinacije ume, reljefa
i vode, kombinacije poljodjelskih uzoraka i naselja,
vode i sl.)
82
krko polje
obalna strana
otoje
suha dolina
zaljev
hrbat
- stupanj prostornog reda, odnosno prisutnost eleme-
nata prostornog reda kao to su ponavljanje, ritam,
smjer, stupnjevanje i drugo
- harmoninost najvaniji kriterij vrjednovanja do-
ivljajne vrijednosti krajolinih podruja, ukljuuje vr-
snou slike krajolika kao rezultat dobre/loe promjene
prirodnih uvjeta, stupanj prilagodbe postojeim pri-
rodnim uvjetima, transparentnost i prepoznatljivost
uzoraka.
Dodana su i dva kriterija simbolinog znaenja prirod-
nih i kulturnih elemenata krajolika, na temelju kojih se
odluivalo u kojoj je mjeri pojedino krajolino podru-
je prepoznato na dravnoj, regionalnoj i lokalnoj razi-
ni.107 Oba kriterija simbolinog znaenja nisu iskazana
107 Sustav vrjednovanja i izbor kriterija vrjednovanja preuzet je iz slo
venskog modela primjenjenog u izradi tipoloke klasifikacije krajolika
Slovenije - (1998.) Metodoloke osnove, regionalna razdelitev krajinskih
tipov v Slovenij, Ministarstvo za okolje in prostor, Odelek za krajinsko
arhitekturo, Biotehnika fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana.
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama

Vrednovanje POPIS KRAJOLINIH PODRUJA

3-4 1. Bievo
4 2. Komiki zaljev
4-5 3. Sjeverna obala:
5 Rudine-Okljuna
4. Podruje sjeverne udoline
5. Podruje sredinjeg hrpta
6. Podruje junog hrpta
7. Juna obala
8. Viki zaljev
9. Marine zemlje
-Podselje-Podstraje
10. Istona obala:
Stonica-enka
11. Jugoistoni otoii

20. Vrjednovanje krajolika otoka Visa

brojano, ve samo opisno, odvojeno od ostala etiri
kriterija. Krajolina podruja ocijenjena su skalom vri-
jednosti od 1 do 5 (od najmanje vrijednih do viso-
kovrijednih podruja), pri emu je prilikom statistike
obrade podataka dodatna teina stavljena na kriterij
harmoninosti, kao presudan kod vrjednovanja doiv-
ljajne vrijednosti krajolinih podruja (sl. 20). Istraivan
je i model ranjivosti krajolika, opisan kao vrijednosna i
specifina prostorna slika zatitnih zahtjeva koji ukljuu-
ju: vizualne, ekoloke (prirodne) i kulturne vrsnoe krajoli-
ka.108 Model ranjivosti vrsnoe krajolika temeljio se na
simuliranju moguih utjecaja pojedinih djelatnosti na
njegove prepoznate vrijednosti, ime se omoguila
procjena prihvatljivosti ili neprihvatljivosti djelatnosti u
prostoru na temelju primijenjenog jednostavnog raz-
miljanja ondje gdje je stupanj vrsnoe vei stupanj
prihvatljivosti zahvata u prostor je manji. Predloene
su glavne mjere za zatitu i odrivo koritenje krajoli-
ka,109 koje se odnose na:
- zatitu najvrjednijih krajolinih podruja i najranjivijih
prostora
- poboljanje degradiranih krajolika s naglaskom na po-
druja nekontroliranog razvoja
- z atitu karaktera i identiteta vrijednih tradicijskih
naselja
- revitalizaciju vrijednih agrikulturnih (ruralnih) krajolika
i naputenih poljodjelskih povrina
- zatitu vrijednosti krajolika u podrujima planirane tu-
ristike namjene.
Primijenjeni metodoloki postupak bio je identian za
sva etiri istraivana podruja. Unato nedostatcima u
odabiru pokazatelja za klasifikaciju tipova i podruja
krajolika110 u kojem nisu u dovoljnoj mjeri ukljuene

109 Ibidem, 98.

108 *** 2009: 86. 110 Podrobnije u poglavljima 3.4. i 5.4.

83
Krajolik kao kul turno na slijee
gorsko-brdski opi tip
breuljkasto-brdski opi tip
nizinski urbani opi tip
nizinski rijeni opi tip
nizinski ruralni opi tip
breuljkasti opi tip
21. Opi tipovi krajolika Grada Zagreba
antropogene sastavnice, niti specifinosti morskog
krajolika te necjelovito obuhvaenim imbenicima
vrjednovanja, studija je donijela vrijedne podatke koji
mogu posluiti u planerskim postupcima i odlukama
upravljanja navedenih podruja.
Krajobrazna studija Grada Zagreba
Krajobrazna studija Grada Zagreba 1. etapa Strateke
smjernice za zatitu karaktera opih krajobraznih pod-
ruja Grada Zagreba111 izraena je za potrebe izrade
Strategije razvoja Grada Zagreba. Osim zakonskih ob-
veza, koje proizlaze iz Zakona o prihvaanju Europske
konvencije o krajoliku i Strategije prostornog ureenja
Republike Hrvatske, razlozi izrade proizali su iz dana-
njih problema razvoja Grada Zagreba. Prekomjerno
irenje gradnje u neizgraena podruja, promjena
111 Studiju je izradio Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Za-
vod za ukrasno bilje i krajobraznu arhitekturu i Oikon, d.o.o., Zagreb
(autori: Dumbovi Bilui, B.; Koak Mioi Soi, V.; Kuan, V.). urbana/izgraena podruja.
84
urbanih uzoraka, planiranje prometnica i niz ostalih
infrastrukturnih graevina, otvara potrebe za novim
pristupom prostornom i urbanistikom planiranju. Za
prepoznavanje obiljeja i vrijednosti krajolika primije-
njene su meunarodno prihvaene metode ocjene
karaktera krajolika (Landscape Character Assessment)
i urbanog karaktera (Urban Character Assessment).112
Povezivanjem pristupa urbanizma i krajolika kori-
tenjem tehnika kartiranja, katalogiziranja, modelira-
nja, preklapanja, slojevitosti, zoniranja i sl., stvoren je
alat za cjeloviti pristup sagledavanju pitanja ureenja
i upravljanja krajolikom Zagreba. Glavni cilj studije bio
je prepoznati ope krajoline tipove/podruja, ocijeniti
njihov karakter, osjetljivosti i znaaj, analizirati pritiske
te izraditi strateke smjernice za ouvanje karaktera
krajolika. Zadatak je bio ukazati na raznolikost i znaaj
prepoznatih opih krajolinih tipova, izraditi strateke
smjernice kako bi se u okviru Strategije razvitka Grada
Zagreba (ZagrebPlan) osigurale metode za zatitu nji-
hovih posebnosti, a u okviru procesa planiranja i uprav-
ljanja i ostale potrebne aktivnosti.
Budui da se radi o prvoj studiji koja u Hrvatskoj uk-
ljuuje najveim dijelom urbani krajolik,113 posebni za-
datci su bili:
- pripremiti metodologiju za prepoznavanje i ocjenu
karaktera krajolika sukladno vaeim meunarodnim
metodama te koritenjem dostupnih izvora podataka
- na temelju predloene metodologije provesti tipolo-
ku podjelu (karakterizaciju) krajolika
- provesti postupak tipoloke podjele, karakterizacije
krajolika kroz sagledavanje njegove prirodno-mjesto-
pisne i povijesne odreenosti
- ocijeniti stanje opih krajolinih tipova/podruja: ja-
inu karaktera, krajoline i vizualne osjetljivosti te pri-
tiske na promjene
112 Podrobnije o metodama tipolokog razvrstaja: ocjene karaktera
krajolika (Landscape Character Assessment) i urbanog karaktera (Ur-
ban Character Assessment) u poglavlju 3.
113 Radi se o prvoj studiji ne samo u Hrvatskoj, ve i u zemljama ju-
goistone Europe koja se odnosi na urbana podruja. Primjerice Stu-
dija krajine za podruje Grada Ljubljane iz svojeg obuhvata iskljuuje
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
- ukazati na potrebu ugraivanja rezultata studije u pro-
storno-plansku dokumentaciju, kao i za ostale potre-
be i koritenje strunjaka, upravnih tijela i stanovnika
- ukazati na raznolikost i znaaj prepoznatih krajolinih
tipova/podruja, jaati svijest o potrebi njezina ouva-
nja da bi se razvitak temeljio na ouvanju krajolinih
obiljeja i posebnosti, kao vane sastavnice prostornog
identiteta Zagreba
- na temelju rezultata istraivanja: prepoznatih krajoli-
nih tipova/podruja, ocjene njihova znaaja, analize
osjetljivosti i pritisaka, izraditi smjernice za postupanje
i preporuke za njihovo ukljuivanje u procese prostor-
nog, drutvenog i gospodarskog planiranja
- izraditi strateke smjernice zatite obiljeja opih krajo-
linih tipova/podruja za potrebe izrade Strategije Gra-
da Zagreba, za primjenu u procesima prostornog i ur-
banistikog planiranja te u ostalim aktivnostima uprav-
ljanja prostorom.
Pristup i metodologija bili su prilagoeni obiljejima
istraivanog podruja; sloenost i heterogenost pod-
ruja Grada Zagreba ukljuuje podruja razliitih vrsta
krajolika: urbanih, poluurbanih, ruralnih, poljodjelskih,
umskih, prirodnih i doprirodnih obiljeja.114 Morfolo-
ka i fizika obiljeja krajolika urbanih i ruralnih podruja
oblikovanih dugogodinjim graditeljskim, gospodar-
skim, poljodjelskim i ostalim aktivnostima zahtijevala
su prilagoen pristup provedbe tipoloke podjele, ka-
rakterizacije krajolika. Tipoloka podjela tj. karakterizacija
krajolika temeljila se na grupama prirodnih i kulturnih
pokazatelja. Prirodni (bio-fiziki) pokazatelji ukljuili su
klimu, reljef, geoloki sastav, vrste tla, vode i povrinski
pokrov. Kulturni pokazatelji na kojima se temeljila kla-
sifikacija krajolika bili su podatci o antropogenim utje-
cajima, kao to su:
- vrste i tipovi izgraenosti urbana morfologija (slo-
enost, centralnost, kompaktnost, gustoa) i urbani
uzorci
114 Prema udjelu zastupljenosti koritenja povrina na podruju Gra-
da Zagreba oko 1/3 prostora pripada izgraenom (urbaniziranom),
poljodjelskom i umskom krajoliku. Podaci iz PPG Zagreba, Slubeni
glasnik Grada Zagreba 8/2001, 16/2002, 11/2003, 2/2006, 1/2009 i
8/2009).
- uzorci poljodjelskih povrina i koritenje prostora
- povijesna dimenzija krajolika
- kulturno naslijee i prirodno-okoline vrijednosti.
Pokazatelji karaktera krajolika obuhvatili su: sadanje ko-
ritenje i namjenu prostora, povijesno koritenje, morfo-
logiju podruja (veliina, oblici, grupe uzoraka, gustoa)
naine koritenja i gradnje, urbane uzorke, krajoline ele-
mente: vrste prometnica (ceste, ulice, pruga i sl.), peri-
vojno ureene prostore, vodene tokove i ostale vodene
povrine itd. Navedeni atributi ukljuuju imbenike pri-
rodnog i izgraenog okolia koji su oblikovani ljudskim
aktivnostima tijekom povijesti. Podjela krajolika na tipo-
ve/podruja meusobno razliitog, prepoznatljivog i do-
sljednog karaktera prikazana je kartom opih krajolinih
tipova/podruja (sl. 21). Opi krajolini tipovi i podruja
opisani su na temelju njihovih prepoznatih osnovnih i po-
sebnih svojstava.115 Svako ope krajolino podruje ana-
lizirano je i opisano uvaavajui smjetaj, vizualna (struk-
turna), povijesna i ekoloka obiljeja te pritiske razvoja.
Vrjednovanje svakog opeg krajolinog podruja na te-
melju postavljenih pokazatelja vrijednosti ukljuilo je:
ocjenu stanja i jaine karaktera, negativnih obiljeja te
krajoline i vizualne osjetljivosti. Kriterij vrjednovanja ja-
ine karaktera ukljuio je prisutnost zatienih podruja.
Na temelju analiza vanjske vizualne izloenosti podruja
Grada Zagreba iz bitnih i najuestalijih smjerova kreta-
nja kartirana su podruja najvee vizualne osjetljivosti.
Preklapanjem podataka vizualne osjetljivosti i vrijedno-
sti krajolinih podruja proizali su podatci za ukupnu
krajolinu osjetljivost.
Zakljueno je da pojedina opa krajolina podruja ima-
ju razliite stupnjeve vrijednosti te da opa krajolina
podruja nisu homogenih uzoraka i struktura, iz ega
proizlazi da jaina krajolinog karaktera nije jedinstvena
na cjelokupnom podruju. Svako ope krajolino pod-
ruje ima razliite stupnjeve vrijednosti od visoko pre-
poznatljivih krajolinih uzoraka, kombinacije prirodnih
115 Na podruju Grada Zagreba prepoznato je 6 opih krajolinih
tipova: gorsko-brdski, brjeuljkasto-brdski, nizinski urbani, nizinski ri-
jeni, nizinski ruralni i brjeuljkasti krajolik. Podrobnijom klasifikacijom
unutar est opih prepoznato je 25 krajolinih tipova.
85
Krajolik kao kul turno na slijee

PRITISCI
planirane infrastrukturne graevine
planirane vodogradnje
planirana graevna podruja
postojee auto ceste
UKUPNA OSJETLJIVOST
mala
srednja
velika
vrlo velika

22. Osjetljivost opih krajolinih podruja i pritisci na 23. Elementi za uspostavu Zelenog sustava Grada Zagreba
obiljeja krajolika Grada Zagreba

i kulturnih elemenata kojima se stvara doivljaj mjesta,
do onih ija su obiljeja promijenjena ili naruena.116 Na-
vedeni podatci u izravnoj su povezanosti s kapacitetom
krajolinog podruja za promjene te sa smjernicama i
preporukama upravljanja promjenama i buduim pro-
stornim razvojem grada. Analizirani su glavni utjecaji na
karakter krajolika. Prepoznate su glavne grupe pritisaka
uslijed kojih se mijenjaju krajolina obiljeja Grada Za-
greba, a odnose se na:
- irenje grada na neizgraene prostore, vizualno izlo-
ene i ekoloki vrijedne lokacije
116 U skupinu krajolinih tipova/podruja visoke vrijednosti ubrajaju
se podruja opeg krajolinog tipa brjeuljkasto-brdskog i nizinskog ur-
banog krajolika Zagreba, iji slijed prevladavajuih i prepoznatljivih ur-
banih uzoraka ine elementi srednjovjekovnih struktura Gornjega grada
i Kaptola, donjogradska blokovska matrica 19. st., brojna radnika nasel-
ja s poetka 20. st. oblikovana prema konceptima urbanizma vrtnoga
grada, kvartovi viestambene izgradnje nastali na CIAM-ovim naelima
1960-ih i 1970-ih godina. Osim dvodimenzionalnih uzoraka i matrice
prostora, razmatrala se i trea dimenzija, tzv. vertikalna matrica u kojoj se
istiu vani initelji vizualnog karaktera krajolika kojima se oblikuju siluete
i karakteristine panorame Zagreba. To su graevine vertikalni prostorni
akcenti (landmarks), tornjevi povijesnih sakralnih graevina, infrastruk-
turne graevine te visoke zgrade stambene i poslovne namjene.
- unoenje novih tipova gradnje i urbanih uzoraka koji
ne uvaavaju naslijeena obiljeja
- razvoj novih sadraja u podrujima visoke vrsnoe i
osjetljivosti koji negativno mijenjaju karakter podruja
- planiranje nove prometne i energetske infrastrukture
koja ne ukljuuje odnos prema obiljejima krajolika
(sl. 22).
Strateke smjernice i preporuke studije naglasile su
osnovne mjere za zatitu prepoznatih raznolikosti ka-
raktera pojedinih krajolinih podruja kroz:
- ukljuivanje krajolika u procese planiranja te uspostavu
politike zatite krajolika
- preporuke za prostorno i urbanistiko planiranje
- smjernice za oblikovanje i projektiranje u krajolinim
podrujima visoke vrsnoe te u osjetljivim podrujima
radi zatite njihovih obiljeja
- strateki znaajna podruja za oblikovanje i izradu
Zelenog sustava Grada Zagreba kojima se uspostav-
ljaju kontinuirani potezi nasada pejzani pojasevi

86
 Pravna za tita k rajolika u Hr vatskoj i usp oredba s europsk im zemljama
24. Tipovi krajolika Grada Zagreba
koji povezuju umska podruja Medvednice s rijenim
krajolikom Save i nizinskim podrujem, kao moguim
polazitem za izradu Strategije zelenog sustava Grada
Zagreba (sl. 23).
Krajobrazna studija Grada Zagreba izraena je na razini
opih krajolinih tipova/podruja, iz ega su proizala
1.1.1. gorski umski krajolik Medvednice
1.1.2.a brdski umski krajolik june i zapadne Medvednice
1.1.2.b brdski umski krajolik istone Medvednice
1.2.1. brdski ruralni krajolik jugoistone Medvednice
1.2.2. breuljkasti urbani semi-urbani krajolik
jugozapadne Medvednice
1.2.3. breuljkasti urbani centralni krajolik Zagreba
1.2.4. breuljkasti urbani povijesni krajolik
Gornjeg grada i Kaptola
1.2.5. breuljkasti ruralno-urbani krajolik Zagreba
1.2.6. breuljkasti ruralni krajolik istone Medvednice
2.1.1.a nizinski urbani semi-centralni krajolik zapadnog Zagreb
2.1.1.b nizinski urbani semi-centralni krajolik istonog Zagreba
2.1.2. nizinski urbani povijesni centralni krajolik Donjeg grada
2.1.3. nizinski urbani centralni krajolik Zagreba
2.1.4. nizinski suburbani krajolik Zagreba
2.2.1.a rijeni doprirodni periferni krajolik zapadnog Zagreba
2.2.1.b rijeni doprirodni periferni krajolik istonog Zagreba
2.2.2.a rijeni suburbani krajolik zapadnog Zagreba
2.2.2.b rijeni suburbani krajolik junog i istonog Zagreba
2.2.3. rijeni urbani semi-centralni krajolik zapadnog Zagreba
2.2.3. rijeni urbani semi-centralni krajolik istonog Zagreba
2.2.4. rijeni urbani centralni krajolik Zagreba
2.3.1. breuljkasti semi-ruralni krajolik Sesveta
2.3.2.a nizinski ruralno-urbani poljoprivredni krajolik Sesveta
2.3.2.b nizinski ruralno-urbani poljoprivredni krajolik
junog Zagreba
2.3.3. nizinski ruralni poljoprivredni krajolik Brezovice
2.3.4. nizinski ruralni umski krajolik Stupnika i Obrea
2.3.5. nizinski semi-ruralni krajolik zapadnog Turopolja
2.4.1. nizinski ruralni umski krajolik Zdenine
2.4.2. breuljkasti ruralni umski krajolik Vukomerikih gorica
samo opa i strateka usmjerenja za budui razvitak na
naelima zatite obiljeja i vrijednosti krajolika. U za-
kljucima Studije navedeno je da je za utvrivanje svih
obiljeja krajolika potrebno provesti podrobniju razinu
tipoloke podjele u mjerilu krajolinih tipova, podtipo-
va i uzoraka (sl. 24).
87
Krajolik ua rijeke Krke
TIPOLOKI RAZVRSTAJ -
KARAKTERIZACIJA KRAJOLIKA
Meunarodno usvojene metode tipolokog razvrstaja
karakterizacije i ocjene karaktera krajolika uz odree-
ne su prilagodbe primjenjive i za krajolike u Hrvatskoj.
Takvim se pristupom postie mogunost usporedbe s
krajolicima susjednih zemalja te sudjelovanje u susta-
vu europskog tipolokog razvrstaja krajolika i pridrue-
nim projektima. Na temelju analiza teorijskih polazita i
recentno primijenjenih meunarodnih modela doku-
mentiranja i razvrstavanja krajolika te prepoznavanja i
odreivanja krajolinih tipova i podruja, predlae se
model primjenjiv za karakterizaciju krajolika u Hrvatskoj.
U ovom se poglavlju analizira teorijski pristup istrai-
vanjima i metodama koje se u zadnja dva desetljea
rabe u pojedinim zemljama u kojima su sustavi skrbi o
krajolicima dugovremenski i uinkoviti. Analiziraju se
informacijski sustavi i metode voenja, kartiranja i or-
ganiziranja podataka te dosad provedeni primjeri tipo-
lokog razvrstaja krajolika. Osim za potrebe prepozna-
vanja i dokumentiranja, metoda tipolokog razvrstaja
jedna je od osnovnih pretpostavki odgovarajue zatite
krajolika na razliitim razinama i mjerilima. Meunarod-
no prihvaeni pristupi na viim razinama karakterizaci-
je (meunarodna) dosad su u maloj mjeri u tipoloko
razvrstavanje ukljuivali kulturno-povijesne sastavni-
ce. Dosadanji stupanj ukljuivanja kulturnih sastavni-
ca u metode europskog tipolokog razvrstaja krajoli-
ka zbog toga se smatra nedostatnim te je u meuna-
rodnim strunim krugovima zakljueno da je na niim
razinama karakterizacije nacionalnim, regionalnim i
lokalnim potrebna njihova vea zastupljenost. Na te-
melju provedene analize teorijskog pristupa i praktino
primijenjenih metoda tipolokog razvrstavanja i ocjene
karaktera krajolika predlae se model koji se provjerava
na istraivanom podruju umberka, odnosno na zati-
enom kulturnom krajoliku umberako-samoborsko
gorje Pleiviko prigorje.
Dosad ustrojene i primijenjene metode tipolokog raz-
vrstavanja, odnosno karakterizacije krajolika razlikuju se
89
Krajolik kao kul turno na slijee

25. Krajolik otoka i mora, Viki zaljev

u pojedinim zemljama, ovisno o posebnostima vrsta i
tipova krajolika. Stoga su u mnogim europskim i izva-
neuropskim zemljama uspostavljene i u praksi provje-
rene razliite metode, modeli i tehnike. S obzirom na
sloenost krajolika kao cjelokupnog prostora i njegovo
zasebno bavljenje u pojedinim znanstvenim/strunim
podrujima (geografije, prostornog planiranja, pejzane
arhitekture, biologije, ekologije, arheologije, etnologije
i ostalih) danas je prihvaena zajednika metodologija
za dokumentiranje i klasifikaciju krajolika u obliku ana-
lize i ocjene njegova karaktera (landscape character as-
sessment). To je integralni pristup koji ukljuuje analize
sastavnica i svojstava krajolika i ne sastoji se od zbirke
pojedinih, zasebnih dijelova, ve se oni razmatraju za-
jedno kao dio cjelovita sustava. U ishoditu istraivanja
su svojstva karakter krajolika, opisana razliitim i pre-
poznatljivim uzorcima elemenata koji se dosljedno po-
javljuju u pojedinom tipu krajolika. Na taj nain odreen
karakter krajolika odraava posebnost kombinacije geo-
lokog sastava, vrste tla, geomorfolokih oblika, vegeta-
cije, namjene i koritenja prostora, naselja i graditeljskih
oblika kojima se oblikuje doivljaj odreenog mjesta
krajolika. Glavne kulturne, tj. antropogene aktivnosti koje
sudjeluju u oblikovanju krajolika jesu: koritenje prostora
i upravljanje, tipovi i obiljeja naselja, zgrade i ostale gra-
evine te uzorci i tipovi poljodjelskih i ostalih neizgra-
enih povrina. Na temelju pregleda literature i dosad
provedenih tipolokih razvrstaja krajolika odabranih pri-
mjera istrauju se razliiti pristupi i metode:
- tipoloki razvrstaj, odnosno karakterizacija krajolika,
koja se odnosi na sve krajolike oblikovane ovjekovim
djelovanjem, a ne samo one koje zadovoljavaju krite-
rije kulturnog naslijea
- ocjena karaktera krajolika koja ukljuuje ocjenu krajo-
line osjetljivosti, vizualne osjetljivosti i kapacite-
ta krajolika, a u izravnoj je povezanosti sa zatitom i
stupnjem promjena te mogunostima novih zahvata
u krajoliku.
Metodama tipolokog razvrstaja i ocjene karaktera
krajolika obuhvaeni su svi krajolici oblikovani ovje-
kovim djelovanjem, bez obzira na stupanj njihove vri-
jednosti ili teritorijalnu odreenost, a ne samo krajolici
koji posjeduju svojstva kulturnog dobra. To mogu biti
krajolici kopna ili mora, urbani, ruralni i drugi. Navedene
metode mogu biti osnova i za prepoznavanje krajolika
kulturnog naslijea (sl. 25).

90

METODE I PROBLEMI
ISTRAIVANJA KRAJOLIKA
Krajolici su po odreenju sloene oblikovne i prostor-
ne strukture, vieznanog karaktera.1 Oblikovani su i
strukturirani kao kola prepoznatljivih prostornih je-
dinica u kojima su prostorni i vremenski povijesni
procesi izravno povezani s uzorcima krajolika. Tri glav-
na obiljeja krajolika jesu: struktura, funkcija i promje-
na. Struktura odreuje prostornu raspodjelu energije i
materije u krajoliku, a funkcija opisuje meudjelovanje
i odnose prostorno rasporeene energije i materije. Pro-
mjena je odreena zamjenom strukture i/ili funkcije tije-
kom vremena. Svojstva vremenske i prostorne dimenzije
u krajoliku imat e duboke uinke u razumijevanju i odre-
ivanju uzoraka i procesa u krajoliku.2 Svrha istraivanja
i tipolokog razvrstaja krajolika jest prepoznavanje po-
druja homogenih obiljeja provoenjem posebno
ustrojenih metoda. Predstavlja sloen zadatak, prije
svega zbog teko raspoznatljivih granica izmeu pri-
rodnih obiljeja, procesa i funkcija te viestrukih mje-
rila na kojima se te granice promatraju. Ostale pote-
koe vezane su uz sloenost prepoznavanja procesa
i meudjelovanja izmeu struktura, tj. pojedinih sa-
stavnica krajolika.3 Prema opem odreenju mjesto/
krajolik moe se opisati i kao zbirka znaenja, vjerova-
nja, simbola, vrijednosti i doivljaja koje pojedinci ili
skupine povezuju s odreenim lokalitetom.4 Meutim,
istraivanja sloenih meudjelovanja esto su svede-
na na jednu kategoriju ili grupu meudjelovanja, koje
se pri tome udaljuju od holistike, socijalne i kontek-
stualne vrsnoe mjesta.5 Pri tome je metoda kartiranja
mjesta/krajolika osnovna djelatnost koja se zasniva na
praktinim pitanjima kako odrediti granice te koje se
1 Rogge; Nevens; Gulinck, 2007: 162.
2 Forman; Godron, 1986: 64; Coleman, 2008.
3 Izravno je povezano s odreenjem krajolika i kulturnog krajolika.
Podrobnije u poglavlju 1.
4 Gieryn, 2000.
5 Williams; Stewart, 1998: 19.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
grupe obiljeja prikazuju i naglaavaju u odreenom
istraivakom projektu.6
Danas je ope prihvaeno stajalite da ni jedan ele-
ment, tj. ni jednu vrstu kulturnog naslijea, a posebice
krajolik nije mogue sagledavati izdvojeno i zasebno.7
Za jasnije razumijevanje odnosa i promjena jednog ele-
menta u odnosu na drugi i njegove uloge u irem kon-
tekstu ili u pripadajuoj grupi, vano je razumijevanje
prostornih odnosa, zemljopisnog pripadanja, posebno-
sti kulture, povijesnog razvoja i ostalih imbenika. To je
posebno naglaeno u sloenim, naseljenim prostorima,
urbanim krajolicima u kojima arhitektonski i urbanistiki
elementi, njihove funkcionalne povezanosti i estetske
vrsnoe doprinose percepciji i stvaranju doivljaja mje-
sta. Tijekom povijesnog razvoja razliite kulturne, dru-
tvene, gospodarske i politike okolnosti i uvjeti, kao i
stupanj industrijskog, tehniko-tehnolokog razvoja,
iskustvene tehnike, vjetine i znanja stanovnika utjecali
su na promjene fizikog izgleda i koritenja krajolika,
izgraenih, agrikulturnih, industrijskih ili ostalih namje-
na. Krajolici su podloni stalnim promjenama kako u
izgraenim podrujima, naseljima i graevinama, tako
i na poljodjelskim i ostalim neizgraenim povrinama.8
Sloenost struktura krajolika odreuje i sloenost me-
toda i postupaka njegova prepoznavanja i dokumenti-
ranja, zbog ega metode istraivanja, dokumentiranja
i ocjenjivanja primijenjene u razliitim podrujima i
zemljama svijeta nisu jednoznane ni univerzalne.
Krajolik je sustav koji odraava meuodnos prirodnih
sastavnica i ovjekovih aktivnosti u njemu, uzimaju-
i u obzir sve pojavnosti ljudskih aktivnosti tijekom
6 O programu i planu istraivanja vidjeti u potpoglavlju 4.6.1.
7 *** 2005.b [57].
8 Stoga se povijesni pristup u istraivanju razvoja i promjena u
krajoliku provodi razliitim metodama i tehnikama, od istraivanja
arhivske grae, kartografskih podataka, katastara zemljita, fotogra-
fija, literature te terenskom obradom.
91
Krajolik kao kul turno na slijee

26. Panorama grada Dubrovnika s mora sredinom 19. stoljea i danas

povijesti.9 Koristei se pristupom krajolika omoguava

se cjeloviti pristup sadraju i povijesti odreenog mje-
sta/krajolika, istraujui naine na koje su ljudi formi-
rali i oblikovali naselja te koristili prostor s obzirom na
njegova mjestopisna obiljeja, ogranienja i mogu-
nosti (sl. 26).10

9 Usporediti s poglavljem 1.
10 Povijesna naselja, zgrade i ostale graditeljske strukture teko se
mogu razumjeti izvan konteksta krajolika; razlog zbog kojih su smje-
teni na odreenim mjestima, u kakvom su odnosu s ostalim elemen-
tima krajolika, kao to su obradive povrine, ceste, vodotoci i slino.

92

METODE TIPOLOKOG
RAZVRSTAJA KRAJOLIKA
Svaka znanstvena disciplina nastoji razvrstati (klasifici-
rati) predmete svojih istraivanja,11 a u ovom se istrai-
vanju to odnosi na krajolik kao sloen i dinamian pro-
storni sustav, promjenjiv kroz vrijeme.12 U znanstvenom
pristupu mnogih disciplina istraivanja i tipoloka razvr-
stavanja krajolika predstavljaju sloeni zadatak.13 Svrha
praktine primjene tipolokog razvrstaja karakterizaci-
je krajolika sastoji se u irokom spektru metoda ocjene
i vrjednovanja, koje su povezane s buduim razvojem
kroz procese planiranja i upravljanja krajolikom. Prema
njemakom geografu C. Trollu,14 jo su 1939. godine
prepoznate i uspostavljene dvije metode tipolokog
razvrstaja krajolika: holistika (integralna) i parametarska
metoda. Naelo cjelovite, holistike metode jest hije-
rarhijska podjela podruja, koja se temelji na detaljnim
dokumentima predstavljanja sinoptikog pogleda na
krajolik (prema modelu ptijeg oka) te Gestalt teorija i
parametarska metoda.15 Parametarska metoda poinje
s preklapanjem tematskih karata, gdje se prema pro-
stornim poligonima GIS-a odreuju jedinice krajolika
u kombinacijama s opisima pojedinih znaajki, tj. atri-
buta krajolika.16
U posljednjih nekoliko godina provoenje istraiva-
nja za potrebe karakterizacije krajolika usmjereno je na
primjenu parametarske metode. Na globalnoj su razi-
ni prisutna tri pristupa tipolokog razvrstaja krajolika,
kao Atlasi krajolika koji mogu biti izraivani u razliitim
11 Cohen; Lefebvre, 2005.
12 Gustafson, 2001.
13 Metode tipolokog razvrstaja krajolika razvile su se najprije u
znanstvenim istraivanjima geografije i ekologije krajolika, a Europska
konvencija o krajoliku, 2000. godine naglasila je potrebu hitne proved-
be klasifikacije krajolika na europskoj i nacionalnim razinama.
14 Njemaki geograf Carl Troll je u svojim istraivanjima koristio fo-
tografije iz zraka i uveo pojam Landscape Ecology. Prvi je u ekologiji
krajolika primijenio pojam ecotope (kotop), kao najmanje prostorne
objekte ili komponente geografskog krajolika. (Troll, 1939.)
15 Van Eetvelde; Antrop, 2009.a.
16 Ibidem.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
mjerilima: nacionalnom, regionalnom i lokalnom. 17 Na-
cionalni atlasi i karte tipova krajolika koriste se kao in-
strumenti u planiranju razvoja, procjena utjecaja na oko-
li, za zatitu bioloke raznolikosti i u ostalim politikama
razvoja.18 Pojedine europske zemlje, kao to su Velika
Britanija, Norveka, panjolska, Portugal, Slovenija, Ma-
arska, eka, Italija izradile su tipoloka razvrstavanja
krajolika na nacionalnoj razini, dok su pojedine, kao to
su Velika Britanija, Francuska, Italija i Belgija provele ti-
poloke podjele i u regionalnom te lokalnom mjerilu.19
Atlasi krajolika, kao osnovni alat podataka o vrsnoama
krajolika, prvi su korak za stvaranje nacionalnih krajoli-
nih politika, a time i odrivog prostornog razvoja. Osim
prepoznavanja krajolinih jedinica, odreuju se pod-
ruja koja posjeduju visoke vrijednosti ili ona koja su
ugroena i ije su vrijednosti oteene. Time se omogu-
uje prepoznavanje prioriteta za usmjeravanje razvoja,
za zatitu vrijednih krajolika te za odrivo upravljanje i
planiranje prostorom.20 Tipoloko razvrstavanje karak-
terizacija krajolika usko je povezana s pitanjima ocjene
karaktera krajolika, odnosno vrjednovanja krajolika kao
kulturnog naslijea te s tim povezanih metoda zatite.
Osnovno polazite jest da razliiti tipovi i vrste krajolika
zahtijevaju posebne metode zatite, planiranja i uprav-
ljanja. Svaki se krajolik moe razvrstati, odnosno karak-
terizirati na dva razliita naina:21
17 Wascher, 2005. Prvu tipoloku klasifikaciju predstavlja tzv. World
Map of Present-day Landscapes, koju su izradili Milanov i suradnici
1993. godine u Rusiji, drugu Anthropic Landscapes Map koju je pri-
premila organizacija American Natural Resources Conservation Service,
USDA i trea European Landscape Map koju je izradio J. H. Meeus
1990-ih, kao dio European Environmental Report, u organizaciji Euro-
pean Environment Agency.
18 Tako se primjerice karta European Landscape Character Areas koristi
za stvaranje scenarija koji pripadaju moguim promjenama u korite
nju zemljita na regionalnoj razini i promjena gospodarskih, socijalnih
i okolinih imbenika u funkciji razvoja krajolika. Wascher, 2005.
19 U potpoglavlju 3.3.2. su podrobniji podatci o navedenim klasifi-
kacijama krajolika.
20 Melnick, 1985.
21 Meeus, 1995: 173
93
Krajolik kao kul turno na slijee
KARAKTER KRAJOLIKA
PRIMARNE STRUKTURE SEKUNDARNE STRUKTURE
PRIRODNE/BIOFIZIKE KULTURNE
SASTAVNICE I OBILJEJA SASTAVNICE I OBILJEJA
Dijagram 5: Strukture imbenici karaktera krajolika
- sa stajalita prema kojemu karakteristina i posebna
obiljeja krajolika razlikuju zasebne krajoline jedinice
koje se pojavljuju iskljuivo u jedinstvenim podrujima
i nigdje drugdje, a rezultat su regije krajolika
- traenje opih svojstava, koja izdvajaju krajolik od oko-
line i povezuju ga s krajolicima slinih obiljeja te se
mogu javiti odvojeno i na drugim mjestima. Takva se
sistematizacija temelji na slinosti obiljeja, a krajnji
rezultat su krajolini tipovi.22
Karakterizacija, razvrstavanje krajolika na krajoline re-
gije i na krajoline tipove moe se provoditi deduk-
tivnom i induktivnom metodom, tj. podjelom veih
jedinica u manje ili grupiranjem malih jedinica u vee
cjeline.23 Kartiranjem i odreivanjem jedinica krajolika
uspostavlja se tzv. tipologija krajolika, tj. tipoloki razvr-
staj na krajoline jedinice. Krajoline jedinice, odnosno
krajolini tipovi i regije prepoznaju se u hijerarhijskom
slijedu, koristei se razliitim mjerilima obrade i kar-
tiranja od lokalnog, regionalnog i nacionalnog do
europskog.24 Za razliku od prirodnih krajolika, ili krajo-
lika visokog stupnja prirodnosti, tipoloka klasifikaci-
ja krajolika nastalih djelovanjem ovjeka predstavlja
22 Richling 1989.; Chuman; Romportl, 2010.
23 Richling, 1989.
24 Antrop, 2000.a. Da bi tipologija bila to detaljnija potrebno je
polaziti od vrha prema dolje (top-bottom), a na niim se razinama
obogauje podrobnijom razinom podataka i regionalizacijom krajo-
lika. Na niim razinama klasifikacije ukljuuju se podatci o tipovima
naselja, uzorcima estica, obiljejima preteite povijesne izgradnje i
slino.
94
TERCIJARNE STRUKTURE
NEMATERIJALNE/DUHOVNE
SASTAVNICE I OBILJEJA
znatno sloeniji proces.25 Zbog odreenja i prirode
takvih krajolika kao sloenih i dinaminih sustava za
klasifikaciju je potrebno uzeti u obzir tri glavne grupe
struktura koje sudjeluju u oblikovanju i stvaranju karak-
tera i pojavnosti krajolika. To su (dijagram 5):
- primarne (prirodne, biofizike) strukture
- sekundarne (kulturne) strukture
- tercijarne (nematerijalne, duhovne) strukture.
Veina krajolika u Europi i Hrvatskoj rezultat su povije-
snog razvoja i ovjekova djelovanja dugog esto neko-
liko stoljea, pa i tisuljea.26 Podatke o povijesnim obi-
ljejima krajolika, nastalim dugovremenskim razvojem,
potrebno je na odgovarajui nain ukljuiti u postupke
provoenja tipoloke podjele i ocjene karaktera krajo-
lika.27 Tipoloko razvrstavanje, karakterizacija krajolika
temelji se na analizi uzoraka krajolika na kojima se za-
sniva odreenje njegova karaktera, koji odreuju nizovi
25 Richling, 1989. ukazuje na dva temeljna pristupa za klasifikaci-
ju krajolika u fizikoj geografiji i ekologiji krajolika: prvi je nain fizi-
ko-geografski, a drugi geokemijski.
26 Delort; Kster, 2004.
27 Jedan od razloga usmjerenja na biofizike pokazatelje, kao osnove
za stvaranje tipolokog razvrstaja krajolika, jest opseg i dostupnost po-
dataka za potrebno mjerilo. U Hrvatskoj su u kartiranom, digitalnom
obliku dostupni podatci o prirodnim sastavnicama: reljefu, klimatskim
i litolokim obiljejima, tlima, stanitima i pokrovu. Primjerice, pokaza-
telji povijesnog stanja krajolika, koji su ujedno i podatci o vremenskoj
(povijesnoj) dubini (time-depth), odnosno razdoblju formiranja poje
dinih podruja ili naselja nisu obraeni na prikladan nain. Izvode se iz
georeferenciranja povijesnih karata iz odreenih povijesnih razdoblja
karakteristinih za istraivano podruje. Primjer je klasifikacija krajolika
provedena u studiji Krajobrazna osnova Grada Zagreba.

ponovljenih i dosljednih uzoraka elemenata.28 Pokazatelj
karaktera krajolika pri tome nije samo prostorno izraen
podatak, ve i saeto razumijevanje razmatranih uzo-
raka koji ine svaku jedinicu krajolika prepoznatljivom
i razliitom od druge. Razumijevanje uzoraka ukljuuje
analize meuodnosa i procesa te povijesnog razvoja
podruja. Za razliku od pokazatelja krajolika koji poka-
zuju kako se pojedine sastavnice ili svojstava kojima se
opisuje krajolik mijenjaju u prostoru i vremenu, poka-
zatelji karaktera krajolika u veoj su mjeri cjeloviti poka-
zatelji koji omoguavaju razumijevanje naina na koji
promjene mijenjaju uzorke krajolika, a podruju daju
doivljaj mjesta (sense of place).29
Vaea sveeuropska podjela krajolika predstavljena u
Europskim tipovima krajolika LANMAP230 temelji se na
etirima imbenicima: klimi, topografskim obiljejima,
geolokom sastavu, tlima (parent material) te na korite-
nju prostora (land use).31 Uoeni su njezini nedostatci i
na meunarodnoj je razini zakljueno da je potrebno
proiriti raspon dosadanjih te ukljuiti imbenike tla,
oborina i prirodnih mogunosti vegetacije.32 Posljedica i
rezultat takvog stava jest da e se u sljedeem razdoblju
tipoloka podjela krajolika i dalje uglavnom temeljiti na
biofizikim imbenicima. Zbog nedostatka ukljuivanja
imbenika kulturne komponente takvo razvrstavanje
nee biti u mogunosti temeljito predstavljati stvarne
krajolike, sagledavane u svjetlu odreenja Europske kon-
vencije o krajoliku kao o podrujima koja su percipirana
od ljudi i ija je narav rezultat djelovanja i meudjelovanja
28 Swanwick, 2002.; Swanwick, 2004.
29 Antrop, 2005.
30 Europska karta krajolika (The European Landscape Map, LAN-
MAP2) izvedena je na temelju podataka o klimi, visinskoj podjeli rel-
jefa, geolokom sastavu i koritenju prostora. Pokriva cijelo europsko
podruje od Islanda na sjeverozapadu, Azerbajdana na jugoistoku,
Gibraltara na jugozapadu i Nove Zemlje na sjeveroistoku. Prikaz LAN-
MAP2 podijeljen je u etiri stupnja: stupanj (1) je zasnovan na kli-
matskoj podjeli u 8 razreda. Stupanj (2) je temeljen na klimi i visinskoj
ralambi reljefa i ima 31 razred. Stupanj (3) se temelji na klimi, vi
sinskoj ralambi i geolokom sastavu i ima 76 razreda. Stupanj (4)
se temelji na sva etiri sloja podataka i broji 350 krajolinih tipova.
Podrobnije u potpoglavlju 3.3.1.
31 Washer, 2005.
32 Washer, 2005: 43.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
prirodnih i/ili ljudskih faktora.33 Zbog toga je u znanstve-
nim i strunim krugovima preporuen visoki prioritet u
buduem radu razvoju tipoloke podjele krajolika s mno-
go izraenijom kulturnom dimenzijom.34 Meutim, usmje-
renje na biofizike pokazatelje, temeljne za stvaranje
paneuropske tipoloke podjele krajolika, jest zasada
neizbjeno zbog opsega i dostupnosti potrebnih po-
dataka za mjerilo kartiranja.35 Radi unaprjeenja uklju-
ivanja antropogenih kulturnih pokazatelja krajolika
na europskom je mjerilu preporueno da se postojea
europska tipoloka podjela LANMAP2 koristi kao okvir-
ni podatak za izradu nacionalnih razvrstaja krajolika.36 U
budunosti bi tipoloko razvrstavanje trebalo biti usre-
dotoeno i na ostale pokazatelje kulturnih komponenti
krajolika koji su trenutno mjerljivi i dostupni u priklad-
nim raunalnim tehnikama, a doprinose nacionalnoj,
regionalnoj ili lokalnoj razliitosti.37
Karakter krajolika
Bitna svojstva kojima je odreen karakter krajolika (land-
scape character)38 opisuju se kao izrazit, prepoznatljiv i
dosljedan uzorak elemenata koji se dosljedno javlja u po-
jedinom tipu krajolika, koji jedno mjesto ini razliitim od
drugog, a ne boljim ili loijim. Karakter je ono to jedno po-
druje ini jedinstvenim i neponovljivim.39 Karakter krajo-
lika ovisi o kombinaciji sastavnica kao to su: geoloka i
reljefna obiljeja, tla, vode, vegetacija, koritenje i orga-
nizacija prostora, uzorci neizgraenog krajolika i naselja
33 COE, 2000., European Landscape Convention, l. 1 [73].
34 Washer, 2005: 28.
35 Wascher; Prez-Soba, 2004. Dosadanje i predloene tipologije
mogu biti koritene kao okvir za formiranje indikatora i interpretaci-
je krajolika, meutim, za metode ocjene karaktera krajolika radi pot-
punijeg opisivanja karakteristika koje ih ine prepoznatljivim moraju
biti ukljueni i kulturni indikatori.
36 Prez-Soba; Wascher, 2005., Wascher; Prez-Soba, 2004.
37 Mcher; Wascher, 2007.; Van Eetvelde; Antrop, 2009.b
38 Znaenje rijei karakter (character) oznaava sutinska svoj-
stva kojima se na sveobuhvatni nain sagledavaju mnogobrojne
sastavnice mjesta s ciljem njegova to kvalitetnijeg i potpunijeg
razumijevanja.
39 Swanwick, 2002: 9. Landscape character is a distinct, recognizable
and consistent pattern of elements in the landscape that makes one place
different from another, rather better other worse. Particular combinations
of geology, landform, soils, vegetation, land use, field patterns and hu-
man settlement create character.
95
Krajolik kao kul turno na slijee
te ostalih izgraenih struktura, graevina, prometnih
graevina i ostalih obiljeja, a razmatraju se u okviru
njihova povijesnog razvoja, u prolosti te u dananjem
stanju. Karakter krajolika odreuju uzorci (Patterns) koji
su nastali kao rezultat posebnih kombinacija prirodnih
(fizikih i biolokih), povijesnih, kulturnih i oblikovnih
elemenata.
U odreenju sutinskih svojstava karaktera krajoli-
ka naglaen je meuodnos biofizikih prirodnih te
kulturnih sastavnica. Karakter krajolika stoga moe biti
promatran kao izraz naina na koji su prirodni i kulturni
elementi sloeni u stvaranju jedinstvenih krajolika poseb-
nih ekolokih, gospodarskih i socijalnih funkcija i vrijedno-
sti.40 Kao sloeni, prostorni, kulturno-povijesni i drutve-
no-ekonomski sustav s regionalno razliitim geomorfo-
lokim oblicima tlom, vodama, vegetacijom i nainom
koritenja prostora (land use) dananji je izgled krajo-
lika rezultat ovjekovih djelatnosti i prirodnih procesa
pod utjecajem politikih, demografskih, gospodarskih
te klimatskih uvjeta i promjena. Karakter krajolika odre-
uje stupanj meudjelovanja ovjeka i prirodnih pro-
cesa u prolosti, ali i danas. Iako karakter krajolika moe
biti predmetom ovjekove percepcije i ocjene, pojam
karaktera ne moe biti zamijenjen pojmom vrsnoe i
vrijednosti krajolika, koji uglavnom ovise o njegovim
funkcijama.41 Nesporno je da je karakter krajolika usko
povezan sa strukturnim izgledom, tj. fizikom pojavno-
sti, drutvenim i kulturnim vezama, povijesnim razvo-
jem, te da je uvjetovan i procesom vizualne percepcije.42
Osim toga, utvreno je da su strukturni aspekti krajolika
samo djelomino odreeni fizikim pojavama kao to
su klimatske, geoloke, geomorfoloke, uvjeti tla, te da
drutveni, kulturni, politiki povijesni dogaaji i okol-
nosti djeluju i kao nezavisni elementi kojima je mogue
objasniti odreene tipove i uzorke krajolika.43
40 Groom, 2005: 32. Character can hence be seen as an expression of
the way in which natural and cultural elements are combined in lands-
capes to create unique areas with specific ecological, economic as well
as social functions and values.
41 Washer; Perez-Soba, 2004.
42 Lothian, 1999.
43 Antrop, 2000.b.
96
Krajoline jedinice, tipovi i podruja
Krajoline jedinice (landscape character units), krajolini
tipovi (landscape character types) i krajolina podruja
(landscape character areas) glavni su rezultat metoda ti-
polokog razvrstavanja karakterizacije i ocjene karaktera
krajolika. To su predjeli krajolika razliita karaktera, prepo-
znatljivih i razlikovnih obiljeja, koja se na razliitim mjeri-
lima (ovisno o mjerilu istraivanja) prepoznaju i odreuju
metodama kartiranja i opisivanja. Mogu biti odreeni ru-
nim nainom ili koritenjem raunalnih metoda klasifika-
cije, kao to su tehnike GIS-a.44 Klasini oblik rada karakte-
rizacije kroz opisivanje razliitih tipova i podruja krajolika
te kartiranje na temelju kriterija koritenih za njihovo odre-
enje oslanja se na strukturna svojstva krajolika. Krajoline
jedinice, ovisno o mjerilu i razini klasifikacije mogu biti:
opi tipovi, tipovi, podtipovi i uzorci krajolika, odnosno
krajoline regije i krajolina podruja (dijagram 6).
Povijesni krajolik sadri razliita obiljeja razvoja u pro-
losti koja s odgovarajuim opsegom podataka takoer
trebaju biti ukljuena u karakterizaciju. Ovisno o mjerilu
obrade dravno, regionalno ili lokalno razlikuje se i
stupanj detaljnosti koji, ovisno o mjerilu istraivanja, ko-
risti odgovarajue podatke i analize o obiljejima i sa-
stavnicama krajolika. Za navedene kategorije i razliita
mjerila kartiranja terminologija nije standardizirana, ve
se prilagoava posebnostima regije ili zemlje.45
44 Prvi stupanj metode ocjene karaktera krajolika karakterizacija jest
organiziranje (tj. sintetiziranje) skupa prostornih podataka sukladno
pojmu karaktera krajolika. Sadri opise i grafike prikaze prostorno
razgranienih, omeenih podruja krajolinih jedinica te njihovo
tumaenje bez donoenja sinteze i ocjene. Znaajno svojstvo ovog
naina rada jest to da su omeenje (delineacija) i kartiranje krajolinih
jedinica izraeni iskljuivo na osnovi odabranih imbenika karakter-
izacije, bez ukljuivanja ostalih elemenata, kao to su razgranienja
upravnih jedinica, granica posjeda, povijesnih mea ili slino. Veliina
poligona povezana je s jedinicom dokumentiranja, a ovisi o mjerilu
krajolika i razini tipoloke klasifikacije. (Lang; Blaschke, 2010.)
45 Fairclough, 1999.a; Birnbaum; Peters,1996. U britanskim i amerikim
primjerima model za analizu povijesnog krajolika u razliitim mjerilima
prepoznaje krajoline jedinice (landscape units) koje mogu biti: a) ele-
menti i pojedine znaajke kao to su zgrade, ceste, ume; parcele i polja,
elementi kombinirani s proizvodnjom, a mogu se grupirati u skupine;
b) komponente su vee grupe parcela, grupe naselja; c) tipovi, razliite
i ponovljive kombinacije komponenti koje odreuju ope tipove krajo-
lika kao to su npr. povijesne ume; d) podregije se razlikuju na osnovi
njihove jedinstvene kombinacije i meuodnosa komponenti, tipova
i podruja podijeljena na itavom zemljopisnom podruju. Najmanje
mjerilo na kojem se pokazuju estice i zgrade je 1:25000.
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

Tablica 4: Vrsta krajoline jedinice u odnosu na mjerilo i vrstu prostorno-planskog dokumenta

MJERILO KARTIRANJA VRSTA PROSTORNO PLANSKOG DOKUMENTA VRSTA KRAJOLINE JEDINICE

Program prostornog ureenja/razvoja RH Krajolina regija

1:100.000
Strategija prostornog ureenja/razvoja RH Krajolina podregija

Prostorni plan upanije/PPUG Zagreba Opi krajolini tip

1:25000
Plan podruja posebnih obiljeja Ope krajolino podruje

Krajolini tip
1:5000 Prostorni plan ureenja Grada/Opine
Krajolino podruje

Urbanistiki plan ureenja Podtip

1:1000
Detaljni plan ureenja Krajolini uzorak

Metoda karakterizacije tipolokog razvrstavanja krajo-
lika provodi se na razliitim razinama, od nacionalne
do lokalne. Primjenom metoda karakterizacije i ocje-
nom karaktera krajolika utvruju se: tipovi krajolika/
krajolini tipovi i podruja krajolika/krajolina podruja.
Krajnji rezultat karakterizacije, kao dio procesa prepo-
znavanja svojstava krajolika, jest karta krajolinih tipova
i podruja. Provodi se hijerarhijski i moe se primijeni-
ti za razliita mjerila od nacionalnog, regionalnog do
lokalnog. Za klasifikaciju na nacionalnoj i regionalnoj
razini uobiajeno se primjenjuju karte u mj. 1:250.000
koje pokrivaju podruje cijele zemlje ili velike regije.
Za klasifikaciju podruja regije ili upanije prikladno je
mjerilo karata 1:50000 ili 1:25000, dok se za lokalnu ra-
zinu primjenjuje mjerilo 1:10000, 1:5000 ili po potrebi
i manje (tablica 4).
KRAJOLINA REGIJA
KRAJOLINA PODREGIJA
KRAJOLINO PODRUJE
KRAJOLINI TIP
KRAJOLINI PODTIP
KRAJOLINI UZORAK
Krajolini tip (landscape type) oznaava predjele krajo-
lika koji su po strukturi i uzorcima razmjerno homoge-
nih obiljeja. Po svojoj su prirodi opi, a pojavljuju se u
razliitim podrujima na kojima dijele istovjetne, odno-
sno sline kombinacije geolokih i mjestopisnih struk-
tura, uzoraka, vegetacije, koritenja i uzoraka zemljita,
uzoraka naselja, tipova zgrada, poljodjelskih graevina i
ostalih gradbenih struktura.46 Krajolini tipovi openito
oznaavaju opa i srodna obiljeja; odreuju prostorne
cjeline slinih obiljeja u razliitim podrujima; najdetalj-
nije predstavljaju svojstva, tj. karakter krajolika; imenuju
se opisnim imenima koristei dvije ili tri rijei dominan-
tnog utjecaja na karakter (npr. brjeuljkasto-brdski, vi-
nogradarski krajolik)47 te omoguavaju usporedbu ra-
zliitih krajolika.
Krajolini tipovi, koji su po svojoj prirodi opi, mogu se
pojaviti u razliitim zemljopisnim podrujima zemlje;
primjerice kao: oranice ili ograeni, suhozidni terasi-
rani krajolici; agrarni, nizinski rijeni krajolici i slino.
Tipoloka podjela krajolika jest sustavna klasifikacija
tipova krajolika koja se uspostavlja na temelju atributa
kojima se opisuju osnovna obiljeja, a na niim razina-
ma i pojedinosti, kao to su oblici koritenja prostora,
slikovita svojstva, kulturne znaajke ili posebnosti ve-
zane uz povijest krajolika.48 Tipoloka podjela krajolika

ZEMLJINA ESTICA 46 Swanwick, 2002: 38.

47 Usporediti s potpoglavljem Tipoloki razvrstaj krajolika umberka.
Dijagram 6: Hijerarhijski poredak (slijed) krajolinih jedinica 48 Van Eetvelde; Antrop, 2007: 90-91.

97
Krajolik kao kul turno na slijee
27. Krajolini tipovi lokalne (3) razine karakterizacije (Swanwick, 2002.)
temelji se na kartiranju atributa krajoline jedinice koji
se na prvoj razini (meunarodna i nacionalna) teme-
lje na etiri osnovna: klimi, reljefu, geolokom sastavu
i koritenju prostora (slika 27). Na taj nain izvedene
granice izmeu razliitih krajolinih tipova u realnom
su podruju teko vidljive, jer se uglavnom temelje na
strunim znanjima i temeljnim izvorima podataka.49
Osim kartografskog prikaza za svaki krajolini tip tek-
stualno se opisuju: poloaj, vizualni, povijesni i ekoloki
karakter, odnosno uzorci i elementi, ovisno o razini ka-
rakterizacije i mjerilu prikaza. Razliiti krajolini tipovi
prepoznati u GIS okruenju dobiveni su preklapanjem
slojeva podataka uz pripadajue tabline prikaze za
statistiki opis toaka odabranog tipa.50 Pojedini krajo-
lini tipovi imaju sline uzorke geologije, reljefa, tla,
49 To se ujedno smatra i glavnom prednosti metode klasifikacije
koja je u potpunosti dosljedna i jasna u odreivanju granica izmeu
tipova krajolika. Znanstveno utemeljeni i provjerljivi podatci koriste
se u karakterizaciji i opisu tipova krajolika, a razgranienje se temelji
na egzaktnim geografskim grupama podataka.
50 Statistiki podatci koriteni su kao numerika baza za generiranje
modela prostorne raspodjele tipova krajolika. Na taj su nain slini
uzorci krajolika, grupirani i prepoznati kao krajolini tip, nastali kao
rezultat cluster analiza.
98
High moor plateaux
Moorland hills
Enclosed uplands
Moorland fringe/Upland pastures
Rural fringes
Settled valleys
Wooded rural valleys
Broad lowland valleys
West pennine reservoar valleys
Rolling upland farmland
Urban fringe farmland
koritenja prostora, uzoraka naselja i polja u svakom
podruju u kojem se javljaju.51
Krajolina podruja (landscape character areas) su jedin-
stvena, zemljopisno odreena podruja u kojima se po-
javljuje odreeni tip krajolika.52 Po svojim su obiljejima
to jedinstvena podruja, geografski, odnosno prostorno
specifina; imaju osobni identitet, ali dijele ope karak-
teristike s ostalim podrujima istoga tipa. Imenuju se po
posebnim mjestima (primjerice, gorski umski krajolik
Medvednice ili nizinski urbani krajolik Zagreba i sl.). Na taj
nain prepoznata krajolina podruja ukljuuju prostore
s jedinstvenim znaajkama i odraavaju zemljopisna obi-
ljeja pripadajueg teritorija. Granice tipova i podruja
razlikuju se u mjerilu i detaljnosti karakterizacije. U stvar-
nosti krajolik je kontinuiran i karakter se ne mijenja od-
sjeeno i iznenada, ve postupno. U sredini krajolinog
51 Zajedniki uzorci mogu biti uoeni terenskim istraivanjima i ra-
unalnim generiranjem podataka te kartiranjem. Tipovi krajolika na
meunarodnoj i nacionalnoj razini reprezentiraju prirodne i kulturne
utjecaje sa irokim opim imenima kao to su: alpski planinski krajo-
lik, atlanski nizinski krajolik i sl., dok je na lokalnoj razini naglasak na
nainu koritenja i uzorcima naselja (gorski doprirodni, brjeuljkasti
vinogradarski i sl.).
52 Swanwick, 2002: 40.
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

Central Cornwall North Facing

Central Cornwall South Facing
North Coast Open
North Coast Mining
North Coast Wooded Basin
Tourism Newquay
China Clay Mining
Luxulyan Valey St Austel Bay
Goss & Red Moor
St Brock DownsBodmin
Camel Western Plateau
Camel Estuary
Camel Eastern Basin
Camel & Allen Valleys
Bodmin Moor
Fowey Ria
Caradon Southem
Caradon Northem
South Coast
Pendeen & St. Just
Central Hills
North Coast
Mounts Bay & Hayle
Whitsand Bay Rame Head
St Germans River
Tidal Tamar
Kit Hill & Mid Tamar
Upper Tamar
Upper Ottery Basin
Delabole Ridge

28. Krajolina podruja - The Cornwall Landscape Character Areas

podruja/tipa svojstva i uzorci su jasno odreeni, a pre-
ma rubovima manje. Osim kartiranja svaki krajolini tip
ili podruje sadri i pisane opise kojima se poblie odre-
uju njegova obiljeja (sl. 28). Opisuju se prema glavnim,
tj. sutinskim obiljejima te u okviru njegova vizualnog,
povijesnog i ekolokog karaktera.53
Uzorci krajolika
Uzorci krajolika (landscape patterns) predstavljaju pro-
storni raspored njegovih struktura, kulturnih i prirod-
nih sastavnica i temelj su za izradu tipoloke podjele
krajolika. Kao prostorno izraene strukture krajolinih
elemenata prepoznaju se u sloenom izgledu dananje
pojavnosti krajolika. Prostorna organizacija, kompozici-
ja krajolika te raspored njegovih elemenata/struktura
odreuju uzorke, a ujedno su vani imbenici vrsnoe
krajolika. Veina krajolika sadri izgraena i neizgraena
podruja, a uzorke moemo podijeliti na:
- uzorke neizgraenog krajolika koje ine razliiti obli-
ci poljodjelskih, rekreacijskih ili drugih otvorenih
povrina.
Uzorci neizgraenog krajolika, poljodjelskih ili otvore-
nih povrina druge namjene odreeni su geometrijom
imovinskih odnosa, parcelacijom ili nainom ograiva-
nja, kao to je sluaj s terasastim, suhozidnim ili osta-
lim ograenim poljodjelskim krajolicima. Strukturne i
funkcionalne promjene naselja, koritenja zemlje kroz
povijest ujedno mijenjaju i uzorke krajolika.54 Uzorak
krajolika moe se opisati kao mogunost prepoznava-
nja posebnosti jednog krajolinog tipa za razliku od dru-
gog (susjednog) tumaenjem skupa njegovih strukturnih
komponenti. Atributi kojima se pri tome opisuju struktu-
ralni elementi krajolika jesu: tipologija, raznolikost/jedin-
stvenost, prirodnost, odnosno izgraeni, umjetno stvoreni
objekti, kao to su graevine, kameni zidovi, ivice i sl., kao
i uzorci, linije i toke.55

- uzorke izgraenog krajolika koje ine razliite vrste i
tipovi naselja (urbanih, ruralnih, industrijskih, turisti-
kih, ribarskih, pastirskih, vinogradarskih i sl.)
53 Podrobniji opis krajolinog podruja vidjeti u: *** 2011.a.
Uzorci nisu izolirani entiteti, svaki uzorak postoji samo
u mjeri kojom podrava ostale, predstavljajui najbolju
54 Van Eetvelde; Antrop, 2004.
55 Wascher, 2003: 156

99
Krajolik kao kul turno na slijee

UZORCI KRAJOLIKA

MJESTOPISNA OBILJEJA
UZORCI IZGRAENOG KRAJOLIKA UZORCI NEIZGRAENOG KRAJOLIKA
KRAJOLIKA

UZORCI NASELJA, URBANIH I

UZORCI POLJODJELSKIH, UMSKIH,
RURALNIH TE OSTALIH NAMJENA:
REKREACIJSKIH, LIVADNIH I OSTALIH
INDUSTRIJSKIH, TURISTIKIH,
NAINA KORITENJA POVRINA
POSLOVNIH, TRGOVAKIH I OSTALIH

Dijagram 7: Vrste uzoraka krajolika

predodbu ureenja fizikog okolia.56 Za prepoznavanje Razumijevanje kombinacija i odnosa struktura, sastavni-
uzoraka koje pomae razumijevanju odnosa ovjeka ca i uzoraka kojima je odreen povijesni, kulturni krajolik
prema okolini stvoren je poseban nain opisivanja i ana- ukljuuje i razumijevanje njihovih promjena. Sastavni-
liza. Na taj se nain omoguuje razumijevanje odnosa ce krajolika obuhvaaju prirodne i kulturne elemente,
izmeu razliitih uzoraka, procesa i promjena krajolika a krajolini uzorci poloaj i raspodjelu prirodnih, fi-
te estetskih i emotivnih odnosa prema njima.57 Uzorak zikih, materijalnih i kulturnih elemenata krajolinih
krajolika osim struktura odraava i procese koji su ih struktura. Odreivanje i opisivanje obiljeja i karaktera
oblikovali tijekom povijesnog razvoja i vaan je kao je- krajolika povezano je s procesom podjele u podruja
dan od modela za upravljanje promjenama u krajoliku. razliitog prepoznatljivog i dosljednog, zajednikog ka-
On ispreplie teorije estetike, vizualne percepcije, etike i do- raktera. Tipoloko razvrstavanje krajolika stoga zahtijeva
ivljaj mjesta, s geolokom evolucijom i utjecajima ovje- prepoznavanje krajolinih uzoraka u kojima su prirodni
ka kroz stoljea.58 Sloenost krajolinih uzoraka razlikuje i kulturni utjecaji zajedniki oblikovali njegov karakter.60
se s obzirom na mjerilo istraivanja i ocjene krajolika.59 Uzorak krajolika odreen je strukturnim obiljejima po-
vezanim s nainom koritenja prostora, njegovom po-
56 Alexander; Ishikawa; Siverstein, 1977: XI, XXXV. Each pattern can vijesti i biofizikim komponentama.61
exist in the world, only to the extent that is supported bu other patterns:
the larger patterns in which it is emnedded, the patterns of the same size Krajolici Hrvatske uglavnom su obiljeeni ovjekovim
that surround it, and the smaller patterns which embedded in it. This is
a fundamental view of the world. All 253 patterns together form a lan-
djelovanjem i sadre povijesno bogatstvo iz razliitih
guage. They create a coherent picture of an entire region, with the pow- razdoblja, izuzev pojedinih podruja visokog stupnja
er to generate such regions in a milion forms, with infinite variety in all
the details.
prirodnosti, kao to su: visoke planine, stjenovite oba-
57 Bell, 1999: 3. le ili movare, podruja u kojima je ovjekov utjecaj
58 Bell, 2004: 11. He interweaves theories of aesthetics, visual percep- neznatan. Naalost, dostupnost podataka za uzorke
tion, ethics, and sense of place, with geological evolution and human
impacts over the ages.
59 Dorner; Lertzman; Fall, 2002: 730. Analize krajolinih uzoraka do- 60 Glavno obiljeje kulturnog krajolika jest povijesno, na to upu-
bile su veliku pozornost u istraivanjima u posljednjem desetljeu, uje niz antropogenih, kulturnih pojava u krajoliku, koje odraavaju
posebito u ekologiji krajolika, meutim dosad primijenjene metode zadane fizike uvjete. Smjetaj i prostorna organizacija tradicijskih
analize uzoraka krajolika nisu oblikovane na nain kojim bi bili uk naselja i poloaj poljodjelskih povrina povijesno su bili uvjetovani
ljueni svi imbenici krajolika, kao to su npr. mjestopisna obiljeja klimatskim i mjestopisnim svojstvima prostora. Uzorci izgraenog i
vaan faktor oblikovanja uzorka. Standardne metode temelje se na neizgraenog krajolika na taj nain odraavaju biofizike uvjete, kao
analizi karata Corine Land Cover i satelitskih snimaka visoke rezolucije. i prostorne i vremenske (povijesne) utjecaje koritenja zemljita (pri-
Pojedina, novija istraivanja ukljuuju topografska obiljeja u analize mjerice: koritenje tehnika upravljanja, veliina polja, vrste granica,
uzoraka krajolika, koje biljee povezanosti i odnose uzoraka naselja i sezonalnost usjeva, kulturne i arheoloke komponente i sl.).
obiljeja topografskih struktura. 61 Mitchell, 2002: 5.

100

SEOSKA NASELJA
ZASEOCI I OSTALA IZGRAENA PODRUJA
LINIJSKI ELEMENTI KRAJOLIKA
29. Kartogramski prikaz uzoraka izgraenog krajolika
krajolika koji ukljuuju strukture naselja ili polja, line-
arne ili tokaste antropogene elemente krajolika, ar-
heoloka nalazita, graevine i povijesna obiljeja jest
ograniena, ne samo na hrvatskoj, ve i na europskoj
razini. Za potrebe istraivanja krajolika ti su podatci
vani, ali su zasad nepotpuni i nisu kartirani ni obra-
eni georefenciranjem.62 Podatci o kulturnim sastav-
nicama u europskim primjerima istraivanja koriste se
iz zranih fotografija, a pretpostavlja se da se sustavno
obraeni podatci o povijesnim i arheolokim obilje-
jima krajolika ne mogu oekivati jo neko vrijeme (sl.
29 i 30).63
U kategoriji organski razvijenih krajolika kljunu ulogu
u prepoznavanju i ocjeni karaktera krajolika imaju uzor-
ci izgraenog krajolika, odnosno uzorci naselja (settle-
ment patterns).64 Povijesni krajolici razvijani tijekom ne-
koliko stotina ili tisua godina povijesti sadre tragove
prolih razdoblja bilo u svojoj sadanjoj pojavnosti ili u
62 Za potrebe ovoga istraivanja georeferencirani su podatci o kul-
turnim sastavnicama istraivanog podruja umberka. Radi se o po-
datcima o kulturnim dobrima, tipovima i vrstama povijesnih naselja
te o vertikalnim obiljejima krajolika. Vidjeti u poglavlju 9. Prilozi: Kar-
togramski prikaz 9.4.12.
63 Za razliku od podataka prirodnih, biofizikih komponenti krajolika
koji su dostupni u raunalnim tehnikama, glavnina podataka kulturnih
komponenti, primjerice kulturna batina, jo uvijek su dostupni samo
u analognim formatima. (Mcher; Wascher; Klijn; Koomen; Jongman,
2006.; Van Eetvelde; Antrop, 2009.b.)
64 Bintliff, 1982.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
30. Uzorci ruralnog krajolika Plemenine, Hrvatsko zagorje
arheolokim slojevima.65 Analize odnosa naselja i okru-
ujuih prostora, istraivanja gdje i kako su ljudi ivjeli
u prolosti zapoinju s prouavanjem izgleda mjesta
stanovanja, sustava naselja diljem ruralnog prostora, s
posebnim naglaskom na njihov odnos prema prirodnom
okoliu i koritenju zemljita te u odnosu prema drutve-
nim i gospodarskim uvjetima.66 Cilj jest odrediti openi-
te zakonitosti ljudskog kretanja u prostoru primjerice
analiza pristupanosti mjesta i geometrijske vrste uzoraka
65 U posljednjim su se desetljeima uz arheologiju naselja (settle-
ment archaeology) razvile: arheologija krajolika (landscape archeology)
i arheologija okolia (environmental archaeology). Arheologija naselja
je narasla postupno u svojem opsegu i metodologiji tijekom duge
povijesti discipline, tako da suvremene studije posjeduju irok raspon
tema i pristupa. Veina suvremenih istraivanja o prolosti zajednica i
njihovoj okolini usmjerena je na farme, sela, pa ak i podruje sustava
obinih ljudi u prolosti, koji su najveim dijelom bili ratari i stoari.
Taj aspekt arheologije naselja pokrenut je u prvoj polovini 20. stoljea
u Europi, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta. S jedne strane
dolo je do ire edukacije javnosti i aktivnog ukljuivanja amatera u
arheologiju, ali i utjecaja trendova u istraivanjima povijesti u sve veoj
pozornosti na svakodnevni ivot ljudi svih drutvenih slojeva. Navede-
ni trend je u kombinaciji sa irokim utjecajem tehnikih dostignua,
poglavito dostupnosti zranih fotografija, koje su bile glavni poticaji
za europsku arheologiju krajolika. Zajedno su ti imbenici doprinijeli
uspostavi suvremene arheologije naselja i krajolika.
66 Usporedno s tim, arheologija okolia osigurava izravnu vezu
izmeu ostataka pronaenih u naselju ili u fosilnim slojevima tla pove-
zujui ih s drugim nalazima u istodobnom krajoliku. Pojedini istraivai
usmjerili su arheologiju naselja u istraivanja meukulturne pravilnosti
prostora s vrlo tonim ili ak matematikim odnosom meu naselji-
ma. Osim istraivanja unutarnjih oblika naselja (intrasite settlement),
analiziraju se sustavi naselja u krajoliku s ciljem otkrivanja dominant-
nih, pravilnih uzoraka naselja u korelaciji s mjerljivim prirodnim, tj.
ekolokim pokazateljima. (Bintliff, 2003.)
101
Krajolik kao kul turno na slijee
koji odraavaju prostorne uzorke naselja na regionalnoj
razini.67 Osim navedenog, suvremena istraivanja sve su
vie usmjerena prema humanistikom, kulturnom i an-
tropolokom pristupu.68 Stoga se u novim istraivanjima
nastoji uskladiti antropoloke (kulturne) i matematike
pristupe. To znai da se pojedina mjesta, naselja i zgrade
sagledavaju u svjetlu odraza povijesnog naina poima-
nja pripadajueg drutvenog razdoblja.69 Poloaj nase-
lja i drugih naseljenih mjesta u prolosti je bio znaajno
uvjetovan mikroklimatskim i mjestopisnim obiljejima,
ali i geolokom graom, vrstama tla te prisutnou vo-
de.70 Osim prostorne organizacije naselja, njegove struk-
ture i fizikih svojstava vani su odnosi izmeu naselja i
prirodnih obiljeja krajolika, odnosi izmeu susjednih i
udaljenijih naselja. Prema funkcionalnim obiljejima po-
vijesni tipovi naselja, kao to su zaseoci i sela, kao naselja
primarnog karaktera, u srednjem su vijeku i ranom mo-
dernom dobu bili uslueni od prostorno odvojenih tzv.
sredinjih mjesta, sekundarnih naselja koja su osiguravala
administrativne, vjerske i trgovake funkcije.71 Vrijeme
67 Suvremena znanstvena analiza ljudskog ponaanja u prostoru
primjenjuje se na arheolokim istraivanjima te ima i raunalnu pri-
mjenu za provjeru uzoraka unutar i izmeu naselja, ili u odnosu na
razliite aspekte prirodnog okolia. To su uglavnom znanstvene teh-
nike usvojene iz geografije od 1990-ih, prvenstveno metoda raunal-
nog kartiranja alatima GIS-a.
68 Tzv. postmoderni pokret u drutvenim znanostima. Mogunost
koritenja alata GIS-a, ne samo za usporedbu smjetaja povijesnih
naselja s razliitim vrstama tla, izloenosti suncu i prevladavajuim
vjetrom, ve i nastaviti u dijelu ljudskog vizualnog ili zvunog iskust-
va sela (predstaviti naine na koje su proli ljudi zamiljali, vizualizirali,
pa ak i uli svijet oko sebe).
69 Bintliff, 2003: 60. Organizacija krajolika, odnosno regije u pogle-
du smjetaja naselja i ostalih graevina, izbora njihove lokacije inter-
pretira se u okviru tzv. mentalnih karti ili svete geografije koja ilustrira
odnose ljudi, njihove kulture prema prostoru koji ih okruuje. Primjer
smjetaja velikih crkvenih graevina srednjeg vijeka na istraivanom
podruju umberka takoer pokazuje stvaranje tzv. svetog mjestopi-
sa. Vidjeti u poglavlju 9. Prilozi: Kartogramski prikaz 9.4.14.
70 Stanovnici su u prolosti birali mjesta stanovanja zbog blizine odre-
enih vrsta obradivog tla, voda, mineralnih sirovina ili drugih resursa.
Karta povijesnih naselja, sela na umberku preklopljena na pedoloku
kartu prostora, pokazuje odnos naselja prema obradivim povrinama.
Vidjeti u poglavlju 9. Prilozi: Kartogramski prilozi 9.4.8. i 9.4.9.
71 U tu kategoriju sekundarnih naselja ubrajaju se trni gradovi,
sjedita opina i crkvenih upa. Na podruju istraivanja kulturnog
krajolika umberka u primarna naselja koja datiraju iz srednjeg vije-
ka ubrajaju se sela: Cernik, Gri, Sopote, itd. Sredinja naselja sjedita
crkvenih upa u kojima su se u 19. st. nalazile i puke kole su Soice,
Krai, Petrovina, Pribi, itd. Srednjovjekovni trni gradovi smjeteni
na rubnim podrujima umberka jesu: Samobor, Jastrebarsko, Trg
kod Ozlja. Vidjeti u poglavlju 9. Prilozi: Kartogramski prikaz 9.4.7.
102
putovanja uglavnom je bilo odluujui imbenik, osim
za svakodnevni rad u poljima, takoer i za lokaciju sredi-
njeg naselja.72 Analize seoskih naselja u kojima su glavne
aktivnosti poljodjelstvo i panjako iskoritavanje nepo-
srednog zalea pokazuju da su stanovnici u prolosti na
vrlo racionalan i ekonomian nain odluivali o njihovu
smjetaju.73 S druge strane, pojedini poloaji mogu otkriti
da su izabrani iz obrambenih, vjerskih ili drugih neeko-
nomskih imbenika.74 Osnovni pokazatelji, kao to su fi-
zika svojstva okolia, klimatski uvjeti ili stupanj tadanjih
tehnologija, meuodnos sa susjednim naseljima, odnos
prema obrambenim i sakralnim graevinama te znaaj-
kama krajolika simbolike vrijednosti, vani su initelji or-
ganizacije i koritenja krajolika.75 Osim navedenih, prisutni
su i imbenici kao to je meu-vidljivost naselja, vjerskih i
stratekih mjesta i srodnih oblika percepcije krajolika. U
tom se kontekstu pojam meu-vidljivosti odnosi na nai-
ne na koje su nekadanji stanovnici mogli promatrati i na
taj nain vizualno sudjelovati u dogaanjima, obredima
te na simboliki nain povezati razliite dijelove svojega
prostornog svijeta.76
72 Europski trni gradovi u kasnom srednjem vijeku i poetkom novo-
ga bili su dostupni u dan hoda, kako bi se seljaci vratili svojim kuama
za dva do tri sata putovanja. Na taj su nain ruralna naselja smjetena
na razmacima od oko 20 do 30 km od sredinjeg. Bintliff, 2003.
73 Tzv. catchment analysis moe otkriti da je grupa mjesta u
odreenoj regiji i razdoblju sve stavila u vrlo racionalan odnos da bi
poveala uinkovito koritenje pojedinih vrsta zemljita ili krajolika.
(Bintliff, 2003: 61.) Na primjeru istraivanog krajolika umberka anal-
iza odnosa smjetaja naselja prema obiljejima reljefa i vrsta tla po-
kazala je da su u brdsko-gorskom i brjeuljkastom krajolinom tipu
uglavnom lokacije vezane uz rubove plodnih polja koja su nastala
krenjem uma, na padini ili hrptu brijega.
74 Za smjetaj srednjovjekovnih gradova i utvrda koristile su se teko
pristupane uzvisine radi lake obrane. Tezu ilustriraju primjeri starih
feudalnih gradova na istraivanom podruju umberako-samobor-
sko gorje Pleiviko prigorje: Lipovac, Tuak, Samobor, Stari grad
umberaki, Novi grad umberaki, Ozalj.
75 Tradicijska znanja poljodjelaca i detaljno poznavanje svojstava
svakog polja u njihovu krajoliku, istanan osjeaj za prednosti i nedo-
statke lokalnih terena za uspjean opstanak usjeva ili proizvoda svojih
kultiviranih biljaka i domaih ivotinja, kao i njegove uinke na oblik i
poloaj naselja, bitno su utjecali na prostoru organizaciju krajolika. U
strukturi i znakovima krajolika prisutne su takoer vjerske, drutvene
i politike ideje stanovnika i vlasnika.
76 Zanimanje arheolokih istraivanja sa simbolikim prikazima pro-
losti krajolika oko naselja i odnosa izmeu naselja istrauju se na pro-
ireni nain, izvan samo ekonomskih i socijalnih imbenika. Istrauje
se u kojoj su mjeri naselja i ostale vane graevine (vjerske, obrambe-
ne, reprezentativne) bile smjetene da bi se postigao vizualni uinak
i dojam na posjetitelja ili za oznaavanje posveenih mjesta i putova
u krajoliku.

31. Povijesni krajolik Motovuna
Analiza sustavnog stvaranja uzoraka ruralnih naselja:
sela i zaselaka kroz povijesna razdoblja ilustrira razvoj
krajolika i daje uvid u razvoj, izgradnju, a time i popu-
njavanje podruja novim oblicima. Veliina i oblici uzo-
raka naselja kao i udaljenosti izmeu njih esto su isti u
razliitim kulturama i razliitim povijesnim razdobljima.
Mrea takvih, primarnih sela i zaselaka77 u pravilu je zgu-
snuta je oko sredinjeg naselja.78 Povijesni razvoj krajolika
koji ukljuuje analize organizacije i koritenja prostora,
ovisnosti odnosa izmeu sredinjeg mjesta i sela, izbor
njihova smjetaja te interpretacije arheolokih tragova
krajolika ilustrira promjene uzoraka krajolika. Popisi kul-
turnih dobara, rezultati arheolokih istraivanja i njihovo
kartiranje sadre podatke koji omoguuju rekonstrukciju
77 Misli se na seoska naselja s primarnim funkcijama stanovanja ve-
zanim uz tradicionalnu obradu zemlje.
78 Teoriju sredinjeg mjesta primjenjenu u arheolokim istraivanjima
naselja uspostavili su geografi u prvoj polovini 20. stoljea. Navedeni
koncept zapoinje od jednostavnog zapaanja da je veina seoskih
naselja grupirana oko trnih gradova, gdje su dostupne razliite vane
usluge i da su ta arita nadomak veini stanovnika ruralnih podruja.
Pojedini teoretiari geografije, potaknuti eljom za pronalaskom za-
konitosti ljudskog ponaanja i matematikih uzoraka usporedivih sa
zakonima fizike i geometrije u mnogim aspektima prirodnoga svijeta,
predloili su vrlo razraen sustav preklapanja pravilnog oblikovanja
u izgledu i razmaku izmeu podruja (distrikta) i regionalnih arita
politike i ekonomske kontrole.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
organizacije krajolika u pojedinim povijesnim razdoblji-
ma te interpretaciju njegovih uzoraka (sl. 31).79
Metoda tipolokog razvrstaja
karakterizacija krajolika
Ocjena karaktera krajolika (landscape character asse-
ssment) ukljuuje dvije komponente i provodi se u dva
stupnja.80 Prvi stupanj je tipoloka podjela karakteri-
zacija (landscape characterization)81 koja ukljuuje opi-
79 Mogua meudjelovanja izmeu izmjene uzorka naselja, organi-
zacija i struktura krajolika te socijalne, politike i ekonomske okolnosti
pruaju mogunost za razumijevanje temeljnih procesa u povijesti i
prapovijesti krajolika. Mnogi dijelovi Europe dokaze usmjeravaju pre-
ma uzorcima naseljavanja u ranom srednjem vijeku, iako je srednji
vijek ponovio ve ranije uspostavljene jezgre naselja i podjelu zemlje.
Primjerice, srednjovjekovna sela na umberku, kao to je Budinjak,
biljee naseobinski sloj iz antike.
80 Wascher, 2005: VIII.
81 Primijenjena metoda karakterizacije detaljno je predstavljena u
nekoliko recentnih europskih radova od kojih se u najznaajnije ubra-
jaju: Clark, 2000.; Clark, 2005.; Clark; Darlington; Fairclough, 2004.; Ede;
Darlington, 2002.; Ede; Darlington, 2003.; Ede; Fairclough, 2004.; Ede;
Grenville; Fairclough 2005.; Fairclough,1999.b; Fairclough, 2001.; Fairc-
lough, 2002.; Grenville; Fairclough, 2005.; Herring, 1997.; Herring, 1998.;
Mcher; Bunce; Jongman; Klijn; Koomen; Metzger; Wascher, 2003.;
Mcher; Garcia-Feced; Perez-Soba; Wascher, 2005.; Mcher; Wascher;
Klijn; Koomen; Jongman, 2006.; Mcher; Wascher, 2007.; Mcher; Kli-
jn; Wascher; Schamine, 2010.; Parsons; White, 2009.; Roger, 2004/5.;
Swamwick, 2002.; Swamwick, 2004.; Thomas, 2005. i ostali.
103
Krajolik kao kul turno na slijee
PREPOZNAVANJE
KRAJOLINE JEDINICE
TIPOLOKI RAZVRSTAJ OPISIVANJE
KARAKTERIZACIJA KARAKTERA
KRAJOLIKA KRAJOLINIH JEDINICA
KARTIRANJE
KRAJOLINIH JEDINICA
Dijagram 8: Proces provoenja metode ocjene karaktera krajolika
sivanje, razvrstavanje i kartiranje svojstava krajolika, po-
kazujui razlike izmeu pojedinih podruja metodom
analitike podjele te kartografskog prikaza razvrstaja
krajolika na jedinice razliitog, prepoznatljivog i zajed-
nikog karaktera. Ovisno o vrsti, odnosno kategoriji
krajolika razlikuje se nekoliko zasebnih metoda:
- metoda povijesne karakterizacije (historic characte-
rization)
- metoda urbane karakterizacije (urban characterization)
- m etoda karakterizacije krajolika mora (seascape
characterization).
Drugi stupanj koji ukljuuje ocjenu krajolika (landsca-
pe assessment) jest proces izrade i iznoenja ocjene o
svojstvima krajolika na temelju razumijevanja njegova
karaktera, a provodi se za potrebe donoenja razliitih
odluka za zatitu, planiranje i ostale budue promjene
u krajoliku. Pri tome trebaju biti prepoznata obiljeja,
vrsnoe, vrijednosti i osjetljivosti pojedinih krajolinih
podruja (dijagram 10).
Karakterizacija krajolika jest metoda dokumentiranja i
istraivanja krajolika proces prepoznavanja, razvrstava-
nja (klasificiranja), opisivanja i kartiranja podruja slinog
karaktera.82 Metoda obuhvaa prepoznavanje obilje-
ja krajolika tehnikom itanja, odnosno razumijevanja
82 Swanwick, 2002: 8. Characterisation the process of identifying
of similar character, classifying and mapping them and describing their
character.
104
ODREIVANJE KRITERIJA
OCJENA VRIJEDNOSTI
OCJENA KARAKTERA
SASTAVNICA I OBILJEJA
KRAJOLIKA
KRAJOLIKA
NEGATIVNA OBILJEJA
PRITISCI RAZVOJA
njegova karaktera, bez obzira na njegovu vrstu i vrsno-
u.83 Osim prikupljanja podataka o elementima tj. sa-
stavnicama (prirodnim obiljejima, naseljima, graevi-
nama, rijetkostima, arheolokim mjestima, povijesnim
okolnostima i ostalim) omoguava stvaranje predodbe
o tome to jedno mjesto/krajolik odreuje kao cjelinu,
odnosno ono to ga ini razliitim od drugog. Glavni
cilj karakterizacije krajolika jest to potpunije razumi-
jevanje njegove cjelovitosti totaliteta obuhvaanjem
ukupnosti njegova znaenja, a ne samo njegova doku-
mentiranja u vidu zbroja pojedinih podataka.84 Osnovna
naela metode karakterizacije usmjerena su na svojstva
krajolika i na razlike izmeu podruja, a manje na njiho-
ve vrijednosti. Odreivanje krajolinih tipova i podruja
moe se provoditi na nekoliko razina, od nacionalne, re-
gionalne do lokalne te je usko povezano s povijesnom
karakterizacijom krajolika.85
Istraivanje i razumijevanje karaktera krajolika zahti-
jeva sustavna istraivanja mnogobrojnih imbenika
koji su ga formirali i oblikovali te na njega imaju utje-
caj. Oni ukljuuju geoloke i reljefne oblike, tla, vode i
83 Karakterizacija je alat koji se primjenjuje na svim krajolicima, a
proizlazi iz posebnih mjera Europske konvencije o krajolicima, lanak
6. stavak I. ... to identify its own landscapes trohght its territory; stavak II...
to analyse their charactersistic and the forces and pressures transforming
them.
84 Grenville; Fairclough, 2004/5: 2.
85 Prepoznato je da povijesna karakterizacija ima veliku ulogu u kla-
sifikaciji krajolika. Stoga je u novijem razdoblju pozornost usmjerena
na istraivanja i razvoj metoda povijesne karakterizacije. Podrobnije
u potpoglavlju Povijesna karakterizacija krajolika.

vegetaciju, povijesne i sadanje sadraje, nain korite-
nja te oblikovanje prostora, naselja, graevina i ostalih
elemenata opreme prostora (tzv. graevina malog mje-
rila). Meudjelovanjem i meuodnosima svih navede-
nih sastavnica zajedniki se oblikuje karakter krajolika.86
Metoda karakterizacije, kao prva etapa metodolokog
slijeda ocjene karaktera krajolika, obuhvaa praktine
modele prepoznavanja podruja razliitih obiljeja, a uk-
ljuuje kartiranje, opisivanje, analiziranje i razumijevanje
njihova karaktera.87 Zadatak karakterizacije jest izraditi
podjelu teritorija na krajoline jedinice tipove i pod-
ruja na nekoliko razina: meunarodnoj, nacionalnoj,
regionalnoj i lokalnoj.88 Karakterizacija se usredotouje
na ono to sutinski ini jedno podruje drugaijim ili
razliitim od drugog, a prikazuje se kao krajolini tip i
kao krajolino podruje. Konani rezultat karakterizacije
jest karta krajolinih tipova i/ili podruja, zajedno s opi-
som njegovih odreujuih svojstava koja su najvanija
za opisivanje njegova karaktera, bez iznoenja vrijedno-
sne prosudbe. Prema britanskom modelu karakteriza-
cija ukljuuje sljedee praktine korake: prepoznavanje
i klasificiranje podruja razliitog karaktera, kartiranje i
opisivanje njihova karaktera. 89
Metoda karakterizacije provedena u pojedinim europ-
skim zemljama u svojim je analizama uglavnom obu-
hvaala ruralna podruja, tako da su se u obzir uzimali
86 Teza je povezana s aktualnom definicijom krajolika koja ga odre-
uje kao procese i meuodnose, kao i potekoe na koji se nain ovi
mogu dokumentirati i vrjednovati. Usporediti s potpoglavljem 1.5.
87 To je tehnika koja prethodi procesu ocjene, a sastoji se od razvr-
stavanja (klasificiranja), opisivanja i razumijevanja fizikih, prirodnih
i kulturnih sastavnica krajolika, odnosno abiotskih, biotskih i kultur-
nih. Usmjerena na pojanjenja to jedno podruje ini razliitim od
drugog, ukljuuje kabinetska istraivanja i kartiranje tipova krajolika
u raznim slojevima podataka, terenska istraivanja i kao rezultat klasi-
fikaciju, tj. prepoznavanje i opisivanje tipova, odnosno podruja krajo-
lika. U okviru kabinetskog rada prikupljeni su podatci koji omoguuju
pripremu karata za preklapanje razliitih imbenika, kao osnovu za
odreivanje tipova/podruja zajednikog karaktera, koji se moraju ve-
rificirati podatcima terenskih istraivanja. Metodski postupak ukljuu-
je pripremu baze podataka koju ine analize i priprema kartografskih
prikaza za preklapanje kojima se dokumentiraju prirodne sastavnice:
geomorfoloka obiljeja, tla, vode i vegetacijski pokrov, dok kultur-
ne sastavnice ukljuuju podatke o: koritenju terena, uzorcima nase-
lja, uzorcima polja, te povijesnim elementima krajolika kulturnom
naslijeu.
88 Usporediti s potpoglavljem Krajoline jedinice, tipovi i podruja.
89 Swanwick, 2002.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
fiziki i prirodni atributi, a manje izgraeni. Pogotovo
se pozornost nije obraala krajolicima mora (seascape)
i urbanim krajolicima (urban landscape). Treba naglasi-
ti da je karakterizacija kao metoda planiranja i uprav-
ljanja krajolicima potvrena i od Europske konvencije o
krajoliku te je prihvaena u meunarodnim krugovima
ICOMOS-a.90 U ranim radovima tijekom 1980-ih godina
pokazalo se spornim odjeljivanje tehnike klasificiranja i
opisivanja (karakterizacije) krajolika od iznoenja ocjena
o njihovim vrijednostima. Cilj razvrstavanja i opisivanja
krajolika bio je utvrditi to ini jedan krajolik razliitim ili
razliitim od drugog, za razliku dodjele relativne vrijed-
nosti krajoliku kojim se ocjenjuje njegova vrsnoa. Kao
rezultat sustavnog procesa razvrstavanja i opisivanja
te dodavanja relativne (brojane) vrijednosti odabra-
nim sastavnicama ili pokazateljima krajolika nastala je
metoda ocjena karaktera krajolika (landscape character
assessment).91
Metoda ocjene karaktera krajolika
Metoda ocjene karaktera krajolika odnosi se na prepo-
znavanje i odreivanje elemenata i svojstava koji ine
krajolike (krajoline jedinice) meusobno razliitima;
opisivanje razlika u njihovu karakteru te ocjenu vrijed-
nosti pojedinih, za karakter krajolika odreujuih svoj-
stava, kao osnove za planiranje i budue upravljanje
promjenama.92 Prvi stupanj metode ocjene karaktera
krajolika, tipoloko razvrstavanje karakterizacija ne sa-
dri proces vrjednovanja, za razliku od potonjeg, koji
ukljuuje donoenje ocjene o vrijednostima obiljeja i
sastavnica krajolika. Metoda ocjene karaktera krajolika
zasnovana je na strukturnom pristupu usmjerenom na
prepoznavanje karaktera, tj. svojstava kao razlikovnih
obiljeja krajolika i ukljuuje donoenje ocjene o obi-
ljejima i karakteru krajolika radi dobivanja podataka
za stvaranje i donoenje odluka odrivog upravljanja i
90 [74]
91 Swanwick, 2002.
92 Takozvana Warwickshire Method brzo je prihvaena kao strogi i
temeljiti pristup ocjeni povijesnog krajolika, kao osnova za planira-
nje i upravljanje krajolikom. Assessment and Conservation of Landsca-
pe Character the Warwickshire Landscapes Project Approach (Coun-
tryside Commission, 1991).
105
Krajolik kao kul turno na slijee
32. Ocjena karaktera krajolika i krajoline osjetljivosti podruja Grendon and Baddesley, Ensor
planiranja krajolika ili za neke druge potrebe.93 Ukljuu-
je analize i opise krajolinih elemenata i njihovih svoj-
stava u okviru odgovarajueg popisa i podataka o sa-
stavnicama krajolika. Kartografski se prikazuju podruja
odreenog stupnja krajoline vrijednosti i osjetljivosti
(sl. 30). Osim opisa i tabelarnih podataka u obliku gra-
fikih prikaza karata i kartograma opisuju se poje-
dina obiljeja krajolika krajoline jedinice, kao opa,
povijesna, vizualna, ekoloka obiljeja, analizira se stu-
panj vizualne i krajoline osjetljivosti, negativna obilje-
ja te pritisci izazvani razvojem. Cilj provoenja metode
ocjene karaktera krajolika jest na temelju razumijevanja
karaktera krajolika donoenje ocjene o vrijednosti poje-
dinih krajolinih jedinica te izrada smjernica za budue
postupanje.94 Osnovna obiljeja metode ocjene karak-
tera krajolika jesu sljedea:
- odreuju se i ocjenjuju krajolina podruja, kao to je
npr. brdsko-gorski krajolik umberka, te opi krajolini
93 Karakterizacija krajolika moe se koristiti kao ulazni podatak za
planiranje razvoja podruja, projektiranje posebnih podruja zatite
ili ciljane agrookoline mjere u viefunkcionalnim krajolicima. Moe
se koristiti i kao okvir ili kao ulazni podatak u prepoznavanju i procje-
ni ekosustava ili studija krajolika za iru primjenu.
94 Usporediti s potpoglavljem 2.6.
106
Higher sensitivity
Moderate sensitivity
Lower sensitivity
tipovi, kao to je npr. nizinski ruralni krajolik, gorski
prirodni i sl.
- provodi se na viim i niim razinama i u razliitim
mjerilima
- za kartiranje svakog krajolinog tipa ili podruja po-
mou GIS-a koristi se jedan topografski poligon, koji
je na niim razinama podijeljen na skup poligona.95
Podruje obuhvata ocjene karaktera krajolika moe
biti kontinuirano, na podruju teritorija drave, a moe
obuhvaati regiju ili samo pojedina podruja.
Metoda ocjene karaktera krajolika (landscape character
assessment)96 jedan je od suvremenih alata u planiranju
odrivog razvitka prostora te predstavlja novi pristup
itanja krajolika i razumijevanje naina na koji razliiti
elementi doprinose doivljaju mjesta. Ocjena karaktera
krajolika smatra se sredstvom za povezivanje prostora
95 Bhler; Heinz; Scherer; Siebold,1999.
96 Landscape character assessment se kao inovativna metoda i nova
znanstvena disciplina zapoela primjenjivati kasnih 1960-ih godina,
a prvi put kao podloga za izradu Warwickshire County Structure Plans.
Teite je tada bilo na koritenju raznolikih statistikih analiza i na po-
djele elemenata, sastavnica krajolika, kao to su stabla, ume, ogra-
de. Godine 1987. Warwickshire Countryside Commission je publici-
rala Landscape Assessment: a Countryside Commission Approach (CCD
18), koji daje smjernice za strukturirani pristup ocjeni te odreivanju
i planiranju zahvata u krajoliku.

33. Ocjena osjetljivosti krajolika podruja grada Dubrovnika s obzirom na kulturne sastavnice
i funkcije, ili rijeima C. Swanwicka, povezivanja mjesta
s ljudima.97 Iz tog je proizaao zadatak razviti alat koji
omoguava ocjenu, te analizu na koji nain promjene
utjeu na glavne funkcije krajolika. Njezini su rezultati
omoguili uspostavu naela koja su postala temeljem
za daljnje aktivnosti na karakterizaciji krajolika, koje su se
poele provoditi u nekoliko europskih zemlja. U Engle-
skoj je ova metoda provedena na vie od 80% jedinica
uprave, od lokalnog do regionalnog mjerila.98 Ocjena
karaktera krajolika i tipoloko razvrstavanje karakteri-
zacija vaan su dio europske prostorne politike, pose-
bice nakon donoenja Europske konvencije o krajoliku u
kojoj su formulirani glavni zadatci vezani za ouvanje
raznolikosti europskih krajolika.99 Usporedno s razvo-
jem ove metode u Velikoj Britaniji i u Sloveniji je zapo-
eo rad na tipolokoj razvrstavanju krajolika, koji je re-
zultirao podjelom teritorija drave na tipove i podruja
(krajine).100 Izrada novih nacionalnih tipologija krajolika
97 Swanvick, 2002: 12.
98 Swanwick, 2004.
99 European Landscape Convention, l. 6. ...to recognise landscapes in
law as an essential component of peoples surroundings, an expression
of the diversity of their shared cultural and natural heritage, and a foun-
dation of their identity.
100 Ogrin,1997.; Marui,1998.; Marui; Jani 1998.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
UKUPNA OSJETLJIVOST
vrlo velika
velika
srednja
mala
vrlo mala
te integriranje povijesne dimenzije u zajedniku ocjenu
karaktera krajolika postaje u posljednjim desetljeima u
Europi opeprihvaeni pristup. Ocjena karaktera krajoli-
ka koja ukljuuje elemente vrjednovanja i ocjene krajo-
lika te izradu smjernica za njegovu zatitu i razvoj poka-
zala je iroku praktinu primjenu.101 Metode tipolokog
razvrstavanja i ocjene karaktera krajolika istraivaki su
alat sa svrhom odrivog prostornog planiranja. Pomau
boljem razumijevanju prostora, od pojedinanih vrijed-
nosti kulturnog i prirodnog naslijea prema cjelini pro-
stora. U Velikoj Britaniji, kao primjeru zemlje ouvanih
vrijednosti krajolika, jedna od najvanijih prednosti ove
metode jest dostupnost i preglednost podataka i omo-
guavanja participacije, tj. zajednikog mjesta javnog i
osobnog miljenja te strunog vrjednovanja o poslje-
dicama predloenih promjena na krajolik. Korisnici nisu
samo konzervatori i strunjaci koji se bave zatitom, ve i
prostorni planeri, lokalna samouprava, stanovnici i ostali
dionici ukljueni u razvoj (sl. 32 i 33).102
Studija ocjene karaktera krajolika pozornost usmjerava
na ouvanje i poboljanje njegovih sutinskih obilje-
ja, a prilagoena je mjerilu i vrsti dokumenta za koji se
101 Wascher, 2005: 35.
102 *** 2010.b; Manzo; Perkins, 2006.
107
Krajolik kao kul turno na slijee

AEL (altered C18 &C19)

AEL (altered C20)
Airfields &Military
Anciently Enclosed Land
Coastal Rough Ground
Dunes
Navigable Rivers
Ornamental
Predominanatly Industrial
Recently Enclosed Land
Recreation
Reservoirs
Steep sided valleys
Upland Rough Ground
Upland Woods (Plantations)
Urban

34. Karta povijesnih tipova/podruja krajolika, Cornwall

izrauje.103 Raspon primjene studije moe biti vrlo irok,
a izrauje se za potrebe: 104
- ope strategije ili politike razvoja krajolika
- prepoznavanja posebnog statusa, zatite krajolika
- studija nosivosti (kapaciteta) prostora i sposobno-
sti krajolika za smjetaj novih namjena kao to su
npr. vjetroelektrane, gospodarski i turistiki predjeli
i slino.
- prostornog i urbanistikog planiranja, posebice za
otvaranje novih graevnih podruja
- z a planove zatite i upravljanja krajolikom
- za izradu i donoenje stratekih dokumenata uprav-
ljanja raznih sektora i slino. 105

103 Metodski slijed izrade studije obuhvaa kljuna poglavlja: a) de-

finiranje ciljeva, svrhe, mjerila, razine i detaljnosti izlaznih podataka
za dionike, vrste ocjenjivanja koje e utjecati na pristup; b) kabinetska
istraivanja, prikupljanje podataka za prirodne i kulturne sastavnice
krajolika; c) terenska istraivanja za koja se koristi unaprijed pripre-
mljeni obrazac za snimanje podataka, pisane opise, skice, fotogra-
fije, ankete za estetske i perceptivne aspekte; d) klasificiranje i opis
dobivenih karata za krajoline tipove i podruja - opisivanje i imeno-
vanje tipova i podruja te tono prepoznavanje i opisivanje glavnih
karakteristika (mogu biti pozitivne i negativne), e) ocjena postojeeg
stanja, analiza pritisaka i planiranih promjena, f ) prijedlog strategije i
smjernica za razvoj i zatitu karaktera krajolika.
104 Swanwick, 2002. Studija ocjene karaktera krajolika koristi se za:
planiranje razvoja i donoenje planskih dokumenata politike, pla-
nova i programa razvoja podruja/krajolika; za politike i planove raz-
voja upanija i jedinica lokalne samouprave; za regionalne i lokalne
strategije upravljanja krajolikom; kao temeljni input za planove upra-
vljanja zatienim podrujima, nacionalnim, regionalnim i parkovima
prirode te ostalim kategorijama zatienih podruja; osigurava podat-
ke za nacionalne i planove zatite okolia (npr. bioloke raznolikosti,
prirodne batine i sl.); upravljanje i koritenje zemljita na odriv nain,
ukljuujui preporuke za koritenje ugroenih i naruenih podruja;
sudjeluje u poljoprivredno-okolinim pitanjima.
Metoda povijesne karakterizacije
krajolika
Prema jednom od odreenja, metoda povijesne karak-
terizacije (landscape characterization) i ocjene povije-
snog karaktera krajolika (historic landscape characteri-
zation) jest alat koji omoguava razumijevanje povijesnih
105 Zahvaljujui prepoznavanju obiljeja, karaktera i vrijednosti po-
jedinih krajolinih tipova, odnosno podruja, Studija ocjene karak-
tera krajolika pomae u planiranju promjena u krajolicima usmjera-
jui se posebice na procese potaknute ljudskim imbenicima, kao
to su nove namjene i nain koritenja krajolika, ime se pomae
izbjegavanje ili umanjenje negativnih uinaka, planiranje promje-
na i razvoja koji nee naruiti svojstva karakter krajolika. Primje
rice, Studija zatite karaktera krajobraza Grada Zagreba izraivana je
za potrebe izrade Strategije razvoja grada Zagrebplan za razdoblje
2011. 2014. godine.

108

razdoblja u dananjem krajoliku.106 Prihvaena je kao
inovativni pristup upravljanju promjenama u povije-
snom krajoliku, povezujui pojmove povijesnog okolia
(historic environment) i kulturnog naslijea (heritage).107
Metoda povijesne karakterizacije krajolika usmjerena je
na materijalne ostatke prolosti, percepciju i interpre-
taciju povijesti koja je prisutna u dananjim obiljejima
i karakteru krajolika.108 Povijesna karakterizacija prepo-
znaje da je svaki krajolik koji ima povijesni znaaj stvo-
ren kao rezultat ovjekovih aktivnosti i koritenja ze-
mljita tijekom povijesnog razvoja. Podrobnije ispitivanje
krajolika otkriva da se u pojedinim grupama i uzorcima
sastavnica, koje se ponavljaju kroz prostor, moe vidjeti
da su odreeni slinom povijesti... povijesni krajolik stoga
moe biti karakteriziran, kartiran i opisan, koristei kona-
an broj kategorija ili vrsta povijesnog karaktera krajoli-
ka.109 To znai da se u dananjem krajoliku, koristei
suvremene tehnike istraivanja i kartografske izvore,
mogu prepoznati povijesni tipovi krajolika kao to su:
prapovijesni, antiki, srednjovjekovni, renesansni, ba-
rokni, krajolik 19. stoljea te suvremeni krajolik.
Glavni cilj metode povijesne karakterizacije usmjeren
je na odreivanje razliitih povijesnih razdoblja u da-
nanjem, urbanom ili ruralnom krajoliku. Pri tome su
obuhvaene prostorne i povijesne analize, razvoj karak-
teristinih prostornih uzoraka i ostalih povijesnih obi-
ljeja u krajoliku, a temelji se na arhivskim istraivanji-
ma, povijesnoj, grafikoj i kartografskoj dokumentaciji,
rezultatima arheolokih i etnolokih istraivanja te na
ostalim izvorima.110 U Velikoj Britaniji su povijesni tipovi
106 Clark, 2003: 90.
107 U Engleskoj je povijesna karakterizacija djelomino bila i reakcija
na dotadanji nain odreivanja podruja kulturnoga naslijea (des-
ignation system) koji je bio usmjeren na zgrade, a ranije na spomeni-
ke. Sada se proiruje na ira podruja, prije svega na ruralne i ostale
vrste krajolika. Primjeri inovativnog pristupa bili su poslije industrijski
gradovi Cornwall i Lancashire te veliki program obnove poduja Lon-
don-Stansted-Cambridge i Thames Gateway Growth Areas. U ovim
primjerima osim ruralnog krajolika bila je ukljuena i metoda urbane
karakterizacije (Townscape). Clark, 2003.
108 Aldred; Fairclough, 2003.
109 Herring 1997: 71.
110 Opisana metoda izrade povijesne karakterizacije krajolika dosad
nije provedena u Hrvatskoj. Metoda zahtijeva opsena kartiranja po-
vijesnih podataka i georeferenciranje povijesnih karata.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
krajolika razvrstani, karakterizirani i kartirani prema una-
prijed odreenim obiljejima, tj. kategorijama slinog
povijesnog naina koritenja (sl. 34).111 Nesporno je da
ostatci prolosti te povijest krajolika znaajno utjeu na
njegov dananji karakter, to dokazuje i usku poveza-
nost izmeu metoda karakterizacije i povijesne karak-
terizacije krajolika.112 Postupci koji se koriste u metodi
povijesne karakterizacije djelom su izvedeni iz metode
ocjene karaktera krajolika, to omoguava povezivanje
rezultata i ugraivanje metode povijesne karakteriza-
cije u metodu ocjene karaktera krajolika.
Metoda povijesne karakterizacije i ocjena povijesnog
karaktera krajolika zajedniki omoguuju jasnije pre-
poznavanje i analize krajolinih podruja.113 Prema pri-
mjerima iz Velike Britanije i povijesni tipovi krajolika
kartiraju se koristei se tehnikom podrkom GIS-a.114
Kartiranje se obavlja po naelima povijesne stratigra-
fije: najsuvremeniji, tj. najnoviji elementi krajolika kar-
tirani su prvi, a najstariji posljednji.115 U glavna naela
povijesne karakterizacije krajolika ubraja se pravilo ka-
rakteriziranja cijeloga krajolika, a ne samo pojedinih,
izdvojenih podruja. Obuhvaeni su: obini, uobiajeni,
jedinstveni i prepoznatljivi krajolici, koji se prepoznaju
kroz povijesnu analizu.
111 U okviru povijesne karakterizacije Cornwalla (historic landscape
characterisation) prepoznato je 17 tipova krajolika: 1. Rough ground,
2. Prehistoric enclosures, 3. Medieval enclosures, 4. Post-medieval en-
closures, 5. Modern enclosures, 6. Ancient woodland, 7. Plantations
and scrub woodland, 8. Settlement (historic), 9. Settlement (modern),
10. Industrial (diused), 11. Industrial (active), 12. Communications, 13.
Recreation, 14. Military, 15. Ornamental, 16. Water (reservoirs etc.), 17.
Water (natural bodies).
112 Thomas, 2004/5: 11.
113 Clark; Darlington; Fairclough, 2004.
114 U razliitim podrujima Velike Britanije razliiti tipovi e biti
odreeni zbog razlike u povijesti krajolika ili zbog karakterizacije kra-
jolika koja je odreena koristei vee ili manje mjerilo. Metode mogu
biti fleksibilne, tako da je u sluaju Cornwala karakterizacija obavljena
u mj. 1:10000 i 1:2500.
115 Meutim, javlja se problem razvrstavanja u razliite povijesne ti-
pove te dosljednog prepoznavanja podruja u odgovarajue razvr-
stajne grupe (kategorije) u sluajevima kad pojedina podruja poka-
zuju obiljeja nekoliko povijesnih razdoblja i nije potpuno jasno koje
treba karakterizirati. U takvim sluajevima, kad podruje pokazuje vie
povijesnih razdoblja, pomau razliite tehnike i matematike analize
prema kojima je svakom podruju pridruen poligon GIS-a koji moe
imati nekoliko opisnih obiljeja.
109
Krajolik kao kul turno na slijee
35a
35. Stanje izgraenosti krajolika Grada Zagreba u razdoblju sredine 19. (35a) i 20. stoljea (35b)
U dananjem krajoliku karakteriziraju se kroz razliita
povijesna razdoblja.116 Krajolik je glavni izvor podata-
ka za kabinetska i terenska istraivanja, analize karata i
fotografija iz zraka, koristei tehniku podrku GIS-a.117
Posebno je vana uloga i koritenje povijesnih karata i
ostalih dokumenata za potrebne podatke o povijesnim
obiljejima, za rekonstrukciju karakteristinih povijesnih
116 Fairclough, 1999.b. Povijesni karakter krajolika odreuje se u
dananjem krajoliku kartiranjem podruja povijesnog karaktera na
kartama odgovarajueg mjerila. Potrebno je poopiti, tj. prepoznati
dominantan povijesni karakter krajolika i koristiti unaprijed odreene
podjele u povijesne kategorije. Koristiti koncept vremenske dubine
(time-depth) vidljiv kroz dua povijesna razdoblja.
117 Atributi koji se pridruuju pojedinim sastavnicama ukljuuju po-
kazatelje prirodnog i izgraenog prostora koji su oblikovani ljudskim
aktivnostima u prolosti, a mogu biti: raspodjela uma i ostalih po-
luprirodnih stanita, oblici polja i njihove granice, linije cesta, ulica i
staza, smjetaj zgrada u selima i zaseocima, posebna obiljeja u pros-
toru i slino. Radi operativnosti i izrade kartografskih prikaza podatci
se grupiraju u zajednike kategorije atributa prema pojedinim tipovi-
ma krajolika, pri emu se naglaava da pojedini uzorci krajolika mogu
biti promatrani kroz slino koritenje prostora danas i u povijesti.
110
35b
razdoblja krajolika, koja se provede kroz analize i baze
pripremljenih podataka (metadata).118 Povijesna klasifi-
kacija krajolika moe se sagledavati na dva naina:
- k roz vremenska razdoblja (time-slice), rekonstriuira-
njem stanja povijesnog krajolika u razliitim razdoblji-
ma (sl. 35)119
- vremenskom dubinom (time-depth) u dananjem
krajoliku, na temelju morfoloke analize i razumijeva-
nja promjena i procesa.
118 Temeljni pristup jest kroz GIS (obino: MapInfo ili ArcView) pove-
zan s posebno strukturiranim bazama podataka (npr. Access). Osnovni
je zakljuak da sline strukture podataka treba koristiti gdje god je to
mogue da bi se omoguila usporedba izmeu projekata. U skladu
s tim naelima krajolik se dijeli u GIS poligone koji se klasificiraju u
preddefinirane kategorije. Ostali podatci se koriste iz baze podataka
povezane s kartama GIS-a koji ukljuuju ostale podatke za svaki po-
ligon. Veliina poligona koritena u pojedinim projektima je srednje
veliine izmeu 18 i 61 ha. (Fairclough, 2001: 23-26.)
119 Metoda povijesne karakterizacije po vremenskim razdobljima
(time-slice) izraena je za podruje Grada Zagreba u sklopu izrade
Krajobrazne osnove Grada Zagreba.

Morfoloke i funkcionalne analize karaktera krajolika
izvode se pomou povijesnih karata i dokumentarnih
podataka o pojedinim povijesnim razdobljima. Dana-
nji izgled krajolika polazite je odreivanja povijesnog
karaktera krajolika, pri emu se sagledavaju: koritenje
prostora u prolosti i danas, arheoloko tumaenje, vre-
menska dubina, oblikovanje krajolika, povijesna naselja
i graevine. Temeljni rezultat povijesne karakterizacije
krajolika jest odreivanje povijesnih krajolinih tipova i
podruja.120 Metoda ocjene povijesnog karaktera krajoli-
ka (historic landscape assessment) proizala je iz metode
ocjene karaktera krajolika, a ustrojena je kao ocjena vre-
menske (povijesne) dimenzije krajolika kojom se omo-
guuje karakterizacija, razvrstaj u ope tipove povije-
snog karaktera krajolika te ocjena njihovih obiljeja.121
Metode povijesne karakterizacije krajolika i ocjene po-
vijesnog karaktera krajolika uspostavljene su u Velikoj
Britaniji poetkom 1990-ih godina.122 Razvoj navedenih
metoda javio se s rastuom potrebom za prepozna-
vanjem i ocjenom krajolika kao kulturnog naslijea.123
Kriteriji ocjene povijesnog karaktera krajolika koriteni
u primijenjenim istraivanjima u Velikoj Britaniji bili su
120 Metoda povijesne karakterizacije jo uvijek je u procesu uenja i
usavravanja. Zaetnici ovoga projekta u Velikoj Britaniji sada dolaze
do drugog kruga izrade povijesne karakterizacije i podrobnije obrade
na lokalnoj razini. Takoer se zalau za to veu standardizaciju, ime
e se postii mogunost usporedbe i stratigrafije krajolika. Izvor: Al-
dred; Fairclough, 2003.
121 Dyson-Bruce, 2003: 65.
122 Metoda povijesne karakterizacije krajolika prvi put je primjenje-
na u Cornwalu u Engleskoj, 1992. 1994. godine i ubrzo se razvila u
iroki nacionalni program koji je koordinirao English Heritage. Povijes-
nom karakterizacijom do danas je pokriveno gotovo itavo podruje
Velike Britanije. Kao rezultat nije proizaao jedan nacionalni pristup,
ve je uspostavljena jezgra koncepta i prepoznate su metode koje
odraavaju iroki opseg interesa. (Alfred; Fairclough, 2003.) Razvoj
sustava povijesne karakterizacije prikazan je u radu: Fairclough, 1999.
Treba naglasiti da je koncept analize povijesnog karaktera krajolika
uspostavljen najprije za urbana podruja u Velikoj Britaniji ve 1967.
godine te da je mao veliku ulogu i prilikom donoenja zakonskih aka-
ta o podrujima konzervacije (conservation areas). (Clark, 2005.)
123 Uspostava ove metode vezana je i nastavlja se na metodu
primijenjenu u Velikoj Britaniji u Cornwallu: historic character types. U
kotskoj je razvijen pristup kartiranja historic landuse (1998.), a Wales je
izradio Register of Landscapes (1999.) krajolici kao podruja iznimne
ljepote (Areas of Outstanding Beauty, OAB). English Heritage je pri-
premio metodologiju Historic Landscape Character na temelju ko-
ritenja alata GIS-a.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
sljedei:124 lokalni karakter/svojstvenost, rijetkost, itlji-
vost, krhkost/ranjivost, povijesna dubina, kulturne pove-
zanosti, tipinost/karakteristinost i potencijal za istrai-
vanja. Vrijednost karaktera povijesnog krajolika izraena
je kroz matricu ocjene od vrlo visoke do beznaajne.
Ocjena karaktera povijesnog krajolika prema analizira-
nim primjerima u Velikoj Britaniji izraena je sljedeim
vrijednosnim kategorijama:
- vrlo visoka: izuzetno dobro ouvani povijesni krajolici s
iznimnom skladnosti, povijesnom dubinom ili drugim
bitnim imbenikom, odnosno oni koji imaju iznimnu
meunarodnu vrijednost Svjetske batine bez obzira
jesu li dosad upisani ili ne
- visoka: dobro ouvani povijesni krajolici koji pokazu-
ju znatnu skladnost, povijesnu dubinu ili drugi bitni
imbenik; namjerno oblikovani povijesni krajolici izu-
zetnog interesa te krajolici visoke kvalitete nacional-
nog znaaja
- srednja: prosjeno ouvani povijesni krajolici koji po-
kazuju znatnu skladnost, povijesnu dubinu ili drugi
bitni imbenik. Povijesni krajolici regionalnog znaaja.
- niska: povijesni krajolici ija je vrijednost ograniena
zbog slabe ouvanosti povijesnih struktura. Imaju lo-
kalni znaaj.
- zanemariva: krajolici s malo ili bez znaajnog povije-
snog interesa.125 Navedena metoda ocjenjivanja krajo-
lika u pristupu je podudarna s metodom vrjednovanja
kulturnog krajolika kao kulturnog naslijea.
Metoda tipolokog razvrstaja
urbanog krajolika
Karakter urbanog krajolika odreen je oblicima, fizikim
strukturama, uzorcima i funkcijama kojima se stvaraju
njegove fizike, kulturne i percepcijske vrsnoe. U odre-
enju urbanog krajolika sutinski su kulturni elementi
koji odreuju stilsku, odnosno povijesnu pripadnost te
pojavnost pripadajuih otvorenih prostora i zgrada ko-
jima je izgraen i oblikovan. Na identitet grada u velikoj
124 Parsons; White, 2009.
125 [150]
111
Krajolik kao kul turno na slijee
36. Tipovi urbanog krajolika Grada Zagreba
mjeri utjeu stanovnici te njihove tradicije i kultura. Me-
toda ocjene urbanog krajolika (urban landscape/towns-
cape assessment)126 ukljuuje analize i ocjene urbanog
prostora, njegova fizika, vizualna i drutvena obiljeja
te percepciju kojom se prepoznaje njegov doivljaj mje-
sta i identitet.127 Metoda ocjene krajolika povezuje opi-
sivanje, razvrstaj, tipoloku klasifikaciju, analize i ocjenu
prema dosad, u meunarodnim krugovima, koritenim
stupnjevima ocjene.128 Urbani karakter (townscape/urban
landscape character) ocjenjuje se u razliitim mjerilima, od
regionalnog do lokalnog (detaljnog).129 U procesu pre-
poznavanja tipolokih obiljeja urbani se krajolik, kao ire
podruje istraivanja, razvrstava u podruja razliitih ur-
banih obiljeja (townscape/urban landscape areas), koja
se odreuju kao podruja razliitih, prepoznatljivih i do-
sljednih zajednikih obiljeja. Tipovi urbanog krajolika, tj.
zajednikih urbanih obiljeja (townscape/urban landscape
types) su openiti, imaju uglavnom sline urbane uzorke
126 Samuels; Clark, 2008.
127 [65]
128 Unwin; Nash, 1992. Ocjena krajolika obuhvaa: mjerenje krajo-
lika; popisivanje onoga to stvarno postoji u krajoliku; istraivanje i
mjerenje ocjene vrijednosti u krajoliku; ocjenu vrsnoe krajolika u
okviru pojma pojedinanih ili drutvenih sklonosti prema razliitim
tipovima krajolika.
129 Roger, 2004/5.
112
TIPOVI URBANOG KRAJOLIKA
1.2.2. breuljkasti urbani semi-urbani krajolik
1.2.3. breuljkasti urbani centralni krajolik
1.2.4. breuljkasti urbani povijesni krajolik
1.2.5. breuljkasti ruralno-urbani krajolik
1.2.6. breuljkasti ruralni krajolik
2.1.1. nizinski urbani semi-centralni krajolik
2.1.2. nizinski urbani povijesni centralni krajolik
2.1.3. nizinski urbani centralni krajolik
2.1.4. nizinski suburbani krajolik
2.2.2. rijeni suburbani krajolik
2.2.3. rijeni urbani semi-centralni krajolik
2.2.4. rijeni urbani centralni krajolik Zagreba
u svakom podruju u kojemu se pojavljuju, dok su po-
druja urbanog karaktera posebna, mjestopisno odre-
ena podruja na kojima se pojavljuje odreeni urbani
tip. Urbani krajolik se tipoloki razvrstava karakterizira
uvaavajui osnovna gledita: vee je sloenosti nego
prirodni jer sadri prirodne i ovjekovim radom stvorene
strukture. Meudjelovanje izmeu krajolika i promatraa
prema Kevinu Lynchu130 postoji u pogledima (views) te
u urbanim pojasevima koridorima (corridors)131 koji su-
djeluju u stvaranju javne percepcije urbanog krajolika. Pri
tome se sadraj slike grada istrauje u odnosu na fizike
oblike koji se mogu podijeliti u pet tipova: putovi, rubovi,
podruja, vorovi i oznake (landmarks). Sastavnice urba-
nog krajolika dokumentiraju se i opisuju prema javnoj
percepciji, ime se povezuje ocjena urbanog krajolika s
pojmom slikovitosti grada. Meutim, jasnoa i itljivost
nisu jedini vani imbenici vrsnoe i skladnosti grada,
130 Lynch, 1960. Teorija Kevina Lyncha jest pogled javne percepcije
urbanog krajolika sa stanovita strunog gledita.
131 Urbani pojasevi (koridori) su glavne ulice u kojima su smjetene
znaajne zgrade. Ove ulice, koje vode prema sreditu grada i dru-
gim urbanim centrima, u funkciji su vanih prometnica (za automo-
bile, bicikliste, pjeake i sl.). U pravilu su u njima smjeteni trgovaki,
poslovni i ostali javni gradski sadraji koji slue stanovnicima u prolazu,
kao i okolnim gradskim etvrtima. Njima se ujedno povezuje urbana
matrica susjedstva koju ini mrea ulica manjeg mjerila. U pravilu ove
ulice imaju vrsnoe i kao ulini pogledi (streetscaping).

37. Analiza vizualne izloenosti krajolika Grada Zagreba
s glavnih prometnica
njihovo je posebno znaenje u prisutnosti prirode u ur-
banom mjerilu, veliini, vremenu i sloenosti.
Glavna svrha i zadaa ocjene karaktera urbanog krajo-
lika jest pomo u planiranju i upravljanju promjenama
odreenog gradskog podruja. Svaka promjena sadri
brojne mogunosti budueg oblikovanja urbanog krajo-
lika. Kroz temeljito razumijevanje i analizu postojeeg
stanja urbanih oblika, tipova i uzoraka omoguuje se da
budue promjene stvore pozitivan doprinos, posebice u
planiranju obnove i zatite povijesnih gradova.132 Pove-
zivanje metoda ocjene karaktera krajolika i ocjene urba-
nog krajolika (landscape character assessment, townsca-
pe/urban character assessment) u zamisli je s Europskom
konvencijom o krajoliku koja jasno govori da se krajolik ne
zaustavlja na granicama grada. Analiza je pokazala da u
istraivanjima urbanog krajolika provedenim u Engleskoj
132 Roger, 1997. Analiza urbanog krajolika usko je povezana s pi-
tanjima kulturnog naslijea, kao to je planiranje obnove i zatite
povijesnih gradova. English Heritage je 1992. godine u Velikoj Britani-
ji pokrenuo nacionalni program istraivanja arheologije, povijesnih
graevina, povijesnih mjesta i gradova s namjerom koritenja rezu-
ltata kao pomo lokalnim vlastima, slubama zatite i drugima koji
se brinu za ouvanje povijesnih gradova. Program je opisan u izjavi
o politici Managing the Urban Archaeological Resource.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
vrlo mala
mala
srednja
velika
vrlo velika
38. Ocjena vrijednosti opih krajolinih tipova/podruja
Grada Zagreba
i Hrvatskoj postoje razlike.133 Primjeri ocjene urbanog
krajolika u Engleskoj posebno su se odnosili na tipo-
ve urbanog krajolika i na podruja urbanog krajolika,134
za razliku od tipoloke podjele krajolika Grada Zagreba
gdje su krajolini tipovi pridruivanjem zemljopisnog
odreenja postali podruja urbanog krajolika (sl. 36) te
su opisivana prema sljedeim temama: lokacija i odnos
prema susjednim podrujima, glavna obiljeja, povijesni
razvoj i kontekst, vizualna i ekoloka obiljeja, pritisci i
negativna obiljeja te smjernice za upravljanje.135
Pristup uobiajenih metoda tipolokog razvrstaja, koje
su obuhvaale uglavnom ruralna podruja razlikuje se
133 Analizirani su i usporeeni primjeri engleske i hrvatske karakter-
izacije urbanog krajolika, kao to su: Havant Borough Council, Land-
scape Character Assessment i Krajobrazna osnova Grada Zagreba,
Strateke smjernice zatite karaktera krajobraza Grada Zagreba.
134 Tipovi urbanog karaktera su se opisivali prema sljedeim tema-
ma: opi opis, fizika obiljeja, bioraznolikost i uzorci vegetacije, po-
vijesni utjecaji, izgraeni oblici i uzorci naselja, doivljajne vrsnoe, te
smjernice za krajolik i izgraene oblike. Opisi podruja urbanog krajo-
lika sadravali su sljedee: poloaj (lokaciju), odnos prema susjednim
podrujima, povijesni razvoj i kontekst, kljune karakteristike (fiziki
krajolik, geomorfoloka svojstva i pokrov tla), povijesni i izgraeni
okoli, doivljani; vizualni: otvorenost/zatvorenost, vidljivost...
135 Za Grad Zagreb dosad je izraena strateka razina klasifikacije
krajolika, s podjelom na ope tipove i tipove krajolika, pri emu su
potanko analizirani i opisani samo opi tipovi i podruja.
113
Krajolik kao kul turno na slijee
od tipolokog razvrstaja karakterizacije urbanog krajo-
lika. Pojedini primjeri odreuju samo podruja urbanog
karaktera, a drugi i urbane tipove i urbana podruja,
pri emu se pojam urbanog karaktera primjenjuje i na
ocjenu karaktera i na ocjenu povijesnog urbanog krajo-
lika. Na engleskim primjerima vidljivo je da je opi tip
urbanog krajolika, koji je oblikovan tijekom povijesnih
razdoblja rasta ili funkcije grada zapravo povijesni tip
krajolika u urbanom podruju.136 Tipovi urbanog krajo-
lika preklapaju se s povijesnim tipovima krajolika, a sva-
ki se moe primijeniti i na ostale gradove, na isti nain
kao to se tip krajolika moe primijeniti na razliitim
dijelovima zemlje.137 Ocjena urbanog krajolika temelji
se na objektivnim kriterijima, koji se zasnivaju na poka-
zateljima povijesnog razvoja i rasta grada, prostornom
ustroju, kompoziciji, vizualnoj izloenosti, obiljejima i
urbanim uzorcima (sl. 37 i 38).
Metoda tipolokog razvrstaja obalnog
i krajolika mora
Obalni, otoni i krajolik mora ine vaan dio teritorija
pojedinih drava, pa i Hrvatske. Osim znaenja pove-
zanih s identitetom razliitih razina, od nacionalnog do
lokalnog, prua velike mogunosti za turistiki i gospo-
darski razvoj. Svjedoimo da se suvremenim razvojem
dogaaju velike promjene u mnogim obalnim, otonim
i krajolicima mora.138 Spoznata je svijest o vrijednosti-
ma krajolika mora kao mjestima identiteta, jednako kao
to su to krajolici gradova i ruralnih podruja. Razliiti
suvremeni pritisci razvoja usmjereni prema obalnom
136 Povijesni tip krajolika u Engleskoj/Velikoj Britaniji dijeli se prema
sljedeim kategorijama: rana i srednjedobna viktorijanska naselja,
kasna viktorijanska naselja, Edwardian stanovanje, stanovanje prije,
stanovanje nakon drugog rata, stanovanje 1960-1970-ih godina, sta-
novanje kasnog 20. stoljea, sela i zaseoci prije 1810. godine, srednjo-
vjekovne i poslijesrednovjekovne jezgre, obnovljene povijesne jezgre,
kole 20. stoljea i igralita, groblja, sportski tereni, otvoreni prostori,
industrijski sklopovi i tvornice.
137 Karakterizacija urbanog krajolika Grada Zagreba primjer je pri-
stupa u kojem su povezane metode povijesne karakterizacije i kon-
vencionalne metode tipoloke podjele urbanog krajolika.
138 Velike promjene u obalnom podruju i na otocima u Hrvatskoj
izazvane planiranjem i gradnjom apartmana, turistikih predjela, luka,
nautikog turizma, nasipavanjem mora, gradnjom u zatienom obal-
nom pojasu i sl. esto dovode do naruavanja krajolinih vrijednosti.
114
podruju i moru sve su intenzivniji i izazivaju sve vee
promjene, stoga je u donoenju odluka te u alatima
planiranja i upravljanja od izuzetne vanosti sustavni
pristup. Iz navedenih razloga krajolik mora zahtijeva
posebnu pozornost i zatitu u kojoj se odluke trebaju
zasnivati na razumijevanju svojstava karaktera i njemu
pridruenih vrijednosti. Posebnost obalnog, otonog,
kao i krajolika mora u odnosu na ostale vrste krajolika
jest uinak na krajolik izazvan dodirom kopna i mora,
visoka vizualna izloenost i otvaranje pogleda s obale
prema moru, s mora na obalu te pogledi du obale.
Ocjene obiljeja i vrijednosti obalnog i krajolika mora
(coastal and seascape assessment) temelje se na slinom
pristupu koji se primjenjuje u metodi ocjene karakte-
ra krajolika.139 Ukljuuje ne samo vizualne i doivljajne
imbenike, ve i utjecaj povijesti i kulture na oblikovanje
dananjeg krajolika mora te podatke o bioraznolikosti,
mjestopisnim i maritimnim obiljejima. Cilj je razumjeti
i dokumentirati odnose izmeu zemlje i mora u povi-
jesnom slijedu razvoja te na temelju analiza i ocjena
izraditi smjernice za budui razvoj i ouvanje cjeloku-
pnog karaktera. Kriteriji za odreivanje tipova obalnih i
krajolika mora jesu: vremenska dubina, povijesno i po-
stojee koritenje prostora (obale, mora), geomorfolo-
ka obiljeja obalnog pojasa i podmorja, odnosi plime
i oseke, utjecaj vjetrova i slino. Ocjene se temelje na
antropogenim djelovanjima kroz povijest (moreplov-
stvo, brodogradnju, ribarstvo i sl.), te na suvremenom
koritenju obalnog pojasa i mora kojim se naruava,
prijeti ili negativno utjee na krajolik. Slino kao i u me-
todi ocjene karaktera krajolika, ocjena krajolika mora
odvija se u dva stupnja. Prvi stupanj je karakterizacija
opisivanje, razvrstavanje i kartiranje obiljeja krajoli-
ka mora kojim se pokazuje razliitost meu tipovima
i podrujima. Ukljuuje analize triju grupa sastavnica:
kopna, mora i obalne linije te prepoznavanje i odrei-
vanje jedinica krajolika mora: tipova i podruja obalnog,
otonog i krajolika mora prema pripadajuim razliitim
i prepoznatljivim zajednikim obiljejima. Metodom je
obuhvaeno kartiranje raspodjele i smjetaja krajolinih
139 [64]
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

39. Odreivanje jedinice krajolika mora (seascape unit)

40. Odreivanje granice obuhvata krajoline jedinice kopna i mora

41. Jedinica krajolika mora uspostavljanje vizualno znaajnog podruja kopna i mora

115
Krajolik kao kul turno na slijee

42. Krajolik otoka i mora, Komia sa zaljevom i otoiem Bievo

jedinica zajednikih obiljeja (sl. 39, 40 i 41).140 Drugi

stupanj ukljuuje ocjenu proces donoenja ocjene o
obiljejima i vrijednostima obalnog, otonog i krajolika
mora koja je podloga za donoenje odluka o buduem
razvoju. Pri tome trebaju biti prepoznate vrijednosti i
osjetljivost pojedinih podruja krajolika mora. Proces
opisivanja tipa/podruja krajolika mora (seascape cha-
racter type/areas) obuhvaa podatke o fizikim/prirod-
nim sastavnicama, ovjekovom djelovanju i vizualnim
obiljejima. Za razliku od ostalih vrsta krajolika, povezi-
vanje obalne linije mora i zalea sutinski je imbenik
prepoznavanja karaktera krajolika mora (sl. 42).

140 *** 2001.a [53].

116

PRIMJENA METODE TIPOLOKOG
RAZVRSTAJA KRAJOLIKA
U posljednjim je desetljeima naglaena uloga i zna-
enje prepoznavanja tipova krajolika, prije svega zbog
velikih utjecaja globalizacije na izgled i stanje krajolika
i to u obliku promjena koritenja prostora, urbanog
irenja (urban sprawl), promjena naina agrikulturne
proizvodnje i slino. Pitanja kao to su bioraznolikost,
odrivost, klimatske promjene, ruralni razvoj i promje-
ne u koritenju zemljita zahtijevaju meunarodni, a
ponekad i kontinentalni ili globalni pristup. Europska
razina pri tome postaje sve vanija, osobito u istrai-
vanjima zatite okolia i krajolika. Sloenost navedenih
problema esto dovodi do i preklapanja, a znanstveni
pristupi zahtijevaju jasne, sustavne i dosljedne meto-
de koje bi trebale pokriti to vei broj drava i stvoriti
podatke da bi se premostila rascjepkanost (fragmen-
tiranost) i jo vie povezali nacionalni pristupi. Stoga
je na meunarodnoj razini glavni izazov oblikovati je-
dinstven pristup, pojmove, tipoloko razvrstavanje i
sustave pohrane podataka, uzimajui pri tome u obzir
potrebe nacionalnih i regionalnih vlasti.141 To se prije
svega odnosi na metode tipolokog razvrstaja krajoli-
ka koje imaju iroki opseg primjene, od ocjene i vrjed-
novanja pa do odluka vezanih uz budue planiranje
i upravljanje promjenama u krajoliku. U posljednjem
desetljeu pokrenuta su dva europska projekta; jedan
predstavlja Environmental Classification of Europe142 s
naglaskom na bioklimatske uvjete za floru i vegetaciju,
a drugi je pokuaj uspostavljanja European Landscape
Classification, povezivanjem razliitih slojeva najnovijih
geografskih podataka te nadovezivanjem na postoje-
e nacionalne pristupe. Prvo kartiranje tipova krajoli-
ka za podruje Europe izradio je 1995. godine Johan
Meeus koristei se metodom ocjene koja se temeljila
na njegovoj osobnoj procjeni i znanju, to je dovelo
141 Mcher; Bunce; Jongman; Klijn; Koomen; Metzger; Wascher, 2003: 7.
142 Environmental Classification of Europe (EnC) na temelju analize i
statistikoga grupiranja klimatskih i topografskih imbenika dobivene
su osamdeset etiri klase okolia.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
do opih, holistiki prepoznatih i razvrstanih tipova
krajolika (sl. 43). Glavni tipovi krajolika bili su opisa-
ni na vrlo openit nain i ilustrirani crteima. Budui
da je kartiranje provedeno u malom mjerilu i u pre-
malom broju razliitih tipova (prepoznata su trideset
dva opa tipa)143, ta tipoloka podjela nije imala veu
primjenu u politikama i planiranju razvoja europskog
prostora. Meeusova tipoloka podjela krajolika, s pr-
vom kartom takve vrste, jo uvijek potie rasprave o
stvarnom izgledu krajolika i njegovu razvoju u europ-
skom kontekstu. Kritiki stav prema toj tipolokoj po-
djeli doveo je do aktualne europske tipoloke podjele
krajolika LANMAP2.144
Najvaniji dokument koji je posveen zatiti, planira-
nju i upravljanju krajolicima jest Europska konvencija o
krajoliku145 koja je potaknula stvaranje popisa krajolika za
potrebe donoenja ocjene njihova stanja te upravljanja
promjenama. Pojedine europske zemlje u tome imaju
dugu tradiciju, ali se jo uvijek uglavnom oslanjaju na
dostupne grupe podataka koritenja prostora koji se
izvodi iz podataka corine land cover i to preteito u od-
nosu na bioraznolikost. Meutim, u pojedinim europ-
skim zemljama razvijene su nove klasifikacije krajolika
s odreivanjem i kartiranjem krajolinih podruja kao
osnove za provoenje potonje metode njegove ocje-
ne. Osim ocjene, planiranja i upravljanja uvode se su-
stavi praenja stanja i promjena (monitoring) krajolika.
143 Meeus, 1995: 31. Klasifikacija se temeljila na sljedeim pokazate-
ljima: 1. main land forms characterising geological and climatic zones;
2. economic potential of land use and landscape; 3. characteristics
based on a combination of ecologically sound process and sustaina-
ble use of natural resources; 4. importance of extensively managed
areas for the experience of nature and wildlife; 5. regionally specific
settlement patterns, ancient field systems, old trees, terraces and ver-
nacular architecture as indicators of local inhabitants need to express
their cultural heritage; and 6. scenic quality and visual characteristics
of the region itself.
144 The European Landscape Classification, LANMAP2 [140].
145 COE, 2000., European Landscape Convention [73].
117
Krajolik kao kul turno na slijee
43. Europski tipovi krajolika, J. Meeus, 1995. godine
Obveze koje za svaku zemlju potpisnicu proizlaze iz Kon-
vencije146 su sljedee:
- prepoznati krajolike na itavom teritoriju (analizirati
njihova obiljeja, snagu i pritiske)
- ocijeniti tako prepoznate krajolike uzimajui u obzir
pojedine vrijednosti koje im dodjeljuju stanovnici i
ostali dionici.
146 Ibidem, l.6. Landscape Identification and Assessment [73].
118
Konvencija se primjenjuje na itav prostor zemalja la-
nica i pokriva prirodna, ruralna, urbana i peri-urbana
podruja. Rije je o krajolicima koje bi se moglo smatrati
iznimnim, kao i svakodnevnim i unitenim krajolicima.147
Slijedom navedenog proizlazi jasna obveza pokrivanja
itavog teritorija tipolokim razvrstavanjem krajolika,
147 Ibidem, l. 2. The Convention applies to the entire territory of the
Parties and covers natural, rural, urban and peri-urban areas. It concerns
landscapes that might be considered outstanding as well as everyday and
degraded landscapes. [73]

44. Europski tipovi krajolika LANMAP2, 2003. godine
a ne samo krajolika iznimnih vrijednosti. Priznato je
znaenje tipoloke klasifikacije kao vanog koraka u
planiranju i upravljanju krajolicima, jer se analizom obi-
ljeja i karaktera krajolika, stanja i pritisaka na krajolik
dobivaju pokazatelji odluujui za donoenje odluka
upravljanja promjenama i planiranje odrivog razvo-
ja krajolika.
Europski tipovi krajolika LANMAP2
Razvrstaj Europski tipovi krajolika (The European Lands-
cape Typology) LANMAP2 izraen je u okviru progra-
ma European Landscape Character Assessment Initiative
Tip olok i razvrstaj k rajolika
ELCAI.148 Razvrstavanje krajolika prema metodi LAN-
MAP2 zasniva se na trima grupama pokazatelja karak-
tera krajolika, a uzima u obzir sljedee biotske, abiotske
i kulturne elemente (sl. 44):149
- reljefna obiljeja (prema podatcima digitalnog modela
GTOPO30 koji pokazuje 18 tipova)
148 Mcher; Bunce; Jongman; Klijn; Koomen; Metzger; Washer, 2003..
U projektu pod imenom European Landscape Character Initiative
(ELCAI) koordinirano je 14 nacionalnih pristupa izvedenih iz razliitih
oblika ocjene karaktera krajolika provedenih u Austrjii, Belgiji, ekoj,
Danskoj, Francuskoj, Njemakoj, Maarskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Nor-
vekoj, Portugalu, Spanjolskoj, vicarskoj i Velikoj Britaniji.
149 Wascher, 2005.; Prez-Soba; Wascher, 2005.
119
Krajolik kao kul turno na slijee
- tla i geoloki sastav (parent material), izveden iz poda-
taka FAO-UNESCO Soil Map, European Soil Database i
pokazuje 15 kategorija
- koritenje prostora (land use) prema podatcima Corine
Land Cover Database u mjerilu 1:100.000 s podjelom
u 10 kategorija.
Za obradu podataka i kartografske prikaze pri tome je
bio koriten posebno oblikovani raunalni program,150
kojim je prepoznato 375 europskih tipova krajolika. Ko-
ritenjem navedenog programa, alatima GIS-a odreeni
su tipovi krajolika s pripadajuim granicama. Svakom je
tipu pridodan trodijelni digitalni znak prvo veliko slovo
oznaava topografsku klasu (topography), drugo veliko
slovo sastav tla (parent material), a tree koritenje (land
use/land cover).151 Svakoj jedinici krajolika kao poseban
atribut dodana je okolina (klimatska) zona (primjerice:
Alpine, Atlantic, Continental, Pannonian...) te je na taj na-
in povezana okolina klasifikacija (EnC) s klasifikacijom
krajolika. Izbor pokazatelja u klasifikaciji LANMAP2 poka-
zuje da se glavnina njih odnosi na prirodne sastavnice
krajolika, iako se koritenje zemljita, odnosno pokrov
(land use, land cover) moe smatrati i kulturnom i pri-
rodnom komponentom. Podatci za koritenje prostora
dostupni iz Corine Land Cover podataka interpretirani su
kao jedini pokazatelj kulturnih obiljeja krajolika, me-
utim pojedini autori ih smatraju nezadovoljavajuim
izvorom jer je nedovoljno ukljuena kulturna raznolikost
150 Ecognition softver (Definiens Imaging GmbH Mnchen, Njema-
ka) koriten je za klasificiranje objekata kao slika na takav nain da su
se sukcesivno analizirale razliite tematske karte za pretvaranje slike
u jedinice krajolika s jedinstvenim kombinacijama preklapanja poje-
dinih sastavnica (klima, visina, geoloki sastav i tla, koritenje zemlje)
u priblinom mjerilu 1:2. Rezultat je oko 14.000 kartiranih jedinica, a
najmanja iznosi 11 km. Na temelju cluster analize grupirale su se na-
vedene jedinice u 375 tipova krajolika.
151 Topografska obiljeja podijeljena su u pet klasa i oznaena ko-
dovima: L - Lowlands (0 -100 m), H - Hills (100 - 500 m), M -Mountains
(500 -1500 m), H - High Mountains (1500 - 2500 m), A - Alpine (2500
m+). Geoloki sastav i tla Parent material podijeljen je u 13 razreda i
oznaen kodovima: A - River and marine alluvium, I - Glaciao-fluvvial
deposits, C - Calcareous rocks, L - Soft clay materials, H - Hard clay
materials and siltstones, S - Sands, R - Sandstones, T- Soft loam, D -
Detrial formations, G - Crystalline rocks and Magmatites, V - Volcanic
rocks, O - organic materials.
Land cover je definiran kao: a - arable land, p - permanent crops, g -
pastures, h - heterogenous agriculture, f - forests, s -shrubs, b - open
spaces, w - wetland.
120
krajolika, kao npr. povijest koritenja prostora, gustoa
naselja, oblici krajolika i slino.
Usporedno s razradom Europskih tipova krajolika pokrenu-
ta su mnoga nacionalna i regionalna razvrstavanja krajo-
lika, koja su kao osnovu za vrjednovanje i ocjenu koristi-
la LANMAP2 tipoloku klasifikaciju. Pokazalo se da takav
nain stvaranja nacionalne karakterizacije ostaje upitan
jednako kao i pridrueni projekti transgraninih krajoli-
ka.152 Europsku LANMAP2 tipoloku klasifikaciju moe se
smatrati orijentirom i zajednikim okvirom za budua
nacionalna razvrstavanja prilikom daljnjih koraka ocjene
karaktera krajolika, stratekog planiranja, praenja i mode-
liranja promjena u krajoliku. Na nacionalnim i regionalnim
razinama metodoloki pristup razvrstaju treba biti mno-
go detaljniji, budui da se obiljeja krajolika temelje na
regionalno-zemljopisno prepoznatljivim meuodnosima
izmeu razliitih grupa prirodnih (biofizikih) i kulturnih
znaajki. Kulturni imbenici krajolika, dosad prikazani kroz
komponentu koritenja prostora kao to su tipovi i inten-
zitet koritenja prostora, nisu uvijek ili su tek djelomino
izravno povezani s karakterom krajolika.
Spoznato je da se karakter krajolika temelji na regional-
no osebujnoj, raznolikoj povezanosti izmeu razliitih
skupova biofizikih i kulturnih obiljeja.153 Slijedom na-
vedenog, autori projekta LANMAP2 uoili su nedostatke
sadanjeg pristupa tipolokog razvrstavanja LANMAP2,
koji se temelji na kombinacijama abiotikih i biotikih
sastavnica te podatcima o koritenju prostora kojima se
zanemaruje i ne ukljuuje raznolikost ostalih vanih re-
gionalnih i kulturnih znaajki prostora.154 S obzirom na
uoene nedostatke, zakljuak projekta jest da je potreb-
no proiriti raspon dosadanjih pokazatelja te ukljuiti
imbenike tla, oborina i prirodnih potencijala vegetacije.
Meutim, posljedica i konani rezultat navedenog stava
bit e taj da e se u sljedeem, srednjoronom razdoblju
tipoloka podjela krajolika i dalje uglavnom temeljiti na
biofizikim imbenicima.155 Takoer je zakljueno da
152 Wascher; Prez-Soba, 2004.
153 Wascher, 2005.
154 Wascher, 2005: 10.
155 Wascher, 2005: 12.

zbog nedostatka ukljuivanja imbenika kulturne kom-
ponente takva tipoloka podjela nee biti u mogunosti
temeljito predstavljati stvarne krajolike, sagledavane u
smislu definicije Europske konvencije o krajoliku, kao po-
druja percipirana od ljudi, ija je narav rezultat djelovanja
i meudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih faktora.
Karte i podatci Europski tipovi krajolika LANMAP2 mogu
posluiti kao polazna osnova za razvrstavanja koja bi se
dosljedno trebala provoditi i propitati na nacionalnim
razinama. Pri tome je vano preispitati dosad koritene
ulazne podatke kao to su: klimatska, geoloka, geo-
morfoloka, hidroloka obiljeja, tla, prirodna flora, fau-
na, koritenja zemljita i uzorci krajolika.156 Iako je LAN-
MAP2 jo uvijek uglavnom ogranien na biofiziki pri-
stup, karakter krajolika snano je povezan sa strukturnim
izgledom i kulturnim naslijeem, a prije svega predstav-
lja proces vizualne percepcije odreenog krajolika.157
Uzorci krajolika mogu se interpretirati kao sposobnost
prepoznavanja posebnosti tipa krajolika kroz tumae-
nje njegovih strukturnih komponenti, pri emu su esto
povezani i s arheolokim, povijesnim i arhitektonskim
znaajkama.158 Brojni autori su zakljuili da su kulturne
sastavnice esto previe sloene da bi se mogle katego-
rizirati na zajedniki i meunarodno prihvaen nain.159
Europski tipovi krajolika LANMAP2 i usporedba s primje-
rima nacionalnih tipolokih razvrstavanja osigurat e
openite, ali tone i usporedive kartografske pokazatelje
156 Wascher, 2005.; Mcher; Wascher; Klijn; Koomen; Jongman, 2006:
233-243.
157 Kulturno naslijee se kao drutvena sastavnica krajolika pojavljuje
i u obliku drutvenih povezanosti ruralnog stanovnitva i i usklae-
nosti drutveno-gospodarskih interesa. Utvreno je da su strukturni
aspekti samo dijelom odreeni fizikim pojavama, kao to su klima,
geoloka i geomorfoloka obiljeja i uvjeti tla. Demografska kretanja,
kulturna i politika povijest objanjavaju pojedine, nekadanje tipove
koritenja zemljita ili uzorke.
158 Wascher, 2003.
159 Mcher; Wascher; Klijn; Koomen; Jongman, 2006. Rasprave o
tome kako tumaiti i klasificirati podatke kulturnih sastavnica jo nisu
postigle dovoljan meunarodni konsenzus, za razliku od analize abi-
otikih i biotikih podataka. Iz navedenog slijedi da se budunost
europske klasifikacije LANMAP2 umjesto statikog i zakljunog pro-
dukta karata LANMAP2 moe smatrati ivom, referentnom osnovom.
Kratkoroni prioritet i zadaci su: integrirati podatake o specifinostima
kulturnog naslijea regije, dopuniti LANMAP bazu podataka s posto-
jeim podacima o europskom okoliu, uvesti politiku podataka (npr.,
za zatiena podruja). [36]
Tip olok i razvrstaj k rajolika
i ostale rezultate. Prema ujednaenim tumaima i prika-
zima podruja unutar razliitih krajolinih jedinica vrlo
brzo e se uoiti opa obiljeja koja mogu ukazivati na
slinosti ili razliitosti izmeu podruja, ime omogua-
vaju usporedbe i ocjenu susjednih krajolika i krajoline
tipove u pojedinim europskim regijama.160
Tipoloka razvrstavanja krajolika u
europskim zemljama
Osim paneuropske tipoloke podjele krajolika veina
europskih zemalja provela je nacionalni tipoloki razvr-
staj, a meu prvim zemljama bile su Engleska i Slovenija.
U posljednjem je desetljeu, posebice nakon potpisi-
vanja Europske konvencije o krajoliku, velika pozornost
usmjerena planiranju i upravljanju krajolika, a velik broj
europskih zemalja proveo je podjelu i popisivanje vri-
jednih krajolika nacionalnih teritorija. Cilj popisivanja
jest poboljati znanje o krajoliku te omoguiti bolju in-
formiranost javnosti i lokalne uprave o stanju i vrijed-
nostima krajolika. Navedena dokumentacija treba biti
dostupna, sluiti kao polazni materijal za urbanistike i
prostorne planove, ali i za javnu upravu pri donoenju
odluka upravljanja. Iako je u osnovi informativna, javna
uprava ima obvezu njezine primjene. U Irskoj je dio po-
pisivanja krajolika obavljen 1977. godine,161 u Finskoj je
1993. godine prepoznat 171 ruralni krajolik nacionalnog
znaaja te 1772 krajolika povijesnog i kulturnog znaaja.
vedska je izradila popisivanje poljodjelskog krajolika.
Slovenija je izradila tipoloku podjelu krajolika i prepo-
znala arhitektonske krajolike. Francuska nema zakon-
sku obvezu popisivanja krajolika na nacionalnoj razini,
ve na razini regija, ali je za potrebe prostornog pla-
niranja provedeno tipoloko razvrstavanje krajolika.162
160 Mcher; Wascher, 2007.
161 U sklopu projekta IUCN (International Conservation Union) u
Irskoj je 1977. godine izraen tzv. Green Paper on Outstanding Land-
scape za obalni pojas.
162 U Francuskoj se preklapa nekoliko organizacija koje brinu o kra-
joliku: Institut za okoli Francuske (IFEN) i nacionalna agencija za in-
formiranje i dokumentaciju, koji su odgovorni za prikupljanje poda-
taka o krajoliku u sklopu europskog programa The Corine Land Cover
Programme, European Cartografic Inventory of the Bio-Physical Land
Use. Ministarstvo okolia i Ministarstvo javnih radova i urbanog raz-
voja zajedno su klasificirali i prepoznali (registrirali) podruja za koja
su izraene zatitne mjere za konzervaciju i razvitak prostora te za-
jedniki donose plan.
121
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 5: Provedba tipolokog razvrstavanja i popisivanja se provoditi u svrhu posebne zatite, za izradu atlasa ili
krajolika u pojedinim europskim zemljama za potrebe izrade pejzanih planova. Pojedine zemlje
provele su popisivanja krajolika za posebnu namjenu,
TIPOLOKA
POPISIVANJE/ tj. za zakonsku zatitu, sa zadatkom prepoznavanja izni-
PODJELA
DRAVA ATLAS
KARAKTERIZACIJA mnih krajolika ili onih koji zahtijevaju posebnu zatitu.164
KRAJOLIKA
KRAJOLIKA
Pejzani/krajolini planovi (Landscape Plan, Landschaft-
Austrija DA DA
splan, Piano paesaggistico) ukljuuju pripremu sustav-
Belgija DA DA
Cipar NE DA nog prepoznavanja i popisivanja tipova krajolika koji
eka DA DA ovisno o prepoznatim vrijednostima i tipovima krajolika
Danska DA DA imaju razliite stupnjeve zatite.165
Estonija NE NE
Finska DA NE Engleska karta tipova krajolika pripada grupi nacional-
Francuska DA DA nih tipolokih podjela u kojima su tipovi predstavljeni
Grka NE DA slovnim kodom, to je usporedivo s tipolokom podje-
Hrvatska NE NE lom Europe LANMAP2. Velika Britanija je tipoloku po-
Italija DA DA djelu krajolika provela samo za podruje Engleske,166 a
Irska DA DA rezultat je karta krajolinih tipova i podruja u mjerilu
Luksemburg NE DA
1:250.000. Sedamdeset i pet krajolinih tipova odree-
Maarska NE DA
no je s oko 1.800 poligona koritenjem metode sline
Malta NE NE
Nizozemska DA DA metodi LANMAP2. Krajolini tipovi (landscape character
Norveka DA DA types) kao osnovna krajolina jedinica do razine lokal-
Njemaka DA DA nog i regionalnog karaktera odreuju se i opisuju s po
Portugal DA DA tri glavna atributa, s tri slovna koda.167 Podruje Engleske
Rumunjska NE NE podijeljeno je u osam regija, a na detaljnijoj razini u 159
Slovaka NE DA
Slovenija DA DA
panjolska DA DA 164 U vicarskoj je 1963. godine provedeno poetno popisivanje i
pregled krajolika i prirodnih podruja nacionalnog znaaja. Posebno
vedska DA DA osnovano povjerenstvo za popisivanje krajolika odredilo je regije (po-
vicarska DA DA druja) koja imaju prioritet za zatitu. Od 1977. godine zacrtane su
Velika razlike izmeu popisivanja biotopa i popisivanja krajolika, a od 1987.
DA DA godine postoji popis movarnih mjesta i krajolika posebnih ljepota
Britanija
nacionalnog znaaja. Norveka je 1992. godine zapoela prepozna-
vanje i popisivanje iznimnih krajolika radi njihova ekolokog i po-
vijesnog znaaja. U ekoj su regionalni planovi zacrtali da krajolici
trebaju biti kartirani u skladu sa Zakonom o zatiti prirode i krajolika iz
panjolska je provela prepoznavanje i popisivanje pri- 1992. godine.
rodnih elemenata, osjetljivih podruja, vrsta i stanita 165 U Njemakoj, Italiji, Francuskoj i panjolskoj postoji obveza izra-
te svih tipova krajolika.163 Po donoenju Europske kon- de prostornih i pejzanih planova.
vencije o krajolicima i ostale europske zemlje provele su 166 Tijekom 1990-ih je tadanja Countryside Commission (Countryside
Agency) kao dio NGO Natural England zapoela s inicijativom Coun-
prepoznavanje krajolika na nacionalnim i/ili regionalnim tryside Character Initiative koja je rezultirala kartom krajolinih tipova
razinama. Ostao je malen broj zemalja, meu njima i i podruja Engleske. [138]
Hrvatska, koje dosad nisu provele prepoznavanje krajo- 167 Prema tumau kodova, prvo slovo oznaava fiziografiju u pet
atributa: high hills (H), low hills (U), upland vales and valleys (V), in-
lika nacionalnog teritorija, niti izradile atlase krajolika termediate (R), lowlands (L). Drugo slovo oznaava land cover u est
(tablica 5). Prepoznavanje i popisivanje krajolika moe klasa: wetland (W), health and moorland (D), chalk and limestone (L),
other light land (B), clayland (CP), other heavy land (P). Tree slovo pred-
stavlja kulturne uzorke u devet kategorija: wooded-ancient wooded
163 HISPANAT je sredinja baza podataka pri vladi panjolske u koju (A), wooded-estateland (E), wooded-secondary (S), dispersed unwooded
je ukljueno preko 2400 podruja od ekolokog interesa. Podrobnije (D), nucleated wooded (N), wetland/waste unwooded (W), unsettled/
u poglavlju 2.3.3. open land (O), coalfields (C), urban (Ur).

122

45. Karta tipova krajolika Engleske, 2003. godine
krajolinih podruja (Character Areas).168 Prevladavajui
tipovi krajolika jesu: atlantska nizina (preteu sedimen-
ti i heterogena agrikulturna podruja, priblino 27,2%
povrine), atlantska brda (preteu sedimenti i panjaci,
priblino 12,5% povrine), atlantska nizina (preteu sedi-
menti i heterogena agrikulturna podruja, priblino 11,9
% povrine), atlantska brda (preteu stijene i panjaci,
priblino 11,2% povrine) i atlantska brda (sedimenti i
mozaine povrine, zapremaju priblino 7% povrine).169
Ostali krajolini tipovi pojedinano zauzimaju znatno
manje povrine (sl. 45).
Analize dosad izraenih tipolokih razvrstaja krajolika
pokazale su da su nacionalne klasifikacije krajolika vrlo
razliite u pogledu koritenja ulaznih podataka, meto-
da i stupnja poopavanja, vrste i broja tipova krajoli-
ka, mjerila i vremena izrade, stoga su teko usporedive.
168 Swanwick, 2002: 15 While forming character areas, twelve national
databases were used including altitude, land form, ecological character-
istics, land capability, surface geology, farming styles, settlement pattern,
woodlands, field density and pattern, visible archeology, industrial history
and designed park areas.
169 Kindler, 2005: 62.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
46. Karta tipova krajolika Slovenije, 1998. godine
Sagledavaju se tri grupe naina tipolokog razvrstavanja
karakterizacije krajolika:170
- tipovi krajolika, odnosno jedinice krajolika su samo
opisane (Njemaka, Austrija, Maarska, panjolska,
Portugal, Norveka, Nizozemska)
- tipovi krajolika prikazani u obliku slovnog koda (En-
gleska, Belgija)
- tipovi krajolika temeljeni na prostornim regijama, sli-
no upravnim jedinicama (jedini primjer je vicarska).
Dva su pristupa izradi tipoloke podjele krajolika; prvi
prikazuje karakterizaciju izraenu na temelju koritenja
prostora (land use) ili pokrova (land cover) koji pokazuje
stupanj i intenzitet ovjekova utjecaja na prirodni krajo-
lik. Standardizirane metode karakterizacije koriste karte
land use i land cover podjele temeljene na interpretaci-
jama satelitskih i zranih snimki teritorija. Drugi nain
tipolokog razvrstavanja krajolika sastoji se od sloene
metode temeljene na sintezi prirodnih i kulturnih obi-
ljeja, koritenjem hijerahijskog pristupa. Koristei se
170 Kindler, 2005: 50.
123
Krajolik kao kul turno na slijee
47. Karta tipova krajolika Austrije, 1999. godine
tom metodom sastavljena je karta krajolika eke u mj.
1:500.000, kao sinteza primarnih (prirodnih) i sekundar-
nih (land use/cover) struktura krajolika. Meutim, osim
primarnih i sekundarnih struktura dodane su i tercijarne
(duhovna obiljeja kao to su povijest i memorija).171
Slovenija je provela razvrstavanje na tipove krajolika jo
1998. godine.172 Podruje dravnog teritorija podijeljeno
je na pet krajolinih regija: alpska, predalpska, subpa-
nonska, kraki krajolici unutranje Slovenije i primorska
regija. Unutar svake regije prepoznati su uzorci krajolika
kao osnovne jedinice promatranog podruja. Podruje
Slovenije podijeljeno je na 454 uzorka173 koji su hijerar-
hijski ureeni po irim tipolokim skupinama, a tipo-
vi krajolika su poopeni u model od nekoliko uzoraka
krajolika. Pokazatelji temeljem kojih su odreeni uzor-
ci bili su: klima koja odreuje osnovna obiljeja, reljef
zajedno s vodama, koritenje zemljita i biljni pokrov
(sl. 46).
171 U recentnom radu analiziranja europskih nacionalnih klasifika-
cija krajolika, autorice Annete Kindler, nije obraen primjer Sloveni-
je, iako je klasifikacija provedena 1998. godine, jer je bila izraivana
analognim tehnikama.
172 Marui, 1998.
173 Marui; Jani, 1998. Na prvoj razini klasifikacije temeljna odred-
nica uzoraka krajolika bila je klima (podneblje). Na drugoj razini te-
meljna je odrednica reljef, to se odraava i u nazivu uzorka. Na tre-
oj razini je dodan povrinski pokrov koji najbolje odreuje uzorak
krajolika.
124
48. Karta tipova krajolika Maarske 1989. godine
U Austriji je tipoloko razvrstavanje krajolika izraeno na
temelju vizualne interpretacije satelitskih slika (LANDSAT
TM5), a razgranienje tipova krajolika prema serijama
tipova u mjerilu 1:200.000 (sl. 47).174
Razgranienje je temeljeno na kartama Land Use i re-
ljefu, a izvedeno je runim i raunalnim tehnikama. Ko-
riteni su slini kriteriji kao i za LANMAP2 te hijerhijski
pristup, to je dovelo do podjele teritorija zemlje u 42
tipa krajolika organiziranih u 12 grupa tipova krajolika
(sl. 48). etiri glavna tipa su:
- planine Alpa, gdje preteu stijene i ume (priblino
19,0% povrine)
- kontinentalne planine, preteu stijene i ume (pribli-
no 15,4% povrine)
- kontinentalna brda, preteu sedimenti i mozaine po-
vrine (priblino 12,8% povrine)
174 Wrbka, 1998., Wrbka; Erb; Schulz; Peterseil; Hahn; Haberl, 2004.,
Szerencsits, 1999.
A. Alpine rocks and areas of ice, B. Alpine and subalpine grassland land-
scapes, C. Elongated forest landscapes, D. Areal forest landscapes, E.
Upland dairyfarming landscapes with high proportion of permanent
grassland, F. Dairyfarming landscapes of glacial valleys and basins with
high proportion of permanent grassland, G. Lowland mixed farming
landscapes with high proportion of permanent grassland, H. Cultur-
al landscapes with mixed arablegrassland agriculture and foddercrop
production, I. Arable landscapes of extra-alpine down- and lowlands, J.
Viniculture landscapes, K. Viniculture landscapes with high proportion
ofarable land i L. Settlement- urban and industrial landscapes.
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

49. Kulturni krajolik Toscane

- visoke planine Alpa, gdje su prisutne stijene i ume - kontinentalna nizina sa sedimentima i oranicama za-
(zauzimaju 10,6% povrine). uzima oko 23,1% teritorija
- kontinentalni brjeuljci sa sedimentima i umom za-
Ostali tipovi pojedinano zauzimaju znatno manje povr-
premaju oko 11,3% povrine Maarske, dok ostali ti-
ine. Na detaljnijim razinama tipoloke podjele krajolika
povi zauzimaju ostatak povrine (slika 49).177
osim biofizikih pokazatelja koriteni su i podatci kultur-
nih sastavnica.175 Tipoloko razvrstavanje krajolika Ma-
arske izraeno je 1989. godine u mjerilu 1:500.000 kao
dio Nacionalnog atlasa, a ukljuuje 48 tipova krajolika
podijeljenih u 14 grupa tipova krajolika i etiri glavna
tipa (sl. 35).176 Glavni tipovi krajolika jesu:

- kontinentalni brjeuljci sedimentnih stijena s oranica-

ma zapremaju oko 54,2% teritorija

175 Jeschke, 1995.

176 U okviru etiriju glavnih tipova krajolika: A. Plain with moderate-
ly continental climate; landscape types dominantly used by agriculture,
B. Erosion landscape types dominantly used by agriand silviculture and
locally by industry, C. Forested landscape types in mountains of medium
height. D Some peculiar landscape types, nalazi se 14 grupa tipova s
daljnjom podjelom svake na ukupno 48 tipova krajolika. 177 Kindler, 2005: 68.

125
Krajolik kao kul turno na slijee

TIPOLOKI RAZVRSTAJ
KRAJOLIKA UMBERKA
Izrada tipolokog razvrstaja krajolika jedna je od ob- gradova za ije su lokacije koritene mjestopisne po-
veza koja proizlazi iz Strategije prostornog ureenja RH godnosti terena. Osim utvrda, sjedita vlastelinstava i
(1997.), Programa prostornog ureenja RH (1999.) te obrane, kao podgraa, nastao je na temelju kraljevskih
Zakona o potvrivanju Europske konvencije o krajoliku privilegija niz naselja s funkcijama trga, sudova i sjedita
(2002/2004.). Glavna zadaa izrade tipolokog razvrstaja upa. Ta su naselja sa steenim povlasticama slobodnog
karakterizacije178 jest prepoznati krajolik u okviru nje- kraljevskog trgovita: Samobor, Jastrebarsko i Trg kod
govih svojstava i posebnosti kojima doprinosi stvaranju Ozlja smjetena na rubnim, najniim predjelima gorja,
prostornog identiteta. Kao podruje istraivanja za utvr- na dodiru s nizinama. Pojedine seoske opine su tijekom
ivanje metode tipolokog razvrstaja krajolika odabran 13. stoljea dobile status plemenitih te su u njima izgra-
je prostor umberka, koji je u dosadanjim istraivanjima ene i najstarije upne crkve ovog podruja.
prepoznat kao zasebna, homogena krajolina regija.179
U drugoj polovini 15. stoljea, u namjeri sprjeavanja
U okviru krajoline regije umberka nalazi se podruje
turskih pustoenja, zapoelo je na umberku naselja-
kulturnog krajolika umberako-samoborsko gorje
vanje novih stanovnika uskoka, koji prihvaaju vojnu
Pleiviko prigorje, koje je kao kulturno dobro zatieno
obvezu. Podruje umberka bilo je od 1578. godine
Rjeenjem o preventivnoj zatiti u kategoriji kulturnog
ukljueno u sastav Vojne krajine sve do njezina ukidanja
krajolika. Podruje umberako-samoborsko gorje Ple-
1881. godine. Meu doseljenim uskocima, osim katoli-
iviko prigorje prepoznato je kao povijesni ruralni krajo-
ke, bilo je i pripadnika pravoslavne vjeroispovijesti, a u
lik ije je osnovno prostorno obiljeje bogato ralanjeni
novoosnovanim selima je uspostavljanjem unije zapo-
gorsko-brdski splet umberako-samoborskog gorja
elo osnivanje grkokatolikih upa. Prestankom turskih
koji se prema jugu otvara svojim brjeuljkastim prigor-
opasnosti pojedine se utvrde preureuju u stambene
jima: Pleivikim, Kraikim i Vivodinskim. U gorskom se
zgrade (dvorce i kurije), a proces otvaranja Vojne krajine
dijelu velike umske povrine otvaraju manjim povrina-
trgovini, koritenju uma i mineralnih sirovina dovodi do
ma livada, panjaka i oranica, a blago poloene padine
otvaranja rudnika i manufaktura. Stanovnici koji su ivjeli
prigorskih brjeuljaka, na kojima su stoljeima smjeteni
zadrunim nainom ivota i bavili se poljoprivredom i
brojni vinogradi, zatvaraju iroke, prirodno oblikovane
stoarstvom bili su vezani uz feudalni ili crkveni posjed
amfiteatralne forme. Brojni arheoloki lokaliteti, koji da-
te kao krajinici Vojne krajine. Ukidanjem feudalizma i
tiraju od paleolita, neolita, bronanog doba, antike do
diobom krupnih posjeda vlastelinstava, veinom poro-
srednjeg vijeka, govore o brojnosti naselja sredinjeg di-
dica Zrinski i Erddy, dolazi do formiranja niza manjih
jela umberka i njegovih prigorskih podruja pogodnih
plemikih dobara i gradnje kurija, ime se mijenja slika
za poljodjelstvo i stoarstvo te koritenje rudnih sirovina.
krajolika. Istovremeno, zadruna obiteljska organizacija
U razdoblju od ranog srednjeg vijeka pa do uskokog
koja se odrala do kraja 19. stoljea, kao i razvojaanje
naseljavanja ovoga podruja dolazi do izraaja njegov
Vojne krajine doveli su do usitnjavanja ionako skromnih
granini poloaj, a oituje se u gradnji niza utvrenih
seoskih posjeda. Posebnosti su i razlike umberako-sa-
moborskog gorja u odnosu na naa ostala gorska pod-
178 Podrobnije o metodi tipoloke podjele u poglavlju Metode tipo-
lokog razvrstaja krajolika.
ruja, osim vrlo slikovitog mozaika umskih i otvorenih
179 Pojedini autori koji su istraivali podruje Hrvatske s povijesnog, livadno-panjakih prostora, povijesna sela i zaseoci
geografskog, prirodno-znanstvenog stajalita i prepoznaju umbe- ouvanih povijesnih graditeljskih struktura, smjeteni
rak kao posebnu hrvatsku regiju. To su: Skala, 1984., Klemeni, 1990.,
Markovi, 2003., Rogi, 2006. i do 800 m nadmorske visine.

126

Osim ouvanih prirodnih vrijednosti: geomorfolokih i
geolokih struktura, brojnih vodotoka i bogatstava bilj-
nog svijeta, posebno obiljeje prostora jest ouvanost i
veliko bogatstvo graditeljskog naslijea: starih gradova,
crkvi i kapela, dvoraca, samostana, povijesnih sela, tra-
dicijskih klijeti, vodenica i arheolokih lokaliteta, kojima
su oblikovani prepoznatljivi uzorci krajolika. Za razliku
od gorskog dijela umberka, brjeuljkasta su prigorja
stoljeima bila kultivirana vinogradima. Pleiviko pri-
gorje, u kojem se slikoviti nizovi tradicijski oblikovanih
klijeti linijski pruaju po hrptovima brjegova, ubraja se
meu najstarije i najvrjednije vinogradarske krajolike
u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Krajolik umberka,
zahvaljujui prirodnim obiljejima i povijesnim dogaa-
njima koja su ga ostavila izvan glavnih tijekova urbani-
zacije i gospodarskog razvoja, ostao je i danas prostor
ruralnog karaktera s bogato ouvanim kulturno-povi-
jesnim, arheolokim i etnolokim naslijeem. Skladni
odnosi prirodnog i kulturnog, meuutjecaji ovjeka i
prirodnog okolia kroz vie od dvije tisue godina dugu
povijest oblikovali su krajolik prepoznatljivih uzoraka. U
krajoliku su ouvana brojna povijesna naselja tradicijske
arhitekture, seoskih kua s otvorenim trijemovima dr-
venim ganjcima, brojni primjeri gospodarskih zgrada,
klijeti, mlinova vodenica, kozolaca i slino. Ouvani su i
brojni arheoloki lokaliteti te visoko vrjednovani primjeri
graditeljskog naslijea: stari gradovi, samostani, crkve i
kapele dviju konfesija. umberako-samoborsko gorje
Pleiviko prigorje je tijekom niza stoljea runo obli- gana na podruju gradova Samobor i Sveta Nedjelja
kovani kulturni krajolik, ije je povijesno trajanje i danas
ouvano u njegovom izgledu.
Radi se o podruju koje zauzima oko 650 km povrine
preteito gorskog i brjeuljkastog reljefa, organski razvi-
jenog ruralnog krajolika, vie od dva tisuljea dugog
povijesnog razvoja, sloene prostorne organizacije i vi-
enamjenskog naina koritenja. U svojim je obiljejima i
dananjoj pojavnosti ouvao prostorne odnose i meu-
djelovanja prirodnih i antropogenih imbenika, brojne
sastavnice i uzorke povijesnog, tradicionalnog naina
ivota. Budui da se radi o krajoliku velikih dimenzija i
vrlo sloenom prostornom sustavu, cilj istraivanja bio je
provjeriti predloeni model tipolokog razvrstaja koji uk-
ljuuje veim dijelom kulturne sastavnice, te na taj nain
Tip olok i razvrstaj k rajolika
dati doprinos uspostavi metode prepoznavanja i tipolo-
kog razvrstaja krajolika, odreivanjem krajolinih tipova
i podruja na regionalnoj razini, koja bi bila usporediva
s Europskim tipovima krajolika i regionalnim podjelama
krajolika susjednih zemalja. Dosadanjim istraivanjima
na europskoj razini zakljueno je da bi metode karakte-
rizacije krajolika koje se primjenjuju na nacionalnim i re-
gionalnim razinama trebale kao polazite i opi okvir pri-
hvatiti metode europske tipoloke klasifikacije LANMAP2.
Takoer je zakljueno da aktualni pristup karakterizaciji
europskog krajolika ukljuuje najveim dijelom pokaza-
telje prirodnih sastavnica krajolika, te da bi na niim ra-
zinama trebalo ukljuiti i kulturne.180 Sustav pokazatelja
karaktera krajolika za istraivano je podruje odabran na
temelju usporedbe s pokazateljima primijenjenim za ti-
poloke podjele u europskim zemljama i u Hrvatskoj.181
Primijenjene metode obrade, struktura podataka i oda-
brani pokazatelji tipoloke klasifikacije krajolika odreeni
su i s obzirom na posebnosti istraivanog krajolika.
Podruje istraivanja
U zemljopisnom pogledu umberak je odreen admi-
nistrativnim, prostornim i fizikim granicama: rijekom
Savom na sjeveru, Kupom na jugu, na zapadu drav-
nom granicom s Republikom Slovenijom, dok je isto-
na granica odreena prometnicom, dravnom cestom
Zagreb Karlovac na podruju grada Jastrebarsko i op-
ina Klina sela i Krai, odnosno cestom Zagreb Bre-
(slika 50). Povijesno je sredinji dio toga prostora ne-
koliko stoljea bio u sastavu Vojne krajine, to je ima-
lo presudni utjecaj na socijalni, kulturni i gospodarski
razvitak, koji se odrazio na izgledu kulturnog krajolika.
U razvrstaju krajolika Hrvatske sa stanovita prirodnih
obiljeja, kao i prema klasifikaciji LANMAP2, podruje
180 *** 2000.c, Agenda 2000. U stavu Vijea Europe (COE) vezanom uz
prostorno-planski pristup podcrtano je znaenje kulturnog naslijea
i prirodnih bogatstava koji zasluuju posebnu panju, posebice u po-
druju prostornog planiranja i politike zatite krajolika u Europi. Na
tom tragu doneseni zakljuci Agende 2000, Vijea Europe usmjereni
su prema svim meunarodnim, nacionalnim i regionalnim razinama,
naglaavajui da zastupljenost tema kulturnog naslijea i krajolika jo
nije potpuno djelotvorno u tom segmentu. [52]
181 Usporediti s poglavljima: Primjeri istraivanja krajolika u Hrvatskoj
i Metode tipolokog razvrstaja krajolika.
127
Krajolik kao kul turno na slijee

ISTRAIVANO PODRUJE UMBERAK

granica parka prirode umberako-samoborsko gorje
granica kulturnog krajolika umberako-samoborsko
gorje-Pleiviko prigorje
dravna granica
granica upanija
granica opine/grada
podruje istraivanja

50. Istraivano podruje umberka 51. Podruje umberka na karti krajolinih podruja Hrvatske

umberka je izdvojeno kao zasebna krajolina regija granicom zatite parka prirode, dok podruje umjerene
(sl. 51)182 to se uglavnom poklapa s obuhvatom ovog zatite obuhvaa dijelove jugoistonih i sjeverozapad-
istraivanja.183 nih prigorja.

Unutar podruja istraivanja nalaze se Park prirode um-

Prostorne analize krajolika
berak Samoborsko gorje, zatien temeljem Zakona o
koritenjem GIS-a
zatiti prirode i kulturni krajolik umberako-samobor-
sko gorje Pleiviko prigorje, zatien prema Zakonu Prema modelu uspostavljenom za potrebe ovoga istra-
o zatiti i ouvanju kulturnih dobara.184 Granice stroge ivanja kulturni krajolik se analizira u slojevima podata-
zatite kulturnog krajolika uglavnom se podudaraju s ka GIS-a u okviru veih organizacijskih elemenata: pro-
storne organizacije, uzoraka neizgraenog krajolika te
182 Autori koji su se bavili istraivanjima agrarnog krajolika umberka uzoraka naselja istraivanog podruja umberka. Pro-
(Skala 1984., Klemeneni, 1989. i 1990.) u svojim radovima pod poj- storne analize provedene u obliku kartogramskih pri-
mom umberak smatraju regiju koja se prostire izmeu Save, Kupe
i granice s Republikom Slovenijom. Pojedini autori pod umberkom
kaza, osim prirodnih sastavnica, bile su usredotoene
podrazumijevaju samo podruje koje je pripadalo Vojnoj krajini. U na uzorke naselja, razmjetaj i meuodnose naselja i
razvrstaju krajolika Hrvatske u Strategiji prostornog ureenja Republike
mjestopisnih obiljeja prostora, obiljeja karakteristi-
Hrvatske iz 1997. godine, umberak je izdvojen kao zasebna krajoli-
na regija. ne i prepoznatljive graevne strukture te na ouvane
183 Obuhvat istraivanog podruja odreen je administrativnom elemente povijesnog razvoja kulturno naslijee. U
podjelom i pripada: gradovima Jastrebarsko, Samobor i Ozalj, te op-
inama Klina Sela, Krai i umberak. Vidjeti u poglavlju 9. Prilozi:
analize su, osim fizikih struktura, ukljuena i vizualna
Kartogramski prikaz 9.4.1. obiljeja, nematerijalne vrijednosti te doivljaj krajolika.
184 Park prirode umberak Samoborsko gorje proglaen je na sjed- Predloeni model karakterizacije krajolika provodio se
nici Sabora 2. lipnja 1999. godine (NN 58/99). Kulturni krajolik um-
berako-samoborsko gorje Pleiviko prigorje zatien je Rjeenjem na razini opeg krajolinog tipa i krajolinog tipa,185 a
o preventivnoj zatiti Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u
Zagrebu, klasa: UP/I-612-08/09-05/0224, urbroj: 532-04-05/06-09-1,
od 13. 05. 2009. godine (NN 70/09). 185 Usporediti s poglavljem Tipoloki razvrstaj krajolika umberka.

128

ukljueno je tekstualno, tablino i kartogramsko do-
kumentiranje pojedinih sastavnica pokazatelja ka-
raktera krajolika. Odabir pokazatelja karaktera krajolika
proizaao je iz glavnih obiljeja istraivanog podruja.
Koriteni su pokazatelji prirodnih (biofizikih), kulturnih
(drutveno-gospodarsko-povijesnih) i estetsko-percep-
tivnih sastavnica, koji su dokumentirani i analizirani u
slojevima podataka koritenjem GIS-a.186 Prostorni prika-
zi obuhvaaju analize prirodnih (biofizikih) i kulturnih
sastavnica krajolika, a prilagoeni su za tipoloku klasi-
fikaciju regionalne razine. Prirodne sastavnice ukljuuju:
klimatska, reljefna, geoloka, pedoloka, hidrografska i
vegetacijska obiljeja.
Prema klimatskim obiljejima na podruju umber-
ka zastupljeni su tipovi: umjereno hladne, jako vlane;
umjereno tople, jako vlane; umjereno tople, poluvlane
i umjereno tople, vlane klime (sl. 52).187
Reljefna obiljeja, geomorfoloke strukture i oblici (lan-
dforms) dominantno su prirodno obiljeje krajolika koje
obuhvaa fizike znaajke i elemente reljefa, koji su re-
zultat visina, hipsometrijskih odnosa, nagiba i ekspozicija.
Oblikovanje i intenzitet pojave pojedinih reljefnih oblika
rezultat je meuovisnosti geolokih, pedolokih i klimat-
skih obiljeja. Geomorfoloke strukture i oblici zastupljeni
na umberku su: vrhovi, padine, grebeni, jaruge te do-
line. Zastupljeni su reljefni oblici koji obuhvaaju: ravan,
valovit, breuljkast, nagnuti oblik te strmine, koji prema
podjeli na vrste obuhvaaju: doline, duboke kotline, rav-
nice, brjeuljkaste ravnice, visoravni i strmine. Reljef je
sukladno mjerilu kartiranja podijeljen na visinske zone:
visina 0-100 m razvrstava se u nizinu/ravnicu, 100-300 m
brjeuljci, 300-500 m brda, 500-750 nie gorje, 750-100
vie gorje, dok su iznad 1000 m planine. Geomorfoloka
obiljeja mogu imati i zasebnu fiziku, kulturnu i estetsku,
funkcionalnu, znanstvenu i obrazovnu vrijednost. Mnoge
pojave vezane su uz povijest naseljavanja, kao to su pilje
i polupilje te imaju arheoloku, povijesnu i memorijalnu
vrijednost (npr. idovske spilje, jama Jazovka...) (sl. 53 i 54).
186 Vidjeti: kartogramske priloge, sl. 52-58.
187 Karta klimatskih obiljeja istraivanog podruja umberka izrae-
na je na temelju podataka iz Karte klimatske podjele Hrvatske.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
Geoloke i geomorfoloke pojave pridonose raznolikosti
krajolika te ga ine posebnim i prepoznatljivim (pojedine
stijene, pilje, istaknuti vrhovi, slapovi). Na prostoru um-
berakog gorja prevladavaju krki geomorfoloki oblici,
a do sada je istraeno 130 podzemnih objekata, pilja i
jama. Posebno je zanimljiv spomenik prirode Grgasova
pilja, koja se nalazi na ulazu u selo Otruevec, znaajna
zbog bogatstva kalcitnih ukrasa. Vrste, oblici i obiljeja
vodnih struktura, uz geomorfoloka obiljeja u osnovi
bitno utjeu na odreenje tipa krajolika.188
Geoloki sastav u sredinjem dijelu umberka ine do-
lomitne, klastine i magmatske te karbonatne stijene,
dok grau nizinskog dijela ine lapori i nepovezane
naslage189 (sl. 55). Sastav tla na podruju gorskog, brd-
skog i brjeuljkastog reljefa ine: rendzine, eutrino
smee tlo, kiselo smee tlo, smee tlo na dolomitu,
neto crnice i crvenice dok su u nizinskom dijelu za-
stupljena: lesivirana, aluvijalna i movarna glejna tla190
(sl. 56). Hidroloke strukture dijele se na linearne i po-
vrinske, prirodne i umjetne, nadzemne i podzemne.
Na podruju umberka zastupljene su sve navedene
vrste (sl. 57). Od stajaih voda prisutne su lokve, a od
tekuih: izvori, potoci i slapovi. Umjetne vrste vodnih
oblika su: ribnjaci, bunari, vodospreme i sl.191 Vegetacija
ukljuuje raslinje i biljni pokrov te obuhvaa: listopadne
i vazdazelene ume, panjake, livade, travnjake, oranice,
tradicijske i intenzivne vinograde, trajne nasade, mo-
zaine poljodjelske povrine, zaputene poljodjelske
povrine, kamenolome i dr.192 (sl. 58).
188 Reljefna obiljeja, geomorfoloke strukture i oblici (landforms) su
dominantno prirodno obiljeje koje obuhvaa fizike znaajke i ele-
mente reljefa, koji su rezultat visina, hipsometrijskih odnosa, nagiba
i ekspozicija. (Bognar, 1999.)
189 Analiziraju se podatci strukturnih sklopova litolokog i pedolo
kog sastava koji zajedno s klimatskim osobinama utjeu na geomor-
foloka obiljeja. Navedene podatke obuhvaa Osnovna geoloka karta
Hrvatske u mj. 1:100.000.
190 Izvori podataka: Pedoloka karta Hrvatske, dostupna u mj.
1:100.000.
191 Hidroloka obiljeja prikazana su kartogramski.
192 Podatci se izvode iz: Topi, 2006.; Antoni; Kuan; Jelaska; Buk-
ovec; Krian; Bakran-Petricioli; Gottstein-Matoec; Pernar; Heimov-
i; Janekovi; Grguri; Hati; Major; Mrvo; Peternel; Petricioli; Tkalec,
2005.; *** 2000., Vegetacijska karta Parka prirode umberak Samo
borsko gorje.
129
Krajolik kao kul turno na slijee

vie gorje (751-1000m)

umjereno hladna jako vlana klima nie gorje (501-750m)
umjerno topla jako vlana klima brdo (301 -500m)
umjereno topla vlana klima brjeuljkasto (101-300m)
umjereno topla poluvlana klima nizina/ravnica (0-100m)

52. Klimatska obiljeja umberka 53. Reljefna obiljeja (visine) umberka

dolomitne stijene
greben, vrh karbonatne stijene
padina klastine i magmatske stijene
dolina lapor
ravnica nepovezane naslage

54. Reljefna obiljeja (nagibi) umberka 55. Geoloka obiljeja umberka

crnica lesivirano tlo

rendzine aluvijalno tlo
eutrino smee tlo pseudoglej jaruga, povremeni tok
kiselo smee tlo movarno glejno tlo kanal, stalna voda
crvenice vodene povrine potok
smee tlo na dolomitu rijeka

56. Pedoloka obiljeja umberka 57. Vodna obiljeja umberka

130

crnogorine ume travnjaci
livade koenice i panjaci
poljoprivredne povrine
izgraene povrine
vode
listopadne ume
58. Pokrov tla umberka
Pokrov tla smatra se antropogenom odnosnom kultur-
nom sastavnicom krajolika.193
Kulturne (drutveno-gospodarsko-povijesne) sastavnice
krajolika obuhvaaju povijesne elemente povijesnog
razvoja i pojedinih razdoblja. Osim vremena formiranja,
tj. ustroja krajolika, ovisno o stupnju ouvanosti prepo-
znaje se dominantno povijesno razdoblje koje je danas
prisutno u krajoliku. Spontano razvijeni ruralni krajolici
u sebi najee sadre tragove nekoliko povijesnih slo-
jeva. Meutim, razdoblje koje je odreujue za krajolik
prepoznaje se kao razdoblje znaaja. Prema razdoblju
nastanka i/ili znaaja povijesni krajolici (jedinica krajo-
lika) razvrstavaju se u pet opih kategorija, a ukljuuju:
srednji vijek i ranije; razdoblje 15. 17. stoljea; razdoblje
193 Izvori podataka za biljni pokrov i koritenje zemljita za krajolike
veeg mjerila jest karta Corine land cover. (Kuan, 2010.) Pojmovi ko-
ritenje zemljita i pokrov zemljita upotrebljavaju se kao sinonimi
iako se radi o dva razliita podatka. Glavna je razlika izmeu naina
koritenja zemljita i pokrova zemljita u tome to je pokrov zemljita
posljedica (bio)fizikih obiljeja zemljine povrine (esto je povezan s
ekosustavima), a nain koritenja zemljita oituje se u funkcionalnoj
podjeli zemljita sa stajalita potrebe ovjeka i njegovih gospodarskih
aktivnosti. Funkcija i sadraji povezani su s djelatnostima podruja i
nainom koritenja krajolika, a u velikoj su mjeri povezana i odreuju
tip, odnosno vrstu povrinskog pokrova. Pokazatelji kulturnog znaaja
odraavaju sutinska svojstva pojedinih kulturnih elemenata i njihova
prostornog konteksta te djelatnosti i sadraje koje ih ine kulturno
znaajnim. Za podruje istraivanog podruja umberka karta nam-
jene i koritenja prostora izvedena je iz podataka satelitskih snimaka
podruja prema standardima izrade karte Corine land cover, za pros-
tor Hrvatske.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
od poetka 18. do sredine 19. stoljea; razdoblje od dru-
ge polovine 19. do polovine 20. stoljea; razdoblje dru-
ge polovine 20. stoljea. U kategoriji ocjenjivanja povi-
jesne dubine krajolika najvea se vrijednost pridodaje
najstarijem sloju. Treba naglasiti da vrijeme, tj. razdoblje
nastanka naselja i krajoline jedinice nije kljuni ele-
ment u vrjednovanju, ve se uzima kao dodatna vri-
jednost i eventualna dopuna ili ispravak u postupku
vrjednovanja.194
Osim toga obuhvaaju ostale kulturne imbenike krajo-
lika: prostornu ustrojbu, mreu kretanja/prometa, nase-
lja; funkcije i sadraje, nain koritenja prostora; uzorke
neizgraenog krajolika; uzorke izgraenog krajolika/
naselja; elemente kulturnog naslijea (naselja, grae-
vine, arheoloka mjesta, memorijalna podruja i dr.),
vrste i tipove naselja u odnosu na reljefna i mjestopisna
obiljeja, povijesnu organizaciju prostora i vremensku
odrednicu naselja, gustou i prostornu zastupljenost
kulturnih dobara te prostorni smjetaj povijesnih na-
selja i zgrada vizualnih akcenata. Estetska i perceptiv-
na obiljeja krajolika odnose se na vizualnu izloenost,
scenske i estetske vrsnoe te nematerijalno naslijee.
Ostale sastavnice koje nisu dokumentirane u slojevi-
ma prostornih podataka GIS-a ukljuene su u postu-
pak klasifikacije dokumentiranjem povijesnih naselja
i svake krajoline jedinice putem popisnih listova (ta-
blice 6 i 7).195
194 Vrijeme nastanka i povijesni razvoj, tj. oblikovanje dananjeg iz-
gleda krajolika, moe biti vezano uz samo jedno povijesno razdoblje,
ili je u krajoliku prisutna slojevitost, kao etape razvoja od nekoliko po-
vijesnih razdoblja. Vrijeme nastanka je podatak koji se odnosi na prvo
javljanje toponima podruja koje obuhvaa krajolik ili njegovu kra-
jolinu jedinicu, pripadjuih naselja ili posjeda u raznim povijesnim
dokumentima. Razdoblje nastanka, osim u povijesnim dokumeti-
ma, razvidno je i u vidu materijalnih ostataka u arheolokom sloju,
a ukoliko je istraeno dokumentira se podatkom posebnih obiljeja
(vidjeti obrazac za naselje i krajolinu jedinicu), kao arheoloki nalazi
i nalazita. Postoji mogunost da razdoblje znaaja bude identino
i za krajolike koji su nastali u srednjem vijeku, kao i one iji povijesni
ustroj pratimo iz 16. stoljea. Za namjerno oblikovane krajolike razdo-
blje znaaja podrazumijeva najkvalitetnije razdoblje koje je krajolik
dosegao u pogledu svoje prostorne kompozicije, matrice, krajolinih
struktura, opreme i sadraja.
195 Sadrajna struktura obrasca predviena je za dokumentiranje
svojstava krajoline jedinice u krajoliku velikog mjerila (vie od km)
ili kulturnog krajolika malog mjerila (veliine od nekoliko hektara do
1 km).
131
Krajolik kao kul turno na slijee
Dokumentiranje sastavnica
i obiljeja krajolika
Osim popisnih listova za potrebe Upisnika (Registra)
kulturnih krajolika196 u istraivanju krajolika koriste se
obrasci za prikupljanje podataka o sastavnicama i obi-
ljejima krajolika. Podatci se prikupljaju istraivanjem
dokumentacijskih i arhivskih izvora, grafike i pisane
grae, biljeenjima i snimanjima na terenu te istraiva-
njem podataka iz mjerodavnih ustanova i strunih tijela
dravne uprave. Na popisnim obrascima oblikovanim i
prilagoenim ovom istraivanju (tablice 6 i 7)197 unose
se pisani i grafiki podatci o obiljejima i sastavnicama
krajolika. Budui da su povijesna naselja i njihovo po-
ljodjelsko okruenje vana kulturna sastavnica istraiva-
nog podruja umberka, oblikovan je obrazac kojim se
dokumentiraju sve vane sastavnice naselja. Obrazac za
podatke krajoline jedinice ukljuuje listove s pisanim,
kartografskim i slikovnim prikazima, kao i numerike
pokazatelje ocjene vrijednosti.
Popisni obrazac sastoji se od etiri lista na koje se unose
pisani, grafiki i kartografski podatci, a obuhvaa:
- list N1 s opisnim podatcima
- list N2 s grafikim prikazom povijesnog razvoja naselja
na kartama 18. i 19. stoljea
- list N3 s grafikim prikazom postojeeg stanja na pre-
klopljenom prikazu katastarske karte i DOF 5
- list N4 s fotografskim prikazima: poloaj naselja, izgled,
panorama naselja, javni prostori i ulini pogledi, jav-
ne zgrade, karakteristine stambene i gospodarske
zgrade.
Struktura pisanih podataka na listu N1 podijeljena je u
nekolika grupa te obuhvaa:
- osnovne podatke o naselju, kao to su: naziv, tip, po-
vrina, broj stanovnika (najvei i danas)
196 Podrobnije vidjeti u poglavlju metode prepoznavanja kulturnog
krajolika.
197 Obrasci za krajolinu jedinicu prilagoeni su mjerilu istraivanja.
Za kulturne krajolike manjeg opsega i povrine ili za ostale ostale vr-
ste krajolika, kao to su urbani ili namjerno oblikovani, obrazac se u
pojedinim tokama prilagoava njihovu mjerilu i specifinim obilje-
jima. Pisani podatci ukljuuju obrazac 1 (listovi 1 i 2) i grafiki obrazac
2 (kartografske i slikovne listove 3-5).
132
- podatke o povijesti naselja i razdoblju njegova znaaja,
koji ukljuuju povijesne, drutvene i gospodarske im-
benike koji su utjecali na oblike i organizaciju naselja
te na povijesne i dananje funkcije i sadraje u naselju
- podatke o smjetaju i okolini naselja, ouvanoj u
izvornoj namjeni ili promijenjenoj novom gradnjom;
o stupnju vizualne izloenosti naselja s prilaznih pu-
tova ili oblinjih viih poloaja
- podatke o kompoziciji naselja, volumenu i prepoznat-
ljivoj pojavnosti slici naselja, koju oblikuje uobiajena
izgradnja, njezina gustoa, raspred i oblici, kao i zgrade
prostorni orijentiri
- podatke o prostornom ustroju organizaciji, dvodi-
menzionalnoj matrici tj. planu naselja koji odreuje
mrea ulica i javnih prostora, odnos izgraenih i otvo-
renih prostora, a odraavaju se u uzorcima naselja, ob-
licima vlasnitva, parcelaciji, funkcijama i koritenju
prostora
- podatke o javnim prostorima, ureenju i urbanoj opre-
mi naselja koji odraavaju kulturne i oblikovne imbe-
nike koji se oituju u stanju ureenosti naselja
- podatke o obiljejima tipine stambene i gospodarske
izgradnje na karakteristinim zemljinim esticama, a
odraavaju znanja i vjetine stanovnika, tehnike i obli-
ke gradnje, tradicijske tipove i oblike zgrada, materijale
gradnje i sl.
- podatke o posebnim obiljejima naselja koja mogu biti
prostorni orijentiri, vertikalni akcenti, oprema prostora
i ostale posebne graevine; estetsko-oblikovna obi-
ljeja, karakteristine vizure, te nematerijalna kultura
(tradicija, jezik, toponimi i sl.)
- podatke o ocjeni vrijednosti i mogunostima za razvoj
te za poboljanje stanja
- podatke o izvorima i literaturi koritenoj za prikupljanje
podataka i obradu obrazaca.
Osim navedenih podataka dio obrasca ini i ocjena oda-
branih pokazatelja prema predloenim kategorijama
ocjene: vrlo visoko (5), visoko (4), umjereno (3), nisko (2),
vrlo nisko (1) u odnosu na kriterije kao to su: povijesna
ouvanost, integritet, izvornost, usklaenost, reprezen-
tativnost, rijetkost, raznolikost, mogunosti za razvoj.
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

Tablica 6: Popisni obrasci za povijesno naselje u krajoliku (N1-N4)

Grad / opina / upanija: Koordinate smjetaja: ID:
Ime naselja: SOICE
umberak/Zagrebaka 454453 i 152356 39
Vrsta naselja (izvorno/danas): seosko naselje Tip naselja: zbijeni
Povrina: 6 ha Broj stanovnika (najvei / danas): 515 (1900. g.) / 99 (2001. g.)
srednji vijek i starije 5
Povijesno razdoblje / nastanak / razvoj:
od kraja 16. do 18. st. 4
Ime naselja Soice prvi put se javlja u povijesnim dokumentima u 12. stoljeu, iako postoje
od kraja 18. do pol. 19. st. 3
indicije nastanjivanja ovog podruja i u antici. Tada se nalazilo na cesti koja je povezivala
od druge pol. 19. do prve pol. 20. st. 2
dolinu rijeke Save s dolinom Kupe.
2. pol. 20. st. 1
povijesne, vrlo rijetke 5
Funkcije / sadraji naselja:
preteito povijesne, uobiajene 4
U 16. stoljeu dobiva pravo odravanja sajmova i postaje sjeditem upe. Uspostavom
nove, prihvatljive, uobiajene 3
Vojne krajine postaje sjedite 11. kompanije za ije se potrebe 1765. godine otvara
nove, neprihvatljive 2
trorazredna djeaka kola.
naputeno/bez sadraja 1
potpuno ouvana, vrlo izloeno 5
Smjetaj i okolina:
jako izloeno, dobro ouvana 4
Smjeteno na zaravni, na oko 600 mnv, na zapadnom dijelu Soikog polja kultiviranog
umjereno izloeno, prihvatljiva 3
oranicama. Parcelacija polja, pravilnih, izduenih oblika upuuje na kontinuitet iz antikog
nisko izloeno, promijenjena 2
razdoblja.
devastirana 1
homogena, upeatljiva 5
Kompozicija naselja / obris / slika naselja / prostorni orijentiri:
skladna 4
Horizontalni obris naselja stambenih i gospodarskih zgrada prizemne ili jednokatne
prihvatljiva 3
visine u kojemu se istiu vertikale dvaju crkvenih zvonika, rimokatolike i grkokatolike
neskladna 2
vjeroispovijesti.
devastirana 1
povijesna, potpuno ouvana 5
Prostorna organizacija / matrica / plan naselja: povijesna, dobro ouvana 4
Naselje je organizirano od triju prostornih cjelina povezanih cestom: Crkveno selo, Gornje promijenjena, umjereno ouvana 3
selo i Soice. potpuno promijenjena 2
devastirana 1
povijesni, iznimno ureeni 5
Javni prostori i zgrade / oprema naselja:
povijesni, vrsno ureeni 4
U sreditu june prostorne cjeline smjetene su dvije crkve, neposredno uz njih dvije
povijesni, prihvatljivo ureeni 3
kolske zgrade (danas bez izvorne namjene). Starija kola iz 18. st. obnavlja se za potrebe
promijenjeni, neureeni 2
drutvenog doma i knjinice. Na raskriju srednje prostorne cjeline nalazi se kapelica.
devastirani 1
Obiljeja karakteristine zemljine estice /okunice: potpuna ouvanost > 80% 5
Zemljine estice naselja su nepravilna oblika, relativno malih dimenzija, a nastale su visoka ouvanost > 60% 4
parcelacijom vezanom uz podjelu imovine zadruga krajem 19. stoljea. Na karastarskoj umjerena ouvanost < 40% 3
karti iz 1860. godine parcele su bile znatno vee. niska ouvanost < 20% 2
devastirano 1
potpuna ouvanost > 80% 5
Obiljeja tipine stambene i gospodarske izgradnje:
visoka ouvanost > 60% 4
Stambene kue su prizemne visine s podrumom, ili kao jednokatnice. Prizemni/
umjerena ouvanost < 40% 3
podrumski dio graen je lomljenim kamenom, obraen bukom, a katni dio je od drvenih
niska ouvanost < 20% 2
platica. Krovita su dvostrena, nagiba 45, pokrov lim, eternit ploe ili crijep.
devastirano 1
vrlo visoka 5
Posebna obiljeja naselja /vizualna izloenost:
visoka 4
Na istoj estici crkve dviju konfesija, pored njih dvije zgrade starih kola.
umjerena 3
Zbog poloaja u polju, naselje ima visoki stupanj izloenost s viih toaka oblinjih gora, te
niska 2
s prilaznih cesta.
bez vrijednosti/devastirano 1
Vrjednovanje: nacionalni znaaj
Naselje ima dobro ouvanu kompoziciju i matricu te velik broj tradicijskih kua iz razdoblja regionalni znaaj
znaaja kraja 19. i poetka 20. stoljea. Okolina naselja nije znaajnije promijenjena, a lokalni znaaj
nova gradnja je uglavnom usklaena s povijesnim obiljejima naselja. bez vrijednosti
Biljeke / izvori podataka:
Demian, 1810.; Muraj, 1989.; Cvitanovi, 1984. i 1985.; Kruhek, 1993.; Sabljar, 1866.; uk, 1942.; Cuvaj, 1910.; Barle, 1903.; Gjetvaj, 1965.;
Gjetvaj, 1985.; Muraj, 1989.; Gjetvaj, 1996.
Status zatite: evidentirano Obradio/la: BDBilui Datum obrade: 2010. N1

133
Krajolik kao kul turno na slijee

mj.: 1:2880
Ime naselja: SOICE Katastarska opina: SOICE
< 1:5000

Povijesni razvoj - naselje na povijesnim kartama 18. i 19. st.

Soice na izrezu iz Jozefinske karte 1763-85. godine

Soice na izrezu iz karte katastarske izmjere 1863. godine

Izvori podataka: HDA, Zagreb, Grafika zbirka, fond DGU N2

134
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

Mj: 1:2880
Ime naselja: SOICE Katastarska opina: k.o. Soice
1:5000
Postojee stanje (katastar/orto foto):

Izvori podataka: DGU, Zagreb, ARKOD N3

135
Krajolik kao kul turno na slijee

FOTOGRAFIJE: 1 . POLOAJ I PANORAMA NASELJA

Ime naselja: SOICE 2. i 3. JAVNE, STAMBENE I GOSPODARSKE ZGRADE
3. i 4. JAVNI PROSTORI, ULINI POGLEDI

Panorama naselja Soice s jugozapada

Crkva sv. Petra i Pavla i kapela Blaene Djevice Marije Prepoznatljiva tradicijska gradnja

Raskrije s kapelicom Pogled na glavnu ulicu

Snimio/la: BDBilui Datum: 2010. N4

136
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

Tablica se sastoji od etiri lista na koje se unose pisani,
grafiki/kartografski i slikovni podatci, a obuhvaa:
- list K1 s opisnim podatcima
- list K2 s grafikim, kartografskim prikazom povijesnog
razvoja na kartama 18. i 19. st.
- list K3 s prikazom postojeeg stanja na preklopljenom
prikazu katastarske karte i DOF5
- list K4 s fotografskim prikazima: izgleda, slike krajoline
jedinice/krajolika, karakteristinih uzoraka izgraenog
i neizgraenog krajolika te uobiajenom i prepoznat-
ljivom gradnjom.
Osim navedenih podataka, dio obrasca ini i ocjena
odabranih pokazatelja prema predloenim kategori-
jama ocjene: vrlo visoko (5), visoko (4), umjereno (3),
nisko (2), vrlo nisko (1) u odnosu na kriterije kao to su:
povijesna ouvanost, integritet, izvornost, usklaenost,
reprezentativnost, rijetkost, raznolikost, mogunosti za
razvoj.199 Zavrni dio obrasca ine podatci o izvorima
istraivanja, literaturi i dokumentaciji te cjelokupna ocje-
na krajoline jedinice.200 Terenska istraivanja vana su
zbog detaljnosti podataka za odreivanje granica izme-
u krajolinih tipova i podruja.201

Struktura pisanih podataka podijeljena je u nekoliko

grupa podataka:
- osnovni podatci o krajolinoj jedinici, kao to su: naziv
jedinice i poloaj u prostoru198
- prirodna obiljeja: klimatski uvjeti, geomorfoloka, lito-
loka, pedoloka, hidroloka (nadzemne i podzemne
vode) i vegetacijska obiljeja te stanita
- kulturna (antropogena) obiljeja krajolika, koja uklju-
uju: povijesne imbenike koji su utjecali na oblike i
organizaciju prostora; drutvene i gospodarske imbe-
nike koji se odraavaju u tipovima i uzorcima naselja,
oblicima vlasnitva, parcelaciji, funkcijama i koritenju
prostora, vjetinama stanovnika; kulturne i oblikovne
imbenike koji se oituju u prostornoj organizaciji, ko-
ritenju i prostornim uzorcima, tehnikama i oblicima
gradnje, graditeljskim tipovima i oblicima, vertikalnim
akcentima, prometnim graevinama, opremi prosto-
ra i ostalim malim graevinama; estetsko-oblikovnim
obiljejima, vizualnoj izloenosti, vizurama, te nema-
terijalnoj kulturi (tradicija, jezik, toponimi, prostorni
identitet i sl.)
- ocjena vrijednosti i mogunosti za razvoj te za po-
boljanje stanja 199 Navedeni podatci izravno su povezani s matricom vrjednovanja
krajolika umberka, potpoglavlje Prijedlog modela vrjednovanja kul-
- izvori i literatura koritena za prikupljanje podataka i turnog krajolika - primjer umberka.
obradu obrazaca. 200 Ocjenjivanje parametara (sastavnica) krajolika u obuhvatu krajo-
linh jedinica dio je matrice vrjednovanja krajolinog podruja. Po-
drobnije vidjeti u potpoglavlju Prijedlog modela vrjednovanja kultur-
nog krajolika - primjer umberka.
198 U krajolicima nieg stupnja sloenosti (jedan krajolini tip) i ma- 201 Granice krajolinih tipova/ podruja na detaljnijem mjerilu pri-
njeg mjerila (veliine nekoliko hektara) unose se podatci o povrini i kazivanja odreuju se prema fizikim, vizualnim, administrativnim ili
geografskim koordinatama. vlasnikim granicama.

137
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 7: Popisni obrazac za krajolinu jedinicu (K1-K4)

Krajolina jedinica: Administrativna jedinica: Koordinate smjetaja:

Povrina:
Gorsko, prirodno ope krajolino podruje Opina umberak, dio gradova 454306 do 454938
132 km
umberakog gorja Samobor i Ozalj 152932 do 153253
Klimatska obiljeja:
itavo gorsko, prirodno ope krajolino podruje u viem gorju, iznad 750 m pripada umjereno hladnoj, jako vlanoj klimi, a na junim,
niim dijelovima (500-700 m) umjereno toploj, jako vlanoj klimi.
Geoloki sastav i vrste tla:
Najvei dio ovog podruja pripada krkom podruju; sastoji se od dolomitnih i karbonatnih stijena, a samo je jugozapadni dio graen od
klastinih i magmatskih stijena. Tla su po sastavu uglavnom rendzine i eutrino smee tlo, a u poljima na zaravnima se nalazi smee tlo na
dolomitu, neto crvenice te podruja s lesiviranim tlom.
jedinstvena 5
Topografska obiljeja:
raznolika, prepoznatljiva 4
Visoko i nie gorje ralanjeno je brojnim uvalama i grebenima koji se uglavnom pruaju
karakteristina 3
u smjeru sjever - jug, ije doline prate bujini tokovi potoka. Osobitost ovoga podruja su
uobiajena, bezizraajna 2
zaravni s krakim poljima.
devastirana 1
potpuno ouvana 5
Hidroloka obiljeja:
visoko ouvana 4
Potoci su malobrojni, osim stalnih tokova, ima i nekoliko povremenih. U sredinjem dijelu
umjereno ouvana 3
ima nekoliko gorskih potoka koji pripadaju slivu rijeice Kupine, a na zapadu slivu rijeke
promijenjena 2
Kupe. Jedinstven Sopotski slap.
devastirana 1
ouvana, rijetka, raznolika 5
Vegetacijska obiljeja i stanita:
dobro ouvana 4
Preteu ume: 72% bjelogorine, 7% crnogorine, livadne povrine zauzimaju 10%,
umjereno ouvana 3
travnjaci 5%, oranice i ostale poljodjelske povrine zauzimaju 5%, a izgraena podruja
promijenjena 2
naselja 1% ukupne povrine krajoline jedinice.
devastirana 1
srednji vijek i starije 5
Povijesno razdoblje:
od kraja 16. do 18. st. 4
Podruje je bilo intenzivno naseljeno u neolitu i antikom razdoblju, o emu svjedoe
od kraja 18. do pol. 19. st. 3
brojni arheoloki nalazi. Kontiunuitet se nastavlja i u ranom te u srednjem vijeku. U
od druge pol. 19. do prve pol. 20. st. 2
razdoblju srednjeg vijeka do osnutka Vojne krajine formirana su sva dananja sela.
2.pol.20.st. 1
upeatljiva, vrlo izraajna 5
Prostorna organizacija / kompozicija:
homogena, izraajna 4
Sjeverni dio podruja vieg gorja obiljeava jedinstveni umski pokrov, odijeljen umskim
skladna, uravnoteena 3
putovima. Glavna povijesna cesta koja prati nie obronke gorja povezuje glavna naselja
neizraajna 2
smjetena u podgorju: Soice, Gornju Vas, Tomaevce, Budinjak...
neskladna, devastirana 1
povijesne / vrlo rijetke 5
Funkcije i koritenje prostora:
preteito povijesne / rijetke 4
Koritenje uma je osnovna funkcija ovog preteito umskog podruja ume zauzimaju
nove prilagoene 3
80% povrine, a obradive povrine i livade ostalih 20%. Nekada je stoarstvo bilo vana
nove neprilagoene 2
grana te poljodjelstvo za potrebe stanovnika.
naputeno / bez sadraja 1
povijesni, vrlo ouvani 5
Uzorci neizgraenog krajolika: dobro ouvani, usklaeni 4
Podruje odreuju uzorci velikih umskih povrina koji su dominantno obiljeje krajolika. umjereno ouvani 3
Zaravni krakih polja ralanjene su geometrijom izduenih parcela pravilnih oblika. neskladni 2
devastirani 1
povijesni, visoko ouvani 5
Uzorci naselja / izgraenog krajolika: povijesni, dobro ouvani 4
Zbijena sela smjetena na rubovima plodnih polja, ili uz glavnu cestu. Danas usitnjenih promijenjeni, usklaeni 3
estica nepravilnih oblika. U sreditu naselja javni prostor s crkvom i kolom. novi, slabo usklaeni 2
novi, neusklaeni 1
ouvane > 80% 5
Povijesne graevine (stambene, gospodarske):
ouvane 60-79% 4
Tradicijske stambene i gospodarske zgrade graene od kamena u zoni prizemlja ili
ouvane 30-69% 3
djelomino ukopanog podruma te od drvene grae kata. Zidovi kua izvedeni od drva
ouvane < 30% 2
obraeni su bukom. Strma krovita nekada su bila pokrivena indrom ili slamom.
neznatno ouvane 1

138
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

Ostale povijesne graevine: ouvane > 80% 5

Posebnost naselja su crkve dviju konfesija smjetene jedna uz drugu (Soice) ili u blizini. ouvane 60-79% 4
Ouvane su zgrade starih kola i kapetanova kua iz razdoblja Vojne krajine. Na potocima ouvane 30-69% 3
ima ouvanih drvenih mlinova vodenica. ouvane < 30% 2
neznatno ouvane 1
Oprema prostora, strukture malog mjerila: ouvano > 80% 5
Uz povijesnu cestu cestovna oprema s kraja 19. st., spomen obiljeje, izvori vode. ouvano 60-79% 4
Drvene naprave za suenje trave na livadama. Grkokatolika groblja smjetena izvan ouvano 30-69% 3
naselja. ouvane < 30% 2
neznatno ouvano 1
Vertikalne dominante: potpuno ouvane 5
Stari gradovi na istaknutim lokacijama uzvisina. Zvonici crkava dominiraju u obrisu visoko ouvana 4
naselja ili izvan naselja. umjereno ouvana 3
promijenjena/nema 2
devastirana/neocijenjeno 1
Vizualna obiljeja: vrlo visoka izloenost 5
Dinamina reljefna obiljeja, snano izraenih kontrasta grebena i dolina, pokrivenih visoka izloenost 4
jednolinim pokrivaem uma naglaavaju izrazitu plastinost reljefa. Nasuprot tome umjerena izloenost 3
su utisnuta polja na zaravnima, pravilne geometrije parcela, homogenih oblika naselja. niska izloenost 2
Nema izdvojene gradnje u krajoliku. nije vizualno izloeno 1
Oblikovna i estetska obiljeja: homogena, upeatljiva 5
Dinaminost reljefnih oblika gorskog krajolika pokrivenog umom koji rastvaraju polja s skladna 4
poljodjelskim povrinama. Naselja zatvorenih formi smjetena su na rubovima polja, ili na prihvatljiva 3
junim padinama. neskladna 2
devastirana 1
Nematerijalno naslijee (tradicije, obiaji, mjesta povijesnih dogaaja i drugo): potpuno preivjelo 5
Tradicije i povezanost s krajikim nainom ivota. Na istom podruju paralelno ive dvije visoko ouvano 4
vjeroispovjesti. umjereno ouvano 3
promijenjeno/novo 2
nestalo 1
Elementi materijalnog naslijea (kulturnog i prirodnog): > 130 elemenata naslijea 5
Osim prirodnih vrijednosti Sopotskog slapa, brojnih krakih spilja i endemskih vrsta, > 100 elemenata naslijea 4
unato niskom stupnju naseljenosti prisutan je velik broj pojedinanih kulturnih dobara, > 70 elemenata naslijea 3
arheolokih lokaliteta, starih gradova, crkvi i kapela, tradicijske arhitekture u selima. > 10 elemenata naslijea 2
bez elemenata naslijea 1
Mogunosti za razvoj: vrlo visoke 5
Visoki stupanj ouvanih prirodnih obiljeja u obliku uma, gorski potoci sa slapovima i visoke 4
izvorima pitke vode, velik broj povijesnih seoskih naselja s ouvanom prepoznatljivom umjerene 3
arhitekturom, vrijedni kulturno-povijesni spomenici: crkve, stari gradovi i arheoloki slabe 2
lokaliteti. neznatne 1
Vrjednovanje: meunarodni znaaj
Gorsko, prirodno ope krajolino podruje umberakog gorja ocijenjeno je dobro nacionalni znaaj
ouvanim, reprezentativnim i rijetkim tipom krajolika. regionalni znaaj 69
lokalni znaaj
bez znaaja
Negativna obiljeja:

Gradnja u izvangraevnim podrujima naselja kojom se mijenjaju krajolini uzorci i obiljeja.

Izvori podataka:
Valvasor, 1689., Laszowski,1889., 1902. Lopai, 1885., Hefele, 1893., Hietzinger 1817., Kruhek, 1984., Valenti, 1984., Krmpoti, 1997., Fras,
1988., Valenti,1981., Predovi, 1965.; Lapajne, 1996., koberne, 1999., Tkali, 1874., Smiiklas, 1879., i 1882., Mlinari, 1972., Laszowski,
1902., Kos, 1987., Moaanin, 1984., Pavlievi, 1989., Cvitanovi, 1984., Cvitanovi, 1985., Kruhek, 1993. Sabljar, 1866.; uk, 1942. Cuvaj,
1910.; Barle, 1903. Gjetvaj, 1965., Gjetvaj, 1985., Muraj, 1989., Gjetvaj, 1996. Skala, 1984., Dugaki 1949/1950.
Obradio/la: BDBilui Datum obrade: 2010. K1

139
Krajolik kao kul turno na slijee

Krajolina jedinica: Katastarske opine:

Gorsko, prirodno ope krajolino podruje Soice, Sopote, umberak Mj: 128800
umberakog gorja
Povijesni razvoj ( karte 18. stoljea)

Povijesni razvoj ( karta 19. stoljea)

Izvori podataka: karta Jozefinske izmjere civilne Hrvatske 1765.-83., Kriegsarchiv, Be

K2
Katastarska karta 1863. k.o. Soice i k.o. umberak, HDA, Zagreb

140
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

Krajolina jedinica Katastarska opina:

Gorsko, prirodno ope krajolino podruje Soice Mj: 1:10000

umberakog gorja
Postojee stanje (dio opeg krajolinog podruja)

Izvori: ARKOD K3

141
Krajolik kao kul turno na slijee

Krajolina jedinica
FOTOGRAFIJE: IZGLED, PANORAMSKA SLIKA KRAJOLIKA
Gorsko, prirodno ope krajolino podruje KARAKTERISTINI UZORCI KRAJOLIKA I
umberakog gorja GRADITELJSKO NASLIJEE

Vizualna obiljeja krajolika

Prepoznatljivi uzorci naselja i neizgraenog krajolika

Uobiajena i prepoznatljiva stambena i gospodarska tradicijska izgradnja

Snimila: BDBilui Datum: 2010. K4

142

Prepoznavanje i odreivanje opih
krajolinih tipova (regionalna razina - 2)
Tipoloko razvrstavanje krajolika ukljuuje prepozna-
vanje krajolinih uzoraka u kojima su prirodni i kulturni
utjecaji zajedniki oblikovali njegova dananja obiljeja.
Prepoznavanje i odreivanje krajolinog tipa/podruja
obuhvaa nekoliko postupaka; poloaj u prostoru se
opisuje te prikazuje grafikim/kartografskim prikazom.
Kriteriji za odreivanje granice podruja su hidrografska
mrea, rubovi, prostorna orijentacija, zajednike znaaj-
ke (kulturne, prirodne). Opisni podatci odnose se na: pri-
rodna obiljeja (klima, reljef, visina, ralanjenost, nagibi,
geoloki sastav i vrste tla, pokrov tla, koritenje zemljita;
na kulturna obiljeja: vrste, tipove i uzorke izgraenih
podruja, naselja i ostalih karakteristinih graditeljskih
struktura i oblika, uzorke neizgraenog krajolika, oblike i
tipove polja, parcelaciju i nain koritenja poljodjelskog
zemljita. Za prepoznavanje i odreivanje krajolinog
tipa/podruja veliku ulogu imaju i statistiki podatci,
podatci o geolokim obiljejima, tlima, reljefu, nagibima,
vodama, pokrovu, koritenju, broju stanovnika i drugo.
Slikovnim prikazima ilustriraju se karakteristina obilje-
ja: reljefa, pokrova, uzoraka krajolika, naselja, koritenja
prostora i slino. (tablica 8).
Temeljno obiljeje kulturnog krajolika umberka jest
povijesno, na to upuuje niz antropogenih, kulturnih
pojava u krajoliku, koje na poseban i prepoznatljiv nain
odraavaju zadane fizike uvjete. Smjetaj i prostorna
organizacija tradicijskih naselja202 te poloaj poljodjel-
skih povrina povijesno su bili uvjetovani klimatskim i
mjestopisnim svojstvima prostora. Uzorci izgraenog i
neizgraenog krajolika na taj nain odraavaju prirodne
uvjete, kao i povijesne razloge i uvjete koritenja zemlji-
ta (vlasnike odnose, nain upravljanja, veliinu polja,
ograivanje, usjeve, arheoloke nalaze i sl.). Prostorni
ustroj organizacija krajolika u pogledu smjetaja nase-
lja i crkvenih zgrada, izbora njihove lokacije, interpretira
se u okviru tzv. mentalnih karti ili svete geografije, koja
202 Morfoloka obiljeja, odnosno tipovi naselja razlikuju se prema
kriteriju gustoe: a) rastresito, ratrkano, disperzno, razbijeno selo;
b) zbijeno, zgusnuto, u gomili, aglomerirano selo. Marinovi Uzelac,
2001: 86.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
ilustrira odnose ljudi i njihove kulture prema prostoru
koji ih okruuje.203 Kao primjer regionalne i podregio-
nalne tj. druge i tree razine karakterizacije proveden
je tipoloki razvrstaj krajolika, odnosno prepoznavanje
opih krajolinih tipova i krajolinih tipova krajoline
regije umberka. Potvrena je pretpostavka o razno-
likosti, a istodobno jedinstvenosti prostora umberka,
kao homogene krajoline regije prepoznate na nacio-
nalnoj razini klasifikacije sa stanovita prirodnih obiljeja.
Metodom karakterizacije krajolika na istraivanom su
podruju prepoznata etiri opa krajolina tipa: gor-
ski prirodni, brdsko-gorski prirodni, brjeuljkasto-brdski
mjeoviti i brjeuljkasto-nizinski ruralni opi krajolini
tip (tablica 9, sl. 59).204
Prepoznati opi krajolini tipovi pridruivanjem poseb-
nih mjestopisnih obiljeja postaju sljedea opa krajo-
lina podruja:
1. brjeuljkasto-nizinsko, ruralno, ope krajolino po-
druje Jastrebarskog Pokuplja i Samoborskog polja
2. brjeuljkasto-brdsko, mjeovito, ope krajolino po-
druje Samoborsko-pleiviko-vivodinskog prigorja
3. brdsko-gorsko, prirodno, ope krajolino podruje
umberako-samoborskog gorja
4. gorsko, prirodno ope krajolino podruje umbe-
rakog gorja (tablice 6 i 7).
Opa krajolina podruja, tj. podruja zajednikih svoj-
stava krajolika ukljuuju zemljopisno odreena podru-
ja jedinstvenih znaajki reljefa, geolokog i sastava tla te
dominantnog tipa koritenja prostora (tablice: 10a, 10b,
10c, 10d, 10e). Nazivi su im odreeni atributima kao to
su: gora, brda, brjeuljci, nizine itd., odnosno: prirodni,
mjeoviti, ruralni, kojima se dodaje vlastito ime, te glavni
toponim odreenoga podruja. Granice opih krajoli-
nih tipova i podruja oznaene su na kartogramskom
203 Primjer smjetaja velikih crkvenih graevina srednjeg vijeka na
istraivanom podruju umberka takoer pokazuje stvaranje tzv. sve-
tog mjestopisa.
204 Vidjeti kartogramski prikaz: Tipoloki razvrstaj krajolika regionalne
razine (2) opi krajolini tipovi.
143
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 8: Matrica prepoznavanja i odreivanja krajolinih tipova/podruja

KRAJOLINI TIP/
POSTUPAK
PODRUJE
POLOAJ U PROSTORU opis i grafika ilustracija, karta
kriteriji za odreivanje granice: hidrografska mrea, rubovi, prostorna orijentacija,
GRANICE
zajednike znaajke (kulturne i prirodne)
prirodna obiljeja: klima, reljef, visina, ralanjenost, nagibi, geoloki sastav i vrste tla,
pokrov tla, koritenje zemljita
OPISNI PODATCI kulturna obiljeja: vrste, tipovi i uzorci izgraenih podruja, naselja i ostalih karakteristinih
graditeljskih struktura i oblika, uzorci neizgraenog krajolika, oblici i tipovi polja, parcelacija
i nain koritenja poljodjelskog zemljita
podatci o geologiji, tlima, reljefu, vodama, pokrovu, koritenju, gustoi izgraenosti,
STATISTIKI PODATCI
broju stanovnika i dr.
prikaz karakteristinih obiljeja: reljefa, pokrova, uzoraka krajolika, naselja,
FOTOFOKUMENTACIJA
koritenja prostora i sl.

1. brjeuljkasto-nizinsko, ruralno, ope krajolino podruje

Jastrebarskog Pokuplja i Samoborskog polja
2. brjeuljkasto-brdsko, mjeovito, ope krajolino podruje
Samoborsko-pleiviko-vivodinskog prigorja
3. brdsko-gorsko, prirodno, ope krajolino podruje
umberako-samoborskog gorja
4. gorsko, prirodno ope krajolino podruje umberakog gorja

59. Opa krajolina podruja umberka

prikazu.205 Osim kartiranja svaki krajolini tip ili podruje
sadri i pisane opise kojima se poblie odreuju njegova
svojstva. Svako ope krajolino podruje analizira se i
opisuje prema sljedeoj strukturi podataka:206 smjetaj,
sutinska, povijesna, vizualna i ekoloka obiljeja te ne-
gativna obiljeja i pritisci, a na kraju se opisuju smjer-
nice za upravljanje i razvoj. Struktura podataka na ko-
joj se temelji ova razina podjele, osim geomorfolokih,
obuhvaa najveim dijelom kulturne sastavnice krajo-
205 U realnom prostoru krajolik je kontinuiran i njegov se karakter ne
mijenja naglo i odsjeeno, ve postupno od sredine podruja (tipa)
gdje su svojstva i uzorci jasno definirani, a prema rubovima manje.
206 Podatci prikupljeni putem obrazaca za istraivanja svakog naselja
i krajoline jedinice interpretiraju se u predloene kategorije obiljeja
krajolinog podruja.
lika, kao to su naselja i koritenje prostora (tablica 9).207
Ukljuuju se i analize povijesnog formiranja prostora, na
temelju georektifikacije i analize povijesnih karata, koje
prikazuju prostorni ustroj i uzorke krajolika odreenog
povijesnog razdoblja.208
207 Kao izvor podataka koritena je karta Koritenje prostora (Land
Use) izraena za potrebe ovoga istraivanja na temelju satelitske snim-
ke iz 2010. godine. Vidjeti u poglavlju 9. Prilozi: Kartogramski prikaz
9.4.7. Navedeni podatci su nadopunjeni podatcima dobivenim iz
popisnih obrazaca za povijesna naselja i krajoline jedinice. Popisne
obrasce za povijesna naselja i krajoline jedinice vidjeti u tablicama
6 i 7.
208 U analizu su ukljuene karte Jozefinske izmjere civilne Hrvatske:
Zagrebake upanije i Slunjske pukovnije iz 1765. 1783. godine te
karte Prve katastarske izmjere iz 1860.-62. godine za katastarske opine
na podruju istraivanja.

144
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

Tablica 9: Prepoznavanje i odreivanje opih krajolinih tipova (OKT) i krajolinih tipova (KT)

SVOJSTVO RELJEFNA SVOJSTVO OBILJEJE

OZNAKA NAZIV OKT NAZIV KT
OKT/KT-a OBILJEJAOKT/KT-a OKT/KT-a OKT/KT-a
brjeuljkasto-nizinski ruralni ratarski irokih
KT 1.1. ruralni iroke doline potoka ruralni ratarski
ruralni dolina potoka
brjeuljkasto-nizinski
KT 1.2. ruralni brjeuljkasti umski brjeuljkasti umski
ruralni
ruralno- brjeuljkasto-nizinski nizinsko brjeuljkasti
KT 1.3. ruralni nizinsko-brjeuljkasti mjeoviti
urbani ruralni ruralno-urbani
brjeuljkasto-nizinski brjeuljkasti ruralni
KT 1.4. ruralni brjeuljkasti ruralni mjeoviti
ruralni mjeoviti
brjeuljkasto-nizinski
KT 1.5. ruralni nizinski urbani semi-ruralni nizinski urbano ruralni
ruralni
brjeuljkasto-brdski
KT 2.1. mjeoviti brdski krki ruralni mjeoviti brdski krki ruralni
mjeoviti
brjeuljkasto-brdski
mjeoviti- brjeuljkasto-brdski
KT 2.2. mjeoviti brjeuljkasto-brdski ruralni ruralni ratarsko-
mozaini mjeoviti
vinogradarski
brjeuljkasto-brdski brjeuljkasti ruralni
KT 2.3. mjeoviti brjeuljkasti ruralni ratarski
mjeoviti ratarski
ratarski- brjeuljkasto-brdski brjeuljkasti ruralni
KT 2.4. mjeoviti brjeuljkasti ruralni
vinogradarski mjeoviti vinogradarsko-ratarski
ruralni brjeuljkasto-brdski
KT 2.5. mjeoviti brdski brdski ruralni mjeoviti
doprirodni mjeoviti
brjeuljkasto-brdski brjeuljkasti ruralni
KT 2.6. mjeoviti brjeuljkasti ruralni
mjeoviti ratarsko-vinogradarski
ruralni brjeuljkasto-brdski brjeuljkasti ruralni
KT 2.7. mjeoviti brjeuljkasti
doprirodni mjeoviti mjeoviti
mjeoviti- brjeuljkasto-brdski brjeuljkasto-brdski
KT 3.1. prirodni brdski ruralni
mozaini mjeoviti ruralni mjeoviti
brdski doprirodni
KT 3.2. prirodni brdski doprirodni ruralni brdsko-gorski prirodni
ruralni
KT 3.3. prirodni brdsko-gorski umski brdsko-gorski prirodni brdsko-gorski umski
brdsko-gorski
KT 3.4. prirodni brdsko-gorski doprirodni brdsko-gorski prirodni
doprirodni ruralni
brdsko-gorski ruralni
KT 3.5. prirodni brdsko-gorski doprirodni ruralni brdsko-gorski prirodni
mjeoviti
brdski ruralni
KT 3.6. prirodni brdski doprirodni semi-ruralni brdsko-gorski prirodni
doprirodni
KT 4.1. prirodni gorski umski gorski prirodni gorski umski

KT 4.2. prirodni gorski ruralni mjeoviti gorski prirodni gorski ruralni mjeoviti

KT 4.3. prirodni visokogorski umski gorski prirodni visoko gorski umski

KT 4.4. prirodni gorski krki ruralni gorski prirodni gorski krki ruralni
gorski krki doprirodni
KT 4.5. prirodni gorski krki doprirodni ruralni gorski prirodni
ruralni

145
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 10a, 10b, 10c, 10d, 10e: Nain koritenja prostora u opih krajolinih tipova (OKT) i krajolinih tipova (KT)

10a NAIN KORITENJA PROSTORA

izgraena
travnjaci livade i bjelogorine crnogorine poljodjelske vode ukupna
OKT1 podruja
(ha) panjaci (ha) ume (ha) ume (ha) povrine (ha) (ha) povrina (ha)
(ha)
KT 1.1. 503 1 188 45 2.455 101 440 3.733
KT 1.2. 175 0 3.823 134 102 0 9 4.245
KT 1.3. 175 56 758 50 1.058 0 514 2.613
KT 1.4. 360 70 1.287 0 594 0 151 2.462
KT 1.5. 679 0 142 1 851 0 657 2.332
UKUPNO 1.894 127 6.200 230 5.060 101 1.773 15.387

10b NAIN KORITENJA PROSTORA

ukupna
travnjaci livade i bjelogorine crnogorine poljodjelske vode izgraena
OKT 2 povrina
(ha) panjaci (ha) ume (ha) ume (ha) povrine (ha) (ha) podruja (ha)
(ha)
KT 2.1. 98 193 578 41 273 0 80 1.265
KT 2.2. 326 754 2.335 19 622 0 200 4.259
KT 2.3. 432 411 563 6 664 0 152 2.230
KT 2.4. 1.106 1 291 724 37 1 455 0 610 5.225
KT 2.5. 90 175 1.097 0 279 0 86 1.729
KT 2.6. 685 23 177 0 148 0 112 1.145
KT 2.7. 159 0 783 55 91 0 105 1.195
UKUPNO 2.899 2.850 6.261 159 3.535 0 1.346 17.051

10c NAIN KORITENJA PROSTORA

livade i izgraena ukupna
travnjaci bjelogorine crnogorine poljodjelske
OKT 3 panjaci vode (ha) podruja povrina
(ha) ume (ha) ume (ha) povrine (ha)
(ha) (ha) (ha)
KT 3.1. 226 595 1.452 46 410 0 112 2.842
KT 3.2. 101 343 3.131 65 247 0 49 3.934
KT 3.3. 38 149 5.827 3 58 0 9 6.084
KT 3.4. 78 369 2.065 25 134 0 13 2.685
KT 3.5. 158 95 2.521 8 135 0 66 2.984
KT 3.6. 64 68 1.235 16 203 0 12 1.598
UKUPNO 664 1.622 16.232 163 1 186 0 260 20.128

10d NAIN KORITENJA PROSTORA

ukupna
livade i bjelogorine crnogorine poljodjelske izgraena
OKT 4 travnjaci (ha) vode (ha) povrina
panjaci (ha) ume (ha) ume (ha) povrine (ha) podruja (ha)
(ha)
KT 4.1. 58 53 1.795 29 26 0 0 1.962
KT 4.2. 148 154 1.424 18 200 0 51 1.996
KT 4.3. 134 257 2.063 606 50 0 0 3.110
KT 4.4. 119 398 1.175 133 233 0 92 2.151
KT 4.5. 139 472 3.089 140 169 0 15 4.024

146
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

10e NAIN KORITENJA PROSTORA U OPIM KRAJOLINIM TIPOVIMA (OKT)

NAIN OKT 1 PODRUJE ISTRAIVANJA
OKT1 OKT 2 (ha) OKT 2 OKT3 (ha) OKT3 OKT4 (ha) OKT 4
KORITENJA (ha) (ha) (%)
TRAVNJACI 1.894 12% 2.899 17% 664 3% 600 5% 6.058 9%
LIVADE 127 1% 2.850 17% 1.621 8% 1.334 10% 5.933 9%
BJELOGORINE
6.200 40% 6.261 37% 16.232 81% 9.545 72% 38.239 58%
UME
CRNOGORINE
230 1% 159 1% 163 1% 925 7% 1.478 2%
UME
POLJODJELSKE
5.060 33% 3.535 21% 1.186 6% 679 5% 10.461 16%
POVRINE
VODENE
101 1% 0 0% 0 0% 0 0% 101 0%
POVRINE
IZGRAENE
1.773 12% 1.346 8% 260 1% 158 1% 3.538 6%
POVRINE
UKUPNO 15.387 17.051 20.128 13.243 65.811

Analiza svojstava krajolika temelji se na uzorcima krajoli-
ka i ocjeni njihova stanja. Uzorci krajolika, koji ine svaku
jedinicu krajolika prepoznatljivom i razliitom od druge,
razlikuju se u pojedinim podrujima po zastupljenosti
pojedinih tipova sastavnica: uma, poljodjelskih povri-
na, livada, voda, naselja, izdvojenih graevina, opreme
krajolika, prometnica, infrastrukturnih graevina te ne-
izravno i po geomorfolokim obiljejima (nadmorskim
visinama, ralanjenosti reljefa, nagibima, sastavu stijena
i vrstama tla).209 Uzorci krajolika obuhvaaju izgraena i
neizgraena podruja, a njihovo prepoznavanje odgo-
vara posebnostima istraivanog podruja (tablica 11).
Karakter svakog opeg krajolinog tipa ovisi o sloenoj
i razliitoj kombinaciji prirodnih i kulturnih sastavnica
te koritenja i organizacije prostora, uzoraka neizgrae-
nog krajolika i naselja te ostalih izgraenih struktura i
obiljeja, koje su tijekom povijesnog razvoja oblikovale
njegov izgled i dananje stanje. Dananji izgled krajo-
lika rezultat je ovjekovih aktivnosti i prirodnih proce-
sa pod utjecajem politikih, demografskih, gospodar-
skih i klimatskih uvjeta i promjena.210 Karakter krajolika
209 Usporediti s tablicom 9.
210 Pokazatelji demografskih kretanja su statistiki podatci o broju
stanovnika i kua u naseljima u pojedinim razdobljima popisivanja
stanovnika. Za sva povijesna naselja na podruju kulturnog krajolika
umberako-samoborsko gorje Pleiviko prigorje analizirani su po-
datci o broju stanovnika iz prvog popisa 1857. godine, zatim razdoblje
najveeg broja (oko 1900. godine) te broj stanovnika iz posljednjeg
popisa 2001. godine. Podatci se unose u Popisnu tablicu 9.5.2.
odreen stupnjem i nainom meudjelovanja ovjeka
i njegovog prirodnog okolia prisutan je u pojavnosti
uzoraka izgraenog i neizgraenog krajolika po kojima
se meusobno razlikuju pojedina krajolina podruja.
Ope krajolino podruje gorskog, prirodnog krajoli-
ka umberka smjeteno je na sjeverozapadnom dijelu
krajoline regije umberka na granici sa Slovenijom. Na
jugoistonom dijelu granii s brdsko-gorskim prirodnim
opim krajolinim podrujem umberako-samobor-
skog gorja, a na jugoistonom s brjeuljkasto-brdskim
mjeovitim podrujem Vivodinsko-samoborsko-ple-
ivikog prigorja. Sutinsko obiljeje opeg gorskog
prirodnog krajolinog podruja umberka odreuje
prirodni, umski karakter vieg gorja graenog od ra-
zliitih vrsta stijena: na najviim visinama i u zaravnima
od dolomitnih stijena, te od karbonatnih i magmatskih
stijena. Podruje ume kao dominantno obiljeje ovo-
ga podruja pokriva najvei dio teritorija. Bjelogorine
ume zapremaju 72,1% povrine, crnogorine 7,0%; sli-
jede povrine pokrivene livadama u iznosu od 10,1% te-
ritorija; udio poljodjelskih povrina iznosi 5,1%, travnjaka
4,5%, a izgraene povrine naselja zauzimaju 1,2% povr-
ine.211 Velike umske povrine povremeno se otvaraju
prostorima livada i panjaka, dok su oranice zastuplje-
ne na dvjema prostranim zaravnima, u krakim polji-
ma. Zbog malo obradiva tla i nepovezanosti agrarnih
211 Usporediti s tablinim prikazom 9.5.5.

147
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 11: Uzorci izgraenog i neizgraenog krajolika umberka

TIP UZORKA 2. RAZINA KARAKTERIZACIJE 3. RAZINA KARAKTERIZACIJE

pravilni oblici estica nizinskih podruja

ORANICE pravilni oblici estica krakih polja
nepravilni oblici estica brdskih i gorskih podruja

travnjaci, livade koenice, panjaci,

LIVADE
livade za rekreaciju itd.
UZORAK
NEIZGRAENOG vinogradi
TRAJNI NASADI
KRAJOLIKA vonjaci, rasadnici i sl.

crnogorine/bjelogorine ume
UME
mjeovite ume

vodotoci (rijeke, potoci, slapovi, izvori...)

VODE
vodene povrine (lokve, ribnjaci...)

povijesni dijelovi grada

GRADSKA NASELJA dijelovi grada modernog i suvremenog razdoblja
gospodarska i industrijska podruja

povijesni tipovi zbijenih sela (linijskih, grupiranih...)

povijesni tipovi rastresitih sela sa zaselcima
SEOSKA NASELJA
nova podruja seoskih naselja
disperzna gradnja u krajoliku

povijesni gospodarski sklopovi

INDUSTRIJSKA /GOSPODARSKA NAMJENA punionice vode, skladita
farme, gospodarstva itd.

nizovi tradicijskih klijeti, vinogradarski podrumi

PODRUJA KLIJETI U VINOGRADIMA
nova gradnja u vinogradima
UZORAK IZGRAENOG
turistiki i rekreacijski sadraji
KRAJOLIKA OSTALE VRSTE GRADNJE I KORITENJA
ljeilita, itd.

utvrde stari gradovi, dvorci

IZDVOJENE ZGRADE U KRAJOLIKU
crkve i kapele, samostani, kole, planinarski domovi...

groblja izvan naselja

MEMORIJALNA PODRUJA I GROBLJA
memorijalna podruja i obiljeja, itd.

javna plastika, raspela, poklonci,

OBJEKTI MALOG MJERILA
oprema poljodjelskog krajolika

ceste, mostovi, cestovna oprema itd.

PROMETNICE I PROMETNE GRAEVINE
biciklistike i planinarske staze

stari vodospremnici,
KOMUNALNE I INFRASTRUKTURNE GRAEVINE
bunari i sl.

EKSPLOATACIJSKE
KAMENOLOMI kamenolomi u funkciji i/ili naputeni
POVRINE

ARHEOLOKA istraeni i prezentirani arheoloki lokaliteti,

ARHEOLOKI LOKALITETI
NALAZITA potencijalni i neistraeni

148

povrina naselja su smjetena na zaravnima, kao zaseoci
od svega nekoliko kua (Rajakovii, Gri, Jezernice i dr.)
ili vea sela uz kraka polja (Soice, Mrzlo Polje umbe-
rako, itd.).212 Osim prirodnih mogunosti i ogranienja,
povijesne okolnosti i uvjeti kolonizacije (naseljavanja)
ovog prostora utjecali su na smjetaj, oblike, organiza-
ciju naselja i prostora.213 Prostorna organizacija i nain
koritenja zemljita u odnosu na srednjovjekovno raz-
doblje u vojno-krajikom dijelu umberka promijenjeni
su poetkom 16. stoljea. U razdoblju od 10. stoljea pa
do uskokog naseljavanja umberka dolaze do izraaja
njegov granini poloaj, sukobi interesa njemakih kne-
zova i hrvatske feudalne drave, akvilejskih patrijarha
i biskupa Zagrebake biskupije, a oituju se u gradnji
nekoliko utvrenih gradova. Podrujem umberka pro-
lazila je potkraj 10. stoljea dravna granica izmeu nje-
make i austro-ugarske drave. Ta se granica poela for-
mirati isprva dolinom rijeke Krke, a u 12. st. prelazi na vr-
hove umberake gore, gdje se do poetka 16. st. obli-
kovala kao dananja. umberak je pripadao Hrvatskoj,
a njegovo je stanovnitvo rimokatolike vjeroispovjesti
bilo od 1081. godine pod jurisdikcijom zagrebake bi-
skupije. Krenje ume u graninom pojasu zapoelo je u
drugoj polovini 12. st., kad je feudalna obitelj Spanheim
zapoela kolonizaciju podruja oko Krke u Gorjancima
212 Podatci se prikupljaju i analiziraju u popisnoj tablici 9.5.2.
213 Arheoloki nalazi s podruja umberka iz paleolitika, neolitika i
bronanoga doba govore o pogodnosti podruja za organiziranje traj-
nih oblika naseljenosti. umberaka prapovijesna naselja ili gradine
(utvrena naselja) nastala su prema dosadanjim saznanjima tijekom
kasnog bronanog i starijeg eljeznog doba. Podruje je prepuno to-
ponima: gradina, gradie, gradite, gradec, graec, budim, gradna.
umberaki prostor bio je ukljuen u sastav Rimskoga carstva u okvi-
ru Gornje Panonije. Prirodni uvjeti i povijesni razvitak u svim su povi-
jesnim razdobljima odreivali mjesto nastanjivanja. Naseljavanje uz
plodna tla, vode, panjake, ume, u nizinama karakteristino je za
mirnija razdoblja 1. i 2. stoljea, dok se u 3. i 4. te poetkom 5. stoljea,
kad se naziru prve opasnosti od upada barbarskih plemena, naselja
sele na vrhove brda s kojih se lake uoava neprijatelj i priprema obra-
na. Na temelju dosadanjih arheolokih nalaza moe se zakljuiti da je
naseljavanje sredinjeg dijela umberka i njegovih prigorskih podruja
u prapovijesnom i antikom razdoblju bilo vrlo izraeno, zahvaljujui
pogodnostima poloaja za poljodjelstvo i stoarstvo te za koritenje
rudnih bogatstava. Iako naseljavanje umberka moemo pratiti od
prapovijesti i antike, o emu svjedoe brojni arheoloki nalazi, povijesni
podatci o naseljima pouzdano se mogu pratiti od srednjeg vijeka, raz-
doblja prve kolonizacije umberka. (Klai, 1898., Klemenc, 1903., Vinski
Gasparini, 1973., Vinski Gasparini, 1975., Malez, 1984., Gregl, 2006., u-
kovi, 1993., ukovi; Teak Gregl, 1994., Gregl, 1996., Lapajne, 1996.,
koberne, 1999., koberne, 2002., koberne, 2006.)
Tip olok i razvrstaj k rajolika
i na umberku. Razdoblje druge kolonizacije odvija se
od poetka 16. stoljea (1530. godine) naseljavanjem
izbjeglog stanovinitva pred turskim osvajanjima i or-
ganizacijom Vojne krajine. Podruje umberka je 1578.
godine ukljueno u sastav Vojne krajine. U namjeri da
sprijei daljnja turska pustoenja, uprava tada ve osno-
vane Vojne krajine potie organizirano naseljavanje sta-
novnika iz Bosne, Srbije i Rae, a potom Like i zapad-
ne Bosne, okolice Srba, Unca i Glamoa te iz Cetinske
krajine, koji e umjesto kmetskih imati vojne obaveze.
Doseljavanje pojediih skupina novopridolih stanovni-
ka vezano je uz plodne, obradive ili panjake povrine.
Doseljeno stanovnitvo ivjelo je u zajednikim doma-
instvima zadrugama. Zadruni posjedi obuhvaali su
vee prostore za panjake koje su se postepeno proiri-
vali krenjem ume. Doseljenici nisu bili naseljivani na
plemikim imanjima uz kmetove, ve su se sa svojim
stadima ovaca i koza smjestili uz livade i panjake na
proplancima. Razlike u toponimima podupiru podatke
o prvoj i drugoj kolonizaciji. Tako se primjerice, naselja u
dolini Kupine nazivaju Kostanjevac, Tupina, Kupina,
a najvei broj zaselaka drugoga razdoblja kolonizacije
je patronimijskog oblika: Vukovii, Tomaevii, urii,
Golubii, Popovii, Sekulii isl. Od tada na umberku
ive dvije skupine koje se razlikuju po vjerskoj i etni-
koj pripadnosti, dijalektima i kulturnim tradicijama. Pre-
stankom turskih opasnosti zapoinje proces otvaranja
Vojne krajine trgovini, koritenju uma i mineralnih si-
rovina, to dovodi do otvaranja rudnika bakra i eljeza
u Rudama te tvornice stakla u Osredku. Stanovnici koji
su ivjeli zadrunim nainom ivota i bavili se poljodjel-
stvom i stoarstvom za vlastite potrebe, bili su vezani
uz feudalni ili crkveni posjed, ili kao krajinici Vojne kra-
jine. Ukidanjem feudalizma i razvojaenjem Vojne kra-
jine dolazi do promjena u drutvenim odnosima koje
su se izravno odrazile i na izgled krajolika.214 Doseljeni
stanovnici nisu bili naseljavani na plemikim imanjima
214 Tkali, 1874., Smiiklas, 1879., i 1882., Mlinari, 1972., Laszowski,
1902., Kos, 1987., Valvasor, 1689., Laszowski,1889., Lopai, 1885., Hefele,
1893., Hietzinger 1817., Kruhek, 1984., Valenti, 1984., Krmpoti, 1997.,
Fras, 1988., Valenti, 1981., Predovi, 1965., Laszowski, 1903., Roi,1907.,
Radmilovi,1942., Biani, 1951., Despot, 1956., Despot, 1962., Despot,
1970., eelj,1971., Moaanin, 1984., Pavlievi, 1989., Sudnik,1989., Kara-
man, 1991., Kruhek, 1975: 196)
149
Krajolik kao kul turno na slijee
60. Brjeuljkasti krajolik naselja Slaveti
uz kmetove, ve su se sa svojim stadima ovaca i koza
smjestili uz livade i panjake na proplancima. Stoarski
nain ivota uvjetovao je tip ratrkanih sela sa zaseoci-
ma koja su dobila patronimika imena.215 Osim ratova-
nja, glavno zanimanje im je bilo stoarstvo, a ne ratar-
stvo. Od tog vremena na sredinjem prostoru umberka
ive dvije skupine koje se razlikuju po vjerskoj i etnikoj
pripadnosti, dijalektima, kulturnim tradicijama. Proces
pridobivanja pravoslavnog stanovnitva na prihvaanje
sjedinjenja s rimskom crkvom, koji se provodio od kraja
16. st. i u drugim europskim zemljama s konfesionalno
razliitim stanovnitvom, dogaao se i na umberku. U
vrijeme kada su osnivane grkokatolike upe nastajale
su i crkve, koje su veinom bile graene od drva te nisu
ostale ouvane i njihov nam je izgled danas nepoznat.
Na njihovom mjestu danas stoje zidane crkve, graene
215 Srednjovjekovna naselja Cernik, Kravljak, Cerovica, Soice, Prisje-
ka, Grabarak, Kostanjevac, Tupina, Kupina, i sl., a najvei broj sela i
zaselaka uspostavljen u 16. stoljeu ima nazive patronimijskog oblika:
Vukovi, Tomaevii, urii, Golubii, Popovii, Sekulii, itd. (Sabljar, vanjem unosile nove obrasce u dotadanju sliku tradicionalne grad-
1866.; uk, 1942.; Cuvaj, 1910.; Barle, 1903.)
150
veim dijelom u 18. stoljeu ili kasnije.216 Osim uprav-
nih funkcija, sjedita komandi, crkvenih upa i sajmova,
novi drutveni vid ivota potie se otvaranjem kola.217
Vanu sastavnicu izgraenog krajolika ine zgrade sta-
rih kola smjetenih u veim selima, kao to su Soice,
216 Ujedinjenjem vjernika osnovana je najstarija grkokatolika upa
u Badovincima 1620. godine, a potom i crkva sv. Petra i Pavla u Mr-
zlom Polju, sv. Nikole u Badovincima, sv. Petke u Budinjaku, sv. Jurja
u Stojdragi i mnoge druge. Rijetkost predstavlja crkva sv. Ilije na sv.
Geri, jedna od najstarijih, ako ne i najstarija grkokatolika crkva u Hr-
vatskoj, izgraena u doba prvog doseljenja uskoka u umberak. Jedna
od najvrjednijih grkokatolikih crkava na umberku je crkva sv. Petra
i Pavla u Soicama, uz koju se nalazi i katolika kapela Blaene Dje-
vice Marije. (Abodi; Predovi, 1967.; Horvat, 1975.; Horvat; Mateji;
Prijatelj, 1982.; Cvitanovi, 1984.; Cvitanovi, 1985.; Kruhek, 1993.)
217 Slubeni poetak kolstva u Vojnoj krajini vezan je uz terezijanske
naredbe o kolama u Vojnoj krajini iz 1775. godine. U okviru Vojne
krajine bila je uvedena obveza osnovnog kolovanja za djeake, tako
se 1769. godine u Soicama otvara kola za podruje 11 kompanije.
Iste godine u Mrzlom Polju umberakom zapoela je s radom ko-
la za podruje 12. kompanije, kao trivijalka, trorazredna kola. Zgrade
javne namjene na podruju Vojne krajine gradile su se prema pro-
jektima koje je odobravala graevinska direkcija Generalne komande,
uglavnom na temelju tipiziranih nacrta te su svojim razliitim obliko-
nje u krajoliku. (Cuvaj, 1910.; Barle, 1903.)

Mrzlo Polje umberako, Kalje, Stojdraga itd.218 Vaan
oblik srednjovjekovnog drutvenog ivota bila je za-
druna obiteljska organizacija koja se odrala do kraja
19. stoljea, a koja je imala veliki utjecaj na organizaciju
i oblikovanje krajolika.219
Ukidanje Vojne krajine i dioba zadruga doveli su do
usitnjavanja i dotada skromnih seoskih posjeda i pro-
mjene u uzorcima neizgraenog krajolika. Posljedica
diobe zadruga jest podjela estica na niz manjih, tako
da je dananji izgled poljodjelskog krajolika obiljeen
usitnjenom parcelacijom nepravilnih oblika, prilagoe-
nom geomorfolokim oblicima, koja je usko povezana s
lokacijom povijesnih naselja.220 Do 1848. godine vladali
su propisi urbara Marije Terezije u pogledu iskoritava-
nja panjaka i uma.221 Poetkom 19. stoljea zahvalju-
218 Jedino naselje na podruju umberka koje je razvilo odreeni
stupanj sredinjih funkcija i sadraja lokalnog sredita su Soice, smje-
tene unutar najveeg polja zaravni na umberku. Smjeteno je na
jednom od najstarijih prometnih pravaca prema jugu; put to se od
Soica preko Kostanjevca, Pribia, Kraia vee na cestu Zagreb Kar-
lovac, u smjeru zapada vee se s pravcem Metlika Karlovac, a pre-
ma istoku s Breganom i Samoborom. Soice su u razdoblju poetka
19. stoljea bile sredinje naselje umberka gdje su se odvijali tjedni
sajmovi. (Demian, 1810.; Muraj, 1989.)
219 Uskoci su se izvan svojih vojnikih dunosti najvie bavili sto-
arstvom (krupnom i sitnom stokom). U doba uskokog naseljava-
nja pojedine zadrune obitelji nastanile su se uz panjake i obradivu
povrinu. Budui da takvih povrina nije bilo u izobilju, te su se mno-
golane obitelji smjetavale na udaljenim zemljinim esticama. To
je jedan od razloga zato je umjesto veih naselja nastao velik broj
malih zaselaka. Zadruga je bila ne samo gospodarska, ve i posjedov-
na i naseobinska jedinica. Kune zadruge nisu bile samo posebnost
vojnokrajikog podruja, ve su bile preuzete kao sustav nastao pra-
starim narodnim obiajima i potrebama. (elap, 1957.)
220 Podatci se temelje na analizi karata katastarske izmjere iz 1860.
godine i reambulacije provedene 1903. godine. (Gjetvaj, 1965., Gje-
tvaj, 1985., Muraj, 1989., Gjetvaj, 1996.)
221 Najvei broj zemljinih zajednica nastao je nakon ukidanja kmet-
stva 1848. godine, odnosno u razdoblju segregacije poljoprivrednog
i umskog zemljita od 1848. do 1857. godine. Bivim kmetovima je
1871. godine tzv. Krajikim zakonom, odnosno razvojaenjem i inte-
gracijom Vojne krajine s banskom Hrvatskom u jedinstvenu uprav-
no-politiku cjelinu podijeljena zemlja. Vezano uz segregaciju dolo
je na nekim mjestima do potpune promjene krajolika. Seljaci su sjekli
umu u strahu da e izgubiti ono na to su bili uvjereni da imaju pra-
vo. Panjaci koje su do tada uivali postali su njihovim vlasnitvom u
okviru zemljine zajednice, dok su ume proglaene dravnim dobrom.
U dravnim umama svi uivaju odreene povlastice dozvoljena je:
besplatna graa i gorivo drvo za kunu uporabu; paa i irenje za stoku
i svinje, sabiranje ira, bukve, kestena; skupljanje suvadi tri dana svakog
tjedna te rov za svinje i pravo brati list i sitno granje za stelju. (Skala,
1984., Dugaki 1949/1950.)
Tip olok i razvrstaj k rajolika
jui prirodnim resursima uma, tzv. zelenim rudnicima,
otvorena je manufakturna proizvodnja stakla u Osredku,
unijevi u krajolik nove uzorke i tradicije.222 Taj je gospo-
darski uzlet trajao vrlo kratko. Zbog izoliranosti od glav-
nih prometnica, bez jae razvijenijeg sredinjeg naselja
Soica i gospodarskih aktivnosti, sa umberka je po-
etkom 20. stoljea iseljen velik broj stanovnika. Danas
je to zaputeno podruje sa stanovnicima starije dobi.223
Ouvanost povijesnih meuodnosa prirodnog okolia
i ovjekovih djelatnosti izraenih u prepoznatljivoj po-
javnosti i uzorcima i danas je naglaeno obiljeje ovog
krajolinog podruja (sl. 60) Osim ekoloke vrsnoe i
geolokih znamenitosti ovoga podruja, velik je udio i
zastupljenost svih vrsta graditeljskog naslijea.224 Velik
broj primjera ouvane tradicijske arhitekture (stambe-
ne i gospodarske), uzorci seoskih naselja i neizgrae-
nog krajolika, brojni i vrlo vrijedni arheoloki lokaliteti i
nalazita (Budinjak), crkvene graevine dviju konfesija,
zgrade starih kola potencijali su na kojima je mogu-
e graditi budui razvitak. Meutim, vrlo su izraena i
negativna obiljeja, kao to su zaputenost poljodjel-
skih povrina i travnjaka, naputena sela i zaseoci, izu-
zev veih naselja uz vanije ceste, kao to su Soice i
Mrzlo Polje umberako. Pritisci razvoja koji izazivaju
promjene obiljeja krajolika izraeni su kroz pojaano
zanimanje i gradnju kua u izvangraevnim podruji-
ma naselja, kao to su kue za odmor, spremita voa,
zgrade turistike namjene, gradnja uz potoke, gradnja
telekomunikacijskih antena i slino.
Brjeuljkasto-brdsko, mjeovito ope krajolino podru-
je Samoborsko-pleiviko-vivodinskog prigorja protee
se od sjeveroistonog do jugoistonog dijela umberka
pratei granicu brdsko-gorskog mjeovitog krajolinog
podruja umberako-samoborskog gorja. Glavno obi-
ljeje ovoga podruja jest dinaminost reljefa i kolani
222 Drvo iz krajikih uma koristilo se kao ogrjev i graa. Iskoritavanje
drva potaknulo je izgradnju prometnica, cesta i eljeznice, ne samo
na podruju Vojne krajine, ve i ire.
223 tambuk, 1995.
224 U ovom krajolinom podruju smjeteno je 112 pojedinanih
kulturnih dobara, od toga najvie povijesnih seoskih naselja (37). Us-
porediti s Tablicom 42.
151
Krajolik kao kul turno na slijee
61. Panorama brjeuljkastog krajolika Pleivikog prigorja
uzorak mjeovitog naina koritenja prostora (sl. 61).
Udio bjelogorinih uma iznosi 36,7%, crnogorinih
0,9%, poljodjelskih povrina 20,7%, travnjaka 17,0%; li-
vada 16,7% i izgraenih povrina 7,9% ukupne povri-
ne ovog krajolinog podruja (tablice 10d, 10e). Ope
krajolino podruje prigorja razlikuje se u svom prote-
zanju od sjeveroistonog do jugozapadnog podruja.
Juna prigorja Pleivikog gorja su najslikovitijih geo-
morfolokih, prirodnih oblika. Blago poloenim padi-
nama prigorskih izdanaka Pleivike gore prirodno su
oblikovani prepoznatljivi i jedinstveni amfiteatralni uzor-
ci geomorfologije terena. Pojavnost i obiljeja krajolika
povezani su s tradicijskim nainom koritenja zemljita
i u velikoj su mjeri odreeni povijesnim razvojem.
Brojni arheoloki nalazi potvruju da je ovo podruje
bilo naseljeno tijekom prapovijesnih razdoblja mla-
eg kamenog doba, neolitika i bronanog doba. Ve-
ina bronanodobnih nalaza potjee iz jugoistonog
dijela umberka, Pleivikog prigorja (Pleivica, Draga
152
Svetojanska, Novo selo Okiko) te iz Bregane, lokaliteta
Kosovac. Posebno se istiu naselja i gradine na rubnom
pojasu umberka, od Bregane preko Okia, Pleivikog
prigorja do Vivodine. Razmjerno brojni nalazi pokazuju
da je to podruje bilo gusto naseljeno. Na ovu tvrdnju
ne upuuju samo nalazi groblja, nego i niz prapovijesnih
gradina na sunanim, junim obroncima. Osim brojnih
nalaza keramike i predmeta na jugoistonim padinama
Pleivice ustanovljeno je postojanje utvrenih naselja
gradina i nekropola. Poznato je da je glavna antika ce-
sta prolazila dolinom Save, povezujui Emonu i Sisciju,
a jedan se njezin krak kod Samobora odvajao prolazei
preko sedla Pleivice te uz njezine june obronke, izbje-
gavajui nizinska i movarna podruja, skretao prema
sv. Petru na Mrenici i dalje prema Lici i moru. Nalazi na
sedlu Pleivice i nalaz miljokaza kod sela Izimje upuu-
ju na tu cestu.
U srednjem vijeku u administrativno-upravnom po-
gledu juni dio umberka pripadao je Podgorskoj

62. Uzorak povijesnog naselja Petrovine
upaniji sa sjeditem u gradu castrum Podgoria. Po-
druje umberka bilo je utvreno s nekoliko gradova:
Sichelberg, umberak, Slaveti, Turen, Jastrebarsko,
Pavlovan, Lipovec, Oki, Samobor, Tuak i Ozalj. U
ispravi bana Stjepana iz 1249. godine navode se trgo-
vite Jastrebarsko, potok i selo Slaveti, potok i zemlja
Brebrovac, Krai, potok Bukovac. Iz 13. stoljea na lipo-
vakom se vlastelinstvu nalaze 34 sela: Gorica, Slaveti,
Brebrovec, Belii, Reka, itd. Na lipovekom je vlastelin-
stvu u drugoj polovici 15. st. ivjelo 280-330 obitelji u
sljedeim selima: Belii, Brebrovac, Breznik, Bukovec,
Celine, Dragovandol, Goljak, Hrae, Lokoin dol, Ku-
pe dol, Malunje, Pavlovan, Prilipje, Prodin dol, Rasto-
ki, Reka, Slaveti, Toplica, Vlakovec, Volavje, Zdihovo.
Navode se i ostali feudalni posjedi: Slaveti, Stankovo,
Volavje, Petrovina i Pribi, dok je Petrovina bila kaptolski
posjed. Sela su organizirana kao seoske opine i sudi-
je. U proizvodnji vina istiu se sela Slaveti i Brebrovac,
a podatak da se na lipovakom vlastelinstvu u 15. st.
Tip olok i razvrstaj k rajolika
desetina ubirala u itaricama i vinu govori o strukturi
poljodjelskih povrina.225 Suncu izloeni obronci obra-
eni su vinogradima, ocjeditije potone doline koristile
su se kao oranice, vlane doline i strmije strane brjeu-
ljaka obrasle su umom, dok su ostatke davnih uma
(gajeve) sve do kraja 19. stoljea seoske opine uvale
i koristile kao zajedniku imovinu. Sela smjetena na
junim obroncima Pleivikog prigorja okruena su vi-
nogradima, koji su prema povijesnim dokumentima
bili gospodarska osnova razvoja ovoga podruja jo
od srednjeg vijeka.226 U dolinama potoka prevladava
225 Klai, 1898., Klemenc, 1903., Vinski Gasparini,1973., Vinski Gaspa-
rini, 1975., Malez, 1984., Gregl, 2006., ukovi, 1993.; ukovi; Teak
Gregl, 1994.; Teak Gregl, 1994., Gregl, 1996., Lapajne, 1996., koberne,
1999., koberne, 2002., koberne, 2006., Laszowski, 1897., Laszowski,
1899., Laszowski,1914., Laszowski, 1926., Laszowski, 1929., Nori, 1942.,
Adamek, 1975., Adamek; Kampu, 1976., Adamek, 1980., Barle, 1903.,
Roi, 1907., Lang, 1911., Koreni, 1975., Pavlievi, 1989.
226 Pisani podatci o porezima i feudalnim nametima koji datiraju iz
15. stoljea podrobno govore o poljodjelskim kulturama gdje se osim
vinograda spominju i itarice: proso, heljda, ra. (Adamek, 1980.)
153
Krajolik kao kul turno na slijee
zbijeni tip sela, izduene tlocrtne osnove, izduenih
pravilnih oblika estica vezanih uz cestu, kao to su
primjerice: Petrovina, Volavje i slino (sl. 62). Sela smje-
tena na viim predjelima, na hrptovima brjeuljaka, ili
na padinama veinom su manja, nepravilne tlocrtne
osnove, kao to su: Pleivica, Oreje Okiko, Ivanii i dr.
(slika 60).227 Svojstva krajolika usko su povezana s nje-
govim fizikim strukturama i izgledom, tj. pojavnosti,
te drutvenim i kulturnim vezama, povijesnim razvo-
jem i vizualnom percepcijom.228 Uzorci neizgraenog
krajolika podreeni su geomorfolokim obiljejima.
Osim povijesnih naselja vana kulturna sastavnica ovog
opeg krajolinog podruja su stari plemiki gradovi,
srednjovjekovne utvrde smjetene na istaknutim vr-
hovima brjeuljaka.229 U panorami prigorskog krajo-
lika istiu se zvonici upnih crkvi prostorni orijentiri
smjeteni na istaknutim poloajima ili u tkivu povije-
snih naselja.230 U krajoliku su ouvani i brojni primjeri
povijesnih tipinih, tradicijski graenih seoskih kua
s otvorenim trjemovima drvenim ganjcima te gos-
podarskih zgrada sjenika, kozolaca, klijeti, mlinova
vodenica i pilana.
227 Mala sela i veliku ratrkanost kua zbog veih povrina obradive
zemlje oko kuita koja je karakteristina za predtursko doba s vre-
menom se pomou odreenih propisa nastoji zamijeniti veom gu-
stoom izgraenosti i stvaranjem veih sela prikladnijih za upravu i
sigurnost stanovnika. Takva sela mogla su u 18. i 19. st. biti i zasebne
opine. (Desinec, Cvetkovi, Krai, Sveta Nedjelja)
228 Znakovi u krajoliku vaan su element vizualne percepcije krajo-
lika umberka. Podbrobije vidjeti u: Lipovac; Dumbovi Bilui, 2010.
229 Stari gradovi: Oki, Lipovac, Tuak, Turen, Samobor-grad, Sichel-
berg (Stari grad umberak), Novi grad umberak i Ozalj graeni od
12. do 16. stoljea ine jedinstveni obrambeni sustav umberake
gore. (Kukuljevi Sakcinski, 1864., Kukuljevi Sakcinski,1891., Lopai,
1895., Hirc, 1903, Nori, 1912., Szabo, 1920., Horvat, 1957., Gvozda-
novi Sekuli, 1960., Horvat, 1964., Kampu, 1965., Gvozdanovi Se-
kuli, 1973., Mileti, 1987.). Smjeteni su na istaknutim lokacijama s
kojih je mogua meu vidljivost i meusobna vizualna komunikacija
za dojavu dolaska neprijatelja. Stari gradovi zajedno s mjestopisnim i
obiljejima vlastite lokacije predstavljaju karakteristini kulturni uzorak
brdsko-gorskog krajolinog tipa. Vidjeti u poglavlju 9. Prilozi: karto-
gramski prikaz 9.4.14. Kulturno-povijesno naslijee prostorna raspo-
djela povijesnih naselja i zgrada prostornih akcenata.
230 Glavno obiljeje brjeuljkasto-brdskog krajolinog tipa su uzorci
seoskih naselja, danas rastresitog tipa u ijem su tkivu sakralne grae-
vine koje se spominju u popisu iz 14. st.: crkva sv. Jurja u Pleivici, sv.
Marije u Volavju, sv. Petra u Bikupcu (Petrovini), sv. Siksta u Pribiu,
sv. Trojstva u Kraiu, sv. Anastazije u Samoboru te kapele sv. Ivana u
Desincu i sv. Pavla u Pavlovanu, sv. Helene, sv. Ane i sv. Mihalja u Sa-
moboru. (Antoljak, 1939., Buturac, 1984., Horvat, 1964., Nori, 2000.)
154
Prepoznavanje i odreivanje krajolinih
tipova (podregionalna razina - 3)
Kulturno-povijesne sastavnice u metodi razvrstaja krajo-
linih tipova ukljuile su podatke o vrsti, tipovima, ve-
liini i smjetaju naselja u odnosu na reljefna obiljeja i
vrste tla, zastupljenosti pojedinih vrsta povijesnih zgra-
da te zgrada prostornih akcenata u krajoliku, kao i o
vremenskoj dimenziji naselja. Prostorne analize pomo-
u GIS-a rezultirale su tablinim i kartogramskim prika-
zom kulturnih sastavnica: tokama su prikazana naselja
malih povrina, crkve i kapele, stari gradovi, dvorci itd.,
linijama (povijesne ceste i vodotoci) i poligonima (ar-
heoloka podruja, naselja veih povrina, poljodjelska
podruja, ume, vodene povrine i sl.). Naselja su se
kartirala tokama ili poligonima (tlocrni obris naselja)
te su povezana s podatcima u tablicama. Glavni izvo-
ri podataka o kulturnim sastavnicama krajolika bili su
arhivski: pisani i grafiki podatci; bibliografske jedinice
i povijesne karte koje sadre podatke za odreivanje
povijesnog razdoblja, vremenske dubine i uzoraka na-
selja. Drugi vaan izvor bili su statistiki podatci, kao
to je broj stanovnika naselja u pojedinim povijesnim
razdobljima, broj tradicijskih kua i njihova starost, tipo-
vi karakteristinih povijesnih graevina (klijeti, mlinovi
i sl.) koji se razlikuju u pojedinim jedinicama krajolika.
Analize naselja prema tipovima i uzorcima te ostale po-
vijesne graevine bile su presudne za utvrivanje povi-
jesnog razvoja i strukturnih obiljeja krajolika. Prostor-
ni pokazatelji kao to su oblici, prostorna organizacija,
kompozicija i gustoa naselja, namjena i koritenje pro-
stora izvedeni su iz karata, fotografija iz zraka i terenskih
analiza. Prikazani su na kartama po administrativnim,
teritorijalnim jedinicama i povezani s podatcima izve-
denim iz statistikih izvora.
Estetska obiljeja, percepcija i doivljaj krajolika pre-
ma odreenju Europske konvencije o krajoliku pripa-
daju sutinskom dijelu odreenja krajolika i vaan su
dio u donoenju ocjene njegove vrijednosti. Meutim,
podatci o percepciji krajolika i estetskim znaajkama
uglavnom su dostupni u opisima, to stvara tekoe
u njihovu koritenju prilikom izrade tipolokog razvr-
staja krajolika, posebice u kartografskom prikazivanju.
Podatci o vizualnim i oblikovnim obiljejima krajolika

vie gorje
nie gorje seosko naselje
brdo seosko naselje sjedite upe
brjeuljkasto urbano naselje
nizina/ravnica potok
63. Smjetaj i vrste povijesnih naselja umberka u odnosu
na reljefna obiljeja i vanije ceste
mogu se povezati i izvoditi iz karata namjene i korite-
nja prostora, slino kao i ostali podatci o izgraenim,
poljodjelskim ili umskim povrinama. Iz analize spo-
menutih karata i reljefnih obiljeja mogu se oditati
obiljeja krajolika, kao to su: otvoreni prostori, pro-
storni red, sloenost, jednolinost, vizualni rubovi, kon-
trasti i slino. Estetska, oblikovna i vizualna obiljeja
krajolika i naselja, kao sutinskih prostornih sastavnica
krajolika, dokumentirana su opisnim nainom i foto-
grafijama u popisnim obrascima. Na taj su nain uklju-
ena u metodu ocjene krajolinih svojstava, odnosno
vrjednovanje kulturnog krajolika. Za razliku od modela
tipolokog razvrstavanja krajolika u Engleskoj/Velikoj
Britaniji, kojim se u zasebnim, vrlo sloenim i opsenim
istraivanjima provode metode povijesne karakteriza-
cije i karakterizacije krajolika, predloenim modelom
primijenjenim na istraivanom podruju umberka
objedinjene su obje metode. Povezani su podatci kul-
turno-povijesnih sastavnica i obiljeja krajolika s prirod-
nim sastavnicama u zajedniki, sintezni nain odrei-
vanja krajolinih tipova. U tipoloku su podjelu na taj
nain zajedniki ukljueni podatci koji dokumentiraju
obje grupe sastavnica.
Prostorni ustroj i matrica naselja u suglasju s reljefnim
obiljejima mjesta stvaraju posebne uzorke izgrae-
nog krajolika, karakteristine i razlikovne za krajoline
Tip olok i razvrstaj k rajolika
naselje koje se prvi put spominje u 10. stoljeu
naselje koje se prvi put spominje u 12. stoljeu
vie gorje naselje koje se prvi put spominje u 13. stoljeu
nie gorje naselje koje se prvi put spominje u 14. stoljeu
brdo naselje koje se prvi put spominje u 15. stoljeu
brjeuljkasto naselje koje se prvi put spominje u 16. stoljeu
nizina/ravnica povijesne ceste
64. Povijesna organizacija prostora i vremenska odrednica
povijesnih naselja umberka
tipove.231 Naselja smjetena na hrptovima brjeuljaka
ili u nizinama slijede linijske reljefne oblike terena i
oblikuju zbijena naselja linijskog prostornog ustroja,
za razliku od naselja na padinama koja su u pravilu
rastresitog tipa, sastavljena od zaselaka.232 Struktur-
ne komponente uzoraka krajolika osim naselja ine i
zasebno smjetene zgrade, kao to su utvrde, vjerske
zgrade (crkve i kapele) i sl. u odnosu prema mjestopi-
snim obiljejima lokacije. Osim prostorne organizacije
naselja, njegove strukture i fizikih svojstava, u obliko-
vanju krajolinih uzoraka znaajnu ulogu imaju odnosi
izmeu naselja i fizikih obiljeja krajolika, te odnosi
izmeu susjednih i udaljenijih naselja.
Poloaj naselja i drugih naseljenih mjesta (starih gra-
dova, samotnih gospodarstava) u prolosti bio je uvje-
tovan mikroklimatskim i topografskim obiljejima, ali
i geolokom graom i vrstama tla.233 Prema funkcio-
nalnim obiljejima povijesni tipovi naselja, kao to su
231 Navedeno obiljeje primijenjeno je u metodi tipolokog razvr-
staja krajolika, dokumentirano na Kartogramskom prikazu 9.4.11.
232 Analiza tipova naselja u odnosu na krajoline tipove prikazana u
tablicama 6 i 7.
233 Stanovnici su u prolosti birali mjesta za stanovanje zbog blizi-
ne odreenih vrsta obradivog tla, voda, mineralnih sirovina ili drugih
resursa. Karta povijesnih naselja, sela na umberku preklopljena na
pedoloku kartu prostora, pokazuje odnos naselja prema obradivim
povrinama.
155
Krajolik kao kul turno na slijee

zaseoci i sela, u srednjem vijeku i ranom modernom
dobu kao naselja primarnog karaktera bili su servisirani
od prostorno odvojenih tzv. sredinjih mjesta, sekundar-
nih naselja koja su osiguravala administrativne, vjerske i
trgovake funkcije (sl. 63 i 64). U kategoriju sekundarnih
naselja ubrajaju se trni gradovi i naselja (nekadanji
slobodni kraljevski gradovi i trgovita), sjedita opina i
crkvenih upa.234
Analiza tipolokih svojstava krajolika temeljila se na
uzorcima krajolika i ocjeni njihova stanja. Istraivanjem
je utvreno da je glavno svojstvo ruralnog kulturnog
krajolika umberka povijesno, na to upuuje niz ou-
vanih kulturnih uzoraka u krajoliku. Smjetaj i prostorna
organizacija tradicijskih naselja i poloaj poljodjelskih
povrina povijesno su bili uvjetovani klimatskim i mje-
stopisnim svojstvima prostora. Uzorci izgraenog i ne-
izgraenog krajolika na taj nain odraavaju prirodne
uvjete, kao bitna ogranienja i/ili mogunosti koritenja
zemljita. Uzorci krajolika, koji ine svaku jedinicu krajo-
lika prepoznatljivom i razliitom od druge, razlikuju se u
pojedinim podrujima po zastupljenosti tipova sastav-
nica: uma, poljodjelskih povrina, livada, voda, naselja,
izdvojenih graevina, opreme krajolika, prometnica, in-
frastrukturnih graevina, kao i po geomorfolokim obi-
ljejima (nadmorskim visinama, ralanjenosti reljefa,
nagibima, sastavu stijena i vrstama tla).
Analizom je ustanovljeno da prepoznata opa krajolina
podruja umberka nisu u cijelosti homogenih uzoraka
i struktura, ve su detaljnijim prepoznavanjem i grupira-
njem zajednikih ili srodnih krajolinih uzoraka unutar
njih prepoznati pojedini krajolini tipovi. Daljnjom su
podjelom, koja se temelji na podrobnijim podatcima o
uzorcima krajolika, unutar etiri opa tipa prepoznata
23 krajolina tipa (sl. 65).
1.3. nizinsko-breuljkasti, ruralno-urbani krajolini tip
1.4. breuljkasti, ruralni, mjeoviti krajolini tip
1.5. nizinski, urbano-ruralni krajolini tip
2.1. brdski, krki, ruralni krajolini tip
2.2. brjeuljkasto-brdski, ruralni, ratarsko-vinogradarski
krajolini tip
2.3. brjeuljkasti, ruralni, ratarski krajolini tip
2.4. brjeuljkasti, ruralni, vinogradarsko-ratarski krajo-
lini tip
2.5. brdski, ruralni, doprirodni krajolini tip
2.6. brjeuljkasti, ruralni, ratarsko-vinogradarski krajo-
lini tip
2.7. brjeuljkasti, ruralni mjeoviti krajolini tip
3.1. brjeuljkasto-brdski, ruralni mjeoviti krajolini tip
3.2. brdski, doprirodni, ruralni krajolini tip
3.3. brdsko-gorski, umski krajolini tip
3.4. brdsko-gorski, doprirodni, ruralni krajolini tip
3.5. brdsko-gorski, ruralni, mjeoviti krajolini tip
3.6. brdski, ruralni, doprirodni krajolini tip
4.1. gorski, umski krajolini tip
4.2. gorski, ruralni, mjeoviti krajolini tip
4.3. visoko-gorski, umski krajolini tip
4.4. gorski, krki, ruralni krajolini tip
4.5. gorski, krki, doprirodni, ruralni krajolini tip.
Regionalna i podregionalna razina razvrstaja krajolika pri-
kazana je u ovom istraivanju u obliku tematskih karata
opih krajolinih tipova i krajolinih tipova, koje su temelj
za ocjenu vrijednosti, a potom za zatitu i oporavak te za
oivljavanje kulturnog krajolika umberka.

1.1. ruralni, ratarski krajolini tip irokih dolina potoka

1.2. brjeuljkasti, umski krajolini tip

234 U kategoriju sekundarnih naselja ubrajaju se trni gradovi, sjedita

opina i crkvenih upa. Na podruju istraivanja umberka u primarna
naselja koja datiraju iz srednjeg vijeka ubrajaju se sela: Cernik, Gri, So-
pote, itd. Sredinja naselja sjedita crkvenih upa u kojima su se u 19. st.
nalazile i puke kole su Soice, Krai, Petrovina, Pribi, itd. Srednjovje-
kovna trna naselja smjetena na rubnim podrujima umberka jesu
srednjovjekovna slobodna kraljevska trgovita: Samobor, Jastrebarsko,
Trg kod Ozlja.

156
 Tip olok i razvrstaj k rajolika

1.1. ruralni, ratarski krajolini tip irokih dolina potoka

1.2. brjeuljkasti, umski krajolini tip
1.3. nizinsko-brjeuljkasti, ruralno-urbani krajolini tip
1.4. brjeuljkasti, ruralni, mjeoviti krajolini tip
1.5. nizinski, urbano-ruralni krajolini tip
2.1. brdski, krki, ruralni krajolini tip
2.2. brjeuljkasto-brdski, ruralni, ratarsko-vinogradarski krajolini tip
2.3. brjeuljkasti, ruralni, ratarski krajolini tip
2.4. brjeuljkasti, ruralni, vinogradarsko-ratarski krajolini tip
2.5. brdski, ruralni, doprirodni krajolini tip
2.6. brjeuljkasti, ruralni, ratarsko-vinogradarski krajolini tip
2.7. brjeuljkasti, ruralni mjeoviti krajolini tip
3.1. brjeuljkasto-brdski, ruralni mjeoviti krajolini tip
3.2. brdski, doprirodni, ruralni krajolini tip
3.3. brdsko-gorski, umski krajolini tip
3.4. brdsko-gorski, doprirodni, ruralni krajolini tip
3.5 brdsko-gorski, ruralni, mjeoviti krajolini tip
3.6. brdski, ruralni, doprirodni krajolini tip
4.1. gorski, umski krajolini tip
4.2. gorski, ruralni, mjeoviti krajolini tip
4.3. visokogorski, umski krajolini tip
4.4. gorski, krki, ruralni krajolini tip
4.5. gorski, krki, doprirodni, ruralni krajolini tip.

65. Krajolini tipovi/podruja umberka

157
Krajolik kao kul turno na slijee

Krajolik Kvarnerskog zaljeva

158
KRAJOLIK KAO VRSTA
KULTURNOG NASLIJEA
Uspostavljanju koncepta kulturnog krajolika, osim kul-
turne geografije, doprinijeli su i meunarodni krugovi
zatite kulturnog naslijea, koji ga prepoznaju kao novu
vrstu, najprije Svjetskog naslijea. Kroz pregled meuna-
rodnih povelja istrauje se razvoj koncepta kulturnog
krajolika, koji zapoinje od mjesta naslijea (heritage
site), povijesnog, arhitektonskog i urbanog podruja
(historic, architectural, urban areas) do kulturnog krajo-
lika, te se analiziraju razlozi koji su pridonijeli uspostavi
krajolika kao nove vrste kulturnog naslijea. Odreenje
i sadraj pojma kulturnog krajolika mijenjali su se od
njegovog prvotnog poimanja kao statinog prizora i
slike, do krajolika kao procesa, sloenog i dinamikog
prostornog sustava. Uspostava pojma kulturnih krajo-
lika zapoela je povijesnim vrtovima i perivojima, na-
mjerno oblikovanim krajolicima, urbanim i ruralnim, a
proirila se na iroki raspon organski razvijenih i asoci-
jativnih krajolika. Prepoznavanje krajolika kao kulturnog
naslijea zahtijeva sustavna istraivanja, sistematiziranje,
razvrstavanje prema vrstama, dokumentiranje i izradu
Upisnika (registra) i Popisnika (inventara) kulturnih krajo-
lika. Za to je potrebno utvrditi jedinstvene metode do-
kumentiranja i sistematiziranja njegovih sastavnica koji
bi omoguili prepoznavanje i zatitu kulturnih krajolika
Hrvatske. Na temelju pregleda literature i meunarod-
nih povelja istrauju se razliiti pristupi i metode za:
- prepoznavanje (identifikaciju) kulturnog krajolika, od-
nosno prepoznavanje njegovih svojstava, razvrstava-
nje, tj. podjelu prema vrstama, kao poetni i temelj-
ni dio analiza, ouvanja i planiranja zatite. Metodom
prepoznavanja obuhvaena su povijesna istraivanja,
terenski pregled, utvrivanje svojstava te dokazivanje
postojanja svojstava kulturnog dobra.
- dokumentiranje ukljuuje evidenciju, popisivanje svoj-
stava kulturnog krajolika i pripadajuih sastavnica, kao
jednu od glavnih metoda kojom se omoguava razu-
mijevanje i prepoznavanje njegovih vrijednosti kultur-
nog naslijea. Obuhvaa prikupljanje podataka kojima
159
Krajolik kao kul turno na slijee

66. Povijesni krajolik naselja Istre, Dragu

se opisuju fizika struktura, stanje i koritenje krajolika

i njegovih kulturnih i prirodnih sastavnica, s oznakom
razdoblja nastajanja i promjenama izazvanih razvojem.
Podatci se unose u bazu podataka, organiziranu prema
grupama podataka o krajoliku i njegovim sastavnica-
ma. Prema odreenoj strukturi opisuju se obiljeja i
sastavnice te njihovi meuodnosi.

Hrvatska posjeduje razliite vrste kulturnih krajolika koji

zasad nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati, dokumentirani
ni zatieni (sl. 66). Cilj istraivanja bio je provesti analize
meunarodno ustrojenih sustava prepoznavanja, siste-
matiziranja i dokumentiranja kulturnih krajolika, kako bi
se na temelju usporedbenih kriterija utvrdile odgova-
rajue metode primjenjive u Hrvatskoj.

160

KULTURNO NASLIJEE
Kulturni krajolik je priznat kao zasebni entitet, posebna
vrsta kulturnog naslijea. Kulturno naslijee jest gru-
pa resursa naslijeenih iz prolosti koje ljudi prepoznaju
neovisno od vlasnitva, kao odraz i izraz njihovih stalno
razvijajuih vrijednosti, vjerovanja, znanja i tradicija. Ono
ukljuuje sve aspekte okolia kao rezultat meudjelovanja
ljudi i mjesta kroz vrijeme.1 Vrjednovane elemente kul-
turnog naslijea nastoji se ouvati, odrati i prenijeti
ih buduim naratajima. imbenici naslijea krajolika
obuhvaaju materijalne i nematerijalne, kulturne i pri-
rodne elemente i vrijednosti naslijeene iz prolosti.
Interpretacija njihova opsega i vrijednosti tradicionalno
je bila na razini mjesta ili graevine, s teitem zatite na
njezinu ouvanju u nepromijenjenu obliku.
U suvremenom su razdoblju u sluaju mjesta batine
(heritage site) i kulturnih krajolika zamjetna dva poma-
ka u pristupu:2 prvi koji ukljuuje sve vrste i kategorije
krajolika, od spontano razvijenog do namjerno obliko-
vanog, ruralnog, urbanog, krajolika mora i sl. te drugi,
kojim se uvodi novi, dinamiki pristup u zatiti naslijea
u vidu upravljanja buduim promjenama, zamjenjujui
dotadanji kojim se usredotouje uglavnom na zatitu
fizike grae iz prolosti. Kulturni krajolik, kao temeljni i
iroko obuhvatni koncept, ukljuuje i povezuje razliite
oblike i vrste naslijea kulturne i prirodne, materijalne
i nematerijalne. Osim toga, suvremeni stavovi zatite
krajolik postavljaju kao kljunu vrstu naslijea, naglaa-
vajui njegovu vanu ulogu u stvaranju doivljaja mjesta
(sense of place).
Kulturno naslijee obuhvaa vrijedne i fiziki ogranie-
ne strukture koje treba ouvati.3 U sreditu koncepta
1 COE, 2005., Convention on the Value of Cultural Heritage for Soci-
ety, l. 2. Cultural heritage is a group of resources inherited from the past
which people identify, independently of ownership, as a reflection and
expression of their constantly evolving values, beliefs, knowledge and
traditions. It includes all aspects of the environment resulting from the
interaction between people and places through time. [74]
2 Fairclough, 2008: 297, ...the management of future change rather
than simply the protection of the fabric of the past.
3 Ashworth, Howard, 1999: 5. Heritage is a precious and strictly lim-
ited physical asset which has to be preserved, often in the sense of being
protected from people.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
naslijea su ljudi i njihove potrebe, stoga jedno od nje-
govih suvremenih odreenja glasi: naslijee je sve to
ljudi ele ouvati, zatititi, sabrati i prenijeti buduim na-
ratajima.4 Pri tome temeljnu ulogu ima prepoznava-
nje identifikacija, jer naslijeene pojave, graevine i
tvorevine postaju kulturnim naslijeem tek postupkom
njihova prepoznavanja. Koncept kulturnog naslijea
usko je povezan s konceptima memorije i identiteta,
a posebno se pokazuje kod kulturnih krajolika, koji su
prikladni za analiziranje znaenja i funkcije naslijea,
prije svega zbog njihove sloenosti.5
Krajolik nije samo izraz meuodnosa ovjeka i prirode u
sadanjosti, ve i odraz drutveno promjenjivih odnosa
u prolosti. Osim toga, koncept naslijea moe se sma-
trati dinamikim i dogovornim procesom u kojemu se
iskazuju kulturni stavovi i potrebe sadanjeg drutva.6
Kulturno naslijee je usko povezano s identitetom, koji
se ne iskazuje samo kroz njegovu identifikaciju, ve i s
pojmom kulture.7 Meutim, naslijee i kultura nisu sino-
nimi za identitet, ve kao njegov sastavni dio koji uklju-
uje i nain djelovanja.8 Na taj nain naslijee omogu-
ava materijalnu i simboliku podrku, sluei kao izvor
reprezentacije identiteta.9 U dananje vrijeme naslijee
vie nema sposobnosti osigurati si postojano znaenje,
ve postaje zamjena za izraavanje fragmentiranih iden-
titeta suvremenog svijeta.10
Suprotno tradicionalnom poimanju naslijea, danas
se nastoji teite s materijalne osnove premjestiti na
unutarnja, intrinzina obiljeja kulturnih vrijednosti i
4 Howard, 2003: 6.
5 Schama, 1995.
6 McDowell, 2008: 49.
7 Ashworth; Larkham, 1994.a: 22.
8 Peralta; Anico, 2009: 13.
9 Kulturno naslijee je snaan i vrlo utjecajan medij stvaranja na-
cionalnih drava politikama identiteta. Zbog posljedica globalnog
razvoja u suvremenim drutvima kljune rijei postaju razliitosti i
raznolikosti, fragmentacija. U tom je kontekstu kulturno naslijee vie
okrenuto pitanjima suprotstavljanja i proturjenosti, a manje prema
jedinstvenom i stabilnom pogledu na prolost.
10 Ashworth; Graham, 2005.
161
Krajolik kao kul turno na slijee
znaaja. Materijalnost zapadne ideje naslijea oituje
se u velikim mogunostima njegova kartiranja, istrai-
vanja, upravljanja i zatite, a njegova je zatita subjek-
tom nacionalnih zakonodavstava i meunarodnih spo-
razuma, konvencija i povelja. Vano svojstvo kulturno-
ga naslijea jest uvjetovanost metodama upravljanja
i ouvanja, tj. konzervatorskim postupcima i metoda-
ma. Konzervatorski postupci nisu samo upravljanje i
zatita, ve su sami po sebi konstituitvni dio procesa
prepoznavanja graevina i mjesta koja zadovoljava-
ju svojstva i znaenje kulturnog naslijea, odraava-
jui pri tom aktualne stavove, vrijednosti i nastojanja
odreenog drutva. Koncept kulturnog naslijea koristi
se u stvaranju, obnovi i dogovaranju razine identiteta
drutvenih i kulturnih vrijednosti i njihova znaenja i
uloge u drutvu.
Kulturno naslijee ima vie razina djelovanja: od posje-
ivanja, upravljanja, interpretacije, istraivanja do zati-
te i konzervacije, ali i stvaranja doivljaja mjesta (sense
of place).11 esto nije samo odraz kulturnih vrijednosti i
znaenja prolosti, ve ukljuuje i prilagodbu tih znae-
nja sadanjim kulturnim, drutvenim, javnim i politikim
potrebama. Koncept kulturnog naslijea i krajolika moe
se razumjeti i kao diskurs koji se odnosi na dogovor i re-
guliranje drutvenog znaenja i postupaka povezanih sa
stvaranjem i rekreiranjem nacionalnog identiteta.12
Razvoj strunih stavova o kulturnom naslijeu, koji se
odvija u posljednjim desetljeima, ponekad na vrlo sa-
eti nain izraava dogovorene vrijednosti i znaenja
drutvenog i kulturnog identiteta odreene zajednice.13
Od 1990-ih godina u svijetu je zamjetan velik multidisci-
plinarni interes za nain na koji razliite kulturne zajed-
nice stvaraju, odravaju i dogovaraju vlastite identitete,
pri emu se vidi rast etnografskog pristupa.14 Kultur-
no naslijee pri tom kao simboliki prikaz identiteta
11 Ashworth; Graham, 2005.
12 Kuan, 1998.; Johnson, 2007.
13 Mcdowell, 2008: 38.
14 Brojne drutvene zajednice definirane bilo geografski ili po kul-
turnim, drutvenim, etikim, ekonomskim ili ostalim iskustvima dobi-
vaju veliku potvrdu legitimnosti svojih kolektivnih identiteta i drutve-
nih, politikih i kulturnih iskustava. To je osobito prisutno u kategoriji
Svjetskog naslijea u krajolicima i nematerijalnoj batini.
162
osigurava fiziku reprezentaciju objekata i prostora iz
prolosti koji govore o doivljaju mjesta i pripadanju za-
jednici.15 Kulturni krajolici oblikovani meudjelovanjem
ljudi i prirode, koji izraavaju njihove kulturne, ekonom-
ske i duhovne sustave, zauzimaju danas kljuno mjesto
u konceptu kulturnog naslijea, prije svega zbog svoje
posebnosti i stvaranja prostornoga identiteta.16 esto
su vrjednovani zbog svoje estetske i kulturne pojavno-
sti, ali zbog odreivanja znaaja, razumijevanja sadraja
i naina interpretiranja zahtijevaju cjelovita povijesna,
arheoloka, urbanistika i ostala istraivanja. Dananji
karakter mnogih krajolika razvijanih viestoljetnim, po-
vijesnim razvojem shvaen je kao palimpsest elemena-
ta prolosti i sadanjosti.17 Zamisao kulturnih krajolika
kao naslijea dovodi u zajedniki okvir iroki opseg fi-
zikog prostora i razliite slojeve vrijednosti i znaenja
koji zajedno ine zamisao mjesta batine (heritage si-
te).18 Kulturno naslijee pri tome ne ine samo grae-
vine, mjesta i ostali materijalni objekti, ve i kulturni i
drutveni procesi te ostale ovjekove djelatnosti koje su
oblikovale mjesto. U suvremenom poimanju i opisiva-
nju kulturnog naslijea ukljueni su materijalni i nema-
terijalni elementi, koji ilustriraju pojedine odnose koje
su odreene ljudske zajednice uspostavile s teritorijem
tijekom povijesnog razvoja.19
Kad se govori o krajolicima kao kulturnom naslijeu,
oni su prepoznati kao zasebna vrsta, meutim u njima
se mogu nalaziti i razliiti elementi ostalih vrsta nasli-
jea koji takoer mogu biti i zasebna kulturna dobra.
Krajolik je svojevrsni kiobran za ostale vrste kulturnog
nasljea kao to su:
- naselja i ostale vrste krajolika malog mjerila (vrtovi,
perivoji, manja poljodjelska podruja, terasasti krajo-
lici i sl.)
- graevine zgrade za stanovanje, proizvodnju, spre-
mita, javne zgrade, crkve i kapele, infrastrukturne i
graevine malog mjerila, oprema prostora i sl.
15 Smith, 2006: 30.
16 U Engleskoj su danas krajolici (mjesta naslijea/heritage sites)
glavni koncept kulturnog naslijea.
17 Ashworth; Howard, 1999: 96 ...their present character is palimpsest
of elements from the past and present.
18 Howard, 2003: 163.
19 *** 2003/4: 8.

- pokretno naslijee, kao to je pokustvo za stanovanje
ili za liturgijske svrhe, alati i orua, itd.
- rijetke biljne i ivotinjske vrste.
Nematerijalno naslijee kulturnog krajolika ine:
- tehnike i vjetine koje su omoguile oblikovanje po-
jedinih dijelova krajolika, gradnju kua i ostalih ele-
menata u prostoru
- lokalni govor, dijalekti, glazba, folklor, usmena predaja,
literatura koja je proizala iz nepisane tradicije (prie
i legende, opisi pojedinih mjesta, toponimi koji odra-
avaju posebnosti koritenja prostora i sl.)
- nain organizacije drutvenog ivota i posebnih obli-
ka drutvenih dogaaja, sveanosti, festivali i slino. kovane su razliite strategije, koje ovise o vrijednosti-
U Hrvatskoj se kulturno naslijee dijeli u dvije osnovne
grupe: materijalno i nematerijalno. Materijalno se dalje
razvrstava u nepokretno, pokretno i kulturne krajolike.
Elementi kulturnog naslijea koji posjeduju zakonsku
zatitu prepoznaju se kao kulturna dobra. U nepokretna
kulturna dobra ubrajaju se povijesne graevine, kultur-
no-povijesne cjeline, memorijalna podruja i obiljeja,
te arheoloka nalazita. Kulturni krajolici su izdvojeni
u posebnu grupu, a dijele se ne kulturne i povijesne
(tablica 12).20 Navedena podjela kulturnih krajolika nije
usklaena s meunarodno usvojenim kategorijama,
koje e se podrobno analizirati u potpoglavlju Kate-
gorije i vrste kulturnih krajolika. Rezultat analize bit e
prijedlog sistematiziranja vrsta kulturnih krajolika Hrvat-
ske predoen u potpoglavlju Metode prepoznavanja
kulturnog krajolika.
U pitanjima provoenja zatite kulturnih krajolika, koji
obuhvaaju i pripadajue kulturno i prirodno naslijee,
ukljuene su brojne meunarodne organizacije.21 Kul-
20 Prema Pravilniku o obliku, sadraju i nainu voenja Registra kul-
turnih dobara Republike Hrvatske, kulturni krajolik se izdvaja u poseb-
nu grupu kulturnih dobara, a dijeli se na kulturni i povijesni. U grupu
povijesnih krajolika ubrajaju se memorijalna podruja. Nedosljednost
ove podjele pokazuje podatak da su namjerno oblikovani krajolici
(perivoji, vrtovi, parkovi i ostale vrste vrtne arhitekture) ukljueni u
kulturno-povijesne cjeline, a ne u kulturne krajolike.
21 UNESCO, World Heritage Center (WHC); Council of Europe (COE);
World Conservation Union (IUCN); International Council of Monu-
ments and Sites (ICOMOS); International Federation of Landscape Ar-
chitects (IFLA); International Association of Landscape Ecology (IALE)
i ostali.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
turne krajolike kao vaan dio kulturnog naslijea svijeta
nastoji se ouvati u okvirima odrivog koritenja, koje
se esto temelji na unoenju novih funkcija i sadraja
koji imaju i gospodarsku ulogu. Tako, primjerice u da-
nas rastuem sektoru kulturnog turizma, u koji su ve
ukljuene brojne povijesne graevine i gradovi, kultur-
ni krajolici postaju takoer vana atrakcija. Na taj na-
in oni neizravno otvaraju mogunosti za odravanje,
uglavnom ruralnih podruja, ime doprinose lokalnom
drutvenom i gospodarskom razvoju.22
U programu Zajednika agrikulturna politika (Common
Agricultural Policy) za odravanje europskih ruralnih
krajolika, temeljenih na poljodjelskoj proizvodnji, obli-
ma obiljeja povijesnih ruralnih krajolika. 23 U tom je
dokumentu formulirano est strategija: u najbolje ou-
vanim i najautentinijim kulturnim krajolicima trebaju
biti zatieni poluprirodni tipovi vegetacije i tradicio-
nalni, stoljeima odrivi agrikulturni sustavi, kao mo-
del za budunost. Osim toga, podupiru se revitalizacija
i intenzifikacija polja i farmi niske jaine te farmi koje
odravaju bioloko-tradicijske, povijesne vrijednosti, or-
gansko poljodjelstvo i umarstvo, lokalne tradicije koje
se kombiniraju s krajolinom ekologijom kojima se ra-
zvijaju novi kulturni krajolici i agro-sustavi. Te strategije
usmjeravaju na prilagodbu i funkcionalnost krajolika, na
krajolino temeljeno znanje i njegov povijesni razvoj i
prole funkcije. U tom se svjetlu pojam odrivi krajolici
(sustainable landscapes) odnosi na posebnu primjenu
ekolokih naela u oblikovanju krajolika i arhitekture te
u mjerama upravljanja krajolikom.24 Nedostatak ovog
pristupa jest taj to su izostavljeni mali gradovi i naselja,
22 Sadraji turizma i rekreacije koji ulaze u ouvane i nepromijenene
povijesne ruralne krajolike esto znae i unitavanje njihovih temeljnih
vrijednosti. Pri tome su najvie ugroena obalna i planinska podruja
koja imaju i veliku ekoloku vrijednost. Gubitak prirodnih vrijednosti
pri tome se nadomjeta promjenama u socijalnoj strukturi i rastu lo-
kalnih ekonomija.
23 *** 2011.c, Common Agricultural Policy, [67]
24 Antrop, 2006: 190. Tzv. ekoloki pristup usmjerava se na inter
aktivne procese izmeu prirode i ljudskih aktivnosti uz poremeaj
ekoloke ravnotee, a temelji se na zamisli prirodnih vrijednosti. Dru-
gi pristup se temelji na kulturnom znaaju, kontekstu i procesima u
oblikovanju krajolika, povezan je s konceptom humanih, socijalnih i
intelektualnih vrijednosti, a naziva se semiotikim.
163
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 12: Vaea podjela kulturnog naslijea RH prema vrstama

VRSTE KULTURNOG NASLIJEA

KULTURNIH DOBARA U HRVATSKOJ
Sakralni sklop
Povijesna zgrada: sakralna, sakralno-profana, stambena, javna,
stambeno-poslovna,
NEPOKRETNO: obrambena, itd.
POJEDINANO Urbana oprema, javna plastika
Memorijalno obiljeje
Memorijalna graevina
Arheoloko nalazite (kopneno, podvodno)
Povijesne cjeline naselja (gradskih, seoskih, industrijskih, ostalih)
NEPOKRETNO: Memorijalna podruja i obiljeja
MATERIJALNO POVIJESNA CJELINA Arheoloka nalazita i podruja (kopnena i podvodna)
NASLIJEE Vrt, perivoj, park i ostale vrste vrtne arhitekture
Arhivsko gradivo
Muzejska, etnografska graa
Knjinina graa
POKRETNO Sakralni predmeti, arheoloki predmeti
Likovna umjetnost, primijenjena umjetnost
Glazbeni instrumenti
Znanost i tehnika, prijevozna sredstva i ostalo
Kulturni krajolik
KULTURNI KRAJOLIK
Povijesni krajolik
Izvedbene umjetnosti
Usmena predaja, izriaji, jezik
NEMATERIJALNO NASLIJEE Obiaji, obredi i sveanosti
Umijea, vjetine
Tradicijski obrti

kao i ostale vrste izgraenih struktura, budui da nase-
lja oblikuju sutinske elemente ruralnog krajolika. Na-
selja imaju razliit utjecaj na razvoj okruujue okoline,
a odrivi razvoj nastoji poboljati vrsnou ivota u gra-
dovima i naseljima, ali i u njihovom ruralnom okruu-
juem podruju.25
25 *** 2003.b. U Hrvatskoj su pitanja odnosa maloga povijesnoga
grada i njegove okoline bila jedna od tema meunarodne znanst-
veno-strune konferencije Revitalizacija malih povijesnih gradova u
Primorsko-goranskoj upaniji, odrane 22. 23. 10. 2009. u Moeni-
cama. Podrobnije vidjeti u Zborniku saetaka Revitalizacija malih po-
vijesnih gradova i njihva okruenja u Primorsko-goranskoj upaniji, Za-
greb, 2009.
Holistiki temelj kulturnih krajolika u pristupima odr-
ivog razvoja podrazumijeva povezivanje prirodnih i
antropogenih imbenika. Suvremene promjene esto
su prijetnja postojeim vrijednostima krajolika. Zatita
vrijednosti kulturnog i prirodnog naslijea sadranog
u krajoliku usmjerava se na odrivost postojeih, a su-
protstavljena je prekomjernom irenju gradnje i pritis-
cima razvoja turizma i ostalih suvremenih sadraja. Za
tradicijske ruralne krajolike ostale prijetnje proizlaze
kao posljedice dvaju suprotnih stavova intenzifikacije
i ekstenzifikacije koritenja zemlje te promjena znae-
nja krajolika za stanovnike, ali i za strunu javnost. Takvi

164
 Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea

67. Povijesni krajolik utvrde-burga Veliki Tabor

krajolici posjeduju vrijednosti naslijea koje treba biti navedenog naina promiljanja znaenje krajolika za
ouvano zajedno s vrsnoama koje su potencijal za bu- kulturne vrijednosti moe se usporediti sa znaenjem
dui odrivi razvitak26 (sl. 67). Kulturni krajolici povezuju ekosustava za prirodne.
brojne tipove i naine koritenja zemlje, naselja, zgrade
i ostalo, stoga se za razliku od ostalih kulturnih dobara
kulturni krajolik interpretira i kao holistiki okvir za po-
jedinana kulturna dobra koja se nalaze u njemu, kao
organizirani sustav, kiobran (umbrella) unutar kojega su
smjeteni i ostali posebni elementi kulturnih vrijednosti
(naselja, izgraene strukture, obiljeja i sl.).27 Slijedom

26 Meunarodna radionica Krajolik Hrvatskog zagorja: prolost, stanje,

perspektive odrana u Tuheljskim Toplicama 21. 22. 10. 2010. godine
imala je za cilj odgovoriti na pitanja na koji nain omoguiti razvitak,
a da se ne obezvrijede vrijednosti krajolika. Podrobnije u: Dumbovi
Bilui, 2010.
27 Antrop, 2006.b.

165
Krajolik kao kul turno na slijee
RAZVOJ KONCEPTA KULTURNOG KRAJOLIKA
U MEUNARODNIM POVELJAMA
Kategorije entiteta (objekata) zatite (conservation obje-
cts) odnosno kulturnih dobara28 znaajno su se promi-
jenile od donoenja Atenske povelje29 iz 1931. godine
do danas, ukljuivanjem raznih vrsta materijalnog i
nematerijalnog naslijea. U tom je razdoblju koncept
kulturnog naslijea obuhvaao povijesne, umjetnike i
arheoloke spomenike, da bi tijekom vremena bili uklju-
eni gradovi i okolina, grupe graevina, pokretno nasli-
jee i zbirke, urbana i ruralna naselja i njihova okolina,
podvodna nalazita, povijesni perivoji i vrtovi, prirodne
i umjetno stvorene cjeline, urbana i ruralna podruja,
industrijsko i tehniko naslijee, nematerijalno naslijee
i kulturni krajolici.30 Ve je prva konvencija UNESCO-a,
donesena nakon razaranja brojnih povijesnih graevi-
na, gradova i sela tijekom Drugog svjetskog rata, tzv.
Haka konvencija,31 1954. godine, u okviru brige o zatiti
nekoliko vrsta kulturnih dobara: spomenika arhitekture,
povijesti umjetnosti, arheolokih mjesta, uvela i pojam
grupe zgrada (groups of buildings).
Pod utjecajem Engleske i njezine vrlo izraene skrbi o
vlastitom kulturnom naslijeu, kao i cjelokupnom izgle-
du prostora, UNESCO je 1962. godine usvojio Preporu-
ku o brizi za ouvanje ljepote i karaktera krajolika i mjesta
(Recommendation Concerning the Safeguarding of the
Beauty and Character of Landscapes and Sites).32 Prepo-
ruka je uspostavila osnovni okvir za budue kategorije
zatienih mjesta i krajolika naglaavajui da se zatita
ne bi smjela ograniiti samo na prirodne krajolike, ve
bi trebalo ukljuiti i one, ije je oblikovanje rezultat o-
vjekova djelovanja. U tom su dokumentu takoer pro-
28 Sinonim engleskom pojmu conservation object jest dananji po-
jam kulturno dobro, ranije spomenik kulture.
29 The Athens Charter for the Restoration of Historic Monuments, pri-
hvaena je na International Congress of Architects and Technicians
of Historic Monuments, Atena, 1931. godine. [69]
30 Jokilehto, 2007: 12.
31 UNESCO, 1954., Hague Convention [93].
32 UNESCO 1962., Recommendation Concerning the Safeguarding of
the Beauty and Character of Landscapes and Sites [94].
166
pisane posebne mjere koje je potrebno poduzeti za
ouvanje urbanih krajolika, za koje je prepoznato da su
pod najveim prijetnjama, posebno zbog nove gradnje
i trgovanja graevnim zemljitem.33 Konvencijom su
posebno izdvojene tzv. korektivne i preventivne mjere
zatite. Preventivnim mjerama se usmjeravaju postupci
i djelovanje u krajolicima u cilju ouvanja njihovih obi-
ljeja, dok korektivne mjere imaju cilj popraviti tetu koja
je ve nanesena krajolicima te po mogunosti prove-
sti obnovu prema izvornom stanju.34 Iz navedenih je
stajalita vidljivo da se krajolik tretirao statiki, kao slika
i lijepi prizor koji se nastojalo obnoviti metodama po-
jedinanog spomenika. Pristup krajoliku kao prizoru
i statinom spomeniku mijenjao se i razvijao nakon
1970-ih godina, usporedno s jaanjem ekoloke brige
za okoli.35
Zamisli o zatiti urbanih podruja prethodilo je sagle-
davanje pojma grupe zgrada, odvojenih ili povezanih,
koje zbog svojih arhitektonskih obiljeja, homogenosti
poloaja u krajoliku imaju visoku vrijednost sa stanovita
povijesti, umjetnosti ili znanosti.36 Tom su stavu, tijekom
1950-ih godina, prethodile brojne inicijative za zatitu
povijesnih urbanih podruja na nacionalnim razinama.
Posebice su bile izraene u Italiji, gdje je 1960. godi-
ne Nacionalno udruenje za ouvanje urbanih sredita
(ANCSA) oformilo grupu strunjaka za prepoznavanje
33 Ibidem, l. 5. Protection should not be limited to natural landscapes
and sites, but should also extend to landscapes and sites whose forma-
tion is due wholly or in part to the work of man. Thus, special provisions
should be made to ensure the safeguarding of certain urban landscapes
and sites which are, in general, the most threatened, especially by build-
ing operations and land speculation. Tu se ve uvodi pojam urbanih
krajolika i mjesta te zbog prijetnji novom gradnjom potreba njegove
zatite. [94]
34 Ibidem, l. 10. Corrective measures should be aimed at repairing the
damage caused to landscapes and sites and, as far as possible, restoring
them to their original condition. [94]
35 Usporediti s poglavljem Odreenje pojmova krajolik i kulturni
krajolik.
36 UNESCO, 1972., World Heritage Convention, Convention for the
Protection of the World Cultural and Natural Heritage, l.1 [95]

povijesnih i urbanih vrijednosti gradova.37 Na drugom,
meunarodnom kongresu arhitekata i tehniara povi-
jesnih spomenika odranom u Veneciji 1964. godine
usvojena je tzv. Venecijanska povelja38 u kojoj je bilo pre-
poznato znaenje okoline spomenika, ali se jo uvijek
nije primjenjivalo na povijesna urbana podruja, ve je
naglasak bio na zatiti i rehabilitaciji iskljuivo povijesnih
sredita gradova (centri storici). U sljedeim je godinama
ICOMOS koji je osnovan 1965. godine usmjerio pozor-
nost na povijesna urbana podruja, da bi UNESCO-va
Preporuka iz Quita (Norms of Quito) iz 1967. godine na-
glasila da je prostor neodvojivi dio koncepta spomenika
te da pozornost zatite treba biti proirena i na okolinu
urbanog ambijenta i prirodni okoli.39
Uspostava pojma prostornog naslijea i zaetak kon-
cepta kulturnih krajolika razvijali su se od zamisli o pro-
stornom naslijeu, mjestu (site), iznesenoj u Konvenciji o
Svjetskom naslijeu (World Heritage Convention, Conven-
tion for the Protection of the World Cultural and Natural
Heritage), UNESCO, 1972. godine.40 Tada je prvi put bio
uveden pojam krajolika (landscape) u okviru prepozna-
vanja mjesta (site), kao rada ovjeka, ili sloenog rada o-
vjeka i prirode te podruja, ukljuujui i arheoloka mjesta,
koja imaju iznimnu, opu vrijednost s povijesnog, estetskog,
etnolokog i antropolokog stanovita.41 Konvencija se te-
meljila na stajalitu da je kultura vitalni uvjet za dobro-
bit ljudskog drutva, a naslijee kao kulturni proizvod
sadri sutinsku povezanost s pojmom univerzalnosti
te kao takvo posjeduje opu, univerzalnu vrijednost.42
37 Organizacija Lassociazione Nazionale Centri Storico-Artistici, ANCSA
iji je cilj bio poticanje istraivanja te ukljuivanje privatnog sektora
i javne vlasti u procese valorizacije i rehabilitacije povijesnih urbanih
podruja. Jedan od takvih pristupa bila je izrada urbanistikih plano-
va povijesnih jezgri gradova Assisija i Bologne.
38 ICOMOS, 1964., Venice Charter [77].
39 UNESCO, 1967., Norms of Quito (Ecuador) [78].
40 UNESCO, 1972., World Heritage Convention, Convention for the
Protection of the World Cultural and Natural Heritage, konvenciju je
ratificiralo 175 zemalja sudionica. [95]
41 UNESCO, 1972., World Heritage Convention, l. 1 ... sites: works of
man or the combined works of nature and man, and areas including
archeological sites which are of outstanding universal value from the
historical, aesthetic, ethnologilal or anthropological points of view. [95]
42 Univerzalnost je u okviru kreativne raznolikosti prepoznata u:
UNESCO, 2005.a, Universal Declaration on Cultural Diversity i subsequent
Convention on the Protection and Promotion Cultural Expressions. [99]
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
Prepoznat je pojam mjesta (site) kao zatienog krajolika
(protected landscape) i to najprije kao ruralnog krajolika.
Konvencijom su lokaliteti Svjetskog naslijea podijeljeni
u dvije vrste: prirodne i kulturne, sagledavane kao dvije
suprotnosti. Slube za zatitu prirode smatrale su da je
prostor pogodniji za zatitu ako je stupanj ovjekovog
utjecaja na njega to manji. Pojam kulturnog naslijea
tada je obuhvaao pojedinane spomenike i strukture,
graevine i ruevine, kao izdvojene pojave naglaenog
estetskog doivljaja, s vrlo malim naglaskom na pro-
storni kontekst i krajolik. Ipak je istaknuto da se u kul-
turno naslijee mogu ukljuiti i grupe, sastavljene od
pojedinanih ili povezanih graevina, koje zbog svojih
mjesta u krajoliku (place in the landscape) imaju iznimnu
vrijednost.43 Navedeno prepoznavanje mjesta (place)
kao kulturnog naslijea, koje se sporadino u Konven-
ciji naziva i krajolicima (landscape) bilo je uspostavljeno,
prije svega zbog nemogunosti predlaganja pojedinih
podruja na listu Svjetskog naslijea koja nisu mogla biti
ukljuena na temelju tada vaeih kriterija.44
U ranim sedamdesetim godinama prolog stoljea jo
uvijek nije bila jasna zamisao krajolika kao prostornog
entiteta i kao posebne vrste kulturnog naslijea, ve je
krajolik bio razmatran kao mjeovita vrijednost sastav-
ljena od kulturnih i prirodnih obiljeja. Kulturni krajolik
se i u kasnijim godinama u dokumentima esto poisto-
vjeivao s mjeovitim mjestima (mixed site),45 ija opa,
univerzalna vrijednost proizlazi iz pojedinih, znaajnih
mjeavina kulturnih i prirodnih obiljeja. I nakon to
je kulturni krajolik postao vrstom Svjetskog naslijea i
dalje se koristi pojam mjeovitih mjesta s namjerom da
se pojedinim mjestima iznimnog znaaja ne iskljui
mogunost ukljuivanja na Listu u odnosu na oba
43 *** 1972. World Heritage Convention l. 2. ...groups of buildings: sep-
arate or conected buildings which,... because of their place in the land-
scape are outstanding universal value from the point of view of history,
art or science. [95]
44 Za upis na listu Svjetskog naslijea 1987. godine predlagano je
podruje The Lake District National Park u Velikoj Britaniji. U tim godi-
nama za upis na listu Svjetskog naslijea nije bilo mogue nominirati
cijelo podruje, kao to je bio sluaj s Lake District. Kategoriju mjes-
ta, nazvanu kulturni krajolik uspostavio je UNESCO, World Heritage
Centre radi omoguavanja nominacije mjesta, koja prethodno nisu
mogla biti tretirana prema tada vaeim kriterijima.
45 *** 1999.b, l. 18 [48].
167
Krajolik kao kul turno na slijee
kriterija.46 U takvim sluajevima njihova iznimna vrijed-
nost mora biti zadovoljiti obje grupe kriterija, kulturnih
i prirodnih, a vrjednovanje se temelji na njihovom line-
arnom zbrajanju. Treba naglasiti da se suvremeni kon-
cept kulturnog krajolika u okvirima Svjetskog naslijea
razvijao upravo iz prevladavajueg ukljuivanja ruralnih
krajolika na njegovu listu, kao i zbog nezadovoljstva s
kategorijom mjeovitih mjesta (mixed sites).47 Od toga su
se vremena u krugovima UNESCO-a i Svjetskog naslijea
pojaale rasprave o meuodnosima prirodnog i kultur-
nog naslijea i nainu na koji ih je mogue povezati u
jedinstveni sustav zatite.
Europska povelja o arhitektonskom naslijeu (European
Charter of Architectural Heritage) donesena u Amsterda-
mu 1975. godine, u godini arhitektonskog naslijea,48
usmjerila je pozornost na probleme grupe zgrada u
gradovima i selima, u njihovu prirodnom ili umjetno
oblikovanom okruenju,49 te na pristup povezane, in-
tegrirane zatite. Naglaeno je da politika tzv. integri-
rane zatite (integrated conservation) ovisi o zakonskoj,
administrativnoj, financijskoj i tehnikoj potpori te da
treba biti temeljena na suradnji dionika, javnog i pri-
vatnog partnerstva. Naglaava se uloga i odgovornost
lokalne zajednice i graana kao sudionika takvih ini-
cijativa.50 Naela vrjednovanja i zatite kulturnog na-
slijea od tada su se poela temeljiti na spoznaji da je
arhitektonski spomenik bilo koje vrste i znaenja ne-
djeljivo povezan s pripadajuom, neposrednom oko-
linom, a samim time i irim regionalnim prostorom.
Jedan od osnovnih zahtjeva zatite graditeljskog na-
slijea bio je usmjeren na sprjeavanje ugroavanja
i umanjivanja vrijednosti neposredne okoline, kako
bi arhitektonski spomenik ouvao svoje izvorno pro-
46 Primjer je podruje Lonjskog polja ija je nominacija za listu Svjet-
skog naslijea pokrenuta upravo u kategoriji mjeovitih mjesta.
47 Na listu Svjetskog naslijea osim namjerno oblikovanih, diza-
jniranih krajolika kao to su Lednice, Versailles i sl. do 2000. upisan je
najvei broj ruralnih krajolika: Neusiedler See-Ferto, Cinque Terrae, itd.
48 Council of Europe, 1975., European Charter of Architectural Heri-
tage [70].
49 Ibidem, l. 2 ...the groups of lesser buildings in our old towns and
characteristic villages in their natural or manmade settings. [70]
50 Council of Europe, 1995., Recommendation on the Integrated Con-
servation of Cultural Landscape Areas as Part of Landscape Policies. [72]
168
storno okruenje, a time i svoje prostorne vrijednosti i
cjelovitost. Uvoenjem naela integrirane zatite poti-
cao se cjelovit, zajedniki pristup vrjednovanju i zatiti
kulturnog i prirodnog naslijea, s teitem na cjelovi-
tosti (integritetu) koja osim fizikih struktura ukljuuje
funkcije i sadraje. Cjelovitost (integritet) predstavlja
kljuno mjesto u ustroju i zamisli prostornoga naslijea.
Pod prostornim naslijeem podrazumijevaju se mje-
stopisno odreena podruja u kojima je osobito izraen
vrstan suivot kulturnoga naslijea i prirodnih osobitosti
sredine, odnosno kao cjelina je iznimnih povijesnih, arhe-
olokih, umjetnikih, kulturnih, znanstvenih, socijalnih i
tehnikih vrijednosti.51 Polazei od stava da kulturno i
prirodno naslijee predstavlja skladnu cjelinu, iji su
elementi nedjeljivi, uspostavljen je koncept zajednike
zatite kulturnih i prirodnih obljeja u pojmu prostorno-
ga naslijea. Takav je stav prethodio suvremenim pri-
stupima ouvanja prirodnih, krajolinih, kulturno-po-
vijesnih, urbanih i graditeljskih vrijednosti prema zami-
slima sveobuhvatne i povezane (integralne) zatite u
kojemu je teko utvrditi njihovu meusobnu granicu.
Prirodne, krajoline, graditeljske i ostale materijalne, ali
i nematerijalne vrijednosti meusobno se isprepleu,
esto i meusobno uvjetuju, kao u sluaju kulturno-
ga krajolika.
Navedeni se pristup uvodi i u svjetske okvire u Pre-
poruci o ouvanju i suvremenoj ulozi povijesnih pod-
ruja (Recommendation Concerning the Safeguarding
and Contemporary Role of Historic Areas) donesenoj na
konferenciji UNESCO-a u Nairobiju 1976. godine,52 koja
uvodi pojam povijesnih i arhitektonskih podruja (histo-
ric and architectural areas). Povijesna i arhitektonska
(ukljuujui i vernakularna) podruja obuhvaaju svaku
grupu zgrada, struktura i otvorenih prostora ukljuujui
arheoloka i paleontoloka mjesta, sastavljena od ljud-
skih naselja u urbanom i ruralnom okoliu, ija je kohezi-
ja i vrijednost prepoznata s arheolokog, arhitektonskog,
prapovijesnog, povijesnog, estetskog i sociokulturnog
51 Fister, 1992: 27.
52 UNESCO,1976., International Recommendation Concerning the
Safeguarding and Contemporary Role of Historic Areas, Nairobi [96].
 Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea

stajalita. 53 Osim toga, uvodi se pristup cjelovitog ovjekova djelovanja, kao to su zgrade, prostorna or-
sagledavanja svakog povijesnog podruja i njegove ganizacija i njihova okolina.56 Jasno je naglaeno da je
okoline, ukljuujui graevine, prostornu kompoziciju i jedno od glavnih obiljeja urbanog podruja njegova
funkcije, meuovisnost i znaaj svih elemenata za cje- sutinska raznorodnost (intrinsic heterogenity).57
lovitost prostora.54 Preporuka iz Nairobija odreuje po-
Ovim je stajalitima dana podrka i u zakljucima Po-
jam prostornog naslijea u odnosu prema povijesnim
velje za ouvanje povijesnih gradova i urbanih podruja
i arhitektonskim podrujima (historic and architectural
(Charter for the Conservation of Historic Towns and Ur-
areas), koje sagledava u znaenju svake grupe zgrada,
ban Areas) koju je 1987. godine u Washingtonu usvojio
struktura i otvorenih prostora (groups of buildings, stru-
ICOMOS.58 U toj se povelji kao novina pojavljuje pojam
ctures and open spaces). Pod kategorijom grupa zgrada
raznolikosti u urbanim cjelinama, bilo da su se razvija-
smatraju se i mjesta u koja se ubrajaju povijesna urba-
le postupno tijekom vremena ili su stvorene planskim
na podruja. Na taj se nain uvodi i pojam povijesnog
mjerama, a sve sadre izraz raznolikosti drutva tijekom
urbanog krajolika (historic urban landscape). Dotada-
povijesti.59 ICOMOS-IFLA (International Committee on Cul-
nje sagledavanje urbanog krajolika uglavnom je bilo
tural Landscape) objavio je Povelju iz Firence za ouvanje
koriteno kao dio opisa naselja, koje je izgraeno na
povijesnih perivoja i vrtova (The Florence Charter on the
takav nain da slijedi i prilagoava se zemljopisnim
Protection of Historic Parks and Gardens) 1982. godine,60
oblicima pripadajueg teritorija i na taj nain postaje
ime je otvoren put dokumentiranju i zatiti povijesnih
krajolikom. Jedno od ogranienja postojeih meu-
vrtova i perivoja. Iste je godine predloen jedinstveni
narodnih doktrina, dotada usredotoeno uglavnom
popisni (inventarski) list, ime su se stvorile pretpostav-
na arhitektonsko naslijee, sada se usmjerava prema
ke za upisivanje (registraciju) i standardizirano doku-
povijesnom urbanom podruju. Urbano podruje, tj.
mentiranje povijesnih vrtova i perivoja, kao preduvjeta
grad opisan je u svojoj cjelovitosti, kao povijesni, pro-
zatite, sa zamisli da se moe primijeniti na ostale vrste
storni entitet te kao rezultat socijalnih procesa. tovie,
kulturnih krajolika.61
urbana podruja viena su i kao dio ireg podruja,
njihove prirodne, ruralne ili izgraene okoline, koja je
pod stalnim utjecajem dinaminih procesa, razvitka i
promjene. Preporuka naglaava da svako povijesno po-
druje i njegova okolina trebaju biti sagledavani u svo-
joj cjelovitosti kao cjelina (totality as a coherent whole),55
ija ravnotea i posebna priroda ovise o povezanosti
dijelova od kojih je sastavljena, a ukljuuje rezultate

53 Ibidem, l. 1. Historic and architectural (including vernacular) are-
as shall be taken to mean any groups of buildings, structures and open
spaces including archaeological and palaeontological sites, constituting
human settlements in an urban or rural environment, the cohesion and
value of which, from the archaeological, architectural, prehistoric, histo-
ric, aesthetic or sociocultural point of view are recognized the archaeo-
logical, architectural, prehistoric, historic, aesthetic or sociocultural point
of view are recognized. [96]
54 Ibidem, l. 2. Every historic area and its surroundings should be con-
sidered in their totality as a coherent whole whose balance and specific
nature depend on the fusion of the parts of which it is composed and
which include human activities as much as the buildings, the spatial or-
ganization and the surroundings. All valid elements, including human
activities, however modest, thus have a significance in relation to the
whole which must not be disregarded. [96]
55 Ibidem, l. 3 [96].
56 Brojni teoretski radovi toga razdoblja bavili su se podrujima ur-
banog krajolika (townscape), slike grada, morfologije i socijalnih odno-
sa. Meu ostalima: Norberg Schulz,1981.; Lynch, 1974.; Cullen, 1961;
Choay, 1978. itd.
57 Jokilehto, 2003: 29.
58 UNESCO, 1987., Washington, Charter for the Conservation of Histor-
ic Towns and Urban Areas, [82] Podrobnije u lanku: Dumbovi Bilui,
2010.
59 UNESCO, 1987., Washington Charter for the Conservation of Historic
Towns and Urban Areas, l.1 -[82]. All urban communities, whether they
have developed gradually over time or have been created deliberately, are
an expression of the diversity of societies throughout history.
60 ICOMOS-IFLA, 1982., The Florence Charter on the protection of his-
toric parks and gardens. [80]
61 Podrobnije o dokumentiranju kulturnih krajolika u potpoglavlju 4.7.

169
Krajolik kao kul turno na slijee
USPOSTAVA KRAJOLIKA
KAO KULTURNOG NASLIJEA
Kulturni je krajolik slubeno prepoznat kao nova vrsta
kulturnog dobra 1992. godine. Za razliku od ostalih vr-
sta kulturnog naslijea jedino se kategorija kulturnog
krajolika (cultural landscape) prvo pojavljuje kao Svjet-
sko naslijee u obliku globalnog pristupa, koja se po-
tom upuuje na primjenu odgovarajuih postupaka
na nacionalnim razinama. Konvencija o zatiti Svjetskog
naslijea (World Heritage Convention)62 iz 1992. godine
smatra se prvim meunarodnim dokumentom i prav-
nim instrumentom za prepoznavanje i zatitu kultur-
nih krajolika, omoguivi im da mogu biti zatieni sa
stanovita iznimnih vrijednosti. Konvencijom je kao te-
meljno odreenje krajolika naglaen zajedniki rad o-
vjeka i prirode.63 Na temelju podrobnijih kriterija izne-
senih u prateem dokumentu: Smjernice za primjenu
Konvencije o Svjetskom naslijeu (Operational Guidelines
for the Implementation of the World Heritage Convention)
otvorena je mogunost ukljuivanja kulturnih krajolika
na listu Svjetskog naslijea kao dobara koja nisu ni ista
prirodna, ni ista kulturna forma, odnosno sadre vrijed-
nosti i jedne i druge vrste.64 Taj je stav izravno bio pove-
zan s dotadanjim nezadovoljstvom zbog ukljuivanja
iskljuivo ruralnih krajolika na listu Svjetskog naslijea, ali
i s definicijama pojma mjeovite batine (mixed heritage),
ija opa, univerzalna vrijednost proizlazi iz pojedinih,
znaajnih kombinacija kulturnih i prirodnih obiljeja, kao
njihove kljune znaajke. Od 1999. godine, donoenjem
62 UNESCO, 1992., World Heritage Convention [97].
63 Ibidem, l.1. Cultural landscapes represent the combined works
of nature and man. l. 39. They should be selected on the basis both of
their outstanding universal value and of their representativity in terms of
a clearly defined geo-cultural region and also for their capacity to illus-
trate the essential and distinct cultural elements of such regions. l. 37.
... cultural landscape embraces a diversity of manifestations of the inter-
action between humankind and its natural environment [97].
64 UNESCO, World Heritage Center u Parizu je 1992. godine na sas-
tanku grupe strunjaka, specijalista za temu krajolika, dao zadatak za
pripremu Smjernica za primjenu Konvencije o Svjetskom naslijeu / Op-
erational Guidelines for the Implementation of the World Heritage Con-
vention) za mogue ukljuivanje kulturnih krajolika na listu Svjetskog
naslijea kao dobara, koja nisu ni ista prirodna ni ista kulturna for-
ma, odnosno sadre vrijednosti i jedne i druge vrste.
170
novih smjernica Operational Guidelines65 zemlje lanice
bile su poticane da ukljue dobra u kategoriji mjeo-
vitih mjesta (mixed sites), koja svoju iznimnu vrijednost
izvode iz znaajnih kombinacija kulturnih i prirodnih
obiljeja, a ije se vrjednovanje temelji na linearnom
zbrajanju kulturnih i prirodnih kriterija.66 Namjera je bila
pokazati da nema velike konceptualne razlike izmeu
mjeovitih mjesta i kulturnih krajolika, jer je u oba pojma
teite na kombinaciji kulturnih i prirodnih elemenata.
Meutim, za razliku od mjeovitih mjesta, koncept kul-
turnog krajolika temeljen je na naelima da je krajolik
vie od zbroja njegovih sastavnica, jer prikazuje zajed-
niko djelo prirode i ovjeka, ilustrira razvitak ljudskog
drutva i naselja kroz povijest kao integrirani sustav stvoren
meudjelovanjem svoga prirodnog okolia te drutvenih,
gospodarskih i kulturnih snaga drutva (tablica 13).67
Sljedee sutinsko odreenje kulturnih krajolika Svjet-
skog naslijea su iznimne vrijednosti i reprezentativnost
u okviru prostorne, jasno odreene geokulturne regije,
kao i njihova sposobnost ilustriranja i predstavljanja
sutinskih i razlikovnih kulturnih elemenata takve regije.68
U daljnjem razvoju koncepta sve se vie prepoznaje
potreba da se kulturni i prirodni elementi razmatra-
ju zajedno, a njihova univerzalna, pri emu njihova
opa, iznimna vrijednost (universal outstanding value)
proizlazi iz znaajnih kombinacija kulturnih i prirodnih
65 *** 1999.b [48].
66 Ibidem, lanci 18. i 42, prema kojima se postavlja zahtjev koji se
ne temelji na kombinaciji, ve na jasnoj brojanoj jednakosti: 2 pri-
rodna + 2 kulturna kriterija = mjeovito mjesto. [48]
67 UNESCO, 1992., World Heritage Convention, l. 1.They are illustra-
tive of the evolution of human society and settlement over time, under
the influence of the physical constraints and/or opportunities presented
by their natural environment and of successive social, economic and cul-
tural forces, both external and internal. [97]
68 UNESCO, 1992., World Heritage Convention, l. 36. ...They should
be selected on the basis both of their outstanding universal value and
of their representativity in terms of a clearly defined geo-cultural region
and also for their capacity to illustrate the essential and distinct cultural
elements of such regions. [97]
 Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea

Tablica 13: Razvoj koncepta kulturnog krajolika u poveljama zatite kulturnog naslijea

ORGANIZACIJA
DOKUMENT KONCEPT
GODINA
Atenska povelja ICIC
- estetika okoline spomenika
Athens Charter 1931.
Haka konvencija UNESCO
- grupa zgrada
Hague Conventiion 1954.
Preporuka o ouvanju ljepote i karaktera krajolika i mjesta - ljepota i karakter povijesnih krajolika i
Recommendation Concerning the Safeguarding of the UNESCO mjesta
Beauty and Character of Landscapes and Sites 1962. - ljudskom rukom stvoreni krajolici i mjesta
- urbani krajolici i mjesta
Venecijanska povelja ICOMOS - povijesna sredita
Venice Charter 1964. - okolina povijesnih mjesta
Naela iz Quito-a UNESCO - okolina, sastavni dio spomenika
Norms of Quito 1967. - zatita urbane i prirodne okoline
Konvencija o ouvanju i zatiti Svjetskog kulturnog i - mjesto (site)
prirodnog naslijea UNESCO - zatieni krajolik
Convention on Concerning the Protection of the World 1972. - urbani, ruralni i prirodni krajolik
Cultural and Natural Heritage - mjeovita mjesta
COUNCIL OF - prostorna batina
Europska povelja o arhitektonskom naslijeu
EUROPE - vrjednovanje i integralna zatita kulturne
European Charter of Architectural Heritage
1975. i prirodne batine
Preporuka o zatiti i suvremenoj ulozi povijesnih podruja - povijesna i arhitektonska podruja
UNESCO
Recomendation on Protection and Contemporary Role - okolina
1976.
Historic Areas - cjelovitost i heterogenost
Povelja iz Firence o zatiti povijesnih perivoja i vrtova
ICOMOS/IFLA
Charter of Florence for the Protetcion of Historical Parks and - povijesni vrtovi/perivoji
1982.
Gardens
Povelja o povijesnim gradovima
ICOMOS - povijesni gradovi
Charter on Historic Towns
1987. - raznolikost urbanih cjelina
Washington
Konvencija o Svjetskom naslijeu / Provedbene smjernice - kulturni krajolik
za prijemjenu Konvencije o Svjetskom naslijeu - kombinirano djelo ovjeka i prirode
UNESCO
World Heritage Convention / - namjerno, vidljivo oblikovan
1992.
Operational Guidelines for the Implementation of the World - organski razvijeni
Heritage Convention - asocijativni
Preporuka o zajednikoj zatiti podruja kulturnih krajolika
COUNCIL OF - krajolik je povijesni, dinamiki sustav
kao dijelu politika krajolika
EUROPE - stalnost promjena
Recommendation on the Integrated Conservation of Cultural
1995. - znaenje za stanovnike kao batina
Landscape Areas as Part of Landscape Policies
Konvencija o ouvanju nematerijalne kulturne batine
UNESCO
Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural - nematerijalno naslijee krajolika
2003.
Heritage
Deklaracija o krajolicima kulturnog naslijea - krajolici odraavaju vrijednosti ljudi koji
ICOMOS/US
Declaration on Heritage Landscapes su ih oblikovali
2004.
Natchitoches - krajolik je njihov kulturni izraz
Beki memorandum o suvremenoj arhitekturi upravljanju - urbani krajolici - autentinost i integritet
povijesnim urbanim krajolikom UNESCO povijesnog grada
Vienna Memorandum Contemporary Architecture 2005. - gradnja visokih zgrada u podrujima
Managing the Historic Urban Landscape okoline povijesnog urbanog krajolika
Deklaracija o zatiti okoline struktura, mjesta i podruja - okolina graevina, mjesta i podruja
naslijea kulturnog naslijea
ICOMOS
Declaration on the Conservation of the Setting of Heritage - neposredni i okruujui okoli pridonosi
2005.
Structures, Sites and Areas znaaju i karakteru podruja batine,
Xian kulturnih krajolika
Europska konvencija o krajolicima COE
- svi krajolici
European Landscape Convention 2000.

171
Krajolik kao kul turno na slijee
obiljeja.69 Na taj nain uspostavljeni koncept kultur-
nih krajolika utemeljen je na naelu da krajolik znai
znatno vie od zbroja svojih sastavnica te obuhvaa
raznolikost pojavnosti meudjelovanja ovjeka i nje-
gova prirodnog okolia.70
Preporuku o integralnoj zatiti podruja kulturnih krajolika
kao dio krajolinih politika (Recommendation on the Inte-
grated Conservation of Cultural Landscape Areas as Part of
Landscape Policies) usvojilo je Vijee Europe 1995. godi-
ne.71 U odnosu na ranija, proiruje se odreenje pojma
kulturnih krajolika. Krajolik se odreuje kao formalni izraz
brojnih odnosa u odreenom razdoblju izmeu pojedinaca
i drutva sa zemljopisno odreenim teritorijem, ija je po-
javnost rezultat djelovanja kroz povijest prirodnih i ovje-
kovih faktora te njihovih kombinacija.72 Krajolik je shvaen
kao dinamiki sustav, sastavljen od prirodnih i kulturnih
elemenata, podloan meudjelovanju u odreenom
vremenu i prostoru te ima okruujui i dugotrajni utje-
caj na dobrobit zajednice i ukupno kulturno naslijee.
Osim to je odreen povijesnom dimenzijom i stalnim
promjenama, krajolik ima i dodatno znaenje za stanov-
nike, kao njihova lokalna batina. Zbog toga zahtijeva
sveobuhvatnu politiku planiranja i upravljanja, koja e
obuhvatiti zatitu kulturnih, estetskih, ekolokih, gos-
podarskih i drutvenih vrijednosti dotinog podruja.
Krajolik kao kulturni izraz meudjelovanja ovjeka i
prirode kroz povijest te promjene u krajoliku sredinje
su teme Deklaracije o krajolicima naslijea (Natchitoc-
hes Declaration on Heritage Landscapes) prihvaene na
69 *** 1999.b, l. 18 [48].
70 Ibidem, l., 37. ...The term cultural landscape embraces a diversity
of manifestations of the interaction between humankind and its natu-
ral environment. U sljedeem Operational Guidelines iz 2001. godine
predloeno je ukidanje posebnih kriterija prirodnih i kulturnih mjesta,
to znai da nee biti konceptualne razlike izmeu mjeovitih mjesta
i kulturnih krajolika, budui da je u objema kategorijama teite na
kombinaciji sastavnih elemenata. [48]
71 Council of Europe, 1995., Recommendation on the Integrated Con-
servation of Cultural Landscape Areas as Part of Landscape Policies [72].
72 Ibidem, l. 1. ...formal expression of the numerous relationships ex-
isting in a given period between the individual or a society and a topo-
graphically defined territory, the appearance of which is the result of the
action, over time, of natural and human factors and of a combination
of both. [72]
172
zasjedanju ICOMOS-a 2004. godine.73 Naime, najvei
broj kulturnih krajolika na Listi Svjetskog naslijea su kon-
tinuirano razvijeni povijesni krajolici u kojima ovjek i
priroda djeluju zajedno: oni su ivi krajolici, mijenjaju se
zajedno s kulturama koje ih stvaraju, pri emu se esto
mijenjaju i klimatski uvjeti te prirodni okoli. Obiljeja
i karakter tih krajolika odraavaju vrijednosti ljudi koji
su ih oblikovali i koji u njima ive. Njihova kultura je
snaga oblikovanja, a krajolik predstavlja kulturni izraz
i odraz, koji se ne dogaa sluajno, neovisno je li obli-
kovan spontanim razvitkom ili je oblikovan s jasnom
namjerom na temelju plana ili projekta.
Pojam povijesnog urbanog krajolika
Kronoloki pregled slijeda definicija kulturnog krajolika
prihvaenih od strunjaka u okviru meunarodnih kon-
vencija, od prve zamisli i njegova formalnog uspostav-
ljanja 1992. godine, ilustrira razvoj koncepta krajolika i
nijanse u promjenama gledita. Prema osnovnom odre-
enju kulturni krajolik ilustrira razvoj ljudskog drutva i
naselja kroz povijest,74 naglaavajui naselja kao bitan
imbenik krajolika. U navoenju vrsta, odnosno kate-
gorija krajolika, uz ve ranije prepoznate namjerno
oblikovane (dizajnirane), organski razvijene i asocijativ-
ne javljaju se i urbani krajolici. Urbani krajolik se moe
prepoznati unutar kategorija oblikovanog ili organski
razvijenog krajolika, kao gradovi spontano razvijeni ti-
jekom duge povijesti, ili kao djelo poznatog autora, pla-
nera.75 Koritenje pojma kulturnog krajolika u dotada-
njem djelovanju UNESCO-a uglavnom se odnosilo na
ruralne krajolike, a pojedini su gradovi razmatrani kao
urbani krajolici, ali kao dio kulturnog krajolika velikog
mjerila.76 Iako je kao tip kulturnih krajolika prema Meu-
73 ICOMOS, 2004., Natchitoches Declaration on Heritage Landscapes
[89].
74 *** 2005.d: l. 47 [58].
75 Ibidem, l. 50. Ukljueni su organski razvijani gradovi tijekom
duge povijesti ili planirani gradovi poznatog autora (planera). Pri-
mjerice u Hrvatskoj to mogu biti Motovun kao organski razvijani i
Dubrovnik kao namjerno oblikovani, planirani urbani krajolik.
76 Nekoliko kulturnih krajolika upisanih na listu Svjetskog naslijea
sadri cijeli ili znaajan dio urbanih naselja. Primjerice, krajolik doline
rijeke Loire ukljuuje nekoliko znaajnih urbanih sredita kao to su
Orlans i Tours Chinon smjeten na njezinu pritoku.

narodnoj preporuci ouvanja i suvremenoj ulozi povijesnih
podruja (International Recommendation Concerning the
Safeguarding and Contemporary Role of Historic Areas)
iz 1976. godine bio uveden i povijesni urbani krajolik,
sada se naglaava da urbani krajolik ne postoji samo
kao element unutar kulturnog krajolika veeg mjerila,
ve moe biti i zasebni kulturni krajolik.
Pojam kulturnog krajolika, koji sadri raznolikost po-
javnosti meudjelovanja izmeu ljudi i njihova prirod-
nog okolia, posebno naglaava kulturne tvorevine
ukljuene u postojei prirodni okoli.77 Urbani krajolici
se takoer sastoje od prirodnog okolia koji ukljuuje
zemljopisna obiljeja njegova smjetaja, fizike i pri-
rodne posebnosti ili ogranienja, koja su djelomino ili
potpuno promijenjena tijekom procesa urbanizacije u
novu stratigrafiju uzoraka, u kojoj se jasno odraavaju
i izraavaju odnosi izmeu izgraenog i neizgraenog
prostora. Istraivai urbane morfologije definiraju ur-
bani krajolik kao zbirno, ukupno stanje snimke uzasto-
pnih procvata i kriza te inovacija prilagoenih lokalnim
posebnostima te na taj nain stjee vlastiti genius loci.78
Povijesni urbani krajolik na taj nain sadri svoje ka-
rakteristine sastavnice: izgraene strukture, otvorene
prostore, funkcije i slino. Osim toga, urbano podruje
ima funkcionalni i vizualni odnos sa svojom okolinom,
koja pridonosi njegovu znaenju i vrijednostima. Pojam
urbanog krajolika u sebi ukljuuje i pripadajui teritori-
jalni kontekst, prostorno okruenje (setting). Podruje
okoline urbanih podruja opisano je kao neposredni i
okruujui okoli koji je dio, ili pridonosi njegovom znaaju
i naroitom karakteru putem njegovih znaajnih odnosa
s fizikim, vizualnim, duhovnim i ostalim kulturnim kon-
tekstima i okruenjima.79
Sve je naglaenije zanimanje za povijesne urbane
krajolike i njihov odnos prema suvremenim pojavama
77 *** 2011.b: l. 37. The term Cultural Landscape embraces a diversity
of manifestations of the interaction between humankind and its natural
environment. [66]
78 Whitehand, 1993: 6.
79 *** 2011.b: l. 38. ... The immediate and extended environment that
is part of, or contributes to, its significance and distinctive character from
their meaningful relationships with their physical, visual, spiritual and
other cultural context and settings. [66]
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
gradogradnje, irenja urbanih podruja i novu gradnju
u njihovoj blizini, ne samo strunjaka konzervatora, ve
i urbanista i arhitekata. Utjecaji suvremenog razvoja i
sve uestalija pojava gradnje visokih zgrada u okolini
povijesnih urbanih podruja zahtijevaju novu politiku
urbanog planiranja i upravljanja koja polazi od ouva-
nja i odravanja prepoznatih vrijednosti kao ishodinih
pristupa. Temeljni je stav da u procesima suvremenog
razvoja grada autentinost i integritet povijesnog dijela
grada, koji odreuje brojnost razliitih elemenata, od
prostornog ustroja, kompozicije, matrice, izgraenih
stuktura i sl., ne smiju biti ugroeni.
Povelja nazvana Beki memorandum (Vienna Memo-
randum), usvojena 2005. godine,80 postaje novi, do-
datni alat za rasprave o ocjeni suvremenih arhitekton-
skih ostvarenja, ukljuujui visoke zgrade i nebodere
u povijesnim gradovima i njihovoj okolini. Na temelju
zakljuaka Bekog memoranduma, iste je godine usvo-
jena Deklaracija o ouvanju povijesnih urbanih krajo-
lika (Declaration on the Conservation of Historic Urban
Landscapes).81
Mjesta i podruja kulturnog naslijea
Tema kulturnih krajolika povezana s pitanjima koja uklju-
uju podruja okoline (setting) svih vrsta mjesta i po-
druja kulturnog naslijea, tj. onih koji imaju kulturni
znaaj,82 bila je glavno zanimanje konferencije ICOMOS-a
odrane 2005. godine u Kini.83 Okolina (setting) ozna-
ava podruje oko mjesta kulturnog naslijea koje se
moe vizualno obuhvatiti. Na konferenciji je prihvaena
80 Dokument Vienna Memorandum je rezultat meunarodne kon-
ferencije pod nazivom World Heritage and Contemporary Architecture
Managing the Historic Urban Landscapes, odrane u Beu od 12. do
14. 5. 2005. godine pod pokroviteljstvom UNESCOa, na kojoj je sud-
jelovalo vie od 600 strunjaka iz 55 zemalja. [100]
81 UNESCO, 2005.b, Declaration on the Conservation of Historic Urban
Landscapes [101].
82 Mjesta kulturnog znaaja definirana su u: ICOMOS Austra-
lia,1999.a, Charter for Places of Cultural Significance, The Burra Charter
[85].
83 ICOMOS, 2005.a, The Xian Declaration on the Conservation of the
Setting of Heritage Structures, Sites and Areas. Koferencija je potaknu-
ta velikim irenjem urbanog podruja u prostore svoje okoline. Pro-
blem je postao hitan zbog brzine ekonomskog razvitka, a odnosi se
na metropolska podruja i velike gradove (angaj, ali i ostale) [90]..
173
Krajolik kao kul turno na slijee

Deklaracija o ouvanju okoline batinskih struktura, mjesta se i na ostala, okruujua podruja koja su s njima u fizi-
i podruja (The Xian Declaration on the Conservation of kim, vizualnim i funkcionalnim vezama (sl. 68).
the Setting of Heritage Structures, Sites and Areas), gdje je
okolina (setting) podruja kulturnog naslijea (heritage Krajolik u Europskoj konvenciji o krajoliku
area) definirana kao neposredni i okruujui okoli koji je
Inovativni pristup i znaaj Europske konvencije o krajoliku
dio, ili pridonosi njegovom znaaju i naroitom karakteru
koja je odredila krajolike kao podruja percipirana od ljudi
od njegovih znaajnih odnosa s fizikim, vizualnim, duhov-
iji karakter je rezultat djelovanja i meudjelovanja prirodnih
nim i ostalim kulturnim kontekstima i okolinama.84 Dekla-
i/ili ljudskih imbenika,86 razlikuje se od UNESCO-ova sta-
racija naglaava da povijesna podruja izvode svoj znaaj
jalita, te od analiza i bavljenja krajolikom uskih krugova
i razliiti karakter iz svojih mnogoznanih odnosa sa svojim
strunjaka iz podruja zatite naslijea. Jedna od pretpo-
fizikim, vizualnim, duhovnim i ostalim kulturnim kontek-
stavki Konvencije je prepoznavanje potreba za dijalogom
stima i okolinom.85 Zbog toga se javlja potreba za rjea-
i aktivnije ukljuivanje drutvene zajednice i pojedinaca.
vanjem problema izazvanih sve brom transformacijom
Naglaavanje znaaja percepcije pojedinaca, stanovnika
gradova i krajolika koje su rezultat promjena naina ivo-
i korisnika daje temi krajolika iri kulturni, socijalni, okoli-
ta, gospodarskog razvitka, poljoprivrede, turizma i slino.
ni i gospodarski znaaj. Graanima se osigurava pristup
Cilj je prepoznati, zatititi i odravati kulturno naslijee
procesima odluivanja o vrijednostima i vanosti krajo-
graevina, mjesta i podruja, umanjiti opasnosti koje
lika, ime oni utjeu i na procese odluivanja o zatiti i
donose promjene esto u suprotnosti sa znaenjem,
upravljanju, kao i njegovim promjenama. Na taj nain
vrijednostima cjelovitosti i autentinosti naslijea. Osim
sve aktivnosti u krajoliku izravno odraavaju vrijednosne
fizikih i vizualnih utjecaja, sagledava se meudjelova-
sustave lokalne zajednice, a Konvencija kao demokra-
nje na prirodni okoli te na tradicionalna znanja, vjeti-
tini instrument nedvosmisleno potvruje da je krajolik
ne, obiaje i na druge oblike nematerijalnog kulturnog
zajedniko naslijee. Demokratini pristup konvencije
naslijea kojima je krajolik oblikovan. Povijesne struktu-
odnosi se na sve krajolike osobito vrijedne i zatiene,
re, graevine i podruja razliitih mjerila, povijesni gra-
obine i svakodnevne, ali i krajolike koji su prepoznati kao
dovi ili krajolici izvode svoje znaenje i prepoznatljiva
oteeni i ugroeni. Pojedini sadanji elementi krajolika
obiljeja iz drutvenih, povijesnih, estetskih, prirodnih,
mogu biti runi i ureeni protivno prirodnim uvjetima,
znanstvenih i drugih kulturnih vrijednosti drutva, ali
ali i oni predstavljaju dijelove bogate povijesti krajolika.
i iz odnosa sa svojom fizikom i vizualnom okolinom.
Bez obzira na vrijednosna obiljeja, duljinu trajanja ili sta-
Zbog toga je potrebno razvijati odgovarajue planerske
rost, initelji su raznolikosti odreenog teritorija, arite
alate i strategije za zatitu i upravljanje podrujima koja
identiteta i kao takvi podloga za kreiranje raznolikosti
oblikuju okolinu povijesnih struktura i podruja kultur-
europskog krajolika 21. stoljea.
nog naslijea. Pojam brige o okolini podruja kulturnog
naslijea, u koje se ubraja i kulturni krajolik, UNESCO-ov Glavna poruka Europske konvencije o krajoliku naglaa-
pristup zatite krajolika u velikoj mjeri pribliava zamisli- va da je krajolik neponovljiv i da je svaki njegov dio
ma Europske konvencije o krajoliku (European Landscape nekome znaajan, da su kulturne i prirodne sastavni-
Convention. Proirujui zanimanje ne samo na strukture ce vane za njegov karakter i da zajedno objanjava-
zatienih podruja, ve i na njihovu okolinu, usmjerava ju njegovu sadanju pojavnost. Vijee Europe smatra
UNESCO-ov pristup elitistikim, jer su za izbor kulturnih
84 ICOMOS, 2005. l. 3. ...Setting the immediate and extended envi- krajolika za Listu Svjetskog naslijea presudne njihove
ronment that is part of, or contributes to, its significance and distinctive
character from their meaningful relationships with their physical, visual, iznimne vrijednosti.87 U tom je procesu pridjev kulturni
spiritual and other cultural context and settings. [90]
85 Ibidem, l. 4. Also derive their significance and distinctive character
from their meaningful relationships with their physical, visual, spiritual 86 COE, 2000., European Landscape Convention [73].
and other cultural context and settings. [90] 87 Prieur, 2002: 156.

174

68. Bakarski zaljev - degradacija krajolika suvremenom infrastrukturom
jasno odreen s pozitivnim obiljejima i vrijednostima
krajolika. Koncept krajolika koji zagovara Europska kon-
vencija o krajoliku ne prihvaa takav pristup, jer je nje-
gova glavna zamisao da krajolici moraju biti prepoznati,
analizirani i zatieni neovisno od njihove vrijednosti. To
e stvoriti odreene potekoe, jer su metode zatite u
izravnoj povezanosti i uvijek ovise o stupnju atribucije
vrijednosti koja se nastoji zatititi.
Europska konvencija o krajoliku, za razliku od kulturnih
krajolika prepoznatih u Konvenciji o svjetskom naslije-
u, zanimanje i skrb proiruje na cjelokupni teritorij te
na sve krajolike, bez obzira na vrstu ili stupanj njihove
vrijednosti. Nova definicija krajolika znaajna je zbog
svoje jednostavnosti i ukljuivosti: krajolik znai podruje
percipiramo, opaeno od ljudi, iji je karakter rezultat djelo-
vanja i meudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih faktora. Na-
glaava se uloga ljudi i njihova percepcija krajolika da-
nas i u prolosti te se u stvaranju i oblikovanju krajolika
podcrtava znaenje meudjelovanja prirode i kulture.
Krajolik u svojoj raznolikosti kao osnovna sastavnica kul-
turnog naslijea, dio kolektivnog i osobnog identiteta,
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
doprinosi stvaranju lokalnih kultura.88 Snaan naglasak
osobnog ukljuivanja u krajolik, koji se provlai Konven-
cijom, podrava pogled demokratinog ukljuivanja
sutinskog mjesta u pitanjima upravljanja krajolikom. Svi
oblici percepcije: senzorne89 i emocionalne koju imaju
stanovnici o svom okoliu, prepoznavanje raznoliko-
sti i posebnosti povijesnih i kulturnih obiljeja temelj
su za stvaranje i ouvanje identiteta prostora, a time i
njegovih stanovnika. Takav stav ujedno ukljuuje pra-
va i odgovornosti stanovnika te njihove aktivne uloge
u procesima donoenja odluka i upravljanju vrijedno-
stima mjesta u kojemu ive. Koncept odrivog razvitka
oznaava cjelovito povezivanje kulturnih, drutvenih i
gospodarskih dimenzija, a primjenjuje se na itav terito-
rij. Uz ukljuivanje javnosti u odluke on nee biti samo
formalni in, ve integralni dio postupaka upravljanja,
zatite i planiranja krajolika.90
88 Fairclough; Mller, 2008.
89 Oblici senzorne percepcije su: vizualni, auditivni, olfaktorni, tak-
tilni, okusni i dr.
90 *** 2008.d [63].
175
Krajolik kao kul turno na slijee
ODREENJE KRAJOLIKA
KAO VRSTE KULTURNOG NASLIJEA
Kulturni krajolik u poveljama
UNESCO-a i ICOMOS-a
Iako konceptualno podrijetlo pojma krajolik i kultur-
ni krajolik see u sredinu 19. stoljea, pojam kulturni
krajolik je uao u iroku, opeprihvaenu uporabu u
konzervatorskim krugovima nakon 1990-ih godina.91
Odbor svjetske batine (The World Heritage Committee)
u posljednjem je desetljeu zaetnik u traenju prakti-
nog naina primjene intelektualnog koncepta krajolika
unutar vlastitih predloaka djelovanja. Koncept kultur-
nog krajolika preuzet od akademskih krugova kultur-
ne geografije novi je entitet, okvir za prepoznavanje
mnogih mjesta koja u razliitom stupnju ilustriraju ne
samo kombinacije i obiljeja, ve i meudjelovanje iz-
meu kulturnih i prirodnih utjecaja.92 Prema odreenju
UNESCO-a, kulturni krajolici predstavljaju sloena dje-
la prirode i ovjeka, prikazuju razvoj ljudskog drutva i
naselja kroz vrijeme, pod utjecajem fizikih ogranienja
i/ili mogunosti svojeg prirodnog okolia te vanjskih i
unutarnjih drutvenih, ekonomskih i kulturnih snaga.
Takoer, oni obuhvaaju raznolike pojavnosti meudje-
lovanja ovjeka i njegova prirodnog okolia.93 Sljedee
vano obiljeje jest da su kulturni krajolici izrazita, jasno
odreena geografska podruja, tj. iznimna i jedinstvena
dobra koja reprezentiraju sloeno djelo ovjeka i prirode
te da imaju sposobnost ilustrirati bitne i razliite kulturne
elemente takvih regija.94
91 Donoenjem Konvencije o svjetskom naslijeu (World Heritage Con-
vention), UNESCO, 1992. godine kulturni krajolik slubeno postaje vrs-
ta naslijea.
92 Pojedini krajolici su na temelju iznimnih rezultata takvog meud-
jelovanja prepoznati kao krajolici iznimne, ope (univerzalne) vrijednosti
(outstanding universal value). Od 1992. godine kriteriji kulturnih krajo-
lika su znaajno revidirani, a ukljuili su izmjene i dopune Operational
Guidelines for the Implementation of the World Heritage Convention iz
1999. godine, lanke 35-42.
93 UNESCO, 1992. World Heritage Convention, l. 36 i 37 [97].
94 Ibidem, l. 35. ...their representativity in terms of a clearly defined
geographical region, and also for their capacity to illustrate the essential
and distinct cultural elements of such regions. [97]
176
Navedeni stavovi utemeljeni su na Sauerovoj klasinoj
definiciji kulturni krajolik su kulturne grupe oblikovale
iz prirodnog krajolika. Kultura je sredstvo, prirodni prostor
medij, kulturni krajolik jest rezultat.95 Navedeno vrlo ja-
sno odreenje bilo je podlogom UNESCO-ova koncep-
ta kulturnog krajolika kao Svjetskog naslijea, pri emu
je kulturni krajolik stvarni i karakteristian proizvod me-
udjelovanja odreene ljudske zajednice, koji utjelovljuju
odreene kulturne sklonosti i potencijale odreenih grupa
i prirodnih okolnosti. To je naslijee mnogih razdoblja pri-
rodne evolucije i mnogih generacija ljudskog napora.96 U
pojedinim dijelovima svijeta, kao primjerice u veem
dijelu Amerike, kulturni krajolik je opisan kao opipljiva
pojavnost ljudskog djelovanja i vjerovanja, skup protiv i
zajedno s prirodnim krajolikom.97
Osim u konzervatorskim i krugovima Svjetskog naslijea,
tijekom sljedeih desetljea kulturni se krajolik poeo
afirmirati kao akademski vrlo znaajna tema.98 Istodob-
no Odbor svjetske batine (World Heritage Coomittee) je
u kasnim 1980-im godinama, potaknut neuspjehom
imenovanja podruja Lake District u Velikoj Britaniji na
Listu svjetskog naslijea, uvidio potrebu ukljuivanja na
listu osim prirodnog, i krajolika oblikovanog i stvorenog
ovjekovim djelovanjem. I prije donoenja Konvencije o
kulturnim krajolicima temom zatienih podruja bavila
se organizacija Meunarodna zajednica za zatitu prirode
i prirodnih resursa (International Union for the Conserva-
tion of Nature and Natural Resources, IUCN).99 Prema nji-
95 Sauer, 1926: 25.
96 Aickinson, 1995: 273. Cultural Landscape a concrete and charac-
teristic product of the interplay between a given human community, em-
bodying certain cultural preferences and potentials, and a particular set
of natural circumstances. It is a heritage of many eras of natural evolu-
tion and of many generations of human effort.
97 Melnick, 1984: 12. The cultural landscape is a tangible manifes-
tation of human actions and beliefs set against and within the natural
landscape.
98 Birks 1988: 24.
99 International Union for the Conservation of Nature and Natural Re-
sources, ranije The World Conservation Union (IUCN).

hovim kriterijima, zatiena podruja (protected areas)
ukljuuju kulturne i krajolike mora (cultural landscape/
seascape), koji posjeduju posebne estetske vrsnoe, a
rezultat su meudjelovanja ovjeka i prirode. Ta se ka-
tegorija u osnovi odnosila na prirodna podruja koja
se koriste ovjekovim aktivnostima za turistike i rekre-
acijske sadraje. Imajui u vidu da definicija kulturnog
krajolika treba biti primjenjiva za sve kulture svijeta i
krajolike razliitih obiljeja, delegati konferencije UNES-
CO-a odrane 1992. godine jednoglasno su se sloili da
kulturni krajolici ilustriraju razvoj ljudskog drutva i na-
selja tijekom povijesti, pod utjecajem fizikih ogranie-
nja i/ili mogunosti. Na listu Svjetskog naslijea trebali bi
biti izabrani na temelju svoje iznimne, ope vrijednosti
jasno odreenog zemljopisnog podruja i njihove spo-
sobnosti da ilustriraju bitne i razliite kulturne elemente
takvih podruja.100
U odreenju je istaknuto povijesno i ekoloko razu-
mijevanje i prepoznavanje svojstva kulturnih krajolika.
Nestajanje podjela koje dijele kulturno od prirodnog
naslijea i ua pozornost usmjerena na vrijednosti ne-
materijalnih sastavnica ugroenih utjecajima globaliza-
cije otkrivaju dugi konceptualni razvoj pojma krajolika.
Zajedniko i nedjeljivo naslijee sadrano u kulturnom
krajoliku u kojemu je u cijelosti prihvaeno meudje-
lovanje izmeu ovjeka i prirode donekle nadomje-
ta dananju rascjepkanost (fragmentiranost) naslije-
a.101 Deklaracija o ouvanju okoline mjesta i struktura
kulturnog naslijea102 i Vienna Memorandum103 iz 2005.
godine pored navedenoga naglaavaju da povijesna
podruja, u koja se ubrajaju i kulturni krajolici, izvode
svoje znaajke i razliiti karakter iz vieznanih meu-
odnosa sa svojim fizikim, vizualnim, duhovnim i osta-
lim kulturnim kontekstima i okolinama. Zbog toga je
potrebno razvijati odgovarajue planske alate i stra-
tegije za zatitu i upravljanje podrujima koja oblikuju
100 UNESCO, 1992., World Heritage Convention [97].
101 Pressouyre, 2007: 18.
102 ICOMOS, 2005., Declaration on the Conservation of the Setting of
Heritage Structures, Sites and Areas, Xian [90].
103 UNESCO, 2005.b, Vienna Memorandum on World Heritage and
Contemporary Architecture Managing the Historic Urban Landscape,
Vienna [100].
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
okolinu kulturnog naslijea. Drugi kljuni pojam pre-
poznavanja i odreenja kulturnog krajolika jest nje-
gova cjelovitost (integritet), koji mora biti povezan s
obiljejima koja su vrjednovana i u njegovim pojedi-
nanim sastavnicama.
Pojam kulturnog krajolika obuhvaa razliitosti meu-
djelovanja ovjeka i njegove prirodne okoline, ali i ze-
mljopisno odreeno podruje, pripadajuu geokultur-
nu regiju. Zakljuci Konferencije o autentinosti, odrane
u Nari 1994. godine, meu svojstvima iznimne, ope
vrijednosti uvode i kontekstualnost, na takav nain da
mjesto/krajolik treba biti prepoznat u svom irem dru-
tvenom, povijesnom i fizikom pogledu. Na taj nain
je kulturni krajolik u odraavanju meudjelovanja ljudi
i njihove okoline odreen neodvojivom povezanosti
svojih kulturnih i prirodnih sastavnica. Kulturni krajolici
se opisuju kao: sloena djela prirode i ljudi, koja izraava-
ju dugi i bliski meuodnos izmeu ljudi i njihova prirod-
nog okolia. Na taj nain odreena mjesta odraavaju
posebne tehnike koritenja zemlje, koje jame i odravaju
bioloku raznolikost. Povezanost sa zajednicom, snagom
vjerovanja, umjetnikim i tradicionalnim vjetinama i obi-
ajima ujedinjuje jedan izuzetan, duhovni odnos ljudi i
prirode,104 to je uvjetovalo veliku raznolikost krajoli-
ka raznih regija svijeta. Oni predstavljaju najraznolikiju
vrstu Svjetskog naslijea, jer na svijetu ne postoje dva
identina krajolika. Kulturni krajolici svjedoe o krea-
tivnom duhu, drutvenom razvitku i duhovnoj vitalno-
sti odreenog drutva, te postaju dijelom kolektivnog
identiteta. Pojedini teoretiari zastupaju gledite da je
odreenje kulturnog krajolika suprotno od elitistikog,
jer je priznavanjem kulturnih krajolika kao kulturnih do-
bara mnogim mjestima/krajolicima dana mogunost
za ispunjavanje kriterija iznimne vrijednosti. Na taj je
nain pojedinim mjestima omogueno izdvojiti se od
svoje bezline okoline te postati spomenicima sponta-
nog i zajednikog rada zajednice odreenog razdoblja.
104 Od prvog uvoenja pojma kulturnog krajolika u slubene do-
kumente UNESCO-a 1992. godine, u nekoliko se navrata definicija
krajolika dopunjavala sukladno tadanjim shvaanjima i aktualnim
temama. Navedena je iz Operational Guidelines for the Implementati-
on of the World Heritage Convention, 1999.b, l. 35 42 [48].
177
Krajolik kao kul turno na slijee
Kulturni krajolik kao spomen na nepoznatog radnika105
pritom utjelovljuje zajedniki rad brojnih nepoznatih
graditelja.
Odreenje pojma kulturni krajolik
u europskim poveljama
U Preporuci o zajednikom ouvanju podruja kulturnih
krajolika kao dijelu krajolinih politika (Recommendation
on the Integrated Conservation of Cultural Landscape Are-
as as Part of Landscape Policies) koju je donijelo Vijee
Europe iz 1995. godine krajolik je bio opisan kao formal-
ni izraz brojnih odnosa koji postoje u odreenom razdoblju
izmeu pojedinaca ili drutva i mjestopisno odreenog
teritorija, ija je pojavnost rezultat djelovanja prirodnih i
ljudskih initelja ili njihove kombinacije tijekom vremena.106
Tu se kao bitno odreenje kulturnog krajolika navodi
mjestopisno odreeno podruje, stvoreno od razliitih
kombinacija kulturnih i prirodnih elemenata, kojima se
ilustrira razvitak drutva, njegovih naselja i arhitekture
te karaktera u vremenu i prostoru.
Prema odreenju Preporuke o Europskom kulturnom na-
slijeu koju je 2000. godine donijelo Vijee Europe pod-
ruja kulturnog krajolika su: posebna, zemljopisno odre-
ena podruja, oblikovana razliitim utjecajima ljudskih
(antropogenih) i prirodnih initelja, koja ilustriraju razvitak
ljudskog drutva kroz povijest, koja su stekla drutvene i kul-
turne vrijednosti na razliitim teritorijalnim razinama, iji
karakter i odreenje u vremenu i prostoru predstavlja odraz
naina koritenja zemlje (teritorija) i aktivnosti, vjetine ili
razliite tradicije, ili se ocrtava u literaturi i umjetnikim dje-
lima, ili su mjesta na kojima su odrani povijesni dogaa-
ji.107 Prema vrlo irokoj, opeprihvaenoj definiciji krajo-
lika u Europskoj konvenciji o krajoliku, krajolik je podruje,
opaeno od ovjeka, iji je karakter rezultat meusobnog
djelovanja prirodnih i/ili ljudskih imbenika.108 Takvim
odreenjem krajolik je prepoznat kao okoli sastavljen
105 Fowler 2001: 77.
106 COE, 1995., Recommendation on the Integrated Conservation of
Cultural Landscape Areas as Part of Landscape Policies [72].
107 COE, 2000.a, Recommendation on European Cultural Heritage [72].
108 COE, 2000.b, European Landscape Convention, l.1 [73]
178
od dinamikih sustava, stvoren djelovanjem prirodnih i
kulturnih elemenata u odreenom prostoru i vremenu.
On je ivui te ima dugotrajan uinak na ivot drutvene
zajednice, kao i na naslijee. Obuhvaeni su svi krajoli-
ci, izuzev potpuno prirodnih, bez obzira na posebnosti
tipa ili vrste ili na njihove vrijednosne kategorije. Uk-
ljuuje podruje kopna, voda i mora, visoko vrijedne,
svakodnevne (obine) i oteene krajolike. Posebno je
istaknuto da krajolik ima javni interes i vanu ulogu u
kulturnom, ekolokom, drutvenom i gospodarskom
podruju.
Izvaneuropski pristup odreenju
kulturnog krajolika
Posebnosti i razliitosti regija na pojedinim kontinen-
tima uvjetovale su razliita odreenja i oblikovale ra-
zliite vrste krajolika. Dugogodinja tradicija bavljenja
zatitom krajolika na sjevernoamerikom kontinetu iz-
njedrila je posebnosti u definicijama kulturnih krajolika.
Prema istraivanja strunjaka Parks Canada109 kulturni
krajolik je mjesto vrjednovano od aboridinskih grupa
i njihova dugotrajnog i sloenog odnosa sa zemljom.
Krajolik pri tome izraava njihovo jedinstvo s prirodnim
i duhovnim okoliem, kao olienje tradicijskih znanja
o duhu mjesta (spirits of places, genius loci), koritenju
zemlje i ekologiji.110
U SAD-u je pojam povijesnog krajolika (historic landsca-
pe) dio kulturnog krajolika, a sadri povijesne vrijednosti
koje proizlaze iz irokog opsega ljudske povijesti, etno-
lokih i tradicijskih kulturnih vrijednosti. Povijesni krajo-
lik obuhvaa arheoloka mjesta, geografska podruja,
povijesna i prirodna obiljeja povezana s dogaajima,
osobama, aktivnostima i stilom oblikovanja karakteri-
stinim za ameriku povijest. Povijesni kulturni krajo-
lik definiran je kao zemljopisno podruje koje ukljuuje
zajedno prirodne i kulturne resurse, divlji svijet i domae
109 ***2000.a [50].
110 Ibidem. ...An Aboriginal cultural landscape is a place valued by an
Aboriginal group (or groups) because of their long and complex relation-
ship with that land. It expresses their unity with the natural and spiritual
environment. It embodies their traditional knowledge of spirits places,
land uses, and ecology. [50]

ivotinje. Povezano je povijesnim dogaajima, aktivnosti-
ma i osobama, ili predstavlja ostale kulturne i estetske vri-
jednosti.111 Prepoznata su etiri osnovna tipa kulturnog
krajolika: povijesna mjesta/podruja, oblikovani krajolik,
vernakularni krajolik i etnografski krajolik.112 Povijesna
mjesta/podruja znaajna su po svojim povezanostima
s povijesnim dogaajima, djelovanjima ili osobama iz
povijesti, meutim, i sama lokacija ima povijesnu, kul-
turnu i arheoloku vrijednost. To mogu biti krajolici male
povrine, mogu biti namjerno oblikovani ili vernaku-
larni, posebno prepoznata i izdvojena podruja kultur-
nih krajolika unutar veeg krajolika. Povijesni, namjerno
oblikovani krajolici predstavljaju svjesnu kreaciju; ustro-
jeni su i oblikovani od majstora vrtlara, pejzanog arhi-
tekta ili arhitekta, koristei prepoznatljiv stil ili tradiciju.
U ocjeni takvih krajolika vanu ulogu imaju estetske i
stilske vrijednosti te cjelovitost u odnosu na izvorno
stanje oblikovanja. Povijesni, tradicijski (vernakularni)
krajolici su oni ije fizike, bioloke i kulturne znaajke
odraavaju svakodnevni ivot i obiaje, kao odraz tra-
dicija, kulturnih vrijednosti, drutvenih ponaanja za-
jednice koja ih je stvorila. Razvijaju se tijekom vremena
i nisu rezultat planiranja i planskih odluka. Etnografski
krajolik sadri razliite prirodne i kulturne resurse koji
imaju znaenje za nain ivota. Znaaj krajolika je po-
vezan s nainom ivota, vjerskim ili drugim tradicijskim
aktivnostima, a moe ukljuivati naselja, sveta, religijska
mjesta, geoloke forme i slino.
Glavna svojstva kulturnog krajolika
Razliita svojstva kulturnog krajolika izdvajaju ga od
ostalih vrsta kulturnog naslijea i njihove okoline, tj.
podruja koja ga okruuju. Za razliku od graditeljskog
111 Birnbaum, 1995: 12 ...a geographic area, including both cultural and
natural resources and the wildlife or domestic animals therein, associa-
ted with a historic event, activity, or person or exhibiting other cultural
or aesthetic values.
112 Birnbaum, 2004.; Alanen; Melnick, 2000.; Cowley, 2005: 4. Ethno-
graphic landscape: containing a variety of natural and cultural resources
that associated people define as heritage resources and that has signifi-
cance to their way of life. Significance may be associated with subsistence,
religious, ceremonial, or other traditional activities and may have value
resulting from historical use, contemporary use or both. Historic site. A
landscape significant for its associations with important events, activi-
ties and persons.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
naslijea, kulturni krajolik istovremeno postoji kao ar-
tefakt (zasebni entitet) i kao sustav u okviru kojega se
nalaze ostale vrste naslijea.113 Kulturni krajolik sadr-
i: prirodne elemente, znaenje koje se kontinuirano
razvija i mijenja, a ukljuuje mnotvo slojeva i oblika
iz raznih povijesnih razdoblja, uzorke, povijesne teme
i slino. Stoga je u pristupu zatiti vano razumijeva-
nje dinamike i sloenih vrijednosti sadranih u kul-
turnom krajoliku, kao integralnom, prirodnom i kul-
turnom sustavu, koji se sagledava kao cjelina irokog
raspona razliitih sastavnica, njihova ukupnog zbroja
i meuodnosa.
Pojam kulturnih krajolika dopunjavao se i razvijao od
prve zamisli o mjestu, iznesenoj u Konvenciji o zati-
ti Svjetskog kulturnog i prirodnog naslijea (Convention
concerning the Protection of the World Cultural and Na-
tural Heritage), UNESCO, 1972. godine, kad su prvi put
bila prepoznata mjesta (site) kao dobra iznimnog, opeg
znaaja (properties outstanding universal significance).
Suvremenom interpretacijom kulturni se krajolik shvaa
kao izraz i rezultat prostornog i vremenskog meudje-
lovanja ljudi i njihova okolia kao poseban oblik topo-
grafije, vegetacijskog pokrova, naina koritenja zemlje,
uzoraka naselja, koji su uvjetovani djelovanjem prirode,
razliitih socijalnih, gospodarskih, vlasnikih, povijesnih,
kulturnih i drugih procesa i aktivnosti..
Analizom definicija kulturnog krajolika vidljivo je da
su suvremeni pristupi usmjereni prema procesima i
teritorijalnoj odreenosti, dinamici i meudjelovanju,
a manje prema slici i uzorku, to ih razlikuje od rani-
jeg, pojednostavljenog poimanja krajolika usmjerenog
na vizualne dojmove te kao dijela pejzanoga prizora.
Diskurs se u posljednjim desetljeima s naglaenog
estetskog iskustva usmjerava na procese i meudje-
lovanja, pri emu su kulturni krajolici reprezentativni
dijelovi ivoga svijeta drutvenih grupa koje obiljeavaju
promjena i procesi u odnosima izmeu ovjeka, njegove
kulture i prirode.114 Na taj je nain klasina definicija C.
Sauera da su kulturni krajolici dijelovi prirode koje su
113 Alanen; Melnick 2000: 16.
114 Head, 2000: 13.
179
Krajolik kao kul turno na slijee

69. Povijesni krajolik Stona sa solanom

oblikovale kulturne grupe, gdje je kultura djelovatelj prirodnog okolia u kojem su ustrojeni, kao i na poseb-
(agens), priroda medij, a kulturni krajolik je rezultat po- nosti odnosa prema prirodi (sl. 69).
tvrena i proirena suvremenim teorijama i meuna-
Bitno obiljelje kulturnog krajolika u pristupu UNESCO-a
rodnim poveljama zatite kulturnog naslijea. Na nju
jest to da se temelji na odabiru krajolika iznimnih i op-
se nadovezuje tvrdnja kojom se naglaava da kulturni
ih vrijednosti. Pridjev kulturni u kulturnim krajolicima
krajolici imaju viestruke dimenzije, ukljuujui ma-
jasno izraava odreenu pozitivnu vrijednost, kojom se
terijalne, nematerijalne, kulturne i prirodne. U irini i
on po svojim iznimnim obiljejima izdvaja iz ostalog po-
obuhvatnosti odreenja kulturnog krajolika moe ga
druja/krajolika. Koncept krajolika koji zastupa Europska
se shvatiti kao meusklop prirode i kulture, materijalne i
konvencija o krajoliku temeljen je na stavu da se svakom
nematerijalne batine, bioloke i kulturne raznolikosti, koji
krajoliku, neovisno od stupnja njegove vrijednosti, mora
reprezentira vrsto tkane mree meuodnosa ovjean-
omoguiti prepoznavanje i odreeni oblik zatite. Kon-
stva i njegova prirodnog okolia.115 Kulturni krajolik obu-
vencija se odnosi na cijeli teritorij i na sve vrste krajolika:
hvaa raznolikost pojavnosti meudjelovanja ovjeka
ruralne, urbane, poluurbane, itd. Pri tom je krajolik va-
i njegova prirodnog okolia. U pojedinim sluajevima
an dio vrsnoe ivota ljudi, doprinosi stvaranju lokalnih
kulturni krajolici su odraz posebnih tehnika koritenja
kultura; stoga su njegova zatita, planiranje i upravljanje
i obrade zemlje, kao odgovor na obiljeja i ogranienja
pravo i odgovornost svakoga. Kao temeljna sastavnica
europskog kulturnog i prirodnog naslijea doprinosi
115 Rssler, 1999: 12. stvaranju zajednikog europskog identiteta.

180

KATEGORIJE I VRSTE
KULTURNIH KRAJOLIKA
Uvoenjem kulturnog krajolika kao nove vrste nasli-
jea u Konvenciji o Svjetskom naslijeu (World Heritage
Convention) 1992. godine, prepoznate su i usuglaene
tri glavne kategorije:116
I) Vidljivo oblikovani krajolik koji je oblikovan sa svje-
snom namjerom. Ukljuuje krajolike stvorene iz estet-
skih, drutvenih, religijskih i rekreacijskih razloga, koji
su esto, ali ne uvijek, povezani s religijskim i ostalim
monumentalnim zgradama i sklopovima.
II) Organski razvijeni krajolik koji je rezultat poetnih
drutvenih, ekonomskih, administrativnih i/ili religij-
skih zahtjeva, a svoj je dananji oblik stvorio i razvio
kroz povezanost i odgovornost prema pripadajuem
prirodnom okoliu. Krajolici ove kategorije odraavaju
karakteristike povijesnog razvoja u svojim oblicima i
obiljejima sastavnica. Dijele se u dvije podkategori-
je; prva je reliktni krajolik iji je razvojni proces doao
do kraja u nekom povijesnom razdoblju ili je naglo
prekinut, a njegova znaajna i razlikovna obiljeja jo
su uvijek vidljiva u materijalnom obliku. Druga je kon-
tinuirani krajolik, koji jo uvijek ima aktivnu ulogu i
namjenu u suvremenom drutvu, usko povezanu s
tradicijskim nainom ivota.
III) Asocijativni krajolik je krajolik povezanosti, ija su
odreujua svojstva u religijskim, umjetnikim i kul-
turnim povezanostima s prirodnim elementima, u
veoj mjeri nego s materijalnim kulturnim elemen-
tima, koji mogu biti neznatni ili potpuno izostati.
Navedenom podjelom kulturni krajolici poredani su
od: (I) krajolika kojih je oblikovao ovjek s odreenom
namjerom, (II) potpuno ureenog krajolika tijekom
116 1999.b: l. 39-42. (i) a clearly defined landscape - designed and
created intentionally by man, (ii) an organically evolved landscape: a
relict (or fossil) landscape, a continuing landscape, (iii) an associative
cultural landscape. [48]
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
zajednikog utjecaja ovjeka i prirode, do onih (III)
koji su najmanje vidljivo oblikovani, ali su visoko
vrjednovani.117
Vidljivo oblikovani kulturni krajolik
Kategorija kulturnih krajolika koju je najjednostavnije
prepoznati jest vidljivo, planski ureeni krajolik, obliko-
van s namjerom ovjeka. Najoitiji su primjeri perivoji,
parkovi i vrtovi, oblikovani iz estetskih razloga, koji su
najee, ali ne uvijek povezani s religijskim ili drugim vr-
stama monumentalnih zgrada i prostornih graditeljskih
sklopova, kao to su primjerice: Lednice-Valtice, Versai-
lles i ostali, upisani na Listu svjetskog naslijea, UNESCO-a
(sl. 70 i 71).118 Kategorija krajolika stvorenog i nastalog
sa svjesnom namjerom ovjeka, tj. vidljivo oblikovani
kulturni krajolik podijeljena je u podkategorije odno-
sno tipove:119
- botaniki vrtovi i krajolici oblikovani iz znanstvenih ili
utilitarnih razloga, kao to su: arboretumi, vrtovi, izlo-
beni vrtovi, proizvodni vrtovi, kuni vrtovi, vonjaci i sl.
- trgovi, parkovi, javni perivoji, krajolici sjeanja, groblja,
avenije, memorijalna stabla i sl.
- vrtovi uz monumentalne zgrade i/ili sklopove: repre-
zentativni perivoji uz dvorce, institucionalni, komerci-
jalni i industrijski parkovi, ljeilini perivoji, samostanski
vrtovi i sl.
Prema pojanjenju Povelje o povijesnim vrtovima i perivo-
jima iz Firenze, povijesni vrtovi esto izraavaju kozmiki
117 Von Droste; Plachter; Rssler, 1995.
118 [54] [97].
119 Sukladno prepoznavanju kulturnih krajolika prema Konvenciji o
Svjetskom naslijeu, ICOMOS je uspostavio Meunarodni znanstveni
komitet za kulturne krajolike (International Scientific Commmittee on
Cultural Landscape, IFLA) sa zadaom pojanjenja kategorija kulturnih
krajolika te za izradu osnovnih smjernica za dokumentiranje (invento-
ry). Izraen je dokument, Worldwide Basic Inventory/Register Card for
Cultural Landscape. Prema tom dokumentu podjela na kategorije kul-
turnih krajolika usklaena je s UNESCO-ovim Operational Guidelines.
181
Krajolik kao kul turno na slijee
70. Vidljivo oblikovani krajolik na Listi svjetske batine, Lednice
znaaj i idealizirane slike svijeta.120 U estim sluajevima
oblikuju i povijesno mjesto kao memorijalni krajolik, koji
je povezan s velikim povijesnim dogaajima, poznatim
mitovima i priama, to mogu biti mjesta bitke ili kao
subjekti slavnih slika.
Organski razvijeni krajolici
Organski razvijeni krajolici pripadaju kategoriji onih iji
je dananji izgled stvoren i oblikovan spontano u me-
uodnosima, povezanostima i odgovornosti ljudi pre-
ma svom prirodnom okoliu. Takvi krajolici odraava-
ju proces razvitka zajednice koja ih je stvorila u svojoj
ukupnoj pojavnosti i obiljejima sastavnica.121 Dijele se
u dvije podkategorije:
- reliktni ili fosilni krajolik iji je razvojni proces dovren
ili naglo prekinut, a ukljuuje povijesna i prapovije-
sna mjesta (mogu biti arheoloka), naputene zajed-
nice i sl.
- kontinuirani krajolik koji je svoju djelatnu ulogu za-
drao i u suvremenom drutvu, usko povezanu s tra-
dicijskim nainom ivota, a iji je razvojni proces jo
120 ICOMOS-IFLA, Meunarodni komitet za povijesne perivoje donio je
21. svibnja 1982. Povelju za zatiru povijesnih vrtova i perivoja: Charter
on the Protection of Historic Parks and Gardens, Firenca [80].
121 *** 2005.d: l. 10 [58].
182
71. Vidljivo oblikovani krajolik na Listi svjetske batine,
Versailles
u tijeku. Istodobno predstavlja znaajne materijalne
dokaze svojega razvitka tijekom vremena.
Glavno obiljeje organski razvijenog kulturnog krajo-
lika ini jasno uspostavljen meuodnos izmeu ljud-
skih aktivnosti i prirodnog okruenja. Taj je meuodnos
odreen brojnim imbenicima koji ukljuuju topogra-
fiju, klimatske uvjete i ostale fizike elemente okolia te
ovjekovo djelovanje. Tehnoloki, drutveni, ekonom-
ski i politiki imbenici bitno su odredili nain i doveli
su do formiranja dananjeg izgleda organski razvijenih
kulturnih krajolika.122 ivui, organski razvijeni kulturni
krajolici su dinamini, mogu reprezentirati vrlo dugo-
trajni, kontinuirani razvoj, esto i nekoliko tisuljea
dug ili se mogu razvijati razmjerno brzo. Sastavljeni su
od materijalnih i nematerijalnih sastavnica, a sistemati-
ziraju se i vrjednuju prema funkcionalnim obiljejima i
ouvanim svojstvima povijesnog razvoja. Odreujui,
glavni elementi ove kategorije krajolika jesu vrijeme i
kontinuitet trajanja, koji su imali vanu ulogu u njiho-
vu razvoju u prolosti kroz meudjelovanje ovjeka i
prirode. Mnogi europski ruralni krajolici pripadaju ka-
tegoriji ivih, organski razvijenih kulturnih krajolika. U
122 Primjeri ljudskih tehnolokih intervencija vrlo su ilustrativni u eu-
ropskim okvirima. Primjerice, u Nizozemskoj je ovjekovim utjecajem
od nekoliko stoljea, nizom hidrotehnikih mjera i radova oblikovan
prepoznatljiv krajolik, ili kao to je Fenlands u istonoj Engleskoj gdje
je do danas ouvan tradicijski krajolik vjetrenjaa.

72.Povijesni industrijski krajolik na Listi svjetske batine,
Zollverein, Ruhr
metodama njihova prepoznavanja zahtijeva se multi-
disciplinarni pristup, koji ovisi o tematskom odreenju
krajolika i posebnostima regije. Organski razvijeni, kon-
tinuirani kulturni krajolik ukljuuje pojedine vrste, kao
to su: povijesni gradovi i sela, tradicijski agrikulturni
krajolici, povijesni krajolici tradicijskih vjetina (etno-
loki krajolici), industrijski krajolici i sl. (sl. 72 i 73).123
Svojim su razvojem tijekom povijesti krajolici ove ka-
tegorije poveavali, dodavali i mijenjali uzorke i nain
koritenja ilustrirajui:
- razvoj ruralne zajednice i uzorke koritenja zemlje u
vidu poljodjelskih tipova krajolika, koji mogu biti ni-
zinski krajolici velikih pravilnih parcela, terasasti i sl.
- podjelu zemlje koritenjem i obradom tijekom povi-
jesti, koja je prisutna kao podjela posjeda, parcelacija,
ogradni zidovi, elementi zatite od bujica, vjetra i sl.
- linearne krajolike, kao to su sustavi navodnjavanja ili
regulacije, kanali te prometni putovi, eljeznica, ceste,
planinarski putovi, rudarski putovi i sl.
-m
 oe ukljuiti i oblikovane elemente krajolika.
123 Fosilni ili reliktni kulturni krajolici na listi Svjetskog naslijea jesu: u
Velikoj Britaniji: Stonehenge, Averbury and Assosiated Site; Paphos na
Cipru i Delos u Grkoj. Industrijski kulturni krajolici jesu: rudnici Ram-
melsberg i povijesni grad Goslar u Njemakoj te Ironbridge George
u V. Britaniji.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
73. Povijesni vinogradarski krajolik na Listi svjetske batine,
Lavaux
Asocijativni krajolici
Kategorija asocijativnih krajolika jedna je od glavnih
kategorija na Listi Svjetskog naslijea, a opravdava se
njihovom sposobnosti i moi izraavanja snanih re-
ligijskih umjetnikih i kulturnih veza u veoj mjeri s
prirodnim elementima nego s prisutnou materijalnih,
kulturnih obiljeja, koja mogu biti beznaajna ili ak
izostati.124 Asocijativni kulturni krajolici povezani su s
religijskim, kulturnim i prirodnim elementima drugim
povezanostima kao mjesta povijesnih dogaaja, na-
dahnua za umjetnika djela, glazbu i literaturu; kao i
mjesta religijskog i duhovnog znaenja; mjesta ljudskih
stradanja, protesta i demonstracija, bitki, ratnih razara-
nja i grobna mjesta.
To su krajolici gdje je meudjelovanje izmeu ljudi i
krajolika snanije povezano s idejama i vjerovanjima.
Ovi krajolici izriito prepoznaju drutvene i kulturne
odnose izmeu ovjeka i njegova okruenja. Kulturna
obiljeja, ideje ili znanstvena otkria ugraene su u po-
jedinim svojstvima krajolika ili se proteu preko irokog
podruja zemlje i mora. Materijalni elementi kulturne
prisutnosti u krajoliku mogu biti neznatni ili mogu pot-
puno izostati, a povezanosti se primarno odnose na
124 *** 2005.d: l. 39 [58].
183
Krajolik kao kul turno na slijee
74. Asocijativni krajolik na Listi svjetske batine, Uluru-Kata Tjuta
prirodne elemente.125 Asocijativni krajolik primarno je
temeljen na snanim religijskim, umjetnikim i kultur-
nim povezanostima s mjestom i moe biti u vezi s pri-
rodnim elementima, a i nematerijalnim. Moe biti pri-
rodni, nepromijenjeni krajolik s povezanim kulturnim
vrijednostima. (sl. 74).126
Razvitak zatite asocijativnog krajolika, gdje raznolikost
tradicijskih kultura ovisi o krajoliku i uvjetovana je njime,
125 Opseg prirodnih obiljeja oblika povezan s kozmikim, sim-
bolikim, svetim i kulturnim znaajkama krajolika moe biti vrlo irok
i obuhvaati zemlju i more: brda, otoje, oceana, klifove, rijeke, jezera,
plae, obronke brda, ume. Ako nemaju religijsku, umjetniku i kul-
turnu povezanost mnogi asocijativni krajolici su kao razvijeni kulturni
krajolici.
126 To mogu biti mjesta: a) povezana s povijesnim dogaajima,
sjeanja u prirodi povezana s vanim povijesnim dogaajima; b)
povijesne vrijednosti (paleontoloki, geoloki krajolici). Vrijednosti
habitata su obuhvaene naglaeno s prirodnim, a manje s kulturnim;
c) scenske lokacije i vizualno upeatljivi elementi, monoliti, stijene
i sl.; d) povezana sa znaajnim ljudima i kulturnim aktivnostima; e)
preteito prirodna mjesta koja su tijekom vremena postala povezana
s rekreacijskim koritenjem i ostalim drutvenim aktivnostima (kam-
piranja); f ) povezanost s mitolokim sadrajima, mitovima, folklorom,
povijesnim dogaajima i tradicijama; g) s duhovnom i/ili religijskom
povezanosti koja moe biti spojena s upeatljivom topografijom; h) iz-
raz estetskih ideja/ideala/vjetina oblikovanja; i) povezanosti s umjet-
nikim aktivnostima, literaturom, slikarstvom, glazbom to poveava
razumijevanje i doivljaj krajolika; j) povezanosti s pojedinanom ili
grupnom memorijom i sjeanjima.
184
doveo je do odreenih korekcija i dopuna u pristupu
Svjetskog naslijea. Kategorija asocijativnih krajolika u
novije se vrijeme dopunjuje pojmom umjetniki, koji
ukljuuje i literarni izriaj, a pojam kulturni ukljuuje po-
vezanost s povijesnim dogaajima i tradicijama. Takoer
se naglaava uloga i znaaj nadahnua i umjetnikih
povezanosti s kulturnim krajolikom. Pritom asocijativni
kulturni krajolik moe ukljuiti i putove i ostale linearne
krajolike, koji mogu biti fiziki entiteti ili mentalne sli-
ke ugraene u ovjekovim duhovnim, kulturnim tradi-
cijama i praktinom djelovanju. Atributi asocijativnog
kulturnog krajolika mogu ukljuiti nematerijalne, neo-
pipljive, akustike, kinetike, olfaktorne, kao to su vi-
zualni (uzorci svjetla, boje i sjene u krajoliku). Akustika
dimenzija prisutna je u mnogim pacifikim kulturama,127
gdje je vitalno prepoznavanje zemljopisnih oblika, koji
mogu imati kulturni znaaj bez vidljivih arheolokih ili
materijalnih ostataka. U odsutnosti kulturnih proizvoda
dokaz moe postojati kroz rijei (literatura, pjesme, na-
rodna predaja), fotografije ili slike kao krajolik sjeanja
(memorijalni) ili inspirativni krajolik.128
127 Primjerice zvuk vodopada, pjesme ptica u Papui, Nova Gvineja.
128 *** 2005.d: l. 39 [58].

Vrste kulturnih krajolika
Postojea podjela na tri kategorije kulturnih krajolika
dosad se, tijekom dvadeset godina primjene u meu-
narodnoj zajednici, pokazala nedostatnom. U strunim
se raspravama otvaraju pitanja mogu li se agrikulturni,
industrijski i urbani krajolici nai unutar kategorije obli-
kovanog, organski razvijenog ili asocijativnog krajolika.
Praktini primjeri pojedinih kulturnih krajolika pokazuju
da mnogi od njih imaju znaajke vie od jedne kategori-
je propisane Smjernicama UNESCO-a, te da svaki ponao-
sob nije mogue bez potekoa opisati u okviru glavne
kategorije.129 Osim toga, predloeno je da se kategorija
kulturnih krajolika, promatrana zbog povezanosti izme-
u ovjeka i njegova prirodnog okolia, odreuje i pre-
ma kriteriju IV Smjernica,130 kao iznimna vrijednost tipa
graevine, arhitektonskih i tehnolokih sklopova i krajolika
koji ilustriraju znaajno stanje u povijesti ovjeanstva.131
Time se otvara mogunost prepoznavanja i ostalih vrsta
kulturnih krajolika.
Ruralni krajolici su dosad najzastupljenija vrsta na Listi
Svjetskog naslijea zahvaljujui njihovom dugotrajnom
prepoznavanju. Prepoznavanju ruralnog krajolika u SAD-
-u pridonio je National Park Service koji je 1984. godi-
ne prvi put slubeno uveo pojam povijesnog ruralnog
krajolika. Bio je definiran kao zemljopisno odreeno po-
druje koje posjeduje znaajnu koncentraciju, povezanost
i kontinuitet elemenata krajolika ujedinjenih ovjekovim
koritenjem i prolim dogaajima te estetikom planskog
ili fizikog razvoja. Razlikuje se od okruujue okoline po
vizualnim promjenama, prostornoj organizaciji, gustoi,
mjerilu i starosti: po povijesnoj dokumentaciji, razliitim
povezanostima i uzorcima razvoja.132 Povijesni ruralni
129 Fowler, 2003: 28.
130 *** 2011.b [66]
131 Sirisrisak; Akagawa, 2007: 16.
132 Melnick,1984: 8. A historic rural landscape district is a geographi-
cally definable area, possessing a significant concentration, linkage, or
continuity of landscape components which are united by human use and
past events or aesthetically by plan or physical development. Usually, a
rural historic district will be distinguishable from its immediate surround-
ings by visual changes, such as landscape spatial organization, density,
scale, or age; and by historical documentation of different associations
or patterns of development.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
krajolik povijesno je bio koriten, oblikovan, ureivan i
prilagoavan ljudskim aktivnostima, koritenju zemljita
i ostalim zahvatima, kao odraz svakodnevnih tradicijskih
djelatnosti, kao to su razni tipovi poljodjelstva, ruda-
renje, ribolov i sl., pri emu su vidljive este promjene
u odgovornosti prema prirodi i praktinim potrebama
ivota. Za razliku od namjerno oblikovanih, ruralni krajo-
lici uglavnom nisu djela nastala na temelju projekata i
planova, teorije ili stavova pejzane arhitekture. Sadre
materijalna obiljeja koja su rezultat povijesnog naina
koritenja i veinom spontanog razvoja.
Prostorna organizacija, koncentracija povijesnih obiljeja
i vidljiva pojavnost povijesnih razvojnih razdoblja od-
vaja povijesni ruralni krajolik od njegova okruenja. U
veini je sluajeva prirodni okoli utjecao na karakter
i organizaciju ruralnog podruja, jednako kao i nain
na koji su ljudi zauzimali i koristili zemlju. Ljudi su kroz
tradiciju, tehnologije i aktivnosti, svjesno ili nesvjesno,
mijenjali i prilagoavali pripadajui prirodni okoli. Poli-
tike okolnosti, drutveni i gospodarski uvjeti, vlasnitvo i
prirodni resursi odredili su organizaciju ruralne zajednice
u odreenom povijesnom razdoblju. Pojavnost ljudskog
koritenja i njegove djelatnosti prisutni su kroz obiljeja
krajolika to se oituju u: koritenju zemlje i aktivnostima;
uzorcima prostorne organizacije; odgovornosti prema
prirodnom okoliu; kulturnim tradicijama; mrei putova;
granicama razgranienja; vegetaciji u odnosu na korite-
nje zemlje; zgradama, strukturama i graevinama; klaste-
rima; arheolokim mjestima te elementima malog mjeri-
la.133 Ruralni krajolik, kao iri pojam, obuhvaa izgraena
i neizgraena podruja koja mogu biti seoska naselja i
ostali oblici gradnje za stanovanje, rad, proizvodnju te
neizgraene poljodjelske povrine. Poljodjelski krajolik
kao ui pojam ruralnog ne ukljuuje naselja.
Pojam urbanog krajolika u okviru zatite kulturnog nasli-
jea javlja se od sredine 1970-ih godina i moe se sma-
trati jednim od pokretaa zamisli kulturnog krajolika,
133 Melnick 1984: 9 ...land uses and circulation networks activities, pat-
terns of spatial organization, response to the natural environment cul-
tural traditions boundary demarcations vegetation related to land use
buildings, structures and objects, clusters, archeological sites, small-scale
elements.
185
Krajolik kao kul turno na slijee
75. Povijesni urbani krajolik Dubrovnika
iako se u praktinom djelovanju UNESCO-a, nakon do-
noenja Konvencije o Svjetskom naslijeu 1992. godine,
pojam kulturnog krajolika uglavnom odnosio na ruralne
krajolike. Suvremene rasprave o problemima razvoja po-
jedinih povijesnih gradova potaknule su njihovo sagle-
davanje u okviru koncepta urbanog krajolika.134 Urbani
krajolici takoer se sastoje od prirodnog okolia, topo-
grafije, fizikih i prirodnih obiljeja, koja su tijekom pro-
cesa urbanizacije djelomino ili potpuno promijenjena
stratigrafijom uzoraka izgraenih i otvorenih prostora,
zgrada i infrastrukturnih graevina. Sa stanovita urbane
morfologije urbani se krajolik definira kao ukupno stanje
razvitka i inovativnih rjeenja prilagoenih lokalnim uvjeti-
ma i mjestopisnim obiljejima svog prostornog smjetaja,
koji u harmonijskom meudjelovanju izmeu ovjeka
i okolia zajedniki stvaraju njegov genius loci. Urbani
krajolik se interpretira i kao vizualna percepcija poseb-
nih kvaliteta pojedinih podruja, ukljuujui estetske i
morfoloke, kao to su pogledi, vizure i pristupi, izgra-
ene i otvorene graditeljske i urbane karakteristike te
geomorfologija teritorija. Urbana podruja su u funkci-
onalnoj vezi i vizualnom odnosu sa svojom okolinom
(setting) koja doprinosi njihovom znaenju, znaaju i
vrijednostima.
134 Storelli, 2003: 8 ... Kulturni krajolik svoj sofisticirani oblik sadri u
povijesnim gradovima (cityscapes) kao to su npr. povijesna sredita
Rima, Pariza, Praga ili Downtown New Yorka.
186
76. Povijesni industrijski krajolik Zagreba
Urbani krajolik jest ivi teritorij, koji obiljeavaju povijest i
razvoj, tragovi prolih narataja, kao odgovor izazovima i
pogodnostima prirodnog okolia. On je izraz i odraz vre-
mena i ljudi koji su ga oblikovali, njihovih tehnikih do-
stignua, intelektualnih i pragmatinih stavova. U skla-
du s tim, povijesni urbani krajolik moe se promatrati
kroz prepoznavanje posebnih vrsnoa u povijesnom
urbanom prostoru (gradu). Povijesni urbani krajolik ima
svoju jasnu strukturu i prepoznatljive sastavnice, kao
to su izgraene strukture, otvoreni prostori, funkcije
i dr., promatrane na nain kojim odreuju njegov ka-
rakter.135 To znai da se sagledava nain na koji su se
izgraeni i otvoreni prostori razvijali tijekom povijesti,
to su bile dinamike razvoja i rezultat urbanih uzoraka i
ostalih obiljeja ostavljenih u prostoru. Koncipiran je od
elemenata koji odreuju njegova obiljeja i karakter, a
ukljuuju namjenu prostora, prostornu organizaciju, ur-
bane uzorke, vizualne odnose, mjestopisna obiljeja, ve-
getaciju, zgrade i sve elemente tehnike infrastrukture,
ukljuujui graevine malog mjerila, detalje konstrukci-
ja i slino (sl. 75).136
Povijesni urbani krajolik mogue je promatrati kao pre-
poznavanje posebnosti i vrsnoa u povijesnom urba-
nom prostoru, odnosno gradu. Zbijenost, cjelovitost i
135 Usporediti s poglavljem Metoda tipolokog razvrstaja urbanog
krajolika.
136 UNESCO, 2005.b, Vienna Memorandum [100].

protezanje urbanih oblika i uzoraka prikaz je odnosa
izmeu grada i njegova veinom ruralnog okruenja,
nastalog utjecajem ovjekovih aktivnosti na prirodni
okoli u neposrednoj okolini grada. Dananji proble-
mi urbanog irenja (urban sprawl) vie nisu samo pro-
blem ostalih kontinenata (primjerice, amerikog) i pri-
padajue morfologije gradova, nasuprot nekad zbijenih
formi europskih gradova. Nekoliko suvremenih meu
narodnih dokumenata, koji se odnose na temu prostor-
nog razvitka i prepoznavanja uloge grada u razvitku
njegova okolia, naglaava njegov presudni utjecaj na
okolni prostor.137 Raznolikost urbanog razvitka rezultira-
la je s nekoliko razliitih tipova urbanih formi europskih
gradova. Jedan od tipova jest i povijesni urbani krajolik,
koji u svojoj formi objedinjuje prole i sadanje prostor-
ne i drutvene izriaje i razvitak temeljen na konceptu
mjesta. Nasuprot tome, dananji gradovi gube svoju
cjelovitost i zbijenost irei izgraena podruja u svoj
prirodni, doprirodni ili poljodjelski okoli.138 Cilj jest upra-
vljanje urbanim protezanjem i organiziranjem razvitka
oko razliitih tipova urbanih formi povijesnog urbanog
krajolika. Upravljanje urbanim krajolikom zahtijeva razu-
mijevanje uzroka promjena i razvoja, s ciljem odravanja
i ouvanja posebnosti, povijesne urbane morfologije i
vrsnoe podruja.
Industrijski krajolici, kao jedan oblik industrijskog na-
slijea, opisani su kao ostatci industrijske kulture koji
imaju povijesnu, tehnoloku, drutvenu, arhitektonsku ili
znanstvenu vrijednost, a ukljuuju zgrade, tehnologiju
i prostore koji odraavaju fizike i drutvene procese
povezane s industrijom.139 Povijesni industrijski krajolik
ukljuuje postrojenja, razliite tvornice, rudnike i ostale
zgrade povezane s pripadajuom okolinom (sl. 76). Pre-
poznaju se dvije vrste: ruralni i urbani industrijski krajolik
odreene na temelju lokacije industrijskih zgrada, u
137 Misli se na dokumente Vijea Europe (Council of Europe): Thematic
Strategy on the Urban Environment (2006.), Leipzig Charter on Sustain-
able European Cities (2007.), European Urban Charter II (2008.) [130]
[128].
138 Slian problem urbanog irenja prepoznat je i u Gradu Zagrebu
u okviru Krajobrazne osnove Grada Zagreba, 1. etapa Strateke smjerice
za zatitu karaktera opih krajobraznih podruja.
139 TICCIH/ICOMOS, 2003.,The Nizhny Tagil Charter for the Industrial
Heritage [87].
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
poljodjelskom ili urbanom prostoru.140 Prepoznavanje
i razvrstavanje krajolika kao industrijskog podrazumi-
jeva povezanost teritorija i industrijske infrastrukture
sa stanovita funkcionalnih i kulturno-povijesnih gle-
dita. Jedna od definicija industrijskog krajolika glasi:
to je krajolik koji je nastao kao rezultanta djelovanja
ovjeka u prirodnom ili poljodjelskom krajoliku s ciljem
razvijanja industrijskih aktivnosti u kojemu su prisutni
materijalni ostatci industrije, kao to su: rudnici uglje-
na, eliane, cementare, razne vrste tvornica, brodo-
gradilita, elektrane itd. Vano obiljeje industrijskog
krajolika jest cjelovitost, koju osim glavnih tvornikih
zgrada ine i pratee, specijalistike zgrade za pojedine
funkcije (uprava, skladita, energetska postrojenja) te
industrijska infrastruktura, ime se prezentiraju uzorci
cjelovitog industrijskog procesa. Takav pristup omo-
guuje cjelovito sagledavanje industrijskog krajolika
kao prostornog entiteta, za razliku od jednostavnog
prepoznavanja pojedinih zgrada ili grupa zgrada indu-
strijskog mjesta. Koncept industrijskog krajolika koristi
se za vrjednovanje materijalnih ostataka industrijskog
naslijea, pridajui mu pri tome novo znaenje i uvje-
te prilagodbe novom nainu koritenja.141 Industrijski
krajolici, uglavnom u razvijenim zemljama, danas se
suoavaju s promjenama koje izazivaju zanemarivanje
i nestanak brojnih vrijednosti industrijske batine. Ta
je pojava poveana u posljednjih nekoliko desetljea,
izazvana urbanim rastom i irenjem gradova s jedne
strane, te padom, naputanjem i preseljenjem indu-
strijske aktivnosti. Industrijski krajolik se danas suoava
s velikom dvojbom kako vratiti i ponovo unaprijediti
zaputene prostore bez unitavanja arhitektonskog i
urbanistikog naslijea?142
140 Belfor, 2002.
141 Od 1970-ih godina Velika Britanija je postigla vidne rezulate i
glavni je inicijator u promicanju industrijskih krajolika kao mjesta Sv-
jetske batine te je imala veliku ulogu u ustroju organizacije TICCIH
(The International Committee for the Conservation of Industrial Heri-
tage) s ciljem stvaranja teorijske osnove i praktine metodologije za
istraivanje i za intervencije u industrijskoj batini. (Alfrey; Clark 1993).
142 Takva pitanja prisutna su i u Hrvatskoj, posebice u Zagrebu i Ri-
jeci, gradovima bogatim industrijskom batinom. Brojni znanstve-
no-struni skupovi i bibliografske jedinice u posljednjem destljeu
posveene su ovoj temi. Primjerice: Dumbovi Bilui, 2009.
187
Krajolik kao kul turno na slijee
Metode oporavka (rehabilitacije) i obnove (revitalizacije)
zaputenih industrijskih krajolika sve se vie prepoznaju
kao nove mogunosti za urbanu prenamjenu. Ukljuiva-
njem i povezivanjem kulturnih vrijednosti s gospodarskim
mogunostima, nekadanji industrijski prostori postali su
pokretai preobrazbe mnogih europskih gradova. Na pri-
mjerima gradova, poput Londona, Dublina, Copenhage-
na, Bea, Milana i drugih, pokazalo se da se primjerenom
prenamjenom povijesnih industrijskih zgrada i okolnih
podruja mogu stvoriti nove urbane vrijednosti. U nasto-
janjima ouvanja te protiv gubitka naslijea industrijskog
krajolika potrebno je uzeti u obzir razloge koji stoje iza
razvoja pojedinih industrijskih krajolika, odnos krajolika i
njegove okoline te njegovo znaenje za graane.143
Pojam kulturnog krajolika u Konvenciji o Svjetskom na-
slijeu iz 1992. godine u okviru pojma krajolik (lands-
cape) ukljuio je i krajolik mora (seascape).144 Uobia-
jeno znaenje pojma krajolika mora jest slika i pogled
na more. Meutim, u istraivakim pristupima krajolika
mora odreenje je proireno na krajolik mora i susjedna
granina podruja otvorenih voda, ukljuujui i poglede s
kopna na more i s mora prema kopnu, du obalne linije,
te opisivanje utjecaja na krajolik na dodiru mora i kop-
na.145 Prema vaeoj definiciji zatienih krajolika/kra-
jolika mora (landscape/seascape) to je podruje zemlje,
obale i mora, gdje je meudjelovanjem ovjeka i prirode
tijekom vremena stvoreno podruje razliitog karaktera
znaajnih esteskih, ekolokih i/ili kulturnih vrijednosti, esto
visoke bioloke raznolikosti. Ouvanje integriteta takvih tra-
dicijskih meudjelovanja vitalno je za zatitu, odravanje i
razvoj takvih podruja.146 Znaajna svojstva i vrijednosti
obalnih, otonih i krajolika mora jesu:
143 Newman, 2004: 25-34.
144 Phillips, 1998.
145 Hill; Briggs; Minto; Bagnall; Foley; Williams, 2001: 1. ...seascape is
a picture or view of the sea... the coastal landscape and adjoining areas
of open water, including views from land to sea, from sea to land and
along the coastline, ...the effect on landscape at the confluence of sea
and land.
146 Prema World Heritage Convention (1992.) kategorija V. Protected
Landcapes/Seasapes glasi: an area of land, with coast and sea as appro-
priate, where the interaction of people and nature over time has produced
an area of discinct character with significant aestewtic, ecological and/
or cultural value, and often with high biological diversity. Safeguarding
the integrity of this traditional interaction is vital to the protection, main-
tenanace and evolution of such an area.
188
- ukljuuju podruje kopna (otoka), obale i more
- odraavaju harmonino meudjelovanje izmeu priro-
de i kulturnih, antropogenih initelja
- reprezentiraju povijesno djelovanje, obiljeja i uzorke
- imaju visoki stupanj bioloke raznolikosti
- posjeduju jedinstvene, tradicijske uzorke krajolika i
organizacije ivota povezane s naseljima i posebnim
oblicima gradnje
- podravaju tradicijski nain ivota povezan s ribar-
stvom, brodogradnjom, tradicijskim poljodjelstvom,
vjerovanjima i lokalnim tradicijama
- nude mogunosti za rekreaciju, edukaciju, istraivanja
te prikazuju dugotrajan sustav koritenja u suglasju s
prirodom (sl. 77).
Obalni, otoni i krajolici mora u primorskim su zemlja-
ma kljuni elementi u stvaranju nacionalnog identiteta
i kulturne povezanosti, s vanom ulogom u povijesti i
razvitku zemlje.147 Vaan su gospodarski resurs, privlaan
za razvoj turistikih i rekreacijskih sadraja, kao vrijed-
nost koja pridonosi vrsnoi ivota lokalne zajednice. Vr-
jednovani su veinom zbog svoje vanosti za biljne i
ivotinjske vrste te stanita, stoga su najee priznati
kroz zakonske oblike zatite prirode, ali i u okviru pro-
stornog planiranja i koritenja prostora.148
Krajolici mora posebnost su Pacifikih otoka, prepoznati
kroz povezivanje s iskustveno poznatim morskim pu-
tovima kojima su bile povezane tradicijske zajednice.149
U toj regiji postoje i krajolici karakterizirani kao prijeno-
sni krajolici (transported landscapes), oblikovani za pre-
noenje osnovnih elemenata njihovih gospodarskih su-
stava prilikom koloniziranja prethodno nenastanjenih
otoka. Osim toga, svi krajolici i mnogi krajolici mora na
147 Primjerice: Velika Britanija (Engleska, Wales), Irska, Italija i Francu-
ska, kao zemlje koje su prepoznale znaenje obalnih i morskih krajo-
lika poduzele su mjere za ouvanje njihova karaktera, za razliku od
Hrvatske koja je svjesna vrijednosti, meutim bez poduzimanja po-
trebitih mjera.
148 Hill; Briggs; Minto; Bagnall; Foley; Williams, 2001. Misli se na pla-
niranje koje se odnosi na povijesni karakter i arheoloka podruja
mora te na metodoloki pristup prostornom planiranju koji obuhva-
a podmorje.
149 Tiraa, 2006; Hicks, 1998.
 Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea

77. Krajolik mora junog Jadrana

Pacifikim otocima ujedno su i krajolici legenda i pri-

a (storied landscapes). Slino kao i u pojedinim krajo-
licima diljem svijeta, ljudi imenuju prirodna obiljeja i
priaju prie o njihovu postanku, objanjavajui time
odnos izmeu ljudi i elemenata krajolika.150 Snana, za-
jednika povezanost fizikih oblika prirodnih i kulturnih
imbenika usmenom predajom, priama i legendama,
koje govore o putovanjima junaka i predaka, bogovi-
ma i legendarnim likovima, daje krajoliku mora dodane,
asocijativne vrijednosti.

150 Primjerice, prie vezane uz Odisejeva putovanja ili u sluaju krajo-

lika Tongariro National Park. *** 1993.a. [45]

189
Krajolik kao kul turno na slijee

METODE PREPOZNAVANJA
KULTURNOG KRAJOLIKA
Kulturni krajolici ne predstavljaju samo povezivanje pri- lik u odreenom povijesnom razdoblju bio oblikovan
rodnih i antropogenih imbenika, ve su sloeni kola ele- i koriten.154 Dokumentiranje i analiza i ostalih obiljeja
menata iz raznih povijesnih razdoblja.151 U kulturnom omoguuje usporedbe i ocjene o promjenama krajolika
krajoliku, kao dinaminom sustavu u kojem se konti- u odnosu na njegovo referentno stanje, tj. ono koje jo
nuirano elementi razvijaju, mijenjaju i rastu, on svoja uvijek sadri svoje povijesno karakteristine strukture,
temeljna obiljeja crpi i stvara tijekom povijesnih raz- odnosno cjelovitost.
doblja. Imanentno obiljeje kulturnih krajolika jest stal-
Krajolici kao sloeni sustavi odraavaju ljudske aktiv-
nost promjena obiljeja krajolika i njegovih sastavnica
nosti i proetost kulturnim vrijednostima odreene za-
mijenjaju se kroz povijest, ime nastoje poveati njegov
jednice u odreenim povijesnim razdobljima. Razvo-
znaaj.152 Stoga je glavni cilj brige o kulturnim krajolici-
jem tijekom povijesti i promjenama naina ovjekova
ma prepoznati i osnaiti njihova obiljeja i prepoznate
djelovanja krajolici su se mijenjali, a time i stjecali ne-
vrijednosti. Poznato je da kontinuitet ivota, vrste i na-
koliko razina i znaenja, koja se danas analiziraju kroz
in koritenja prostora, kao i ostale promjene u krajoliku
povijesna, arheoloka, geografska i istraivanja ostalih
odraavaju kulturne, politike, drutvene i gospodarske
disciplina. Iz tog se razloga Deklaracija o kulturnim krajo-
odnose, vjerovanja, znanja i vjetine, kao i dostupne teh-
licima iz 2004. godine155 usmjerila na pitanja meu-
nologije odreenog razdoblja i zajednice. U razumije-
djelovanja ljudi i prirode tijekom vrijemena, posebice
vanje mnogobrojnih i razliitih kombinacija sastavnica,
zbog podatka da velik broj kulturnih krajolika pripada
svojstava i uzoraka kojima je definiran kulturni krajolik
kategoriji organski razvijenih, kontinuiranih krajolika
svakako je potrebno ukljuiti i razumijevanje njihovih
u kojima ljudi i dalje ive, a karakter krajolika odraava
promjena. Kao to je navedeno u prethodnim poglav-
vrijednosne sustave i kulturu upravo tih ljudi. Teza da
ljima, sastavnice krajolika ukljuuju prirodne i kulturne
je kultura oblikovatelj prirode, a kulturni su krajolici nje-
strukture, dok uzorci krajolika kao kombinacije eleme-
zin izraz,156 glavni je razlog da se kulturne i prirodne
nata prostora i vremena obuhvaaju njihov smjetaj i
sastavnice sagledavaju i analiziraju zajedno.157 Osim
prostornu raspodjelu.153 Prostorna organizacija, procesi
toga, pozivajui se na antropoloki pristup odreenju
i promjene u krajoliku vezani su uz koritenje prostora
kulturnog naslijea i ovjekove vezanosti s okolinom,
i djelatnosti, naselja i ostale izgraene strukture, mre-
ukazano je na potrebu ukljuivanja i ireg prepozna-
u kretanja i putove, organizaciju posjeda, vegetacij-
vanja povijesnog kontinuiteta te povezanosti izmeu
ska obiljeja i druge funkcionalne elemente; zajedno
kulture i prirode.
stvaraju oblike i karakteristinu pojavnost krajolika u
odreenom povijesnom razdoblju. Smjetaj i organi- U kulturnim krajolicima se kulturni imbenici odraavaju
zacija povijesnih naselja i graevina predstavlja vaan prije svega u fizikoj pojavnosti pojedinih vrsta naslije-
kulturni uzorak kojim se ilustrira nain na koji je krajo- a, meutim oni su vrsta naslijea u kojoj najvie dolazi

151 Melnick, 1985: 7 ... Cultural landscape not only represents the in-
tegration of natural and human forces, but also a complex collage of
landscape elements from a number of historic periods, ... a landscape
features and component has changed over time tends only to increase
its significance. [29]
152 Ibidem.
153 Podrobnije o uzorcima krajolika u potpoglavlju 3.2.3.
154 To je posebito izraeno u organski razvijenim krajolicima velikog
mjerila. Krajolici malog mjerila ne ukljuuju sve navedene prostorne
strukture, ve samo neke od njih.
155 ICOMOS, 2004., Natchitoches Declaration on Heritage Landsca-
pes [89].
156 Leader-Elliott;Maltby; Burke 2004. [10]
157 Jackson, 1984:156.

190

do izraaja povezanost materijalnih i nematerijalnih,
opipljivih i neopipljivih, fizikih i duhovnih elemenata.
Kulturni krajolik jest fiziki izraz, rezultat prostorno-vre-
menskog meudjelovanja ovjeka i prirode, ustrojen od
niza razliitih elemenata: mjestopisnih obiljeja, vege-
tacijskog pokrova, naina koritenja zemljita, naselja,
graevina i ostalih antropogenih struktura kojima su
prikazane usklaenosti prirodnih i kulturnih procesa.
Stoga se i suvremeni pristupi zatiti krajolika zalau za
razumijevanje procesa u veoj mjeri u odnosu na fizike
uzorke i elemente.
Prepoznavanje sastavnica i svojstava karaktera kul-
turnog krajolika sutinski je dio svake analize, zatite i
planiranja. Obiljeja i karakter krajolika u istraivanjima
amerikih teoretiara odreuju: procesi, fizike sastav-
nice, strukture krajolika i percepcijska obiljeja.158 U pro-
cese se ubrajaju:
- prostorna organizacija i uzorci
- oblici koritenja i djelatnosti u prostoru
- odgovornost prema okoliu
Prostorna organizacija i uzorci krajolika, kao to su mje-
rilo, prostorni odnosi, raspored i razmjetaj elemena-
ta koji oblikuju krajolik, vertikalni i horizontalni planovi
kojima je definiran i oblikovan krajolik (kao to su od-
nos lokacije i naselja, odnosi polja i topografskih obi-
ljeja i sl.). Organizacija se odraava u sustavu putova,
uzorcima polja, udaljenosti izmeu gospodarstvava i
zaselaka, a obuhvaa i vizualne odnose unutar krajoli-
ka. Prostornu organizaciju oblikuju razliiti elementi, a
funkcionalna i vizualna povezanost pojedinih prostor-
nih dijelova ima vanu ulogu za cjelovitost povijesnog
karaktera podruja.159
158 SAD su meu prvim zemljama ustrojile sustav zatite krajolika,
potkrijepljen teoretskim, akademskim istraivanjma i praktinom pri-
mjenom zatite National Park Service. Karakteristike krajolika odreene
su prema: Melnick, 1984: 19-28.
159 Prostorna organizacija i uzorci krajolika. Na formiranje i razvoj
prostorne organizacije i uzoraka utjecali su vizualni ili funkcionalni
razlozi, a ovisi o odnosima izmeu glavnih fizikih komponenti i pri-
rodnih obiljeja. Politike, ekonomije i tehnologije kao i prirodni okoli
utjecali su na organizaciju zajednice u odreivanju uzoraka naselja i
dostupnosti prometnih sustava.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
Oblici koritenja i djelatnosti u prostoru ukljuuju loka-
ciju i ustroj povijesnih naselja, koji najee ovise o do-
stupnim prirodnim resursima, primjerice o blizini vode
za prijevoz ili za koritenje njezine mehanike snage;
mineralnim zalihama i kakvoi tla, koje takoer odre-
uju usmjerenost regije prema pojedinim aktivnostima.
Dostupni graevni materijali, kao to su kamen i drvo,
imaju velik utjecaj na tipologiju gradnje kua, mostova,
cesta i ostalih graevina i na taj nain odraavaju kul-
turne tradicije odreene zajednice i pokazuju nain na
koji se prostor tijekom povijesti koristio i oblikovao,160
odgovornost prema prirodnom okoliu,161 kulturne tra-
dicije, prakse i vjetine.162
Fizike sastavnice strukture krajolika ukljuuju prirod-
ne sustave i kulturne znaajke krajolika. U prirodne su-
stave ubrajaju se:
- geomorfoloka obiljeja
- vode i hidroloka obiljeja
- flora i fauna
- vegetacija i biljni pokrov.
Geomorfoloka obiljeja kao funkcionalna podloga ima-
ju velik utjecaj na stvaranje, organizaciju i oblikovanje
krajolika, ali mogu biti i vrijednost po sebi, kao estetska
i vizualna vrsnoa. Reljef i vrste tla, kao stabilni elementi
160 Oblici koritenja i djelatnosti u prostoru ukljuuju organizaciju
i oblike krajolika razliitog naina i vrsta koritenja zemlje, zajedno
s naseljima, farmama, graevinama, agrikulturnom proizvodnjom i
sl. Osnovna prirodna obiljeja prostora kao to su brda, nizine, rije-
ke, jezera, ume i travnjaci utjeu na izbor lokacije i nain organiza-
cije ruralne zajednice. Klimatska obiljeja utjeu na lokaciju zgrada,
orijentaciju, materijale i tehnike gradnje. Tradicijski naini koritenja
zemlje, metode gradnje i drutveni uvjeti razvijaju se zajedniki kroz
odgovornost ljudi prema fiziografiji i ekolokim sustavima podruja
koje naseljavaju. Religijska vjerovanja, drutveni odnosi, identitet po-
jedinih etnikih skupina, trgovina i vjetine mogu i danas biti razvidne
u fizikim obiljejima krajolika.
161 Odgovornost prema prirodnim obiljejima, koja najee utjeu
na razvoj i konani izgled krajolika, odraava se kroz odnos prema to-
pografskim obiljejima, prirodnoj vegetaciji, ivotinjskom svijetu do-
maih i divljih svojti, vodenim sustavima kao to su slapovi i rijeke,
kanjoni, izvori i movare.
162 Kulturne tradicije, prakse i vjetine, koje su utjecale na koritenje
prostora, raspored uzoraka i graevne oblike, pokazuju da razliita
povijesna razdoblja i drutvene grupe imaju jasno odreen meu-
odnos s prirodnim okruenjem, koritenjem i promjenom, to pone-
kad dovodi do modificiranja njihovih tradicija u odgovornosti prema
okoliu.
191
Krajolik kao kul turno na slijee
krajolika u kojima se promjene odvijaju u rasponu od
nekoliko milijuna godina, imaju vanu ulogu za organi-
zaciju ivota ljudi i rasprostranjenost naselja.163
Vode i hidroloka obiljeja takoer mogu biti esteska i
funkcionalna sastavnica krajolika.164
Flora i fauna ivotinje jednoga podruja u izravnom su
odnosu s biljnim pokrivaem, tlom i vodom, a klimatski
se uvjeti, kao to su temperatura, zraenje i vlaga uglav-
nom odraavaju na ivot biljaka.165
Vegetacija i biljni pokrov u odnosu na koritenje pro-
stora ukljuuje ume i biljke za poljodjelstvo i oblikovne
svrhe. Analiza vegetacije mora ukljuiti podatke o izvor-
nim i unesenim vrstama. Vegetacija kao vana sastavni-
ca krajolika moe stvoriti posebna obiljeja povezana s
povijesnim razdobljima, hortikulturnim, funkcionalnim
i estetskim kvalitetama.166
Kulturne znaajke krajolika obuhvaaju: mreu kre-
tanja, 167 granice, 168 izgraene strukture: naselja i
163 Geomorfoloka obiljeja koja definiraju karakter, bilo da su pri-
rodna ili stvorena umjetno jesu: reljefni oblici, vrste tla, sastav stijena,
visina i nagibi.
164 To mogu biti mehaniki sustavi kao to su: vodoopskrbni sustavi,
kanali, plovni putovi, fontane, vodoskoci, sustavi odvodnje i sl., ija su
obiljeja: oblik, vrsta, sastav obale, dno, dubina, razina, pokretljivost,
kvaliteta odraza, ali i biljni i ivotinjski svijet.
165 Na ivotinjski svijet (bicenoza) koji je pokretljiv, s veom prilagod-
bom na uvjete okolia, ovjekov je utjecaj manji, za razliku od bilja-
ka (biotopi). U dodiru s civilizacijom ivotinje su zadrale neovisnost,
pojedine ivotinjske vrste doivjele su promjene (vuk, medvjed, ris),
druge su se oduprle (lisica, divlji zec), dok su se neke jo vie razm-
noile (takor). Biljne vrste i domae ivotinje, koje su povezane s
ljudskim djelatnostima, i same su postale znaajnim dijelovima poljo
djelstva i stoarstva.
166 Ona je dinamika komponenta krajolika i subjekt kontinuiranih
procesa: biljne klijavosti, nicanja, rasta, sezonskih promjena, starenja,
truljenja i smrti.
167 Mrea kretanja, tj. prometnih putova, koja obuhvaa sustave za
promet ljudi, dobara i materijala. To mogu biti eljeznice, ceste, kanali,
poljski i seoski putovi koji koriste lokalnoj zajednici, za razliku od au-
tocesta i magistralnih putova kojima se povezuje krajolik sa svojim
okruenjem, odnosno regijom.
168 Granice mogu biti politike, administrativne ili fizike (vizualne),
a omeuju podruja vlasnitva ili naina koritenja zemlje, kao to 173 Na primjerima iz Velike Britanije zamjetno je da se rezultati po-
su ograde i suhozidi. Njima se odvajaju mala podruja koja imaju
posebne funkcije: ograena polja ili zatvoreni posjedi. Ograde, zidovi,
drvoredi, kanali za odvodnju ili navodnjavanje, ceste, kanjoni i rijeke
mogu ujedno predstavljati i povijesne granice.
192
graevine,169 klastere, tj. svojstvene grupe,170 elemente
malog mjerila171 i arheoloke lokalitete.172 Percepcijske
vrijednosti krajolika ukljuuju poglede i vizure (tabli-
ca 14). Postupci prepoznavanja (identifikacije) krajolika
mogu imati razliite ciljeve i zadatke i mogu se provo-
diti za: potrebe utvrivanja svojstva kulturnog dobra,
odnosno prepoznavanja krajolika visokih vrijednosti za
donoenje rjeenja o zatiti; za potrebe prepoznavanja
karaktera krajolika iji se rezultati primjenjuju za izradu
strategija i planova upravljanja prostorom; za izradu pro-
storno-planske i urbanistike dokumentacije svih razina
i vrsta; za izradu studija utjecaja na okoli; za ostale vrste
projekata i programa ureenja prostora. Procesom pre-
poznavanja nastoje se osigurati potrebni opi i posebni
podatci, vani za razumijevanje karaktera krajolika, ili
za budui razvitak u procesu prostornog planiranja i za
druge vrste dokumentacije.173
169 Izgraene strukture: naselja i graevine, razliiti tipovi zgrada,
kua, spremita plodova, itnica, graevina niskogradnje (mosto-
vi, akvedukti) i ostalih struktura, koje slue ovjekovim potrebama i
odraavaju njegov odnos prema koritenju zemlje. Njihove funkcije,
materijali, razdoblja i tehnike gradnje, kao i smjetaj u prostoru odra-
avaju povijesne aktivnosti, znanja i vjetine ljudi koji su ih gradili i
koristili.
170 Klasteri su karakteristine grupe vegetacije i/ili struktura i zgrada.
Mogu biti u obliku prostorne organizacije u krajolicima malog mjerila,
a obuhvaaju grupe zgrada, ograda i ostalih obiljeja, kao to su far-
me, poljoprivredni posjedi, kao rezultati funkcije, drutvenih tradicija,
klimatskih i ostalih kulturnih ili prirodnih utjecaja. Ureenje klastera
moe pruati podatke o povijesnim i sadanjim aktivnostima kao to
je utjecaj raznih tehnologija pojedinih narataja.
171 Elementi malog mjerila kao znaajke krajolika obuhvaaju deta-
lje i raznolikosti povezane s funkcijom i estetskim nazorima (poklon-
ci i raspela, oprema vanjskog prostora, izgraena obiljeja i elementi
koji koriste vodu za estetske i utilitarne funkcije kao to su: fontane,
akvariji i kanali, pjeaki mostovi, znakovi uz ceste, miljokazi, granini
kamenovi, pojedina stabla, naputeni strojevi ili ograde koje oznaa-
vaju lokacije povijesnih aktivnosti i sl.).
172 Arheoloki lokaliteti, mjesta koja sadre nadzemne i podzemne
ostatke koji svjedoe o povijesnoj organizaciji i koritenju prostora. To
mogu biti mjesta prapovijesnih i povijesih djelovanja ovjeka, mogu
biti oznaena i prezentirana, mogu biti evidentna u obliku ruevina,
promjena u vegetaciji ili kao ostatci ispod povrine. Mogu sadravati
vrijedne podatke o koritenju prostora, uzorcima drutvene povijesti
i odreene zajednice, razvoj djelatnosti kao to su rudarenje, mlina-
renje i slino.
stupaka identifikacije integriraju u planerske procese, a u nedostatku
planskih dokumenata mogu se koristiti za usmjeravanje posebnog
naina koritenja i upravljanja krajolikom, ali i za izradu razliitih ra-
zvojnih projekata.

Tablica 14: Dokumentiranje obiljeja i karaktera krajolika prema metodi National Park Service, SAD
KARAKTER /OBILJEJA KULTURNOG KRAJOLIKA
PROCESI
PRIRODNA OBILJEJA
FIZIKE SASTAVNICE -
STRUKTURE KRAJOLIKA
KULTURNA OBILJEJA
PERCEPCIJSKE VRIJEDNOSTI KRAJOLIKA
Plan istraivanja kulturnih krajolika
Metode prepoznavanja kulturnog krajolika obuhvaaju
istraivanja koja se provode prema pripremljenom pla-
nu, s ciljem prepoznavanja njegovih kulturno-povijesnih
svojstava, a sastoje se od nekoliko grupa postupaka:
povijesnih i arhivskih istraivanja, kabinetskog rada te
analize i istraivanja na terenu. Izbor navedenih istrai-
vanja odreen je razinom i svrhom izrade dokumenta-
cije, provodi se za razliite potrebe, stoga i oblikovanje
plana istraivanja zahtijeva prilagodbe, ovisno o svrsi i
ciljevima izrade.174 Metoda istraivanja za prepoznavanje
krajolika kao kulturnog dobra ovisi o njegovim obiljeji-
ma, vrsti i kategoriji (ruralni, urbani, namjerno oblikova-
ni, spontano razvijani, asocijativni i sl.). Za oblikovanje
plana istraivanja treba prije svega odrediti:
- c iljeve i zadatke istraivanja, s definiranjem glav-
nog cilja istraivanja i oekivanog raspona koritenja
rezultata
- temeljna svojstva i vrstu kulturnog krajolika koji se
istrauje, na temelju ega se odreuju opseg i metode
174 Za svaku vrstu i razinu prostorno-planskog dokumenta poseb-
no se prilagoava i sadrajno strukturira istraivanje, odnosno studi-
ja zatite karaktera krajolika. Slijedom preuzetih obveza iz Europske
konvencije o krajolicima Krajolina studija trebala bi biti podloga za
izradu prostornih i urbanistikih planova.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
OPIS
Prostorna organizacija i uzorci krajolika
Oblici koritenja i djelatnosti u prostoru
Odgovornost prema prirodnom okoliu
Kulturne tradicije, prakse i vjetine
Geomorfoloka obiljeja
Vode i hidroloka obiljeja
Flora i fauna
Vegetacija i biljni pokrov
Mrea kretanja
Granice
Izgraene strukture: naselja i graevine
Klasteri, svojstvene grupe
Elementi malog mjerila
Arheoloki lokaliteti
Pogledi i vizure
istraivanja kao i relevantne discipline: povijesna, arhi-
tektonska, arheoloka, etnoloka i ostale175
- podruje obuhvata istraivanja osim ciljanog podruja
ukljuuje i kontaktna podruja, koja na njega utjeu,
imaju vizualne ili funkcionalne veze, ili su potrebna
radi sagledavanja cjelovitosti krajolika176
- analizirati dosadanja istraivanja i postojee podatke
o podruju u odnosu na predloenu metodologiju
istraivanja
- vrstu, koliinu i opseg podataka potrebnih za izradu
povijesnih analiza
- metode koje e biti koritene za dobivanje podataka
(kabinetski, terenski rad) moraju omoguiti koritenje
podataka za budua istraivanja; ciljevi istraivanja i
175 S obzirom na vrstu krajolika i postojea obiljeja njegovih sa-
stavnica treba odrediti opseg disciplina koje sudjeluju u istraivanju,
primjerice za ruralne krajolike s ouvanom etnolokom batinom te-
ite e biti na terenskim istraivanjima, anketama i podatcima dobi-
venim od lokalnog stanovnitva, za razliku od namjerno dizajniranog/
oblikovanog krajolika u kojemu se istraivanja temelje na arhivskim
dokumentima.
176 Zona obuhvata istraivanog podruja zatienog kulturnog krajo-
lika umberako-samoborsko gorje Pleiviko prigorje obuhvaa
iri prostor. Vidjeti kartu zona obuhvata i granice zatienog krajolika
na str 128.
193
Krajolik kao kul turno na slijee
izrade dokumentacije esto ne mogu zahtijevati is-
crpna istraivanja svih izvora177
- izvore podataka za istraivanje; razliiti grafiki i pisani
materijali, ali i osobe mogu biti izvori podataka, uklju-
ujui primarne izvore kao to su povijesni dokumenti,
karte, fotografije te snimanja na terenu, razgovore s
pojedincima koji imaju znanja ili sjeanja o krajoliku i
njegovim sastavnicama.
Prepoznavanje svojstava krajolika
kao kulturnog dobra
Za potrebe utvrivanja svojstva kulturnog dobra ili dru-
ge svrhe vrjednovanja i ocjene vrijednosti krajolika pro-
vode se prethodna istraivanja ireg podruja, kojima
se dokazuje posjeduje li kulturni krajolik svojstva do-
statna za upis na listu kulturnih dobara. Svrha prethod-
nih istraivanja jest otkrivanje potencijala i vrijednosti
odreenog podruja, ije je dokaze mogue utvrditi
u literaturi, dokumentaciji i terenskim pregledima.178
U sluaju postojanja potencijala krajolika, slijedi izrada
studije, tj. daljnjih istraivanja u mjeri u kojoj je mogue
doi do valjanih zakljuaka. Pojavnost potencijala kul-
turnog krajolika, osim vizualnim, terenskim pregledom
moe biti ustanovljena i na temelju ostalih vrsta izvora
podataka, kao to su povijesni izvori.179 Usporedbom
177 Tako se za potrebe istraivanja krajolika ne mogu traiti podatci
o graevnim dozvolama svih graevina na podruju obuhvata istra-
ivanja. Istraivanja trebaju biti ekonomino i racionalno dimenzioni-
rana, s paljivim odlukama o tome kad se koriste pojedini izvori koji
su limitirani tehnikama i vremenskim trajanjima s pravilno donesenim
odlukama kada su prijeko potrebna.
178 Ukoliko vizualni, terenski pregled fizike pojavnosti i istraivanje
dokumentacije ne daju rezultate o postojanju potencijala kulturnog
krajolika, daljnji tijek istraivanja nije potreban.
179 Pisani izvori: objavljeni radovi i publicirani izvori, periodike
publikacije i sl. mogu dati pregled naina koritenja, razvoj povijes-
nog konteksta i povijesne povezanosti. Grafiki izvori: topografske i
katastarske karte, atlasi, slike, grafike, vedute, fotografije, nacrti grad-
nje i ostale grafike snimke mogu svjedoiti o povijesnom nainu
koritenja prostora. Suvremeni izvori s bazama podataka o namjeni
i koritenju tla, vlasnitvu i ostalim relevantnim podatcima takoer
mogu pomoi pri pregledu koritenja i promjenama. Podatci ustano-
va kao to su: knjinice, muzeji, arhivi, fakulteti, kole i ostale strune
ustanove mogu sadravati vaan izvor grae o krajoliku, osobito lo-
kalne podatke, etnografske zapise i snimke, znanstvenu istraivaku
dokumentaciju, periodiku, zbirke rukopisa i grafika i ostalu nepubli-
ciranu dokumentaciju. Snimanja iz zraka iz razliitih razdoblja: zrane
fotografije, vojne karte i ostala snimanja iz zraka daju pregled naina
koritenja koji nije saglediv iz razine terena.
194
rezultata istraivanja i snimkama postojeeg stanja kori-
tenja i organizacije prostora mogu se potvrditi tradicija
i povijesni kontinuitet obiljeja i djelatnosti krajolika. U
istraivanjima ruralnog krajolika nezaobilazna je usme-
na predaja, koja moe biti glavni izvor prepoznavanja
njegovih obiljeja. Terenskim pregledom i prethodnim
istraivanjima potrebno je prepoznati svaku sastavni-
cu na podruju istraivanja te odrediti stupanj njezina
doprinosa ukupnoj vrijednosti krajolika.180 Ako se pret-
hodnim istraivanjem ustanovi da postoji potencijal
za prepoznavanje krajolika kao kulturnog dobra, slijedi
izrada studije zatite krajolika koja treba sadravati do-
voljno podataka za odreivanje dostatnosti svojstava i
potvrdu zakljuaka.
Povijesna istraivanja
kulturnog krajolika
Istraivanjem povijesne dokumentacije osiguravaju
se podatci vani za nastajanje, praenje razvoja i pro-
mjene u oblikovanju krajolika, a ovisno o vrsti krajolika
provode ih i interpretiraju razliite discipline.181 Povije-
sno istraivanje i dokumentiranje podataka moe se
kao postupak primijeniti za nekoliko svrha primje-
rice za prethodnu ocjenu krajolika kao kulturnog do-
bra, ali moe biti povezano s ostalim aktivnostima kao
to su formiranje baze podataka za programe i plano-
ve razvoja, za programe i projekte oporavka ili zatite
krajolika. Povijesno istraivanje slui prije svega za pri-
kupljanje podataka potrebnih za prepoznavanje krajo-
lika i donoenje ocjene, ali i za potrebe izrade ostale
dokumentacije radi provoenja zatite u sluajevima
iznimnih, ugroenih ili unitenih krajolika. Istraivanje
povijesne dokumentacije mora imati definirane ciljeve
da bi se dobili valjani rezultati za potrebe procesa pla-
niranja ili neke druge svrhe. Rezultati povijesnih istra-
180 Nepostojanje potencijala za utvrivanje svojstava kulturnog
krajolika kao kulturnog dobra moe proizai iz podataka da ne postoji
dovoljno ouvanih elemenata, bilo da su fragmentarno zastupljeni ili
su promijenjeni, a recentni oblici ne pokazuju usklaenost i znaaj.
181 Ovisno o vrsti krajolika i zastupljenosti dominantne teme (dizaj-
nirani, planirani ili organski razvijani ruralni krajolik) povijesna istrai-
vanja mogu provoditi: povjesniari, konzervatori, urbanisti, arhitekti,
krajobrazni arhitekti, arheolozi, etnolozi i ostali.

ivanja moraju biti povezati s bazom ostalih podataka
o krajoliku.182
Izvori istraivanja povijesnog razvoja krajolika mogu biti
razliiti, a odabir izvora za ope podatke o krajoliku ili
one koji se odnose na pojedine sastavnice ovisi o ka-
rakteristikama podruja i povijesnom kontekstu. Kljuni
izvori za povijesne analize jesu povijesne karte, planovi
i fotografije, povijesne i aktualne zrane snimke, pisani
izvori i arhivska dokumentacija, literatura, a u nedostat-
ku ostalih izvora vrlo vanu ulogu ima usmena predaja,
prie i legende. Grafiki povijesni izvori su osnova za
analizu formiranja i praenja promjena u razvoju kul-
turnog krajolika, a ukljuuju:
- povijesne karte i planove koji su kljuni izvor poda-
taka za istraivanje formiranja i geneze krajolika.183 Za
istraivanje krajolika velikog mjerila, nastalih i obliko-
vanih viestoljetnim povijesnim razvojem, vaan izvor
podataka je starija kartografija koja prikazuje podruje
dananje Hrvatske.184 Znaajan i precizniji izvor pro-
stornih podataka su vojne karte s kraja 18. stoljea, tzv.
Jozefinske karte, izraivane u razdoblju izmeu 1763.
i 1785. godine za podruje Habsburke Monarhije.185
182 Povijesna istraivanja koriste se raznim istraivakim tehnikama,
a osim cjelokupnog krajolika ukljuuju istraivanja i dokumentiranja
njegovih sastavnica: naselja, arhitektonskih i inenjerskih graevina,
arheolokih lokaliteta i ostalih struktura u krajoliku. Pokazatelji povi-
jesnog stanja mogu biti i rezultati arheolokih istraivanja, koji e s
ostalim podatcima o njegovim povijesnim, arhitektonskim i arheo-
lokim svojstvima omoguiti interpretaciju, vrjednovanje, a potom i
zatitu. Istraivanje ukljuuje i povijesne povezanosti izmeu poje-
dinih sastavnica, povezanost s povijesnim dogaajima i osobama ili
kroz djela poznatih arhitekata i graditelja.
183 U sluaju vidljivo oblikovanih i planiranih krajolika esto su ou-
vani izvorni nacrti i planovi autora, arhitekta ili pejzanog arhitek-
ta. Ustroj gradskih perivoja ili perivoja uz reprezentativne graevine
uglavnom je planiran prema nacrtima autora.
184 Slukan, 2000. Radi se o vrlo shematiziranim prikazima topografije
prostora i lokaliteta gradova, utvrda i sakralnih objekata.
185 Navedene karte nalaze se u Ratnom arhivu (Kriegsarchiv) u Beu,
a za pojedina podruje Hrvatske su publicirane. Kartirane su u listo-
vima u mjerilu 1:28800 s detaljnim kartografskim kljuem oznaka za
topografske oblike, vegetaciju, ceste i putove, tipove zgrada. Primarni
zadatak ove izmjere bilo je biljeenje (kartiranje) prostornih podataka
vanih za potrebe vojske. U tekstualnom opisu podataka govori se o
kvalitetama cesta, mostova, prohodnosti putova kroz ume, movar-
nim podrujima i sl. Navedene karte izraivane za podruje dananje
Republike eke nedavno su digitalizirane radi lakeg koritenja i ope-
rativnosti podataka za potrebe tipoloke klasifikacije (karakterizacije)
krajolika. Izvor: Prinz; Wrbka; Reiter, 2010, 123.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
Karte prve katastarske izmjere za podruje Hrvatske po-
tjeu iz prve polovine i sredine 19. stoljea i uglavnom
su dostupne u elektronskom obliku.186 Osim navede-
nih karata za podruje Hrvatske izraen je niz temat-
skih karata za potrebe razliitih regulacija cestov-
ne mree, umskog erara, regulacije rijeka, planove
isuivanja i melioracije, regulatorne osnove gradova
i niz ostalih.
- povijesne fotografije, litografije, slike, vedute i ostali
grafiki izvori pokazuju stanje organizacije, oblikova-
nja, naina koritenja krajolika, izgled naselja ili pojedi-
nih graevina, vegetacije i ostalih obiljeja. Fotografije,
litografije, crtei, snimke iz zraka izvori su podataka o
povijesnom izgledu, uzorcima i izgraenosti, vegeta-
ciji, podjelama zemlje (sl. 78). Stare snimke pojedinih
podruja iz zraka vaan su izvor podataka za promje-
ne u prostornoj organizaciji koje mogu biti opaene
usporedbom s aktualnim stanjem.
Pisani povijesni izvori za analizu formiranja i promjena
u krajoliku prije svega ukljuuju:
- arhivsku grau sustavno organiziranu po fondovima u
ustanovama dravnih i gradskih arhiva, bibliotekama,
muzejima, znanstvenim ustanovama187
- povijesnu periodiku, novine i razne asopise specijali-
ziranih vrsta188 koji sadre vrijedne podatke o krajoliku,
stupnju tehnolokog razvoja, izgradnji, nainu obra-
de zemlje, poljodjelskim kulturama, stupnju i nainu
gradnje zgrada i ostalih graevina i sl.
186 Karte prve katastarske izmjere koje potjeu iz sredine 19. stoljea
za podruje dananje Hrvatske pohranjene u Hrvatskom dravnom
arhivu (HDA) egzaktan su i vrlo precizan izvor prostornih podataka
za stanje u krajoliku toga doba, jer osim parcelacije i povijesnog vla-
snitva zemlje, poljodjelske obrade, umskih i vodenih povrina i to-
kova, prikazuju i prometnice, mreu glavnih cesta i putova, mostova,
prijelaza, izgraenost prostora, tipologiju gradnje po vrsti graevnog
materijala (zidano, drveno), funkciji (crkve, kapele) i sadrajima (go-
stionice, mitnice te ostale graevine manjeg mjerila).
187 To su: vojna izvjea, zapisnici skuptina, ostavinske rasprave,
izvjea o pregledu tla, vegetacije i sl., gospodarska dokumentacija,
oporuke, ugovori, dnevnici, darovnice i drugo.
188 Tu se ubrajaju: umarski list, Gospodarski list uspostavljen 1866.
godine, koji je koristan izvor podataka za istraivae poljodjelstva,
agrikulture i starih metoda za gradnju kua. Periodika rudarstva i go-
spodarstva sadri podatke o tadanjim znanstvenim i tehnolokim
napredcima. Tu su i ostali specijalizirani asopisi, kao to je Viesnik
ininirah, i slino.
195
Krajolik kao kul turno na slijee
78. Industrijski krajolik Rijeke, sredinom 19. stoljea
- zakone, pravila i redove graenja za pojedina podru-
ja te ostale povijesne izvore, kao to su: dokumenti i
vizitacije crkvenih ustanova, spomenice upa i kola,
reklamni podatci, obiteljski albumi i podatci te ostalo
mogu biti vaan izvor podataka o oblikovanju, stanju
i koritenju krajolika
- popise stanovnitva i statistike podatke za poljopri-
vredu i gospodarstvo iz pojedinih razdoblja daju de-
mografske i podatke o veliini pojedinih naselja, ze-
mljinog posjeda, koritenju zemlje i dr.
- popise poljoprivrede i industrije iz razliitih razdoblja
jer daju podatke i statistike o povijesnom koritenju
zemlje, vlasnitvu i produktivnosti podruja.
Osim grafike i pisane dokumentacije vaan izvor po-
dataka o povijesnom ruralnom krajoliku uglavnom je
usmena predaja kazivanja starijih stanovnika, lokalne
prie i legende, toponimski oblici, folklorna tradicija
196
i slino.189 Analiza povijesnog razvoja, odnosno stan-
ja povijesnog konteksta, ukljuuje podatke kojima se
on dokumentira i potvruje. Za potrebe istraivanja
ustroja i geneze kulturnog krajolika povijesni podat-
ci se strukturiraju prema povijesnim razdobljima koja
se odreuju na temelju zajednikih i prepoznatljivih
obiljeja. Svrha odreivanja povijesnog razdoblja, od-
nosno povijesnog konteksta ili vie njih, jest prepo-
znavanje uzoraka i pravaca povijesnog razvoja istra-
ivanog podruja.190 To je osobito izraeno u glavnim
189 Lokalni stanovnici, starosjeditelji, uitelji i upnici esto mogu biti
korisni izvori podataka o nainu ivota, koritenju prostora, poljodjel-
stvu, tehnikama gradnje u pojedinim podrujima za koje esto nema
drugih izvora. Razgovorima i anketama s lokalnim stanovnicima pri-
bavljaju se podatci o gospodarstvima i upravljanju tijekom povijesti,
te promjenama u nedavnoj prolosti (prolim desetljeima).
190 U mnogim su urbanim i ruralnim podrujima dugog povijesnog
trajanja esto prisutni razliiti oblici organizacije i koritenja prostora,
stoga oni odraavaju vie od jednog povijesnog konteksta.

pokazateljima razvoja, kao to su naselja, graevine i
prometnice, to u pravilu jasno ocrtava odnose pre-
ma povijesnom razdoblju svog nastajanja i obiljejima
topografije, koja su utjecala na njihovo oblikovanje.191
Povijesni razvoj, koji je na razliite naine utjecao na
karakter krajolika, oituje se kroz nekoliko procesa
koritenje prostora i funkcije, prostornu organizaciju,
uzorke, naselja i graevnu strukturu. Procesi u krajo-
liku ilustriraju nain na koji su nekadanje zajednice
bile organizirane, temeljene na vlasnitvu, koritenju
zemlje, politikim, drutvenim i ekonomskim potre-
bama. Podatci o uzorcima krajolika i naselja u pripa-
dajuoj regiji, prirodnoj topografiji, kulturnim utjecaji-
ma i povijesnom koritenju zemlje sadre podatke o
nainu prostorne organizacije i ustroja krajolika te o
nainu kako se razvijao tijekom povijesti. Prikaz povi-
jesnog razvoja ukljuuje kronoloki opis razvoja kra-
jolika, izvorna topografska i vegetacijska obiljeja do-
kumentirana kroz nekadanje koritenje, oblikovanje
i fizike promjene.192
Razdoblje znaaja jest raspon (interval) vremena u ko-
jemu je kulturni krajolik bio povezan s vanim doga-
ajima i osobama, djelatnostima i koritenjem pro-
stora i kada je dosegnuo visoke i znaajne vidljive, tj.
fizike karakteristike. To razdoblje moe biti kratko,193
meutim, esto je to dugi niz godina, pa i stoljea unu-
tar kojih su se odvijali vani dogaaji, trajao kontinui-
tet djelatnosti i razvoja kulturnih sastavnica krajolika.
Krajolik moe imati vie od jednog razdoblja znaaja.
Razdoblje znaaja kulturnog krajolika zapoinje s vre-
menom njegova ustroja, odnosno najranijeg podatka
191 Analiziraju se i istrauju povijesna obiljeja krajolika i njegovih
sastavnica, kulturnih i prirodnih, a osim podataka o povijesnim do-
gaajima, osobama, fizikom razvoju i oblikovanju podruja zbog
cjelovitosti podataka o krajoliku razmatraju se i povijesni podatci o
klimatskim, hidrolokim obiljejima, tlima, prirodnoj vegetaciji, koji
su u velikoj mjeri odreivali nain koritenja prostora, gradnju, mre-
u komunikacija i prostornu organizaciju.
192 Na kartografskim prilozima kojima se ilustrira povijesni razvoj tre-
ba odrediti tonu ili priblinu lokaciju svih poznatih povijesnih obi-
ljeja za pojedino povijesno razdoblje. Vidjeti Prilog 9.5.10.
193 U sluaju namjerno oblikovanih krajolika to je razdoblje njego-
va nastajanja, koje pripada odreenom stilskom razdoblju, dok je u
sluaju kontinuiranih, ivih organski razvijenih krajolika to razdoblje
znatno due i moe obuhvatiti nekoliko stoljea, kao to je primjerice
kulturni krajolik umberako-samoborsko gorje Pleiviko prigorje.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
o koritenju prostora i karakteristinih djelatnosti koje
su imale vanu ulogu u njegovu ustroju i do danas su
prisutne u njegovim fizikim obiljejima. Zavretak raz-
doblja znaaja usko je povezan s vremenom dogaaja,
gradnje ili ostalih djelatnosti. Pojedine kulturne sastav-
nice krajolika koje su bile stvarane i razvijane tijekom
duih i razliitih povijesnih razdoblja ije je trajanje i
vie stotina godina mogu dobiti nekoliko razdoblja
znaaja.194 U odreivanju razdoblja znaaja treba uzeti
u obzir sve karakteristike, odnosno sastavnice krajolika
od naselja, zgrada, koje mogu imati jedno razdoblje
do cesta, uzoraka polja i arheolokih mjesta koja mogu
biti datirana i ranije. Prikupljenim i tematski organi-
ziranim podatcima kao i analizom formiranja, odno-
sno povijesnog razvoja krajolika odreuje se razdoblje
znaaja, kao razdoblje u kojemu je krajolik dosegnuo
kvalitete koje ga ine kvalificiranim, tj. prihvatljivim
za upis u Registar kulturnih dobara. Kontinuirano ko-
ritenje krajolika tijekom povijesti odreuje povijesni
karakter kulturnog krajolika koji moe biti obiljeen
slojevitou, odnosno moe biti odreen u nekoliko
povijesnih razdoblja.195 Povijesnim istraivanjima, anali-
tikim i usporedbenim metodama povijesnog kontek-
sta krajolika i njegovih kulturnih sastavnica izdvaja se
razdoblje kojemu u najveem dijelu pripadaju kljuna
obiljeja (prostorna organizacija, kompozicija, matrica,
uzorci i graditeljske strukture). Pri tome treba prepoz-
nati i vane dogaaje ili osobe koji su utjecali na for-
miranje i povijesni razvitak, kao i na glavne promjene
krajolika. Odreivanje povezanosti izmeu krajolika i
povijesnog razvoja odluujui je imbenik za odreiv-
anje njegova razdoblja znaaja.196
194 Ako se radi o sakralnim graevinama, crkvama koje su graene
od srednjeg vijeka do baroka, kao to je crkva sv. Nikole na umber-
ku, njezina razdoblja znaaja su gotiko i barokno razdoblje te kraj
19. stoljea kada je dobila svoj dananji izgled.
195 Povijesni kontiunuitet krajolika, tj. njegovo trajanje moe biti razli-
ito od razdoblja znaaja, meutim u takvim je sluajevima potrebno
dokumentirati sva povijesna razdoblja.
196 Svaki krajolik koji je povijesni ne mora imati znaaj kulturnog, dok
onaj koji je znaajan, odnosno ima svojstva kulturnog dobra, mora
biti odreen i povezan s povijesnim temama koje reprezentira, to
vrijedi i za pripadajue sastavnice krajolika.
197
Krajolik kao kul turno na slijee
DOKUMENTIRANJE
KULTURNOG KRAJOLIKA
Teorijska polazita slau se da je dokumentiranje po-
lazna toka u ouvanju svih vrsta kulturnog naslijea
u koje su ukljueni i kulturni krajolici.197 Evidentiranje,
tj. snimanje i biljeenje podataka jedna je od glavnih
metoda koja omoguava znaenje, razumijevanje, defi-
nicije i prepoznavanje vrijednosti kulturnog naslijea.198
Evidentiranje je sutinski dio konzervatorskih procesa,
a obuhvaa prikupljanje podataka kojima se opisuje fi-
zika struktura, stanje i koritenje spomenika, grupa zgra-
da i mjesta s oznakom razdoblja (godina) nastajanja.199
Ukljuuje materijalne i nematerijalne dokaze, pojave i
sastavni je dio dokumentacije koja e pridonijeti razumi-
jevanju batine i njezinih vrijednosti. Snimanjem kultur-
nih krajolika prema temeljnim naelima Meunarodne
udruge pejzanih arhitekata (International Federation of
Landscape Architects, IFLA)200 postie se:
- podizanje spoznaje (znanja) koja omoguuje razumi-
jevanje krajolika, njegova razvoja i vrijednosti
- osigurava se da odravanje i zatita (konzervacija) budu
obzirni prema fizikoj formi, njezinim materijalima, teh-
nikama gradnje te povijesnom i kulturnom znaaju
- promie se interes i ukljuivanje stanovnika (dionika)
u ouvanje batine kroz razmjenu i koritenje priku-
pljenih podataka
- omoguava se odrivo upravljanje i kontrola svih pro-
mjena u krajoliku.
Evidentiranje krajolika i njegovih sastavnica treba od-
govarati zadatku i zahtijevanoj razini detaljnosti da bi
se osigurali podatci za: metode i postupke prepoznava-
nja, vrjednovanja, interpretacije i prezentacije krajolika;
197 ICOMOS, 1996., Principles for the Recording of Monuments, Groups
of Buildings and Sites [84].
198 Ibidem. Recording is one of the principal ways available to give
meaning, understanding, definition and recognition of the values of the
cultural heritage. [84]
199 Ibidem [84].
200 Ibidem [84].
198
stalno biljeenje promjena; podatke za planere na naci-
onalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao i podatke koji
omoguavaju odrivo koritenje i odravanje, zatitu
te za izradu planova upravljanja. Osim navedenog, evi-
dentiranje tj. snimanje krajolika treba biti primarno, prije
svega za stvaranje nacionalnog, regionalnog i lokalnog
popisnika (registra) te preglednika (inventara) krajolika
te kao integralni dio istraivanja i stalnih konzervator-
skih aktivnosti.
Meunarodni standardi dokumentiranja
kulturnog krajolika
Svojstva krajolika predstavljena su materijalnim dokazi-
ma, fizikom pojavnosti, djelatnostima koritenja i bo-
ravljenja (stanovanja) ljudi koji su ga zauzeli, razvijali,
koristili i oblikovali u namjeri da slui njihovim potreba-
ma. Na taj nain oblikovani krajolici odraavaju znanja,
vjetine, vjerovanja, tradiciju i vrijednosti tih zajednica,
a svojstva kulturnog krajolika razlikuju se s obzirom na
vrste.201 Dugogodinja nastojanja meunarodnih insti-
tucija kao npr. ICOMOS-a u suradnji s Meunarodnom
udrugom pejzanih arhitekata (IFLA) za uvoenjem je-
dinstvene popisne (inventarske) kartice za kulturne
krajolike jo uvijek nisu zaivjela.202 Razlozi sloenosti
metode popisivanja i dokumentiranja (inventarizacije)
uvjetovani su ve samim pojmom kulturnog krajolika,
kao i suvremenih napora usmjerenih na pitanja uprav-
ljanja kulturnim naslijeem. Povelja o povijesnim vrto-
vima i perivojima203 objavljena 1982. godine u Firenci
otvorila je mogunosti za upisivanje (registraciju) i zati-
tu povijesnih vrtova i perivoja. Iste je godine predloena
jedinstvena popisna (inventarska) kartica koja je stvorila
pretpostavke za popisivanje, prikupljanje i strukturiranje
201 Delort; Kuster, 2004.; Cosgrove, 1984.
202 U Hrvatskoj se za istraivanja povijesnih perivoja i vrtova koristi
pregledna (inventarska) kartica objavljena u: Obad itaroci, 1992.
203 ICOMOS-IFLA,1982., Charter of Florence for the restoration of histo-
rical gardens [80].

podataka o povijesnim vrtovima i perivojima. Ocijenje-
no je da bi se s odreenim prilagodbama ona mogla
primijeniti i na ostale vrste krajolika. Prije desetak go-
dina na temelju metode popisivanja i dokumentiranja
(inventarizacije) koju je predloio ICOMOS IFLA zapo-
elo je dokumentiranje najjednostavnije i najoiglednije
vrste vidljivo oblikovanih kulturnih krajolika, sa zamisli
da se primijeni i na ostale kategorije. Napredak je po-
stignut na prepoznavanju povijesnih vrtova i perivoja
te stvaranju Popisnika (registra) i Preglednika (inventara)
osobito u Europi i SAD-u, a Odbor za kulturne krajolike
(Committee on Cultural Landscapes) ICOMOS-a je u su-
radnji s pojedinim zemljama pripremio nacionalne ka-
taloge i upisnike (inventare).204 Danas taj program ima
iroku primjenu, pogotovo zbog suvremenih stavova
u teoriji ouvanja kulturnog naslijea da spomenik nije
mogue promatrati kao izolirani znak (landmark) u pro-
storu, ve kao dio prostornog konteksta.205
Prvi korak u podizanju svijesti o vrijednostima krajolika
kao kulturno-povijesnog naslijea jest stvaranje upi-
snika (registra) i popisnika (inventara). To prije svega
ukljuuje listu lokaliteta, odnosno izradu popisa pre-
poznatih kulturnih krajolika temelja za budui popi-
snik (inventar).206 Nakon poetnog popisnog (inventar-
skog) lista za kulturne krajolike,207 koji sadri osnovne
204 U programu sudjeluju: Australija, Austrija, Kanada, panjolska,
Francuska, Italija, Japan, Portugal, Velika Britanija, vicarska, SAD, itd.
U Velikoj Britaniji rad na inventarizaciji zapoeo je prije dvadesetak
godina od strane NGOs i do sada je ukljueno preko tisuu vrtova. U
panjolskoj detaljne studije i inventare provodi Ministarstvo kulture,
a rezultat je katalog od preko 1600 zatienih vrtova. Austrijski kata-
log sadri oko 1500 povijesnih vrtova. U SAD je tzv. HALS Program
(Historic American Landscapes Survey) popisao i dokumetirao oko ti-
suu krajolika. U Kanadi se provodi takva inventarizacija.
205 Inventarizacijska kartica je prezentirana na sastanku ICOMOS-IFLA
u Verbaniji (Italija), listopad 2006. Nakon potrebnih potvrivanja i ko-
rekcija ratificirana je na sastanku u Norvekoj, u rujnu 2007. godine.
206 U pojedinim zemljama takve liste su zapoele popisom perivoja
i vrtova, a potom su proirene na urbane predjele, agrikulturna pod-
ruja, da bi s vremenom rasle i ukljuile podruja s vie tipova krajoli-
ka, vee sloenosti. Slino je i u Hrvatskoj, gdje je lista, popis perivoja
i parkova prepoznata kao kulturni krajolik, zatien na temelju Zako-
na o zatiti i ouvanja kulturnih dobara, a jedan dio njih i na temelju
Zakona o zatiti prirode. Kriteriji i standardi pri tom nisu dogovarani,
ni meusobno usklaeni.
207 Popisni (inventarski) obrazac za organski razvijene kulturne krajo-
like (krajoline jedinice) predloen za primjenu u Hrvatskoj vidjeti u
potpoglavlju 3.4.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
podatke o lokaciji, imenu, povijesti krajolika, postoje-
em stanju, vlasnitvu, vrjednovanju (ocjeni) i zakonskoj
zatiti, slijedi podrobno dokumentiranje. Razvijanjem
metode popisivanja i dokumentiranja (inventarizacije)
nastoji se dokumentirati cjeloviti opseg svih sastavnica
kulturnog krajolika. Kao razmjerno nov pristup u zatiti
kulturnih dobara, kulturni krajolik se kao vrsta javlja od
1992. godine, a definicije se sustavno nadopunjuju u
zadnjim desetljeima. Za razliku od ranijih u definiciju
pojma uvedena su i naselja, nestale su podjele izmeu
kulturnog i prirodnog naslijea, a pozornost je usmje-
rena prema nematerijalnim vrijednostima, poveava-
jui time sloenost metode inventarizacije. Sloenost
kulturnog krajolika, naglaena aktualnim problemima
procesa globalizacije, upuuje na tekoe pri definiranju
metoda popisivanja, dokumentiranja (inventarizacije) i
strukturiranja podataka.
Popisni obrazac za dokumentiranje
kulturnog krajolika
Kulturni krajolici, kao vrsta kulturnog naslijea, opisani
su kao entiteti u kojima su ovjekov rad i rad prirode
usklaeni. Iz navedenog odreenja proizlaze problemi
daljnjeg postupanja jer otvaraju pitanja metodskog pri-
stupa kako prikazati i dokumentirati (inventarizirati)
meudjelovanje ovjeka i njegove okoline, a s druge
strane namee se pitanje kako s istom popisnom (in-
ventarskom) karticom prikazati razliite vrste krajolika.
Popisivanjem i dokumentiranjem (inventarizacijom) tre-
baju biti obuhvaene sve kategorije i vrste krajolika i
treba im biti prilagoena od namjerno oblikovanog,
organski razvijenog do asocijativnog krajolika. Meu-
narodno prihvaene pregledne (inventarske) kartice
koje je predloio ICOMOS u suradnji s Meunarodnom
udrugom pejzanih arhitekata, IFLA sadravaju grafike
i pisane (opisne) podatke koji obuhvaaju nekoliko te-
matskih cjelina (tablica 15). Osnovna inventarska karti-
ca za registar kulturnih krajolika sadri: ope podatke
o kulturnom krajoliku (ime, smjetaj u prostoru, karta,
granice podruja); zakonske okvire: vlasnik, korisnik, stu-
panj zatite; kategoriju kulturnog krajolika prema UNES-
CO-vo tipologiji s opisom; povijesne podatke: izvorno,
199
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 15: Usporedba dokumentiranja obiljeja i sastavnica kulturnog krajolika prema metodama ICOMOS-a i NPS-a

POPISNA (INVENTARIZACIJSKA) KARTICA

PODATCI ICOMOS NPS
Naziv
Naziv, povijesno ime
OPI PODATCI Karta smjetaja 1:50 000
Smjetaj, adresa
GEOGRAFSKI PODATCI Koordinate geografskog smjetaja
Povrina i opisna granica krajolika
GRANICE Okolini uvjeti: klima, temperatura,
Koordinate geografskog smjetaja
vlaga, vjetrovi
Vegetacijska obiljeja
Opis obiljeja lokacije
EKOGEOGRAFSKA OBILJEJA Stanita i ekosustavi
Vegetacija i koritenje zemlje
Topografska i geoloka obiljeja
OKOLINA KRAJOLIKA Prirodni (more, rijeka)
Opis okoline
SITUACIJA Urbani (ceste, zgrade, funkcije)
TIP I SVOJSTVA KULTURNOG Tip (namjerno oblikovani; organski Tip (namjerno oblikovani; organski
KRAJOLIKA razvijeni; asocijativni), opis obiljeja razvijeni; asocijativni), opis obiljeja
Vlasnitvo dobra i kategorija dobra:
PODATCI O STATUSU KULTURNOG broj pridruujuih i nepridruujuih
DOBRA elemenata (zgrade, podruja, mjesta,
strukture, graevine)
Povijesne i sadanje funkcije i
FUNKCIJA I KORITENJE
djelatnosti
OPIS Povijesni kontekst
Primijenjeni kriteriji Nacionalnog
Glavno povijesno i sadanje stanje registra
KULTURNO-POVIJESNI ZNAAJ Prirodno-povijesni znaaj (geoloke Stupanj znaaja
forme i strukture)
Razdoblje znaaja, vani datumi
Postojei elementi naslijea (kulturni
Uzorci i prostorna organizacija
i prirodni)
Mrea komunikacija
Ocjena stanja zatite
Naselja i klasteri
Izvornost / autentinost
Zgrade, arhitektonska i stilska obiljeja
Cjelovitost / integritet
Materijali
Zakonska zatita
Arheoloka mjesta
VRJEDNOVANJE Ocjena (visoka, srednja, niska)
Znaajne osobe
I ZATITA Planiranje (prostorni i razvojni
Arhitekti / graditelji
planovi)
Podatci o razvoju povijesnog
Sadanja namjena
konteksta
Stanovnici i etnike grupe
Cjelovitost / integritet
Glavne gospodarske aktivnosti
Stanje znaaja
Dostupnost usluga, edukacije,
Karakterno odreujui elementi
energetske infrastrukture
Industrija, gospodarstvo, proizvodnja
TIP PROSTORA U KOJI JE KRAJOLIK
Rekreacijski, trgovaki sadraji,
UKLJUEN
poljodjelski
FOTOGRAFIJE
OSTALA DOKUMENTACIJA Karte, skice, povijesne karte
Bibliografski izvori za ispunjavanje Knjige, lanci i ostalo
LITERATURA
obrasca, ostala bibliografija o dobru Povijesni izvori

200

naknadno i sadanje koritenje, datum gradnje, autor(i);
opi opis: okolina, prirodna obiljeja, pejzana/prostor-
na kompozicija, arhitektonski elementi, skulpture, opre-
ma, koritenje zemlje, tradicijska proizvodnja, energetski
sustavi, graevine, postojee stanje; karakteristike: ma-
terijalne i nematerijalne, vjerovanja, stanovnici, drutve-
no ekonomske djelatnosti, autentinost, integritet, uni-
verzalnost, izolirani ili grupna vrijednost; kriteriji izbora
i vrjednovanja; povijesni grafiki podatci (crtei, slike,
grafike, fotografije) i literatura; podatci o obraivau:
ime i adresa, odgovornost i njegov poloaj, institucija.208
Popisna (inventarska) kartica koju je 1997. godine obli-
kovao National Park Service209 za potrebe Nacionalnog
upisnika (registra) povijesnih mjesta u SAD-u, koja uklju-
uje i povijesni krajolik, takoer sadri pisane i grafike
podatke. Podatci su podijeljeni u tematske grupe, a za-
poinju opim podatcima kao to su ime dobra, lokacija
(adresa), vlasnitvo i klasifikacija pridruenih kulturnih
dobara.210 Sljedea grupa podataka odnosi se na po-
vijesne i sadanje funkcije krajolika te nain koritenja.
Openiti opis krajolika ukljuuje: arhitektonske klasifika-
cije graevina (materijal, temelji, zidovi, krovovi, stilovi),
povijesno i sadanje fiziko stanje pojedinih dobara pri-
druujuih i nepridruujuih elemenata. Opis opih obi-
ljeja odnosi se na opise fizikih imbenika krajolika.211
Izjava o znaaju ukljuuje podatke o zadovoljavanju kri-
terija nacionalnog registra, podruju i razdoblju znaaja,
vanim datumima te graditeljima i arhitektima. U op-
em tekstu opisuje se razina znaaja i za to primijenjeni
kriteriji. Zasebna su toka izvori i bibliografija (lanci i
ostali izvori podataka za pripremu obrasca). Na kraju
se upisuju zemljopisni podatci koji ukljuuju povrinu
krajolika, koordinate, tekstualni opis granica te pravni
208 [92]
209 U.S. Department of the Interior, National Park Service [29].
210 Posebnost amerikog pristupa jest prepoznavanje pridruujuih i
nepridruujuih elemenata krajolika, kao to su zgrade, mjesta, struk-
ture i graevine, a u inventarskom se listu izraavaju u brojkama.
211 Fiziki imbenici kulturnog krajolika su: koritenje (land use), uzor-
ci (patterns), klasteri (clusters); prirodni sustavi; prostorna organizaci-
ja; vizualni odnosi; oblije terena (topografija), nadzemna odvodnja,
vegetacija, sustavi kretanja, obiljeja voda, prirodna i izgraena obil-
jeja, nenaseljene strukture krajolika i graevine, oprema krajolika,
graevine malog mjerila.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
reim zatite. Dodatak su grafiki podatci: karte, planovi,
skice, nacrti i fotografije. Sukladno antropolokom stavu
o zajednikom sagledavanju svih imbenika krajolika
opipljivih i neopipljivih, materijalnih i nematerijalnih
obiljeja, National Park Service istrauje i dokumentira
obje grupe.212 Analiza (tablice 15) Usporedba modela
dokumentiranja (inventarizacije) obiljeja i sastavnica kul-
turnog krajolika pokazuje da, iako je struktura podataka
ICOMOS-ove popisne kartice i popisne kartice National
Park Service (NPS) razliito sistematizirana, podatci koji
su nuni za opisivanje obiljeja kulturnog krajolika u
glavnim se obiljejima podudaraju.
GIS i dokumentiranje
kulturnog krajolika
Meunarodne strune organizacije zalau se za uspo-
stavljanje i razvoj standarda i jedinstvenih metoda za
popisivanje, snimanje, opisivanje, klasifikaciju, ocjenjiva-
nje, praenje stanja i upravljanje kulturnim krajolicima.213
U zadnjih desetak godina sredinji interes UNESCO-a
usmjeren je prema uinkovitim metodama upravljanja
naslijeem, posebice kulturnih krajolika.214 U podrci ta-
kvim nastojanjima zalae se za koritenje suvremenih
elektronikih i raunalnih informacijskih tehnologija.215
Geografsko-informacijski sustav (GIS) jest vrstan nain za
upravljanje podatcima o kulturnim krajolicima i objektima
kulturne batine u krajolicima.216 To je posebice vano u
sluajevima organski razvijenih, kontinuiranih krajolika,
s velikim brojem vlasnika i korisnika radi potrebe uskla-
ivanja njihovih aktivnosti, praenja stanja, izrade pla-
212 Materijalne aspekte istrauje kroz arhivsku dokumentaciju, povi-
jesna razdoblja, terenskim istraivanjima postojeeg stanja i sl. Doku-
mentiranje nematerijalnih, neopipljivih vrijednosti svodi se na: loka-
cije festivala, mjesta tradicijske glazbe, plesa, hodoasnikih putova,
memorijalnih mjesta i prolih dogaaja, mjesta tradicijskih vjetina,
mjesta sakupljanja / berbe domaih biljaka, mjesta obrtnikih urada-
ka te tradicijska mjesta doivljaja posebnog vremena godine.
213 UNESCO, ICOMOS, NPS.
214 Podrobnije o metodama zatite i upravljanja kulturnim krajolici-
ma u poglavlju Sustav i metode zatite kulturnih krajolika.
215 ***1999.d [66].
216 Geografski informacijski sustav (GIS) je skup raunalnih alata koji
se koriste za prikupljanje, arhiviranje, upravljanje, preuzimanje, ana-
liziranje i izlaz geografskih i drugih vrsta atributa podataka. Boehler;
Heinz; Scherer; Siebold, 1999.
201
Krajolik kao kul turno na slijee
79. Povijesni krajolik Boko-kotorskog zaljeva
nova upravljanja i modeliranja budueg razvoja (sl. 79).
Njime se omoguuje organizirano prikupljanje i obrada
podataka putem raunalnog programa oblikovanog
za stvaranje, rukovanje, analiziranje i prikazivanje svih
vrsta geografskih (prostornih) podataka s pripadajuim
atributima. Obiljeje GIS-a jest zajedniko organiziranje
prostornih i neprostornih podataka u raunalnom okru-
enju, ime je omogueno povezivanje podataka iz ra-
zliitih izvora s odgovarajuim analizama.217 Svi podatci
dobiveni iz razliitih izvora georeferenciraju se u istom
koordinatnom sustavu.
Kao tehnika podrka za upravljanje, povezivanje i anali-
zu prostornih podataka u usporedbi s tradicijskim plano-
vima, crteima i modelima GIS prua vee mogunosti
ukljuivanja i povezivanja nekoliko slojeva ulaznih po-
dataka te mnogostruke mogunosti vizualizacije. Osim
toga, alatima GIS-a mogue je analizirati i modelirati
budui razvoj kulturnih krajolika. Potrebita fleksibilnost
koja proizlazi iz dinamike i sloenosti kulturnih krajolika
osnovni je uvjet vienamjenskog koritenja podataka za
klasifikaciju, ocjenjivanje, planiranje razvoja i praenja
217 Moe biti koriten za formiranje i voenje baze podataka, s po-
datcima iz razliitih izvora. Za formiranje podataka o zatienim i
evidentiranim kulturnim dobrima na podruju istraivanog krajolika
umberka koriteni su podaci Registra kulturnih dobara, registriranih
i preventivno zatienih kulturnih dobara Ministarstva kulture Konzer-
vatorskog odjela u Zagrebu i Karlovcu; Prostornih planova ureenja
gradova Samobor, Jastrebarsko i Ozalj; Prostornih planova ureenja
opina Klina Sela, Krai i umberak. Usporediti s potpoglavljem 3.4.
202
promjena u krajoliku.218 Baza podataka je zbirka poda-
taka organiziranih prema zadanoj strukturi prema kojoj
se opisuju svojstva (atributi) sastavnica i njihovi meu-
sobni odnosi.219 GIS baza kao zbirka podataka ukljuuje
podatke o lokaciji i obiljejima pojedine sastavnice ili
krajolika. Geometrijska obiljeja i lokacija pojedine sa-
stavnice krajolika u stvarnom se prostoru biljee u slo-
jevima digitalne (raunalne) karte, koja je na taj nain
usporediva s topografskom kartom odreenog zemljo-
pisnog podruja.220 Podatci kojima se opisuju pojedine
sastavnice krajolika i njihove znaajke (atributi) pohra-
njeni u bazama podataka i povezani u pojedine slojeve
karata dostupni su kroz vizualni prikaz ili u tablicama.221
Omoguene su prostorne analize preklapanjem topo-
grafskih, katastarskih i ortofoto snimaka.222
218 Postupcima klasifikacije krajolika u usporedbi sa starijim karta-
ma, s unaprijed definiranim legendama i tipovima, danas se mogu
bre prilagoditi cilju i promijeniti u kasnijim fazama rada koritenjem
fleksibilnosti digitalnih baza podataka.
219 ***2009.a [38].
220 Svaka odabrana sastavnica sadri razliite vrste podataka, na pri-
mjer: topografske podatke, koritenje prostora, nadmorsku visinu, sta-
tus zatite, povijesno razdoblje i ostale pridruene atribute unesene
u bazu podataka.
221 Primjerice, raunalno obraene karte mogu prikazivati lokaciju po-
jedine sastavnice krajolika povezanu s bazom podataka koja ukljuuje
pripadajue atribute kao to su: arheoloki lokaliteti, razdoblje formi-
ranja naselja i njihova prostorna raspodjela, tipologija naselja i sl.
222 Promjene krajolika izazvane prirodnim ili ovjekovim utjecajem
takoer se prikazuju u obliku grafikih prikaza, kao degradacija kra-
jolika, negativna obiljeja (kamenolomi, infrastrukturni zahvati i sl.).

PRIJEDLOG VRSTA KULTURNIH
KRAJOLIKA U HRVATSKOJ
Na teritoriju Hrvatske, zahvaljujui geografskim, prirod-
nim, reljefnim i kulturno povijesnim specifinostim,a
razvili su se i oblikovali krajolici razliitih vrsta koji su po-
vezani s panonskim i mediteranskim kulturnim krugom.
Regionalne i lokalne raznolikosti stvaralakog izraza u
dijalogu s prirodnim okoliem tijekom povijesti obliko-
vale su krajolike naseljavanja i boravljenja. Intervencije
ovjeka u meudjelovanju sa zadanostima prostora bile
su namjerne te su oblikovale krajolike utilitarnog i po-
sebnog znaenja. Utilitarni krajolici koriste topografske
pogodnosti za smjetaj naselja i graevina vanih za
zajednicu, dok se krajolici posebnog znaenja oituju
kroz graditeljske strukture vezane uz vjerovanja i duhov-
na znaenja odreenog mjesta. Na taj nain zajedniki
prenose i komuniciraju vane poruke. Takve su se pro-
storne strukture, sakralne, fortifikacijske i naseobinske
uglavnom prenosile iz jednog povijesnog razdoblja u
drugo, pa i od razliitih etnikih skupina.
Na temelju istraivanja metoda prepoznavanja i do-
kumentiranja kulturnih krajolika kroz bibiliografske
izvore i meunarodne primjere, ovim se istraiva-
njem utvruje model prepoznavanja i razvrstavanja
kulturnih krajolika prema vrstama u Hrvatskoj. Meu-
narodne povelje i preporuke pruaju struni okvir za
razvrstavanje kulturnih krajolika i osiguravaju potreb-
nu usporedivost i sukladnost nacionalnog pristupa s
meunarodnim. Odreivanje i prepoznavanje vrsta
krajolika ovisi o njihovoj zastupljenosti na odreenom
teritoriju. Slijedom odreenja da kulturni krajolik pred-
stavlja sloeno djelo prirode i ovjeka, bilo koji dio
teritorija koji ispunjava zadane kriterije moe biti pre-
poznat kao kulturni krajolik. Odreenje pojma kultur-
nog krajolika u meunarodnim krugovima kulturnog
naslijea, od uspostave pojma do danas, dopunjava-
lo se i ukljuivalo nove parametre i obiljeja. Kultur-
ni krajolici koji reprezentiraju zajedniki rad prirode i
ovjeka posjeduju:
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
- prostorno i vremensko meudjelovanje ovjeka i pri-
rode, procese i dinamiku
- prostornu, teritorijalnu odreenost kao topografski
odreena podruja
- kontekstualnu odreenost u irem drutvenom i fi-
zikom kontekstu
- k reativne, stvaralake vrijednosti: kulturne, estetske,
povijesne, drutvene, gospodarske...
- urbanistike, arhitektonske ili tehnoloke cjeline koje
ilustriraju povijesna razdoblja
- tradicijska naselja, koritenje i namjenu prostora te izra-
en odnos prema okoliu
- materijalno i nematerijalno naslijee; tradicije, obiaje,
znanja, vjetine...
- p ovezanost s povijesnim dogaajima i osobama,
umjetnikim i knjievnim djelima
- bioloku raznolikost i znaajne ekosustave
- prirodne fenomene ili podruja iznimnih prirodnih lje-
pota i estetske vanosti, simbolikog znaenja ili zna-
ajne geoloke i reljefne oblike i znaajke
- cjelovitost (integritet) kulturnih i prirodnih vrijednosti.
Prepoznavanje kulturnih krajolika kao vrste kulturnih
dobara u Hrvatskoj jo uvijek je na poetcima. Osim
to su krajolici prepoznati zakonom kao vrsta kultur-
nog dobra,223 nije uslijedila podrobnija razrada kriterija
i standarda njihova prepoznavanja i razvrstavanja za
potrebe upisa na liste kulturnih dobara Hrvatske. Pre-
ma Pravilniku o obliku, sadraju i nainu voenja Registra
kulturnih dobara Republike Hrvatske224 krajolici se dijele
na dvije grupe: kulturne i povijesne, a perivoji, vrto-
vi i parkovi nisu prepoznati kao namjerno oblikovani
223 Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara, l. 2, ... krajolici i njihovi
dijelovi koji svjedoe o ovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjet-
niku, povijesnu i antropoloku vrijednost.
224 Pravilnik o obliku, sadraju i nainu voenja Registra kulturnih
dobara Republike Hrvatske.
203
Krajolik kao kul turno na slijee

80. Vidljivo oblikovani krajolik parka Maksimir, Zagreb 81. Vidljivo oblikovani krajolik Zelene potkove, Zagreb

krajolici, ve kao kulturno-povijesne cjeline.225 Poznato
je da Hrvatska posjeduje brojne i razliite vrste kultur-
nih krajolika, koji, bez obzira jesu li prepoznati i zati-
eni zakonskim putem, postoje zabiljeeni u literaturi i
brojnim strunim istraivanjima.226 Analizom i uspored-
bom s meunarodnim teorijskim podjelama predlae
se model razvrstavanja kulturnih krajolika u Hrvatskoj
prema glavnim kategorijama UNESCO-a: namjerno,
oito oblikovani; organski razvijeni i krajolici posebnih
povezanosti (asocijativni). Kategorija namjerno, vidlji-
vo oblikovnih krajolika ukljuuje: perivoje, parkove i
vrtove; pojedine tipove urbanog i industrijskog krajo-
lika. U kategoriju organski razvijenih krajolika pripada-
ju: ruralni i poljodjelski krajolici; urbani krajolici nastali
spontanim razvojem; pojedini industrijski i obrambeni
krajolici; krajolici posveenih mjesta, krajolici promet-
nica (putova, cesta i eljeznica). U asocijativne krajolike
ubrajaju se krajolici posebne povezanosti s mitskim ili
vjerskim sadrajem, krajolici nadahnua, krajolici sjea-
nja (memorijalni) i povijesni krajolici. Osim navedenih
kategorija posebnost su krajolici arheolokih mjesta
koji posjeduju visoki stupanj zastupljenosti ili su velike
225 Usporediti s poglavljem Vrste krajolika. Poznato je da su povijesni
krajolici dio ireg pojma kulturnog krajolika.
226 Podrobnije o istraivanjima povijesnih perivoja vidjeti u: Obad
itaroci, 1992.; Obad itaroci 1993.; Obad itaroci, 1999.; Obad
itaroci; Bojani Obad itaroci, 2003.
povrine arheolokih nalaza, koji ilustriraju nain or-
ganizacije ili ivota odreenog povijesnog razdoblja.
Osim krajolika kopna u Hrvatskoj su zastupljeni i krajo-
lici mora, rijeka i jezera.
Vidljivo oblikovani krajolici: perivoji,
parkovi, vrtovi, arboretumi i sl.
Najoiglednija vrsta dosad prepoznatih i zakonom
zatienih kulturnih krajolika u Hrvatskoj jesu vidlji-
vo (namjerno) oblikovani krajolici stvoreni svjesnom
namjerom. Kategorija namjerno oblikovanih krajolika
ukljuuje sljedee vrste: perivoje i parkove (perivoji uz
dvorce, vile, stambene i ostale vrste javnih zgrada, ljei-
lini perivoji, samostanski vrtovi, promenade, aleje i sl.);
botanike vrtove i krajolike oblikovane iz znanstvenih
razloga (arboretumi, vrtovi); javne perivojno oblikova-
ne prostore (perivojni trgovi, parkovi, perivoji, drvoredi,
izlobeni vrtovi); povijesne proizvodne krajolike (vrto-
ve, vonjake, rasadnike, vinograde..); krajolike sjeanja227
(groblja, aleje, memorijalna stabla); planirane urbane
krajolike (planski oblikovana i ureena urbana podru-
ja iz raznih povijesnih razdoblja); industrijske krajolike
vezani uz proizvodnju ili koritenje mineralnih sirovina
227 Krajolici groblja mogu biti i krajolici posebnih povezanosti (asoci-
jativni) u sluaju kad je manje oita njihova oblikovna i estetska kom-
ponenta, a zastupljenija su povijesna, nadgrobna obiljeja ili poveza-
nost sa znamenitim osobama.

204

82. Planirani agrarni krajolik doline ua Neretve
(solane, rudnike,..); fortifikacijske krajolike te turistike i
rekreacijske krajolike sa svim graevinama, ureenim
otvorenim prostorima, prateim elementima i sadra-
jima (kupalitima, sunalitima, skijalitima, igralitima i
sl.). (sl. 80 i 81). Meu ostalima, tu se ubrajaju: park Mak-
simir u Zagrebu, gradski perivoji gradova (Opatije, Splita,
Osijeka, Karlovca...), perivoji dvoraca, vila i ljetnikovaca,
arboretumi (Trsteno, Vinica) i brojni drugi. To su krajolici
oblikovani na temelju unaprijed osmiljenog plana ili
projekta, kao djelo urbanista, arhitekta, pejsanog arhi-
tekta ili vrtlara. Pojedini namjerno oblikovani krajolici,
kao to su perivoji zatieni su temeljem dvaju zakona
Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara i Zakona o
zatiti prirode kao spomenici parkovne arhitekture.
Povijesni ruralni i poljodjelski krajolici
Povijesni ruralni krajolici zastupljeni na podruju Hrvat-
ske organizirani su i ureivani tradicijskim spontanim
razvojem i djelatnostima vezanim uz koritenje zemlje.
U starijoj konzervatorskoj praksi nazivaju se krajolici tra-
dicijskih vjetina, odnosno etnoloki krajolici.228 Pojav-
nost ruralnog krajolika odreuju naselja, prometnice,
obradive, umske i ostale prirodne povrine, vodotoci
228 Zaetnik prepoznavanja ruralnih krajolika, odnosno etnolokih
podruja bila je konzervatorica etnologinja Beata Gotthardi-Pavlov-
sky, koja je na podruju Istre, Kvarnera i otoka prepoznala i zatitila
nekoliko takvih podruja.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
83. Povijesni agrarni, terasirani krajolik Korule
te ostale vodene povrine. Tipovi i izgled seoskih naselja
i poljodjelskih povrina odraavaju tradiciju, tehnologi-
je, znanja i vjetine ljudi koji su mijenjali i prilagoavali
okoli svojim potrebama. Osim navedenog organizaciju
i izgled ruralnog krajolika bitno su odredila i topograf-
ska obiljeja prostora u kojemu su nastali. S obzirom
usku povezanost s topografskim obiljejima podruja,
ruralni krajolici Hrvatske razlikuju se s obzirom na ze-
mljopisne znaajke u panonskom, dinarskom i jadran-
skom podruju. S obzirom na geomorfoloka obiljeja
pojedinih regija razlikujemo nizinske, rijene, planin-
ske, brjeuljkaste, krajolike krkih polja, terasirane krajo-
like i druge. Osim prirodnih zadanosti na oblikovanje i
organizaciju ruralnog krajolika utjecale su drutvene i
politike okolnosti, gospodarski uvjeti, vlasniki odno-
si i ostali uvjeti pojedinih povijesnih razdoblja. Agrarni
(poljodjelski) krajolici, kao dio ruralnog prostora razli-
kuju se po nainu koritenja zemlje i poljoprivrednim
aktivnostima te mogu biti: vinogradarski, oraniki, pa-
njaki, maslinarski, itd. U njima su osim geomorfolo-
kih zadanosti, vlasniki odnosi u najveoj mjeri odredili
prostornu organizaciju, sustave komunikacija, prostor-
ne uzorke, geometriju parcela, omeivanje posjeda i
slino. S obzirom na stupanj ouvanosti kulturno-po-
vijesnih obiljeja dosad su upisani u Registar kulturnih
dobara: povijesni agrarni krajolik Starogradskog polja
na otoku Hvaru (Lista Svjetske batine), ruralni krajolik
205
Krajolik kao kul turno na slijee
84. Povijesni urbani krajolik Korule
umberak Samoborsko gorje Pleiviko prigorje,
krajolik Velikog Tabora, agrarni krajolik dvorca Bela te
agrarni krajolik Vodnjantine. U okviru prostorno-plan-
ske dokumentacije prepoznati su: ruralni krajolik Lonj-
skog polja, ruralni krajolik Zrinske gore, ruralni krajolik
doline rijeke Gacke, urbano-ruralni krajolik doline rijeke
Mirne, agrarni krajolik delte rijeke Neretve, suhozidni
krajolici otoka i priobalja (Korule, Hvara, Krka, Cresa,
Peljeca) i nekoliko ostalih. (sl. 82 i 83). Radi se o ruralnim
podrujima ije povrine premauju vie stotina km te
obuhvaaju administrativna podruja nekoliko grado-
va i opina. Ouvanje njihova karaktera i vrijednosti je
sloen proces koji zahtijeva osim konzervatora, ukljui-
vanje i ostalih strunjaka, lokalne samouprave, stanov-
nika, vlasnika i ostalih korisnika prostora.
Povijesni urbani krajolici
Povijesni urbani krajolici obuhvaaju osim izgraenih,
urbanih struktura i prirodni okoli, njegova topografska,
fizika i prirodna obiljeja, koja su tijekom urbanog ra-
zvoja u veoj ili manjoj mjeri ostala prepoznatljiva. U
sluaju neatraktivnih obiljeja lokacije urbanim krajoli-
kom smatra se i vizualna percepcija posebnih esteskih i
vizualnih vrsnoa koju stvara prepoznatljiva stratigrafija
stvorenih urbanih uzoraka i oblika u tkivu grada. Sklad i
protezanje urbanih oblika te odnosi izmeu grada i nje-
gova okruenja s kojim je u funkcionalnom i vizualnom
206
85. Povijesni industrijski krajolik luke Rijeka
odnosu doprinose njegovu znaenju i vrijednostima.
Topografija prirodnog okolia je tijekom urbaniziranja
prostora djelomino ili potpuno promijenjena slojevima
uzoraka izgraenih i otvorenih prostora, zgrada, trgova,
ulica i infrastrukturnih graevina. Na taj nain formiran
urbani krajolik sloen je od prepoznatljivih elemena-
ta kojima su oblikovani uzorci, prostorna organizaci-
ja, vizualni odnosi, urbane zelene povrine, elementi
povijesne tehnike infrastrukture i urbana oprema koji
se zajedniki prepoznaju kao vrijednost kulturnog na-
slijea. Povijesni urbani krajolik smatra se ivim terito-
rijem koji je odreen povijesnim razvojem s tragovi-
ma prolih narataja kao odgovorom na ogranienja
i mogunosti pripadajueg prirodnog okolia. Na taj
nain oblikovan, on predstavlja izraz i odraz vremena
i zajednica koje su ga formirale, njihovih civilizacijskih
stavova, tehnikih dostignua i gospodarskih mogu-
nosti. Sukladno tome povijesni urbani krajolik moe se
promatrati kroz prepoznavanje posebnih vrijednosti u
povijesnom urbanom prostoru - gradu. Odreuju ga
jasna morfologija i prepoznatljive sastavnice, kao to su
izgraene strukture, otvoreni prostori, uzorci, funkcije i
dr., promatrane na holistiki nain kojim se prepozna-
je njegov karakter. Urbani krajolik se interpretira i kao
vizualna percepcija posebnih kvaliteta pojedinih pod-
ruja, ukljuujui estetske i morfoloke, kao to su po-
gledi, vizure i pristupi, izgraene i otvorene graditeljske

86. Povijesni industrijski krajolik solane Ston
i urbane karakteristike te geomorfologija teritorija. Ur-
bana podruja su u prostornom, funkcionalnom i vi-
zualnom odnosu sa svojom okolinom koja doprinosi
njihovom znaenju, kulturnom znaaju i vrijednostima.
Osim morfolokih obiljeja sagledava se i nain na koji
su se izgraeni i otvoreni prostori razvijali tijekom po-
vijesti, to su bile dinamike razvoja iji su rezultat urba-
ni uzorci i ostala ouvana obiljeja urbanih prostora. U
prepoznatljive tipove mogu se ubrojiti povijesni urbani
krajolici razliitih povijesnih razdoblja: srednjovjekovni
mali gradovi nastali na kontinuitetu gradinskih nase-
lja Istre i Kvarnera; planirani renesansni urbani krajolik:
Dubrovnika, Stona, Korule, Karlovca; barokni urbani
krajolik Varadina; planirani krajolici kraja 19. i polovice
20. stoljea Zagreba i ostalih gradova kontinentalne i
primorske Hrvatske (sl. 84).
Povijesni industrijski krajolici
Povijesni industrijski krajolici su ostatci industrijske proi-
zvodnje, a ukljuuju zgrade, tehnologiju i prostore ime
odraavaju fizike i drutvene procese povezane s proi-
zvodnjom, koji imaju povijesnu, tehnoloku, drutvenu,
arhitektonsku ili znanstvenu vrijednost. Odlikuje ih funk-
cionalna i prostorna povezanost industrijskih procesa,
graevina i strojeva u izgraenom (urbanom), poljodjel-
skom ili prirodnom okoliu. Vano obiljeje industrijskog
krajolika je integritet, koji osim glavnih tvornikih zgrada
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
87. Povijesni fortifikacijski urbani krajolik Dubrovnika
ine i pratee zgrade za pojedine funkcije (uprava, skladi-
ta, energetska postrojenja) te industrijska infrastruktura,
ime se prezentiraju uzorci i nain cjelovitog industrij-
skog procesa. Takav pristup omoguuje sagledavanje
industrijskog krajolika kao zasebnog prostornog entiteta,
za razliku od jednostavnog prepoznavanja pojedinih in-
dustrijskih zgrada ili grupa zgrada. Koncept industrijskog
krajolika koristi se za vrjednovanje materijalnih ostata-
ka industrijskog naslijea, pridajui mu pri tome novo
znaenje i uvjete prilagodbe novom nainu koritenja.
Prestankom proizvodnje mnoge su tvornice ostale bez
namjene, a u gradskim podrujima postaju brownfield
podruja, esto smjetena u dananjim gradskim sredi-
tima, zbog ega su prikladna za nove urbane sadraje.
Prenamjena naputenih industrijskih krajolika u nove
urbane sadraje, zasad je vrlo rijetka.229 Meu najrepre-
zentativnije primjere povijesnih industrijskih krajolika,
koji imaju velike prostorne potencijale ubrajaju se luka
skladita i tvorniki pogoni u Rijeci, tvorniki pogoni ve-
zani uz eljezniku prugu u Zagrebu, nekadanja Pamu-
na industrija u Dugoj Resi, rudnici ugljena Raa, Labin i
Podlabin, ciglana u Bedekovini, solana u Stonu, Pagu i
Ninu, naputeni kamenolomi i drugi pogoni. (sl. 85 i 86).
229 Nekadanji tvorniki sklop ZIVT u Zaboku prenamijenjen je u
sjedite gradske uprave s trgovakim i poslovnim sadrajima. Za ne-
kadanji tvorniki sklop Rikard Beni u Rijeci izraeni su projekti pre-
namjene za kulturni kvart.
207
Krajolik kao kul turno na slijee
88. Povijesni krajolik utvrde Medvedgrad
Krajolici utvrda
Krajolici utvrda, odnosno fortifikacijski krajolici ukljuuju
fortifikacijske graevine smjetene na strateki vanim
i povoljnim lokacijama, posebnih geomorfolokih obi-
ljeja, ije su pogodnosti koritene za gradnju sustava
utvrda, starih gradova, katela, vojarni, skladita i ostalih
graevina vezanih uz funkciju obrane. Fortifikacijske gra-
evine mogu pripadati jednom ili razliitim povijesnim
razdobljima te ilustrirati stupanj razvitka vojne tehnike
odreenog razdoblja. Graene su za zatitu naselja, sela,
gradova od mlaega kamenoga doba do 19. stoljea.
Utvrde se razlikuju po tehnikim mogunostima i stil-
skim oznakama razdoblja u kojem nastaju te po sustavu
obrane i vrsti oruja. U prapovijesti su se koristili zemljani
jarci, nasipi, drvene kamene ograde. Rimsko razdoblje
donosi novi tip vojnog logora (castrum) i obrambenih
zidina s kulama te poljskih utvrda s palisadama i jarcima
kojima je formiran Rimski limes. Srednji vijek poznaje
dva tipa fortifikacijskog graditeljstva burg, utvreno
sjedite feudalnog gospodara te grad, utvreno naselje
slobodnih graana. S pojavom vatrenog oruja tijekom
14. i 15. stoljea poinju se graditi jake i visoke kule s rav-
nim dijelovima na zidinama za smjetaj topova, kopaju
se iroki jarci osigurani visokim zemljanim nasipom te
se podiu okrugle kule revelini za artiljerijska djelovanja
(Revelin u Dubrovniku). Obrambeni fortifikacijski sustavi
koje su usavrili S. Vauban i M. Coehoorn prisutni su u
208
89. Povijesni krajolik utvrda Vikog zaljeva
kontinentalnom i primorskom dijelu Hrvatske. Prema
podjeli po povijesnim razdobljima zastupljeni su krajolici
neolitskih utvrda, antikih fortifikacija, ranosrednjovje-
kovni i srednjovjekovni sustav gradina i utvrda, sustav
protuturskih utvrenja, venecijanskih renesansnih utvr-
da, novovjekih austrijskih, engleskih... utvrda te vojne
graevine iz sredine 20. stoljea. Brojne povijesne utvr-
de i vojne graevine postale su beskorisne i naputene,
a one koje nisu sruene danas su bez sadraja. Meu
najznaajnije fortifikacijske krajolike ubrajaju se: krajolici
sustava utvrda otoka Brijuna, Visa i Lastova, fortifikacijski
sklopovi u Puli, ibeniku i Dubrovniku, krajolici starih fe-
udalnih gradova na gorama i planinama kontinetalnog
i primorskog dijela Hrvatske, Rimski limes te niz drugih
(sl. 87, 88 i 89).
Krajolici svetih mjesta sakralni krajolici
Krajolici svetih mjesta (duhovni - kontemplativni krajoli-
ci) obuhvaaju elemente religijskih sadraja i graevina
odreenog prostora, koji pri organizaciji i oblikovanju ko-
riste obiljeja i pogodnosti zemljopisnog smjetaja. Osim
ljudskim djelovanjem stvorenih svetih krajolika, poznata
su mjesta koja sadre svetost u svojoj prirodi, oblikujui
duhovnu dimenziju prirodnih oblika krajolika. Pri tome
mogu sudjelovati i zvukovni i svjetlosni elementi koji pri-
donose doivljaju. Strukture s religiozno-mitoloko-du-
hovnom funkcijom vezane uz obiaje starih etnikih

90. Povijesni sakralni krajolik Marije Bistrice
skupina koje su bile vrlo povezane s prirodom, kao to
su ranoslavenski sveti prostori, esto s trolanom struktu-
rom. Nepokrteni Slaveni posveivali su svojim glavnim
bogovima posebno odabrana mjesta tvorei tako pro-
storne strukture.230 Poznat je utjecaj religijskog sadraja
na lokaciju sakralnih graevina kroz prapovijest i povijest,
kao to su primjeri svetih mjesta neolitskog razdoblja, an-
tikih kultnih mjesta na koja se nastavljaju lokacije kasnijih
starohrvatskih. Kontinuitet takvih lokacija prati i kran-
stvo, koje za smjetaj sakralnih graevina, crkvi i kapela
u pravilu bira istaknute poloaje, vrhove brda i gora, sa-
gledive iz ireg prostora. Hodoae u Hrvata ima dugu
tradiciju o emu svjedoe priobalna protenitva Trsat,
Krasno, Sinj i drugi. Sustav romarskih putova osobito je
prisutan u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Romarske crkve iz
razdoblja baroka, istaknute su toke u krajoliku, vidljive
iz daljine. Poznat je naziv svete gore kojim se oznaavaju
krajolici vjerskog sadraja, na istaknutim vrhovima gora,
kao to su primjerice protenjarske, hodoasnike crkve
u Loboru, Belcu, Trkom vrhu, Vinagori ili sakralni krajolik
Nacionalnog svetita Majke Boje u Mariji Bistrici do koje-
ga vodi mrea tradicijskih, romarskih putova. Krajolici u
kojima je gusto zastupljena grupa sakralnih graevina,
230 Prema istraivanjima akademika R. Katiia, koji u ovoj trokutnoj
strukturi mitske prie vidi odraz drame koja se odvija meu bogovi-
ma: Veles krade Perunu enu i odvodi je u svoj svijet, a Perun je silom
preotima. Odnosi izmeu toaka, predstavljaju odnose koji vladaju
meu boanstavima.
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
91. Asocijativni krajolik Biokova
samostana, crkvi, kapela, poklonaca i raspela na odabra-
nim prirodnim lokacijama, stvaraju posebno duhovno
okruenje. Ilustrativani primjer je kontemplativni krajolik
koji obuhvaa niz samostana u podruju Pustinje Blaca
na otoku Brau. Ovi krajolici imaju vanu ulogu u ho-
doasnikom sadraju, ali i kao putovi vjerskog turizma.
Prepoznati su posveeni (sakralni) krajolici vezani uz sa-
kralne zgrade (katedrale, crkve, samostane...), ili graevine
kao to su krini putovi. Pripadaju razliitim povijesnim
i stilskim razdobljima, od prapovijesnih, starokranskih,
baroknih do suvremenih (sl. 90).
Krajolici posebnih povezanosti
asocijativni krajolici
Kulturni krajolici posebnih povezanosti ili asocija-
tivni krajolici, povezani su mitolokim, religijskim,
memorijalnim, kulturnim i doivljajnim sadrajima s
prirodnim elementima. U tim je krajolicima meudje-
lovanje ljudi i prirode snano povezano s idejama i vje-
rovanjima povezanim s prirodnim elementima i izgle-
dom krajolika. Asocijativni krajolik moe biti prirodno
podruje koje nije promijenjeno utjecajem ovjeka,
ali je povezano snanim doivljajnim iskustvima. Bez
obzira na odsutnost izgraenih oblika, same prirodne
forme krajolika mogu biti povezane s legendama ili
mitolokim sadrajem, kao to je primjer staroslaven-
skih boanstava povezan s planinskim vrhom Perun na
209
Krajolik kao kul turno na slijee
92. Krajolik povijesnih komunikacija Velebita
Uki, Kameni svatovi i sl. (sl. 91). U kategoriju asocijativ-
nih krajolika mogu se ubrojiti krajolici sjeanja povezani
sa mjestima velikih stradanja ljudi, znamenitim bitkama
ili drugim dogaajima vanim za nacionalnu povijest,
koji oznaavaju mjesta povijesnih dogaaja, poznatih
bitki i stradanja, kao to su primjerice: Krbavsko polje,
Petrova gora, logor Jasenovac i dr. Takoer je pozna-
ta umjetnika povezanost s krajolicima nadahnua u
koje su ukljuene nematerijalne sastavnice, akustike,
kinetike, vizualne (uzorci svjetla, boje, zvukovi, kreta-
nje vode u krajoliku i sl.). Krajolici nadahnua, poput
Zelenjaka u Hrvatskom zagorju utjecali su na stvaranje
teksta hrvatske himne, dok su mjesta povijesnih vri-
jednosti (paleontolokih, geolokih) s naglaenim
prirodnim, a manje s kulturnim obiljejima zastupljena
na podruju nalazita u Hunjakovu. Krajolici scenskih
vrijednosti (lijepe panorame, prizori ushita...) pridonose
simbolikim i identitetskim vrijednostima.
Krajolici povijesnih prometnica
(cesta, putova i eljeznice)
Krajolici povijesnih prometnica: cesta, putova i eljezni-
ca pripadaju tzv. linearnim krajolicima, koji osim infra-
strukturnih graevina cesta, putova i eljeznikih pru-
ga ukljuuju i graevine kao to su mostovi, nadvo-
njaci, tuneli te pripadajuu opremu, miljokazepovije-
snu prometnu signalizacija, parternu obradu i sl., a kod
210
93. Krajolik rijenih putova Osijeka
eljeznikih pruga posebnu tehniku opremu signali-
zacije i postrojenja. Ovim krajolicima pripadaju i prate-
e povijesne graevine, kao to su eljeznike postaje,
straarnice, mosne vage i dr., ali i ostali sadraji vezani uz
putovanja: gostionice, otarije, nekadanja svratita i od-
morita. Osim zgrada, graevina niskogradnje i tehnike
opreme u krajolicima putova posebno je vana vizualna
i doivljajna komponenta jer se njima ostvaruju lijepi
panoramski prizori na okolicu. Meu najreprezentativ-
nije krajolike vezane uz povijesne prometnica ubrajaju
se trase rimskih, srednjovjekovnih i novovjekovnih cesta
(Lujzijana, Karolina i Jozefina), osobito na podruju Gor-
kog kotara i Like, planinarski putovi (Premuieva staza
na Velebitu, staze na Biokovu i niz ostalih) te eljeznika
pruga Zagreb Rijeka, posebice na podruju Gorskog
kotara, eljeznika pruga Parenzana, (sl. 92 i 93). Osim
krajolika povijesnih putova u irem smislu znaenja sa-
gledavaju se batinski putovi, vezani uz razliite temat-
ske sadraje umreenih lokaliteta batine.
Povijesni krajolici mora
Uobiajeno znaenje sintagme krajolik mora jest slika
i pogled na more, ali je odreenje proireno na krajo-
lik mora i susjedna granina podruja otvorenih voda,
ukljuujui i poglede s kopna na more i s mora prema
kopnu, du obalne linije, te dodirnog podruja mora i
kopna. Povijesni krajolici mora obuhvaaju podruja

94. Krajolik mora i morskih putova Palagrue
obale, otoka i mora u kojem je tijekom povijesnog ra-
zvoja stvoreno podruje prepoznatljivih svojstava i zna-
ajnih kulturnih, povijesnih, esteskih i ekolokih vrijed-
nosti. Znaajna obiljeja i vrijednosti morskih, obalnih i
otonih krajolika ine uzorci stvoreni specifinim nai-
nom ivota vezanim uz ribarstvo, moreplovstvo, brodo-
gradnju i poljodjelstvo. Cjelovitosti takvih krajolika, osim
ouvanih kulturnih tradicija i obiljeja, naselja, graevi-
na, arheolokih nalazita (kopnenih i podmorskih), do-
prinose bioraznolikost i ouvanost ekosustava, kopne-
nih i morskih. Primjeri dobro ouvanog, prepoznatljivog
krajolika mora jesu dalmatinski puinski otoci povezani
tradicijskim pomorskim putovima i ribarskim aktivno-
stima, kao to su povezani krajolici otoka Visa, Bieva,
Svetca i Palagrue; krajolici malih otoia na kojima su
smjeteni svjetionici; krajolici rekreacije i turizma oto-
ja Brijuni; doprirodni, panjaki krajolici Kornata, itd. (sl.
94). Snana povezanost i uvjetovanost prirodnih formi i
antropogenih struktura zajedno s usmenom predajom,
priama i legendama, koje govore o putovanjima daje
krajoliku mora dodane, asocijativne vrijednosti.
Krajolici arheolokih podruja
Arheoloki krajolici posjeduju visoki stupanj zastuplje-
nosti ili velike povrine arheolokih nalaza, koji ilustri-
raju nain organizacije i ivota odreenog povijesnog
razdoblja. Arheoloki krajolici djelomice se preklapaju
Krajolik kao vrsta kulturno g na slijea
95. Krajolik arheolokog podruja Brijuni
sa znaenjem pojma arheoloko podruje. Za razliku
od arheolokog podruja, koje moe biti i neistraeno
podruje za koje se zna ili pretpostavlja da postoji kon-
centracija arheolokih nalaza nakon istraivanja moe
postati arheoloki krajolik s istraenim i prezentiranim
nalazima, kao to je sluaj s antikom Salonom, Bribir-
skom glavicom, nekropolom na Budinjaku, potencijalno,
antikom Andautonijom i nizom ostalih na kontinental-
nom i primorskom dijelu Hrvatske (sl. 95). Starogradsko
polje na otoku Hvaru bilo je zatieno kao arheoloko
podruje, meutim upisano je na Listu Svjetskog nasli-
jea kao kulturni krajolik.
Sve navedene vrste krajolika na teritoriju Hrvatske, na-
kon provedenog postupka vrjednovanja, odnosno do-
kazivanja postojanja svojstva kulturnog dobra, potvr-
uju hipotezu o njihovoj raznolikosti i brojnosti te o
potrebi uinkovitije zatite i ukljuivanja u odgovara-
jue planove razvoja i koritenja. Prihvaanjem modela
prepoznavanja, dokumentiranja i razvrstavanja kultur-
nih krajolika iznesenog u ovom radu, u izradi potrebnih
podzakonskih dokumenata, pravilnika, uputa i smjerni-
ca omoguio bi se ujednaeni pristup na cijelom po-
druju Hrvatske te bi se ujedno osigurala struna uskla-
enost i usporedivost s europskim krajolicima.
211
Krajolik kao kul turno na slijee

Kontemplativni krajolik Pustinje Blaca

212
VRJEDNOVANJE
KULTURNOG KRAJOLIKA
U Hrvatskoj do sada nisu uspostavljene jedinstvene
metode za vrjednovanje kulturnih krajolika. Mogue
je utvrditi jedinstveni metodski okvir za vrjednovanje
kulturnih krajolika koji bi bio usporediv i sukladan s me-
unarodnim. U meunarodnim krugovima ne postoji
jedinstvena, opa metoda za ocjenu vrijednosti kultur-
nih krajolika, ve se zbog razliitih tipova i vrsta, kao i
posebnosti pojedine zemlje ili regije potiu individual-
ni, nacionalni pristupi utemeljeni na zajednikim pola-
zitima i kriterijima. U metodama vrjednovanja, zbog
sloenosti oblika i struktura kulturnih krajolika, tei se
povezivanju objektivnih (znanstvenih) i subjektivnih
(percepcijskih) pristupa. U znanstvenom se pristupu
nastoji osigurati to vei stupanj objektivnosti, korite-
njem kvalitativnih i kvantitativnih metoda vrjednovanja.
Metode zatite usko su povezane s stupnjem kulturnog
znaaja krajolika i ocjenom vrijednosti, koja moe biti:
meunarodna, nacionalna, regionalna ili lokalna. Me-
toda vrjednovanja, odnosno ocjenjivanja tj. dodavanja
(pripisivanja) vrijednosti smatra se sutinskim dijelom
konzervatorskog procesa ouvanja kulturnog naslije-
a. Vrjednovanje (evaluation) znai sustavno utvrivanje
sposobnosti, vrijednosti i znaaja neeg, sustavnom, stro-
gom i preciznom primjenom znanstvenih metoda prema
jasno utvrenim kriterijima i na temelju podataka koji su
prikupljeni i analizirani posebno za tu svrhu.1 Proces vrjed-
novanja sastoji se od dvaju razliitih, ali meusobno
proetih postupaka:
- ocjene postojeih vrijednosti (valuation, assessment) 2
- valorizacije, odnosno dodavanja vrijednosti (valo-
rization).
Ocjena vrijednosti jest proces prikupljanja i analizira-
nja posebno pripremljenih podataka, kao dio meto-
de vrjednovanja. Vrijednosti krajolika ocjenjuju se iz
1 Rossi; Lipsey; Freeman, 2004:7.
2 Ibidem, 8. Assessment is the process of gathering and analyzing
specific information as part of an evaluation.
213
Krajolik kao kul turno na slijee

razliitih razloga i za razliite svrhe te su usko pove- grupa tipova vrijednosti, kao to su: kulturne, estetske,
zane s metodama njegove zatite. Kulturni krajolici se povijesne, znanstvene, drutvene i ostale.4
mogu vrjednovati kvalitativnim i kvantitavnim meto-
Dananja stanovita o vrijednostima kulturnog naslijea
dama, objektivnim i subjektivnim pristupom, ovisno o
razlikuju se od nekadanjih. Objekti zatite (graevine,
svrsi i zadatcima vrjednovanja. Metodama subjektivnog
kulturno-povijesne cjeline, odnosno mjesta) ranije su bili
vrjednovanja, koje se oslanjaju na percepciju i osjeaj
vrjednovani uglavnom zbog svoje povijesne vrijednosti,
mjesta, ocjenjuju se estetske i doivljajne vrijednosti,
a danas se promatraju i kao mogunosti razvoja, zbog
dok se objektivni pristup usmjerava na obiljeja sastav-
funkcija i namjena kojima se ujedno opravdava njihov
nica i kulturnog krajolika u cjelini. Odlukom o tome
opstanak i odrivost. Poznato je da zatita i ouvanje
to i kako ouvati ono to je prepoznato kao kulturno
kulturnog naslijea iziskuju velike materijalne trokove
dobro ulazi u podruje nekoliko disciplina, a ne samo
te je jasno da nije mogue sve ouvati, stoga se nastoji
konzervatorskog djelovanja.3 Jedna od zadaa vrjedno-
to vie naslijea ukljuiti u razvojne projekte. To je po-
vanja kulturnog krajolika jest zatita njegovih svojsta-
sebice vano kod kategorija povijesnih cjelina, urbanih
va njegova karaktera, iz ega proizlazi i izbor kriterija
ili ruralnih te kulturnih krajolika. U njima se i nadalje
vrjednovanja.
nastoji zadrati ivot kontinuitetom koritenja i funkci-
Za razliku od Europske konvencije o krajoliku, iji su pred- ja kojima se nee degradirati dosad uspostavljene vri-
met interesa svi krajolici, bez obzira na vrstu, stanje i jednosti. Ocijeniti vrijednost krajolika kao naslijea, tj.
vrsnou, standardi meunarodnih organizacija, kao to kao kulturnog dobra znai dokazati kulturni znaaj po-
su UNESCO, ICOMOS i IUCN odnose se na krajolike iz- tvrivanjem uspostavljenih kriterija te odrediti granice
nimnih vrijednosti, koji zadovoljavaju kriterije kultur- njegova rasprostiranja. Znaaj kulturnog krajolika, kao
nog i/ili prirodnog naslijea. Razlika izmeu metoda i ostalih vrsta kulturnih dobara, utvruje se i dokazuje
vrjednovanja (valorization) i ocjene karaktera krajolika postojanjem svojstava i obiljeja na temelju jasno us-
(landscape character assessment) sastoji se u tome da se postavljenih kriterija.
prva odnosi na krajolike visokih vrijednosti, dok se po-
tonja obavlja sukladno naelima Europske konvencije o
krajoliku i ukljuuje sve krajolike, bez obzira na stupanj
ouvanosti kulturno-povijesnih struktura. Osim ocje-
ne karaktera krajolika provode se postupci ocjenjivanja
krajoline i vizualne osjetljivosti, a rezultati su izravno
povezani s kapacitetom, tj. nosivosti i sposobnosti krajo-
lika za budui razvoj i promjene. Ocjenjivanje karaktera
krajolika provodi se kao podloga za izradu krajolinog/
pejzanog plana (landscape plan), plana zatite (con-
servation plan) i plana upravljanja (management plan).
Vrjednovanje krajolika za potrebe utvrivanja svojstva
kulturnog dobra, tj. zadovoljenja kriterija za upis na listu
kulturnih dobara, znai prepoznavanje, dokumentira-
nje i dokazivanje postojanja dogovorno uspostavljenih

3 Kulturno naslijee se vrjednuje na brojne i razliite naine s eko- 4 ICOMOS /Australia, 1999., Charter for Places of Cultural Significance
nomskih, estetskih, religijskih, politikih, kulturnih i ostalih polazita. [85].

214

POJAM VRIJEDNOSTI KULTURNOG KRAJOLIKA
Pojam vrijednosti koristi se za svojstva pripisana kultur-
nom naslijeu zakonskom zatitom, strunim, znanstve-
nim i/ili javnim vrjednovanjem. Razumijevanje onoga
to se podrazumijeva pod vrijednosti kulturnog nasli-
jea utemeljeno je u stavu da je vrijednost uvijek bila te-
meljni razlog zatite kulturnog naslijea. Osim toga, oe-
vidno je da bez drutva koje ini napore za ouvanje, nema
zatite vrijednosti.5 Kulturni znaaj (cultural significance)
naslijea (krajolika i ostalih vrsta vrsta kulturnih doba-
ra), bez obzira na stupanj ocjenjuje se u odnosu na tri
grupe vrijednosti:
- vrijednost izvedena iz pojedinane percepcije6
- vrijednost izvedena iz drutvenog meudjelovanja,
gdje se nastoji utvrditi u kojoj mjeri kulturno naslije-
e poboljava drutveni kapital7 i dobrobit zajednice
- intrinzina vrijednost sadrana je u krajoliku kao vri-
jednost naslijea je apsolutna i postoji neovisno od
ocjena javnosti i bez meudjelovanja javnosti u smislu
drutvenog kapitala.
Kulturno naslijee vrjednuje se na razliite, ponekad i
proturjene naine.8 Razliite vrijednosti pripisuju se po-
jedinim vrstama kulturnog naslijea: estetske, kulturne,
povijesne, obrazovne, simbolike, ekonomske i ostale,
u skladu s interesima razliitih dionika koji sudjeluju u
procesu njegova ouvanja. Usklaivanje navedenih vri-
jednosti jedan je od najteih zadataka u procesu dono-
enja odluke o zatiti krajolika kao kulturnog naslijea,
koja e zadovoljiti zahtjeve svih dionika. Drugo vano
odreenje jest da je kulturno naslijee u svojoj sutini
kolektivni i javni pojam, koji po odreenju glavnog ra-
zloga svoga postojanja znai odrati u podruju javnog
interesa i javnog dobra.9 Taj se pristup kao zajednika nit
5 De la Torre, 2002: 3. Value has always been the reason underlying
heritage conservation. It is selfevident that no society makes an effort to
conserve what it does not value.
6 Frey, 1997: 131.
7 Winter, 2000.
8 Randall, 2000.
9 *** 2005.a [56].
Vrjednovanje kulturno g k rajolika
provlai kroz sve vrste vrijednosti naslijea i klju je za
razumijevanje odluka o zatiti kulturnog krajolika, bilo
pod kulturnim ili ekonomskim uvjetima.
Sve do suvremenog doba podruje zatite kulturnog
naslijea bilo je prilino izolirano te je ukljuivalo stru-
njake svega nekoliko disciplina: povijesti umjetnosti,
arhitekture, etnologije, arheologije i slinih, koji su od-
luivali o vrijednostima i metodama ouvanja. U po-
sljednjih nekoliko desetljea razvoja koncepta zatite
kulturnog naslijea prepoznavanje i zatita naslijea,
osim strunjaka, proirena je i na nove interesne sku-
pine i dionike. Graani i strunjaci drugih podruja,
te ostali dionici (vlasnici i korisnici) ulaze u podruje
naslijea sa svojim kriterijima i miljenjima o vrijed-
nostima, esto razliitim od stavova strunjaka kon-
zervatora.10 Takva demokratizacija, koja oznaava novi
pristup, svjedoi o novoj ulozi kulturnog naslijea u
dananjem drutvu te otvara sloenija razmatranja i
rasprave o pitanjima zatite. Danas su miljenja stru-
njaka samo jedna od mnogih, jer je prepoznavanje kul-
turnog naslijea postalo mnogoznano, prije svega
zbog spoznaje da vrijednosti naslijea nisu nepromje-
njive. U postupcima donoenja odluka o budunosti,
postavljanju prioriteta i usklaivanja esto sukobljenih
interesa sve vei znaaj dobiva prepoznavanje vrijed-
nosti kulturnih krajolika. Strunjaci iz podruja zatite
kulturnog naslijea, konzervatori koriste se poznatim,
tradicionalnim metodama ocjene. Meutim, prepo-
znavanjem tipa drutvene vrijednosti ulazi se u nova
podruja i dionike drutvenih vrijednosti javnosti,
koja ranije nije sudjelovala u radu strunjaka ili se nje-
no miljenje nije uzimalo u obzir. Zbog toga se danas,
prepoznavanjem vanosti ukljuivanja svih dionika u
proces ouvanja kulturnog naslijea, koriste metode
prilagoene novim zahtjevima.11
10 COE, 2005., Convention on the Value of Cultural Heritage for Society
Faro.. [74]
11 De la Torre, 2002.
215
Krajolik kao kul turno na slijee
Pojam vrijednosti12 temeljni je razlog zatite kulturnog
naslijea koji svoju praktinu primjenu ostvaruje u me-
todama zatite, planiranja i upravljanja. U okviru znaenja
pojma vrijednosti u ovom se istraivanju koristi njegovo
drugo znaenje, u odnosu na vrsnou, pozitivna, stvarna
i potencijalna svojstva, koje se nastoji sagledati u irokom
rasponu vrijednosti dodanih, odnosno pripisanih krajo-
liku kao kulturnom naslijeu. Pripisivanjem razliitih vri-
jednosti krajoliku kao kulturnom dobru od strunjaka i
ostalih dionika one postaju mnogoznane,13 zbog ega ih
nije mogue jednostavno utvrditi, niti su one nepromje-
njive. Prema teorijama tradicionalne konzervacije postoji
pojam unutarnje vrijednosti kulturnog naslijea (intrinsic
heritage values), za razliku od vrijednosti koje ne proizla-
ze iz njega samog, ve su stvorene iz meudjelovanja
objekata/artefakata i njihovog konteksta, kao izvanjske,
instrumentalne vrijednosti (extrinsic, instrumental value).
Takve je vrijednosti mogue razumjeti jedino u odnosu
prema drutvenom, povijesnom i prostornom kontek-
stu. Prema tradicionalnim metodama, vrijednosti kultur-
nog naslijea odredili su strunjaci metodama analize
objekta kulturnog naslijea kao umjetnikog djela, ili kao
objekta prolosti. Na taj nain, za razliku od normativnog,
umjetniko-povijesni diskurs zatite kulturnog naslijea
prednost daje umjetnikim i povijesnim vrijednostima.
U suvremenom se razdoblju u podruje vrjednovanja i
zatite uvode i ostali imbenici, kao to su ekonomija, kul-
turne promjene, javne politike, drutvena pitanja i drugo.
Svojstvene i pridruene vrijednosti
kulturnog krajolika
Poznato je da kulturno naslijee, u koje se ubraja i kul-
turni krajolik, sadri svojstvenu, unutarnju, intrinzinu
12 Pojam vrijednost upuuje na korist i prednosti/dobobiti. Pojam
vrijednosti sadran u osnovi zamisli o kulturnom naslijeu najee avati odreene vrste batinske vrijednosti povijesne, umjetnike
se koristi u jednom od dva znaenja: u prvom, kao moral, naela ili
druge ideje koje slue kao smjernice za djelovanje (individualne i
kolektivne), a potonji, u odnosu na kvalitete i svojstva viena u st-
varima/objektima, s naglaskom na pozitivne, stvarne i potencijalne.
13 Primjerice, povijesna crkva koja ima duhovnu vrijednost kao mje-
sto bogosluja, takoer ima povijesnu vrijednost zbog svoje starosti
grae ili dogaaja koji su se ondje zbili, ima estetsku vrijednost jer je
lijepi primjer arhitekture stila ili autora, ima gospodarsku vrijednost
kao nekretnina, ima politiku vrijednost kao simbolika reprezenta-
cija odreenog drutvenog poretka, itd.
216
vrijednost (intrinsic value), nepromjenjivu i opu, te pri-
druenu, instrumentalnu (instrumental, extrinsic) koju
stvaraju i odreuju razliiti drutveni initelji. Prema
teoriji vrijednosti, svojstvena, intrinzina vrijednost jest
etiko i filozofsko svojstvo objekta,14 etika i filozofska
vrijednost koju objekt ima po sebi kao unutranju vrsno-
u i snagu.15 S druge strane, zavisno gledite ukazuje
na stvaranje vrijednosti izvan samog objekta kultur-
nog naslijea, a pri odreivanju vrijednosti naglaava
drutvenu ulogu. Priznavanjem temeljne vrijednosti
kulturnog naslijea po sebi, nije iskljuena mogu-
nost stvaranja i drugog tipa vrijednosti, koja proizlazi
od vlasnika, imatelja ili drutva. Svojstvena vrijednost
kulturnog naslijea zastupa gledite da je ta vrijed-
nost apsolutna, tj. intrizina, da postoji neovisno od
bilo koje ocjene javnosti te da je potencijalno neovi-
sna od svakog meudjelovanja i utjecaja javnog i dru-
tvenog vrjednovanja. Te su vrijednosti formirane samo
od instinktivnih i/ili svjesnih zamisli i aktivnosti ovjekove
dobrobiti.16 Pojedine vrijednosti kulturnog naslijea su
svojstvene, unutarnje, u velikoj su mjeri nepromjenjive
ili apsolutne, kao to je sluaj s povijesnim vrijednosti-
ma ili svojstvom izvornosti i vjerodostojnosti auteti-
nosti kulturnog naslijea.17 Dokazom vjerodostojnosti
i izvornosti u pogledu materijala, oblikovanja, funkcije
i sl. neporecivo je uspostavljena povijesna vrijednost
kulturnog naslijea.
Nasuprot tome jest pridruena, ekstrinzina vrijednost,
kao vanjska, koja ovisi o tome u kolikoj je mjeri generira
14 Intrinzina vrijednost je izraz u aksiologiji, filozofskoj disciplini
koja ispituje vrijednosti, osobito moralne, vrijednosnu sferu dri sre-
dinjom u bavljenju filozofijom.
15 Vrijednost naslijea formirana je kao spona izmeu ideja i obje-
kata. S jedne e strane sve proglaeno naslijeem po definiciji sadr-
i sl., odnosno sve to je definirano kao naslijee po sebi posjeduje
neki tip vrijednosti.
16 Throsby 2003: 278.
17 Povijesna vrijednost kulturnog naslijea analogna je sutinskom
argumentu u ouvanju okolia, kojim se pretpostavlja da su prirodna
obiljeja intrinzino vrijedna. Ova ideja usporedna je pojmu auten-
tinosti u podruju batine, to pretpostavlja da je neka vrsta povi-
jesne vrijednosti zastupljena po sebi dokazom starosti i autentinim
materijalom (autentinim u tome to svjedoe o povijesti i prenose
svjedoanstvo povijesti).

unutarnja, svojstvena vrijednost.18 Instrumentalna vri-
jednost kao vanjska, pridruena vrijednost jest vrijed-
nost fizikog objekta i ne zavrava kao vrijednost po sebi,
ve kao sredstvo za postizanje neeg drugog. esto
moe biti u suprotnosti s unutarnjom, svojstvenom vri-
jednosti. Vrste, odnosno tipovi svojstvenih, intrizinih vri-
jednosti jesu: estetska, evidentna, povijesna, etika (vri-
jednost integriteta i autentinosti kulturnog naslijea),
memorijalna, simbolika, doivljajna i sl., a vrste, odno-
sno tipovi instrumentalne vrijednosti jesu: ekonomska,
edukacijska, znanstvena, okolina, rekreacijska i slino.
Tipovi vrijednosti kulturnog naslijea
u europskim zemljama
Uspostavljanje sustava vrijednosti kulturnog naslijea
razvijalo se i mijenjalo tijekom povijesti teorije i primje-
ne zatite. U Hrvatskoj su, slino kao i u drugim sred-
njoeuropskim zemljama, polazita za odreivanje spo-
menike vrijednosti odreena poetkom 20. stoljea
na postavkama bekog povjesniara umjetnosti Aloisa
Riegla.19 Dokazivanje postojanja svojstava spomenika
(dananjeg naziva kulturno dobro) ukljuilo je sljedee
grupe vrijednosti: povijesnu, umjetniku, starosnu, upo-
rabnu te vrijednosti novog.20 Neslaganja ostalih teore-
tiara, meu njima i Maxa Dvoka,21 odnosila su se na
18 Primjerice, za eudaemonista, srea ima intrinzinu vrijednost, dok
obitelj jer stvara sreu ne moe imati intrinzinu vrijednost, ve ima
instrumentalnu.
19 Riegl, 1903. Kategorije spomenike vrijednosti odnosile su se na
graditeljsko naslijee kao najilustrativnije primjere i vrste kulturnog
naslijea.
20 A. Riegl je navedene stavove sumirao na temelju analiza i teorij-
skih radova povjesniara umjetnosti koji su se prije njega bavili ana-
lizama vrijednosti spomenika kulture, kao to je primjerice John Ru-
skin. U to je vrijeme naglasak bio na starosnoj vrijednosti, meutim
nije bila iskljuena ni briga o korisnoj vrijednosti spomenika, kljunom
elementu za kriterije rekonstrukcije. Samo u sluaju ako spomenik iz-
gubi korisnu vrijednost, kao to je sluaj s ruevinama starih gradova,
starosna vrijednost e biti dominantna. Razlikuje se od vrjednovanja
zgrada koje se koriste i imaju namjenu, te moraju biti popravljane, ali
ako izgube senzibilno koritenje prijeti im naruavanje i gubitak spo-
menikih vrijednosti. Tada se smatralo da nije mogue ostvariti od-
govarajue koritenje zgrada koje su vrjednovane na temelju kriterija
starosti, jer ih nije mogue zadrati u izvornom stanju. U tom je raz-
doblju teite vrjednovanja bilo i na kriteriju obnovljenog, meutim
taj je kriterij bio precijenjen, pogotovo od ire javnosti, budui da je
vrijednost obnovljenog gotovo uvijek u sukobu s kriterijem starosti.
21 Dvok, 1916.
Vrjednovanje kulturno g k rajolika
vrijednosti koritenja te osobito na vrijednost novog, to
se moe povezati s njegovim konzervatorskim naelima.
Naime, Max Dvok, kao zagovaratelj teze: konzervacija,
a ne restauracija, za razliku od Aloisa Riegla naglaavao
je da su spomenici prije svega djela umjetnosti, zbog
ega je veliku pozornost usmjeravao vrijednostima koje
je nazvao: efekt u krajoliku te odnos prema slici mjesta
(Ortsbild). Nastavak primjene Rieglova sustava batinske
vrijednosti u suvremenoj Njemakoj22 utemeljen je na
starosnoj vrijednosti te na ostalim imbenicima, imeno-
vanim kao povijesna, umjetnika i vrijednost koritenja,
odnosno uporabna vrijednost. Dodana je i kategorija
vrijednosti slike mjesta (Gestaltwert, Ortsbild) koja ozna-
ava vrijednost kulturne batine za iri prostor, odnosno
sliku mjesta. Danas se u Njemakoj u zatiti kulturnog
naslijea primjenjuje, uz navedenih est kriterija vrijed-
nosti, i uloga psiholoke percepcije identiteta spome-
nika, pri emu on dobiva odluujue mjesto u ocjeni
uspjenosti provedenih aktivnosti i metoda ouvanja.23
Suvremeni eki autori24 posebno naglaavaju tri vrije-
dnosti: dokumentarnu, vrijednost kulturnog rada (spo-
menici su kreativno djelo umjetnosti, znanosti...) te sta-
rosnu vrijednost. Dokumentarna i kulturna vrijednost su
glavne, dok je starosna kategorizirana kao objektivno
prisutna, ali nije odluujua. Spomenike vrijednosti
obuhvaaju i iroki raspon ostalih vrijednosti, a prema
pojedinim sluajevima ukljuuju:
- povijesno-dokumentarnu vrijednost kao dokument
prolih ljudskih aktivnosti
- starosnu vrijednost jedno od najjaih iskustava vri-
jednosti spomenika, koja je izravno povezana s povi-
jesnim razdobljima koja su utjecala na djelo
- funkcionalnu vrijednost kao izravno uporabnu vri-
jednost, ali i neizravnu vrijednost kroz ideju funkcije
22 Kiesow, 1988: 113-118.
23 Vrijednost koritenja razliito se tretira od strane razliitih interes-
nih grupa: konzervatora, investitora i korisnika. Konzervatori zahtije-
vaju da uporabna vrijednost proizlazi iz ouvane batine u njezinoj
izvornoj supstanci. Ako se izvodi iskljuivo iz suvremenih potreba,
uporabna vrijednost postaje suprotstavljena starosnoj vrijednosti,
kao vrijednost novog i jednostrano interpretirani Gestaltwert.
24 Kroupa, 2007.
217
Krajolik kao kul turno na slijee
- posebnosti spomenika posebni karakter spome-
nika koji proizlazi iz odnosa izmeu funkcije, forme
i konstrukcije
- simboliku vrijednost prepoznata slika spomenika
moe biti reprezentativni simbol za unutarnje struktu-
re spomenike vrijednosti graevine, kao to su: kul-
turna, politika, sakralna, duhovna, itd.
- tipinu vrijednost koja znai zatitu najveeg mo-
gueg opsega tipine produkcije kao uvjet ouvanja
identiteta povijesne cjeline
- vrijednost meuodnosa spomenika i pripadajue oko-
line koju mogu promicati pojedine zgrade manje
vrijednosti
- memorijalnu vrijednost kao memoriju mjesta va-
nog za njegovu percepciju i za lokalnu identifikaciju
- kreativnu vrijednost djelo kreativnog ljudskog duha
umjetnikog ili tehnikog
- e stetsku vrijednost koja se oituje kao vizualna
privlanost
- autentinu vrijednost koja se oituje kroz identitet i
vjerodostojnost djela
- cjelovitost, odnosno integritet spomenika
- jedinstvenost i rijetkost.
Dananji sustav vrjednovanja kulturnog naslijea, uk-
ljuujui i kulturni krajolik, koji je razvio English Heritage
obuhvaa nekoliko grupa vrijednosti evidentnih, povi-
jesnih, estetskih i drutvenih, koje se kreu od potpuno
objektivne, evidentne, tj. oite fizike vrijednosti, koja
ovisi o grai krajolika, do subjektivne i drutvene vrijed-
nosti koja proizlazi iz ovjekove i drutvene identifika-
cije s njim. Stupanj kulturnog znaaja krajolika rezultat
je zbroja njegovih grupa vrijednosti:25
- oite, fizike koja ukljuuje grau i starost materijal-
nih elemenata krajolika
- povijesne ilustrativna, asocijativna, povezanost s oso-
bama ili dogaajma
- estetske oblikovne, umjetnike, neumjetnike lje-
pote i dr.
25 Navedeni sustav vrjednovanja prikazan je u: *** 2008.a [61].
218
- drutvene koja ukljuuje kulturnu, memorijalnu, sim-
boliku, duhovnu i druge vrijednosti.
Tipovi vrijednosti kulturnog krajolika
Glavni razlog i cilj uspostavljanja tipova vrijednosti kul-
turnog naslijea u funkciji je odreivanja uinkovitih
metoda zatite. Kulturni krajolik, kao jedna od vrsta kul-
turnog naslijea, zbog sloenosti svojih struktura sadri
nekoliko tipova vrijednosti kulturne, estetske, povije-
sne, drutvene, ekonomske, okoline, edukacijske, znan-
stvene i ostale, ije se postojanje dokazuje koritenjem
kriterija vrjednovanja. Uporabom tipova vrijednosti kul-
turni znaaj krajolika26 ralanjuje se u sastavne elemen-
te njegove ukupne vrijednosti ili vrijednosti pojedinih
sastavnica. iroki raspon vrijednosti kulturnog krajolika
sustavnom ralambom omoguava usustavljanje po-
dataka potrebnih za izradu i donoenje strategija, poli-
tika, planskih odluka i sl. Koncept vrijednosti ralanjen
u tipove, definirane prema svrsi vrjednovanja, polazna
je osnova za planiranje zatite kulturnog krajolika. Ra-
lamba i artikulacija pojedinih vrijednosti kulturnog
naslijea (oite fizike, povijesne, estetske, drutvene
itd.) na razliitim su razinama zapravo razliiti izrazi istih
kakvoa, vieni na razliite naine od razliitih dionika.27
Drugo obiljeje tipologizacije vrijednosti kulturnog na-
slijea jest da se vrijednosti uvijek mijenjaju u nekom
odnosu, kao bitan dio drutvenog karaktera kulturnog
naslijea. Iz navedenih se razloga vrijednosti kulturnog
naslijea ne mogu u cijelosti objektivno mjeriti i rala-
njivati srodno kemijskim elementima i spojevima.
Stvaranje tipova vrijednosti predstavlja u prvom redu
alat za istraivanje i organiziranje podataka o krajoliku
kao naslijeu, ime se omoguava usporedivost rezul-
tata vrjednovanja. Ona je analitiki alat u procesu plani-
ranja u kojemu pojedine kategorije vrijednosti upuu-
ju na sudjelovanje razliitih dionika i njihovih interesa
26 Podrobnije o kulturnom znaaju u potpoglavlju Stupanj znaaja
kulturnog krajolika.
27 Jedinice i mjerila koja koriste povjesniari umjetnosti, sociolozi
i ekonomisti nisu lako usporediva. Osim te razlike u epistemologiji i
nainu izraavanja, postoje stvarne razlike u tome kako se pojedine
vrste vrijednosti ocjenjuju od strane razliitih dionika, na primjer, eko-
nomske vrijednosti ocijenjene od korporacija i vlasnika mjesta bati-
ne, nasuprot tipinog stanovnika u selu.

ukljuenih u projekte i programe ouvanja kulturnih
krajolika. Sustavom tipova vrijednosti smanjuje se mo-
gunost nadmoi pojedinog tipa vrijednosti na raun
drugog, ili sukob izmeu odreenih vrijednosti.28 Tipo-
vi vrijednosti koje je razvio English Heritage orijentirani
su praktinim pitanjima ouvanja i zatite krajolika jer
se predloenim kategorijama vrijednosti usredotouje
meu ostalima i na vrijednost koritenja, kao dio eko-
nomske vrijednosti, kao i na participativni model vrjed-
novanja koji, osim znanstvenika i strunjaka, ukljuuje
i ostale dionike.29 Razliiti tipovi vrijednosti kulturnog
naslijea (tablica 12) esto opisuju iste dijelove, ali raz-
vrstane na razliite naine.
Prema Aloisu Rieglu prepoznate su: starosna, povijesna,
umjetnika, vrijednost koritenja i vrijednost obnovlje-
nog. Na navedenu tradiciju vrjednovanja naslanja i se
suvremena teorija zatite kulturnog naslijea u Njema-
koj (G. Kiesow) prema kojoj su odluujue: starosna, po-
vijesna, umjetnika, tzv. Gestaltwert (slika mjesta), vrijed-
nost identiteta te uporabna, odnosno vrijednost korite-
nja. Prema Povelji iz Burre kulturni znaaj ine: povijesna,
estetska, drutvena, kulturna i znanstvena vrijednost. U
Velikoj Britaniji prema postavkama organizacije English
Heritage uvaavaju se: starosna, povijesna, estetska, oi-
ta, drutvena i ekonomska vrijednost.
Oite, fizike vrijednosti se odnose na materijalne sa-
stavnice kulturnog krajolika i dokaze djelovanja ovje-
ka (zajednice) u prolosti, kojima je oblikovana njego-
va pojavnost. Materijalni elementi kulturnog krajolika
osnovni su izvor dokaza i svjedoanstvo o prolosti ljudi
i kultur koji su ga oblikovali. U nedostatku arhivske i
povijesne grae materijalni dokazi zajedno s arheolo-
kim nalazima esto osiguravaju podatke o povijesti i
28 U Povelji iz Burre ekonomske vrijednosti su minimizirane jer su
izvedene iz kulturnih i povijesnih vrijednosti i imaju sekundarno
znaenje. Razvidno je da postoji nekoliko razliitih, esto i potpuno
odvojivih kategorija: ekonomskih, povijesnih, duhovnih, politikih,
obrazovnih, estetskih, umjetnikih. Meutim, ima i mnogo preklapa-
nja i izmeu razliitih okvira. Tipoloka podjela prema English Heritage
sveobuhvatna je i uravnoteena.
29 Mnoge druge tipoloke podjele usmjerene su vrijednostima koje
utvruju pojedine znanstvene i strune discipline koje polaze s poj-
ma intrinzinih vrijednosti batine, a ukljuivanje lokalne zajednice,
vlasnika i korisnika jami njihovo sudjelovanje i u pitanjima ouvanja.
Vrjednovanje kulturno g k rajolika
genezi kulturnog krajolika. Graa (supstanca) krajolika
glavni je dokaz razvitka, pri emu starost nije mjerodav-
na, ali je snaan pokazatelj vrijednosti s mogunostima
za znanstvena istraivanja mnogih disciplina. Geoloka
graa, reljef, vrste tla, stanita, naselja, graevine i ostale
graevine u kulturnom krajoliku imaju vrijednost izvora
podataka o razvitku u prolosti.
Povijesna vrijednost odnosi se na nain prema kojem
je sadanjost kulturnog krajolika mogue povezati s
prolosti. Moe biti ilustrativna, asocijativna, poveza-
na sa znamenitim osobama, dogaajima ili pokretima.
Zamisao ilustracije povijesti, tj. gledita kojim se omo-
guava povezivanje prolosti i sadanjosti razlikuje se
od pojma starosti kao evidentne vrijednosti. Kroz as-
pekt ilustrativne vrijednosti ostvaruje se interpretaci-
ja prolosti, meutim ona moe biti interpretativna u
smislu strukturnog sustava, primjerice kao tehnoloka
vrijednost. Ilustrativna vrijednost je vea ako je ujedno
dio izgleda i stanja kulturnog krajolika. Mjesta s ilustra-
tivnom vrijednosti sadre i fiziku vrijednost, koja moe
biti u razliitom redoslijedu znaenja.30
Asocijativna vrijednost pridruuje se kulturnim krajolici-
ma povezanim s radom ljudi vezanih uz vana otkria pri-
rodnih sastavnica kulturnih krajolika, ili s njegovim prirod-
nim obiljejima koja imaju mitsko, religijsko ili simboliko
znaenje. Mnogi su kulturni krajolici povezani s razvojem
ostalih aspekata kulturnog naslijea, kao to su slikarstvo,
literatura, glazba, film i slino. Povijesna vrijednost ovisi o
identifikaciji i izravnom iskustvu preivjele grae kultur-
nog krajolika ouvane do danas, koja nije znaajno sma-
njena uslijed promjena povijesnog razvoja i djelominih
zamjena. Povezanost s osobama, dogaajima ili pokre-
tima takoer osigurava povijesnu vrijednost.31 Osnova
pojma svake vrste kulturnog dobra su, osim kulturnih, i
30 Primjerice, povijesna zgrada koja je jedna od mnogih slinih
primjera istog tipa moe imati niski stupanj jedinstvenosti i dokaza
o prolosti, meutim svaka jednako dobro ilustrira namjere svojih gra-
ditelja. Njihova raspodjela u prostoru moe biti odluujua za ocjenu
fizike, oite vrijednosti krajolika.
31 Vaan povijesni dogaaj moe pojaati njegovo razumijevanje
povezivanjem s materijalnim ostatcima nekog izgleda tog doba. Na-
in na koji je graena pojedina zgrada, pokustvo kue ili izrada vrta,
esto omoguava uvid u osobnost ili pokazuje njegovu kulturnu i
politiku pripadnost.
219
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 16: Tipovi vrijednosti kulturnog naslijea prema razliitim izvorima

TIPOVI VRIJEDNOSTI KULTURNOG NASLIJEA

IZVOR Alois Riegl (1902.) Kiesow /Njemaka (1988.) Povelja iz Burre (1999.) English Heritage (2009.)
starosna starosna starosna
povijesna povijesna povijesna povijesna
umjetnika umjetnika estetka estetska
uporabna/vrijednost
vrijednost koritenja ekonomska
TIP koritenja
VRIJEDNOSTI oita / fizika
vrijednost obnovljenog
Gestaltwert (slika mjesta)
identitet drutvena, kulturna drutvena
znanstvena

povijesne vrijednosti. Mogu proizlaziti iz starosti materi-
jala, iz povezanosti s ljudima ili dogaajima, iz rijetkosti
i/ili jedinstvenosti, iz tehnolokih vrsnoa, iz arhivskih ili
dokumentarnih potencijala. Povijesne vrijednosti dijele
se na dva podtipa tip obrazovne, odnosno akademske
vrijednosti i tip umjetnike vrijednosti.32
Estetska se vrijednost uglavnom odnosi na vizualne i fi-
zike aspekte kulturnog krajolika i najee je povezana
s percepcijom, odnosno osjetilnim iskustvom. Mnoge
interpretacije ljepote i vrsnoe oblikovnih odnosa iz-
meu sastavnih elemenata krajolika ubrajaju se meu
najvanije kriterije za njegovo prepoznavanje kao vri-
jednosti batine. Estetska vrijednost moe biti rezultat
svjesnog, umjetnikog oblikovanja krajolika ili njegova
spontanog razvoja tijekom povijesti. Vrijednost obliko-
vanja primarno estetskih vrsnoa, koje proizlaze iz svje-
snog oblikovanja zgrada, struktura ili kulturnog krajoli-
ka, u cjelini obuhvaa kompoziciju (oblike, proporcije,
siluete, mase, poglede i vizure, itd.), materijale i/ili bilj-
ne vrste, detalje i vrsnou izrade.33 Estetske vrijednosti,
nastale razvitkom tijekom vremena, najee ukljuuju
i organski razvijene kulturne krajolike (ruralne, agrikul-
turne), povezane s tradicijskom arhitekturom, koja ko-
risti materijale za gradnju iz svog okruenja, skladnih,
izraajnih i esto dramatinih vrijednosti u usporedbi
s prirodnim strukturama. Estetska vrijednost kulturnog
krajolika pripada kategoriji osobnih, individualnih vri-
jednosti, a proizlazi iz meuodnosa prirodnih obiljeja
i ovjekovih aktivnosti.
Drutvena vrijednost rezultat je znaenja kulturnog
krajolika za ljude kroz izravni odnos ili kao zajedniko
iskustvo i sjeanje. Koncept drutvene vrijednosti usko
slijedi pojam drutvenog kapitala, drutvene vrijedno-
sti krajolika kojom se ostvaruju drutvene povezano-
sti, mree i druge odnose u irem smislu i ne proizlaze
samo iz povijesne grae krajolika.34 Usko je povezana
s povijesnim, asocijativnim i estetskim vrijednostima
te ima dodavajui karakter.35 Posebne vrste tipa dru-
tvenih vrijednosti jesu memorijalne i simbolike, koje
odraavaju znaenje kulturnog krajolika za one koji po-

32 Obrazovna, akademska vrijednost batine lei u mogunosti stje-
canja znanja o prolosti, primjerice kroz arheoloka istraivanja; ili
umjetnika vrijednost koja se temelji na jedinstvenosti objekta nasli-
jea, kao dobar primjer stila ili djelo pojedinca.
33 Moe biti povezana sa simbolikim znaenjem (npr. sveta mje-
sta), djelo poznatog autora, arhitekta, dizajnera, vrtlara, te moe imati
asocijativnu vrijednost. Moe biti zreli proizvod tradicijske gradnje ili
upravljanja zemljom.
34 Drutvene vrijednosti kulturnog naslijea mogu ukljuivati upo-
rabu mjesta za drutvena okupljanja, ime izravno ne obogauju po-
vijesne vrijednosti mjesta, ve umjesto toga dijele kakvou javnog,
zajednikog prostora.
35 Drutvena vrijednost je place attachment, koja se odnosi na so-
cijalne kohezije, identitet zajednice ili druge osjeaje pripadnosti
drutvenih skupina na lokalnoj ili nacionalnoj razini, to proizlaze iz
specifinosti batine i obiljeja okolia kao teritorija doma.

220

mou njega stvaraju identitet ili su s njim u emotivnoj
povezanosti. Duhovna, odnosno religijska vrijednost
proizlazi iz vjerovanja i religije koja odraava prolost
u sadanjim percepcijama duha mjesta, a povezana je
ili proeta vjerskim ili drugim svetim znaenjem. Dru-
tvena vrijednost povezana s kulturnim krajolikom, koji
se doivljava kao izvor identiteta, razliitosti, drutvene
povezanosti i meudjelovanja, nije uvijek lako prepo-
znatljiva. Moe obuhvatiti i nematerijalna obiljeja i ne
mora sadravati povijesna fizika obiljeja, a u odnosu
na ostale tipove drutvena vrijednost znatno manje ovi-
si o fizikoj grai iz povijesti.
Kulturna, simbolika i povijesna vrijednost dio su pojma
kulturnog naslijea, bez kojih ono ne postoji. Kulturne
vrijednosti koriste se za stvaranje kulturne pripadnosti
u sadanjosti, a mogu biti povijesne, politike, etnike
ili neki drugi oblici zajednikog ivota. Kulturne i simbo-
like odnose se i na one vrijednosti koje dijele znaenja
povezana s kulturnim naslijeem, a nisu usko gledano
povijesna. Posebni tip kulturne vrijednosti naslijea su
i politike, koje su vane za stvaranje ili odravanje dr-
avnih odnosa, ideolokog uzorka i slino. Te vrijedno-
sti proizlaze iz povezanosti izmeu drutvenog ivota
i fizikog okolia te od kapaciteta kulturnog naslijea
kojim se potiu oblici pozitivnog razmiljanja i politi-
kog ponaanja te stvaranja civilnog drutva.36 Politike i
civilne vrijednosti mogu se oitovati simboliki ili mogu
proizai iz istraivanja i razumijevanja naina na koji su
krajolici oblikovani, stvarani i razvijani od raznih drutve-
nih grupa tijekom povijesti. Kao i sve ostale vrijednosti
naslijea, i politike vrijednosti mogu biti tumaene kroz
pozitivna motrita, kao kljuni imbenik civilnog dru-
tva, ili se mogu tumaiti kao politiki alat koji se koristi
za provedbu zamisli vezanih uz promicanje nacionalne
kulture i slino.
Ekonomske vrijednosti i gospodarsko vrjednovanje
predstavljaju jedan od najsnanijih kriterija prema koji-
ma drutvo prepoznaje, ocjenjuje i odluuje o relativnoj
vrijednosti pojedine stvari/objekta. Ekonomske vrijed-
nosti kulturnog krajolika preklapaju se u velikoj mjeri s
drutvenim vrijednostima, a glavno im je obiljeje da su
36 Pojmom simbolikih vrijednosti u stvaranju nacionalnog identi-
ta. Podrobnije u: Kuan, 1998.
Vrjednovanje kulturno g k rajolika
mjerene ekonomskim analizama.37 Utjecaj ekonomskih
i poslovnih razmiljanja ima sve veu ulogu u podruju
kulture i umjetnosti, te predstavlja znaajan izazov i na
podruju kulturnog naslijea. Zatita kulturnog naslijea,
posebice kulturnih krajolika, suoena je s nizom ekonom-
skih tekoa i prepreka, ali i novim prilikama. Kad je rije
o donoenju odluka to ouvati, danas esto ekonomske
odluke dobivaju prednost u odnosu na ostale tipove vri-
jednosti, a ekonomija postaje jednim od prevladavajuih
naina vrjednovanja i zatite kulturne batine. Taj trend
prisutan u svijetu odnosi se na sve vrste naslijea, tako
da su odluke to i kako ouvati pod snanim utjecajem
ekonomskih razmiljanja.38
Sagledavanje razlike izmeu ocjene vrijednosti (valua-
tion, assessment) i pridruivanja vrijednosti (valorization)
postojeem krajoliku pomau objasniti ekonomsku vri-
jednost. Kao rezultat ocjene (valuation, assessment), eko-
nomska vrijednost odvojena je od kulturnih vrijednosti
nastalih kao rezultat procesa vrjednovanja (valorization).
Ekonomski aspekt ouvanja naslijea ne moe se sagle-
davati i vrjednovati pojednostavljeno, u pogledu cijena,
ve u konceptu kapitalne imovine (capital assets) koja je
naslijeena iz prolosti i prenosi se u budunost.39 Pojam
kulturnog kapitala (cultural capital) u irem se shvaanju
podrazumijeva kao neto to je naslijeeno, to moe
stvoriti nova ulaganja i moe biti samoodrivo. Koncept
usko povezan s kulturnim kapitalom jest (samo)odrivost
(sustainability), zamiljena na nain na koji se primjenjuje
u pitanjima okolia.40
37 Za razliku od kulturnih vrijednosti ekonomske su uspostavljene
na kriterijima koji nisu meusobno usporedivi. Prema neoklasinoj
ekonomskoj teoriji, ekonomske su vrijednosti sagledavane prven-
stveno kroz prizmu individualnih potroaa i koristi, te se najee
izraavaju u smislu trita i cijena.
38 Frey, 1997: 3149, ...economic value: market value, monetary, non
use value, prestige, educational, existence, option, bequest.
39 Bluestone; Klamer; Throsby; Mason, 2008: 11.
40 Pojam odrivosti kulturnog naslijea ne moe se shvaati na isti
nain kojim se odnosi na gospodarstvo. Ponaanje koje tretira iskori-
tavanje kulturnog naslijea na isti nain kao i ostalih gospodarskih
resursa ne moe biti dugorono odrivo.
221
Krajolik kao kul turno na slijee
METODE VRJEDNOVANJA KULTURNOG KRAJOLIKA
U cilju vrjednovanja krajolika kao kulturnog naslije-
a potrebno je kvalitativne (prije svega humanisti-
ke) metode vrjednovanja, koje se tradicionalno koriste
u podruju kulturnog naslijea, povezati s ostalima
koje takoer moraju biti ukljuene u proces ouvanja
vrijednosti. Skupni pojam kulturnog znaaja (Cultu-
ral Significance) postaje mjerodavnim mjestom u do-
noenju odluka o statusu naslijea (kulturnog dobra)
te odluka vezanih za budue planiranje ili primjenu
odgovarajuih mjera zatite. Artikulacija vrijednosti
krajolika kao kulturnog naslijea koja je ukljuena u
skupni pojam kulturnog znaaja znai ocjenu prema
odabranim kriterijima. Izraavanje i donoenje ocjene
vrijednosti, tj. vrjednovanje predstavlja kljunu aktiv-
nost u svakom procesu zatite jer izravno utjee na od-
luke o stupnjevima zatite i ostalim moguim zahva-
tima u kulturnom krajoliku. Ocjena vrijednosti moe
se provoditi zasebno, za potrebe donoenja rjeenja
o proglaenju kulturnog dobra, ili moe biti posebni
aspekt u procesu planiranja i upravljanja zatitom kul-
turnog krajolika.
Problemi metode ocjene vrijednosti krajolika kao kul-
turnog naslijea povezani su s nekoliko imbenika, kao
to su razliitost vrsta (kategorija) krajolika te prisutnost
nekoliko tipova vrijednosti, kao to su: kulturne, eko-
nomske, politike, estetske i sl., koje se meusobno pre-
klapaju ili su ponekad suprotstavljene. Tipovi vrijednosti
kulturnog naslijea podloni su promjenama tijekom
vremena, odnosno razvojnih faza kroz povijesna raz-
doblja, pri emu su snano odreeni drutvenim odno-
sima, gospodarskim mogunostima i kulturnim usmje-
renjima drutva. Vrijednosti kulturnog naslijea mogu
biti suprotstavljene zbog primjene razliitih metoda i
alata ocjenjivanja. Strunjaci pojedinih disciplina esto
odreuju znaaj krajolika kao kulturnog naslijea na te-
melju ogranienog broja kriterija, to predstavlja jedan
od razloga zato se kao alternativa predlae objektivan,
sustavan i oevidan proces analize i ocjene svih grupa
(tipova) vrijednosti (dijagram 9).
222
Vrjednovanje kulturnog krajolika ukljuuje skup razlii-
tih kvantitativnih i kvalitativnih metoda te prilagodbu
posebnostima kategorija (vrsta) i tipova krajolika te svrsi
istraivanja i vrjednovanja. Kvalitativne i kvantitativne
metode vrjednovanja proizlaze iz razliitih pristupa. Me-
utim, obje polaze iz stvaranja posrednika (metapoda-
taka), zamjene za sloenost entiteta kulturnog krajolika,
koju nije mogue sagledati ni opisati u cjelini. Podruje
zatite i ouvanja kulturnog naslijea tradicionalno se
oslanja na strune ocjene razliitih znanstvenih/stru-
nih podruja povjesniara umjetnosti, arhitekata, ar-
heologa, etnologa i ostalih, koji donose odluke to se
zatiuje, a potom i smjernice kojim se metodama za-
tiuje. S druge strane, analize fizikih uvjeta kulturnog
naslijea i odreivanja metoda njegove zatite oslanjale
su se na znanstvene i dokumentarne metode. Stru-
ne ocjene razliitih disciplina ostaju vano polazite za
ocjenu vrijednosti, ali se kombiniraju i povezuju s dru-
gim vrstama ocjene vrijednosti ostalih dionika.
Povijesno-umjetniki kanoni, utemeljeni u djelima Rie-
gla, Ruskina i ostalih, ostaju osnovno polazite i temelji
su sadanjih metoda vrjednovanja naslijea.41 U rado-
vima suvremenih teoretiara konzervacije (C. Brandi,
P. Philippot, B. Giovannoni...) istaknuta je potreba da
strunjaci iz podruja zatite konzervatori objekte
zatite sagledavaju unutar ireg konteksta, to je po-
moglo unaprjeenju pojma zatite kulturnog nasli-
jea kao interdisciplinarnog podruja, koje ukljuuje
tehnike i humanistike znanosti i izvan svojih uskih
strunih okvira.42 Metoda kartiranja smatra se osnov-
nim alatom u metodama zatite kulturnog naslijea,
kao sastavni dio istraivanja i ocjene njezina fizikog
stanja. Grafiki prikazi podataka na karti ili planu jasan
su i prepoznatljiv nain njihova organiziranja i rukova-
nja. Strunjaci, kao to su konzervatori, arhitekti, pejza-
ni arhitekti i planeri svakodnevno koriste kartiranje i
41 Usporediti s potpoglavljem Tipovi vrijednosti kulturnog krajolika.
42 U metode zatite ukljuen je razvoj uobiajenih pristupa doku-
mentiranja te analiza iz podruja povijesti umjetnosti i arhitekture.
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

OCJENA VRIJEDNOSTI KULTURNOG KRAJOLIKA / ODREIVANJE KULTURNOG ZNAAJA

PREPOZNAVANJE DOKUMENTIRANJE VRJEDNOVANJE

terenska istraivanja obrasci za prikupljanje kulturna vrijednost

povijesna istraivanja podataka baza podataka povijesna vrijednost

istraivanja ostalih inventarizacija vizualna/estetska vrijednost

izvora tipoloki razvrstaj ekonomska vrijednost

Dijagram 9: Proces ocjene vrijednosti kulturnog krajolika

kartirane podatke, prije svega postojeeg stanja, kao te iz svrhe vrjednovanja vrjednuje li se za potrebe
osnovnu metodu svakog projekta. Analitiki potencijal donoenja rjeenja o zatiti, za planiranje i upravljanje
tehnika kartiranja napredovao je uvoenjem i irokom krajolikom. Polazita za ocjenu vrijednosti znaaja kul-
uporabom geografskih informacijskih sustava (GIS-a) i turnih krajolika proizlaze iz uspostavljenih grupa krite-
povezane digitalne baze podataka. rija za njegove pojedine sastavnice. Vrijednosti krajolika
mogu biti kulturne i okoline, a ukljuuju djelatnosti i
Vrjednovanje kulturnih krajolika za upis na listu kultur-
funkcije koje proizlaze iz razliitih svojstava krajolika.
nih dobara podrazumijeva objektivni postupak na te-
Ta e svojstva (atributi) krajolika biti sastavnice ocje-
melju pripremljene baze podataka, podrobne evidenci-
ne njegova karaktera, koje se najee pripisuju kao
je i dokumentiranja svih njegovih sastavnica. Popisiva-
vrijednosti krajolika. To su: esteska najee vizualna
nje (evidenciju) i dokumentiranje obavlja multidiscipli-
vrijednost kao to su pogledi, scenska podruja, izni-
narni struni tim prema struno prihvaenoj metodi, na
mni krajolici, podruja posebnog znaaja; ekoloka
posebno pripremljenim obrascima koji sadre grafike
ukljuuje stanita, biotope, podruja prirodne batine
i pisane podatke.43 Navedene metode i postupci ovi-
i posebno zatiena podruja; povijesna ukljuuje
se o posebnim obiljejima podruja, ovisno o stupnju
arheoloku batinu, artefakte, uzorke krajolika; kultur-
ouvanosti i zastupljenosti znaajnih vrijednosti poje-
na ukljuuje zgrade, naselja, spomenike; povijesna i
dinih sastavnica kulturnog krajolika (naselja, povijesnih
drutvena; religiozna - ukljuuje svetita, grobna mje-
graevina, vrtova i perivoja i sl.), ali i ostalim obiljejima
sta, mjesta hodoaa; mitoloka - krajolici povezani s
nastalim razliitim meuodnosima prirodnih i kultur-
priama i legendama.
nih elemenata.44 Vrjednovanje je proces utvrivanja
svojstava kulturnog dobra kojim se ustanovljuje zado-
voljavaju li krajolici predhodnom ocjenom prepoznati
kao kulturno-povijesne vrijednosti uspostavljene kri-
terije, odnosno posjeduju li stupanj kulturnog znaaja
za upis na Listu kulturnih dobara. Odabir kriterija ovisi o
dostupnim podatcima iz pripremljene baze podataka

43 Usporediti s potpoglavljima: prostorne analize krajolika korite-

njem GIS-a i Dokumentiranje kulturnog krajolika.
44 Vidjeti potpoglavlje Dokumentiranje kulturnog krajolika.

223
Krajolik kao kul turno na slijee
USPOSTAVA KRITERIJA VRJEDNOVANJA
Proces vrjednovanja kulturnih krajolika ukljuuje odnos
prema grupama kriterija za odreivanje vrijednosti, tj.
kulturnog znaaja pojedinih sastavnica i krajolika kao
posebnog entiteta. Kriteriji se uspostavljaju u odnosu
prema ciljevima i svrsi vrjednovanja. Kriteriji koji se ko-
riste za vrjednovanje krajolika za upis na listu kulturnih
dobara moraju biti sukladni kriterijima uspostavljenim
za ostala kulturna dobra. Temeljeni su na povijesnim,
kulturnim, arhitektonskim, ambijentalnim, arheolokim,
inenjerskim, etnolokim i estetskim vrijednostima po-
jedine sastavnice i krajolika u cjelini. U irokom rasponu
svojih sastavnica krajolik se sagledava kao cjelina, ali
i kroz djelovanje pojedinih sastavnica u skladu s defi-
nicijom da kulturni krajolik predstavlja vie od zbroja
njegovih sastavnih dijelova.45 Kulturni znaaj krajolika
ini zbroj njegovih vrijednosti kao naslijea, a obuhva-
a niz razliitih kulturnih i prirodnih vrijednosti koje ga
kao njegov imanentni dio oituju.
Kriteriji vrjednovanja kulturnih krajolika
meunarodnih organizacija
Temeljni okvir za vrjednovanje kulturnih dobara, pa tako
i kulturnog krajolika na nacionalnoj razini proizlazi iz
meunarodno dogovorenog i uspostavljenog mode-
la vrjednovanja. Kriteriji UNESCO-a za ocjenu Svjetskog
naslijea u koje su ukljueni i kulturni krajolici, predoe-
ni su tablino (tablica 17). Razdvojeni su u dvije gru-
pe: kriteriji (I) do (VI) odnose se na kulturno naslijee,
a (VII) do (XI) na prirodno. 46 Poznato je da se karakter
kulturnog krajolika, koji reprezentira sloeno djelo priro-
de i ovjeka, temelji na naelima da on ne predstavl-
ja samo zbroj pripadajuih sastavnica, ve predstavlja
45 Prema World Heritage Convention krajolik predstavlja kombini-
rano djelo prirode i ovjeka (l.1.); ilustrira razvoj ljudskog drutva i
naselja tijekom povijesti pod utjecajem fizikih ogranienja i/ili mo-
gunosti, predstavljenog njegovim prirodnim okruenjem i uza-
stopnim i postupnim zajednikim djelovanjem drutvenih, gospo-
darskih i kulturnih snaga vanjskih i unutranjih (l. 36); obuhvaa
raznolikost pojava meudjelovanja izmeu ovjeka i njegova priro-
dnog okruenja (l. 37).
46 UNESCO, 2011.b, l. 35 [66].
224
meudjelovanje drutvenih, gospodarskih i kulturnih
snaga te ilustrira razvoj ljudskog drutva i naselja ti-
jekom povijesti. Kulturni krajolik stoga mora zadovoljiti
i pojedine kriterije prirodnih vrijednosti te obuhvaa
listu kriterija od (I) do (VII).
Opa naela koja se primjenjuju za ocjenu krajolika izni-
mne, ope (univerzalne) vrijednosti (outstanding univer-
sal Value) polazite su za stvaranje nacionalnih okvira
vrjednovanja. Prije svega se misli na naelo reprezen-
tativnosti krajolika kojim on predstavlja sutinske i razli-
kovne kulturne elemente jasno odreene geokulturne
regije.47 Pri tome pojam kulturnog krajolika obuhvaa
raznolikost naina pojavnosti meudjelovanja ovjeka i
njegova prirodnog okolia.48 Pitanje ocjene meudjelo-
vanja i funkcionalnih kriterija za odreivanje vrijednosti
kulturnog krajolika zahtijeva znatno sloenije metode
ocjene vrijednosti nego to je to sluaj s materijalnim
sastavnicama. Suvremeni pristup zatiti u veoj se mjeri
temelji na funkciji kulturnog krajolika, nego na materijal-
nim aspektima, a u pojedinim sluajevima funkcional-
ni kriteriji mogu biti presudni za odreivanje njegove
vrijednosti kao naslijea.49 U takvim je krajolicima du-
goroni cilj ouvanje i obnova funkcionalnih obiljeja
kulturnog krajolika, koji u tome neizbjeno zahtijeva
povezanost lokalnih vlasti i stanovnika.
Proces vrjedovanja kulturnog krajolika posljedino je
povezan s metodama njegove zatite. Suvremeni kon-
cept ouvanja kulturnog naslijea u posljednjim je de-
setljeima 20. stoljea s koncepta materijalnih usmjeren
prema njezinim nematerijalnim imbenicima, a umjesto
povijesnog i umjetnikog na iri kulturni koncept.50
47 Ibidem, l. 36.
48 Ibidem, l. 37.
49 Primjerice, u reliktnom kulturnom krajoliku ouvane su materi-
jalne strukture, ali su u veoj ili manjoj mjeri nestala njegova funkci-
onalna obiljeja zajedno s nestankom ivota tradicijskih zajednica. U
takvim je sluajevima najea opcija zadrati i konzervirati stanje s
upravljanjem izvana.
50 Phillips, 2002: 27.
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

Tablica 17: Kriteriji za ocjenu iznimne, ope vrijednosti kulturnog naslijea i krajolika (UNESCO)

KRITERIJI ZA OCJENU IZNIMNE, OPE VRIJEDNOSTI KULTURNOG NASLIJEA I KRAJOLIKA (UNESCO)

I predstavlja remek-djelo ljudskog kreativnog duha
pokazuje vanu razmjenu ljudskih vrijednosti tijekom vremena ili unutar svjetskog kulturnog podruja u razvoju
II
arhitekture i tehnologije, spomenikih djela, urbanistikog ili krajolinog oblikovanja
III jedinstveno ili barem iznimno svjedoanstvo kulturne tradicije i civilizacije ive ili nestale
poseban primjer vrste zgrade, arhitektonskog ili tehnolokog sklopa, ili je krajolik koji ilustrira znaajni stupanj
IV
razvoja u ljudskoj povijesti
poseban primjer tradicijskog ljudskog naselja, koritenja zemlje ili mora, koji je reprezentativan za kulturu te
V
ovjekova meudjelovanja s okoliem, posebice kad je postao ranjiv ili je pod utjecajem nepovratnih promjena
mora biti izravno ili opipljivo povezan s dogaajima ili ivim tradicijama, s idejama ili vjerovanjima, s umjetnikim i
VI
knjievnim djelima izuzetnog univerzalnog znaaja taj se kriterij koristi u povezanosti s ostalima
VII sadri posebne fenomene i podruja izuzetnih prirodnih ljepota i estetskog znaenja

Tablica 18: Kriteriji za ocjenjivanje prirodnih vrsnoa u kulturnim krajolicima

GLAVNI KRITERIJI ZA OCJENJIVANJE PRIRODNIH VRSNOA

U KULTURNIM KRAJOLICIMA SVJETSKOG NASIJEA
zatita bioraznolikosti u divljoj prirodi i u pojedinim kulturnim krajolicima gdje je iznimni primjer
uzoraka tradicijskog koritenja, moe doprinijeti zatiti prirodnih ekosustava, biti podrka divljim
(a)
vrstama flore i faune, pomoi zatiti ope raznolikosti i divljih vrsta, te oblikovati poluprirodna stanita
velikog znaaja za bioraznolikost
zatita bioraznolikosti na farmama gdje moe ouvati iroke vrste domae stoke, razviti i ouvati iroke
(b)
vrste kultiviranih plodova, itarica, voa, domae vrste povra
odrivo koritenje zemlje gdje je to iznimna vrijednost, potovati mogunosti zemlje, ouvati kakvou i
(c)
koliinu tla, upravljati kinicom, ouvati vrsnou vode, smanjiti razvoj, odravati biljni pokrov
poboljati scensku ljepotu na mjestima gdje je kulturni krajolik iznimnih scenskih vrijednosti, proizalih
(d)
iz kontasta i meudjelovanja rada prirode i ovjeka
(e) prikazati na licu mjesta zbirke bilja, herbarije, botanike vrtove i faune (ptica movarica i dr.)
(f ) dokazati iznimni primjer ovjekova meudjelovanja s prirodom, npr. prolih civilizacija
mjesta povijesnih otkria u prirodnim znanostima, primjerice gdje asocijativne vrijednosti proizlaze iz
(g)
takvih otkria

Teorijske rasprave preusmjerene s estetsko-povijesnih Kriterij autentinosti

prema antropoloko-kulturnim pristupima dovele su do
novih prijedloga za konzervatorsko djelovanje.51 Znanst-
veni modeli i postupci ouvanja kulturnog naslijea us-
postavljeni u polju humanistikih znanosti proireni su
na antropologiju i koncepte znaaja, raznolikosti, kolek-
tivne memorije i identiteta, a u sluaju kulturnih krajo-
lika i na ekoloke kriterije i bioraznolikost (tablica 18).
51 Meurs, 2007: 4. Misli se na glavne meunarodne povelje: Ven-
ice Charter on Conservation and Restoration (1964.), Nara Document
on Authenticity (1994.), Burra Charter for Places of Cultural Significance
(1979., 1999.).
kulturnog krajolika
Pojam autentinosti vjerodostojnosti i izvornosti
prvi put je spomenut, iako nije jasno odreen, u Vene-
cijanskoj povelji (1964.) u znaenju rijei izvorni ili isti-
nit. Primjena kriterija vjerodostojnosti prema navede-
noj Konvenciji odnosila se na grau, materijale i fiziku
pojavnost. Koncept vjerodostojnosti bio je u sreditu
pozornosti konferencije UNESCO-a u Nari 1994. godi-
ne, a odreen je u Dokumentu o vjerodostojnosti (Nara

225
Krajolik kao kul turno na slijee
Document on Authenticity).52 Temelji se na stavu da je
autentinost sutinski element u metodama odreiva-
nja, ocjenjivanja, ouvanja i praenja stanja kulturnog
naslijea. Autentinost je odreena kao pripisivanje vri-
jednosti svim vrstama kulturnog naslijea i svim povi-
jesnim razdobljima. Zakljuci sabrani u Smjernicama za
primjenu Konvencije o svjetskom naslijeu (Operational
Guidelines for the Implementation of the World Heritage
Convention)53 naglaavaju da sposobnost razumijevanja
vrijednosti naslijea ovisi o stupnju njegove vjerodo-
stojnosti i istinosti izvora podataka o njima. Spoznaja
i razumijevanje izvornih i naknadnih obiljeja kultur-
nog naslijea, njihovo znaenje i izvori podataka pre-
duvjeti su za ocjenu svih imbenika vjerodostojnosti.
Autentinost odreuje sposobnost kulturnog krajolika
da svoje znaenje prenosi kroz povijesna razdoblja, kao
skup povijesno odreenih obiljeja, koja su rezultat razlii-
tih promjena, od izvornog do sadanjeg stanja.54 Kriterij
i uvjeti autentinost krajolika izraavaju se kroz razlii-
te pokazatelje,55 a ukljuuju: oblikovanje; materijale i
grau; koritenje, namjenu i funkciju; tradicije, tehnike
i sustav upravljanja; smjetaj/poloaj i okolinu; jezik i
ostale oblike nematerijalne oblike naslijea; duh i osje-
aje; ostale vanjske i unutarnje faktore.
Ocjena autentinosti povezana je s materijalnim obi-
ljejima i graom krajolika, kao ouvanost/preivjelost
povijesne grae, koja doprinosi ocjeni njegovih vrijed-
nosti. To znai zatitu izvornog izgleda i uzoraka koji
su ocijenjeni kao vani ili zatitu naknadnih slojeva iz
razdoblja znaaja, ako se krajolik razvijao tijekom du-
ih razdoblja. Izvornost organizacije krajolika i njego-
vo oblikovanje obuhvaa ocjenu uzoraka prostorne
52 ICOMOS, 1994., Nara Document on Authenticity [83].
53 *** 1994.a ...1. Ouvanje kulturne batine u svim njezinim oblicima
i povijesnim razdobljima. Sposobnost razumijevanja vrijednosti ovisi o
stupnju u kojemu su izvori podataka o vrijednostima razumljivi ili istiniti.
2. Znanje i razumijevanje izvora podataka, izvornih i naknadnih obiljeja
osnova je za ocjenjivanje svih imbenika autentinosti. 3. Svaka ocjena
vrijednosti kao vjerodostojnost pripadajuih izvora podataka moe biti
razliita, stoga se sagledava zajedno s kulturnim kontekstom. 4. Od naj-
vee je vanosti i urnosti prepoznavanje i dokumentiranje batinske vri-
jednosti te vjerodostojnost i istinost pripadajuih izvora podataka. [46]
54 2000. , Charter of Krakow [98].
55 *** 2011.b, l. 21 [66].
226
organizacije, kao to su matrica krajolika i prostorna
kompozicija/organizacija oblikovana sustavima kre-
tanja, prometnica, parcelacije i slino. Ako je glavna
vrijednost krajolika sadrana u kontinuitetu koritenja
i funkcijama, treba biti mogue oditati slojevitost ra-
zvoja i preobrazbu izgraenih oblika i prostornih uzo-
raka svih preivjelih/ouvanih slojeva krajolika. Tradi-
cijski uzorci koritenja koji obiljeavaju krajolik esto
su povezani s tradicijskim znanjima, vjetinama i teh-
nikama. Obiljeja i vrijednosti lokacije i okoline, odno-
sno prostornog konteksta, koje odgovaraju izvornom
i ostalim razdobljima znaaja krajolika, takoer mogu
doprinijeti poveanju ili smanjenju njegova znaaja.
Koritenje navedenih izvora za ocjenu autentinosti
zahtijeva prije svega dokumentiranje i sa stanovita
umjetnikih, povijesnih, drutvenih i ostalih disciplina.
Razmatranje vjerodostojnosti ne moe biti ogranieno
samo na provjeru i zatitu povijesnih istina u materi-
jalnim sastavnicama, ve je u sluaju krajolika s kon-
tinuitetom tradicijskih funkcija od temeljne vanosti
prepoznavanje i uvanje drutveno-kulturne auten-
tinosti, koja treba biti integrirana u sustave planiranja
i upravljanja.56
Kriterij integriteta kulturnog krajolika
Kriterij integriteta izraava mjeru cjelovitosti i izvor-
nosti (intaktnosti) prirodnog i kulturnog naslijea i
njegovih atributa.57 U Venecijanskoj povelji pojam in-
tegriteta koriten je u smislu znaenja rijei: cjelovi-
tost (wholeness), potpunost (completeness), vrstoa
(soundness), a izraen je kao oznaavanje materijal-
nih svojstava kulturnog naslijea. Naelo integriteta
ishodite je dananjeg UNESCO-ova pristupa zatiti
krajolika, koji ukljuuje povezivanje kulturnih i prirod-
nih sastavnica i struktura, materijalnih i nematerijalih
obiljeja, strunih i javnih gledita. Odnosi se na prepo-
znavanje funkcionalnih i povijesnih obiljeja mjesta.58
56 Stovel, 2007.
57 *** 2011.b, l. 88 [66].
58 Jokilehto, 2006: 135. The identification of the functional and histo-
rical condition of the site or the ability of a property to secure or sustain
its significance over time.

Dokazivanje uvjeta integriteta u okviru iznimne, uni-
verzalne vrijednosti zahtijeva ocjenu59 u kojoj je mjeri
kulturno dobro:
- ukljuilo sve elemente potrebne za izraavanje svoje
iznimne univerzalne vrijednosti
- odgovarajue veliine kojom se osigurava potpuna
zastupljenost znaajki i procesa koji e prenijeti znaaj
kulturnog dobra
- u groeno od tetnog djelovanja raz voja i/ili
zanemarivanja.
Najjasnija ocjena integriteta zasnovana je na prisutno-
sti prepoznatljivih sastavnica izvornog, a u sluajevima
kontinuiranog krajolika, oblikovanja i funkcija kroz sva
povijesna razdoblja njegova razvoja. Integritet se naj-
ee sagledava kao drutveni, funkcionalni, strukturni
i vizualni. Drutveni i funkcionalni integritet mjesta od-
nosno krajolika odnosi se na prepoznavanje funkcija i
procesa na kojima je bio temeljen njegov razvoj tijekom
povijesti, povezan s meudjelovanjem drutva, njego-
vim stavovima i shvaanjima, koritenjem prirodnih
izvora, demografskim kretanjima i slino.60 Prostornom
identifikacijom elemenata koji dokumentiraju navedene
funkcije i procese u krajoliku odreuje se njegova struk-
turna cjelovitost s naglaskom na preivjele, odnosno
ouvane elemente povijesnog razvitka. Oni prenose
svjedoanstvo kreativnosti zajednice ili pojedinaca te
neprekidnosti funkcija i sadraja u ouvanim prostor-
nim cjelinama, naseljima, graevinama i strukturama,
stvarajui osjeaj cjelovitosti podruja.
Vizualni integritet je, kao rezultat povijesnog razvoja,
usko povezan s odreenjem estetskih aspekata krajo-
lika. Ispravno vrjednovanje stanja krajolika i planiranja
buduih promjena pretpostavlja provoenje anali-
ze funkcionalne i strukturne cjelovitosti, analizom i
interpretacijom razvoja sustava upravljanja tijekom
59 *** 2011.b, l. 88 [66].
60 Funkcionalni integritet posebno je oigledan u sluaju industrij-
skih krajolika, kao to su tvornice, postrojenja, oprema i vanjski prostori
te osigurava uvid u cjelovitost procesa. Slino je i s urbanim krajoli-
cima, raznolikih struktura i funkcija. On je referenca za razumijevanje
znaenja razliitih elemenata ugraenih u okoli.
Vrjednovanje kulturno g k rajolika
povijesti. Na taj se nain jami da povezane vrijedno-
sti krajolika nee biti naruene ni buduim razvojem.
Pojam integriteta moe se koristiti kao instrument
za odreenje opsega povijesnog urbanog krajolika,
uzimajui u obzir funkcije koje odreuju drutveni i
kulturni integritet, kao i prostorne cjeline koje repre-
zentiraju strukturnu cjelovitost podruja. Pozornost
treba posvetiti odnosu urbanog krajolika ili drugog
izgraenog okolia i njima pripadajue ruralne ili pri-
rodne okoline. U mnogim sluajevima nije dovoljno
zadrati se samo na granicama krajolika visokih vrijed-
nosti, ve treba uzeti u obzir iri teritorijalni kontekst,
njegovu okolinu.
Pojam cjelovitosti (wholeness) jedan je od kljunih ele-
menata u teoriji restauracije Cezara Brandija, vaan zbog
odreivanja granica izmeu metode restauracije i rein-
tegracije. Glavna svrha metode konzervacije jest ou-
vanje iz ega se moe iitati estetska i povijesna vri-
jednost spomenika.61 Meutim, vrijednosti autentinosti
(vjerodostojnosti, izvornosti) i integriteta (cjelovitosti)
ne trebaju biti premone nad ostalim vrijednostima,
od kojih su pojedine relativne i promjenjive.62 Prethod-
nim je razmatranjima prikazana razlika izmeu pojmova
autentinosti (vjerodostojnosti) i integriteta (cjelovitosti)
kulturnog naslijea i krajolika. Autentinost (vjerodostoj-
nost) jest kvalificirajui element krajolika, dok se integri-
tet odnosi na stupanj ouvanosti, tj. cjelovitost krajolika i
njegovih elemenata, te s njima povezanih funkcionalnih
i povijesnih obiljeja. Krajolici i njihova obiljeja moraju
biti u dobrom fizikom stanju i dobro ouvanim funk-
cijama, s kontroliranim utjecajima naruavanja vrijed-
nosti. Da bi zadovoljio kriterij integriteta krajolik treba
sadravati znaajan omjer elemenata, obiljeja i uzoraka
potrebnih za prenoenje vrijednosti cjelovitosti. Takoer
61 Brandi, 1963.
62 Suvremeni tautoloki argumenti protiv istinitosti naslijea podr-
avaju vjerovanje u postojanje prirodne istinitosti voeno stavom da
postoji stanje obmane. Sukladno takvim argumentima, jedino mo-
gue stanje objekta konzervacije je sadanje, zateeno stanje. Ostala
stanja, kao to je izvorno i autentino samo su konstrukcije bazirane
na istraivanjima, izboru ili ukusu konzervatora. Uloga autentinosti
i integriteta je prema tome fiktivna ili ideoloka, prema autentinom
stanju, preferiranom ili oekivanom.
227
Krajolik kao kul turno na slijee
treba biti odravan kontinuitet funkcije krajolika, koji
sutinski odreuje njegov karakter.63
Kontinuitet i obiljeja okoline krajolika osiguravaju se
pomou odreivanja tzv. dodirnih, kontaktnih podru-
ja (buffer zone) mjerama kontrole razvoja. Dodirna po-
druja takoer trebaju zatititi svoj karakter na nain
usklaen s mjerama zatite kulturnog krajolika. Inte-
gritet i autentinost postoje kao dva nadopunjavajua
i komplementarna pojma, pri emu se jedan ne moe
zamijeniti drugim.64
Ostali kriteriji vrjednovanja
kulturnog krajolika
Osim glavnih kriterija autentinosti i integriteta, na
kojima se temelji zatita krajolika Svjetskog naslijea
u europskim i izvaneuropskim zemljama, ustrojeni su
i dodatni kriteriji za vrjednovanje kulturnih krajolika.
Kriteriji za ocjenu kulturnih krajolika i zadovoljavanja
njihovih svojstava za upis u Registar kulturnih dobara
trebaju biti usklaeni s ostalim vaeim kriterijima za
kulturna dobra, koji se primjenjuju u Hrvatskoj.65 Me-
utim, svi kriteriji primjenjivi na ostale vrste kulturnih
dobara nisu openiti, niti izravno mjerodavni za sva
obiljeja i sve sastavnice kulturnog krajolika. Primjerice,
u Velikoj Britaniji je grupa kriterija koja se primjenju-
je za povijesne spomenike (Scheduling Ancient Monu-
ments) bila polazite za izradu kriterija vrjednovanja
povijesnog krajolika, a primijenjena je u praktinim
primjerima istraivanja kulturnih krajolika u Engleskoj
i Walesu (tablica 19).66
Kriteriji primijenjeni za odreivanje iznimnih kul-
turnih krajolika u Sloveniji jesu: ouvanost prirode,
63 Krajolici vrjednovani zbog svojih oblikovnih i asocijativnih vrijed-
nosti i obiljeja osjetljivi su na promjene funkcija, doim e krajolici
vrjednovani kao razvijajui (agrikulturni) biti najbolje upravljani ako
se funkcije koje odreuju njihov karakter i nadalje odravaju.
64 Jokilehto, 2006: 1.
65 Nije donesen posebni pravilnik kao podzakonski akt, ve se prim-
jenjuje Uputa o vrjednovanju kulturnih dobara predloenih za upis u
Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (Ministarstvo kulture RH,
klasa 612-08/04-01-06/03, ur. broj: 532-10-1/8-5, Zagreb, 21. svibnja
2004.).
66 *** 1996.a.
228
raznolikost, prostorni red, harmoninost i simboliki
znaaj prirodnih i kulturnih elemenata.67 Osim nave-
denih, za odreivanje podruja osobitih vrijednosti
koriteni su i ostali kriteriji (tablica 19).68 Usporedbom
kriterija za ocjenu krajolika primijenjenih u Engleskoj
i Walesu te u Sloveniji, zakljuuje se da se veim dije-
lom podudaraju. Za razliku od modela primijenjenog u
Velikoj Britaniji, slovenski model ocjene u vrlo se maloj
mjeri oslanja na antropogene, kulturne sastavnice; u
ocjenu se ne uzimaju kriteriji povijesne dubine, doku-
mentacije, grupne vrijednosti i cjelovitosti. Simbolike,
kulturne i asocijativne vrijednosti ocjenjuju se kroz na-
seobinske uzorke i izraajne prirodne i arhitektonske
elemente. Navedene vrijednosti ukljuene su u kriterij
prostornog reda.
Analiziran je i sustav vrjednovanja kulturnih krajolika koji
se primjenjuje u Australiji koja ima dugogodinju tradi-
ciju skrbi o krajolicima te se pokualo povezati kriterije s
pojedinim grupama vrijednosti na nain prikazan tabli-
no (tablica 20). Svrha provedenih analiza jest usporedba
kriterija i grupa vrijednosti primijenjenih u sustavima s
dobrom organizacijom zatite kulturnih krajolika, kao
polazitem za utvrivanje prijedloga modela ocjene
vrijednosti kulturnih krajolika u Hrvatskoj.
67 *** 2005.c; ***2002. d [68].
68 Ogrin, 1996., ***2005.c: 1. krajina nakazuje strukturno vrednost, ki
je opredmetena v dovrenem ali svojevrstne krajinskem vzorcu, 2. krajina
razodeva visoko stopnjo ujemanja med rabo prostora in naravnimi znail-
nostmi, 3. krajinski vzorec se ujema s poselitvenim,4. v zgradbo krajine so
vgrajeni gospodarski, ekoloki in kulturni vidiki, 5. krajina ima avtentino
zgradbo in veliko prievalno vrednost, 6. v krajini so navzoe zgodovin-
ske, arheoloke in druge kvalitete, 7. krajina je izjemna v doloeni poseb-
ni znailnosti naravne ali kulturnega znaaja, 8. vrednost naselbinske-
ga vzorca ali posamine oz. skupinske arhitekture, 9. mono izraena
sestavljenost krajinske zgradbe, 10. kompleksnost, ki jo ustvarja pestrost
znotraj iste strukturne enote, 11. jasno itljiv zapis doloenega druben-
ega reda ali razmer, 12. krajina je nosilec doloene simbolike, 13. krajina
je reprezentativna za posamezno regijo, 14. krajina je zaradi svoje reprez-
entativnosti pomembna za pouk, izobraevanje javnosti, 15. krajina ima
perspektive za preivetje (ohranitev).
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

Tablica 19: Usporedba kriterija za ocjenu vrijednosti krajolika primjenjenog u Velikoj Britaniji (Engleska i Wales) i Sloveniji

KRITERIJI ZA OCJENU VRIJEDNOSTI KRAJOLIKA

KRITERIJ ENGLESKA I WALES SLOVENIJA
starost /razdoblje
1 Povijesna dubina (time-depth).
period
rijetkost Stupanj rijetkih preivjelih elemenata povijesnog tipa
2
rarity u dananjem krajoliku.
Poveava razumijevanje krajolika, poveava njegov
dokumentacija
3 znaaj, teko ju je kvantificirati zbog razliite prirode i
documentation
akademske vrijednosti dokumentacijskog materijala.
Odnosi se na raznolikost ili slinost elemenata,
grupna vrijednost
4 njihovu strukturnu i funkcionalnu usklaenost i
group value
povezanost.
Izvornost grae, vrijednost
preivjelost/stanje Odnosi se na stupanj preivjelih i ouvanih izvornih
5 svjedoanstva; povijesna graa,
survival/condition elemenata u krajoliku.
tradicijski oblici stanovanja i aktivnosti.
raznolikost Pojedini krajolici sadre kombinacije visoke vrsnoe i Sloenost koju stvara raznolikost unutar
6
diversity obiljeja ili pojedinih vanih atributa. iste krajoline jedinice.
ranjivost Vrijednost moe biti smanjena zbog zanemarivanja,
7
vulnerability nemara ili tetnog tretmana.
potencijal Odnosi se na potencijal krajolika za budua Ima budunost za opstanak i ouvanje.
8
potential istraivanja. Znanstvena i edukacijska vrijednost.
Krajolik ili pojedina sastavnica iznimna po
Jedinstvenost i reprezentativnost za
reprezentativnost tipolokom odreenju na tom podruju s obzirom
pripadajuu regiju; simboliki znaaj
9 representativeness na kakvou, vrijednost i usporedive sastavnice. Zbog
prirodnih i kulturnih elemenata.
jedinstvenosti i neponovljivosti nositelji su identiteta
i pomau stvaranju prepoznatljivosti.
Znaaj krajolika moe biti povean njegovom
cjelovitou to se odnosi na preivjeli izvorni
cjelovitost karakter i oblik. Rezultat vidljivosti i itljivosti
10
integrity elemenata krajolika poveat e njegovu vrijednost
ugode. Poveana vidljivost i itljivost poveat e
lake razumijevanje javnosti.
Povijesni procesi i uzorci koji su oblikovani zajedno
s pojedinim elementima. Povijesni procesi i uzorci Harmoninost, prostorni red.
dobro su odravani i neprekinuti, a krajolik sadri Usklaenost izmeu koritenja prostora
usklaenost veinu izvornih funkcija koje poveavaju njegovu i prirodnih obiljeja.
11
coherence usklaenost. Jasno razluive i prevladavajue teme Dosljedna strukturna vrijednost
mogu poveati usklaenost i vanost krajolika. krajolika/uzorka.
Kriterij usklaenosti pojedinih sastavnica kljuna je
odlika identiteta krajolika.
Imaju simboline, kulturne i asocijativne
povezanost Povezanost s osobama, pokretima ili dogaajima iz
12 vrijednosti; nositelji su nacionalnog
association povijesti, povezanost s literaturom i umjetnosti.
identiteta.
mogunost Potencijalne vrijednosti za razvoj javnih, edukacijskih
13
Amenity i rekreacijskih sadraja.
karakteristinost, Elementi koji se esto ili pravilno javljaju u krajoliku, Izrazitost naseobinskih uzoraka, izraajni
14
tipinost / tipicality bez kojih ga nije mogue opisati. arhitektonski elementi.
prirodna vrsnoa Posebne prirodne vrijednosti; ouvanost
15
nature quality prirode.
16 scenska vrsnoa
Visoke doivljajne vrijednosti.
scenic quality

229
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 20: Odnos kriterija i tipova vrijednosti kulturnog krajolika prema metodi ICOMOS-a, Australija

KRITERIJI I TIPOVI VRIJEDNOSTI KULTURNIH KRAJOLIKA

KRITERIJ OITE / FIZIKE VRIJEDNOSTI
Mogu li mogunosti mjesta doprinijeti podatcima o povijesti regije kroz sadanja arheoka
ARHEOLOKI PODATCI
istraivanja, kao i ostala koja koriste arheoloke metode
Je li podruje znaajno zbog svog oblikovanja, mjerila, dekoracije, stila, razdoblja, vjetina
ARHITEKTONSKA OBILJEJA
gradnje i ostalih ahitektonskih elemenata
Prikazuje li inovativne metode gradnje i oblikovanja, rijetke materijale gradnje ili je rani
TEHNOLOKA OBILJEJA primjer koritenja pojedinih graditeljskih tehnika, ima li potencijal za doprinos podatcima
o povijesti tehnologija
ZNANSTVENI DOPRINOS Ima li krajolik potencijal za osiguranje znanstvenih podataka o povijesti regije
Jesu li krajolik ili njegova obiljeja jedinstveni, nesvakidanji, nezajedniki ili rijetki u
RIJETKOST
prostoru, na regionalnoj i nacionalnoj razini s obzirom na povijesne teme
Je li krajolik dobar primjer svoje vrste u pogledu oblikovanja, tipa, obiljeja, koritenja,
REPREZENTATIVNOST
tehnologije i povijesnog razdoblja
Posjeduje li krajolik cjelovitost, znaajna obiljeja iz doba njegovog ustroja ili kasnijih
CJELOVITOST
razdoblja kad su se dogodile vane promjene i dodavanja
RANJIVOST Je li krajolik ranjiv na pogoranje i destrukcije, kao i za prijetnje od aktivnosti namjene i koritenja
Je li krajolik dio grupe batinskih mjesta kad se sagledava kao cjelina koja poveava
GRUPNA VRIJEDNOST
batinske vrijednosti mjesta i grupe/krajolika ili poveava njegovo znaenje
POVIJESNE VRIJEDNOSTI
Je li krajolik povezan sa ivotom i radom ljudi, kao dobro poznata i vana pojedinana ili
LJUDI
grupna organizacija
DOGAAJI Je li krajolik povezan s vanim dogaajima u lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj povijesti
Je li krajolik povezan s vanim procesima, temama i uzorcima lokalne, regionalne ili
UZORCI
nacionalne povijesti
KULTURNE VRIJEDNOSTI
Je li krajolik sredite identiteta zajednice, regionalnog ili nacionalnog identiteta i sense of
IDENTITET
place, te omoguava li oitost kulturnog i povijesnog kontinuiteta
Nosi li krajolik visoko javno potovanje za batinu i estetske vrijednosti ili je sredite
JAVNO POTOVANJE
duhovnog, politikog, nacionalnog i ostalog kulturnog uvstva
VRIJEDNOST Posjeduje li krajolik simboliki i memorijalni znaaj za ljude koji ga koriste, ili su ga koristili,
SJEANJA ili su potomci, kao rezultat posebnih interesa ljudi, karaktera ili vizualne privlanosti
Sadri li krajolik potencijal za javnu edukaciju, osvjeivanje ljudi, razumijevanje i divljenje
EDUKACIJSKA VRIJEDNOST
povijesti i kulturi
ZAKONSKO Je li krajolik prepoznat u zakonu kao kulturno dobro, kao zatieni dio prirode, arheoloko
PREPOZNAVANJE mjesto i sl.

Stupanj znaaja kulturnog krajolika nakon ispunjavanja postavljenih kriterija te odraa-

Pojam kulturnog znaaja69 (cultural significance) oznaa-
va ukupnu vrijednost krajolika koja mu se pripisuje
69 Prema Oxford English Dictionary: sign, a mark or device having
some special meaning or import attached to it kao znak (obiljeje) i
smisao koji neemu daje posebno znaenje i vanost koja mu je do-
dana. U filozofiji je sign povezan sa semiotikom i istraivanjima od-
nosa izmeu znaka i njegova znaenja. Moe biti definiran i kao sva-
ki podatak koji nosi entitet. Pojam znaaj (significance) ima nekoliko
razliitih znaenja, a prije svega se odnosi na prepoznavanje znaaja
mjesta/krajolika u odnosu na objekt oznaavanja, iji znak predstav-
lja i ije podatke prenosi.
va stupanj njegove vanosti. Odreivanje kulturnog
znaaja krajolika odvija se u sloenom sustavu ocjene
razliitih kulturnih i prirodnih vrijednosti prema jasno
postavljenim kriterijima, ali i kroz percepciju ljudi koji su
s njim povezani. Kulturni znaaj kao temeljno mjesto u
ocjeni naslijea bio je u sreditu zanimanja Povelje za
mjesta kulturnog znaaja (Charter for Places of Cultural Si-
gnificance) koju je uspostavio ICOMOS Australija, u kojoj
je kulturni znaaj opisan kao estetska, povijesna, znan-
stvena, drutvena i duhovna vrijednost za prole, sadanje

230

i budue narataje.70 Kulturni znaaj je sadran u samom
krajoliku, njegovoj grai, okolini, namjeni, povezanosti-
ma, znaenjima te u pripadajuim graevinama. Ukrat-
ko, kulturni znaaj se koristi u odreivanju vrijednosti koje
pomau razumjeti prolost, obogatiti sadanjost i koje e
biti vrijednost za budue narataje.71
Ocjena kulturnog znaaja izravno je povezana s nai-
nom budueg djelovanja u kulturnom krajoliku, stoga
ima presudni utjecaj na postupke i programe razvitka,
poglavito u suvremeno doba u podruju naglo rastueg
kulturnog turizma.72 Kulturni znaaj je postao sredinjim
mjestom zatite naslijea; prema suvremenim pristupi-
ma zatiti kulturnog naslijea ono nije ouvano zbog
vrijednosti, funkcije i znaenja koje je imalo u prolosti,
ve zbog poruka i simbola kojima komunicira u sada-
njem vremenu i prenosi ih buduim naratajima. Glavni
cilj zatite ne sastoji se samo u konzerviranju i zatiti ma-
terijala, tj. fizike supstancije krajolika zbog ekonomske
koristi i funkcionalnih razloga, ve u ouvanju njegova
znaenja koje ima za pojedince ili drutvene grupe da-
nas i u budunosti.
Na temelju analize domae i meunarodne literature te
teorijskog okvira iznesenog u poveljama o zatiti kultur-
nih dobara, napose onima koje se odnose na krajolike,
istrauju se kriteriji za odreivanje stupnja kulturnog
znaaja. Kulturni znaaj nacionalnog, regionalnog ili
lokalnog stupnja odreuje se prema vrijednosnoj ska-
li, odnosno stupnju vanosti. Koncepcija Nacionalnog
registra kulturnih dobara u mnogim zemljama, a time i
krajolika, zasniva se na zadovoljavanju kriterija za odre-
ivanje stupnja znaaja. Za analizu metode i prepozna-
vanje nacionalnog znaaja odabrani su primjeri: ameri-
kog National Park Service (NPS)73 i primjeri Engleske74 tzv.
Izjava o znaaju (Statement of Significance, SOS), zatim
70 ICOMOS, Australia, Charter for Places of Cultural Significance, Burra,
prihvaena 1979. god., a revidirana i prihvaena 1981., 1988. i 1999.
godine [85].
71 Ibidem, l. 2 [85].
72 ICOMOS, 1999.b, International Cultural Tourism Charter (Managing
Tourism at Places of Heritage Significance), Mexico [86].
73 *** 1999.c [49].
74 *** 2008.a [61].
Vrjednovanje kulturno g k rajolika
metode ICOMOS-a te kriteriji UNESCO-a za nominaciju
na listu Svjetskog naslijea.
Ocjena znaaja kulturnog krajolika provodi se metoda-
ma istraivanja povijesnog i usporedbenog konteksta.
Meutim, ona ne znai i ne ukljuuje samo akadem-
ske postupke, ve se u novijim primjerima europske
prakse, osobito u Engleskoj, u njega sve vie ukljuuju
svi dionici osim znanstvenika i strunjaka vezanih uz
problematiku krajolika, tu su i ekonomisti, lanovi lokal-
ne zajednice, stanovnici i ostali koji sudjeluju u pitanji-
ma zatite naslijea.75 Poznato je da je kulturni znaaj
naslijea podloan stalnim promjenama, a krajolici se
nastoje tumaiti i kao sredstvo za stvaranje vrijednosti
drutvenih grupa i pojedinaca. Kulturni znaaj omo-
guava iznoenje ocjene vrijednosti krajolika pri emu
povezuje razliite tipove vrijednosti. Pri utvrivanju kul-
turnog znaaja krajolika u procesu ocjenjivanja uklju-
uju se sve sastavnice i obiljeja presudni za njegovo
razumijevanje. Takvi podatci prema engleskom modelu
LANDMAP76 ukljuuju:
75 *** 2010.b, The basic criterion for listing a building is that it must hold
special historic or architectural interest. For a monument to be scheduled
it must be nationally important by reason of its historic, architectural, ar-
tistic, traditional or archaeological interest. Parks and gardens and bat-
tlefields may be registered if they are of special historic interest. Conserva-
tion areas will be designated if they are of special historic or architectural
interest, the character and appearance of which it is desirable to preserve
or enhance. All of these criteria have two components: the nature of the
interest or significance that defines the designation and the relative im-
portance of that significance. [65]
76 Uvoenje novog pristupa ocjene krajolika LANDMAP (Landsca-
pe Assessment and Decision Making Process) u Walesu osigurava iroki
raspon podataka koji mogu pomoi politici planiranja razvoja prosto-
ra te odreivanje podruja krajolika koje imaju posebne vrijednosti.
Model LANDMAP je slubeno priznati nain ocjene krajolika u Wale-
su. Odreivanje i prepoznavanje podruja koje posjeduju vrijednosti
za zatitu kao kulturni krajolici uvedeno je u Ujedinjenom kraljevstvu
(UK) 1947. godine zakonom Town & Country Plannig Act i nastavlja
se do danas. Krajolici se ne zatiuju zakonom o kulturnim dobrima,
ve mjerama prostornog planiranja. Takav je pristup dopuna pre-
poznavanju kulturnih krajolika osim zakonom priznatih nacionalnih
parkova i podruja iznimnih prirodnih ljepota (Areas of Outstanding
Natural Beauty, AONB). Na taj se nain osigurava vaan planski alat za
ouvanje i obogaenje vrsnoa i raznolikosti krajolika u UK. Velika mu
je primjena na lokalnoj razini gdje ima veliku ulogu u razvoju razu-
mijevanja i jaanja javne svijesti o krajolinim obiljejima i karakteru,
vrsnoama koje ine podruja razliitima i daju zajednicama njihov
osjeaj pripadnosti sense of place. [53]
231
Krajolik kao kul turno na slijee
- razvojni slijed kulturnog krajolika i preivjelu/ouva-
nu grau
- rijetkost i/ili tehnike vrsnoe kulturnog krajolika ili
njegova dijela
- funkciju krajolika, njegovih zasebnih dijelova i/ili
sastavnica
- odnos krajolika i njegovih sastavnica s okolinom
- kulturne, povijesne, gospodarske i ostale utjecaje koji
su bili presudni za oblikovanje, organizaciju i grau
kulturnog krajolika
- znaenje kulturnog krajolika za ljude koji ga koriste ili
su ga koristili, ili su njihovi potomci
- povijesne sadraje
- z nanstvene ili istraivake potencijale kulturnog
krajolika
- odnos kulturnog krajolika prema ostalim podrujima
u pogledu prostorne organizacije, oblikovanja, tehno-
logije, naina koritenja ili podrijetla
- ostale imbenike vane za razumijevanje kulturnog
krajolika.
Kulturni krajolik, zajedno sa svojim sastavnicama (kao i
ostale vrste kulturnog naslijea) posjeduje razliite stup-
njeve i razine znaaja. Stupnjevi znaaja ocjenjuju se
kao vrlo visoki, visoki, umjereni, niski, bez vrijednosti,
koji su povezani s razinom kulturnog znaaja koja se
kree od meunarodne (ope, univerzalne), nacionalne,
regionalne i lokalne. Njihov odnos prikazan je tablino
(tablica 23).
Kriteriji odreivanja kulturnih krajolika
nacionalnog znaaja
Niz europskih i izvaneuropskih zemalja ima jasno odre-
ene kriterije prema kojima se odreuju kulturna dobra
koja se upisuju u Registar nacionalnih dobara. Odrei-
vanje krajolika i mjesta nacionalnog znaaja odvija se
prema jasno opisanoj grupi kriterija koje je u SAD us-
77
postavio National Park Service (NPS). Prema kriterijima
77 Birnbaum, 1994.; Melnick, 2000.; ***1999.c [49].
232
za upis u Nacionalni registar Australije78 krajolik mora
sadravati vrsnou znaaja za nacionalnu povijest, ar-
hitekturu, arheologiju, inenjerstvo i kulturu, zadovolji-
ti nekoliko kriterija integriteta u pogledu: oblikovanja,
materijala, okoline, vrsnoe izrade, doivljaja i poveza-
nosti s nacionalnom povijesti, dogaajima ili osobama.
Prema usporedbenoj analizi prikazanoj tablino (tablica
21) ocjena stupnja znaaja kulturnih krajolika nacional-
nog registra povezana je s:
- razinom vanosti dogaaja i osoba povezanih s naci-
onalnim podrujem
- opsegom i stupnjem kreativnih i tehnikih ostvarenja,
visoke umjetnike vrijednosti, kao djelo pojedinca ili
zajednice
- potencijalom za prenoenje podataka vanih za razu-
mijevanje povijesti
- karakteristinim, rijetkim, posebnim ili ugroenim i-
niteljima kulturne povijesti.
Kriteriji za odreivanje kulturnog naslijea (u koje su
ukljueni i kulturni krajolici) nacionalnog znaaja u Ve-
likoj Britaniji79 razlikuju se od prethodno analiziranih
amerikih i australskih modela. Odluke o nacionalnom
znaaju svih vrsta kulturnog naslijea donose se na te-
melju kriterija koji ukljuuju provedbu metode karak-
terizacije, a potom ocjenu znaaja. Cilj je prepoznati
krajolike iji se nacionalni znaaj odraava kroz nacio-
nalnu povijest ili je reprezentativni domet pripadajueg
tipa i razdoblja. Kriteriji su povezani s propisanim me-
todama ocjene karaktera krajolika (landscape character
assessment) i odnose se na dva stupnja, prvi je provo-
enje karakterizacije kulturnog krajolika, a potonji je
donoenje ocjene znaaja (tablica 22). Kulturni krajo-
lici nacionalne razine znaaja odreuju se na temelju
stupnja znaaja.
78 *** 2005.a [56].
79 Na temelju zakona Ancient Monuments and Archaeological Areas
Act (1979. godina) postoje dvije grupe kulturnih dobara: Scheduled
Monuments i Listed Buildings. English Heritage, Department for Com-
munities and Local Government, Department for Culture donosi kriterije
za upis na listu kulturnih dobara nacionalnog znaaja. Odreivanje
kulturnih dobara nacionalnog znaaja usko je povezano je s nacio-
nalnim programom zatite.
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

Tablica 21: Kriteriji za odreivanje kulturnih krajolika nacionalnog znaaja

KRITERIJI NACIONALNOG REGISTRA

KRITERIJ/
SAD AUSTRALIJA
TIP VRIJEDNOSTI
Povezanost, Mjesto je znaajno sa stanovita kulturne
Povezan s dogaajima koji imaju znaajni
drutvena, povijesna batine ako je vano u pokazivanju razvoja ili
doprinos za ire uzorke amerike povijesti.
vrijednost uzoraka povijesti odreenog podruja.
Ima posebnu povezanost sa ivotom ili radom
Povezanost, Povezan sa ivotom i osobama znaajnim za
pojedine osobe, grupe ili organizacije od
drutvena vrijednost ameriku prolost.
znaaja za povijest.
Reprezentativnost, Odraava razliita karakteristina obiljeja tipa, Vano je za pokazivanje visokog stupnja
estetska, razdoblja, metode gradnje i reprezentira djelo kreativnih i tehnikih ostvarenja, postignua
evidentna vrijednost majstora ili sadri visoku umjetniku vrijednost. pojedinog razdoblja.
Doprinosili su ili mogu doprinijeti podatcima
Potencijal,
vanim za povijest ili prapovijest, dobra koja Ima mogunosti za prenoenje podataka koji
dokumentarna,
mogu prenositi podatke znaajne za povijest i e biti potrebni za razumijevanje povijesti.
drutvena vrijednost
prapovijest.
Dokumentarna, Daje podatke znaajne za povijest ili Vano je u pokazivanju glavnih karakteristika
povijesna vrijednost prapovijest. pojedinih vrsta kulturnog mjesta.
Vano je za pokazivanje pojedinih estetskih
Estetska vrijednost Mnogi oblikovani krajolici. obiljeja vrjednovanih od zajednice ili
pojedinih kulturnih grupa.
Mjesto je znaajno ako pokazuje rijetke,
Povijesna vrijednost
posebne ili ugroene aspekte kulturne povijesti.
Ima jaku ili posebnu pridruenost s
Drutvena, duhovna
pojedinom zajednicom ili kulturnim grupama
vrijednost
iz drutvenih, kulturnih ili duhovnih razloga.

Tablica 22: Kriteriji za ocjenu kulturnog krajolika nacionalnog znaaja u Velikoj Britaniji

KRITERIJ ODREENJE
Razdoblje / Period Spomenici svih razdoblja mogu biti ouvani.
KARAKTERIZACIJA
Rijetkost / Rarity Rijetkost pojedinih vrsta naslijea u odnosu na tipinost.
KRAJOLIKA
Raznolikost / Diversity Raznolikost nekih vrsta spomenika predstavljaju razliiti tipovi.
Opseg ouvanosti Opstanak ili dugovjenost kulturne prakse ocijenjeni u odnosu na
Extent of survival sadanji oblik, stanje i namjenu podruja i znaajki s kojim je povezana.
Sadanje stanje
Ocjena tehnikog stanja krajolika i sastavnica.
Current condition
Rijetkost Rijetke vrste, rijetke ili neuobiajene djelatnosti; odabir u odnosu na
OCJENA Rarity tipino i uobiajeno.
ZNAAJA Reprezentativnost
Kroz njegov stupanj obiljeja ili zbog znaaja kao primjera.
KRAJOLIKA Representivity
Vanost razdoblja
Vanost razdoblja kojemu kulturno naslijee/krajolik pripada.
Importance of the period
Osjetljivost / Fragility Osjetljivost na promjene i pritiske razvoja.
Grupna vrijednost Povezanost s ostalim naslijeem, s utjecajima razliitih razdoblja/tradicija,
Group of value povezivanje susjednih podruja ili znaajki.
Mogunost Mogunost za doprinos podatcima, razumijevanju
Potential i uvaavanju naslijea.
Dokumentacija Opseg dokumentacije poveava znaaj naslijea kroz arhivski materijal
Extent of documentation ili kao rezultat istraivanja.

233
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 23: Odnos stupnja i razine kulturnog znaaja prema modelu LANDMAP (Engleska)

STUPANJ KULTURNOG
ODREIVANJE RAZINE KULTURNOG ZNAAJA
ZNAAJA
Meunarodna i nacionalna razina, mjesta svjetske batine dobro ouvani
IZNIMAN, VRLO VISOKI
povijesni krajolici izuzetne usklaenosti, povijesne dubine
Regionalna ili upanijska razina visoko i dobro ouvani krajolici znaajne
VISOKI
usklaenosti, meusobne povezanosti
Lokalna razina prosjeno ouvani krajolici prihvatljive usklaenosti i povijesne
UMJERENI, SREDNJI
dubine (time-depth)
Vrijednosti su ograniene niskom ouvanosti i povezanosti, mali lokalni interes ili
NISKI
bez lokalnog interesa
BEZ VRIJEDNOSTI / NEOCIJENJEN Zanemarive vrijednosti, nepostojanje vrijednosti

U tablinom prikazu (tablica 23) prikazani su kriteriji
za ocjenu kulturnog naslijea i krajolika nacionalnog
znaaja u Velikoj Britaniji, a obuvaaju kriterije na te-
melju kojih se provode karakterizacija i ocjena znaaja
krajolika. Za provoenje metode karakterizacije koriste
se kriteriji: razdoblje, rijetkost i raznolikost; a kriteriji za
donoenje ocjene znaaja krajolika obuhvaaju: opseg
ouvanosti, sadanje stanje, reprezentativnost, vanost
razdoblja, osjetljivost, grupnu vrijednost, potencijale za
razvoj i dokumentiranost.
Kriteriji vrjednovanja usvojeni u dokumentima UNESCO-a
bili su polazite prema kojemu je u Republici Hrvatskoj
2004. godine na vrlo openitoj razini uspostavljen su-
stav vrjednovanja kulturnih dobara.80 Kulturni krajolik,
kao relativno nova vrsta kulturnog dobra, nema zaseb-
no razraene kriterije vrjednovanja, ve se na njega pri-
mjenjuju kriteriji za ostala kulturna dobra. Vaei kriteriji
vrjednovanja kulturnih dobara Hrvatske razvrstani su u
etiri osnovne grupe: svojstvo, znaaj i funkcija, vrijeme
nastanka te posebni kriteriji (tablica 24). Unutar kriterija
koji se naziva svojstvo kulturnog dobra podrazumije-
vaju se posebni kriteriji, kao to su: izvornost, rijetkost,
reprezentativnost, raznolikost, cjelovitost, ambijentalna
80 U sadanjoj zakonskoj regulativi ne postoji dokument koji bi re-
gulirao kriterije ocjenjivanja kulturnih krajolika. Donesena Uputa o
vrjednovanju kulturnih dobara predloenih za upis u Registar kulturnih
dobara Republike Hrvatske (Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,
klasa 612-08/04-01-06/03, ur.broj: 532-10-1/8-5, Zagreb, 21. svibnja
2004.) odnosi se na sve vrste kulturnih dobara, neovisno o njihovim
posebnostima.
i estetsko-umjetnika vrijednost. Osim naina na koji
su opisani u tablinom prikazu (tablica 24) kriteriji nisu
podrobnije razraeni za pojedine vrste nepokretnih kul-
turnih dobara, niti za kulturni krajolik.
U Hrvatskoj ne postoje zasebni kriteriji za pojedine vrste
nepokretnih kulturnih dobara, ve jedinstvena grupa
opih kriterija za Listu kulturnih dobara nacionalnog zna-
aja.81 Analizirani kriteriji UNESCO-a (IV, V, VI) primjenjivi
su za kulturne krajolike, koji ilustriraju primjer tradicij-
skoga graditeljstva te za krajolike povezane sa ivotom i
djelovanjem znamenite osobe ili kao mjesta povijesnih
dogaaja. Time se izbor krajolika svodi ili na ruralna pod-
ruja koja su u odumiranju, ili na memorijalna podruja,
bez obzira na njihove scenske, estetske, kompozicijske ili
ambijentalne vrijednosti. Usporedbom kriterija za odre-
ivanje kulturnih krajolika nacionalnog znaaja prema
amerikom i australskom modelu s opim kriterijima za
kulturna dobra nacionalnog znaaja u Hrvatskoj, uoen
je nedostatak odgovarajuih kriterija primjenjivih za ti-
pove i vrste kulturnih krajolika. Kulturni krajolici mogu
zadovoljiti kriterij nacionalnog registra samo ako pred-
stavljaju vano svjedoanstvo odreene civilizacije ili
kulturne tradicije koja je nestala ili mogu biti povezani
s vanim povijesnim dogaajima i/ili osobama znaaj-
nim zbog povijesnog, kulturnog ili znanstvenog razvoja
naroda ili pripadajue sredine. Da bi se i ostalim vrstama
kulturnih krajolika osigurala mogunost upisa na Listu
81 Uputa o vrjednovanju kulturnih dobara predloenih za upis u Reg-
istar kulturnih dobara Republike Hrvatske, 2004.

234
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

Tablica 24: Kriteriji vrjednovanja kulturnih dobara u Hrvatskoj

KRITERIJI VRJEDNOVANJA KULTURNIH DOBARA U HRVATSKOJ

KRITERIJ OPIS
SVOJSTVO Izvornost podrazumijeva postojanje izvornih elemenata graevine i okolia.
Izvornost Rijetkost predstavlja unikatne i malobrojne primjerke ili elemente graevina i njena okruenja.
Rijetkost Reprezentativnost je odreena jedinstvenou u svojoj vrsti, ogranienou za odreeno
Reprezentativnost podruje ili vrijeme te specifinou oblika.
Raznolikost Raznolikost je izraena bogatstvom struktura, oblika, procesa i sadraja.
Cjelovitost Cjelovitost je izraena u sauvanim funkcijama i oblicima kulturnog dobra.
Ambijentalna Ambijentalna ili pejzana vrijednost izraena je stupnjem atraktivnosti i opeg utjecaja
vrijednost odreenog kulturnog dobra na ovjekovu okolinu.
Estetsko-umjetnika Estetsko-umjetnika vrijednost izraena je prisutnou opeprihvaenih umjetnikih, odnosno
vrijednost estetskih vrijednosti.
Znaaj i funkcija kulturnog dobra ocjenjuje se u odnosu na njegovo znanstveno,
kulturno ili odgojno-obrazovno znaenje, a iskazuje se mogunou izuavanja, koritenja
ZNAAJ I FUNKCIJA
i njegovanja vrijednosti kulturnog dobra u kolikoj to mjeri moe ostvariti, a da se ne
promijeni njegovo svojstvo.
RAZDOBLJE
Vrijeme nastanka ocjenjuje se s obzirom na starost, vrijeme nastanka i trajanja i na ouvanost
Starost
izraenu stupnjem sauvanosti s obzirom na izvorno stanje.
Ouvanost
Posebni kriteriji za vrjednovanje graditeljskog naslijea temelje se na osnovnim kriterijima
A) POSEBNI
(svojstvo, znaaj i funkcija, vrijeme nastanka). Vrjednovanje se odnosi na funkciju, oblikovanje,
KRITERIJI
materijale, okolinu, konstrukciju, vrsnou izvedbe i obrade detalja. Funkcija i namjena kulturnog
Namjena
dobra ocjenjuju se kao izvorna i nedirnuta, djelomino izvorna, te preteito ili potpuno nova.
Oblikovanje
Materijali se ocjenjuju kao izvorni, djelomino novi ili potpuno izmijenjeni. Oblikovanje se
Materijali
ocjenjuje kao izvorno, djelomino novo te preteito novo. Konstrukcija graevine se ocjenjuje
Okolina
kao izvorna, djelomino izmijenjena ili potpuno izmijenjena.
Konstrukcija
Okruenje (neposredni okoli, ambijent) graditeljskog naslijea ocjenjuje se kao ouvano,
Vrsnoa izvedbe
djelomino izmijenjeno, potpuno izmijenjeno i devastirano. Kulturoloki znaaj ocjenjuje se kao
Kulturoloki znaaj
znaajan, manjeg znaaja i beznaajan. Vjetine/umijea kojima je djelo nastalo ocjenjuju se kao
Vjetine/umijea
odrane (ive), u nestajanju, izgubljene.

Tablica 25: Kriteriji za ocjenu vrijednosti za upis na Listu kulturnih dobara nacionalnog znaaja Republike Hrvatske

KRITERIJI ZA ODREIVANJE NACIONALNOG ZNAAJA NEPOKRETNIH KULTURNIH DOBARA RH

KRITERIJ VRIJEDNOST
Reprezentativnost Izuzetno umjetniko, arhitektonsko, graditeljsko ili tehniko dostignue koje pripada
Estetska obiljeja znaajnim razdobljima nacionalne ili ope povijesti oite, fizike vrijednosti.
Vrijednost svjedoanstva Predstavlja vano svjedoanstvo odreene civilizacije ili kulturne tradicije koja je nestala.
Reprezentativnost Iznimni primjer tipa gradnje ili graditeljskog sklopa koji pripada znaajnim razdobljima
Starost nacionalne ili ope povijesti.
Reprezentativnost Iznimni primjer tradicijskoga graditeljstva koji reprezentira odreenu kulturu, posebno u
Osjetljivost/ranjivost nestajanju.
Posredno ili neposredno povezano s dogaajima ili ivuim tradicijama, umjetnikim djelima.
Povezanost Graevine ili mjesta povezana s vanim povijesnim dogaajima ili osobama, znaajnim zbog
povijesnog, kulturnog ili znanstvenog razvoja naroda ili pripadajue sredine.

235
Krajolik kao kul turno na slijee
nacionalnih kulturnih dobara potrebno je revidirati i na-
dopuniti postojeu Uputu o vrjednovanju, pri emu bi
trebalo uzeti u obzir i model koji se primjenjuje u Velikoj
Britaniji (Engleskoj i Walesu).
Odreivanje granice zatite
kulturnog krajolika
Granicama zatite krajolika prepoznatog kao kulturno
naslijee odreuje se podruje njegova rasprostiranja.
Na taj se nain podruje kulturnog krajolika odvaja od
ostalog podruja koje ne ispunjava utvrene kriterije
kulturnog dobra. Granice se odreuju s ciljem odrei-
vanja mjera zatite i upravljanja kulturnim krajolikom.
Za razliku od ostalih vrsta nepokretnih kulturnih dobara,
prijeporno je gdje poinje i zavrava kulturni krajolik,
posebice u planiranju i metodama upravljanja u kojima
je teko odreivati granice. Teorijski je prepoznato pet
tipova granica82 prema kojima se kulturni krajolik izdva-
ja unutar podruja nieg stupnja vrijednosti, a to su:
- dosljedne granice jasno su i lako raspoznatljive u krajo-
liku prema znaajkama zemljinih estica, vlasnitvu ili
prema granicama naina koritenja zemljita i sl.83
- prirodne, biofizike granice odreene su fizikim
elementima/strukturama krajolika koje mogu postati
odgovarajue granice, kao to su rijeke, rubovi dolina,
suhozidi, ceste i sl.
- ekoloke granice odnose se na biofizika ogranienja
i vane ekoloke procese
- scenske, odnosno vizualne granice prikazuju velike
scenske vrijednosti; granicu odreuju vizualna razme-
a podruja koja sadre odreene scenske vrsnoe. Pri
tome fizike granice mogu biti vrlo sloene i difuzne,
a mogu se proiriti i izvan vizualnog razmea jer je
vjerojatna mogunost utjecaja na okoli iz ireg pro-
stora koji moe promijeniti unutarnje scenske i ostale
vrijednosti.
- nekontinuirane granice krajolika u kojima su vrijedno-
sti kulturnog naslijea diskontinuirano rasporeene
82 Coleman, 2003:11.
83 Taj tip granica ilustriraju namjerno oblikovani krajolici perivoji,
parkovi, urbani krajolici.
236
u prostoru. U takvim sluajevima vane vrijednosti se
mogu pridodati kontinuitetu prirodnih, vizualnih ili
povijesnih vrijednosti koje se proteu izmeu takvih
izoliranih mjesta kulturnog naslijea.
Za pojedina kulturna dobra i povijesna podruja gra-
nice zatite odreuju se koristei povijesne, vizualne
ili fizike podatke. Povijesni podatci ukljuuju razumi-
jevanje razvoja kulturno-povijesnog krajolika te ostale
povezanosti s njim i njegovim razvojem tijekom po-
vijesti. U obzir se uzimaju funkcionalne veze izmeu
pojedinih sastavnica krajolika (naselja, poljodjelskog
krajolika, graevina). U odreivanju granica kulturnog
krajolika vana je povijesna percepcija i povezanost, kao
primjerice fizika ogranienja i mee povijesnih zajedni-
ca.84 Osim povijesnih, vani su fiziki podatci koji uklju-
uju analize povijesnih struktura zajedno s okolinom
njihovih mjesta. Odreivanje granica kulturnih krajoli-
ka i ostalih povijesnih dobara povezano je s raznolikim
imbenicima: prirodnim granicama kao to su uvale,
zaljevi, rubovi ume, nagibi, uzvisine i sl., elementi koje
je stvorio ovjek ceste, eljeznice, opinske granice,
granice vlasnitva itd. U veini sluajeva najdjelotvorni-
je su granice vlasnitva i posjeda koje se najee lako
opaaju na terenu.
Metode odreivanja granica kulturnih krajolika teme-
lje se na rezultatima kabinetskih i terenskih istraivanja.
Osim kriterija postojanja unutranje, svojstvene vrijed-
nosti potrebno je ukljuiti i kriterije i odnose prema us-
postavljanju vanih vizura i pogleda na podruja i iz
njih. Pri tome se u odreivanju granica rukovodi slje-
deim naelima:
- po mogunosti treba ukljuiti itavu krajolinu jedini-
cu, jer se karakter podruja odraava na cijelom nje-
zinom podruju
- granice treba temeljiti na prostorno odreujuim
strukturama i elementima, kao to su ceste, eljezni-
ce, rijeke i posebna topografska obiljeja; u obalnom
podruju u granice treba ukljuiti morski okoli u
84 Primjerice: granica Vojne krajine na podruju umberka, granice
nekadanjih feudalnih posjeda, vlastelinstava i sl.
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

96. Krajolik urbanog podruja Samobora

onoj mjeri na kojoj se odraava odnos izmeu zemlje velikog mjerila (vie od 100 km) prikazuju na topograf-
i mora, gdje promjene morskog okolia mogu utjecati skim kartama u mj. 1:25 000 ilil 1:100 000.85
na cjelovitost podruja
- u granicu zatite poeljno je ukljuiti naselja koja do-
prinose cjelokupnoj vrsnoi podruja
- sagledati i uzeti u obzir i prijedloge budueg razvoja
i irenje naselja te ih povezati sa smjernicama i uvje-
tima za budue planiranje i ureenje krajolika (sl. 96).

Ovisno o veliini i mjerilu grafikog prikazivanja (kar-

tiranja), granice zatite kulturnog krajolika poeljno je
odrediti do razine zemljine estice. Kulturni krajolici
malog mjerila, do veliine od nekoliko hektara kartiraju
se, osim na topografskim i na katastarskim kartama s
ucrtanim granicama zemljinih estica, dok se krajolici
85 Osim na topgrafskim kartama kojima se pregledno prikazuje po-
druje obuhvata zatienog kulturnog krajolika, na digitalnim kata-
starskim kartama ucrtavaju se tone granice zatite prema zemljinim
esticama.

237
Krajolik kao kul turno na slijee
PRIJEDLOG MODELA VRJEDNOVANJA
KULTURNOG KRAJOLIKA
primjer umberka
Za vrjednovanje kulturnih krajolika oblikovan je model
koji je utvren kao rezultat istraivanja teorijskih polazita
izraenih u meunarodnim poveljama zatite kulturnog
naslijea te odabranih meunarodnih praktinih primje-
ra. Provjerava se na primjeru kulturnog krajolika umbe-
rako-samoborsko gorje Pleiviko prigorje, koji je 2011.
godine zatien Rjeenjem o preventivnoj zatiti. Radi se o
preteito gorskom, umskom i ruralnom, organski razvi-
janom kulturnom krajoliku velikog mjerila, smjetenom
na zapadnom dijelu Hrvatske, na graninom podruju s
Republikom Slovenijom. Posebnosti su proizale iz ge-
oloke grae preteito krkih obiljeja te iz povijesnog
razvoja, u kojemu je to podruje nekoliko stoljea bilo
izdvojeno kao dio obrambenog sustava Vojne krajine.
Za proces vrjednovanja pripremljena je baza podataka
izvedena iz analiza i dokumentiranja kulturnih i prirodnih
sastavnica.86 Izbor kriterija vrjednovanja ovisio je o po-
sebnim obiljejima istraivanog podruja, u odnosu na
stupanj ouvanosti i zastupljenost pojedinih (kulturnih)
antropogenih sastavnica, kao to su: povijesna naselja i
graevine, parcelacija, prostorni uzorci, posebni krajolici
malog mjerila (doline potoka, vinogradi i sl.).
U Hrvatskoj dosad nisu uspostavljeni kriteriji i standar-
di vrjednovanja kulturnih krajolika, niti su obavljana su-
stavna istraivanja na cjelokupnom teritoriju,87 stoga se
86 Koriteni su podatci dobiveni dokumentiranjem kulturnih i pri-
rodnih sastavnica koji su se obavljali na posebno pripremljenim obras-
cima koji sadre grafiki i tekstualni dio, a ispunjavali su ih lanovi
multidisciplinarnog strunog tima (povjesniari, etnolozi, arhitekti,
arheolozi) za potrebe izrade konzervatorskih podloga za prostorne
planova ureenja gradova: Jastrebarsko, Ozalj i Samobor te Opine
Krai. Podatci za naselja na podruju opina umberak i Klina sela
u konzervatorskim podlogama bili su opisnog karaktera. Navedene
konzervatorske podloge izraivane su u Konzervatorskom odjelu u
Zagrebu, osim Konzervatorske podloge Grada Ozlja.
87 Krajolici se zbog svoje sloenosti i sveobuhvatnosti mogu vrjed-
novati s razliitih stajalita s prirodnog, ekolokog, gospodarskog,
turistikog, edukacijskog ili nekog drugog stajalita. U okviru izrade
konzervatorskih podloga za prostorne planove Zagrebake, Sisa-
ko-moslavake i Koprivniko-krievake upanije obavljena je valo-
rizacija prostora sa stanovita kulturnih krajolika.
238
predlae model vrjednovanja koji je utvren prema oda-
branim kriterijima,88 a odnosi se na pridruivanje relativne
(brojane) vrijednosti sutinskim sastavnicama krajolika
kao imbenicima vrjednovanja. Na taj se nain eli postii
to vea objektivnost postupka te omoguiti usporedi-
vost rezultata. Ovaj model ujedno omoguava stupnje-
vanje vrijednosti kulturnih krajolika u kategorije meu-
narodnog, nacionalnog, regionalnog i lokalnog znaaja,
te je polazite za upis u Registar kulturnih dobara.
Ocjenjivanje vrijednosti uslijedilo je nakon provedenih
kulturno-povijesnih istraivanja i karakterizacije krajolika,
razvrstavanja prema zajednikim obiljejima krajoli-
nim tipovima/podrujima, a ukljuuje analize i dokazi-
vanje kriterija i odabranih grupa tipova vrijednosti. U
proces prepoznavanja vrijednosti ukljuene su grupe
kulturnih i prirodnih vrijednosti te dodanih drutve-
no-ekonomskih, koje proizlaze iz kulturnih i prirodnih
sastavnica. Prepoznavanje vrijednosti kulturnog krajo-
lika polazi sa stanovita stvaranja to cjelovitije slike o
njemu, jer se kulturni krajolik u smislu odrivosti sma-
tra cjelovitim ekolokim i kulturnim sustavom. Meto-
da vrjednovanja ukljuuje fizike sastavnice kulturnog
krajolika prirodne i kulturne, ali i drutvene i ekonom-
ske (dobrobiti, usluge i funkcije) koje iz njih proizlaze.
Dobrobiti (koristi) i funkcije su vrijednosti koje proizlaze
iz materijalnih zaliha kulturnih krajolika kao nositelja tih
vrijednosti, koje su prepoznate u imbeniku moguno-
sti, potencijali kulturnog krajolika. Osim vrjednovanja
krajolika kao kulturnog naslijea, za svako planiranje i
upravljanje kulturnim krajolikom vano je provesti ocje-
nu njegove osjetljivosti. Osjetljivost kulturnog krajolika
za razvoj, a time i promjene bit e razliita u skladu s
njegovim karakterom i prema vanosti koja je dodana
svakoj pojedinoj vrijednosti, kao i kombinaciji vrijed-
nosti koje su pripisane krajoliku. Osjetljivost (landscape
88 Kriteriji su temeljeni na polazitima iznesenim u potpoglavlju
Uspostava kriterijia vrjednovanja.

sensitivity) krajolika mjera je njegove sposobnosti za pri-
lagoavanje promjenama i novim zahvatima bez po-
sljedica i neprihvatljivih uinaka na njegov karakter i vri-
jednosti. Osim ope, krajoline osjetljivosti, analizira se i
posebna, vizualna osjetljivost krajolika. Uz ocjenu osjet-
ljivosti izravno se nadovezuje pojam kapaciteta krajolika
za budue promjene. Kapacitet krajolika (landscape ca-
pacity) je sposobnost krajolika za prihvaanje promjena
i unoenje novih elemenata, sadraja i funkcija, a da se
time ne promijene ili ne ugroze njegova svojstva. to je
stupanj osjetljivosti vei, mogunosti krajolika za nove
promjene su manje.
Odabrani tipovi vrijednosti ocjene
kulturnog krajolika
Predloeni tipovi vrijednosti (tablica 26), oblikovani su kao
polazite za model vrjednovanja istraivanog krajolika
umberka, a ukljuuju vrste, odnosno grupe vrijednosti
usko povezane s krajolikom kao kulturnim naslijeem i
metodama njegove zatite.89 Predloene su tri glavne
kategorije tipovi vrijednosti: kulturno-povijesno-obli-
kovna, prirodno-okolina i drutveno-ekonomska. Kul-
turno-povijesne i prirodno-okoline pripadaju grupi svoj-
stvenih, intrinziih vrijednosti, dok pojedini imbenici
okoline i drutveno-ekonomske po svojim svojstvima
pripadaju pridruenim, instrumentalnim vrijednostima.
Za ocjenjivanje vrijednosti kulturnog krajolika, koja se u
istraivanom primjeru obavlja prema krajolinim jedini-
cama, ukljueni su sljedei tipovi grupa vrijednosti:
- kulturno-povijesno-oblikovne
- prirodno-okoline
-d
 rutveno-ekonomske vrijednosti.
Odabrana kategorija kulturno-povijesno-oblikovnih vri-
jednosti ukljuuje: oite (fizike), povijesne, starostne,
oblikovne, vizualne, kulturne, simbolike i identitetske
vrijednosti te zastupljenost pojedinih vrsta kulturnih do-
bara u krajoliku. Oite, fizike vrijednosti dokazuju se kroz
89 Pretpostavlja se da svaki krajolik ovisno o vrsti (kategoriji) ne sa-
dri sve razmatrane tipove (grupe) vrijednosti. Predloen razvrstaj
vrijednosti ne treba biti isti za sve vrste krajolika, ve treba posluiti
samo kao polazite, dok tipovi vrijednosti trebaju biti prilagoeni ka-
rakteru svakog istraivanog podruja.
Vrjednovanje kulturno g k rajolika
kriterij ouvanosti/preivjelosti izvorne ili grae (supstan-
cije) iz razdoblja znaaja kulturnog krajolika i njegovih
sastavnica. To mogu biti dijelovi kulturnog krajolika, na-
selja, zgrade, infrastrukturne graevine, elementi malog
mjerila, oprema prostora i slino. Evidentne, oite vrijed-
nosti kroz ouvanost grae i materijala dokazuju starost,
povijesni razvitak i slojevitost kulturnog krajolika. Povije-
sne vrijednosti se odnose na povijesno (stilsko) razdoblje
kojem kulturni krajolik ili pojedine sastavnice pripadaju.
Osim starosti (povijesne dubine) uzoraka i elemenata kul-
turnog krajolika iskazuju se kroz povezanosti s povijesnim
dogaajima (primjerice poljodjelski uzorci povezani s par-
celacijom, uzorcima naselja i tradicijskih graevina, konti-
nuitetom koritenja, funkcijama, sadrajima i sl.). Takoer
moe biti ilustrativna za stilsko razdoblje smjer ili uzorak,
moe biti djelo istaknutog autora, izravno povezano s
vanim osobama i dogaajima koji ilustriraju vano raz-
doblje drutvenog ili fizikog razvitka kulturnog krajoli-
ka. Estetske, umjetnike i oblikovne vrijednosti dokazuju
se kroz prostornu organizaciju ili kompoziciju kulturnog
krajolika, oblikovne elemente, vizualne odnose i ostale
vizualne znaajke krajolika kao to su: oblici i slika krajo-
lika, lijepi pogledi, odnosi kontrasta (otvoreni/zatvoreni),
panorame, panoramske toke, vizurni pojasevi i drugo.
Kulturne i simbolike vrijednosti ukljuuju perceptivna
svojstva, kao to su: doivljaj mjesta, jedinstvenost i sklad
dijelova, stopljenost izgraenih uzoraka i struktura s pri-
rodnim znaajkama krajolika, nematerijalne vrijednosti,
doivljaji i povezanosti, legende, mitovi i povijesni do-
gaaji vezani uz kulturni krajolik, tradicije, vjetine, obrti
i ostali oblici nematerijalne tradicije prisutni u krajoliku.
Znaajan imbenik kulturno-povijesne vrijednosti jest
postojanje pojedinanih kulturnih dobara, njihova gu-
stoa i kulturno-povijesna vrijednost koja moe biti po-
vezana s drutveno-ekonomskim vrijednostima, odno-
sno s potencijalima kulturnog krajolika za gospodarsko
koritenje, primjerice kulturni turizam te za znanstvene,
edukacijske svrhe i sl.
Odabrana kategorija prirodno-okolinih vrijednosti uklju-
uje: geoloka i geomorfoloka obiljeja, oblike pojavno-
sti vode, odnosno hidroloke strukture, bioraznolikost i
ekosustave te postojanje podruja visokog stupnja pri-
rodnosti. Geoloki i reljefni oblici i strukture, osim to su
239
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 26: Tipovi vrijednosti za ocjenu kulturnog krajolika umberka

TIPOVI VRIJEDNOSTI KULTURNOG KRAJOLIKA

KULTURNO-POVIJESNO OBLIKOVNE
VRIJEDNOSTI
Oite / fizike
Povijesne/starostne
Oblikovne/vizualne/estetske
Kulturne/simbolike
Elementi kulturnog naslijea
PRIRODNO-OKOLINE DRUTVENO-EKONOMSKE
VRIJEDNOSTI VRIJEDNOSTI
Geomorfoloki oblici i strukture Vrijednost za gospodarstvo
Oblici pojavnosti voda Drutveni identitet
Bioraznolikost/stanita Povezanosti s osobama
Ekosustavi Rekreacijska
Podruja prirodnosti Edukacijska/znanstvena

karakterizirajui element kulturnog krajolika, iskazuju se
kroz kriterije rijetkosti i reprezentativnosti, a odnose se na
drutvenu, gospodarsku, znanstvenu i edukacijsku vrijed-
nost. Vrjednovanje geomorfolokih struktura i obiljeja
ukljuuje georaznolikost i sloenost oblika uzimajui u
obzir navedene kriterije fizike, kulturne i estetske (vizu-
alne) vrijednosti. Oblici pojavnosti voda odnosno hidro-
loke strukture mogu biti prirodne i umjetne, nadzemne
i podzemne. To mogu biti: potoci, slapovi, ribnjaci, lokve
kao prirodni oblici, ili u sluajevima namjerno oblikovanih
kulturnih krajolika vode u artificijelnim oblicima, koji su
ujedno elementi prostorne organizacije i/ili kompozicije
krajolika. Valorizacija hidrolokih elemenata i obiljeja u
sluaju prirodnih voda uzima u obzir kriterije ekoloke
ouvanosti, prirodnosti, iznimnosti ili rijetkosti, a u slu-
aju umjetno stvorenih struktura njihove oblikovne ili
tehnike vrijednosti. Bioraznolikost, stanita i ekosusta-
vi usko su povezani s obiljejima povrinskog pokrova,
koji je posljedica (bio)fizikih obiljeja zemljine povri-
ne odreenog podruja. Vrjednovanje biljnog pokrova
i njegovih obiljeja uzima u obzir pokazatelje ekoloke
ouvanosti, bioraznolikosti, zastupljenosti vrsta, njihove
uobiajenosti ili rijetkosti, a u sluaju umjetno stvorenih
struktura oblikovne i/ili tehnike vrijednosti. Vrjednuju se
prema kriterijima reprezentativnosti, rijetkosti, ouvanosti
i cjelovitosti. Podruja visokog stupnja prirodnosti i ostale
kategorije zatienih objekata prirode i ekolokih stanita
prepoznaju se kao ouvani prirodni rezervati, ili druge
prirodne posebnosti u kulturnom krajoliku.
Drutveno-gospodarske vrijednosti kulturnog krajo-
lika predstavljaju vrijednost za lokalno gospodar-
stvo, u funkciji su stvaranja drutvenog identiteta, a
prepoznaju se kao edukacijska i znanstvena vrijednost
te kao povezanost kulturnog krajolika sa znamenitim
osobama i/ili dogaajima. Vrijednosti kulturnog krajoli-
ka za lokalno gospodarstvo izraavaju se kroz razvojne
mogunosti za kulturni i ekoturizam, ekoloko poljo-
djelstvo, kroz ekonomsku odrivost, zaposlenost, pri-
hode i ostale doprinose boljitku zajednice. Uloga je
kulturnog krajolika u smislu stvaranja drutvenog iden-
titeta kao vrijednosti koja proizlazi iz poistovjeivanja
ljudi s mjestom, stvaranjem osjeaja mjesta, zaviajno-
sti i pripadnosti za zajednicu i pojedince. Edukacijska
i znanstvena vrijednost kulturnog krajolika sadrana u
njegovim znaajkama koje nosi zbog svoje ouva-
nosti i izvornosti grae, uzoraka, prirodnih habitata ili
pripadanja odreenom povijesnom/stilskom razdoblju
i slino ima potencijale za istraivanje znanstvenog
ili obrazovnog karaktera. Povezanost kulturnog krajo-
lika sa znamenitim osobama vezanim uz otkria iz po-
druja prirodnih fenomena krajolika, znanstvenika ili
umjetnika ija su djela nadahnuta scenskim prizorima
i ljepotama krajolika, takoer ini dio drutvene vri-
jednosti. Vrijednostima krajolika znaajno doprinose
njegovi potencijali za javno koritenje, primjerice za
rekreaciju, kao to su: javni parkovi, panoramski puto-
vi, planinarske staze, podruja za portske i rekreacijske
sadraje i slino.
Odabrani kriteriji vrjednovanja
kulturnog krajolika
Odabrani kriteriji vrjednovanja moraju dokazati posto-
janje pojedinih tipova vrijednosti prema tablinom pri-
kazu (tablica 27).

240
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

Tablica 27: Dokaz tipa vrijednosti prema odabranim kriterijima

KRITERIJ KULTURNA PRIRODNO DRUTVENO

EVIDENTNA ESTETSKA POVIJESNA
VRJEDNOVANJA SIMBOLIKA OKOLINA EKONOMSKA
1. Cjelovitost + + + + + +
2. Izvornost + + + + +
3. Reprezentativnost + + + + + +
4. Rijetkost + + + + +
5. Raznolikost + + +
6. Usklaenost + + + +
7. Estetske znaajke + + + +
8. Povezanost + + + + + +
9. Stanje + + + +
10. Potencijali + + + +

Kriteriji ocjene vrijednosti i pridruivanje atributa vrijed-
nosti kulturnog krajolika strukturirane su prema slinim
kriterijima koji ukljuuju:
- cjelovitost ili nedirnutost krajolika i/ili pojedine sastav-
nice, fizike i vizualne
- izvornost, odnosno preivjelost povijesnih elemenata,
grae, oblika i funkcija iz razdoblja nastajanja ili iz raz-
doblja znaaja krajolika, a u sluaju prirodnih sastav-
nica ouvanost u smislu prirodnosti i ekolokih uvjeta
- r eprezentativnost i prepoznatljivost
- r ijetkost i jedinstvenost
- r aznolikost i sloenost
- skladnost, harmoniju, sklad dijelova, sastavnica i cjelina
- oblikovne, vizualne znaajke, estetski i percepcijski
doivljaj
- stanje: fiziko i/ili ekoloko stanje grae kulturnih i pri-
rodnih sastavnica
- potencijali i dostupnost/raspoloivost krajolika za jav-
no koritenje.
Kriterij cjelovitosti (integriteta) odnosi se na cjelinu ili
izvornost pojedine sastavnice fizike i/ili vizualne sva-
ke vrste i razdoblja (tablica 28). Cjelovitost je izraena u
prepoznatljivosti i itljivosti ouvanih, izvornih ili povije-
snih funkcija i oblika krajolika iz vrjednovanih razdoblja
znaaja. Cjelovitou se ocjenjuju: lokacija, oblikovanje,
prostorna organizacija, kompozicija, materijali, vrsnoa
izrade/izvedbe i obrade, doivljaji i povezanosti. Cje-
lovitost funkcija i namjena ocjenjuju se u rasponu od
visoko razumljive i itljive, izvorne do potpuno nove.
Materijali i graa krajolika, odnosno njegovih kulturnih
i prirodnih sastavnica ocjenjuju se u rasponu od izvor-
nih, ouvanih do djelomino novih ili potpuno izmije-
njenih. Prostorna organizacija, kompozicija i oblikovanje
ocjenjuju se u rasponu od izvornog do promijenjenog
i novog. Vjetine/umijea i ostale nematerijalne tradi-
cije ocjenjuju se kao odrane (ive), u nestajanju, ili iz-
gubljene. Cjelokupni integritet krajolika povezan je sa
stupnjem preivjele, ouvane, izvorne (ili iz razdoblja
znaaja) grae, karaktera i oblika. Ocjenjuje se stupnjem
i brojanom ocjenom.
Kriterij izvornosti i vjerodostojnosti (autentinosti) iska-
zuje se kroz stupanj preivjelih, izvornih (povijesnih) i/
ili ouvanih kulturnih i prirodnih elemenata u krajoliku,
koji svjedoe o povijesnom nastajanju i razvoju (tablica
29). Ovisno o vrsti kulturnog krajolika, izvornost se oi-
tuje u oblikovanju, strukturi, grai, oblicima koritenja,
stanovanja i ostalih sadraja i aktivnosti. Ocjenjivanje
izvornosti ukljuuje stupanj preivjelih funkcija, obli-
kovnih struktura, materijala, okoline, vrsnou izvedbe i
obrade. Funkcija i namjena kulturnog krajolika ocjenju-
ju se u rasponu od izvorne i nedirnute, do preteito ili
potpuno nove. Materijali i graa krajolika ocjenjuju se u
rasponu od izvornih do novih ili potpuno izmijenjenih.

241
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 28: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju cjelovitosti

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU CJELOVITOSTI

STUPANJ OPIS REZULTAT
Vrlo visoki stupanj ouvanih elemenata koji izraavaju njegov cjeloviti izvorni karakter,
Vrlo visoki prostornu organizaciju/kompoziciju, lokaciju/okolinu, funkcije, oblikovanje, materijale (grau) 5
i povezanosti te omoguavaju visoku prepoznatljivost i lagano razumijevanje.
Visoki stupanj ouvanih elemenata koji izraavaju mnogo od njegova izvornog karaktera,
Visoki prostorne organizacije/kompozicije, lokacije/okoline, funkcija, oblikovanja, materijala (grae) i 4
povezanosti te omoguavaju prilino visoku prepoznatljivost i prilino lagano razumijevanje.
Umjereni stupanj ouvanih elemenata koji izraavaju znatan dio njegova izvornog karaktera,
Umjereni prostorne organizacije/kompozicije, lokacije/okoline, funkcija, oblikovanja, materijala (grae) i 3
povezanosti te omoguavaju vidljivu prepoznatljivost, ali ne i lagano razumijevanje.
Niski stupanj ouvanih elemenata koji izraavaju mali dio njegova izvornog karaktera,
Niski prostorne organizacije/kompozicije, lokacije/okoline, funkcija, oblikovanja, materijala (grae) i 2
povezanosti koji su djelomino prepoznatljivi i teko su razumljivi.
Vrlo niski stupanj ouvanih elemenata koji neznatno izraavaju njegov izvorni karakter,
Vrlo niski prostornu organizaciju/kompoziciju, lokaciju/okolinu, funkcije, oblikovanje, materijale (grau) 1
i povezanosti; teko su vidljivi i prepoznatljivi, te su teko razumljivi.

Tablica 29: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju izvornosti i ouvanosti

1. OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU IZVORNOSTI / OUVANOSTI

STUPANJ OPIS REZULTAT
Vrlo visoki stupanj ouvanosti izvornih elemenata organizacije, oblikovanja, struktura i grae
Vrlo visoki 5
krajolika, funkcija, sadraja, vjetina i tradicija; vie od 80% preivjelih izvornih elemenata.
Visoki stupanj ouvanosti izvornih elemenata organizacije, oblikovanja struktura i grae
Visoki 4
krajolika, funkcija i sadraja, vjetina i tradicija; izmeu 60 i 79% preivjelih izvornih elemenata.
Zamjetni stupanj ouvanosti izvornih elemenata organizacije, oblikovanja, struktura i grae
Umjereni 3
krajolika, funkcija i sadraja, vjetina i tradicija; izmeu 40 i 69% preivjelih izvornih elemenata.
Niski stupanj ouvanosti izvornih elemenata organizacije, oblikovanja struktura i grae
Niski 2
krajolika, funkcija i sadraja, vjetina i tradicija; izmeu 20 i 39% preivjelih izvornih elemenata.
Neznatni stupanj ouvanosti izvornih elemenata organizacije, oblikovanja, struktura i grae
Vrlo niski 1
krajolika, funkcija i sadraja, vjetina i tradicija; manje od 20% preivjelih izvornih elemenata.

Prostorna organizacija i kompozicija krajolika ocjenjuje
se u rasponu od potpuno ouvane, izvorne, do promi-
jenjene ili nove. Neposredna okolina ocjenjuje se kroz
stupanj ouvanosti, od vrlo visokog do potpuno izmi-
jenjenog i devastiranog. Nematerijalna obiljeja, kao to
su vjetine/umijea i ostale nematerijalne tradicije ocje-
njuju se kao odrane i ive, u nestajanju ili izgubljene.
Reprezentativnost je kao atribut vrijednosti kulturnog
krajolika, odnosno kulturnih i prirodnih sastavnica odre-
ena stupnjem prepoznatljivosti (karakteristinosti) pri-
padajue vrste i ogranienosti na odreeno podruje
ili povijesno razdoblje te drugim posebnostima (tablica
30). Kulturni krajolik ili pojedine sastavnice prirodne
i kulturne, materijalne i nematerijalne, ocjenjuje se po
stupnju prepoznatljivosti u odnosu na vrsnou i ostale
vrijednosti pripadajueg tipa. Kriterij reprezentativnosti
ukljuuje i atribut prepoznatljivosti, odnosno uobiaje-
nosti (tipinosti) elemenata i uzoraka, koji se uestalo ili
pravilno javljaju u krajoliku i time oblikuju njegov karak-
ter. Oni su bitni i odreujui elementi, bez kojih krajo-
lik nije mogue opisati. To mogu biti izraziti krajolini
ili naseobinski uzorci, izraajni oblici reljefa, prirodni ili
arhitektonski elementi i slino. Mogu biti ocijenjeni kao

242
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

Tablica 30: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju reprezentativnosti

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU REPREZENTATIVNOSTI

STUPANJ OPIS REZULTAT
Sadri sve elemente i krajoline uzorke koji karakteriziraju krajolik, vrlo visoki stupanj
Vrlo visoki 5
karakteristinosti i prepoznatljivosti krajolika ili pojedinih sastavnica.
Sadri veliki broj elemenata i uzoraka karakteristinih za krajolik; visoki stupanj
Visoki 4
karakteristinosti i prepoznatljivosti krajolika ili pojedinih sastavnica.
Sadri oko polovice broja elemenata i uzoraka koji karakteriziraju krajolik, znatan stupanj
Umjereni 3
karakteristinosti i prepoznatljivosti krajolika ili pojedinih sastavnica.
Sadri samo neke od elemenata i uzoraka koji karakteriziraju krajolik, niski stupanj
Niski 2
karakteristinosti i prepoznatljivosti krajolika ili pojedinih sastavnica.
Prisutni su pojedini primjeri elemenata i uzoraka karakteristinih za krajolik, krajolik nema
Vrlo niski 1
svojstva karakteristinosti ni reprezentativnosti.

Tablica 31: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju rijetkosti/jedinstvenosti

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU RIJETKOSTI/JEDINSTVENOSTI

STUPANJ OPIS REZULTAT
Jedini preivjeli/ouvani tip krajolika, odnosno jedini preivjeli povijesni element u krajoliku,
Vrlo visoki npr. sadraj, funkcija, oblik, struktura ili uzorak, prirodni ili kulturni, rijetkih i jedinstvenih 5
svojstava.
Samo dva ili tri slina preivjela/ouvana primjera tipa krajolika, odnosno preivjela povijesna
Visoki elementa u krajoliku, npr. sadraj, funkcija, oblik, struktura ili uzorak, prirodni ili kulturni, rijetkih 4
i jedinstvenih svojstava.
Manje od pet slinih preivjelih/ouvanih primjera tipa krajolika, odnosno preivjela povijesna
Umjereni elementa u krajoliku, npr. sadraj, funkcija, oblik, struktura ili uzorak, prirodni ili kulturni, rijetkih 3
i jedinstvenih svojstava.
Vie od pet slinih preivjelih/ouvanih tipova krajolika, odnosno preivjelih povijesnih
Niski elemenata u krajoliku, npr. sadraj, funkcija, oblik, struktura ili uzorak, prirodni ili kulturni, 2
rijetkih i jedinstvenih svojstava.
Krajolik nije rijedak, ve uobiajeni, nema rijetkih povijesnih ni prirodnih elemenata, ve su
Vrlo niski 1
uobiajeni, svakidanji u krajoliku.

karakteristini i reprezentativni za pripadajuu iru re-
giju ili za lokalni prostor. Pojedini kulturni krajolici zbog
svoje karakteristinosti i reprezentativnosti doprinose
stvaranju prepoznatljivosti odreenog teritorija te po-
staju nositelji identiteta. Ocjena se odreuje stupnjem
i brojanom oznakom.
Atribut rijetkosti i jedinstvenosti ukljuuje ne samo ri-
jetkost odreene sastavnice ili obiljeja krajolika, ve
i njezinu posebnost, kao to to mogu biti: rijetke vr-
ste povezivanja/utjecaja ili rijetke i neuobiajene dje-
latnosti (tablica 31). Rijetkost predstavljaju unikatni i
malobrojni primjerci ili elementi, a ocjena mora biti
to jasnija u odnosu na one uobiajene (tipine). Kri-
terij rijetkosti i jedinstvenosti primjenjuje se na kulturni
krajolik u cjelini i na njegove kulturne i prirodne sastav-
nice te nematerijalna obiljeja. Analizira se i ocjenjuje
u okviru pripadajue zemljopisne regije ili povijesnog
razdoblja, odnosno vremena nastanka. Postupak ocje-
njivanja provodi se u odnosu na njegovo dananje sta-
nje, odnosno stupanj ouvanih izvornih ili elemenata
iz razdoblja znaaja. Ocjenjuje se stupanj rijetkih, prei-
vjelih elemenata povijesnog tipa u dananjem krajoliku
te jesu li njegova obiljeja jedinstvena, nesvakidanja

243
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 32: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju raznolikosti

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU RAZNOLIKOSTI

STUPANJ OPIS REZULTAT
Sadri vrlo visoki stupanj sloenosti organizacije/kompozicije, vrlo visoki broj razliitih
Vrlo visoki prirodnih i antropogenih oblika, krajolinih uzoraka, uzoraka naselja, elemenata, sadraja, 5
tradicija, vjetina i ostalih povezanosti koje imaju vrlo visoku vrijednost.
Sadri visoki stupanj sloenosti organizacije/kompozicije, visoki broj razliitih prirodnih i
Visoki antropogenih oblika, krajolinih uzoraka, uzoraka naselja, elemenata, sadraja, tradicija, 4
vjetina i ostalih povezanosti koje imaju visoku vrijednost.
Sadri znatan stupanj sloenosti organizacije/kompozicije, znatan broj razliitih prirodnih
Umjereni i antropogenih oblika, krajolinih uzoraka, uzoraka naselja, elemenata, sadraja, tradicija, 3
vjetina i ostalih povezanosti koje imaju znatnu vrijednost.
Sadri niski stupanj sloenosti organizacije/kompozicije, mali broj razliitih prirodnih i
Niski antropogenih oblika, krajolinih uzoraka, uzoraka naselja, elemenata, sadraja, tradicija, 2
vjetina i ostalih povezanosti koje imaju nisku vrijednost.
Sadri vrlo niski stupanj sloenosti organizacije/kompozicije, neznatni broj razliitih prirodnih
Vrlo niski i antropogenih oblika, krajolinih uzoraka, uzoraka naselja, elemenata, sadraja, tradicija, 1
vjetina i ostalih povezanosti koje imaju vrlo nisku vrijednost.

Tablica 33: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju usklaenosti/skladnosti

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU USKLAENOSTI/SKLADNOSTI

STUPANJ OPIS REZULTAT
Vrlo visoki stupanj harmonije izmeu koritenja, prostorne organizacije, izgraenih struktura
Vrlo visoki prema prirodnim obiljejima krajolika; vrlo visoki stupanj usklaenosti pojedinih sastavnica u 5
pogledu mjerila, uzoraka, volumena, boja; vrlo visoki stupanj ustrojstva/prostornog reda.
Visoki stupanj harmonije izmeu koritenja, prostorne organizacije, izgraenih struktura
Visoki prema prirodnim obiljejima krajolika; visoki stupanj usklaenosti pojedinih sastavnica u 4
pogledu mjerila, uzoraka, volumena, boja; visoki stupanj ustrojstva/prostornog reda.
Znatan stupanj harmonije izmeu koritenja, prostorne organizacije, izgraenih struktura prema
Umjereni prirodnim obiljejima krajolika; znatan stupanj usklaenosti pojedinih sastavnica u pogledu 3
mjerila, uzoraka, volumena, boja; znatan stupanj prostornog reda, umjereno ustrojstvo.
Niski stupanj harmonije izmeu koritenja, prostorne organizacije, izgraenih struktura prema
Niski prirodnim obiljejima krajolika; niski stupanj usklaenosti pojedinih sastavnica u pogledu 2
mjerila, uzoraka, volumena, boja; niski stupanj prostornog reda, nisko ustrojstvo.
Vrlo niski stupanj harmonije izmeu koritenja, prostorne organizacije, izgraenih struktura
prema prirodnim obiljejima krajolika; vrlo niski stupanj usklaenosti pojedinih sastavnica u
Vrlo niski 1
pogledu mjerila, uzoraka, volumena, boja; vrlo niski stupanj prostornog reda, degradirano
ustrojstvo.

ili rijetka u prostoru, na regionalnoj i nacionalnoj razi-
ni u odnosu na pripadajui tip ili povijesno razdoblje.
Pojedini kulturni krajolici zbog svoje jedinstvenosti i
neponovljivosti sudjeluju u stvaranju prepoznatljivo-
sti odreenog teritorija te postaju nositelji identiteta,
esto simbolikog znaaja. Ocjenjuju se i posebnosti
geolokih i geomorfolokih obiljeja vanih za geoloku
povijest i slino. Ocjena se odreuje stupnjem i broj-
anom oznakom.
Kriterij raznolikosti izraava se bogatstvom sloenosti
i razliitosti struktura, oblika, procesa i sadraja u kul-
turnom krajoliku (tablica 32). Pojedini kulturni krajolici
razlikuju se po stupnju sloenosti, kombinacijama razli-
itih karakteristika i struktura organizacije/kompozicije

244
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

Tablica 34: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju esteskih i vizualnih znaajki

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU ESTESKIH I VIZUALNIH ZNAAJKI

STUPANJ OPIS REZULTAT
Scenski prizori krajolika ili pojedinih podruja jedinstvene/iznimne ljepote, visoko prepoznatljive
Vrlo visoki panoramske slike, harmonine kompozicije s naglaenim vertikalnim akcentima, vrlo visoka 5
vizualna izloenost prostora, velik broj razglednih toaka i panoramskih koridora.
Scenski prizori krajolika ili pojedinih podruja velike ljepote, dobro prepoznatljive panoramske
Visoki slike, harmonine kompozicije s naglaenim vertikalnim akcentima, visoka vizualna izloenost 4
prostora, velik broj razglednih toaka i panoramskih koridora.
Scenski prizori krajolika ili pojedinih podruja prosjene ljepote, prosjene panoramske slike,
Umjereni harmonine kompozicije sa slabo naglaenim vertikalnim akcentima, prosjena vizualna 3
izloenost prostora, prosjeni broj razglednih toaka i panoramskih koridora.
Scenski prizori krajolika ili pojedinih podruja ispodprosjene ljepote, ispodprosjene
Niski panoramske slike, neharmonine kompozicije bez vertikalnih akcenata, mala vizualna 2
izloenost prostora, bez razglednih toaka i panoramskih koridora.
Scenski prizori krajolika ili pojedinih podruja bez ljepote, nelijepe panoramske slike,
Vrlo niski disharmonine kompozicije, prostor neznatnog stupnja vizualne izloenosti, nepostojanje 1
razglednih toaka i panoramskih koridora.

prostora, razliitih oblika, prirodnih i antropogenih krajo-
linih uzoraka, uzoraka naselja, elemenata, sadraja, tra-
dicija, vjetina i ostalih povezanosti. Visoki stupanj ra-
znolikosti stvara sloenost unutar kulturnog krajolika,
odnosno promatrane krajoline jedinice. Ocjenjuje se
stupnjem i brojanom ocjenom.
Kriterij skladnosti, odnosno harmoninosti, sagleda-
va prostorne odnose izmeu koritenja prostora, pro-
storne organizacije/kompozicije i izgraenih struktura
prema geomorfolokim i ostalim prirodnim obiljejima
smjetaja (tablica 33). Odreuju ga prirodne mogu-
nosti i ogranienja prostora te povijesni procesi kojima
je zajednikim djelovanjem oblikovan kulturni krajo-
lik. Oituje se kroz prostorne odnose izmeu pojedi-
nih sastavnica, mjerilo, uzorke, materijale, boje i ostale
elemente fizike pojavnosti krajolika, a ocjenjuje se kao
stupanj dosljednosti, strukturne vrijednosti krajolika i
pripadajuih uzoraka. Osim usklaenosti fizikih i ma-
terijalnih obiljeja, ocjenjuju se povijesni procesi i naini
koritenja kulturnog krajolika, koji mogu biti u rasponu
od dobro odravanih i neprekinutih do promijenjenih i
degradiranih. Ako kulturni krajolik sadri veinu izvornih
funkcija, one e poveavati stupanj njegove usklae-
nosti, kao i jasno razluive i prevladavajue teme. Kri-
terij usklaenosti izmeu pojedinih sastavnica i ustroja
kulturnog krajolika u cjelini jedna je od kljunih osobina
koja doprinosi stvaranju prostornog identiteta. Ocjenju-
je se stupnjem i brojanom ocjenom.
Kriterij ocjene estetskih i vizualnih znaajki, scenskih
prizora, panoramskih pogleda i sl. odraava vizualnu,
oblikovnu i estetsku vrijednost kulturnog krajolika, koja
ukljuuje slikovitost, ali i odraava druge kriterije koji
mogu utjecati na ukupni estetski doivljaj (tablica 34).
Prisutnost zgrada i ostalih vertikalnih elemenata, koji
kao prostorni akcenti dobivaju i simbolika obiljeja,
stvara prepoznatljive krajolike snano izraenog identi-
teta. Ocjena vizualnih i morfolokih obiljeja zasniva se
na esteskim i percepcijskim kriterijima,90 koji se odnose
na sve vidljive elemente krajolika, kao to su topografska
i geomorfoloka obiljeja, dominantna reljefna svojstva,
uzorci, biljni pokrov, izgraene strukture, odnos izme-
u pojedinih podruja, kompozicija, mjerilo, prisutnost
vertikalnih elemenata, razglednih toaka, panoramskih
koridora, dominantnih prostornih granica i slino. Estet-
sko-umjetnika vrijednost kulturnog krajolika izraena je
prisutnou umjetnikih, odnosno estetskih vrijednosti
90 Percepcijske vrijednosti pripadaju grupi najsubjektivnijih i isku-
stvenih, a provode se metodom anketiranja. Ocjenjivai nastoje sin-
tetizirati raspon potencijalnih imbenika kao to su divljina, spokoj,
ugoda, zatienost i slino.

245
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 35: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju povezanosti

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU POVEZANOSTI

STUPANJ OPIS REZULTAT
Vie od pet poznatih povezanosti s dogaajima, osobama i pokretima kroz umjetnost,
Vrlo visoki literaturu, prie, legende i usmenu predaju, tehnika znanja i vjetine i ostale nematerijalne 5
aspekte; autentina i dobro poznata povezanost nacionalne razine.
Znatna, vie od tri poznate povezanosti s dogaajima, osobama i pokretima kroz umjetnost,
Visoki literaturu, prie, legende i usmenu predaju, tehnika znanja i vjetine i ostale nematerijalne 4
aspekte; povezanost regionalne razine.
Vie od jedne poznate povezanosti s dogaajima, osobama i pokretima kroz umjetnost,
Umjereni literaturu, prie, legende i usmenu predaju, tehnika znanja i vjetine i ostale nematerijalne 3
aspekte; lokalna povezanost.
Jedna poznata povezanost s dogaajima, osobama i pokretima; kroz umjetnost, literaturu,
Niski prie, legende i usmenu predaju, tehnika znanja i vjetine i ostale nematerijalne aspekte; 2
malo poznata povezanost.
Nema poznate povezanosti s dogaajima, osobama i pokretima; kroz umjetnost, literaturu,
Vrlo niski 1
prie, legende i usmenu predaju, tehnika znanja i vjetine i ostale nematerijalne aspekte.

Tablica 36: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju stanja

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU STANJA

STUPANJ OPIS REZULTAT
Sve sastavnice, prirodne i kulturne, kao i svi pridruujui elementi krajolika u vrlo dobrom su
Vrlo visoki 5
tehnikom/ekolokom stanju za svoju klasu.
Sve sastavnice, prirodne i kulturne, kao i svi pridruujui elementi krajolika u dobrom su ili
Visoki 4
iznadprosjenom tehnikom/ekolokom stanju za svoju klasu.
Sve sastavnice, prirodne i kulturne, kao i svi pridruujui elementi krajolika u prosjenom su
Umjereni 3
tehnikom/ekolokom stanju za svoju klasu.
Sve sastavnice, prirodne i kulturne, kao i svi pridruujui elementi krajolika u ispodprosjenom
Niski 2
su tehnikom/ekolokom stanju za svoju klasu.
Krajolik, odnosno sve prirodne i kulturne sastavnice, kao i svi pridruujui elementi krajolika u
Vrlo niski 1
loem su tehnikom/ekolokom stanju za svoju klasu.

kroz vizualni i doivljajni aspekt, a ocjenjuje se objektiv-
nim nainom, odreivanjem stupnja vrijednosti i pripa-
dajuom brojanom ocjenom.
Kriterij povezanosti ukljuuje povijesnu ili kulturnu po-
vezanost kulturnog krajolika ili njegovih sastavnica s
dogaajima, osobama, pokretima iz povijesti i ostalim
nematerijalnim aspektima ivota (tablica 35). Oituje se
kroz umjetnost (glazbu, slikarstvo i sl.), literaturu, usme-
nu predaju, legende itd., ija se inspiracija temelji na ka-
rakteru kulturnog krajolika. Povezanosti mogu pridoni-
jeti simbolikim, kulturnim i asocijativnim vrijednostima
kulturnog krajolika te mogu biti nositelji nacionalnog
identiteta. Ocjena prema kriteriju povezanosti odnosi
se na cjelokupno podruje krajolika. Ocjenjuje se stup-
njem i rezultatom (brojanom oznakom).
Kriterij stanja odnosi se na tehniko stanje grae kul-
turnog krajolika i njegovih antropogenih sastavnica te
na ekoloko stanje pripadajuih prirodnih sastavnica
(vode, tla, stanita). Ocjenjuje se kulturni krajolik u cjelini
te njegove sastavnice u odnosu na svoju vrstu (tabli-
ca 35). Ocjenjuje se stupnjem i rezultatom (brojanom
oznakom). Ovim kriterijem se ne ocjenjuju nematerijal-
ni, vizualni i esteski aspekti te potencijali krajolika, dok se
nematerijalni kao to su funkcije i povijesna slojevitost
ocjenjuju kriterijem ouvanosti i preivjelosti, odnosno
izvornosti kulturnog krajolika.

246
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

Tablica 37: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju mogunosti/potencijala

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU MOGUNOSTI/POTENCIJALA

STUPANJ OPIS REZULTAT
Vrlo visoki Vrlo iroki raspon buduih mogunosti istraivanja krajolika i njegovih sastavnica te vrlo iroki 5
raspon elemenata, potencijala za znanstvene, edukacijske, javne, gospodarske i rekreacijske
sadraje.
Visoki Znaajan opseg buduih mogunosti istraivanja krajolika i njegovih sastavnica te znaajan 4
raspon elemenata, potencijala za znanstvene, edukacijske, javne, gospodarske i rekreacijske
sadraje.
Umjereni Znatan opseg buduih mogunosti istraivanja krajolika i njegovih sastavnica te znatan 3
raspon elemenata, potencijala za znanstvene, edukacijske, javne, gospodarske i rekreacijske
sadraje.
Niski Mali opseg buduih istraivanja krajolika i njegovih sastavnica, te mali raspon elemenata za 2
znanstvene, edukacijske, javne, gospodarske i rekreacijske sadraje.
Vrlo niski Vrlo mali opseg buduih istraivanja krajolika i njegovih sastavnica te vrlo malo elemenata, 1
potencijala za znanstvene, edukacijske, javne, gospodarske i rekreacijske sadraje.

Tablica 38: Ocjena kulturnog krajolika prema kriteriju elemenata kulturnog/prirodnog naslijea

OCJENA KULTURNOG KRAJOLIKA PREMA KRITERIJU ELEMENATA KULTURNOG/PRIRODNOG NASLIJEA

STUPANJ OPIS REZULTAT
Sadri dvadeset i vie pojedinanih kulturnih dobara i/ili zatienih (evidentiranih) prirodnih
Vrlo visoki 5
vrijednosti, bilo koje vrste i znaaja.
Sadri deset do dvadeset pojedinanih kulturnih dobara i/ili prirodnih vrijednosti bilo koje
Visoki 4
vrste i znaaja.
Umjereni Sadri tri ili etiri pojedinana kulturna dobra i/ili prirodne vrijednosti bilo koje vrste i znaaja. 3
Niski Sadri dva ili tri kulturna dobra i/ili prirodne vrijednosti bilo koje vrste i znaaja. 2
Vrlo niski Sadri jedno ili nijedno kulturno dobro i/ili prirodne vrijednosti bilo koje vrste i znaaja. 1

Kriterij mogunosti (potencijala) odraava raspoloivost
kulturnog krajolika i njegovih kulturnih i prirodnih sastav-
nica za javno koritenje, razvoj javnih, edukacijskih, rekre-
acijskih ili slinih sadraja, ali i za razne oblike gospodar-
skog koritenja (izvorne ili sukladne namjene), kulturni i
ekoturizam, kao i za znanstvena istraivanja razliitih dis-
ciplina kao to su ekologija, povijest, arheologija, etnolo-
gija, urbanizam, povijest umjetnosti, umarstvo, agrono-
mija i ostale (tablica 37). Ocjena se kao brojani rezultat
i kao opisni stupanj vrijednosti izraava za cjelokupno
podruje ocjenjivane krajoline jedinice.
Zastupljenost, odnosno prisutnost elemenata kulturnog
i/ili prirodnog naslijea u krajoliku odnosi se na: podruja
prirodnih vrijednosti, ekoloki znaajna podruja ili na po-
jedine vrste kulturnih dobara koja obuhvaaju povijesne
artefakte u obliku povijesnih naselja, graevina, objekata
malog mjerila i opreme prostora, povijesnih graevina ni-
skogradnje, arheolokih ostataka, bez obzira jesu li istraeni
i prezentirani ili se predmnijevaju. Tu je takoer ukljueno
pokretno i nematerijalno naslijee. Moe biti u statusu evi-
dentiranog ili zakonom zatienog kulturnog/prirodnog
dobra, bez obzira na stupanj znaaja. Pridruivanje vrijed-
nosti brojnosti, tj. zastupljenosti kulturnih i prirodnih do-
bara odnosi se na cjelokupno podruje krajoline jedinice.
Pritisci, negativna obiljeja, prostorni konflikti i ostali
degradirajui elementi krajolika biljee se i iskazuju u
obrascima za prikupljanje podataka te kroz prostorne
analize u obliku kartografskih/kartogramskih prikaza.
Sudjeluju u procesu ocjenjivanja na takav nain da se
kroz svaki od navedenih kriterija vrijednosti s obzirom
na njihovu prisutnost umanjuje relativna ocjena krajo-
line jedinice.

247
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 39: Matrica ocjene znaaja kulturnog krajolika

ZANEMARIVA VRLO VISOKA

KRITERIJI OCJENE NISKA UMJERENA VISOKA
VRLO NISKA IZNIMNA
01 CJELOVITOST 1 2 3 4 5
02 IZVORNOST/OUVANOST 1 2 3 4 5
03 REPREZENTATIVNOST 1 2 3 4 5
04 RIJETKOST 1 2 3 4 5
05 RAZNOLIKOST 1 2 3 4 5
06 USKLAENOST 1 2 3 4 5
07 ESTETSKE ZNAAJKE 1 2 3 4 5
08 POVEZANOST 1 2 3 4 5
09 STANJE 1 2 3 4 5
10 MOGUNOSTI 1 2 3 4 5
11 ELEMENTI NASLIJEA 1 2 3 4 5
UKUPNA OCJENA 11 22 33 44 55

Tablica 40: Odnos rezultata ocjene relativne vrijednosti, stupnja i razine znaaja kulturnog krajolika

RAZINA ZNAAJA KULTURNOG KRAJOLIKA

STUPANJ ZNAAJA
MEUNARODNA NACIONALNA REGIONALNA LOKALNA BEZNAAJNA
Vrlo visoki 54-55/4.9-5
Visoki 44-53/4-4.8
Umjereni 33-43/3-3.9
Niski 22-32/2.1-2.9
Vrlo niski 11-21/1-2

Ocjena znaaja kulturnog krajolika tradicijska graevna struktura, oprema prostora/struktu-

Stupanj kulturnog znaaja predstavlja ukupni zbroj rela-
tivnih ocjena vrijednosti: evidentne, povijesne, esteske,
kulturne, prirodno-okoline i drutveno-ekonomske, do-
bivenih na temelju odabranih kriterija u rasponu od vrlo
visoke, visoke, umjerene, niske i vrlo niske vrijednosti (ta-
blica 39). Utvreni model vrjednovanja kulturnog krajo-
lika temeljen je na sustavnom odreivanju vrijednosti
krajolika prema jasno uspostavljenim kriterijima i na te-
melju podataka posebno prikupljenih i analiziranih za tu
svrhu. U modelu ocjene vrijednosti istraivanog krajolika
umberka ukljueni su pokazatelji kulturnih i prirodnih
sastavnica, materijalnih i nematerijalnih obiljeja krajo-
lika: geomorfoloka, hidroloka i vegetacijska obilje-
ja, stanita, namjena i koritenje, vremenska odrednica,
prostorna organizacija, kompozicija, uzorci neizgrae-
nog krajolika, uzorci izgraenog krajolika, prepoznatljiva
re niskogradnje, vertikalne dominante, vizualna obiljeja
i nematerijalno naslijee. Odabrani kriteriji ocjene bili
su: cjelovitost/integritet, izvornost/ouvanost, repre-
zentativnost, rijetkost, raznolikost, usklaenost/sklad-
nost, estetske i vizualne znaajke, povezanost, stanje,
mogunosti krajolika i elementi nasljea. Dodavanjem
brojane ocjene svakom pokazatelju u odnosu na svaki
odabrani kriterij dobivene su ukupne i prosjene broj-
ane (relativne) ocjene vrijednosti krajolinih jedinica
(tablica 39). Navedeni nain ocjenjivanja omoguio je
odreivanje razina znaaja kulturnog krajolika: meu-
narodne, nacionalne, regionalne i lokalne. Odreuje se
u odnosu na pridrueni stupanj znaaja i relativnu broj-
anu vrijednost prikazanu tablino (tablica 40).
Vrjednovanje istraivanog podruja umberka prove-
deno je nakon tipolokog razvrstaja karakterizacije

248
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

97. Povijesni vinogradarski krajolik Pleivice

krajolika kojom su prepoznata etiri (4) opa i dvade- postojee stanje, mogunosti (potencijali) krajolinog
set tri (23) krajolina tipa/podruja. Metoda vrjedno- podruja te zastupljenost, brojnost kulturnih dobara u
vanja provedena je na razini ocjene krajolinih tipova, krajolinom podruju.
odnosno podruja prema odabranim parametrima i
kriterijima (tablice 41-1.1. 41-4.5.). Parametri vrjed-
novanja bili su: geomorfoloka i hidroloka obiljeja,
vegetacija i stanita, povijesna odrednica, prostorna
organizacija, koritenje i namjena prostora, uzorci
neizgraenog krajolika, uzorci izgraenog krajolika,
arhitektonska obiljeja uobiajene i prepoznatljive
graevne strukture, vertikalne dominante, vizualna
obiljeja i zastupljenost nematerijalnog naslijea (sl.
97). S obzirom na posebnosti podruja odabrani su
sljedei kriteriji vrjednovanja: cjelovitost (integritet),
izvornost (autentinost) i ouvanost, reprezentativ-
nost/uobiajenost, rijetkost/jedinstvenost, raznolikost i
usklaenost, estetske i vizualne znaajke, povezanosti,

249
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 41: prikaz ocjene vrijednosti krajolinih tipova (KT)

41-1.1. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP KT 1.1. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
HIDROLOKA OBILJEJA 4 4 4 4 3 4 4 4 4
VEGETACIJA I STANITA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 4 3 3 3 4 3
PROSTORNA ORGANIZACIJA 4 3 3 3 3 3 4 4 3
FUNKCIJA I KORITENJE 3 3 4 3 4 3 4
UZORCI NEIZGRAENOG 4 4 4 3 3 3 3 4 3
UZORCI IZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 3 4 3
GRAEVNA STRUKTURA 3 3 3 3 3 3 3 3 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 3 3 3 3 3 3 2 3 3
VERTIKALNE DOMINANTE 3 3 3 3 3 3 4 3 3
VIZUALNA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 42 41 43 40 40 40 32 45 35
PROSJENA OCJENA 3,2 3,2 3,3 3,1 3,1 3,1 3,2 3,5 3,2 3,0 4,0

41-1.2. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP KT 1.2. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VEGETACIJA I STANITA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 4 3 3 3 4 3
PROSTORNA ORGANIZACIJA 4 4 4 3 3 4 3 4 3
FUNKCIJA I KORITENJE 4 4 4 3 4 4 4
UZORCI NEIZGRAENOG 4 4 4 3 3 4 3 4 3
UZORCI IZGRAENOG
GRAEVNA STRUKTURA
STRUKTURE NISKOGRADNJE 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VERTIKALNE DOMINANTE
VIZUALNA OBILJEJA 5 5 5 3 3 4 4 4 3
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 35 35 36 30 31 34 22 35 24
PROSJENA OCJENA 3,5 3,5 3,6 3,0 3,1 3,4 3,1 3,5 3,0 3,0 2,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet EST estetske i vizualne znaajke

IZV izvornost (autentinost)/ouvanost POV povezanost
REP reprezentativnost STA stanje
RIJ rijetkost/jedinstvenost MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
RAZ raznolikost KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)
USK usklaenost/skladnost

250
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

41-1.3. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 1.3. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 4 3 3 3 3 2 3 3
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VEGETACIJA I STANITA 3 3 3 2 3 3 3 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 3 2 3 3 3
PROSTORNA ORGANIZACIJA 3 2 3 3 3 3 3 3 3
FUNKCIJA I KORITENJE 3 3 3 3 3 3 3
UZORCI NEIZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 4 3 3
UZORCI IZGRAENOG 2 2 2 2 3 2 2 2 3
GRAEVNA STRUKTURA 2 2 2 2 2 2 2 2 3
STRUKTURE NISKOGRADNJE 2 2 2 2 2 2 2 2 3
VERTIKALNE DOMINANTE 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VIZUALNA OBILJEJA 3 2 3 2 3 3 3 4 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 36 35 36 33 37 36 27 38 32
PROSJENA OCJENA 2,8 2,7 2,8 2,5 2,8 2,8 2,7 2,9 3,2 3,0 3,0

41-1.4. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 1.4. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VEGETACIJA I STANITA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
POVIJESNI RAZVOJ 2 2 2 2 2 2 2
PROSTORNA ORGANIZACIJA 2 2 2 2 2 2 2 2 3
FUNKCIJA I KORITENJE 3 2 2 2 2 2 2
UZORCI NEIZGRAENOG 2 2 3 3 3 3 3 2 3
UZORCI IZGRAENOG 2 2 2 2 2 2 2 2 3
GRAEVNA STRUKTURA 2 2 2 2 2 2 2 2 3
STRUKTURE NISKOGRADNJE 2 2 2 2 2 2 2 2 3
VERTIKALNE DOMINANTE 2 2 2 2 2 2 2 2 2
VIZUALNA OBILJEJA 2 2 2 2 2 2 2 2 2
NEMATERIJALNO NASLIJEE 2 2 3 3 2 3 3
UKUPNO 30 29 31 31 30 31 24 30 28
PROSJENA OCJENA 2,3 2,2 2,4 2,4 2,3 2,4 2,4 2,3 2,8 2,0 2,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet EST estetske i vizualne znaajke

IZV izvornost (autentinost)/ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost/jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

251
Krajolik kao kul turno na slijee

41-1.5. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 1.5 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 3 3 2 2 3 3 3 3
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 3 2 2 3 3 3 2
VEGETACIJA I STANITA 3 3 3 2 2 2 2 3 2
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 3 3 3 3 4 3
PROSTORNA ORGANIZACIJA 3 3 3 3 3 3 4 4 3
FUNKCIJA I KORITENJE 3 3 4 4 4 3 4
UZORCI NEIZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 3 4 3
UZORCI IZGRAENOG 3 4 4 4 3 3 3 4 3
GRAEVNA STRUKTURA 3 3 3 3 4 3 3 4 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 3 3 3 3 3 3 2 3 3
VERTIKALNE DOMINANTE 3 4 4 4 4 4 4 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 3 3 4 3 4 4 3 4 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 39 41 43 39 40 40 30 47 34
PROSJENA OCJENA 3,0 3,2 3,3 3,0 3,1 3,1 3,0 3,6 3,1 4,0 4,0

41-2.1. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 2.1. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 4 4 3 3 4 4 4 4
HIDROLOKA OBILJEJA 1 1 1 1 1 1 1 1 1
VEGETACIJA I STANITA 4 4 4 3 4 4 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 3 3 3 3 3
PROSTORNA ORGANIZACIJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
FUNKCIJA I KORITENJE 4 3 4 3 3 3 3
UZORCI NEIZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 3 3 3
UZORCI IZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 3 3 3
GRAEVNA STRUKTURA 3 3 4 3 4 3 3 4 3
STRUKTURE NISKOGRADNJE 3 3 3 2 2 3 3 3 3
VERTIKALNE DOMINANTE 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VIZUALNA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 4 4 3
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 39 39 41 36 38 39 31 41 30
PROSJENA OCJENA 3,0 3,0 3,2 2,8 2,9 3,0 3,1 3,2 3,0 3,0 3,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet
IZV izvornost (autentinost)/ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost/jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
EST estetske i vizualne znaajke
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

252
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

41-2.2. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 2.2. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 4 4 4 4 4 4 4 4 4
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 4 3 3 4 4 4 4
VEGETACIJA I STANITA 4 4 4 3 4 4 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 3 3 4 3 3
PROSTORNA ORGANIZACIJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
FUNKCIJA I KORITENJE 4 3 4 3 4 3 3
UZORCI NEIZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 3 3 3
UZORCI IZGRAENOG 3 2 3 3 3 3 3 3 3
GRAEVNA STRUKTURA 3 2 4 3 4 3 3 4 3
STRUKTURE NISKOGRADNJE 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VERTIKALNE DOMINANTE 4 3 3 3 3 3 4 4 3
VIZUALNA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 4 4 3
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 43 39 44 40 44 42 35 45 33
PROSJENA OCJENA 3,3 3,0 3,4 3,1 3,4 3,2 3,5 3,5 3,3 3,0 5,0

41-2.3. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 2.3. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 3 4 3 4 4 4 4 3
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VEGETACIJA I STANITA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 3 2 3 3 3
PROSTORNA ORGANIZACIJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
FUNKCIJA I KORITENJE 3 3 3 3 3 3 3
UZORCI NEIZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 3 3 3
UZORCI IZGRAENOG 2 2 2 2 2 2 2 2 3
GRAEVNA STRUKTURA 2 2 2 2 2 2 2 2 3
STRUKTURE NISKOGRADNJE 2 2 2 2 2 2 2 2 3
VERTIKALNE DOMINANTE 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VIZUALNA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 2 3 3 2
UKUPNO 36 36 37 34 37 37 28 36 30
PROSJENA OCJENA 2,8 2,8 2,8 2,6 2,8 2,8 2,8 2,8 3,0 3,0 3,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet
IZV izvornost (autentinost) / ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost /jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
EST estetske i vizualne znaajke
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

253
Krajolik kao kul turno na slijee

41-2.4. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 2.4. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 5 4 5 3 4 5 5 5 4
HIDROLOKA OBILJEJA 4 4 4 4 4 4 4 5 4
VEGETACIJA I STANITA 4 4 4 3 4 4 3 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 4 4 4 4 4 3 4
PROST. ORGANIZACIJA 4 4 4 4 4 4 3 4 4
FUNKCIJA I KORITENJE 4 4 4 3 4 4 5
UZORCI NEIZGRAENOG 4 4 4 4 4 4 4 5 4
UZORCI IZGRAENOG 3 3 4 3 4 3 3 3 3
GRAEVNA STRUKTURA 3 3 3 3 4 3 4 4 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VERTIKALNE DOMINANTE 4 4 4 3 4 4 4 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 4 4 4 4 4 4 4 4 3
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 4
UKUPNO 49 48 50 44 50 48 37 54 37
PROSJENA OCJENA 3,8 3,7 3,8 3,4 3,8 3,7 3,7 4,2 3,7 3,0 5,0

41.2.5. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 2.5. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 4 4 3 4 4 4 4 3
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VEGETACIJA I STANITA 3 3 4 3 3 3 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 3 2 3 3 3
PROST. ORGANIZACIJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
FUNKCIJA I KORITENJE 3 4 4 4 3 3 4
UZORCI NEIZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 4 3 3
UZORCI IZGRAENOG 2 2 2 3 3 2 2 2 3
GRAEVNA STRUKTURA 2 2 2 3 2 2 2 2 3
STRUKTURE NISKOGRADNJE 2 2 2 2 2 2 2 2 3
VERTIKALNE DOMINANTE 3 3 3 4 3 3 3 3 3
VIZUALNA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 4 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 4 4 4 4 3 4 4
UKUPNO 37 39 40 40 38 38 30 41 32
PROSJENA OCJENA 2,8 3,0 3,1 3,1 2,9 2,9 3,0 3,2 3,2 3,0 3,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet
IZV izvornost (autentinost)/ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost/jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
EST estetske i vizualne znaajke
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

254
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

41-2.6. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 2.6. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 4 4 3 4 4 4 4 3
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VEGETACIJA I STANITA 3 3 3 2 3 3 3 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 3 2 3 3 3
PROST. ORGANIZACIJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
FUNKCIJA I KORITENJE 3 3 3 3 3 3 3
UZORCI NEIZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 4 3 3
UZORCI IZGRAENOG 2 2 2 2 3 2 2 2 3
GRAEVNA STRUKTURA 2 2 2 2 2 2 2 2 3
STRUKTURE NISKOGRADNJE 2 2 2 2 2 2 2 2 3
VERTIKALNE DOMINANTE 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VIZUALNA OBILJEJA 3 2 3 2 3 3 3 4 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 36 36 37 33 38 37 29 39 32
PROSJENA OCJENA 2,8 2,8 2,8 2,5 2,9 2,8 2,9 3,0 3,2 2,0 3,0

41-2.7. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 2.7 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 3 4 3 3 4 3 4 4 3
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 4 3 3 3 3 3 4
VEGETACIJA I STANITA 4 4 4 3 4 3 3 3 4
POVIJESNI RAZVOJ 3 3 3 2 3 3 4
PROSTORNA ORGANIZACIJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
FUNKCIJA I KORITENJE 3 3 3 3 3 3 3
UZORCI NEIZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 4 3 3
UZORCI IZGRAENOG 2 2 3 2 3 3 3 3 3
GRAEVNA STRUKTURA 3 2 3 2 3 3 3 3 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 2 2 2 2 2 2 3 2 3
VERTIKALNE DOMINANTE 3 3 3 3 3 3 3 3 4
VIZUALNA OBILJEJA 3 2 3 2 3 3 3 4 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 38 37 40 34 40 38 32 41 35
PROSJENA OCJENA 2,9 2,8 3,1 2,6 3,1 2,9 3,2 3,2 3,5 3,0 3,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet
IZV izvornost (autentinost)/ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost/jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
EST estetske i vizualne znaajke
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

255
Krajolik kao kul turno na slijee

41-3.1. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 3.1 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 4 3 4 4 4 4 4 4 3
HIDROLOKA OBILJEJA 4 3 4 3 3 4 4 4 3
VEGETACIJA I STANITA 4 3 4 3 4 4 4 4 3
POVIJESNI RAZVOJ 4 4 4 3 3 3 4
PROSTORNA ORGANIZACIJA 3 3 3 3 3 3 4 4 3
FUNKCIJA I KORITENJE 3 3 4 3 4 3 4
UZORCI NEIZGRAENOG 4 3 4 3 3 3 3 4 3
UZORCI IZGRAENOG 3 3 3 3 3 3 3 4 3
GRAEVNA STRUKTURA 3 3 3 3 3 3 3 3 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 3 3 3 3 3 3 2 3 3
VERTIKALNE DOMINANTE 3 3 3 3 3 3 4 3 3
VIZUALNA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 44 40 45 40 42 42 34 47 31
PROSJENA OCJENA 3,4 3,1 3,5 3,1 3,2 3,2 3,4 3,6 3,1 3,0 5,0

41-3.2. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 3.2 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 4 4 4 4 4 4 4 4 4
HIDROLOKA OBILJEJA 5 5 5 4 4 5 5 5 4
VEGETACIJA I STANITA 4 4 4 4 5 4 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 5 5 5 4 5 4 5
PROSTORNA ORGANIZACIJA 5 4 4 4 4 4 4 4 4
FUNKCIJA I KORITENJE 4 4 4 4 4 4 4
UZORCI NEIZGRAENOG 5 4 5 4 4 4 4 4 4
UZORCI IZGRAENOG 4 4 4 5 4 5 4 5 4
GRAEVNA STRUKTURA 4 4 4 5 4 5 4 5 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 4 4 4 4 4 4 4 3
VERTIKALNE DOMINANTE 5 5 5 5 4 5 5 5 4
VIZUALNA OBILJEJA 5 5 5 4 4 4 5 5 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 4 4 4 3 3 3 4
UKUPNO 58 56 57 54 53 55 43 58 39
PROSJENA OCJENA 4,5 4,3 4,4 4,2 4,1 4,2 4,3 4,5 3,9 5,0 4,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet
IZV izvornost (autentinost)/ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost/jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
EST estetske i vizualne znaajke
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

256
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

41-3.3. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 3.3 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 4 4 4 4 4 4 4 4 4
HIDROLOKA OBILJEJA 4 5 5 4 4 5 4 5 4
VEGETACIJA I STANITA 4 4 4 4 5 4 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 5 5 5 4 4 4 5
PROSTORNA ORGANIZACIJA 5 4 4 4 4 4 4 4 4
FUNKCIJA I KORITENJE 4 4 4 4 4 4 4
UZORCI NEIZGRAENOG 5 4 5 4 4 4 4 4 4
UZORCI IZGRAENOG 4 4 4 4 4 4 4 4 4
GRAEVNA STRUKTURA 4 4 4 4 4 4 4 4 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 4 4 4 4 4 4 4 4
VERTIKALNE DOMINANTE 4 4 4 4 4 4 4 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 4 4 5 4 4 4 4 5 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 4 4 4 3 3 3 4
UKUPNO 55 54 56 51 52 52 40 55 40
PROSJENA OCJENA 4,2 4,2 4,3 3,9 4,0 4,0 4,0 4,2 4,0 3,0 2,0

41-3.4. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 3.4 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 5 5 5 5 4 5 5 5 5
HIDROLOKA OBILJEJA 4 4 5 4 4 5 4 5 4
VEGETACIJA 4 4 4 4 5 5 5 4 5
POVIJESNI RAZVOJ 5 4 5 4 4 5 5
PROSTORNA ORGANIZACIJA 4 5 4 4 4 5 5 5 5
FUNKCIJA 5 4 4 4 4 5 4
UZORCI NEIZGRAENOG 4 5 5 4 4 5 5 4 4
UZORCI IZGRAENOG 5 4 5 4 4 5 5 5 5
GRAEVNA STRUKTURA 4 4 5 4 4 5 4 4 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 4 4 4 4 4 4 4 4
VERTIKALNE DOMINANTE 5 4 4 4 4 4 5 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 5 5 5 4 4 5 5 5 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 4 4 4 3 3 3 4
UKUPNO 58 56 59 52 52 61 47 58 44
PROSJENA OCJENA 4,5 4,3 4,5 4,0 4,0 4,7 4,7 4,5 4,4 3,0 2,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet
IZV izvornost (autentinost)/ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost/jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
EST estetske i vizualne znaajke
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

257
Krajolik kao kul turno na slijee

41-3.5. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 3.5 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 4 3 5 4 5 4 4 5 3
HIDROLOKA OBILJEJA 4 4 4 4 4 5 4 5 4
VEGETACIJA 4 4 4 4 5 5 5 4 5
POVIJESNI RAZVOJ 4 3 4 3 4 3 3
PROSTORNA ORGANIZACIJA 4 3 4 4 4 3 3 4 3
FUNKCIJA 4 3 4 3 4 3 4
UZORCI NEIZGRAENOG 4 3 4 4 4 4 4 4 4
UZORCI IZGRAENOG 4 3 4 4 4 3 3 3 3
GRAEVNA STRUKTURA 3 3 4 3 4 3 3 4 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 3 4 3 4 3 4 4 4
VERTIKALNE DOMINANTE 4 4 4 3 4 4 4 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 3 3 4 3 4 3 4 3 3
NEMATERIJALNO NASLIJEE 3 3 4 3 3 3 3
UKUPNO 49 42 53 45 53 46 38 50 37
PROSJENA OCJENA 3,8 3,2 4,1 3,5 4,1 3,5 3,8 3,8 3,7 3,0 2,0

41-3.6. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 3.6 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 5 4 5 4 4 5 5 5 5
HIDROLOKA OBILJEJA 4 4 4 4 4 5 4 4 4
VEGETACIJA 5 4 4 4 5 5 5 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 5 4 5 4 4 5 5
PROSTORNA ORGANIZACIJA 4 4 4 4 4 5 4 5 4
FUNKCIJA 4 4 4 4 4 5 4
UZORCI NEIZGRAENOG 4 5 5 4 4 5 5 4 4
UZORCI IZGRAENOG 5 4 4 4 4 4 4 5 4
GRAEVNA STRUKTURA 4 4 3 4 4 4 4 4 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 4 4 4 4 4 4 4 4
VERTIKALNE DOMINANTE 5 4 4 4 4 4 5 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 5 4 4 4 4 5 5 5 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 4 4 4 3 3 3 4
UKUPNO 58 53 54 51 52 59 45 57 41
PROSJENA OCJENA 4,5 4,1 4,2 3,9 4,0 4,5 4,5 4,4 4,1 3,0 2,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet
IZV izvornost (autentinost)/ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost/jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
EST estetske i vizualne znaajke
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

258
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

41-4.1. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 4.1 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 5 5 5 4 5 5 5 5 5
HIDROLOKA OBILJEJA 1 1 1 1 1 1 1 1 1
VEGETACIJA 5 4 5 4 4 4 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 5 5 4 4 4 4 0 4 0
PROSTORNA ORGANIZACIJA 5 5 4 3 3 4 4 4 4
FUNKCIJA 5 5 5 4 4 4 0 4 0
UZORCI NEIZGRAENOG 5 5 5 3 3 5 4 4 4
UZORCI IZGRAENOG
GRAEVNA STRUKTURA
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 4 4 4 3 4 4 5 4
VERTIKALNE DOMINANTE 5 5 5 5 3 5 4 5 5
VIZUALNA OBILJEJA 5 5 5 5 3 5 4 4 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE
UKUPNO 45 44 43 37 33 41 30 40 31
PROSJENA OCJENA 4,5 4,4 4,3 3,7 3,3 4,1 3,0 4,0 3,1 3,0 1,0

41-4.2. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 4.2. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 5 5 5 3 4 4 4 4 4
HIDROLOKA OBILJEJA 3 4 3 3 3 4 3 3 3
VEGETACIJA 5 4 5 4 4 5 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 5 5 5 4 4 5 5
PROSTORNA ORGANIZACIJA 4 4 4 3 3 4 4 4 4
FUNKCIJA 4 4 4 4 4 4 4
UZORCI NEIZGRAENOG 4 4 4 4 4 4 4 4 4
UZORCI IZGRAENOG 4 4 4 4 3 3 4 4 4
GRAEVNA STRUKTURA 4 4 4 3 4 3 4 4 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 3 4 3 3 3 4 3 4
VERTIKALNE DOMINANTE 4 4 4 4 3 4 4 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 4 4 4 3 4 4 4 4 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 4 3 3 3 3 3 3
UKUPNO 54 52 53 45 46 50 39 50 39
PROSJENA OCJENA 4,2 4,0 4,1 3,5 3,5 3,8 3,9 3,8 3,9 3,0 4,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet
IZV izvornost (autentinost)/ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost/jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
EST estetske i vizualne znaajke
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

259
Krajolik kao kul turno na slijee

41-4.3. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 4.3. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 5 5 5 5 3 5 5 5 4
HIDROLOKA OBILJEJA 3 3 3 3 3 3 3 3 3
VEGETACIJA 5 4 5 3 3 4 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 5 4 5 5 4 5 5
PROSTORNA ORGANIZACIJA 5 4 4 4 4 4 4 4 4
FUNKCIJA 5 4 5 3 3 4 5
UZORCI NEIZGRAENOG 5 4 5 4 4 5 4 4 5
UZORCI IZGRAENOG 4 4 4 4 3 4 4 4 4
GRAEVNA STRUKTURA 4 3 4 4 3 4 4 5 5
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 4 4 3 3 4 4 4 4
VERTIKALNE DOMINANTE 5 4 4 4 3 4 4 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 5 4 4 4 4 5 4 5 5
NEMATERIJALNO NASLIJEE 4 4 4 3 3 4 4
UKUPNO 59 51 56 49 43 55 40 56 42
PROSJENA OCJENA 4,5 3,9 4,3 3,8 3,3 4,2 4,0 4,3 4,2 4,0 1,0

41-4.4. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 4.4 CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 5 5 5 4 5 5 5 5 5
HIDROLOKA OBILJEJA 5 4 5 4 4 5 5 5 5
VEGETACIJA 4 4 4 4 4 4 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 5 5 5 5 4 5 4
PROSTORNA ORGANIZACIJA 5 4 5 4 4 5 5 5 4
FUNKCIJA 5 4 5 4 4 5 5
UZORCI NEIZGRAENOG 5 4 4 4 4 4 4 4 4
UZORCI IZGRAENOG 4 4 4 3 4 4 4 4 4
GRAEVNA STRUKTURA 4 4 4 3 4 4 4 4 4
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 4 4 4 4 4 4 4 4
VERTIKALNE DOMINANTE 4 4 4 5 4 4 4 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 5 5 5 4 5 4 4 4 4
NEMATERIJALNO NASLIJEE 4 4 4 3 4 4 4
UKUPNO 59 55 58 51 54 57 43 56 42
PROSJENA OCJENA 4,5 4,2 4,5 3,9 4,2 4,4 4,3 4,3 4,2 4,0 4,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet
IZV izvornost (autentinost)/ouvanost
REP reprezentativnost
RIJ rijetkost/jedinstvenost
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost
EST estetske i vizualne znaajke
POV povezanost
STA stanje
MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

260
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

41-4.5. OCJENA VRIJEDNOSTI KRAJOLINOG TIPA (KT)

KRAJOLINI TIP 4.5. CJE IZV REP RIJ RAZ USK EST POV STA MOG KUD
GEOMORFOLOKA OBILJEJA 5 5 5 4 4 5 5 5 4
HIDROLOKA OBILJEJA 2 2 2 2 2 2 2 2 2
VEGETACIJA 5 4 5 4 4 4 4 4 4
POVIJESNI RAZVOJ 5 5 5 5 4 4 5
PROST. ORGANIZACIJA 5 4 5 4 4 5 5 5 5
FUNKCIJA 5 4 5 3 4 4 5
UZORCI NEIZGRAENOG 5 4 4 5 4 5 5 4 5
UZORCI IZGRAENOG 4 4 4 4 4 4 4 4 4
GRAEVNA STRUKTURA 4 4 4 4 4 4 4 5 5
STRUKTURE NISKOGRADNJE 4 4 4 3 3 4 4 4 4
VERTIKALNE DOMINANTE 5 4 4 4 4 4 4 4 4
VIZUALNA OBILJEJA 4 4 4 4 5 5 4 5 5
NEMATERIJALNO NASLIJEE 4 4 4 4 4 4 4
UKUPNO 57 52 55 50 50 54 41 56 42
PROSJENA OCJENA 4,4 4,0 4,2 3,8 3,8 4,2 4,1 4,3 4,2 5,0 4,0

ODABRANI KRITERIJI VRJEDNOVANJA:

CJE cjelovitost, integritet EST estetske i vizualne znaajke
IZV izvornost (autentinost)/ouvanost POV povezanost
REP reprezentativnost STA stanje
RIJ rijetkost/jedinstvenost MOG mogunosti (ocjenjuje se itavo podruje)
RAZ raznolikost
USK usklaenost/skladnost KUD zastupljenost kulturnih dobara (ocjenjuje se itavo podruje)

Poseban, dodani kriterij vrjednovanja odnosi se na po-
stojanje pojedinih vrsta kulturnih dobara, njihovu gu-
stou i zastupljenost u pojedinom krajolinom tipu/po-
druju (tablica 42).91 U kulturna dobra ubrajaju se: po-
vijesna naselja (urbana i ruralna), graditeljski sklop, stari
gradovi, crkve i kapele, zgrade javne namjene, stambene,
91 Tablini prikaz izraen je na temelju podataka i popisa kulturnih
dobara koja su zatiena upisom u Registar kulturnih dobara, Rjeenjem
o preventivnoj zatiti ili su evidentirane kulturno-povijesne vrijednosti
u prostorno-planskoj dokumentaciji prostorni planovi ureenja gra-
dova Jastrebarsko, Samobor i Ozalj te opina Klina Sela, Krai i um-
berak. Kulturna dobra sistematizirana su prema sljedeoj podjeli:
1.0. povijesno naselje: 1.1. povijesno urbano naselje, 1.2. povijesno
ruralno naselje
2.0. povijesne graevine i sklopovi: 2.1. graditeljski sklop/samostan,
2.2. stari grad, 2.3. upna crkva, 2.4. kapela, poklonac, 2.5. zgrada javne
namjene, 2.6. stambena zgrada, 2.7. gospodarska zgrada
3.0. memorijalna podruja i obiljeja: 3.1. memorijalno podruje, 3.2.
memorijalno obiljeje
4.0. arheoloki lokaliteti i podruja
5.0. kulturni krajolik
6.0. pokretno naslijee
7.0. nematerijano naslijee
gospodarske zgarde, memorijalno podruje i obiljeje,
arheoloki lokaliteti, kulturni krajolici, pokretno i nema-
terijalno naslijee. Pojedinana zastupljenost kulturnih
dobara svih vrsta u krajolinim podrujima je sljedea:
- brjeuljkasto-nizinsko, ruralno, ope krajolino podru-
je Jastrebarskog Pokuplja i Samoborskog polja (OKT 1)
obuhvaa 69 evidentiranih i/ili zatienih elemenata
kulturnog naslijea
- brjeuljkasto-brdsko, mjeovito, ope krajolino po-
druje Samoborsko-pleiviko-vivodinskog prigorja
(OKT 2) obuhvaa 162 evidentirana i/ili zatiena ele-
menta kulturnog naslijea
- brdsko-gorsko, prirodno ope krajolino podruje um-
berako-samoborskoga gorja (OKT 3) obuhvaa 91 evi-
dentirani i/ili zatieni element kulturnog naslijea
- gorsko, prirodno, ope krajolino podruje umbe-
rakog gorja (OKT 4) obuhvaa 112 evidentiranih i/ili
zatienih elemenata kulturnog naslijea.

261
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 42: zastupljenost vrsta kulturnog naslijea u opim krajolinim tipovima/podrujima

42-1 OPI KRAJOLINI TIP (OKT) 1

VRSTA KULTURNOG DOBRA KT 1.1. KT 1.2. KT 1.3. KT 1.4. KT 1.5.
1.1. POVIJESNO URBANO NASELJE 0 1 0 0 1
1.2. POVIJESNO RURALNO NASELJE 11 0 0 3 0
2.1. GRADITELJSKI SKLOP /SAMOSTAN 0 0 0 0 0
2.2. STARI GRAD 0 0 0 0 0
2.3. UPNA CRKVA 3 0 0 1 0
2.4. KAPELA, POKLONAC 8 1 0 0 0
2.5. ZGRADA JAVNE NAMJENE 0 0 0 1 0
2.6. STAMBENA ZGRADA 3 0 0 0 0
2.7. GOSPODARSKA ZGRADA 12 0 1 0 1
3.1. MEMORIJALNO PODRUJE 0 1 1 1 0
3.2. MEMORIJALNO OBILJEJE 1 0 0 0 0
4.0. ARHEOLOKI LOKALITET 2 0 0 4 2
5.0. KULTURNI KRAJOLIK 3 2 1 0 0
6.0. POKRETNO NASLIJEE 3 0 0 0 0
7.0. NEMATERIJALNO NASLIJEE 0 0 0 0 0
UKUPAN BROJ 69 46 5 3 10 4

42-2 OPI KRAJOLINI TIP (OKT) 2

VRSTA KULTURNOG DOBRA KT 2.1. KT 2.2. KT 2.3. KT 2.4. KT 2.5. KT 2.6. KT 2.7.
1.1. POVIJESNO URBANO NASELJE 0 0 0 0 0 0 0
1.2. POVIJESNO URBANO NASELJE 6 24 5 26 2 0 0
2.1. GRADITELJSKI SKLOP /SAMOSTAN 0 0 0 0 1 0 0
2.2. STARI GRAD 0 0 0 2 0 0 1
2.3. UPNA CRKVA 1 1 1 4 2 0 0
2.4. KAPELA, POKLONAC 4 13 1 21 0 0 2
2.5. ZGRADA JAVNE NAMJENE 1 1 0 4 0 0 0
2.6. STAMBENA ZGRADA 1 2 2 10 1 1 1
2.7. GOSPODARSKA ZGRADA 3 4 0 32 1 0 0
3.1. MEMORIJALNO PODRUJE 0 3 0 5 2 0 1
3.2. MEMORIJALNO OBILJEJE 0 0 0 2 0 0 0
4.0. ARHEOLOKI LOKALITET 1 4 4 12 6 0 7
5.0. KULTURNI KRAJOLIK 0 0 1 15 0 0 0
6.0. POKRETNO NASLIJEE 0 1 1 12 3 0 2
7.0. NEMATERIJALNO NASLIJEE 0 0 0 0 1 0 0
UKUPAN BROJ 163 17 53 15 145 18 1 14

262
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

42-3 OPI KRAJOLINI TIP (OKT) 3

VRSTA KULTURNOG DOBRA KT 3.1. KT 3.2. KT 3.3. KT 3.4. KT 3.5. KT 3.6.
1.1. POVIJESNO URBANO NASELJE 0 0 0 0 0 0
1.2. POVIJESNO RURALNO NASELJE 17 9 6 4 0 2
2.1. GRADITELJSKI SKLO/SAMOSTAN 0 0 0 0 0 0
2.2. STARI GRAD 0 1 1 1 0 0
2.3. UPNA CRKVA 3 1 0 1 0 1
2.4. KAPELA, POKLONAC 2 1 1 1 0 0
2.5. ZGRADA JAVNE NAMJENE 1 0 0 0 0 0
2.6. STAMBENA ZGRADA 3 1 0 2 0 1
2.7. GOSPODARSKA ZGRADA 10 0 2 0 0 0
3.1. MEMORIJALNO PODRUJE 3 2 0 2 0 1
3.2. MEMORIJALNO OBILJEJE 2 0 0 0 0 0
4.0. ARHEOLOKI LOKALITET 3 5 3 3 0 0
5.0. KULTURNI KRAJOLIK 3 0 0 0 0 0
6.0. POKRETNO NASLIJEE 0 0 0 0 0 1
7.0. NEMATERIJALNO NASLIJEE 0 0 0 0 0 0
UKUPAN BROJ 91 47 20 14 14 0 6

42-4 OPI KRAJOLINI TIP (OKT) 4

VRSTA KULTURNOG DOBRA KT 4.1. KT 4.2. KT 4.3. KT 4.4. KT 4.5.
1.1. POVIJESNO URBANO NASELJE 0 0 0 0 0
1.2. POVIJESNO RURALNO NASELJE 1 12 0 11 13
2.1. GRADITELJSKISKLOP/SAMOSTAN 0 0 0 1 0
2.2. STARI GRAD 0 0 0 0 0
2.3. UPNA CRKVA 0 1 0 2 0
2.4. KAPELA, POKLONAC 0 7 0 4 2
2.5. ZGRADA JAVNE NAMJENE 0 2 0 2 1
2.6. STAMBENA ZGRADA 0 0 0 1 5
2.7. GOSPODARSKA ZGRADA 0 4 0 7 1
3.1. MEMORIJALNO PODRUJE 0 3 0 7 1
3.2. MEMORIJALNO OBILJEJE 0 0 0 1 0
4.0. ARHEOLOKI LOKALITET 1 2 1 8 8
5.0. KULTURNI KRAJOLIK 0 0 0 2 0
6.0. POKRETNO NASLIJEE 0 0 0 0 1
7.0. NEMATERIJALNO NASLIJEE 0 0 0 0 0
UKUPAN BROJ 112 2 31 1 46 32

263
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 43: Zbirni pregled ocjene vrijednosti opih krajolinih tipova (OKT) i krajolinih tipova (KT)

ZBIRNI PREGLED OCJENE VRIJEDNOSTI OPIH KRAJOLINIH TIPOVA (OKT) I KRAJOLINIH TIPOVA (KT)
OPI KRAJOLINI TIP / KRAJOLINI TIP prosjena ocjena (A) prosjena ocjena (B)
KT 1.1. ruralni, ratarski irokih dolina potoka 3,0 3,0
KT 1.2. brjeuljkasti, umski 3,1 2,7
KT 1.3. nizinsko-brjeuljkasti, mjeoviti ruralno-urbani 2,7 2,9
KT 1.4. brjeuljkasti, ruralni, mjeoviti 2,4 2,3
KT 1.5. nizinski, urbani, polururalni 3,1 3,6
OKT 1. BRJEULJKASTO-NIZINSKI RURALNI OPI KRAJOLINI TIP 2,8 2,9
KT 2.1. brdski, krki, ruralni, mjeoviti 3,0 3,0
KT 2.2. brjeuljkasto-brdski, ruralni, ratarsko-vinogradarski 3,3 3,4
KT 2.3. brjeuljkasti ruralni ratarski 2,8 2,8
KT 2.4. brjeuljkasti ruralni vinogradarsko-ratarski 3,7 3,8
KT 2.5. brdski ruralni mjeoviti 3,0 3,0
KT 2.6. brjeuljkasti ruralni ratarsko-vinogradarski 2,8 2,8
KT 2.7. brjeuljkasti ruralni doprirodni mjeoviti 3,0 3,0
OKT 2. BRJEULJKASTO-BRDSKI MJEOVITI OPI KRAJOLINI TIP 3,1 3,1
KT 3.1. brjeuljkasto-brdski ruralni mjeoviti 3,3 3,4
KT 3.2. brdski doprirodni ruralni 4,3 4,3
KT 3.3. brdsko-gorski umski 4,0 3,8
KT 3.4. brdsko-gorski doprirodni ruralni 4,3 4,1
KT 3.5. brdsko-gorski ruralni 3,7 3,5
KT 3.6. brdski doprirodni polururalni 4,1 3,9
OKT 3. BRDSKO-GORSKI PRIRODNI OPI KRAJOLINI TIP 3,9 3,8
KT 4.1. gorski umski 3,7 3,5
KT 4.2. gorski ruralni mjeoviti 3,8 3,8
KT 4.3. visokogorski umski 4,1 3,8
KT 4.4. gorski krki ruralni 4,3 4,2
KT 4.5. gorski krki doprirodni ruralni 4,2 4,2
OKT 4. GORSKI PRIRODNI OPI KRAJOLINI TIP (OKT4) 4,0 3,9

Povezivanjem matrice vrjednovanja i odreivanja stup-
nja znaaja (tablica 40) s dobivenim rezultatima une-
senih podataka prosjene brojane vrijednosti (tabli-
ca 43) proizali su podatci o vrijednostima pojedinih
krajolinih podruja istraivanog prostora umberka.
Nijedno od krajolinih podruja nije postiglo najviu
prosjenu ocjenu vrijednosti (5) koja oznaava krajolik
vrlo visokog stupnja vrijednosti meunarodnog zna-
aja. Brojana ocjena izmeu 4.1 i 4.9 oznaava krajolik
visokog stupnja vrijednosti nacionalnog znaaja. U
ovu skupinu krajolinih podruja ulaze: gorski, umski
(KT 4.3.), gorski, krki ruralni (KT4.4.), gorski, krki dopri-
rodni ruralni (KT 4.5.), brdski, doprirodni, polururalni (KT
3.4.), brdsko-gorski, doprirodni, ruralni (KT 3.6.). Ocjena
3.1 do 4.0 oznaava umjereni stupanj vrijednosti regi-
onalnog znaaja, a u njega se ubrajaju: nizinski, urbani,
polururalni (KT 1.5.), brjeuljkasto-brdski, ruralni, ratar-
sko-vinogradarski (KT 2.2.), brjeuljkasti, ruralni, vino-
gradarsko-ratarski (KT 2.4.), brjeuljkasto-brdski, ruralni,
mjeoviti (KT 3.1.). brdsko-gorski, ruralni (KT 3.5.), gorski,
umski (KT 4.1.) i gorski, ruralni mjeoviti (KT 4.2.) krajo-
lini tip. Ocjena 2.1 do 3.0 oznaava niski stupanj vrijed-
nosti krajolike lokalnog znaaja: nizinsko-brjeuljkasti,
mjeoviti ruralno-urbani (KT 1.3.), brjeuljkasti, ruralni,
mjeoviti (KT 1.4.), brjeuljkasti, ruralni, ratarski (KT 2.3.)
i brjeuljkasti, ruralni, ratarsko-vinogradarski (KT 2.6.).

264
 Vrjednovanje kulturno g k rajolika

98. Ocjena vrijednosti krajolinih tipova umberka prema kriterijima grupe A

99. Ocjena vrijednosti krajolinih tipova umberka prema kriterijima grupe B

Nijedno krajolino podruje nije ocijenjeno ocjenom
manjom od (2) koja oznaava vrlo niski stupanj vrijed-
nosti i ne posjeduje znaaj.
Predloenim modelom vrjednovanja, na temelju broj-
anih rezultata dobivenih zbrojem relativne vrijednosti
ili prosjenom ocjenom odabranih parametara,92 sva-
92 Ovisno o svojstvima krajoline jedinice, odnosno njezinoj struk-
turi i zastupljenosti svih vrsta ili samo pojedinih sastavnica ostavlja se
mogunost iznoenje prosjene ocjene, dobivene kao rezultat ocje-
njivanja sastavnica koje su prisutne u ocjenjivanjoj krajolinoj jedinici.
ko krajolino podruje izravno je povezano s razinom
kulturnog znaaja, koja moe biti: lokalna, regionalna,
nacionalna ili meunarodna. Provjerom navedene ma-
trice vrjednovanja na podruju umberka i zatienog
kulturnog krajolika umberako-samoborsko gorje
Pleiviko prigorje zakljueno je da se temeljem dobi-
venih rezultata predlae korekcija uspostavljene granice
zatite, donesene Rjeenjem o preventivnoj zatiti krajolika
kao kulturnog dobra (sl. 98 i 99).

265
Krajolik kao kul turno na slijee

Ruralni krajolik istonog dijela Hrvatskog zagorja

266
SUSTAV I METODE
ZATITE KULTURNOG
KRAJOLIKA
U Hrvatskoj se neprimjereni stupanj prepoznavanja
karaktera i vrijednosti krajolika odraava i na stupanj
njegove zatite. Malobrojni zakonom zatieni kulturni
krajolici, osim opih mjera propisanih rjeenjem o zati-
ti, nemaju uspostavljen odgovarajui sustav planiranja i
upravljanja zatitom. Osim toga, postojei sustav zako-
nom propisane zatite kulturnih krajolika nije u cijelosti
usklaen s meunarodno prihvaenim metodama. U
ovom se poglavlju istrauju teorijski pristup, metoda,
postupci i smjernice kao polazita za mogue obliko-
vanje sustava zatite kulturnih krajolika u Hrvatskoj. U
poglavlju Zakonodavni okvir zatite krajolika, na temelju
analize postojee meunarodne i domae zakonske
zatite krajolika, zakljueno je da su alati prostornog
ureenja kljuni za provoenje njihove zatite. Kulturni
krajolici zatieni na temelju Zakona o zatiti i ouvanju
kulturnih dobara, osim mjera zatite propisanih Rjee-
njem o zatiti, nemaju uspostavljenu strukturu postu-
panja kao to su izrada i donoenje Planova zatite i
upravljanja te njihovo provoenje. U svrhu doprinosa
istraivanju metoda i utvrivanja prijedloga sustava za-
tite kulturnih krajolika u Hrvatskoj analiziraju se meto-
de zatite kroz:
-u
 svojene meunarodne povelje i dokumente
- djelovanje meunarodnih organizacija koje su zadu-
ene za pitanja (kulturnih) krajolika
- metode zatite primijenjene u europskim i izvaneu-
ropskim zemljama s dugovremenskom tradicijom u
zatiti kulturnih krajolika.
Analiziraju se meunarodne politike i metode zati-
te kulturnih krajolika iji je cilj odravati, obnavljati i
267
Krajolik kao kul turno na slijee

100. Povijesni urbani krajolik Zagreba

poboljati ili unaprijediti njihove kulturne i prirodne vri-

jednosti. Promjene u krajolicima su neizbjene; mogu
biti neutralne, doprinijeti poboljanju vrijednosti, ali i
neprimjerene i tetne ako se njima mijenjaju svojstva i
smanjuje znaaj kulturnog krajolika. Cilj je predloiti od-
govarajue postupke i metode zatite kulturnih krajolika
provedive u okviru sadanjeg sustava zatite kulturnih
dobara i zatite prirode te dokumenata prostornog ure-
enja Hrvatske. Povezivanjem i usklaivanjem djelova-
nja navedenih sektora trebala bi se ostvariti odgovara-
jua skrb o kulturnom krajoliku, njegovim kulturnim i
prirodnim sastavnicama te omoguiti odrivo koritenje
i razvoj. Glavni cilj provoenja metoda zatite jest una-
prjeenje kvalitete ivota u njemu (sl. 100).

268

POLAZITA ZATITE KULTURNOG KRAJOLIKA
Javni interes krajolika kao kulturnog naslijea izraava se
zakonskom zatitom i ogranienjima, a kroz politiku i pla-
nove zatite i razliitim mjerama poticanja, poreznim olak-
icama ili drugim oblicima pomoi vlasnicima.1 Osim toga,
potencijali kulturnih krajolika mogu se koristiti za sadra-
je vezane uz dostupnost i atrakcije, koje pri tom mogu
pospjeiti gospodarsku vrijednost podruja za zajednicu
i za vlasnike. Odravanje kulturnog krajolika u njegovoj
izvornoj, povijesnoj ili sadanjoj namjeni zahtijeva kon-
tinuirane prilagodbe koje, ako uvaavaju njegove vrijed-
nosti i obiljeja, mogu ostvariti javnu dobrobit kulturnog
naslijea, a uz to ostvariti i ostale gospodarske i privatne
interese. Podjela privatnog i javnog interesa u odravanju
kulturnog krajolika i njegovoj namjeni zahtijeva surad-
nju i uvaavanje izmeu svih dionika: vlasnika, korisnika,
upravljaa i administrativnih tijela. Najbolja namjena za
ouvanje kulturnog krajolika jest odriva namjena, koja
ga je sposobna odravati te izbjei ili ukloniti tete koje
umanjuju njegovu vrijednost kulturnog naslijea.2
Kulturni znaaj krajolika odreujui je imbenik za obli-
kovanje politike zatite i pristup njegovu upravljanju.3
Bez ocjene kulturnog znaaja, odnosno prepoznavanja
sutinskih elemenata i svojstava, neodgovarajuim se
postupcima vrijednosti kulturnog krajolika mogu uma-
njiti ili nepovratno izgubiti. Ope je prihvaeno stajalite
da zatita kulturnih krajolika zahtijeva pravni okvir i da
ima tri temeljna preduvjeta:
- dokumentiranje i prepoznavanje obiljeja te provo-
enje tipolokog razvrstaja karakterizacije krajolika
- vrjednovanje, tj. odreivanje stupnja njegovog kul-
turnog znaaja, prostornih granica te donoenje rje-
enja o zatiti
- upravljanje, planiranje, praenje i kontrolu promjena. 4
U primjeni naela zatite svi zahvati u kulturnom krajoliku
trebaju uvaavati i ukljuivati ouvane povijesne sadraje
1 Jones, 2007.
2 Agnoletti, 2006.
3 O kulturnom znaaju podrobnije u 5.3.5.
4 Birnbaum, 1993.
S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika
i znaajke, a unoenje novih elemenata i struktura mora
biti primjereno njegovim svojstvima i kulturnom znaaju.
Modeli upravljanja kulturnim krajolicima trebaju uzeti u
obzir ne samo kulturne i prirodne vrijednosti, ve i njiho-
va meudjelovanja, kao i interpretaciju te predstavljanje
tog procesa javnosti. Svi pravni okviri postavljaju osim za-
titnih i ograniavajuih takoer i mehanizme upravljanja
i odravanja.5 Meutim, metode zatite i upravljanja nije
mogue promatrati odvojeno. One ukljuuju prethod-
ne postupke, kao to su dokumentiranje, prepoznavanje
obiljeja kroz tipoloki razvrstaj karakterizaciju krajoli-
ka, ocjenu vrijednosti i kulturnog znaaja te praenje i
kontrolu stanja.
Osnovu svake zatite ine dokumentiranje i prepoznava-
nje svojstava kulturnog krajolika prema posebno utvre-
noj metodologiji i prema standardima obrazaca za priku-
pljanje podataka u multidisciplinarnom strunom okrue-
nju.6 Uinkovite mjere zatite kulturnih krajolika mogue
je provoditi putem zatitnih instrumenata Zakona o zatiti
prirode (parkovi prirode, regionalni park i zatieni krajo-
lici), Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara i Zakona
o prihvaanju Konvencije o europskim krajolicima. U slua-
jevima Zakona o zatiti prirode i Zakona o zatiti i ouvanja
kulturnih dobara radi se i o ograniavanju prava vlasni-
tva, uz obrazloenje koje se mora temeljiti na vrstim,
strunim i pravnim dokazima. Zatita pri tome moe imati
oblik javnog dobra, a provodi se kontrolom svih aktivnosti
koje mogu imati utjecaj na izgled i stanje kulturnog krajo-
lika. Slijedom Zakona o prihvaanju Konvencije o europskim
krajolicima ukljuivanje kulturnog krajolika u razvojne i
programe prostornog i urbanistikog ureenja u svijetu
se pokazalo najuinkovitijim oblikom, kao i integriranje
krajolika u razliite sektorske politike i programe.
5 Uvjeti zatite oslanjaju se na pravne alate, dok se upravljanje i odr-
avanje provode spontanim nainom, ali mogu zahtijevati poticanje
i podrku. U pojedinim sluajevima, kad se radi o ruralnim krajolici-
ma, prihvatljivi su oblici tradicijskog upravljanja resursima, esto uz
potporu obiajnog prava i naina koritenja. Kao i svi ostali, i kulturni
su krajolici ugroeni prijetnjama ili degradacijama izazvanim ovje-
kovim djelovanjem, ali i prirodnim uvjetima.
6 Usporediti s poglavljima: Tipoloki razvrstaj - karakterizacija krajo-
lika i Vrjednovanje kulturnog krajolika.
269
Krajolik kao kul turno na slijee
MEUNARODNI SUSTAV ZATITE
KULTURNIH KRAJOLIKA
Odnos meunarodne politike zatite kulturnih krajolika
moe se razmatrati kroz dva glavna gledita: prvi, koji se
bavi pitanjima odreenja krajolika kao kulturnog naslije-
a, a potonji je usmjeren na postupke zatite, planiranja
i upravljanja. Radi boljeg razumijevanja teorije zatite
kulturnog naslijea, iji je sastavni dio i kulturni krajolik,
analiziraju se smjernice, postupci i djelovanja meuna-
rodnih organizacija izraeni u usvojenim dokumentima
i poveljama, a usmjereni su na pitanja mjesta,7 odnosno
kulturnog krajolika (tablica 44). Analiza meunarodnih
dokumenata usmjerena je na prepoznavanje uporita,
koja se mogu primijeniti kao potencijalna potpora ala-
tima, metodama, politikama i regulativi zatite kulturnih
krajolika u Hrvatskoj.
Meunarodne organizacije za zatitu
kulturnih krajolika
Djelovanje koje se na meunarodnom planu odnosi
na ouvanje krajolika kao kulturnog naslijea usmjera-
vano je od razliitih institucija i odjela meunarodnih
organizacija koje se bave pitanjima naslijea, prua me-
unarodnoj zajednici razliite funkcije (savjetodavne,
strune, financijske i sl.). U svjetskim je okvirima meu
najpoznatijima organizacija UNESCO (United Nations
Educational, Scientific and Cultural Organisation),8 koja s
nacionalnim i posebnim odborima (Comittees) ini te-
melj meunarodne suradnje u temama naslijea. Pose-
ban naglasak i briga UNESCO-a usmjerena je na mjesta
iznimne, univerzalne vrijednosti prepoznate kao Svjetsko
kulturno i prirodno naslijee.
7 Kulturni krajolici se prema meunarodnim dokumentima shvaa-
ju kao dio naslijea mjesta (heritage site, place, place of cultural sig-
nificance, protected areas), odnosno kao dio kategorije kulturno-po-
vijesnih cjelina u okviru Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara.
8 UNESCO je meunarodna organizacija od oko dvije stotine ze-
malja koja odrava Svjetsku listu mjesta koja posjeduju iznimnu, opu
vrijednost (World Heritage List of Sites of Outstanding Universal Value).
270
ICOMOS (International Council of Monuments and Sites)9
meunarodna je nevladina organizacija srunjaka po-
sveena zatiti kulturnog naslijea (povijesnih spome-
nika i mjesta) na svjetskoj razini. Otvorena je kao forum
za struni dijalog i kao svojevrsni prenositelj podataka
i znanja vezanih za dokumentiranje (inventarizaciju),
vrjednovanje i razmjenu podataka o naelima, tehni-
kama i politikama zatite. Osim to okuplja strunjake
iz cijeloga svijeta, ICOMOS je ukljuen u pitanja zatite
mjesta koja su vrjednovana i klasificirana kao Svjetsko
naslijee UNESCO-a. ICOMOS/IFLA Odbor za kulturne
krajolike (Cultural Landscape Committee) osnovan je kao
zajednika grupa pejsanih arhitekata i strunjaka iz po-
druja zatite, kao multidisciplinarni forum.
ICCROM (International Centre for the Study of the Preser-
vation and Restoration of Cultural Property) je meuna-
rodna meuvladina organizacija sa sjeditem u Rimu,
koju je 1956. godine ustrojio UNESCO. Njegova je ulo-
ga briga o istraivanjima, tehnikoj pomoi, strunom
usavravanju i javnim programima potpore ouvanja
nepokretnog i pokretnog kulturnog naslijea. Posebna
uloga ICCROM-a u odnosu na Konvenciju o Svjetskom na-
slijeu ukljuuje: voenje programa strune edukacije
o kulturnom naslijeu, praenje stanja zatite Svjetskog
kulturnog naslijea, pregled zahtjeva za meunarodnu
pomo koje podnose drave lanice te pruanje podr-
ke za provoenje aktivnosti.
Organizacija IUCN (World Conservation Union) koja po-
vezuje znanstvenike te vladine i nevladine organizacije
djeluje kao mrea i jedinstveno svjetsko partnerstvo.10
Njezina je zadaa jaanje strunih snaga svojih lanova,
mrea i partnera na unaprjeenju njihovih kapaciteta za
ouvanje prirodnih vrijednosti, na lokalnoj, regionalnoj
9 [84].
10 Organizacija World Conservation Union, IUCN, osnovana je 1948.
godine, a danas povezuje 78 zemalja, 112 vladinih organizacija, 735
nevladinih udruga, oko 10.000 znanstvenika i strunjaka iz 181 zem-
lje. (Izvor: http//www.iucn.org)
 S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika

Tablica 44: Meunarodni pristupi zatiti kulturnih krajolika

INICIJATIVA/ PODRUJE KRAJOLICI NA PODRUJA NA METODE

GLAVNI CILJEVI
ORGANIZACIJA PRIMJENE KOJE SE ODNOSI KOJE SE ODNOSI ZATITE
Konvencija o Svako
Iznimna, opa Zatita vrijednosti Plan zatite i
Svjetskom naslijeu, Globalno odgovarajue
vrijednost batine upravljanja
UNESCO podruje
Cjelokupno Prostorni/
Europska konvencija Zatita, upravljanje i
Europa Svi krajolici podruje, urbanistiki/
o krajolicima, COE planiranje krajolika
urbano i ruralno krajolini plan
Zatieni krajolici/ Krajolici/krajolici Integrirane aktivnosti
Nacionalno i
morski krajolici mora koji Samo ruralna i i unaprjeenje Plan zatite i
podnacionalno
kategorija V. zadovoljavaju obalna podruja prirodnih i kulturnih upravljanja
podruje
IUCN kriterije za zatitu vrijednosti
Namjerno Plan zatite i
Povelja o povijesnim Nacionalno i Svako Zatita vrijednosti
oblikovani krajolici, upravljanja.
vrtovima/perivojima podnacionalno odgovarajue kulturnog i
vrtovi, parkovi, Krajolini plan/
ICOMOS podruje podruje prirodnog naslijea
perivoji projekt

i globalnoj razini. Glavni cilj jest poticanje i pomo dru-
tvima diljem svijeta za zatitu integriteta i raznolikosti
prirode, kao i briga da svako koritenje biofizikih re-
sursa bude pravedno i ekoloki odrivo. IUCN pomae
mnogim zemljama pripremiti njihove Nacionalne strate-
gije zatite, a putem strune suradnje i ostvarenje njiho-
vih ciljeva. Posebna uloga IUCN, u odnosu na Konvenciju
o svjetskom naslijeu, jest ocjena dobara predloenih za
upis na Listu svjetskog naslijea te praenje stanja zatite
prirodnih dobara.
Zemlje lanice, potpisnice UNESCO-ove Konvencije o
zatiti svjetskog kulturnog i prirodnog naslijea (Conventi-
on Corcening the Protection of the World Cultural and Na-
tural Heritage, 1972. godine) stekle su pravo predlagati
vlastito kulturno i prirodno naslijee za Listu svjetskog
naslijea. Iako se UNESCO od 1984. godine intenzivno
bavi pitanjima krajolika, dva su stava dulje vremena
onemoguavala postizanje dogovora o prepoznava-
nju vrijednosti kulturnih krajolika kulturne krajolike
izjednaavalo se s ruralnim, a drugi je bio zahtjev da
se u kulturnim krajolicima uspostavi sklad i ravnotea
izmeu prirodnih obiljeja i ovjekovih aktivnosti. Epi-
log navedenih rasprava su 1992. godine prihvaene
Smjernice usmjerene na prepoznavanje i zatitu mjesta
koja ukljuuju kulturne i prirodne sastavnice, odno-
sno kulturnih krajolika. U prosincu 1992. godine Odbor
svjetskog naslijea (The World Heritage Committee) pre-
poznao je kulturne krajolike kao kategoriju mjesta u
sklopu donoenja Konvencije i prateih smjernica Ope-
rational Guidelines for the Implementation of the World
Heritage Convention.
Kulturni krajolici (Cultural Landscapes) prema UNES-
CO-ovu prepoznavanju dijele mnogo zajednikog sa
zatienim krajolicima (Protected Landscapes), kategorije
V. prema IUCN (The World Conservation Union).11 Obje ka-
tegorije su usmjerene na krajolike u kojima su ovjekovi
odnosi s prirodnim okoliem tijekom povijesti odredili i
oblikovali njihov sutinski karakter. U sluaju kulturnih
krajolika prema zamisli UNESCO-a naglasak je na ovje-
kovoj povijesti, kontinuitetu tradicijskih funkcija, dru-
tvenih vrijednosti i tenji, dok je u zatienim krajolicima
IUCN-a primarni naglasak postavljen na prirodni okoli,
zatitu bioraznolikosti i cjelovitost ekosustava.12 UNESCO
11 Zatieni krajolici (Protected Landscape) na temelju kategorije V.
IUCN-a jesu: podruja zemlje s obalom i morem gdje je meudjelo-
vanje ovjeka i prirode tijekom vremena stvorilo podruja razliitog
karaktera sa znaajnim esteskim, ekolokim i/ili kulturnim vrijednos-
tima i esto s visokom biolokom raznolikou.
12 Ta su mjesta vrlo razliita, a odraavaju razliite razloge zbog ko-
jih su ukljuena, meu ostalima to su i posebne tehnike koritenja
zemlje, kao to je sluaj na terasama rie na padinama Cordilleras u
Filipinima ili duhovna vjerovanja ljudi koji ive u Uluru-Kat Tjuta Na-
tional Parku u Australiji. [102]

271
Krajolik kao kul turno na slijee
je pripremio smjernice za upravljanje kulturnim krajoli-
cima Svjetskog naslijea, te je do 2011. godine na Listu
svjetskog naslijea upisano 66 kulturnih krajolika.13
Vijee Europe (Council of Europe, COE) jest meunarodna,
meuvladina organizacija utemeljena 1949. godine sa
sjeditem u Strasbourgu i trenutno broji etrdeset se-
dam zemalja lanica. Glavni ciljevi Vijea su promicanje
demokracije, ljudskih prava i vladavine prava te prona-
laenje zajednikih rjeenja za niz aktualnih problema
s kojima se susree suvremeno europsko drutvo. Vije-
e je aktivno u zatiti okolia te u promicanju odrivog
razvoja prema Vodeim naelima odrivog prostornog
razvoja europskog kontinenta, dokumenta koji je Europ-
ska konferencija ministara nadlenih za regionalno pla-
niranje (CEMAT) donijela 2000. godine u Hannoveru.14
Tim se naelima nastoji zatititi vrsnoa ivota i ostva-
riti dobrobit stanovnika Europe, vodei rauna o krajo-
linim, kulturnim i prirodnim vrijednostima. Slijedom
toga u listopadu 2000. godine u Firenci je otvorena za
potpisivanje Europska konvencija o krajoliku (European
Landscape Convention), ija je glavna zadaa promica-
nje zatite, upravljanja i planiranja europskih krajolika
te organiziranje i poticanje meunarodne suradnje o
pitanjima njihove zatite.
Zatita kulturnih krajolika
u meunarodnim poveljama
U politikama i metodama zatite kulturnih krajolika koje
provode nacionalne vlade i/ili regije, te postojee me-
unarodne organizacije za zatitu kulturnog i prirodnog
naslijea, veliko znaenje imaju meunarodne povelje,
deklaracije i dokumenti o zatiti te izjave o njihovu pot-
pisivanju i prihvaanju od zemalja potpisnica, temeljem
kojih slijedi i preuzimanje potpisanih obaveza. Meto-
de zatite kulturnog naslijea prvi put su razmatrane
u Atenskoj povelji o restauraciji povijesnih spomenika iz
1931. godine (The Athenas Charter for the Restauration
13 [97].
14 Agenda 2000, usvojena 8. 9. 2000. u Hannoveru na Europskoj kon-
ferenciji ministara za regionalno planiranje CEMAT.
272
of Historic Monuments).15 Usvojenih sedam glavnih za-
kljuaka, nazvanih Carta del Restauro, koja je u prvi plan
postavila metodu zatite restauraciju, bili su osnovom
za daljnje djelovanje i postupke zatite, a odnosili su se
izmeu ostalog i na metode zatite povijesnih mjesta
(Historic Sites), kao to su:16
- projekt restauracije treba biti utemeljen na strunom
kriticizmu (knowledgeable criticism) radi sprjeavanja
pogrjeaka koje izazivaju gubitak karaktera i vrijednosti
povijesnih struktura
- problemi ouvanja povijesnih mjesta trebaju biti rjea-
vani na nacionalnoj razini, u skladu sa zakonima po-
jedinih zemalja
- u radovima restauracije i obnove mogu biti koritene
suvremene tehnike i materijali
- pozornost treba usmjeriti i na zatitu okruujuih po-
druja povijesnih mjesta.
Venecijanska povelja o konzervaciji i restauraciji spome-
nika i mjesta (The Venice Charter of the Conservation and
Restauration of Monuments and Sites) donesena je na
skupu ICOMOS-a u Veneciji 1964. godine, kao grupa
meunarodnih smjerica za konzervaciju i restauraciju
spomenika i mjesta.17 Tu se osim pojedinanog spome-
nika izravno navode i mjesta, a osim metode restauraci-
je naglaava se uloga metode konzervacije. Takoer se
izraava stav da smjernice za ouvanje i zatitu povije-
snih spomenika kao odraz tradicija pojedinih zemalja
moraju biti primijenjene u zakonima, sukladno pripa-
dajuoj kulturi i tradiciji. Osim opih postavki i metoda
djelovanja, naglaava se potreba njihove prilagodbe
posebnostima svake zemlje. Proeti porukama prolosti,
povijesni spomenici generacija ljudi ouvani su do dana-
njih dana, kao ivi svjedoci njihovih starih tradicija. Ljudi
postaju sve vie svjesni jedinstvenosti humanih vrijednosti i
cijene davne spomenike kao zajedniko naslijee. Osobito
je vano da naela i smjernice za ouvanje i restauraciju
15 Athens Charter for the Restauration of historic Monuments, usvo-
jena na Prvom meunarodnom kongresu arhitekata i tehniara po-
vijesnih spomenika u Ateni. [69]
16 [69].
17 [78].
 S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika

povijesnih zgrada trebaju biti utvrene i temeljene na me- of the Built Environment)21 nastavlja postavke Veneci-
unarodnoj osnovi te da ih svaka zemlja prihvati kao obve- janske i Povelje iz Burre te prepoznaje upravljanje (ma-
zu za primjenu u okviru vlastite kulture i tradicije.18 nagement) izgraenog okolia kao vanu djelatnost,
navodei da je ouvanje/konzervacija (Conservation)
Povelja iz Burre za mjesta kulturnog znaaja (The Burra
glavna komponenta procesa upravljanja kulturnim na-
Charter: Charter for Places of Cultural Significance) usvo-
slijeem. Takoer naglaava ulogu drutvene odgovor-
jena 1981., nadopunjena 1999. godine,19 ponovno pro-
nosti. Odgovarajui stupanj intervencija izravno ovisi
pituje naela donesena u Venecijanskoj povelji. Osim na-
o ocjeni kulturnog znaaja, stanju i integritetu grae,
ela kulturnog znaaja, povelja uvodi i metode konzer-
kontekstualnoj vrijednosti, pripadajuim fizikim, dru-
vatorske politike, tj. politike zatite (conservation policy).
tvenim i ekonomskim resursima kulturnog naslijea.
Njezina vanost lei u uvoenju i promicanju donoenja
Osim navedenog, naglaena je vanost sudjelovanja i
detaljnog i sveobuhvatnog plana zatite konzervator-
uloge javnosti, osnosno lokalne zajednice. Predviene
skog plana (conservation plan) kao osnovnog dokumen-
razine djelovanja jesu:
ta svakog programa zatite mjesta kulturnog znaaja,
to ukljuuje i podruja kulturnog krajolika. U okviru - ouvanje (preservation) zadravanje postojeeg obli-
politike zatite (conservation policy) naglaava se uloga ka, materijala i integriteta mjesta
financiranja i upravljanja procesima ouvanja kulturnog - razdoblje restauracije (period of restoration) obnova
naslijea. Smjernice koje prozlaze iz Povelje, a odnose se ranijeg oblika, materijala i integriteta mjesta
na politiku konzervacije (The Guidelines to the Burra Char-
- oporavak (rehabilitation) izmjene i prilagodbe su-
ter Conservation Policy)20 uspostavljene su za pojanjenje
vremenim funkcijama i zahtjevima, te prilagodba za
naina strunog rada preporuenog Poveljom. Preporu-
novo koritenje
uju se metodoloki postupci za razvoj konzervatorske
- razdoblje rekonstrukcije/obnove (period of reconstru-
politike povijesnih mjesta, izrada strategije i primjena
ction) re-kreacija tj. ponovno oblikovanje nestalih ili
konzervatorske politike. Smjernice se primjenjuju za sva-
nepovratno unitenih struktura i oblika
ko mjesto koje posjeduje kulturni znaaj, neovisno o
tipu ili veliini, a utemeljene su na sustavnom pristupu, - ponovni razvoj (redevelopment) umetanje suvreme-
iako ne definiraju kriterije za ocjenu vrijednosti (evalua- nih struktura ili dodavanja prihvatljivih za okolinu.
tion) ni kriterije za metode dokumentiranja i kartiranja.
Vrste djelovanja i zahvata na kulturnom naslijeu su
Tada uspostavljeni pojam kulturnog znaaja postao je
sljedea:
temeljnim preduvjetom za uspostavu odgovarajue
konzervatorske politike. - odravanje (maintenance) obuhvaa trajne aktivnosti
da bi se osigurala dugovjenost struktura i oblika bez
Povelja o zatiti i poboljanju izgraenog okolia (The
nepovratnih ili tetnih zahvata
Appleton Charter for the Protection and Enhancement
- uvrenje (stabilization) povremene aktivnosti za
zaustavljanje propadanja i postavljanje postojeeg
18 Imbued with a message from the past, the historic monuments of
oblika i materijala mjesta u stanje ravnotee s mini-
generations of people remain to the present day as living witnesses of malnim promjenama
their age-old traditions. People are becoming more and more conscious
of the unity of human values and regard ancient monuments as a com- - premjetanje (removal) povremene aktivnosti kao
mon heritage, it is essential that the principles guiding th epreservation to su izmjene/preinake koje se odnose na povrine,
and restauration of ancient bulidings should be agreed and be laid down
on an international basis, with each country being responsible for apply- slojeve, koliine i/ili elemente
ing the plan within the framework of its own culture and traditions. [78]
19 ICOMOS Australia, 1981., The Charter for Places of Cultural Signifi-
cance, Burra [85]. 21 ICOMOS Canada, 1983., The Charter for the Protection and Enhance-
20 [114]. ment of the Built Environment, Appleton [81].

273
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 45: Odnos izmeu razina i vrsta djelovanja (prema Appleton Charter, 1983.)

ODRAVANJE UVRENJE PREMJETANJE DODAVANJE

RAZINA DJELOVANJA
MAINTENANCE STABILIZATION REMOVAL ADDITION
Ouvanje (Preservation) x x
Razdoblje restauracije (Period of Restoration) x x x x
Oporavak (Rehabilitation) x x x x
Razdoblje rekonstrukcije (Period of Reconstruction) x
Ponovni razvoj (Redevelopment) x

Tablica 45: Predviene razine djelovanja na pojedinim tipovima kulturnog naslijea (prema Appleton Charter, 1983.)

Elementi Zgrade i Mjesta

RAZINA DJELOVANJA Zgrade Grupe zgrada
zgrada okolina (Krajolici)
Razdoblje ouvanja (Preservation Period) x x x x x
Restauracija (Restoration) x x x x x
Oporavak (Rehabilitation) x x x x x
Razdoblje obnove (Reconstruction Period) x x x x x
Ponovni razvoj (Redevelopment) x x x x x

- dodavanja (addition) povremene aktivnosti u obli-
ku izmjena koje ukljuuju uvoenje novih materijala
ili elemenata.
Navedene razine i vrste djelovanja na pojedinim vr-
stama kulturnoga naslijea zasnivaju se na osnovnom
naelu da je uvaavanje postojee grae osnova svih
aktivnosti zatite i poboljanja. Procesi zatite i pobolja-
nja moraju prepoznati iroke interese, kao i sva struna
podruja koja mogu doprinijeti istraivanju i ouvanju
svih vrsta naslijea, ukljuujui i krajolike. U metodama
djelovanja, njihovu opsegu, razini i opisanim aktivnosti-
ma, u cilju zatite i poboljanja izgraenog okolia pred-
vieno je pridravati se sljedeih naela, koja i nadalje
ne gube na svojoj aktualnosti:
- o uvanje (preservation) moe ukljuivati metodu
uvrenja, ali mora ukljuivati kontinuirani program
odravanja
- mjesta/krajolike najvieg kulturnog znaaja treba sa-
gledavati kao artefakte, s metodama zatite sloenih
povijesnih spomenika22
- bilo koji element izgraenog okolia neodvojiv je od
povijesti i okoline, stoga svi zahvati moraju uzeti u ob-
zir odnos prema cjelini, kao i prema dijelovima
- premjetanje, preseljenja i demontae postojeih ele-
menata posljednji su izbor, ako zatitu nije mogue
postii drugim nainima
- za poboljanje stanja batine karakteristine aktivnosti
su uklanjanje ili dodavanja
- batinu bi trebalo koristiti za prvobitno predvienu
namjenu, a ukoliko to nije izvedivo prihvatljiva je kom-
patibilna uporaba koja zahtijeva minimalne promjene
uzoraka i izgleda
- novi volumeni, materijali i obrada trebaju zadovoljiti
nove namjene ili zahtjeve te biti odjek suvremenih
ideja, ali i unaprijediti potivanje duha izvornika.
Deklaracija o izvornosti u ouvanju i upravljanju kulturnim
naslijeem (Declaration for Autenticity in the Conserva-
tion and Managment of Cultural Heritage) usvojena je
1996. godine na konferenciji u San Antoniu u organi-
zaciji amerikog ICOMOS-a.23 Oslanjajui se na postav-
ke Deklaracije o autentinosti iz Nare iz 1994. godine

22 Navedeni je stav u suvremenoj teoriji promijenjen jer krajolike,

kao sloene i dinamike sustave, nije mogue sagledavati iskljuivo 23 ICOMOS /America,1996., The Declaration for Autenticity in the Con-
kao artefakte, ve kao procese. Podrobnije u Poglavlju 1. servation and Managment of Cultural Heritage, San Antonio [93].

274

razmatrala su se pitanja definicija, dokazivanja i uprav-
ljanja aspektima izvornosti i vjerodostojnosti (autenti-
nosti) u odnosu na arhitektonsko, urbano i arheoloko
naslijee, kao i naslijee kulturnih krajolika u Americi.
Neke od opih postavki su ope primjenjive i na eu-
ropski kulturni krajolik.24 Tada donesene, najvanije pre-
poruke djelovanja u kulturnim krajolicima i danas su
aktualne i ope prihvatljive. One su:
- uspostaviti procese dogovaranja izmeu razliitih in-
teresnih grupa i vrijednosti pojedinih grupa koje na-
stanjuju ili posjeduju krajolik
- u donoenju odluka o budunosti kulturnih krajo-
lika treba uzeti u obzir potrebe i vrijednosti lokalne
zajednice
- u sloenim i dinaminim, tj. ivim kulturnim krajolicima
proces zatite izvornosti mora biti dovoljno prilagodljiv
njegovim dinaminim obiljejima
- koncept odrivog razvoja i njegov odnos prema uprav-
ljanju kulturnim krajolicima treba ukljuiti ekonomske,
drutvene i kulturne interese
- zatita kulturnih krajolika trai ravnoteu izmeu pri-
padajuih biofizikih i kulturnih resursa
- budue aktivnosti trebaju se provoditi prema zako-
nima i planskim metodama za zatitu vrijednosti kul-
turnih krajolika
24 Ibidem. Glavna polazita: izvornost kulturnih resursa lei u pre-
poznavanju, ocjenjivanju i interpretaciji njihove vrijednosti; sveobuh-
vatne kulturne vrijednosti naslijea mogu se razumjeti samo objektivnim
istraivanjem povijesti, materijalnih elemenata sadranih u materijalnoj
batini uz duboko razumijevanje nematerijalnih tradicija povezanih s
materijalnim naslijeem; razumijevanje izvornosti krajolika kao naslijea
ovisi o opsenoj ocjeni njegova kulturnog znaaja od onih koji su s njim
povezani, ili koji su dio njegove povijesti; prisutnost davnih i izvornih ele-
menata dio je temeljne prirode mjesta kulturnog naslijea (heritage site),
a materijalni elementi nositelji su podataka o njegovoj prolosti i iden-
titetu; osim fizike pojavnosti mnogi krajolici mogu sadravati duhov-
no znaenje, koje odrava ivot zajednice, a izraava se kroz obiaje i
tradicije. Nematerijalne sastavnice kulturnog krajolika njegov su sadrajni
dio pa moraju biti paljivo prepoznate, ocijenjene, zatiene i interpre-
tirane; u kulturnim je krajolicima, ukljuujui i urbana podruja, proces
prepoznavanja i zatite drutvenih vrijednosti vrlo sloena, prvenstveno
zbog ukljuivanja mnogih interesnih grupa; dinamini kulturni krajolici,
u koje su ukljueni i povijesni gradovi, mogu biti razmatrani kao rezultat
dugotrajnog razvoja iji se proces oblikovanja nastavlja i danas. Stalne
promjene i prilagodbe ovjekovim potrebama doprinose odravanju
kontinuiteta. [93]
S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika
- u kulturnim krajolicima obvezatno je multidisciplinar-
no ocjenjivanje izvornosti, ukljuujui socioloko, koji-
ma se mogu artikulirati vrijednosti lokalne zajednice25
- izvornost kulturnih krajolika treba biti zatiena od pro-
mjena u koritenju, osobito u sluajevima gradnje ve-
likih projekata. U okviru Studija utjecaja na okoli treba
predvidjeti smanjenje negativnih utjecaja na krajolik i
na njegove tradicijske vrijednosti.
Povelja o ouvanju povijesnih gradova i urbanih podruja
(Charter for the Consevation of Historic Towns and Urban
Areas), koju je 1987. godine donio ICOMOS, rezultat je
dugogodinjeg rada meunarodnih strunjaka na istra-
ivanju problema zatite gradova i urbanih podruja.26
Pojmovi i teme obuhvaene poveljom vrlo su iroke te
imaju iroko primjenjiv, meunarodni karakter. Predlo-
en je niz metoda planiranja i zatite povijesnih urbanih
podruja, niz naina na koje urbani razvoj moe utjecati
na uzorke postindustrijskih drutava i njihovu raznoli-
kost. Kvalitete (vrsnoe) koje trebaju biti ouvane uklju-
uju: povijesni karakter urbanog podruja, materijalne
i duhovne elemente kojima je izraen njegov karakter,
jednako kao i odnos grada (urbanog podruja) prema
okruujuoj okolini, prirodnoj ili artificijelnoj. Najvaniji,
novi instrument zatite jest prijedlog za izradu Konzer-
vatorskog plana (Conservation Plan), koji osim multidisci-
plinarnog pristupa i mjera za zatitu povijesne grae ur-
banog prostora mora osigurati mjere za razvoj usklae-
nih odnosa izmeu povijesnih urbanih podruja i grada
u cjelini.27 Naglaena je uloga odravanja, glavne mjere
za uinkovitu zatitu gradova i urbanih podruja, kao i
injenica da zatita urbanih podruja mora biti sastavni
dio sustavne politike gospodarskog i drutvenog razvo-
ja, kao i regionalnog i urbanog planiranja svih razina.
Rastua svijest o potrebi ouvanja kulturne i eko-
loke raznolikosti sagledava se kao novi pristup za
25 U sluaju hrvatskih krajolika potrebno je osim sociologa ukljuiti
i etnologe.
26 U rujnu 1987. godiine na sastanku Generalne skuptine ICOMOS-a
u Washingtonu usvojen je dokument Charter for the Conservation of
Historic Towns and Urban Areas Washinton Charter [82].
27 ICOMOS, 1987., Washington Charter, Methods and Instruments:
The conservation plan should aim at ensuring a harmonious relations-
hip between the historic urban areas and the town as a whole. [82]
275
Krajolik kao kul turno na slijee
prepoznavanje i zatitu krajolika u okviru konferencije
UNESCO-a odrane 2002. godine.28 Tematski okvir su bili
kulturni krajolici, izazovi njihova ouvanja i upravljanja
te odrivi odnosi izmeu kulturnih i prirodnih sastav-
nica. Prihvaeno je da dobro poznati pristup ekolokih
sustava moe biti primijenjen i na kulturnu raznolikost
(Cultural Diversity) i podravanje doprinosa krajolika kul-
turi (na nacionalnoj razini i na regionalnom i lokalnom
mjerilu). Planske i upravljake odluke trebale bi uzeti
u obzir i dinaminu prirodu kulturnih krajolika, a novi
razvoj trebao bi biti usmjeren ka podrci i poveanju
prepoznatih vrijednosti.29
Karakter i znaaj urbanih krajolika podruja koja uklju-
uju slojevitost, proli i sadanji razvoj te meuodnose
izmeu prirodnog i izgraenog okolia uglavnom su
u planiranju rjeavani metodoma zoniranja. Suvremeni
problemi razvoja povijesnih gradova, kao to su uloga
suvremene arhitekture i nova ekonomska uloga gra-
dova s teitem na turizmu i novom urbanom razvoju
zahtijevaju nove alate djelovanja. Pitanja o potrebi po-
vezivanja suvremene arhitekture s povijesnim urbanim
prostorima bila su tema konferencije u Beu 2005. go-
dine i tada usvojenog tzv. Vienna Memoranduma, koji
je potaknuo brigu o povijesnom urbanom krajoliku
(historic urban landscape) i njegovoj okolini.30 Oko est
stotina strunjaka iz pedeset pet zemalja zakljuilo je
da je potreban dodatni alat za rasprave o ocjeni suvre-
menih arhitektonskih zahvata, ukljuujui visoke zgra-
de i nebodere u povijesnim gradovima i njihovu irem
okruenju. Uvaavajui injenicu da je urbani krajolik
ivi entitet, koji odgovara potrebama i zahtjevima sta-
novnika i trita, te da povijesno urbano podruje ima
funkcionalni i vizualni odnos s pripadajuim prirodnim,
poljodjelskim ili izgraenim okruenjem, koje pridonosi
njegovu znaenju, znaaju i vrijednosti, promjene koje
se u njemu dogaaju ne smiju naruiti cjelovitost po-
vijesnog urbanog krajolika. Prepoznato je takoer da
ouvanje i zatita mogu postati ishoditem i pristupom
28 2003.a [54].
29 Stephenson, 2008.
30 Na temelju Bekog Memoranduma usvojenog na konferenciji 12.
14. svibnja 2005. godine, UNESCO je u listopadu iste godine usvo-
jio Declaration on the Conservation of Historic Urban Landscapes (HUL)
[100].
276
suvremenog ivota i upravljanja prostorima. Primjer po-
vijesnog urbanog krajolika i zatita kulturnog naslijea
(materijalnog i nematerijalnog) kao novi izazovi mogu
voditi stvaranju novih stavova i reviziji postojeih zakon-
skih i administrativnih okvira, a zahtijevaju nove alate i
metode upravljanje zatitom (conservation manage-
ment) te upravljanje promjenama urbanog razvoja.31
Za stvaranje metodskog okvira i odgovarajuih stan-
darda koji e se primjenjivati za zatitu i upravljanje kul-
turnim krajolicima u Hrvatskoj osnovna su polazita za
uspostavu plana zatite i upravljanja kulturnim krajolici-
ma iznesena u smjernicama UNESCO-a, a odnose se na
sva dobra upisana na Listu Svjetskog naslijea.32 Zatita i
upravljanje svim kulturnim dobrima,33 ukljuujui i kul-
turne krajolike, treba obuhvatiti sljedee:
- osigurati njihovu vrijednost, uvjete cjelovitosti i/ili
izvornosti te ih odravati ili poboljati u budunosti
- imati odgovarajuu dugotrajnu zakonsku, institucio-
nalnu i/ili tradicijsku zatitu na nacionanoj i lokalnoj
razini
- imati upravljanje koje jami njihovu sigurnu zatitu od
razvoja i promjena koje mogu negativno utjecati na
prepoznate vrijednosti
- zatita ukljuuje i odreivanje granica na takav na-
in da se u potpunosti izraze vrijednosti cjelovitosti i
izvornosti krajolika
- prema potrebi odreuje se i dodirno podruje (buffer
zone) koje obino nije dio zatienog dobra, a uklju-
uje okolinu, vane poglede, vizure, panorame i osta-
la podruja, ili atribute koji su funkcionalno vani u
zatiti34
31 UNESCO, 2005.b, Declaration on the Conservation of Historic Urban
Landscapes [100].
32 UNESCO, 2008.c [62].
33 Ibidem, l. 96, 97, 98, 99. [62]
34 Ibidem, l. 104: For the purposes of effective protection of the nom-
inated property, a buffer zone is an area surrounding the nominated
property which has complementary legal and/or customary restrictions
placed on its use and development to give an added layer of protection
to the property. This should include the immediate setting of the nom-
inated property, important views and other areas or attributes that are
functionally important as a support to the property and its protection.
The area constituting the buffer zone should be determined in each case
through appropriate mechanisms. [62]

Tabica 46: Pregled razvoja metoda zatite kulturnog krajolika u meunarodnim poveljama
DOKUMENT
Atenska povelja
Athens Charter
Povelja o konzervaciji i restauraciji
spomenika i mjesta /
Charter of the Conservation and
Restauration of Monuments and Sites
Preporuka o zatiti i suvremenoj ulozi
povijesnih podruja / Recomendation on
Protection and Contemporary Role Historic
Areas, Nairobi
Povelja o mjestima kulturnog znaaja /
Charter for Places of Cultural Significance,
Burra
Povelja o povijesnim vrtovima/perivojima
Charter on Historic parks/gardens
Povelja za zatitu povijesnih gradova
i urbanih podruja / Charter for the
Consevation of Historic Towns and Urban
Areas
Dokument o izvornosti /
Document on Authenticity, Nara
Beki memorandum o svjetskoj i
suvremenoj arhitekturi Upravljanje
povijesnim urbanim krajolikom / Vienna
Memorandum on World Heritage and
Contemporary Architecture Managing the
Historic Urban Landscape
Deklaracija o zatiti okoline struktura,
podruja i mjesta batine / Xian
Declaration on Conservation of the Setting
of Heritage Structures, Sites and Areas
Operativne smjernice za primjenu
Konvencije o svjetskom naslijeu /
Operational Guidelines for the
Implementation of the World Heritage
Convention
Europska konvencija o krajolicima /
European Landscape Convention
S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika
ORGANIZACIJA
METODE ZATITE
GODINA
- problemi ouvanja povijesnih mjesta trebaju biti rjeavani na
ICIC
nacionalnoj razini, u skladu sa zakonima pojedinih zemalja
1931.
- metoda restauracije i obnove u prvom je planu.
- u prvi plan se stavlja metoda konzervacije
ICOMOS - smjernice za ouvanje i zatitu povijesnog naslijea moraju biti
1964. primijenjene u zakonima, sukladno pripadajuoj kulturi i tradiciji
- prilagodba posebnostima svake zemlje
- zalae se za uspostavljanje nacionalne, regionalne i lokalne
UNESCO politike zatite
1976. - prilagoavanje zakonske regulative, posebno urbanistikog i
regionalnog planiranja u cilju zatite povijesnih podruja
- uvodi pojam politike zatite (conservation policy)
ICOMOS
- naglaava potrebu donoenja plana zatite (conservation plan) kao
1981./1989.
osnovnog dokumenta svakog programa zatite
ICOMOS/IFLA - inventarizacija i dokumentiranja povijesnih vrtova i perivoja
1981. prema jedinstvenim standardima
- izrada konzervatorskog plana (conservation plan) kroz
multidisciplinarni pristup za zatitu povijesne grae urbanog
ICOMOS
prostora i usklaenih odnosa izmeu povijesnih urbanih podruja
1987.
i grada u cjelini
- vana je uloga odravanja povijesne grae
- zatita izvorne materijalne grae
ICOMOS - nematerijalne komponente krajolika kao njegov sadrajni
1994. dio moraju biti paljivo prepoznate, ocijenjene, zatiene i
interpretirane
- povezivanje, usklaivanje suvremene arhitekture s povijesnim
urbanim kontekstom
UNESCO
- upravljanje zatitom (conservation management) i upravljanje
2005.
promjenama urbanog razvoja
- odrivi razvoj i upravljanje urbanim krajolicima
- povijesno urbano podruje ima funkcionalni i vizualni odnos s
ICOMOS pripadajuim prirodnim, poljodjelskim ili izgraenim okruenjem
2005. - promjene koje se u njemu dogaaju ne smiju naruiti integritet
urbanog krajolika
- zatita cjelovitosti i izvornosti, odravanje ili poboljanje stanja
- zakonska, regulatorna, institucionalna i/ili tradicijska zatita na
nacionanoj i lokalnoj razini
- upravljanje koje osigurava zatitu od razvoja i promjena koje
mogu negativno utjecati na prepoznate vrijednosti
- odreivanje granica zatite, a prema potrebi odreuje se i buffer
UNESCO
zona koja obino nije dio zatienog krajolika, a ukljuuje okolinu,
2008.
vane poglede, vizure te ostala podruja, koji su funkcionalno
vani u zatiti
- plan upravljanja ili drugi sustav upravljanja koji pokazaje nain
na koji su vrijednosti krajolika zatiene, a moe biti povezan i
objedinjen s postojeim urbanistikim i regionalnim planskim
instrumentima
- razumijevanje i prepoznavanje vrijednosti krajolika uz
sudjelovanje lokalne zajednice
COE - vrijednosti krajolika treba povezati s drutvenim promjenama,
2000. upravljanjem i planiranjem, npr. u sve razine prostornog planiranja
- izrada i donoenje krajolinog plana ili krajoline studije
- izrada plana zatite krajolika
277
Krajolik kao kul turno na slijee
- treba imati odgovarajui plan upravljanja ili drugi do-
kumentirani sustav upravljanja koji pokazuje kako e
vrijednosti biti zatiene. Zatitom i upravljanjem tre-
baju se osigurati uvjeti da kulturna vrijednost, njena
cjelovitost i/ili izvornost budu i u budunosti odravani
i/ili poboljani. Sustav upravljanja moe se razlikova-
ti s obzirom na razliite kulturne osobitosti pojedine
zemlje, dostupne resurse i druge imbenike, a moe
biti povezan i objedinjen s tradicijskim postupcima,
postojeim urbanistikim i regionalnim planskim do-
kumentima i ostalim slubenim ili neslubenim plan-
skim mehanizmima kontrole.35
Cilj i svrha sustava upravljanja kulturnim krajolicima jest
osigurati primjerenu zatitu za sadanje i budue na-
rataje kroz uinkovito upravljanje i ouvanje njihove
vrijednosti, posebice cjelovitosti i autentinosti. Plan
upravljanja, u obliku dokumentiranog sustava upravlja-
nja, jest alat za odravanje vrijednosti kulturnog krajoli-
ka, koji opisuje, organizira i omoguava metode razvoja,
te odgovarajui sustav dokumentiranja koji je osnovni
okvir za provoenje i kontrolu zatite. Uinkovito uprav-
ljanje ukljuuje dugotrajnu i dnevne aktivnosti zatite,
ouvanja i prezentacije krajolika. Osim plana upravljanja
propisan je i proces praenja (reactive monitoring) te
izrada povremenih izvjea (periodic reporting). 36
Europska konvencija o krajoliku (European Landscape Con-
vention) propisuje ope mjere zatite krajolika na na-
cionalnim razinama, iju su obvezu zemlje potpisnice
preuzele. Naglasak je postavljen na koncept upravljanja
krajolikom (landscape management) i na izradu Plana
upravljanja (Management Plan) za ouvanje, zatitu i/ili
poboljanje stanja krajolika te unaprjeenje kvalitete
ivota. Osim upravljanja krajolikom vanu ulogu ima
planiranje krajolika (landscape planning) te plan zatite
krajolika (landscape protection/conservation plan) koji
obuhvaa procese i aktivnosti usmjerene na zatitu i
odravanje znaajnih ili karakteristinih obiljeja krajo-
lika, ocijenjene kao vrijednosti kulturnog naslijea.
35 Ibidem, l. 110,111. [62]
36 Ibidem, l. 112, 113. [62]
278
Iz provedenog pregleda i analize meunarodnih do-
kumenata (tablica 46) moe se zakljuiti da planiranje
i upravljanje zatitom kulturnog krajolika zahtijeva su-
stavni pristup te da je meunarodna zajednica predvi-
djela niz metoda i postupaka zatite, kao to su:
- zakonska zatita kulturnih krajolika ocijenjenih na te-
melju jasno utvrenih kriterija
- odreivanje granica zatienog kulturnog krajolika
- izrada i donoenje politike i strategije zatite kultur-
nog krajolika
- izrada i donoenje plana zatite i upravljanja kultur-
nim krajolikom
sustav upravljanja kulturnim krajolikom moe biti po-
vezan i objedinjen s postojeim urbanistikim i regio-
nalnim planskim instrumentima.
Meunarodni primjeri zatite
kulturnih krajolika
Analiziraju se i usporeuju primijenjene metode zati-
te kulturnih krajolika u pojedinim zemljama,37 a odabir
primjera ukljuenih u pregled temeljen je na: zemljopi-
snom smjetaju i slinostima s tipovima hrvatskih krajo-
lika (Slovenija, Italija); sloenosti i cjelovitosti politike eu-
ropskih zemalja s dugom povijesti u razvoju kulturne
politike i zatite krajolika (Velika Britanija Engleska,
Wales) i ostalih zemalja sa sveobuhvatnom politikom
prema krajolicima (SAD, Australija). Metode planiranja
i zatita krajolika u Italiji38 imaju uporite u zakonu ko-
jim se reguliraju pitanja zatite krajolika. Radi se o inte-
gralnom Zakonu o kulturnim dobrima i krajoliku iz 2004.
godine,39 prema kojemu su zatieni:
- krajolici posebnih scenskih vrijednosti ija vrsnoa pro-
izlazi iz prirodnih obiljeja i djelovanja ovjeka tijekom
povijesti, a vlasnici ne mogu poduzimati promjene bez
odobrenja nadlenog tijela
37 Pregled europske politike zatite krajolika vidjeti u poglavlju Prav-
na zatita krajolika u Hrvatskoj i usporedba s europskim zemljama.
38 Ventura, 2008.
39 Codice dei Beni Culturali e del Paesaggio [124].
 S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika

- nacionalni parkovi (zatiena su 22 parka koja pokri- na sjevernoamerikom kontinentu javlja se u razdoblju
vaju oko 5% dravnog teritorija). kada u svjetskim okvirima zapoinju istraivanja kul-
turnog krajolika i proirenje objekata zatite, od poje-
Zakonom je propisano da se u sustavu regionalnog pla-
dinane zgrade do itavih podruja i ruralnih krajolika.
niranja izrauje Regionalni pejzani plan (Piano Paesag-
Velik doprinos u razvoju metodologije zatite kulturnih
gistico Regionale) koji obuhvaa podruja obale i mora,
krajolika u SAD-u ima organizacija National Park Service
vane rijeke, planine iznad 600 m visine, sva umska
(NPS), najaktivnija u pokretu ouvanja kulturnih krajo-
podruja, nacionalne parkove, vlana podruja, vulka-
lika. Razvoj procesa zatite zapoeo je 1960-ih, da bi
ne i arheoloka mjesta, koji su ujedno izravno zatieni
krajem 1990-ih National Park Service odredio sadraj
zakonom. Regionalni pejzani (krajolini) plan sadri, po-
dokumenta tzv. Cultural Landscape Inventories i Cultu-
red istraivanja prirodnog i kulturnog naslijea, analize
ral Landscape Report.40 Tim su dokumentom prepozna-
i planske odredbe. Meutim, planovi pojedinih regija
te etiri kategorije kulturnih krajolika: povijesna mjesta
meusobno se razlikuju, ovisno o okolnostima, kao to
(historic sites), povijesni oblikovani krajolici (historic desi-
su stanje krajolika, pritisci, gospodarski razvoj, osobine
gned landscapes), povijesni vernakularni krajolici (historic
zemljita te posebni lokalni politiki okvir. Planovi za-
vernacular landscapes) i etnografski krajolici (ethnograp-
tite krajolika imaju neizravan utjecaj na promjene u
hic landscapes).41 Standardni postupci pripreme Cultu-
prostoru jer se usklauju s planovima regija i urbani-
ral Landscape Report (CLR), najopseijeg dokumenta za
stikim planovima. Iako ovise o posebnostima pojedine
provoenje zatite navedenih vrsta kulturnih krajolika
regije, imaju ope ciljeve kao to su ouvanje identiteta
ukljuuju sljedee stupnjeve:
krajolika, poboljanje krajolika i njegovih arhitektonskih
preobrazbi te irenje svijesti o vrijednostima krajolika i - analize povijesti mjesta, postojeeg stanja, analize i
kulturnog naslijea meu graanima. Krajolici su razvr- ocjene razdoblja znaaja
stani prema stupnju osjetljivosti ili ljepote, a rezultat pla- - postupke planiranja i upravljanja
na su smjernice i ogranienja kojih se treba pridravati;
- praenje provedbe postupaka.
primjerice, moe se zahtijevati daljnja izrada projekata,
ublaavanje utjecaja i slino. Analitike komponente prvog dijela dokumenta Cultu-
ral Landscape Report, kroz povijesne opise krajolika za
Zatita krajolika u urbanistikom planiranju odvija se
svako povijesno razdoblje do danas, odreuju jedno ili
na regionalnoj i lokalnoj razini. Planerske odluke veza-
nekoliko razdoblja znaaja (period of significance), kao
ne uz zatitu krajolika na lokalnoj razini imaju znaajan
vremenski okvir u kojem je kulturni krajolik stekao svoj
utjecaj, osobito za krajolike za koje uobiajeni sustav
znaaj. Nakon uspostavljanja razdoblja znaaja proces
prostornog planiranja ne daje odgovarajue rezultate.
analize i ocjene usporeuje rezultate o povijesti krajo-
Na taj nain krajolik postaje potencijal za nove oblike
lika s postojeim stanjem u cilju prepoznavanja bitnih
razvoja ili za novo koritenje naputenih podruja. Time
svojstava karaktera kulturnog krajolika, koja njegov
je ustanovljena nova vrsta plana krajolika na lokalnoj
kulturni znaaj mogu prenijeti buduim naratajima.
razini Piano Paesaggistico, kao alat za planiranje i ou-
Proces analize i ocjenjivanja prepoznaje svojstva krajoli-
vanje krajolika. Urbani pejsani plan (Piano Urbanistico
ka koja imaju dostatni stupanj integriteta za prenoenje
Paesaggistico, Urban Landscape Plan) postaje vrsta sve-
kulturnog znaaja, ime se zadovoljavaju kriteriji za upis
obuhvatnog alata, koji razvrstava podruje opine pre-
u National Register of Historic Places. Kriterij integriteta
ma razliitim stupnjevima svoje osjetljivosti ili ranjivosti
pogodne za razliite stupnjeve urbane transformacije. 40 Priya; Clancy, 2000:16-29. Cultural Landscape Inventory (CLI) ukl-
juuje opis smjetaja, povijesni razvoj, opis obiljeja krajolika te upra-
Planiranje i upravljanje kulturnim krajolicima u SAD-u vljanje krajolikom. Cultural Landscape Report (CLR) propisuje zahvate,
koritenje i upravljanje za sastavnice krajolika.
ima dugu tradiciju. Zamisao o zatiti kulturnih krajolika
41 Birnbaum, 1994.

279
Krajolik kao kul turno na slijee

101. Urbani krajolik Omia na uu rijeke Cetine

opisan je kao sposobnost krajolika ili njegove sastavnice viziju vlastitog razvitka, primjenjuje se strategija koja
da prenese znaaj sadran u netaknutosti lokacije, obli- potie suradnju u izradi plana zatite kulturnog krajoli-
kovanja, okoline, materijala, vjetina, osjeaja i poveza- ka, u okviru zajednikog, odrivog i usklaenoga gos-
nosti. Temeljen na navedenim rezultatima ocjenjivanja, podarskog razvoja.
drugi dio Cultural Landscape Reporta izraava i oblikuje
odgovarajue strategije za dugotrajno upravljanje kul-
turnim krajolikom. Trei dio se odnosi na pregled teh-
nikih podataka za sve planove djelovanja i formuliranja
odluka u obliku smjernica za zatitu svojstava kulturnog
krajolika. Provoenje povijesnih istraivanja, dokumen-
tiranje postojeeg stanja, odreivanje razdoblja znaaja
i potom ocjenjivanje cjelovitosti i karaktera kulturnog
krajolika predstavlja konceptualnu okosnicu procesa
upravljanja i zatite. Za podruja velikog mjerila, ive
kulturne krajolike u kojima stanovnici i zajednica imaju

280

ZATITA, PLANIRANJE I UPRAVLJANJE
KULTURNIM KRAJOLIKOM
Naela i ciljevi zatite i upravljanja
kulturnim krajolikom
Osnovni cilj upravljanja kulturnim krajolicima usmjeren
je na prepoznavanje i zatitu njihove kulturne (povijesne,
graditeljske, estetske, arheoloke, etnoloke) i prirodne
vrijednosti te dinaminog meudjelovanja sadrana u
prirodnim procesima i koritenju prostora. Opi ciljevi
ovise o ocjeni vrijednosti kulturnog krajolika, a ukljuuju
odravanje ili poboljanje stanja te ouvanje i/ili povea-
nje vrsnoe ivota u njima. Ostvaruju se uz pomo razvoj-
nih programa, metoda djelovanja i aktivnosti usvojenih u
planu upravljanja krajolikom. Upravljanje podrazumijeva
proces po kojem se politike i ciljevi zatienog kultur-
nog krajolika provode, primjenjuju, prate, pregledava-
ju i kontroliraju. Glavni cilj sustava upravljanja kulturnim
krajolicima jest odravanje i zatita njihove vrijednosti
kao naslijea, pri emu je vano da ciljevi zatite budu
usklaeni s ostalim oblicima razvoja prostora. Zbog osi-
guranja cjelokupne odrivosti razvoja kulturnog krajolika
vano je ukljuiti i potrebe lokalne zajednice.42 Uinkovito
upravljanje ukljuuje dugotrajne i dnevne aktivnosti za
zatitu i ouvanje kulturnog krajolika i njegovih sastavni-
ca. Upravljanjem treba uspostaviti i sustav odgovornosti
i koordiniranog djelovanja u odnosu na razliite zahtje-
ve i pritiske razvoja (sl. 101). Kulturni krajolici mogu biti
upravljani i na tradicijski nain temeljen na ukljuivanju
tradicijskih znanja i vjetina, a plan upravljanja je pri tome
dogovoran dokument izmeu razliitih dionika.43
U meunarodnim okvirima ope je prihvaeni stav
da se plan upravljanja mora donijeti za svaki kulturni
krajolik upisan na Listu kulturnih dobara, bez obzira na
razinu kulturnog znaaja (meunarodna, nacionalna,
42 U sluaju kad se radi o krajolicima velikog mjerila, kao to su pri-
mjerice Starogradsko polje, Lonjsko polje, umberako-samoborsko
gorje Pleiviko prigorje.
43 Ovisno o regiji Management plan se moe zvati Master Plan, Pro-
tection Plan, Cultural Resource Management, Archaeological Heritage
Management i sl. Feilden; Jokilehto 1992.; Feilden; Jokilehto 1993.
(1998).
S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika
regionalna, lokalna) te da mora sadravati ranije spo-
menute analize i vrjednovanje. Klju dobrog upravljanja
lei u analizama i dokumentiranju kulturnog krajolika,
kao podlozi za donoenje odluka, koje potom moraju
biti ugraene u regionalno i lokalno planiranje.44 Opa
naela i pravila upravljanja kulturnim krajolicima treba-
ju se temeljiti na naelima zatite vrijednosti krajolika.
Trebaju se:
- ukljuiti u razliite sektorske politike
- ugraditi u odgovarajue razvojne programe i planove
- provesti kroz odgovarajue institucionalne, financijske
i druge okvire.45
Glavni ciljevi upravljanja povijesnim podrujima, odno-
sno kulturnim krajolicima izneseni su u Preporuci o zatiti
povijesnih podruja i njihovoj suvremenoj ulozi, Nairobi
(1976.), koji promiu ouvanje kulturnih krajolika i njihov
usklaeni razvitak na temelju donesenog Plana zatite
(Conservation Plan) i danas su ostali aktualni.46
IUCN je za kategoriju V. zatienih podruja, u koju
se ubrajaju kulturni krajolici, izradio Ope smjernice za
upravljanje47 koje su ope primjenjive. U osnovi uprav-
44 Lokalne vlasti suoavaju se s velikim financijskim optereenjem
ouvanja bilo koje vrste kulturnog naslijea. Financijski su uglavnom
preslabe za odgovarajue programe odravanja i poboljanja stanja
krajolika.
45 Phillips, 2002.
46 UNESCO, 1976., Recommendation on concerning the Safeguarding
and Contemporary Role of Historic Areas, Nairobi, Opa naela: promi-
canje harmoninog razvoja uz ouvanje kulturnog krajolika i oblikovanje
novih vrsnoa; poticanje lokalnog razvoja na temelju vrijednosti i mo-
gunosti kulturnog krajolika; unaprjeenje kvalitete ivota pojedinaca ra-
cionalnim oblicima drutveno-gospodarskog razvoja uvaavajui obilje-
ja kulturnog krajolika; odreivanje kriterija, metoda i alata u provoenju
vrsnoe kulturnog krajolika; poveanje krajoline vrijednosti podruja, a
kulturni krajolik shvatiti kao predvodnicu gospodarskih, prirodnih i kul-
turnih resursa; uspostavljanje nacionalne, regionalne i lokalne politike u
cilju zatite kulturnih krajolika; prilagoavanje i promjena zakonske reg-
ulative u cilju osiguranja zatite kulturnih krajolika, posebno urbanistik-
og i regionalnog planiranja; izradu planova i dokumentacije za zatitu
kulturnih krajolika.
47 Philips, 2002: 37.
281
Krajolik kao kul turno na slijee

Tablica 47: Ciljevi upravljanja zatienim podrujima kategorija V. zatiena podruja (IUCN, 1994.)

CILJEVI UPRAVLJANJA ZATIENIM PODRUJIMA KATEGORIJA V. ZATIENA PODRUJA (IUCN, 1994.)

Odravati sklad meudjelovanja prirode i kulture kroz zatitu krajolika i / ili morskog krajolika te nastaviti tradicijsko
1
koritenje zemljita, praksu gradnje, drutvenih i kulturnih manifestacija.
Podravati nain ivota i gospodarske djelatnosti koje su u skladu s prirodom i ouvanjem socijalne i kulturne grae
2
zajednica.
3 Odravati raznolikosti krajolika i stanita, te povezane vrste i ekosustava.
Ukloniti gdje je to potrebno, a nakon toga sprijeiti koritenja zemljita i aktivnosti koje su neprimjerene u mjerilu i /
4
ili karakteru.
Osigurati mogunosti za javno uivanje kroz rekreaciju i turizam primjerene vrste i razmjera u odnosu na bitne
5
znaajke podruja.
Poticati znanstvene i obrazovne aktivnosti koje e doprinijeti dugoronoj dobrobiti stanovnicima i razvoj javnih
6
potpora za zatitu okolia tih podruja.
7 Donijeti koristi, te doprinijeti dobrobiti lokalne zajednice.

ljanja jest odravanje usklaenog meudjelovanja pri-
rodnih i kulturnih imbenika, uz odravanje tradicijskog
koritenja zemljita, naina gradnje i stila ivota. Uprav-
ljanjem treba omoguiti ouvanje prirode, krajoline i
bioraznolikosti te poticati znanstvene i obrazovne ak-
tivnosti koje e ujedno omoguiti dugoronu dobrobit
stanovnicima. Vano je sprijeiti takvo koritenje prosto-
ra i one aktivnosti koje su neprimjerene mjerilu i ostalim
obiljejima krajolika (tablica 47).
Europska konvencija o krajoliku iz 2000. godine prizna-
je vrijednost naslijea svim krajolicima, bez obzira na
stupanj i razinu vrijednosti, te potrebu njihove zatite
u dugoronom planiranju, upravljanju i razvoju. Ciljevi
upravljanja odrivog razvoja krajolika, koji ukljuuju niz
aktivnosti, mogu biti primjenjivi i za kulturne krajolike,
posebice da vrijednosti krajolika trebaju biti povezane s
drutvenim promjenama, upravljanjem i planiranjem.48
Uspjeno ukljuivanje kulturnog krajolika u procese od-
luivanja zahtijeva pouzdane argumente o kulturnim
48 ***2008.c ...Ciljevi upravljanja krajolikom trebaju dati: podrku
nainu ivota i gospodarskim aktivnostima koje u upravljanje ukljuuju
lokalne zajednice, a pojedinca ine odgovornim za promjene u socijal-
nim i ekolokim uvjetima; pristup usmjeren na prostor u ijem planiranju
treba uzeti u obzir sve promjene procesa i struktura u krajoliku; prepozna-
vanje aktivnosti koje mogu izazvati strukturne promjene u okoliu i ne-
zatienim krajolicima, kao to su poljodjelske politike, infrastrukturne i
ostale velike graevine, nove ekonomske strategije i dr.; holistiko sagle-
davanje odnosa izmeu obiljeja krajolika i procesa, koji e i nadalje ou-
vati njegov karakter; razumijevanje i prepoznavanje vrijednosti krajolika
u dijalogu s lokalnom zajednicom; vrijednosti krajolika nisu statine, ve
se prepoznaju i konsolidiraju tijekom svakog procesa promjena. [62]
vrijednostima, kao i posebne oblike komunikacije s vla-
snicima, korisnicima i ostalim dionicima, zbog razumi-
jevanja i uvaavanja prepoznatih vrijednosti.49 Proces
upravljanja, kao vitalni dio zatite kulturnog krajolika,
zahtijeva nove oblike suradnje s drugim disciplinama
kao i novo, interdisicplinarno usavravanje i prilagoa-
vanje metoda svakom podruju.50
Pristup mnogih europskih zemalja u upravljanju i zatiti
kulturnih krajolika temelji se na naglaenoj ulozi lokal-
nih zajednica i vlasti koje trebaju ukljuiti politike ou-
vanja karaktera krajolika u lokalne razvojne dokumente
te ukljuiti lokalnu zajednicu u procese ocjenjivanja i
odreivanja granica zatienog podruja te u odluke o
buduem razvoju. Upravljanje kulturnog krajolika treba
temeljiti na razumijevanju i zatiti njegove vrijednosti te
prepoznavanju ranjivosti, prijetnji i rizika koji se mogu
smanjiti kroz ocjenjivanje kao polazita za izradu smjer-
nica i planiranje upravljanja. Takoer je vano poticati
obzirnu obnovu zgrada i mjesta da bi se sprijeila de-
gradacija krajolinih svojstava te pripremiti odgovara-
jue preporuke i smjernice za novu gradnju, oblikova-
nje i projektiranje u krajoliku. Osim navedenih ciljeva, u
upravljanje kulturnim krajolicima vano je ukljuiti sve
dionike, a posebno stanovnike.51 Zatiena podruja
49 U sloenosti procesa i mnotvu dionika u upravljanju krajolicima,
osnovno je dobivanje podrke i uvaavanja. (Buckingham, 2009.)
50 Lisitzin, Stovel; 2002:36.
51 Selman, 2004.

282

kulturnih krajolika mogu postati vano mjesto za odri-
vi ruralni razvoj, uz vee prepoznavanje nematerijalnih
vrijednosti povezanih s tradicijskim nainom ivota, pri-
mjerice za razvoj ekoturizma i kulturnog turizma.
Politika i strategija zatite
kulturnih krajolika
Sintagma Politika zatite kulturnih krajolika podrazumije-
va i ukljuuje zakonske okvire i administrativne sustave,
kao i modalitete djelovanja imbenika u sustavu zatite
krajolika s ciljem poboljanja vrsnoa u krajoliku, ali i
njegova sveukupnog stanja. Posebna pozornost po-
sveuje se prostorima visoko vrjednovanih kulturnih
krajolika i planiranju javnih sadraja u njima.52 Ciljevi su
ouvanje prostora, poboljanje i razvoj te unaprjeenje
kulture graenja i oblikovanja. Politika zatite kao dio
plana upravljanja kulturnim krajolikom mora jasno izra-
ziti nain kojim e se najbolje ostvariti zatita njegove
ukupne vrijednosti i pripadajuih sastavnica. Prema za-
kljucima Povelje iz Burre potrebno je odrediti strukture
upravljanja putem kojih e biti primijenjena, koje su od-
govorne za dugorone odluke zatite i upravljanja, kao
i za svakodnevno upravljanje. Osnovni dokument jest
Izjava o politici zatite kulturnog krajolika koja ukljuuje
glavne smjernice budueg koritenja i metode potreb-
ne za ostvarenje ciljeva zatite.53
Zakljuci politike zatite kulturnog krajolika sadre od-
luke o postupcima i metodama koje e se u njemu pri-
mjenjivati, a potrebno ih je ugraditi u ostale sektorske
dokumente izravnog ili neizravnog utjecaja, ime se
omoguava uinkovitost njihove primjene. Naela kon-
zervatorske politike uspostavljaju se kroz Plan zatite
52 Longstreth, 2008.
53 Dokument Izjava o politici zatite krajolika obuhvaa: potrebne
radnje fizike zatite i brige za odravanje znaaja kulturnog krajoli-
ka; budui nain koritenja kojim se ostvaruje zatita, te moebitna
ogranienja u koritenju kulturnog krajolika ili pojedine sastavnice;
pristup i nain interpretacije kulturnog krajolika za javnost; upravlja-
nje buduim razvojem i promjenama u kulturnom krajoliku; kontrolu
provoenja mjera i ostalih zahvata (intervencija) u kulturnom krajoliku;
mehanizme za donoenje i usvajanje novih politika zatite kulturnog
krajolika, te nain na koji e se primjenjivati politika zatite kulturnog
krajolika (promjene koje ukljuuju njegovu okolinu; djeluju na njegov
znaaj, korisnike, vlasnike i ostale dionike).
S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika
kulturnog krajolika, kojim se prepoznaju osnovne smjer-
nice za uspostavljanje njegove zatite. Polazite za izra-
du i donoenje konzervatorske politike jesu:
- dokumentiranje, analize i ocjena vrijednosti kultur-
nog krajolika i pripadajuih sastavnica iz kojih proizlaze
uvjeti za ouvanje kulturnog znaaja
- ocjena fizikog stanja, te ogranienja, potencijali i mo-
gunosti za razvoj.
Politika zatite kulturnog krajolika ima daljnju primjenu
u izradi Strategije zatite kulturnih krajolika, Planu uprav-
ljanja (koji ukljuuje upravljanje na razini cijelog kul-
turnog krajolika i pojedinih sastavnica), praenju pro-
mjena u kulturnom krajoliku te kontroli primijenjenih
mjera. Nakon uspostavljanja Politike zatite kulturnog
krajolika, sutinski dio svakog planiranja zatite jest do-
noenje Strategije za njezinu primjenu. Svaka admini-
strativna razina (nacionalna, regionalna, lokalna) treba
izraditi posebne i sektorske Strategije zatite kulturnih
krajolika u okviru svojih nadlenosti, vezanih uz zadau
ouvanja njegovih vrijednosti. Strategija zatite treba
biti ugraena u sektorske strategije i programe razvoja,
koji izravno ili neizravno utjeu na vrsnou i promjene
kulturnog krajolika. To su: prostorno ureenje, ruralni,
regionalni, turistiki i gospodarski razvoj, vodno gospo-
darstvo, promet, energetika, umarstvo i drugo. Vano
mjesto predstavlja ugraivanje pitanja i uvjeta zatite,
upravljanja i planiranja kulturnim krajolicima u politike
prostornog ureenja. Strategija zatite kulturnog krajo-
lika utemeljena je na opim naelima kojima i treba
osigurati okvir za stvaranje partnerstva koje ukljuu-
je pojedince, drutvene organizacije, javna i privatna
poduzea sa zadaom zatite i poboljanja kulturnih i
prirodnih sastavnica. Osim toga treba:
- primjenjivati odgovarajue metode upravljanja, zatite
i oporavka kulturnog krajolika
- osigurati da se sastavnice krajolika koriste u skladu s
njihovim mogunostima i kapacitetima
- smanjiti rizike koji vode prema nepopravljivoj teti kul-
turnog krajolika ili pojedinih sastavnica te odravati
kulturnu i bioraznolikost kulturnog krajolika.
283
Krajolik kao kul turno na slijee
OCJENA POSTOJEEG
STANJA
CILJEVI
DOKUMENTIRANJE
OCJENA KULTURNOG
I OPISIVANJE
ZNAAJA
KRAJOLIKA
DIONICI
OCJENA STANJA
UPRAVLJANJA
PRAENJE STANJA, PREGLED I KONTROLA
Dijagram 10: Proces upravljanja zatitom kulturnog krajolika
Pristupi u izradi Strategija zatite krajolika, za koji se zala-
e i Europska konvencija o krajoliku, istodobno ukljuuju i
povezuju nekoliko razliitih pristupa kulturni, ekoloki,
povijesni i ekonomski. Strategija zatite kulturnog krajo-
lika ugrauje drutvene i ekonomske aspekte, ukljui-
vanjem podataka o financijskim izvorima, redoslijedu
aktivnosti, vremenu provoenja, upravljakoj strukturi i
primjeni politike zatite kulturnog krajolika.
Plan upravljanja kulturnim krajolikom
Upravljanje krajolikom (landscape management) jest dje-
lovanje sa stanovita odrivog razvoja kojim se osigurava
pravilno odravanje kulturnog krajolika, kao i usmjera-
vanje i usklaivanje promjena koje donose drutveni,
ekonomski i okolini procesi i utjecaji. Plan upravljanja
kulturnim krajolikom (Cultural Landscape Managment
Plan) jest alat kojim se sustavno primjenjuju svi stup-
njevi u procesu upravljanja krajolikom, od vizije i ciljeva
razvoja kulturnog krajolika, dijagnoze i ocjene stanja,
odreivanja metoda i postupaka djelovanja, do naina
primjene, praenja i kontrole provoenja. (Dijagram 10)
Usmjeren je, osim na zadatke zatite i ouvanja prepo-
znatih i vrjednovanih obiljeja kulturnog krajolika, i na
284
USPOSTAVLJANJE POLITIKE
ZATITE
GRUPE ZADATAKA
POVEZIVANJE
OCJENA
OBLIKOVANJE STRATEGIJE
PRIPREMA PLANOVA ZATITE
I UPRAVLJANJA
poboljanje i unaprjeenje kvalitete ivota u njima.54 Izra-
uju se kratkoroni (2 do 5 godina) i dugoroni planovi
(5 do 30 godina) i projekti koji sadre i katalog mjera
za provoenje. U provoenje Plana upravljanja vano
je ukljuiti nadlene vlasti, odgovorna tijela i ustanove.
Plan upravljanja kulturnim krajolikom temelji se na gru-
pi zajednikih ciljeva i smjernica koje je usuglasila me-
unarodna zajednica, a koji mogu biti polazite i okvir
za planiranje zatite kulturnih krajolika u Hrvatskoj.55
Osnovno naelo jest da upravljanjem treba ouvati
sva znaajna vrjednovana fizika obiljeja kulturnog
krajolika, sve vrjednovane biotike sustave i prirodne
vrijednosti te funkcije i nain koritenja prostora koji
doprinose znaaju i karakteru kulturnog krajolika. Od-
luke za budue postupanje trebaju biti utemeljene na
povijesnim i tradicijskim obiljejima kulturnog krajo-
lika, a metode i postupci koji se primjenjuju trebaju
biti temeljeni na ispravnom provoenju zatite, ime
54 Feilden; Jokhileto, 1992., Plan upravljanja krajolikom (Landscape
Managment Plan) sastoji se od nekoliko etapa: 1. poetne hipoteze i
vizija teritorija; 2. ocjena stanja i dijagnoze; 3. formuliranje prijedloga;
4. razvoj i primjena; 5. diseminacija i kontrola.
55 Kerr, 1996.;Taylor.; Lennon, 2011.

se omoguava dugorono ouvanje grae, obiljeja i
vrijednosti kulturnog krajolika. U pristupu upravljanju
treba jasno naglasiti da budue koritenje kulturnog
krajolika (gospodarsko, rekreacijsko i sl.) treba omoguiti
kulturnu i prirodnu odrivost. Plan upravljanja kulturnim
krajolikom pisani je dokument koji se sastoji od rezul-
tata vrjednovanja i mjera koje treba poduzeti da bi se
procesom upravljanja prepoznate vrijednosti ouvale.
Planom upravljanja treba odrediti:
- podruja i elemente kulturnog krajolika koji trebaju
biti zatieni u ovisnosti o stupnju njihove vrijednosti
- posebne uvjete i ogranienja koji se na njih primjenjuju
- uvjete i standarde koji e biti primijenjeni u radovima
odravanja, obnove i poboljanja, kao i ope uvjete za
novu gradnju i unoenje novih elemenata.
Plan zatite kulturnog krajolika
Prema odreenju Europske konvencije o krajoliku krajoli-
no/pejsano planiranje (landscape planning) oznaava
budua djelovanja za unaprjeenje (poboljanje), obnovu
i oblikovanje krajolika. U tom smislu svaka razina i vrsta
prostorno-planske dokumentacije treba ukljuiti dimen-
ziju krajolika, ne samo u polazitima, ve i u provedbe-
nim etapama plana.56 Takoer se naglaava potreba su-
stavnog krajolinog planiranja, prilagoenog razliitim
administrativnim razinama od nacionalnog do lokal-
nog u obliku: Plana zatite krajolika/Krajolinog plana ili
Studije zatite krajolika, tj. pejsane/krajoline studije, kao
sastavnog dijela prostornog ili urbanistikog plana. Plan
zatite kulturnog krajolika (Cutural Landscape Conservati-
on Plan) zasebna je vrsta plana zatite i razvoja sa svojim
posebnim pristupom i alatima, koji moe meusobno
povezati razliite administativne jedinice. Plan zatite kul-
turnog krajolika odreuje aktivnosti zatite i odravanja
znaajnih i prepoznatljivih obiljeja krajolika ocijenjenih
kao vrijednost kulturnog naslijea, koja proizlazi iz pri-
rodnih obiljeja i/ili ovjekovih aktivnosti. Plan zatite jest
56 ***2008.c: 61-62. U svakom planu zatite treba odrediti jedinice
krajolika (landcsape unit), ocijeniti njihove vrijednosti i predvidjeti
mjere zatite i oporavka degradiranih vrijednosti. Krajolini plan tre-
ba sadravati i sporazume o financiranju za odravanje i zatitu kra-
jolika i njegovih sastavnica. [62]
S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika
dokument koji sadri ocjenu znaaja kulturnog krajolika
i planirane politike za njezino ouvanje. Kulturnim zna-
ajem krajolika obuhvaene su i njegove sastavnice koje
mogu pripadati razliitim vrstama kulturnog naslijea pa
se stoga planovi zatite izrauju u timskom, interdiscipli-
narnom okruenju. Plan zatite kulturnog krajolika ima
svrhu osigurati ouvanje i odravanje prepoznatih obi-
ljeja i vrijednosti krajolika.57 U sluaju sloenih krajolika
podruje je potrebno podijeliti u zasebna, manja podru-
ja predjele upravljanja. Podruja upravljanja proizlaze
iz posebnosti karaktera, ocjene vrijednosti i osjetljivosti
pojedinih dijelova krajolika, to utjee na donoenje od-
luka i postupanja s podrujima, odnosno pojedinim sa-
stavnicama. U tako odreenim podrujima primjenjuju
se odgovarajue metode djelovanja u cilju zatite i po-
boljanja vrijednosti krajolika.
Drugi oblik sustavnog uvoenja dimenzije krajolika u
prostorno planiranje razliitih razina i vrsta ostvaruje
se kroz izradu Studija zatite krajolika/krajolinih studija.
Svaki prostorni plan mora ukljuiti kulturni krajolik i to u
pogledu: prepoznavanja svojstava, tj. karaktera krajolika,
ocjene vrijednosti i smjernica za zatitu i razvoj. Za os-
tvarenje navedenog, planom treba omoguiti suradnju
izmeu razliitih disciplina te osigurati izravno sudjelo-
vanje stanovnika i ostalih dionika.
Praenje stanja kulturnog krajolika
Tijekom procesa planiranja zatite vano je osigurati ou-
vanje postojeih obiljeja krajolika, ocijenjenih kao vrijed-
nost kulturnog naslijea. Odravanje i zatita ukljuuju
postupke promatranja, praenja (monitoring) i kontrole
promjena u kulturnom krajoliku, u svrhu ouvanja njego-
ve kulturno-povijesne cjelovitosti. U procesu dugoronog
planiranja poetne radnje odravanja mogu se usmjeriti
na uvrenje i zatitu glavnih obiljeja kulturnog krajoli-
ka da bi omoguile pravovremene mjere za sprjeavanje
57 Odravanje i zatita krajolika ukljuuje postupke promatranja i
kontrole promjena u krajoliku u svrhu osiguravanja njegove cjelovi-
tosti i karaktera, u obliku istraivanja i dugoronog procesa planiranja
i praenja promjena u krajoliku. Odravanje treba biti povezano s po-
stojeim stanjem, a poetne radnje odravanja mogu biti usmjerene
na stabilizaciju i zatitu svih obiljeja krajolika i sprjeavanje propada-
nja promaaja ili gubitka vrijednosti.
285
Krajolik kao kul turno na slijee
propadanja, promaaja ili gubitaka i bez nepoeljnih pro-
mjena postojeeg stanja. U praenju programa odra-
vanja treba biti ukljuen pregled naina koritenja zati-
enog kulturnog krajolika, analiza postojeeg koritenja
i utjecaji na pripadajue kulturne i prirodne sastavnice
te na tradicijski nain koritenja. Osim toga, treba odre-
diti smjernice i posebne uvjete za dopustivo i odrivo
koritenje kulturnog krajolika te praenje neprihvatljivih
utjecaja koji rezultiraju preiskoritenjem ili degradacijom
vrijednosti krajolika ili njegovih sastavnica.
Istraivanja za stvaranje baze podataka temeljem kojih
se izrauju preporuke i smjernice za zatitu, odrava-
nje i praenje stanja pripadajuih kulturnih i prirodnih
sastavnica trebaju provoditi strunjaci odgovarajuih
struka. Osim kulturnih, u postupanju i upravljanju kultur-
nih krajolika trebaju biti ukljuene i biofizike sastavnice
biljne i ivotinjske zajednice koje pridonose znaaju
kulturnog krajolika. To znai da u Planu upravljanja tre-
baju biti predviene metode i aktivnosti za upravljanje i
postupke s prirodnim i kulturnim sastavnicama. Takoer
treba biti sagledan stupanj do kojega prirodne promje-
ne utjeu na ekoloke procese, doprinose ili umanjuju
karakter kulturnog krajolika.
Provoenje zatite kulturnog krajolika
Za sve stupnjeve vrijednosti kulturnih krajolika od me-
unarodne (ope), nacionalne do lokalne u provoe-
nju zatite naglaava se odreujua uloga stanovnika.
Na taj nain upravljanje procesima ouvanja i zatite
kulturnih krajolika ujedinjuje ljude u brizi za njihovo na-
slijee i identitet. Lokalne zajednice kao najuinkovitiji
uvari vlastitog naslijea trebaju biti ukljuene u svaki ko-
rak prepoznavanja, planiranja i upravljanja krajolicima, a
kulturni krajolici Svjetskog naslijea primjeri su koji trebaju
predvoditi u uinkovitom upravljanju i primjeni metoda
konzervatorskog djelovanja.58 Uloga stanovnika i lokalne
zajednice u upravljanju krajolicima bila je sredinja tema
konferencije UNESCO-a, IUCN-a i ostalih meunarodnih
organizacija koje sudjeluju u pitanjima krajolika, odrane
58 Von Droste; Rssler, 2000.
286
u Ferrari 2002. godine.59 Naglaena je vanost sudjelova-
nja vladinih i nevladinih organizacija, znanstvene zajed-
nice i tvrtki, da bi se poboljala suradnja i nastavio za-
jedniki rad na ouvanju kulturne i bioloke raznolikosti
utjelovljene u kulturnim krajolicima te bolje razumijeva-
nje meudjelovanja prirode i kulture kroz komparativna
istraivanja.60 Jedna od opih, obveznih mjera primjene
Europske konvencije o krajolicima jest uspostava sudjelo-
vanja javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti i drugih strana
koje su zainteresirane za donoenje i provedbu krajoli-
nih politika. Mnogi europski krajolici su ivi, a nekoliko ih
je upisano na listu Svjetskog naslijea u kategoriji organski
razvijenog krajolika.61 Ruralni krajolici nisu odreeni i po-
vezani samo gospodarskim, ve i drutvenim razlozima, a
najbolji oblik njihova odravanja ostvaruje se kroz aktivno
koritenje (primjerice: poljodjelski, vinogradarski krajolici
i sl.).62 Odravanje vrijednosti krajolika stoga zahtijeva ak-
tivnu suradnju planera i lokalnih zajednica u planiranju,
upravljanju i odrivom razvoju.63
59 UNESCO, International Workshop: Cultural Landscapes the Chal-
lenges of Conservation, Ferrara, 2002. godine. Na konferenciji je is-
taknuta potreba promicanja uloge autohtonih stanovnika i lokalne
zajednice, kao uvara svetih prirodnih mjesta (Sacred Natural Sites) i
kulturnog krajolika, kako bi se pridonijelo njihovoj dobrobiti i ou-
vanju kulturne i bioloke raznolikosti tih mjesta i krajolika. [54]
60 U okviru Svjetske izlobe u Aichiju u Japanu odrana je 5. 6. lipnja
2005. u Tokiu meunarodna konferencija Conserving Cultural and Bio-
logical Diversity. The Role of Sacred Natural Sites and Cultural Landscapes u
organizaciji UNESCO, World Conservation Union (IUCN), United Nations
University (UNU), the United Nations Convention on Biological Diver-
sity (CBD), the United Nations Permanent Forum on Indigenous Issues
(UNPFII) i United Nations Food and Agricultural Organization (FAO),
Tokyo, 2005. Glavne preporuke konferencije jesu: the promotion of the
role of indigenous peoples and local communities, as custodians of sacred
natural sites and cultural landscapes, through the rights-based approach,
in order to contribute to their well-being and to the preservation of cultur-
al and biological diversity of such sites and landscapes, the participation
of intergovernmental and non-governmental organizations, the scientific
community and the private sector, to enhance cooperation and to contin-
ue collaborative work for safeguarding the cultural and biological diversi-
ty embodied in sacred natural sites and cultural landscapes, and to better
understand nature-culture interaction through comparative research.
61 Primjerice Ferto Neusiedler See.
62 Motivacija za odravanje treba biti drutvena i ekonomska, a u
prihvaanju kontinuiranog odravanja i koritenja ruralnog krajolika
potrebno je uvaiti i neke promjene. Potreban je struan i pragmati-
an pristup zatiti krajolika kao ivog agrikulturnog i ekonomski odri-
vog krajolika. Nasuprot tome, poznati su sluajevi da kulturni krajolici
stvarani dugotrajnim razvojem ostaju naputeni. Drugi oblik promje-
ne izazvan je kao rezultat politikih odluka, zadovoljavanjem trinih
uvjeta te intenzifikacijom poljodjelstva.
63 Selman, 2004.

METODE ZATITE KULTURNOG KRAJOLIKA
Tijekom 19. i u veem dijelu 20. stoljea konzervatorska
se zatita u teoriji i primjeni razvijala na pretpostavci da
sve vrijednosti pripisane mjestu poivaju na njegovoj
materijalnoj pojavnosti. U skladu s tom pretpostavkom
i metode zatite razvijale su se u nastojanjima da se
obliku i prostoru onemogue promjene.64 Godine 1903.
Alois Riegl je u svom radu Der Moderne Denkmalkultus
istraivao kako prihvaanje razliitih skupova vrijedno-
sti neminovno dovodi do razliitih ciljeva i rezultata u
ouvanju.65 Do danas su grupe vrijednosti pripisane kul-
turnom naslijeu jo proirenije, aktualizirajui pri tom
Rieglove analize koje su postale ponovno relevantne.
Prihvaeno je da vrijednosti koje se pripisuju naslijeu
mjesta/krajolika nisu nepromjenjive i stalne, ve se ra-
zvijaju u vremenu i prostoru.
Odreene grupe dionika mogu pripisati razliite vri-
jednosti istom mjestu, a jednako tako jedna generacija
moe pripisati mjestu vrijednosti razliite od prethod-
nih. Osim navedene sloenosti, injenica jest da razliite
skupine dionika mogu pripisati posve razliite tipove
vrijednosti istom mjestu, a one mogu biti meusobno
u izravnom sukobu. Pokret moderne zatite kulturnog
naslijea koji se razvijao pod pretpostavkom da vrijed-
nosti uglavnom poivaju na materijalnom obliku, uspo-
stavio je pristup zatiti koji je utemeljen na zatitnom
zakonodavstvu, prepoznavanju i slubenim postupcima
donoenja rjeenja o zatiti (registracije). Uspostavljen
je i metodoloki okvir s propisanim strunim postup-
cima za zahvate u krajoliku koji su usmjereni na zatitu
supstancije svih elemenata nositelja njegove vrijednosti
kao naslijea. Meutim, novi pristupi naslijeu krajoli-
ka, ije vrijednosti prelaze u podruje nematerijalnih
pojmova, dovode do potrebe traenja odgovora na niz
novih, otvorenih pitanja. Kada vrijednost krajolika po-
iva na skupu nematerijalnih koncepata i materijalnih
elemenata, koje vrijednosti imaju prednosti: nositelji
zatite materijalne ili nematerijalne vrijednosti? Ako vri-
jednosti krajolika lee u nematerijalnim elementima, a
64 Araoz, 2009.
65 Podrobnije o grupama vrijednosti u poglavlju Vrjednovanje kul-
turnog krajolika.
S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika
ne na materijalnim dokazima, postoje li pravi alati ko-
jima bi se zatitili nematerijalni elementi koji prenose
njegovo znaenje?66
U povijesti sintagme zatita znai upravljanje promjenama
pojam promjene iznesen u Povelji iz Burre (1981., 1992.
i 1999. godine) nepoeljan je, jer se smanjuje stupanj
kulturnog znaaja. Takoer je uspostavljena sintagma
upravljanje promjenama s pojanjenjima u kojim se slu-
ajevima promjena smatra prihvatljivom, pri emu op-
seg moguih promjena treba biti takav da u najmanjoj
mjeri utjee na smanjenje kulturnog znaaja. Reverzibilne
promjene trebaju se uzeti u obzir u privremenosti njiho-
va trajanja, dok nereverzibilne promjene treba koristiti
samo kao posljednji izbor, koji ne bi trebao onemoguiti
budue djelovanje zatite.67 Pojedine povelje ICOMOS-a
za posebna podruja zatite, kao to su povijesni vrtovi i
perivoji, istiu promjene koje se zbog prirode zatienog
mjesta neminovno oekuju.68 U Deklaraciji o zatiti okoline
batinskih struktura, mjesta i podruja, Xian (2005.), zadatak
je takoer nadzor i upravljanje promjenama koje utjeu
na stanje okoline mjesta i podruja batine, kao proces koji
treba nadzirati i upravljati, ime bi se uspjelo zadrati nji-
hov kulturni znaaj i karakter.69
66 Bio je to poziv upuen na vie od 9.000 lanova ICOMOS-a da se
pridrue i sudjeluju u globalnim, multikulturnim i multidisciplinarnim
vjebama za uinkovitu strukturu koja e definirati tolerancije za pro-
mjenu (tolerance for change) u novoj paradigmi batine. Petzet, 2009.
67 ICOMOS/Australia, 1981., Burra Charter, l. 1 When change is being
considered, a range of options should be explored to seek the option which
minimises the reduction of cultural significance: reversible changes should
be considered temporary. Non-reversible change should only be used as a
last resort and should not prevent future conservation action. [85]
68 Primjerice, Firentinska povelja o povijesnim vrtovima i perivojima
iz 1981. godine spominje rast i propadanje prirode i elju umjetni-
ka i majstora da izgled vrta ostane trajno nepromijenjen (lanak 2),
te u lanku 11 kae: Budui da je glavni materijal biljni, ouvanje vrta u
nepromijenjenom stanju zahtijeva brzu zamjenu i dugoroni program
povremenih obnova. [80]
69 UNESCO, 2005., Xian Declaration on the Conservation of the Setting
of Heritage Structures, Sites and Areas, l. 10 to monitor and manage
change affecting settings. The rate of change and the individual and cu-
mulative impacts of change and transformation on the settings of her-
itage structures, sites and areas is an ongoing process which must be
monitored and managed (art. 9) and change to the setting of heritage
structures, sites and areas should be managed to retain cultural signifi-
cance and distinctive character. [90]
287
Krajolik kao kul turno na slijee
Pristup zatiti kulturnog krajolika
Suvremene doktrine djelovanja na kulturnim dobrima i
krajolicima utemeljene su na meunarodnim naelima
u odnosu na teoriju restauraciije te rezultatima proi-
zalim iz razmatranja dosadanjih praktinih primje-
ra.70 Naela i teorijski pristup metodama potrebnim u
procesu donoenja odluka o ouvanju (konzervaciji) i
obnovi (restauraciji) kulturnog naslijea sagledavaju se
u komplementarnom odnosu. U samom inu primje-
ne metoda oekivane su i odluke koje se mogu mije-
njati i prilagoavati ovisno o posebnostima situacija
i karakteru krajolika, uzimajui pritom u obzir njegov
kulturni, socijalni, ekonomski i fiziki kontekst. Raspon
djelovanja moe se kretati od odravanja povijesnog
supstrata do premjetanja te prepoznavanja funkci-
onalnih odnosa i dinamikih procesa koji odraavaju
percepcije i promjene namjena.
Raznolikost vrsta kulturnih krajolika zahtijeva prilago-
ene postupke djelovanja. Meutim, naela iznesena
u pojedinim poveljama okvir su za predlaganje i pri-
mjenu postupaka zatite. Postupci predloeni za zatitu
mjesta s kulturnim znaajem u Povelji iz Burre u sluaju
kulturnih krajolika trebaju uzeti u obzir da su sastav-
ljeni od pojedinih znaajki i sastavnica odnos izme-
u sastavnica kao i odnos izmeu elemenata i ireg
krajolika. Sve navedene sastavnice kulturnog krajolika
zahtijevaju upravljanje, bilo u irokim razmjerima ili u
elementima manjeg mjerila, dok e razliite sastavnice
zahtijevati razliite postupke. Primjerice, ouvanje po-
vijesnih vrtova ovisi o njihovu prepoznavanju i statusu
zatite.71 Oni zahtijevaju postupke kao to su odrava-
nje, ouvanje/konzervacija i restauracija, a u ponekim
sluajevima i rekonstrukcija. U raspravi o osnovnim op-
eprihvaenim naelima ouvanja (Conservation / Pre-
servation), povijesno optereenih i razliito tumaenih
opih uvjeta kao obnova-restauracija (Restoration), ili
obnova-rekonstrukcija (Reconstruction) i slinih izria-
70 Misli se na metode koje se primjenjuju u okviru fizike pojavnosti
krajolika, njegovih pojedinih podruja, kulturnih i prirodnih sastavni-
ca te pridruenih znaajki (obiljeja).
71 ICOMOS, 1981., Povelja o zatiti povijesnih vrtova i perivoja, Firenca,
l. 9 [80].
288
ja konzervirati, a ne obnoviti (conserve, do not restore)
ponekad se previdi injenica da postoje openita,
prihvaena meunarodna naela. Metoda restauracije
moe se sagledati kao povijesno-kritiki pristup posto-
jeem teritoriju temeljen na prepoznavanju i valorizaciji
njegovih vrsnoa, za razliku od metode konzervacije
zasnovane na komunikaciji i razumijevanju procesa,
iji je cilj produenje ivota i pojanjenje poruka koje
krajolik kao kulturno naslijee prenosi. Promatrajui u
irem svjetlu, prepoznato je da konzervacija ouvanje
postaje temeljnim dijelom suvremenog ivota i nain
upravljanja ivotnim prostorom.72
Mjere zatite i konzervatorski postupci proizlaze iz vri-
jednosne kategorije, tj. znaaja krajolika, njegovih po-
jedinih dijelova ili sastavnica, a kreu se u rasponu od
konzervacije i odravanja, do rekonstrukcije i novih za-
hvata s ciljem poboljanja stanja. Prema stupnju ouva-
nosti i znaaja kulturnog krajolika i njegovih sastavnica
zahvati se mogu podijeliti u nekoliko razliitih oblika:
- vrlo visoki stupanj ouvanja (konzervacije) kulturnih
krajolika, koji obuhvaa visoko vrjednovana i ouva-
na podruja s prioritetima za konzerviranje svojstava
krajolika kontinuiranim, praktinim aktivnostima odr-
avanja i zatite
- visoki stupanj odravanja u kojemu su postojei gos-
podarski odreeni nain i koritenje zemljita rezultirali
visokom vrijednosti. Tu su potrebe za zatitu elemena-
ta kulturnog krajolika manje, a opasnosti su promjena
naina koritenja te promjene uzoraka73
- umjereno poboljanje u krajolicima koji su doivje-
li naruavanje i degradaciju karaktera i gubitak pre-
poznatljivih ili svojstvenih elemenata, kao primjerice
promjene uzoraka: od panjaka do obradivih povrina,
zaputanje terasaste obrade, zaputanje panjaka i sl.;
vano je potaknuti ouvanje i zatitu malih elemenata,
72 Jokilehto, 2007: 2.
73 Primjerice u poljodjelskim krajolicima suvremeno vinogradar-
stvo i primjena strojne obrade zahtijeva mijenjanje uzoraka (nekad
okomiti redovi sadnje loze, danas horizontalni i veeg razmaka), kao i
uvoenje novih tehnologija i novih mjera vezanih uz veliine posjeda
u poljoprivredi i umarstvu zahtijevaju mjere za ublaavanje utjecaja
promjena na politiku koritenja zemlje.

kao to su: ograde i suhozidna gradnja, koenje livada
i sl., da bi se zaustavio pad vrijednosti krajolika
- niski stupanj restauracije (obnove) krajolika u kojem
je stupanj djelovanja povezan s naruavanjem obilje-
ja krajolika (primjerice koritenje mineralnih sirovina,
kamenolomi i industrijske aktivnosti, urbano irenje,
intenzifikacija poljodjelstva), to dovodi do gubitka
krajolinih elemenata, nositelja karaktera i vrijedno-
sti; u takvim je podrujima ouvan visok stupanj ka-
raktera i vrsnoa to pomae obnovu i zaustavljanje
degradacija
- vrlo niska mogunost oporavka, regeneracije kultur-
nog krajolika u podrujima gdje je gubitak karaktera
toliko napredovao da obnova (restauracija) nije mo-
gua jer nema dovoljno ouvanih elemenata, ve su
potrebni novi programi obnove i oporavka.
Osnovne metode djelovanja
u kulturnom krajoliku
Tijekom procesa planiranja zatite vano je osigurati
ouvanje vrjednovanih svojstava kulturnog krajolika.
Zatita kulturnog krajolika stoga se temelji prije svega
na odgovarajuem upravljanju i odravanju. Vrijednosti
kulturnog krajolika bit e izgubljene ako nije osigurano
dugorono sustavno odravanje i upravljanje. Redo-
vito upravljanje i odravanje treba pravodobno, u ra-
noj pojavi problema, prepoznati potrebe periodikih
popravaka i obnove. Preventivno treba djelovati prije
nego se povea problem, a privremene mjere trebaju
biti uinkovite, pravovremene i reverzibilne. U osnov-
ne metode postupanja u kulturnom krajoliku ubrajaju
se: konzervacija/ouvanje (conservation/preservation),
odravanje (maintenance), restauracija (restoration) i ob-
nova/rekonstrukcija (reconstruction).74 Osim navedenih
metoda primjenjuju se jo: oporavak/rehabilitacija (re-
habilitation), obnova (renew), oivljavanje/revitalizacija
(revitalization), uvrenje/stabilizacija (stabilization) i
sigurno uvanje (safeguarding).
74 Metode su analizirane prema dokumentaciji: National Park Servi-
ce, 2000., Australia ICOMOS 1992., ICOMOS-IFLA The Florence Charter
(1981.).
S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika
Metode konzervacije
i odravanja krajolika
Metoda konzervacije (preservation, conservation) jest
temeljno naelo zatite kulturnog naslijea, koje se pri-
mjenjuje i u kulturnim krajolicima. Kao osnovna metoda
zatite kulturnog krajolika i/ili njegovih sastavnica po-
drazumijeva zaustavljanje daljnjeg propadanja zadra-
vanjem stupnja ouvanosti uz potivanje svih vrijednih
povijesnih slojeva. Konzervacija obuhvaa proces mjera
potrebnih za zadravanje oblika, cjelovitosti i materijala
(supstancije) povijesnog znaaja, a prije svega zahtijeva
stalno odravanje. Postupci konzervacije provode se
specijalistikim konzervatorskim metodama koje ovise
o uvjetima i stanju struktura koje se eli zatiti i ouvati.
Na primjeru kulturnih krajolika to znai odravanje nje-
gove cjelovitosti i karaktera, funkcije i naina koritenja
te zaustavljanje i usporavanje propadanja izazvanog
ovjekovim djelovanjem i/ili prirodnim silama. Kultur-
ni krajolik treba biti ouvan u svom postojeem stanju
(izvornom, ili stanju iz razdoblja znaaja) ako ono osi-
gurava zadovoljavajuu zatitu, odravanje, koritenje
i interpretaciju.
Metoda konzervacije moe ukljuiti dokumentiranje,
odravanje, zatitu, popravak, stabilizaciju, a moe se
odnositi na fiziku pojavnost i/ili funkciju. Konzervacija
podrazumijeva: odravanje grae (fizikog materijala)
krajolika u postojeem stanju (tj. stanju razdoblja znaa-
ja) poduzimanjem aktivnosti za usporavanje mogueg
propadanja. Zajedno sa stabilizacijom i zatitnim kon-
zervatorskim radovima, kojima se titi graa i sprjeava
daljnje propadanje, ima potpunu prednost nad svim
drugim postupcima. Meutim, uporabna vrijednost,
tj. vrijednost koritenja kulturnih krajolika zahtijeva po-
pravke ili oprezne sanacije koje nadilaze konzervatorske
radove, a time ukljuuje i dodatne postupke zatite koje
ukljuuju restauraciju i obnovu. Ipak, metoda konzerva-
cije/ouvanja uvijek ostaje poetna toka u pitanjima
i raspravama o metodama zatite kulturnog krajolika.
Odravanje je osnovna metoda i jedan od preduvje-
ta konzervacije i ouvanja povijesnog krajolika, a te-
melji se na odgovarajuem redovnom odravanju i
289
Krajolik kao kul turno na slijee
upravljanju. Ukoliko nije uspostavljen i omoguen kon-
tinuitet dugoronog sustavnog odravanja i upravlja-
nja, postoji opasnost da e vrijednosti kulturnog krajo-
lika biti smanjene i izgubljene. Radi toga treba provo-
diti redovito promatranje (praenje) stanja koje treba
pratiti stalnost naina primjene planiranog upravlja-
nja te prepoznati i upozoriti na potrebe povremenih
popravaka i obnove u ranim etapama problema. Po-
trebno je preventivno djelovanje prije nego se povea
problem, u obliku privremenih mjera koje trebaju biti
primijenjene pravodobno i zadovoljiti naelo reverzi-
bilnosti. Primijenjeni reimi odravanja i manjih po-
pravaka trebaju biti usuglaeni s povijesnim oblikova-
njem, funkcijama i upravljanjem, a ovise o tradicijskim
procesima, tehnikama, vjetinama i materijalima. Rad
ukljuuje preventivne mjere za zatitu i stabilizaciju
krajolika i njegovih sastavnica, a openito je usmjeren
na tekue odravanje, koritenje i popravak povijesnih
materijala i ostalih obiljeja kulturnog krajolika.75
U cilju ouvanja povijesnih obiljeja kulturnog krajolika
nije prihvatljivo unoenje novih, dodatnih elemena-
ta, ve ogranieno i prihvatljivo poboljanje tehnikih
i ostalih zahtjeva kojima se omoguava kvalitetnije
funkcioniranje. U agrikulturnim krajolicima redovito
odravanje podrazumijeva kontinuirano odvijanje ak-
tivnosti obraivanja zemlje.76 Cijeli kulturni krajolici
esto propadaju zbog nedostatka odravanja, a nedo-
statak najosnovnijeg odravanja dovodi do problema
i potrebe skupih popravaka. Osim redovnog tekueg
odravanja u veim vremenskim razmacima potrebno
je planirati i popravak graevina, koji je esto potreban
zbog neodgovarajueg odravanja. Pojedini dijelo-
vi graevine ili drugih izgraenih struktura kulturnog
75 Redovni i povremeni radovi odravanja primjerice u dizajniranih,
namjerno oblikovanih krajolika ukljuuju: sadnju biljaka, gnojidbu, ra-
dove u vrtu, brigu o travnjacima, uklanjanje snijega, odravanje pu-
tova, orezivanje grmova, odravanje rasvjete, brigu o odvodnji i na-
vodnjavanju, te druge poslove zatite i poboljanja tla.
76 U okviru redovitog odravanja nije mogua zamjena poljodjel-
skih kultura drugim vrstama, izuzev istog tipa i slinih sorti (npr. nije
mogua promjena vinograda u vonjak, ali je mogua zamjena sorti
vina). U oblikovanim perivojima odravanje ukljuuje redovitu zamje-
nu sezonskoga bilja, odravanje visoke vegetacije, oblikovanje ivica
i sl., a da se ne mijenjaju izvorna oblikovna obiljeja.
290
krajolika mogu se popraviti, dodati ili zamijeniti, a izvo-
de se nakon provedene temeljite analize. Ba kao to
se odravanjem krajolika, odnosno njegovih znaajki
i sastavnica, uvaju izvorni materijali koji su se rabi-
li u tradicijskim tehnikama, popravak takoer treba
provoditi u odgovarajuim materijalima i tehnikama.
Najbolja rjeenja su izvedbe u analognim tehnikama,
s istom, recikliranom graom, tradicijskim vjetinama
i obrtnikim tehnikama.
Povremena obnova elemenata kulturnih krajolika, koja
uvaava karakter i obiljeja u okviru izvornog (povije-
snog) oblikovanja, poeljna je uz uvjet da ne izazove te-
te i smanjenje prepoznate vrijednosti, koja se ne moe
oporaviti tijekom vremena. Povremena se obnova za
razliku od redovnog odravanja javlja u duim vremen-
skim ciklusima (kao to su zamjene pokrova, vrsta bilj-
nog materijala, starih i dotrajalih stabala, sanacija korita
vodotoka i ostalih vodenih povrina, popravak cesta,
itd.) i najee ima veliki vizualni uinak. Zamjena se
mora provesti identinim materijalima (vrsta materijala,
boja, tehnika gradnje). Povremenom obnovom moe se
javiti privremeni gubitak vrijednosti, kao to su estetska
i vizualna (patine, boja i dr.), ali se ona moe ponovno
uspostaviti kroz sljedei vremenski ciklus.
Metode obnove, prilagodbe
i oporavka kulturnog krajolika
Metoda restauracije (restoration) podrazumijeva ob-
novu kulturnog krajolika ili njegovih pojedinih sastav-
nica u raniju pojavnost, ako su sve promjene poslije
predloenog razdoblja znaaja struno ocijenjene i
vrjednovane, odnosno ocijenjene kao degradacija
temeljnih znaajki. Restauracija je kao metoda ob-
nove vana za jasno razumijevanje kulturnih obilje-
ja, a provodi se u sluaju kad za nju postoji dovoljno
podataka iz ranijih razdoblja, uz povratak postojee
grae krajolika i bez uvoenja novih materijala. Ta-
koer su kao dio postupka prihvatljivi rekompozicija
i recikliranje izvornih materijala na licu mjesta, kao i
premjetanje naknadno dodanih elemenata. Prema
naelima Venecijanske povelje cilj je restauracije ouvati

i otkriti estetske i povijesne vrijednosti spomenika, a
utemeljena je na potivanju izvornih materijala i vje-
rodostojne dokumentacije.77 Budui da je ouvanje
postojee grae krajolika i njegovih sastavnica samo
pokuaj tehnikog stabiliziranja pojedinih podruja
te uklanjanje izvora opasnosti, koji izravno ugroavaju
grau, obnova se bavi ukupnim izgledom krajolika i
njegovih sastavnica na temelju povijesnih i materijal-
nih dokaza. Proces restauracije visoko je specijaliziran,
s ciljem vraanja esteske i povijesne vrijednosti, temelji
se na uvaavanju izvornih materijala i vjerodostojne
dokumentacije, a zaustavlja se kad poinju pretpo-
stavke. Metodom restauracije precizno se prikazuje
(ili vraa) oblik, obiljeje i karakter kulturnog krajolika,
koji se javlja u pojedinom povijesnom razdoblju ili je
oblikovan prema izvornom projektu, rekonstrukcijom
nestalih povijesnih obiljeja i/ili premjetanja kasnijih
obiljeja. Kao metoda obnove s povratkom izvornog
ili nekog drugog vrijednog povijesnog sloja (najkva-
litetnije etape) s visokim stupnjem njegove ouva-
nosti, provodi se uz prethodna povijesna, arheoloka,
restauratorska i konzervatorska istraivanja. Ukljuuje
mogunost primjene odreenog stupnja rekonstruk-
cije, pri emu se dodaju dijelovi koji nedostaju, a bili su
prisutni u odreenoj fazi. Moe biti djelomina ili pot-
puna, a provodi se nakon postupka valorizacije prema
izvornom obliku, odnosno najkvalitetnijoj oblikovnoj
razvojnoj etapi. Cilj je ouvanje autentinih vrijednosti
jednog ili vie slojeva, a novi dijelovi moraju se razli-
kovati od izvornih.
Metodom obnove/rekonstrukcije (reconstruction) ob-
navljaju se oblik, obiljeja i detalji nepreivjelih krajolika
ili njegovih dijelova (sastavnica) iz odreenog povije-
snog razdoblja, ili izvornog oblikovanja. Dok se metoda
restauracije usmjerava na pojedina oblikovna obiljeja,
metodom rekonstrukcije se obuhvaa cijeli krajolik, ili
njegove sastavnice. Rekonstrukcija omoguava povra-
tak krajolika i/ili njegovih sastavnica u to je vie mo-
gue ranije stanje uvoenjem novih materijala i grae.
77 Venecijanska povelja, 1964., l. 9. Restauracija, koja oznaava po-
novno uspostavljanje, primjenjuje se nakon ouvanja spomenika,
kao otkrivanje i naglaavanje estetskih i povijesnih vrijednosti, koje
su skrivene (iz bilo kojeg razloga), promijenjene ili oslabljene. [84]
S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika
Tom se metodom oteenom povijesnom krajoliku
ili graevini vraa cjeloviti oblik na temelju postoje-
ih izvornih struktura, nacrta, starih fotografija, pisanih
izvora, kao i analogija komparativnih primjera, a moe
ukljuiti ponovnu gradnju unitenog elementa u izvor-
nom obliku. Rekonstrukcijom se nadomjetaju porue-
ni ili nestali dijelovi krajolika, pripadajuih graevina ili
drugih elemenata.
Metodom obnove (renew) omoguava se krajolik ili nje-
govu sastavnicu uiniti ponovo novom, a osim metoda
konzervacije i restauracije trea je po rairenosti metoda
u zatiti, iako se ne spominje izriito u Venecijanskoj po-
velji. Obnova ima za cilj postizanje estetskog jedinstva
u smislu vanjskog izgleda, tj. vidljive pojavnosti krajoli-
ka ili njegove sastavnice, uiniti ga ponovno vidljivim
metodama konzervacije, ienja od naknadnih do-
davanja ili ponovne prezentacije u nekom povijesnom
razdoblju, to pripada podruju restauracije. Meutim,
urbana obnova (urban renewal), kako se provodi u po-
sljednjim desetljeima, moe dovesti do potpunog
uklanjanja povijesnih zgrada i tako sa stajalita ouva-
nja zapravo postie suprotni uinak. Umjesto rehabili-
tacije, ukljueno je ruenje i restrukturiranje uz zadra-
vanje samo nekoliko povijesnih zgrada, to dovodi do
dalekosenog unitavanja resursa urbanog krajolika i
povijesnih struktura.78
Metoda adaptacije/prilagodbe (adaptation) znai pro-
mjenu krajolika za prilagodbu predloenom, prihvatlji-
vom kompatibilnom koritenju. Adaptacija je prihvatlji-
va ako krajolik nije mogue poboljati ostalim metoda-
ma i kad se njome ne smanjuje stupanj njegova kultur-
nog znaaja. Kompatibilno koritenje odnosi se na uvo-
enje promjena koje ne mijenjaju kulturni znaaj grae,
koritenja koje je reverzibilno i ono koje uvodi promjene
s minimalnim utjecajem. Adaptacija moe oznaavati
prilagodbu na nove funkcije ili obnovu stare prema su-
vremenim standardima, a ukljuuje preureenje u svrhu
78 Navedeni problemi bili su u sreditu interdisciplinarnog is-
traivakog projekta Re Urban Mobil (Mobilising Reurbanisation on con-
dition of demographic change) the European Fifth Framework Program
Energy, Environment and Sustainable Development (2002.-2005.)
na primjerima etiriju europskih gradova: Bologne, Leipziga, Leona i
Ljubljane. (Fister, 2011.)
291
Krajolik kao kul turno na slijee
102. Krajolik gorskog podruja umberka
kvalitetnijeg funkcioniranja i poboljanja uvjeta stano-
vanja ili rada. Adaptacijom je u najveoj mjeri potrebno
ouvati izvornu prostornu organizaciju, kompoziciju, a
nova namjena mora potivati arhitektonska, umjetnika,
ambijentalna i prostorna obiljeja kao i tehnika ograni-
enja krajolika ili graevine za novu namjenu.
Metoda rehabilitacije/oporavka (rehabilitation) ozna-
ava poboljanje korisnosti i funkcija kroz popravak ili
zamjenu pojedinih elemenata ili grae krajolika, odno-
sno uiniti moguim uinkovito kompatibilno korite-
nje uz istodobno ouvanje uzoraka i obiljeja vanih
za definiranje znaaja krajolika. Kulturni krajolici mogu
biti prilagoeni suvremenoj namjeni ako ne mogu
na odgovarajui nain sluiti za prikladnu namjenu u
postojeem stanju i ako e rehabilitacija zadrati su-
tinska obiljeja i nee promijeniti njihovu cjelovitost i
karakter niti biti u sukobu s usvojenim zadatcima uprav-
ljanja. Metoda urbanog oporavka (urban rehabilitation)
odnosi se na oporavak urbanog podruja ili cijeloga
292
povijesnog grada. Urbanoj rehabilitaciji osim istraivanja
povijesne urbane strukture moraju prethoditi i opsena
istraivanja gospodarske i socijalne strukture. U nekim
okolnostima planovi rehabilitacije imaju uporite na op-
im zahtjevima, primjerice za preobrazbu nekadanjih
industrijskih u gradske poslovne etvrti i slino.79
Metoda sigurnog uvanja (safeguarding) znai poduzi-
manje mjera na nematerijalnim sastavnicama krajolika
koje ukljuuju: prepoznavanje, dokumentiranje, istra-
ivanje, ouvanje, zatitu, promociju, kao i prenoenje
kroz formalnu i neformalnu edukaciju vjetina, znanja,
tradicijskih obiaja, folklora, glazbe itd. Moe se smatrati
pandanom revitalizaciji u sluaju materijalnih imbeni-
ka naslijea.
79 Poznati su primjeri rehabilitacije naputenih podruja nekada-
njih industrijskih i skladinih predjela urbanih krajolika Londona, Co-
penhagena, Dublina i sl. i njihove prenamjene u stambene ili poslovne
etvrti. U sluaju poljodjelskih krajolika to se oituje u ponovnom ko-
ritenju naputenih terasastih polja uvoenjem nekadanjih ili novih
kultura, najee maslina i vinograda.
 S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika

PRIJEDLOG SUSTAVA ZATITE

KULTURNOG KRAJOLIKA U HRVATSKOJ

umberako-samoborsko izravnom pomoi. U Hrvatskoj te mjere jo nisu zaivjele,

gorje Pleiviko prigorje ili se provode u vrlo ogranienom stupnju. Resurse kul-
turnih krajolika mogue je koristiti za sadraje vezane uz
Model zatite kulturnih krajolika, primjenjiv i na ostalim
privlanosti i atrakcije krajolika, koje mogu stvoriti trine
kulturnim krajolicima u Hrvatskoj, analizira se na istra-
vrijednosti za zajednicu i vlasnike. To je jedan od nai-
ivanom podruju umberka i zatienog kulturnog
na motiviranja vlasnika za primjenu pozitivnih naina
krajolika umberako-samoborsko gorje Pleiviko
upravljanja. Odravanje kulturnog krajolika u izvornoj
prigorje. Pregledom meunarodnog teoretskog i prak-
namjeni zahtijeva stalne prilagodbe i promjene, ali ako
tinog pristupa metodama zatite kulturnih krajolika
takvi zahvati uvaavaju vrijednosti i obiljeja krajolika
zakljueno je da zatita ima tri temeljna preduvjeta: pre-
mogu ostvariti javnu dobrobit (korist) kulturnog nasli-
poznavanje i karakterizaciju, ocjenu kulturnog znaaja
jea, a osim toga i pojedinane privatne interese. Podje-
(vrjednovanje) i metode upravljanja. U prethodnim su
la privatnog i javnog interesa u odravanju kulturnog
poglavljima analizirane i utvrene metode prepozna-
krajolika u izvornoj namjeni zahtijeva suradnju i uvaa-
vanja, dokumentiranja, karakterizacije i vrjednovanja
vanje izmeu vlasnika (korisnika) i onih koji reguliraju od-
kulturnog krajolika na primjeru istraivanog podruja
nose (upravljaa). Najbolja namjena za uinkovitu zatitu
umberka, kao preduvjeta za izradu i donoenje plana
kulturnog krajolika jest odriva namjena, ona koja ga je
zatite i upravljanja (sl. 102). Istraivanje provedeno u
sposobna odravati te izbjei ili smanjiti mogue tete
ovom poglavlju bilo je usmjereno na analizu meuna-
koje nepovoljno utjeu na njegovu vrijednost.
rodno priznatih metoda, politika i smjernica koje mogu
pomoi uspostavi sustava zatite kulturnih krajolika u Pojmovi planiranje i upravljanje kulturnim krajolikom
Hrvatskoj. Meunarodni zakonski instrumenti i metode oznaavaju procese koji zahtijevaju zakonski okvir i
zatite prepoznati su i analizirani po svojoj relevantnosti povezivanje nekoliko razina:
i primjerenosti za zatitu nacionalnih kulturnih krajolika.
- lokalna razina koju je potrebno sagledati prije dono-
Usporedba i analiza postojeega zakonskog sustava
enja rjeenja o zatiti, a odnosi se na zakonski status
koje ukljuuju pitanja zatite, planiranja i upravljanja
podruja, grupe zadataka i strukture upravljanja, gra-
kulturnim krajolicima s meunarodnim, analiziranim
nice i slino
u poglavlju Zakonodavni okvir zatite krajolika upuuje
na manjkavosti i potrebu dopune. - regionalna razina u kojoj se zatieni kulturni krajolik
razmatra kao sastavni dio regionalnog prostornog i
Metode zatite u upravljanju promjenama kulturnog razvojnog planiranja
krajolika imaju zadau odravati, obnavljati i pobolja-
- nacionalna razina, koja ukljuuje prostorno ureenje,
vati (unaprjeivati) njegove kulturne i prirodne vrijed-
zakonsku zatitu, stvaranje baze podataka i ukljuiva-
nosti. Promjene u krajoliku su neizbjene. One mogu
nje u nacionalne politike razvoja.
biti tetne ako se njima smanjuje kulturni znaaj, mogu
biti neutralne ili doprinijeti poboljanju prepoznatih vri- Naela planiranja i upravljanja kulturnim krajolikom
jednosti. Javni interes krajolika odraava se na vlasnike obuhvaaju sljedee:
kroz ogranienja putem politika i zakonom propisane
- p laniranje na svim razinama treba biti temeljeno
zatite, meutim poznati su i naini kojima se moe po-
na zakonskoj osnovi i prepoznatim vrijednostima,
ticati zatita razliitim poticajnim i fiskalnim mjerama, te

293
Krajolik kao kul turno na slijee
prilagoeno zahtjevima i uvjetima upanije i lokalne
zajednice
- planiranje kulturnog krajolika treba biti povezano s
ostalim zatienim i okruujuim podrujima
- vaan dio planiranja jest odreivanje granica zatite
kulturnog krajolika
- sustav planiranja mora biti prilagodljiv te se treba pri-
lagoditi postojeim oblicima vlasnitva i institucijama
koje mogu podrati ciljeve zatite
- planiranje mora ukljuiti sudjelovanje nacionalnog, re-
gionalnog i lokalnog interesa te imati javnu i politiku
podrku u provoenju zatite
- koritenje krajolika u okviru njegove povijesne namje-
ne i omoguavanja kompatibilnog koritenja koje za-
htijeva minimalne promjene njegovih prirodnih i kul-
turnih sastavnica
- z adravanje prepoznatljivih vrijednosti i obiljeja
krajolika kroz ouvanje povijesne grae i prirodnih
sastavnica
- ruralni krajolik prepoznat je kao rezultat povijesnog ra-
zvoja, a promjene koje nemaju uporite u povijesnom
karakteru nisu prihvatljive
- sve prirodne i kulturne sastavnice koje su kljune za
karakter krajolika zahtijevaju paljivo postupanje
- kulturne i prirodne sastavnice kao vana obiljeja kul-
turnog krajolika trebaju biti u najveoj moguoj mjeri
odravane i popravljane, a ne zamijenjene novima; ako
je zamjena neophodna, nove trebaju biti prilagoene
povijesnima u kompoziciji, mjerilu, oblikovanju, boji,
teksturi i ostalim vizualnim obiljejima
- promjene i dodavanja potrebna za prilagodbu novom
koritenju prihvatljive su ako ne unitavaju i ne ugroa-
vaju znaajke prirodnih i kulturnih sastavnica te ako je
oblikovanje usklaeno s veliinom, mjerilom, bojama,
materijalima i karakterom krajolika
- promjene i unoenje novih elemenata ne smiju uma-
njiti i unititi sutinska obiljeja i integritet krajolika.
Zakonska zatita kulturnog krajolika moe biti ostvarena
na dva naina: kulturni krajolik zatiuje se posebnim
zakonom (Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara) ili
294
je zatien neizravno alatima i dokumentima prostor-
nog ureenja. Zatita kulturnog krajolika prema Zakonu
o zatiti i ouvanju kulturnih dobara zahtijeva osim stru-
nog dokumentiranja, vrjednovanja i odreivanja grani-
ce zatienog podruja takoer i ukljuivanje javnosti
i zajednice u donoenju odluka za budui razvoj te za
potrebe planiranja i upravljanja. Odreivanje granica
zatienog podruja treba imati detaljnost do razine
katastarske (zemljine) estice, a s njim trebaju biti upo-
znati svi vlasnici. Osim odreivanja granica zatienog
krajolika potrebno je uspostaviti tijelo odgovorno za
upravljanje. Zakonska zatita kulturnog krajolika moe
se ostvariti kroz ostale grane, kao to su: prostorno ure-
enje, zatita prirode i okolia, poljoprivreda i umarstvo,
zatita obalnog pojasa i sl. te moe pomoi u upravlja-
nju kulturnim krajolikom.
Granice zatite kulturnog krajolika ukljuuju cjelovitost
podruja i obuhvaaju razliite sastavnice i podruja
koja zasluuju zatitu. Granicama koje ukljuuju kulturne
i prirodne sastavnice, kao i tradicijska naselja, ona koja
doprinose gospodarstvu podruja, a iskljuuju naselja
koja umanjuju znaaj i vrijednosti krajolika, omoguava
se uinkovitost planiranja i upravljanja. Osim ueg pod-
ruja zatite sagledavaju se i okruujua podruja, kao
dodirno podruje (buffer zone), koje jami ostvarenje
ciljeva zatite kulturnog krajolika. Za odreivanje gra-
nice zatite kulturnog krajolika preporuljivo je koristiti
postojee fizike granice, lako razpoznatljive na terenu,
kao to su prirodne granice, rijeke, ceste i sl., a izbjegava
se dijeljenje naselja. Pri tome se koriste i postojee ad-
ministrativne granica naselja, velikih posjeda i sl.
Proces planiranja i upravljanja zatitom, odnosno pro-
mjenama kulturnog krajolika zapoinje odreivanjem
ciljeva zatite, dokumentiranjem i vrjednovanjem krajo-
lika i njegovih kulturnih i prirodnih sastavnica, ocjenom
postojeeg stanja krajolika i stanja naina upravljanja.
Zadatci sustava zatite i upravljanja jesu:
- ouvati prepoznate kulturne i prirodne vrijednosti u
krajoliku
- osigurati kontinuitet tradicijskog koritenja, tehnika i
praksi gradnje, drutvenih i kulturnih dogaanja
 S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika

OCJENA POSTOJEEG DEFINIRANJE GRUPE

STANJA ZADATAKA
CILJEVI ZATITE
DOKUMENTIRANJE OBLIKOVANJE STRATEGIJE
VRJEDNOVANJE POVEZIVANJE
KULTURNOG ZATITE
OCJENA ZNAAJA OCJENA
KRAJOLIKA KULTURNOG KRAJOLIKA
UKLJUIVANJE UGRAIVANJE U
DIONIKA OSTALE SEKTORE

OCJENA STANJA DONOENJE PLANA

UPRAVLJANJA ZATITE I UPRAVLJANJA

PRAENJE STANJA I KONTROLA PROVOENJA

Dijagram 11: Proces planiranja i upravljanja zatitom kulturnog krajolika

- podrati gospodarske aktivnosti koje su u skladu s kul-
turnim i prirodnim vrijednostima, a onemoguiti one
koje nisu prihvatljive u pogledu mjerila i obiljeja kul-
turnog krajolika
- uinkovitije koritenje tradicijske namjene poljodjel-
skog krajolika
- poticanje znanstvenih i edukacijskih aktivnosti koje e
doprinijeti dugoronom boljitku stanovnika i javnoj
podrci zatiti krajolika
- omoguiti javnu dostupnost za rekreacijske i turistike
sadraje odgovarajue vrste i mjerila, u skladu sa su-
tinskim vrijednostima kulturnog krajolika
- donijeti korist i poboljanje ivota stanovnicima kroz
snabdijevanje prirodnim proizvodima (kao to su: po-
ljodjelski, voarski, umski, riblji proizvodi, pitka voda
itd.) i prihode od odrivih oblika turizma.
razliitih interesnih skupina, uz aktivno sudjelovanje lo-
kalne uprave i stanovnika.
Zajednika ocjena vrijednosti i stanja kulturnog krajo-
lika, kao i stanja upravljanja, polazite je za definiranje
zadataka zatite i ukljuivanja svih dionika, javnih usta-
nova prije svega uprave Parka prirode umberako-sa-
moborsko gorje i ostalih80 jedinica lokalne samouprave,
vlasnika i korisnika zemlje i ostalih nekretnina u krajoli-
ku, vjerskih zajednica, nevladinih organizacija te drugih
zainteresiranih. Nain ukljuivanja moe biti putem ra-
dionica s pojedinim skupinama dionika kojima je svrha
definirati grupe zadatke i dinamiku njihova provoe-
nja. Grupe zadataka odnose se na pojedine sastavnice
krajolika, kao mogunosti za razvoj podruja. Zahtijeva-
ju posebne ciljeve te izradu zasebnih programa zatite,
a odnose se na:

Uspostava Strategije zatite kulturnog krajolika ima za-
datak sve prepoznate vrijednosti kulturnog krajolika,
njegove pojedine sastavnice, smjestiti u okvir budueg
razvoja. Nakon provedenog dokumentiranja i kartiranja
svih potencijala krajolika treba oblikovati ciljeve i imati
jasnu viziju to se eli postii i tko e upravljati tim pro-
cesom. Uspjena strategija planiranja osim toga treba
teiti za preispitivanjem postojeih, uvrijeenih stavo-
va o razvitku ovoga prostora samo s gospodarskoga
gledita. Trebala bi zauzeti holistini stav, povezati se s
drugim planovima, te teiti stvaranju mostova izmeu
- sela visoke kulturno-povijesne vrijednosti s ouvanim
tradicijskim (etnolokim) naslijeem bez (ili s vrlo ma-
lim brojem) stanovnika
- stambene i gospodarske zgrade visoke etnoloke vri-
jednosti koje su naputene i u stanju propadanja
- zgrade starih pukih kola bez namjene
- reprezentativne stambene zgrade bez namjene
80 Nadlenih uprava dravnih poduzea; Hrvatske ume, Hrvatske
vode.

295
Krajolik kao kul turno na slijee
- brojni mlinovi vodenice, pilane i kovanice na poto-
cima izvan namjene, izloeni propadanju
- tradicijske klijeti u povijesnim vinogradima koje su u
loem ili ruevnom stanju, a umjesto njih grade se za-
mjenske, neprimjerena oblikovanja
- povijesne sakralne graevine (crkve i kapele) dviju
konfesija
- vei broj starih gradova srednjovjekovnih ili iz raz-
doblja Vojne krajine
- brojni arheoloki lokaliteti, od kojih je najvei broj
neistraenih
- povijesni putovi i staze
- naputene poljodjelske, oranine povrine u podru-
jima krkih polja
- livade, panjaci i travnjaci, koji se ne koriste i prijeti im
zaratavanje
- gospodarenje umama, sjea velikih umskih povrina
- brojni gorski i brdski potoci, slapovi, lokve i ostala pri-
rodna obiljeja.
Sloenost i raznolikost tema u kulturnom krajoliku um-
berako-samoborsko gorje Pleiviko prigorje zahti-
jeva posebne pristupe s osnovnim ciljem povezivanja
javnog interesa kulturnog i prirodnog naslijea te gos-
podarskih i drutvenih zadataka, to ukljuuje:
- poboljanje komunalne infrastrukture
- poticanje poljodjelske i stoarske djelatnosti raznim
mjerama i financijskom pomoi
- obnovu tradicijskih stambenih i gospodarskih zgra-
da, te ostalih zgrada bez namjene za mogue nove
sadraje
- promicanje lokalnih proizvoda i trita.
Plan zatite i upravljanja kulturnog krajolika sadri ocjenu
znaaja i politike planirane za ouvanje. Kulturnim zna-
ajem krajolika obuhvaen je krajolik u cjelini i njegove
sastavnice, koje mogu pripadati razliitim vrstama kul-
turnog naslijea81 pa se plan zatite izrauje u timskom,
81 Na primjeru istraivanog podruja kulturnog krajolika umbe-
rako-samoborsko gorje Pleiviko prigorje nalazi se 569 pojedi-
nanih, evidentiranih i zatienih vrsta kulturnih dobara. Usporediti
s tablicom 9.5.4.
296
interdisciplinarnom okruenju. Plan zatite krajolika ima
svrhu osigurati ouvanje i odravanje prepoznatih obi-
ljeja i vrijednosti krajolika.82 U sluaju sloenih krajoli-
ka velikog mjerila, kao to je na primjer kulturni krajolik
umberako-samoborsko gorje Pleiviko prigorje,
podruje se ralanjuje u manja podruja predjele/
zone upravljanja (sl. 103). Podruja upravljanja proizlaze
iz posebnosti karaktera, ocjene vrijednosti i osjetljivosti
pojedinih dijelova krajolika, koji s obzirom na svoje po-
sebnosti zahtijevaju razliite odluke i metode postupa-
nja. U tako odreenim podrujima primjenjuju se odgo-
varajue metode djelovanja u cilju zatite ili poboljanja
vrijednosti krajolika.83 Plan upravljanja opisuje, organizira
i omoguava uinkovite metode razvoja, a temelji se na
sustavu dokumentiranja, osnovnog okvira za provoenje
i kontrolu. Upravljanje ukljuuje dugotrajne i svakodnev-
ne aktivnosti na zatiti i odravanju krajolika. U sluaju
umberka potrebno je revidirati postojeu granicu za-
tite odreivanjem podruja zatite kulturnog krajolika i
njegove dodirne, kontaktne zone. Posebni zadatci plana
upravljanja i smjernice za zatitu krajolika su:
- upotpuniti bazu podataka o svim kulturnim i prirod-
nim vrijednostima po vrstama te prepoznati koliko do-
prinose znaaju kulturnog krajolika
- uspostaviti politike temeljene na predjelima/zonama
zatite i obnove izgraenog naslijea
- agrarni krajolik potrebno je ouvati od nove gradnje,
koju treba usmjeravati u postojea naselja pod kon-
troliranim uvjetima
82 Odravanje i zatita krajolika ukljuuje postupke promatranja i
kontrole promjena u krajoliku u svrhu osiguravanja njegove cjelovi-
tosti i karaktera, u vidu istraivanja i dugoronog procesa planiranja i
sustava za biljeenje promjena u krajoliku. Odravanje treba biti po-
vezano s postojeim stanjem, a poetne radnje odravanja mogu biti
usmjerene na stabilizaciju i zatitu svih obiljeja krajolika i sprjeava-
nje propadanja promaaja ili gubitka vrijednosti.
83 Podruja ocijenjena najveom ocjenom (brojanom oznakom
4,0-4,4) zahtijevaju primjenu metoda konzervacije i odravanja pro-
storne organizacije, koritenja zemlje, obnovu povijesnih naselja i
tradicijskih zgrada. Za podruja ocijenjena brojanim oznakama iz-
meu 3,1 i 3,9 osim metoda odravanja i konzervacije pojedinih, ma-
njih cjelina povijesnih naselja koja imaju ouvana obiljeja, planiraju
se i zahvati poboljanja stanja i mogunosti za novu gradnju, pod
kontroliranim uvjetima u pogledu mjerila, kompozicije, oblikovanja i
koritenja materijala zavrne obrade. Za vee zahvate, kao to je pla-
niranje gospodarskih podruja za vinogradarstvo, propisuje se izrada
krajoline studije kao podloge za urbanistiko-arhitektonska rjeenja.
 S ustav i meto de za tite kulturno g k rajolika

103. Krajolik naselja gorskog podruja umberka

- smanjiti rizike i ugroavanje podruja od kamenoloma, -u

 spostaviti nagrade za postupanje s krajolikom
divlje gradnje, prevelikog iskoritavanja i sjee uma i - podrati programe za edukaciju javnosti (stanovnika) o
ostalih pojava kojima se smanjuju vrijednosti kultur- vrijednostima naslijea kulturnog krajolika i graevina
nog krajolika
- u kljuiti lokalnu zajednicu u stvaranje programa
- za pojedine dijelove kulturnog krajolika osobito vri- ouvanja batine, ukljuujui nevladine organizacije
jedne, oteene ili osjetljive treba izraditi detaljnije (NGO), kole i drugo.
planove
Kroz proces pripreme Plana upravljanja potrebno je ra-
- oblikovati programe interpretacije batine za posjeti-
zvijati odnose partnerstva s kljunim partnerima, intere-
telje, uspostaviti i urediti edukacijske putove i oznake
snim grupama, pojedincima i dionicima koji trebaju biti
koje obuhvaaju kulturno naslijee (stari gradovi, ar-
ukljueni u oblikovanje politike i plana zatite kulturnog
heoloki lokaliteti, tradicijske kue, mlinovi vodenice,
krajolika. Planiranjem zatite mora se osigurati ouvanje
klijeti i dr.) i prirodne vrijednosti, u koje se ukljuuje i
vrjednovanih obiljeja krajolika, odravanjem i zatitom
lokalna zajednica
koja se prati kroz postupak promatranja i kontrole pro-
- promicati odgovarajue obazrivo koritenje povijesnih
mjena u krajoliku.
zgrada, prilagoditi i ponovno koristiti povijesne zgra-
de umjesto preseljenja i zamjene novom gradnjom
- osigurati da su tradicijske vjetine potrebne za popra-
vak povijesnih struktura odrive, odgovarajue vrjed-
novane i nagraene
- uspostaviti privatno poduzetnitvo za iznajmljivanje
kua i organiziranje sadraja za posjetitelje

297
Krajolik kao kul turno na slijee

Detalj agrarnog krajolika umberka

298
IZAZOVI OUVANJA
I ODRIVOG RAZVOJA
KRAJOLIKA
Krajolici Hrvatske odraavaju raznolikosti zajednikog
kulturnog i prirodnog naslijea i kao vana sastavni-
ca prostornog identiteta ujedno doprinose kvaliteti i
raznolikosti europskog prostora. Znaajke i vrijednosti
krajolika na koje je utjecao ovjek svojim koritenjem
ili naseljavanjem u Hrvatskoj su, za razliku od mnogih
zemalja, jo uvijek nedovoljno prepoznate, vrjednovane
i zatiene. Krajolik jo uvijek nije shvaen u dovoljnoj
mjeri vanim ne samo zbog ouvanja prostornog i
kulturnog identiteta, nego i kao znaajna mogunost
gospodarskog razvoja. Pojam krajolik odnosi se na pro-
stor, a ne samo prizor, sliku toga prostora. Budui da se
krajolik protee posvuda i obuhvaa razliita podru-
ja kopna, obale i mora, javlja se u mnogim oblicima,
dajui odreenom mjestu posebnost. Krajolik je pro-
stor svakodnevnog ivota ljudi koji ga koriste, oblikuju i
prilagoavaju svojim potrebama, podiu naselja, grade
zgrade, obrauju zemlju te su time s njim neraskidivo
povezani. Na taj nain stvoreni krajolik jest odraz i izraz
njihova naina ivota te cjelokupnog civilizacijskog i
kulturnog dosega. Ustavom Republike Hrvatske prostor
je prepoznat kao nacionalno dobro i nacionalni interes,
a pitanja razvitka i zatite krajolika, iako ih se izravno ne
spominje, integralno se moraju usuglaavati u sustavu
prostornog ureenja. Prepoznavanje karaktera i vrijed-
nosti krajolika te njegova zatita i planiranje potrebni su
da bi se radi uravnoteenog prostornog i gospodarskog
razvoja odredili nain upravljanja prostorom i mogu-
nosti unaprjeenja stanja. Primjerenom zatitom, uprav-
ljanjem i planiranjem krajolika mogui su doprinosi ne
samo na ouvanju i stvaranju prostornog identiteta, ve
i u razvoju gospodarstva.
299
Krajolik kao kul turno na slijee

104. Asocijativni krajolik iarije i Uke

Cilj zatite karaktera i vrijednosti krajolika jest odravati, a neizostavan je u prostornom planiranju. Aktivno uklju-
obnavljati i poboljati njegove kulturne i prirodne vrijed- ivanje svih dionika u planiranje razvoja krajolika putem
nosti. eli li se ouvati karakter krajolika i njegove vrijed- integralnog planiranja i participativnih procesa kljuni
nosti svi zahvati u prostoru trebaju uvaavati i ukljui- je imbenik u namjeri da razvoj politike krajolika dobije
vati vrijedne naslijeene sadraje i znaajke, a unoenje potporu stanovnika i javnosti (sl. 104).
novih elemenata i struktura mora biti primjereno nje-
govom karakteru i kulturnom znaaju. Zatita naslijea
krajolika ne ostvaruje se sprjeavanjem i onemogua-
vanjem promjena ili fosiliziranjem zateenog stanja, ve
sustavnim dokumentiranjem i praenjem promjena u
krajoliku, unoenjem novih elemenata i sadraja, a bez
rtvovanja najvrjednijeg iz prolosti. U procese uprav-
ljanja kulturnim krajolicima vano je ukljuiti stanovnike
i lokalnu zajednicu, jer su to podruja njihova svakod-
nevnog ivota te mogu postati resurs za odrivi gospo-
darski razvoj. Integralni pristup treba biti ukljuen u sve
politike koje na krajolik imaju izravan ili posredan utjecaj,

300

ODREENJE POJMA KRAJOLIK
Bogatstvo hrvatskog jezika oituje se u koritenju ne-
koliko rijei koje se odnose na isti pojam, a to su: krajo-
lik, krajobraz i pejza.1 Iako se prema etimolokom i
lingvistikom tumaenju smatraju istoznanicama, u
strunoj primjeni raznih znanstvenih/strunih podru-
ja esto poprimaju razliita znaenja, pri emu se vrlo
esto pojam krajobraza izjednaava s prirodnim obi-
ljejima nekog podruja. Rije krajolik odnosi se na iri
prostor koji osim prirodnih bitno odreuju i oblikuju
kulturne (antropogene) sastavnice, odnosno djelovanje
ovjeka na svoj okoli tijekom povijesnog razvoja. Rije
pejza se kao tuica u litearaturi i koritenju uglavnom
odnosi na prizore slike krajolika. Glavnina europskih
krajolika jest kulturna kategorija, nastala meudjelo-
vanjem ovjeka i njegova prirodnog okolia; stoga u
istraivanju, planiranju i upravljanju zahtijeva integral-
ni, interdisciplinarni, pa ak i transdisciplinarni pristup
drutvenih i prirodnih znanosti.
Mnogobrojni istraivaki pristupi u svijetu slau se da
se pojam krajolika odnosi na iroku zamisao prema ko-
joj su kulturne i povijesne znaajke snano povezane
s fizikim i prirodnim obiljejima odreenog podruja,
odreujui time njegov identitet. Uspostavom pojma
krajolik i njegova dvostrukog znaenja primijenjenog
na prostor i prizor sliku koja ga reprezentira nastao je
pojam koji je u prvo vrijeme mjesto/krajolik shvaao kao
sliku. Viestoljetnim nastojanjem razumijevanja pojma
krajolik danas je prihvaen stav da je on humani ele-
ment okolia, materijalni i nematerijalni okvir svakod-
nevnog ivota ovjeka. Za razliku od okolia, kao fizike
okoline ovjekova ivota, krajolik je povezan s idejom
mjesta. Povezanost krajolika sa zajednicom koja ga kroz
drutveni proces stvaranja i koritenja mijenja i percepi-
ra, prepoznaje se ujedno i kao identitet mjesta. Shvaen
kao meusklop izmeu ljudi i prirode, krajolik postaje
nositelj kulturne raznolikosti, nacionalne, regionalne ili
1 Za razliku od Hrvatske u kojoj se za isti pojam koriste ak tri rije-
i (krajolik, krajobraz, pejza) postoje jezici koji nemaju izriaj koji bi
oznaavao pojam krajolika.
I zazovi o uvanja i o dr ivo g koritenja k rajolika
lokalne razine. Sloenost stuktura krajolika uvjetuje cje-
loviti, holistiki pristup razumijevanju i istraivanjma u
okviru sloenog i interdisciplinarnog procesa, koji zahti-
jeva povezivanje vie razliitih disciplina te osiguranje
odgovarajuih analitikih alata na razliitim mjerilima,
posebice za prepoznavanje prostornih i funkcionalnih
meuodnosa.
Krajolik se moe definirati kao zemljopisno odreeno
podruje jasnih obiljeja i prepoznatljivog karaktera, koji
je rezultat meudjelovanja ovjeka i njegove prirodne
okoline tijekom razdoblja nastajanja i oblikovanja. Su-
tinsko mjesto u razumijevanju krajolika jest njegova
kulturna dimenzija, stvorena ovjekovim utjecajem kao
rezultat meudjelovanja s prirodnim osobinama, po-
godnostima i ogranienjima okoline. Zbog navedenoga
se pojam krajolika u istraivanjima humane geografije
poistovjeuje s pojmom kulturnog krajolika. U takvom,
irokom poimanju pojam kulturnih krajolika ne odnosi
se samo na krajolike visokih vrijednosti, prepoznate kao
kulturno dobro, ve je naglasak na etimolokim kori-
jenima i odreenju pojma krajolik (landscape, landsc-
haft), ije sastavne rijei doslovno oznauju radnje koje
se odnose na oblikovanje zemlje (land, scape, odnosno
Land, schaffen). Ve i pojmovno odreenje govori da je
kulturni krajolik povezan s namjerno smiljenim aktiv-
nostima i djelovanjem ovjeka na pripadajue prirodno
okruenje. Kultura je esto opreka i antiteza prirodi, pri
emu znaenje rijei kultura u viestrukom znaenju
obuhvaa ukupnost materijalnih i duhovnih dobara,
etikih i drutvenih vrijednosti, znanja, vjetina, etikih i
socijalnih osjeaja, to je stvorilo drutvo jednog drutva
ili razdoblja. Prirodni krajolici mogu se nai samo u po-
drujima koja nisu promijenjena ovjekovim utjecajem.
Koncept krajolika u znanstvenim se disciplinama geo-
grafije (humane, kulturne geografije, ekologije krajolika)
razvijao vie od dvije stotina godina, od definicija koje
razlikuju prirodni i kulturni krajolik od odjeljivanja ulo-
ge prirodnih snaga i ovjekova djelovanja u promjena-
ma krajolika, sve do suvremenog razdoblja i povezivanja
301
Krajolik kao kul turno na slijee
pojmova krajolik i kulturni krajolik, u kojem su oba vie-
na kao izraz sloenog meudjelovanja ovjekovih ideja,
drutvenih struktura i fizikih znaajki okolia, pri emu
su prirodne snage i ovjekovo djelovanje nerazmrsivo
isprepleteni. Slijedom stava da je kulturni krajolik na-
stao kao rezultat ovjekova boravljenja i koritenja, te da
ukljuuje prirodne i kulturne (antropogene) sastavnice
koje su meusobno isprepletene i meuovisne pro-
izlazi da svaki krajolik po sebi jest kulturni.
Kulturnim se krajolicima u uem smislu znaenja sma-
traju krajolici koji se izdvajaju od svoje okoline po po-
sebnostima i vrijednostima izgleda (pojavnosti), obliko-
vanja, povijesnog razvoja ili po velikoj zastupljenosti po-
jedinanih kulturno-povijesnih dobara. Kulturni krajolik
pri tome sadri i prikazuje sve sastavnice prirodnoga
krajolika iz kojega se razvio, iako su one u veoj ili ma-
njoj mjeri promijenjene u odnosu na jainu ovjekova
djelovanja. On povezuje brojne razliite naine korite-
nja prostora, naselja, zgrade i ostale izgraene oblike,
stoga se za razliku od ostalih vrsta kulturnih dobara kul-
turni krajolik ujedno interpretira i kao cjeloviti kontekst,
organizirani sustav unutar kojega se nalaze ostale vrste
kulturnih dobara. Slijedom takvog promiljanja krajo-
lik predstavlja okvir za kulturne vrijednosti, analogno
ekosustavu za prirodne. Koritenje koncepta krajolika
omoguava na taj nain cjeloviti pristup sadraju i po-
vijesti mjesta, istraujui nain na koji su ljudi formirali
i oblikovali naselja i koristili prostor u odnosu na to-
pografske oblike i prirodna obiljeja. Krajolik se u tom
kontekstu razmatra kao kulturno naslijee, s kulturnim,
povijesnim, umjetnikim, ekolokim i simbolikim zna-
ajem, kao kategorija zatienog krajolika. On postaje
kulturnim dobrom nakon provedenog vrjednovanja
njegovih obiljeja, prirodnih i antropogenih sastavnica
koje u meusklopu odraavaju umjetnike, kulturne,
povijesne i ostale povezanosti s prirodnim okoliem.
Odreenje pojma krajolik podlono je razliitom razu-
mijevanju, tumaenju i esto nesuglasju, to je u hrvat-
skom jeziku dodatno naglaeno koritenjem nekoliko
rijei koje se odnose na isti pojam, a to su: krajolik, kraj-
obraz i pejza. Osnovno znaenje rijei krajolik, krajo-
braz, pejza (landscape, Landschaft, paysage) jest: ono
302
to se prua oku pri pogledu na prirodu nekog kraja. Obje
su rijei: krajolik i krajobraz dvolane sloenice i to od
rijei kraj i lik, odnosno kraj i obraz. Prvi dio sloenice
kraj oznaava dio podruja zemlje, naselja i sl., dok drugi
obraz ima vie znaenja. Znaenja rijei obraz jesu ono
to je obrezano, izrezano, tj. slika, lik, oblik, oblije, izgled.
Znaenje rijei lik takoer je viestruko, a oznaava po-
javu i oblije, ukupnost osobina neega. To znai da ri-
je (ob)lik oznaava ira svojstva, skup osobina, to se u
rijei krajolik moe interpretirati kao ukupnost svojstava
i struktura krajolika, njegov karakter za razliku od rije-
i krajobraz koja se odnosi samo na njegov izgled. Po
podrijetlu, tvorbi i znaenju, krajobraz je istoznanica
rijei krajolik, samo to se iz rijei krajobraz obinije i
lake izvodi pridjev krajobrazan/ni, za razliku od pridje-
va krajolian/ni koji nije uobiajen u hrvatskom jeziku.
Pojam krajobraz koristi se u prirodnim disciplinama i
krajobraznoj arhitekturi i bavi se uglavnom pitanjima
vizualnog tumaenja i oblikovanja prirodnih sastavni-
ca krajolika, a ne ulazi u kulturne i povijesne. Za razli-
ku od navedenog, uskog poimanja, u humanistikim i
tehnikim disciplinama (geografiji, etnologiji, povijesti,
sociologiji, arhitekturi, u prostornom planiranju, urba-
nizmu) koristi se pojam krajolik s naglaskom na njegove
prostorne, kulturne, drutvene i oblikovne imbenike.
Danas se u svijetu i u podruju ouvanja prirodnih vri-
jednosti i ekosustava poinje pridavati vanost ovjeku i
zajednici, njihovu poznavanju lokalnih ekolokih uvjeta
te kulturnim tradicijama vanim u razvoju strategija za-
tite krajolika. Taj stav koji preispituje i postavlja na istu
razinu zatitu kulturnih i prirodnih sastavnica krajolika
otvara nove mogunosti za suradnju izmeu razliitih
disciplina, zatite prirodnog i kulturnog naslijea. Nave-
deni smjerovi u ouvanju i zatiti razvijaju novi pristup
upravljanju krajolikom koji prepoznaje njegove vie-
slojne vrijednosti. To je ponovno povezivanje rasloje-
nog poimanja prostora to se temelji na prepoznavanju
cjelovitih, integralnih vrijednosti i doivljaju mjesta. Re-
zultat je postupna, ali temeljna promjena cilja ouvanja
krajolika te poticanje nastojanja koja potuju prirodne
procese, kulturne, estetske, tradicijske i povijesne vrijed-
nosti vane za ouvanje njegova identiteta.

POBOLJANJE PRAVNE ZATITE
KRAJOLIKA U HRVATSKOJ
Stanje dananje pravne zatite krajolika nije zadovolja-
vajue jer ne osigurava u dovoljnoj mjeri zatitu krajoli-
ka kao vanog elementa prepoznatljivosti i prostornog
identiteta Hrvatske. Analiza zakonskih i institucionalnih
okvira zatite krajolika u Hrvatskoj te usporedba s eu-
ropskim zemljama pokazala je u pojedinim aspektima
slinosti, ali i niz veih razlika i nedostataka. Problema-
tika krajolika u Hrvatskoj jo uvijek nije shvaena sveo-
buhvatno, prema zamisli i naelima Europske konvencije
o krajoliku. Postojea zakonska zatita krajolika u okviru
nekoliko zakona u Hrvatskoj nije u dovoljnoj mjeri me-
usobno usklaena, to se najvie odraava na stanju
ureenja prostora i izgledu krajolika. Osim Zakona o po-
tvrivanju Europske konvencije o krajobrazima ne postoji
jedinstven zakon koji bi regulirao pitanja krajolika. Ostali
zakoni koji se odnose i kojima se ureuju pitanja krajo-
lika jesu: Zakon o prostornom ureenju, Zakon o zatiti
prirode, Zakon o zatiti okolia i Zakon o zatiti i ouvanju
kulturnih dobara. U nekoliko ostalih zakona ijim se dje-
lovanjem i provoenjem znatno utjee na stanje i izgled
krajolika, kao to su: Zakon o umama, Zakon o vodama,
Zakon o regionalnom razvoju, Zakon o poljoprivredi, Za-
kon o energiji, Zakon o cestama, nije vidljiv odnos prema
krajoliku, niti ga se posebno prepoznaje.
Analiza meunarodnih primjera pokazala je da se pi-
tanja krajolika razliito rjeavaju u pojedinim zakonima
i da osim Italije, Njemake, Francuske i vicarske, koje
imaju zakone koji se odnose na krajolik, ostale europske
zemlje pitanja krajolika rjeavaju drugim zakonima, koji
su u nadlenosti razliitih ministarstava Ministarstva
za kulturna dobra, Ministarstva za okoli, Ministarstva
za poljoprivredu, ribarstvo i prirodu i slino. Meutim,
najvei broj zemalja prepoznaje krajolik u svojim Usta-
vima. U Ustavima europskih zemalja jasno je izraen
odnos prema okoliu kao novoj odgovornosti drave
ili kao nova ljudska prava, a krajolik je ukljuen kao in-
tegralni dio koncepta okolia. Primjerice na razini re-
gija, saveznih drava Njemake o krajoliku se govori u
I zazovi o uvanja i o dr ivo g koritenja k rajolika
okviru povezanosti sa zatitom umjetnikih, povijesnih,
kulturnih i prirodnih spomenika, vanjskog izgleda gra-
dova, sela i krajolika, podruja prirodnih i panoramskih
ljepota. Slino je i u statutima talijanskih i panjolskih
regija, odnosno pokrajina, u kojima je takoer izravno
obuhvaen pojam krajolika. U sluajevima gdje javna
politika krajolika nije jasno odreena i nema zasebne
odgovorne uprave, razliiti odjeli iz pojedinih ministar-
stava zajedniki dogovaraju pitanja vezana uz krajolik,
a najee su ukljuena tri spomenuta ministarstva. Oni
se povezuju u okviru koordinacije unutar koje se uspo-
stavljaju pristupi i naela djelovanja. Osnivanje poseb-
ne ustanove omoguuje uinkovitu skrb o krajolicima,
kao to je primjerice The British Countryside Commission.
Slino primjeru Velike Britanije, i u mnogim europskim
zemljama odgovornost i briga o krajolicima povjereni su
lokalnoj i regionalnoj upravi, kao to je sluaj s Irskom,
Francuskom i skandinavskim zemljama. Posredna zatita
krajolika ostvaruje se kroz ostale zakone i propise, a od-
nos prema krajoliku ostvaruje se u sustavu prostornog
planiranja, te kroz izradu posebnih, krajolinih/pejzanih
planova i studija.
Institucije koje se u Hrvatskoj bave pojedinim pitanji-
ma krajolika jesu: Ministarstvo graditeljstva i prostor-
nog ureenja, Uprava za prostorno ureenje i Dravni
zavod za prostorni razvoj; Ministarstvo kulture, Uprava
za zatitu kulturne batine; Ministarstvo zatite okolia
i prirode i Dravni zavod za zatitu prirode. Akadem-
ski pristup krajoliku nazoan je na nekoliko fakulteta
Sveuilita u Zagrebu i Zadru, i to na: Arhitektonskom,
Agronomskom, Prirodoslovno-matematikom (odsjek
Geografije) i Filozofskom fakultetu (Sociologija i Etno-
logija). Izmeu pojedinih disciplina koje obuhvaaju
pitanja krajolika i pripadajuih pristupa postoje razlike, a
nisu usuglaeni ni pojmovi, to dovodi do neusklaeno-
sti u razumijevanju, definicijama i interpretaciji pitanja
vezanih uz krajolik.
303
Krajolik kao kul turno na slijee
Osim zakonskih, u Hrvatskoj su usvojeni i strateki do-
kumenti kojima se izraavaju politike i ciljevi budueg
razvoja prostora i krajolika. Treba naglasiti da ne po-
stoji jasno oblikovana i artikulirana politika o krajoliku
krajolina politika, niti zamisao o potrebi njegove za-
tite na nain kako to propisuje Europska konvencija o
krajoliku. To se moe povezati s injenicom da krajolik
kao entitet nije prepoznat u Ustavu RH, kao ope dobro
i javni interes, niti je razvidno koja je institucija nadlena
za koordiniranje pitanja krajolika. Iz navedenih razloga
dosad nije izraena Strategija zatite krajolika. Pitanja
krajolika (krajobraza) navode se u naslovu i sporadino
su dotaknuta u Strategiji i akcijskom planu zatite bio-
loke i krajobrazne raznolikosti, zadravajui se na op-
im naelima Europske konvencije o krajoliku i Strategije
prostornog ureenja navodei potrebu prepoznavanja
tipova krajolika i izradu Krajobrazne osnove RH. Iako su
Strategija i Program prostornog ureenja Republike Hrvat-
ske jo 1999. godine propisali izradu Krajobrazne osnove,
ona jo nije napravljena, a krajolik se jo uvijek promatra
sektorski, uglavnom sa stanovita prirodnih vrijednosti.
U Strategiji i akcijskom planu zatite bioloke i krajobrazne
raznolikosti krajoliku se posveuje premalo pozornosti,
promatra ga se sekundarno i sektorski (iskljuivo kroz
prirodne sastavnice), bez prijeko potrebnog interdisci-
plinarnog pristupa. U tijeku je izrada Strategije prostor-
nog razvoja Republike Hrvatske, koja takoer naglaava
potrebu izrade Krajobrazne osnove Hrvatske.
Ostali strateki dokumenti (Strategija odrivog razvitka,
Strategija zatite okolia, Strategija regionalnog razvoja,
Strategija energetskog razvoja, Strategija prometnog ra-
zvitka, Strategija upravljanja vodama, Strategija energet-
skog razvitka), izuzev Strategije odrivog razvitka, koja se
zalae za izradu Krajobrazne osnove, ne izraavaju goto-
vo nikakav odnos prema pitanjima krajolika. Strategija
ouvanja, zatite i odrivog gospodarskog koritenja kul-
turne batine posebno naglaava kulturni krajolik, po-
trebu njegova prepoznavanja, dokumentiranja i zatite
te ukljuivanja u gospodarske i turistike programe. Iako
je Strategija prostornog ureenja izraena prije donoe-
nja Europske konvencije o krajolicima, u duhu tadanjih
spoznaja o potrebi vrjednovanja i obzirnog koritenja
304
cjelokupnog prostora drave, a ne samo izdvojenih po-
druja visoke vrijednosti, planirala je izradu Krajobrazne
osnove Hrvatske, kao prostorno-planske podloge za inte-
gralnu zatitu prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti
prostora, te identiteta krajolika. Ve je tada bilo nagla-
eno da Krajobraznu osnovu treba uspostaviti i odrava-
ti na dravnoj, upanijskoj i gradskoj/opinskoj razini, pri
nadlenim slubama prostornog ureenja, uz multidisci-
plinarnu suradnju slubi zatite prirodne i graditeljske ba-
tine, zatite okolia te nositelja relevantnih znanstvenih i
strunih projekata.2 Naglaeno je da se krajolina osnova
izrauje metodom interdisciplinarnog rada, objedinjava
podatke o integralnim vrijednostima prostora, a osobito
prirodnim, ekolokim, kulturnim, povijesnim, estetskim,
rekreacijskim i gospodarskim, te omoguava odreiva-
nje podruja zajednikih obiljeja tipolokih razvrstaja
karakterizaciju i njihovo sintezno vrjednovanje. Oeki-
valo se da e rezultati krajoline osnove dati uvid u po-
godnosti, osjetljivost ili ugroenost odreenih krajolika
s obzirom na mogue namjene i zahvate u prostoru, ali
i za oblikovanje preporuka, smjernica i mjera za njegovu
zatitu. Takoer je bilo zacrtano da e se krajoline pod-
loge koristiti pri izradi dokumenata prostornog uree-
nja na svim razinama od drave, upanija do gradova
i opina. Navedeno jo uvijek nije uspostavljeno, niti su
utvreni jedinstvena metodologija i standardi potrebni
za njezinu izradu.
Zatitom su za sada obuhvaeni jedino krajolici uklju-
eni u podruja nacionalnih parkova, parkova prirode i
regionalnih parkova, ali se zatita provodi prema Zakonu
o zatiti prirode, to ukazuje na nadlenosti i bavljenje
prirodnim sastavnicama. Kulturni krajolici za iju zatitu
postoje pretpostavke prema Zakonu o zatiti i ouvanju
kulturnih dobara dosad su zatieni u vrlo malom broju.3
2 Strategija prostornog ureenja RH, 1997: 165.
3 U prethodnim poglavljima utvreno je da su krajolici izuzetno
sloeni i raznoliki prostorni sustavi te da svaka zemlja, ovisno o vla-
stitim primjerima, treba razviti prikladne metodologije. U Hrvatskoj
je donoseno prvo Rjeenje o preventivnoj zatiti kulturnog krajolika za
podruje umberako-samoborskog gorja Pleivikog prigorja (NN
70/09). Rjeenja o zatiti kulturnog dobra podruja Starogradskog po-
lja na otoku Hvaru i kulturnog krajolika Velikog Tabora, iako po svojim
obiljejima pripadaju kulturnim krajolicima, upisana su u Registar kul-
turnih dobara kao arheoloko podruje, odnosno kao kulturno-povi-
jesna cjelina.
 I zazovi o uvanja i o dr ivo g koritenja k rajolika

Jedan od razloga jest nedostatak teorijskih istraivanja krajoliku. Postojea zakonska zatita krajolika u okviru
koja bi bila polazite i omoguila uspostavljanje jedin- nekoliko zakona u Hrvatskoj nije u dovoljnoj mjeri me-
stvenog metodskog pristupa za izradu strunih standar- usobno usklaena, to se najvie odraava na stanju
da i kriterija za dokumentiranje, vrjednovanje i zatitu ureenja prostora i izgledu krajolika. Krajolik stoga treba
kulturnih krajolika, a s druge strane je pitanje provo- ugraditi u pravilnike i podzakonske akte u nadlenosti
enja mjera zatite i osnivanja tijela koje e se baviti resornih ministarstava, osobito prostornog ureenja,
upravljanjem i zatitom kulturnog krajolika. Istraivanja posebice u Pravilnik o nainu izrade prostorno-planske
i analize u ovom radu ukazuju na to da pozornost treba dokumentacije. Krajolik treba ugraditi u ostale sektore
usmjeriti i obinim, ivim krajolicima koji su stoljeima koji na njega imaju neizravan utjecaj, kao to su: poljo-
bili naseljeni i kultivirani, kao ruralni, poljodjelski, a danas privreda, umarstvo, promet, vodno gospodarstvo, regi-
su bez stanovnika, dok su obradive povrine zaputene onalni razvoj i drugo. U cilju primjerne skrbi o krajoliku
i obrasle samoniklom vegetacijom (umom, grmljem, potrebno je osnovati struno tijelo, Agenciju te osigu-
makijom i sl.). Zbog zahtjeva za novom gradnjom spa- rati meuresornu suradnju tijela dravne i regionalne
daju u ugroena podruja. Prostorni planovi upanija, uprave, planerskih organizacija, nevladinih organizacija i
gradova i opina preteito sagledavaju krajolik/kultur- ostalih. Krajolik treba ugraditi u Ustav, kao konstitutivnu
ni krajolik s gledita prirodnih vrijednosti i bioloke ra- i sutinsku komponentu ovjekove okoline, koja odra-
znolikosti (stanita, ugroene vrste, zatiena podruja ava raznolikosti kulturnog i prirodnog naslijea i vaan
prirode i dr.), ali pritom ne sagledavaju problematiku je element prostornog identiteta.
zatite i ouvanja krajolika. Samo rijetke upanije (Za-
grebaka, Sisako-moslavaka, Koprivniko-krievaka,
Istarska) naznaile su znaaj krajolika i provele su pred-
hodno vrjednovanje cjelokupnog teritorija upanija.
Slijedom provedenog vrjednovanja dane su smjerni-
ce i preporuke za zatitu krajolika u planovima nieg
reda, utvreni su kriteriji za nova graevna podruja
te ouvanje identiteta postojeih naselja. Spomenuta
metoda vrjednovanja krajolika i krajolinih vrijednosti
nije provedena za jadransko priobalje i otoke, koji su u
velikoj mjeri izloeni pritiscima razvitka te otvaranjem
turistikih predjela, esto u najvrjednijim krajolicima.
Upravo se neselektivnim irenjem graevnih i turistikih
podruja nastavlja betonizacija obale; nestaju krajolici
stvarani tisuljeima, a time se gubi zaviajni pa i naci-
onalni identitet.

Usporedbom i analizom postojeeg institucionalnog

sustava i hrvatskih zakona koji ukljuuju pitanja zatite,
planiranja i upravljanja krajolika s meunarodnim za-
kljueno je da je pravna zatita nezadovoljavajua, da
je potrebna revizija i dopuna zakona te osnivanje agen-
cije ili druge ustanove za pitanja krajolika. Problematika
krajolika u Hrvatskoj jo uvijek nije shvaena sveobu-
hvatno, prema zamisli i naelima Europske konvencije o

305
Krajolik kao kul turno na slijee
PROVOENJE TIPOLOKOG
RAZVRSTAJA KARAKTERIZACIJE KRAJOLIKA
Dokumentiranje i prepoznavanje tipolokih obiljeja
osnovne su pretpostavke zatite karaktera i vrijednosti
krajolika. Provode se na razliitim razinama i mjerilima
te zahtijevaju jedinstven pristup da bi dobiveni rezul-
tati bili usporedivi i sukladni s meunarodno prihva-
enim metodama. Osim prirodnih, kulturno-povijesne
sastavnice vaan su imbenik prepoznavanja i utvri-
vanja uzoraka, krajolinih tipova i podruja. U dosada-
njim pristupima tipolokog razvrstaja prevladavajui
su imbenici prirodnih sastavnica, koritenje prostora i
ovjekova percepcija krajolika. Za kartiranje krajolinih
tipova i podruja koristi se tehnika podrka GIS-a te
metode kabinetskih i terenskih istraivanja. Na temelju
provedenih analiza teorijskog pristupa i meunarodno
uspostavljenih metoda i modela tipolokog razvrstaja
karakterizacije krajolika predloen je model sukladan
meunarodnom, prilagoen svojstvima krajolika u Hr-
vatskoj te proiren parametrima kulturnih sastavnica.
Utvren model tipolokog trazvrstaja provjeren je na
istraivanom podruju umberka.
Prepoznavanje obiljeja karaktera krajolika prema
odredbama Europske konvencije o krajoliku provodi se
za sve krajolike, a ne samo za posebno vrijedne i zatie-
ne. Metode istraivanja i tipolokog razvrstaja krajolika
mogu biti objektivne i subjektivne te ukljuuju nesta-
tistike i statistike modele. Statistiko, tj. objektivno
razvrstavanje krajolika uglavnom se koristi u geografiji,
ekologiji, prostornom planiranju i upravljanju krajoli-
kom, metodama stvaranja kartografskih prikaza, snima-
nja iz zraka te matematikog modeliranja. Za razliku od
objektivnog pristupa, koji polazi od pretpostavke da je
vrsnoa krajolika sadrana u njemu samome, subjektivni
smatra da se njegova vrsnoa moe ocijeniti samo oi-
ma promatraa. Metode istraivanja krajolika uglavnom
se prilagoavaju ciljevima istraivanja, pri emu se niz
istraivanja bavi estetskom dimenzijom i percepcijom
krajolika, usko povezanom s pitanjima njegova identi-
teta i znaenja za stanovnike. Zadaa karakterizacije jest
306
prepoznavanje podruja homogenih svojstava krajoli-
ka metodama razvrstavanja, to predstavlja sloen za-
datak. Razlozi tome su teko odredive granice izmeu
prirodnih obiljeja, procesa i namjene te zbog naina
prepoznavanja i dokumentiranja meudjelovanja izme-
u pojedinih sastavnica krajolika. Suvremeni pristupi
istraivanjima krajolika naglaavaju potrebu stvaranja i
povezivanja razliitih znanstvenih disciplina, zbog toga
to u krajoliku postoji niz razliitih obiljeja i vrijednosti
biofizikih, ekoloko-okolinih, kulturno-povijesnih, so-
ciolokih, psiholokih i ostalih. Suvremena meunarod-
na iskustva pokazala su da je dokumentiranje krajolika i
njegovih kulturnih sastavnica dosad bilo zanemareno i
da je provedeno u maloj mjeri. Razvojem suvremenih
izmjera prostora i tehnika vizualizacije dokumentiranje
krajolika je postalo pristupanije, posebice u kombina-
ciji s uporabom geografsko-informacijskih sustava, koji
postaju glavnim alatom za dokumentiranje krajolika i
upravljanje njegovim razvojem i zatitom. Na temelju
dosadanjih meunarodnih iskustava pokazalo se da
se zbog velike sloenosti kulturnih sastavnica krajolika
oteava njihovo razvrstavanje i kategorizacija na cjelovit
i jedinstven nain. Meunarodna rasprava o tome kako
tumaiti, interpretirati i raspodjeliti podatke kulturnih
sastavnica krajolika, za razliku od abiotikih ili biotikih
skupova podataka, dosad nije postigla zadovoljavajui
dogovor. Dosadanji pristupi tipolokog razvrstaja krajo-
lika temeljili su se uglavnom na pokazateljima prirod-
nih obiljeja i sastavnica krajolika, kao to su klimatska,
reljefna, geoloka graa i tla. Podatci koritenja prosto-
ra (dobiveni iz karata Corine Land Cover) interpretirani
su kao prirodna i kulturna komponenta krajolika, ali je
ustvreno da ne daju uvijek zadovoljavajue rezultate,
posebice u krajolicima naselja.
Dosadanji stupanj ukljuivanja kulturnih sastavnica
u metode europske tipoloke podjele krajolika mno-
gi su autori (Antrop, Wascher, de la Tore) proglasili
nedostatnim, sa zahtjevom da se na niim razinama

105. Urbani krajolik nizinskog dijela Zagreba
karakterizacije nacionalnim, regionalnim i lokalnim
ukljue i kulturne sastavnice. U ovom je istraivanju
u tipolokom razvrstavanju krajolika, osim prihvaenih
metoda ukljuivanja prirodnih sastavnica, teite bilo na
uvoenju antropogenih, kulturno-povijesnih sastavnica.
Usklaivanjem tipoloke podjele krajolika hrvatskog te-
ritorija s europskom kartom krajolinih tipova LANMAP2
omoguit e se usporedivost te ukljuivanje u projekte
meunarodne suradnje. Stoga je u Hrvatskoj potrebno
provesti tipoloku podjelu karakterizaciju krajolika na
nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini izradom tzv.
I zazovi o uvanja i o dr ivo g koritenja k rajolika
Krajolinih osnova u kojima e se odrediti mjere zatite
i razvoja krajolika. Za potrebe izrade krajolinih osnova
potrebno je uspostaviti kriterije i standarde dokumen-
tiranja, primjenu GIS-a, te multidisciplinarnost timova
koji ih izrauju. Krajoline osnove trebale bi biti podloga
za izradu stratekih i planskih dokumenata, kao i pro-
storno-planske dokumentacije (sl. 105).
307
Krajolik kao kul turno na slijee
PREPOZNAVANJE, DOKUMENTIRANJE I
VRJEDNOVANJE KULTURNIH KRAJOLIKA
Do sada nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati ni dokumen-
tirani krajolici kulturnog naslijea Hrvatske, iako nepri-
jeporno postoje. Prepoznavanje kulturnih krajolika kao
vrste kulturnih dobara u Hrvatskoj jo je uvijek na po-
etcima, zbog nepostojanja sustavnog pristupa zatiti te
jasno definiranih kriterija za ocjenu njihove vrijednosti.
Meunarodne povelje i preporuke predstavljaju stru-
ni teorijski okvir i usmjerenje unutar kojeg je mogue
provesti sustavno razvrstavanje kulturnih krajolika u Hr-
vatskoj te osigurati potrebnu meunarodnu uspore-
divost i sukladnost. U meunarodnim okvirima zatite
krajolika takoer postoje razliita gledita o definiciji,
odreenju i obuhvatu pojmova krajolik i kulturni krajo-
lik. Podrobnom analizom uspostave pojma kulturnog
krajolika analizirane su slinosti i razlike u odreenju
pojma i postupnom ukljuivanju pojedinih sastavnica
kroz razvoj zamisli. Prema Europskoj konvenciji o krajo-
liku kao najirem i najobuhvatnijem dokumentu o za-
titi, krajolik je odreen kao podruje opaeno od ljudi,
ija je narav rezultat meusobnog djelovanja prirodnih i/
ili ljudskih imbenika, a obuhvaa sve krajolike kopna,
obale i mora. Osim toga, krajolik je zbroj svih promjena
u okoliu, mjesto gdje se susreu prolost i sadanjost.
Bez obzira na ranije suprotstavljena stajalita, navede-
na je definicija bliska opisu kulturnih krajolika prema
UNESCO-ovim aktualnim smjernicama za zatitu Svjetske
batine, prema kojoj kulturni krajolici predstavljaju slo-
eno djelo prirode i ovjeka, gdje se bilo koji dio zemlje
moe prepoznati kao kulturni krajolik.
Pregled definicija i sadrajnih odreenja pojma kul-
turnog krajolika prihvaenih na sastancima strunjaka
u sklopu meunarodnih konvencija, od prve zamisli i
njegove formalne uspostave 1992. godine, ilustrira ra-
zvoj koncepta krajolika i nijanse u promjenama gledi-
ta. Pitanje odreenja kulturnog krajolika nije bilo u
sreditu rasprava niti jedne od dosad odranih meu-
narodnih konferencija, ve se uglavnom raspravljalo o
metodama prepoznavanja, zatiti i upravljanju. Nije se
308
raspravljalo to sve ukljuuje pojam kulturnog krajolika i
to se vrjednuje, ve kako zatititi te vrijednosti i uprav-
ljati njima. Teite je bilo na promicanju i pojanjenju
znaaja kulturnih krajolika u podruju ouvanja nasli-
jea, te u politikama i strategijama odrivog razvitka. Iz
analize razvoja koncepta kulturnog krajolika uoeno je
da se od najranijih etapa zamisao pojma krajolika kao
prostornog naslijea (1960-ih godina) mijenjala i do-
punjavala u pogledu:
- naziva pojma od grupe zgrada, povijesnog, arhitekton-
skog podruja, mjesta do kulturnog krajolika (group of
building, historic area, heritage site, cultural landscape)
- obuhvata od grupe zgrada i njihove okoline, naselja
i okoline sve do cjelokupnog podruja percipiranog
od ovjeka
- koncepta i pristupa od krajolika kao slike i lijepog
prizora do prostora sloenog meudjelovanja ovje-
ka i prirode
- vrijednosti koja proizlazi iz znaajnih kombinacija
kulturnih i prirodnih obiljeja
- metoda zatite od statinih (popravaka i vraa-
nja izvornog izgleda) do dinamikih upravljanja
promjenama.
Odreenje pojma kulturnog krajolika od uspostave poj-
ma do danas kroz meunarodne se povelje dopunja-
valo novim elementima. Prema osnovnom odreenju,
kulturne krajolike su oblikovali ljudi, stoga oni repre-
zentiraju zajedniki rad prirode i ovjeka te ukljuuju:
- prostorno i vremensko meudjelovanje ovjeka i pri-
rode, procese i dinamiku
- mjestopisno (topografski) odreena podruja, kao pro-
stornu, teritorijalnu odreenost
- kontekstualnu odreenost ire drutveno, povijesno
i fiziko okruenje

- vrijednosti stvaralakog duha (kulturne, povijesne,
drutvene, gospodarske i ostale)
- razvoj i stilove graditeljskog, tehniko-tehnolokog,
urbanistikog i pejsanog oblikovanja krajolika koji
ilustrira znaajno razdoblje povijesti
- tradicijska naselja, koritenje i namjenu zemlje ili mora
(land-use, sea-use) i odnos prema prirodnom okoliu
- materijalno i nematerijalno naslijee, kulturne tradicije,
vjerovanja, znanja i vjetine
- povezanost s dogaajima ili tradicijom, likovnim, glaz-
benim i knjievnim djelima;
- bioloku i kulturnu raznolikost prirodna stanita, ou-
vanje bioloke raznolikosti i ugroenih vrsta
- prirodne zanimljivosti ili podruja iznimnih prirodnih
ljepota i estetske vrijednosti, znaajne geoloke i re-
ljefne oblike i obiljeja
- odraavaju vizionarski i aktivni pristup s ciljem pobolj-
anja vrijednosti, ukljuuju lokalnu zajednicu i tradiciju
kao temelj za uspjean pristup razvoju te partnertstvo
i suradnju.
U iroko postavljenom odreenju pojmova krajolik i kul-
turni krajolik jo uvijek postoje nejasnoe oko sadraja,
koji se u svjetlu definicije Europske konvencije o krajo-
liku odnosi na sve krajolike bez obzira na vrijednosti,
dok koncept kulturnih krajolika UNESCO-a jo uvijek
obuhvaa samo podruja krajolika visokih i iznimnih
vrijednosti. Najava donoenja Svjetske konvencije o krajo-
liku kao pandana Europskoj konvenciji o krajoliku potvr-
uje navedenu kontradikciju, ali i otvara put za njezino
rjeavanje.
Provedenom analizom literature, meunarodnih povelja
i preporuka o zatiti kulturnog naslijea zakljueno je
da su uspostavljanju koncepta kulturnog krajolika, osim
kulturne geografije, doprinijeli i meunarodni krugovi
zatite kulturnog naslijea. Razvoj koncepta kulturnog
krajolika u meunarodnim poveljama zapoeo je od
prepoznavanja mjesta, okoline arhitektonskog spome-
nika, preko povijesnog, arhitektonskog i urbanog po-
druja, povijesnih vrtova do iroko obuhvatnog pojma
kulturnog krajolika koji ukljuuje: namjerno, vidljivo
I zazovi o uvanja i o dr ivo g koritenja k rajolika
oblikovane krajolike, ruralne i urbane organski razvije-
ne te asocijativne, kulturne krajolike. Pristup se razvijao
od najranijeg poimanja kulturnog krajolika kao stati-
nog prizora i slike do krajolika kao procesa i dinamikog
sustava. Pregledom literature i meunarodnih povelja
istraeni su razliiti pristupi i metode za prepoznavanje
sastavnica i svojstava kulturnog krajolika, te njegovo
razvrstavanje, podjelu prema vrstama. Utvreno je da je
prvi korak u podizanju svijesti o vrijednostima krajolika,
kao kulturno-povijesnog naslijea, stvaranje Registra i
dokumentacije poetni i temeljni dio analiza, plani-
ranja i zatite. Dokumentiranje u obliku baze podata-
ka, sredinje zbirke podataka, obuhvaa cjelovit opseg
svih sastavnica kulturnog krajolika organiziranih prema
odreenoj strukturi kojom se opisuju njihova obiljeja i
odnosi u krajoliku. Usporedbom naina dokumentiranja
kulturnog krajolika prema naputcima ICOMOS-a i do-
kumentiranja koje u SAD-u provodi National Park Servi-
ce zakljuuje se da se oba temelje na dokumentiranju
kulturnih i prirodnih sastavnica, materijalnih i nemate-
rijalnih obiljeja krajolika, te da osim opisnih ukljuuju
fotografske i kartografske prikaze. Suvremeni alati i teh-
nike geografsko-informacijskog sustava (GIS-a) imaju u
posljednjim desetljeima vanu ulogu u istraivanjima
i dokumentiranju krajolika, u prikupljanju, arhiviranju,
upravljanju, analiziranju i izlaznim rezultatima geograf-
skih i drugih vrsta podataka te je njihovo koritenje pre-
poruio UNESCO.
U Hrvatskoj postoje razliite vrste kulturnih krajolika koji
dosad nisu prepoznati ni zatieni Zakonom o zatiti i
ouvanju kulturnih dobara. Zatita krajolika kao kultur-
nog naslijea zahtijeva sustavna istraivanja, razvrsta-
vanja, podjelu prema vrstama, dokumentiranje formira-
njem baze podataka i izradu Registra (Upisnika) kulturnih
krajolika. Prvi korak u podizanju svijesti o vrijednostima
kulturnih krajolika, kao poetni i temeljni dio planiranja
i zatite, jest stvaranje temeljite dokumentacije i Registra
kulturnih krajolika Hrvatske.
309
Krajolik kao kul turno na slijee
SUSTAV VRJEDNOVANJA
KULTURNIH KRAJOLIKA
Na temelju provedenih analiza meunarodnog teorij-
skog pristupa, primjera u europskim zemljama te uspo-
redbom s postojeim sustavom vrjednovanja kulturnog
naslijea u Hrvatskoj u ovom je istraivanju predloen
model vrjednovanja kulturnih krajolika koji ukljuu-
je glavne grupe vrijednosti: kulturno-povijesne, este-
sko-oblikovne, prirodno-okoline i drutveno-gospo-
darske. Usklaivanje navedenih vrijednosti jedan je od
najteih zadataka u procesu donoenja odluke o meto-
dama i uvjetima zatite krajolika kao kulturnog naslijea,
kojima se trebaju zadovoljiti zahtjevi svih dionika. Drugo
vano odreenje jest da je kulturno naslijee u svojoj
sutini kolektivni i javni pojam, koji po definiciji osnov-
nog razloga postajanja treba odrati u podruju javnog
interesa i javnog dobra. Taj se pristup kao zajednika
nit provlai kroz sve vrste vrijednosti naslijea i vaan
je za razumijevanje odluka o zatiti kulturnog krajolika.
Konani cilj vrjednovanja jest odreivanje znaaja kul-
turnog krajolika sadranog u njemu, njegovoj grai, ko-
ritenju i okolini. Kulturni krajolik i pripadajue sastavni-
ce, poput ostalih vrsta kulturnog naslijea, imaju razlii-
te stupnjeve znaaja: od meunarodnog (globalnog),
nacionalnog, regionalnog do lokalnog. Kulturni znaaj
opisan je kao zbir svih vrijednosti: estetske, kulturne, po-
vijesne, edukacijske, znanstvene, drutvene za prole,
sadanje i budue narataje. Ocijeniti vrijednost krajo-
lika kao kulturnog dobra znai dokazati kulturni zna-
aj zadovoljavanjem uspostavljenih kriterija te odrediti
granice njegova rasprostiranja. Razlika izmeu metode
vrjednovanja (evaluation, valorization) i ocjene karakte-
ra krajolika (landscape character assessment) sastoji se
u tome da se prvom prepoznaju i dokazuju svojstva
krajolika kao kulturnog naslijea, dok se potonja obavlja
sukladno naelima Europske konvencije o krajoliku i uk-
ljuuje sve krajolike. Vrjednovanje za potrebe utvriva-
nja svojstva kulturnog dobra, zadovoljavanjem kriterija
za upis na listu kulturnih dobara, znai prepoznavanje,
dokumentiranje i dokazivanje postojanja dogovorno
310
uspostavljenih grupa vrijednosti, kao to su kulturne i
estetske, povijesne, znanstvene i drutvene. Dananja
stanovita o vrijednostima i znaenju kulturnog nasli-
jea razlikuju se od nekadanjih, kad su predmetom
zatite bile graevine i kulturno-povijesne cjeline, koje
su bile vrjednovane prije svega zbog njihove povijesne
vrijednosti, dok se danas promatraju i kao potencijali
razvoja i to zbog njihovih namjena i koritenja kojima
se omoguava njihov opstanak i odrivost.
Svrha vrjednovanja kulturnog krajolika jest dokazivanje
postojanja svojstava kulturnog dobra i njegova zatita.
Zakljueno je da su metode zatite usko povezane s
ocjenom vrijednosti i stupnjem kulturnog znaaja krajo-
lika. Kulturni krajolici mogu se vrjednovati kvalitativnim i
kvantitavnim metodama, objektivnim i subjektivnim pri-
stupom, ovisno o svrsi i zadatcima vrjednovanja. Ocjena
kulturnog krajolika moe biti provedena i subjektivnom
metodom, s naglaskom na estetska svojstva i percepci-
ju. Metodama subjektivnog vrjednovanja, koje se osla-
njaju na percepciju i osjeaj mjesta, ocjenjuju se estet-
ske i doivljajne vrijednosti, dok se objektivni pristup
usmjerava na obiljeja sastavnica i kulturnog krajolika u
cjelini. Jedna od zadaa vrjednovanja kulturnog krajoli-
ka jest zatita njegovih svojstava, karaktera, iz ega pro-
izlazi i izbor pokazatelja i kriterija vrjednovanja. Stupanj
kulturnog znaaja predstavlja ukupan zbroj relativnih
vrijednosti: evidentne, povijesne, esteske, kulturne, pri-
rodno-okoline i drutveno-ekonomske, ocijenjenih na
temelju odabranih kriterija u rasponu od vrlo visokog,
visokog, umjerenog do niskog i bez vrijednosti. Brojani
rezultat dobiven zbrojem pojedinih grupa vrijednosti
izravno se povezuje s razinom znaaja koja moe biti
lokalna, regionalna, nacionalna ili meunarodna.
Metoda vrjednovanja krajolika odvija se kao drugi stu-
panj metode ocjene karaktera krajolika. Metoda se pri-
mjenjuje u Engleskoj/Velikoj Britaniji uglavnom za po-
trebe izrade krajolinog/pejzanog plana (landscape

106. Krajolik mora Brijunskog otoja
plan), te planova zatite i upravljanja krajolikom. Metoda
ocjene karaktera krajolika obuhvaa sljedee korake:
- prepoznavanje karaktera koje se temelji na odreiva-
nju krajolinih tipova i podruja za cjelokupno pod-
ruje istraivanja
- ocjenu vrijednosti krajolika koja moe biti povezana
s okolinom i kulturnom dobrobiti, a proizlazi iz razli-
itih izvora (fizike i vizualne sastavnice, te elementi
prepoznatljivosti i identiteta krajolika)
- ocjenu osjetljivosti krajolika koja oznaava opseg do
kojega se krajolik moe prilagoditi promjenama bez
neprihvatljivog gubitka postojeeg karaktera i vrijed-
nosti. Osim ocjene svojstava, karaktera krajolika, provo-
de se postupci ocjenjivanja krajoline i vizualne osjet-
ljivosti, a rezultati su izravno povezani s kapacitetom,
tj. nosivou i sposobnou krajolika za budui razvoj i znaaja krajolika primjenom znanstvenih metoda, pre-
i promjene.
I zazovi o uvanja i o dr ivo g koritenja k rajolika
Pregled teorijskog pristupa, meunarodnih dokumena-
ta i modela primjenjenih u pojedinim zemljama prua
iroki uvid i podlogu za utvrivanje metoda i pristupa
vrjednovanja kulturnih krajolika i pripadajuih sastavnica.
Istraeni primjeri pokazali su da je meunarodno usvo-
jene metode vrjednovanja uz odgovarajue prilagodbe
i dopune mogue primijeniti i za razliite vrste kulturnih
krajolika u Hrvatskoj te je predloen model. Model uklju-
uje pripremu dokumentacije, podatke o krajoliku, njego-
vim prirodnim i kulturnim (antropogenim) sastavnicama,
kao podlogom za obradu i ocjenu njihove relativne vri-
jednosti (brojano iskazivanje vrijednosti). Ukljuene su
glavne grupe vrijednosti: kulturno-povijesne-oblikovne,
prirodno-okoline i drutveno-gospodarske. Predloe-
ni model vrjednovanja kulturnog krajolika temelji se na
objektivnom pristupu, sustavnom utvrivanju vrijednosti
ma jasno utvrenim kriterijima i na temelju podataka
posebno prikupljenih i analiziranih za tu svrhu (sl. 106).
311
Krajolik kao kul turno na slijee
ZATITA I ODRIVI RAZVOJ
KULTURNIH KRAJOLIKA
Do danas u Hrvatskoj nije uspostavljen odgovarajui
stupanj zatite krajolika, a posebice onih koji posjeduju
svojstva kulturnog dobra, te se ne primjenjuju meuna-
rodno prihvaeni modeli zatite. Malobrojni zakonom
zatieni kulturni krajolici, osim opih mjera propisanih
rjeenjem o zatiti, nemaju uspostavljen odgovarajui
sustav uinkovitog provoenja zatite kroz izradu plana
krajolika i plana upravljannja. Postojei meunarodni
pristupi zatite krajolika, ukljuujui institucionalni su-
stav, metode djelovanja, donoenje planova zatite i
upravljanja krajolikom uglavnom nisu prepoznati i ne
primjenjuju se u hrvatskoj praksi. Pregled i analiza po-
velja i preporuka zatite kulturnog naslijea i krajolika,
bibliografskih jedinica koje se odnose na meunarodne
zakonske alate, definicije postupaka i metoda zatite
kulturnih krajolika pokazuje jasno usmjerenje na potre-
bu usustavljenja metoda, postupaka i procedura zati-
te, planiranja i upravljanja krajolicima. Dostupni pravni
instrumenti zatite obraaju se tradicijama, povijesnim
vrijednostima, fizikim tragovima oiglednosti i pri-
sutnosti prijanjih kultura kao bitnom dijelu naslijea
krajolika. Naglaava se materijalno i nematerijalno, po-
kretno i nepokretno, biofiziko i kulturno naslijee, ali i
meusobne povezanosti. Meutim, promatraju li se kao
naslijee krajolika, svi su navedeni elementi nedjeljivi i
meusobno ovisni.
Meunarodne organizacije i povelje podrka su ze-
mljama, istraivakim organizacijama, pojedincima i
ostalima u upravljanju kulturnim krajolicima. Glavno
zajedniko usmjerenje organizacija i povelja jest pre-
ma stratekim programima kojima se podupiru odrivi
ekonomski, drutveni i kulturni razvoj te ukljuivanje u
zatitu kulturnih, povijesnih, znanstvenih i biofizikih
elemenata naslijea u krajoliku. Rezultati analiza prika-
zani su kao pregled zakonskih instrumenata, smjernica i
postupaka te pokazuju da su metode zatite zajednike
mnogim zemljama sline, ali su prema nainu proved-
be jedinstvene za pojedinu zemlju. Drugi dio pregleda
312
meunarodnih smjernica, postupaka i metoda analizi-
ran je prema primjerima pojedinih zemalja (SAD, UK).
Prikazane su samo ope smjernice jer su detaljne meto-
de i postupci prilagoeni posebnostima u tim zemljama
i ne mogu biti izravno primijenjeni u naim uvjetima.
Cilj je bio prepoznati ope metode koje mogu biti uni-
verzalno prihvaene, a to su: struna istraivanja koja se
moraju sastojati od prikupljanja, analiza i interpretacije
dostupnih podataka te od postupaka i metoda djelo-
vanja koje e ouvati fizike sastavnice, biotiki sustav,
namjenu i koritenje kulturnog krajolika.
Meunarodno prihvaeni i provjereni sustavi izrade Pla-
na zatite krajolika te metoda koje se primjenjuju sma-
traju se polazitima i u uspostavi sustava zatite krajolika
u Hrvatskoj. Cilj zatite kulturnog krajolika jest odravati,
obnavljati i poboljati ili unaprijediti njegove kulturne
i prirodne vrijednosti. Svi zahvati u kulturnom krajoliku
trebaju uvaavati i ukljuivati ouvane povijesne sadr-
aje i znaajke, a unoenje novih elemenata i struktura
mora biti primjereno njegovim svojstvima i kulturnom
znaaju. Analiza meunarodnih dokumenata pokazala
je da planiranje i upravljanje razvojem krajolika zahti-
jeva sustavan pristup, niz metoda i postupaka zatite,
kao to su:
- zakonska zatita kulturnih krajolika ocijenjenih na te-
melju utvrenih kriterija
- odreivanje granica zatienog kulturnog krajolika
- izrada i donoenje Politike, Strategije, Plana zatite i Pla-
na upravljanja kulturnim krajolikom
- sustav upravljanja kulturnim krajolikom treba biti po-
vezan i objedinjen s urbanistikim i regionalnim plan-
skim dokumentima.
U cilju uinkovitije zatite potrebno je uspostaviti krajo-
linu politiku s ciljem podizanja svijesti o vrijednostima i
potrebi ouvanja karaktera i vrijednosti krajolika te kori-
tenju njegovih potencijala za odrivi razvitak. Krajolina

107. Zatieni krajolik Pustinje Blaca
politika u obliku zasebnog stratekog dokumenta treba
odrediti znaaj i iskazati javni interes prema karakteru i
vrijednostima krajolika te dati smjernice za ostvarivanje
ciljeva, inicijativa i metoda njihove provedbe. Obliko-
vanje i donoenje Politike zatite krajolika smatra se op-
im polazitem koje ukljuuje zakonski i administrativni
okvir, modalitete djelovanja u sustavu zatite krajolika s
ciljem ouvanja stanja te unaprjeenje kulture graenja
i oblikovanja. Politika zatite kao dio plana upravljanja
mora jasno izraziti nain kojim e se najbolje ostvariti za-
tita ukupne vrijednosti i sastavnica kulturnog krajolika
te propisati postupke i metode koje je potrebno ugraditi
u ostale dokumente izravnog ili neizravnog utjecaja na
krajolik. Temeljna naela politike zatite izraavaju se i
oblikuju kroz izradu Plana zatite krajolika i Plana uprav-
ljanja krajolika. Planom se odreuju aktivnosti zatite i
odravanja svih obiljeja i sastavnica kulturnog krajolika.
I zazovi o uvanja i o dr ivo g koritenja k rajolika
Mjere zatite i metode djelovanja proizlaze iz vrijedno-
sne kategorije krajolika, pojedinih dijelova ili sastavnica,
a kreu se od konzervacije i odravanja do rekonstruk-
cije i novih zahvata s ciljem poboljanja stanja. Metoda
konzervacije, kao osnovna metoda zatite kulturnog
krajolika i/ili njegovih sastavnica podrazumijeva zaustav-
ljanje daljnjeg propadanja, zadravanjem stupnja ou-
vanosti uz potivanje svih vrijednih povijesnih slojeva,
odravanjem oblika, integriteta i materijala (supstrata)
povijesnog znaaja (sl. 107).
Na temelju analiziranog teorijskog pristupa i usvojenih
stavova meunarodne zajednice o metodama zatite
iznesenih u poveljama i preporukama zatite kulturnog
naslijea predlae se usustavljenje mjera zatite kultur-
nih krajolika u Hrvatskoj, koje ukljuuje institucionalni i
struni okvir. Zakonska zatita kulturnog krajolika moe
biti ostvarena na dva naina: kulturni krajolik je zatien
313
Krajolik kao kul turno na slijee
108. Fortifikacijski krajolik Kalnika
posebnim zakonom (Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih
dobara) ili je zatien ostalim sektorima, kao to je pro-
storno ureenje. Zatita kulturnog krajolika prema Za-
konu o zatiti i ouvanju kulturnih dobara zahtijeva osim
strunog dokumentiranja, vrjednovanja i odreivanja
granice zatite takoer ukljuivanje javnosti u donoe-
nje odluka za potrebe budueg razvoja te planiranja i
upravljanja (sl. 108).
Uinkovite mjere zatite kulturnih krajolika u Hrvatskoj
mogue je provoditi putem Zakona o zatiti prirode
(nacionalni park, park prirode, regionalni park i zati-
eni krajolici), Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih do-
bara (kulturni krajolik) i Zakona o prihvaanju Europ-
ske konvencije o krajoliku (svi krajolici). Zatita pri tome
moe imati oblik javnog dobra, a moe se provoditi kroz
314
koordinirano djelovanje i kontrolu svih aktivnosti koje
mogu imati utjecaj na izgled i stanje krajolika. Ukljui-
vanje (kulturnog) krajolika u razvojne i programe pro-
stornog i urbanistikog planiranja u svijetu se pokazalo
najuinkovitijim oblikom, kao i integriranje krajolika u
razliite sektorske politike i programe, to se predlae
i u Hrvatskoj. Budui da zatita i ouvanje kulturnog
naslijea zahtijeva velike materijalne trokove, nastoji
se to vie je ukljuiti u razvojne projekte i programe;
posebice se to odnosi na kulturne krajolike u kojima se i
dalje nastoji zadrati ivot nastavkom koritenja i namje-
na kojima se nee naruiti ili unititi njihove vrijednosti.
Dosadanji stupanj zatite krajolika u okviru dokumena-
ta prostornog ureenja nije dovoljan jer im ne osigurava
potrebitu razinu zatite. Istraivanjem je dokazano da
 I zazovi o uvanja i o dr ivo g koritenja k rajolika

su upravljanje zatitom te izrada Plana zatite kulturnog - dopuniti zakonsku i podzakonsku regulativu za zatitu
krajolika glavni alati za zatitu njihove vrijednosti kao na- kulturnih krajolika
slijea. U okviru sadanje nomenklature prostorno-plan- - dopuniti zakonsku regulativu prostornog ureenja
skih dokumenata to je vrsta prostornog plana podruja vezanu uz planiranje krajolika uvoenjem nove vrste
posebnih obiljeja. Plan treba omoguiti suradnju izme- - Plana zatite krajolika/Krajolinog plana te propisiva-
u razliitih disciplina te osigurati izravno sudjelovanje njem izrade Krajolinih/Krajobraznih podloga - kao pod-
svih dionika. Pri tome ciljevi zatite krajolika trebaju biti loge za sve vrste prostorno-planske dokumentacije
usklaeni s ostalim oblicima razvoja prostora. Zatita
- donijeti Strategiju zatite krajolika Hrvatske te uspostavi-
naslijea krajolika ne ostvaruje se sprjeavanjem i one-
ti odgovarajue politike te ih ugraditi i u ostale sektore
moguavanjem promjena ili fosiliziranjem zateenog
koji izravno i neizravno utjeu na krajolik
stanja, ve sustavnim dokumentiranjem i praenjem
- osnovati ustanovu nadlenu za pitanja zatite krajolika
promjena krajolika, a bez rtvovanja najvrijednijeg iz
prolosti. U upravljanje kulturnim krajolicima vano je - uvesti mjere i poticaje za primjere dobre prakse u za-
ukljuiti stanovnike i lokalnu zajednicu, jer podruja kul- titi i ouvanju kulturnih krajolika.
turnih krajolika mogu postati vana za odrivi gospo-
Preporuuje se nastavak istraivanja vezanih uz istrai-
darski razvoj.
vanja kulturnih krajolika te njihovu pripremu za upis u
Osim izrade Plana zatite krajolika, zbog postizanja odr- Registar kulturnih krajolika Hrvatske, meu kojima se
ivosti tijekom razvitka kulturnog krajolika putem Plana mogu izdvojiti oni koji mogu zadovoljiti kriterije za upis
upravljanja treba uspostaviti i sustav odgovornosti i ko- na Listu Svjetskog naslijea.
ordiniranog djelovanja. U upravljanje kulturnim krajoli-
cima vano je ukljuiti sve dionike, a posebice njihove
stanovnike i lokalnu zajednicu. Zatiena podruja kul-
turnih krajolika mogu postati vana za odrivi ruralni
razvoj uz vee prepoznavanje nematerijalnih vrijednosti
povezanih s tradicijskim nainom ivota, primjerice za
razvoj ekoturizma i kulturnog turizma.

Drugi oblik sustavne zatite karaktera krajolika koji nisu

prepoznati kao kulturno dobro jest njegovo ugraiva-
nje u prostorno-planske dokumente svih razina i vrsta.
To je mogue ostvariti kroz kroz izradu Studija zatite
karaktera krajolika (Krajolina/Krajobrazna podloga). Pro-
storni plan svake vrste i razine treba ukljuiti dimenziju
krajolika kroz: prepoznavanje karaktera krajolika, ocjene
vrijednosti te smjernice za zatitu i razvoj.

Usporedba i analiza postojeeg normativnog sustava

koje ukljuuju pitanja zatite, planiranja i upravljanja
krajolicima s meunarodnim, upuuju na manjkavosti i
potrebu revizija i dopune. Radi uinkovitije zatite karak-
tera i vrijednosti krajolika, a time i ouvanja prostornog
identiteta teritorija Hrvatske potrebno je:

315
Krajolik kao kul turno na slijee

Krajolik mora Kornatskog otoja

316
SUMMARY
This book is based on the doctoral dissertation: Land-
scape as a Cultural Heritage Methodologies for the Iden-
tification, Valorization and Cultural Landscapes Conser-
vation in Croatia, which was defended at the Faculty of
Architecture of the University of Zagreb in 2012. The
research deals with analyzing, comparing and estab-
lishing of theoretical and methodological frameworks,
approaches and models of recognition, documenta-
tion, systematization, evaluation and protection of land-
scapes as cultural heritage in Croatia. The landscapes
are one of the main features of a countrys spatial iden-
tity, regardless of being pure natural ones or man-made
and developed throughout history. The landscapes that
exhibit a high level of relationships between nature and
human actions (of historic, artistic, environmental and
symbolic meanings) are recognized as cultural land-
scapes a special type of cultural heritage. A cultural
landscape is the one that includes cultural and natural
features, tangible and intangible elements, which all
have to be protected by the law. In Croatia, unlike most
other nations, landscapes that were affected by human
interventions or by settlements are still not recognized,
nor adequately protected. One of the reasons for that
might be the lack of standards or criteria for their iden-
tification, systematization and value assessment. The
second one might be a different perception of the term
landscape. As a result of that, they are still considered
not to be that important (either through preservation
of public space and cultural identity, or as an important
resource and factor of economic development).
Therefore, this research was focused upon analyses of
the current situation regarding preservation of cultural
landscapes in Croatia through theoretical methods and
examples of practical use by comparing domestic and
international preservation issues. The research meth-
ods have been modified for the purpose of achieving
goals on several levels: theoretical contribution to un-
derstanding terms landscape and cultural landscape in
regards to the identification, inventarization and eval-
uation; at the level of applying the preservation of cul-
tural and natural heritage, the application of gained
information and their usage in regional and urban plan-
ning. The research was based as a part of the process of
landscape as cultural heritage recognition, but it also
317
Krajolik kao kul turno na slijee
covers other areas, such as the landscape characteriza-
tion depending upon different landscapes, regardless of
their value. The main hypothesis of this research is that
Croatia does have various, versatile and valuable cultur-
al landscapes that deserve preservation. That would be
possible only by establishing acceptable method of rec-
ognition, systematization and evaluation of landscapes,
that would be able to be compared and adapted to
internationally recognized standards, and take part in
international programs and projects as well.
The work is divided into chapters according to the
methods associated with identification, documenting,
landscape characterization, evaluation and protection
of cultural landscapes. The chapter Defining the Con-
cepts of Landscape and Cultural Landscape focuses on
determining the landscape, that is subjected to a dif-
ferent understanding, interpretation and often incon-
sistencies in the Croatian language, further enhanced
by the use of more words that relate to the term land-
scape: krajolik, krajobraz, pejsa. It was concluded that
the cultural landscape category was created by inter-
action of man and his natural environment, so the re-
search, documentation, planning and management
requires an integrated and interdisciplinary approach
to social and natural sciences. The chapter Legal Pro-
tection of the Landscape in Croatia and Comparison with
European Countries analyzes the international and na-
tional normative standards of landscape protection. The
current state of legal protection of the landscape in
Croatia is not satisfactory, because it does not provide
the necessary level of protection of the landscape, the
essential elements of recognition and identity of space.
Various methods of the landscape protection that are
applied in many European countries are evaluated in
the chapter Landscape Characterization. The comparison
of the landscape features in Croatia was the model of
the landscapes characterization examined in the study
area. It is the second and third (regional and local level)
landscape characterization. Using geographic informa-
tion system (GIS), apart from the natural elements for
determining landscape, types/areas are largely anthro-
pogenic, and include cultural and historical elements.
318
This chapter provides cartographic views illustrating
the methods employed in the study area of umberak.
The section Landscape as a Cultural Heritage Type deals
with theoretical analysis , the international approach
to the methods of recognition and documenting the
cultural landscape is analyzed, together with its appli-
cability to the landscapes in Croatia. It was found that
there are many and various cultural landscapes that
deserve protection and belong to the distinct types:
urban, rural, agricultural, industrial, sacral, landscapes
of the sea, forts, etc.
The chapter Cultural Landscape Valorization analyzes
the theoretical approach and international evaluation
models for cultural landscape compared with Croatian
evaluation models for cultural heritage. It is based on
selected groups of values: cultural, historical and aes-
thetic; natural, environmental and socio-economic, as
well as clearly defined criteria: integrity, authenticity,
coherence, representativeness, rarity, diversity, aesthetic
and visual features, condition, association and poten-
tial. The proposed model is demonstrated in the study
area of umberak. The chapter Methodological Frame-
work of Cultural Landscape Protection explores the the-
oretical approaches and internationally adopted meth-
ods of landscape protection. It also determines meth-
odology and landscape protection system in Croatia.
The chapter Challenges of Landscape Conservation and
Sustainable Development discusses the objectives and
draws conclusions for the improvement of the norma-
tive protection and for the sustainable development of
cultural landscapes in Croatia. The Glossary explains all
the terms related to recognition, evaluation, planning,
classification and cultural landscape protection, and
the last chapter contains examined bibliography and
sources of images.
The contribution of this research is evident through
current methods of landscape characterization, where
the proposed one is applied to the observed umber-
ak area through:
- connecting separate methods of characterization and
the method of historic landscape characterization

109. Detalj agranog krajolika doline rijeke Mirne
- applying the method of landscape characterization,
which to a greater extent includes cultural settlement
patterns, as well as cultural heritage.
Within the Croatian framework, the contribution of this
research will be reflected through:
- shaping a methodical frame for the assessment and
inventarization of cultural landscapes by using pro-
posed inventory cards and GIS tools
- using a proposed model of evaluating cultural land-
scapes by including types of value and determining
the level of cultural significance.
The results of this research can be used as a starting
point for:
S ummar y
- researching individual landscape themes in Croatia
- preparing a Registry of Cultural Landscapes of Croatia
along with needed regulations for its creation; setting
up the standards and criteria -these regulations should
help in recognition, evaluation and preservation of
landscapes as cultural heritage
- preparing the set of standards for methods of land-
scape characterization.
All that could be used as a basis for creating a Landscape
Map of Croatia, the basis of landscape classification (at
national, county, city levels) and the Atlas of Cultural
Landscapes of Croatia.
319
Krajolik kao kul turno na slijee

Atrij Arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Copenhagenu

320
PRILOZI
TUMA POJMOVA
Obrazloeni su pojmovi koji se koriste u knjizi u poseb-
nom znaenju u odnosu na pojam, tipoloki razvrstaj,
ocjenu vrijednosti i metode zatite krajolika. Pojedini
pojmovi preuzeti su iz podruja urbanizma, prostor-
nog i pejsanog planiranja, ekologije krajolika te zati-
te kulturnog naslijea, a preklapaju se sa znaenjma u
kontekstu istraivane teme krajolika.
Adaptacija (adaptation) - promjena i prilagodba krajo-
lika novoj namjeni unoenjem novih elemenata kojima
se ne mijenjaju obiljeja i karakter krajolika.
Akcenti, orijentiri (landmarks) znakovi u krajoliku koji
mogu biti zgrade ili druge graevine (zvonici, tornje-
vi, piramide isl.), prirodni oblici, stabla i sl., koji se zbog
svoje visine, poloaja, razliitog oblikovanja ili namjene
izdvajaju iz uobiajene okoline.
Atribut (atribut)- svojstvo, karakteristina i poblia ozna-
ka, glavna znaajka krajolika.
Autentinost (authenticity) - vjerodostojnost, svojstvo
krajolika koje najistinijtije odraava i sjedinjuje vrijed-
nosti krajolika kao kulturnog naslijea. Spoznaja i ra-
zumijevanje izvornih i naknadnih obiljeja kulturnog
naslijea, njihovo znaenje i izvori podataka preduvjeti
su za ocjenu svih imbenika vjerodostojnosti.
CORINE (Coordination of Information on the Environ-
ment) program Europske zajednice za koordinaciju
podataka o okoliu i prirodnim izvorima. Zadaa pro-
grama je dokumentiranje pokrova tla prema nomenkla-
turi kodiranja te stvaranje baze podataka za upravljanje
prirodnim vrijednostima. Koristi se za kartiranje stanita
u programu Natura 2000.
Duh mjesta (genius loci, spirit of place) ukupnost su-
tinskih svojstava i znaenja odreenog mjesta spozna-
tih percepcijom.
Ekologija krajolika (landscape ecology) znanstvena
disciplina koja je usmjerena na istraivanja relacijskih
sustava na povrini Zemlje, koji se mogu raspoznati pre-
ma oblicima i strukturama.
Evidentiranje - snimanje i biljeenje podataka. Jed-
na je od glavnih metoda koja omoguava znaenje,
razumijevanje i prepoznavanje vrijednosti kulturnog
naslijea, a obuhvaa prikupljanje podataka kojima se
opisuje fizika struktura, stanje i koritenje krajolika ili
njegovih sastavnica, zgrada i mjesta s oznakom raz-
doblja nastajanja.
Geomorfoloka obiljeja (landform) pripadaju gru-
pi prirodnih sastavnica krajolika, a obuhvaaju grau,
strukture i oblike povrine Zemlje odreenog podruja.
321
Krajolik kao kul turno na slijee
GIS (Geographic Information System) - raunalni pro-
gram oblikovan za pripremu, rukovanje, analiziranje i
prikazivanje svih tipova geografskih i prostornih poda-
taka krajolika i njegovih sastavnica.
Hidroloka obiljeja (hidrology) pripadaju gru-
pi prirodnih sastavnica, a obuhvaaju vrste i oblike
vodenih povrina i tokova, nadzemnih i podzemnih,
prirodnih ili umjetno stvorenih.
Identitet krajolika (landscape identity) - prepoznatljiva
i jasna pojavnost, posebnost slike krajolika kao nositelja
bitnih svojstava nekog zemljopisnog podruja (od na-
cionalnog do regionalnog i lokalnog znaaja).
Integritet/cjelovitost (integrity) - mjera cjelovitosti i
izvornosti (intaktnosti) krajolika, njegovih sastavnica
te funkcionalnih i povijesnih obiljeja, koja se najee
sagledava kao - drutvena, funkcionalna, strukturna i
vizualna.
Inventarizacija (inventarization) - nain dokumentira-
nja koji obuhvaa popisivanje podataka o obiljejima i
sastavnicama krajolika u svrhu stvaranja inventara (pre-
glednika, popisnika) kulturnog krajolika. Izrauje se za
potrebe karakterizacije, planiranja, zatite i upravljanja
kulturnim krajolikom.
Jedinstvenost (uniqueness) - neponovljivost krajolika ili
pojedine sastavnice, iznimne po tipolokom odreenju
s obzirom na kakvou, vrijednost i usporedive sastav-
nice. Zbog jedinstvenosti i neponovljivosti nositelji su
identiteta i pomau stvaranju prepoznatljivosti krajolika.
Kapacitet krajolika (landscape capacity) - sposobnost
krajolika za prihvaanje promjena i unoenje novih ele-
menata, sadraja i funkcija, a da se time ne promijene
ili ne ugroze njegova svojstva.
Karakter, obiljeja krajolika (landscape character) -
sutinska svojstva krajolika kojima se na sveobuhvatni
nain sagledavaju njegove brojne sastavnice s ciljem
to potpunijeg razumijevanja. Odreuju ga razliiti i pre-
poznatljivi uzorci elemenata koji se dosljedno pojavljuju
u pojedinom tipu krajolika. Nastali su kao rezultat razlii-
tih kombinacija geomorfolokih i reljefnih obiljeja, tla,
322
vegetacije, naina koritenja, uzoraka neizgraenoga
krajolika i naselja, odnosno prirodnih, povijesnih, kul-
turnih i oblikovnih elemenata.
Karakterizacija (characterization) - metoda dokumen-
tiranja i istraivanja krajolika; proces prepoznavanja, kla-
sificiranja, opisivanja i kartiranja; podjele podruja na
jedinice; podruja razliita, dosljedna i prepoznatljiva
karaktera.
Kompozicija krajolika - prostorna organizacija struk-
tura vidljivo oblikovanog krajolika, nastala svjesnom na-
mjerom pojedinca ili zajednice.
Konzervacija, ouvanje (conservation) - postupak pri-
mjene posebnih mjera potrebnih za zadravanje po-
vijesnog oblika, grae, karaktera i cjelovitosti krajolika
i njegovih sastavnica kojima e se prikazati i uvrstiti
prepoznate vrijednosti za sadanje i budue narataje.
Krajobraz (landscape) - istoznanica rijei krajolik i
pejsa; oznaava podruje percipirano ljudskim okom
iji je karakter rezultat meudjelovanja priordnih i/ili
ljudskih imbenika. U primjeni u Hrvatskoj krajobraz
se smatra neizgraenim podrujem s preteito prirod-
nim obiljeima.
Krajolik (landscape) - podruje percipirano od ovje-
ka iji je karakter rezultat djelovanja i meudjelovan-
ja prirodnih i /ili ljudskih initelja. Ukljuuje cjelokupni
teritorij: naselja, izgraena podruja, ruralna i umska
podruja, podruja obale i mora, obine i degradirane
krajolike, kao i osobito vrijedna i zatiena podruja. Sa-
dri fizike (strukturalne) i nematerijalne sastavnice i ne
postoji bez ovjekove percepcije.
Krajolik mora (seascape) - podruje kopna, obale i
mora, gdje je meudjelovanjem ovjeka i prirode tije-
kom vremena stvoreno podruje prepoznatljivog ka-
raktera. Obuhvaa more i susjedna granina podruja,
ukljuujui i poglede s kopna na more i s mora prema
kopnu, du obalne linije .
Krajolina jedinica (landscape unit) - podruje razlii-
tih, dosljednih i prepoznatljivih svojstava zajednikog
 Prilozi

karaktera. To su podruja razliita karaktera, prepoznat- Mjesto (site) - podruje jasno odreenih i prepoznatlji-
ljivih i razlikovnih obiljeja, koja se na razliitim mjerilima vih svojstava, sastavljeno od fizikih, strukturnih i nema-
(ovisno o mjerilu istraivanja) prepoznaju i odreuju terijalnih komponenti. Posjeduje fizikalnost, a zemljopi-
metodama kartiranja i opisivanja. Ovisno o mjerilu to sni poloaj upuuje na to da je ono konano, logino
mogu biti krajoline regije, podruja, tipovi, podtipovi smjeteno, elastinih granica (odreene, iako otvorene).
te uzorci. Percepcijom je povezano s konceptom identiteta mje-
sta. Kao zajedniki pojam koristi se za razliita podruja
Krajolini tip (landscape character type) - opi pojam
prostornog naslijea: grupe zgrada, urbanih i ruralnih
koji predstavlja/obiljeava pojedine kombinacije sasta-
naselja, ostalih vrsta izgraenih podruja te krajolika.
vnica krajolika prirodne (klimatska obiljeja, geomorfo-
loka obiljeja, vrste i pokrov tla, hidrografska obiljeja, Ocjena (procjena) krajolika (landscape assessment)
biljne i ivotinjske vrste) i antropogene sastavnice (na- - proces koji povezuje prikupljanje, dokumentiranje, ti-
selja, nain koritenja tla). poloki razvrstaj, analize, ocjenjivanje tj. dodavanje (pri-
pisivanje) vrijednosti posebno pripremljenih podataka,
Krajolino podruje (landscape character area) - obu-
kao dio metode vrjednovanja. Za razliku od metode vr-
hvaa mala, zemljopisno odreena podruja koja imaju
jednovanja krajolika kao naslijea, ocjenom vrijednosti
slina svojsta i osobni identitet. Imenuju se po poseb-
su obuhvaeni svi krajolici.
nostima poloaja i smjetaja.
Odravanje (maintenance) - osnovna metoda i jedan
Krajolini/pejsani plan (landscape plan) zasebna
od preduvjeta zatite krajolika, a temelji se na redovnom
vrsta plana koji svojim posebnim pristupom i alatima
odravanju i upravljanju, zaustavljanjem i usporavanjem
planira budue radnje za zatitu, poboljanje, obnovu
propadanja i pogoranja izazvanih prirodnim silama ili
i preoblikovanje krajolika. Moe meusobno povezati
nainom koritenja.
razliite jedinice teritorijalnog ustroja.
Odrivi razvoj (sustainable development) - razvoj koji za-
Kultivirani krajolik (Culivated Landscape) oznaava
dovoljava potrebe dananjice, a pritom ne ugroava po-
krajolike nastale ovjekovim djelovanjem, kao suprot-
trebe buduih narataja. Njime se ostvaruje ravnotea
nost prirodnom stanju krajolika. Najee se povezuje
izmeu zahtjeva za unaprjeenjem kakvoe ivota, os-
poljodjelskim krajolicima, kultiviranim odreenom bilj-
tvarivanja socijalne dobrobiti te zahtjeva za ouvanjem
nom kulturom.
sastavnica krajolika kao kulturnog i prirodnog naslijea
Kulturni krajolik (cultural landscape) - zemljopisno po- o kojima ovise i sadanji i budui narataji.
druje povezano s povijesnim djelovanjem, dogaajima
Okolina (setting) - podruje oko mjesta kulturnog nasli-
i osobama, koje ukljuuje kulturne i prirodne sastavnice,
jea koje se moe vizualno obuhvatiti ili je s njim pove-
odraava kulturne i estetske vrijednosti te sadri svojstva
zan fizikim, vizualnim i funkcionalnim vezama.
kulturnog naslijea.
Okoli (enviroment) - ukupnost materijalnog i ivog
Kulturne sastavnice krajolika (cultural components)
svijeta. Skup elemenata, koji svojim sloenim vezama
elementi krajolika nastali ovjekovim djelovanjem na
tvore okvir i ivotne uvjete ovjeka i drutva. Oznaava
prirodnu okolinu za potrebe stanovanja, rada ili drugog
anorgansku i funkcionalnu, okruujuu izvanjsku oko-
naina koritenja. Obuhvaaju fizike sastavnice i pro-
linu ovjeka.
cese; fizike sastavnice su naselja, zgrade, prometnice i
ostale infrastrukturne graevine, objekti malog mjerila Osjetljivost krajolika (landscape sensitivity) - opi po-
(oprema prostora, javna plastika i sl.). kazatelj opsega u kojem se krajolik moe prilagoditi

323
Krajolik kao kul turno na slijee
promjenama, bez neprihvatljivh i tetnih posljedica za
njegov karakter.
Objekt (struktura) malog mjerila (small scale element)
- razmjerno malena, ali vana stalna ili pokretna gra-
evina ili struktura u krajoliku. Ukljuuje javnu plastiku,
poklonce, raspela, urbanu i perivojnu opremu, struk-
ture u agrarnom krajoliku, suhozidne ograde, opremu,
strojeve i sl.
Percepcija (perception) krajolika - proces u kojem lju-
di osjetilne dojmove prevode u jedinstven pogled na
krajolik; psihologija vienja i sposobnost pridavanja vri-
jednosti i znaenja krajoliku.
Plan upravljanja (management plan) - ukljuuje proces
formuliranja, izraavanja i razvoja strategija usmjerenih
za ouvanje, zatitu i/ili poboljanje stanja krajolika te
unaprjeenje kvalitete ovjekova ivota.
Plan zatite kulturnog krajolika (cultural landscape
protection/conservation plan) posebna vrsta plana koji
odreuje aktivnosti zatite i odravanja prepoznatljivih
obiljeja krajolika ocijenjenih kao vrijednost kulturnog
naslijea, a koja proizlazi iz prirodnih obiljeja i/ili ovje-
kovih djelatnosti. Plan zatite je dokument koji sadri
ocjenu znaaja kulturnog krajolika, mjere i postupke
zatite te politike za njegovo ouvanje.
Politika krajolika (landscape policy) - ukljuuje zakon-
ske okvire i administrativne sustave te odnos nadlene
javne uprave o pristupu, strategijama i smjernicama
koje osiguravaju poduzimanje posebnih mjera zatite,
upravljanja i planiranja krajolikom.
Politika zatite krajolika (landscape conservatin policy)
- podrazumijeva zakonske okvire i administrativne su-
stave, kao i modalitete djelovanja imbenika u sustavu
zatite krajolika s ciljem poboljanja vrsnoe krajolika,
ali i njegova sveukupnog stanja.
Poljodjelski krajolik (agricultural landscape) - ui po-
jam unutar ruralnog krajolika koji ukljuuje poljodjelske
povrine.
324
Popisni obrazac (inventory card) posebno pripre-
mljen obrazac za unoenje podataka o sastavnicama,
obiljejima i vrijednostima kulturnog krajolika.
Povezanost (association) - kriterij ocjene vrijednosti koji
ukljuuje povijesnu ili kulturnu povezanost kulturnog
krajolika ili njegovih sastavnica s dogaajima, osobama,
pokretima iz povijesti i ostalim nematerijalnim aspek-
tima ivota
Povijesni krajolik (historic landscape) - zemljopisno
podruje koje ukljuuje povijesna i prirodna obiljeja
povezana s dogaajima, osobama, djelatnostima, ob-
likovanjem ili stilskom pripadnosti. Povijesni krajolici
pripadaju irem pojmu kulturnog krajolika.
Povijesni industrijski krajolik (industrial landscape)
- odreuju ostatci industrijske kulture koji imaju po-
vijesnu, tehnoloku, drutvenu, arhitektonsku ili znan-
stvenu vrijednost, a ukljuuju zgrade, tehnologiju i pro-
store koji odraavaju fizike i drutvene procese pov-
ezane s industrijom.
Povijesni karakter krajolika (historic landscape chara-
cter) - fizika pojavnost krajolika koji se razvijao tijekom
povijesti, ukljuuje izvorne i naknadno unesene ele-
mente i oblike. Obiljeja i vrijednosti krajolika sadrani u
grai, oblicima, prostornim odnosima i obradama - po-
lazite su za odreivanje povijensog karaktera krajolika.
Praenje stanja krajolika (monitoring) - pregled naina
koritenja krajolika, praenje stanja i utjecaja koji dovo-
de do pretjeranog iskoritavanja, odnosno degradacije
vrijednosti krajolika ili njegovih sastavnica.
Prepoznavanje krajolika (landscape identification) -
ocjena je li sadraj percepcije krajolika jednak sadraju
krajolika prije njegove percepcije. Prepoznatljivost kra-
jolika jest skup svojstava struktura krajolika i njegovih
simbolikih vrijednosti po kojima je pojedino podruje
krajolika mogue prepoznati.
Pridruena, instrumentalna vrijednost krajolika (in-
strumental, extrinsic value) - vrijednosti izvan samog kra-
jolika koju stvaraju i odreuju razliiti drutveni okviri te

naglaena drutvena uloga pri odreivanju vrijednosti
krajolika kao kulturnog naslijea.
Prirodni krajolik (natural landscape) - zauzima dijelove
zemljine povrine koji su izrazito prirodni, u kojemu se
razvoj odvija po zakonima prirode, bez ili s vrlo malim
utjecajem ovjeka. Oblikuje ga prirodnost prostora koja
proizlazi iz prirodne ouvanosti, bioloke raznolikosti i
prirodnih vrijednosti. Mjerilo stupnja prirodnosti krajo-
lika jest ouvanost ekosustava.
Prirodne sastavnice krajolika (natural components) -
ine reljefni oblici, geoloki sastav, tla, vode, vegetacija
i ekosustavi odreenog podruja.
Raznolikost (diversity) oznaava nain pojavnosti
meudjelovanja ovjeka i njegova prirodnog okolia
koja je izraena bogatstvom struktura, oblika, procesa i
sadraja. Izraava se bogatstvom sloenosti i razliitosti
struktura, oblika, procesa i sadraja u krajoliku.
Razvoj krajolika (landscape development) - prilagodba,
obnavljanje ili uvanje prostornih odnosa u krajoliku
radi unoenja novih ili prilagodbe postojeih djelatnosti
uz potivanje i uvaavanje zateenih prirodnih i kultu-
rnih obiljeja krajolika.
Registar, upisnik kulturnih krajolika posebno obli-
kovani sustav podataka o krajolicima koji posjeduju
svojstva kulturnog dobra. Sadri osnovne podatke o:
nazivu, vrsti, poloaju i smjetaju, vlasnitvu te velii-
ni krajolika; kulturnim i prirodnim obiljejima krajolika
i sastavnica, ocjenu vrijednosti te ope mjere zatite.
Rehabilitacija/oporavak (rehabilitation) - oznaava
poboljanje korisnosti i funkcija kroz popravak ili za-
mjenu pojedinih elemenata ili grae krajolika, odno-
sno omoguava uinkovito kompatibilno koritenje uz
istodobno ouvanje uzoraka i svojstava krajolika.
Rekonstrukcija/obnova (reconstruction) - meto-
da kojom se oteenom kulturnom krajoliku, ili sas-
tavnici vraa cjeloviti oblik na temelju postojeih, iz-
vornih struktura, nacrta, starih fotografija, pisanih iz-
vora, kao i analogija i usporedbenih primjera, a moe
Prilozi
ukljuiti ponovnu gradnju unitenog elementa u izvor-
nom obliku.
Restauracija (restoration) - obnova kulturnog krajolika
ili pojedinih sastavnica u raniji izgled, ako su sve prom-
jene poslije razdoblja znaaja struno ocijenjene i vrjed-
novane, tj. ocijenjene kao degradacija zateenog stanja.
Provodi se u sluaju kada za nju postoji dovoljno po-
dataka iz ranijih razdoblja, uz povratak postojee grae
krajolika i bez uvoenja novih materijala.
Rijetkost (rarity) - predstavlja jedinstvene i malobrojne
primjerke krajolika ili njegovih sastavnica. Ukljuuje ne
samo rijetkost odreene sastavnice ili obiljeja krajolika,
ve i njezinu posebnost, kao to su: rijetke vrste pov-
ezivanja/utjecaja ili rijetke i neuobiajene djelatnosti.
Reprezentativnost (representativity) - svojstvo krajolika
kojim predstavlja sutinske i razlikovne kulturne elemen-
te jasno odreene geo-kulturne regije/podruja. Odre-
ena je stupnjem prepoznatljivosti (karakteristinosti)
pripadajue vrste i ogranienosti na odreeno podruje
ili povijesno razdoblje te drugim posebnostima.
Ruralni krajolik (rural landscape) - obuhvaa izgraena
i neizgraena podruja koja mogu biti seoska naselja i
ostali oblici gradnje za stanovanje, rad, proizvodnju te
neizgraene poljodjelske povrine.
Sastavnice krajolika (landscape components) ele-
menti koji ine krajolik, a ukljuuju prirodne i antropo-
gene (kulturne), materijalne i nematerijalne imbenike.
Sigurno uvanje (safeguarding) - poduzimanje mjera
na nematerijalnim sastavnicama krajolika koje ukljuuju:
prepoznavanje, dokumentiranje, istraivanje, ouvanje,
zatitu, promicanje, prenoenje vjetina, znanje, tradi-
cijske obiaje, folklor, glazbu, itd.
Sistematizacija (usustavljavanje) kulturnih krajolika -
u ovom radu se odnosi na procese potrebne za pre-
poznavanje, dokumentiranje, razvrstavanje, planiranje,
upravljanje i zatitu kulturnih krajolika.
Skladnost, harmonija (coherence) svojstvo krajolika
kojim se odraava sklad dijelova, sastavnica i cjeline,
325
Krajolik kao kul turno na slijee
sagledavajui prostorne odnose izmeu koritenja, pro-
storne organizacije/kompozicije i izgraenih struktura
u odnosu na mjestopisna obiljeja smjetaja.
Strukture krajolika (landscape structure) - fizike sas-
tavnice koje ukljuuju prirodne i kulturne elemente i sus-
tave. U prirodne elemente ubrajaju se: geomorfoloki,
hidroloki i vegetacijski, a u kulturne: mrea kretanja i iz-
graene strukture: naselja, zgrade, oprema prostora i sl.
Svojstvena (intrinzina) vrijednost krajolika (intrinsic
value) - nepromjenjiva i opa vrijednost koju krajolik ima
po sebi, kao unutranju vrsnou i koja postoji neovisno
od ocjene javnosti.
Tipoloki razvrstaj, karakterizacija krajolika (land-
scape classification/characterization) - razvrstavanje kra-
jolika na krajoline tipove i podruja prema svojstvima
i uzorcima koji se dosljedno pojavljuju na odreenom
podruju. Izrauje se u razliitim mjerilima, od europ-
skog do lokalnog.
Upravljanje krajolikom (landscape managment) -
djelovanje sa stajalita odrivog razvitka radi osiguran-
ja redovite brige o krajoliku s ciljem voenja i usklaen-
ja promjena nastalih uslijed socijalnih, gospodarskih i
okolinih procesa.
Uobiajenost, tipinost (tipicality) - elementi koji se
esto ili pravilno javljaju u krajoliku, bez kojih ga nije
mogue opisati.
Urbani krajolik (urban landscape/townscape) - ine
izgraene strukture, otvoreni prostori, funkcije i sadraji,
promatrani na nain kojim zajedniki odreuju njegov
karakter. Navedeno ukljuuje namjenu, prostornu orga-
nizaciju, urbane uzorke, vizualne odnose, mjestopisna
obiljeja, vegetaciju, zgrade, elemente tehnike infra-
strukture, urbanu opremu, detalje, boje i sl.
Uzorak krajolika (landscape pattern) prostorno
odreenje morfolokih obiljeja krajolika koja su nastala
kao rezultat kombinacija prirodnih, povijesnih, kulturnih
i oblikovnih elemenata.
326
Vizualna izloenost (visual exposition) oznaava vid-
ljivost i izloenost krajolika ili pojedine sastavnice s glav-
nih smjerova kretanja ili vidikovaca.
Vizualna osjetljivost (visual sensitivity)- stupanj u ko-
jemu je krajolik u mogunosti prihvatiti promjene, a
da se ne ugroze ili narue njegove vizualne vrijednosti.
Vizualna vrsnoa (visual quality) - sinonim za ljepo-
tu, ini dio vrsnoe krajolika. Nastoji prenijeti doivljaj
objektivnog te ukljuuje ocjenu krajolika - najee broj-
anom mjerom vizualnih vrsnoa.
Vrjednovanje (evaluation, valorization) - sustavno ut-
vrivanje vrijednosti i znaaja kulturnog krajolika prim-
jenom znanstvenih metoda prema jasno utvrenim krit-
erijima i na temelju podataka koji su prikupljeni i anal-
izirani posebno za tu svrhu.
Vrijednost (value); pozitivna, stvarna i potencijalna
svojstva koja se nastoji sagledati u irokom rasponu
vrijednosti dodanih, odnosno pripisanih krajoliku kao
kulturnom naslijeu. Navedena svojstva pripisuju se kul-
turnom krajoliku zakonskom zatitom, strunim, znan-
stvenim i/ili javnim vrjednovanjem.
Vrsnoa krajolika (landscape quality) odreuje su u
odnosu prema irokom rasponu okolino ekolokih, so-
cio kutlurnih i psiholokih imbenika. Razlika izmeu
vrsnoe i vrijednosti krajolika (landscape value) je ne-
znatna jer oba pojma usporeuju stvarni krajolik prema
idealiziranom krajoliku.
Zatita krajolika (landscape protection/conservation)
- obuhvaa procese i aktivnosti koji su usmjereni na
zatitu i odravanje znaajnih ili karakteristinih obilje-
ja krajolika, ocijenjenih na temelju njihove vrijednosti
naslijea, a rezultat su prirodnih uvjeta i ljudskih djelat-
nosti. Podrazumijeva nastojanje da se krajolik ouva ili
da se uspostavi odreeno stanje krajolika.
Znaaj (significance) oznaava ukupnost vrijednosti
prema kojima se ocjenjuje krajolik. To je sinteza kultur-
nih i prirodnih vrijednosti i njihova meuodnosa kojima
je odreen karakter krajolika.

LITERATURA
Literatura uz odreenje pojma krajolik
AITCHSON, J. (1995.), Cultural landscape in Europe: a Geografical
Perspective, u: Cultural Landscapes od Universal Value, (ur.
von Droste, B.; Plachter, H.; Rssler, M.): 272-288, Fischer
Verlag, Jena, Sttutgart, New York
ALANEN, R.; MELNICK, R. (2000.), Introduction: Why Cultural
Landscape Preservation, u: Preserving Cultural Landscape
in America, John Hopkins University Press, Baltimore
ALFREY, J.; CLARK C. (1993.), The Landscape of Industry: Patterns
of Change in the Ironbridge Gorge, Routledge, London
ANI, V.; GOLDSTEIN, I. (2004.), Veliki rjenik hrvatskog jezika,
Novi liber, Zagreb
ANTROP, M. (2000.), Where are the Genii Loci? u: Landscape, Our
Home: Essays on the Culture of the European Landscape as
a Task, (ur. Pedroli, B.): 29-34, Indigo, Zeist
ANTROP, M. (2005.), Why Landscapes of the Past are important
for the Future, Landscape and Urban Planning, 70: 19-27
ANTROP, M. (2006.a), Sustainable Landscapes: Contradictionm,
Fiction or Utopia?, Landscape and Urban Planning, 75:
187-197
ANTROP, M. (2006.b), From holistic Landscape Syntesis to Trans-
disciplinary Landscape Managment u: From Landscape Re-
search to Landscape Planning, Aspects of Integration, Educa-
tion and Application, (ur. Tress, B.;Tress, G.; Fry, G.; Opdam,
P.): 125-164., Spriger, Dordrecht
APPLETON, J. (1996.), The Experience of Landscape, Chichester
ASHWORTH, G.; HOWARD, P. (1999.), European Heritage, Plannig
and Managment, Intellect Books, Exeter
ASHWORTH, G. J.; LARKHAM, P. J. (1994.a), A Heritage for Euro-
pe: the Need, the Task, the Contribution, u: Building a New
Heritage, (ur. Ashworth, G. J.; Larkham, P. J.): 20-43, Rou-
tledge, London
ASHWORTH, G. J.; LARKHAM, P. J. (1994.b), Building a New He-
ritage, Routledge, London
AZARYAHU, M.; FOOTE, K. E. (2001.), Historical Space as Narrative
Medium: On the Configuration of Spatial Narratives of Time
at Historical Sites, GeoJournal, 35: 21-32 [1]
BACHELARD, G. (2000.), Poetika prostora, Ceres, Zagreb
BELFOR, P. (2002.), English Industrial Landscapes - Divergence,
Convergence and Percetions of Identity, Industrial Archae-
ology Review, 20 (2): 19-31 [2]
Prilozi
BENDER, B. (1993.a), Introduction: Landscape, Meaning and Acti-
on, u: Landscapes, Politics and Perspectives, (ur. Bender, B.):
8-21, Oxford, Berg
BENDER, B. (1993.b), Landscape, Politics and Perspectives,
Berg, Oxford
BIRKS, H. H. (1988.), The Cultural Landscape - Past, Present and
Future, Cambridge University Press, Cambridge
BIRNBAUM, C. (1994.), Protecting Cultural Landscapes: Planning,
Treatment and Management of Historic Landscapes, Preser-
vation Briefs 36, US Department of the Interior, National
Park Service, Washington
BIRNBAUM, C.; PETERS, C. (1996.), The Secretary of the Interiors
Standards for the Treatment of Historic Properties with Gui-
delines for the Treatment of Cultural Landscapes, US Depar-
tment of the Interior, National Park Service, Washington
BLANC, A. (2003.), Zapadna Hrvatska: Studija iz humane ekolo-
gije, Prosvjeta, Zagreb
BLOEMERS, T.; KARS, H.; van der VALK, A.; WIJNEN, M. (2010.),
The Cultural Landscape and Heritage Paradox, Springer,
Amsterdam
BOHNET, I.; SMITH, D. M. (2006.), Planning Future Landscapes in
the Wet Tropics of Australia: A Social-ecological Framework,
Landscape and Urban Planning, 80: 137-140 [3]
BOUDON, P. (2006.), O arhitektonskom prostoru, Institut za po-
vijest umjetnosti, Zagreb
BROWN, B.; MITCHELL, N. J.; BERESFORD, M. (2005.), The Prote-
cted Landscape Approach: Linking Nature, Culture and Com-
munity, IUCN Gland, Cambridge
BRYAN, B. (2003.), Physical Environmental Modeling, Visualizati-
on and Query for Supporting Landscape Planning Decisions,
Landscape and Urban Planning, 65: 237259
CASEY, E. S. (1998.), The Fate of Place: A Philosophical History,
University of California Press, Berkeley
CASEY, E. S. (2001.), Between Geography and Philosophy: What
does it mean to be in the Place-World?, Annals of the Asso-
ciation of American Geographers, 91[41]: 135-141 [4]
CLAVAL, P. (2004.), The Languages of Rural Landscapes, u: Eu-
ropean Rural Landscapes: Persistence and Change in a
Globalising Environment, (ur. Palang, H.): 11-41, Springer,
Dordrecht
CIFRI, I.; TRAKO, T. (2008.), Tradicionalni i modernizirani krajo-
lik u Hrvatskoj. Percepcija razliitih tipova ruralnog krajolika,
327
Krajolik kao kul turno na slijee
izlaganje na skupu Landscapes, Identities And Develop-
ment Lisboa/Obidos, Portugal, 1.-5.09.2008. [5]
CHENG, A. S.; KRUGER, L. E.; DANIELS, S. E. (2003.), Place as an
Integrating Concept in Natural Resource Politics: Propositions
for a Social Science Research Agenda, Society and Natural
Resources, 16(2): 85-92 [6]
CHOAY, F. (1978.), Urbanizam utopija i stvarnost, Graevinska
knjiga, Beograd
CLEERE, H. (1996.), The Evaluation of Cultural Landscapes: the
Role of ICOMOS, u: Cultural Landscapes of Universal Value
(ur. von Droste, B.; Plachter, H.; Rssler, M.): 76-84, UNESCO,
Gustav Fischer Verlag, Jena, Stuttgart, New York
COHEN, N. (1999.), Urban Conservation, MIT Press, Cambridge
COSGROVE, D. (1984.), Social Formation and Symbolic Lands-
cape, Croom Helm, London
COSGROVE, D.; DANIELS, S. (1988.), The Iconography of Landsca-
pe, Essays on the Symbolic Representation, Design and Use of
Past Environments, Cambridge University Press, Cambridge
COSGROVE, D. (1997.), Cultural Landscapes, u: Europe: a Mo-
dern Geography, (ur. Unwin, T.): 65-81, Addisson Wesley
Longman, London
COWLEY, J., (2005.), Cultural Landcsape, National Park Service,
Washington
CROWE, S.; MITCHELL, M. (1988.), The Pattern of Landscape, Pac-
kard Publishing, London
CULLEN, G., (1961.), Townscape, Architectural Press, London
DELORT, R.; WALTER, F. (2002.), Povijest europskog okolia, Bar-
bat, Zagreb
DELORT, R.;.KUSTER, H. (2004.), Geschichte der Landschaft in Mi-
tteleuropa. Von Eiszeit bis zur Gegegnwart, u: Cultural Lands-
cape and Land Use, The Nature Conservation - Society Inter-
face, (ur. Dietrich, M.; van der Straaten, J.): 5-16, Dordrecht,
Netherlands
DOWER, M. (1993.), Cultural Landscapes - What are They and
What are Important, u: Cultural Landscape - Historic Lands-
cape, Budapest-Keszthely, 7-11.06.1993: 37-45
DUMBOVI BILUI, B. (2002.), Kulturni krajolik - jedinstvo pri-
rodne i kulturne batine, Graevinar, 54(1): 57-61
DUMBOVI BILUI, B. (2006.), Krajolik eljeznice 19. stoljea u
Zagrebu, u: Grad za 21. stoljee, (ur. Gori, M): 87-95, Dru-
tvo arhitekata, Karlovac
DUMBOVI BILUI, B.; OBAD ITAROCI, M. (2007.), Kulturni
krajolici u Hrvatskoj - identifikacija i stanje zatite, Prostor,
15(2007) 2(34): 260-271
328
DUMBOVI BILUI, B. (2009.), Odreenje pojma kulturno-po-
vijesne cjeline u kontekstu recentne konzervatorske teorije i
prakse, Kvartal, VI (3/4): 88-93
DUMBOVI BILUI, B. (2010.), Zatita krajolika u funkciji odr-
ivog razvitka, Meunarodna radionica Krajolik Hrvatskog
zagorja: prolost, stanje, perspektiveTuheljske Toplice, 21-22.
listopada 2010., Prostor, 18(2010) 2(40): 471-474
DUMBOVI BILUI, B. (2011.), Napredak u primjeni Europske
konvencije o krajolicima i planiranje aktivnosti u razdoblju
2011.-2013. godine, Prostor, 19(2011) 1(41): 267-269
DUNCAN, J.; DUNCAN, N. (1988.), (Re)reading the Landsca-
pe, Environment and Planning, Society and Space 6(2):
18-24
ERMISCHER, G. (2003.), Kulturlandschaft - mehr als ein Mo-
dewort, Berichte zur Denkmalpflege in Niedersachsen,
4/2003: 174-179
ERMISCHER, G. (2004.), Mental Landscape. Landscape as Idea
and Concept, Landscape Research, 29 (4): 171-183
FAIRCLOUGH, G. (1999.), Yesterdays World, Tomorrows Lands-
cape, English Heritage, London
FAIRCLOUGH, G. (2008.), New Heritage - People, Landscape and
Change, u: The Heritage Reader (ur. Fairclough, G.; Harrison,
R; Jameson, J. H.; Schofield, J.): 3-18, London, New York
FISTER, P. (1992.), Prostorska dediina, nova spomenika vred-
nota, Varstvo spomenikov,
34: 27-47
FOWLER, P. (2002.), The Past in Contemporary Society: Then,
Now, Routledge, London
GABRIJELI, P. (1985.), Varstvo in urejanje kulturne krajine,
Ljubljana
GIERYN, T. F. (2000.), A Space For Place In Sociology, Annu Revial
Sociology, 26: 463-496 [7]
GOSDEN, C.; HEAD, L., (1994.), Landscape - A Usefully Ambiguous
Concept, Archaeology in Oceania, 29: 113-116
GUSTAFSON, P. (2001.), Meanings of Place: Everyday Experience
and Theoretical Conceptualizations, Journal of Environ-
mental Psychology, 21: 16-26 [8]
HAYDEN, D. (1997.), The Power of Place: Urban Landscapes as
Public History, The MIT Press, Massachusets
HABER, W. (1995.), Concept, Origin and Meaning of Landscape,
u: Cultural Landscapes of Universal Value, (ur. von Droste,
B.; Plachter, H.; Rssler, M): 38-42, UNESCO, Gustav Fischer
Verlag, Jena, Sttutgart, New York
HEAD, L. (2000.), Cultural Landscapes and Environmental Chan-
ge, Oxford University Press, New York

HOWARD, P. (2003.), Heritage Managment, Interpretation, Iden-
tity, Ashgate Publishing, Hampshire
HUMBOLDT, A. (2010.), Predavanja o kozmosu, Scarabeus na-
klada, Zagreb
JACKSON, J. (1986.), Discovering the Vernacular Landscape, Yale
University Press, New Haven, London
JELLICOE, G.; JELLICOE, S., (1987.), The Landscape of Man, Tha-
mes and Hudson, London
JIVN, G.; LARKHAM, P.J. (2003.), Sense of Place, Authenticity
and Character: a Commentary, Journal of Urban Design,
8 (1): 67-81
JOHNSON, M. (2007.), Ideas of Landscape, University Press,
Oxford
JOKILEHTO, J. (2007.), International Charters on Urban Conser-
vation: Some Thoughts on the Principles expressed in Current
International Doctrine, City & Time, 3 (3): 12-18 [9]
JONES, M., (2003.), The Concept of Cultural Landscape: Discour-
se and Narrativies, u: Landscape Interfaces, Cultural Herita-
ge in Changing Landscapes, (ur. Palang, H.; Fry, G.): 76-89,
Springer, Dordrecht
JURKOVI, S. (1999.), Perceptivne vrijednosti krajobraza Hrvatske
- Studija za vizualno determiniranje krajobraza, u: Krajolik -
sadrajna i metodska podloga krajobrazne osnove Hrvatske:
121-148, Ministarstvo prostornog ureenja, graditeljstva
i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje; Agronomski
fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zavod za ukrasno bilje i
krajobraznu arhitekturu, Zagreb
KEISTERI, T. (1990.), The Study of Changes in Cultural Landscapes,
u: Geographical Society of Finland, Helsinki
KELLY, R. (2001.), The Cultural Landscape, Planning for a Susta-
inable Partnership between People and Place, u: Edited Pa-
pers from a Conference on Cultural Landscapes, Oxford, May
1999: 64-82, ICOMOS UK, London
KLAI, B. (1982.) Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod Matice
Hrvatske, Zagreb
KUAN, A. (1998.), Krajina kot nacionalni simbol, Znanstveno
in publicistino sredie, Ljubljana
LADAN, T. (2000.), Rijei, znaenje, uporaba, podrijetlo, ABC na-
klada, Zagreb
LARKHAM, P. J.; WHITEHAND, J. V. R. (1992.), Urban Landscapes:
International Perspectives, Routledge, London
LEFEBVRE, H. (1991.), The Production of Space, Blackwell, Oxford
LEADER-ELLIOTT, L.; MALTBY, R.; BURKE, M. (2004.), Understan-
ding Cultural Landscapes-Definition [10]
LIPOVAC, N. (2000.), Planning as a Function of Preserving the
Identity of Place, Ph.D. Dissertation, Arhitektonski fakultet
Prilozi
Sveuilita u Zagrebu, College of Environmental Design,
University of California, Berkeley
LIPOVAC, N.; DUMBOVI BILUI, B. (2008.), Prepoznavanje zna-
kova u kulturnom krajoliku - ikoniki kd kulturnog krajolika
umberak-Samoborsko gorje, u: Znakovi pored puta Znak
u zatienom podruju, zbornik radova: 23-41, Budva
LIPOVAC, N.; DUMBOVI BILUI, B. (2011.), Role of Historic and
Contemporary Spatial Accents defining the City Identity: Za-
greb Skyline, 4th IC Hazards on Modern Heritage Impor-
tance of Place, Sarajevo: 694-708
LOTHIAN, A. (1999.), Landscape and the Philosophy of Aestheti-
cs: Is Landscape Guality inherent in the Landscape or in the
Eye of the Beholder?, Landscape and Urban Planning, 44:
177-198, [11]
LOWENTHAL, D. (1997.), European Landscape Transformations.
The Rural Residue, u: Understanding Ordinary Landscapes,
(ur. Groth, P., Bressi T.W.): 180-188, Yale University Press,
New Haven
LYNCH, K. (1974.), Slika jednog grada, Graevinska knjiga,
Beograd
MAGGIA, F.; BASILICO, G. (1999.), Cityscapes, Thames & Hud-
son, London
MAKHZOUMI, J.; PUNGETTI, G. (2008.), Landscape Strategies,
u: Mediterranean Island Landscapes: Natural and Cultural
Approaches (ur. Vogiatzakis, I. N.; Pungetti, G.; Mannion,
A. M.): 325-345, Springer, Heidelberg
MANZO, C.; PERKINS, D. (2006.), Finding Common Ground: The
Importance of Place Attachment to Community Participati-
on and Planning, Journal of Planning Literature, 20: 332-
336 [12]
MARI, M.; GRGUREVI, O. (2007.), Krajobraz suvremena eu-
ropska kretanja, slovenski model i iskustva, stanje u Hrvatskoj,
Prostor, 15(2007) 2(34): 273-281
McDOWELL, S. (2008.), Heritage, Memory and Identity, u: The
Ashgate Research Companion to Heritage and Identity, (ur.
Brian, G.; Howard, P.): 37-54, Ashgate, Aldershot
MELNICK, R. (1984.), Cultural Landscapes: Rural Historic Distri-
cts in the National Park System, National Park Service, US
Department of the Interior, Washington
MELNICK, R. (1985.), Landscape Thinking, Cultural Resources
Management, Technical Bulletin, 8 (1) National Park Ser-
vice, ASLA [13]
MORRIS P.; THERIVEL, R. (1995.), Methods of Environmental Imact
Assessment, UCL Press, London
MCHER, C. A.; BUNCE, R. G. H.; JONGMAN, R. H. G.; KLIJN,
J. A.; KOOMEN, A. J. M.; METZGER, M. J.; WASHER, D. M.
(2003.), Identification and Characterisation of Environments
329
Krajolik kao kul turno na slijee
and Landscapes in Europe, Alterra rapport 832, Alterra,
Wageningen
NAVEH, Z.; LIEBERMANN, A. (1999.), Landscape Ecology: Theory
and Application, Springer, Berlin, Heidelberg, New York
NAVEH, Z. (2001.), Ten Major Premises for a Holistic Concepti-
on of Multifunctional Landscape, Landscape and Urban
Planning, 57: 269-284
NAVEH, Z. (2005.), Epilogue: Toward a Transdisciplinary Science
of Ecological and Cultural Landscape Restoration, Restora-
tion Ecology, 13 (1): 228234
NEWMAN, R. (2004.), Industrial Rural Settlements: Genesis, Cha-
racter and Context, u: The Archaeology of Industrialization,
(ur: Barker, D.; Cranstone, D.): 36-45, Manley Publishing,
Leeds
NORBERG-SCHULZ, C. (1975.), Egzistencija, prostor i arhitektura,
Graevinska knjiga, Beograd
NORBERG-SCHULZ, C. (1982.), Genius Loci - Landschaft, Leben-
sraum, Baukunst , Klett-Cotta Verlag, Hamburg
OBAD ITAROCI, M. (1992.), Hrvatska parkovna batina, zatita
i obnova, kolska knjiga, Zagreb
OBAD ITAROCI, M.; DUMBOVI BILUI, B.; BOJANI OBAD
ITAROCI, B. (2009.) Il Paesaggio culturale della costa orien-
tale del Mare Adriatico Identificazione dei paesaggi culturali
lungo la Costa Croata, u: Pugla/Corf Comparazioni tipo-
logiche e morfologiche per la conoscenza e la valorizzazione
dei beni culturali e paesaggistici della regione mediterranea
basso adriatica, (ur: Neglia, G. A., Stella, M.); 57-71, Polite-
cnico di Bari Facolt di Architettura, Bari
OBAD ITAROCI, M.; DUMBOVI BILUI, B.; BOJANI OBAD
ITAROCI, B. (2011.), Znaaj i ouvanje krajolika u prostor-
nom ureenju, u: Perspektive prostornog razvoja Republike
Hrvatske, (ur. Butijer, S., Maga, B., Obad itaroci, M.; Knifi
Schaps, H.; TURNEK, M.): 65-75, Ministarstvo zatite okoli-
a, prostornog ureenja i graditeljstva, Zagreb
PALANG, H. (2004.), European Rural Landscapes: Persistence and
Change in a Globalising Environment Springer, Kluwer Aca-
demic Publisher, Dordrecht
PALANG, H.; FRY, G. (2003.), Landscape Interfaces, Cultural He-
ritage in Changing Landscapes, Kluwer Academic Publis-
hers, Dordrecht
PALANG, H. (2003.), Landscape interfaces: Introduction. u: Lands-
cape Interfaces: Cultural Heritage in Changing Landscapes,
(ur. Palang, H.; Fry, G.):1-14, Kluwer Academic Publishers,
Dordrecht
PANNELL, S. (2006.), Reconciling Nature and Culture in a Global
Context: Lessons from the World Heritage List, James Cook
University, Cairns
330
PEDROLI, B. (2000.), Landscape - Our Home, Lebensraum, Lands-
chaft, Essays on the Culture of the European Landscape as a
Task, Indigo, Stuttgart
PENDELBURY, J. (2009.), Conservation in the Age of Concensus,
Routledge, Abingdon, Oxon
PERALTA, E.; ANICO, M. (2009.), Heritage and Identity, Abing-
don, Oxon
PHILLIPS, A. (1995.), Cultural Landscapes: an IUCN Percpective,
u: Cultural Landscapes of Universal Value, (ur. von Droste,
B.; Plachter, H.; Rssler, M.): 380-92, Fischer Verlag, Jena,
Stuttgart, New York
PHILLIPS, A. (1998.), The Nature of Cultural Landscapes - A Na-
ture Conservation Perspective, Landscape Research, 23(1):
21-38
PHILLIPS, A. (2002.), Management Guidelines for IUCN Category
V Protected Areas, Protected Landscapes/Seascapes, IUCN
Gland, Switzerland, Cambridge
PLACHTER, H. (1995.), Functional Criteria for the Assessment of
Cultural Landscape, u: Cultural Landscapes of Universal Va-
lue, (ur. von Droste, B.; Plachter, H.; Rssler, M.): 26-31, Fis-
cher Verlag, Jena, Stuttgart, New York
PORTEAUS, J. D. (1996.), Environmental Aesthetics: Ideas, Politics,
and Planning, Routledge, New York
POTSCHIN, M. (2002.), Landscape Ecology in Different Parts of the
World, u: Development and Perspectives in Landscape Eco-
logy - Conceptions, Methods and Applications, (ur. Bastian,
O;. Steinhardt, U.): 38-47, Springer, Dordrecht
PRESSOUYRE, L. (2007.), Introduction u: ICOMOS International
Day for Monuments and Sites-Cultural Landscapes, Annual
Report (ur. Zangheri, L.) ICOMOS, Roma [14]
PRIEUR, M. (2002.), Legal Provisions for Cultural Landscape Pro-
tection in Europe, u: Cultural Landscapes the Challenge for
Conservation: 150-156, World Heritage Papers 7, Ferrara
PRINZ, A. M.; WRBKA, T.; REITER, K., (2010.), Landscape Change
in the Seewinkel: Comparisons among Centuries, u: Lands-
cape Modelling, Geographical Space, Transformation and
Future Scenarios, (ur. Andel, J.): 123-132, Springer, Zurich
PROSHANSKY, H. (1978.), The City and Self-Identity, Environ-
ment and Behavior, 10(2): 147-169
RATZEL, F. (1901/1902.), Die Erde und das Leben, Leipzig [15]
RELPH, E. (1976.), Place and Placelessness, Pion Lt., London
RSSLER, M. (1999.), Linking Nature and Culture: World Heritage
Cultural Landscapes
u: Cultural Landscapes: the Challenges of Conservation: 10-15,
UNESCO, Paris

ROWNTREE, L. B. (1996.), The Cultural Landscape Concept in
American Human Geography, u: Concept in Human Geo-
graphy (ur. Earle, C.; Mathewson, K.; Kenzer, M. S.): 127-159,
Rowman & Littlefield, Lanham
SAMPSON, K. A.; GOODRICH, C. G. (2009.), Making Place: Identity
Construction and Community Formation through Sense of
Place in Westland, New Zealand, Society and Natural Re-
sources, 22: 901-904 [16]
SAUER, C. O. (1925.), The Morfology of Landscape, Publications
in Geografy, 2(2): 19-53
SCHAMA, S. (1995.), Landscape and Memory, Harper Collins,
London
SIRISRISAK, T.; AKAGAWA, N. (2007.), Cultural Landscape in the
World Heritage List: Understanding on the Gap and Catego-
risation, City and Time, 2(3): 12-17 [17]
SLUKAN, M. (2000.), Kartografski izvori za povijest Triplex Confi-
niuma, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb
SPENCER, D. (2010.), Roman Landscape: Culture and Identity,
Cambridge University Press, Cambridge
STEINWENDER, A.; GUNDACKER C.; WITTMANN, K. J. (2008.),
Objective versus Subjective Assessments of Environmental
Quality of Standing and Running Waters in a Large City,
Landscape Environment Plan, 84: 116-26 [18]
STORELLI, C. (2003.), The City as Heritage, Naturopa, 100: 8 [19]
SMITH, L. (2006.), Uses of Heritage, Routledge, London
TRESS, B.; TRESS, G.; FRY, G.; OPDAM, P. (2006.), From Landsca-
pe Research to Landscape Planning, Aspects of Integration,
Education and Application, Spriger, Dordrecht
TILLEY, C. (1992.), A Phenomenology of Landscape: Places, Paths
and Monuments, Oxford, Berg
TIRAA, A. (2006.), Raui in the Cook Islands - todays context in Ra-
rotonga, Traditional Marine Resources Management and
Knowledge Information Bulletin, 19: 11-15 [20]
HICKS, N. (1998.), Environmental Protection in the Age of Econo-
mics - The Niue Experience, Journal of South Pacific Law,
3 (2) [21]
UNWIN, T. (1992), Atlas of the European Cultural Landscape, u:
International Collocvium on Agricultural Landscape of Euro-
pe, Central Bord of National Antiquittie, Stockholm
UNWIN, T. (1994.), Atlas of World Development, Chichester,
Wiley
UNWIN, T.; NASH, B. (1992.), Township Boudaries: Theoretical
Considerations and Analytical Implications, u: The Transfor-
mation of the European Rural Landscape: Methodological
Issues and Agrarian Change 1770-1914, (ur. Verhoeve, A.;
Prilozi
Vervloet, J.): 116-127, Tijdschrift van de Belgische Vereni-
ging voor Aardrijkskundige Studies
URBANC, M. (2002.), Kulturne pokrajine v Sloveniji, Narodna za-
loba, Ljubljana
von DROSTE, B.; PLACHTER, H.; ROSSLER, M. (1995.), Cultural
Landscapes of Universal Value, Fischer Verlag, Jena
*** (1973.), Westermann Lexikon der Geographie, Georg Wester-
mann Verlages von Dr. Wolf Tietze, Braunschweig
*** (1999.a), Krajolik sadrajna i metodska podloga Krajobra-
zne osnove Hrvatske, Ministarstvo prostornog ureenja,
graditeljstva i stanovanja, Zavod za prostorno planiranje;
Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zavod za bilje
i krajobraznu arhitekturu
Literatura uz tipoloku podjelu krajolika
ALEXANDER, C.; ISHIKAWA S.; SIVERSTEIN, M., (1977.), A Pattern
Language, Towns, Building, Construction, Center for Envi-
ronmental Structure, Berkeley
ALDRED, O.; FAIRCLOUGH, G. (2003.), Historic Landscape Cha-
racterisation: Taking Stock of the Method, English Heritage
/ Somerset County Council, London
ANTROP, M. (2000.a), Background Concepts for Integrated
Landscape Analysis, Agricultural Ecosystem Environment,
77(2000): 1728
ANTROP, M. (2000.b), Changing Patterns in the Urbanized Co-
untryside of Western Europe, Landscape Ecology, 15(3):
257270
ANTROP, M. (2005.), Why Landscapes of the Past are important
for the Future, Landscape and Urban Planning, 70(1/2):
21-34
BELL, S. (1999.), Landscape: Pattern, Perception and Process, E
& FN Spon, London
BELL, S. (2004.), Elements of Visual Design in the Landscape, Ro-
utledge, London
BINTLIFF, J. (1982.), Settlement Patterns, Land Tenure and Social
Structure a Diachronic Model [22]
BINTLIFF, J. (2003.), Settlement Patterns and Landscapes, u: An-
cient Europe 8000 B.C.-A.D.1000: Encyclopedia of the Barba-
rian World, (ur. Bogucki, P.; Crabtree, P.): 55-65, Cengage
Learning, Gale [23]
BHLER, W.; HEINZ, G.; SCHERER, Y.; SIEBOLD, M. (1999.), Topo-
graphic Information in Cultural and Natural Heritage Visua-
lization and Animation, Institut for Spatial Information and
Surveying Technology, Volume 1, Mainz [24]
CARMAN, D. (2007.), Isnt Time for an Approach to Landscape,
Townscape and Coastal Seascape Assessment on which
Everyone agrees?, LCN News, Issue 25: 8-11 [25]
331
Krajolik kao kul turno na slijee
CLARK, J. (2003.), Historic Landscape Characterisation: National
Review of Applications and Uses, English Heritage, London
CLARK, J. (2005.), Historic Landscape Characterisation, A Nati-
onal Programme, Conservation bulletin Issue 47: 20-21
CLARK, J.; DARLINGTON, J.; FAIRCLOUGH, G. (2004.), Using
Historic Landscape Characterisation, Lancashire County
Council, English Heritage, London
COHEN, H.; LEFEBVRE, C. (2005.), Bridging the Category Divide, u
Handbook of Categorization in Cognitive Science, (ur. Cohen,
H.; Lefebvre, C.): 2-15, Elsevier, Oxford, London
CHUMAN, T.; ROMPORTL, D. (2010.), Multivariate Classificati-
on Analysis of Cultural Landscapes: An Example from the
Czech Republic, Landscape and Urban Planning, 98, 3-4:
200-209.
DELORT, R.; KSTER H. (2004.), Geschichte der Landschaft in
Mitteleuropa - Von Eiszeit bis zur Gegegenwart, u: Cultural
Landscape and Land Use, (van der Straaten, J.): 8-13, The
Nature Conservation - Society Interface, Dordrecht
DORNER, B.; LERTZMAN, K.; FALL, J. (2002.), Landscape Pattern
in Topographically Complex Landscapes: Issues and Tech-
niques for Analysis, Landscape Ecology, 17/8: 729-742 [26]
DVOK, M. (1916.), Katechismus der Denkmalpflege, Wien
DYSON-BRUCE, L. (2003.), Historic Landscape Assessment - The
East of England Experience, Paper Product to GIS Delivery,
Journal of GIS in Archeology, Volume 1: 63-72
EDE, J.; DARLINTON, J. (2002.), Lancashire, Historic Landscape
Characterisation Programme, English Heritage, Lancashire
County Council
EDE, J.; DARLINGTON, J. ( 2003.), Historic Landscape Chara-
cterisation, Taking Stock of the Method, English Heritage,
London
EDE, J.; FAIRCLOUGH, G. (2004.), Using Historic Landscape Cha-
racterisation, English Heritage, London
FAIRCLOUGH, G. (1999.a), Historic Landscape Characterisation:
u Historic Landscape Characterisation: The State of the Art,
(ur. Fairclough, G.): 6-23, English Heritage, London
FAIRCLOUGH, G. (1999.b), Historic Landscape Characterisation:
The State of Art, English Heritage, London
FAIRCLOUGH, G. (2001.), Boundless Horizons: Historic Landscape
Characterisation, Conservation Bulletin, Issue 40: 23-26
FORMAN, R. T. T.; GODRON, M. (1986.), Landscape Ecology, Wi-
ley, New York
GROOM, G. (2005.); Methodological Review of Exiting Classifica-
tions, u: European Landscape Character Areas, Typologies,
Cartography and Indicators for Assessment of Sustainable
332
Landscapes, (ur. Wascher, D. M.): 32-45, Alterra Report,
Landscape Europe, Wageningen
GIERYN,T. F. (2000.), A Space for Place in Sociology, Annu Review
Sociology, 26: 463-496 [27]
GRENVILLE J.; FAIRCLOUGH, G. (2005.), Characterisation, Intro-
duction, Conservation Bulletin, Issue 47: 2-3
GUSTAFSON, P. (2001.), Meanings of Place: Everyday Experience
and Theoretical Conceptualizations, Journal of Environ-
mental Psychology, 21: 15-19 [28]
HERRING, P. (1997.), Historic Landscape Character Mapping in
Cornwall, u: Making English Landscapes, (ur. Barker K.; Dar-
vill T.): 89-94, Oxbow-Monograph, Oxford
HERRING, P. (1998.), Cornwalls Historic Landscape: Presenting a
Method of Historic Landscape Character Assessment, Truro,
Cornwall
HILL, M.; BRIGGS, J.; MINTO, P.; BAGNALL, D.; FOLEY, K.; WI-
LLIAMS, A. (2001.), Guide to Best Practice in Seascape As-
sessment, Countryside Council for Wales, Brady Shipman
Martin, University College Dublin, The Marine Institute,
Dublin
JESCHKE, P. ( 1995.), Austrian Cultural Landscape, Methodologi-
cal Aspects for an Inventory , u: Cultural Landscape of Uni-
versal Value, ( ur. von Droste, B.; Plachter, H.; Rssler, M):
324-332, UNESCO, Fischer Verlag, Jena
KINDLER, A. (2005.),Geo-spatial Cross-analysis of LANMAP2 and
National Aproaches, u: European Landscape Character Areas
Typologies, Cartography and Indicators for the Assessment
of Sustainable Landscapes, (ur. Wascher, D. M.): 48-57, Al-
terra, Wageningen
KIESOW, G. (1988.), Identitt Authentizitt Originalitt, Deut-
sche Kunst und Denkmalpflege, 46: 113-118
LANG, S.; BLASCHKE, T. (2010.), Analiza krajolika pomou GIS-a,
ITD Gaudeamus, Poega
MARUI, J.; JANI, M. (1998.), Regional Distribution of Lands-
cape Types in Slovenia: Methodological Bases, Ministrstvo za
okolje in prostorno planiranje, dravni ured za prostorno
planiranje, Ljubljana
MARUI, J. (1998.), Regionalna razdelitev krajinskih tipov v Slo-
veniji - Metodoloke osnove, Intitut za krajinsko arhitektu-
ro, Biotehnika fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana
MEEUS, J. H. A. (1995.), Landscapes, u: Europes Environment, (ur.
Stanners, D.; Bourdeau, P.):172-189, The Dobris Assessment
EEA, Copenhagen
MELNICK, R. (1985.), Landscape Thinking, Cultural Resources Ma-
nagement, Technical Bulletin, Volume 8 (1), National Park
Service, ASLA [29]

MEEUS, J. H. A. (1995.), Pan-European landscapes, Landscape
and Urban Planning, 31:57-79.
MEEUS, J. (1995.), Landscapes, u: Europe,s Environment (ur.
Stanners, D.; Bourdeau, P.): 172-189, The Dobris Asse-
ssment EEA, Copenhagen
MITCHELL, W. J. T. (2002.), Landscape and Power: Space, Place
and Landscape, University of Chicago Press, Chicago
MCHER, C. A.; BUNCE, R. G. H.; JONGMAN, R. H. G.; KLIJN, J. A.;
KOOMEN, A. J. M.; METZGER, M. J.; WASCHER, D. M. (2003):
Identification and Characterisation of Environments and
Landscapes in Europe, Alterra-rapport 832, Wageningen
MCHER, C. A.; WASCHER, D. M.; KLIJN, J. A.; KOOMEN, A. J.
M.; JONGMAN, R. H. G. (2006.), A new European Landscape
Map as an Integrative Framework for Landscape Character
Assessment, u: Landscape Ecology in the Mediterranean: In-
side and Outside Approaches, (ur. Bunce, R.G.H.; Jongman,
R.H.G.): 233-243, IALE Publication Series 3, Faro
MCHER, C. A.; GARCIA-FECED, C.; PEREZ-SOBA, M.; WASCHER,
D. M. (2005.), Landscapes of Europe, u: Landscape Character
Areas - Places for Building Sustainable Europe, (ur. Perez-So-
ba, M.; Wascher, D.); 68-79, Information Press, Oxford
MCHER, S.; WASCHER D., (2007.), European Landscape Chara-
cterisation u: Europes Living Landscapes, Essays on Exploring
our Identity in the Countryside, (ur. Pedroli, B.; van Doorn, A.;
de Blust, G.; Paracchini, M. L.; Wascher, D.; Bunce, F.):127-
139, Landscape Europe/KNNV
MCHER, C. A.; KLIJN, J.A.; WASCHER, D. M.; SCHAMINE, J. H. J.
(2010.), A new European Landscape Classification (LANMAP):
A transparent, flexible and user-oriented Methodology to
distinguish Landscapes, Ecological Indicators, 10: 87-103
OGRIN, D. (1997.), Slovenske krajine, Dravna zaloba Slove-
nije, Ljubljana
PARSONS, B.; WHITE, P. (2009.), Historic Landscape Character
Assessment, Wessex Archaeology, Cultural Heritage and
Archeology, Volume 3, South Devon
PREZ-SOBA, M.; WASCHER, D. M. (2005.), Landscape of Europe.
Landscape Character Areas - Places for Building a Sustainable
Europe, Alterra Wageningen
RICHLING, A. (1989.), System of Landscape Classification in Po-
land, u: Landscape Classification, (ur. Mazr, E.): 102-11, Slo-
vak Academy of Sciences, Bratislava
RIEGL, A. (1903.), Der moderne Denkmalkultus - Sein Wesen und
seine Entstehung, Wien, Leipzig
ROGER, T. M. (2004/5.), Urban Characterisation, Improving Met-
hodologies, Conservation bulletin, 47:11
ROGER, T. M. (1997.), Conservation Areas Legislation, Conser-
vation Area Appraisals: Defining the Special Architectural
Prilozi
or Historic Interest of Conservation Areas, English Heritage,
London
ROGGE, E.; NEVENS, F.; GULINCK, H. (2007.), Perception of Rural
Landscapes in Flanders: Looking beyond Aesthetics, Lands-
cape and Urban Planning, 82:159-174
SAMUELS, I.; CLARK, J. (2008.), Character and Identity - Towns-
cape and Heritage Appraisals in Housing Market Renewal
Areas, English Heritage and the Commission for Archite-
cture and the Built Environment [30]
SWANWICK, C. (2002.), Landscape Character Assessment: Gui-
dance for England and Scotland, Department of Landscape,
University of Sheffield, Land Use Consultants [31]
SWANWICK, C. (2004.), The Assessment of Contryside and Lands-
cape Character in England, u: Countryside Planning - New
Approaches to Managment and Conservation, (ur. Bishop,
K.; Philips, A.): 109-124, Earthscan, London
SZERENCSITS, E. ( 1999.), Cultural Landscape - Type Series and
Groups of Austria, Land Use Policy, 21: 307-320 [32]
TROLL, C. (1939.), Luftbildplan and Ecological Soil Research,
Magazine of the Society for Geography to Berlin (7/8):
241-298
THOMAS, R. M. (2005), Urban Characterisation - Improving Met-
hodologies, Conservation bulletin 47: 12-14
THROSBY, D. (2003.), Determining the Value of Cultural Goods:
How much (or how little) does Contingent Valuation tell us?,
Journal of Cultural Economics, 27: 275285
van EETVELDE,V.; ANTROP, M. (2004.), Analyzing Structural and
Functional Changes of Traditional Landscape - Two Examples
from Southern France, Landscape and Urban Planning,
67: 79-95 [33]
van EETVELDE, V.; ANTROP, M. (2009.a), Landscape Identificati-
on and Assesment, Examples of Belgium, Land Use Policy,
26 (4): 90-91 [34]
van EETVELDE, V.; ANTROP, M. (2009.b), Integrating Cultural
Themes in Landscape Typologies, u: European Landscapes
and Lifestyles: The Mediterranean and Beyond, (ur. Roca, Z.;
Spek, T.; Terkenli, T.; Plieninger, T.; Hchtl, F.): 12-19, Edies
Universitrias Lusfonas, Lisbon [35]
WASHER, D. M. (2005.), European Landscape Character Areas
Typologies, Cartography and Indicators for the Assessment
of Sustainable Landscapes, Alterra rapport No. 1254. Al-
terra, Wageningen
WASCHER, D.; PREZ-SOBA, M. (2004.), Learning from Transfron-
tier Landscapes, Alterra-report 964, Wageningen [36]
WILLIAMS, D. R.; STEWART, S. I. (1998)., Sense of Place an exlusive
Concept that is finding a Home in Ecosystem Management,
Journal of Forestry, 18: 12-15 [37]
333
Krajolik kao kul turno na slijee
WRBKA, T. (1996). Die sterreichische Kulturlandschaftskartie-
rung als Grundlage
naturschutzfachlicher Erhebungen und Bewertungen, Sauteria,
8: 293-304
WRBKA, T.; ERB, K.-H.; SCHULZ, N.; PETERSEIL, J.; HAHN, C.;
HABERL, H. (2004.), Linking Pattern and Process in Cultural
Landscapes. An empirical Study based on spatially
explicit Indicators, Land Use Policy, 21: 28-306
*** (2001.a), Guide to Best Practice in Seascape Assessment, Co-
untryside Council for Wales, Bangor; Brady Shipman Mar-
tin, Dublin; University College Dublin [53]
*** (2009.a), GIS Data Layer Design and Creation Guidelines, NPS,
US Department for Interior, Washington [38]
*** (2009.b), Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih
krajobraza Dalmacije, za podruje otoka Vis i Bievo, Agro-
nomski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Oikon, d.o.o.
Zagreb
*** (2011.a) Krajobrazna osnova Grada Zagreba, 1. etapa Stra-
teke smjernice za zatitu karaktera opih krajobraznih po-
druja Grada Zagreba, Agronomski fakultet Sveuilita u HICKS, N. (1998.), Environmental Protection in the Age of Econo-
Zagrebu, Zavod za ukrasno bilje i krajobraznu arhitekturu
i Oikon, d.o.o., Zagreb
Literatura uz vrjednovanje
i zatitu krajolika
AGNOLETTI, M. (2006.), The Conservation of Cultural Landscapes,
CABI Publishing, Mauro
ARAOZ, G. (2009.), Protecting Heritage Places Under the New
Heritage Paradigm & Defining its Tolerance for Change: a
Leadership Challence for ICOMOS, La Valletta [39]
BUCKINGHAM, S. (2009.), Conservation Areas and the Future:
Heritage Protection Reform, Conservation Bulletin, Issue
62: 10-12
BIRNBAUM, C. A. (1994.), Protecting Cultural Landscapes:
Planning, Treatment and Management of Historic Lands-
capes, Preservation Briefs 36, US Department of the Interior,
National Park Service, Washington
BIRNBAUM, C. A. (1993.), Focus on Landscape Preservation, Na-
tional Trust for Historic Preservation, Historic Preservation
Forum 7(3), Washington
BLUESTONE, D.; KLAMER, A.; THROSBY, T.; MASON, R. (1999.),
The Economics of Heritage Conservation: A Discussion, The
GCI Newsletter 14.1(1999): 9-11
BRANDI, C. (1963.), Teoria del restauro, Roma (prevedeni
odabrani tekstovi skripta Hrvatskoga restauratorskog
zavoda)
334
COLEMAN, V. (2003.), Cultural Landscapes Charette Backgro-
und Paper, NSW Heritage Office
de la TORRE, M.; MANSON, R. (2002.), Assessing the Values of
World Heritage, Research report, The Getty Conservation
Institute, Los Angeles
FISTER, P. (2011.), Basic Aims and New Tasks of Urban Renovation,
u: Modeli upravljanja procesima obnove i razvoja povijesnih
gradova, Primjer Ivani-Grada: mogunosti revitalizacije i
obnove starog Ivania, (ur. Boi, N; Dumbovi Bilui, B.):
17-23, Zbornik radova meunarodnog znanstveno stru-
nog skupa, Ivani-Grad 11.11.2011.
FEILDEN, B. M.; JOKHILETO, J. (1992.), Management Plans for
World Heritage Sites, UNESCO, Paris, ICCROM, Rome
FEILDEN, B. M.; JOKILEHTO, J. (1998.), Management Guidelines
for World Cultural Heritage Sites ICCROM, Rome, UNESCO,
Paris
FREY, B. (1997.), The Evaluation of Cultural Heritage: Some Criti-
cal Issues, u: Economic Perspectives on Cultural Heritage, (ur.
Hutter, M.; Rizzo, I.): 126-137, Macmillan, London
mics - The Niue Experience, Journal of South Pacific Law,
3 (2):18-23.
HUDOKLIN, J. (1998.), Usmeritve za urejanje izjemnih krajin v
Sloveniji, Acer d.o.o., Novo mesto
JOKILEHTO, J. (2006.), International Charters on Urban Conser-
vation: Some Thoughts on the Principles Expressed in Current
International Doctrine, City & Time, 3(3): 2-5
JOKILEHTO J. (2006.), World Heritage: Defining the Outstanding
Universal Value, City & Time 2(2): 1-5 [40]
JONES, M. R. H. (2007.), Landscape, Law and Justice: Concepts
and Issues - A Preliminary Overview u: European Landscapes
and Lifestyles: The Mediterranean and Beyond, (ur. Roca, Z.;
Spek, T.; Terkenli, T.; Plieninger, T.; Hchtl, F.) Edies Uni-
versitrias Lusfonas, Lisbon [41]
KERR, J.S. (2000.), Conservation Plan: A Guide to the Preparation
of Conservation Plans for Places of European Cultural Signi-
ficance, National Trust of Australia, Sydney
KROUPA, P. (2007.), The Idea of Heritage Values: Czech Experien-
ce u: Values and Criteria in Heritage Preservation, Firenca,
01. - 05. 03. 2007. [42]
LISITZIN, K.; STOVEL, H. (2002.), Training Challenges in the Ma-
nagement of Heritage Territories and Landscapes, u: Cultural
Landscapes: the Challenges of Conservation World Heritage:
33-45, UNESCO, Ferrara
MANSON, R. (2002.), Assessing Values in Conservation Planning:
Methodological Issues and Choices, u: Assessing the Values

of Cultural Heritage, (ur. de la Torre, M.): 5-31, The Getty
Conservation Institute, Los Angeles
MELNICK, R. (2000.), Preserving Cultural Landscapes in America,
JHU Press, Baltimore
PETZET, M. (2009.), International Principles of Preservation, ICO-
MOS, Bler Verlag, Berlin
SELMAN, P. (2004.), Community Participation in the Planning
and Management of Cultural Landscapes, Journal of En-
vironmental Planning and Management, 47 (3): 365-392
RIEGL, A. (1982.), The Modern Cult of Monuments: Its Character
and its Origins, u: Oppositions 25: 2150
STEPHENSON, J. (2008.), The Cultural Values Model: An Integra-
ted Approach to Values in Landscapes, Landscape and Ur-
ban Planning, 84: 127-139
STOVEL, H. (2007.), Effective Use of Authenticity and Integrity
as World Heritage Qualiifying Conditions., City & Time, 2
(3): 21-36 [43]
TAYLOR, K.; LENNON, J. (2011.), Managing Cultural Landscapes
(Key Issues in Cultural Heritage) Routledge, London
VENTURA, P. (2008.), Assessment of the Landscape Quality Inc-
luding the Historical Heritage in Italy [44]
WINTER, I. (2000.), Social Capital and Public Policy in Australia,
Australian Institute of Family Studies, Melbourne
*** (1987.), Protected Landscapes- Experience Around the World,
International Union for the Conservation of Nature and
Natural Resources, IUCN, Gland, Cambridge
*** (1993.a), Evaluation of Tongariro National Park, UNESCO [45]
*** (1994.a), Operational Guidelines for the Implementation of
the World Heritage Convention, UNESCO World Heritage
Centre, Paris [46]
*** (1994.b), Guidelines for Protected Area Management Catego-
ries, IUCN, Gland, Switzerland, Cambridge, U.K.
*** (1995.a), Architectural Heritage of the Council of Europe, Re-
comendation No.R (95)3
*** (1995.b), Landscape Areas as Part of Landscape Policies [47]
*** (1996.a), Guide to Good Practice on Using the Register of
Landscapes of Historic Interest in Wales in the Planning and
Development Process, Welsh Office Circular 60/96
*** (1999.b) Operational Guidelines for the Implementation of
the World Heritage Convention, UNESCO Intergovernmen-
tal Committee for the Protection of the World Cultural and
Natural Heritage World Heritage Centre, Paris [48]
*** (1999.c), General Guidelines for Identifying and Evaluating
Historic Landscapes, Environmental Program, NPS, California
Department of Transportation, Sacramento [49]
Prilozi
***(1999.d), Guidelines for the Use GIS in Cultural Resource, GIS
and Cultural Resources Managment. A Manual for Heritage
Managers [66]
*** (2000.a) Guiding Principles and Operational Policies, Part II
Activity Policies: National Historic Sites, Parks Canada [50]
*** (2000.b), Guidance on the Assessment of the Natural Qua-
lities of Cultural Landscapes, Evaluation of Cultural Lands-
capes Nominated for Inclusion on the World Heritage List,
IUCN [51]
*** (2000.c), Agenda 2000, CEMAT, European Commission [52]
*** (2003.a), Cultural Landscapes: the Challenges of Conservati-
on World Heritage, Shared Legacy, Common Responsibility,
Associated Workshops, 11-12 November 2002, UNESCO,
Ferrara [54]
*** (2003.b), Envinronmental Sustainable Urban Development,
Regional Environmental Centre for Central and Eastern
Europe [55]
*** (2003/4.), European Rural Heritage, Observation Guide, Co-
uncil of Europe, Conference of Ministers responsible for
Spational/Regional Planning CEMAT, Council of Europe
Publishing, Strasbourgh
*** (2005.a), Valuing the Priceless: The Value of Heritage Prote-
ction in Australia, Research Report 2, Heritage Chairs and
Officials of Australia and New Zealand, Sydney [56]
*** (2005.b), Landscapes for urban, suburban and peri-urban
areas, Workshops for the implementation of the Europe-
an Landscape Convention, COE, 16-17.06.2005, Cork [57]
*** (2005.c), Prostorsko nartovanje, projektiranje in varstvo oko-
lja, ACER d.o.o., Novo Mesto
*** (2005.d), Operational Guidelines for the implementation of
the World Heritage Convention, UNESCO, Intergovernmen-
tal Committee for the Protection of the World Cultural
and Natural Heritage, World Heritage Centre, Paris [58]
*** (2006.a), Convention Concerning the Protection of the Wor-
ld Cultural and Natural Heritage, UNESCO, World Herita-
ge Committee, 30th Session, Vilnius, Lithuania, 8-16.06.
2006, Paris [59]
*** (2006.b), Evaluation of World Heritage Nominations:Guideli-
nes for Reviewers of Cultural Landscapes - The Assessment of
Natural Values in Cultural Landscapes, IUCN [60]
*** (2008.a), Conservation principles, Policies and Guidance for
the sustainble Managment of the historic Environment, En-
glish Heritage [61]
*** (2008.b), Zavarovana obmoja v Sloveniji, Ministarstvo za
okolje in prostor, Ljubljana
*** (2008.c), Operational Guidelines for the implementation of the
World Heritage Convention, UNESCO, Intergovernmental
335
Krajolik kao kul turno na slijee
Committee for the Protection of the World Cultural and
Natural Heritage, World Heritage Centre, Paris [62]
*** (2008.d), Guidelines for the Implementation of the European
Landscape Convention, COE, CEP-CDPATEP [63]
*** (2008.e), England,s Historic Seascapes, Historic Seascape
Characterisation (HSC), National HSC Method Statement,
English Heritage, Cornwal County Council [64]
*** (2010.a), Basic text 1970-2010., Territory and Landscape, No 3,
Council of Europe, Conference of Ministers responsible for
Spational/Regional Planning (CEMAT), Council of Europe
Publishing, Strasbourg
*** (2010.b), Planning for the Historic Environment: Historic En-
vironment, Planning Practice Guide, English Heritage [65]
*** (2011.b), Operational Guidelines for the implementation of
the World Heritage Convention, UNESCO, Intergovernmen-
tal Committee for the Protection of the World Cultural
and Natural Heritage, World Heritage Centre, Paris [66]
*** (2011.c) Common Agricultural Policy, CAP, European
Commission [67]
Literatura uz istraivanje
krajolika umberka
ABODI, .; PREDOVI, M. (1967.), Krievaki biskup Julije Dro-
hobecki u umberku, umberaki kalendar, Zagreb
ADAMEK, J. (1975.), Povijest trgovita i vlastelinstva Jastrebar-
sko, Kaj, 8: 23-31
ADAMEK, J. (1980.), Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15.
do kraja 17. stoljea, Zagreb
ADAMEK, J.; KAMPU, I. (1976.), Popisi i obrauni poreza u Hr-
vatskoj u XV i XVI stoljeu, Zagreb,
ANTONI, O.; KUAN, V.; JELASKA, S. D.; BUKOVEC, D.; KRIAN,
J.; BAKRAN-PETRICIOLI, T.; GOTTSTEIN-MATOEC, S.; PER-
NAR, R.; HEIMOVI, .; JANEKOVI, I.; GRGURI, Z.; HATI,
H.; MAJOR, Z.; MRVO, D.; PETERNEL, H.; PETRICIOLI, D.;
TKALEC, S. (2005.), Kartiranje stanita Republike Hrvatske
(2000 -2004.), Zagreb
ANTOLJAK, S. (1939.), Katolike upe u francuskoj Hrvatskoj go-
dine 1811., Croatia Sacra, Arkiv za crkvenu poviest Hrva-
ta, 4: 23-29
BARLE, J. (1903.a), Popis pukih kola u uoj Hrvatskoj god. 1774.,
Prosvjeta, 11(8): 259-262
BARLE, J. (1903.b), Zagrebaki arhiakonat do godine 1642., Ka-
toliki list, 2: 14-21
BIANI, R. (1951.), Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji,
Zagreb
336
BUTURAC, J. (1984.), Popis upa zagrebake biskupije 1334 i 1501.
godine, u: Starine 59, JAZU, Zagreb
BOGNAR, A. (1999.), Geomorfoloka regionalizacija Hrvatske,
Zagreb
CUVAJ, A. (1910.), Graa za povijest kolstva u Hrvatskoj i Slavo-
niji, knjige I,II,III,IV, Zagreb
CVITANOVI, . (1984.), Nacrti za gradnju crkva u Krajini, u: Voj-
na krajina: 87-98, Centar za povijesne znanosti Sveuilita
u Zagrebu, Zagreb
CVITANOVI, . (1985.), Sakralna arhitektura baroknog raz-
doblja, Zagreb
ELAP, L., (1957.), Kuna zaduga u Vojnoj granici, Zadruni ar-
hiv, 5: 5-18
UK, J. (1942.), Zagrebaka upanija oko 13.stoljea, Zagreb
UKOVI, L. (1993.), Prapovijesne gradine karlovakog kraja,
Izdanja HAD,16: 163-164
UKOVI, L.; TEAK GREGL, T. (1994.), Ozalj, katalog izlobe,
Muzej Grada Ozlja, Ozalj
DEMIAN, J. A. (1810.), Statische Darstellung der Illirischen Pro-
vinzen, Tbingen
DESPOT, M. (1962.), Pokuaji manufakture u graanskoj Hrvat-
skoj u XVIII. st., Zagreb
DESPOT, M. (1956.), Osredek njegov postanak i razvoj u sklopu
ekonomskog i politikog razvoja Hrvatske u 19. st., Disertacija
na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu
DESPOT, M. (1970.), Industrija graanske Hrvatske 1860-1870.,
Zagreb
DUGAKI, Z. (1949/1950.), umberaka gora, Geografski gla-
snik, 11-12: 97-117
FRAS, F. J. (1988.), Cjelovita topografija Karlovake vojne krajine,
Gospi, [reprint izdanje: Vollstandige Topographie der Karl-
stdter Militrgranze, Agram, 1835.]
GREGL, Z. (2006.), Antika na umberku, Hrvatska revija 3,
VI/2006: 13-16
GJETVAJ, N. (1965.), Staro naselje i nastamba na umberku,
umberaki kalendar, 123-125
GJETVAJ, N. (1985.), umberak ivot i kultura, katalog izlobe,
Etnografski muzej, Zagreb
GJETVAJ, N. (1996.), Stanovanje i kuni inventar, u: umberak,
batina i izazovi budunosti,(ur. Magdaleni, I., Vranei, M.;
upani, M.): 62-67, Stari grad umberak
GREGL, Z. (1996.), Nova akvizicija samoborskog muzeja, Vijesti
muzealaca i konzervatora,3:12-17

GVOZDANOVI SEKULI, S. (1960.), Oki, Buletin JAZU, 8 (2/3):
81-88
GVOZDANOVI SEKULI, S. (1973.), Samobor, stari grad, Arhi-
tektura, 144: 9-11
HEFELE, F. (1893.), umberak i njegovi stanovnici, Narodne no-
vine, 63-64
HIETZINGER, C.B. (1817.), Statistik der Militrgrnze der sterre-
ichischen Kaiserthums, I, Wien
HIRC, D. (1903.), Na razvalinama grada Okia, Prosvjeta, 20:
624-630
HORVAT, A. (1957.), O Oki gradu, Otkria, 4: 252-253
HORVAT, A. (1964.a), Lipovac, u: Enciklopedija likovnih umjet-
nosti sv. 3: 435, JLZ, Zagreb,
HORVAT, A. (1964.b), Presjek razvoja umjetnosti u karlovakom
Pokuplju, Zbornik gradskog muzeja Karlovac I, Karlovac
HORVAT, A. (1975.), Izmeu gotike i baroka, Umjetnost konti-
nentalnog dijela Hrvatske oko 1500. i 1700. godine, Drutvo
povjesniara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
HORVAT, A.; MATEJI, R.; PRIJATELJ, K. (1982.), Barok u Hrvat-
skoj, Zagreb
KAMPU, I. (1965.), Oki, u: Enciklopedija Jugoslavije, sv. 6: 377-
378, JLZ, Zagreb
KARAMAN, I. (1991.), Industrijalizacija graanske Hrvatske,
Zagreb
KLAI, V. (1898.), Indagines i Portae u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb
KLEMENC, J. (1903.), Der Pannonische Limes in Croatien, Blatt
Zagreb
KLEMENI, M. (1989.), Historijsko geografska osnovica regional-
nog poimanja i demogeografskih promjena umberka, Ma-
gistarski rad, PMF, Geografski odsjek, Sveuilite u Zagrebu
KLEMENI, M. (1990.), Povijesno geografska osnovica regio-
nalnog poimanja umberka, Sociologija sela, 28 (109):
277-293
KORENI, M. (1975.), Naselja i stanovnitvo u Hrvatskoj, Zagreb
KOS, D. (1987.), Bela Krajina v poznem srednjem veku, Zveza
zgodoivnskih drutev, Ljubljana
KRMPOTI, LJ. (1997.), Izvjetaji o utvrivanju granica Hrvatskog
kraljevstva od 16.-18. stoljea, akovec
KRUHEK, M. (1984.), Stvaranje i utvrivanje obrambene grani-
ce na Kupi u toku 16. i 17. stoljea, u: Vojna krajina: 123-
156, Centar za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb
KRUHEK, M. (1993.), Graditeljska batina karlovakog Pokuplja,
Karlovac
Prilozi
KUKULJEVI SAKCINSKI, I. (1864.), Oki grad u: Dragoljub
3/1864: 68-78
KUKULJEVI SAKCINSKI, I. (1891.), Nadpisi sredovjeni i novovjeki
na crkvah, javnih i privatnih zgradah u Hrvatskoj i Slavoniji,
JAZU, Zagreb
KUAN, V. (2009): Pokrov i namjena koritenja zemljita u RH
stanje i trendovi, Oikon d.o.o. Institut za primijenjenu eko-
logiju, Zagreb
LANG, M. (1911.), Samobor, u: Zbornik za narodni ivot i obi-
aje junih Slavena, Zagreb
LAPAJNE, D. (1996.), Spomenika batina umberka, u: umbe-
rak batina i izazovi budunosti, (ur. Magdaleni, I., Vranei,
M.; upani, M.): 23-55, Stari grad umberak
LASZOWSKI, E. (1897.), Oki grad, Prosvjeta, V/1897(13):
396-400
LASZOWSKI, E. (1989.), Izvjetaji Ivana Pieronija o hrvatskoj i kra-
jikoj granici 1639.godine, Starine JAZU, 1898/XXIX.
LASZOWSKI, E. (1899.), Stara hrvatska upanija podgorska (Co-
mitatus Podgorya,) u: Rad JAZU, knjiga 138, Zagreb
LASZOWSKI, E. (1902.), Trg kod Ozlja, Viesnik hrvatskog drav-
nog arhiva, 6: 215-223
LASZOWSKI, E. (1903.), Rudarstvo u Hrvatskoj, Zagreb
LASZOWSKI, E. (1914.), Povijest Desinca - Prhoa, Zagreb
LASZOWSKI, E. (1926.), Hrvatska plemenska opina Cvetkovii,
Viesnik Kraljevskog dravnog arhiva u Zagrebu, II/1926:
13-81; III/1928: 71-111; IV/1929: 1-98
LASZOWSKI, E. (1929.), Grad Ozalj i njegova okolina, Zagreb
LOPAI, R. (1895.), Oko Kupe i Korane, Zagreb
LOPAI, R. (1885.), Prilozi za poviest Hrvatske u 16. i 17. stoljeu,
Starine JAZU,17
MAGDALENI, I., VRANEI, M.; UPANI, M (1996.), umbe-
rak batina i izazovi budunosti, zbornik, Odbor za proslavu
700-te obljetnice prvog spomena imena umberak, Stari
grad umberak
MALEZ, M. (1984.), Paleolitik na podruju Zagreba, Zagreb
MARINOVI UZELAC, A. (1984.), Naselja, gradovi, prostori, Teh-
nika knjiga, Zagreb
MARINOVI UZELAC, A. (2001.), Prostorno planiranje, Dom i
svijet, Zagreb
MARKOVI, M. (2003.), Hrvatske pokrajine, prirodno-geografska
i povijesno-kulturna obiljeja, Jesenski i Turk, Zagreb
MARTINOVI, J. (2000.), Tla u Hrvatskoj, Dravni zavod za za-
titu prirode, Zagreb,
337
Krajolik kao kul turno na slijee
MILETI, D. (1987.), Plemiki grad Oki, Godinjak zatite spo- TAMBUK, M. (1995.), umberak - primjer propadanja rural-
menika kulture Hrvatske, 13: 18-26
MLINARI, J. (1972.), Topografija posesti Kostanjevike opatije,
Maribor
MOAANIN, F. (1984.), Vojna krajina do kantonskog ureenja
1787. u: Vojna krajina: 21-32, Centar za povijesne znanosti
Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
MURAJ, A. (1989.), ivim znai stanujem, Hrvatsko etnoloko
drutvo, Zavod za istraivanje folklora, Zagreb
MURAJ, A. (1988.), Narodne nonje u umberku, Kaj 6-8: 71-80.
NORI, V. (1912.), Samobor-grad, Povijestne crte o njemu i nje-
govim gospodarima, Samobor
NORI, V. (2000.), Kapela sv. Helene u Samoboru, Samoborski
muzej, Samobor
NORI, V. (1942.) [reprint 2004.], Slobotine Samobora od god.
1242., u: Samobor u povodu 762 obljetnice grada Samobora,
Gradsko poglavarstvo grada Samobora, Samobor
PAVLIEVI, D. (1989.), Hrvatske kune zadruge, Liber, Zagreb
PREDOVI, M. (1965.), Kratki pregled povijesti umberka, um-
beraki kalendar: 51-82
RADMILOVI, D. (1942.) [reprint 2004.], Samoborski obrt, veleo-
brt , trgovina i novarstvo, u: Samobor u povodu 762 obljetni-
ce grada Samobora: 146-152, Gradsko poglavarstvo grada
Samobora, Samobor
ROI, V. (1907.), Prigorje, Narodni ivot i obiaji, Zbornik za
narodni ivot i obiaje junih Slavena, 12/1907. i 13/1908.
SABLJAR, V. (1866.), Miestopisni rienik kraljevinah Dalmacije,
Hervatske i Slavonije, Zagreb
SKALA, . (1984.), Razvitak agrarnog pejsaa umberake gore,
magistarski rad, PMF Sveuilita u Zagrebu
SMIIKLAS, T. (1879.), Poviest hrvatska I i II, Matica Hrvatska,
Zagreb
SUDNIK, I. (1989.), 150 godina staklarstva u Samoboru, katalog
izlobe, Samoborski muzej, Samobor
SZABO, G. (1920.), Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji,
Zagreb
KOBERNE, . (1999.), Budinjak - kneevski tumul, Muzej grada
Zagreba, Zagreb
KOBERNE, . (2002.), Pregled predpovijesnih arheolokih istra-
ivanja u umberku, katalog izlobe: umberak od pred-
povijesti do kasne antike, Zagreb
KOBERNE, . (2006.), Tragovima najstarije kulturne batine
umberka, Hrvatska revija 3, VI/2006: 14-15.
338
nog podruja u okolici glavnog grada, Sociologija sela
1-4/1995: 29-37
TKALI, I. (1874.), Povijesni spomenici Zagrebake biskupije,
II; Zagreb
TEAK GREGL, T. (1994.), Prapovijesno nalazite Ozalj-Stari grad,
Opuscula Archeologica 17: 165-171
TOPI, J. (2006.), Stanita, prirunik za inventarizaciju, kartiranje
i praenje stanja, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb
VALENTI, M. (1984.), Borba hrvatskih politikih krugova za ra-
zvojaenje Vojne Krajine i njezino sjedinjenje s Hrvatskom u:
Vojna krajina:125-134, Centar za povijesne znanosti Sve-
uilita u Zagrebu, Zagreb
VALENTI, M. (1981.), Hrvatsko slavonska Vojna krajina 1790-
1881. u: Vojna krajina u Hrvatskoj:12-15, Povijesni muzej
Hrvatske, katalog izlobe
VALVASOR, J. W. (1689.) [reprint 1971.], Die Ehre des Herzogt-
hums Crein I-III, Laybach-Nrnberg
VINSKI GASPARINI, K. (1973.), Kultura polja sa arama u sjever-
noj Hrvatskoj, Zadar
VINSKI GASPARINI, K. (1975.), Osvrt na istraivanje kasnog bron-
anog i starijeg eljeznog doba u sjevernoj Hrvatskoj, u: Zbor-
nik znanstvenog skupa HAD Arheoloka istraivanja u sje-
verozapadnoj Hrvatskoj, Varadin, Zagreb
EELJ, M. (1971.), Samobor u prolosti i sadanjosti, Stylos,
Zagreb
*** (1942.), Samobor, monografija, Samobor
*** (1966.), Selo Trg kod Ozlja, Ozalj
*** (1976.), Po dragome kraju - Ozalj, Kajkavsko spravie,
Zagreb
*** (1989.), Po umberku i Gorjancima, zbornik, Novo Mesto
*** (1993.b), Pod Okiem, monografija, Zagreb
*** (1998.b), Konzervatorska podloga za PPUO umberak, Mini-
starstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Kon-
zervatorski odjel u Zagrebu
*** (1999.e), Konzervatorska podloga za PP Zagrebake upanije,
Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine,
Konzervatorski odjel u Zagrebu
*** (2001.a), Konzervatorska podloga za PPUO Krai, Ministar-
tsvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzer-
vatorski odjel u Zagrebu
*** (2001.b), Konzervatorska podloga za PPUG Samobora, Mini-
startsvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Kon-
zervatorski odjel u Zagrebu

*** (2002.a), Konzervatorska podloga za PPUG Jastrebarsko, Mi-
nistarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Kon-
zervatorski odjel u Zagrebu
*** (2002.b), Konzervatorska podloga za PPUO Klina Sela, Mini-
starstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Kon-
zervatorski odjel u Zagrebu
*** (2002.c), Konzervatorska podloga za PPUG Ozlja, Ministar-
stvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine, Konzer-
vatorski odjel u Karlovcu
Ostala koritena literatura
ALANEN, A.; MELNICK, R. (2000.), Preserving Cultural Landsca-
pes in America, John Hopkins University Press, Baltimore
ALEXANDER, C. (1977.), A Pattern Language, Oxford University
Press, New York
ALTMAN, I.; LOW, S. M. (1992.), Place Attachment, Plenum Pre-
ss, New York
ANDLAR, G.; ANII, B; PEREKOVI., P.; RECHNER DIKA, I.; HRDA-
LO, I. (2011.), Kulturni krajobraz i legislativa stanje u Hr-
vatskoj, Drutvena istraivanja, 20(2011), 3(113): 813-835
ANTROP, M.; van ETVELDE, V. (2000.), Holistic Aspects of Subur-
ban Landscapes: Visual Image Interpretation and Landscape
Metrics, Landscape and Urban Planning, 50 (1/3): 43-58
ARNHEIM, R. (1954.), Art and Visual Perception, University of
California Press, Berkeley
ASHWORTH, G. J.; GRAHAM, B. ( (2005.), Sense of Place, Sense
of Time, Ashgate, Aldershot
ATKINSON, D.; JACKSON, P.; SIBLEY, D.; WASHBOURNE, N.
(2008.), Kulturna geografija, kritiki rjenik kljunih pojmo-
va, etvrti zid, Zagreb
AVRAMI, E.; MANSON R; de la TORRE, M. (2000.), Values and
Heritage Conservation: Research Report, The Getty Conser-
vation Institute, Los Angeles
BALEJ, M.; RAKA, P.; JIRI, A.; CHVATALOVA, A. (2010.), Memory
of a Landscape a Consistituent of Regional Identity and
Planning?, Landscape Modelling, Geographical Space,
Transformation and Future Scenarios, Urban and Lands-
cape Perspectives 8: 87-100
BARTELS, C. (2008.), Landmarks: Profiling Europes Historic Lands-
capes, Deutsches Bergbau-Museum, Bochum
BIRNBAUM, C. (2004.), Protecting Cultural Landscapes: Planning,
Treatment and Management of Historic Landscapes, Natio-
nal Park Service, Washington
BOURASSA, S. C. (1991.), The Aesthetics of Landscape, London
BRANTON, N. (2008.), Landscape Approach in Historical Archae-
logy: The Archaeology of Places u: International Handbook
Prilozi
of Historical Archaeology, (ur. Majewski, T.; Gaimster, N.):
48-67, Springer, New York
BRATINA JURKOVI, N. (2010.), Outstanding Landscapes in the
Mediterranean, Thematic Study Priority Actions Program-
me Regional Activity Centre, Split
BURGIN, V. (1996.), In Different Spaces: Place and Memory in Vi-
sual Culture, University of California Press, Berkeley
CROCE, B. (2003.), Brevijar estetike, Naklada Ljevak, Zagreb
CRONON, W. (1995.), Uncommon Ground: Toward Reinventing
Nature, Norton, New York, London
DOUKELIS P.; MENDONI, L. G. (2004.), Perception and Evaluation
of Cultural Landscapes, Athens
DUMBOVI BILUI, B.; VREKALO, N. (2006.), Kulturni krajolik
Velikog Tabora prepoznavanje, vrjednovanje i zatita, u:
zbornik radova meunarodnog znanstveno strunog
skupa Dvorci i ljetnikovci, kulturna batina kao pokreta
ekonomskog razvitka, Varadin 13.-14. listopada 2006. (ur.
Obad itaroci, M.): 191-209
FAIRCLOUGH, G.; MLLER, P. G. ( 2008.), Landscape as Heritage:
the Management and Protection of Landscape in Europe,
University of Berne, Institute of Geography, Bern
FOWLER, P. J. (2000.), Landscape Plotted and Pieced. Field Archa-
eology and Local History in Fyfield and Overton, Society of
Antiquaries, Research Report 64, Wiltshire, London
FOWLER, P. J. (2001.), Cultural Landscapes: Great Concept, Pity
about the Phrase, u: The Cultural Landscape. Planning for a
Sustainable Partnership Between People and Place, (ur. Kelly,
R.): 6482., ICOMOS UK, Oxford, May 1999., London
FOWLER, P.J. (2004.), Landscapes for the World. Conserving a
Global Heritage, Windgather Press, Macclesfield
GALLAGHER, W. (1993.), The Power of Place, Harper Collins Pu-
blishers, New York
GRAHAM, B. (2002.), Heritage as Knowledge: Capital or Culture?,
Urban Studies 39 (5-6): 1003-1017
GRAHAM, B.; ASHWORTH, J.;TUNBRIDGE, J. E. (2000.), A Geo-
graphy of Heritage: Power, Culture and Economy, Arnold
Press, London
GREEN, B.; VOS, W. (2001.), Threatened Landscapes: Conserving
Cultural Envirinments, Spon Press, London, New York
HEMS, A.; BLOCKLEY, M. (2004.), Heritage Interpretation, English
Heritage, Routledge, Abingdon, Oxon
JONGMAN, R. H.G. (2004.), The New Dimensions of the European
Landscape, Springer, Dordrecht
LARKHAM, P. J. (1994.), Conservation Areas and Plan-led
Planning: How far can We go?, Journal of Planning and
Environment Law 1/1994: 8-12
339
Krajolik kao kul turno na slijee
LOWENTHAL, D. (1985.), The Past is a Foreign Country, Cambrid-
ge University Press, Cambridge
LOWENTHAL, D. (1998.), The Heritage Crusade and the Spoils of
History, Cambridge University Press, Cambridge
MARKOVI, M. (2003.), Hrvatske pokrajine, prirodno - geograf-
ska i povijesno kulturna obiljeja, Jesenski i Turk, Zagreb
MATVEJEVIC, P. (1987.), Mediteranski brevijar, Grafiki zavod
Hrvatske, Zagreb
MITCHELL, N.; BUGGEY, S. (2000.), Protected Landscapes and
Cultural Landscapes: Taking Advantage of Diverse Approa-
ches, The George Wright Forum 17(1): 35-46
MOLEK, L. (2002.), Strokovne podlage za varstvo kulturne de-
diine z izhodii za njeno celostno ohranjanje za prostorski
plan Slovenije 2000-2020., Ministarstvo za kulturu, Ljubljana
NAVEH, Z. (2007.), Trans disciplinary Challenges in Landscape
Ecology and Restoration Ecology - An Anthology, Springer,
Dordrecht
OBAD ITAROCI, M., (1993.), Dvorci i perivoji hrvatskog zagorja,
kolska knjiga, Zagreb
OBAD ITAROCI, M.; BOJANI OBAD ITAROCI, B., (2003.),
Vrbaniev perivoj u Karlovcu, studija zatite i obnove, Sveu-
ilite u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb
OGRIN, D. (1996.), Strategija varstva krajine v Sloveniji.II del Izje-
mne krajine, Biotehnika fakulteta, Intitut za krajinsko ar-
hitekturo, Ljubljana
PREGILL, P.; VOLKMAN, N. (1999.), Landscapes in History, John
Wiley and Sons, New York
RICCI, G. (2007.), Cultural Landscapes, Transaction Publishers,
USA
ROBERTSON, I.; RICHARDS, P. (2003.), Studying Cultural Lands-
capes, Routledge, London
ROCA, Z.; SPEK, T.; TERKENLI, T.; PLIENINGER, T.; HCHTL, F.
(2007.), European Landscapes and Lifestyles: The Mediterra-
nean and Beyond. Edies Universitrias Lusfonas, Lisboa
ROGI, J. (2006.), Geografske regije Hrvatske, kolska knjiga, Za-
greb, Geografsko drutvo, Split
ROSSI, P. H.; LIPSEY, M. W.; FREEMAN, H. E. (2004.), Evaluation:
a Systematic Approach, Thousand Oaks, Sage
RUBENSTEIN, J. M. (2010.), The Cultural Landscape: An Intro-
duction to Human Geography, Prentice Hall, Miami Uni-
versity, Ohio
SIMMONS, I. (1989.), Changing the Face of the Eart: Culture, En-
viroment, History, Blackwell Oxford
SPIEGLER, A. (2009.), Kulturlandschaft, das begehbare Buch
sterreich, Austria Nostra, Mayer & Comp, Wien
340
STEINER, F. (1991.), The Living Landscape: An Ecological Approa-
ch to Landscape Planning, McGraw-Hill, New York
STORELLI, C. (2003.), The City as Heritage, u: Towns and Susta-
inable Development, Council of Europe, Naturopa 100,
Bietlot, Gilly
TAINTER, J.; LUCAS, J. (1983.), Epistemology of the Significance
Concept, American Antiquity, 48(4): 707719.
UZZELL, D. L. (1989.), Heritage Interpretation: The Natural and
Built Environment, Belhaven Press, New York
UZZELL, D. L. (1996.), Creating Place Identity Through Heritage
Interpretation, International Journal of Heritage Studies,
1: 219-228
VOGIATZAKIS, I .N.; PUNGETTI, G.; MANNION, A. M. (2008.), Me-
diteranean Islands Landscapes: Natural and Cultural Appro-
ches, Springer, London
WALLACH, B. (2005.), Understanding the Cultural Landscape,
Guilford press, New York
WALKER, A. J.; RYAN, R. L. (2008.), Place Attachment and Lands-
cape Preservation in Rural New England: A Main Case Study,
Landscape and Urban Planning, 86: 141-152
WILLARD-GRAY, S. (2010.), Abstracting from the Cultural Lands-
cape, Lap Lambert Academic Publishing, New York
Zakonska regulativa, strategije i prostorno planska
dokumentacija
Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,
124/00, 28/01, 41/0., 55/01, 76/10, proieni tekst 85/10)
Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara (NN 69/99, 151/03,
157/03, 87/09, 88/10, 61/11 i 25/12)
Zakon o potvrivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN
12/02 i 11/04.)
Zakon o zatiti prirode, (NN 70/05, 139/08 i 57/11)
Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11
i 90/11)
Zakon o zatiti okolia (NN 110/07)
Zakon o vodama (NN 153/09)
Zakon o umama (NN 140/05)
Zakon o regionalnom razvoju RH (NN 153/09)
Zakon o poljoprivredi (NN 66/01)
Zakon o energiji (NN 68/01)
Zakon o cestama (NN 84/11)
Bundesgesetz ber den Natur- und Heimatschutz, vicarska,
1966. [123]
Code de lurbanisme, Francuska 1977. [122]

Benelux Convention on Nature Conservation and Landscape Pro-
tection, 1982, .[125]
Code wallon de lamnagement du territoire, de lurbanisme, du
patrimoine, et de lnergie, 1984. [126]
Zkon o ochran prody a krajiny, esk nrodn rady 244/1992
Code de lenvironnement, Francuska, 1993 [121]
Das Gesetz ber Naturschutz und Landschaftspflege (Bundesna-
turschutzgesetz), 1998. [120]
Zkon o ochrana prody a krajiny, 543/2002
Codice dei Beni Culturali e del Paesaggio, Italija, 2004. [124]
Strategija prostornog ureenja RH, 1997., Ministarstvo prostor-
nog ureenja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za pro-
storno planiranje
Program prostornog ureenja RH, 1999., Ministarstvo prostor-
nog ureenja, graditeljstva i stanovanja, Zavod za pro-
storno planiranje
Strategija prometnog razvitka RH (NN 139/99.)
Strategija zatite okolia (NN 46/02.)
Strategija razvoja kulturnog turizma RH (2003.)
Strategija upravljanja vodama RH (NN 150/05.)
Strategija ruralnog razvoja RH 2008-2013. (NN 43/08.)
Nacionalna strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne
raznolikosti RH (NN 143/08.)
Strategija odrivog razvitka RH (NN 30/09.)
Strategija energetskog razvitka RH (NN 130/09.)
Strategija regionalnog razvoja RH 2011.-2013.
Strategija ouvanja, zatite i odrivog gospodarskog koritenja
kulturne batine RH za razdoblje 2011.-2015., (NN 36/11.)
Pravilnik o sadraju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim
prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih
planova (NN 106/98., 39/04., 45/04. i 163/04.).
Pravilnik o obliku, sadraju i nainu voenja Registra kulturnih
dobara Republike Hrvatske (NN 89/11.)
Uputa o vrednovanju kulturnih dobara predloenih za upis u Re-
gistar kulturnih dobara Republike Hrvatske (Ministarstvo
kulture, klasa: 612-08/04-01-06/03, ur.broj: 532-10-1/8-5,
21.05.2004.)
*** (1999.f ) Pregled stanja bioloke i krajobrazne raznolikosti Hr-
vatske sa strategijom i akcijskim planovima zatite, Dravna
uprava za zatitu prirode i okolia, Zagreb
*** (2002.d), Krajina in prostorski razvoj Slovenije Zasnova,
Konno poroilo, Ljubljana [68]
Prilozi
Meunarodne povelje i preporuke
International Congress of Architects and Technicians of Histo-
ric Monuments, ICIC (1931.),The Athens Charter for the Re-
storation of Historic Monuments, Athens [69]
Council of Europe, (1975.), European Charter of Architectural
Heritage, Amsterdam [70]
Council of Europe, (1985.), The Convention on the Conservation
of the Architectural Heritage of Europe, Grenada [71]
Council of Europe, (1995.), Recommendation on the Integrated
Conservation of Cultural Landscape Areas as Part of Lands-
cape Policies [72]
Council of Europe, (2000.), European Landscape Convention,
Firenza [73]
Council of Europe, (2005.), Convention on the Value of Cultural
Heritage for Society, Faro [74]
Council of Europe, (2006.), Thematic Strategy on the Urban En-
vironment [75]
Council of Europe, (2007.), Charter on Sustainable European
Cities, Leipzig [76]
Council of Europe, (2008.), European Urban Charter II [77]
ICOMOS (1964.), Venice Charter [84]
ICOMOS (1967.), Norms of Quito [78]
ICOMOS (1976.), International Recommendation Concerning the
Safeguarding and Contemporary Role of Historic Areas [79]
ICOMOS-IFLA, (1982.), Charter on the Protection of Historic Parks
and Gardens, Firenca [80]
ICOMOS/Canada, (1983.), Charter for the Protection and Enhan-
cement of the Built Environment, Appleton [81]
ICOMOS, (1987.), Charter for the Conservation of Historic Towns
and Urban Areas, Washington [82]
ICOMOS (1994.), Document on Authenticity, Nara [83]
ICOMOS (1996.a), Principles for the Recording of Monuments,
Groups of Buildings and Sites [84]
ICOMOS/America (1996.b), Declaration for Autenticity in the
Conservation and Managment of Cultural Heritage San An-
tonio [93]
ICOMOS/Australija, (1999.a) Charter for Places of Cultural Signi-
ficance, Burra [85]
ICOMOS (1999.b), International Cultural Tourism Charter (Mana-
ging Tourism at Places of Heritage Significance, Mexico [86]
ICOMOS/TICCIH, (2003.), Charter for the Industrial Heritage,
Nizhny Tagil [87]
ICOMOS (2003.), Principles for the Analysis, Conservation and
Structural Restoration of Architectural Heritage [88]
341
Krajolik kao kul turno na slijee
ICOMOS/US (2004.), Declaration on Heritage Landscapes, Nat-
chitoches [89]
ICOMOS (2005.a), Declaration on the Conservation of the Setting,
of Heritage Structures, Sites and Areas, Xian [90]
ICOMOS (2005.b), World Heritage List: Filling the Gaps an Acti-
on Plan for the Future [91]
ICOMOS (2006.), Worldwide Basic Inventory/Register Card for
Cultural Landscapes [92]
UNESCO (1954.), Hague Convention, Hague [93]
UNESCO (1962.), Recommendation Concerning the Safeguar-
ding of the Beauty And Character of Landscapes and Sites,
Paris [94]
UNESCO (1972.), World Heritage Convention, Convention for
the Protection of the World Cultural and Natural Heritage,
Paris [95]
UNESCO (1976.), International Recommendation Concerning
the Safeguarding and Contemporary Role of Historic Areas,
Nairobi [96]
UNESCO (1992.), World Heritage Convention, Paris [97]
International Conference on Conservation, 2000., Principles
for Conservation and Restoration of Built Heritage, Charter
of Krakow [98]
UNESCO (2005.a), Convention on the Protection and Promotion
of the Diversity of Cultural Expressions [99]
UNESCO (2005.b), Vienna Memorandum on World Heritage and
Contemporary Architecture - Manging the Historic Urban
Landscape, Vienna [100]
UNESCO (2005.c), Declaration on the Conservation of Historic
Urban Landscapes, Paris [101]
UNESCO (2011.), Proposals Concerning the Desirability of a Stan-
dard-Setting Instrument on Historic Urban Landscapes, Pa-
ris [102]
Internetski izvori
[1] www.colorado.edu/geography/foote/contestedpasts/
[20.12.2010.]
[2] www.scribd.com/doc/55844817/Industrial-Landscapes
[20.12.2010.]
[3] www.mendeley.com/research/planning-future-lands-
capes [14.06.2009.]
[4] www.arch.mcgill.ca/prof/luka/urbandesignhousingf
[14.02.2009.]
[5] tercud.ulusofona.pt/PECSRL/ObjectivesThemes.htm
[20.04.2009.]
[6] www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/08941920
309199 [20.05.2011.]
342
[7] courses.washington.edu/phequity/Gier yn.pdf
[20.02.2010.]
[8] w w w. s c i e n c e d i re c t . c o m / s c i e n c e / a r t i c l e / p i i /
S0272494400901853 [20.12.2010.]
[9] www.ct.ceci-br.org [21.02.2010.]
[10] fhrc.flinders.edu.au/research_groups/cult_landscapes/
definition.html [20.12.2010.]
[11] www.sciencedirect.com/science/ar ticle/pii/S0
[20.12.2010.]
[12] dpss.psy.unipd.it/link/files/3-Final_JPL_article.pdf
[21.07.2009.]
[13] crm.cr.nps.gov/archive/08-1/8-1-all.pdf [20.12.2010.]
[14] www.international.icomos.org. [20.12.2010.]
[15] socgeo.ruhosting.nl/html/files/geoapp/Werkstukken/
SpaceandNature.pdf [11.12.2009.]
[16] www.cabdirect.org/abstracts/20093305707.html;
[20.08.2011.]
[17] www.ct.ceci-br.org [20.12.2010.]
[18] www. worldwidescience.org/topicpages/w/waterfronts.
html [20.05.2011.]
[19] 128.121.10.98/coe/pdfopener?smd=1&md=1&-
did=594648 [20.12.2010.]
[20] www2008.spc.int/DigitalLibrary/Doc/ [20.10.2010.]
[21] www.vanuatu.usp.ac.fj/journal_splaw/articles/Hicks1.
htm [20.10.2010.]
[22] leidenuniv.academia.edu/JohnBintliff/Papers/ [20.05.
2010.]
[23] w w w. n o v e l g u i d e . c o m / a / d i s c o v e r / a n e u _ 0 1 /
aneu_01_00022.html [08.10.2010.]
[24] www.geospatialworld.net/index.php? [20.12.2010.]
[25] www.landsacpecharacter.org.uk [10.11.2010.]
[26] resources.metapress.com/pdf-preview.axd [04.06.2010.]
[27] www.ajournals.annalreviews.org [20.06.2011.]
[28] www.sciencedirect.com/science/article/pii/ [10.11.2009.]
[29] crm.cr.nps.gov/archive/08-1/8-1-all.pdf [21.02.2008.]
[30] plangate.no/mennesker/CABE/CABE%20-%20chara-
cter-and-identity.pdf [20.02.2011.]
[31] www.countryside.gov.uk/cci/guidance [20.02. 2010.]
[32] www.chinasds.org/kcxfzbg/addinfomanage/lwwk/data/
kcx970.pdf [18.02.2009.]
[33] www.mendeley.com/research/analyzing [10.11.2010.]

[34] www.sciencedirect.com/science/article/pii/ [22.08.2010.]
[35] tercud.ulusofona.pt/publicacoes/Book/31.pdf [20.12.
2010.]
[36] www.landscape europe.net/files/whole3web%20II.pdf
[20.022010.]
[37] www.threats.forestencyclopedia.net/p/p852/c/
[20.03.2009.]
[38] www1.nature.nps.gov/im/units/nccn/datamgmt_guide.
cfm. [20.05.2011.]
[39] www.fondazionedelbianco.org/seminari/progetti
[12.04.2010.]
[40] www.ct.ceci-br.org [21.12.2009.]
[41] tercud.ulusofona.pt/publicacoes/Book/33.pdf
[20.06.2011.]
[42] www.fondazione-delbianco.org/seminari/progetti
[20.12.2010.]
[43] www.ceci-br.org/novo/revista/docs2007/CT-2007-71.
pdf [20.12.2010.]
[44] cost356.inrets.fr/pub/conferences/Ventura_Oslo%2008.
pdf [07.11.2011.]
[45] whc.unesco.org/archive/advisory_body_evaluatio-
n/421rev.pdf [10.02.2009.]
[46] whc.unesco.org/archive/opguide94-en.pdf [20.09.2009.]
[47] cm.coe.int/ta/rec/1995/95r9.htm [20.06.2009.]
[48] whc.unesco.org/archive/opguide99-en.pdf [25.07.2008.]
[49] www.dot.ca.gov/ser/downloads/cultural/languide.pdf
[10.12.2009.]
[50] www.pc.gc.ca/docs/pc/poli/princip/sec2/part2d3_E.asp
[10.09.2009.]
[51] cmsdata.iucn.org/downloads/guidelines_for_reviewers_
of_cls.pdf [10.02.2008.]
[52] aei.pitt.edu/3137/ [10.02.2008.]
[53] www.ccw.gov.uk/pdf/Guide-to-best-practice-in-seasca-
pe-assessment.pdf [13.04.2010.]
[54] unesdoc.unesco.org/images/0013/001329/132988e.pdf
[20.12.2010.]
[55] www.rec.org/REC/Programs/SustainableCities
[20.12.2010.]
[56] www.heritageinfo.gov.au/pubs/valuing-priceless.pdf
[20.12.2010.]
[57] www.coe.int/t/dg4/cultureheritage [06.07.2010.]
[58] whc.unesco.org/archive/opguide05-en.pdf [10.06.2009.]
Prilozi
[59] whc.unesco.org/download.cfm?id_document=6525
[10.09.2009.]
[60] cmsdata.iucn.org/downloads/guidelines_for_reviewers_
of_cls.pdf [20.12.2010.]
[61] www.english-heritage.org.uk/content/publications/
[10.09.2011.]
[62] whc.unesco.org/archive/opguide08-en.pdf [10.12.2010.]
[63] www.dgotdu.pt/cp/Recommendation_guidelines-ELC.
pdf [10.12.2010.]
[64] www.seazone.com/uploads/event-HSC_Method_Sta-
tement [10.12.2010.]
[65] www.english-heritage.org.uk/publications/ [20.11.2011.]
[66] whc.unesco.org/archive/opguide11-en.pdf [20.11.2011.]
[67] ec.europa.eu/agriculture/cap-post-2013/legal-propo-
sals/ [10.01.2012.]
[68] www.mop.gov.si/fileadmin/mop.gov.si/pageuploads/
podrocja/.../crp.pdf [10.06.2011.]
[69] www.icomos.org/athens_charter.html [20.06.2009.]
[70] cm.coe.int/ta/rec/1975/75r7.htm [20.06.2009.]
[71] cm.coe.int/ta/rec/1985/85r8.htm [20.06.2009.]
[72] www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/heritage/resources/
textsheritage_EN.asp [20.06.2009.]
[73] w w w.coe.int/EuropeanLandscapeConvention
[20.12.2010.]
[74] conventions.coe.int/Treaty/EN/Treaties/Html/199.htm
[13.06.2009.]
[75] e c. e u ro p a . e u / e nv i ro n m e n t / u r b a n / p d f / c o m _
2005_0718_en.pdf [10.09.2009.]
[76] wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1302971&Site [10.09.2009.]
[77] www.coe.int/t/congress/Files/Topics/urban-charter/Ur-
ban-Charter_en.pdf [20.12.2010.]
[78] www.icomos.org/docs/quito67.html. [10.09.2009.]
[79] www.icomos.org/unesco/areas76.html. [20.12.2009.]
[80] www.international.icomos.org/charters/florence.pdf
[20.12.2009.]
[81] www.international.icomos.org/charters/appleton.pdf
[20.12.2009.]
[82] www.international.icomos.org/charters/towns_e.htm.
[14.06.2009.]
[83] www.international.icomos.org/naradoc_eng.htm
[14.06.2009.]
[84] www.icomos.org/charters/archives-e.pdf [20.09.2009.]
343
Krajolik kao kul turno na slijee
[85] www.icomos.org/australia/burra.html [20.02.2008.]
[86] www.international.icomos.org/tourism_e.htm
[10.09.2000.]
[87] www.ticcih.org/ [10.09.2009.]
[88] www.civil.uminho.pt/masonry/Publications/Recommen-
dations [10.02.2009.]
[89] www.nps.gov/mabi/csi/pdf/Natchitoches-Declaration
[24.03.2009.]
[90] www.international.icomos.org/charters/xiandeclaration.
pdf [10.06.2009.]
[91] www.international.icomos.org/world_heritage/whlgaps.
htm [20.02.2010.]
[92] www.icomos.org/landscapes/inventory_card.htm
[11.12.2009.]
[93] www.icomos.org/docs/san_antonio.html. [16.06.2009.]
[94] portal.unesco.org/en/ev.php [14.06.2008.]
[95] whc.unesco.org/en/conventiontext [21.12.2010.]
[96] www.google.hr/#sclient [20.12. 2010.]
[97] whc.unesco.org/exhibits/cultland/histerm.htm [02.12.
2011.]
[98] lecce-workshop.unile.it/Downloads/The%20Charter
[10.09.2009.]
[99] portal.unesco.org/en/ev.phpl [15.12.2010.]
[100] whc.unesco.org/uploads/activities/documents/
[15.12.2010.]
[101] whc.unesco.org/uploads/activities/documents/activity
[10.12.2010.]
[102] unesdoc.unesco.org/ [10.12.2011.]
[103] www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/heritage/landsca-
pe/default [22.12.2010.]
[104] www.icls.harvard.edu/language/whatare [20.12.2010.]
[105] www.icls.harvard.edu/current.html#lang [20.12.2010.]
[106] whc.unesco.org/exhibits/cultland/landscape.html
[20.12.2010.]
[107] www.uwec.edu/Geography/Ivogeler/w188/mapusa.
htm [22.12.2010.]
[108] www.pc.gc.ca/docs/pc/poli/princip/gloss [22.12.2010.]
[109] www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/heritage/identi-
ties/default_en.asp> [21.12.2010.]
[110] www.english-heritage.org.uk/default.asp [21.12.2010.]
344
[111] www.sdu.dk/Hum/ForandLand/English/Goals.html
[20.12. 2010.]
[112] www1.nature.nps.gov/im/units/nccn/datamgmt
[20.05.2011.]
[113] www.sciencedirec t.com/science/ar ticle/pii/
[20.02.2010.]
[114] www.life.csu.edu.au/-dspennem/ [20.02.2010.]
[115] w w w. c c w. g ov. u k / l a n d s c a p e -w i l d l i fe / p ro te -
cting-our-landscape/landmap.aspx [20.02.2010.]
[116] www.tandf.co.uk/journals/rjhs [20.12.2010.]
[117] www.esf.org [20.12.2010.]
[118] www.cost.eu [20.12.2010.]
[119] www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/heritage/landsca-
pe/Compendium [21.12.2010.]
[120] www.gesetzesweb.de/BNatschG.html [21.12.2010.]
[121] egifrance.gouv.fr/affichCodeArticle.do?idArticl
[21.12.2010.]
[122] droit-finances.commentcamarche.net/legifran-
ce/10-code-de-l-urbanisme [21.12.2010.]
[123] www.admin.ch/ch/d/sr/4/451.de.pdf [21.12.2010.]
[124] www.beniculturali.it/mibac/multimedia/MiBAC/docu-
ments/1226394_Codice2004.pdf [21.12.2010.]
[125] www.ecolex.org/server2.php/libcat/docs/TRE/Multila-
teral/En/TRE000757.txt [21.12.2010.]
[126] www.droitbelge.be/codes.asp#walam [21.12.2010.]
[127] www.gpp.pt/en/Portuguese Strategic Programme_Ru-
ral Development.pdf [21.12.2010.]
[128] ec.europa.eu/environment/urban/pdf/rport-en.pdf
[21.12.2010.]
[129] www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/heritage/landsca-
pe/default_en.asp [21.12.2010.]
[130] www.eea.europa.eu/publications/92-9167-054-5/
page003.html [01.12.2010.]
[131] www.developpement-durable.gouv.fr/ [20.12.2010.]
[132] www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/heritage/landsca-
pe/default_en.asp [01.12.2010.]
[133] www.developpement-durable.gouv.fr/-Constructi-
on-urbanisme-amenagement-.html [01.12.2010.]
[134] www.cornwall.gov.uk/images/HLC_areas.gif
[01.12.2011.]
[135] www.cornwall.gov.uk/images/HLC_zones.
gif[01.12.2011.]
 Prilozi

[136] www.northwarks.gov.uk/downloads/file/3762/gren-
don_and_baddesley_ensor [01.12.2011.]
[137] www.ccw.gov.uk/pdf/Guide-to-best-practice-in-seas-
cape-assessment.pdf ) [01.12.2011.]
[138] www.countryside.gov.uk/LivingLandscapes/countrysi-
de_character/index.asp [21.12.2011.]
[139] xxwww.china-sds.org/kcxfzbg/addinfomanage/lwwk/
data/kcx970.pdf [21.12.2011.]
[140] webdocs.alterra.wur.nl/internet/geoinformatie/theme-
s/e_l/LANMAP2-Mucher-pres.pdf [01.12.2010.]
[141] www.google.hr/imgres?imgurl=http://www.park-mak-
simir.hr/[11.12.2011.]
[142] www.google.hr/imgres?imgurl=http://www.metkovic.
hr/dolina [21.12.2011.]
[143] www.google.hr/imgres?imgurl=http://www.turi-
zam-kutina.hr/ [21.12.2011.]
[144] www.google.hr/imgres?imgurl=http://www.tzmoto-
vun.hr [21.12.2011.]
[145] w w w. s k y s c r a p e rc i t y. c o m / s h o w t h re a d. p h p ?
[01.12.2011.]
[146] www.google.hr/imgres?imgurl=http://s2.pticica.com/
[01.12.2011.]
[147] www.google.hr/#hl =hr&gs_nf=1&cp=24&gs_
id=2i&xhr [01.12.2011.]
[148] www.google.hr/imgres?imgurl=http://www.kroatien-
tips.de/kornati [01.12.2011.]
[149] www.sustainableenergy.brunnermond.com/downlo-
ads/ pdf [01.12.2010.]
[150] map.cornwall.gov.uk/website/ccmap/?zoomlevel=1&x-
coord=197153&ycoord= [10.12.2013.]

345
Krajolik kao kul turno na slijee

IZVORI SLIKOVNIH PRILOGA

Zoran Bogdanovi: 95, 106
Nika Boi: 14 i na stranici 20
Biserka Dumbovi Bilui: 1, 7, 9, 10, 12,13, 15, 16, 17, 25, 29, 30, 42, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62,
63, 64, 65, 66, 67, 75, 76, 77, 82, 85, 89, 90, 93, 96, 97, 98, 99, 102, 103, 105 i 108 te na stranicama 10, 52, 88, 158,
266, 298, 320
Marijan Gredelj: 94 i na stranici 316
Gordana Jerabek: 8, 71, 86, 88, 91, 92, 100 i 101 te na stranici 14
Damir Krizmani: 68
Nenad Lipovac: 84 i 107 te na stranici 213
Mladen Obad itaroci: 18 i 83
Toma Petek: 31, 104, 109

Inventarizacija, vrjednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije, Vis i viki akvatorij, Agronomski fakultet
Sveuilita u Zagrebu i Oikon, d.o.o. Zagreb: 19, 20, 80 i 81
Krajobrazna studija Grada Zagreba, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Oikon, d.o.o. Zagreb: 21, 22, 23 24,
35, 36, 37 i 38
Prepoznavanje i valorizacija prirodnog i kulturnog krajolika pilot podruja Dubrovnika, Batina - pokreta razvoja:
26, 33, 69, 79 i 87

Internetski izvori: 27, 28, 32, 34, 39, 40, 41, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 70, 71, 72, 73, 74 i 78

POPIS SKRAENICA
COE Council of Europe
DGU Dravna geodetska uprava
ELC European Landscape Convention
HDA Hrvatski dravni arhiv
ICIC International Congress of Architects and Technicians of Historic Monuments
ICOMOS International Council on Monuments and Sites
ICCROM International Centre for the Study of the Preservation and Restoration of Cultural Property
IFLA International Federation of Landscape Architects
IUCN World Conservation Union (ranije The International Union for Conservation of Nature and Natural Resources)
NGO Non-governmental organization
NPS National Park Service
TICCIH The International Committee for the Conservation of the Industrial Heritage
UNESCO United Nations Educational, Scientific and Cultural Organisation

346
Izdava
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Uprava za zatitu kulturne batine

Za izdavaa
Berislav ipu

Glavna i odgovorna urednica

Sanja aban

Tajnica i izvrna urednica

Gordana Jerabek

Recenzenti
akademik prof. dr. sc. Mladen Obad itaroci
dr. sc. Vladimir Kuan

Lektura i korektura
Silvija Brki Midi

Grafiko oblikovanje
Ivo Maor, Kofein d.o.o., Zagreb

Naklada
500

Tisak
Printera grupa d.o.o.

Tiskanje dovreno
2015.

CIP zapis je dostupan u raunalnome katalogu Nacionalne

i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 000916002.

ISBN 978-953-312-032-4

Sva prava pridrana Ministarstvo kulture RH

Knjiga je nastala kao rezultat istraivanja provedenih za doktorsku disertaciju u sklopu znanstvenog projekta Urbanistiko i pejsano naslijee
Hrvatske kao dio europske kulture (2007.-2013.) te u okviru znanstvenog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models
for Revival and Enhancement of Cultural Heritage (2032), a provodi se na Arhitektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu pod vodstvom
akademika prof. dr. sc. Mladena Obada itarocija.