Za razliku od drugih savanta sa slinim

sposobnostima Tammet svoje sposobnosti

umije opisati i pritom razvija vlastiti jezik.
Sada se znanstvenici pitaju jesu li njegove
vjetine klju za razumijevanje autizma.
Guardian

Nain na koji gospodin Tammet opisuje

oaravajui, duboko emocionalni, haluci-
nantni proces kojime dolazi do rjeenja
razjanjava cjelokupni misaoni proces.
New York Times

Fascinantan prikaz ivota s autizmom...

Tammet je katkada prilino poetian, oso
bito kad pie o brojevima... Njegova knjiga
nadilazi granice anra.
Kirkus Reviews

Bilo je zapanjujue spoznati koliko je um

savanta nadarenog za matematiku isto
dobno slian i razliit od mojega vizual
noga. Danielova je percepcija vezana uz
boje, oblike i odnose meu brojevima, a
ne uz fotorealistine slike. Ova je knjiga
obvezno tivo za sve koji ele shvatiti ka
ko funkcionira mozak.
Temple Grandin, autistica
te autorica knjiga ivotinje u prijevodu i
Slikovno miljenje
Roen jednog plavog dana
 Daniel Tammet

Roen jednog plavog dana

moj ivot izmeu autizma i genijalnosti
prevela s engleskog
Mirna ubrani

Fraktura
naslov izvornika Bom on a Blue Day
2006 Daniel Tammet
za hrvatsko izdanje Fraktura 2009.
za prijevod M im a ubrani i Fraktura 2009.
Sva prava pridrana. N ijed an dio ove knjige ne sm ije se reproducirati u bilo kojem
obliku bez prethodnog doputenja nakladnika.
ISBN 978-953-266-088-3
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u
Zagrebu pod brojem 699862
 Mojim roditeljima,
jer su mi pomogli da postanem osoba kakva danas jesam,
i Neilu, jer mi je uvijek podrka
Zahvale

elio bih zahvaliti sljedeim ljudima, bez kojih ova knjiga ne bi bila mo
gua:
svojim roditeljima, Jennifer i Kevinu, na njihovoj neizmjernoj ljubavi i
strpljenju i na svemu to su me nauili,
svojoj brai Leeju, Stevenu i Paulu te sestrama Claire, Mariji, Natashi, Anna-
Marie i Shelley, na njihovoj ljubavi i razumijevanju,
Rehanu Qayoomu - svojem najboljem prijatelju iz kolskih dana,
Elfriede Corkhill - svojoj najdraoj nastavnici,
lanu i Elaine Moore, lanu i Anni Williams te Ollyju i Ash Jeffery - svojim
najbliim prijateljima,
Birute Ziliene - osobi koje se sjetim svaki put kad pomislim na vrijeme
koje sam proveo u Litvi,
Sigridur Kristinsdttir - svojoj uiteljici islandskoga,
Suzy Seraphine-Kimel i Julienu Chaumonu - na velikoj pomoi s web-
stranicom Optimnem.co.uk,
Martinu, Steveu, Tobyju, Danu i Nicoli - ekipi koja je snimila dokumen
tarni him Brainman,
Andrewu Lowniju, svom knjievnom agentu; Roweni Webb, Helen Coyle
i Kerry Hood u nakladnikoj kui Hodder na pomoi i savjetima glede
knjige,
i na kraju svom partneru Neilu, jer je to to jest.
Sadraj

Predgovor dr. Darolda Trefferta ii

Predgovor profesora Simona Baron-Cohena 15

Plave devetke i crvene rijei 17

Rane godine 27
Pogoen munjom: epilepsija 39
kolski dani 53
udak 73
Adolescencija 87
Karta za Kaunas 103
Zaljubljivanje 123
Dar jezika 139
Veoma velika krika broja pi 149

Susret s Kimom Peekom 159

Reykjavik, New York, dom 173

Pogovor hrvatskom izdanju 191

dr. sc. Zorana Buja Petkovi
Predgovor dr. Darolda Trefferta

Ovo je saeta knjiga o veoma opsenom umu. Ali ovo nije knjiga samo o
umu Daniela Tammeta nego i o njegovu svijetu. A i jedan i drugi vrijedni su
istraivanja.
Danielova fenomenalna matematika sposobnost jednostavno je ne
vjerojatna. Ako ga upitate koliko je 37 na etvrtu potenciju, gotovo e vam
odmah odgovoriti da je to 1,874.161. Recite mu da podijeli 13 sa 97 i u od
govor e vam dati broj s vie od sto decimalnih mjesta, ako elite. On smje
sta i bez napora nadmauje obian kalkulator. Da biste provjerili je li tono
odgovorio, trebat e vam raunalo. A naravno da je odgovorio tono. Tu je
zatim i njegova sposobnost da naui posve novi jezik - gramatiku, spreza-
nje i razumijevanje - u samo tjedan dana. Dokumentarni film Brainman,
koji je u Ujedinjenom Kraljevstvu prvi put prikazan 2005., biljei Danie-
lovo svladavanje islandskoga u nevjerojatno kratkom vremenu, s kulmi
nacijom u nastupu uivo na televiziji, u kojemu se u ivahnu razgovoru s
islandskim domainima koristio novonauenim jezikom.
No ono to je meni posebno zanimljivo nije samo ono u emu je Daniel
toliko izvanredan nego i njegova sposobnost opisivanja kako to postie.
Takva objanjenja neobinih sposobnosti iz prve ruke veoma su rijetka,
zapravo gotovo da i ne postoje. O posebnim sposobnostima uglavnom ne
piu osobe koje su tim posebnim sposobnostima obdarene, nego netko
drugi. Daniel je jedini koji daje izvanredno pronicav prikaz svojih mental
nih sposobnosti. Njegov iskaz sada se moe povezati s CT-om i drugim
12 PREDGOVOR

neuropsiholokim testovima, od kojih su neki ve u tijeku, ime se prua

rijetka prilika za potpunije istraivanje onog nedokuivog Kako to uspi
jevaju?
Ali i druge su stvari zanimljive. Danielova sinestezija, koju tako bogato
opisuje, jedinstvena je po tome to on vidi pojedine brojeve - sve do
io.ooo - ne samo kao zasebnu boju nego i kao oblik, boju, teksturu, pokret,
a ponekad ak i kao osjeajnu nijansu. Kad rauna s golemim brojevima,
doslovce vidi odgovor u glavi, ne u obliku brojki kao u telefonskom ime
niku, nego u stjecitu oblika, boja i kontura u odgovoru predoenom u
novonastalom obliku, teksturi i boji.
Daniel nam govori da se njegova sinestezija pojavila nakon niza epilep-
tikih napadaja u djetinjstvu. To ga, za mene, stavlja u kategoriju steenih
savanta - ljudi kod kojih genijalne sposobnosti, ponekad u udesnim raz
mjerima, nastanu nakon neke traume, bolesti ili poremeaja sredinjega
ivanoga sustava. Steeni savanti potiu vana pitanja o skrivenome
potencijalu koji moda spava u svima nama i o tome kako taj potencijal
pokrenuti bez traumatinog dogaaja. Pomnijim prouavanjem Daniela
- a on je veoma voljan u tome sudjelovati - moda emo se pribliiti tome
da pokrenemo malog Kinog ovjeka, koji moda postoji u svima na
ma.
Danielu je ujedno dijagnosticiran visokofunkcionirajui autizam, odno
sno Aspergerov poremeaj, o kojemu otvoreno pie. Za razliku od izrazitijih
simptoma i ponaanja koji su ga karakterizirali u djetinjstvu, Danielova
sadanja veoma visoka razina funkcioniranja podcrtava njegovu izjavu da
je poneto svog autizma prerastao. Takav se napredak, sreom, sa stare
njem pojavljuje i kod nekih drugih ljudi unutar autistinog spektra. Dani
ela je njegov napredak potaknuo na iskreno ivotno poslanje - da poslui
kao nadahnue drugim ljudima, bilo epileptiarima ili oboljelima od As-
pergerova poremeaja, i da vlastitim primjerom pokae da te bolesti ne
moraju uvijek utjecati na openiti razvoj i potencijal. Svrha njegove misi
je empatina je - uiniti svijet mjestom koje e srdanije primiti ljude s
takvim bolestima.
Daniela sam upoznao u Milwaukee Art Museumu dramatine arhitek
ture, bogatih boja i upadljivih slika. Bilo je to savreno okruenje. Kip
PREDGOVOR 13

koji se u mnotvu staklenih komada svih oblika, veliina i boja uzdizao

nad nama pomogao mije da u konkretnom smislu vizualiziram neke ivo
pisne mislene slike koje mije Daniel opisivao rijeima.
Daniel je jasan i razgovijetan, ljubazan i ugodan, pristojan, srdaan i
skroman. Te osobine isijavaju i iz njegova pisanja. Njegovi planovi za bu
dunost ukljuuju daljnje pomaganje dobrotvornim organizacijama kao
to su Nacionalno drutvo za autizam i Nacionalno drutvo za epilepsiju.
Status zvijezde osigurava mu pozornost na podijima u itavome svijetu, s
kojih e ispuniti taj divljenja vrijedni cilj. Takoer eli nastaviti suraivati
sa znanstvenicima kako bi pomnije prouili njegove posebne sposobnosti.
I eli promovirati razliite naine uenja, osobito vizualnoga, koje je tako
esto veoma vano za bolje razumijevanje i pouavanje ljudi s poremea
jima iz autistinog spektra.
Na veoma osobnoj razini njegovi ciljevi zrcale ciljeve veine nas - pro
dubiti odnose s partnerom, obitelji i prijateljima. Takoer eli pronai one
prerijetke ali dragoqene trenutke mira i zadovoljstva, koje opisuje u zavr
nim odlomcima svoje knjige, i uivati u njima. To su blaeni trenuci.
Daniel kae da su brojevi njegovi prijatelji. Doista, ini se da su mu u
ranome djetinjstvu brojevi bili jedini prijatelji. Ali danas Daniel trai i
sklapa nova prijateljstva - doslovce u itavom svijetu. A prijateljstvo je
uzajamno. Zahvaljujui Danielovoj otvorenosti, iskrenosti i komunikativ-
nosti, itajui ovu knjigu ovjek ima dojam - barem sam ga ja imao - da je
i sam stekao novog prijatelja.

Darold A. Treffert, dr. med.

struni savjetnik na filmu Kini ovjek
Predgovor profesora Simona Baron-Cohena

Koliko je rijetka sinestezija? Pojavljuje se kod manje od i% stanovnitva.

A koliko su rijetki poremeaji iz autistinog spektra? Ponovno, manje od
1% stanovnitva ima te poremeaje. Kod Daniela Tammeta ta su se dva
stanja poklopila, i ako pretpostavimo da su neovisna, vjerojatnost da e ista
osoba imati i sinesteziju i autizam zanemarivo je malena - otprilike jedan
na io.ooo. U svojoj prvoj knjizi Daniel simpatino podrobno pripovijeda
o svome ivotu, od djetinjstva, kad je neprestano imao osjeaj daje autsaj
der, do odrasle dobi, kad je, meu mnogim drugim izvanrednim posti
gnuima, postavio britanski i europski rekord u navoenju matematike
konstante broja pi do 22.514 decimalnih mjesta, iz glave. Meu drugim
njegovim talentima jest uenje stranih jezika s lakoom, pa ak i smiljanje
vlastitoga jezika. Jesu li njegovi talenti posljedica pojavljivanja tih dvaju
rijetkih sindroma u jednoj osobi? Sinestezija mu daje bogato teksturiran,
multiosjetilni oblik pamenja, a autizam pomnu usredotoenost na broj i
sintaktike obrasce. Knjiga koja je iz toga nastala pria je o ivotu koji je
izvanredan i koji istodobno nadahnjuje.

Simon Baron-Cohen
ravnatelj Centra za istraivanje autizma
Sveuilita Cambridge
 I

Plave devetke i crvene rijei

Roen sam 31. sijenja 1979. - jedne srijede. Znam da je bila srijeda jer je
taj datum u mojem umu plav, a srijede su uvijek plave, jednako kao i broj
devet ili zvuk glasne svae. Svia mi se datum mojega roenja zbog naina
na koji vizualiziram veinu brojeva u njemu kao glatke i okrugle oblike,
nalik na oblutke na plai. To je zato to su to prosti brojevi: 31,19,197,97,
7 9 i 1 9 7 9 , svi djeljivi samo s brojem jedan i sa samim sobom. Proste broje
ve do 9973 prepoznajem po tome to nalikuju na oblutak. Tako funkci
onira moj mozak.
Imam rijetku bolest poznatu kao sindrom savanta, o kojemu se malo
znalo prije nego to ga je glumac Dustin Hoffman prikazao u Oscarom
nagraenom filmu Kini ovjek 1988. Kao i Raymond Babbitt, lik kojega
tumai Hoffman, i ja osjeam gotovo opsesivnu potrebu za redom i rutinom,
koja zahvaa praktino svaki vid mojega ivota. Na primjer svakoga jutra
za doruak jedem tono 45 grama zobene kae; kako bih bio siguran, izva-
em zdjelicu na elektronskoj vagi. Zatim, prije odlaska iz kue, prebrojim
broj odjevnih predmeta koje sam odjenuo. Postanem nervozan ako svoju
alicu aja ne mogu popiti svaki dan u isto vrijeme. Kad god sam pod pre
velikim stresom i ne mogu normalno disati, zatvorim oi i brojim. Razmi
ljanje o brojevima pomae mi da se smirim.
Brojevi su moji prijatelji i uvijek su oko mene. Svaki je jedinstven i ima
vlastitu osobnost. Jedanaest je prijateljski, a pet glasan, dok je etiri isto
dobno stidljiv i tih - etiri je moj najdrai broj, moda zato to me podsjea
18 PLAVE DEVETKE I CRVENE RIJEI

na mene. Neki su brojevi veliki - 23,667,1179 - a neki maleni: 6,13,581.

Neki su lijepi, kao 333, a neki runi, kao 289. Za mene je svaki broj pose
ban.
Bez obzira na to kamo idem i to inim, brojevi nikad nisu daleko od
mojih misli. U jednom razgovoru s Davidom Lettermanom, voditeljem
zabavne emisije u New Yorku, Davidu sam rekao da izgleda kao broj 117 -
visok i mrav. Poslije, vani, na primjereno brojano nazvanom Times
Squareu, pogledao sam divovske nebodere i osjetio se okruen devetkama
- brojem koji ponajvie povezujem s osjeajem neizmjemosti.
Znanstvenici moje vizualno, osjeajno doivljavanje brojeva nazivaju
sinestezijom, rijetkim neurolokim mijeanjem osjeta, koje najee re
zultira sposobnou vienja slova i/ili brojeva u bojama. Moj oblik sine-
stezije neobian je i zamren, i u njemu brojeve vidim kao oblike, boje,
teksture i pokrete. Broj jedan na primjer blistav je i sjajnobijel, kao da mi
je netko uperio baterijsku svjetiljku ravno u oi. Pet je prasak groma ili
zvuk valova koji se razbijaju o stijene. Trideset sedam grudast je kao zobe
na kaa, a osamdeset devet podsjea me na snijeg koji pada.

37

Vjerojatno je najuveniji sluaj sinestezije onaj jednog novinara s izvan

rednim pamenjem po imenu ereevski, kojega je od 20-ih godina 20.
stoljea trideset godina prouavao i o tome pisao ruski psiholog A. R. Luri-
ja. S, kako ga je nazvao Lurija u svojim biljekama za knjigu Um jednog
mnemotehniara, imao je izrazito vizualno pamenje koje mu je omogui
valo da rijei i brojeve vidi kao razliite oblike i boje. S je ve nakon
trominutnog prouavanja mogao zapamtiti matricu od 50 znamenki, i
sjeao je se jo mnogo godina. Lurija je sinestetiko doivljavanje ereev-
skoga smatrao temeljem njegova izvanrednoga kratkoronog i dugoronog
pamenja.
PLAVE DEVETKE I CRVENE RIJEI 19

Sluei se vlastitim sinestetikim doivljajima od ranoga djetinjstva,

stekao sam sposobnost raunanja velikih brojeva u glavi bez imalo svjesnog
napora, ba kao Raymond Babbitt iz filma. Zapravo, taj je dar prisutan kod
jo nekolicine savanta iz stvarnoga ivota (koje ponekad nazivaju mu
njeviti kalkulatori). Dr. Darold Treffert, lijenik iz Wisconsina i vodei
istraiva sindroma savanta, u svojoj knjizi Iznimni ljudi navodi primjer
slijepca koji ima sposobnost raunanja takvih razmjera da bi se mogla
smatrati udesnom:

Kad su ga upitali koliko bi zrna kukuruza bilo u svakoj od 64

kutije ako je u prvoj jedno zrno, u drugoj su dva, u treoj e
tiri, u etvrtoj osam i tako dalje, odmah je dao odgovore za
etrnaestu (8192), osamnaestu (121.072) i dvadeset etvrtu
kutiju (8,388.608), a est sekundi poslije i za etrdeset osmu
kutiju (140,737.488,355.328). Takoer je tono izraunao
ukupan zbroj u sve 64 kutije (18,446.744,073.709,551.616)
za etrdeset pet sekundi.

Moja je najdraa raunska operacija mnoenje broja samim sobom odreeni

broj puta. Mnoenje broja samim sobom naziva se kvadriranje; na primjer
kvadrat od 72 jest 72 x 72 = 5184. Kvadrati su uvijek simetrini oblici u
mojemu umu, to ih za mene ini posebno lijepima. Mnoenje istoga bro
ja tri puta naziva se kubiranje ili podizanje na treu potenciju. Kub ili
trea potencija broja 51 jednaka je 51 x 51 x 51 = 132.651. Svaki rezultat
mnoenja nekoga broja samim sobom vidim kao jasan vizualni obrazac u
glavi. Kako brojevi i njihovi rezultati rastu, tako i oblici i boje koje doivlja
vam u umu, postaju sve zamreniji. Petu potenciju broja trideset sedam - 37
x 37 x 37 x 37 x 37 = 69,343.957 - vidim kao veliki krug sastavljen od ma
njih krugova koji se proteu u smjeru kazaljke na satu od vrha nadolje.
Kad jedan broj podijelim drugim, u glavi vidim spiralu koja se okree
prema dolje u sve veim petljama koje kao da se savijaju i iskrivljuju. Ra
zliita dijeljenja proizvode razliite veliine spirala s razliitim krivuljama.
Iz mentalne slike mogu izraunati na primjer 13 : 97 (0,1340206...) do
gotovo stotinu decimalnih mjesta.
20 PLAVE DEVETKE I CRVENE RIJEI

Dok raunam, nikad nita ne zapisujem, jer oduvijek raunam u glavi

i mnogo mi je lake vizualizirati odgovor s pomou svojih sinestetikih
oblika nego pokuavati se pridravati onih tehnika jedan pamtim kojima
nas ue u kolskim udbenicima. Dok mnoim, dva broja vidim kao dva
razliita oblika. Slika se promijeni i pojavi se trei oblik - toan odgovor.
Taj postupak traje tek nekoliko sekundi i dogaa se spontano. Kao da rau
na, a da ne mora razmiljati.

6943

Na gornjem crteu mnoim broj 53 brojem 131. Oba ta broja vidim kao
jedinstven oblik i prostorno ih smjetam jedan nasuprot drugomu. Prostor
izmeu ta dva oblika stvara trei oblik, koji doivljavam kao novi broj:
6943, rjeenje zadatka.
Razliiti zadaci ukljuuju razliite oblike, a neke brojeve takoer doiv
ljavam kroz osjeaje ili osjete. Uvijek kad mnoim brojem jedanaest, imam
osjeaj da se znamenke rue u mojoj glavi. Od svih brojeva najtee mi je
zapamtiti estice, jer ih doivljavam kao male crne toke, bez jasna oblika
ili teksture. Opisao bih ih kao rupice ili otvore. Na svaki broj do 10.000
imam vizualnu i ponekad osjeajnu reakciju, kao da imam vlastiti vizual
ni, brojani rjenik. I ba kao to pjesnik odabire rijei, tako su i meni neke
kombinacije brojeva ljepe od drugih: jedinice pristaju uz tamnije brojeve
kao to su osmice i devetke, ali ne tako dobro uz estice. Telefonski broj sa
slijedom 189 mnogo mi je ljepi od broja sa slijedom kao to je 116.
Ta estetska dimenzija moje sinestezije ima svoje prednosti i mane. Ako
na nekom natpisu na trgovini ili na registarskoj tablici automobila vidim
neki broj koji doivljavam posebno lijepim, zadrhtim od uzbuenja i uit
ka. S druge pak strane ako brojevi ne odgovaraju mojem doivljaju, na
PLAVE DEVETKE I CRVENE RIJEI 21

primjer ako je 99p na natpisu u trgovini napisano crvenom ili zelenom

bojom (umjesto plavom), smatrat u to iritantnim i neugodnim.
Nije poznato koliko mnogo savanta ima sinestetike doivljaje koji im
pomau u podrujima u kojima briljiraju. Jedan od razloga jest i taj to su
mnogi, kao Raymond Babbitt, ozbiljno mentalno i/ili tjelesno nesposobni,
pa drugima ne mogu objasniti kako ine to to ine. Sreom, ja ne bolujem
ni od jedne bolesti koje esto prate sposobnosti kao to su moje.
Kao i veina osoba sa sindromom savanta, i ja bolujem od poremeaja
iz autistinog spektra. Imam Aspergerov poremeaj, razmjerno blag, viso-
kofunkcionirajui oblik autizma, koji pogaa otprilike svakog tristotog
ovjeka u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prema jednom istraivanju Nacional
nog drutva za autizam iz 2001., kod gotovo polovine svih odraslih osoba
koje boluju od Aspergerova poremeaja on se dijagnosticira tek nakon nji
hove esnaeste godine. Meni je naposljetku dijagnosticiran kad mi je bilo
dvadeset pet godina, nakon niza testova i razgovora u Centru za istraiva
nje autizma u Cambridgeu.
Autizam, ukljuujui i Aspergerov poremeaj, definira se prema oslabje-
loj drutvenoj interakciji, komunikaciji i inventivnosti (problemi s apstrak
tnim ili fleksibilnim razmiljanjem i empatijom na primjer). Nije ga lako
dijagnosticirati i dijagnoza se ne moe postaviti na temelju krvne slike ili
snimke mozga; lijenici moraju promatrati ponaanje i prouiti razvojnu
povijest osobe od ranoga djetinjstva.
Ljudi kojima je dijagnosticiran Aspergerov poremeaj esto posjeduju
dobre jezine vjetine i mogu ivjeti razmjerno normalnim ivotima. Mno
gi imaju iznadprosjeni kvocijent inteligencije i briljiraju u podrujima
koja podrazumijevaju logino ili vizualno razmiljanje. Kao i drugi oblici
autizma, i Aspergerov poremeaj pogaa mnogo vie mukaraca nego ena
(oko 80% autista i 90% onih kojima je dijagnosticiran Aspergerov poreme
aj mukog su spola). Fanatinost je obiljeje koje ih odreuje, kao to je
snana potreba analiziranja pojedinosti i uoavanja pravila i obrazaca u
sustavima. este su specijalizirane vjetine koje ukljuuju pamenje, bro
jeve i matematiku. Ne zna se pouzdano to izaziva Aspergerov poremeaj,
iako se s njime ovjek raa.
22 PLAVE DEVETKE I CRVENE RIJEI

Otkad znam za sebe, brojeve doivljavam vizualno, sinestetiki. Brojevi

su moj prvi jezik, jezik na kojemu esto razmiljam i osjeam. Ponekad mi
je teko shvatiti osjeaje ili znati kako reagirati na njih, pa zato esto traim
pomo od brojeva. Ako mi neki prijatelj kae da je tuan ili potiten, zami
slim se kako sjedim u mranoj upljini broja est kako bih i sam osjetio isti
osjeaj i shvatio ga. Ako u novinskom lanku proitam da je neku osobu
neto prestrailo, zamiljam se kako stojim pokraj broja devet. Kad god
netko opisuje obilazak nekog lijepog mjesta, sjetim se svojih krajolika
brojeva i kolikom me sreom ispunjaju. Time mi brojevi doista pomau da
to bolje shvatim druge ljude.
Ponekad me ljudi koje prvi put vidim podsjete na neki odreeni broj i
to mi pomae da se u njihovu drutvu osjeam ugodno. Moda su veoma
visoki, pa me podsjeaju na broj devet, ili okrugli, pa me podsjeaju na broj
tri. Ako sam nesretan ili nervozan, ili se nalazim u situaciji u kakvoj nika
da prije nisam bio (kad je mnogo vea vjerojatnost da u biti pod stresom i
osjeati se nelagodno), brojim u sebi. Dok brojim, brojevi stvaraju slike i
obrasce u mom umu koji su dosljedni i ohrabruju me. Tada se mogu opu
stiti i djelovati u situaciji u kojoj jesam.
Dok razmiljam o kalendarima, uvijek se osjeam dobro, sa svim onim
brojevima i uzorcima na jednome mjestu. Razliiti dani u tjednu izazivaju
u mojoj glavi razliite boje i osjeaje: utorci su tople boje, dok su etvrci
pahuljasti. Kalendarsko raunanje - sposobnost da odredi kojega je dana
u tjednu bio ili e biti neki odreeni datum - uobiajeno je mnogim savan-
tima. Mislim daje to tako vjerojatno zahvaljujui injenici da su brojevi na
kalendarima predvidljivi i da stvaraju sisteme izmeu razliitih dana i
mjeseci. Na primjer trinaesti je dan u mjesecu uvijek dva dana prije onoga
dana u tjednu kad pada prvi, a neki mjeseci oponaaju ponaanje drugih,
na primjer sijeanj i listopad, rujan i prosinac, te veljaa i oujak (prvi dan
sijenja isti je kao i prvi dan listopada). Dakle ako je prvi sijenja neke
odreene godine u mojoj glavi pahuljaste teksture (etvrtak), trinaesti li
stopada bit e tople boje (utorak).
U svojoj knjizi ovjek koji je enu zamijenio eirom pisac i neurolog Oli
ver Sacks spominje sluaj tekog oblika autizma blizanaca Johna i Micha-
ela kao primjer koliko su neki savanti vjeti u kalendarskom raunanju.
PLAVE DEVETKE I CRVENE RIJEI 23

Iako se nisu mogli brinuti za sebe (od sedme godine ivota bili su u raznim
institucijama), blizanci su mogli izraunati dan u tjednu za svaki datum u
rasponu od 40.000 godina.
Sacks takoer opisuje kako su John i Michael satima igrali igru me
usobne zamjene prostih brojeva. Jednako kao njih, i mene su oduvijek
opinjavali prosti brojevi. Svaki prosti broj vidim kao oblik glatke teksture,
razliit od sloenih brojeva, koji su hrapaviji i manje jasni. Kad god neki
broj identificiram kao prosti, u glavu mi (posred ela) nagme osjeaj koji
je teko izraziti rijeima. Poseban je to osjeaj, poput nenadanih ma-
raca.
Ponekad sklopim oi i zamiljam prvih trideset, pedeset, stotinu bro
jeva, doivljavajui ih prostorno, sinestetiki. Tada u mislima vidim koliko
su lijepi i posebni prosti brojevi po tome kako i koliko uoljivo odskau
meu oblicima drugih brojeva. Upravo ih zbog toga uvijek i iznova pro
matram; svaki je toliko razliit od svoga prethodnika i svoga sljedbenika.
Njihova ih osamljenost meu drugim brojevima ini tako uoljivima i
zanimljivima.
Postoje trenuci, naveer dok tonem u san, u kojima se moj um iznena
da ispuni jakim svjetlom i jedino to vidim jesu brojevi - na stotine, tisue
njih - koji brzo plivaju pred mojim oima. To mi je iskustvo lijepo i utjeno.
Ponekad, kad ne mogu zaspati, zamiljam kako prolazim svojim krajolikom
brojeva. Tad se osjeam sigurnim i sretnim. Nikad se ne osjeam izgublje
nim, jer su oblici prostih brojeva za mene putokazi.
I matematiari provode mnogo vremena razmiljajui 0 prostim broje
vima, djelomice zato to ne postoji brza i jednostavna metoda testiranja
broja kako bi se utvrdilo je li prosti ili nije. Najbolja se naziva Eratosteno-
vo sito, po drevnome grkom znanstveniku Eratostenu iz Kirene. Metoda
sita djeluje na sljedei nain: ispiite brojeve koje elite iskuati, na primjer
1-100. Zaponite sa 2 (1 nije ni prosti ni sloeni broj), prekriite svaku
drugu brojku: 4,6,8... do 100. Zatim prijeite na 3 i prekriite svaku treu
brojku: 6,9,12... zatim prijeite na 5 i prekriite svaku petu brojku: 10,15,
20... i tako dalje, dok vam ne ostane samo nekoliko brojki koje nikad ne
prekriite: 2,3,5,7,11,13,17,19,23,29,31... To su prosti brojevi; graevni
blokovi mojega svijeta brojeva.
 PLAVE DEVETKE I CRVENE RIJEI
24

2 E X 2 2 } H X K m X m >Q
x x m n x x x

X X E 2 M X X X X E 9 X

x ^d31M >S^^^[I3Ko

Moja sinestezija utjee i na nain na koji doivljavam rijei i jezik. Rije

"ljestve na primjer plava je i sjajna, dok je obru mekana, bijela rije.
Isto se dogaa i kad itam rijei na drugim jezicima: jardin, francuska rije
za vrt, zamagljeno je uta, dok je hnugginn - islandska rije za tuan -
bijela s mnotvom plavih tokica. Znanstvenici koji prouavaju sinestezi-
ju izvijestili su da obojene rijei najee dobiju boju po poetnom slovu,
i to je openito istina u mom sluaju: jogurt je uta rije, video ljubi
asta (moda povezana s ljubiicom), a vrata su zelena. Promjenu boje
neke rijei mogu izazvati kad im u mislima dodam poetna slova kako bih
tu rije pretvorio u neku drugu: at je crvena rije, ali ako dodamo slovo
H i dobijemo "hat, postat e bijela. Ako zatim dodam slovo T i dobijem
that, boja te rijei sad je naranasta. Ne uklapaju se sve rijei u pravilo
poetnog slova: rijei koje poinju slovom A na primjer uvijek su crvene,
a one koje poinju slovom W tamnoplave.
Neke rijei savreno odgovaraju onomu to opisuju. Malina je i crvena
rije i crveno voe, dok su "trava i aa zelene rijei koje opisuju zelene
stvari. Rijei koje poinju slovom T uvijek su naranaste, kao tulipan ili
tigar ili stablo (na engleskome tree) ujesen, kad mu lie postane naran
asto.
Za razliku od toga, za neke mi se rijei ne ini da pristaju onomu to
opisuju: rije guske zelena je, ali opisuje bijele ptice (meni bi se boljim
inilo heese), rije bijel plava je, dok je naranast jasna i blistava kao
led. etiri je plava rije, ali iljast broj, barem meni. Boju vina (plava rije)
bolje opisuje francuska rije vin, koja je grimizna.
PLAVE DEVETKE I CRVENE RIJEI 25

Vienje rijei u razliitim bojama i teksturama olakava mi da zapamtim

injenice i imena. Na primjer sjeam se da biciklist koji pobijedi u svakoj
etapi utrke Tour de France, dobiva uti gornji dio dresa (ne zeleni ili crveni
ili plavi), jer je rije dres za mene uta. Slino tome, pamtim da finska
zastava ima plavi kri (na bijeloj pozadini) jer je rije Finska plava (jed
nako kao to su plave sve rijei koje poinju slovom F). Kad se s nekim
upoznam, esto toj osobi zapamtim ime prema boji imena: Richardi su
crveni, Johnovi uti, a Henriji bijeli. Takvo mi vienje rijei ujedno poma
e da brzo i jednostavno nauim druge jezike. Trenutano znam deset je
zika: engleski (svoj materinji jezik), finski, francuski, njemaki, litavski,
esperanto, panjolski, rumunjski, islandski i velki. Razliite boje i osjea
ji koje doivljavam uz pojedine rijei i povezujem s njihovim znaenjem
pomau mi oiviti rijei. Na primjer finska je rije tuli za mene naranasta
i znai vatra. Kad proitam ili pomislim na tu rije, u glavi odmah vidim
boju, koja prizove i znaenje. Drugi je primjer velka rije gweilgi, koja je
zelene i tamnoplave boje te znai more. Mislim da je to izvanredno dobra
rije za opisivanje boje mora. Tu je i islandska rije rokkur, koja znai su
mrak ili suton. Ta je rije grimizna i kad je vidim pomislim na krvavo-
crveni zalazak sunca.

Sjeam se da sam kao malen djeak, tijekom jednog od estih posjeta lo

kalnoj knjinici, proveo sate i sate gledajui jednu knjigu za drugom, uza
ludno nastojei pronai jednu na kojoj e pisati moje ime. Budui da je u
knjinici bilo toliko mnogo knjiga, na kojima je bilo toliko mnogo razliitih
imena, pretpostavio sam da jedna od njih - negdje - mora biti moja. Tada
nisam shvaao da se ime osobe na knjizi pojavljuje zato to ju je ta osoba
napisala. Sad kad mi je dvadeset est godina znam da je tako. Ako elim
ikad pronai svoju knjigu, najprije u je morati napisati.
Pisanje o vlastitom ivotu pruilo mi je priliku da steknem uvid u to
koliko sam daleko dogurao i slijedim luk svojega putovanja do sadanjeg
trenutka. Da je netko prije deset godina mojim roditeljima rekao da u
ivjeti posve neovisno, imati vrstu vezu i posao, mislim da mu ne bi vje
rovali, a nisam siguran ni da bih mu i sam vjerovao. Ova e vam knjiga rei
kako sam to postigao.
26 PLAVE DEVETKE I CRVENE RIJEI

Momu mlaem bratu Stevenu nedavno je dijagnosticiran isti oblik vi-

sokofunkcionirajueg autizma kao i meni. S devetnaest godina suoava se
s mnogim izazovima s kojima sam se i ja suoavao dok sam odrastao, od
problema tjeskobe i osamljenosti do neizvjesnosti glede budunosti. Kad
sam bio dijete, lijenici nisu znali za Aspergerov poremeaj (kao zasebni
poremeaj priznat je tek 1994.) i zato sam mnogo godina rastao ne shvaa
jui zato se osjeam toliko drukije od svojih vrnjaka i tako odvojeno od
svijeta oko sebe. Piui o vlastitim iskustvima odrastanja u autistinom
spektru, nadam se da u drugim mladim ljudima s visokofunkcionirajuim
autizmom, kao to je moj brat Steven, pomoi da se osjeaju manje izoli
rano i da imaju povjerenja u spoznaju da je u konanici mogue ivjeti
sretnim i produktivnim ivotom. Ja sam ivui dokaz.
 Rane godine

Bilo je nemilo hladno sijeanjsko jutro u istonom Londonu. Moja majka

Jennifer, tad ve u visokoj trudnoi, sjedila je i kroz jedini veliki prozor u
stanu nijemo promatrala usku, zaleenu cestu ispred kue. Moj otac Kevin,
koji se uvijek rano budio, iznenadio se zatekavi je budnu kad je uao u stan
nosei dnevne novine iz lokalne trgovine. Zabrinut da neto moda nije u
redu, tiho joj se pribliio i uhvatio je za ruku. Djelovala je umorno, jednako
kao proteklih nekoliko tjedana, i ostala nepokretna i nijema, pogleda pri
kovana uz cestu. Zatim se polako okrenula prema njemu, lica preplavljena
osjeajima, dok su joj ruke njeno lebdjele iznad trbuha, i rekla: "to god
da se dogodi, voljet emo ga, jednostavno emo ga voljeti. Majka se raspla
kala, a otac joj je stisnuo ruku i nijemo kimnuo.
I ona se kao dijete uvijek smatrala autsajderom; njezina su najranija
sjeanja ona o brai, koja su bila prestara da bi se igrala s njom (otila su od
kue dok je jo bila djevojica) te o majci i ocu kao prilino ukoenim i
suzdranim ljudima. Nedvojbeno, bila je voljena, ali je to odrastajui rijet
ko osjeala. Njezina sjeanja iz djetinjstva bila su puna emotivne dvosmi
slenosti ak trideset godina poslije.
Moj je otac bio odan mojoj majci od trenutka kad ju je upoznao, preko
zajednikih prijatelja. Strastveno su se zaljubili i osnovali dom. Smatrao je
da joj ima malo to ponuditi, osim svoje privrenosti.
Kao dijete sam je odgajao mlau brau i sestre dok je njegova majka,
rastavljena od mog djeda, u duljim razdobljima radila daleko od kue. U
28 RANE GODINE

dobi od deset godina, kad se obitelj preselila u hostel za beskunike, moj je

otac preuzeo na sebe brigu za mlau djecu. Imao je malo vremena za kolu
ili uobiajene djetinje nade i snove. Poslije e se dana kad je upoznao moju
majku sjeati kao najsretnijega u ivotu. Iako su veoma razliiti, jedno uz
drugo osjeali su se posebnima i, usprkos svim potekoama u vlastitome
odgoju, i za mene su eljeli to isto.
Nekoliko dana nakon tog razgovora punog osjeaja majka je dobila tru
dove. Kad se te veeri otac vratio s posla, zatekao ju je shrvanu bolovima.
ekala ga je, bojala se otii u bolnicu bez njega. On je pozvao vozilo hitne
pomoi i, jo uvijek u radnom odijelu skorenom od ulja i masti od limarskih
poslova, pohitao s mojom majkom u bolnicu. Poroaj je bio brz i ja sam
stigao na svijet, teak samo dva i pol kilograma.
Kau da dolazak bebe na svijet sve mijenja, pa je i moje roenje svaka
ko zauvijek promijenilo ivote mojih roditelja. Bio sam im prvo dijete te
je stoga moda prirodno da su u mene, i prije nego to sam se rodio, uloili
toliko svojih nada za budunost. Majka je mjesecima prije mojega roenja
gorljivo proeljavala popularne enske asopise i njihove rubrike sa savje
tima o brizi za dijete i zajedno s ocem tedjela za zipku.
No majini prvi dani sa mnom u bolnici nisu bili onakvi kakvima ih je
zamiljala. Stalno sam plakao, satima. inilo se da nije nimalo vano grli li
me, miluje li mi lice prstima; ja sam samo plakao i plakao.
Stan u kojemu su ivjeli moji roditelji bio je malen i trebao sam spavati
u zipci u kutu njihove spavae sobe. Po mom dolasku iz bolnice roditelji su
uvidjeli da me nee staviti u nju; nisam htio spavati i nastavio sam nepre
kidno plakati. Sljedeih sam osamnaest mjeseci sisao; izmeu ostaloga i
zato to je to bila jedna od rijetkih uspjenih metoda kojima bi me majka
smirila. Za sisanje se ve dugo zna da je dobro za djecu, da pomae kogni
tivnom razvoju i osjetilnim vjetinama, kao i imunolokom sustavu dje
teta. Takoer se smatra korisnim za emocionalni razvoj djece iz autistinog
spektra jer prua posebnu priliku stvaranja bliskoga tjelesnoga i emocio
nalnoga kontakta izmeu majke i djeteta. Istraivanja pokazuju da su au-
tistina djeca koja su dojena prijemljivija, bolje drutveno prilagoena i
srdanija od svojih vrnjaka hranjenih na boicu.
Drugi nain koji su moji roditelji otkrili da smire moj pla bio je osjeaj
RANE GODINE 29

kretanja. Otac me redovito ljuljao na rukama, ponekad i dulje od sat vre

mena u komadu. Nije bilo neobino da mora jesti jednom rukom, a u dru
goj drati mene i ljuljukati me. Nakon posla vodio me u duge etnje u
kolicima, esto rano ujutro. im bi se kolica zaustavila, ponovno bih poeo
urlati.
Uskoro vie nije bilo nimalo vano je li dan ili no, jer se ivot mojih
roditelja brzo poeo vrtjeti oko mojega plaa. Mora da sam ih izludio. Oaj
ni, esto bi me stavili u dekicu, majka bi uhvatila jedan kraj, a otac drugi, i
ljuljali me s jedne na drugu stranu. Ponavljanje pokreta kao da me smiri
valo.
Tog sam ljeta krten. Iako moji roditelji nisu odlazili u crkvu, bio sam
im prvoroenac i smatrali su ispravnim krstiti me. Okupili su se svi roaci,
prijatelji i susjedi, vrijeme je bilo toplo i vedro. Ali ja sam sve vrijeme obre
da samo plakao, nadglasavajui izgovorene rijei. Roditeljima je bilo stra
no neugodno.
Posjetili su nas majini roditelji i udili se zato sam tako nemogua
beba. Predloili su majci da me ne uzima u naruje kad ponem plakati.
Brzo e se umoriti, rekli su. No kad je majka posluala njihov savjet, moj
je pla samo postajao sve glasniji.
Roditelji su mnogo puta pozvali lijenika, ali bi on uvijek rekao da patim
od greva i da e mi ubrzo biti bolje. O kolikama se esto govori kao o ne
objanjivom plau, kad dijete plae dulje i glasnije nego prosjeno i tee
ga je utjeiti. Otprilike svako peto dijete plae dovoljno dugo da zadovolji
definiciju kolika. Lijenici i znanstvenici ve desetljeima pokuavaju pro
nai uzrok tog prekomjernog plaa malih beba. Najnovija je ideja da je
veina oblika kolika razvojna i neuroloka te da nastaju u mozgu, a ne u
djetetovu probavnom sustavu - kako mnogi roditelji pretpostavljaju. Na
primjer djeca koja pate od kolika uglavnom su neobino osjetljiva na po
draaje i osjetilnu preoptereenost.
Trajanje moga pretjeranog plaa - plakao sam jo dugo nakon prvog
roendana - neobino je ak i za djecu sklonu kolikama. Nedavno su znan
stvenici koji su prouavali razvoj djece s povijeu produljenog plaa u
najranijem djetinjstvu utvrdili da bi on mogao biti znak buduih problema
u ponaanju. U usporedbi s djecom koja su kao bebe plakala uobiajeno,
30 RANE GODINE

djeca koja su pretjerano plakala imala su u dobi od pet godina slabiju koor
dinaciju ruka-oko i bila sklona hiperaktivnosti ili problemima s discipli
nom.
Sreom, u drugim sam se podrujima lijepo razvijao: prohodao sam i
progovorio nedugo nakon prvog roendana. Jedan je od kriterija za dija
gnozu Aspergerova poremeaja odsutnost znaajnoga kanjenja u razvoju
govora (za razliku od jaih oblika autizma, u kojima dolazi do znatnoga
kanjenja u razvoju govora ili dijete nikad ne progovori).
Nakon toga se dogodio niz upala uha koje su se stalno ponavljale i zbog
kojih sam dobivao antibiotike. Zbog bolova uzrokovanih upalama, i u dru
goj godini ivota ostao sam muiavo, boleljivo i plaljivo dijete. Sve to
vrijeme roditelji su me, iako bih ih esto iscrpio, nastavili svakodnevno
ljuljukati u dekici i njihati u naruju.
A onda je, usred tog stalnog plaa i bolesti, moja majka otkrila da je
trudna. Roditelji su od lokalnog vijea zatraili vei stan i ubrzo smo se
preselili u stan u blizini. Moj brat Lee rodio se jedne svibanjske nedjelje i
bio je suta suprotnost meni: sretan, miran i tih. Mora da je za moje rodi
telje to bilo neizmjerno olakanje.
Moje se ponaanje meutim nije popravilo. U dobi od dvije godine poeo
sam prilaziti uvijek istom zidu u dnevnom boravku i lupati glavom o njega.
Njihao sam se naprijed-natrag i snano udarao glavom, ritmino i opeto
vano. Ponekad bih udario tako snano da sam imao modrice. Kad god bi uo
poznati zvuk udaranja, otac bi me silom odvukao od zida, ali ja bih otrao
natrag i poeo sve iznova. Ili bi me uhvatili siloviti napadaji bijesa, pa bih
se pljuskao rukom po glavi i vritao iz sve snage.
Roditelji su pozvali patronanu sestru. Ona ih je umirila rekavi da je
udaranje glavom djetetov nain da se smiri kad osjeti neku tjeskobu. Za
kljuila je da sam frustriran i nedovoljno stimuliran i obeala im je pomoi
da pronau mjesto za mene u lokalnome djejem vrtiu. Tad su mi bile
dvije i pol godine. Kad su nekoliko tjedana poslije primili telefonski poziv
u kojemu im je reeno da sam primljen u djeji vrti, roditeljima je la
knulo.
S novim djetetom u kui moji su roditelji morali promijeniti dnevne
navike koje su zajedno stekli u prethodne dvije godine. Djeji vrti postao
RANE GODINE 31

je velik dio te promjene. Njihovi se dani vie nisu vrtjeli gotovo u cijelosti
oko mene. Uvijek sam imao lagan san, budio se nekoliko puta nou i bez
iznimke ustajao veoma rano ujutro. Kad bi bilo vrijeme doruku, otac bi
me nahranio, oprao i odjenuo, dok se majka brinula za moga mlaeg brata.
Vonja u kolicima do vrtia bila je dugaka jednu zakuastu milju, putem
uz kvekersko groblje na kojemu je pokopana reformatorica zatvorskoga
sustava iz devetnaestoga stoljea Elizabeth Fry, i uz skupinu velikih sta
nova, prije no to bismo doli do arkade koja je vodila na nogostup i do
niza ulinih uglova.
Djeji vrti bio je moje prvo iskustvo izvanjskoga svijeta i moja sjeanja
na to doba malobrojna su, ali snana, poput uskih krhotina svjetla to pro
diru kroz maglu vremena. Bio je ondje pjeanik, u kojemu bih satima
eprkao po pijesku, opinjen pojedinanim zrncima. Zatim je dola opse
sija pjeanim satovima (u vrtiu ih je bilo nekoliko razliitih veliina) i
sjeam se da sam netremice promatrao curenje pijeska, posve nesvjestan
djece koja su se igrala oko mene.
Roditelji mi kau da sam bio samotnjak, da se nisam druio s drugom
djecom i da su me odgajatelji opisivali kao zaokupljenog vlastitim svijetom.
Opreka mojih najranijih godina i toga vremena mora da je bila itekako i
vopisna mojim roditeljima, jer sam se od vritavog, uplakanog djeteta ko
je lupa glavom o zid razvio u tihog, suzdranog djearca zaokupljenog
samim sobom. Sad kad razmiljaju o tome, shvaaju da ta promjena nije
nuno bila znak poboljanja kakvom su je tada smatrali. Postao sam gotovo
predobar - previe tih i premalo zahtjevan.
U to je doba autizam kao kompleksan razvojni poremeaj bio slabo
poznat u iroj javnosti, a moje ponaanje nije bilo takvo da bi ga mnogi
smatrali tipino autistinim - nisam stalno njihao tijelom, govorio sam i
pokazivao barem malo sposobnosti interakcije s okolinom oko sebe. Proi
e jo desetljee prije nego to visokofunkcionirajui autizam, a s njime i
Aspergerov poremeaj, bude priznat u medicinskoj zajednici i postupno
postane poznatiji u irokoj javnosti.
Postojalo je jo neto. Moji me roditelji nisu eljeli etiketirati, nisu elje
li da osjeam da me na bilo koji nain sputavaju. Vie i od ega drugoga
eljeli su da budem sretan, zdrav i sposoban voditi normalan ivot. Kad
32 RANE GODINE

bi se prijatelji, roaci i susjedi redovito raspitivali za mene, moji bi im rodite

lji rekli da sam veoma stidljiv i osjetljiv. Mislim da su se moji roditelji
ujedno bojali i mogue ljage koja bi pala na obitelj s djetetom s tekoama
u razvoju.
Drugo od mojih sjeanja na prve mjesece u djejem vrtiu sjeanje je
na razliite teksture poda - neki su dijelovi bili prekriveni prostirkama,
drugi sagovima. Sjeam se kako sam sporo koraao, nepokolebljivo pognu
te glave, i promatrao svoja stopala gazei po razliitim dijelovima poda,
doivljavajui razne oute pod tabanima. Budui da mi je glava uvijek bila
pognuta dok sam hodao, ponekad bih se zabio u drugu djecu ili odgajate
ljicu, ali kako sam hodao veoma polako, sudar bi uvijek bio tek neznatan i
ja bih se samo malo okrenuo i nastavio dalje.
Kad je vani bilo suho i toplo vrijeme, odgajatelji bi nam dopustili da se
igramo u malom vrtu pripojenom vrtikoj zgradi. U njemu je bio tobogan
i nekoliko ljuljaki, uz malobrojne igrake na travi: lopte jarkih boja i uda
raljke. U podnoju tobogana i ispod ljuljaki bili su otirai obloeni plasti
kom, u sluaju da neko dijete padne. Volio sam hodati bos po tim otiraima.
Kad je bilo vrue, stopala bi mi se oznojila i lijepila na otirae, a ja bih po
digao nogu i ponovno je spustio kako bih iznova stvorio osjeaj ljepljivosti
na tabanima.
to li su druga djeca mislila o meni? Ne znam, jer ih se uope ne sjeam.
Za mene su ona bila pozadina mojih vizualnih i taktilnih doivljaja. Igru
uope nisam smatrao interaktivnom aktivnou. ini se da su odgajatelji
u vrtiu ugaali mom neobinom ponaanju, jer me nikad nisu nastojali
prisiliti da se igram s drugom djecom. Moda su se nadali da u se s vreme
nom priviknuti na djecu oko sebe i poeti druiti s njima, ali nisam.
Otac bi me uvijek vodio u vrti i ponekad bi doao po mene. Doao bi
ravno iz tvornice, esto jo odjeven u radno odijelo. Nije bio nimalo opte
reen izgledom. Silom prilika, bio je ovjek s mnogim talentima. Kad bi
doao kui, preodjenuo bi se i poeo pripravljati veeru. Uglavnom je on
kuhao; mislim da mu je to pomagalo da se opusti. Bio sam izbirljiv i uglav
nom jeo itarice, kruh i mlijeko. Natjerati me da pojedem povre bila je
prava borba.
I odlazak na spavanje uvijek je bio muenje - esto sam trao naokolo
RANE GODINE 33

ili skakutao i trebalo mi je dugo da se smirim i zaspim. Uvijek sam zahti

jevao istu igraku, malog crvenog zeca, s kojim sam spavao u krevetu.
Ponekad ne bih uope spavao i plakao bih dok roditelji ne bi popustili i
dopustili mi da spavam s njima u njihovu krevetu. Kad bih zaspao, esto
sam imao none more. Jednu od njih pamtim do dananjega dana. Probudio
sam se nakon sna o golemom zmaju koji stoji iznad mene. U usporedbi s
njime bio sam majuan. Taj se isti san ponavljao iz noi u no. Uasavao
sam se spavanja od straha da e me zmaj pojesti. Onda je jedne noi zmaj
nestao jednako nenadano kao to se pojavio. Iako sam i nadalje imao none
more, s vremenom su postale manje uestale i manje zastraujue. Na
odreeni nain pobijedio sam zmaja.
Jednoga jutra na uobiajenom putu do djejeg vrtia otac je odluio
skrenuti na drugome mjestu. Na njegovo iznenaenje, poeo sam urlati u
kolicima. Nisu mi bile jo ni tri godine, ali sam zapamtio svaku pojedinost
puta od kue do vrtia. Jedna je starica u prolazu zastala, zagledala se u
mene i zamijetila: Svakako ima dobra plua. U nelagodi, otac se okrenuo
i nastavio uobiajenim putem. Odmah sam prestao plakati.
Iz dana provedenih u vrtiu sjeam se i kad je jedna odgajateljica puha
la balone od sapunice. Mnoga su djeca pruala ruke kako bi ih uhvatila dok
im lebde iznad glave. Ja nisam ispruio ruke kako bih ih dodirnuo, ali sam
netremice promatrao njihov oblik, kretanje i nain na koji se svjetlo odra
ava od njihove blistave, vlane povrine. Posebice mi se svialo kad bi
odgajateljica jako puhnula i proizvela dugi niz manjih balonia, jedan za
drugim u brzom slijedu.
U vrtiu i kod kue nisam se igrao s mnogo igraaka. Kad bih drao
igraku u ruci, na primjer svog zeca, kruto bih ga uhvatio za rubove i okre
tao s jedne na drugu stranu. Nisam ga pokuavao zagrliti ni privinuti uza
se, ili uiniti da zeko skoi. Jedna od mojih omiljenih zanimacija bila je
zavrtjeti kovanicu na podu i zatim je promatrati kako se okree. inio bih
to uvijek iznova i kao da mi nikad ne bi dojadilo.
Roditelji pamte da sam uporno bacao majine cipele na pod, jer mi se
sviao zvuk koji su proizvodile padanjem. ak sam ih poeo obuvati i opre
zno u njima hodati po sobi. Moji su ih roditelji zvali klip-klop-cipele.
Prilikom jedne etnje u kolicima s ocem, uzviknuo sam dok smo prola-
34 RANE GODINE

ili pokraj jednog izloga. Otac nije bio voljan uvesti me u trgovinu. Inae
me roditelji nikad ne bi vodili u trgovine jer sam u onih nekoliko prigoda
kad su to uinili briznuo u pla i dobio napadaj. Svaki su se put morali
ispriavati: Silno je osjetljiv, objasnili bi i urno izili. Ovaj je put moj
pla bio drukiji, odluan. Kad me otac uveo u trgovinu, zamijetio je veliko
mnotvo knjiga Mr. Men. Bio je tu jarkouti oblik Mr. Happyja i ljubiasti
trokut Mr. Rusha. Uzeo je jednu i dao mi je. Budui da je nisam elio pustiti
iz ruke, kupio mi ju je. Sutradan smo proli pokraj iste trgovine i ja sam
ponovno zavikao. Otac je uao u trgovinu i kupio jo jednu knjigu Mr.
Mena. To se ubrzo pretvorilo u rutinu, dok mi nije kupio sve junake u se
riji.
Moje knjige Mr. Men i ja ubrzo smo postali nerazdvojni. Nisam elio
izii iz kue bez knjige u ruci. Naveer bih satima leao na podu s knjigama
u rukama te promatrao boje i oblike na ilustracijama. Roditelji su bili sret
ni to me mogu prepustiti opsjednutosti likovima Mr. Mena. Prvi se put
inilo da sam sretan i spokojan. To se takoer pokazalo korisnim nainom
poticanja boljeg ponaanja. Ako bih izdrao itav dan bez napadaja mui-
avosti, obeali bi mi kupiti novu knjigu Mr. Mena.

U svoju prvu kuu preselili smo se kad su mi bile etiri godine. Nalazila se
na uglu Blithbury Roada. Kua je bila neobina oblika, sa stubama do kojih
se moglo doi samo iz zasebnoga uskoga hodnika uz dnevni boravak. Ku
paonica je bila u prizemlju, nedaleko od ulaznih vrata. Ponekad kad bi nas
posjetio neki roak ili prijatelj, uavi u kuu iznenadio bi se oblacima
pare koji su leprali iz kupaonice u vrijeme kupanja.
Sjeanja mojih roditelja na Blithbury Road nisu lijepa. U kuhinji je uvi
jek bilo vlage, a kua je zimi uvijek bila hladna. Bez obzira na to imali smo
dobre susjede, ukljuujui i jedan vremeni par koji je posebno zavolio
mojega brata i mene te nas zasipao slatkiima i limunadom kad smo bili u
vrtu.
Vikendom bi se otac zabavljao povrtnjakom ispred kue, koji je brzo
postao pun krumpira, mrkve, graka, luka, korabice, rajice, jagoda i rabar-
bare. Nedjeljom poslijepodne uvijek smo za desert jeli rabarbaru i kremu
od jaja.
RANE GODINE 35

Sobu sam dijelio s bratom. Bila je malena, pa smo, kako bismo utedje
li prostor, imali krevete na kat. Iako je bio dvije godine mlai od mene, moj
je brat spavao na gornjem krevetu. Roditelji su se bojali da bih se tijekom
noi mogao uznemiriti i pasti s kreveta.
Prema bratu nisam gajio snane osjeaje i ivjeli smo usporednim ivo
tima. On se esto igrao u vrtu, dok bih ja ostajao u sobi. Jedva da smo se
ikad igrali zajedno. Ako i jesmo, nije to bila zajednika igra - ja nikad nisam
osjetio poriv da s njim podijelim svoje igrake ili doivljaje. Sad kad razmi
ljam o tome ti mi se osjeaji ine poneto tuima. Sad shvaam pojam
uzajamnosti, zajednikog iskustva. Iako mi je ponekad jo uvijek teko
otvoriti se i dati od sebe, osjeaji koji su za to potrebni definitivno se nala
ze u meni. Moda su se uvijek i nalazili, ali trebalo mi je vremena da ih
pronaem i shvatim.
Postajao sam sve mirniji i veinu vremena provodio u svojoj sobi sjede
i sam na posebnome mjestu na podu, zaokupljen tiinom. Ponekad bih
gumuo prste u ui kako bih se jo vie pribliio tiini, koja u mojem umu
nikada nije bila statina, nego svilenkasto, kapavo kretanje oko moje glave
nalik na kondenzaciju.
Kad bih zatvorio oi, zamiljao bih je mekom i srebmastom. Nisam
morao razmiljati o tome; jednostavno bi se dogodilo. Ako bih zauo izne
nadnu buku, kao to je kucanje na vratima, osjetio bih bol, kao da se taj
doivljaj razmrskava.
Dnevni boravak u prizemlju uvijek je bio pun knjiga. Moji su roditelji
bili strastveni itai i jo uvijek se sjeam kako sam sjedio na podu i pro
matrao ih s njihovim knjigama, novinama i asopisima u ruci. Ponekad,
kad sam bio dobar, dopustili bi mi da im sjedim u krilu dok itaju. Volio sam
zvuk okretanja stranica. Knjige su mi postale veoma posebne, jer kad god
bi moji roditelji itali prostoriju bi ispunila tiina. To me smirivalo i inilo
zadovoljnim.
Poeo sam stvarati zalihe roditeljskih knjiga i jednu po jednu u rukama
ih odnosio do svoje sobe. Stube su mi predstavljale problem i svladavao sam
ih korak po korak. Ako bi knjiga koju sam nosio bila teka ili velika, znala
mi je biti potrebna itava minuta da se uspnem desetak stuba. Neke su
knjige bile prilino stare i mirisale na plijesan.
36 R A N E G O D IN E

U sobi bih razvrstao knjige u hrpe na podu dok ne bih sa svih strana bio
okruen njima. Mojim je roditeljima bilo teko ui u sobu jer su se bojali
da e na mene sruiti jednu od tih hrpa. Ako bi ijednu knjigu pokuali od
nijeti, rasplakao bih se i razbjesnio. Svaka stranica mojih knjiga bila je
obiljeena brojkama i osjeao sam se sretan okruen njima, kao da sam
umotan u dekicu brojeva. Mnogo prije nego to sam znao proitati reeni
ce na stranicama, znao sam brojiti. A kad bih brojio, brojevi bi se u mojem
umu pojavili kao kretnje ili obojeni oblici.
Prilikom jedne ekspedicije stubama, ruku vrsto ovijenih oko posebno
teke knjige, poskliznuo sam se i pao. Osjeaj padanja kao daje ispunio moj
um brzim bljeskovima jake i povrne boje, kao ratrkano sunano svjetlo.
Samo sam sjedio u podnoju stuba, oamuen i u bolovima. Nisam se sjetio
zazvati u pomo, nego sam ekao da otac doe provjeriti kakva je to bila
buka. Rijetko sam govorio, gotovo nikad, ako mi se netko ne bi obratio.
Nakon toga moji su roditelji poeli skrivati vee i tee knjige bojei se da
u ponovno pasti i gadno se ozlijediti.

Vikendom smo najee pjeaili u oblinji park. Roditelji bi mi razmrvili

krike kruha kako bih njime hranio patke. Obino su nas vodili rano ujutro
kad u parku nije bilo mnogo ljudi. Znali su da me prisutnost mnotva ljudi
plai. Dok je moj brat trkarao naokolo, ja sam sjedio sam na zemlji, izvla
io vlati trave i upkao latice s tratinica.
Moj najdrai doivljaj iz parka bio je odlazak na ljuljake. Otac bi me
podigao, posjeo na ljuljaku i lagano ljuljao. Kad bi se umorio i prestao me
ljuljati, vikao bih Jo... jo dok me ne bi ponovno poeo ljuljati. U parku
se nalazio i vrtuljak, i ja bih sjeo u sredinu vrtuljka, a moji roditelji stali bi
svaki s jedne strane i polako ga okretali. Dok se vrtuljak vrtio, zatvorio bih
oi i smjekao se. Osjeao sam se dobro.
Kad smo se vraali kui, cesta uz park ponekad bi bila buna. Ako bi
automobil u prolazu proizveo neki iznenadni, glasan zvuk - na primjer
zatrubio - zaustavio bih se, podigao ruke i vrsto priljubio dlanove uz ui.
esto je ta buka bila vie nenadana nego glasna. Upravo zato to je bila
neoekivana, silno me pogaala. Zbog toga sam mrzio i balone i uvijek bih
R A N E G O D IN E 37

ustuknuo kad bih vidio nekoga s balonom u ruci. Bojao sam se da e ek

splodirati i proizvesti glasnu, silovitu buku.
Nakon preseljenja u Blithbury Road do svoje pete godine nastavio sam
pohaati djeji vrti u lokalnoj koli nazvanoj po Dorothy Barley, nadstoj
nici enskog samostana iz esnaestoga stoljea koja je ivjela u tom kraju
u doba vladavine Henrika VIII. esto smo dobivali papire i bojice i odgaja
telji su nas poticali da crtamo i bojimo. Uvijek sam uivao u tome, iako mi
je bilo teko drati bojicu meu prstima, pa bih je vrsto uhvatio dlanom.
Volio sam crtati krugove razliitih veliina. Krug mi je bio najdrai oblik i
neumorno sam ga crtao.
U kutu prostorije nalazila se kutija prepuna stvarica za igranje. Omi
ljene su mi bile arene perlice koje sam pronaao; drao bih ih u rukama i
tresao kako bih ih mogao gledati dok podrhtavaju na mojim dlanovima.
Kad bismo za igru dobili kartonske valjke (kako bismo od njih nainili
dalekozor ili teleskop na primjer), ispustio bih perlice kroz valjak, oparan
injenicom da ulaze kroz jedan, a izlaze kroz drugi kraj valjka. Kad bih
pronaao staklenku ili kakvu posudu, ubacio bih perlice u nju i zatim je
ispraznio, i tako stalno.
Na jednome zidu nalazila se polica s odabranim knjigama. Najdraa mi
je bila The Very Hungry Caterpillar (Veoma gladna gusjenica). Volio sam
rupe na stranicama i vedre, okrugle ilustracije. U blizini se nalazio kutak
za itanje, gdje su djeca sjedila na velikoj prostirci na podu oko odgajatelji
ce koja im je itala knjigu. Jednom takvom prigodom sjedio sam straga
prekrienih nogu i pognute glave, zaokupljen vlastitim svijetom. Nisam
uo ni jednu jedinu proitanu rije. Umjesto toga, i ne shvativi, poeo sam
pjevuiti. Kad sam podigao pogled, odgajateljica je prestala itati i svi su
zurili u mene. Prestao sam pjevuiti, pognuo glavu i itanje se nastavilo.
Ne sjeam se da sam se u vrtiu osjeao osamljeno, vjerojatno zato to
sam bio posve zaokupljen svojim knjigama, perlicama i krugovima. Mislim
da me polako obuzimao osjeaj da sam drukiji od ostale djece, ali mi to iz
nekog razloga nije nimalo smetalo. Jo nisam osjeao nikakvu elju za
prijateljima; bio sam posve sretan igrajui se sam.
Kad bi bilo vrijeme za drutvene igre kao to je na primjer ples oko
38 R A N E G O D IN E

stolaca, odbijao sam prikljuiti se. Uasavao sam se pomisli da e me osta

la djeca dodirnuti naguravajui se do preostalih stolaca. I nije upalilo ni
neizmjerno njeno uvjeravanje odgajateljica. Umjesto muzikih stolaca
dopustile su mi da stojim uza zid i promatram djecu koja se igraju. Aja sam
bio sretan, samo da me ostave na miru.
im bih se vratio kui iz vrtia, uvijek bih otiao u svoju sobu. Kad sam
bio umoran ili uzrujan, zavukao bih se u mrak ispod kreveta i leao ondje.
Moji su roditelji nauiti lagano kucnuti na vrata prije no to uu provjeri
ti kako sam. Majka je uvijek eljela da joj priam to sam radio u vrtiu.
eljela me potaknuti da govorim jer sam veinu vremena bio veoma tih.
Moja soba bila je moje utoite, moj osobni prostor u kojemu sam se
osjeao najugodnije i najsretnije. U njoj sam provodio toliko vremena da
su roditelji poeli dolaziti onamo kako bi bili sa mnom. Nikad nisu izgle
dali nestrpljivi.
Dok sad sjedim ovdje i piem o tim prvim godinama ivota, zadivljen
sam kad pomislim koliko su moji roditelji uinili za mene, iako su tada
zacijelo dobivali veoma malo zauzvrat. uti njihova sjeanja na moje prve
godine za mene je bilo arobno iskustvo; vidjeti u retrospektivi koliko su
presudnu ulogu odigrali u tome da danas budem osoba kakva jesam. Unato
svim mojim mnogobrojnim problemima, svim suzama, napadajima mui-
avosti i drugim potekoama bezuvjetno su me voljeli i posvetili se tome
da mi pomognu - malo-pomalo, dan po dan. Oni su moji junaci.
 Pogoen munjom: epilepsija

Sjedio sam na podu u dnevnom boravku kad se to dogodilo. Bile su mi

etiri godine i sjedio sam sa svojim bratom Leejem dok je otac u kuhinji
pripremao veeru. U to doba nije mi bilo neobino osjeati trenutke posve
manje nepovezanosti, razdoblja totalne zaokupljenosti samim sobom -
pomno sam prouavao linije na dlanovima ili promatrao kako mi se sjena
mijenja dok se sporim, ritminim pokretima ljuljam naprijed-natrag. Ali
ovo je bilo neto drugo, iskustvo kao nijedno drugo, kao da se prostorija u
kojoj se nalazim povlai od mene na sve strane i svjetlo iz nje curi van i sam
tijek vremena zgunjava se i protee u jedan jedini spori trenutak. Tada to
nisam znao i nisam mogao znati, ali imao sam veoma jak epileptiki na
padaj.
Epilepsija je jedna od najeih bolesti koja pogaa mozak - u Ujedinje
nom Kraljevstvu oko 300.000 ljudi pati od nekog oblika epilepsije. Napadaji
su posljedica kratkotrajnih elektrinih poremeaja u mozgu. Zasad se ma
lo zna zato do tih napadaja dolazi te kako poinju i prestaju. Nije utvren
nijedan oiti uzrok, ali lijenici misle da bi epilepsija mogla biti posljedica
poremeaja u vezama izmeu ivanih stanica ili u ravnotei kemikalija u
mozgu.
U danima prije napadaja otac je primijetio da trepem i da mi se ruke
koe dok leim na dvosjedu u dnevnom boravku i gledam televiziju. Za
brinuo se i nazvao lijenika da me doe pregledati. Bilo je vrue i vlano
vrijeme i lijenik je rekao da sam vjerojatno samo malo nadraen. Pre
40 PO G O EN M U N JO M : E P ILE P SIJA

poruio je ocu da me budno motri i odmah izvijesti o daljnjim takvim

epizodama.
Imao sam veliku sreu to je brat bio sa mnom u trenutku drugog na
padaja. Obuzeli su me grevi i izgubio sam svijest. Otac je uvi brata kako
plae dojurio provjeriti razlog gunguli. Instinktivno me oprezno podigao
u naruje i otrao iz kue do oblinjeg stajalita taksija. Uao je u prvo
vozilo i zamolio vozaa da ga odveze do najblie bolnice - St. George -
najbre to moe. Dok je taksi jurio ulicama, moj otac nije mogao uiniti
nita drugo doli privinuti me uza se i moliti.
Obilno se znojei, otac je istrao iz taksija i utrao ravno na djeji odjel.
Nisam se osvijestio, napadaj je trajao, to moe biti opasno za ivot i po
znato je kao status epilepticus. Bolnika sestra na prijmu uzela me iz oeva
naruja i pozvala lijenike, koji su mi najprije dali injekciju valija koja e
mi stabilizirati stanje. Nisam disao i poeo sam modrjeti, pa su lijenici
izveli srano-pluno oivljavanje kako bih se vratio u ivot. Otprilike sat
vremena nakon poetka napadaja moje se stanje naposljetku poelo stabi
lizirati. Kad je to uo, moj je otac, izmoden, od olakanja briznuo u pla.
Svojom mi je brzom reakcijom pomogao i spasio ivot.
Dijagnosticirana mi je epilepsija sljepoonog renja. Sljepooni renje-
vi nalaze se iznad uiju. Igraju veliku ulogu u unoenju osjetilnih podataka,
pamenju, sluanju i percepciji, a napadaji u tom dijelu mozga mogu osla
biti pamenje i utjecati na osobnost.
Prevalencija epilepsije meu ljudima iz autistinog spektra mnogo je
vea nego meu zdravom populacijom. Epilepsija sljepoonog renja do
adolescentske se dobi javlja kod otprilike treine djece s poremeajem iz
autistinog spektra. Zbog toga se smatra da bi te dvije bolesti mogle imati
zajedniki uzrok u strukturi mozga ili genetici.
Kao dio dijagnoze obavio sam pretragu koja se zove elektroencefalogram
(EEG). Tijekom EEG-a na glavu se stavljaju elektrode koje mjere elektrinu
aktivnost mozga i provjeravaju abnormalnosti modanih valova. Sjeam
se kako je tehniar stajao iznad mene i na razne dijelove moje glave stavljao
elektrode - malene, okrugle metalne kapice - lijepio ih je kako se ne bi
pomicale. Trzao sam se i izvijao lice u grimasu svaki put kad bi zalijepio
koju elektrodu jer mi se nije svialo da mi itko dodiruje glavu.
PO GO EN M U N JO M : E PILE PSIJA
41

Bio sam podvrgnut i magnetnoj rezonanciji (MRI) mozga. MRI upotre

bljava veliki, jaki magnet, radijaciju mikrovalova i raunala kako bi stvorio
podrobne slike unutranjosti mozga. Prije pretrage dobio sam sredstvo za
smirenje, vjerojatno zato to se tehniar pribojavao da neu moi podnije
ti buku stroja i mogui osjeaj klaustrofobije u unutranjosti skenera. Sje
am se da su me poloili na neki mekani, zasljepljujue bijeli kau, koji su
potom gurnuli u uski tunel za pretragu, koja je trajala tridesetak minuta.
Mora da sam zaspao, jer se sjeam da me otac probudio kad je kau izvuen
iz tunela. I to unato injenici da je skener tijekom pretrage zacijelo bio
veoma buan.
Nekoliko dana ostao sam u bolnici na raznim pretragama. Roditelji su
naizmjence ostajali sa mnom, danonono. Bojali su se da bih se mogao
probuditi i uspaniiti ne ugledam li poznato lice. Odjel na kojemu sam leao
imao je blistav pod s mnotvom majunih ogrebotina, a plahte na mom
krevetu bile su drugaije teksture od onih kod kue - bockavije i manje
mekane. Roditelji su mi dali naranin sok, bojanke i bojice kojima u se
zabavljati, ali mnogo sam vremena jednostavno prespavao jer sam osjeao
silan umor.
Lijenici su mojim roditeljima rekli da je prognoza dobra - gotovo po
lovina djece kojima je dijagnosticirana epilepsija sljepoonog renja pre
raste to stanje. Propisali su mi lijekove protiv napadaja i otpustili me iz
bolnice.
Moja dijagnoza epilepsije snano je utjecala na moje roditelje, osobito
oca. Njegov je otac - moj djed - patio od epileptikih napadaja vei dio
odrasloga ivota i prerano je umro, nekoliko godina prije mojega roenja.
Zvao se William John Edward. Bio je roen u istonom Londonu poet
kom dvadesetoga stoljea. Radio je kao postolar. Borio se u Drugome svjet
skom ratu i bio evakuiran iz Dunkirka prije nego to je stacioniran u vojnoj
bazi u sjevernoj kotskoj, gdje je upravljao protuzranim topom. Oenio
se i imao etvero djece; moj je otac bio najmlai. Napadaji su poeli nakon
rata i bili su posebno siloviti - baka se brzo naviknula na zvuk razbijanja
tanjura i alica koje bi djed sruio s kuhinjskoga stola na pod.
U to su doba sredstva pomoi oboljelima od epilepsije bila ograniena.
Lijenici su tvrdili daje djedovu bolest izazvao ok pretrpljen tijekom rata.
 PO G O EN M U N JO M : E P ILE P SIJA
42

Baki su savjetovali da se rastane od njega i krene dalje. Naposljetku, imala

je malu djecu i itav ivot pred sobom. Mora da je to bila najtea odluka
koju je baka ikad morala donijeti, ali posluala je savjet lijenika i preuda
la se. Djed je prebaen u ustanovu za bive vojnike s mentalnim tegoba
ma.
Prekid braka moje bake i djeda imao je katastrofalne posljedice za obitelj.
Baka je osnovala novu obitelj, ali je njezin drugi suprug tekom mukom
pronalazio posao. Prokockao je i ono malo to bi zaradio, tako da su se, bez
redovitih prihoda, ubrzo zatekli s velikim dugovima za stanarinu. Jednog
se dana obitelj vratila kui i pronala svoje pokustvo u hrpi na travnjaku,
a vrata stana zatvorena lokotom. Sudski su izbaeni iz stana zbog neplaa
nja stanarine - postali su beskunici.
Isprva je jedna obiteljska prijateljica primila djecu, ukljuujui i mojega
oca, koji je svojoj polubrai igrao ulogu starijega brata, prije nego to su s
bakom prebaeni u hostel za beskunike. Obiteljska prijateljica koja je
pomagala brinuti se za djecu mom je ocu za rastanak darovala lego-kocke.
Hostel se sastojao od kolibica sa zajednikim zahodima, kupaonicama i
kuhinjom za stanare. Hodnici izmeu soba bili su uski, a pod prekriven
crvenim betonom. Otac je raspoznavao lanove osoblja po odjeku koraka
u hodniku. Jednomu je dao nadimak Jackboots.
Obitelj je smjetena u dvije skuene prostorije bez pokustva. Televizi
ja i radio nisu bili doputeni. U jednoj sobi - djejoj - bilo je mjesta za tri
krevetia. Bakina je soba imala krevet, stol i stolac. Mukarcima boravak
nije bio doputen, tako da je bakin suprug morao unajmiti sobu iznad jedne
trgovine. Tijekom boravka obitelji u hostelu baka i on bili su razdvojeni.
ivot u hostelu bio je turoban - osim to je smjetaj bio skroman, nije
bilo ni privatnosti; vrata su sve vrijeme morala biti otkljuana, a osoblje je
bilo strogo i upravljalo zgradom na vojniki nain. Obitelj je mrzila svaku
sekundu u tom hostelu u kojemu su ostali godinu i pol. Jedina svijetla
toka tog razdoblja bilo je prijateljstvo koje je baka uspjela sklopiti s upra
viteljicom hostela, nekom gospoom Jones. S vremenom je obitelj preba
ena u novu kuu.
Moj je otac prvi put vidio svog oca kad mu je bilo jedanaest godina.
Tada su ve djedovi napadaji bili manje uestali, pa mu je bilo doputeno
PO GO EN M U N JO M : E PILE PSIJA
43

da tijekom dana radi u svojoj postolarskoj radionici. Naveer se vraao u

ustanovu. Moj je otac bio veoma malen kad se djed razbolio, pa ga se uope
nije sjeao, niti je znao kako izgleda. Sreli su se u domu one obiteljske
prijateljice koja je nekoliko godina prije pomogla njemu i njegovoj polu-
brai. Otac se sjea da se rukovao sa sjedokosim mukarcem u odjei koja
mu nije pristajala, a koji mu je potom predstavljen kao njegov otac. S vre
menom su se zbliili.
Kako je djed stario, zdravlje mu se brzo uruavalo. Otac gaje posjeivao
u bolnici to je ee mogao. Kad je djed umro, od zatajenja organa nakon
modanoga udara i epileptikoga napadaja, ocu je bila dvadeset jedna go
dina. Po svemu sudei, djed je bio srdaan i blag mukarac. Volio bih da sam
imao priliku upoznati ga.
Neobino sam sretan to ivim u doba brojnih vanih medicinskih ot
kria i napretka, tako da moje iskustvo epilepsije nije bilo nimalo nalik na
iskustvo mojega djeda. Nakon napadaja i dijagnoze moje je roditelje, mi
slim, najvie preplaila mogunost da neu moi ivjeti normalnim ivo
tom kakav su za mene prieljkivali. Kao mnogi roditelji, i moji su normal-
nost izjednaivali sa sreom i produktivnou.
Napadaji se nisu ponovili - kao to je sluaj kod otprilike 80% ljudi
koji ive s epilepsijom, moji su lijekovi bili djelotvorni, to je znailo da
sam ivio bez napadaja. Mislim da je to bio presudni imbenik koji je po
mogao mojoj majci da se nosi s mojom boleu. Bila je veoma osjetljiva na
injenicu da sam oduvijek bio nekako drukiji, ranjiv, da mi je potrebna
dodatna briga, potpora i ljubav. Ponekad bi se uzrujala na pomisao da bih u
bilo kojem trenutku mogao dobiti novi napadaj. Tada bi otila u drugu
sobu i tiho plakala. Sjeam se da mi je otac govorio da ne idem majci u
drugu sobu kad je uzrujana.
Bilo mije veoma teko shvatiti majine osjeaje. Pritom nije pomagalo
to to sam ostajao u vlastitom svijetu, zadubljen u najsitnije stvarice, no
nesposoban shvatiti razne osjeaje i napetost u kui. Moji su se roditelji
ponekad prepirali, kao to se, mislim, veina roditelja prepire oko djece i
najboljeg naina na koji treba rijeiti neku situaciju. Kad bi se prepirali,
njihovi bi glasovi u mojemu umu postajali tamnoplavi te bih unuo na
pod i s rukama na uima priljubio glavu uz sag dok buka ne bi jenjala.
44 PO G O EN M U N JO M : E P ILE P SIJA

Otac je bio taj koji mi je svakodnevno pomagao da popijem tablete, uz

au mlijeka ili vode u vrijeme obroka. Zbog lijeka koji sam uzimao - kar-
bamazepina - morao sam svaki mjesec s ocem ii u bolnicu na vaenje
krvi, jer karbamazepin moe utjecati na rad jetre. Mom je ocu jako stalo
do tonosti, pa smo u bolnikoj ekaonici uvijek bili barem sat vremena
ranije od dogovorenog pregleda. Dok smo ekali, kupio bi mi kekse i na
ranin sok u plastinoj ai. Stolci na kojima smo sjedili bili su plastini i
neudobni, ali se sjeam da nisam elio sam ustati, nego sam ekao da otac
ustane prije mene. Stolaca je bilo mnogo i vrijeme sam provodio uporno ih
brojei.
Kad bi bolniarka prozvala moje ime, otac bi sa mnom otiao do malenog
prostora odvojenog zastorom, gdje bih ja sjeo, a bolniarka bi mi podigla
rukav i lupnula prstom posred moje ruke. Mnogo sam puta vadio krv i znao
sam to mogu oekivati. Bolniarka je savjetovala pacijentima da okrenu
glavu na drugu stranu dok uvodi iglu, ali ja sam nepomine glave netremi
ce promatrao kako se prozirna qevica iznad igle ispunjava tamnocrvenom
krvlju. Kad bi zavrila, bolniarka bi oistila krv s ruke i na mjesto uboda
flasterom s nasmijeenim licem zalijepila vatu.
Jedna od najeih nuspojava lijeka koji sam uzimao bila je pretjerana
osjetljivost na sunano svjetlo, pa sam ljetne mjesece provodio u kui, dok
se moj brat igrao vani u vrtu i parku. Nisam imao nita protiv jer me jo i
danas sunano svjetlo esto ini nervoznim i nemirnim, i po sunanu vre
menu rijetko se odvaujem izii na dulje vrijeme. Nakon napadaja rodite
lji su jo vie pazili na mene, pa bih sve vrijeme bio u dnevnom boravku,
gdje me majka mogla drati na oku dok sam gledao televiziju ili se igrao
kovanicama ili perlicama koje sam dobio za raunanje.
Osjeaj vrtoglavice ili omamljenosti takoer je bila uobiajena nuspo
java. Kad god bih osjetio vrtoglavicu, odmah bih sjeo, prekriio noge i ekao
da taj osjeaj proe. Roditeljima bi zbog toga ponekad bilo neugodno, jer
kad bi hodali sa mnom ulicom najednom bih stao i sjeo nasred plonika.
Naleti vrtoglavice, sreom, nisu trajali dugo, samo nekoliko sekundi. Gu
bitak nadzora i nepredvidljivost tih naleta plaili su me i esto bih nakon
njih bio razdraljiv i plaljiv.
Postoji kompleksan odnos izmeu spavanja i epilepsije, pri emu se kod
PO GO EN M U N JO M : EPILE PSIJA
45

epileptiara zamjeuje vea uestalost poremeaja spavanja. Neki znan

stvenici vjeruju da bi dogaaji u snu kao to su snomorice i mjesearenje
mogli zapravo predstavljati aktivnost nonih napadaja u mozgu. Povre
meno sam mjeseario - u nekim razdobljima esto, u drugima rjee - od
svoje este godine do poetka adolescentske dobi. Mjesearenje (somnam-
bulizam) nastaje u prva tri sata spavanja, kad se modani valovi spavaa
poveaju, a san je dubok i nema snova. Mjesear uglavnom ne odgovara ako
mu se obrati, a kad se probudi, ne sjea se da je mjeseario. Izvukao bih se
iz kreveta i hodao uvijek istim putem kroz sobu. Ponekad bih se zabio u
zidove ili vrata u sobi i time probudio roditelje, koji bi me njeno odveli
natrag u krevet. Iako nije zapravo tetno probuditi nekoga tko mjeseari,
mjeseara se time moe zbuniti i uzrujati.
Kako bi osigurali moju sigurnost tijekom noi, roditelji su poduzeli
nekoliko mjera opreza. Svake veeri prije spavanja uklonili bi sve igrake
s poda moje sobe i u hodniku ostavili upaljeno svjetlo. Na vrhu stubita
postavili su vrataca nakon to sam se jednom, izgleda, u snu spustio stu
bama i otiao u stranji dio kue, gdje su me pronali kako poteem kuhinj
ska vrata koja vode u vrt.
Moda ne iznenauje da sam se tijekom dana esto osjeao kao da mi
je netko isisao svu energiju i samo sam elio spavati. Za mene je bilo nor
malno da na satu spustim glavu na klupu i zaspim. Nastavnici, koje su
moji roditelji uputili u situaciju, uvijek su bili suosjeajni i snoljivi. esto
sam se osjeao dezorijentirano kad bih se nakon deset, dvadeset ili trideset
minuta spavanja probudio i zatekao uionicu praznu, jer su djeca trala
kolskim igralitem, no moja je uiteljica uvijek bila tamo da me umiri.
Ukupni uinak raznih nuspojava lijeka koji sam uzimao bio je znaajan
tijekom prve godine u koli. U razredu se nisam uspijevao usredotoiti ni
raditi odgovarajuom brzinom. Posljednji sam u razredu svladao abecedu.
Moja me uiteljica, gospoa Lemon, dodatno bodrila arenim naljepnicama
kad bih abecedu napisao s manje pogreaka. Nikad mi nije bilo nelagodno
niti sam patio jer zaostajem za drugom djecom; ona jednostavno nisu pri
padala mom svijetu.
Dvaput godinje s ocem sam posjeivao djeju bolnicu Westminster u
Londonu zbog pregleda mozga kojim su pratili moje stanje. Odlazili bismo
46 PO G O EN M U N JO M : E P ILE P SIJA

taksijem, stigli prerano kao i obino te zatim ekali da nas specijalist pozo
ve. Mora da sam tih godina proveo doista mnogo sati sjedei u bolnikim
ekaonicama.
Nakon tri godine odlueno je da se postupno ukine uzimanje lijeka
protiv napadaja. Majka se uspaniila na pomisao da bi se epilepsija mogla
vratiti, iako, na svu sreu, do danas nisam imao novi napadaj. Prijanje
nuspojave lijeka nestale su i otad se moj uspjeh u koli poboljao.

Nije jasno kakav je trajni uinak - ako uope jest - epilepsija imala na moj
mozak i kako on djeluje. Napadaji u djetinjstvu nastali su u lijevome sljepo-
onom renju i neki znanstvenici smatraju da je jedno objanjenje savant-
skih sposobnosti ozljeda lijevog mozga, to za posljedicu ima kompenzaciju
desnoga. To je zato to su vjetine koje se najee zamjeuju kod savanta,
a meu njima su brojevi i raunanje, povezani s desnom modanom polut
kom.
No nije lako odrediti je li epilepsija uzrok ili simptom ozljede lijevog
mozga i mogue je da su moji napadaji u djetinjstvu nastali kao posljedica
postojeeg oteenja mozga, vjerojatno jo od roenja.
Zbog toga znanstvenici ele prouiti moje sposobnosti percepcije, kako
bi vidjeli po emu se razlikuju od sposobnosti drugih ljudi. Jedno je is
traivanje provedeno ujesen 2004. u Centru za istraivanje autizma u
Cambridgeu. Upravitelj je Centra Simon Baron-Cohen, profesor razvojne
psihopatologije i vodei strunjak za poremeaje iz autistinog spektra.
Istraivanje je provjerilo teoriju slabe sredinje koherencije, prema
kojoj pojedinci koji pate od poremeaja iz autistinog spektra ee proce-
suiraju pojedinosti nautrb globalne informacije (ire slike), dok veina
ljudi integrira informaciju u kontekst i bit, a esto im izmiu sitnije poje
dinosti. Na primjer istraivanja su pokazala da autistina djeca bolje od
neautistine prepoznaju poznata lica na fotografijama na kojima je prika
zan samo dio lica.
U testu Navon od sudionika se trai da identificiraju odabranu metu na
lokalnoj ili na globalnoj razini. Kad su me testirali u Centru, morao sam
lijevom rukom pritisnuti gumb kad bih vidio slovo A, a desnom kad ga ne
bih vidio. Slike su prikazivane na zaslonu ispred mene i reakcije su bile
PO GO EN M U N JO M : E PILE PSIJA
47

automatske. U nekoliko sam prigoda pritisnuo ne, samo da bi moj mozak

nekoliko sekundi poslije shvatio da cjelokupna konfiguracija slova daje
oblik slova A. Znanstvenici taj fenomen nazivaju interferencija i esto
se upotrebljava u optikim varkama. Kod veine ljudi interferenciju uzro
kuje globalni oblik - na primjer kad im predoe slovo H sastavljeno od
mnotva malih A, veina ljudi nee odmah vidjeti slova A zbog interfe
rencije oblika H pred oima. U mom sluaju, kao i kod veine ljudi u auti-
stinom spektru, interferencija je obratna i ja tekom mukom uoavam
cjelokupni oblik slova jer se moj mozak automatski usredotouje na poje
dinosti.

H A A
H H A A
H H A A
HHHH a a a a a
H H A A
H H A A

Na gornjim crteima slika s lijeve strane prikazuje slovo A sastavljeno od

manjih H. Slika s desne strane pokazuje slovo H sastavljeno od manjih A.

UAustraliji je profesor Allan Snyder, ravnatelj Centra za prouavanje uma

na Sveuilitu Sydney, privukao znatno zanimanje svojim tvrdnjama da
savantske sposobnosti moe reproducirati s pomou tehnike nazvane trans-
kranijalna magnetna stimulacija (TMS).
TMS se upotrebljava kao medicinsko orue u operacijama mozga, sti
mulirajui ili potiskujui odreena podruja mozga kako bi lijenici mogli
pratiti uinak operacije u stvarnom vremenu. Nije invazivan i naizgled
nema ozbiljnih nuspojava.
Profesor Snyder vjeruje da autistina misao nije potpuno drukija od
obine misli, nego njezin ekstremni oblik. Privremenim spreavanjem
48 PO G O EN M U N JO M : E P ILE P SIJA

odreene modane aktivnosti - na primjer sposobnosti kontekstualnoga

i konceptualnog razmiljanja - TMS se, tvrdi profesor Snyder, moe upo
trebljavati za poticanje poveanog pristupa dijelovima mozga koji su od
govorni za prikupljanje sirovih, neproienih informacija. Nada se da e
time poveati modanu funkciju iskljuujui neke dijelove mozga i mije
njajui nain na koji subjekt opaa razliite stvari.
Profesor upotrebljava kapicu spojenu elektrodama s TMS-ureajem.
Stroj alje razliite valove magnetne energije do sljepoonih renjeva.
Neki od ispitanika koji su proli taj postupak tvrde da su im se vjetine
crtanja i korekture privremeno poveale; crtei ivotinja postali su vjerni
ji izvorniku i podrobniji, a itanje preciznije.
Veina ljudi ita prepoznavanjem poznatih skupina rijei. Zbog toga
mnogima promiu sitne pravopisne pogreke ili ponavljanje rijei. Uzmite
sljedei primjer:

Bolje vrabac u ruci

nego golub na
na grani

Kad brzo ita, veina ljudi nee uoiti ovaj drugi, suvini prijedlog na.
Usputna korist djelominoga umjesto holistikog procesuiranja infor
macija jest u tome da sam, s dobrim okom za pojedinosti, odlian korektor.
Nedjeljom ujutro, dok bih za stolom itao stranice dnevnih novina, do-
dijavao bih roditeljima upozoravajui na svaku gramatiku i pravopisnu
pogreku koju bih pronaao. Zato ne moe jednostavno itati novine
kao svi drugi? oajno bi upitala moja majka odsluavi kako navodim ve
dvanaestu pogreku u novinama.
Profesor Snyder tvrdi da bi savantske sposobnosti mogle postojati u
svakome, samo to ih veina nas nije kadra osloboditi. Vjeruje da su moji
epileptiki napadaji mogli odigrati ulogu slinu onoj valova magnetne
energije njegovaTMS-ureaja, i da su utjecali na odreene dijelove mojega
mozga utirui put mojoj sposobnosti s brojevima i raznim opaajnim pro-
cesuiranjem.
Postoje primjeri onih koji su savantske vjetine stekli nakon bolesti ili
PO GO EN M U N JO M : E PILE PSIJA
49

ozljede mozga. Jedan je od njih Orlando Serrel, kojega je lopta za bejzbol

pogodila u glavu kad mu je bilo deset godina. Nekoliko mjeseci nakon toga
poeo je pamtiti golemu koliinu informacija, ukljuujui brojeve registar
skih tablica, stihove pjesama i vremenska izvjea.
Sline su preobrazbe navedene i u sluajevima oboljelih od frontotem-
poralne demencije (FTD), degenerativne bolesti mozga koja pogaa eone
i sljepoone renjeve. Kako se bolest razvija, utjee na osobnost, ponaanje
i pamenje. FTD se uglavnom pojavljuje kod odraslih osoba u etrdesetim,
pedesetim i ezdesetim godinama ivota.
Brace Miller, neurolog sa Sveuilita Kalifornija u San Franciscu, kae
da se kod nekih njegovih pacijenata koji boluju od FTD-a spontano razvije
zanimanje i vjetina u umjetnosti i glazbi. Istraivanja mozga pokazuju da
su u pacijenata kod kojih se razviju te vjetine, protok krvi ili metabolika
aktivnost u lijevome sljepoonom renju uvelike smanjeni. Desna pak
modana polutka, u kojoj je smjeteno vizualno i prostorno procesuiranje,
mnogo je bolje ouvana.
ini se da su moji napadaji u djetinjstvu itekako mogli odigrati presud
nu ulogu u tome da postanem osoba kakva sam danas. I mnogi dragi to isto
smatraju za svoje iskustvo epilepsije, meu kojima i Fjodor Dostojevski.
Ruski pisac iz devetnaestoga stoljea - autor knjievnih klasika kao to su
Zloin i kazna i Braa Karamazovi - imao je rijedak oblik epilepsije sljepo
onog renja poznat kao ekstatina epilepsija. Dostojevski je napadaje
uglavnom dobivao nou i pogaali su mu itavo tijelo. Njegovo ga je iskustvo
epilepsije navelo da u etiri svoja romana stvori junake s epilepsijom: Ki
rilova u Bjesovima, Smerdjakova u Brai Karamazovima, Nellie u Ponienima
i uvrijeenima i kneza Mikina u Idiotu.
Dostojevski je svoje iskustvo epilepsije opisao ovako:

Nekoliko trenutaka osjeam sreu koja je u obinom stanju

nemogua i koju drugi ljudi ne mogu pojmiti. Osjeam posve
manji sklad u sebi i u itavome svijetu, a taj je osjeaj tako
jak i sladak da bi za nekoliko sekundi takvoga blaenstva o
vjek mogao dati deset godina ivota, ako ne i cijeli ivot.
Osjetio sam da se raj spustio na zemlju i progutao me. Do-
 PO G O EN M U N JO M : E P IL E P S IJA
50

ista sam dosegnuo boga i itavog me proeo. Svi vi zdravi

ljudi i ne slutite to je srea, ona srea koju mi epileptiari
iskusimo trenutak prije napadaja.

I za pisca i matematiara Lewisa Carrolla smatra se da je imao napadaje u

sljepoonom renju, koji su ga moda nadahnuli da napie svoje najpozna
tije djelo Alisu u zemlji udesa. Sljedei odlomak opisuje iskustvo nevoljkog
padanja, koje je veoma slino iskustvu epileptikog napadaja:

Alisa nije imala ni asa vremena razmisliti bi li se tu zausta

vila; ona se otisne i pone padati u dubinu... Poslije ovoga
padanja, mislila je u sebi, bit e za mene ala, ako se gdjegod
skotrljam sa stepenica! (...) Sve nie, nie, nie. Nikad kraja.
Zar ova jametina nema dna?

Neki znanstvenici ak vjeruju da bi mogla postojati povezanost izmeu

epilepsije i kreativnosti. Spisateljica Eve LaPlante to tvrdi u svojoj knjizi
Seized: Temporal Lobe Epilepsy as a Medical, Historical and Artistic Phenome
non. U njoj navodi uveni sluaj slikara Vincenta Van Gogha, koji je patio
od jakih napadaja zbog kojih je postao deprimiran, zbunjen i uzrujan. Una
to bolesti Van Gogh je naslikao na stotine akvarela, ulja i crtea.
U dobi od osam godina nekoliko sam mjeseci kompulzivno pisao po
kilometrima raunalnog papira, esto piui satima u komadu, prekrivaju
i jedan list papira za drugim gusto nanizanim rijeima. Moji su mi rodite
lji morali kupovati goleme smotke papira jer mi je stalno manjkao. Imao
sam sitan rukopis - jedna se uiteljica alila da je morala promijeniti diop
triju kako bi mogla itati moje zadae - i on je bio posljedica straha da e
mi ponestati papira na koji u zapisivati rijei.
Prie koje sam pisao, prema onome ega se sjeam, bile su pune opisa
- ponekad bi itavu stranicu zauzimao opis raznih pojedinosti jednoga
jedinog mjesta ili lokacije, njegovih boja, oblika i tekstura. Nije bilo dijalo
ga, ni osjeaja. Umjesto toga pisao sam o dugakim, vijugavim tunelima
duboko ispod neizmjernih, ljeskavih oceana, o krevitim piljama i tomje-
vima to se uzdiu visoko u nebo.
PO GO EN M U N JO M : E PILE PSIJA
51

Nisam morao razmiljati o onome to piem; rijei jednostavno kao da

su izvirale iz moje glave. I bez svjesnog planiranja moje su prie uvijek
bile razumljive. Kad sam jednu pokazao uiteljici, svidjela joj se toliko da
je neke dijelove proitala naglas ostatku razreda. Moj poriv za pisanjem
ubrzo je ieznuo, jednako naglo kao to me i obuzeo. No ostavio me trajno
opinjena rijeima i jezikom - a to mi je u ivotu bilo od velike koristi.

Sve vie epileptiara danas moe ivjeti bez napadaja zahvaljujui stalnom
napretku medicine i tehnologije. Stigma s kojom su neko obiljeavani
oboljeli od bolesti kao to je epilepsija (i autizam) brzo nestaje. Unato
tome mnogi ljudi i nadalje pogreno shvaaju modane poremeaje. Rodi
teljima djece kojoj je dijagnosticirana epilepsija savjetovao bih da naue
to je vie mogue o toj bolesti. No najvanije od svega jest da svojoj djeci
uliju samopouzdanje kako ne bi odustali od svojih snova, jer oni su ono to
oblikuje budunost svake osobe.
 4

/\
kolski dani

kola je za mene poela u rujnu 1984., u isto vrijeme kad je moj brat Lee
krenuo u vrti. Otac bi me ujutro doveo na nastavu - ponekad nestrpljivo
jer sam hodao veoma polako i stalno zastajkivao kako bih podignuo ka
menie i drao ih meu prstima. Moja uiteljica gospoa Lemon bila je
visoka, mrava gospoa kratke crne kose. Svialo mi se njezino prezime
jer bih kad god bih ga uo, odmah zamislio oblik i boju limuna. Lemon
je bila jedna od prvih rijei koju sam nauio pisati.
Pokraj ulaznih vrata kole nalazila se svlaionica, u kojoj su djeca odla-
gala kapute prije ulaska u uionicu. Nisam se ba volio njome koristiti jer
je prostorija uvijek bila sumorna, sa samo jednim prozoriem visoko na
zidu. Toliko sam se uasavao da u meu svima ostalima izgubiti svoj ka-
puti ili uzeti neki slian i odnijeti ga sa sobom kui da sam poeo brojiti
vjealice kako bih otkrio koja je moja. Ako bih uao u svlaionicu i vidio da
je moja vjealica ve zauzeta, uzrujao bih se i uspaniio. Sjeam se da sam
jednom uao ravno u uionicu jo uvijek u kaputu jer je na mojoj vjealici
bio kaput nekog drugog djeteta, iako je bilo mnogo slobodnih vjealica na
koje sam mogao objesiti svoj kaput.
Uionica je bila pravokutna oblika i u nju se ulazilo s desne strane. Unu
tra su se nalazili nizovi ladica kamo su uenici odlagali olovke i papire, i
svaka je bila obiljeena imenom i prezimenom djeteta. Svatko od nas dobio
je i plastini fascikl na kojemu je takoer bila naljepnica s imenom, zalije
pljena u gornji lijevi kut. Na vrhu fascikla nalazio se plastini zatvara u
54 K O LS K I D A N I

boji i reeno nam je da u njemu drimo svoje udbenike i kolske zadae.

Ja sam svoj upotrebljavao krajnje pedantno - i uvijek bih se sjetio vratiti u
njega knjige kad mi vie nisu trebale.
Moja se klupa nalazila u stranjem dijelu uionice uz prozor na kojemu
su bili zalijepljeni kolai i crtei uenika. Iz klupe sam mogao promatrati
drugu djecu u uionici, a da nikoga od njih nisam morao gledati u oi. Ne
sjeam se imena ni lica nijednog od svojih kolskih kolega prvih nekoliko
godina - uvijek sam ih smatrao neime s ime se treba nositi i nadmetati,
oko ega treba ploviti, a ne pojedincima koje treba upoznati i s kojima se
treba igrati.
Kad sam stajao u uionici ili hodao njome, esto sam drao ruke sklo
pljene u visini prsa. Ponekad bih preklopio prste, a zatim poneki podigao i
jednostavno stajao s jednim ili vie prstiju uperenih u strop uionice. Jed
nom sam tako uperio srednji prst i iznenadio se kad mi je jedan djeak
priao i rekao da psujem. Kako prst moe psovati? upitao sam, ali umje
sto odgovora djeak je glasno pozvao uiteljicu, koja me spremno prekori
la zbog nepristojna ponaanja.
Jutarnji zbor uenika bio je neto u emu sam doista uivao. Kao prvo,
bio je izrazito predvidljiv, svakoga jutra u isto vrijeme. Uiteljica bi nam
rekla da se poredamo po abecedi ispred uionice, a zatim u vrsti uemo u
dvoranu. U njoj su mirno sjedila djeca iz drugih razreda dok smo mi prola
zili, prije nego to bi nam bilo reeno da i sami sjednemo iza ostalih. Snaan
osjeaj reda i rutine smirivao me i esto bih zatvorenih oiju sjeo na pod
dvorane i lagano se ljuljukao neto pjevuei - to sam esto inio kad sam
bio oputen i zadovoljan.
Najbolji dio svakog zbora bilo je pjevanje himni: Hes Got the Whole
World in His Hands i Oats, Peas, Beans and Barley Grow bile su mi naj
drae. Zatvorio bih oi i pozorno sluao kako ostala djeca zajedno pjevaju,
a tonovi se stapaju u ohrabrujue ravnomjeran, glatki ritam. Glazba je u
meni uvijek izazivala osjeaj unutarnjega mira i sree. Vrijeme zbora bilo
je najsvjetliji trenutak kolskoga dana.
S prvim Boiem u koli dola je i tradicionalna boina predstava. Ja
sam dobio ulogu jednoga od pastira. Uasavala me pomisao da u morati
stajati pred itavom kolom - svim uenicima, nastavnicima i roditeljima
K O LSK I D A N I
55

i bio sam oajan, pa sam odbijao probati kostim pastira i razgovarati o

tome s uiteljicom. Na kraju se umijeala moja majka, koja me potkupila
slatkiima u zamjenu za sudjelovanje u predstavi. Sve vrijeme na pozorni
ci tijekom predstave gledao sam u pod, ali to nije sprijeilo moje roditelje
da mi poslije kau koliko su ponosni na mene. Nakon predstave nisam
elio skinuti kostim, pa su moji roditelji uvjerili uiteljicu da im ga posudi
za boine blagdane. Te noi, i svake do nakon Nove godine, spavao sam u
pastirskoj halji i eiru.

Uenje na nastavi nije mi bilo lako - teko sam se usredotoivao kad bi

druga djeca meusobno razgovarala ili kad bi po hodnicima netko hodao
ili trao. Iznimno mije teko ne obazirati se na izvanjsku buku, i redovito
stavljam prste u ui kako bih se lake koncentrirao. Moj brat Steven ima
isti problem i upotrebljava epie za ui kad god eli itati ili razmiljati.
Dok bih pisao, mozgao bih nad svakim slovom, rijei i tokom. Kad bih
zamijetio kakvu mrljicu ili pogreku, sve bih obrisao i poeo iznova. Ta
elja za savrenstvom znaila je da sam ponekad radio puevom brzinom
i nastavni sat zavrio gotovo izmoden, iako s malo rezultata. Bez obzira
na to nikad se nisam brinuo da e me uiteljica smatrati lijenim ili nespo
sobnim, i nikad nisam mario to bi druga djeca mogla misliti. Tada jo nisam
shvaao pojam uenja na vlastitim pogrekama.
Pisanje mi je uvijek bilo gnjavaa. Odreena slova, a osobito g i k,
bila su mi posebno zamorna jer jednostavno nisam mogao zapamtiti kako
se piu. Vjebao sam ispisujui itave redove slova g i k na jednome
listu papira za drugim, ali njihove su mi se petlje i "krakovi inili neintu-
itivnima i prolo je jo mnogo vremena prije nego to sam ih mogao napi
sati sa sigurnou. Zaostajao sam u pisanju jer nisam mogao spojiti slova u
rijei. Ve su mi pojedina slova bila dovoljno teka, a kombinacije kao to
su gh i "th nikako nisam mogao napisati u jednom potezu. I danas vei
nu slova u rijei piem pojedinano jedno za drugim.
Svatko u razredu redovito je dobivao staru limenku punu komadia
papira, koju je sa sobom nosio kui. Na svakom komadiu papira bila je
razliita rije koju je trebalo vjebati, a svakoga tjedna pisali smo kontrol
ne kako bi uiteljica provjerila koliko smo dobro nauili te rijei. Ja sam na
56 K O LS K I D A N I

tim kontrolnima uvijek postizao veoma dobre rezultate jer sam svaku rije
mogao vizualizirati u glavi na temelju oblika koji bi inila slova u njoj. Na
primjer rije dog sastoji se od tri kruga s crticom uvis na prvom slovu i
petljom na dnu zadnjega slova. Ta rije zapravo uvelike nalikuje na psa ako
tu crticu uvis zamislite kao psee uho, a onu petlju kao njegov rep. Slino
tome dva o u rijei look podsjeaju me na dva oka. Palindromi - rijei
koje se jednako itaju sprijeda i straga - kao to su mum i noon bili su
mi posebno lijepi i meu najdraim rijeima.
Otprilike u vrijeme kad sam krenuo u kolu silno sam zavolio bajke i
oarao se njima - zapleti i zakuasto potanke ilustracije ispunjavale su
moju glavu ivopisnim mentalnim slikama gradova prepunih zobene kae
i kraljevni koje spavaju na krevetu sa stotinu madraca (ispod kojih je jedno
jedino zrno graka). Jedna od mojih najdraih bajki bila je Cvilidreta
brae Grimm. Prije spavanja volio sam sluati roditelje kako itaju egzoti
na imena kojima je kraljica pogaala ime patuljka koji prede zlato: Gaspar,
Melkior, Baltazar, Telea ljezdica, Ovnova goljenica, Riblja koica...
Druga pria koja je doista utjecala na mene bila je Kamena juha. U
njoj zalutali vojnik dolazi u jedno selo i trai hranu i utoite. Seljani, po
hlepni i prestraeni, ne daju mu ni jedno ni drugo, pa vojnik kae da e im
skuhati juhu od kamena, za koju su potrebni samo veliki kotao, voda i
kamen. Kad vojnik pone kuhati svoje jelo i oblizivati usne od iekivanja,
seljani se okupe oko njega. Naravno, juhu od kamena s kupusom teko je
nadmaiti, kae vojnik sebi u bradu, ali glasno. Jedan od seljana tada se
priblii i stavi u kotao glavicu kupusa. Zatim vojnik kae: Juha od kamena
s kupusom i malo slane govedine kraljevska je hrana! I naravno, seoski
mesar donese malo usoljene govedine pa jedan po jedan ostali seljani do
nesu krumpire, luk, mrkve, gljive i tako dalje, dok ne bude zgotovljeno
ukusno jelo za itavo selo. Kad sam je uo, ta me pria zbunila jer nisam
shvaao pojam prijevare ni da vojnik hini kako kuha juhu od kamena da bi
seljane naveo da i oni pridonesu. Tek sam mnogo godina poslije naposljet
ku shvatio o emu je u toj bajci zapravo rije.
No neke su mi bajke jednostavno bile previe zastraujue. Jednom
tjedno u nau bi uionicu dogurali televizor i putali nam obrazovni pro
gram. Look and Read bio je omiljeni BBC-jev program za djecu, a jedna od
K O LSK I DA NI
57

najgledanijih serija bila je Dark Towers, u kojoj je mala djevojica sa svojim

psom traila skrivena blaga u neobinoj staroj kui po imenu Dark Towers.
Serija se prikazivala deset tjedana.
U prvoj epizodi djevojica - Tracy - otkriva Dark Towers i saznaje da se
u njemu navodno pojavljuju duhovi. Na kraju te epizode obiteljski se por
tret zatrese i u sobi postane veoma hladno. Tracy zauje glas koji joj govo
ri da je kua u opasnosti i da e je ona pomoi spasiti. Sjeam se da sam s
ostatkom razreda u tiini gledao tu epizodu, lagano njiui skupljene noge
ispod stola. Do samoga kraja nisam nita osjeao, a onda najednom kao da
se pritisnuo prekida u mojoj glavi i iznenada sam shvatio da se bojim.
Uzrujao sam se i pobjegao iz uionice - i odbio vratiti se dok televizor nije
bio odnesen. Sad kad razmiljam o tome, shvaam zato su me druga djeca
zadirkivala i zvala cmizdravac. Bilo mi je skoro sedam godina, a nijedno
drugo dijete u razredu nije bilo ni najmanje uzrujano ni prestraeno pro
gramom koji smo odgledali. Bez obzira na to svakoga tjedna dok je ostatak
razreda gledao novu epizodu te serije mene bi odveli u ravnateljev ured,
gdje bih sjedio i ekao da serija zavri. Ravnatelj je u uredu imao mali tele
vizor i sjeam se da sam gledao automobilsku utrku - automobili su veoma
brzo jurili po pisti; to je barem bio program koji sam mogao gledati.
Druga serija iz programa Look and Read za koju pamtim daje silno utje
cala na mene bila je Through the Dragons Eye. U njoj troje djece prolazi kroz
sliku koju su naslikali na zidu igralita i ulaze u neobinu zemlju po imenu
Pelamar. Zemlja umire i djeca pokuavaju popraviti njezinu ivotnu ener
giju, esterokutnu strukturu koja se raspala u eksploziji. Uz pomo prija
teljskog zmaja Gorwena djeca trae dijelove koji nedostaju.
Ovaj put nisam imao napadaj straha. Kao prvo, bio sam stariji, imao sam
deset godina, i usto me sama serija opinila. Bila je vizualno prelijepa,
djeca su na svom putu kroz arobnu zemlju bila okruena raznim bogato
obojenim krajolicima. Nekoliko likova te serije - uvara ivotne energije
- bilo je od glave do pete naslikano ivim nijansama ljubiaste, naranaste
i zelene boje. Tu je bio i golemi mi koji govori te divovska gusjenica. U
jednome prizoru snjene pahulje padaju iz zraka i djeca ih hvataju rukama,
u kojima se one arobno preobraavaju u slova koja ine rijei (to je djeci
trag s pomou kojega e pronai jedan od dijelova ivotne energije koji
58 K O LS K I D A N I

nedostaje). U drugome zvijezde nou osvijetle nebo blistavim putokazima

za leteeg zmaja Gorwena. Takvi su me prizori fascinirali jer je pria bila
ispriana ponajprije u slikama, s kojima sam se mogao najbolje povezati, a
ne kroz dijaloge.
Gledanje televizije kod kue postalo je redovni dio moje dnevne rutine
poslije nastave. Majka se sjea da sam uvijek sjedio veoma blizu televizora
i uzrujao se ako bi me pokuala natjerati da se malo udaljim kako bih zati
tio oi. ak i kad je bilo vrue, uvijek bih ostao u kaputu kad bih iz kole
doao kui i ne bih ga skidao sve vrijeme dok bih gledao razne programe, a
ponekad ni nakon toga. Smatrao sam ga dodatnim zatitnim slojem od
izvanjskoga svijeta, kao to je vitezu njegov oklop.

U meuvremenu obitelj je rasla. Moji roditelji nisu bili nimalo religiozni,

jednostavno su voljeli djecu i oduvijek su eljeli imati veliku obitelj. Jedna
sestra, Claire, roena je dvije godine nakon moga drugog brata Stevena.
Nedugo nakon toga majka je otkrila da je peti put trudna, nosila je mog
brata Paula, i morali smo se preseliti u veu kuu. Isprva nisam reagirao na
sve vee mnotvo brae i sestara; sjedio bih i igrao se sam u miru i tiini
svoje spavae sobe dok su moja braa i sestra buili, igrali se i trali po pri
zemlju i vrtu. Njihova je prisutnost u konanici veoma pozitivno utjecala
na mene: primorala me da s vremenom razvijem drutvene vjetine. S
obzirom na to da sam neprestano bio okruen ljudima, lake sam se i uspje
nije nosio s bukom i promjenom. Takoer sam poeo uiti kako stupiti u
odnose s drugom djecom, nijemo promatrajui s prozora svoje sobe kako
se moja braa igraju meusobno i s prijateljima.
Sredinom 1987. preselili smo se u Hedingham Road, na broj etrdeset
tri. Zanimljivo, brojevi kua na sve tri adrese iz mojega djetinjstva bili su
prosti brojevi: 5,43,181. Jo bolje, i svi nai prvi susjedi na svojim su ula
znim vratima takoer imali proste brojeve: 3 (i 7), 41,179. Takvi se parovi
brojeva zovu blizanci - prosti brojevi koji se razlikuju za dva. to dalje
broji, to parovi prostih brojeva postaju rjei, tako da bi pronalaenje su
sjeda s prostim brojem kojemu je prva znamenka 9 zahtijevalo veoma
dugaku ulicu; prvi je takav par 9011 i 9013.
K O LSK I DA NI
59

Godina naeg preseljenja bila je obiljeena i neuobiajeno hladnim vre

menom. U sijenju je temperatura u junoj Engleskoj bila najnia u poslje
dnjih sto godina, na nekim mjestima ak minus devet stupnjeva. Hladno
a je donijela jake snjene padaline i dane kad nije bilo nastave. Vani su se
djeca grudala i sanjkala, ali ja sam bio zadovoljan sjedenjem uz prozor i
promatranjem snjenih pahuljica koje su leprale s neba. Kasnije, kad su
svi uli u kue, odvaio bih se izii sam i sloio snijeg u vrtu ispred kue u
posve jednake oko metar visoke stupove. Kad sam ih promatrao s prozora
svoje sobe, inili su krug - moj omiljeni oblik. Jedan je susjed doao k nama
i rekao mojim roditeljima: Va je sin sagradio Stonehenge od snijega.
Godina 1987. bila je i godina velike listopadske oluje - najgore koja je
pogodila jugoistok Engleske od 1703. Vjetar je na nekim mjestima bio ja
ine sto milja na sat i od posljedica oluje poginulo je osamnaest ljudi. Te
sam noi jedva zaspao. Roditelji su mi nedugo prije toga kupili novu pi
damu, ali me tkanina bockala i stalno sam se vrpoljio po krevetu. Probu
dio me zvuk lomljave - vjetar je s krova iupao crepove i bacao ih na cestu.
Popeo sam se na prozorsku dasku i pogledao van: svuda je bio mrkli mrak.
Bilo je i toplo, neobino toplo za to doba godine, i ruke su mi bile znojne te
ostale zalijepljene za dasku kad sam se spustio. Zatim sam uo kako se
vratima moje sobe pribliava neka kripa. Vrata su se otvorila i nahrupilo
je treperavo naranasto svjetlo na debeloj, dugakoj bijeloj svijei. Netre
mice sam ga promatrao sve dok me jedan glas, majin, nije upitao jesam li
dobro. Nisam nita odgovorio jer je majka drala svijeu ispred sebe i pitao
sam se prua li mi je, kao onu jarkocrvenu svijeu na torti koju mi je dala
za roendan, ali ovu nisam elio jer mi jo nije bio roendan.
eli li malo toploga mlijeka?
Kimnuo sam i polako poao za njom niza stube u kuhinju. Posvuda je
bilo mrano jer je nestalo struje i nijedan prekida za svjetlo nije radio. Sjeo
sam s majkom za stol, pio pjenuavo mlijeko koje mi je skuhala i natoila
u omiljenu alicu - prekrivenu arenim tokama - iz koje sam uvijek pio.
Kad me odvela natrag u moju sobu, zavukao sam se u krevet, navukao
prekriva preko glave i ponovno zaspao.
Ujutro me probudio otac i rekao da toga dana nema nastave. Kad sam
6o K O LSK I D A N I

pogledao kroz prozor svoje sobe, vidio sam razbijene crepove s krovova,
poklopce kanti za smee ratrkane ulicom i ljude koji razgovaraju u malim
skupinama i odmahuju glavama.
U prizemlju se moja obitelj nagurala u kuhinji, koja je imala pogled na
stranje dvorite. Veliko stablo u dnu dvorita bilo je olujnim vjetrom iu
pano iz tla, njegove grane i korijenje nakoeni na travi. Prolo je nekoliko
tjedana prije nego to smo to drvo mogli prepiliti i odnijeti. U meuvreme
nu sam proveo mnoge sretne sate verui se sam po deblu i skrivajui se
meu granama i, neizbjeno, vraao bih se u kuu prekriven blatom, kuk
cima i ogrebotinama.
Kua u Hedingham Roadu nalazila se tono nasuprot koli. S prozora
svoje sobe vidio sam parkiralite za nastavnike i zbog toga se osjeao sigur
nim. Svaki dan nakon nastave otrao bih u svoju sobu promatrati kako
automobili odlaze. Brojio sam ih jedan po jedan dok su odlazili i svakome
znao broj registarske tablice. Tek kad bi i zadnji automobil otiao, spustio
bih se s prozora i siao u prizemlje na veeru.
Moje su najivlje sjeanje na tu kuu oprane pelene koje se sue iznad
vatre i bebe na krilima mojih roditelja koje plau za mlijekom. Godinu
dana nakon preseljenja majka je esti put rodila, blizanke. Maria i Natasha
bile su dobrodoli dodatak obitelji za moju majku, koja se dotad, s etvo
ricom sinova i samo jednom keri, jako nadala djevojicama kako bi joj
pomogle izjednaiti omjer spolova. Kad se vratila iz bolnice, majka me
pozvala da doem vidjeti sestrice. Bio je lipanj - vrhunac ljeta - i vidio sam
da joj je vrue jer joj se kosa zalijepila za elo. Otac mi je rekao da sjednem
na kau u dnevnom boravku, ravnih lea. Zatim je polako uzeo bebe u
naruje, donio ih k meni i paljivo spustio na moje ruke. Pogledao sam ih;
imale su bucmaste obraze i majune prstie i bile odjevene u jednake rui
aste kouljice s plastinim gumbima. Jedan je gumb bio otkopan, pa sam
ga zakopao.
Veliina nae obitelji donijela je sa sobom vlastiti niz izazova. Kupanje
je uvijek bilo uurban posao pun guve. Svake nedjelje u est naveer moj
bi otac zasukao rukave i pozvao djeake (mene i moju brau Leeja, Stevena
i Paula) u kupaonicu na tjedno kupanje. Mrzio sam vrijeme kupanja: mrzio
sam to moram dijeliti kadu s braom, mrzio sam to mi otac izlijeva vruu
K O LSK I D A N I gl

sapunastu vodu iz vra na kosu i lice, mrzio sam to se moja braa prskaju,
mrzio sam vruu paru koja je ispunjavala prostoriju. esto sam plakao, ali
su roditelji ustrajali u tome da se kupam s ostalima. S toliko ljudi u kui
vrua je voda bila premija.
Jednako kao i novac. S petero djece mlae od pet godina i otac i majka
ostali su kod kue kako bi mogli odgajati obitelj. injenica da nitko nije
radio uvelike je opteretila mog oca i majku; svae glede toga na to, gdje i
kada potroiti novac postale su sve uestalije. No bez obzira na to moji su
roditelji uinili sve to su mogli kako bi osigurali da nama djeci nikad ne
manjkaju stvari kao to su hrana, odjea, knjige ili igrake. Moja je majka
kupnju na rasprodajama, u trgovinama rabljenom robom i na trnicama
pretvorila u svojevrsni oblik umjetnosti, dok se otac pokazao veoma spret
nim po kui. Zajedno su bili nenadmaiv tim.
Koliko god mi je bilo mogue, drao sam se podalje od dnevne graje;
obitelj je znala da e me u svako doba dana pronai u sobi koju sam dijelio
s bratom Leejem. ak i ljeti, kad su moji braa i sestre zajedno trkarali
vani na suncu, ja bih ostao sjediti na podu svoje sobe prekrienih nogu, s
rukama u krilu. Sag je bio debeo, upav i boje gline; esto bih trljao ruke o
njegovu povrinu jer sam volio osjetiti njegovu teksturu na koi. Kad je
bilo toplo vrijeme, u sobu je dopiralo sunano svjetlo koje bi obojilo mno
tvo zrnaca praine to su plivala po zraku oko mene stapajui se u zajedni
ku ablonu pjegastoga svjetla. Satima nijemo i nepomino sjedei, marljivo
sam promatrao naplavinu raznih nijansi i boja koje su se pojavljivale i,
kako bi dan odmicao, nestajale na zidovima i pokustvu moje sobe; vidlji
vi protok vremena.
Znajui za moju opsesiju brojevima, majka mije darovala knjigu mate
matikih zagonetki za djecu koju je uoila u jednoj trgovini rabljenom
robom. Sjeam se da je to bilo u doba kad sam krenuo u osnovnu kolu, jer
bi me gospodin Thraves - moj nastavnik - prekorio kad bih tu knjigu donio
na nastavu. Smatrao je da previe vremena provodim razmiljajui o bro
jevima, a nedovoljno sudjelujem u drugim aktivnostima, i naravno da je
imao pravo.
Jedan od zadataka u knjizi glasio je: U prostoriji je dvadeset sedam ljudi
i svatko se sa svakim rukuje. Koliko su se puta rukovali svi zajedno?
62 K O LS K I D A N I

Kad sam proitao taj zadatak, zatvorio sam oi i zamislio dva mukarca
u velikom balonu, a zatim jedan polubalon s treom osobom utaknut uz
bok veeg balona. Ona dvojica u velikom balonu najprije su se rukovala
jedan sa drugim, a zatim i s onim treim mukarcem u polubalonu. To je
znailo tri rukovanja za tri osobe. Zatim sam zamislio drugi polubalon s
etvrtom osobom utaknut na drugu stranu onog velikog balona. Par u
velikom balonu morao se rukovati i s njim, a onda su se rukovali i mukar
ci iz polubalona. Nastavio sam na isti nain, zamiljajui jo dva ovjeka u
dva nova polubalona, dok sveukupno nisu bila estorica sa esnaest ruko
vanja. Slijed rukovanja izgledao je ovako:
i, 3,6, io, 15...
I shvatio sam da su to trokutasti brojevi. To su brojevi koji se, kad ih
prikae kao niz tokica, mogu sloiti tako da daju oblik trokuta:

Trokutasti brojevi nastaju na sljedei nain: 1 + 2 + 3 + 4 + 5... pri emu su
1 + 2 = 3,1 + 2 + 3 = 6, i + 2 + 3 + 4 = io i tako dalje. Moda zamijetite da dva
trokutasta broja u nizu daju kvadratni broj, na primjer 6 +10 = 16 (4 x 4) i
10 +15 = 25 (5 x 5). Da biste to vidjeli, vizualno zarotirajte esticu kako bi
se uklopila u gornji desni kut iznad desetice.

Shvativi da je odgovor na pitanje s rukovanjem trokutasti broj, uoio sam

obrazac koji mi je pomogao da doem do rjeenja. Kao prvo, znao sam da
prvi trokutasti broj - jedan - poinje s dvije osobe, koliko je najmanje po
K O LSK I DA NI
63

trebno za jedno rukovanje. Ako slijed trokutastih brojeva poinje s dvije

osobe, tad e se dvadeset esti broj u tom slijedu poklopiti s brojem ruko
vanja izmeu dvadeset sedam osoba koje se sve meusobno rukuju.
Zatim sam vidio da je deset, etvrti broj u slijedu, u odnosu s etiri: 4 +
1x 4/2, a to je vrijedilo za sve brojeve u slijedu; na primjer petnaest, peti
trokutasti broj, jednako je 5 +1 x 5/2. Stoga je odgovor na pitanje bio jednak
26 +1 x 26/2 = 27 x 13 = 351 rukovanje.
Volio sam takve zagonetke; razvijale su me na nain na koji matemati
ka koju sam uio u koli nije mogla. Satima sam itao i rjeavao pitanja,
bilo na nastavi, na igralitu ili kod kue u svojoj sobi. Na stranicama te
knjige pronaao sam i mir i uitak, i neko vrijeme knjiga i ja bili smo ne
razdvojni.

Jedan od najveih izvora frustracije mojim roditeljima bilo je moje opse-

sivno skupljanje raznih stvari, kao to je blistavo, smee kestenje koje je
ujesen u velikim koliinama padalo s golemih stabala naikanih uzdu
ceste u blizini nae kue. Otkad pamtim, bio sam oaran stablima; volio
sam trljati dlanove 0 grubu hrapavu koru i jagodicama prstiju slijediti braz
de na njoj. Lie koje je padalo stvaralo je spirale u zraku, nalik na spirale
koje bih vidio kad bih dijelio u glavi.
Roditelji nisu voljeli da izlazim sam, pa sam kestenje skupljao s bratom
Leejem. Nisam imao nita protiv - bile su to jo dvije ruke. Svaki bih kesten
podigao prstima s tla i priljubio njegov glatki okrugli oblik uz dlan (tu sam
naviku sauvao do dananjega dana - taktilni osjet predstavlja mi svojevrsnu
utjehu, iako danas za to rabim kovanice ili pekule). Jedan po jedan natrpao
bih depove kestenjem, sve dok ne bi bili dupkom puni. Bilo je to poput
kompulzije, jednostavno sam morao uzeti svaki kesten koji sam vidio i sta
viti ih sve zajedno na isto mjesto. Skinuo bih i cipele i arape pa i njih napu
nio kestenjem, a kui bih se vratio bosonog, prepunih ruku i depova.
Kad bih doao kui, istresao bih kestenje na pod u svojoj sobi i uporno
ga prebrojavao. Zatim bi doao otac s plastinom vreom za smee i natje
rao me da ga prebrojavajui stavljam u nju. Svakoga sam dana provodio
sate i sate skupljajui kestenje, donosei ga u svoju sobu i sve vie ispunja
vajui vreu u kutu. Nakon nekog vremena roditelji su iznijeli vreu u vrt,
64 K O LS K I D A NI

bojei se da bi teina nagomilanoga kestenja mogla otetiti strop sobe ispod

moje. Poputali su mojoj opsesiji i doputali mi da se i nadalje igram keste
njem u vrtu, ali vie ga nisam smio donositi u kuu da ne bi koji ostao na
podu jer bi se moje sestrice mogle uguiti. Kako su mjeseci prolazili, moje
je zanimanje naposljetku splasnulo i kestenje se upljesnivilo, dok najzad
roditelji nisu dogovorili da bude prevezeno na lokalno odlagalite otpada.
Nedugo nakon toga pojavilo se opsesivno zanimanje za skupljanje le
taka svih moguih veliina. esto bi ih gurnuli kroz otvor za potu zajedno
s lokalnim novinama ili jutarnjom potom i bio sam fasciniran njihovom
blistavom glatkoom i simetrinim oblikom (nije mi bilo vano to se na
tim lecima reklamira - tekst me nije nimalo zanimao). Roditelji su se ustro
potuili na rastresite hrpe nagomilanih papira u svakoj ladici i na policama
svih ormara u kui, posebice zato to bi skliznule na pod svaki put kad bi
se otvorila vrata ormara. Jednako kao i s kestenjem, i moja manija za lecima
s vremenom je nestala, na veliko olakanje mojih roditelja.
Za dobro ponaanje bio bih nagraen deparcem. Na primjer ako je bilo
letaka na podu, roditelji bi me zamolili da ih podignem i vratim u ladicu.
Zauzvrat bih dobio kovanice male novane vrijednosti, gomilu njih, jer su
moji roditelji znali koliko volim krugove. Satima bih pomno slagao kova
nice jednu na drugu, dok ne bi nalikovale na svjetlucave, drhtave tornjeve,
svaki gotovo metar visok. Majka je u trgovinama uvijek traila sitni, tako
da sam uvijek imao spremnu zalihu kovanica za svoje tornjeve. Ponekad
bih sagradio nekoliko hrpa jednake visine u krugu oko sebe pa bih sjedio u
sredini, sa svih strana okruen njima, smiren i sretan.

Kad su se u rujnu 1988. odravale Olimpijske igre u Seoulu u Junoj Kore

ji, razni prizori i zvukovi, kakve nikada dotad nisam vidio, prikovali su me
uz televizijski ekran. Sa 8465 sudionika iz 159 zemalja bile su to najvee
Olimpijske igre u povijesti. Izvanrednih slika bilo je nebrojeno: plivai
paraju blistavu zapjenjenu vodu, glave im ritmino poskakuju sa svakim
zamahom; trkai jure stazama, smeih miiavih ruku i nogu svedenih na
mrlju; gimnastiari skau, okreu se i izvode salta u zraku. Bio sam opinjen
prijenosom Olimpijskih igara i svakodnevno ga gledao u dnevnom boravku,
bez obzira na sportsku disciplinu ili dogaaj.
K O LSKI DA NI
65

Zato je za mene bila prava srea kad nam je uiteljica zadala zadatak na
temu Igara u Seoulu. Sljedei tjedan proveo sam izrezujui iz novina i a
sopisa na stotine fotografija sportaa i dogaaja te ih lijepei na arene
kartone, pri emu mi je i otac pomagao. Odluka kako u rasporediti izreske
bila je motivirana posve vizualnom logikom: sportai odjeveni u crveno
bili su zalijepljeni na jedan karton, oni u utome na drugi, u bijelome na
trei i tako dalje. Na manje komade papira s crtama najboljim sam rukopi
som ispisao dug popis imena svih zemalja sudionica Igara koje sam prona
ao u novinama. Takoer sam napisao popis svih disciplina, ukljuujui tae
kwon do - korejski nacionalni sport - i stolni tenis, koji se u Seoulu prvi
put pojavio na Olimpijskim igrama. Bio je tu i popis statistika i rezultata,
ukljuujui postignuta vremena, oborene rekorde i osvojene medalje. Na
kraju je bilo toliko stranica s izrescima i tekstom da je otac na svakoj morao
izbuiti rupu i povezati ih pagom. Na naslovnici sam nacrtao znak Igara:
plavi, uti, crni, zeleni i crveni krug. Uiteljica mije dala odline oqene za
vrijeme i trud koje sam uloio u projekt.
itajui o toliko razliitih zemalja koje su sudjelovale na Olimpijskim
igrama, poelio sam saznati vie o njima. Sjeam se da sam iz knjinice
posudio jednu knjigu o raznim svjetskim jezicima. U njoj se nalazio opis i
ilustracija drevnoga fenikog alfabeta. Datira iz otprilike 1000. godine
prije nae ere i smatra se da su mnoga pisma modernoga svijeta, kao to je
hebrejsko, arapsko, grki alfabet i irilica, nastala iz njega. Kao i arapsko i
hebrejsko pismo, i feniki je alfabet suglasniki i nema znakova za samo
glasnike; njih treba razabrati iz konteksta. itave rijei obino su se pisale
slijeva nadesno. Bio sam opinjen jasnim linijama i krivuljama razliitih
slova, ak sam poeo ispunjavati biljenice, jednu za drugom, dugim ree
nicama i priama iskljuivo na fenikome pismu. Kredom u boji prekrio
sam unutarnje zidove upe u dvoritu svojim najdraim rijeima napisanim
fenikim slovima. Ovo dolje je moje ime, Daniel, na fenikom pismu:
66 K O LS K I D A N I

Sljedee godine, kad sam napunio deset, umro je jedan na vremeni susjed
i u ulicu se doselila mlada obitelj. Jednoga je dana majka otvorila vrata
djevojici plave kose koja je rekla da je vidjela kako se u vrtu igra jedna
djevojica iz nae kue (ta djevojica bila je moja sestra Claire) i upitala
moe li se igrati s njom. Majka ju je upoznala s mojom sestrom i sa mnom
- smatrala je to dobrom prilikom da se i ja druim s djecom iz susjedstva
- pa smo otili do njezine kue i sjeli na trijem ispred kue. Moja sestra i ta
djevojica postale su dobre prijateljice i uglavnom se igrale u njezinu vrtu.
Zvala se Heidi i bilo joj je est ili sedam godina. Majka joj je bila Finkinja,
ali joj je otac bio kot, pa je Heidi najprije nauila engleski jezik i tek tada
poinjala uiti prve rijei finskoga.
Heidi je imala nekoliko slikovnica s ilustracijama predmeta ivih boja,
ispod kojih je bila finska rije za taj predmet. Ispod crtea blistave crvene
jabuke nalazila se rije omena, a ispod onoga cipele rije kenka. Neto u
obliku i zvuku tih finskih rijei koje sam proitao uinilo mi se lijepim. I
dok su se Heidi i moja sestra igrale, ja sam sjedio, prouavao te knjige i uio
rijei. Iako su se veoma razlikovale od engleskih, brzo sam ih nauio i lako
zapamtio. Kad god bih odlazio iz Heidina vrta, okrenuo bih se i rekao joj:
Hei Hei! - finsku rije za Dovienja!
Tog mi je ljeta prvi put doputeno da kratki put od kue do kole i natrag
prelazim sam. Put je bio obrubljen nizom ivica i jednog poslijepodneva
pri povratku s nastave zamijetio sam kako po jednoj ivici puzi majuni
crveni kukac prekriven crnim tokicama. Bio sam opinjen njime, pa sam
sjeo na plonik i pomno ga promatrao kako se penje po listiima i grani,
zastajkujui i iznova kreui na svom putu. Malena kukeva lea bila su
okrugla i sjajna, i ja sam uzastopce brojio tokice na njima. Prolaznici na
ulici zaobilazili su me, poneki neto mrmljajui ispod glasa. Mora da sam
im smetao, ali ja tada nisam mislio ni o emu drugome osim o bubamari
ispred sebe. Oprezno sam ispruio prst da se popne na njega i otrao kui.
Bubamare sam prije toga vidio samo u knjigama, ali sam proitao sve o
njima i znao da se na primjer u mnogim kulturama smatraju znakom sree
jer jedu tetoine (mogu pojesti ak pedeset do ezdeset biljnih ui dnevno)
i tako tite usjeve. U srednjemu vijeku zemljoradnici su njihovu pomo
smatrali boanskom i zbog toga su ih nazvali po Djevici Mariji. Crne to
K O LSKI D A N I
67

kice bubamara upijaju sunanu energiju, a svojom bojom plae mogue

grabeljivce jer veina njih povezuje ive boje s otrovom. Takoer proizvo
de kemikaliju koja ima grozan okus i miris, pa ih grabeljivci ne jedu.
Bio sam strano uzbuen svojim otkriem i elio sakupiti to vie bu
bamara. Kad sam uao u kuu, majka je opazila bubu u mojoj ruci i rekla
mi da su bubamare ljepljive i da bih trebao rei Bubamaro, bubamaro,
odleti kui!, ali ja to nisam rekao jer nisam elio da odleti kui. U svojoj
sam sobi imao plastinu posudu u kojoj sam uvao zbirku kovanica. Ispra
znio sam je istresavi kovanice u hrpu na podu, a zatim u posudu stavio
bubamaru. Potom sam se vratio na ulicu i nekoliko sati po ivici traio
druge bubamare, dok se nije previe smrailo. Kako bih koju pronaao,
njeno bih je podigao jagodicama prstiju i smjestio u posudu s ostalima.
Proitao sam da bubamare vole lie i biljne ui, pa sam iupao gomilu lia
i malo kopriva na kojima je bilo biljnih ui i stavio ih u posudu s bubama
rama.
Kad sam se vratio kui, odnio sam posudu natrag u svoju sobu i odloio
je na stol uz krevet. Iglom sam probuio rupice na posudi kako bi bubama
re u svome novome domu imale dovoljno zraka i svjetla, a zatim na vrh
posude stavio veliku knjigu kako se ne bi razletjele po itavoj kui. Sljede
ih tjedan dana svaki sam dan brao novo lie i biljne ui za bubamare te ih
nosio u svoju sobu. Neke sam listove pokropio vodom kako bubamare ne
bi bile edne.
U razredu sam neumorno govorio o bubamarama dok mi oajni nastav
nik, gospodin Thraves, nije rekao da ih donesem. Sutradan sam ponio po
sudu s bubamarama u kolu pa gospodinu Thravesu i ostaloj djeci u razredu
pokazao svoju zbirku. Dotad sam ve pronaao na stotine bubamara koje
sam smjestio u tu posudu. Gospodin Thraves samo je pogledao i rekao mi
da spustim posudu na njegov stol. Pruio mi je presavijeni komad papira i
zamolio me da ga odnesem nastavniku u susjednoj uionici. Nije me bilo
nekoliko minuta. Kad sam se vratio, moja je posuda nestala. Zabrinut da
bi bubamare mogle pobjei iz posude i razletjeti se po njegovoj uionici,
gospodin Thraves rekao je jednom od uenika da je iznese van i oslobodi
bubamare. Kad sam shvatio to se dogodilo, imao sam osjeaj da e mi se
glava rasprsnuti. Rasplakao sam se i trao itavim putem do kue. Bio sam
68 K O LS K I D A N I

sav izvan sebe; tjednima nakon toga nastavniku nisam rekao ni rije, i
silno bih se uzrujao ak i kad bi me samo prozvao.
U drugim je pak prilikama gospodin Thraves znao biti iznimno ljubazan
prema meni. Kad god bih na nastavi postao tjeskoban ili utuen, odveo bi
me u glazbeni kabinet, gdje bih se lake smirio. Bio je glazbenik i esto je
uenicima na satovima svirao gitaru. Glazbeni kabinet bio je pun raznih
glazbala, ukljuujui inele, bubnjeve i glasovir, koji su se tijekom godine
upotrebljavali u kolskim priredbama. Pokazao mi je kako tipke na glaso
viru proizvode razliite tonove i nauio me svirati jednostavne melodije.
Volio sam odlaziti u kabinet, sjediti za glasovirom i eksperimentirati s
tipkama. Oduvijek sam volio glazbu zbog njezine sposobnosti da ublai
tjeskobu koju sam osjeao i pomogne mi da se smirim i osjetim unutarnji
spokoj.
Osjeaj izrazite tjeskobe bio mi je uobiajen sve vrijeme kolovanja.
Uzrujao bih se ako bi kolski dogaaj u kojemu se oekivalo da e svi su
djelovati bio najavljen kratko prije roka ili kad bi dolo do promjena uobi
ajene nastavne rutine. Predvidljivost mi je bila veoma vana, svojevrstan
osjeaj da vladam odreenom situacijom, kako bih odagnao tjeskobu, barem
privremeno. U koli se nikad nisam osjeao ugodno i rijetko sam bio sretan,
osim kad bi me pustili da u miru inim to elim. U tom su razdoblju gla
vobolje i bolovi u elucu bili esti znakovi moje napetosti. Ponekad bi bilo
tako strano da ne bih ni otiao na nastavu, na primjer kad bih zakasnio
nekoliko minuta i shvatio da je moj razred ve otiao na kolski zbor. Ua
savao sam se pri pomisli da sam uem u dvoranu, a nisam elio ni ekati da
se gomila bune djece vrati nakon zbora, pa bih se uputio ravno kui u
svoju sobu.
kolski godinji sportski dan bio je izvor oveeg oaja. Nikad nisam
elio sudjelovati, a ni sport me nije nimalo zanimao. Na taj bi se dan oku
pile gomile bunih promatraa na natjecanjima kao to je utrka u vreama
ili noenje jaja na lici, i ta kombinacija mnotva ljudi i galame (i prilino
esto ljetne vruine) za mene je bila previe. Roditelji su mi esto doputa
li da ostanem kod kue, radije nego da riskiraju da se posve izbezumim.
Kad bi mi neka situacija bila nepodnoljiva, znao sam jako pocrvenjeti u
licu i snano udarati glavom dok me ne bi veoma zaboljela. U sebi bih osje
K OLSKI D ANI 69

ao tako veliku napetost da sam jednostavno morao uiniti neto, bilo to,
kako bih je barem malo ublaio.
To se jednom dogodilo na satu prirode kad je gospodin Thraves jednom
od uenika pomagao da pripremi eksperiment s lopticom plastelina obje
enom na komad ueta. Bio sam opinjen tim neobinim prizorom i - ne
svjestan da je to dio pokusa - priao loptici te je poeo dodirivati i potezati
prstima. Nastavnika je razljutilo to sam se (po njegovu miljenju) umije
ao bez ikakvog razloga, pa me izgrdio, ali ja nisam imao pojma zato je
srdit na mene i to me silno zbunilo i uzrujalo. Istrao sam iz uionice i tako
jako zalupio vratima da se prozorsko staklo razbilo na komade. Jo se sjeam
zapanjenih uzdaha djece iza sebe dok sam istravao iz uionice. Kad sam
doao kui, roditelji su mi objasnili da se moram silno truditi da vie tako
ne reagiram. Morali su posjetiti ravnatelja, napisati pismo isprike i platiti
troak zamjene prozorskoga stakla.
Moji su roditelji smatrali kako e mi preskakanje ueta pomoi da se
bolje nosim sa svojim osjeajima. Nadali su se da u njime poboljati koor
dinaciju pokreta i biti vie na otvorenome, izvan svoje sobe. Iako mi je
trebalo neko vrijeme da se priviknem, ubrzo sam mogao preskakivati ue
prilino dugo i tada bih se osjeao mnogo bolje i smirenije. Dok sam skakao,
brojio sam svaki zamah te vizualizirao oblik i teksturu broja kakvima sam
ih zamiljao.
esto me zbunjivalo kad bismo na nastavi dobili matematike zadatke
s razliitim brojevima otisnutima u istoj veliini i istom crnom bojom.
Meni su se ti zadaci inili prepuni pogreaka. Na primjer nisam mogao
shvatiti zato osam nije vei od est, ili zato devet nije otisnut plavom
umjesto crnom bojom. Smatrao sam da je kola u prethodnom zadatku
otisnula previe devetki, pa joj je uzmanjkalo tinte prave boje. Kad bih
napisao odgovore na papir, nastavnik je prigovarao da mi je rukopis previ
e neravan i neuredan. Reeno mi je da sve brojke piem jednako veliko.
Nije mi se svidjelo to moram pogreno zapisivati brojke. Ali nijednom
drugom djetetu to kao da nije smetalo. Tek sam u tinejderskoj dobi shva
tio da je moje iskustvo brojeva bilo veoma razliito od naina na koji su ih
doivljavala druga djeca.
Matematike zadatke uvijek bih rijeio mnogo prije ostale djece u raz
70 K O LS K I D A N I

redu. S vremenom sam doslovce bio udbenike ispred svih ostalih. Kad bih
zavrio, bio bih zamoljen da sjednem u svoju klupu i budem tih kako ne
bih ometao druge dok rade. Spustio bih glavu meu ruke i razmiljao o
brojevima. Ponekad bih tako zadubljen u vlastite misli tiho pjevuio, posve
nesvjestan da to inim, dok nastavnik ne bi priao mojoj klupi, pa bih shva
tio i prestao.
Da prekratim vrijeme, izmislio sam vlastite ifre zamjenjujui slova
brojevima, tako da je na primjer "2417953 6z bila brojana ifra za rije
Daniel. Spario sam slova abecede: (ab), (cd), (ef), (gh), (ij) i tako dalje, i
svakom paru dodijelio jedan broj od 1 do 13: (ab) = 1, (cd) = 2, (ef) = 3, (gh)
= 4 >(ij) = 5 i tako dalje. Tada je jo samo bilo potrebno razlikovati slova u
paru. To sam postigao dodajui neki nasumian broj kad sam elio drugo
slovo u paru, u protivnom bih jednostavno napisao broj koji odgovara paru
u kojemu se slovo nalazi. Tako je 24 oznaivalo drugo slovo u drugom
paru, d, dok je 1 bilo prvo slovo prvoga para, odnosno a.
Uz nastavnikovo doputenje esto sam nakon nastave nosio matema
tike udbenike kui. Legao bih potrbuke na pod svoje sobe s knjigama
rairenima ispred sebe i satima raunao. Jednom je u sobi bio moj brat Lee
i promatrao me. Znajui koliko volim mnoiti broj njime samim, dao mi je
nekoliko zadataka i provjeravao odgovore kalkulatorom: 23? 259, 48?
2304, 95? 9025. Zatim mi je dao mnogo vei zadatak: 82 x 82 x 82 x
82? Razmiljao sam desetak sekundi, vrsto stisnutih aka i glave pune
oblika, boja i tekstura. 45,212.176, odgovorio sam. Moj brat nije nita
rekao, pa sam ga pogledao. Lice mu je izgledalo drugaije; smijeio se. Do
tog trenutka Lee i ja nismo bili bliski. Bio je to prvi put da sam ga vidio da
mi se nasmijeio.
Posljednjeg ljeta u koli Dorothy Barley nastavnici su za nekoliko ra
zreda, meu kojima i moj, organizirali jednotjednu nastavu u prirodi u
Trewernu, kolskom odmaralitu smjetenom na granici Engleske i Wale
sa. Moji su roditelji vjerovali kako e mi to biti sjajna prilika da na nekoliko
dana iskusim drukije okruenje. Po uenike i nastavnike doao je duga
ki sjajni autobus s vozaem koji je mirisao na duhan. Otac mi je pomogao
da spakiram odjeu i knjige za put te me ispratio.
U odmaralitu su djeca bila podijeljena na manje skupine i svaka je
K O LSKI DA NI
71

dobila kolibicu u kojoj e boraviti tih tjedan dana. U svakoj je kolibici bilo
tek dovoljno mjesta za krevete na kat, umivaonik, stol i stolac. Mrzio sam
to sam daleko od kue jer je sve bilo zbrkano i teko sam se nosio s tolikom
promjenom. Od nas se oekivalo da se budimo veoma rano - oko pet ujutro
svakoga dana - zbog tranja u prirodi u majicama i kratkim hlaama. Sve
sam vrijeme bio jako gladan jer u odmaralitu nije bilo nita od hrane kakvu
sam jeo kod kue, na primjer Weetabix ili sendvii s maslacem od kikiriki
ja. Usto sam imao malo vremena za sebe jer se od djece oekivalo da svaki
dan sudjeluju u skupnim aktivnostima.
Jedna od njih bilo je jahanje ponija u organizaciji lokalne konjunice.
Najprije su nam pokazali kako kontrolirati ponija, a zatim smo u pratnji
vodia jahali lokalnim stazama. Bilo mi je veoma teko sauvati ravnoteu
na poniju i stalno sam klizio sa sedla, pa sam uzde drao veoma vrsto
kako ne bih pao s konja. To je opazila jedna od vlasnica konjunice, koja se
rasrdila i izvikala na mene. Silno je marila za svoje ivotinje, ali ja tada
nisam shvaao u emu sam pogrijeio i jako sam se uzrujao. Nakon toga
sam se sve vie povlaio i provodio to sam vie vremena mogao sam u
kolibi.
Bilo je i drugih skupnih aktivnosti, meu njima posjet podzemnoj pi
lji. Posvuda je bilo mrano, pa su svi morali nositi kape sa svjetiljkama. U
pilji je bilo hladno, mokro i sklisko, pa sam jedva doekao da se vratimo
na dugaki most preko rjeice. Dok sam polako hodao po mostu, smijui
se pritrao mi je jedan od djeaka iz skupine i gurnuo me tako jako da sam
pao u vodu. okiran, dugo sam utio i samo sjedio u plitkoj vodi dok mi se
odjea natapala i prianjala uz kou. Zatim sam iziao iz rjeice i sam se
vratio u svoju kolibu, vatrenocrven u licu, svim se silama trudei da ne
briznem u pla zbog nenadanoga gubitka samokontrole. Maltretiranje mi
je ponekad bilo problem jer sam bio drukiji i samotnjak. Neka su me dje
ca vrijeala ili zadirkivala zato to nemam prijatelja. Sreom, uvijek bi im
dojadilo i udaljili bi se, jer se ja nisam elio svaati s njima. Takva su iskustva
ojaala moje uvjerenje da sam autsajder i da nikamo ne pripadam.
U tjednu koji sam proveo u Trewemu bila je i jedna svijetla toka - na
kraju tjedna radnici odmaralita dodijelili su razne nagrade za postignua,
moja je skupina dobila nagradu za najiu kolibu.
72 K O LS K I D A N I

Uvijek je bilo lijepo biti kod kue. Kod kue sam se osjeao sigurnim i
mirnim. Postojalo je jo samo jedno mjesto gdje sam se osjeao jednako -
lokalna knjinica. Otkad sam nauio itati, roditelji su me svakodnevno
morali voditi do male ciglene zgrade s grafitima na zidovima u kojoj se
nalazila prostorija s mnogobrojnim policama arenih knjiga za djecu u
plastinim koricama i vreama za sjedenje jarkih boja u kutu. Posjeivao
sam knjinicu svakoga dana nakon nastave i tijekom kolskih praznika,
bez obzira na vremenske prilike, i ostajao u njoj satima, esto do zatvaranja.
U knjinici su vladali mir i tiina, koji su me uvijek ispunjavali zadovolj
stvom. Moje omiljeno tivo bile su enciklopedije, a one su bile veoma teke,
pa sam morao sjesti za stol kako bih ih itao. Volio sam uiti razliite poda
tke i brojeve, kao to su imena glavnih gradova, i sastavljati popise imena
i datuma vladavine engleskih kraljeva i kraljica, amerikih predsjednika i
slinoga. Knjiniari su se naviknuli na moje svakodnevne dolaske i dok
sam ja itao razgovarali bi s mojim roditeljima. Glavna knjiniarka bila je
toliko zadivljena mojom redovitou da me predloila za nagradu za trud
i itateljska postignua, koju sam potom i dobio. Nagradu je dodijelio gra
donaelnik na kratkoj ceremoniji u Gradskoj vijenici - primjereno, nagra
da je bila knjiga. Kad sam priao po svoju nagradu, gradonaelnik se sagnuo
i upitao me kako se zovem, ali ja ga nisam uo i nisam nita odgovorio jer
sam bio previe zaposlen brojenjem karika na njegovu lancu, a meni ba
ne ide od ruke initi vie od jedne stvari odjednom.
 udak

Sjeam se kako stojim sam u sjeni stabala naikanih oko rubova kolsko
ga igralita i promatram drugu djecu kako tre, kliu i igraju se. Deset mi
je godina i znam da sam drugaiji od njih na nain koji ne mogu izraziti ni
shvatiti. Djeca su buna i brzo se kreu, meusobno se sudarajui i gurka-
jui. Stalno se bojim da e me pogoditi neka od lopti koje djeca stalno ba
caju ili utiraju u zrak, i to je jedan od razloga zato uvijek radije stojim na
rubu igralita, daleko od svojih kolskih drugova. inim to svaki put kad
je vrijeme za igru, bez iznimke, tako da to brzo postaje ala i opepoznata
je stvar da Daniel razgovara s drveem i da je udan.
Zapravo, nikad nisam razgovarao sa stablima. Besmisleno je razgovara
ti s neim to ti ne moe odgovoriti. Obraam se svojim makama, ali to je
zato to one barem mogu odgovoriti mijaukom. Volio sam provoditi vrije
me meu stablima na igralitu jer sam ondje mogao etati zadubljen u
misli, bez straha da e me netko gurnuti ili sruiti. Dok sam etao, na krat
ke bi mi se trenutke uinilo kao da mogu nestati stanem li iza svakog stabla.
Situacija kad bih poelio ieznuti nikako nije nedostajalo. inilo se da se
jednostavno nikamo ne uklapam, kao da sam se rodio u pogrenom svijetu.
Osjeaj nikad potpune oputenosti i sigurnosti, osjeaj da sam uvijek ne
kako odvojen i zaseban teko me pritiskao.
S vremenom sam postajao sve svjesniji vlastite samoe i poeo eznuti
za prijateljem. Svi moji kolski kolege imali su najmanje jednoga, a veina
njih nekoliko prijatelja. Nou bih satima leao budan u krevetu i zurio u
74 UDAK

strop zamiljajui kako bi bilo biti neiji prijatelj. Bio sam siguran da bi me
to nekako uinilo manje drukijim. Moda me tada druga djeca nee sma
trati tako udnim, mislio sam. I nije mi pomagalo to moj mlai brat i sestra
imaju nekoliko prijatelja, koji bi ponekad s njima doli iz kole. Sjedio bih
uz prozor s pogledom na vrt i sluao kako se igraju. Nisam mogao shvatiti
zato jedni drugima ne govore o doista zanimljivim stvarima, kao to su
kovanice i kestenje, ili brojevi i bubamare.
Ponekad bi druga djeca u razredu pokuala razgovarati sa mnom. Kaem
"pokuala jer je meni interakcija s njima bila teka. Kao prvo, nisam znao
to bih rekao ili uinio. Gotovo uvijek gledao bih u pod dok sam govorio i
nije mi padalo na pamet da bih ih trebao gledati u oi. Ako bih i podigao
glavu, promatrao bih sugovornikove usne kako se miu dok govori. Ponekad
bi me nastavnik zamolio da ga gledam u oi kad bi mi se obratio. Tada bih
podigao glavu i pogledao ga, ali za to mi je bila potrebna silna snaga volje
jer sam se osjeao neobino i nelagodno. Kad bih s nekim razgovarao,
obino bi to bilo dugim, neprekinutim nizom rijei. Zamisao da zastanem
ili da se u razgovoru izmjenjujem sa sugovornikom jednostavno mi nije
pala na pamet.
Nikad nisam bio namjerno nepristojan; nisam znao da je svrha razgo
vora ita drugo doli govoriti o onome to te najvie zanima. Govorio bih,
veoma potanko, dok iz sebe ne bih ispraznio sve to sam elio rei i imao
sam osjeaj da bih eksplodirao kad bi me netko prekinuo usred rijei. Nikad
mi nije palo na pamet da tema o kojoj govorim sugovorniku moda nije
zanimljiva. I nikad ne bih zamijetio vrpolji li se slua ili osvre oko sebe,
pa bih nastavio govoriti dok mi on ne bi rekao neto poput "Moram ii.
Nije mi lako sluati druge ljude. Kad mi netko neto govori, esto imam
osjeaj kao da pokuavam namjestiti odreenu radiopostaju i mnogo izre
enoga jednostavno ulazi i izlazi iz moje glave poput smetnji. S vremenom
sam nauio razabrati dovoljno da uspijem shvatiti veinu onoga o emu se
govori, ali ponekad nastane problem kad mi netko postavi pitanje, a ja ga
ne ujem. Tada se onaj tko ga je postavio ponekad naljuti na mene, a ja se
zbog toga osjeam loe.
Razgovore u uionici i na kolskom igralitu redovito je prijeila moja
nesposobnost da ostanem usredotoen na temu. Misli bi mi esto odlu
UD A K
75

tale, djelomice zato to zapamtim veoma mnogo od onoga to vidim ili

proitam, tako da neka sluajna rije ili ime usred razgovora moe pota
knuti bujicu asocijacija u mojem umu, kao domino-efekt. Kada danas ujem
ime lan, u mojoj se glavi automatski pojavi mentalna slika nekoga koga
poznajem, a da uope ne moram razmiljati o tome. Zatim se ta slika pre
tvori u Mini koji on vozi, to zauzvrat u meni izaziva razne prizore iz filma
Dobar posao u Italiji . Slijed mojih misli nije uvijek logian, ali esto nastaje
vizualnom asocijacijom. U koli su te vizualne zaobilaznice ponekad zna
ile da bih prestao sluati ono to mi se govori, pa bi me nastavnici esto
prekorili kako ih ne sluam ili nisam dovoljno usredotoen.
Ponekad ujem svaku rije i razabirem svaku pojedinost onoga to mi
govore, ali svejedno ne reagiram primjereno. Kad mi na primjer netko
kae Pisao sam esej na raunalu, kad sam sluajno pritisnuo pogrenu
tipku i sve izbrisao, ja u uti da je pritisnuo tipku koju nije smio i da je
kad je pritisnuo tu tipku pisao esej, ali neu spojiti te dvije tvrdnje i shva
titi glavnu misao - da je esej izbrisan. To je kao kad spaja tokice u djejoj
bojanki i vidi svaku tokicu zasebno, ali ne i ono to predstavljaju kad ih
spoji. Meni je gotovo nemogue itati izmeu redaka.
Jednako mi je teko znati kad treba reagirati na reenice koje nisu obli
kovane kao jasna pitanja. Ono to mi se govori uglavnom prihvaam kao
informaciju, to znai da mi je teko upotrebljavati jezik drutveno, kao
veina ljudi. Ako ti netko kae Danas mi nije dobar dan, nauio sam da
govornik od tebe oekuje neto kao Oh, stvarno i zatim da ga upita zato
mu dan nije dobar. Na nastavi bih imao problema kad bi nastavnik pomislio
da ne reagiram, a ja zapravo ne bih shvatio da se od mene oekuje da odgo
vorim. Na primjer on bi gledajui me rekao Sedam puta devet i, naravno,
ja sam znao da je odgovor ezdeset tri, ali nisam shvaao da se od mene
oekuje da taj odgovor glasno izgovorim itavom razredu. Odgovorio bih
tek kad bi nastavnik izriito ponovio pitanje kao Koliko je sedam puta
devet? Jednostavno, ne znam intuitivno kad netko od mene oekuje od
govor na izjavu i moja sposobnost razgovaranja razvila se tek kao rezultat
este vjebe.
Vjebanje takvih stvari bilo mi je vano jer sam vie i od ega drugoga
elio biti normalan i imati prijatelje kao sva ostala djeca. Kad god bih svla
76 UDAK

dao neku novu vjetinu, na primjer zadravanje kontakta oima, za mene

je to bilo veoma pozitivno jer sam u to uloio mnogo truda, a osjeaj osob
nog postignua uvijek je bio nevjerojatan.
Morao sam se naviknuti na osjeaj samoe koji je lebdio oko mene na
kolskom igralitu. Osim etnjom meu stablima, vrijeme sam kratio bro
jei kamenje i brojke na kolici nacrtanoj na ploniku. esto bi me vla
stite misli posve zaokupile i bio bih nesvjestan onoga to drugi oko mene
vide ili misle. Kad bi me neto uzbudilo, prinio bih ruke licu i priljubio
jagodice prstiju uz usne. Ponekad bih pljesnuo rukama. Kad bih to uinio
kod kue, majka bi se uzrujala i rekla mi da prestanem. Ali ja to nisam inio
namjerno - jednostavno bi se dogodilo - i mnogo puta nisam ni znao da to
inim dok me netko ne bi upozorio.
Jednako je bilo i kad sam razgovarao sa samim sobom. Mnogo puta nisam
ni bio svjestan da to inim. Ponekad mi je veoma teko neto misliti, a ne
izgovoriti. Kad me zaokupe misli, obuzme me snaan osjeaj koji utjee i
na moje tijelo; u njemu naraste napetost. Jo ni danas ne mogu sprijeiti
svoje ruke da se razmau i nesvjesno polete k usnama dok razmiljam u
sebi. Razgovor sa samim sobom pomae mi da se smirim i usredotoim.
Neki od djeaka na igralitu znali bi mi prii i zadirkivati me oponaa
jui moje lamatanje rukama i vrijeati me. Nisam volio kad bi mi se posve
pribliili, pa bih osjeao njihov dah na koi. Tada bih sjeo na tvrdi betonski
plonik, rukama prekrio ui i ekao da odu. Kad bih bio jako napet, raunao
sam potencije broja dva, ovako: 2,4, 8,16, 32... 1024,2048,4096, 8192...
131.072, 262.144... 1,048.576. Ti su brojevi u mojoj glavi inili vizualne
obrasce koji bi me smirivali. Budui da sam bio toliko razliit od njih, dje
aci nisu bili posve sigurni kako bi me zadirkivali i ubrzo bi im dojadilo kad
nisam reagirao kako su eljeli, odnosno kad bih se rasplakao i otrao. Po
grdna su se imena nastavila, ali ja sam nauio ne obazirati se na njih i nisu
me previe uzrujavala.
Ljudi koji boluju od Aspergerova poremeaja ele imati prijatelje, ali im
to teko polazi za rukom. Snaan osjeaj osamljenosti neto je to sam
veoma duboko proivljavao i to mi je bilo silno bolno. Kako bih nadomje
stio prijatelje, sam sam ih izmiljao kako bi me pratili u etnji meu stabli
ma na igralitu. Jedne od njih jo i danas se jasno sjeam, i kad zatvorim
 UD A K
77

oi, vidim joj lice - naborano ali lijepo, barem meni. Bila je veoma visoka,
via od metar osamdeset, od glave do pete prekrivena dugom plavom pe
lerinom. Lice joj je bilo mravo i izbrazdano borama jer je bila jako stara,
starija od sto godina. Oi su joj bile nalik na uske vodenaste proreze i esto
su bile zatvorene kao da je zadubljena u misli. Nisam je pitao odakle dola
zi; nije mi bilo vano. Rekla mi je da se zove Anne.
Vrijeme igre provodio sam u dugim, promiljenim razgovorima s Anne.
Glas joj je bio tih i uvijek srdaan, njean i ohrabrujui. S njom sam bio
smiren. Njezina je prolost bila prilino zamrena: neko je bila u braku s
mukarcem po imenu John, koji je radio kao kova. Bili su sretni, ali nisu
imali djece. John je davno umro i Anne je bila sama i jednako zahvalna to
ima drutvo kao i ja. Osjeao sam veliku prisnost s njom jer nije postojalo
nita to bih mogao rei ili uiniti, a da bih joj zbog toga omrznuo ili bi me
poeljela napustiti. Mogao sam se rasteretiti svih misli, a ona bi me strplji
vo sluala i nijednom me ne bi prekinula, niti bi mi rekla da sam neobian
ili udak.
Mnogo su puta nai razgovori bili filozofski, o ivotu i smrti i svemu
izmeu. Govorili smo o mojoj ljubavi prema bubamarama i tornjevima od
kovanica, o knjigama, o brojevima, o visokim stablima i divovima i kraljev
nama iz mojih omiljenih bajki. Ponekad bih Anne postavio pitanje na koje
ne bi odgovorila. Jednom sam je upitao zato sam toliko drugaiji od ostale
djece, ali je ona odmahnula glavom i rekla da mi ne moe rei. Pobojao sam
se daje odgovor straan i da me eli zatititi, pa to pitanje vie nikad nisam
ponovio. Umjesto odgovora rekla mi je da se ne brinem zbog drugih djea
ka i da u biti dobro. Mnogo onoga to mi je rekla bilo je miljeno kao ohra-
brenje i uvijek bi upalilo jer bih se nakon razgovora s njom uvijek osjeao
sretan i smiren.
Jednoga se dana pojavila dok sam kao i obino etao iza stabala i lupao
petama o debelu, hrapavu koru. Stajala je veoma mimo, kao nikad prije.
Zamolila me da je pogledam jer je ono to e mi rei vano. Bilo mi je teko
gledati je u oi, ali podigao sam glavu i pogledao je. Usnice su joj bile vrsto
stisnute, a lice njenije i vedrije nego onih nekoliko puta koliko sam ga
imao prilike vidjeti izbliza. Nekoliko minuta nije rekla ni rije, a zatim je
progovorila, veoma tiho i polako, i rekla mi da mora otii i da se ne moe
78 UDAK

vratiti. Silno sam se uzrujao i upitao za razlog, a ona je odgovorila da umi

re i da se dola oprostiti sa mnom. Zatim je nestala i vie je nikad nisam
vidio. Plakao sam i plakao dok mi suze nisu presuile, i nastavio sam je
oplakivati jo mnogo dana. Bila mi je posebna i znam da je nikad neu za
boraviti.
Kad sada razmiljam o tome, Anne je bila personifikacija mojih osjea
ja osamljenosti i nesigurnosti. Bila je proizvod onoga dijela mene koji se
elio upustiti u borbu s vlastitim ogranienjima i poeti ih se oslobaati.
Kad sam je pustio da ode, donio sam bolnu odluku da u pokuati pronai
svoj put u svijetu i ivjeti u njemu.

Dok su druga djeca izlazila igrati se na ulicama i po parkovima, ja sam

ostajao kod kue u svojoj sobi i sjedio na podu zaokupljen vlastitim mislima.
Ponekad bih igrao pasijans koji sam sam smislio, sa snopom karata kojima
sam dao brojanu vrijednost: as je bio i, deko i i , kraljica 12, kralj 13, a
ostale su karte bile odreene brojkama koja je na njima napisana. Cilj igre
bio je zadrati to vie karata. Karte se najprije promijeaju i etiri stave
jedna na drugu. Ako je nakon prve karte ukupan zbroj karata na hrpi prosti
broj, tad su te karte izgubljene. Ovdje, kao i u mnogim drugim oblicima
pasijansa, u igru ulazi element sree. Zamislite da su prve etiri karte dvoj
ka, sedmica, kralj (13) i etvorka. Taje hrpa zasad sigurna jer je 2 + 7 = 9, to
nije prosti broj, a 9 +13 = 22, to takoer nije prosti broj, kao ni 22 + 4 = 36.
Igra sada odluuje hoe li riskirati i staviti novu kartu na hrpu ili zapoe
ti novu hrpu. Ako igra odlui ne riskirati s novom kartom na hrpi, tada su
karte u toj hrpi sigurne i moe ih zadrati. Ako igra odlui otvoriti novu
kartu i ukupan je zbroj prosti broj, tada su sve karte u hrpi izgubljene i
zapoinje s novim kartama. Igra zavrava kad su sve pedeset dvije karte u
pilu sloene na hrpe, neke izgubljene, a neke uspjeno sauvane. Igra
prebroji ukupan broj sigurno sauvanih karata i tako dobije rezultat.
Meni je ta igra bila fascinantna jer ukljuuje i matematiku i pamenje.
Kad igra ima etiri karte kojima zbroj nije prosti broj, odluka o tome hoe
li nastaviti tu hrpu ili zapoeti novu ovisi o dva imbenika: ukupnom zbro
 UD A K
79

ju karata u tom trenutku i vrijednosti preostalih karata u pilu. Na primjer

ako su prve etiri karte kao u prethodnom primjeru, 2,7,13 (kralj) i 4 = 26,
tada igra najprije mora razmisliti koliko bi prostih brojeva mogao "dobiti
sljedeom kartom na toj hrpi. Prosti brojevi nakon 26 jesu 29,31 i 37 (bu
dui da je najvea vrijednost karte 13, odnosno kralj, u ovom primjeru nije
potrebno uzeti u obzir brojeve vee od 39). Dakle ako izvue 3,5 ili deka
(11), izgubit e hrpu, ali sa svim ostalim kartama hrpa e sigurno rasti.
Igrau pomae i ako pamti vrijednosti preostalih karata u pilu. Na
primjer ako je ukupni zbroj sedam od deset karata 70, oito je prednost
znati da su tri preostale karte u pilu na primjer 3,6 i 9. U takvoj situaciji
igra bi trebao zadrati tih deset karata i zapoeti novu hrpu jer su i 73 i 79
prosti brojevi. Ja sam u svakom trenutku znao vrijednost svih preostalih
karata u pilu na sljedei nain: postoje etiri od svake vrste karata u pilu
(etiri asa, etiri dvojke i tako dalje). Svaki niz od etiri karte vizualizirao
sam kao kvadrat sastavljen od tokica. Kvadrati su bili razliitih boja i tek
stura, ovisno o vrijednosti karte; na primjer etiri bih asa vidio kao sjajni
kvadrat, jer broj jedan uvijek vidim kao veoma jako svjetlo. Broj est vidim
kao majunu crnu tokicu, tako da bih etiri estice vidio kao etvrtastu
cmu rupu. Tijekom igre, kako okreem karte, kvadrati u mojoj glavi mije
njaju oblik. Kad se pojavi prvi as u pilu, blistavi kvadrat preobrazi se u
sjajni trokut. S prvom esticom crni kvadrat postaje crni trokut. Kad se u
pilu pojavi drugi as, sjajni trokut pretvara se u sjajnu liniju, a s treim asom
u blistavu tokicu. Kad iz pila odigram sva etiri asa, oblik u mojoj glavi
za taj niz karata nestaje.
Karte pomau da se ilustrira posebna znaajka prostih brojeva - njiho
va nepravilna distribucija. U igri su neke ukupne vrijednosti hrpica bolje
od drugih. Na primjer ukupni zbroj od 44 bolji je nego 34 jer nakon 44
igra moe dobiti samo dva prosta broja, 47 i 53> dok )e nakon 34 mogue
dobiti njih etiri: 37, 41, 43 i 47; dakle dvostruko vie. Sto kao ukupna
vrijednost hrpe posebno je nesretna okolnost jer je sljedeom kartom mo
gue dobiti pet prostih brojeva: 101,103,107,109 i 113 (asom, trojkom,
sedmicom, devetkom i kraljem).
Moji su se roditelji uvijek brinuli da previe vremena provodim sam u
sobi i da se ba ne trudim igrati s drugom djecom na ulici. Majka se sprija
80 UDAK

teljila s jednom enom koja je ivjela nekoliko kua dalje od nas i imala
ker mojih godina. Jednoga me dana povela sa sobom susjedima u posjet,
da sjedim i razgovaram s djevojicom dok majka i njezina prijateljica avr
ljaju uz aj. Kad god bih poeo govoriti o stvarima koje me zanimaju, dje
vojica bi me prekinula i ja sam zbog toga bio jako ljut jer nisam mogao
izbaciti rijei iz svoje glave, pa sam imao osjeaj da ne mogu disati. Jako sam
se zacrvenio u licu i ona se nasmijala. Od toga sam postao jo crveniji i
najednom se toliko uzrujao da sam ustao i udario je tako da se rasplakala.
Nikakvo udo da me vie nikad nisu pozvali.
Stoga je moja majka potaknula mog brata Leeja da me vodi sa sobom
kad se ide igrati s prijateljima. Leejev najbolji prijatelj bio je djeak po ime
nu Eddie, koji je ivio dvije ulice dalje. Veinu vremena moj brat i Eddie
igrali bi se u Eddiejevu vrtu - imao je mnogo vie igraaka od nas i obojica
su uivala u stolnom tenisu ili nogometu dok sam ja sjedio na ljuljaki i
ritmino se ljuljao naprijed-natrag.
Ljeti bi Lee s Eddiejevom obitelji otiao na jednotjedni odmor na more.
Majka je predloila da i ja poem s njima i Eddiejeva je majka rado pristala.
Oklijevao sam jer mi se nije sviala pomisao da u biti daleko od kue. Ali
majka je silno eljela da poem, nadajui se da u tako stei vee samopo
uzdanje u drutvu. Nakon mnogo njenog ali upornog nagovaranja napokon
sam pristao.
Kad smo stigli, inilo se da e sve biti u redu. Vrijeme je bilo toplo i vedro,
a Eddiejeva obitelj ljubazna i paljiva prema meni. Ali nakon samo jednog
dana daleko od kue osjetio sam neizdrivu enju za domom i elio raz
govarati s majkom. Blizu mjesta gdje smo odsjeli nalazila se javna govorni
ca, pa sam uzeo kovanice iz depova i nazvao roditelje. Majka se javila i
ula kako plaem u slualicu. Upitala je to se dogodilo, ali ja sam joj samo
mogao odgovoriti da se ne osjeam kako treba i da se elim vratiti kui.
Nakon nekoliko minuta vie nisam imao novca i zamolio sam je da me
nazove, spustio slualicu i ekao. Nisam shvatio da ona ne moe znati tele
fonski broj koji mora nazvati, ako joj ga ja ne dam; jednostavno sam pret
postavio da e ga znati. ekao sam i ekao, stajao uz telefon dulje od sat
vremena prije nego to sam najzad otiao. Ostatak odmora protekao je
zamuen suzama. Eddiejeva je majka bila oajna i ljuta to se ne elim
UD A K
8l

druiti, ve provodim veinu vremena sjedei na podu s rukama preko

uiju, sam u sobi u kojoj je obitelj spavala. Bili su to moji prvi i posljednji
praznici s Eddiejem i njegovom obitelji.
Veinu djetinjstva moji su prijatelji bili moja braa i sestre. Iako su bolje
od mene bacali i hvatali loptu i sklapali kolska prijateljstva mnogo prije
mene, voljeli su me jer sam bio njihov stariji brat i itao im prie. S vreme
nom su nauili ukljuiti me u igru inei one stvari za koje su znali da u
u njima uivati i u kojima sam mogao u cijelosti sudjelovati. Nakon to sam
neko vrijeme promatrao majku kako glaa, izvukao sam svu odjeu iz la
dica i ormara u svojoj sobi i odnio je u dnevni boravak u prizemlju. Kad se
glaalo ohladilo, majka je pristala dati mi ga, pa sam uzimao jedan odjevni
predmet za drugim i prelazio preko njega glaalom. Braa i sestre gledali
su me i pitali mogu li se igrati sa mnom. Vidio sam da majka neku odjeu
prije glaanja prska vodom, pa sam svojoj sestri Claire rekao da uzme ras-
priva i poprska svaki odjevni predmet prije nego to mi ga doda. I moj
brat Lee poelio nam se pridruiti, pa sam mu rekao da stane s druge stra
ne, uzima od mene odjeu koju izglaam i uredno je slae. Svom bratu
Stevenu, kojemu su tada bile etiri godine, rekao sam da sloenu odjeu
stavlja na hrpe: na jednu hrpu majice, na drugu veste, na treu hlae i tako
dalje. Kad nam je ponestalo odjee, rekao sam Stevenu da sve ispremijea
i vrati Claire, koja e je iznova poprskati prije nego to mi je doda na po
novno glaanje, a ja u je proslijediti Leeju na slaganje, nakon ega e je
Steven iznova razvrstati u hrpe - i tako iznova. Znali smo se tako igrati
satima.
U drugoj igri koju sam igrao s braom i sestrama, prikupio bih sve knji
ge u kui - na stotine njih - i donio ih u najveu sobu, u kojoj su spavale
moje sestre. Tamo bih najprije sve knjige razvrstao na dvije hrpe, na jednu
prozu, na drugu publicistiku, a zatim te hrpe dodatno razvrstao po temi:
povijest, ljubavni romani, pustolovine... Potom bih sve knjige u hrpama
sloio po abecednom redu. Izrezao bih listove papira na male etverokute
i za svaku knjigu napisao karticu s naslovom, imenom autora, godinom
objavljivanja i kategorijom (publicistika>povijest>D). Knjige bih stavio
u kutije, poredao kutije i rasporedio ih po sobi kako bi ih moja braa i sestre
mogli prelistavati i itati. Kad god bi netko od njih htio odnijeti neku knji
82 UDAK

gu iz sobe, izvadio bih karticu, stavio je u staklenku i dao mu drugi koma

di papira na kojemu je pisao datum do kojega je knjigu trebalo vratiti.
Tijekom ljetnih praznika roditelji su nam doputali da knjige drimo u
kutijama, iako smo inae kad bismo zavrili s igrom morali izvaditi sve
kartice i pomoi vratiti knjige na brojne police i stolove po kui.
Ponekad, kad bih se igrao s braom i sestrama, priao bih im i kaiprstom
dotaknuo vrat jer sam volio taj osjeaj, topao i ohrabrujui. Nisam imao
osjeaj da im smeta to to inim ili daje to drutveno neprimjereno i prestao
sam to initi tek kad mi je majka rekla, iako bih i nadalje povremeno dota
knuo nekomu vrat kad bih se jako uzbudio, jer mi je osjet dodira bio nain
da to uzbuenje priopim ljudima oko sebe. Nikako nisam mogao shvatiti
pojam vlastitoga, osobnog prostora u koji se ne smije zadirati i koji uvijek
treba potovati. Nisam imao pojma da bi moje ponaanje moglo biti iritan
tno i nametljivo, i bio sam uvrijeen kad bi se netko od moje brae naljutio
na mene bez, kako sam smatrao, ikakvog razloga.
Mnogo mi je toga bilo teko, na primjer pranje zubi. kripanje etkice
po zubima izazivalo je u meni tjelesni bol, a kad bih prolazio pokraj kupa
onice, morao sam prekriti ui rukama i ekati da ta buka prestane prije no
to bih mogao uiniti ita drugo. Zbog te prekomjerne osjetljivosti zube
sam prao tek kratko, a i to esto samo uz intervenciju roditelja. Sreom,
rijetko sam imao zubobolju, vjerojatno ponajvie zato to sam pio mnogo
mlijeka i nisam jeo mnogo slatkia. Taj je problem potrajao nekoliko godi
na i dovodio do estih svaa s roditeljima, koji nisu mogli shvatiti zato ne
elim oprati zube bez njihove prisile, pa bi donosili etkicu i pastu u moju
sobu, iz koje ne bi izili dok ne bih oprao zube. Tek sam poetkom puber
teta shvatio da moram pronai nain da redovito perem zube. Osobito
stoga to su moja braa i sestre i djeca u koli primjeivali da su mi zubi
tamni i zadirkivali me zbog toga, to me samo inilo sve nevoljkijim da
uope otvorim usta i progovorim zbog uvreda koje bi uslijedile. Na kraju
sam pokuao staviti vatu u ui kako ne bih uo zvukove dok perem zube.
Istodobno bih gledao mali televizor koji sam imao u sobi kako ne bih raz
miljao o injenici da upotrebljavam etkicu za zube; inae bi mi ilo na
povraanje. Ti su mi napori pomogli da svakodnevno perem zube. Prilikom
prvoga posjeta zubaru nakon mnogo godina, imao sam vatu u uima kako
 UD A K
83

ne bih uo zvuk builice i drugih zubarskih instrumenata. Danas bez pro

blema mogu oprati zube dvaput dnevno. Upotrebljavam elektrinu etki
cu, koja ne proizvodi onaj bolno kripavi zvuk kao runa etkica.
Nauiti zavezati vezice na cipelama bio je jednako velik problem. Ma
koliko se trudio, jednostavno nisam mogao natjerati ruke da izvedu pokre
te koje su mi roditelji uvijek iznova pokazivali. Na kraju mi je majka kupi
la igraku - veliku izmu Mother Hubbard s debelim, hrapavim vezicama
- kako bih na njoj vjebao. Vjebao sam satima, esto dok mi ruke ne bi
pocrvenjele i poele me svrbjeti od dugog dodira s vezicama. U meuvre
menu mi je otac zavezivao cipele svakoga jutra prije odlaska u kolu. Vezi
ce sam svladao tek s osam godina.
Tu je bio i problem razlikovanja lijeve i desne strane (i dandanas se
moram koncentrirati kako bih ih razlikovao). Ne samo da mi je otac morao
vezati vezice na cipelama do osme godine nego mi je i najprije morao na-
zuti cipele. Ponekad bih se razljutio kad bih pokuao sam obuti cipele i u
napadaju bijesa bacio ih. Moji su se roditelji dosjetili staviti oznaku - L i
D - na cipele. To je upalilo i najzad sam mogao sam obuti cipele i shvati
ti jednostavne upute mnogo bolje nego prije.
Kad sam hodao, ak i po ulici, uvijek sam to inio nepokolebljivo pognu
te glave, promatrajui svoja stopala. esto bih se u neto zabio i iznenada
zaustavio. Majka je hodala sa mnom i stalno me opominjala da podignem
glavu, ali ak i kad bih je podigao, ve u sljedeem trenutku ponovno bih
je spustio. Na kraju mi je rekla da odaberem neku toku u daljini - ogradu,
stablo ili zgradu - i da gledam u nju dok hodam. Ta mi je jednostavna za
misao pomogla da hodam podignute glave i u sljedeih nekoliko mjeseci
moja se koordinacija uvelike poboljala; prestao sam se zabijati u predme
te i samopouzdanje mi je naraslo.
Za Boi netom prije devetog roendana dobio sam na dar bicikl, jedna
ko kao i moj brat Lee. Roditelji su na oba bicikla stavili pomone kotae,
no moj je brat svoje brzo skinuo, a moji su ostali jo mjesecima, premda je
Lee dvije godine mlai od mene. Imao sam slabu ravnoteu i koordinaciju,
pa mi je bilo teko upravljati volanom i okretati pedale istodobno. Vjebao
sam sjedei na kuhinjskome stolcu s dugakom drvenom kuhaom ispred
sebe, pokuavajui pedalirati" nogama uz noge stolca. Uz dovoljno vjebe
84 UDAK

mogao sam se voziti s bratom ulicama oko kue. On bi se utrkivao sa mnom

i vozio tako brzo da bih se ja uspaniio i sapleo. Na padanje s bicikla brzo
sam se naviknuo, kao i na brojne ogrebotine i modrice na rukama i no
gama.
Zbog moje slabe koncentracije i uenje plivanja bilo je spor i frustrira
jui proces; posljednji sam u razredu uspio preplivati jednu irinu bazena.
Bojao sam se vode, bojao sam se da e me neto povui na dno i da se vie
neu moi vratiti na povrinu. Uitelji plivanja imali su razumijevanja, te
su mi dali narukvice i komade stiropora s kojima sam sigurno plutao, ali je
problem uenja plivanja samo pojaao moj osjeaj da sam drugaiji i odvo
jen od svojih vrnjaka, koji su svi bez ikakvih potekoa nauili plivati
mnogo godina prije nego to sam ja najzad uspio zaveslati rukama. Tek sam
se na pragu puberteta najednom rijeio straha od vode i uvidio da mogu
plutati i plivati sam, bez narukvica. Obuzeo me silan osjeaj oduevljenja,
imao sam dojam da sam napravio golem korak naprijed. Moje je tijelo ko
nano poinjalo initi ono to elim.
U zavrnom razredu osnovne kole dobili smo novoga, malog Iranca po
imenu Babak, iji su roditelji pobjegli od Homeinijeva reima. Babak je bio
pametan, govorio teno engleski i bio veoma dobar u matematici. U njemu
sam najzad pronaao svoga prvog pravog prijatelja. On je bio prva osoba
koja se doista potrudila zanemariti ono to me inilo razliitim i umjesto
toga usredotoila na ono to nam je bilo zajedniko: ljubav prema rijeima
i brojevima. I njegova je obitelj uvijek bila veoma ljubazna prema meni -
sjeam se da nam je njegova majka donosila alice aja dok sam s Babakom
sjedio u vrtu i igrao Scrabble.
Babak je bio vrlo samopouzdan i dobro se slagao sa svima u razredu.
Nikoga nije iznenadilo kad je odabran za glavnu ulogu u ambicioznoj kol
skoj predstavi Sweeney Todd, morbidnoj prii o brijau ubojici koji od svojih
rtava pravi mesne pite. Babak je nekoliko tjedana svakodnevno iao na
pokuse i pozvao me da mu se pridruim i gledam. Sjedio sam na kutiji s
kostimima u kutu, skriven, i itao replike dok su ih glumci izgovarali. Bio
sam na svim pokusima. Onda se na dan predstave Babak nije pojavio na
zavrnom pokusu; razbolio se i nije mogao doi. Nastavnici su se uspanii-
li i upitali me znam li ikoga tko bi ga mogao zamijeniti. Shvatio sam da sam
 UD A K 85

stalnim dolascima na pokuse nauio svaku rije prie i nervozno pristao

sudjelovati. Naveer sam na predstavi izgovorio sve replike lika koji sam
tumaio tonim redoslijedom, tek povremeno kasnei jer mi je bilo teko
sluati druge na pozornici, pa nisam mogao lako procijeniti koje su replike
za publiku, a koje za dijalog izmeu glumaca. Moji roditelji, koji su bili u
publici, poslije su rekli da nisam pokazao mnogo osjeaja i da sam stalno
gledao u pod, ali izdrao sam do kraja, te je i za njih i za mene to bio dovoljan
uspjeh.
 6

Adolescencija

Izbrojio sam onih devet sekundi koliko je trebalo da moj otac zatetura i
muklo padne na pod dnevnog boravka, u vlastitu sjenu. Dok je leao na
leima, disao je hrapavo i isprekidano, promatrajui me okruglim, nepo
minim, krvavim oima.
Bolest mojega oca nagovjetavale su postupne promjene ponaanja
nakon roenja mojih sestara blizanki. Prestao je raditi u vrtu i odbijao vi
ati stare prijatelje. Iz dugih razdoblja razgovorljivosti prelazio je u razdo
blja gotovo posvemanje utnje. Kao da je za nekoliko mjeseci tjelesno
ostario deset godina: jako je smravio i bio kost i koa, te se sve sporije i
opreznije kretao po kui. ak su se i bore na njegovu licu produbile.
Tada sam postao sluajan svjedok prvoga psihikog sloma svog oca. U
mjesecima prije njega majka je inila sve to je mogla kako bi nas zatitila
od zvukova i prizora njegova nepredvidljivog propadanja. Toga sam dana
meutim uao neprimijeen u dnevni boravak i zatekao ga kako tetura
prostorijom, irom otvorenih iskolaenih oiju, i neto nerazumljivo mr
mlja sebi u bradu. Samo sam ga promatrao u tiini, nesiguran to bih osjeao,
ali istodobno ga nisam htio ostaviti sama. Buka oeva pada brzo je dozvala
majku i ona me njeno odgurnula i rekla mi da odem u svoju sobu. Obja
snila je da ocu nije dobro i da eka lijenikov dolazak. Desetak minuta
poslije stiglo je vozilo hitne pomoi, iskljuenih sirena. S vrha stuba pro
matrao sam kako oca podiu na nosila, omataju dekom i iznose.
Sutradan je kua bila tia i nekako hladnija. Sjeam se da sam sjedio u
 A D O L E S C E N C IJA

svojoj sobi i pokuao promisliti o svojim osjeajima prema ocu jer sam znao
da bih neto trebao osjeati, ali nisam znao to. Na kraju sam shvatio da se
kua doima nepotpuna bez njega i elio sam da se vrati.
Reeno nam je da ocu treba vremena da se odmori i da je odveden u
bolnicu gdje e se oporaviti. Nije ga bilo nekoliko tjedana i nama djeci nije
bilo doputeno vidjeti ga, iako ga je majka posjeivala putujui autobusom.
Bolnica je bila psihijatrijska, ali mi smo bili premali da bismo shvatili to je
psihiki poremeaj. Majka ni s kim od nas nije razgovarala o oevoj bolesti
i samo bi rekla da se otac oporavlja i da e brzo doi kui. U meuvremenu,
sa sedmero djece (od kojih je petero bilo mlae od etiri godine) za koje je
morala skrbiti, majka se uvelike oslanjala na podrku roditelja i obiteljskih
prijatelja te pomo socijalne slube. Od brata i mene takoer se oekivalo
da pomognemo najvie to moemo, pospremamo, briemo posue i nosi
mo namirnice.
Kad se otac vratio kui iz bolnice, nije bilo proslave. Umjesto toga poku
ali smo se nekako vratiti u normalu, pri emu je otac nastojao initi one
svakodnevne stvari - mijenjati pelene i pripremati veeru - koje su bile
osnova njegove dnevne rutine prije nego to je obolio. No sad je bilo druk
ije i mislim da sam ve tada znao da nikad vie nee biti isto. Mukarac
koji me titio i brinuo se za mene svom svojom snagom i energijom nestao
je i zamijenio ga je mukarac kojemu je samom trebala zatita i briga. Lije
nici u bolnici propisali su mu lijek i savjetovali da se redovito odmara, pa
je svakoga dana nakon ruka odlazio u svoju sobu i spavao nekoliko sati.
Majka bi zamolila mlau djecu da se igraju tiho, jednako tiho kao ja, kako
ne bi ometala oev odmor. Kad bi jedna ili obje blizanke poele plakati,
majka bi pohitala iznijeti ih u vrt i tek se ondje pobrinula za njih.
Promijenio se i odnos oca i majke. Moja majka, koja se dotad uvelike
oslanjala na oca, i emocionalno i u praktinim stvarima, sada je morala
iznova stvoriti predodbu njihova zajednikog ivota i na neki nain po
eti ispoetka. Njihovi razgovori postali su kratki, a suradnje koju su prije
oeve bolesti usavrili kao da vie nije bilo. inilo se kao da su morali po
novno uspostaviti odnos. Sve su se ee svaali, glasno i jetko, i ja bih
prekrio ui rukama jer ih nisam volio sluati dok se prepiru. Nakon osobi
A D O LE SCE N C IJA
89

to glasne svae majka bi esto sjedila sa mnom u miru moje sobe. elio sam
je omotati njenom tiinom kao dekicom.
Oevo je zdravlje variralo iz dana u dan, iz tjedna u tjedan. Ponekad bi
dulje razdoblje govorio i ponaao se kao prije, ali bi to prekinuli iznenadni
napadaji nesuvislog, repetitivnog govora, zbunjenosti i izolacije od obite
lji. U sljedeih nekoliko godina jo je nekoliko puta bio hospitaliziran,
svaki put na nekoliko tjedana. A onda, jednako nenadano kao to se njego
va bolest pojavila, otac kao da se oporavio - poeo je mnogo vie jesti i
spavati, tjelesno i emocionalno ojaao te povratio samopouzdanje i inici
jativu. Odnos izmeu roditelja postao je bolji i u ljeto 1990. rodilo se i osmo
dijete, moja sestra Anna-Marie. Sedamnaest mjeseci poslije rodilo se po
sljednje dijete mojih roditelja, Shelley, etiri dana prije mojega trinaestog
roendana.
Poboljanje oeva zdravstvenog stanja i daljnje poveanje broja lanova
obitelji znailo je novo preseljenje, 1991., u kuu s etiri spavae sobe u
Aveniji Marston. Bila je to kua u nizu, u blizini trgovina i parka, s velikim
stranjim dvoritem. Kao i sve kue u kojima smo dotad ivjeli, i ova je
imala samo jednu kupaonicu i WC za jedanaesterolanu obitelj. Redovi
ispred kupaonikih vrata bili su est prizor. Dnevni boravak i blagovaonica
bili su odvojeni vratima, koja esto nisu bila zatvorena, tako da su se prosto
rije u prizemlju pretapale jedna u drugu. Kad god bih 0 neemu razmiljao
ili bi mi na pamet pala neka zamisao, hodao bih kroz te sobe, iz dnevnog
boravka u blagovaonicu pa u kuhinju i hodnik natrag do dnevnog boravka,
u neprekidnom krugu, pognute glave i ruku priljubljenih uz tijelo, posve
zaokupljen mislima i nesvjestan svih oko sebe.

U srednju kolu krenuo sam u rujnu 199- Tg ljeta majka me odvela u

sredite grada po moju prvu kolsku uniformu: crni blejzer i hlae, bijelu
koulju i kravatu s crvenim prugama. Otac me pokuao nauiti da zaveem
kravatu, ali meni to nije polazilo za rukom ni nakon brojnih pokuaja, pa
je predloio da jednostavno olabavim vor i ne razvezujem kravatu itav
tjedan. Silno sam se vrpoljio isprobavajui uniformu - blejzer je bio izraen
od debele tkanine i teak na mojim ramenima, a nove crne konate cipele
90 A D O L E S C E N C IJA

bile su uske i uljale mi none prste. Morao sam imati i torbu u kojoj u
nositi knjige i pribor u kolu: olovke i kemijske, iljilo, gumicu, estar,
ravnalo, kutomjer, biljenicu i blok za crtanje.
kola je bila Barking Abbey (u blizini crkve Svete Margarete, u kojoj se
1762. oenio kapetan James Cook). Prvoga mi je dana otac pomogao da
zaveem kravatu i zakopam gumbe na manetama rukava koulje. Auto
busom smo stigli do vrata kole, gdje mi je otac rekao da budem hrabar, da
je prvi dan u novoj koli uvijek veliki izazov i da bih trebao pokuati ui
vati. Promatrao sam ga kako se udaljava, dok nije nestao iz vida. Zatim sam
neodluno krenuo za drugom djecom u oblinju gimnastiku dvoranu, u
kojoj se ravnatelj trebao obratiti novim uenicima. Dvorana je bila tek
toliko velika da sva djeca sjednu na pod, s nekoliko profesora koji su staja
li uza zidove. Pod je bio praan. Sjeo sam na pod u dnu dvorane upravo u
trenutku kad je ravnatelj - gospodin Maxwell - zamolio za tiinu i poeo
govoriti. Bilo mi je teko usredotoiti se i sluati to govori, pa sam zurio u
pod, jagodicama prstiju trljao zrnca praine i ekao da zbor uenika zavri.
Dobili smo brojeve uionica i razrednikovo ime te mimo krenuli prema
uionicama. Oduevio sam se otkrivi da se moja uionica nalazi tik uz
kolsku knjinicu. Kad smo se upisali, dobili smo tjedni raspored. Svaki je
predmet predavao drugi profesor u kabinetima u raznim dijelovima kole.
Seliti se iz sata u sat s jednog predmeta na drugi, iz jednoga kabineta u
drugi i od jednog profesora do drugog bila je jedna od najteih stvari na
koje sam se morao naviknuti na prijelazu iz osnovne u srednju kolu.
U mom je razredu bilo poznatih lica iz stare kole Dorothy Barley. Babak,
moj jedini dobar prijatelj iz osnovne kole, upisao se u neku drugu kolu u
drugom dijelu grada. Bio sam krajnje nervozan i nisam razgovarao ni s kim
u svome novom razredu, ak ni kako bih se predstavio. Umjesto toga stal
no sam gledao na sat elei da se kazaljke okreu sve bre i bre i da taj dan
zavri. Na prodoran zvuk kolskoga zvona uenici su nagrnuli na igralite.
Zastajkivao sam i ekao da ostali odu, uplaen da e me netko gurnuti ili
se sudariti sa mnom dok se probija van iz uionice. Otiao sam u kolsku
knjinicu, izvukao enciklopediju s police, sjeo za stol i itao. Na vrijeme
sam pazio pogledavajui na sat na zidu knjinice, jer nisam elio zakasniti
na nastavu. Pomisao da bih uao u razred i vidio da su sva djeca ve u svojim
a d o l e s c e n c ija
91

klupama te da me promatraju bila mi je zastraujua. Kad je zazvonilo za

ruak, ponovno sam otiao do kolske knjinice i itao za istim stolom.
U osnovnoj koli jeo sam ono to bi mi veer prije pripremila majka. No
roditelji su sada inzistirali da ruam u koli jer sam kao dijete iz obitelji s
niskim primanjima imao pravo na besplatne bonove za ruak. Nakon pola
sata itanja krenuo sam prema ulazu u blagovaonicu. Guva se dotad ras
prila, pa sam mogao s pladnjem neometano prii pultu i odabrati hranu
koju elim. Pokazao sam na riblje tapie, krumpirie i grah. Bio sam gladan,
pa sam meu desertima odabrao krafnu i stavio je na pladanj. Priao sam
blagajni i pruio blagajnici bon za ruak. Bon nije ukljuivao i moju krafnu,
pa mi je blagajnica rekla da moram dodatno platiti. Nisam oekivao da e
se to dogoditi. Osjetio sam da crvenim i uhvatila me strana tjeskoba, kao
da u svakog asa briznuti u pla. ena je zamijetila moj jad i rekla mi da
se ne brinem, jer mi je prvi dan u novoj koli i da zadrim krafnu. Pronaao
sam slobodni stol i sjeo. Blagovaonica je bila poluprazna, ali ja sam pojeo
svoj ruak najbre to sam mogao prije no to itko prie i sjedne za moj stol,
a zatim otiao.
Po zavretku nastave ekao sam da gomila djece nagrne na ulicu i tek
se tada uputio prema autobusnoj postaji, koju sam poznavao jer sam na
njoj tog jutra iziao. Bio mi je to prvi put u ivotu da se sam moram kori
stiti javnim prijevozom i nisam shvatio da moram ui u autobus koji ide u
suprotnome smjeru kako bih se vratio kui. Kad je autobus doao, uao sam
i rekao vozau svoje odredite, to sam nebrojeno puta vjebao u mislima.
Voza mi je neto odgovorio, ali ga ja nisam dobro uo i automatski sam
ispruio novac za kartu. Voza je ponovio to to mi je netom rekao, ali ja
nisam mogao pojmiti njegove rijei jer sam se svim silama usredotoio da
ne paniim zbog toga to sam sam u autobusu. Stajao sam tako dok na
kraju voza nije glasno uzdahnuo i prihvatio novac. Istrgnuo sam kartu i
sjeo na najblie slobodno sjedalo. Kad je autobus krenuo, ekao sam da
negdje skrene i krene u smjeru moje kue, ali to se nije dogodilo i samo se
nastavio sve vie udaljavati od mjesta kamo sam elio stii. Obuzela me
tjeskoba i potrao sam do vrata, nestrpljivo ekajui da se autobus zausta
vi i vrata otvore. Shvativi svoju pogreku, iskoio sam iz autobusa i preao
preko ceste do druge autobusne postaje. Ovaj put, kad je autobus stigao,
92 A D O L E S C E N C IJA

rekao sam vozau svoje odredite i on mi je samo izrecitirao cijenu karte,

koju sam ve znao. Laknulo mi je to sam u pravom autobusu - a jo i vie
kad sam, dvadesetak minuta poslije, kroz prozor autobusa ugledao svoju
ulicu i znao da sam najzad sigurno stigao kui.
S vremenom i iskustvom, mogao sam sam putovati autobusom do ko
le i natrag. Autobusna postaja nalazila se nedaleko od nae kue u Aveniji
Marston, a kako sam zapamtio vozni red, nikad nisam kasnio, osim kad bi
sam autobus zakasnio.
Nastavni dan poeo bi prijavom u matinom razredu, nakon ega bi
poeli za taj dan predvieni satovi u raznim kabinetima i zgradama na
kolskom posjedu. Na alost, budui da prirodno nemam smisla za orijen
taciju, veoma se lako izgubim, ak i u onim podrujima gdje sam godinama
ivio, osim na rutama koje sam posebno zapamtio pukim ponavljanjem.
Za mene je rjeenje bilo slijediti kolske kolege na svaki nastavni sat.
Matematika je, naravno, bila jedan od mojih najdraih predmeta u ko
li. Na poetku polugodita svaki je uenik morao rijeiti test iz matematike,
prema kojemu je bio ocijenjen i razmjeten u skupine prema sposobnosti
ma, od jedan (najvie) do etiri. Ja sam bio smjeten u prvu skupinu. Od
prvoga dana nastave zamijetio sam da se gradivo obrauje mnogo bre
nego u osnovnoj koli. inilo se da su svi u razredu zainteresirani i angai
rani. Uili smo iroki raspon gradiva. Omiljeni su mi bili brojani nizovi
kao to je Fibonaccijev (i, i, 2, 3, 5, 8,13, 21, 34, 55...), u kojemu je svaki
novi broj u nizu zbroj dvaju prethodnih lanova, obrada podataka (kao to
je izraunavanje aritmetike sredine i medijana odreenog niza brojeva) i
zadaci iz vjerojatnosti.
Vjerojatnost je neto to mnogi ljudi smatraju neintuitivnim. Na primjer
odgovor na zadatak ena ima dvoje djece, od kojih je jedno djevojica. Ko
lika je vjerojatnost da je i drugo dijete djevojica? nije jedan naprama dva,
nego jedan naprama tri. To je zato to nam, budui da znamo da ena ve ima
jednu ker i stoga ne moe imati dva sina, preostaju sljedee mogunosti:
SK (djeak i djevojica, odnosno sin i ki), KS (ki i sin) i KK (ki i ki).
Zadatak Tri karte jo je jedan primjer iz vjerojatnosti koji daje naizgled
neintuitivno rjeenje. Zamislite tri karte: jedna je s obje strane crvena,
druga je s obje strane bijela, a trea je s jedne strane crvena, a s druge bije-
a d o l e s c e n c ija
93

la. Stavite karte u vreicu i protresite ih prije nego to jednu izvuete i

stavite je licem navie na stol. Vidi se crvena strana - kolika je vjerojatnost
da e i druga strana biti crvena? Neke inaice toga zadatka ukazuju da bi,
budui da postoje samo dvije karte s crvenim stranama, jedna s obje crve
ne strane i druga s jednom bijelom stranom, vjerojatnost bila jedan naprama
dva, odnosno da bi druga strana karte jednako mogla biti crvena i bijela.
No stvarna vjerojatnost da je ta karta crvena i s druge strane jest dva na
prama tri. Da biste to zamislili, zamislite da na jednu stranu karte koja je s
obje strane crvena napiete "A, a na drugu B. Na karti koja je s jedne
strane crvena, a s druge bijela, zamislite da na crvenoj strani napiete C.
Sad razmislite o situaciji u kojoj je izvuena karta kojoj vidimo jednu cr
venu stranu. Na njoj moe pisati A, B ili C. Ako pie A, druga je
strana B (crvena); ako pie B, druga je strana A (crvena); a ako pie
C, druga je strana bijela. Stoga je vjerojatnost da e i druga strana karte
biti crvena dva naprama tri.
U srednjoj sam koli volio i povijest. Od veoma rane dobi volio sam
uiti popise informacija, a satovi povijesti bili su ih puni: posebice su me
zanimali popisi imena i godina vladavine kraljeva, predsjednika i premijera.
Mnogo mije draa publicistika od proze, pa mije itanje i uenje o brojnim
raznim injenicama i protagonistima najvanijih povijesnih dogaaja pred
stavljalo neizmjeran uitak. Takoer sam morao analizirati tekstove i poku
ati shvatiti odnose izmeu raznih ideja i povijesnih situacija. Oduevila
me zamisao da bijedan, naizgled zaseban dogaaj mogao izazvati niz mno
gih drugih dogaaja, kao domino-kockice koje se rue jedna za drugom.
Fascinirala me kompleksnost povijesti.
Od svoje jedanaeste godine poeo sam stvarati vlastiti svijet povijesnih
likova, kao to su predsjednici i premijeri, i za svakoga od njih smiljao
zakuaste biografije. Njihova imena, datumi i dogaaji esto bi mi pali na
pamet sami od sebe i provodio sam mnogo vremena razraujui izmiljene
injenice i statistike svakoga od njih. Na neke je utjecalo moje znanje o
stvarnim povijesnim likovima i dogaajima, dok su drugi bili posve druk
iji. Jo i danas razmiljam o svojim vlastitim povijesnim kronologijama i
pridodajem im nove osobe i dogaaje. Ovdje navodim primjer jednog od
svojih izmiljenih povijesnih likova:
94 A D O L E S C E N C IJA

Howard Sandum (1888.-1967.)

Trideset drugi predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava
Sandum se rodio u veoma siromanoj obitelji na sjeverozapadu Ameri
ke i borio u Prvome svjetskom ratu, nakon ega je kao republikanac 1921.
izabran u Zastupniki dom Kongresa i tri godine nakon toga u Senat, u
dobi od samo trideset est godina. Godine 1930. postao je guverner, a u
studenome 1938. izabran za predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava
porazivi ezdesetetverogodinjega demokratskog protivnika Evana Kra-
mera. Sandum je bio ratni predsjednik i u prosincu 1941. objavio je rat
nacistikoj Njemakoj i Japanu. U studenome 1944. na predsjednikim
izborima (odravali su se svakih est godina) pobijedio ga je demokrat
William Griffin (roen 1890.), nakon ega se Sandum povukao iz dravne
politike. U mirovini je napisao memoare - objavljeni su 1963. Sandumovo
jedino dijete sin Charles (1920.-2000.) poao je oevim stopama u politiku
i od 1966. do 1986. bio lan Zastupnikog doma SAD-a.

Bilo je i kolskih predmeta koje sam uistinu mrzio i muio se s njima. Obra
da drva, na primjer, bila je predmet koji sam smatrao dosadnim i nikako
nisam mogao prionuti na njega. Moji su kolski kolege s veseljem pilili,
strugali drvo i gradili, ali meni je bilo teko slijediti nastavnikove upute i
esto sam zaostajao za svima u razredu. Ponekad bi nastavnik izgubio str
pljenje, priao mi i dovrio zadatak umjesto mene. Mislio je da sam lijen,
ali istina je bila da sam se u tom okruenju osjeao posve strano i nisam
elio biti ondje.
Isto je vrijedilo i za tjelesni odgoj. Uivao sam u aktivnostima koje nisu
zahtijevale interakciju s drugima - vjebe na trampolinu i skok u vis bile
su aktivnosti koje sam stvarno volio i radovao im se. Na alost, veinu sa
tova na igralitu igrali smo ragbi i nogomet, koji zahtijevaju timski rad.
Uvijek sam se uasavao odabira kapetana momadi. Oni su zatim birali
igrae jednog po jednog, dok ne bi ostala jo samo jedna osoba - a ta sam
osoba gotovo uvijek bio ja. Problem nije bio u tome da nisam mogao brzo
trati ili ravno utnuti loptu. Jednostavno nisam mogao suraivati s ostalim
igraima u momadi; nisam znao kada se treba pomaknuti i dodati, a kada
dopustiti nekom drugom da preuzme loptu. Tijekom utakmice oko mene
a d o l e s c e n c ija
95

je bilo toliko buke da bih se i ne shvaajui iskljuio, i ne bih znao to se

dogaa oko mene dok mi netko od igraa ili trener ne bi priao, stao iznad
mene i rekao mi neka obraam pozornost ili sudjelujem".
ak i kad sam bio malo stariji, jo uvijek mi je bilo veoma teko druiti
se i sklapati prijateljstva sa kolskim kolegama. Nekoliko mjeseci nakon
to sam krenuo u srednju kolu imao sam sree upoznati Rehana, momka
azijskoga podrijetla ija se obitelj prije pedeset godina doselila u Veliku
Britaniju. Rehan je bio visok i mrav, veoma guste crne kose koju je esto
eljao etkom koju je nosio u kolskoj torbi. Djeca u koli zadirkivala su
ga zbog njegova neobinog izgleda - nije imao dva prednja zuba, a na gornjoj
je usnici imao oiljak od nezgode u djetinjstvu. Moda zato to je i on bio
stidljiv i nervozan i - kao i Babak - pomalo autsajder, brzo smo se sprijate
ljili i provodili mnogo vremena zajedno. Na satovima sam uvijek sjedio
pokraj Rehana i hodao kolskim hodnicima s njim, razgovarajui o onome
to me zanimalo, dok su se druga djeca za vrijeme odmora igrala vani i na
igralitu. Ponekad bi mi Rehan recitirao poeziju; itao je mnogo poezije,
pisao vlastite pjesme i silno su ga zanimale rijei i jezik. I to nam je bilo
zajedniko.
Rehan je volio London i redovito se vozio podzemnom eljeznicom,
posjeivao povijesne dijelove grada u kojima su neko ivjeli i radili uve
ni pjesnici, a petkom odlazio moliti u damiju u Wimbledonu. Iznenadio
se saznavi da sam ja, iako sam itavoga ivota ivio u Londonu, od grada
jedva vidio ita drugo osim ulica oko svoje kue. Zato bi me Rehan viken
dom ponekad poveo sa sobom na putovanja podzemnom eljeznicom do
atrakcija kao to su Londonski most, Big Ben i Buckinghamska palaa.
Kupio bi mi kartu i spustio se sa mnom do perona na kojemu smo ekali
vlak. Bilo je polumrano i vlano, i sjeam se da sam gledao u svoja stopala
te zamijetio izgorjelu ibicu i zgnjeenu kutiju cigareta s rijeima: Upo
zorenje: puenje moe ozbiljno ugroziti zdravlje.
Dok smo zajedno sjedili u vlaku, Rehan mi je pokazao kartu raznih li
nija i postaja podzemne eljeznice: uta za Circle line, plava za Victoria
line, zelena za District line. Vlak se esto drmusao u vonji, kao da stalno
kie. Nije mi se svidjelo sredite Londona - bilo je prepuno ljudi, buke i
razliitih mirisa, prizora i zvukova - i za mene je to bilo previe informa
96 A D O L E S C E N C IJA

cija da bih ih mogao organizirati u mislima. Zaboljela me glava. Laknulo

mi je kad me Rehan poveo na mirnija mjesta daleko od gomila turista i
posjetitelja znamenitosti: u muzeje, knjinice i galerije. Veoma mi se sviao
Rehan i kad sam bio s njim uvijek sam se osjeao sigurnim.
Tijekom srednje kole Rehan je esto bio bolestan i proputao sve vie
satova. S vremenom sam morao nauiti biti u koli bez njegova drutva,
to mi nije bilo lako i postao sam osjetljiv na zadirkivanje kolskih kolega
jer nemam nijednog prijatelja. Kad bi kolska knjinica bila zatvorena,
odmore sam provodio eui sam po hodnicima dok ne bi zazvonilo za
sljedei sat. Uasavao sam se skupnih aktivnosti u uionici, iako sam prije
u njima sretno sudjelovao s Rehanom. Sada bi nastavnik glasno zapitao:
Tko e mi uiniti uslugu i raditi s Danielom? Ne bi bilo dobrovoljaca i
esto sam morao raditi sam, to mije i odgovaralo.

Kad mi je bilo trinaest godina, otac me nauio igrati ah. Jednog mi je dana
pokazao ahovsku plou i figure kojima je igrao ah s prijateljima i upitao
elim li nauiti. Kimnuo sam, pa mije pokazao kako se svaka figura pomi
e na ahovnici i objasnio osnovna pravila igre. Otac je bio samouk i igrao
ah tek povremeno, za razonodu. Svejedno, iznenadio se kad sam ga pobi
jedio ve u prvoj zajednikoj partiji. Poetnika srea, rekao je i vratio
figure u poetni poloaj pa smo odigrali jo jednu partiju. Ponovno sam
pobijedio. Tada je ocu palo na pamet da bi za mene moglo biti dobro da se
ulanim u ahovski klub. Znao je za jedan u blizini i rekao mi da e me
odvesti da tamo igram.
U ahu je mnogo matematikih problema; najpoznatiji od njih, i meni
najdrai, poznat je kao etnja skakaa", a rije je o slijedu poteza skakaem
(koji se pomie po ahovnici u obliku slova L - dva kvadrata okomito ijedan
vodoravno, ili jedan okomito i dva vodoravno), pri emu svaki kvadrat na
ploi posjeuje samo jednom. Mnogi su uveni matematiari stoljeima
prouavali taj problem. Jednostavno rjeenje koristi se Wamsdorffovim
pravilom, prema kojemu se skaka pri svakom koraku mora pomaknuti na
onaj kvadrat koji ima najnii stupanj (stupanj kvadrata jest broj kvadrata
na koje se skaka s toga kvadrata moe pomaknuti). Ovdje dajem primjer
uspjeno dovrene etnje skakaa:
A D O LESCEN C IJA
97

Klub gdje sam igrao nalazio se dvadeset etiri minute hoda od nae kue.
Otac me vodio u klub svaki tjedan i dolazio po mene na kraju veeri. Klub
se sastajao u maloj dvorani pokraj neke knjinice i vodio ga je niski mu
karac po imenu Brian kojemu je lice bilo smeurano kao suha ljiva. U
dvorani su bili stolovi i stolci za kojima su pogureni nad ahovskim ploa
ma sjedili postariji mukarci. Dok se igralo, bilo je veoma tiho, uz iznimku
zvukova pomicanja figura, udaranja po satovima, lupkanja nogama i bru-
jenja fluorescentnog svjetla u dvorani. Otac me upoznao s Brianom i rekao
mu da sam poetnik koji je veoma stidljiv, ali eljan nauiti, i da uivam u
ahu. Brian me upitao znam li sloiti figure na ahovnicu za poetak igre.
Kimnuo sam, pa mi je rekao da sjednem za prazan stol na kojemu se nala
zila ahovnica i figure te da rasporedim figure na plou za poetni poloaj.
Kad sam to uinio, Brian je pozvao jednoga vremenog mukarca s debelim
naoalama da sjedne i odigra sa mnom jednu partiju. Brian i moj otac sta
jali su i promatrali, a ja sam nervozno pomicao figure dok pola sata poslije
moj protivnik nije prevrnuo svoga kralja i ustao. Nisam znao to to znai
dok nam Brian nije priao i jednostavno rekao: estitam - pobijedio si.
Volio sam tjedne odlaske u klub. Ondje nije bilo buno i nisam morao
razgovarati ni mnogo se druiti s ostalim igraima. Kad u klubu ne bih igrao
ah, itao sam o njemu iz knjiga koje sam posudio u lokalnoj knjinici.
Ubrzo je ah bio jedino o emu sam govorio - govorio sam ak da elim
biti profesionalni ahist kad odrastem. Kad me Brian upitao bih li se natje
cao za klub protiv ahista iz drugih klubova, bio sam uzbuen jer je to
znailo da mogu igrati jo i vie, pa sam smjesta pristao. Natjecanja su se
98 A D O L E S C E N C IJA

odravala u razliite dane u tjednu, ali je svaki igra u ekipi mnogo unapri
jed znao kad su. Brian bi doao po mene svojim automobilom i odvezao me
na natjecanje, ponekad s jo nekim iz nae ekipe. Na natjecanjima se igra
lo formalnije nego u klubu i svaki je igra morao zapisati svoje poteze kao
da se partija igra na listu papira koji bismo dobili prije poetka igre. Pobijedio
sam veinu partija i brzo postao stalni lan klupske natjecateljske ekipe.
Nakon svake partije svoj bih papir ponio sa sobom kui, ponovno odigrao
sve poteze na ahovnici na podu svoje sobe i analizirao ih ne bih li pronaao
nain da poboljam svoju igru. Bio je to savjet koji sam proitao u jednoj
knjizi o ahu, koji mi je pomogao da izbjegnem ponavljanje pogreaka i da
se upoznam s razliitim uobiajenim poloajima tijekom igre.
Za mene je u ahu bilo najtee sauvati duboku razinu koncentracije
tijekom duge igre koja je esto trajala dva ili tri sata. Uglavnom duboko
razmiljam u kratkim i intenzivnim naletima, nakon kojih slijede duga
razdoblja kad je moja sposobnost koncentracije uvelike smanjena i manje
postojana. Usto mi je teko iskljuiti se iz sitnica koje se zbivaju oko mene
i to utjee na moju koncentraciju: na primjer kad netko buno izdahne na
suprotnom kraju prostorije. Bilo je partija u kojima sam bio u prednosti,
ali sam izgubio koncentraciju, odigrao slab potez ili niz poteza i na kraju
izgubio. To me uvijek silno frustriralo.
Svakoga sam mjeseca u lokalnoj knjinici itao najnoviji broj ahovskog
asopisa. U jednom sam broju proitao reklamu za skori turnir nedaleko
od moje kue. Pisalo je: Pristupnina: unaprijed - 5 popust. Na dan tur
nira - 20. Sklon sam proitati sve veoma doslovno i zakljuio sam da
5 popust znai da je pristupnina pet funti. Zamolio sam roditelje da su
djelujem na turniru i oni su se suglasili te mi dali novanu uputnicu na pet
funti, koliko sam mislio da trebam poslati. Dva tjedna poslije stigao sam u
dvoranu u kojoj se odravao turnir i predstavio se. Mukarac je pogledao
svoje biljeke i rekao da mora da sam pogreno shvatio jer jo uvijek dugu
jem dodatnih petnaest funti (budui da sam plaao na dan turnira, morao
sam platiti punu cijenu pristupnine). Sreom, imao sam sa sobom neto
novca, pa sam platio, ali sam i nadalje bio veoma zbunjen povodom itave
te situacije.
Partije su se mjerile i ja sam prvu zapoeo samopouzdano te brzo igrao.
a d o l e s c e n c ija
99

Ubrzo sam imao mnogo jai poloaj na ahovnici i veliku vremensku pred
nost pred protivnikom. Bio sam veoma siguran u sebe. A onda je moj pro
tivnik naglo povukao potez, pritisnuo gumb na satu i brzo ustao. Gledao
sam ga kako koraa dvoranom ekajui moj potez. Nisam oekivao da e to
uiniti i shvatio sam da se ne mogu dobro koncentrirati dok on hoda gore-
dolje, struui cipelama po tvrdom, sjajnom podu. Posve rastresen, odigrao
sam niz slabih poteza i izgubio partiju. Bio sam krajnje razoaran i nisam
mogao nastaviti protiv drugih protivnika jer se jednostavno vie nisam
mogao koncentrirati. Iziao sam iz dvorane i otiao kui zakljuivi da a
hovski turniri nisu za mene.
Nastavio sam redovito igrati sam, sa ahovnicom na podu svoje spavae
sobe. Moja je obitelj znala da me ne smije uznemirivati usred igre. Kad sam
ga igrao sam, ah me smirivao svojim postojanim, utvrenim pravilima i
ponovljenim obrascima figura i poloaja. Sa esnaest godina smislio sam
igru od osamnaest poteza i poslao je jednom ahovskom asopisu koji sam
poudno itao pri redovitim posjetima knjiici. Na moje iznenaenje, obja
vljena je kao glavna tema na stranicama pisama itatelja. Moji su roditelji
bili tako ponosni da su tu stranicu uokvirili i objesili na zid moje sobe.
Ranije te iste godine, 1995., poloio sam zavrni ispit s najveom mo
guom oqenom, A*, iz povijesti, ocjenom A iz engleskoga jezika i knjiev
nosti, francuskoga i njemakoga, dvije ocjene B iz prirodnih znanosti i
oqenom C iz obrade drva. Na pripremnom ispitu iz matematike dobio sam
A, ali sam na zavrnome dobio oqenu B jer sam u algebri bio razmjerno
slab. Teko sam svladavao jednadbe u kojima su brojevi - na koje sam re
agirao sinestetiki i emotivno - bili zamijenjeni slovima, na koja uope
nisam reagirao. Zbog toga sam odluio da u zavrnim razredima neu na
staviti s matematikom, pa sam umjesto nje odabrao uiti povijest, francu
ski i njemaki.
Jedna od mojih profesorica francuskoga u zavrnim razredima srednje
kole, gospoa Cooper, pomogla je organizirati moj prvi prekooceanski
posjet Nantesu, gradu na obalama rijeke Loire na sjeverozapadu Francuske.
Bilo mi je sedamnaest godina. Profesorica je u tom gradu poznavala jednu
obitelj, koja je drage volje pristala pruiti mi smjetaj i brinuti se za mene
tijekom mog boravka. Nikad prije nije mi trebala putovnica i morao sam je
IOO A D O L E S C E N C IJA

u kratkome vremenu izvaditi, prije odlaska u Francusku sredinom ljeta.

Sjeam se da sam osjeao silnu tjeskobu na pomisao da u napustiti obitelj,
letjeti u zrakoplovu i otii u drugu dravu. Ali dobro sam se nosio sa strahom
jer sam ujedno bio veoma uzbuen to u moi govoriti francuski. Tijekom
desetodnevnog posjeta Nantesu moji su domaini bili krajnje ljubazni
prema meni, omoguivali mi samou kad mi je bila potrebna i stalno me
poticali da vjebam i govorim francuski. Svi nai razgovori bili su enfran-
cais - i kad smo igrali tenis, i kad smo ili na plau, i uz duge i leerne
obroke morskih plodova. Kui sam se vratio itav, uz iznimku opeklina od
sunca na svojoj osjetljivoj koi.
Tog istog ljeta u nau je kolu doao jedan mladi Nijemac po imenu Jens.
Doao je kako bi usavrio svoj engleski. Kako sam ja bio jedini uenik u
razredu koji je govorio njemaki, na satovima je Jens sjedio sa mnom i
slijedio me kamo god sam iao. Volio sam to imam nekoga s kime u raz
govarati i provoditi kolske odmore. Razgovarali smo mjeavinom njema
koga i engleskoga. Jens me nauio mnoge modeme njemake rijei, kao
to je Handy za mobitel i Glotze za televizor, za koje dotad nisam uo niti
sam ih igdje proitao. Kad se vratio u Njemaku, ostali smo u kontaktu
putem elektronikih poruka; on meni pie na engleskome, a ja mu odgo
varam na njemakome.
Pubertet me promijenio - narastao sam i glas mi se produbio. Roditelji
su mi pokazali kako se upotrebljava dezodorans i kako u se obrijati, iako
sam brijanje smatrao veoma tekim i nelagodnim i esto dugo putao dla
ice na bradi. Nalet hormona utjecao je i na nain na koji sam doivljavao
i vidio ljude oko sebe. Nisam shvaao osjeaje; bili su neto to mi se jed
nostavno dogaalo i esto su se pojavljivali naizgled niotkuda. Znao sam
samo da elim s nekime biti prisan, ali prisnost nisam shvaao kao neto
izrazito emocionalno, pa bih priao nekom drugom ueniku na kolskom
igralitu i stao veoma blizu njega dok na svojoj koi ne bih osjetio toplinu
njegova tijela. Jo uvijek nisam shvaao pojam osobnog prostora ni da je
ljudima oko mene neugodno zbog toga to inim.
Od svoje jedanaeste godine znao sam da me privlae drugi djeaci, iako
e proi jo nekoliko godina prije no to se ponem smatrati "homoseksu
alcem. Djeake u mom razredu zanimale su djevojice i esto su govorili
a d o l e s c e n c ija

0 njima, ali ja se zbog toga nisam osjeao jo veim autsajderom - ve sam

bio i vie nego svjestan daje moj svijet mnogo drugaiji od njihova. Nikad
se nisam stidio ni libio svojih osjeaja, jer ih nisam svjesno odabrao; bili su
spontani i stvarni kao i sve ostale fizioloke promjene u pubertetu. U ti-
nejderskim godinama samopouzdanje mi je stalno bilo nisko zbog zadir-
kivanja kolskih kolega i moje nesposobnosti da leerno komuniciram sa
svojimvrnjacima, tako da izlasci za mene nikad nisu bili mogunost. Iako
smo u koli imali satove seksualnog odgoja, oni me nikad nisu zanimali i
nisu se obraali osjeajima koje sam proivljavao.
Prvi sam se put zaljubio sa sedamnaest godina, po upisu u esti razred.
Moj je razred bio mnogo manji nego dotad, sa samo desetak uenika, a
meu novopridolicama bio je i jedan momak koji se nedavno doselio u
susjedstvo i kojemu je jedan od odabranih predmeta bila povijest, kao i
meni. Bio je visok, samouvjeren i drueljubiv, usprkos tomu to je bio nov
u koli - po mnogoemu suta suprotnost meni. Ve kad bih ga pogledao,
osjeao bih se udno: usta bi mi se osuila, eludac stisnuo, a srce snano
zalupalo u prsima. Isprva mi je bilo dovoljno to to ga svakodnevno viam
u koli, iako se, kad bi kasnio na nastavu, ne bih mogao usredotoiti na
gradivo i samo bih ekao da ue u uionicu.
Jednoga dana vidio sam ga kako ita u kolskoj knjinici i sjeo pokraj
njega za stol. Bio sam tako nervozan da sam se zaboravio predstaviti. Sre
om, on me prepoznao sa satova i samo nastavio itati. Sjedio sam tako
petnaest minuta, nesposoban progovoriti, dok se nije oglasilo zvono za kraj
odmora i on je ustao i otiao. Zatim mi je palo na pamet da e mi biti mno
go lake komunicirati s njim ako mu pomognem oko gradiva iz povijesti.
Ispisao sam stranice i stranice biljeki s proteklih mjesec dana predavanja
iz povijesti i dao mu ih kad sam ga sljedei put vidio u knjinici. Iznenadio
se i upitao me zato sam to uinio za njega. Odgovorio sam da mu elim
pomoi jer je nov u koli. Uzeo je biljeke i zahvalio mi. Napisao sam mu i
druge biljeke, koje je prihvatio tek kad sam ga uvjerio da mi to doista nije
bilo teko. No ni u jednom trenutku nije mi se obratio kao prijatelju, niti
se ikad potrudio druiti sa mnom. Ubrzo sam postao nespokojan i u kratkoj
poruci, koju sam mu dao tijekom jednog odmora u knjinici, napisao to
osjeam. im sam mu predao poruku, iziao sam iz prostorije jer nisam
102 A D O L E S C E N C IJA

mogao ostati dok on ita moje najskrivenije misli. Poslije, na kraju kol
skoga dana, dok sam iao prema izlaznim vratima, vidio sam ga kako stoji
nasred staze, promatra i eka. Duboko u sebi poelio sam se okrenuti i
pobjei jer se jo uvijek nisam mogao suoiti s njime, ali bilo je prekasno:
opazio me. Stajali smo zajedno na stazi i jedan kratak, sretan trenutak i
nilo se kao da je on uao u moj svijet. Vratio mi je poruku koju sam mu
napisao te njeno i jednostavno rekao da ne moe biti osoba kakva elim
da bude. Nije bio srdit ni uzrujan i nije pobjegao, nego je strpljivo stajao i
gledao me dok nisam pognuo glavu i udaljio se.
Kad sam se vratio kui, uinio sam to i uvijek u trenucima tuge i nesi
gurnosti - sluao svoju omiljenu glazbu koja mi je uvijek pomagala da se
smirim. Moja omiljena grupa bili su The Carpenters, ali pozorno sam sluao
i druge glazbenike kao to su Alison Moyet i The Beach Boys. Veoma dobro
podnosim ponavljanja i ponekad jednu te istu pjesmu putam na svom
walkmanu stotinu puta zaredom i satima je sluam.
Posljednje dvije godine srednje kole bile su teke i iz drugih razloga.
Promjena organizacije satova i pristupa predmetima za mene je bila ok i
nikako se nisam mogao prilagoditi. Na satovima povijesti teme koje sam
uio prethodne dvije godine bile su zamijenjene nepovezanim gradivom
koje me nimalo nije zanimalo. Znatno se poveala i koliina pismenih ra
dova, pa sam se muio napisati vie o dogaajima i idejama koje sam slabi
je poznavao i mnogo manje mario za njih. No moj odnos s profesorom
povijesti, gospodinom Sextonom, bio je veoma dobar, mnogo bolji nego i
s jednim od mojih vrnjaka. On je potovao moju ljubav prema povijesti i
nakon nastave uivao u razgovoru sa mnom o onim podrujima koja su me
najvie zanimala. Dodatna fleksibilnost napredne razine takoer je znai
la da sam mnogo vie nego prije mogao uiti vlastitim tempom, a razredi
su bili manji i usredotoeniji. Ali na kraju posljednjeg polugodita osjeao
sam se iscrpljeno i nesretno. Iako sam na zavrnim ispitima postigao dobre
rezultate, to mi nije pomoglo da odgovorim na pitanje koje sam si tada ve
stalno postavljao: to sad?
 Karta za Kaunas

Moji su roditelji oduvijek oekivali da u ii na fakultet. Nepokolebljivo su

me podravali tijekom kolovanja i ponosili se mojim akademskim posti
gnuima. I otac i majka prekinuli su kolovanje ne stekavi kvalifikacije i
nitko iz obitelji dotad nije studirao. Ali meni se zamisao da idem na fakul
tet nikad nije sviala. Iako sam se trudio poboljati svoje drutvene vjeti
ne, meu ljudima sam se i nadalje osjeao udno i nelagodno. Takoer mi
je dozlogrdila uionica i elio sam uiniti neto novo i izazovno. No kao i
mnogi osamnaestogodinjaci nisam jo znao to bi to moglo biti. Kad sam
majci rekao da sam odluio ne upisati fakultet, rekla mi je da je razoarana.
Uto vrijeme moji roditelji nisu bili sigurni hou li se moi u cijelosti prilago
diti zahtjevima vanjskoga svijeta. Naposljetku, i dalje su mi i najjednostav
nije sitnice - kao to su pranje zubi i brijanje - zahtijevale mnogo vremena
i truda.
Svakoga dana itao sam stranje stranice novina na kojima su bili ogla
si za poslove. U koli sam savjetnicima za profesionalnu orijentaciju rekao
da jednoga dana elim razvrstavati potu ili biti knjiniar. Pomisao da
radim u uredu za razvrstavanje poiljki i stavljam pisma u tono odreene
proreze, ili u knjinici, okruen brojkama i rijeima, u okolini koja je struk
turirana, logina i mirna, oduvijek mi se inila idealnom. No knjinice u
mom dijelu grada nisu traile nove zaposlenike, a neke su traile stanovi
te kvalifikacije koje ja nisam imao. Tada sam ugledao mali novinski oglas
u kojemu se trae osobe zainteresirane za dobrovoljni rad u prekomorskim
104 KA RTA Z A K A U N A S

zemljama. U knjigama sam toliko proitao o raznim svjetskim zemljama

- znao sam imena svih europskih glavnih gradova - da mi se zamisao da
ivim i radim u nekoj drugoj zemlji istodobno inila zastraujuom i kraj
nje uzbudljivom. ak i sama pomisao na to bila je golem korak, ali znao
sam da ne elim zauvijek ivjeti s roditeljima.
Razgovarao sam o tome s obitelji. Nisu bili sigurni, ali su rekli da nazo
vem broj iz oglasa i dodatno se raspitam. Nekoliko dana poslije kroz vrata
su ubaeni neki leci. Ljudi koji su dali onaj oglas u novinama predstavljali
su ogranak mladei VSO-a - Dobrovoljne slube u prekomorskim zemljama
- meunarodne dobrotvorne organizacije i najvee volonterske organizacije
na svijetu. Posebice su se trudili pruiti mladim ljudima iz siromanijih
obitelji Ujedinjenoga Kraljevstva priliku koja im inae ne bi bila dostupna
- da volontiraju u nekoj drugoj dravi. Uspjene kandidate poslali bi na
radna mjesta u Istonoj Europi te im osigurali obuku i podrku u poslu.
Nakon daljnjih razgovora s obitelji ispunio sam molbu i ekao da mi se
organizatori jave.
Osjeao sam veliku nervozu zbog mogunosti da napustim obitelj i
otputujem stotinama kilometara daleko u novi ivot u novoj zemlji. Ipak,
sada sam bio odrastao ovjek i znao sam da moram neto uiniti ako ikad
elim uspjeti u svijetu izvan vlastite sobe i doma. Moj njemaki prijatelj
Jens ohrabrio me da otputujem, jednako kao to je on doputovao u Brita
niju. Bio je uvjeren da u tim iskustvom stei samopouzdanje i otvoriti se
drugim ljudima. Ja sam se, u svakom sluaju, nadao da u putovanjem
preko oceana mnogo vie saznati o sebi, o tome kakva sam osoba.
Stiglo je pismo s obavijeu da je moja molba prihvaena i da moram
doi na razgovor u ured u sreditu Londona. Na dan razgovora roditelji su
mi dali novac za taksi kako bih bio siguran da neu zakasniti. Otac mi je
pomogao da zaveem kravatu koju sam odjenuo uz novu koulju i hlae.
Etiketa na koulji grebla me po leima, pa sam se eao dok mi koa nije
pocrvenjela i poela me boljeti. Kad sam stigao do zgrade, popeo sam se
dizalom - promatrajui brojke koje su bljeskale na malom zaslonu iznad
vrata - i stigao do recepcije, gdje sam se predstavio. Gospoa je prelistala
neke papire, ljubiastim nalivperom oznaila kvaicom moje ime i zamo
lila me da sjednem.
KARTA ZA KA U NAS
105

ekaonica je bila malena i mrana jer su prozori bili premaleni i postav

ljeni previsoko na zidovima da bi kroz njih dopiralo mnogo svjetla ili zraka.
Sag je bio izblijedio, a na podu pokraj mojega sjedala bilo je utih mrvica
gdje je netko jeo keks ekajui da ga pozovu. Na stolu nasred prostorije
nalazila se hrpica zguvanih asopisa, ali nije mi se italo, pa sam gledao u
pod i brojio mrvice. Najednom su se vrata otvorila i jedan je glas prozvao
moje ime. Ustao sam i priao uredu pazei da u prolazu ne sruim asopise
sa stola. U uredu je prozor bio mnogo vei i bilo je vie svjetla. ena za
radnim stolom rukovala se sa mnom i zamolila me da sjednem. I pred njom
je bilo mnotvo listova papira. Uslijedilo je pitanje koje sam najvie oeki
vao: "Zato mislite da biste bili dobar dragovoljac? Spustio sam pogled,
duboko udahnuo i sjetio se kako me majka upozorila da treba naglasiti ono
pozitivno. Pomno razmiljam o svakoj situaciji, razumijem i potujem
razliitosti drugih ljudi i brzo uim.
Uslijedila su dodatna pitanja, kao to je imam li partnericu kojoj u
nedostajati bude li mi dodijeljena sluba u nekoj prekomorskoj zemlji (ni
sam imao) i smatram li se osobom bez predrasuda prema drugim dravama
i kulturama (smatrao sam se). Ispitivaica me upitala to bih volio raditi
kao dragovoljac, u kakvom sam poslu najbolji. Odgovorio sam da sam mla
im uenicima ponekad pomagao sa stranim jezicima i da bih uivao po
uavajui engleski. ena se nasmijeila i neto zapisala. Zatim je upitala
znam li ita o Istonoj Europi, a ja sam kimnuo i rekao da sam u koli uio
povijest Sovjetskoga Saveza te da znam imena i glavne gradove svih zema
lja. Tada me prekinula i upitala bi li mi smetao ivot u mnogo siromanijoj
zemlji. Kratko sam utio jer ne volim da me prekidaju, ali onda sam podigao
glavu i rekao da mi to ne bi smetalo i da bih ponio sa sobom one stvari koje
su mi doista potrebne, kao to su knjige, odjea i glazba koju u sluati.
Na kraju razgovora ena je ustala sa stolca, rukovala se sa mnom i rekla
mi da u brzo biti obavijeten o njihovoj odluci. Kad sam stigao kui, maj
ka me upitala kako je proao razgovor, ali ja nisam znao to bih joj odgovo
rio jer nisam imao pojma. Nekoliko tjedana poslije primio sam potom
pismo da sam proao prvu fazu razgovora i da se oekuje da proem jedno
tjednu obuku u Midlandsu. Bio sam uzbuen to sam proao na razgovoru,
ali ujedno i veoma nervozan jer nikad dotad nisam sam putovao vlakom.
106 KA RTA Z A K A U N A S

Uz pismo je bio priloen i list papira s uputama za one koji dolaze vlakom
i ja sam te upute zapamtio od rijei do rijei kako bih se ohrabrio. Kad je
svanulo prvo jutro predvienog tjedna seminara, roditelji su mi pomogli
da se spakiram, otac me dopratio do eljeznike postaje i ekao sa mnom
u redu za kartu. Pobrinuo se da odem na odgovarajui peron i mahnuo mi
u pozdrav dok sam se ukrcavao u vlak.
Bio je vru ljetni dan i u vlaku je bilo zaguljivo i neudobno. Brzo sam
sjeo na sjedalo do prozora u blizini kojega nije bilo drugih putnika, stavio
torbu na pod izmeu nogu i vrsto je stisnuo koljenima. Sjedalo je bilo
poput spuve i ma koliko se vrpoljio nisam se mogao udobno smjestiti.
Nisam volio sjediti u vlaku. Bilo je prljavo, plastini omoti slatkia na podu
i zguvane novinama na praznome sjedalu preko puta mene. Vlak je u
vonji proizvodio stranu buku zbog koje se nisam mogao koncentrirati na
druge stvari, kao to je prebrojavanje ogrebotina na prozorskome staklu
pokraj mene. Putujui od jedne do druge postaje, vlak se postupno punio
ljudima i hvatao me sve vei strah kad je bujica putnika koji su sjedili i
stajali oko mene postala brojnija. Kakofonija raznih zvukova - listanje
stranica asopisa i glasna, ritmina glazba iz walkmana, kaljanje, kihanje
i buan razgovor - u meni je izazvala muninu, pa sam gurnuo prste u ui
kad mi se uinilo da e mi se glava rasprsnuti na tisue komadia.
I jedva sam doekao da vlak najzad stigne na moje odredite. Olakanje
koje sam tada osjetio bilo je opipljivo. Ali zbog slabog smisla za orijentaciju
bojao sam se da u se na kraju izgubiti. Sreom, uoio sam taksi koji je ekao,
uao u njega i vozau dao adresu. Nakon kratke vonje stigao sam do velike
crveno-bijele zgrade naikane prozorima i okruene drveem, s natpisom
na kojemu je pisalo Harbome Hali - centar za konferencije i obuku. Letak
koji sam pronaao u zgradi obavjetavao je posjetitelje da dvorana datira iz
osamnaestoga stoljea i da je neko bila samostan. Recepcija je bila turob
na sa smeim drvenim stupovima koji su dosezali do stropa, tamnosmeim
konatim naslonjaima i drvenim stubama s ogradom suelice stolu. Dobio
sam znaku sa svojim imenom koju sam trebao nositi sve vrijeme boravka
u Centru, klju i broj svoje sobe te raspored tjednih dogaanja.
U mojoj sobi na katu bilo je svjetlije i mnogo svjeije. U kutu se nalazio
mali umivaonik, ali su tuevi i zahodi bili malo dalje u hodniku. Pomisao
KARTA ZA K A U NAS
107

da u se morati koristiti zajednikim prostorijama da bih se oprao (kod

kue sam se svakodnevno tuirao) bila mi je neugodna i tijekom tog tjedna
budio sam se veoma rano svakog jutra kako bih bio siguran da u u kupao
nici zavriti prije nego to se itko drugi probudi.
Prvoga dana u Centru reeno mi je da mi je dodijeljeno mjesto uitelja
engleskoga jezika u Litvi. Dotad sam samo uo za ime te drave i njezina
glavnoga grada - Vilniusa - i sada sam dobio knjige i letke iz kojih u vie
nauiti 0 Litvi i njezinim stanovnicima. Zatim sam se upoznao s jo desetak
mladih ljudi koji su se spremali na razne dobrovoljne poslove po itavoj
Istonoj Europi. Sjedili smo u krugu i svatko od nas imao je minutu da se
predstavi. Bio sam jako nervozan i nastojao ne zaboraviti gledati druge u
oi izgovarajui svoje ime i ime drave u koju sam rasporeen. Od ostalih
dragovoljaca koje sam ondje upoznao jedan je bio Irac duge kovrave kose,
koji je rasporeen u Rusiju. Druga, jedna djevojka, dobila je namjetenje u
Maarskoj, za rad s djecom.
U dugim razdobljima kad smo bili slobodni ostali su se dragovoljci dru
ili u prostoriji za drutvene igre, razgovarali i igrali biljar. Ja sam radije
ostajao u svojoj sobi i itao ili odlazio u radnu sobu, prepunu knjiga i gra
fikona, gdje sam u miru uio. U stankama za ruak pojurio bih u blagovao
nicu kako bih prvi dobio hranu i pojeo je najbre to sam mogao, samo da
oko mene ne bude mnogo ljudi. Na kraju svakog dana sjedio sam sam na
travi na osami ispred Centra te zaokupljen vlastitim mislima i osjeajima
netremice promatrao stabla koja su se uzdizala na toplim, blijedeim bo
jama veernjega neba. Osjeao sam strah glede putovanja i uspjenosti na
dodijeljenome mi mjestu. Ali osjeao sam jo neto: uzbuenje to napokon
preuzimam kormilo vlastitoga ivota i sudbine. Od te mi je pomisli zasta-
jao dah.

Obuka se sastojala od tri dijela. Prvi je bio smiljen da potakne timski rad,
sudjelovanje i suradnju. Dragovoljci su podijeljeni u male skupine i od njih
se trailo da smisle sustav s pomou kojega e iz pune kutije kakvu je do
bila svaka ekipa vaditi arene plastine loptice u odreenom slijedu. Kad
bi mi moji kolege u ekipi dali jasne i jednostavne upute, postizao sam dobre
rezultate i bio zadovoljan to sam za potrebe vjebe ispunio to se od mene
108 KA RTA Z A K A U N A S

oekivalo. Takve su vjebe ponekad trajale nekoliko sati, pa je za mene

najvee iskuenje bilo ostati usredotoen i sauvati razinu koncentracije
do kraja vjebe.
Bila je tu i skupna rasprava o kulturnim vrijednostima i obiajima, ko
joj je namjera bila potaknuti debatu izmeu dragovoljaca, osporiti predra
sude i promicati snoljivost. U jednom trenutku, nakon to smo zajedno
odgledali videokasetu o egzotinoj hrani koja se jede u raznim dijelovima
svijeta, voditelj diskusije upitao nas je kakvo bi bilo nae miljenje o zemlji
u kojoj ljudi jedu mnogo hrane premazane ivotinjskom masnoom. Mno
gi su dragovoljci u prostoriji iskrivili lica i rekli da im to zvui odvratno.
Shvativi da se pitanje vjerojatno odnosi na maslac (kako je i bilo), odgo
vorio sam da mi nimalo ne smeta to ga ljudi jedu.
Pri kraju tjedna odrano je predavanje o istonoeuropskim zemljama,
njihovim geografskim obiljejima i drutveno-politikoj situaciji. Preda
vanje je trajalo sat vremena i od nas se oekivalo da zapisujemo biljeke.
Sjedio sam i sluao, ali nita nisam zapisao. Predava me u jednom trenut
ku upitao zato ne zapisujem, a ja sam rekao da sam zapamtio sve to je
dotad rekao i da biljeke pravim u glavi. Uvijek sam tako inio i to mi je
uvelike pomoglo na kolskim ispitima. Postavio mi je nekoliko pitanja
kako bi me iskuao i na svako sam tono odgovorio.
Kad sam se nakon obuke vratio kui, ekao sam konanu potvrdu na-
mjetenja u Litvi. Stigla je potom: veliki paket tiskanog materijala s kar
tama, imenima i telefonskim brojevima osoba za kontakt, pojedinostima
smjetaja i posla te zrakoplovnom kartom. Roditelji su bili veoma nervozni
zbog mene i brinuli se kako u se snai tako dugo daleko od doma, ali ja sam
bio silno uzbuen to poduzimam neto to sam smatrao vanim korakom
naprijed u ivotu. Jedva sam mogao vjerovati, ali u dobi od skoro dvadeset
godina najzad sam odlazio od kue, tisuu tristo kilometara daleko.

Republika Litva jedna je od tri baltike drave i granii s Letonijom na

sjeveru, Bjelorusijom na jugoistoku, Poljskom na jugu i Kalinjingradskom
oblasti na jugozapadu. Godine 1940., u Drugome svjetskom ratu, Sovjetski
Savez pripojio je Litvu svom teritoriju. Poslije se nala pod njemakom
okupacijom i ponovno pripala Sovjetskom Savezu 1945. Litva je bila prva
KARTA ZA KA U NAS
109

sovjetska republika koja je proglasila neovisnost, u nedjelju 11. oujka 1990.

Sovjetske su snage pokuale sprijeiti osamostaljenje Litve - osobito tije
komincidenta u televizijskom tornju u glavnome gradu, koji je rezultirao
smru nekoliko civila - ali to im nije polo za rukom. Godine 2004. Litva
je postala punopravna lanica NATO-a i Europske Unije.
U taksiju do zrane luke promatrao sam automobile koji su prolazili
pokraj nas i brojio ih. U glavi mi je bubnjalo i osjeao sam muninu. Nisam
mogao vjerovati da gotovo godinu dana neu vidjeti svoju obitelj. Prije
odlaska obeao sam majci da u ih svaki tjedan nazvati i izvijestiti o svom
napretku te da u paziti da dovoljno jedem. Na registraciji putnika bilo je
iznenaujue tiho - bio je listopad i ljetni praznici davno su proli - pa sam
bez problema prijavio prtljagu i proao kroz sigurnosnu provjeru do odla-
znog terminala. Nakon dugog ekanja, kad sam ve tisuu puta prohodao
cijeli terminal, redovito provjeravajui popis odlaznih letova, najzad je
najavljen i moj let, pa sam otrao do svog izlaza i ukrcao se u zrakoplov. Bio
je poluprazan i osjetio sam silno olakanje to nitko ne sjedi pokraj mene.
Potonuo sam na svoje sjedalo i itao biljeke koje sam dobio o centru koje
mu sam bio dodijeljen, ispod glasa vjebajui izgovor raznih imena ljudi i
mjesta. Domaice u zrakoplovu nisu me ometale tijekom leta i kad je zra
koplov sletio u meunarodnoj zranoj luci Vilnius, provjerio sam jesam li
ponio sa sobom fotografski aparat; pribliavala se zima i jedva sam ekao
fotografirati snijeg.
Na imigracijskoj provjeri bili su kratki redovi i policajci od glave do
pete odjeveni u crno, koji su pomno promatrali putnike u prolazu. Provje
rili su moju putovnicu, udarili crveni peat s rijeima Lietuvos Respublika
(Republika Litva) i mahnuli mi da proem. Kad sam uzeo svoju prtljagu,
doekao me koordinator dragovoljaca za baltike drave i odvezao u moj
stan u Kaunasu, drugom po veliini litavskom gradu, koji se nalazi u samom
sreditu drave.
Stambena zgrada bila je od betona i metala, s povrtnjakom ispred ulaza
za koji su se brinuli vremeni stanovnici zgrade, svi sedamdesetogodinja
ci i osamdesetogodinjaci. Nalazila se u mirnom dijelu grada, daleko od
glavnih prometnica i prometa. Predstavili su me kuevlasniku, mukarcu
srebrne kose po imenu Jonas, koji mi je na loem engleskome objasnio
no KA RTA Z A K A U N A S

pravila zgrade i kako 61 uiniti temeljne stvari kao to je ukljuiti i isklju

iti grijanje. Dao mi je svoj telefonski broj da ga nazovem u hitnom slua
ju. Koordinator je potvrdio adresu centra u kojemu sam trebao raditi i dao
mi pismene upute kako da onamo stignem trolejbusom. Bio je petak, pa
sam imao vikend da se na miru smjestim prije prvoga radnog dana.
Stan je bio iznenaujue prostran i sastojao se od kuhinje, dnevnoga
boravka, kupaonice i spavae sobe. Bio je ukraen tekim tamnim tkani
nama i za oblanih dana esto djelovao sumorno. U kuhinji se nalazila
stara penica, ormarii i hladnjak. Ploice na bonim zidovima bile su bije
le, neke od njih okrhnute. U boravku je bio regal s fotografijama i ukrasima
koji su pripadali Jonasovoj obitelji. Bili su tu i jedan stoli, sofa i televizor.
Kupaonica je bila opremljena tuem i perilicom rublja, to se tada u Litvi
smatralo pravom raskoi. Moja spavaa soba bila je pristojne veliine, s
velikim ormarom, stolom i stolcem, krevetom i telefonom. Taj e stan
sljedeih devet mjeseci biti moj dom.
Tog prvog vikenda u Kaunasu bio sam previe nervozan da bih iziao iz
stana i istraio susjedstvo. Stoga sam se zaposlio raspakiravanjem i nasto
janjem da dokuim kako upotrebljavati razne predmete u svom novom
domu. Malo sam gledao televiziju i ubrzo shvatio da su mnogi programi
uvezeni iz Amerike s litavskim prijevodom. Jonas mi je u kuhinji ostavio
ono najnunije: mlijeko, kruh i itne pahuljice. Nikad dotad nisam morao
kuhati za sebe i isprva sam se snaao s gomilom sendvia i itnim pahulji
cama u mlijeku. No ubrzo sam morao prikupiti svu hrabrost i zaputiti se u
sredite grada.
U ponedjeljak ujutro probudio sam se rano, istuirao i odjenuo debeli
kaput i al. Ve je bilo veoma hladno, iako zima jo nije poela. Kratka
etnja od stana dovela me do glavne ceste. U uputama koje mi je koordina
tor dao pisalo je da se karta za trolejbus moe kupiti na svakome od brojnih
novinskih kioska naikanih uzdu najduih litavskih ulica. Budui da sam
zapamtio sadraj prirunika litavskih fraza koji sam dobio u priboru za
dragovoljce, zamolio sam vienq troleibusq bilietq (jednu kartu za trolejbus)
i u zamjenu za nekoliko litas (litavski novac) dobio malenu etvrtastu
kartu. Trolejbus je gmizao dugakom, strmom cestom i zaustavljao se go-
KARTA ZA K A U NAS
III

tovo svake minute kako bi sve vie ljudi ulo. Bilo je tu mukaraca u tekim
krznenim kaputima s kapama na glavama, mladih ena s djecom pod mi
komi niskih, starijih ena glava omotanih rupcima, s mnotvom plastinih
vreica pod nogama. S malo sjedala i mjesta za stajanje trolejbus je ubrzo
bio prepun, pa me poela hvatati munina i vrtoglavica. Hvatao sam zrak
kao da se utapam u moru ljudi. Kad se trolejbus polako pribliio sljedeoj
postaji, naglo sam ustao sa svog sjedala, gotovo oborio mukarca koji je uz
njega stajao i pognute se glave progurao van, na svje zrak. Znojio sam se
i drhtao, i trebalo mi je nekoliko minuta da se ponovno smirim.
Ostatak puta po strmoj uzbrdici Savanoriii Prospektas (Avenije dragovo
ljaca) proao sam pjeice, dok nisam stigao do broja jedan, visoke smee
betonske zgrade. Uspeo sam se stubama na drugi kat i pritisnuo zvonce uz
vrata. Najednom su se vrata otvorila i na dobrome me engleskome pozdra
vila jedna niska ena s mnogo minke na licu i nakita: Dobro doao! Ti si
zacijelo Daniel. Izvoli, ui. Kako ti se svia Litva? Odgovorio sam da jo
nisam dospio mnogo vidjeti. ena se predstavila kao Liuda, osnivaica i
direktorica centra.
Liudin centar zvao se Sodaliniit Inovaciju Fondas (Fondacija za drutve
ne promjene), nevladina organizacija za nezaposlene i gospodarski ugro
ene ene u zajednici. Mnoge su Litavke ostale bez posla u prevratu nakon
odqepljenja od Sovjetskoga Saveza i njoj je palo na pamet da osnuje orga
nizaciju koja e enama kao to je ona pomoi da se snau u novome gos
podarstvu.
Dragovoljci su obavljali velik dio posla u centru i bili presudni za njegov
uspjeh. Neki su, kao ja, bili iz drugih zemalja, bliih i dalekih. Ja sam poua
vao engleski s jednim dragovoljcem amerikoga Mirovnoga korpusa koji
se zvao Neil i imao sedamdesetak godina. U stankama za kavu volio se
prisjeati prolosti, priati mi o kui koju je sebi sagradio u Sjedinjenim
Dravama i kui na kotaima koju je sa suprugom kupio kad je otiao u
mirovinu i u kojoj su proputovali svih pedeset drava SAD-a.
Druga nastavnica u centru bila je Olga, Ruskinja kovrave crvene kose
s obojenim staklima naoala. Kad god bi progovorila, vidio sam njezina dva
zlatna zuba u suprotnim kutovima usana. Olga je shvaala moj nemir zbog
112 KA RT A Z A K A U N A S

boravka u okolini posve drugaijoj od one na koju sam bio navikao i obja
snila mi da je posve normalno eznuti za domom i biti nervozan zapoi
njui neto novo. Njezine su mi rijei doista mnogo znaile.
Moja glavna uloga kao dragovoljca bila je u uionici. Centar je nabavio
nekoliko udbenika i radnih listova, ali osim toga nije bilo drugih nastavnih
pomagala i bilo mi je doputeno da satove organiziram kako god elim, to
mi je i odgovaralo. Polaznice nastave bile su ene razliite ivotne dobi,
podrijetla i obrazovanja i nikad ih nije bilo vie od dvanaest, to je znailo
da se sve uenice dobro poznaju i da je atmosfera na satovima uvijek bila
oputena i prijateljska. Isprva sam bio veoma nervozan kad bih morao
stati pred svoje uenice i odrati nastavu, ali sve su bile veoma ljubazne i
srdane prema meni, pa sam se s vremenom posve opustio.
Upravo sam zahvaljujui tim satovima engleskoga upoznao osobu koja
e mi postati jedna od najprisnijih prijateljica, sredovjenu enu po imenu
Birute. Radila je kao prevoditeljica i dobro znala engleski, ali joj je manj
kalo samopouzdanja, pa je dolazila na satove ne bi Umalo vjebala. Nakon
sata mi je prila i obratila mi se pitanjem kako mi se svia ivot u Litvi.
Jednom je upitala bih li elio da me malo provede po gradu. Budui da sam
bio previe nervozan da se sam otputim u grad, zahvalno sam prihvatio
njezinu ponudu.
Proetali smo zajedno glavnom pjeakom alejom u Kaunasu, Laisves
Aleja (Aleja slobode), dugakom 1621 metar i smjetenom u samom sreditu
grada. Najednom kraju te aleje nalazi se crkva Svetog Mihovila arkanela,
golemo zdanje s plavom kupolom i bijelim stupovima koje je bljeskalo i
svjetlucalo na sunanom svjetlu. Crkva je u doba sovjetske vladavine bila
pretvorena u umjetniku galeriju i ponovno otvorena vjernicima tek kad
je Litva stekla neovisnost. Na drugoj strani aleje Birute me povela u kau-
naki stari grad, s kaldrmom na ulicama i dvorcem od crvene cigle, prvim
obrambenim bastionom drave, koji datira iz trinaestoga stoljea.
Oko podneva svakoga dana, nakon jutarnje nastave, Birute bi me pri-
ekala i zajedno bismo odetali do lokalne Gradske vijenice na ruak. Ta
mi je rutina pomogla da se ponem navikavati na svoj novi ivot jer je
svakom novom danu davala postojan i predvidljiv oblik koji me radovao.
Kantina se nalazila u prizemlju i bila slabo osvijetljena te uvijek poluprazna.
KARTA ZA KA U N AS
113

Hrane je bilo u izobilju i nije bila skupa, ukljuujui brojna tradicionalna

litavska jela kao to je krem-juha od cikle s valjucima od mesa. Moje su se
djetinje prehrambene navike uvelike promijenile i sada sam jeo mnotvo
razliite hrane. Kad nisam imao poslijepodnevnu nastavu, Birute i ja jeli
bismo u jednom od brojnih restorana uzdu Aleje Laisves. Najdrae mi je
bilo litavsko nacionalno jelo Cepelinai, nazvano tako zbog toga to je obli
kom podsjealo na cepeline. Pripravlja se od ribanoga krumpira i mljeve
noga mesa te posluuje s kiselim vrhnjem.
S vremenom se moje prijateljstvo s Birute produbilo i postalo osobito.
Prema meni je uvijek bila strpljiva i puna razumijevanja, voljna sasluati
me te puna savjeta i ohrabrenja. Ne znam kako bih preivio u Litvi bez nje.
Kad mi je nekoliko ena u centru reklo da im treba vie vjebe engleskoga
jezika, ali da ne mogu platiti dodatne satove, palo mi je na pamet da u
svome stanu organiziram tjedno okupljanje, u emu mi je Birute pomogla.
ene bi donijele kekse, skuhale aj i kavu, a zatim bi se razmjestile po
stolcima i sofi pa razgovarale 0 svemu i svaemu na engleskome. Jedne je
veeri Birute donijela i pokazala nam dijapozitive sa svojega ljetovanja s
obitelji, a ene su postavljale pitanja i govorile o svojim iskustvima s puto
vanja.
ene koje sam pouavao i koje su radile u centru esto bi me znale
upitati jesam li se sprijateljio i sa kim svoje dobi. Inga, Liudina zamjenica,
upoznala me sa svojim neakom, tri godine mlaim od mene, i potaknula
nas da se druimo. Peter je dobro govorio engleski, bio prilino srameljiv
i jako pristojan. Zajedno smo ili u kino i gledali najnovije amerike filmove.
Kad bi glazba bila preglasna, gurnuo bih prste u ui, no inilo se da Peter to
ne primjeuje.
U Litvi je bilo i drugih dragovoljaca iz Ujedinjenoga Kraljevstva. Poti
cali su nas da budemo u kontaktu kao mrea meusobne potpore. Jedan od
tih dragovoljaca, Vikram, nedavno je bio diplomirao pravo, ali je tada za
kljuio da se njime ne eli baviti. Nismo imali mnogo zajednikoga - on je
esto govorio o nogometu, rock-glazbi i drugim stvarima koje mene nisu
nimalo zanimale - i u naim je razgovorima esto vladala duga utnja, jer
meni je ponekad teko nastaviti razgovor ako me tema ne zanima. Rijei
mi jednostavno ne dolaze.
114 KA RTA Z A K A U N A S

Druga dragovoljka u Litvi bila je Denise, visoka, mrava Velanka tri

desetih godina, energina u svemu to kae ili uini. Denise je radila u li-
tavskome glavnom gradu Vilniusu i pozvala dragovoljce iz Kaunasa da je
dou posjetiti i upoznati grad. Putovali smo autobusom - sjedio sam straga
kako ne bih bio okruen drugim putnicima - sat vremena dmdanja do
sredita Vilniusa. Vilnius je bio posve drukiji od Kaunasa - ljudi su bre
hodali i brojne nove zgrade bile su od svjetlucavog stakla i metala. Denise-
in stan bio je ist i vedrih boja, s drvenim podovima. I kuhinjski stolci bili
su drveni, s naslonima u obliku breuljaka. Prelazio sam prstima preko njih
- tekstura im je bila pomalo zrnasta i lagano su me kakljali. Pili smo aj,
jeli kekse i gledali fotografije koje je Denise snimila tijekom svojega dota
danjega boravka. Svidjelo mi se to me ostali dragovoljci potiu da sudje
lujem u razgovoru i naizgled me ne osuuju zato to sam drugaiji. Svi oni
bili su osobe za sebe i svi su bili veoma otvoreni i srdani jedni prema dru
gima.
Najiskusnija od svih dragovoljaca bila je Gurcharan, ena azijskoga po
drijetla. Imala je gustu, kovravu tamnu kosu i nosila sarije jarkih boja.
Njezin je stan bio blizu mojega i redovito je dolazila s vreama prljavoga
rublja kako bi ga oprala u mojoj perilici. Zauzvrat me Gurcharan pozivala
nakon posla u svoj stan da bismo razgovarali i veerali zajedno. Sve zidove
u stanu ukrasila je arenim indijskim slikama, a stol u dnevnome boravku
prekrila svijeama i zapaljenim mirisnim tapiima. Gurcharan je govorila
brzo i ponekad mi je bilo teko pratiti je. Bila je veoma otvorena i esto
govorila o svome privatnom ivotu, a i mene poticala na to. Nisam imao
privatni ivot, pa nisam znao to bih rekao. Kad me upitala imam li djevoj
ku, odmahnuo sam glavom. Tada me upitala imam li deka. Mora da sam
pocrvenio, jer me zatim upitala jesam li homoseksualac. Brzi slijed pitanja
nekako me shrvao i prolo je nekoliko trenutaka prije nego to sam joj
odgovorio. Nasmijeila se od uha do uha i upitala imam li ijednog prijatelja
homoseksualca. Ponovno sam odmahnuo glavom.
Na jednom od letaka koje su prije odlaska dobili svi dragovoljci nalazio
se popis korisnih telefonskih brojeva. Drao sam ga u svom stanu, tik uz
telefon. Razgovor s Gurcharan potaknuo me da nazovem jedan od tih bro
jeva, skupinu homoseksualaca u Litvi, i za sutradan nakon posla s jednim
karta ZA K A U NAS
115

od njezinih lokalnih lanova dogovorim sastanak ispred Gradske vijenice.

Ve mi je bilo dojadilo da ne znam tko sam, dojadio mi je osjeaj da sam
nepovezan s dijelom sebe kojega sam davno postao svjestan. Taj telefonski
poziv bio je jedna od najveih odluka u mom ivotu, i jedna od najvanijih.
Sutradan na nastavi osjeao sam kako mi srce uzbueno lupa, i nisam mo
gao pojesti ni zalogaja. Poslije, kad sam se sputao avenijom prema Gradskoj
vijenici, osjeao sam kako se tresem i morao sam se silno potruditi da se
ne okrenem i pobjegnem. Kad sam se pribliio, vidio sam da je osoba s
kojom sam se trebao sastati ve stigla te da mimo stoji i eka me. Duboko
sam udahnuo, priao i predstavio se. Bio je visok i mrav, u crnoj jakni
koja je odgovarala boji njegove kose.
Vytautas - esto ime u Litvi - bio je mojih godina i uzbuen to je upo
znao nekoga iz Britanije. Govorio je dobrim engleskim jer je oboavao
amerike filmove i televizijske emisije. Pozvao me da za vikend posjetim
njega i njegova partnera ygintasa u njihovu domu i ja sam pristao. Budu
i da nisam volio putovati pretrpanim trolejbusima, njih dvojica dola su
po mene automobilom i odvezla me do svoga stana na drugom kraju grada.
Mnoge od modernih naprava koje su imali, na primjer televizor velika
zaslona i CD-player, u to su doba u Litvi bile razmjerno rijetke. ygintas je
volio britansku glazbu i sakupio je mnotvo CD-a, od kojih mi je neke
pustio. Uz hranu smo razgovarali o svojim ivotima - Vytautas je studirao,
a ygintas radio u zubnoj ordinaciji. Upoznali su se u skupini koju sam i
sam nazvao i bili zajedno ve nekoliko godina. Sljedeih tjedana redovito
sam ih posjeivao i razgovarao s njima, jeo i sluao glazbu. Kad bih na kra
ju veeri krenuo kui, uvijek je bio mrak i iako je ygintas bio zabrinut za
moju sigurnost i uvijek mi ponudio da me odveze radovao sam se dugoj
etnji kroz tihe, prazne, mjeseinom osvijetljene ulice.
Gurcharan se oduevila mojim prijateljstvom s Vytautasom i yginta-
som i eljela ih upoznati. Ponudila je da e za nas etvero pripremiti vee
ru u svome stanu, to smo rado prihvatili. Bila je studena jesenska veer
kad smo stigli i trebalo nam je nekoliko minuta da skinemo kapute, eire,
alove i rukavice, prije no to smo uli u dnevni boravak. Gurcharan je ve
u susjednoj kuhinji pripremala nekoliko jela istodobno, miomirisni zaini
ispunjavali su prostoriju i otvarali apetit. Posljednji traci dnevnoga svjetla
116 KA RTA Z A K A U N A S

brzo su iezavali i zamijenio ih je treperavi, topli sjaj svijea na policama

i kutijama. Na stolu u sredini prostorije ve su bili postavljeni tanjuri, je
dai pribor i ae koje su svjetlucale na svjetlu svijea. Gurcharan nam je
natoila vino, a hranu posluila na tanjurima koje emo jedni drugima
dodavati za stolom. Pripremila je nekoliko curryja s povrem i mesom i
vie nego dovoljno rie za sve nas. Gurcharan je bila razgovorljiva kao uvi
jek i uz veeru je ispitivala Vytautasa i ygintasa o njihovu ivotu. Sluao
sam najpozornije to sam mogao izmeu zalogaja ukusne, domae hrane,
ali veina njihova razgovora nije me zanimala, pa sam, zavrivi s veerom,
uzeo jednu knjigu s oblinje police i poeo itati. Bilo mije neugodno kad
je Gurcharan uzviknula da sam jako nepristojan; nisam imao pojma da sam
nepristojan. Tada je, dovravajui veeru, ygintas najednom zastao i kri
knuo jednu rije na litavskome, a zatim je zbog nas ponovio na engleskome:
Mi, ima mia! Pokazao je na radnu plou u kuhinji na kojoj se mi netom
prije toga pojavio, skoio i nestao pred njegovim oima. Gurcharan se la
gano nasmijeila i jednostavno rekla: Da, znam. Objasnila nam je da njoj
nije nikakav problem ivjeti s miem, i da je ve prije s jednim ivjela, kod
kue u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dok god joj ne smeta, ne vidi razlog za
zabrinutost. Ja nikad dotad nisam imao priliku vidjeti mia izbliza i sada
sam bio razoaran to sam ga propustio. Razgovor se nastavio kao prije i
ovaj put nitko kao da nije imao nita protiv kad sam se vratio itanju. Na
kraju veeri Gurcharan nas je sve eljela poljubiti na odlasku; oklijevao
sam, pa me samo uhvatila za ruku i vrsto je stisnula. Bila je svjesna da sam
drugaiji i rekla mi da je ponosna na mene jer sam voljan riskirati.

Po prilici tjedan dana poslije bio sam u svom stanu i pripremao sendvie u
kuhinji kad sam zamijetio kako po ploicama na suprotnome zidu hoda
neka mrljica. Pribliio sam se i vidio da je rije o nekom kukcu kojega nikad
dotad nisam vidio. Sutradan u centru upitao sam Birute o tom kukcu. To
je tarakonas, odgovorila je, a zatim malo promislila pokuavajui se sjeti
ti engleske rijei, ohar. Ubrzo sam saznao da su ti kukci est problem u
starijim litavskim zgradama. Netko je izvijestio moga kuevlasnika Jonasa,
koji se silno ispriavao te obeao rijeiti poast. No valjalo se rijeiti ohara
u cijelome susjedstvu, a kako su moji susjedi svi bili itekako poodmakle
KARTA ZA K A U NAS
117

dobi, pokazalo se tekim brzo to dogovoriti. U meuvremenu mi je Jonas

dao sprej, kojim sam prskao sve ohare koje bih opazio. Meni ohari nisu
pretjerano smetali, iako bi mi odvukli pozornost ako bih kojega vidio dok
se pokuavam koncentrirati na razgovor s nekime ili gledam televiziju. Kad
sam u jednom od redovitih javljanja kui roditeljima spomenuo problem
ohara, bili su jako nesretni i morao sam ih uvjeriti da je moj stan, uz iznim
ku ohara, ist, da sam ja posve zdrav i da kuevlasnik spremno rjeava
problem. Prolo je nekoliko tjedana prije nego to je Jonas uspio organizi
rati deratizaciju u itavome susjedstvu, ali ohari su ak i tada opstali, iako
su se pojavljivali tek s vremena na vrijeme.
Nekoliko mjeseci nakon mog dolaska u Litvu nastupila je nemilosrdna
zima, s mnogo snijega i velikom studeni u itavoj dravi. Temperature bi
se u Kaunasu nou spustile ak na minus trideset stupnjeva. Moj stan nije
bio u modernoj zgradi; izolacija je bila slaba i bilo je teko sauvati toplinu.
Posudio sam radijator od jednog dragovoljca iz centra koji je sebi kupio
novi i rado mi ustupio rezervni. Stavio bih ga u dnevni boravak dok sam
naveer gledao televiziju ili itao, a poslije bih ga prenio u svoju spavau
sobu kako mi ne bi bilo hladno i kako bih udobno spavao. Kad je Birute,
kojoj sam objasnio problem stalne hladnoe, intervenirala za mene, Jonas
je oko vrata i prozora stavio izolaciju protiv propuha. Uz iznimku strane
hladnoe, volio sam zimu: kripu koraka u svjeem snijegu na putu do
posla i pogled na blistavu, svjetlucavu bjelinu svuda oko sebe. Nou bih
ponekad navukao kaput i izme i hodao nepominim ulicama dok su mi
se snjene pahulje kovitlale oko glave. Zastao bih ispod plamtee uline
svjetiljke i podigao lice k nebu, ispruio ruke i vrtio se u krugovima.
U prosincu, kako se pribliavao Boi, ene u centru upitale su me za
moje blagdanske planove. Shvatio sam da e to biti moj prvi Boi bez
obitelji i da je Boi posebno vrijeme koje dijelimo s drugima. Jedna od
mojih kolegica u centru, Audrone, inzistirala je da blagdane provedem s
njom i njezinom obitelji te sam sa zahvalnou prihvatio njezin poziv. U
Litvi je Badnjak mnogo vaniji od Boia i pripreme su dugotrajne. Mora
se oistiti itava kua i svi se moraju okupati i odjenuti istu odjeu prije
veere. Audrone je sa suprugom dola po mene automobilom i odvezli su
me u svoj stan u velikoj stambenoj zgradi. Kad su izlazili iz automobila,
118 KA RTA Z A K A U N A S

zamijetio sam da je njezin suprug veoma visok - vii od dva metra. Podsje
tio me na broj devet.
U stanu su ekali Audroneini sin i majka. Svi su se smjekali i djelovali
radosno to me upoznaju. Do dnevnoga boravka vodio je dugaak, taman
i uzak hodnik, ali dok sam polako koraao njime, polumrak je jenjavao i
najednom me doekao val snanog svjetla i jarkih boja. Dugaak stol na
sredini prostorije bio je prekriven glatkim lanenim stolnjakom, a ispod
njega je bilo rasprostrto fino sijeno. Reeno mi je da nam je to podsjetnik
da se Isus rodio u talici i leao u jaslicama sa sijenom. Na stolu je bilo
dvanaest razliitih jela, sva bezmesna (broj jela predstavlja dvanaest apo
stola). Meu njima su bili usoljena haringa, riba, zimska salata, kuhani
krumpiri, kiselo zelje, kruh, puding od brusnica i mlijeko s makom. Prije
jela Audronein je suprug podigao tanjur boinih hostija i ponudio ih svima
za stolom, ukljuujui i mene. Potom je svoju hostiju pruio Audrone, ona
je odlomila komadi i zauzvrat njemu ponudila svoju. To se nastavilo dok
svi za stolom nisu otrgnuli komadi svaije hostije. Posluena jela nisu se
konzumirala nikakvim odreenim redoslijedom, ali mi je reeno da je
obiaj makar kuati svako jelo. Svako je simboliziralo neto vano za na
dolazeu godinu: kruh je na primjer predstavljao hranu u sljedeim mje
secima, krumpir poniznost. Meni je bilo najbolje mlijeko s makom - na
litavskome aguonupienas - koje je bilo poslueno s okruglicama od tijesta.
Mlijeko se pripravlja tako da se mak ofuri i samelje pa pomijea s vodom,
eerom ili medom te ljenjacima. Tijekom objeda Audrone mije objasnila
neka od tradicionalnih litavskih boinih vjerovanja. Na primjer vjeruje
se da se na Boi tono u pono sva voda u potocima, rijekama, jezerima i
bunarima pretvara u vino, premda samo na trenutak. Drugo je vjerovanje
da u pono ivotinje mogu govoriti, iako se ljudima ne savjetuje da ih slua
ju. Sutradan, 25. prosinca, obitelj me povela u park prekriven snijegom, u
etnju i razgovor uz golemo zaleeno jezero. Bio je to Boi za pamenje.

Jedno od najvrednijih iskustava koje sam stekao tijekom boravka u Litvi

bilo je to da sam nauio litavski jezik. Kad sam enama u centru rekao da
elim nauiti litavski, bile su zbunjene: zato elim nauiti tako malen i
teak jezik? Istina, mnogi su Litavci govorili dovoljno engleskoga, tako da
KARTA ZA KA U N AS
119

nije bilo nuno da nauim litavski. Zapravo, nitko od britanskih dragovo

ljaca, ni Neil, dragovoljac amerikoga Mirovnoga korpusa, nije znao vie
od nekoliko litavskih rijei. Smatralo se veoma neobinim da neki stranac
uope pokua nauiti litavski. No bio je to jezik koji sam svakodnevno
sluao oko sebe i znao sam da bih se u Litvi osjeao ugodnije i oputenije
kad bih sa svojim prijateljima, uenicama i kolegama u centru mogao raz
govarati njihovim jezikom.
Birute je drage volje pristala pouavati me. Veoma se ponosila svojim
jezikom i uivala razgovarati na i o njemu sa mnom. im bih nauio koju
rije, zapisao bih je, tako daje lake vizualiziram i zapamtim, te prouavao
slikovnice koje su Biruteine keri itale dok su bile djeca. Birute me nauila
i popularnu djeju pjesmicu:

Mano batai buvo du

Vienas dingo, nerandu.
Asuvienu batuku,
Niekureitinegaliu!

to znai: "Imao sam dvije cipele, jedna nedostaje, ne mogu je pronai. S

jednom cipelicom nikamo ne mogu!
Nekoliko Hana nakon to sam poeo uiti litavski, uz Biruteinu pomo
ve sam mogao sklapati vlastite reenice, na njezino veliko iznenaenje.
Za nekoliko tjedana mogao sam bez problema razgovarati s izvornim go
vornicima. Od velike mi je pomoi bilo to to sam kolege u centru zamolio
da sa mnom to je vie mogue govore litavski. Svi s kojima sam razgovarao
p o h v a lili su moj litavski, ukljuujui i jednu vremenu susjedu, koja je
bila posebno zadivljena time to jedan mladi Englez s njom razgovara nje
zinim jezikom. Poznavanje litavskoga pokazalo se prednou i kad sam s
drugim dragovoljcima bio pozvan na objed u restoranu. Konobar nije znao
engleski, to je dragovoljce poprilino uzrujalo, pa sam mu ja preveo na
rudbu na litavski. Nisam imao nita protiv toga da ostalim dragovoljcima
ponekad posluim kao prevoditelj jer mi je to iskustvo bilo veoma zani
mljivo i jo jedna prilika da vjebam svoje jezine vjetine.
Jednom su ak pomislili da sam roeni Litavac. Kad sam se vraao kuci
120 KA RT A Z A K A U N A S

iz centra, priao mi je jedan mukarac i upitao za smjer, ne odustajui ni kad

sam mu nekoliko puta na litavskome ponovio da ne znam gdje je mjesto za
koje se raspituje. Na kraju sam rekao: Atsipraau , bet tikrai neinau. A nesu
Lietuvis. Esu iAnglijos. (Oprostite, ali doista ne znam. Nisam Litavac. Iz
Engleske sam.) Razrogaio je oi od uenja, ispriao se i udaljio.

Do proljea sam se posve navikao na svoj ivot u Litvi. S vremenom sam

razvio rutine koje su mi davale osjeaj mira i sigurnosti i pomogle mi no
siti se s izazovima promjene. Rano svakoga jutra, netom prije zore, probu
dio bih se i navukao toplu, udobnu odjeu, a zatim krenuo u dugu etnju
ulicama do oblinjeg parka punog hrastovih stabala. Stabla su bila visoka,
kao da seu do neba, i pomagala mi da se osjeam sigurno dok sam na po
etku dana gazio istim, dobro utabanim putem oko njih. Nakon povratka
u stan istuirao bih se i odjenuo za posao pa zaputio pjeice dugakom
strmom ulicom do centra, gdje bih sjedio i pio kavu dok su ene razgova
rale o privatnim stvarima koje mene nisu zanimale. Neila su od Boia sve
jae boljela lea, a brojni posjeti lijeniku nimalo nisu pomagali. Na kraju
se morao vratiti u Sjedinjene Amerike Drave na lijeenje. Preuzeo sam
njegove satove kako bih ispunio prazninu, to je znailo da sam veinu
dana u tjednu pouavao engleski, i ujutro i poslijepodne. Dolo je i do dru
gih promjena - Birutein se suprug ozbiljno razbolio i prestala je dolaziti na
satove kako bi mogla skrbiti za njega. U stanci za ruak esto sam ostajao
u centru i jeo sendvie koje bih pripremio veer prije, iako sam povremeno
ruao u lokalnoj kafeteriji sa ygintasom, koji je radio blizu centra. Nakon
posla kupio bih nekoliko zaleenih ribljih tapia, kruh, sir i ostale osnov
ne namirnice, vratio se kui, pripremio i pojeo veeru pa prije odlaska na
spavanje itao i gledao televiziju. Nije mi smetalo to sam ee sam, iako
mi je Birute nedostajala i nadao sam se da u je ubrzo ponovno vidjeti.
Tijekom ljeta posao u centru sveo se na sitnicu jer su uenice sa svojim
obiteljima uglavnom otile na duge praznike na obalu. Kao mnogi Litavci
ygintasova je obitelj imala vikendicu na selu i ygintas me pozvao da ga
doem posjetiti. Objasnio mi je kako u doi autobusom koji je prolazio
nedaleko od kue te rekao da e doi po mene na dogovoreno mjesto i od
vesti me ostatak puta. Autobus je bio star i klimav, i put me brzo odveo
KARTA ZA K A U NAS
121

izvan grada na dugake blatne ceste okruene samo stablima i poljima.

Zygintas mi je dao ime koje sam trebao potraiti, ali ja ga nigdje nisam
vidio, a i bio sam previe nervozan da bih ikoga pitao, pa sam samo sjedio,
ekao i nadao se. Najzad je autobus stigao do postaje pokraj niza drvenih
graevina, prvih koje sam ugledao u pola sata, pa sam skupio svu hrabrost,
ustao i na litavskome objasnio da sam se izgubio. Tri ostala putnika u au
tobusu samo su me promatrala, pa sam iziao iz autobusa i brojio u sebi jer
sam se tresao i nisam znao to bih. Tada mi je priao voza i bez ijedne rije
i pokazao na vozni red. Ime koje mi je ygintas dao nije se nalazilo u
njemu. Pogledao sam na sat; ve sam sat vremena kasnio na dogovoreni
sastanak sa ygintasom. Uao sam u prvu zgradu i na litavskome objasnio
situaciju eni iza pulta. Odmahnula je glavom i nije nita odgovorila. Po
kuao sam ponovno, na litavskome, ali je ona ponovno odmahnula glavom.
Zatim sam, iz pukog oaja, pokuao na engleskome. Imate li telefon?
upitao sam. Na rije telefon ena je najednom kimnula i pokazala na
cmi telefon u kutu. Otrao sam do njega i nazvao ygintasa. Gdje si?
upitao je i ja sam mu rekao ime koje sam vidio u voznom redu na autobusnoj
postaji. Kako si dospio onamo? upitao je i nastavio: ekaj me ondje,
dolazim po tebe. Pola sata poslije stigao je pa smo se odvezli u njegovu
vikendicu. Putem mi je ygintas objasnio da sam se zatekao u jednom od
dijelova Litve naseljenih Rusima, koji nisu razumjeli litavski. Kanjenje je
znailo da je moj posjet bio skraen, ali upoznao sam ygintasovu obitelj
i stigao ba na vrijeme za rotilj, nakon ega smo otili plivati u oblinjoj
rijeci.
I Birute je eljela da je posjetim i provedem neko vrijeme u njihovoj
obiteljskoj vikendici. Odvela me u posjet svojoj sestri pjesnikinji. Ona nam
je uz nekoliko alica kave recitirala svoje pjesme, a zatim smo proetali uz
bistro modro jezero. Na nebu nije bilo oblaka, a sunce je sjalo svjetlucaju
i na povrini vode kao sunana naplavina. Pri kraju dana Birute me odve
la na mjesto s kojega smo promatrali zalazak sunca. Bio je to na prvi susret
u nekoliko tjedana i ujedno posljednji, jer je moj ugovor istekao i dolo je
vrijeme da se vratim kui. Birute mi je rekla da joj je nae prijateljstvo
mnogo znailo, posebice u za nju tekim trenucima, kojih je bilo mnogo.
Smatrala je da sam uvelike odrastao otkad me upoznala. I sam sam toga bio
122 K A RT A Z A K A U N A S

svjestan i ve neko vrijeme osjeao da se mojom odlukom da doem u Litvu

nije promijenio samo moj svakodnevni ivot; i sam sam se promijenio i
nekako obnovio. Dok smo sjedili u tiini i promatrali zalazee ljetno sunce,
srca nam nisu bila teka jer smo znali da unato tome to jedna pustolovi
na zavrava, druga tek to nije poela.
 Zaljubljivanje

Nikad nije lako rei zbogom, osobito zemlji koja ti je postala dom daleko
od doma, to je Litva meni u godinu dana, koliko sam ondje boravio, posta
la. Bio je srpanj, ljeto je bilo na vrhuncu kad sam hodao avenijom prema
centru posljednji put. U uionici su se okupili Liuda i ostali dragovoljci
kako bi se oprostili sa mnom. Zahvalio sam im svakom pojedinano na li
tavskome na pomoi i ljubaznosti. Liuda mi je za oprotaj darovala ilustri
rani, u kou uvezani dnevnik i rekla da se nada da u ga ispuniti novim
z a m is lim a i buduim pustolovinama. Dio mene bio je tuan to odlazim,
ali duboko u sebi znao sam da sam postigao sve - i osobno i profesionalno
- to sam mogao u Litvi i da je vrijeme da krenem dalje.
inilo mi se da let natrag u London nikad nee zavriti. Dio vremena
proveo sam uzastopce itajui pismo koje su mi tjedan dana prije poslali
roditelji. Nedugo nakon mog odlaska u Litvu otac je uo za jednu veliku,
novosagraenu kuu u susjedstvu koja se mogla unajmiti. Bile su to zapra
vo dvije kue spojene u jednu, sa est spavaih soba i dvije kupaonice. Za
moju obitelj bio je to dar s neba i ubrzo su se preselili. Sad sam se vraao na
tu novu adresu te je u pismu bila i fotografija kue i upute kako da do nje
doem.
Poznato lice, moj prijatelj Rehan, doekalo me u zranoj luci. Sve vrije
me mojega boravka u Litvi ostali smo u kontaktu razglednicama, ali je
svejedno bilo lijepo vidjeti ga uivo nakon sveg tog vremena. Kao i mnogo
godina prije Rehan je bio moj vodi kroz labirint podzemne eljeznice. Dok
124 Z A L JU B L JIV A N JE

smo sjedili zajedno u vlaku, strpljivo je sluao o mojim zgodama tijekom

boravka u gradu Kaunasu i zamolio me da mu pokaem fotografije ljudi i
raznih mjesta koja sam vidio i upoznao. Malo poslije naglo je ustao i rekao
da se pribliavamo mojoj postaji. Imao sam tek toliko vremena koliko je
bilo dovoljno da zgrabim svoje torbe i zahvalim Rehanu na drutvu. im
sam siao na peron i okrenuo se, vlak je krenuo dalje, brzo nestajui u tami
tunela.
Ulica na koju sam iziao bila mi je posve nepoznata. Dugo sam hodao
prije nego to sam shvatio da sam zapeo: ime ulice u kojoj sam se nalazio
nije bilo ime koje je pisalo u pismu mojih roditelja. Moda sam negdje
pogreno skrenuo. Nervozno sam zamolio jednog prolaznika za pomo.
Samo ravno i na sljedeem skretanju desno, rekao je. Kad sam doao do
ulice koju sam traio, najednom mi je palo na pamet kako je neobino da
moram pitati gdje se nalazi ulica u kojoj ivi moja vlastita obitelj.
Moji su bili oduevljeni to me vide i satima smo sretno avrljali. Braa
i sestre rekli su mi da imam lagani naglasak, to vjerojatno i nije bilo veliko
udo jer sam dugo bio odsutan i vie govorio litavski nego engleski. Majka
me provela po kui i pokazala mi moju novu sobu, koja se nalazila u stra
njem dijelu, daleko od ceste, i koja je bila najtia od svih prostorija. Bila je
malena, osobito u usporedbi sa svim onim prostorom koji sam u Litvi imao
na raspolaganju, iako je uz krevet bilo dovoljno mjesta za stol, stolac i te
levizor. Svidjelo mi se to je u sobi sve novo; to je predstavljalo konkretan
dojam da je moj povratak u Ujedinjeno Kraljevstvo korak naprijed u mom
ivotu, a ne povratak u prolost. Bio je to novi poetak.
Trebalo mije neko vrijeme da se ponovno naviknem na svoje okruenje.
Samostalni ivot dao mi je osjeaj neovisnosti i volio sam to vladam svime
to me neposredno okruuje, bez potrebe noenja s bukom i nepredvidlji-
vou drugih osoba oko sebe. Isprva mi je bilo teko naviknuti se na zvu
kove koje su moja braa i sestre proizvodili trei stubama ili prepirui se.
Majka im je svima rekla da pokuaju potovati moju potrebu za mirom i
tiinom, i oni su to uglavnom inili.
Iskustvo ivota u inozemstvu nedvojbeno me promijenilo. Kao prvo,
mnogo sam nauio o sebi. Sada sam jasnije no ikad vidio koliko moja ra
zliitost utjee na moj svakodnevni ivot, a osobito na moju interakciju
ZA LJUBLJIV ANJE
125

s drugim ljudima. Konano sam shvatio daje prijateljstvo osjetljiv, postu

pan proces koji ne treba pourivati ni forsirati ga, nego mu treba dopustiti
i ohrabriti ga da se s vremenom razvije. Zamiljao sam ga kao leptira, pre
krasnog i krhkog istodobno, koji jednom kad poleti pripada zraku i svaki
bi ga pokuaj da ga uhvati samo unitio. Sjetio sam se kako sam u prolosti
u koli gubio potencijalne prijatelje jer sam se, bez instinkta za drutvene
odnose, previe trudio i ostavljao posve pogrean dojam.
Litva mi je ujedno omoguila da se odmaknem od samoga sebe i pomi
rim sa svojom razliitou, pokazujui mi da ona ne mora nuno biti
neto negativno. Kao stranac mogao sam svoje litavske uenike pouavati
engleskome jeziku i ispriati im 0 ivotu u Britaniji. To to nisam bio isti
kao drugi u Kaunasu mi je bila prednost i pruilo mi priliku da pomaem
drugima.
Sad sam takoer znao da imam bazu podataka najrazliitijih iskustava
na koja sam se mogao pozvati u buduim situacijama. Zbog toga sam bio
samopouzdaniji glede vlastite sposobnosti noenja sa svime to mi ivot
moe donijeti. Budunost vie nije bila neto ega bih se bojao. U svojoj
novoj sobici kod kue osjeao sam se slobodniji nego ikad prije.
Kao dragovoljac koji se vratio zadovoljavao sam uvjete za novanu pot
poru kako bih napisao o svojim iskustvima u Litvi i onome to sam ondje
nauio. Poslao sam sve obrasce i ekao. U meuvremenu sam poeo raditi
kao privatni uitelj, pomaui djeci iz susjedstva u matematici, itanju i
pisanju. Nekoliko mjeseci nakon to sam se prijavio za novanu potporu,
najzad sam je i dobio, poetkom 2000. Taj mi je novac dostajao da kupim
raunalo; za mene je to bilo ostvarenje snova i prvo raunalo koje je moja
obitelj ikad imala. Kad je stiglo i kad sam ga raspakirao, trebalo mi je neko
vrijeme da ga uz pomo brae i oca sastavim i pokrenem. Prvi put u ivotu
imao sam pristup World Wide Webu i oduevio se pukim obiljem informa
cija koje su mi sada bile dostupne pritiskom na mia: online-enciklopedije,
rjenici, popisi sitnica, zagonetke rijeima i brojevima - sve je to bilo ondje.
Jednako kao i poruke i brbljaonice.
Za osobe iz autistinog spektra komunikacija s drugim ljudima preko
intemeta uzbudljiva je i ohrabrujua. Kao prvo, brbljaonice i slanje elek
tronike pote ne zahtijevaju od vas da znate kako zapoeti razgovor ni
126 z a l ju b l jiv a n je

kada se nasmijeiti, niti brojne zakuastosti govora tijela, kao u drugim

drutvenim situacijama. Nema kontakta oima i mogue je shvatiti svaku
rije druge osobe jer je sve napisano. Uporaba emotikona, kao to su i ,
olakava da saznate kako se druga osoba osjea, jer vam ona to prenosi na
jednostavan, vizualan nain.
Svog partnera Neila upoznao sam online ujesen 2000. On izrauje soft
verske programe i svakodnevno se slui raunalom. Kao i ja, Neil je veoma
stidljiv i internet mu je pomogao da upozna nove ljude i stekne nove pri
jatelje. Gotovo odmah poeli smo se svakodnevno dopisivati o svemu, od
omiljenih pjesama do svojih nada i snova za budunost. Imali smo mnogo
toga zajednikog i nije prolo dugo kad je Neil predloio da razmijenimo
fotografije i telefonske brojeve. Neil je bio prekrasan: visok, guste tamne
kose i blistavih plavih oiju, a kad bismo razgovarali telefonski, uvijek je
bio strpljiv, pristojan i nije mario to je uglavnom on govorio. Bio je moje
dobi, dvadeset etiri godine, i ivio i radio u Kentu, nedaleko od moje kue
u Londonu. to sam ga bolje poznavao, to sam ee pomiljao: pronaao
sam svoju srodnu duu.
Zaljubljivanje se ne moe usporediti ni s ime: nema ispravnog ili po
grenog naina da se u nekoga zaljubi, nema matematike jednadbe za
ljubav i savrenu vezu. Osjeaji koje nisam osjetio nakon one tinejderske
simpatije sada bi me obuzeli naglo i snano, i zadugo me ispunjali enjom,
tako duboko da me boljelo. Bez obzira na to to inio, nisam prestajao razmi
ljati o Neilu i s mukom sam jeo i spavao. A kad me u jednoj poruci poetkom
2001. upitao moemo li se nai, ipak sam oklijevao. to ako sastanak loe
proe? to ako uinim ili kaem neto pogreno? Jesam li ja uope netko
koga se moe voljeti? Nisam znao.
Prije no to sam mogao odgovoriti Neilu, zakljuio sam da roditeljima
moram rei za njega, odnosno suoiti ih s istinom o sebi. U kui je tog po-
slijepodneva bilo mirno; moji braa i sestre igrali su se vani ili bili u svojim
sobama dok smo majka, otac i ja u dnevnome boravku gledali televiziju.
Uvjebao sam to elim rei ponovivi to mnogo puta u glavi, ali kad sam
uao u sobu svejedno me probo alac munine jer nisam znao kako e
moji roditelji reagirati, a ne volim nepredvidljive situacije jer me od njih
hvata vrtoglavica i munina. Budui da sam elio njihovu punu pozornost,
ZA LJUBLJIVANJE
127

priao sam televizoru i ugasio ga. Otac se pobunio, ali majka me samo
promatrala i ekala da progovorim. Otvorio sam usta i uo svoj glas - tih i
nesiguran - kako im govori da sam homoseksualac i da sam upoznao neko
ga tko mi se jako svia. Nastupila je kratka tiina u kojoj me oboje samo
nijemo promatralo. Zatim je majka rekla da to nije nikakav problem i eli
da budem sretan. I oeva je reakcija bila pozitivna; rekao mi je da se nada
kako u pronai nekoga koga u voljeti i tko e voljeti mene. I ja sam se
tome nadao.
Sljedei tjedan dogovorio sam susret s Neilom. Bilo je hladno sijeanjsko
jutro dok sam ga ekao ispred kue, zamotan u debeli kaput, s kapom i
rukavicama. Netom prije deset sati stigao je svojim automobilom i iziao.
Prve rijei koje mi je rekao dok smo se rukovali bile su: "Mnogo si zgodni
ji nego na fotografiji." Nasmijeio sam se. Neil je predloio da dan provede
mo u njegovu domu u Kentu, pa sam sjeo na suvozako mjesto i krenuli
smo. Bilo je to neobino putovanje. Nakon nekoliko minuta razgovora
utonuo je u utnju i ja nisam znao kako bih iznova zapoeo razgovor. Samo
sam sjedio. Bio sam veoma nervozan i pomislio u sebi da mu se zacijelo ne
sviam. Vozili smo se vie od sat vremena prije nego to smo stigli do Nei-
lova doma u Ashfordu, trgovakom gradu u sreditu Kenta. Tada se Neil
nagnuo preko sjedala, izvukao prekrasan buket cvijea i pruio mi ga. Da
kle ipak sam mu se sviao.
Neilova kua bila je jedna od onih modernih graevina, okruena iden
tinim kuama, s oblinjim parkom u kojemu su bili jezerce, ljuljake i
vrtuljak. Zidovi su bili obloeni tapetama, na podu je bio crveni sag i crno-
bijela maka po imenu Jay. Kleknuo sam i pomilovao je, pa je poela presti.
Neil me poveo u dnevni boravak, gdje smo sjeli svaki na svoj kraj sofe i
razgovarali. Nakon nekog vremena upitao me elim li malo glazbe. Malo-
pomalo, nesvjesno, sve smo se vie pribliavali jedan drugome na sofi, dok
se nisam naao u Neilovu naruju, s glavom na njegovu ramenu. Zatvorio
sam oi i sluao glazbu. Zatim smo se poljubili. U tom smo trenutku zaklju
ili da smo stvoreni jedan za drugoga. Bio je to poetak neega velikog.
Neilu nije bilo nimalo teko prihvatiti me kakav jesam. I njega su u
koli maltretirala druga djeca i znao je kakav je osjeaj biti razliit od svojih
vrnjaka. Kako je i sam nerado izlazio, svidjelo mu se to ja radije ostajem
128 Z A L JU B L JIV A N JE

u miru i sigurnosti doma nego izlazim u mete i buku kafia i klubova. I

to je najvanije, i on je - ba kao ja - doao do prekretnice u ivotu i nije
bio siguran kojim putem dalje. Zahvaljujui naem sluajnom susretu on
line, obojica smo otkrila, na svoje iznenaenje i radost, ono to nam je
obojici u ivotu nedostajalo: romantinu ljubav.
U sljedeim tjednima nastavili smo se svakodnevno dopisivati i redo
vito razgovarati telefonski. Kad god je mogao, Neil bi se dovezao k meni.
est mjeseci nakon naega prvog susreta, nakon dugog razgovora s Neilom,
odluio sam preseliti se u Kent kako bih bio s njim. Uao sam u kuhinju i
bez okolianja objavio majci: "Selim se." Roditeljima je bilo drago zbog
mene, ali bili su i zabrinuti kako u se snai u vezi, sa svim usponima i
padovima i odgovornostima koje s njom dolaze. No tada je bilo vano samo
ono to je, znao sam, apsolutna istina: da je Neil veoma posebna osoba, da
ni prema komu u ivotu nisam osjeao to to osjeam prema njemu, da se
jako volimo i elimo biti zajedno.
Prvih mjeseci nakon preseljenja nije uvijek bilo lako. ivot od jedne
plae znaio je da smo morali jako paziti na trokove. Proi e vie od dvije
i pol godine prije naega prvog zajednikoga godinjeg odmora. Tijekom
dana, dok je Neil radio u svom uredu u oblinjem Ramsgateu, ja sam obav
ljao kuanske poslove i naveer kuhao. Pisao sam svim knjinicama u
okolici i raspitivao se za slobodno mjesto jer sam silno elio raditi i to je
vie mogue pridonijeti plaanju trokova ivota. Jednog sam jutra potom
dobio pismo da sam pozvan na razgovor u ured knjinice zaduen za pro
nalaenje, narudbu i nabavu novih knjiga. Na dan razgovora Neil mi je
posudio jednu od svojih kravata, zavezao mi je i dao mi pismene upute za
vonju autobusom do adrese navedene u pismu. Iako sam se izgubio hoda
jui oko raznih zgrada u potrazi za onom pravom, na kraju sam stigao na
razgovor uz pomo jednog zaposlenika koji me dopratio do pravih vrata.
Komisija se sastojala od tri osobe. Kad je jedna ispitivaica progovorila,
zamijetio sam da ima naglasak i upitao je odakle je. Kad mi je odgovorila
da je podrijetlom iz Finske, drave o kojoj sam mnogo proitao u knjinici
dok sam bio dijete, poeo sam govoriti o stvarima koje sam znao o njezinoj
rodnoj zemlji i ak sam progovorio par rijei finskoga s njom. Razgovor
nije dugo trajao (to sam smatrao dobrim znakom) i kad sam iziao iz zgra
ZA LJUBLJIVANJE
129

de bio sam uzbuen; nisam zaboravio odrati kontakt oima, bio sam lije
po odjeven i srdaan. Shrvalo me kad sam nekoliko dana poslije primio
telefonski poziv kojim sam obavijeten da nisam dobio posao. U sljedeim
mjesecima dobivao sam samo odbijenice ili nikada ne bih primio odgovor
na desetke potankih, rukom napisanih molbi za radno mjesto u knjinica
ma, kolama i koledima.
Na alost, moje je iskustvo uobiajeno. Istraivanje koje je 2001. pro
velo Nacionalno drutvo za autizam Velike Britanije pokazuje da samo 12
posto osoba s visokofunkcionirajuim autistinim poremeajem ili Asper-
gerovimporemeajem ima stalni posao. Za razliku od toga, prema podacima
Ureda za nacionalnu statistiku, 2003. bilo je zaposleno 49 posto ljudi s
drugim poremeajima i 81 posto bez ikakvih poremeaja. Nekoliko je va
nih razloga za tu nejednakost. Osobe koje pate od poremeaja iz autistinog
spektra esto teko saznaju za raspoloiva radna mjesta i ne shvaaju zbu
njujui argon koji se esto pojavljuje u oglasima za posao. Razgovori prije
odabira kandidata zahtijevaju komunikacijske vjetine i sposobnost dru
tvene interakcije, to nekim autistima predstavlja posebnu potekou. Na
svome informativnom letku Nacionalno drutvo za autizam predlae pro
bni rad umjesto slubenog razgovora, kao poteniju alternativu. Pitanja na
razgovorima ponekad je teko pratiti i na njih primjereno odgovoriti. Neka
pitanja koja su meni postavljena u razgovorima za posao odnosila su se na
hipotetine situacije koje mi je bilo teko zamisliti i na njih sam mogao
samo kratko odgovoriti. Bilo bi mnogo bolje da su se pitanja odnosila na
stvarno prolo iskustvo kako bi se utvrdilo to osoba ve zna.
Ljudi s poremeajima iz autistinoga spektra mogu donijeti brojne ko
risti tvrtki ili organizaciji koja ih zaposli: pouzdanost, potenje, visoku
razinu tonosti, minucioznost i dobro poznavanje raznih injenica i broje
va. Tvrtke koje upoljavaju pojedince s autistinim poremeajem ili Asper-
gerovim poremeajem pomau svom osoblju da razvije svijest 0 razliito
sti, a upravitelji koji imaju autistine zaposlenike esto uviaju da sa svojom
ekipom mnogo uinkovitije komuniciraju.
Manjak novca nije za nas bio nepremostiv problem. Neil se na sve na
ine trudio biti mi ohrabrenje i potpora, tjeio me kad bih se osjeao fru
strirano ili bio tuan te me njeno poticao da konstruktivno promatram
130 Z A LJU B LJIV A N JE

budunost. Na Boi 2001. upoznao sam Neilove roditelje i obitelj. Bio sam
silno nervozan, ali mi je Neil stalno ponavljao da nemam razloga za zabri
nutost. Odvezli smo se do kue njegovih roditelja, nedaleko od svoje, i na
vratima nas je doekala Neilova majka, koja me provela po kui i upoznala
s ostalim lanovima obitelji: Neilovim ocem, bratom, ogoricom i malom
neakinjom. Svi su se smijeili i ja sam bio smiren i sretan. Majka je pri
premila obilan, ukusan objed, nakon kojega smo razmijenili estitke i da
rove. Sutradan nas je Neil odvezao u London u posjet mojoj obitelji. Sada
je Neil bio na redu da se upozna s mojim roditeljima, braom i sestrama,
koji su bili uzbueni to e ga upoznati. Podrka naih obitelji mnogo je
znaila i Neilu i meni.
Sljedeeg ljeta preselili smo se u maleni, mirni obalni gradi Heme Bay,
u blizini industrijskoga grada Canterburyja. Selidba je veoma stresno raz
doblje za svakoga, pa ni meni nije bilo drugaije. Prvi tjedni po dolasku u
novu kuu bili su veoma dezorganizirani, s pokustvom, bojom i kutijama
po itavoj kui i malo prilike da se opustim i odmorim. Kad je Neil bio za
poslen neim praktinim, pomagao sam pripremajui hranu, kuhajui aj
i donosei mu stvari iz raznih dijelova kue. To mi je pomoglo da zaboravim
na tjeskobu jer sam se usredotoio na ono to sam mogao uiniti, umjesto
da se brinem zbog onoga to ne mogu uiniti. Bilo je uzbudljivo promatra
ti preobrazbu kue u dom.
Smatram se veoma sretnim to imam nekolicinu prisnih prijatelja. Pu
tem elektronike pote ostajem u stalnome ili povremenom kontaktu s
dalekim prijateljima, kao to su Rehan i Birute. Prijateljstva koja sam sklo
pio u novije vrijeme sva su na neki nain bila sluajna, kao predivno izne
naenje. Na primjer jedan od mojih danas najboljih prijatelja (ime mu je
lan) bio je Neilov susjed iz djetinjstva. Jednoga dana, nedugo nakon dose
ljenja u Herne Bay, dobili smo Ianovu razglednicu koju su nam proslijedi
li Neilovi roditelji. lan i Neil nisu se vidjeli petnaest godina, ali kad smo
lana jedne veeri pozvali da nas posjeti bilo je kao da se nikad nisu rastali.
Ubrzo smo spoznali da lan i ja imamo nekoliko zajednikih interesa, kao
to je ljubav prema knjigama i povijesti, i otad smo bliski prijatelji.
Sjajno je kad otkrijem da neke svoje sposobnosti mogu upotrijebiti u
dobru svrhu i pomoi prijateljima. Kad se lan nedavno oenio Rumunjkom,
ZALJUBLJIVANJE
131

zamolio me da mu pomognem u uenju suprugina materinjeg jezika. Za

uzvrat me vikendom vodio na golf. Nisam ba osobit igra, iako dobro po
gaam u rupu. Ponekad se lan poee po glavi kad me vidi kako hodam
amo-tamo izmeu loptice i rupe. Na taj nain osjeam kako se tlo pomie
kroz moja stopala; tada imam bolju predodbu kako e se kretati loptica
kad je udarim palicom. Meni to odgovara.
Nai prijatelji svjesni su moga Aspergerova poremeaja i nastoje, kad
god je to mogue, pobrinuti se da mi je s njima ugodno. esto dogovaraju
okupljanja za koja znaju da u u njima uivati jednako kao oni. Svake go
dine Neil i jo jedan prijatelj po imenu lan organiziraju lov na zakopano
blago u svome klubu automobila Mini Morris i pozvali su me da im se
pridruim. Svaka ekipa dobije popis tragova i pitanja koja se rjeavaju vo
njom na razliite lokacije oznaene na karti i pronalaenjem odgovora.
Na primjer jedan bi trag mogao glasiti: smjetaj mladoga konja, a odgovor
na to otkrit e se vonjom pokraj kafia po imenu Colt's House (u engle
skome jeziku coltje drijebe). Dok lan vozi, Neil daje upute, a ja pokuavam
otkriti i dokuiti odgovore na pitanja. Dobar je osjeaj initi neto u emu
svi uivaju iz razliitih razloga.
Kad posjetimo prijatelje, nakon veere obino igramo neku igru, kao
to su karte ili Trivial Pursuit. Neil kae daje pristojno pustiti domaina da
pobijedi, ali ja to ne razumijem, jer ako zna odgovor na pitanje, zato ga
ne bi rekao?
Volim rjeavati kvizove i uivam gledati emisije kao to je Tko eli biti
milijuna? Obino znam odgovor na veinu pitanja, ali imam i ja svoje sla
be toke, kao to su pop-glazba i knjievnost. Moja su omiljena pitanja ona
s datumima (Koje se godine prvi put odralo svjetsko prvenstvo u snoo-
keru u Crucible Theatreu? Odgovor: 1977O ili kronologijom (Poredajte
ova etiri povijesna dogaaja kronolokim redom).

Nedugo nakon preseljenja u Herne Bay Neil i ja odluili smo zajedno po

raditi na mojoj zamisli da pokrenemo obrazovnu web-stranicu s online
teajevima za uenje jezika. Sa svojim poslom s raunalima Neil bi bio
odgovoran za sve tehnike pojedinosti, dok bih ja pisao sadraj stranice 1
teajeve. Malo sam razmislio i odluio stranicu nazvati Optimnem, po
132 Z A LJU B LJIV A N JE

Mnemozini, izumiteljici rijei i jezika u grkoj mitologiji. Uenici dobiva

ju lekcije elektronikom potom, zajedno s audioisjecima koje snimaju
izvorni govornici, gomilom pisanih primjera uporabe jezika te zadacima
za vjebanje i ponavljanje u svakom koraku teaja. Osmiljavajui svaki
teaj, koristio sam se iskustvom koje sam stekao dok sam radio kao nastav
nik u Litvi i privatni uitelj, kako bih se usredotoio na one vidove uenja
jezika koji su ljudima esto najtei. Jednako tako elio sam osmisliti tea
jeve koji e odraavati i moja osobna iskustva kao uenika s poremeajem
iz autistinog spektra. Zbog toga je svaki teaj razlomljen na lako probav
ljive komade informacija. Lekcije izbjegavaju argon kao to je nominativ,
genitiv i konjugacija glagola te umjesto toga jednostavnim i jasnim
jezikom pokuavaju objasniti kako se rijei mijenjaju, na primjer ovisno o
mjestu u reenici. S pomou mnotva pismenih primjera uenici vide jezik
na djelu u mnogim razliitim situacijama i lake pamte nove rijei kad su
prezentirane vizualno i u kontekstu. Web-stranica pokrenuta je u rujnu
2002. i pokazala se uspjenom, s tisuama uenika svih dobnih skupina i
sa svih strana svijeta te milijunima hitova (broj posjeta stranici). Opti-
mnem je sada u svojoj etvrtoj godini i priznati lan Nacionalne mree za
uenje, vladina portala koji pokazuje put do obrazovno vrijednog sadra
ja na internetu.
Uspjeh web-stranice znaio je da radim i zaraujem novac, na to sam
bio ponosan i uzbuen zbog toga. Dobro je bilo i to to sam radio od kue,
to je za mene nedvojbeno prednost zbog tjeskobe koju ponekad osjetim
kad sam u okolini koju ne mogu nadzirati i gdje se ne osjeam ugodno.
Sretan sam to sam samozaposlen, iako to, naravno, nije lako i na taj nain
moe biti mnogo tee postii financijsku neovisnost.
I Neil sada radi od kue i samo jednom tjedno putuje u svoj ured u Rams-
gateu. Vikendom najee sjedim pred raunalom za kuhinjskim stolom u
stranjem dijelu kue s prekrasnim pogledom na vrt dok Neil radi u radnoj
sobi (preureenoj spavaoj) na katu. Ako mi zatreba savjet glede neega na
stranici, moram se samo popeti stubama i upitati ga. Za nas je dobro to se
toliko vidimo, iako sam svjestan da to ne bi bilo dobro za svaku vezu. Za
ruak sjednemo zajedno i razgovaramo uz sendvie ili juhu, koje ja pripre
mim. Neil je sretan kad povremeno sudjeluje u mojim opsesivnim svakod
ZALJUBLJIVANJE
133

nevnim ritualima: na primjer svaki dan sa mnom u isto vrijeme pije aj

Nakon posla zajedno pripremimo veeru, to nam obojici daje priliku da
se opustimo i razmiljamo 0 drugim stvarima.

Uvijek sam volio ivotinje, od svoje djetinje opinjenosti bubamarama do

opsesivna gledanja televizijskih emisija o ivotinjskome svijetu. Mislim
daje jedan razlog u tome da su ivotinje esto strpljivije i lake prihvaaju
od veine ljudi. Kad sam tek poeo ivjeti s Neilom, mnogo sam vremena
provodio s njegovom makom Jay. Tada je imala malo manje od dvije godine
i bila veoma suzdrana; radije je provodila sve vrijeme lutajui po vrtovima
u susjedstvu i reala je svaki put kad bi je Neil pokuao pogladiti ili uzeti
u naruje. Tada je Neil radio u uredu i svakoga dana izbivao iz kue deset
ili vie sati. Dakle prije moga dolaska Jay je najvei dio prvih godina svojeg
ivota provela sama. Bit e da se iznenadila - i okirala - kad je najednom
otkrila da itav dan ima drutvo. Isprva sam se drao suzdrano, znajui da
nije navikla da je netko stalno u blizini. Zato sam ekao da proradi njezina
prirodna znatielja, i doista, nije prolo dugo, a ona mi je ve poela prila
ziti dok sam sjedio u dnevnome boravku, njukati oko nogu i ruku kad bih
ih spustio kako bi mi o njih protrljala njukicu. S vremenom je Jay poela
provoditi sve vie vremena u kui. Kad god bi ula, kleknuo bih i spustio
lice na razinu s njezinim pa je polako obgrlio rukom i milovao na isti nain
na koji bi ona jezikom istila krzno na leima. Poela bi presti, pospano
otvorila i zatvorila oi i ja sam znao da sam pridobio njezinu ljubav.
Jay je bila pametna i tankoutna maka. Ponekad bih legao na pod kako
bi mogla sjesti na moj trbuh ili prsa i odrijemati. Netom prije nego to bi
sjela, njeno bi me mijesila apicama. To je za make uobiajeno ponaanje,
poznato kao "utiranje ili tapkanje i smatra se da znai zadovoljstvo.
Njegovi razlozi nisu jasni; iako sama radnja oponaa nain na koji mace
svojim apicama potie mlijeko da potee iz majine sise. Kad bi Jay sjela na
mene, sklopio bih oi i usporio disanje, tako da pomisli da i ja drijemam.
Ona bi se tad osjeala sigurnom jer je znala da neu uiniti nikakav nagli,
neoekivani pokret, pa bi se posve opustila i ostala na meni. esto bih od
jenuo jedan od debelih, grubih pulovera, ak i kad je bilo toplo, jer sam znao
daje Jay njihova tekstura draa od teksture glatkih majica ili druge odjee.
134 Z A LJU B LJIV A N JE

Uza svu svoju ljubav Jay je ponekad ipak znala biti ravnoduna prema
nama i daleka, posebice prema Neilu. Znao sam da ga to silno uzrujava.
Natuknuo sam mu da je Jay potrebno drutvo, druga maka s kojom e se
druiti. Nadao sam se da e tako nauiti drutvene vjetine i postati pristu
panija. Proitali smo oglase u lokalnim novinama i uoili neiji ija se
maka nedavno omacila. Nazvali smo i dogovorili da doemo pogledati
maie. Kad smo sutradan stigli na dogovoreno mjesto, reeno nam je da
je veina maia ve prodana i da ih je ostalo samo nekoliko. Pokazao sam
na jednu majunu, crnu, stidljivu makicu i reeno mi je da za nju nitko
nije pokazao zanimanje jer je posve crna. Odmah smo se dogovorili da emo
je ponijeti sa sobom kui i nazvati Moomin. Jay ispoetka nije bila sigurna
glede svoje nove sestrice, pa je siktala i reala na nju svakom prilikom. No
s vremenom je prestala i poela barem podnositi njezinu prisutnost. Jo
nas je vie ohrabrila postupna ali konana promjena u njezinu sveukupnom
ponaanju: postala je mnogo osjeajnija, s radou je doputala da je podi
gnemo i drimo u naruju i bila je mnogo sretnija, s dugim, glasnim razdo
bljima predenja i izljevima razigranosti s Moomin i nama. Kad god bi nas
vidjela, proizvela bi divan zvuk brrp, na koji bih ja odgovorio unuvi i
protrljavi lice o krzno na njezinu licu.
U ljeto 2004. proslavili smo Jayin peti roendan darovavi joj dodatnu
hranu i igrake kojima e se igrati. No ona kao da je gubila tek i energiju,
to smo pripisali stranoj vruini. esto je sjedila ili spavala ispod neega:
kreveta ili stola ili suila za runike u kupaonici. Dobro sam shvaao takvo
ponaanje jer sam se i ja kao dijete zavlaio pod krevet ili stol kako bih se
lake smirio i osjeao sigurnim. Ali Jay je to inila sve ee i pritom se
povlaila od nas. Zatim je nastupila bolest. Stalno bi povraala, ali bi iz nje
izlazila samo tekuina. Isprva je to bila gnjavaa, ali kad se nastavilo zabri
nuli smo se. Sad je ve i gubila na teini te se sve sporije kretala po kui.
Neil ju je odveo veterinaru, koji ju je zadrao na pretragama i promatranju.
Ubrzo smo uli da ima upalu bubrega, to je rijetkost kod tako mladih ma
aka, i da e morati ostati nekoliko dana na lijeenju. Svaki smo dan zvali
raspitujui se za novosti glede njezina zdravstvenoga stanja i reeno nam
je da je stabilna. Zatim smo, tjedan dana nakon to smo je odveli na lijee
ZALJUBLJIVANJE
135

nje, primili poziv da Jay ne reagira na terapiju i da bi moda bilo dobro da

je obojica doemo posjetiti.
Odmah smo se odvezli na kliniku. ena na recepciji povela nas je uskim
hodnikom do mirne, sive sobe u stranjem dijelu zgrade i rekla da e nas
nekoliko minuta ostaviti nasamo. Mislim da mi ni u tom trenutku nije
bila jasna ozbiljnost situacije. Dok smo Neil i ja u tiini stajali nasred sobe,
vidio sam je. Jay je nepomino leala na bijelome madracu, okruena pla
stinim cjevicama, i slabano stenjala. Neodluno sam ispruio ruku i
pomilovao je; krzno joj je bilo masno, a ispod njega je bila sama kost i koa.
Iznenada, kao val koji je svom silinom udario o stijenu izvan vidika, osjetio
sam osjeaj koji je za mene bio prejak da bih ga suspregnuo i lice mi je bilo
mokro i znao sam da plaem. Neil je priao i netremice promatrao Jay, a
zatimje i on tiho zajecao. Ula je bolniarka i rekla nam da oni ine sve to
je u njihovoj moi, ali da je Jayina bolest rijetka i veoma ozbiljna. Odvezli
smo se kui i ponovno plakali jedan drugome na ramenu. Sutradan smo
primili poziv da je Jay umrla. U sljedeim dariima bilo je jo mnogo suza,
kao i trajni ok zbog tako nenadanoga i neoekivanoga gubitka druice
koju smo duboko voljeli. Kremirana je i njezin smo pepeo zakopali u vrtu
s kamenim spomenikom posveenim uspomeni na nju. Na njemu pie:
Jay, 1999.-2004. Zauvijek u naim srcima.

Nijedna veza nije bez potekoa, a to je svakako istina kad jedna ili obje
osobe u vezi imaju poremeaj iz autistinoga spektra. Bez obzira na to
vjerujem da ono to je uistinu nuno za uspjeh svake veze nije toliko sla
ganje karaktera koliko ljubav. Kad nekoga voli, praktino je sve mogue.
Postoje neke naizgled trivijalne situacije kod kue, kao to je ispustiti
licu dok pere posue, u kojima se ja uzrujam i treba mi vremena da se
smirim prije nego to mogu nastaviti. ak i maleni, neoekivani gubitak
kontrole moe me posve svladati, osobito kad ometa ritam nekih mojih
rituala. Neil je nauio da se u takvim situacijama ne mijea, nego da pusti
da prou, to najee ne traje predugo, a i njegovo strpljenje uvelike po
mae. Uz njegovu pomo i potporu takve su situacije s vremenom postale
manje uestale.
136 Z A LJU B LJIV A N JE

Druge mi pak situacije znaju prouzroiti znatnu tjeskobu, na primjer

kad neki prijatelj ili susjed spontano odlui svratiti u posjet, lako sam sre
tan to nju ili njega vidim, ponekad osjeam kako u meni raste napetost i
sav se smetem, jer to znai da moram promijeniti raspored koji sam u gla
vi ve zacrtao za taj dan, a promjena plana uvijek me uzruja. Neil je ponov
no taj koji me ohrabruje i pomae mi da sauvam smirenost.
Drutvene situacije za mene znaju biti velik problem. Ako jedemo u
restoranu, radije sjedim za stolom u kutu ili uza zid, tako da nisam okruen
drugim gostima. Tijekom jednog posjeta lokalnom restoranu sretno smo
jeli i razgovarali kad sam odjednom osjetio dim cigarete. Nisam vidio oda
kle dolazi, nisam ga oekivao i uhvatila me silna tjeskoba. Neil primjeuje
kad se to dogodi jer je to ve mnogo puta vidio: spustim pogled i komuni
ciram jednoslonim rijeima. Nismo mogli uiniti nita drugo doli pojesti
i to prije otii. Pravi sam sretnik to obojica uivamo provoditi mnogo
vremena zajedno kod kue i ne moramo esto izlaziti. Kad iziemo, obino
odemo u kino ili neki mirni restoran.
Nai su razgovori katkada problematini zbog moje povremene pote
koe da procesuiram informacije koje ujem. Neil mi neto kae i ja na to
kimnem ili kaem da ili u redu, ali poslije shvatim da nisam razumio
to mi je rekao. Njega ponekad frustrira to je potroio vrijeme da bi mi
neto vano objasnio ili ispriao, a onda poslije shvati da ja to nisam razu
mio. Problem je u tome to ja nisam svjestan da ne ujem to on govori;
esto ujem dijelove svake reenice, koje moj mozak automatski spaja i
nastoji u njima pronai smisao. No budui da mi nedostaju kljune rijei,
esto ne shvatim pravi sadraj izgovorenoga. Kimanje i izjave poput dobro
kad mi se netko obraa s vremenom su postale moj nain doputanja nor
malnog tijeka komunikacije izmeu mene i druge osobe, bez potrebe da
druga osoba stalno prekida i ponavlja. Iako je ta taktika najee djelo
tvorna, sada shvaam da u vezi nije primjerena. Neil i ja stoga smo nauili
ustrajati dok razgovaramo: ja mu obraam svoju najpomniju pozornost
kada mi neto govori i pokazujem ako neku rije ili neke rijei treba po
noviti. Tako obojica moemo biti sigurna da u cijelosti razumijemo onog
drugog.
ZALJUBLJIVANJE
137

Kao tinejder mrzio sam brijanje. Otrice bi mi greble lice i porezale me

dokbih se trudio drati britvu jednom rukom i mimo drati glavu drugom.
esto bi mi trebalo dulje od sat vremena da se obrijem, nakon ega bi me
koa arila i svrbjela. To mi je bilo do te mjere neugodno da sam se brijao
to sam rjee mogao i ponekad putao bradu mjesecima dok mi ne bi po
ela ve toliko smetati da sam je morao obrijati. Na kraju sam se brijao
dvaput mjeseno, esto ivcirajui brau i sestre jer bih provodio mnogo
vremena u kupaonici. Sada me Neil svaki tjedan brije elektrinim aparatom,
koji skrati bradu, a brz je i bezbolan.
Moja iznimna osjetljivost na neke tjelesne osjete utjee na nain na
koji Neil i ja jedan drugome pokazujemo ljubav i prisnost. Na primjer laga
ni dodir -.prst koji me miluje po ruci - meni je neugodan i to sam morao
objasniti Neilu, jer bih se ja vrpoljio, a on bi mi samo pokuao pokazati
svoju ljubav. Sreom, bez problema se mogu drati za ruke i ne smeta mi
kad me Neil njeno zagrli.
U godinama koje smo proveli zajedno od Neila sam mnogo nauio, kao
i od iskustva ljubavi prema njemu i zajednikoga ivota. Ljubav me defini
tivno promijenila uinivi me otvorenijim prema drugima i svjesnijim
svijeta oko sebe. Ujedno mi je dala vee samopouzdanje i vjeru u vlastitu
sposobnost napretka iz dana u dan. Neil je dio mojega svijeta, dio onoga to
ini moje ja, i ni na trenutak ne bih mogao zamisliti ivot bez njega.
 9

i
Dar jezika

Jezici su za mene oduvijek bili izvor fascinacije i sad kad sam se smjestio u
svoj novi dom i pokrenuo web-stranicu mogao sam vie raditi na njima.
Prvi jezik koji sam uio nakon litavskoga bio je panjolski. Moje zanimanje
za taj jezik potaknuo je razgovor s Neilovom majkom kad je ona govorila o
raznim krajevima panjolske u kojima je njihova obitelj ljetovala i spome
nula da je godinama uila panjolski jezik. Upitao sam je ima li koju knjigu
koju bih mogao posuditi i ona je pronala jedan stari udbenik za uenje
kod kue, koji sam ja ponio i proitao. Sljedei tjedan ponovno smo posje
tili Neilove roditelje pa sam njegovoj majci vratio knjigu. Kad sam poeo
leerno razgovarati s njom na panjolskome, nije mogla vjerovati.
Slinu sam metodu upotrijebio i u uenju rumunjskoga, nakon to me
prijatelj lan zamolio za savjet kako da naui taj jezik da bi lake komunici
rao sa svojom suprugom Anom. itanje sam nadopunio rumunjskim onli-
ne-izdanjem Saint-Exuperyjeva klasika Micul Print (Mali princ).
Moj je posljednji projekt uenja jezika velki, lijep i osebujan jezik ko
ji sam prvi put uo i vidio na odmoru koji smo Neil i ja proveli u malenome
gradiu Blaenau Ffestiniog u Sjevernome Walesu, u brdima Snowdonije.
Mnogim je ljudima u tome podruju velki materinji jezik (sveukupno
svaki peti stanovnik Walesa govori velki) i to je bio jedini jezik koji sam
uo da govore na mnogim mjestima koja smo pohodili.
Velki ima itav niz znaajki koje su jedinstvene u odnosu na sve jezike
koje sam uio. Rijei koje poinju odreenim suglasnicima ponekad mije
140 D A R JE Z IK A

njaju svoje poetno slovo, ovisno o tome kako se upotrebljavaju u reenici.

Na primjer rije ceg (usta) mijenja se u dy geg (tvoja usta ) ,fy ngheg
(moja usta) i ei cheg (njezina usta). Poredak rijei u velkome takoer
je neobian, s glagolom na poetku reenice: Aeth Neil i Aberystwyth (Ne
il je otiao u Aberystwyth, doslovce Otiao Neil u Aberystwyth). Najte
i od svega u uenju velkoga bio mi je izgovor nekih glasova, kao to je
11, koji se izgovara tako da stavi jezik kao da e izgovoriti 1, a onda
pokua rei s.
Neproqenjiv izvor u uenju velkoga bio je televizijski program na
velkome jeziku S4C, koji zahvaljujui satelitskoj anteni mogu gledati.
Emisije su raznolike i zanimljive, od sapunice Pobol y Cwm (Ljudi doline)
do Newyddion (Vijesti). Kako se ispostavilo, za mene je to bio odlian nain
da poboljam razumijevanje i izgovor.

Odnos koji imam prema jeziku prilino je estetski, pri emu su mi odree
ne rijei i kombinacije rijei posebno lijepe i poticajne. Ponekad itam
neku reenicu u knjizi mnogo puta uzastopce, zbog osjeaja koji u meni te
rijei probude. Najdrae su mi vrste rijei imenice, jer mi je njih najlake
vizualizirati.
Kad uim neki jezik, mnogo je stvari koje smatram nunima za poetak.
Prva je od njih dobar rjenik. Trebaju mi i razni tekstovi na tom jeziku, kao
to su slikovnice, prie i novinski lanci, jer radije uim rijei u reenicama
koje mi daju osjeaj kako jezik funkcionira. Imam odlino vizualno pam
enje i kad proitam napisanu rije, frazu ili reenicu zatvorim oi, vidim
je u glavi i savreno je zapamtim. Pamenje mi je mnogo slabije ako samo
ujem neku rije ili frazu, ali je ne vidim. Razgovor s izvornim govornicima
pomae usavravanju izgovora, naglaska i razumijevanja. Ne smeta mi kad
pogrijeim, ali silno se trudim ne ponoviti pogreke na koje sam upo
zoren.
Svaki jezik moe biti odskona daska za drugi. to vie jezika osoba zna,
to joj je lake nauiti novi. To je zato to su jezici pomalo nalik na ljude:
pripadaju obiteljima srodnih jezika koji imaju neke slinosti. Jezici ta
koer utjeu jedni na druge i posuuju jedni od drugih. I prije nego to sam
poeo uiti rumunjski, savreno sam razumio reenicu Unde este un creion
d a r je z ik a

galben? ("Gdje je uta olovka?), zbog njegove slinosti sa panjolskim:

donde estd (gdje je), francuskim: un crayon ("olovka) i njemakim: gelb
(ut).
Postoje i odnosi izmeu rijei u svakom jeziku koji su jedinstveni za taj
jezik. Ja te poveznice lako zamjeujem. Na primjer islandski ima bord
(stol) i borba ("jesti), francuski ima jour (dan) ijournal (novine"), a
njemaki ima Hand (ruka) i Handel ("zanat ili obrt).
Uenje sloenih rijei moe obogatiti rjenik i pruiti korisne primjere
gramatike. Na primjer njemaka je rije za rjenik Wortschatz, to je kom
binacija rijei Wort (rije) i Schatz (blago). U finskome jeziku mogu se
tvoriti sloenice koje su ekvivalent mnogim zasebnim rijeima u drugim
jezicima. Na primjer u reenici Han oli talossanikin (Bio je u mojoj kui
takoer) zadnja rije talossanikin sastavljena je od etiri zasebna dijela:
talo (kua) + -ssa (u) + -ni (moj) i -kin (takoer).
Neki su mi vidovi jezika mnogo tei od drugih. Apstraktne rijei mno
go mi je tee shvatiti i za svaku imam sliku u glavi koja mi pomae da joj
shvatim znaenje. Na primjer rije sloenost" podsjea me na pletenicu
kose - brojne pramenove upletene u cjelinu. Kad proitam ili ujem da je
neto sloeno, zamiljam da ima mnogo razliitih dijelova koje treba meu
sobno povezati kako bi se dobio odgovor. Slino tome rije trijumf u
mojoj glavi stvara sliku velikoga zlatnog trofeja, kao to su oni koji se dobi
vaju na velikim sportskim natjecanjima. Kad ujem za izborni trijumf"
nekog politiara, zamiljam kako taj politiar dri trofej iznad glave, kao
kapetan pobjednike momadi u finalu nogometnoga kupa. Za rije krhak
zamislim staklo; krhki mir zamiljam kao staklenu grlicu. Slika koju
vidim pomae mi da shvatim da se taj mir moe u svakom trenutku raz
biti.
Odreene reenine strukture ponekad mi je osobito teko analizirati,
na primjer: On nije neiskusan u takvim stvarima, u kojoj se dvije nega
cije pobijaju. Mnogo je bolje kad ljudi jednostavno kau: On je iskusan u
takvim stvarima "Drugi je primjer kad reenica zapoinje arne...? kao
u Zar ne misli da bismo sad trebali poi? ili Zar ne eli sladoled. U
takvim se situacijama strano zbunim i glava me zaboli jer onaj kojipita
ne daje jasno do znanja misli li eli li sladoled? ili Je li tono da ne e is
142 D A R JE Z IK A

sladoled? i na oba je ta pitanja mogue odgovoriti sa Da, ali ne volim kad

jedna te ista rije moe znaiti dvije posve razliite stvari.
Kad sam bio dijete, idiomatski izrazi posebno su me zbunjivali. Kad za
nekoga kae da je u oblacima, meni je to veoma neobino. Zbunjivalo
me i kad bi moji roditelji opravdavali mrzovolju moje brae ili sestara go
vorei Bit e da je jutros ustao na krivu nogu. Zato nije ustao na pravu
nogu? upitao bih.

Odnedavna znanstvenici pokazuju sve vee zanimanje za prouavanje

sinestetikih iskustava jezika kakvo je moje, kako bi vie saznali o tom
fenomenu i njegovim izvorima. Profesor Vilayanur Ramachandran iz Cen
tra za prouavanje mozga u San Diegu u Kalifomiji ve vie od desetljea
prouava sinesteziju i vjeruje da moe postojati veza izmeu neurolokog
temelja sinestetikih doivljaja i jezine kreativnosti pjesnika i pisaca.
Prema jednome istraivanju, ta je pojava kod kreativnih osoba sedam puta
uestalija nego u opoj populaciji.
Profesor Ramachandran posebno naglaava lakou s kojom kreativni
pisci smiljaju i upotrebljavaju metafore - jezini oblik u kojemu se uspore
uju naizgled nepovezane stvari - i to usporeuje s povezivanjem naizgled
nepovezanih entiteta kao to su boje i rijei ili oblici i brojevi u sinesteziji.
Neki znanstvenici vjeruju da su temeljni pojmovi (ukljuujui brojeve
i rijei) usidreni u odreenim dijelovima mozga i da bi sinesteziju mogla
uzrokovati prekomjerna komunikacija izmeu tih raznih podruja. Takva
unakrsna umreenost moe dovesti do sinestezije i sklonosti poveziva
nju naizgled nepovezanih ideja.
William Shakespeare esto je primjerice upotrebljavao metafore; mno
ge su od njih sinestetike i povezuju osjetila. Na primjer u Hamletu Shake-
speareov lik Francisco kae da je gorka zima - pri emu kombinira osjet
hladnoe s okusom gorkoga. U drugoj drami, Oluji, Shakespeare ide onkraj
metafora koje ukljuuju samo osjetila i povezuje konkretna iskustva s
apstraktnim idejama. Njegov izraz Ova mi se glazba priuljala na valovi
ma spaja apstraktnu glazbu s inom uljanja. itatelj moe zamisliti
glazbu - o kojoj je inae veoma teko stvoriti mentalnu sliku - kao ivoti
nju u pokretu.
DAR JE Z IK A

Ali ne povezuju samo kreativci na taj nain - svi to ine. Svi se mi u

manjoj ili veoj mjeri oslanjamo na sinesteziju. U svojoj knjizi Metaphors
We Live By jeziar George Lakoff i filozof Mark Johnson tvrde da metafore
nisu svojevoljne konstrukcije, nego slijede zadane obrasce koji zauzvrat
strukturiraju misao. Daju nam primjere izraza koji upuuju na poveznice:
"sretan = gore i nesretan = dolje: Im feeling up, my spirits rose; Im
feelingdown, hes really low. Ili vie = "gore" i manje" = dolje: My income
rose last year; the number o f errors is very low. Lakoff i Johnson smatraju da
mnogi od tih obrazaca nastaju iz naih svakodnevnih, tjelesnih iskustava;
na primjer poveznica tuan = dolje moda je povezana s nainom na
koji nam se ramena objese kad smo tuni. Slino tome, veza vie = gore
moda proizlazi iz injenice da kad na hrpu dodamo neki predmet ili stvar
ta hrpa raste.
Drugi su jeziari zamijetili da neke strukturalne znaajke mnogih rije
i koje obino nisu povezane ni s kakvom funkcijom, kao to su skupine
poetnih fonema, znaajno utjeu na itatelja/sluatelja. Na primjer za si
postoji: slack, slouch, sludge, slime, slosh, sloppy, slug, "slut,
slang, sly, slow, sloth, sleepy, "slipshod, slovenly, slum,
slobber, slur, slog... pri emu sve te rijei imaju negativne konotaci
je, a neke su izrazito pogrdne.
Zamisao da odreeni tipovi zvukova odgovaraju odreenim predme
tima bolje od drugih datira iz vremena starih Grka. Oita je ilustracija ono-
matopeja, rije koja zvui kao ono to opisuje (fizz, whack, bang itd.).
U testu koji su znanstvenici proveli 6o-ih godina 20. stoljea stvorene su
umjetne rijei s odreenim slovima i kombinacijama slova za koje se sma
tralo da izazivaju pozitivne ili negativne osjeaje. Kad su uli izmiljene
rijei, ispitanici su zamoljeni da uz izmiljene rijei napiu engleske rijei
za neugodni ili ugodni osjeaj. Odgovarajui parovi bili su mnogo ei
nego to bi to bilo sluajno.

Takav tip latentne jezine sinestezije u praktino svakome moe se vidje

ti i u eksperimentu koji je izvorno proveden 20-ih godina 20. stoljea, a
koji je istraivao moguu vezu izmeu vizualnih obrazaca i zvukovnih
struktura rijei. Znanstvenik Wolfgang Kohler, njemako-ameriki psiho
144 D A R JE Z IK A

log, upotrijebio je dva proizvoljna vizualna oblika, jedan gladak i zaobljen,

a drugi iljast i uglat, i za njih izmislio dvije rijei: takete i maluma Od
ispitanika se trailo da kau koji je od oblika takete, a koji maluma.
Prevladavajua veina pripisala je rije maluma zaobljenom obliku, a
takete uglatom. Nedavno je tim profesora Ramachandrana ponovio rezul
tate tog testa upotrebljavajui izmiljene rijei "bouba i kiki. Devedeset
pet posto ispitanika smatralo je da je zaobljeni oblik bouba, a iljasti
kiki. Ramachandran smatra da je razlog taj to otre promjene u vizual
nom smjeru linija u liku kiki oponaaju otre fonemske infleksije zvuka
te rijei, kao i otru infleksiju jezika na nepcu.

**
Profesor Ramachandran vjeruje da je ta sinestetika povezanost sluha i
vida bila vaan prvi korak prema stvaranju rijei prvih ljudi. Prema toj
teoriji, nai su preci poeli govoriti upotrebljavajui zvukove koji su evo
cirali predmet koji su eljeli opisati. Takoer naglaava da bi pokreti usana
i jezika mogli biti sinestetiki povezani s predmetima i dogaajima o koji
ma govore. Na primjer rijei koje se odnose na neto maleno esto imaju
sinestetiki kratak zvuk i usnama i suenim glasovnim traktom: little,
teeny, petite, dok suprotno vrijedi za rijei koje oznauju neto veliko
ili golemo. Ako je ta teorija tona, jezik je nastao iz golemog mnotva sine
stetikih poveznica u ljudskome mozgu.

Zanimljivo pitanje koje lingvisti tek poinju istraivati jest protee li se

moja sposobnost uenja jezika i na druge oblike jezika, kao to je znakovni
jezik. Godine 2005. sudjelovao samu jednom eksperimentu koji je proveo
Gary Morgan s Odsjeka za jezik i komunikologiju londonskoga Sveuilita
City. Doktor Morgan prouava britanski jezik znakova, prvi ili preferirani
jezik oko 70.000 gluhih i nagluhih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ne
DAR JE Z IK A
145

koliko tisua ljudi koji dobro uju takoer upotrebljava taj vizualni/pro
storni jezik koji se koristi rukama, tijelom, licem i glavom kako bi prenio
znaenje. Smiljen je test kojime se trebalo vidjeti mogu li ja nauiti rijei
jezika znakova jednako brzo i jednostavno kao napisane i izgovorene rije
i. Govornik je sjeo suelice meni za stol i pokazao ukupno ezdeset osam
razliitih znakova. Nakon svakoga pokazao mi je stranicu s etiri ilustra
cije i rekao da pokaem onu za koju smatram da najbolje opisuje znak
koji mi je upravo pokazan. Rijei pokazane znakovima razlikovale su se po
znaenju, od onih razmjerno jednostavnih kao to je eir do teih zna
kova za pojmove kao to su restoran i poljoprivreda. Dvije treine po
nuenih rijei uspio sam tono prepoznati i zakljueno je da pokazujem
veoma dobru sklonost znakovima. Znanstvenici me sada na privatnim
satovima s pokazivaem planiraju nauiti britanski jezik znakova, kako bi
usporedili moje usvajanje tog jezika s ostalim jezicima koje znam.
Esperanto je jo jedan vrlo razliit jezik. Rije esperanto prvi sam put
proitao prije mnogo godina u jednoj knjizi iz knjinice, ali o njemu sam
malo vie saznao tek kad sam kupio svoje prvo raunalo. Tomu me jeziku
ponajprije privukla injenica da je njegov rjenik mjeavina razliitih je
zika, uglavnom europskih, dok mu je gramatika logina i dosljedna. Vrlo
sam brzo esperantigis (postao govornik esperanta) itajui razne online-
tekstove na tom jeziku i dopisujui se s drugim govornicima esperanta iz
itavoga svijeta.
Jezik esperanta (ta rije znai onaj koji se nada) tvorevina je doktora
Ludovika Lazarusa Zamenhofa, okulista iz Bialystoka u dananjoj Poljskoj.
Svoj je jezik prvi put obznanio 1887., a Prvi svjetski kongres esperantista
odran je 1905. u Francuskoj. Zamenhofov cilj bio je stvoriti univerzalni
drugi jezik koji se lako ui i koji e potaknuti meunarodno razumijevanje.
Danas se proqenjuje da na svijetu postoji izmeu 100.000 i 1,000.000
govornika esperanta.
Gramatiku esperanta odlikuje nekoliko zanimljivih znaajki. Prva od
njih jest da razne vrste rijei oznaavaju sufiksi: sve imenice zavravaju na
0, svi pridjevi na -a, prilozi na -e, infinitivi na -i. Na primjer, rije rapido
preveli bismo kao brzina, rapida kao brz, rapide kao brzo , a rapidi kao
uriti se.
146 D A R JE Z IK A

Glagoli se ne mijenjaju ovisno o licu, kao u veini priiodnih jezika: mi

estas (ja sam), vi estas (ti si), li estas (on je), si estas (ona je), ni estas
(mi smo), ili estas (oni su). Prolo glagolsko vrijeme uvijek zavrava na
-is (mi estis - bio sam), budue na -os (vi estos - bit e).
Mnoge rijei u esperantu tvore se s pomou sufiksa - na primjer nastavak
-ejo oznauje mjesto, kao u rijeima lemejo (kola), infanejo (djeja
soba) i trinkejo (bar). Drugi esti sufiks jest -ilo, to oznauje orue
ili instrument i nalazimo ga u rijeima kao hakilo (sjekira),flugilo (kri
lo) i sercilo (ureaj za sondiranje).
Moda je najpoznatija znaajka tvorbe rijei u esperantu njegova upo
raba prefiksa mal-, koji oznauje suprotnost. Ta se znaajka uvelike
upotrebljava: bona (dobar) - malbona (zao), rica (bogat) - malrica
(siromaan), granda (velik) - malgranda (malen), dekstra (desno)
- maldekstra (lijevo), ferm i (zatvoriti) - malfermi (otvoriti), amiko
(prijatelj) - malamiko (neprijatelj).
Idiomi i idiomatski govor u esperantu su rijetki, ali ipak postoje neki
primjeri esperantskog slenga. Novi uenik tog jezika moe se nazvati
fresbakito, od njemakogafrischgebacken (svjee peen), iako bi standar
dna rije bila komencanto (poetnik). Primjer eufemizma u esperantu
jest la necesejo (potrebno mjesto) za kupaonicu/WC.
Tony Atwood, kliniki psiholog i autor knjige Aspergerov poremeaj:
vodi za roditelje i lijenike, zamjeuje da neke osobe koje boluju od Asper-
gerova poremeaja imaju sposobnost stvaranja vlastitog oblika jezika (po
znatog kao neologizmi). Atwood daje primjer jedne djevojice koja svoj
gleanj opisuje kao zapee stopala, a kockice leda kao vodene kosti.
Doktor Atwood opisuje tu sposobnost kao jedan od simpatinih i istinski
kreativnih vidova Aspergerova poremeaja. Nakon roenja svojih sestara
blizanki smislio sam za njih rije biplets, znajui da bicikl ima dva kotaa,
a tricikl tri, i da je rije za troje djece koja se rode istodobno triplets. Drugi
od mojih djetinjih neologizama bila je rijepramble, to je oznaivalo izla
zak u dugu etnju (ramble) s djetetom u kolicima (pram), to su moji rodi
telji esto inili.
Dok sam bio dijete, nekoliko sam se godina bavio milju da izmislim
vlastiti jezik, kako bih ublaio osjeaj samoe koji me esto obuzimao i
D A RJEZIKA
H7

kako bih iskoristio uitak iskustva rijei. Ponekad, kad bi me obuzeo oso
bito snaan osjeaj ili kad bih doivio neto to sam smatrao posebno lije
pim, u mojoj bi glavi spontano nastala nova rije koja e to izraziti, ali nisam
imao pojma odakle te rijei dolaze. Za razliku od toga jezik mojih vrnjaka
esto bi me uzdrmao i zbunio. Stalno su me zadirkivali jer sam se izraavao
dugim, pomnim i pretjerano formalnim reenicama. Kad bih u razgovoru
pokuao upotrijebiti neku od rijei koje sam sam izmislio, da bih izrazio
neto to osjeam ili doivljavam u sebi, rijetko bi bila shvaena. Roditelji
su me odvraali od "neobinog izraavanja".
Nastavio sam sanjati da u jednoga dana govoriti jezik koji je moj, da
me nitko nee zadirkivati ni koriti zbog njega i da e izraavati neto o
tome kako je biti ja. Kad sam napustio kolu, otkrio sam da imam vremena
ozbiljno se baviti tom zamilju. Zapisivao sam rijei kako su mi padale na
pamet i eksperimentirao s razliitim metodama izgovora i tvorbe reenica.
Svoj sam jezik nazvao manti (izgovara se kao man-tee) prema finskoj
rijei manty, to znai bor. Borovi su esti na sjevernoj polui i posebno
brojni u Skandinaviji i na baltikom podruju. Mnoge rijei u mantiju skan
dinavskoga su i baltikog podrijetla. Jo je jedan razlog zbog kojega sam
odabrao to ime: borovi esto rastu zajedno u velikom broju i simboliziraju
prijateljstvo i zajednicu.
Mantije jo uvijek u nastajanju, sa smiljenom gramatikom i rjenikom
od vie od tisuu rijei. Privukao je zanimanje nekolicine lingvista koji
vjeruju da bi mogao rasvijetliti moje jezine sposobnosti.
U igranju jezikom ponajvie mi se svia stvaranje novih rijei i pojmo
va. U mantiju pokuavam postii da rijei odraavaju odnose izmeu raznih
stvari: na primjer hamma (zub) i hemme (mrav - kukac koji grize) te
rat (ica) i ratio (radio). Neke rijei imaju viestruka, povezana znae
nja; rije puhu na primjer moe znaiti vjetar", dah" ili duh .
Sloenice su u mantiju este: puhekello (telefon, doslovce zvono
koje govori), ilmaldv (zrakoplov, doslovce zrani brod ), tonto ( glaz
ba, doslovce umjetnost tonova) i ratalo (parlament , doslovce mjesto
za raspravu) samo su neki primjeri.
Apstraktni se pojmovi u mantiju rjeavaju na nekoliko naina. Je an
stvaranjem sloenice koja ga opisuje: sporost ili kanjenje prevo
14 8 D A R JE Z IK A

kao kellokiilt (doslovce "satni dug). Druga je metoda uporaba parova ri

jei, to se moe pronai u ugrofinskim jezicima kao to je estonski. Za
rije kao to je diary (mlijeni proizvodi) manti upotrebljavapimat kermat
(mlijeko krema), a za obuu koetsaapat (cipele izme).
Iako je manti veoma razliit od engleskoga jezika, mnoge su rijei pre
poznatljive govornicima engleskoga: nekka (neck, odnosno vrat), kuppi
(cup, odnosno alica),purssi (purse, odnosno novarka), noot (night,
odnosno no) i pepi (baby, odnosno dijete).
Manti postoji kao opipljiv, priopiv izraz mojega unutarnjega svijeta.
Svaka rije, sa svojom bojom i teksturom, za mene je poput umjetnikog
djela. Kad govorim ili razmiljam na mantiju, imam osjeaj da slikam rije
ima.
 Veoma velika krika broja pi

Za broj pi saznao sam na satu matematike u koli. Pi - odnos opsega i pro

mjera kruga - najglasovitiji je broj u matematici; ime je dobio po esnae
stome slovu grkoga alfabeta ( tt) , a taj je znak usvojio matematiar Euler
1737. Pi me odmah fascinirao i nauio sam sva njegova decimalna mjesta
koja sam uspio pronai u raznim knjigama u knjinici, na stotine njih.
Krajem 2003. nazvao me otac i na kraju razgovora podsjetio da je prolo
dvadeset godina od mojih epileptikih napadaja u ranome djetinjstvu.
Rekaoje da bih trebao biti ponosan na svoj napredak. Dugo sam razmiljao
0 tome to mi je otac rekao i zakljuio da elim uiniti neto ime u poka
zati da me epilepsija u djetinjstvu nije sprijeila u razvoju. Kasnije tog
tjedna kontaktirao sam Odjel za prikupljanje financijskih sredstava Naci
onalnog drutva za epilepsiju, najvee dobrotvorne organizacije za epilep
siju u Ujedinjenome Kraljevstvu. Kako bih pomogao prikupiti sredstva za
tu organizaciju, planirao sam nauiti to vie decimalnih mjesta broja pi u
njihovu ispravnom slijedu, prije javnog nastupa predvienog za 14. oujka
- Meunarodni dan broja pi (14. oujka po amerikom se sustavu pie 3/14)
- to je ujedno Einsteinov roendan. Organizacija se oduevila mojom
idejom da pokuam sruiti europski rekord i postavljen je cilj od 22.500
decimala. Dok sam ja uio decimale, Simon Ekles, ovjek koji je u organi
zaciji bio zaduen za prikupljanje financijskih sredstava, osigurao je prostor,
Ashmolean Building u Prirodoslovnome muzeju u Oxfordu, gdje je me u
raznim izlocima bila i jedna ploa Alberta Einsteina.
 V E O M A V E L IK A K R IK A B R O JA PI

Pi je iracionalni broj, to znai da se ne moe napisati kao jednostavni

razlomak dvaju cijelih brojeva. Ujedno je beskonaan: znamenke desno od
decimalne toke idu unedogled u beskonanome brojanom nizu, tako da
nitko ne moe tono napisati broj pi, ak ni da ima komad papira velik kao
svemir. Zbog toga se u raunanju uvijek uzima njegova priblina vrijednost,
kao to je 22 : 7 ili 355 :113. Taj se broj pojavljuje na svakojakim neoe
kivanim mjestima u matematici, a ne samo u krugovima i kuglama. Na
primjer pojavljuje se u dijeljenju prostih brojeva i u vjerojatnosti da e
pribadaa baena na niz usporednih linija presijecati jednu od njih. Pi se
pojavljuje i kao prosjeni omjer aktualne duljine i izravne udaljenosti iz
meu izvora i ua vijugave rijeke.
Najranije vrijednosti broja pi gotovo su sigurno utvrene mjerenjima.
Postoje vrsti dokazi da su drevni Egipani imali 4(8/9)* = 3,16 kao vrijed
nost broja pi, dok su Babilonci upotrebljavali priblinu vrijednost 3 +1/8 =
3,125. Grki matematiar Arhimed iz Sirakuze dao je prvi teoretski izraun
vrijednosti broja pi oko 250. godine prije Krista. On je odredio gornji i donji
opseg broja pi utvrdivi obodnicu esterokuta u krugu, koji je manji od
obodnice kruga (slika 1) i esterokuta opisanog oko kruga, koji je vei od
obodnice (slika 2).

Udvostruenjem broja stranica esterokuta u dvanaesterokut, a zatim i

pravilni mnogokut od dvadeset etiri i etrdeset osam stranica, i najzad
devedeset est stranica, Arhimed je sve vie pribliavao obodnice obodnici
kruga i tako doao do pribline vrijednosti. Izraunao je da je pi manje od
31/7, ali vee od 310/71. U decimalnim brojevima to iznosi izmeu 3,1408
i 3,1429 (zaokrueno na etiri decimalna mjesta), to je veoma blizu stvar
ne vrijednosti od 3,1416.
U srednjem vijeku njemaki je matematiar Ludolph van Ceulen veliki
VEOMA V E LIK A K R IK A BRO JA PI
151

dio ivota proveo izraunavajui brojanu vrijednost pi, koristei se u osno

vi jednakim metodama kao i Arhimed nekih 1800 godina prije njega. Go
dine 1596. izraunao je vrijednost broja pi u deset decimala u svojoj knjizi
Van den Circkel (O krugu), koju je poslije proirio na 35 decimalnih mjesta.
Kad je umro, te su znamenke ugravirane u njegovu nadgrobnu plou.
Kasniji matematiari, meu kojima i Isaac Newton i James Gregory,
smislili su nove aritmetike formule kako bi poboljali izraune vrijedno
sti broja pi. Godine 1873. Englez Willliam Shanks objavio je svoj izraun
broja pi od 707 decimalnih mjesta. Za to mu je trebalo vie od petnaest
godina, odnosno prosjeno jedna decimala tjedno. Na alost, 40-ih godina
20. stoljea pri provjeri mehanikim kalkulatorima otkriveno je da je po
grijeio na 528. decimali, nakon koje su sve sljedee znamenke bile neto
ne.
Pojavom modernih raunala postalo je mogue izraunati pi u mnogo
vie decimala nego ikad prije. Prva kompjutorska kalkulacija broja pi izve
dena je 1949. na ENIAC-u (Electronic Numerical Integrator and Computer)
- golemom stroju koji je teio trideset tona i bio velik kao omanja kua -
koji je za sedamdeset sati izraunao 2037 decimalnih mjesta. Otad je brz
napredak raunalne tehnologije pomogao znanstvenicima da izraunaju
pi s jo vie decimalnih mjesta. Godine 2002. raunalni strunjak Yasuma-
sa Kanada sa svojim je kolegama iz Informacijsko-tehnologijskog centra
Sveuilita Tokyo izraunao pi u vie od trilijun decimalnih mjesta.

Godinama su mnogi entuzijasti broja pi pokuavali zapamtiti barem dio

beskonanoga niza znamenki toga broja. Najee metode koriste se ree
nicama, pa ak i cijelim pjesmicama sastavljenima od brino odabranih
rijei, pri emu broj slova u svakoj od njih predstavlja uzastopne znamen
ke broja pi. Moda je najpoznatiji primjer onaj koji se pripisuje britanskomu
matematiaru Sir Jamesu Jeansu:

How I want a drink, alcoholic o f course, after the heavy lectures

involving quantum mechanics!
(Kako elim pie, alkoholno, naravno, nakon tekih predava
nja iz kvantne mehanike!)
152 V E O M A V E L IK A K R IK A BRO JA PI

Ovdje rije how = 3 (jer ima tri slova), I = i, want = 4 i tako dalje.
Cijela se reenica prevodiu 3,14159265358979, odnosno broj pi s etrnaest
decimalnih mjesta.
Drugi primjer (objavljen 1905.) daje pi s trideset decimala:

Sir, I send a rhyme excelling

In sacred truth and rigid spelling
Numerical sprites elucidate
For me the lexicons dull weight
I f Nature gain
Not you complain,
Tho Dr Johnsonjulminate.
(Gospodine, aljem rimu to briljira
svetom istinom i krutim pravopisom;
brojani vilenjaci objanjavaju mi
dosadnu teinu rjenika;
ako priroda dobiva,
nije na vama da se tuite,
iako dr. Johnson grmi od prijekora.)

Izazov s kojime se suoavaju takvi pisci jest kako prikazati o, koja se prvi
put pojavljuje na trideset drugome mjestu nakon decimalnog zareza. Jed
no je rjeenje interpunkcijski znak, na primjer toka. Drugo je rije od
deset slova. Neki pisci upotrebljavaju due rijei za dvije uzastopne zna
menke. Na primjer rije od jedanaest slova calculating predstavljala bi
znamenku 1nakon koje je ponovno 1.
Kad promatram slijed brojeva, moju glavu ponu ispunjavati boje, obli
ci i teksture koji se spontano spajaju u vizualne krajolike. Oni su mi uvijek
veoma lijepi; kao dijete esto sam satima istraivao krajolike brojeva u
svojoj glavi. Da bih se sjetio svake znamenke, jednostavno moram evoci
rati razliite oblike i teksture u svojoj glavi i iz njih iitati brojeve.
Kod veoma dugakih brojeva, kao to je pi, razlomim znamenke na
manje segmente. Veliina segmenta varira ovisno o znamenkama koje ga
ine. Na primjer ako je jedan broj u mojoj glavi veoma svijetao, a ve sije-
VEOMA V E LIK A K R IK A BRO JA FI
153

dei veoma taman, vizualizirat u ih zasebno, dok u glatki broj iza kojega
je drugi glatki broj zapamtiti zajedno. Kako se slijed znamenki poveava,
moji krajolici brojeva postaju sve zamreniji, sve dok - kao u sluaju broja
pi - ne postanu poput itave jedne zemlje u mojem umu, sastavljene od
brojeva.
Evo kako ja "vidim prvih dvadeset znamenki broja pi:

Broj se uzdie, zatim potamni i postaje kvrgav u sredini, prije nego to

zavijuga nadolje.
A evo kako vidim prvih sto znamenki broja pi:

Na kraju svakog segmenta brojeva krajolik se mijenja i pojavljuju se novi

oblici, boje i teksture. Taj se postupak nastavlja sve dok traje slijed brojeva
kojih se prisjeam.
Najuveniji je slijed brojeva u pi Feynmanova toka, koja obuhvaa
od 762. pa sve do 767. decimalnog mjesta broja pi:...999999 - Dobio je ime
po fiziaru Richardu Feynmanu zbog njegove izjave da bi volio zapamtiti
znamenke broja pi sve do te toke, tako da kad ih recitira moe zavriti sa
devet, devet, devet, devet, devet, devet... i tako dalje. Feynmanova toka
vizualno mi je veoma lijepa; vidim je kao duboki, gusti obrub tamnoplavog
svjetla.
Jednako m ije lijep i slijed znamenaka od 19-437- do 19-453- decimalnog
mjesta broja pi, "...99992128599999399 >gdJe se br j devet na^pri^e p0
navija etiri puta zaredom, kratko zatim pet puta i jo ponovno dvaput,
sveukupno jedanaest puta u 17 decimalnih mjesta. To mi je najdrai niz
znamenaka broja pi od svih meu vie od 22.500 koje sam zapamtio.
154 V E O M A V E L IK A K R IK A B RO JA PI

Pi sam poeo prouavati u prosincu 2003. Imao sam tri mjeseca da nauim
sve znamenke (22.500+) kako bih pokuao sruiti rekord. Prvi problem bio
je gdje pronai toliko znamenki broja pi: u veini knjiga navodilo se samo
prvih desetak ili stotinjak decimalnih mjesta. Pokazalo se da je odgovor
internet, iako sam i tamo morao mnogo traiti jer je na veini stranica bilo
navedeno samo do tisuu ili nekoliko tisua mjesta. Na kraju je Neil pro
naao web-stranicu jednog superraunala u Tokiju, koje je imalo podatke
0 milijunima decimalnih mjesta broja pi. To je dakle bio na izvor za poku
aj ruenja rekorda.
Neil je isprintao brojeve na listove papira A4, tisuu brojeva po stranici,
kako bi mi bilo zgodno uiti stranicu po stranicu. Nadalje, brojke su bile
razlomljene u reenice od sto znamenki, kako bi ih bilo to lake itati i
kako bi se smanjila opasnost da ih pogreno proitam i neke netono na
uim.
Listove s brojkama nisam uio svakodnevno. Ponekad sam bio preumo-
ran ili previe nemiran da bih bilo to uio. Ponekad bih jednostavno zaronio
u brojeve i upijao ih na stotine. Neil je zamijetio da dok uim brojeve mo
je tijelo postaje napeto i uznemireno - ljuljam se naprijed-natrag na stolcu
ili stalno upkam usne prstima. U takvim mu je trenucima bilo gotovo
nemogue razgovarati sa mnom, kao da sam bio u nekom drugom svi
jetu.
Razdoblja uenja esto su bila kratka (veinom sat vremena ili manje)
jer moja koncentracija silno fluktuira. Odabrao sam najmirnije prostorije
u stranjem dijelu kue gdje bih uio brojeve, jer mi ve i najmanji um
moe onemoguiti da se usredotoim na ono to inim. Ponekad prstima
zaepim ui kako ne bih nita uo. Dok sam uio, esto sam kruio po sobi
pognute glave i napola zatvorenih oiju kako se ne bih s neime sudario.
Ili sam sjedio posve zatvorenih oiju i vizualizirao svoje krajolike brojeva
1mnoge oblike, boje i teksture u njima.
Budui daje znamenke broja pi trebalo izgovoriti, a ne napisati, bilo mi
je vano vjebati glasno deklamiranje brojeva drugoj osobi. Jednom tjedno
Neil bi stavio pred sebe jedan ili vie listova papira s brojkama kako bi
mogao provjeravati, a ja sam stajao ili hodao prostorijom recitirajui sve
vee sljedove zapamenih brojki. Isprva mi je bilo veoma neobino i teko
VEOMA V E LIK A K R IK A BRO JA PI
155

izgovarati brojeve naglas, jer su oni za mene posve vizualni, i prvi put kad
sam ih recitirao pred Neilom oklijevao sam i nekoliko puta pogrijeio. To
me frustriralo i zabrinuo sam se kako u se snai kad se od mene bude
oekivalo da itav slijed izrecitiram pred gomilom ljudi. Kao uvijek, Neil
je bio strpljiv i pun razumijevanja - znao je zato mi je teko glasno izgo
varati brojeve i ohrabrivao me da se opustim i pokuavam dalje.
Uz vjebu, s vremenom mi je doista postalo lake izgovarati brojeve, i
kako se dan velikog dogaaja pribliavao, moje je samopouzdanje raslo.
Budui da se broj znamenaka sve vie poveavao, nije ih bilo mogue sve
odjednom izdeklamirati pred Neilom, pa smo odluili da u svakog tjedna
pred njim vjebati drugi dio niza broja pi. Inae bih glasno ponavljao broj
samome sebi dok bih sjedio ili hodao po kui, sve dok mi tijek brojeva nije
postao gladak i postojan.
Kako bi pripomoglo prikupljanju sredstava, Drutvo je na intemetu
objavilo stranicu na kojoj su se primali novani doprinosi i poruke podrke
iz itavoga svijeta. Na primjer jednu je donaciju osigurao razred iz Varave
u Poljskoj. Drutvo je objavilo i izjavu za medije, a Neil i ja skupljali smo
donacije od prijatelja i obitelji. Jedan na susjed koji je uo za dogaaj koji
se spremao razgovarao je sa mnom o epilepsiji svoje keri i izrazio divljenje
prema tome to inim. Takve rijei podrke, kao i razglednice te elektro
nike poruke sa eljama da uspijem, silno su me nadahnule.
U subotu 13. oujka, kad je poeo vikend velikoga dogaaja, Neil nas je
odvezao u Oxford, gdje sam sutradan trebao izrecitirati zapamene znamen
ke broja pi. Iako sam jo nekoliko tjedana prije nauio brojke, svejedno sam
bio veoma nervozan znajui da ih moram izgovoriti pred publikom. Preno
ili smo u jednom pansionu u blizini muzeja i ja sam se svim silama trudio
zaspati, to nije bilo lako jer sam stalno razmiljao i brinuo se o tome to bi
se sutradan moglo dogoditi. Najzad sam zaspao i sanjao da hodam kroz
krajolike svoga broja pi - ondje sam barem bio smiren i samouvjeren.
Sljedeeg jutra obojica smo se rano probudila. Nisam samo ja bio ner
vozan, jer se i Neil poalio na greve u elucu, za koje je znao da su posije
dica napetosti zbog dana koji je pred nama. Dorukovali smo i krenuli u
muzej. Bio mi je to prvi posjet Oxfordu, pa sam bio uzbuen to sam
gradu uvenom po sveuilitu (najstarijem u engleskome govornom po
156 V E O M A V E L IK A K R IK A BRO JA PI

druju) i poznatom kao grad usnulih tornjeva, to se odnosi na arhitek

turu sveuilinih zgrada. Vozili smo se dugim, uskim, poploenim ulicama
dok nismo stigli na odredite.
Prirodoslovni muzej, smjeten u Ulici Broad, najstarija je postojea
muzejska zgrada na svijetu sagraena upravo za tu svrhu. Sagraen 1683.,
bio je to prvi muzej na svijetu koji je svoja vrata otvorio javnosti. U njego
voj zbirci sastavljenoj od oko 15.000 izloaka, od staroga vijeka do ranoga
dvadesetoga stoljea, nalazi se i irok raspon ranih matematikih instru
menata koji su se upotrebljavali za raunanje, astronomiju, navigaciju,
crtanje i mjerenje.
Kad smo se dovezli na parkiralite nasuprot muzeju, ugledali smo mu
zejsko osoblje, novinare, snimatelje i organizatore dogaaja, koji su stajali
ispred zgrade i ekali na dolazak. Simon, zaduen za prikupljanje finan
cijskih sredstava u Drutvu, priao mi je kad sam iziao iz automobila i
energino mi protresao ruku raspitujui se kako sam. Odgovorio sam da
sam dobro. Upoznao me i s ostalim ljudima koji su me ekali i zatim zamo
lio da sjednem na stubu na ulazu kako bi me fotografirali. Stuba je bila
hladna i vlana i nastojao sam ne mekoljiti se previe.
Prostorija za recitaciju bila je duga i prana, od zida do zida ispunjena
staklenim vitrinama s raznoraznim izlocima. Uz jedan zid nalazili su se
mali stol i stolac na koji sam mogao sjesti. S tog sam mjesta imao izravan
pogled na Einsteinovu plou na zidu suelice. Malo podalje od mog stola
nalazio se jedan vei stol, na kojemu su bili listovi papira s brojkama i jedan
digitalni sat. Oko stola su sjedili lanovi Odsjeka za matematike znanosti
oblinjega oxfordskog Sveuilita Brookes, koji su se dragovoljno prijavili
za provjeru tonosti moje recitacije. Njihov je zadatak bio pratiti moje
pamenje i provjeriti govorim li brojeve apsolutno tono. Sat je trebalo
pritisnuti kad ponem govoriti, tako da gledatelji mogu pratiti koliko dugo
ve recitiram brojeve. Dogaaj je bio oglaen u lokalnim novinama, a ispred
zgrade bili su plakati koji su pozivali prolaznike da uu u muzej, gdje su ih
ekali lanovi Drutva s informativnim lecima i kablicama za donacije.
Neil je jo uvijek bio veoma napet, do te mjere da mu je bilo doista
muno, ali odluio je ostati u dvorani kako bi mi pruio podrku i njegova
me prisutnost svakako ohrabrivala i umirivala. Nakon poziranja za jo
VEOMA V E LIK A K R IK A BRO JA PI
157

nekoliko fotografija u dvorani, sjeo sam na svoj stolac i stavio na stol neko
liko stvarica koje sam donio sa sobom. Imao sam boice vode kako bih
otpio gutljaj kad mi se osui grlo, okoladice i banane koje e mi dati ener
giju dok recitiram. Kad je Simon zamolio za tiinu, bio sam spreman zapo
eti i u 11.05 Simon je pritisnuo sat.
I tako sam ja recitirao sad ve dobro mi poznate uvodne znamenke
broja pi, a krajolici brojeva u mojoj glavi rasli su i mijenjali se kako sam iao
dalje. Dok sam recitirao, kontrolori su kriali brojku po brojku koju sam
tono izgovorio. U itavoj je dvorani vladala gotovo posvemanja tiina,
osim tek povremenoga priguenoga kalja ili odjeka koraka kad bi netko
iao s jedne strane dvorane na drugu. Ti mi zvukovi nisu smetali jer sam
recitirajui osjeao kako me obuzima vizualna bujica boja i oblika, tekstu
ra i pokreta, dok se nisam naao posve okruen svojim krajolicima brojeva.
Recitiranje je postalo gotovo melodino i svaki je dah bio ispunjen jednim
brojem za drugim, a onda sam najednom shvatio da sam posve smiren,
jednako kao u snu prethodne noi. Trebalo mi je malo vie od deset minu
ta da dovrim prvih tisuu znamenki. Nakon toga sam otvorio bocu vode
i malo otpio, a zatim nastavio.
Dvorana se malo-pomalo ispunjavala gledateljima, koji su stajali neko
liko metara podalje od mene i nijemo me promatrali dok sam recitirao.
Iako sam se ponajvie brinuo kako u izrecitirati pi pred toliko ljudi, na
kraju ih gotovo nisam ni zamjeivao jer su mi misli bile posve zaokupljene
ritminim, neprestanim tijekom brojeva. Sjeam se samo jednoga vanog
prekida, kad je nekomu zazvonio mobitel. Tada sam prestao recitirati i
priekao da buka utihne prije nego to sam nastavio.
Pravila su nalagala da tijekom recitacije ni s kime ne smijem razgova
rati ni kontaktirati. Bile su dogovorene kratke, unaprijed utvrene stanke,
kad sam jeo okoladu ili bananu. Kako bih i za vrijeme stanki sauvao
usredotoenost, hodao sam s jednoga kraja dvorane na drugi, pognute gla
ve i pogleda uperena u pod, izbjegavajui poglede gledatelja. Stalno sjede
nje na stolcu tijekom recitacije bilo mi je i tee nego to sam oekivao, jer
se esto mnogo vrpoljim. Prisjeajui se brojeva, vrtio sam glavom ili je
prekrio rukama ili se lagano njihao zatvorenih oiju.
U 13.15 doao sam do 10.000 znamenki, dva sata nakon poetka
i 58 V E O M A V E L IK A K R IK A BRO JA PI

cije. Kako su sati prolazili, osjetio sam da me hvata sve vei umor i vidio da
vizualni krajolici u mojoj glavi postaju sve nejasniji kako postajem umor
niji. Nikad prije nisam izrecitirao sve znamenke zajedno, jednu za drugom,
i sada sam se nadao da se neu umoriti toliko da ne mogu dovriti.
Na kraju se samo jednom dogodilo da mi se na trenutak uinilo da neu
moi nastaviti. Bilo je to kad sam ve stigao do 16.600. znamenke i na ne
koliko trenutaka mozak mi se posve ispraznio: u njemu nije bilo nikakvih
oblika, ni boja, ni tekstura, niega. Nikad prije nije mi se dogodilo nita
takvo, kao da gledam u crnu rupu. vrsto sam stisnuo oi i nekoliko puta
duboko udahnuo, a zatim u glavi osjetio zujanje i iz tame su ponovno po
tekle boje, pa sam nastavio recitirati.
Sredinom poslijepodneva najzad sam se pribliavao svretku svoga broj
anog puta. Nakon pet sati bio sam doista iscrpljen i bilo mi je drago to
je kraj na pomolu. Kao da sam u glavi pretrao maraton. Tono u 16.15,
glasa uzdrhtala od olakanja, izrecitirao sam posljednje znamenke:
67657486953587 i pokazao da sam zavrio. Bez ijedne pogreke izreci
tirao sam 22.514 znamenki broja pi za pet sati i devet minuta, ime sam
postavio novi britanski i europski rekord. Gledatelji su gromoglasno za-
pljeskali, a Simon je dotrao do mene i iznenadio me zagrljajem. Kad sam
zahvalio kontrolorima koji su sve vrijeme nadzirali recitaciju, zamoljen
sam da iziem pred zgradu kako bi me fotografirali i kako bih popio svoju
prvu au ampanjca u ivotu.
Reakcija medija na taj dogaaj bila je fenomenalna i mnogo vea nego
to smo Drutvo i ja oekivali. U sljedeim tjednima dao sam intervjue za
razne novine i radiopostaje, ukljuujui BBC World Service i postaje u
dalekim mjestima kao to su Australija i Kanada.
Jedno od najee mi postavljanih pitanja u tim intervjuima glasi: Zato
si nauio toliko decimala broja pi? Odgovor koji sam davao tada, a dajem ga
i sada, jest da je pi za mene neobino lijep i posve jedinstven. Kao Mona
Lisu ili neku Mozartovu simfoniju, i pi volimo zbog njega samoga.
 II

o
o
Susret s Kimom Peekom

Upoplavi novinskih lanaka i radijskih intervjua nakon mog postavljanja

novog rekorda broja pi, dola je i ponuda jednoga velikog televizijskoga
kanala u Ujedinjenom Kraljevstvu da snimi jednosatni dokumentarni film
o mojoj prii, koji se sljedee godine trebao prikazivati u Britaniji i Sjedi
njenim Amerikim Dravama. Urednici programa bili su zadivljeni prilo
gom koji je o meni snimljen u Oxfordu, a posebice mojom sposobnou da
se dobro nosim sa zanimanjem javnosti i medija za mene. Kasnije te godine
planirali su otii u Ameriku kako bi snimili Kima Peeka, savanta koji je bio
nadahnue za junaka Kinog ovjeka, i vjerovali su da bih ja sa svojom spo
sobnou artikuliranja vlastitih savantskih iskustava bio pristupano a
rite emisije. Uz to to u osobno upoznati Kima, imat u priliku upoznati
neke od vodeih svjetskih znanstvenika i istraivaa sindroma savanta,
kako u Americi tako i u Britaniji. Smatrao sam to ivotnom prilikom.
Pristao sam sudjelovati iako sam bio veoma nervozan. Pet godina nisam
bio izvan Ujedinjenoga Kraljevstva (niti sam u to vrijeme esto naputao
grad u kojemu sam ivio) i preplaila me pomisao da u nekoliko tjedana
izbivati iz kue, putovati i snimati. Brinuo sam se hou li se moi nositi sa
zahtjevnim rasporedom putovanja bez svojih ustaljenih rutina i rituala
brojenja. Nikad prije nisam bio u Americi (iako sam napamet znao datume,
krsna imena i stranaku pripadnost svih amerikih predsjednika od Mc
Kinleyja nadalje) i nisam znao kako e mi se svidjeti: to ako je prevelika,
160 S U SR E T S K IM O M PEEKOK

prenapadna i prebuna za mene? to ako se obeshrabrim i uspaniim u to

golemoj zemlji s druge strane oceana?
Pomisao da u stalno biti u pokretu, iz jednoga mjesta u drugo iz dam
u dan, bila je najvea briga mojoj obitelji, Neilu i meni. Iako su me podra
vali, savjetovali su mi da o svemu porazgovaram s produkcijskom ekipom
U razgovorima s ekipom uvjerili su me da e se pobrinuti da nikad ne osta
nem sam na javnome mjestu (gdje bih se mogao izgubiti) i da snimanje ne
bude nametljivo, nego da slijedi dogaaje kako se zbivaju.
Predvieni raspored bio je ambiciozan: u dva tjedna trebali smo otii s
jedne obale na drugu, svraajui na tako razliita mjesta kao to su San
Diego u Kaliforniji i Salt Lake City u Utahu. Urednici su veoma brzo smi
slili radni naslov Brainman - igru rijei na film s Dustinom Hoffmanom -
koji mi se isprva nije svidio, ali sam ga s vremenom prihvatio.
Televizijsku ekipu upoznao sam tjedan dana prije puta, u srpnju 2004.
Bili su srdani i pomogli mi da se smirim. Snimatelj Toby bio je mojih go
dina. Svi su bili uzbueni - za njih je to bila emisija posve drukija od onih
koje su inae snimali i nisu bili sigurni to mogu oekivati. I ja sam bio
uzbuen, djelomice zato to su oni bili uzbueni, a ja preuzimam mnoge
emocionalne signale iz djela i reakcija ljudi oko sebe. Ujedno sam bio sretan;
poinjala je nova pustolovina.
Veer prije leta spakirao sam svoje stvari: jaknu, dva para cipela, etiri
pulovera, est pari kratkih i dugih hlaa, osam majica, jedanaest pari sokni
i donjega rublja, novu tubu zubne paste, elektrinu etkicu za zube, sred
stvo za ienje lica, eterina ulja, gel za tuiranje i ampon. Neil mi je
kupio mobitel kako bismo bili u kontaktu dok sam na putu. On zbog posla
nije mogao poi sa mnom. Mobitel sam drao u desnome depu, a putov
nicu, zrakoplovnu kartu i novarku u lijevome.
Neil me odvezao u zranu luku i zagrlio prije nego to sam uao u ter
minal. Prvi put u tri i pol godine bit emo razdvojeni. No ja nisam shvaao
da bih trebao pokazati ikakvu emociju i Neilov me zagrljaj zapanjio. U
zgradi zrane luke bilo je mnogo ljudi s prtljagom. Hodali su svuda oko
mene i poela me hvatati tjeskoba, pa sam poeo brojiti ljude u redovima
i odmah mi je bilo bolje. Televizijska ekipa ve je bila ondje i nakon nekog
vremena otili smo u ekaonicu pa u zrakoplov.
SUSRET S K IM O M P E E K O M
I6 l

Bio je tipino vru i vedar ljetni dan te sam sa svojega sjedala promatrao
kako modro nebo nestaje ispod oblaka dok se diemo visoko u zrak. Pilot
nam je najavio da let do meunarodne zrane luke u Los Angelesu traje
jedanaest sati. Kad god ujem neku vremensku procjenu, zamislim je u
glavi kao komad tijesta na stolu, sat vremena dug. Na primjer mogu shva
titi koliko traje tridesetominutna etnja tako to zamislim komad tijesta
presavijen na pola na stolu u mojoj glavi. Ali jedanaest sati bilo je za mene
besprimjerno dugo razdoblje i nisam ga mogao zamisliti u glavi. Zbog toga
sam postao silno nervozan, vrsto zatvorio oi te ih zatim polako otvorio
i zagledao se u stopala dok se nisam malo smirio.
Volim se mentalno pripremiti za nadolazee dogaaje, uvjebati u mi
slima razliite mogunosti ili promjene jer se osjeam strano nelagodno
kad se dogodi neto iznenadno ili neoekivano. Znao sam da e mi u odre
enom trenutku leta prii domaica zrakoplova i neto me upitati (na
primjer to sam odabrao za ruak), pa sam zamislio kako stoji iznad mene
i obraa mi se. U svojoj glavi sebe sam zamislio smirena i odgovorio bez
ikakvih potekoa.
Ruke su mi se stalno vrzmale oko depova, provjeravajui ve stoti put
je li mobitel u desnome depu, a putovnica i novarka u lijevome. Kad sam
uo kako se stoli na kotaiima tropoui pribliava mom sjedalu, osjetio
sam kako postajem sve napetiji i oprezniji. Pomno sam sluao razgovor
domaica u zrakoplovu s drugim putnicima, pa sam znao to e mi rei. U
glavi sam ve odluio to u jesti: piletinu s njokima. Stoli je doao i bez
zapinjanja otiao. A ja sam dobro odabrao.
I nadalje sam bio previe tjeskoban da bih tijekom leta zaspao. Zato sam
itao asopis aviokompanije i kroz plastine slualice koje smo dobili u
zrakoplovu sluao glazbu. Kad smo najzad sletjeli, osjetio sam nepogreiv
osjeaj postignua: uspio sam. Glava me boljela i ukoile su mi se noge i
ruke, ali bio sam u Americi.
Vani je bilo vedro i toplije nego u Londonu. ekao sam da redatelj unaj
mi automobil. Kad je doao, ekipa je u prtljanik natrpala nau prtljagu i
brojne kutije s opremom za snimanje. Kao da gledam tetris. Nakon neko
liko pokuaja napokon su uspjeli sve ugurati. Odvezli smo se u San Diego,
u jedan hotel uz more. Iako sam bio iscrpljen, reeno mi je da sutr
162 S U SR E T S K IM O M PEEKOM

ujutro moramo rano krenuti. U svojoj hotelskoj sobi pomno sam oetkao
zube, oprao lice uobiajenim brojem zapljuskivanja (pet) i namjestio bu
dilicu za 4.30, prije nego to sam se zavukao u krevet i odmah utonuo u
dubok san.
Kad se budilica kretei oglasila, skoio sam i rukama prekrio ui. Bo
ljela me glava jer nisam bio sviknut na zvuk budilice. Prtljao sam rukom
dok nisam pronaao pravi prekida i vratio tiinu u sobu. Vani je jo bio
mrak. Prao sam zube tono dvije minute i istuirao se. Nije mi se svidjeli
to je u sobi sve drukije nego kod kue. Tu je bio vei, voda tea na mojoj
glavi, a i tekstura runika bila mi je neobina. Kad sam se obrisao, brzo san
se odjenuo; barem je moja odjea pristajala onako kako sam oekivao. Jako
strepei, polako sam iziao iz sobe i spustio se u blagovaonicu u prizemlju.
ekao sam da doe Toby, neko poznato lice, prije nego to sam sjeo za do
ruak. Pojeo sam pecivo i popio aj, a kad su i ostali dorukovali, uli smo
u automobil i odvezli se do mnotva visokih zgrada s blistavim prozorima.
Trebali smo se nai s uvenim neurologom profesorom Ramachandranom
i njegovom ekipom u Centru za prouavanje mozga.
Kad smo stigli, znanstvenici su izili pozdraviti nas. Odveli su nas u
profesorov ured hodnicima koji su blistali od jarka sunana svjetla koje je
dopiralo kroz prozore uzdu jedne strane. Ured je bio prostran, tamniji od
hodnika koji su do njega vodili, sa zidovima prekrivenima zbijenim redo
vima knjiga, masivnim stolom s plastinim maketama mozga i ratrkanim
listovima papira. Pozvan sam da sjednem, suelice profesoru i jednom
njegovu kolegi.
Kad je profesor prozborio, glas mu je odjeknuo. Zapravo, sve je na nje
mu djelovalo nekako glasno - njegove krupne okrugle oi, gusta kovrava
crna kosa i brkovi. Sjeam se da sam pomislio koliko su velike njegove
ispruene ruke. Njegovo je oduevljenje bilo oito i nekako mi pomoglo
da se smirim. Iako sam bio nervozan, u toj je nervozi bio i traak uzbu
enja.
Zamoljen sam da neto izraunam u glavi, a profesorov pomonik pro
vjerio je moje odgovore kalkulatorom. Glava me jo boljela od umora zbog
putovanja, ali sam, sreom, mogao raunati. Zatim su mi proitali niz bro
jeva i zatraili da kaem koji su od njih prosti brojevi. Sve sam pogodio.
SUSRET S KIM O M PE E K O M
163

Objasnio sam da brojeve u glavi vidim kao boje, oblike i teksture. Profesor
je djelovao zainteresirano i zadivljeno istodobno.
Za rukom me profesorov pomonik mladi po imenu Shai, ugljenocr-
ne kose i krupnih, okruglih oiju poput profesorovih, otpratio do kantine
u kampusu Centra. Shai je bio fasciniran mojim opisima vizualizacije bro
jeva i raunanjem u glavi. Poslije su me pozvali u drugu prostoriju, u kojoj
sam upoznao Eda, jo jednog lana ekipe profesora Ramachandrana. Shai
i Ed eljeli su saznati vie o mojem specifinom vizualnom doivljavanju
razliitih brojeva. Bilo mi je teko pronai rijei kojima bih ih opisao, pa
samuzeo flomaster i na bijeloj ploi poeo crtati oblike brojeva za koje su
se raspitivali. Znanstvenici su bili zapanjeni. Nisu oekivali da e moj do
ivljaj brojeva biti tako kompleksan kako se sada inilo, ni da u ga moi
prikazati s toliko pojedinosti.
Reakcija znanstvenika sve je iznenadila. Zamolili su redatelja da im
dade jo vremena za prouavanje nekih od mojih specifinih sposobnosti
i vizualnog doivljavanja brojeva. Redatelj je nazvao producenta u London
i on se suglasio.
Sutradan, s upaljenim kamerama, zamolili su me da ponovno opiem i
nacrtam razne brojeve koje sam crtao dan prije. Priao sam bijeloj ploi i
malo-pomalo prekrio je crteima i ilustracijama svoga vienja raznih broje
va i zbrojeva u svojoj glavi, do kojih sam doao s pomou svojih sinestetikih
oblika. ak su me zamolili da neke od tih brojeva prikaem plastelinom.
Zatim su pred mene stavili zaslon raunala ispunjen znamenkama bro
ja pi, a moje prste spojili s galvanskim mjeraem reakcije koe. Znanstve
nici su kradomice zamijenili estice devetkama na nasumce odabranim
mjestima u nizu i zanimalo ih je hoe li te promjene izazvati ikakvu reak
ciju koja e se oitati na mjerau. Dok sam promatrao brojke na zaslonu,
postalo mi je neugodno i esto sam izvijao lice u grimasu jer sam vidio da
su neki dijelovi krajolika brojeva razlomljeni kao da su vandalizirani. Gal
vanski mjera izmjerio je popriline fluktuacije, koje su upuivale na to da
sam imao fizioloku reakciju na promijenjene brojeve. Znanstvenici, oso
bito Shai, bili su fascinirani.
Ponekad me ljudi pitaju smeta li mi to sam pokusni kuni
znanstvenicima. Ne smeta, jer znam da im pomaem da bolje shvate )
162 SU SR E T S K IM O M PEEKOM

ujutro moramo rano krenuti. U svojoj hotelskoj sobi pomno sam oetkao
zube, oprao lice uobiajenim brojem zapljuskivanja (pet) i namjestio bu
dilicu za 4.30, prije nego to sam se zavukao u krevet i odmah utonuo u
dubok san.
Kad se budilica kretei oglasila, skoio sam i rukama prekrio ui. Bo
ljela me glava jer nisam bio sviknut na zvuk budilice. Prtljao sam rukom
dok nisam pronaao pravi prekida i vratio tiinu u sobu. Vani je jo bio
mrak. Prao sam zube tono dvije minute i istuirao se. Nije mi se svidjele
to je u sobi sve drukije nego kod kue. Tu je bio vei, voda tea na mojoj
glavi, a i tekstura runika bila mi je neobina. Kad sam se obrisao, brzo sam
se odjenuo; barem je moja odjea pristajala onako kako sam oekivao. Jako
strepei, polako sam iziao iz sobe i spustio se u blagovaonicu u prizemlju.
ekao sam da doe Toby, neko poznato lice, prije nego to sam sjeo za do
ruak. Pojeo sam pecivo i popio aj, a kad su i ostali dorukovali, uli smo
u automobil i odvezli se do mnotva visokih zgrada s blistavim prozorima.
Trebali smo se nai s uvenim neurologom profesorom Ramachandranom
i njegovom ekipom u Centru za prouavanje mozga.
Kad smo stigli, znanstvenici su izili pozdraviti nas. Odveli su nas u
profesorov ured hodnicima koji su blistali od jarka sunana svjetla koje je
dopiralo kroz prozore uzdu jedne strane. Ured je bio prostran, tamniji od
hodnika koji su do njega vodili, sa zidovima prekrivenima zbijenim redo
vima knjiga, masivnim stolom s plastinim maketama mozga i ratrkanim
listovima papira. Pozvan sam da sjednem, suelice profesoru i jednom
njegovu kolegi.
Kad je profesor prozborio, glas mu je odjeknuo. Zapravo, sve je na nje
mu djelovalo nekako glasno - njegove krupne okrugle oi, gusta kovrava
crna kosa i brkovi. Sjeam se da sam pomislio koliko su velike njegove
ispruene ruke. Njegovo je oduevljenje bilo oito i nekako mi pomoglo
da se smirim. Iako sam bio nervozan, u toj je nervozi bio i traak uzbu
enja.
Zamoljen sam da neto izraunam u glavi, a profesorov pomonik pro
vjerio je moje odgovore kalkulatorom. Glava me jo boljela od umora zbog
putovanja, ali sam, sreom, mogao raunati. Zatim su mi proitali niz bro
jeva i zatraili da kaem koji su od njih prosti brojevi. Sve sam pogodio.
SUSRET S K IM O M PE E K O M I6 3

Objasnio sam da brojeve u glavi vidim kao boje, oblike i teksture. Profesor
je djelovao zainteresirano i zadivljeno istodobno.
Za rukom me profesorov pomonik mladi po imenu Shai, ugljenocr-
ne kose i krupnih, okruglih oiju poput profesorovih, otpratio do kantine
u kampusu Centra. Shai je bio fasciniran mojim opisima vizualizacije bro
jeva i raunanjem u glavi. Poslije su me pozvali u drugu prostoriju, u kojoj
sam upoznao Eda, jo jednog lana ekipe profesora Ramachandrana. Shai
i Ed eljeli su saznati vie o mojem specifinom vizualnom doivljavanju
razliitih brojeva. Bilo mi je teko pronai rijei kojima bih ih opisao, pa
samuzeo flomaster i na bijeloj ploi poeo crtati oblike brojeva za koje su
se raspitivali. Znanstvenici su bili zapanjeni. Nisu oekivali da e moj do
ivljaj brojeva biti tako kompleksan kako se sada inilo, ni da u ga moi
prikazati s toliko pojedinosti.
Reakcija znanstvenika sve je iznenadila. Zamolili su redatelja da im
dade jo vremena za prouavanje nekih od mojih specifinih sposobnosti
ivizualnog doivljavanja brojeva. Redatelj je nazvao producenta u London
i on se suglasio.
Sutradan, s upaljenim kamerama, zamolili su me da ponovno opiem i
nacrtam razne brojeve koje sam crtao dan prije. Priao sam bijeloj ploi i
malo-pomalo prekrio je crteima i ilustracijama svoga vienja raznih broje
va i zbrojeva u svojoj glavi, do kojih sam doao s pomou svojih sinestetikih
oblika. ak su me zamolili da neke od tih brojeva prikaem plastelinom.
Zatim su pred mene stavili zaslon raunala ispunjen znamenkama bro
ja pi, a moje prste spojili s galvanskim mjeraem reakcije koe. Znanstve
nici su kradomice zamijenili estice devetkama na nasumce odabranim
mjestima u nizu i zanimalo ih je hoe li te promjene izazvati ikakvu reak
ciju koja e se oitati na mjerau. Dok sam promatrao brojke na zaslonu,
postalo mi je neugodno i esto sam izvijao lice u grimasu jer sam vidio da
su neki dijelovi krajolika brojeva razlomljeni kao da su vandalizirani. Gal
vanski mjera izmjerio je popriline fluktuacije, koje su upuivale na to da
sam imao fizioloku reakciju na promijenjene brojeve. Znanstvenici, oso
bito Shai, bili su fascinirani.
Ponekad me ljudi pitaju smeta li mi to sam pokusni kuni brojnim
znanstvenicima. Ne smeta, jer znam da im pomaem da bolje shvate ljud
164 S U SR E T S K IM O M PEEKOM

ski mozak, od ega e svi imati koristi. Za mene je ujedno zadovoljstvo

nauiti vie o sebi i nainu na koji moj um funkcionira.
Kako je moje vrijeme brzo istjecalo u ve ionako guem rasporedu
nego prije, Shai je predloio da me odveze do oblinjih litica s kojih bih
vidio more i zrane jedrilice na nebu. elio je provesti neko vrijeme si
mnom daleko od ekipe i kamera. Proetali smo liticama i on se raspitivao
o mojim osjeajima vezanim uz razliite brojeve, zapisujui biljeke u blok
koji je posebno zbog toga ponio sa sobom. Moji odgovori kao da su ga jc i
vie uzbudili. Jesi li ti svjestan da si za znanstvenike prilika koja se prua
samo jednom u ivotu? upitao je, ali ja nisam znao kako bih mu odgovoric.
Svidio mi se Shai i obeao sam da emo ostati u kontaktu, to i jesmo do
dananjega dana putem elektronikih poruka.
Naa sljedea postaja bila je Las Vegas, Nevadin grad snova i neupitno
sredite kockarskoga svijeta. Producenti emisije eljeli su pokazati neke
moje sposobnosti kroz leerniji televizijski pristup i to je sada trebalo
uiniti, ugledajui se na uveni prizor iz Kinog ovjeka.
Nisam znao to bih tono mislio o predloenoj sekvenci. Posljednje to
sam elio bilo je trivijalizirati svoje sposobnosti ili osnaiti pogreni stere
otip da su svi autisti kao lik iz Kinog ovjeka. Istodobno, shvatio sam da i
emisiji treba biti malo zabave i vizualnih sekvenci koje e biti predah iz
meu onih ozbiljnijih, znanstvenih. Uivao sam u kartanju s prijateljima,
ali nikad prije u ivotu nisam nogom kroio u kockarnicu. Znatielja j
bila dovoljna da se na to odvaim.
Vruina u Nevadi bila je nevjerojatna, kao suilo za kosu ukljueno n?
maksimum koje ti stalno pue ravno u lice. ak i u laganoj pamunoj maji
ci i kratkim hlaama tijelo mi je brzo oblio znoj dok smo ekali automobil
koji e nas odvesti do sljedeega hotela. Sreom, vonja je bila brza i svi
smo bili zahvalni na klimatiziranome hotelskom predvorju. Vonja pokraj
masivnih, dreavih zgrada bila je muno iskustvo i osjeaj olakanja mogao
se opipati.
Prizor koji nas je doekao po dolasku na hotelsku recepciju, brzo je
ublaio svako uzbuenje koje smo osjeali. Budui da je bilo iznimno teko
pronai kockarnicu voljnu dopustiti snimanje televizijskim kamerama,
producent je morao pristati na jednu u sreditu grada. Bila je mnogo manja
SUSRET S KIM O M PE E K O M
I 65

od svojih uvenih roakinja i oduevljeno je prihvatila nau zamisao, ak

nami osigurala besplatne sobe. No na prvi dojam nije bio dobar. Sag je bio
prljav, a u itavom se predvorju stalno osjeao ustajali miris. Nije pomoglo
ni to to je osoblju trebalo veoma dugo, dulje od sat vremena, da nam pri
redi sobe.
No kad smo dobili kljueve, iznenadili smo se prostranou i udobnou
soba. Kad je pala no, odveli su me do automobila i snimali u vonji uve
nom zonom Vegasa, izbijeljenom sa svih strana bljetavim svjetlima koc
karnica. vrsto sam stisnuo ruke i osjetio kako mi tijelo postaje napeto i
ukoeno, u nelagodi to sam okruen tolikim mnotvom podraaja. Sreom,
vonja nije dugo trajala. Veerali smo svi zajedno u oblinjem restoranu i
rano otili na poinak.
Sljedeeg jutra ekipa je dugo bila zaposlena postavljanjem opreme u
mirnom dijelu kockarnice sa stolovima za blackjack, a onda su doli po
mene. Upravitelj kockarnice pripremio je veliku koliinu etona koju emo
upotrijebiti za snimanje. Upoznao sam vlasnika kockarnice i djelitelja ka
rata (krupjea), koji mi je na brzinu objasnio pravila igre.
Blackjackje jedna od najpopularnijih kockarskih kartakih igara; poznat
je i kao "vingt-et-un, odnosno "dvadeset jedan ili "ajnc. Cilj je igre kod
svakog dijeljenja pogoditi hoe li karte igraa u zbroju biti vee od karata
djelitelja, ali da taj zbroj ne premai dvadeset jedan. As se broji kao jedan
ili kao jedanaest, a slike (deki, dame, kraljevi) deset.
Na poetku svakoga dijeljenja daju se poetne oklade i djelitelj svakom
igrau daje dvije karte, a dvije uzima sebi. Jednu od svoje dvije karte okre
e licem nadolje. Slika i as zovu se blackjack i rezultat je neposredna
pobjeda igraa koji ih ima. Inae djelitelj svakom igrau daje mogunost da
zatrai jo karata (takozvani hitting) ili ostane s postojeim zbrojem (to
se naziva standing ili holding). Ako igra prijee zbroj od 21 (busts),
gubi. Kad igrai odlue hoe li uzeti jo karata ili ne, djelitelj otkriva skri
venu kartu i odluuje hoe li i sam uzeti jo koju. Ako je zbroj njegovih
karata manji od sedamnaest, mora vui jo karata dok ne doe do minimal
noga ukupnog zbroja sedamnaest. Ako djelitelj prijee zbroj od 21, preostali
igrai pobjeuju.
Brojenje karata dobro je poznato u blackjacku i podrazumijeva na
166 S U SR E T S K IM O M PEEKOM

janje igraa da prati odigrane karte kako bi pokuao stei malu prednost
nad djeliteljem i poveati ulog kad je procjena dobra (na primjer kad osta
tak pila sadrava mnogo slika) ili ga smanjiti kad je procjena loa. U svome
najjednostavnijem obliku brojenje karata ukljuuje dodjeljivanje pozitiv
ne ili negativne vrijednosti svakoj karti; karte niske vrijednosti, kao to m
2 i 3, dobivaju pozitivnu vrijednost, dok su desetice negativne. Broja tada
u glavi vodi stalnu evidenciju vrijednosti kako se otvori koja karta i stalno
prilagoava ukupni zbroj, uzimajui u obzir priblian broj preostalih kai i
ta u pilu.
Brojenje karata nije lako, tako da i najvjetiji dobiju tek oko jedan pos o
tom metodom. Kockarnice esto potjeraju od stola one za koje sumnjaju
da broje karte. Na je stol upotrebljavao osam pilova, odnosno 416 karata
u igri, to je broj dovoljno velik da svaku moguu prednost brojenja svede
na najmanju mjeru.
Kockarnice su bune i odvraaju pozornost, pa je u njima teko igrati,
tako da je za mene jedan od najveih izazova bio usredotoiti se. Sjedei na
stolcu bez naslona suelice djelitelju, usredotoio sam se na pilove karata
i pozorno promatrao kako ih djelitelj jedan po jedan otvara, mijea i slae
prije poetka igre. Kamere oko mene privukle su promatrae i ubrzo ire
okruilo mnotvo.
Trebao sam igrati unutar odreenog vremena. Kockarnica je posebno
za mene rezervirala stol, pa sam bio jedini igra. Igrao sam protiv djelitelj 1
elei malo osjetiti igru, zapoeo sam s jednostavnim sudovima na teme
lju karata koje bih dobio svakim dijeljenjem: ne bih uzeo dodatnu kartu
kad bih dobio desetku i osmicu, a zatraio bih je ako bih dobio trojku i
devetku (osim ako bi djeliteljeva karta bila etvorka, petica ili estica, kad
bih ostao s ve podijeljenim kartama). Ta je tehnika poznata kao osnovna
strategija.
ak i kad se igra optimalno koristi tom osnovnom strategijom, djelitelj
ima statistiku prednost. S vremenom se moja hrpa etona sve vie sma
njivala. No moj osjeaj za karte bio je mnogo bolji nego na poetku; odluke
sam donosio bre i sve se ugodnije osjeao za stolom. Iznenada sam odluio
da u igrati instinktivno, prema tome kako doivljavam protok brojeva u
SUSRET S K IM O M P E E K O M
I6 7

glavi kao kotrljajui vizualni krajolik s vrhovima i dolinama. Kad bi moj

mentalni krajolik brojeva dosegnuo vrh, agresivnije bih podizao uloge.
Dolo je do promjene; poeo sam sve vie dobivati. Opustio sam se i
uivao u igri mnogo vie nego dotad. U kljunom trenutku dobio sam par
sedmica, a djelitelj je okrenuo desetku. Osnovna strategija zahtijeva da
uzmem jo karata. No umjesto toga odluio sam posluati instinkt i raz
dvojiti par udvostruivi prvotni ulog. Djelitelj mi je dao treu kartu, ta
koer sedmicu. Upitao sam mogu li razdvojiti tu sedmicu. Djelitelj je bio
iznenaen - to je veoma neobian potez na njegovu desetku. Karta je raz
dvojena i sada sam imao tri sedmice, utrostrueni prvotni ulog, naprama
djeliteljevoj desetki. Promatrai oko mene glasno su se snebivali. Jedan je
mukarac glasno zamijetio: Zato razdvaja sedmicu protiv desetke? Dje
litelj je nastavio dijeliti karte na svaku od moje tri sedmice - na prvoj je
zbroj bio dvadeset jedan. Zatim je podijelio karte na drugoj sedmici - ponov
no dvadeset jedan. Naposljetku i na treoj sedmici, i ponovno pobjedniki
ukupni zbroj dvadeset jedan. Tri puta zaredom dvadeset jedan u jednoj igri
protiv djelitelja. Jednim ludim potezom nadoknadio sam gubitke i pobije
dio kockarnicu.
Svejedno mi je bilo drago kad smo otili iz Las Vegasa. Bilo je prevrue,
previe ljudi, previe bljetavih svjetala. Ugodno sam se osjeao samo me
du kartama. Obuzela me enja za domom, pa sam otrao u hotel, nazvao
Neila iz svoje sobe i uvi njegov glas briznuo u pla. Neil mije rekao da mi
dobro ide i da trebam nastaviti. Bio je ponosan na mene. Tada jo nisam
smio znati da je najvanija epizoda itavoga putovanja jo uvijek preda
mnom.
Sutradan smo odletjeli u Salt Lake City, glavni grad drave Utah i dom
mormonske vjere. Vonja od hotela do javne gradske knjinice bila je krat
ka. Zdanje je bilo izvanredno: esterokatnica zakrivljenih staklenih zidova
sa 240.000 etvornih metara i vie od pola milijuna knjiga, s trgovinama
i slubama u prizemlju, galerijama za itanje na katovima i gledalitem za
tristo ljudi. Meni je, s mojom trajnom ljubavi prema knjigama i mojim
sjeanjima na godine koje sam proveo svakodnevno satima itajui u malim
lokalnim knjinicama, knjinica u Salt Lake Cityju bila kao raj.
168 SU SR E T S K IM O M PEEKOM

Golemi prostor proimalo je dnevno svjetlo i osjetio sam poznati mii

Knjinice su me oduvijek mogle smiriti. Nije bilo mnogo ljudi, tek skupine
pojedinaca koji su itali ili lutali izmeu polica i stolova. Nije bilo naglih
proloma buke, tek tiho okretanje stranica ili prisan apat izmeu prijatelji
i kolega. Nikad u ivotu nisam vidio takvu knjinicu niti sam boravio u
njoj; doista mi se inila kao zaarani dvorac iz bajke.
Zamoljen sam da sjednem na jednu klupu u prizemlju i ondje priekam,
pa sam brojio nizove knjiga i ljude koji su u tiini prolazili. Mogao sam taJ o
sjediti satima. Po mene je doao redatelj pa smo se uspeli dizalom na drugi
kat. Tu su se unedogled pruali beskonani nizovi knjiga. Priao mije jedsn
postariji mukarac i rukovao se sa mnom. Predstavio se kao Fran Peek, otac
i skrbnik svoga sina Kima.
Kim Peek je udo. Kad se rodio 1951., lijenici su njegovim roditeljimi
rekli da nikad nee hodati niti e ita nauiti i da bi ga trebali smjestiti u
neku ustanovu. Kim je roen s velikom glavom i vodenim mjehurom u
lubanji, koji mu je otetio lijevu polutku, dio mozga ukljuen u tako bitni
podruja kao to su jezik i govor. Godine 1988. neurolozi su utvrdili da Kim
nema corpus callosum, opnu koja odvaja dvije modane polutke. No Kirnje
ve sa esnaest mjeseci nauio itati i s etrnaest godina nauio sve sred
njokolsko gradivo.
Kim je tijekom godina zapamtio golemu koliinu informacija iz neko
liko desetaka predmeta, od povijesti i datuma do knjievnosti, sport 1,
zemljopisa i glazbe. Istodobno moe itati dvije stranice knjige, svaku
jednim okom, i pritom gotovo sve zapamtiti. Kim je proitao vie od 9000
knjiga i sjea se cjelokupnog sadraja svake od njih. Ujedno je nadaren u
preraunavanje iz jednoga kalendara u drugi.
Godine 1984. Kim i njegov otac upoznali su na konferenciji Udruge
retardiranih graana u Arlingtonu u Teksasu producenta i scenarista Barryji
Morrowa. Rezultat je bio film Kini ovjek. Dustin Hoffman proveo je jedan
dan s Kimom i toliko se oduevio njegovim sposobnostima da je nagovorio
Frana da svoga sina podijeli sa svijetom. Otad su Kim i njegov otac propu
tovali Ameriku uzdu i poprijeko te razgovarali s vie od milijun ljudi.
To je trebao biti trenutak koji sam dugo ekao; prvi put u ivotu upoznat
u jo jednog savanta i razgovarati s njim. Franje svom sinu rekao tko sam
SUSRET S K IM O M PE E K O M
169

i zato dolazim upoznati se s njim. Odabir javne gradske knjinice za na

susret bio je posve prirodan; i Kimu i meni knjinice su posebna mjesta,
puna mira, svjetla, prostora i reda.
Upoznavi Frana, predstavljen sam Kimu. Stajao je tik uz oca, krupni
sredovjeni mukarac kutrave, guste, prosijede kose i prodornih, radozna
lih oiju. Brzo me uhvatio za ruke i stao veoma blizu mene. Reci mu datum
svog roenja, predloio je Fran. 31. sijenja 1979 , rekao sam. ezdeset
pet godina napunit e jedne nedjelje, odgovorio je Kim. Kimnuo sam i
upitao za njegov datum roenja. 11. studenog 1951. odgovorio je. Nasmi
jeio sam se od uha do uha: Pa ti si roen u nedjelju! Kimovo se lice oza
rilo i znao sam da smo uspostavili kontakt.
Fran je imao iznenaenje za mene: Oscar koji je osvojio scenarist Ki
noga ovjeka Barry Morrow, koji ga je velikoduno dao Peekovima za njiho
ve turneje. Brino sam drao kipi objema rukama; bio je mnogo tei nego
stoje izgledao. Zamolili su me da sjednem s Franom i razgovaram 0 Kimo-
vu djetinjstvu, pa smo otili do kuta s udobnim konatim naslonjaima i
smjestili se ondje, a Kim je dobio na itanje jednu knjigu. Fran je strastve
no govorio o reakciji lijenika na probleme svoga sina: Rekli su nam da ga
smjestimo u ustanovu i zaboravimo na njega. Jedan je neurokirurg ak
ponudio lobotomizirati Kima kako bi ga bilo lake smjestiti u ustanovu.
elio sam saznati vie o Kimovu dananjem ivotu i zamolio sam Frana
da mi opie njegov tipini dan. Kim svako jutro telefonski razgovara s
majkom i svaki dan na nekoliko sati dolazi ovamo itati. Naveer idemo u
posjet jednoj svojoj vremenoj susjedi. Kim joj ita.
Upitao sam ga i za Kimove turneje. Uvijek putujemo zajedno i nikad
ne traimo nikakav novac. Posjeujemo kole, kolede i bolnice. Kim im
moe rei gotovo sve to ele znati: datume, imena, statistike podatke,
potanske brojeve, to god se sjeti. Publika mu postavlja svakojaka pitanja,
a on uvijek iznese toliko informacija, vie nego to sam i sam znao da zna.
Gotovo nikad ne zapne s odgovorom. Njegova je poruka sljedea, ne mora
biti hendikepiran da bi bio drukiji, jer svi su drukiji.
Zavrili smo razgovor, pa smo Kim i ja sami proetali oko raznih polica
u knjinici. Dok smo hodali, Kim me drao za ruku. Ti si, Damele, savant
kao i ja, uzbueno je rekao i stisnuo mi ruku. Dok smo hodali izm
170 SU SR E T S K IM O M PEEKOV

polica, zamijetio sam da Kim nakratko zastajkuje i uzima knjigu s police

prolista nekoliko stranica kao da mu je sadraj ve poznat i zatim vra
knjigu na policu. Ponekad bi glasno promrmljao neko ime ili datum. Nijed
na od tih knjiga nije bila prozna; romani kao da ga nisu zanimali. I to nam
je bilo zajedniko.
to ovdje najvie voli raditi, Kime? upitao sam ga i on me bez rije
odveo do odjeljka sa zbijenim knjigama uvezanim u crvenu kou. Bili so
to telefonski imenici svih gradova u Salt Lake Cityju. Kim je izvukao jed o
s police i smjestio se za oblinji stol. Imao je biljenicu i olovku pa je u bi
ljenicu prepisao nekoliko imena i brojeva iz imenika. Promatrao sam gni
upitao voli li brojeve; polako je kimnuo, zadubljen u svoje biljeke.
Sjeo sam pokraj Kima i sjetio se da mi je Fran rekao da Kim voli pitanja
povezana s povijesnim datumima i likovima. Povijest je jedna od omiljenih
Kimovih tema. Koje je godine Victoria postala kraljica Engleske? upitao
sam ga. 1837. odmah je odgovorio. Koliko bi godina imao Winston Chui
chill da je danas iv? 130. Na koji bi dan u tjednu ove godine pao njego?
roendan? Utorak, zadnji dan studenoga.
Pod nadzorom televizijske ekipe i Frana odvedeni smo u prizemlje knji
nice, gdje mi je Kim pokazivao police s knjigama i objanjavao kakve fc
knjige na njima nalaze. Ietali smo u jarko poslijepodnevno sunce i zastaii
Kim me ponovno drao za ruku. Stojei tik uz mene, pogledao me u oi i
rekao: Jednog e dana biti glasovit kao ja. Bio je to najvei komplimei .t
koji sam ikad dobio.
Pristao sam nai se s Kimom i Franom kasnije te veeri na objedu u
lokalnom restoranu. Kirnje priao o svom susretu s Dustinom Hoffmanoin
i Hoffmanovoj zapanjenosti Kimovim sposobnostima i srdanou. I otac
i sin naglasili su vanost daljnjega upoznavanja to veeg broja ljudi s Ki
movim sposobnostima i njegovom porukom potovanja razliitosti.
Kima i Frana poprilino smo nevoljko ostavili u Salt Lake Cityju. Svi
lanovi ekipe rekli su koliko su nauili upoznavi Kima i njegova oca. Nji
hova pria o bezuvjetnoj ljubavi, posveenosti i ustrajnosti unato svim
potekoama, sve nas je nadahnula. Meni je to iskustvo jednostavno bilo
nezaboravno. Kim me podsjetio koliki sam sretnik to unato svojim pro
blemima mogu ivjeti samostalnim ivotom kakav je njemu nemogu
SUSRET S K IM O M P E E K O M ^

ujedno sam bio radostan to sam pronaao nekoga tko voli knjige, injeni
ce i brojeve jednako kao ja.
Letei natrag u Britaniju, glavom mi se vrzmalo nekoliko misli. Kim i
ja imali smo mnogo toga zajednikoga, ali najvaniji od svega bio je osjeaj
povezanosti koji smo, vjerujem, obojica osjetila tijekom vremena to smo
ga proveli zajedno. Nai su se ivoti u mnogoemu uvelike razlikovali, a
ipak nas je povezivala ta posebna, uzviena nit. Pomogla je da se spojimo i
toga smo dana jedan drugoga podsjetili na izvanrednu vrijednost prija
teljstva. Dimulo me oduevljenje s kojim su me Kim i njegov otac primili
i s kojim su otvoreno i iskreno podijelili svoju priu. Kimov posebni dar
nije samo njegov mozak nego i njegovo srce, njegova ovjenost, njegova
sposobnost da na doista jedinstven nain utjee na ivote drugih ljudi.
Susret s Kimom Peekom bio je jedan od najsretnijih trenutaka u mojemu
ivotu.
 Reykjavik, New York, dom

Popovratku u Ujedinjeno Kraljevstvo autori emisije imali su za mene jo

jedan izazov: nauiti novi jezik za tjedan dana pred kamerama. Nekoliko
sumjeseci prouavali razne mogunosti prije nego to su se konano odlui
li za islandski - jezik sa sklanjanjem, uglavnom nepromijenjen od trina
estoga stoljea i usporediv sa staroengleskim, danas s oko 300.000 govor
nika. Navodim primjer kako biste stekli predodbu:

Mordur her maur er kallaur var gigja. Hann var sonur Sighvats
hins rauda. Hann bjo a Velli a Rangarvollum. Hann var rikur
hofdingi og malafylgjumadur mikill og svo mikill logmadur ad
engir Jjottu loglegir domar daemdir nema hann vaeri vid. Hann
atti dottur eina er Unnur het. Hun var vaen kona og kurteis og
vel ad ser og J>otti sa bestur kostur a Rangarvollum.
"Bio jednom jedan ovjek po imenu Mord, kojemu je prezime
bilo Gusla; bijae sin Sigvata Crvenoga, i ivljae u dolcu rijeke
Rang. Bio je moan vladar i veliki parniar, i tako sjajan odvjetnik
da se nijedna presuda nije smatrala zakonitom ako u njoj on
nije imao svoje prste. Imae ker jedinicu po imenu Unna. Bija
e lijepa, uljudna i darovita ena i smatrala se najboljom prilikom
u itavoj dolini rijeke Rang.
Izvadak iz Brennu-Njals Saga (Saga o Burntu Njalu), najpoznat'
je islandske sage iz trinaestoga stoljea.
174 R E Y K JA V IK , N E W Y O R K , DON

Islandski se smatra veoma zamrenim jezikom, tekim za uenje; na pri

mjer postoji ak dvanaest razliitih rijei za svaki broj od jedan do etiri,
ovisno o kontekstu reenice. Islandske imenice mogu biti mukoga, en
skog ili srednjeg roda. Pridjevi se mijenjaju prema rodu imenice koju opi
suju: Gunnar er svangur (Gunnar je snaan), ali Helga ersvdng (Helga t
snana), pri emu je Gunnar muko, a Helga ensko ime. Usto Islanani
ne posuuju rijei iz drugih jezika kao to to ine Englezi, nego smiljaju
vlastite rijei za moderne stvari: tolva za "raunalo i im i za telefon"
(prema staroislandskoj rijei koja znai nit).
U rujnu su mi urednici programa najzad otkrili koji su jezik odabra i
poslavi mi paket na kunu adresu. Paket je sadravao depni rjenik, sli
kovnicu, dvije gramatike i nekoliko novina. Iz financijskih je razloga odlu
eno da u umjesto prvotno planiranih tjedan dana na Islandu proboraviti
samo etiri dana i zato mi je materijal za uenje jezika poslan kui nekoli
ko dana prije puta. No postojala je ozbiljna potekoa: rjenik koji sam
dobio bio je veoma malen, tako da je bilo gotovo nemogue poeti deifri
rati tekstove koje su mi producenti poslali. Takoer sam bio nesretan to
u na Islandu provesti samo etiri umjesto planiranih sedam dana, jer je
vrhunac jezinoga izazova trebao biti izravni prijenos televizijskog razgo
vora u Reykjaviku, iskljuivo na islandskome. Kako bih uspjeno svladao
taj izazov, trebala mi je to vea izloenost govomome jeziku.
No kako nisam imao drugog izbora, uinio sam najbolje to sam mogai
s materijalom koji sam imao. Iz gramatika sam nauio uobiajene fraze i
rijei i vjebao tvorbu vlastitih reenica s pomou uzoraka rijei koje san
razabrao iz raznih tekstova. Uz jednu je knjigu bio priloen i nosa zvuka,
pa sam ga presluavao kako bih osjetio naglasak i izgovor, ali bilo mi je
veoma teko usredotoiti se zato to se moj mozak pri sluanju svojevoljno
ukljuuje i iskljuuje. Kad sluam neku osobu, mogu pozorno sluati jer se
posebno trudim sauvati koncentraciju tijekom itavoga razgovora, ali kad
sluam nosa zvuka, to mi je mnogo tee, moda zato to se od mene ne
zahtijeva da se toliko trudim ostati usredotoen. Zbog tih sam potekoa
na dan leta bio prilino obeshrabren.
Ponovno sam se morao oprostiti od Neila, iako sada na samo nekoliko
dana. Po mene je doao taksi i odvezao me u zranu luku, gdje me doekala
REYKJAVIK, N E W YO R K, D O M
175

televizijska ekipa. Sreom, bilo je mimo i nije bilo mnogo ljudi. Knjige sam
ponio sa sobom, ali sam se nadao da u po dolasku na Island dobiti bolji
materijal za uenje. Let nije bio dug i veinu vremena proveo sam gledaju
i kroz prozor ili itajui pripovijetke u jednoj islandskoj knjizi za djecu.
Islandje jedna od najmanjih drava na svijetu, s tek neto vie od etvrt
milijuna stanovnika. Nalazi se na Sjevernom Atlantiku, juno od arktiko
ga kruga. Smjeten na geoloki vruoj toki srednjoatlantskoga grebena,
taj je otok tektonski iznimno aktivan. Ima mnogo vulkana i gejzira, pa
geotermalna energija zagrijava domove mnogih Islanana. Postotak je
pismenosti Islanana sto, pjesnitvo i knjievnost veoma su popularni. Po
glavi stanovnika na Islandu se objavi vie knjiga i asopisa nego igdje dru
gdje na svijetu.
Po dolasku u zranu luku Keflavik odvezli smo se autobusom u najvei
islandski grad, ujedno i glavni grad, Reykjavik (s populacijom neto veom
od 110.000 stanovnika, nadimak mu je Stcersta smaborg i heimi - najvei
mali grad na svijetu).
Ljeto je bilo pri kraju, iako je vrijeme jo uvijek bilo lijepo: zrak je bio
hladan i otar, ali ne ledeno studen. S obje strane autobusa protezali su se
dugaki blistavi prozori kroz koje su se tijekom vonje vidjele velike na
kupine srebmosivih oblaka na nebu i ispod njih sumoran metalnoplavi
krajolik u daljini. Kad smo se pribliili Reykjaviku, vidio sam da dnevno
svjetlo postaje sve meke i raspruje se, pa sam sklopio oi i u sebi brojio
naislandskome: einn, tveir,prir,Jjdrir...
Uhotelu sam upoznao svoju uiteljicu islandskoga Sigridur, iako je ona
rekla da je zovem Sirry jer je tako krae. Sirry je na lokalnom sveuilitu
pouavala strane studente islandski jezik, ali je rekla da nikad nije ula da
bi netko pokuao nauiti islandski u tako kratkome roku i sumnjala je da
je to uope mogue. Sirry je u putnoj torbi donijela gomilu radnih materi
jala koje emo zajedno prouavati. Kad god bi nam se pruila prilika, otvo
rili bismo knjige i ja bih naglas itao stranice kako bi ona mogla provjerit
nioj izgovor i pomoi mi s rijeima koje ne razumijem.
esto itanje pomoglo mi je da razvijem neki intuitivan osjeaj za gr^
matiku islandskoga jezika. Jedna od stvari koje sam zamijetio 1 J
nmoge rijei kao da postaju due to se dalje u reenici pojavljuju. P
17 6 R E Y K JA V IK , N E W Y O R K , DON

mjer rije bok (knjiga) esto je dua na poetku reenice: B k in erskrifu i

a islensku ("Knjiga je napisana na islandskome), a jo dua na kraju: Eger
n y b u in n ad lesa bokina (Upravo sam proitao knjigu). Drugi je primjer
rije bor (stol): Bordid ersto rto g p u n g t (Stol je velik i teak) i Ordabokin
v a r b o rd in u (Rjenik je bio na stolu). Prostorni smjetaj rijei u reer
ci pomogao mi je da predvidim njezin vjerojatni gramatiki oblik.
Manjak vremena bio je najvei problem. Veinu kratkog vremena koje
sam imao na raspolaganju za uenje proveo sam u automobilu u vonji
izmeu nekoliko razliitih lokacija za snimanje - taj je problem dodatno
oteala injenica da Sirry ne podnosi vonju. Posjet mnogim razliitu i
mjestima ima, naravno, i svojih prednosti; Island je vizualno zadivljujue
mjesto i za mene je to bila prilika da upijem atmosferu, to ne bi bilo mo
gue u uionici ili hotelskoj sobi.
Jedan dan proveli smo u Gullfossu, to znai zlatni slap. Smjeten na
ledenjakoj rijeci Hvita, golemi bijeli slap pada trideset dva metra u uski
klanac, sedamdeset metara dubok i dva i pol kilometra dug. Gledana izbli
za, sitna kiica koja se stalno uzdie u vlagom ispunjen zrak nalikovala je
tome kako sam zamiljao broj osamdeset devet. Taj osjeaj nije bio jedin
stven. Sklonivi se od kie u oblinju malenu, tmurnu, vjetrom ibani
pilju, imao sam osjeaj da sam se uspeo u mranu prazninu broja est. ak
su me i valovite krivulje dalekih planina podsjeale na brojane nizove
Tada sam se na Islandu najvie osjeao kao kod kue.
Posjet termalnom izvoru u dolini Haukadalur pruio mi je priliku da
izbliza promotrim uvene erupcije islandskih gejzira. Rije gejzir potje
od islandskoga glagola gjosa, to znai izbiti, prokuljati. Gejziri su rijetki
fenomen - na itavome svijetu samo ih je oko tisuu. Aktivnost gejzira
uzrokuju povrinske vode koje postupno prodiru kroz procijepe i sakuplja
ju se u pukotinama. Tako zarobljenu vodu zagrijavaju okolne vulkanske
stijene na temperaturu od oko 200 Celzijevih stupnjeva, pri emu se ona
iri i silom prodire uvis i van. Na kraju se preostala voda u gejzira ponovno
ohladi na temperaturu ispod vrelita i erupcija prestane; zagrijana povr
inska voda curi natrag u spremnik i ciklus poinje iznova.
Fascinantno je promatrati erupciju gejzira. Isprva tirkizna voda pone
kljuati, zatim nastanu veliki mjehuri koji se rasprsnu povlaei uvis vra-
REYKJAVIK, N E W YO R K, D O M
177

uvodu. Sama erupcija nenadana je i snana, uz gusti, visoki stup blistave

vode visok deset i vie metara. Zrak oko gejzira proet je mirisom sumpo
ra, kao pokvarena jaja, koji, sreom, odnese vjetar.
Duga putovanja izmeu snimanja bila su veoma naporna i stanke za
obroke bile su itekako dobrodole. Dok se televizijska ekipa davila ham
burgerima i pomfritom, ja sam isprobavao tradicionalna islandska jela kao
to su kjdtsupa (janjea juha) iplokkfiskur (svojevrsni riblji ragu). Sa Sirry
samto je vie bilo mogue razgovarao iskljuivo na islandskome i zapisivao
biljeke u veliku crnu biljenicu koju sam stalno nosio sa sobom.
Vrhunac izazova bio je televizijski razgovor uivo u popularnoj infor
mativnoj emisiji Kastljos (U aritu). Prije razgovora bio sam nervozan, ali
ujedno samouvjeren, iako nisam imao pojma to e me voditelji pitati.
Gotovo etvrt sata razgovarao sam s dvojicom najavljivaa iskljuivo na
islandskome, pred publikom od stotina tisua ljudi. Bilo je sablasno iskustvo
sjediti ispred kamera i razgovarati na jeziku koji poznaje tek tjedan dana.
Jo je neobinije bilo to da sam ga posve razumio. Kad je taj tjedan proao,
nakon silnog promatranja i sluanja Islanana dok govore materinjim je
zikom, uinilo mi se da je njima tako lagan i prirodan kao da diu islandski.
Za razliku od njih, ja sam govorio sporije i tee. Objasnio sam: Eg er med
islensku asma ("Imam islandsku astmu).
Intervjuirali su me i lokalni mediji u Reykjaviku, a nastupio sam i u
glavnoj islandskoj jutarnjoj televizijskoj emisiji; i taj je razgovor voen na
islandskome. I u toj je emisiji sa mnom nastupila Sirry, koja je bila puna
pohvalnih rijei o mom napretku u tjedan dana, koliko sam uio islandski.
Sirry je takoer dala intervju na engleskome za dokumentarni film i u
njemu rekla da nikad prije nije imala uenika kao to sam ja i da ja nisam
ovjek! Bio sam joj silno zahvalan jer su mi njezina pomo i ohrabrenje
bili neproqenjivi.
Na povratku iz Reykjavika po svretku snimanja dokumentarca, imao
sampriliku razmisliti o tome koliko sam daleko dospio. Jo samo nekoli
godina prije inilo bi se nemoguim da u moi voditi tako neovisan ^ ^

letjeti i putovati po dravi golemoj kao to su Sjedinjene Amerike D ^ .

upoznavati svakojake ljude i posjeivati svakojaka mjesta te imati ovoj
no samopouzdanja da svoje najskrovitije misli i osjeaje podijel
178 R E Y K JA V IK , N E W Y O R K , DOM

jetom. I posjet Islandu bio je zapanjujui i dirljiv istodobno, i osjeao sam

se povlateno jer su me Islanani tako srdano i toplo prihvatili. Najne-
obinije je bilo upravo to da su mi one iste sposobnosti koje su me kao di
jete i adolescenta odvajale od vrnjaka i izolirale od njih, u odrasloj dobi
pomogle da se poveem s drugim ljudima i steknem nove prijatelje. 2a
mene je to bilo nevjerojatnih nekoliko mjeseci, a jo nije bilo gotovo.

Rano jednoga jutra sljedeeg proljea primio sam telefonski poziv kojii i
sam pozvan da sudjelujem u emisiji Late Show with David Letterman. Sve
je dogovoreno posredovanjem Discoveryjeva znanstvenog programa, koji
je prvi put emitirao Brainmana nekoliko tjedana prije u Sjedinjenim Ame
rikim Dravama. Reakcija na dokumentarne bila je iznimno pozitivna,
ukljuujui i potanki prikaz u New York lim esu. Iako nikad dotad nisam
vidio nijednu Lettermanovu emisiju, uo sam za nju i znao daje popularna
i dugovjena. Ekipa znanstvenog programa pristala je pokriti trokove
puta do New Yorka zbog jednodnevnog snimanja i ve mije bio organiziran
raspored. Postojala je samo jedna kvaka: morao sam odletjeti istog poslije
podneva jer je razgovor bio predvien za sutradan.
Prava je srea to Neil radi kod kue, pa mi je pomogao spakirati stvari
i odvezao me u zranu luku. Karta je za mene bila rezervirana online, pt
sam se samo morao spremiti i krenuti. Dobro je da se sve dogodilo tako
neoekivano, jer nisam imao vremena za tjeskobu, pa sam se posve usre
dotoio na rutinske stvari, kao to je istuirati se, odjenuti i spakirati torbu.
U automobilu na putu do zrane luke Neil mije nastojao pomoi da sauvam
mir govorei mi neka uivam u tom iskustvu i budem prirodan.
Sjedalo u zrakoplovu bilo je prostrano i udobno te sam najvei dio leta
spavao, to mi je itekako pomoglo. Kad smo sletjeli u zranu luku JFK,
poao sam za ostalim putnicima kroz brojne prolaze, dok nismo stigli u
dugi red za sigurnosnu provjeru i provjeru putovnica. Kad sam doao na
red, priao sam slubeniku i pruio putovnicu. Mukarac s druge strane
stakla upitao me koliko dugo kanim ostati u Americi, a ja sam odgovorio:
Dva dana. Iznenaen, rekao je: Samo dva dana? i ja sam kimnuo.
REYKJAVIK, N E W Y O R K, D O M
179

Kratko me netremice promatrao, a zatim mi vratio putovnicu i mahnuo

da proem. Kad sam uzeo svoju torbu, iziao sam iz dolaznog terminala i
vidio ovjeka koji je u ruci drao transparent s mojim imenom. Budui da
mije bilo reeno da e me u zranoj luci JFK doekati voza, priao sam mu
pa je on uzeo moju torbu i odveo me do automobila, dugakog, crnog i
veoma sjajnog. Odvezao me je do hotela u Central Park South na Manha-
ttanu i ondje iskrcao. Jo nedavno bio bih prestravljen pomilju da moram
sam ui u neki hotel i pokuati se snai meu sobama razliitih brojeva,
nastojei ne izgubiti se. Sad sam meutim ve bio navikao na hotele i to mi
nije predstavljalo problem. Uzeo sam klju, popeo se stubama u svoju sobu
i otiao na spavanje.
Sljedeeg jutra sastao sam se s Beth, predstavnicom znanstvenoga ka
nala. Njezin zadatak bio je da se pobrine da budem prikladno odjeven za
emisiju (na primjer da ne odjenem nita bijelo ni prugasto) i da se prije
snimanja osjeam to smirenije i ugodnije. Zajedno smo proetali dugakim
prometnimulicama do dvorane Ed Sullivan, radijskoga i televizijskog stu
dija smjetenog na Broadwayu 1697, domu Late Showa posljednjih dvana
est godina. Kad sam dobio propusnicu, doekalo me produkcijsko osoblje
emisije i upoznalo s rasporedom snimanja toga dana. Zamolio sam da me
provedu prostorom kako bi mi bilo ugodnije kad kasnije tog poslijepodne-
vabudem tijekom snimanja morao izii pred kamere. Nalazio se nedaleko
od prostora iza pozornice i trebao sam se samo popeti stubom do glavnog
podija, gdje u se rukovati s Davidom i sjesti. Naslonja je bio prostran i
mekan, ali je sam studio bio veoma hladan; reeno mi je da David zahtije
va sobnu temperaturu od tono petnaest Celzijevih stupnjeva. Nadao sam
se da tijekom emisije neu previe drhtati.
Imao sam dovoljno vremena za ruak u hotelu prije povratka u studio
za snimanje u 16.30. Odveli su me u malu prostoriju, iz koje sam na zalo
nu na zidu promatrao poetak emisije, prije nego to su me odveli u min
ku. Dlaice na etki za minkanje bile su meke i umirujue na mojoj koz
i osjeao sam se iznenaujue oputeno kad su me odveli i pokazali^
kamo da stanem dok ne proe promidbeni program. Zatim sam
roe David najavljuje publici i inspicijent mi je dao znak da krenem
180 R E Y K JA V IK , N E W Y O R K , DOM

iziao i rukovao se s Davidom, prije nego to sam sjeo. Samog sam sebe
podsjetio da tijekom razgovora odrim kontakt oima. Publika je bila do
voljno daleko od reflektora kojima smo bili osvijetljeni, tako da je nisam
mogao vidjeti, samo uti. Za mene je to bilo dobro jer mi je dalo osjeaj da
je David jedina osoba s kojom razgovaram. Poeo je ozbiljno, pitanjima i
mom autizmu i epileptikim napadajima u djetinjstvu, pohvalio je moje
drutvene vjetine i tada je publika zapljeskala. Od tog trenutka nisam bio
nimalo nervozan. Kad sam poeo opisivati svoj pi-rekord, David me prek;
nuo i rekao da i on oboava pitu', na to se publika nasmijala. Takoer me
upitao kojega je dana u tjednu on roen i dao mi svoj datum roenja: 12
travnja 1947. Rekao sam mu da je roen u subotu i da e ezdeset peti ro
endan proslaviti u etvrtak 2012. Publika je glasno zapljeskala. Kad je
razgovor zavrio, David se vrsto rukovao sa mnom i svi su iza pozornice
pljeskali dok sam prolazio. Beth mi je estitala i rekla da sam bio veoma
smiren i pribran na televizijskom ekranu. To mije iskustvo vie od ijednog
drugog pokazalo da sam sada doista sposoban snai se u svijetu, initi za
sebe stvari koje veina ljudi jednostavno podrazumijeva, kao to je otpu
tovati na brzinu, odsjesti sam u hotelu ili proetati prometnom ulicom bez
osjeaja nemoi zbog raznih prizora, zvukova i mirisa oko sebe. Bio sair
ushien pomilju da moj trud nije bio uzaludan, nego da me doveo do to
ke onkraj mojih najluih snova.

Dokumentarni film Brainman prvi je put prikazan u Ujedinjenom Kraljev

stvu u svibnju 2005. te je privukao rekordni broj gledatelja. Otad je prika
zan ili prodan u vie od etrdeset zemalja u itavome svijetu, od vicarske
do June Koreje. Redovito primam pisma i elektronike poruke pojedina
ca koji su ga gledali i koje je taj film ganuo ili nadahnuo, i uzbudljivo je
pomisliti da je moja pria pomogla tolikim ljudima.

U engleskom e jeziku p i kao broj pi i pie, u znaenju pita, izgovaraju se jednako, (op.
prev.)
REYKJAVIK, N E W YO R K, D O M
I8 l

I reakcija moje obitelji bila je veoma pozitivna. Otac mi je rekao da je

veoma ponosan na sve to sam uspio postii. Otkad je nakon nedavnog
pada djelomice nepokretan, ivi u posebno opremljenom prostoru u ko
jemu dobiva stalnu lijeniku skrb i potporu, nedaleko od obiteljske kue.
Neil i ja redovito ga posjeujemo u Londonu. Sa starenjem se mentalno
zdravlje mojega oca stabiliziralo i svoje je iskustvo upotrijebio u lancima
objavljenima u biltenu lokalne skupine za potporu.
Dok sam odrastao, nisam uvijek osjeao vrstu emotivnu povezanost
s roditeljima, braom i sestrama, i tada to nisam doivljavao kao odsutnost
jer oni jednostavno nisu bili dio mojega svijeta. Danas je situacija drugai
ja: svjestan sam koliko me moja obitelj voli, koliko su tijekom godina ui
nili za mene, i to sam stariji, odnos izmeu mene i moje obitelji sve je
bolji. Mislim da mi je zaljubljivanje pomoglo da se znatno pribliim svim
svojim osjeajima, ne samo onima prema Neilu nego i prema svojoj obite
lji i prijateljima, i da ih prihvatim. S majkom imam dobar odnos; redovito
razgovaramo telefonom i ja u tim razgovorima uivam. Ona i nadalje igra
veoma vanu ulogu u mome ivotu i velika mi je podrka, ohrabruje me i
potie, kao to je uvijek inila.
Veina moje brae i sestara danas su mlade odrasle osobe, jednako kao
ja. Kao dijete nisam se mnogo druio s njima, ali kao odrasli s vremenom
smo se zbliili i mnogo sam vie nauio o svakome od njih. Moj brat Lee,
koji mi je najblii po godinama, radi kao nadzornik na eljeznici i pomalo
je ovisan o raunalu. Majka se tui da sve slobodno vrijeme provodi pred
zaslonom raunala.
Moja sestra Claire na posljednjoj je godini sveuilita u Yorku, gdje stu
dira englesku knjievnost i filozofiju. Kao i mene, i nju silno zanimaju ri
jei i jezik te nakon studija eli biti nastavnica.
Steven, moj drugi brat, i nadalje treba veliku pomo obitelji zbog svoga
Aspergerova poremeaja. Pije lijekove protiv depresije, koja je uobiajeni
problem kod osoba oboljelih od poremeaja iz autistinog spektra. Jedn
kao ja, i on hoda u krug kad god o neemu duboko razmilja, u vrtu )
obitelji postoji dobro utabani krug kojim je Steven nebrojeno puta p
Stevenje gorljiv glazbenik s posebnom sklonou ianim glazba im
je nauio svirati gitaru i grku lutnju. Takoer posjeduje enciklopedijs
182 R E Y K JA V IK , N E W Y O R K , DOW

znanje o svojoj omiljenoj glazbenoj skupini Red Hot Chilli Peppers. Pone
kad se moji roditelji tue na Stevenov osjeaj za odijevanje jer voli iznimne
jarke boje (na primjer naranaste cipele) i iz tjedna u tjedan mijenja frizu-
ru. Mislim da nemaju razloga za brigu jer, po mome miljenju, Steven jo
uvijek pokuava dokuiti tko je i iskuava razliite naine kako bi se ugod
nije osjeao u svijetu oko sebe. Iz vlastitoga iskustva znam da taj proces
zna potrajati. Steven radi kao dragovoljac u lokalnoj dobrotvornoj trgovini
i trenutano je opsjednut triopima, raiima za koje se vjeruje da su naj
starija ivua ivotinjska vrsta na svijetu. Veoma je njean i osjeajan
ponosan sam na njega i optimistian glede njegove budunosti.
Tu je i moj brat Paul, koji je godinu dana mlai od Stevena i radi kac
vrtlar. On je veoma upuen u biljke: zna kad ih treba saditi, kamo ih treba
smjestiti u vrtu, kakvu zemlju koja biljka zahtijeva, koliko je sunca kojoj
biljci potrebno i tako dalje. Kad god mi zatreba neki savjet za vrt, uvijel
pitam Paula.
I blizanke su ve odrasle: Maria, deset minuta starija, nedavno je prola
sve srednjokolske ispite s odlinim ocjenama. Kao Claire, i ona je pravi
knjiki moljac i provodi mnogo vremena itajui. Natasha je upravo rodila
sina, Matthewa, pa sam prvi put postao ujak. Na komodi u kuhinji drim
neakovu fotografiju. Kad je pogledam, sjetim se uda ivota i ljubavi.
Najzad, tu su i moje najmlae sestre, Anna-Marie i Shelley. Obje su sada
aktivne, bune tinejderice. Shelly dijeli moju strast prema knjigama i
posebice voli djela Jane Austen i sestara Bronte.
Posjeti obitelji za mene su uvijek sretna iskustva. Sada sam sa svakim
od njih blii no to sam to mogao biti dok sam odrastao. Danas sam im
svima iznimno zahvalan na ljubavi koju su mi dali i nastavljaju mi davati,
Njihova podrka svakako je uvelike pripomogla svaki uspjeh koji sam u
ivotu postigao. Pri svakom posjetu unaprijed se veselim naim raspravama
o rijeima i knjigama (i esto, neizbjeno, Red Hot Chilli Peppersima) te
njihovim doivljajima, planovima i snovima za budunost. Osjeam se
istinski poaenim to sam dio njihovih ivota.

Veinu dana provodim kod kue. Kod kue sam najsmireniji, najoputeni-
ji i najsigurniji jer su svuda oko mene red i rutina. Ujutro uvijek prije tui-
REYKJAVIK, N E W YO R K , D O M
I 83

ranja operem zube. Svaki zub operem zasebno i poslije isperemusta vodom.
Kad se tuiram, upotrebljavam prirodna ulja - ajevac i jojobu - kako bi mi
koa ostala ista i meka, jer je sapun previe isuuje, pa me svrbi. Za doru
ak jedem zobenu kau; volim osjetiti teksturu zobi na jeziku. Kroz dan
pijemtopli aj s obranim mlijekom, svoje najdrae pie.
Kuham redovito, jer je to taktilni doivljaj koji mi pomae da se opu
stim. Recept je kao matematiki zadatak ili jednadba; proizvod (bio to
kola ili sloenac) zbroj je sastavnih dijelova. Sastojci u receptu u meu
sobnomsu odnosu; ako prepolovi ili udvostrui koliinu jednog sastojka,
mora se sjetiti da to isto uini i s ostalim sastojcima. Kao primjer dajem
osnovni recept za biskvit za est osoba:

6 jaja
340 g brana s kvascem
340 g maslaca
340 g eera u prahu

On se moe napisati i ovako:

6 jaja + 340 g brana s kvascem + 340 g maslaca + 340 g eera u

prahu = kola (za 6 osoba)

Da bih napravio kola za tri osobe umjesto est, promijenim jednadbu,

kola (za 3/6); to je isto kao K2, tako da prepolovim svaku koliinu u zbro-
ju (3 jaja, 170 g brana... itd.) kako bih dobio novi umnoak.
Veinu hrane koju jedemo kod kue pripravljam sluei se jednostavnim
receptima koje prikupljam iz knjiga, od obitelji i prijatelja. Peemo svoj
kruh i za sendvie pravimo vlastiti maslac od kikirikija. Ponekad napr
i zobeno mlijeko ili jogurt za uinu. Mijesimo ukusna, niskokalor
jesta za pite, koje punimo jabukama iz svog vrta. Neil od jabukku
ujabukovau. Neil mi esto pomae u kuhinji i zajedniki ra
receptu postaje mi prilika za vjebanje sposobnosti uinkovitog sudj
vanja i komuniciranja kao dijela timskog nastojanja. rajice,
U vrtu je i veliki povrtnjak u kojemu uzgajamo luk, gra
 RE Y K JA V IK , N E W Y O R K , DOM

krumpir, kelj, zelenu salatu i zainsko bilje kao to su metvica, rumarin

i kadulja. Uivam obraivati vrt zbog mira, svjeega zraka i topline sunca,
a i zato to volim oslukivati pjev ptica te promatrati kako kukci brino
gmiu oko stabala i biljaka. Vrtlarenje je dobra tjelovjeba i oputajue je,
zahtijeva strpljenje i posveenost te uz njega osjeam veu povezanost si
svijetom oko sebe.
ivot na izrazitije samodostatan nain daje snani osjeaj mira i zado
voljstva. Juha skuhana od netom ubranih, u vlastitom vrtu uzgojenih raj
ica mnogo je ukusnija od svake kupljene u trgovini. Mojim se prijateljima
uistinu sviaju poosobljene roendanske estitke koje im izraujem oc
obinoga kartona, olovkom i bojicama. Nai rauni za ivene namirnice
nisu veliki jer ja sve nae obroke planiram tjednima unaprijed i prije odlaska
u kupnju odredim budet. Otprilike treina hrane uzgojene u Ujedinjenom
Kraljevstvu zavri u smeu, djelomice zato to mnogi ljudi kupuju vie
nego to im je doista potrebno.
Neko smo vrijeme kupovali svakog tjedna u lokalnom samoposluiva
nju, kao to mnogi ine. No ja bih se ondje redovito iskljuio te postao
tjeskoban i nekomunikativan zbog veliine trgovine, velikog broja kupaca
i koliine podraaja oko sebe. Samoposluivanja su takoer esto pregrija
na, to je za mene problem jer me koa pone svrbjeti i peckati kad mi je
prevrue. Tu su i treperava fluorescentna svjetla od kojih me bole oi. Rje
enje je bio odlazak u manje, lokalne trgovine, u kojima se osjeam mnogo
ugodnije, esto su jeftinije i kupnjom u njima podravamo male poduzet
nike u zajednici.
Kad idemo u kupnju, Neil nas uvijek vozi jer ja ne znam voziti. Dvaput
sam, nakon velikog broja satova, iziao na vozaki ispit i oba sam puta pao.
Ljudima koji boluju od poremeaja iz autistinog spektra esto treba doda
tno iskustvo, vjeba i usredotoenost kad ue voziti. To je zato to uglavnom
nemamo dobre prostome vjetine koje su potrebne za vonju cestovnih
vozila. Druga je potekoa procjena ponaanja drugih sudionika u prome
tu i shvaanje da se svi vozai ne pridravaju uvijek svih prometnih pravi
la. Sreom, Neilu ne smeta to vozi za nas obojicu.
Za budunost imam nekoliko planova. Jedan je nastaviti pomagati do
brotvornim organizacijama, kao to su Nacionalno drutvo za autizam i
REYKJAVIK, N E W YO R K , D O M
I 85

Nacionalno drutvo za epilepsiju, koji su mi vani. Kad u dobrotvorne

svrhe govorim pred mnotvom ljudi, sjedim ili stojim tako da u publici
vidim Neila i zamiljam da se obraam samo njemu. Tada nisam previe
nervozan.
Takoer planiram nastaviti suraivati sa znanstvenicima i istraivaima
kako bi doznali to vie o mom mozgu i nainu na koji funkcionira. Nakon
mojega pi-rekorda i dokumentarnog filma Brainman preplavile su me mol
be znanstvenika iz itavoga svijeta koji bi me eljeli prouavati. Godine
2004. upoznao sam vodeega svjetskog strunjaka za sindrom savanta
doktora Darolda Trefferta iz Winsconsina u SAD-u. Tijekom naega susre
ta reeno mi je da zadovoljavam dijagnostike kriterije tog sindroma. Ota
da redovito sudjelujem u raznim znanstvenoistraivakim projektima. Evo
dvaju primjera nedavnih istraivanja.
Godine 2004. profesor Daniel Bor s Odjela za kognitivnu neurologiju
u Cambridgeu analizirao je moje rezultate testa brojanih nizova (takozva
ni digit span) - sposobnost procesuiranja sekvencijskih brojanih infor
macija i njihova prisjeanja tonim redoslijedom. Za svaki dio testa sjedio
sam ispred zaslona raunala na kojemu su jedan po jedan bili prikazani
sljedovi brojeva brzinom od jedne znamenke svakih pola sekunde. Nakon
svakog slijeda od mene se zahtijevalo da utipkam brojeve u raunalo. Re
kordni broj brojanog niza bio mi je dvanaest, to je dvostruko vie od
uobiajenog raspona od pet do sedam brojeva. Kad su na zaslonu raunala
bili prikazani brojevi nasuminih boja, kako bi se provjerilo utjeu li na
moju sinesteziju, uinak mi se smanjio na deset ili jedanaest brojeva. Pro
fesor Bor rekao je da nikad prije nije testirao nikoga s brojanim nizom
veim od devet i da je moj rezultat iznimno rijedak.
Neil Smith, profesor lingvistike na Sveuilitu College u Londonu, pro
veoje ljeti 2005. eksperiment koji je ispitivao kako procesuiram odreene
tipove reeninih konstrukcija. U svim je reenicama bilo ono to lingvisti
nazivaju metalingvistika negacija, pri emu negacija ne djeluje kr
rijei u reenici, nego kroz nain na koji je izraena. Na primjer re
John nije visok, on je div veini je ljudi posve razumljiva, John je
visine da se ne moe opisati jednostavno visokim. No ja sam tu
shvatio tek kad mi je brino objanjena. Eksperiment je pokaza
186 R E Y K JA V IK , N E W Y O R K , DOM

reenice smatram proturjenima i da mi je teko uspjeno ih analizirati. To

je uobiajeni problem za osobe iz autistinog spektra, i to zbog doslovnosti
procesa razmiljanja i shvaanja.
Nadam se da e moje sposobnosti u budunosti pomoi drugima na jo
jedan nain, potiui ire prihvaanje razliitih naina uenja. Vizualni
pomagala za uenje mogla bi koristiti mnogim neurotipinim uenicima,
kao i onima iz autistinog spektra. Na primjer upotreba razliitih boja za
oznaivanje rijei poput imenica, glagola ili pridjeva moe biti jednostavan
i djelotvoran uvod u gramatiku. Slino tome, u online-jezinim teajevima
koje sam napisao za svoju web-stranicu nove rijei predstavljene su slovi
ma drukije veliine, kako bi svaka rije imala jedinstven oblik. Slova koja
se rijetko pojavljuju, kao to su q, w, x i z, otisnuta su malim slovima, sred
nje uestala slova kao to su b, c, f i h otisnuta su standardnom veliinom,
a esta slova (samoglasnici i suglasnici kao to su 1, r, s i t) najvea su. Tako
je njemaka rije zerquetschen (zgnjeiti) predstavljena kao zerquetschen,
francuska rije vieux (star) kao vieux, a panjolska conozco (znam) kao
conozco.
Tenje koje imam u privatnome ivotu rijetko su jednostavne: nasta
viti se truditi u odnosu s Neilom, nastaviti vjebati komunikacijske vjeti
ne, uiti iz vlastitih pogreaka i ivjeti dan po dan. Nadam se da u se jo
vie zbliiti sa svojom obitelji i prijateljima i da e me zahvaljujui ovoj
knjizi barem malo bolje upoznati i shvatiti.

Jo se ivo sjeam iskustva koje sam doivio kao tinejder dok sam leao
na podu svoje sobe i zurio u strop. Pokuao sam u glavi zamisliti svemir,
konkretno shvatiti to je sve. U mislima sam otputovao do rubova posto
janja i pogledao preko njih, pitajui se to u ondje pronai. U tom se tre
nutku doista nisam osjeao dobro i srce mi je snano lupalo jer sam prvi
put u ivotu shvatio da razmiljanje i logika imaju granice i da nas mogu
odvesti samo do odreene toke. Ta me spoznaja preplaila i dugo mi je
trebalo da se pomirim s njom.
Mnogi se iznenade kad saznaju da sam kranin. Zamiljaju da je auti-
stinoj osobi teko ili nemogue vjerovati u Boga ili baviti se duhovnim
pitanjima. Doista je istina da mi Aspergerov poremeaj oteava suosjeanje
REYKJAVIK, N E W Y O R K , D O M
I87

ili apstraktno miljenje, ali nije me sprijeio da razmiljam 0 dubljim pita

njima koja dotiu takve stvari kao to su ivot i smrt, ljubav i odnosi. Za
pravo, mnogi autisti pronalaze korist u religiji ili duhovnosti. Naglasak
religije na ritualu na primjer pomae osobama iz autistinog spektra, koji
ma je potrebna stabilnost i postojanost. U poglavlju svoje autobiografije
naslovljene Stubite do neba: religija i vjerovanje Temple Grandin, autistina
spisateljica i profesorica veterine, opisuje svoje vienje Boga kao sile koja
uvodi red u svemir. Njezina vjerska uvjerenja potjeu iz njezina iskustva
rada u koljakoj industriji i osjeaja da u umiranju mora biti neeg svetog.
Kao i kod mnogih autista, i kod mene je vjerska aktivnost ponajvie
intelektualna, a ne drutvena ili emocionalna. Kad sam bio u srednjoj ko
li, vjeronauk me nije zanimao i nisam priznavao mogunost Boga ni da bi
vjera mogla biti blagotvorna u ljudskome ivotu. To je zato to Bog nije bio
neto to sam mogao vidjeti, uti ili osjetiti i zato to mi vjerske rasprave
koje sam proitao i uo nisu imale nikakvog smisla. Prijelomni trenutak
bio je kad sam otkrio djela G. K. Chestertona, engleskoga pisca i novinara
koji je poetkom dvadesetoga stoljea opirno pisao 0 svojim kranskim
uvjerenjima.
Chesterton je bio izvanredna osoba. U koli su ga uitelji opisivali kao
sanjara i ne na istoj razini kao ostali; kao tinejder osnovao je s prijate
ljima debatni klub, gdje su ponekad satima raspravljali 0 nekoj ideji; s bra
tomCecilom jednom je raspravljao osamnaest sati i trinaest minuta. Znao
je napamet itava poglavlja Dickensa i drugih autora i upamtio zaplete svih
10.000 romana koje je procijenio kao itatelj jednog izdavaa. Njegovi su
tajnici izvijestili da je diktirao jedan esej i istodobno rukom pisao drugi na
drugu temu. No uvijek bi se izgubio, jer kad bi se toliko zadubio u misli,
ponekad bi morao poslati brzojav supruzi da mu pomogne da se vrati kui.
Bio je opinjen svakodnevnim stvarima oko sebe i u jednom je pismu su
pruzi napisao: Mislim da ne postoji nitko tko iz stvari, takvih kakve jesu,
crpi tako strastveno zadovoljstvo kao ja. Zapanjujua vlanost vode uzb
duje me i opija. Vatrenost vatre, elinost elika, neizreciva blatnja
blata." Mogue je da je Chesterton bio na visokofunkcionirajuem kraju
autistinog spektra; ja sam itajui 0 njegovim iskustvima i ideja
kako osjetio veliku bliskost s njime.
188 R E Y K JA V IK , N E W Y O R K , DOM

itajui Chestertona kao tinejder, uspio sam intelektualno pojmiti

Boga i kranstvo. Pojam Svetog Trojstva, Boga sazdana od ivueg odnosa
ljubavi, bio je neto to sam mogao zamisliti u glavi i u emu sam pronala
zio smisao. Takoer sam oduvijek bio fasciniran idejom inkarnacije, Boga
koji se objavljuje svijetu u opipljivome, ljudskom obliku Isusa Krista. Nc
tek sam s dvadeset tri godine odluio sudjelovati u teaju u lokalnoj crkvi,
iji je cilj bila pouka o osnovama kranstva na tjednim okupljanjima.
Svakoga bih tjedna doao na to okupljanje i izmodio ostale u skupini po
stavljajui nebrojena pitanja. Nisu me zanimale molitve za vodstvo ni
sluanje tuih iskustava, nego odgovori na moja pitanja. Sreom, Chester
ton mi je na svako od njih odgovorio u svojoj knjizi. Na Boi 2002. postao
sam kranin.
Autizam mi ponekad moe oteati da shvatim to bi drugi ljudi mogli
misliti ili osjeati u odreenoj situaciji. Zbog toga se moje moralne vrijed
nosti temelje vie na idejama koje su logine, u kojima pronalazim smisao
i o kojima sam pomnije promislio nego na sposobnosti da se zamislim u
tuoj koi. Prema svakom koga sretnem ponaam se ljubazno i s poto
vanjem, jer vjerujem da je svaka osoba jedinstvena i stvorena na sliku
Boju.
Ne idem esto u crkvu jer se znam uznemiriti kad oko mene sjedi ili
stoji mnotvo ljudi. No u onim prilikama kad sam bio u crkvi otkrio sam da
je to iskustvo veoma zanimljivo i dirljivo. Arhitektura je esto kompleksna
i lijepa, i uistinu mi se svia imati mnogo prostora iznad glave dok proma
tram visoke stropove. Kao u djetinjstvu, i danas uivam u crkvenim pje
smama. Glazba mi definitivno pomae da iskusim osjeaje koji se mogu
opisati kao vjerski, na primjer osjeaj jedinstva i transcendencije. Moja je
omiljena pjesma Ave Maria. Kad god je ujem, glazba me posve obuzme.
Neke od pria koje mi se najvie sviaju one su iz Biblije, na primjer
pria o Davidu i Golijatu. Mnoge su napisane simbolinim i slikovitim je
zikom koji mogu vizualizirati i koji mi pomae da shvatim pripovijest.
Biblija je puna prekrasnih, nadahnjujuih odlomaka, ali meni je posebno
drag ovaj iz Prve poslanice Korinanima: Ljubav je strpljiva, ljubav je
dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne
trai svoje, ne razdrauje se, zaboravlja i prata zlo; ne raduje se nepravdi,
REYKJAVIK, N E W Y O R K, D O M
I 89

a raduje se istini. Sve ispriava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali je
najvea meu njima ljubav.

Kau da svatko od nas ponekad doivi trenutak savrenstva, iskustvo po-

svemanjega mira i povezanosti, kao kad gleda s vrha Eiffelova tornja ili
vidi zvijezdu repaticu visoko na nonome nebu. Ja nemam mnogo takvih
trenutaka, ali Neil kae daje to u redu jer su takvi trenuci posebni ba zato
to su tako rijetki. Posljednji takav trenutak doivio sam jednog vikenda
prolog ljeta, kod kue - esto mi se dogode kad sam kod kue - nakon
obroka koji sam pripremio i pojeo s Neilom. Sjedili smo u dnevnom borav
ku, siti i sretni. Najednom sam osjetio svojevrsni samozaborav i u tom
kratkom, blistavom trenutku sva moja tjeskoba i nespretnost kao da su
nestale. Okrenuo sam se Neilu i upitao ga je li i on osjetio isto i njegov je
odgovor bio potvrdan.
Takve trenutke zamiljam kao djelie ili krhotine rasute u ivotnome
vijeku. Kad bi ih ovjek mogao nekako sve sakupiti i zalijepiti zajedno,
dobio bi jedan savreni sat ili moda ak i savreni dan. I mislim da bi u tom
satu ili danu bio blii tajni onoga to znai biti ovjek. Bilo bi to kao da
nakratko ugleda raj.
Pogovor hrvatskom izdanju

Danielova dirljiva i nadasve zanimljiva ivotna pria koja budi nadu, vjeru
i ufanje, a nudi ljubav i iskrenost, nikoga ne moe ostaviti ravnodunim.
Knjiga emocionalno angaira itatelje, a u isto vrijeme potie na razmi
ljanje o tim neobinim osobama s neobinim, gotovo nadnaravnim spo
sobnostima. Kako je to mogue? to je to autizam? Je li autizam uope
poremeaj ili se radi o udnim osobama koje imaju posebne sposobnosti?
Ukakvoj su vezi autizam i posebne sposobnosti? to je to Aspergerov po
remeaj? Osobito je impresivno kada sama osoba s autizmom ispria svoju
ivotnu priu, svoja unutranja psihika dogaanja i opie svoje sposobno
sti, ali i nedostatke i velike potekoe na koje nailazi u svakodnevnom i
votu. To, na alost, ne moe veina osoba s autizmom, a rijetki su oni poput
Daniela koji to mogu i koji su to i uinili.
ira javnost upoznata je s autizmom nakon prikazivanja filma Kini
ovjek, a glavni junak Raymond Babbitt, osoba s autizmom i matematikim
talentom nastala prema stvarnoj osobi Kimu Peeku, postala je, za veinu
laika, prototip osobe s poremeajem iz autistinog spektra. Ipak, stvarnost
je sasvim drugaija, a autizam i veina poremeaja iz autistinog spektra
spadaju u najtee psihike poremeaje rane djeje dobi i predstavljaju te
ki hendikep za cijeli ivot. Velik broj djece ima vrlo oskudno razvijen govor
ili uope ne govori, kod veine su prisutni naglaeni ometajui simptomi
kao to su agresivno ponaanje, samoozljeivanje, strah, teki ispadi bije
sa, a 90 posto zahvaenih ima i mentalnu retardaciju. Vrlo mali broj osoba
192 PO GO VOR H RV A TSKO M IZDANJU

posjeduje ovako neobine posebne matematike sposobnosti, sposobnosti

pamenja ili likovne i glazbene sposobnosti. Aspergerov poremeaj jedan
je od poremeaja iz autistinog spektra u kojem govor i inteligencija nisu
oteeni, a osoba ima potekoa u socijalizaciji i razumijevanju socijalnih
odnosa. Talenti se mogu pojaviti u osoba s Aspergerovim sindromom, ali i
u osoba koje su mentalno retardirane.
Autizam, poremeaj rane djeje dobi, koji je prije 65 godina opisao ame
riki djeji psihijatar Leo Kanner, ostao je enigma i do danas. To su udn;
djeca, lijepa izgleda i neobina ponaanja, koja su zaokupljena vlastitom
nematovitom ponavljajuom igrom, djeca koja ne gledaju sugovornika u
oi, koja se ne obaziru na dogaaje i osobe oko sebe, djeca koja ne govore,
izbjegavaju govor i teko razumiju tui govor, ne razumiju uzroke i poslje
dice zbivanja oko sebe, opiru se promjenama rutine, imaju strah od svega
novoga i povremeno imaju napadaje bijesa, osobito u za njih neugodnim
situacijama, koje nisu razumljive drugima. Nelagodu prilikom promjene
rutine Daniel je osjetio ve kao trogodinjak kada ga je otac pokuao iz
vrtia povesti kui drugim putem od uobiajenoga, a on je plakao kao da
mu se dogaa neto jako strano. Autizam ili poremeaji iz autistinog
spektra, kako se danas u strunoj literaturi nazivaju, najee nisu nalik
na onaj Daniela Tammeta i Raymonda Babbitta. Autizam je teak pore
meaj, zapravo najtei razvojni poremeaj rane djeje dobi, u kojem su
zahvaena tri podruja: podruje socijalizacije, podruje komunikacije i
podruje motorike. Djeca s poremeajem iz autistinog spektra ne mogu
ostvariti socijalizaciju primjerenu dobi, imaju zastoj u razvoju govora ili je
govor u potpunosti odsutan, pokazuju ograniene, ali i neobine interese
te ponavljajue motorike (besmislene) radnje (stereotipije). Talenti se
javljaju u malog broja djece, kao i epilepsija, koja je prisutna u oko 30 posto
sluajeva.
to je uzrok poremeaja iz autistinog spektra? to uzrokuje takvo
neobino ponaanje osobe? Kako se lijei i moe li se uope izlijeiti? Kakva
je prognoza? Sve su to pitanja na koja do danas nemamo cjelovite odgo
vore.
Autistini poremeaj (infantilni autizam, autistini sindrom, autizam,
poremeaji iz autistinog spektra) pervazivni je razvojni poremeaj koji
POGOVOR HRVATSKOM IZ D A N JU
193

poinje u prve tri godine ivota i traje cijeli ivot. Osnovni simptomi po
remeaja jesu nedostatak emocionalnih odgovora prema osobama i pred
metima iz okoline (nedostatak socijalne interakcije), nedostatak verbalne
i neverbalne komunikacije, osobito poremeaj u razvoju govora, bizarnosti
u ponaanju, stereotipije i ogranieni interesi. Osobe u odrasloj dobi vei
nom nisu samostalne, ve im je pomo potrebna cijeli ivot.
Godine 1943. ameriki djeji psihijatar Leo Kanner (John Hopkins Me
dical Centar - Baltimore) prvi je opisao sindrom te je iz vee skupine djece
sa psihikim poremeajima izdvojio jedanaestero koja su izgledala tjelesno
zdrava, ali su pokazivala specifine simptome od kojih je dominirao pore
meaj govora, komunikacije i ponaanja i koja su se po iskazanim sim
ptomima razlikovala od drugih psihikih poremeaja rane djeje dobi.
Kanner je poremeaj nazvao infantilnim autizmom zbog simptoma i dobi
u kojoj se pojavljuje (infantilni zbog pojavljivanja u ranom djetinjstvu, u
prve tri godine ivota, a autizam zbog dominantnih simptoma poremea
ja komunikacije - gr. authos, sam). Izrazito lijep izgled te djece zavaravao
je strunjake dugi niz godina te su smatrali da je rije o vrlo inteligentnoj
djeci koja zbog emocionalnih razloga odbijaju kontakte s okolinom. I Ka
nner je drao da je poremeaj uzrokovan psihogeno, tj. da uzroci lee u
emocionalno hladnim roditeljima, osobito majkama. Ipak, brojnim istra
ivanjima i praenjem te djece dokazano je da je 90 posto njih mentalno
retardirano, a da manji broj djece ima normalnu inteligenciju. Talenti se
mogu javiti i u jednih i u drugih. Daljnjim praenjem prvih jedanaestero
opisane djece s autizmom u troje se pojavila i epilepsija, dakle bilo je jasno
da se radi 0 modanom, a ne emocionalnom poremeaju. Gotovo istodobno,
ne znajui za Kannera, slian poremeaj opisao je austrijski djeji psihijatar
Hans Asperger. Taj poremeaj postao je poznat iroj javnosti tek devedese
tih godina, kada je njegov opis preveden na engleski jezik i po njemu dobio
ime. Osobe s Aspergerovim poremeajem normalne su inteligencije, ured
no razvijena govora i imaju poremeaj razumijevanja socijalnih situacija
te slabije razvijene motorike sposobnosti (nespretni su). Neki od njih
imaju razvijene posebne sposobnosti poput DanielaTammeta.
Je li Aspergerov sindrom posebni oblik autizma ili su to odvojeni pore
meaji koji se mogu svrstati u isti kontinuum koji engleska psihijatrica
194 PO GO V OR H RV A TSKO M IZDANJU

Loma Wing, i sama majka autistine djevojke, naziva autistini spektar,

teko je rei. Uzroci poremeaja do danas nisu poznati. Izvjesno je da se
uestalije pojavljuje unutar nekih obitelji, to ukazuje na genetsku kom
ponentu uzroka, to je opisano i u knjizi. Naime Danielov brat Steven, po
zanimanju glazbenik, takoer ima Aspergerov poremeaj, depresivan je i
zbog toga uzima lijekove. Prvi su pokazatelji poremeaja interesi koji so
razlikuju od interesa vrnjaka, manjkavost neverbalne komunikacije, ne
obian nain kontakta oi u oi, nezainteresiranost za drutvo vrnjaka
fascinacija odreenim uskim podrujem interesa.
Ranije se govorilo o dvjema velikim skupinama uzroka poremeaja:
psiholokim i organskim. Psiholoke teorije, koje su u poetku dominirale,
osobito zbog Kannerove teze da je autizam uzrokovan nenormalnim psi
hikim interakcijama unutar obitelji, poglavito hladnim i odbojnim dra
njem majke prema djetetu, danas su sasvim odbaene. Normalan izgled
djece, kao i injenica da je dijete esto u prvoj godini naizgled urednog
razvoja i ponaanja, podupirale su miljenje o psiholokim uzrocima. Or
ganske teorije pretpostavljaju da je posrijedi modani, neuroloki pore
meaj koji uzrokuje razvojni hendikep sa specifinim simptomima. Pojava
epilepsije to potvruje, kao i nalazi sofisticiranih genetskih i radiolokih
pretraga. Danas je sasvim izvjesno da je autizam multikauzalno uzrokovan
te da razliiti neuroloki imbenici mogu uzrokovati kliniku sliku auti
zma.
Potekoe osobe s autizmom mogu se opisati kao nesposobnost shva
anja psihikog stanja drugih osoba, iz ega nastaju potekoe socijalnog
funkcioniranja. Osoba s poremeajem iz autistinog spektra (a tu spada i
Aspergerov poremeaj) ne moe procesuirati vanjske poruke, uspjeno ih
shvatiti i povezati, zbog ega se usredotouje na (nevane) detalje, a ne na
cjelinu. Usredotoenje na detalje i jedno podruje interesa moe dovesti
do razvijanja posebnih sposobnosti u tom podruju. U stvarnosti se to ri
jetko dogaa.
Potekoe u percepciji i drugaije percipiranje (sinestezija) nego u ve
ine drugih, koje se u Daniela javilo nakon prvog epileptikog napadaja,
esta su pojava u osoba s autizmom. Veina ne moe opisati svoje osjeaje,
ali se esto vidi da dijete s autizmom zatvara oi kod jake buke ili ui pri
POGOVOR HRVATSKOM IZ D A N JU 195

treptavom svjetlu. Dijete takoer ima potekoa u oblaenju nove odjee

i smeta mu kad ga druga osoba dodiruje, pa esto zbog toga negoduje na
neprimjeren i okolini udan nain.
Danielova pria sretna je pria, za razliku od tisua drugih nesretnih.
Iz nje smo puno nauili, saznali da postoje osobe koje su drugaije, koje
drugaije percipiraju, no emocionalno su tople, dobronamjerne, ele se
uklopiti u drutvo, ali esto ne mogu jer su neshvaene i socijalno izolira
ne. Danielova pria napisana je uime onih koji to ne mogu, a ele isto to i
Daniel. Na nama je da je uvaimo, bolje upoznamo autizam, prihvatimo
osobe s autizmom i pomognemo im!

dr. sc. Zorana Buja Petkovi

Nakladnik Fraktura, Zaprei
Za nakladnika Sibila Serdarevi
Glavni urednik Seid Serdarevi
Urednica Ana Grbac
Lektura i korektura M argareta M edjurean
Grafika urednica M aja Glui
Dizajn i prijelom Fraktura
Fotografija na naslovnici presse-bild-poss / Alamy
Tisak Denona, Zagreb
G odina izdanja 2009., travanj (prvo izdanje)
ISBN 978-953-266-088-3
Biblioteka Platform a, knjiga 2

w w w .fraktura.h rffaktu ra@ ffaktu ra.h r

T :+385 1 335 78 63 F :+385 1 335 83 20
Daniel Tammet roen je 1979. u Londonu,
kao prvo dijete u mnogobrojnoj radnikoj
obitelji. Autist od roenja, u djetinjstvu se
suoava s mnotvom tekoa, no zarana
pokazuje i izniman dar za matematiku i
jezike. Godine 2004. postavio je europsk:
rekord u navoenju matematike konstan
te broja pi, a iste je godine o njemu sni
mljen i dokumentarni film Brainman, ko
ji je prikazan u etrdeset zemalja. Svoji
prvu knjigu Roen jednog plavog dana, ko
ja govori 0 njegovu ivotu izmeu autizmi
i genijalnosti, objavio je 2006, Njezin gaje
uspjeh potaknuo da pokrene internetski
tvrtku za uenje stranih jezika 0 ptimnen
i pone osmiljavati vlastiti jezik - manti
U sijenju 2009. objavljena mu je i drugi
knjiga Embracing the Wide Sky: A Tou
Across the Horizons o f the Mind.
 Knjiga Roen jednog plavog dana Daniela Tammeta intrigantna je
ispovijest osobe koja se morala suoiti s brojnim izazovima kako
bi postala samostalna i sretna. Taj iznimno daroviti autist vizualno
i osjeajno doivljava brojeve i rijei te zahvaljujui tome s lakoom
obavlja razliite matematike operacije i moe nauiti potpuno
nepoznat jezik u svega tjedan dana. Njegova su ga dostignua
potaknula da napie ovu knjigu i vlastitim primjerom pokae kako
osobe s poremeajima iz autistinoga spektra mogu ivjeti sretnim
i produktivnim ivotom, to je nadahnulo mnoge. Roen jednog
plavog dana knjiga je koja je znanstvenicima s brojnih podruja
omoguila da proniknu u svijet autista, priblie se Kinom ovjeku
i pomognu mu.

Otkad znam za sebe, brojeve doivljavam vizualno, sinestetiki.

Brojevi su moj prvi jezik, jezik na kojemu esto razmiljam i
osjeam. Ponekad mije teko shvatiti osjeaje ili znati kako reagirati
na njih, pa zato esto traim pomo od brojeva. Ako mi neki prijatelj
kae da je tuan ili potiten, zamislim se kako sjedim u mranoj
upljini broja est kako bih i sam osjetio isti osjeaj i shvatio ga. Ako
u novinskom lanku proitam da je neku osobu neto prestrailo,
zamiljam se kako stojim pokraj broja devet. Kad god netko opisuje
obilazak nekog lijepog mjesta, sjetim se svojih krajolika brojeva i
kolikom me sreom ispunjaju. Time mi brojevi doista pomau da
to bolje shvatim druge ljude.

ISBN 978-953266088-3

9789532660883
ww w.fraktura.hr Biblioteka Platforma