KNJIEVNO DJELO -/- KNJIEVNI TEKST djelo i tekst nije jedno te isto; knjievno djelo je gotov proizvod,

krajnji rezultat stvaralakih operacija jednog autora koji ima vlast nad njim i koji ga zauvijek vee uz svoje ime, dok,
nasuprot tome, knjievni tekst je dinamiki proces, jezino zbivanje koje se odvija u slijedu u kojem se niu jezini
znakovi (rijei i reenice teksta), a opet koje se ispunjava u itanju kao aktivnosti u kojoj ti znakovi dobivaju svoju
konanu aktualizaciju. italac ih postepeno prima, definira i povezuje u jednu cjelinu koja se i naziva tekst.
STRUKTURA usmjerenost na cjelinu i na odnose koji u toj cjelini vladaju; u irem smislu sastoji se od forme i
sadraja.
FORMA neto to je na neki nain oblikovano, organizirano i ureeno; u teoriji knjievnosti izjednaava se
ponekad s anrovskim karakteristikama knjievnoga djela (epska forma, dramska forma, romaneskna forma), a
ponekad se tie raznih pjesnikih oblika (oda, elegija, ditiramb, himna, sonet i slino).
SADRAJ odnosi koji su uspostavljeni meu elementima koji ine njegovu cjelinu.
JEZINI ZNAK predstavlja jedinstvo dvije razliite stvari: jednoga pojma i skupa glasova kojim se u danoj
jezinoj zajednici taj pojam oznaava.
EUFONIJA gr. milozvuje, ugodan glas; predstavlja zvukovni sklad koji je znak jednog stiliziranoga pjesnikog
govora. Primjer: Zazvoni. Zaume. Zaute.
GLASOVNE FIGURE
figure glasovnog ponavljanja
a) ASONANCA ponavljanje istih samoglasnika
b) ALITERACIJA ponavljanje istih suglasnika
c) KONSONANCA ponavljanje suglasnika na poetku rijei u duem govornom nizu
d) HOMOJOTELEUTA slaganje rijei slinog zavretka na kraju uzastopnih reenica ili stihova
Primjer: U slutnji, u enji daljine, daljine.
e) HOMOJOPTOTA slaganje rijei u istom gramatikom obliku i s istim gram. nastavkom na
kraju uzastopnih stihova. Primjer: zvonovi kroanja zvona vezanih kroanja
f) HOMOJOARKTOTA podudaranje poetnih slogova uzastopnih rijei. Primjer: A kad pue
puka Jovanova.
g) ANAFORA ponavljanje istih glasova, rijei ili sklopova na poetku stiha.
Primjer: Lisje uti po drvu. Lisje uto vee pada
h) EPIFORA ponavljanje istih glasova, rijei i sklopova na kraju stiha.
Primjer: Vedro nebo onda nada mnome. Brdo travno ovdje poda mnome
i) SIMPLOKA ujedinjenje anafore i epifore
j) OPKORAENJE prenoenje dijelova reenice iz jednog stiha u drugi
k) RIMA glasovno podudaranje na kraju dva ili vie stiha. Vrste: parna (aabb), obgrljena (abba),
isprekidana (abcb), nagomilana (aaaa), ukrtena (abab).
l) REFREN dio stiha, stih ili cijelu strofu koja se redovno ponavlja na odreenim mjestima u
pjesmi po pravilnom ili nepravilnom rasporedu.
m) ANTANAKLASA upotreba jedne rijei u dva smisla (Gde prolee ovo prolee?)
n) PAREGMENON povezivanje rijei istoga korijena (Zvoni zvono. Bol boluje. udom uditi.)
ostale figure
o) ONOMATOPEJA imitiranje zvuka iz prirode glasovima jezika
figure konstrukcije
a) APOSTROFA digresija u govoru koja nastaje kada se govornik nekome direktno obrati. (O,
ruo moja crvena!)
b) DIJALOGIZAM uvoenje u govor pretpostavljene tue izreene rijei (u raspravama)
c) EKSKLAMACIJA prekidanje govora usklikom (O, due!)
d) INTEROGACIJA prekidanje govora pitanjem (Moda to dusi zemlji govore?)
e) RETORIKO PITANJE podrazumijeva pitanje koje i samo oekuje odgovor
f) ASINDETON nizanje rijei ili grupa rijei bez veznika (Topovi, bombe, torpeda,)
g) POLISINDETON poveanje broja sastavnih veznika (I vidjeti, i uti, i osjetiti)
h) IZOKOLIJA dvije ili vie uzastopnih reenica iste duine i strukture (npr. dva deseterca)
i) HIPERBATON i INVERZIJA odstupanje od normalnoga reda rijei; obrtanje reda dijelova
reenice (Za junako pitaju se zdravlje.)
j) ELIPSA izostavljanje dijelova reenice svoenjem na najosnovnije (Kia!)
figure znaenja (tropi)
a) METAFORA skraena usporedba
b) METONIMIJA svoenje predmeta na pojmovno blizak pojam (itam Andria.)
c) SINEGDOHA noge alatove-ruke; dio predstavlja cjelinu, a jedinka vrstu ili obrnuto
d) IRONIJA obrat u situaciji koji je suprotan od oekivanog (To ti je ba pametno!)
e) ALEGORIJA preneseno znaenje
f) EPITET ukrasni pridjev uz imenicu
 g) HIPERBOLA preuveliavanje (ekao sam ga sto godina.)
h) LITOTA isticanje neega negiranjem suprotnoga (Ne mrzim je, umjesto Volim je.)
i) OKSIMORON spajanje dvaju nespojivih pojma (Mokro sunce. Javna tajna. Pametan glupan.)
j) PERSONIFIKACIJA - neivim biima davanje osobine ivih
RITAM kvaliteta nekog zbivanja koji nastaje vie ili manje ravnomjernim ponavljanjem pojavama u odreenim
vremenskim razmacima
INTONACIJA podrazumijeva promjene u visini tona u izgovaranju rijei, grupa rijei i reenice. Moe biti silazna,
uzlazna i ravna.
INTENZITET podrazumijeva jainu izgovora pojedine rijei ili grupe rijei u reenici i obino se podudara s
naglaskom ili akcentom.
PAUZA akustika praznina koja razdvaja skupine glasova
STIH - Stih je ritmika, zvukovna, sintaktika i znaenjska cjelina. Definira se kao redak u metrikoj kompoziciji,
npr. pjesmi. Vie stihova ini kiticu ili strofu.
A) VEZANI ima rimu
B) SLOBODNI nema rimu
STIHOVSKE STOPE U VERSIFIKACIJI
a) dvoslone stope pirih/dibrah (UU), trohej/horej (-U), jamb (U-), spondej (--)
b) troslone stope daktil (-UU), amfibrah (U-U), anapest (UU-), aribrah (---)
Najvaniji stihovi: trohejski dimetar, jampski dimetar, trimetar (stih od 3 stope), tetrametar, pentametar, heksametar.
Najvanije strofe: elegijski distih, alkejska strofa, tristih, katren, kvinta, sesta, setima, otava, nona, decima.