Sinia Glavaevi

Matica hrvatska
Posebna izdanja
PRIE IZ VUKOVARA
Urednik
Mladen Kuec

Fotografije
Drago Havranek
Miodrag Lianin
James Mason
Vanja Radau
Marija Rakamari

Izvori fotografija
Majda Glavaevi
Klub Vukovaraca
Globus
Veernji list
Times

MATICA HRVATSKA
ZAGREB, 1992.
4
 R I J E PRVA

Rat je doista neto najstranije i najpogubnije

za ovjeanstvo. Jo do juer mnoge geste, po-
jedine rijei i znakovlja kojima smo se oholo
koristili, sada, u vrtlogu smrti, postali su jasniji.
Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na
svijetu, jer se svaka rije moe gotovo isti tren
ogledati u srcu.
Vie vam se u Vukovaru ne moe dogoditi
da vam netko poeli dobar dan, a da to i ne
osjea. Kada vas pitaju za zdravlje, ne misle na
prehladu, reumu ili to slino. Oni zapravo mi-
sle o vaem ivotu i ranama koje ste mogli dobiti
ak i kada disciplinirano sjedite u podrumu.
Mogli ste ih dobiti i pomaui nekome na ulici.
Geler, rapnel, kuglica, bri su od vaih misli i
prekinut e grubo ak i najljepi djetinji san,
kao onom estomjesenom djetetu u majinom
zagrljaju. Unitit e i ono malo trenutaka koje
svi ratom zahvaeni otmu da bi makar u mati
bili s dragim ljudima.
Vjerujte, rat je najvea ovjekova niskost
koju je u svojoj raskalaenosti smislio, valjda
zato da bi poslije svega i u saaljenju mogac
iznova prljati.
7
 ini mi se, jedan sam od malobrojnih sret-
nika koji je svoju misao uspio zabiljeiti u traga-
nju za izgubljenim, ili jo ne steenim, svejedno.
I uvijek, piui, negdje u dnu svojih misli, a
ponekad i pred ivom slikom krvi, smrti i raza-
ranja, nisam zaboravljao borce, hrvatske brani-
telje koji nisu imali sree, koji nisu doekali
svoje misli, a kamoli svoje obitelji i svoje ljubavi.
Umjesto njih primite i moju prvu rije, rije
istine i ljubavi.

8
 PRIA O MARIJI

Dok sam s prijateljima trao po parkovima svo-

jega djetinjstva, ljutio sam se to neki vrijeaju
stabla ispisujui imena po njima. Imena sam
zatjecao i po akim klupama, nalazio ih skri-
vena u izguvanim papirima, na zidovima. to
ljude tjera da araju, pitao sam se. To je bio
najdrai dio trenutka koji je trebalo ukrasti za-
boravu. I u pjesmama je tako svatko nosio neko
ime, Mariju ili neto drugo. I, ako ti ime ne upie
ve na drvo, upie ga negdje na koje skrovitije
mjesto i kada mu je najtee u ivotu, pa makar
to bilo i za dvadeset i za pedeset godina, sjeti
ga se i olaka brigu ili bol. Ili strah.
A Marija je moda tek elja, nestvaran lik,
mata. Marija je skriveni put u san. Ona je po-
jam nadi da e sutra biti kao juer. I premda
smo svi svjesni da se to nee dogoditi, opet nam
je Marija potrebna, ako ne za ljepi ivot, onda
za bolju, i ljepu i mirniju smrt.
Marija je jedina koja e zaustaviti vrijeme
kada se umorite, ona e jedina smoi snage da
shvati vau greku, jedina e razumjeti ono to
nitko ne razumije, vratit e vaem dostojanstvu
11
sigurnost. Marija je potrebna i, ako jo niste
stigli, potraite je.
Lako ete je prepoznati. Ona je najljepa i
najbolja, ona je sve to niste, a htjeli biste, i sve
to jeste, i drago vam je zbog toga. Od svega to
vam treba, Marija je svakako najvanija.
12 <
PRIA O GRADU
Odustajem od svih traenja pravde, istine, odu-
stajem od pokuaja da ideale podredim vlasti-
tom ivotu, odustajem od svega to sam jo
juer smatrao nunim za nekakav dobar po-
etak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i
od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko e ostati
ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj
strah? Kome ostaviti grad? Tko e mi ga uvati
dok mene ne bude, dok se budem traio po
smetitima ljudskih dua, dok budem onako
sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vru-
ici, dok moje oi budu rasle pred osobnim
porazom?
Tko e uvati moj grad, moje prijatelje, tko
e Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema lea jaih od mojih i vaih, i zato, ako
vam nije teko, ako je u vama ostalo jo mlade-
nakog aputanja, pridruite se. Netko je dirao
moje parkove, klupe na kojima su jo urezana
vaa imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali,
i primili prvi poljubac - netko je jednostavno
sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim ra-
dostima, nema kina u kojem ste gledali najtuni-
13
ji film, vaa je prolost jednostavno razorena i
sada nemate nita. Morate iznova graditi. Prvo
svoju prolost, traiti svoje korijenje, zatim svo-
ju sadanjost, a onda, ako vam ostane snage,
uloite je u budunost. I nemojte biti sami u
budunosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve
vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik
ne nae. Grad - to ste vi.

1 4 -
 PRIA O LJUBAVI

Vrijeme u kojem ivimo toliko je nezahvalno da

ovjek poeli da se nije ni rodio, ili bolje da se
rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo
zato to u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi
za sve. Uzalud velike kue, skupi automobili,
zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Par-
tenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi,
sve je to izmaglica pravog ivota. ovjek se
oputa u narkotinim prevarama, vjeto izmi-
ljenim tajnim ivotnim putovima i, kada jednom
bude kasno, kada zatvorenih oiju pred vlasti-
tim promaajima doeka zrelu ivotnu dob, od-
jednom shvati da je prekasno za novi poetak.
Kraj je tu, moda ve proviruje iza prvog ugla.
Nema naina da ukradete godine, ukradete
sreu - ako ljubavi nema. Moe vam se priiniti
sunce i radost, moete pomisliti daje va uspjeh
potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao
sam mnoge koji i praznih depova uspravno
hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju
mnogo je vea. Jer oni imaju grad. Imaju prijate-
lje. Imaju duu. Nisu imali novac za Zagreb, Be,
Prag. Njihov je novac ostao u aama ispijeni
s prijateljima s kojima su poslije ekali svanua

17
na hrvatskim barikadama. Nekima je to ekanje
bilo predugo pa smo ostali bez njih. Ali mi sve
dobro znamo gdje su. Ako nam ivot omogui
da naa ljubav ovlada nama, kao to je njihova
ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, moda
moemo oekivati da i mi umremo sretni.
18
PRIA O VREMENU
ovjeku nita nije tako teko kao ekati vrijeme
- svojih pet minuta. Jer stalno vam se ini da
je to vrijeme dolo evo ba sad i, ako priliku
sada ne iskoristite, poslije ete se kajati cijeli
ivot.
Vrijeme je na visokoj cijeni, ono se plaa,
ono se uva kao dragulj, vremenu se ovjek divi
jer ga vrijeme vremenom satire. I, ako je to
istina, onda je vrijeme zapravo gospodar cijelo-
me svijetu. Onome tko nema vremena i za koga
vrijeme ne radi, ne pie se dobro. Taj je siro-
mah, tome je odzvonilo. Ne kae se uzalud sve
u svoje vrijeme.
Vrijeme je neumorno. Ono usprkos svojim
godinama uvijek koraa istim tempom; kao i-
votni usud opominje nae pakosti, pecka sitne
ljudske prljavtine, povremeno ak doe neko
udno, teko vrijeme za sve nas. To se obino
dogodi kada se u svijetu nataloi previe zla, pa
obina ljudska dobrota bude manja od vijeka,
tuga vea od svake radosti, a ljudima ovlada
neko ludilo. Tada vrijeme ini svoje. Ono sudi
i presudi. A oni koji ostanu kao svjedoci tog
vremena, jo dugo opominju sve koji dolaze.
19
Ispoetka je njihov glas jak, a poslije tii, napos-
ljetku kao da i nije vie vano. A vano je, jer
ovjek neprestano pravi istu greku, rui ono
to je s vremenom nastalo.
Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih
nas, naih lijepih i onih drugih, tekih trenutaka
koje poslije cijeli ivot pokuavamo zaboraviti,
ali nam ne uspijeva.
Nitko ne zna to e mu vrijeme donijeti. A
ono svakome daje po zasluzi. I moemo se ljutiti
koliko nas volja, moemo nalaziti tisue razloga
koji su trebali utjecati na drukiju nau sudbinu,
moemo cijelom svijetu do bola vikati svakojake
prostote, vrijeme e opet neumoljivo presuditi
u svoju korist.
2 0 *
PRIA O NEPRIJATELJIMA
ivot je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to
kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li
ikad pomiljali zato je lake stei neprijatelja
negoli prijatelja. Cijeli sam ivot elio biti okru-
en dobrim, vrijednim ljudima, koje svi potuju
i vole. Srea je bila na mojoj strani, barem do
sada. Ostao sam u ruevinama Vukovara, ali s
ljudima uzdignuta ela. Mnoge od njih nisam ni
poznavao. Mnogi od njih jo juer nisu bili ni
svjesni svoje snage. Vjerujte, najljepe to vam
se sada u Vukovaru moe dogoditi jest da ue-
te u prostoriju punu ljudi i sa svima se poz-
dravite.
esto i ne znate, ali dogaa se da vai poz-
dravi, vae iskrene i dobre elje, ostanu u sjeni
neije mrnje. Jedino to moete jest upitati se
jeste li ba vi to zasluili. To, dodue, nee sma-
njiti nastalo neprijateljstvo, ali e vam umanjiti
tugu, a moe se ak dogoditi da se mrnja za-
nese u svojoj jarosti, pa da samu sebe pretvori
u prah, u nita. A moe se dogoditi da mrak
zadavi svaku runu misao.
21
 Ali to se moe dogoditi tek ako je u svijetu
ostalo makar malo ljubavi.
Zato, ako je u vama ima, ne tedite je. Po-
dijelite, dajte djeli svoje ljubavi prvome do sebe
i bit e manje neprijatelja. Za poetak dovoljno
je i to.

2 2
 PRIA ZA RODITELJE

Najljepe je imati djecu, jer djeca su budunost,

ona su nada u bolje sutra, vjera da e ono to
slijedi zatititi starost. Kad ovjek ima djecu,
onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, opet
vam ostaju vaa djeca.
Sve to pak poveava vau odgovornost jer,
ako elite bolju budunost, onda morate svim
silama nastojati da tome i sami pridonesete.
Nauiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih
upozorite da njihova htijenja ne budu vea od
nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ni-
ija djetinjstva, i niije elje, morate ih jedno-
stavno nauiti da ljube. Jer tko ljubiti zna, toga
ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove
dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni ije
su misli crnje od najcrnje noi, oni iji se obrazi
ne are ljubei i ija se rije kida na pauinaste
niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu iste-
zati svoje vratove iznad povrine ivotnog tijeka,
mogu se vjeati o ramena hrabrih plivaa, ali ih
struja ipak vue dalje od obale, i dublje u mrak.
Ti kojima no ne slui za zagrljaje, ti kojima
mjeseina ne zatvara noi i koji truju ljepotu
svojom nazonou, tonu i prije nego to zapli-

27
vaju. Ako imate djecu, pogledajte ponekad u
plavi satenski svod pa ako meu zvjezdastim
krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste
eljeli biti blie, sjetite se djece, jer ak ako vi
u tome i ne uspijete, umjesto vas sve e to uiniti
vaa djeca.
Odgovorite na sva njihova pitanja, naite
vremena za njih pa makar poslije morali itati
i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje
snove, uinite da njihove udesno blistave oi
vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike
zvijezde. Ne dopustite da njihovu matu satre
zlo. Ne dajte da vae dijete odraste ako je nje-
gova radost vea u uzimanju negoli u davanju.
Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne
stignete dati djeci sve to im treba da odrastu
u istoj ljepoti, jer za ono to se sada dogaa,
nisu kriva djeca.
Kad ovjek bolje razmisli, djeca su jo jedi-
no dobro koje je ovjeanstvu ostalo. Sve drugo
uniteno je u nastojanju da sitni ljudski stvor
bude vei od misli, od rijei - od Boga.
PRIA O TRAENJU
Stvarno treba imati sree u ivotu da bi se nalo
ono za ime se traga.
Tisue ljudi koji se susreu po ulicama ure
nekud, a kada biste ih pitali kamo ih put vodi,
ne bi znali odgovoriti. Bezglavo tre u paninu
strahu da e ih izdati snaga ili da e ih vrijeme
pregaziti. Cijeli ivot su u stanju staviti na koc-
ku, samo da stignu na nepoznato odredite. I
doista, znaju proi godine i desetljea dok netko
zastane, kada mu se uini da je to ono pravo.
Cijeli svijet se trai kao da je neizmjerno
velik. A nije. Zato bi se inae govorilo svijet je
mali. A ako je to tono, kako je mogue da se
ljudi ne mogu nai ni u tom malom svijetu?
Neto doista nije u redu, ili je zapravo teko
nai nekoga tko e vas uti, razumjeti, ljubiti,
utjeiti. Svijet je pun zamki, nepredvidivih igara
na koje niste navikli, jer ste u svojoj biti iskreni.
Traenje je valjda najtee to vas eka na
stazi koju ste odabrali. I uvijek sumnja, mo-
gunost da ste pred stranim i nepopravljivim
promaajem, sumnja da e vas takve greke
skupo stajati, a vi ne znate nita, bojazan da e
svijet ismijati putnika koji eli na sjever a ide
29
na jug, neprestano vam lebdi u podsvijesti, ili
ak da ete shvatiti da ste u slijepoj ulici, daje
cijeli va ivot bio uzaludan, jer nikamo niste
doli.
Zato ste i skloni sebe analizirati u osami,
briljivo krijui sve to nije lijepo u vama. ivot
se igra s vama, jer je ovjek nesavren pa su
vae greke vaa kvaliteta. Tko e znati to je
dobro, a to ne?
Mene zanima tko je ovjek koji je proao
pored mene, pijan i neobrijan? Zato je psovao
i otkud ba on na mojem putu za koji sam mislio
daje pravi? Oprostite, ali svijetu su zanimljiviji
oni koji grijee, od bezgrenih i istih. Od takvih
se nema to nauiti, s takvima se nema o emu
razgovarati.
Zato slobodno nastavite svoju potragu, ne-
ma razloga strahu da ete moda pogrijeiti.
Ono to se trai, obino se teko nalazi. Uosta-
lom, malobrojni su oni koji su nali. Ali moete
biti zadovoljni i ako priete dovoljno blizu toj
iskrici koju ste sebi namijenili. I to je znak da
ste uspjeli.
30
PRIA 0 RATU
Rat je najgore to se ovjeku moglo dogoditi. Ali,
ovjek i nezna o drugom osim o ratu i ubijanju,
pa se onda s pravom treba pitati je li to normalno?
Ako je normalno znanost stavljati u slubu
oruja, ako je normalno pucati iz sporta, ako je
normalno hvaliti se time, onda je normalno i
ratovati. To je, dakle, prirodni nain da se svijet
oslobodi svih zala koja ga optereuju. Naalost,
ginu i mnogi od kojih se nerado opratamo. Ali,
to je cijena napretka; pogodbi nema. Uzimi ili
ostavi! Ili: idi ili ostavi! Nemoj otii! Umri u svom
gradu, u svojoj ulici, u svojoj kui! Ali, nipoto
od svojega prijatelja. Prijatelji su za sve, osim
za to da presuuju o tvojoj smrti.
Rat pravi selekciju. Dobre odvaja od zlih,
jake od slabih, lijepo od runog, potene od
manje potenih, sposobne od nesposobnih. I to
dulje traje rat, selekcija je stroa. I naravno,
rtava je vie. Potrebno je imati dobar smisao
za orijentaciju da bi se ovjek u ratu snaao.
Kamo bjeati, kome vjerovati, to raditi?
Kako doznati, prije svih, tko e pobijediti?
Kako biti meu prvima ba kada je najpo-
trebnije?
31
 Poznavao sam mnoge pametne ljude koji ni-
su bili dovoljno brzi za ovaj rat. Poznavao sam
mnoge sposobne, ali glupe da shvate svu ogav-
nost rata. Poznavao sam i one hrabre, one bez
kojih ne bi bilo ni vas, ni mene, ni ovoga grada.
Tko zna gdje su sad toliki koje sam poznavao i
toliko esto sluao?
I njih i jeku koja je odzvanjala od udaraca
u njihova vlastita prsa. Gdje li su svi oni sada
kad krvari Vukovar? Zato ne viu? Zato svo-
jom vikom ne pomau plaiti neprijatelja odavde
odakle niu svi njihovi korijeni? Zato ih nema
sada kada je vano zemlji vratiti davni dug, sada
kada tradicija ovog grada, kojom su se toliko
diili, mora ponijeti najtei teret? Ali, rat je ne-
milosrdan. On je bi koji puca na svim svojim
krajevima. Rat je istodobno i vlast i bezvlae.
Za neke pakao, a za neke, a svi znamo koji su
to, i dar Boji.
32
PRIA O RATNIKU
Generacija iju sam zastavu nosio i sam po sle-
tovima i kojoj sam ime izvikivao punih usta,
uvijek se divila i udila borcima. Njih smo gle-
dali kao sportae koji igraju neku svoju igru, a
mi smo i poslije te igre nastavljali navijati za
njih i pobjeivati ve pobijeenog protivnika.
Ti su borci sada stari i umorni ljudi koji se
teko sjeaju svojeg imena, a mnoge smo od njih
ispratili uz sve poasti i dobronamjerno zabo-
ravili. Kada bih htio biti poten prema vama,
morao bih priznati da sam u svojoj glavi mislio
kako je ba to najbolji nain da zametnem trag
ratu i nesrei.
Meutim, ini se da mnogi iz mojeg narata-
ja nisu tako mislili i da im je bila draa takva
prolost, im su se tako brzo uhvatili puaka.
Za nekoliko mjeseci rata stekao sam toliko ne-
prijatelja da se pitam gdje su bili do sada. Zato
nisu lijepu mladost opijali mirisima ljubavi,
zato su jo gladni kada su cijeli ivot otimali
drugome, moda ba svojem jueranjem pri-
jatelju? Otkud tolike lai u prijateljstvu? Je li
ovaj grad uvrijedio nekoga od njih svojim biem
kada ga tako zduno zatiru?
33
 Razgovarao sam s mnogim borcima koji bra-
ne te ruevine; i oni misle isto. to e nekome
moj grad, osim meni i mojim sugraanima i
Hrvatskoj? Uvijek se znalo da ne moe biti ono
to nisi. Tako je i s gradovima. Tako je i sa
zemljom. Branei tu ideju stoje ljudi, divovi hr-
vatske hrabrosti, i nikako da objasne onima iz
drugog dvorita daje vrijeme ratova na izmaku.
Zar to nisu shvatili nosei kolsku torbu i lju-
bei se po parkovima, u sumraje? Uzalud su
nosili moje ime i imena mojih sugraana u nje-
drima, jer ovaj rat su izgubili, ako ne prije, a
ono prljajui ruke i obraz nastojei uzeti ono
to nije njihovo. Ne mogu prihvatiti nepotenje,
a ni mrak koji mi unose u svjetlost.
Hvala im u ime svih koji su izginuli, i u ime
svih koji su se napatili zbog njihove nezahvalne
i prodrljive elje da uzmu tue, i u svoje osob-
no, malo ime, koje e ipak, na kraju svega, biti
vee od njihova.

34
 PRIA O DJETINJSTVU

Svatko ima pravo na djetinjstvo. Svatko ima

pravo, ali ima onih generacija koje ga naprosto
daju u zamjenu, u zamjenu za budua djetinj-
stva. Takvima je hrabrost uroena, takvima pri-
pada svijet, pripada im ak budunost.
Meutim, generacije o kojima govorimo ni
to ne mogu uzeti, jer djetinjstvo je ovjeku sve
to ima. Ona neiscrpna snaga koju poslije cijeli
ivot troi. A ako svijetu daruju djetinjstvo, on-
da njima ne ostaje nita. I tako u krug.
Takva djeca bez djetinjstva odmah postanu
odrasli ljudi, istroeni, umorni, postaju hoda-
jui spomenici, rtve ovjeanstva, oni su isto-
dobno strah i divljenje, oni u dui vjeito nose
suprotnosti suza i smijeha, radosti i patnje.
Oni su primjer koji nitko ne bi elio biti, ali
svi tee toj irini due.
Razmiljam, dok ovo piem, gdje je moje
djetinjstvo? Ima li ita ovjek poslije djetinjstva?
Naravno, osim sjeanja.
Plutam tako vlastitim mislima i kao gusar
pokuavam sam sebe orobiti za neku uspome-
nu. Rat me zbunjuje, ali se nadam da u nai
neto lijepo.
37
 Je li to prvi bicikl, ili sram koji me uhvatio
kada mi se svidjela jedna djevojica?
Djeca obino kau da ne vole kolu, ali kada
se sjetim koliko smo svi s osmijehom trali u
razred, jedva ekajui da pone sat i da onda
duga kolona papiria s porukama nae put do
onoga kojem je namijenjena, pa kad to jo uhvati
uitelj ili nastavnik, tada posve sigurno znam
da je djetinjstvo ovjeku sve.
Djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba
stati, treba odmah potroiti sve te arobne ivot-
ne kapi, ne ostaviti nita za poslije, nita za
jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji
prijatelji, to moe biti.
Moe doi rat poput ovog i onda se opet
neki meu nama moraju odrei djetinjstva. Ne-
mojte nikad braniti djeci da uivaju u svojem
djetinjstvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu,
jer to ih poslije eka? to - bez djetinjstva?
38
PRIA 0 PORODICI
Uvijek postoje tune i vesele prie. I kad ovjek
ima priliku priati, svatko trai neku veselu,
lepravu priu koja poslije raspoloi ljude.
Naalost, ponekad nam ivot donese takvo
vrijeme u kojem na svakom koraku, gdje god
stane i kuda misao proe, teku rijeke suza,
mora tuge utapaju se u sekundama. Eto, tako
je i ovo nesretno vrijeme. Bio sam u mnogim
mranim prostorima gdje je ovjek do juer ula-
zio samo na koju minutu, tek da uzme poneku
stvar, zaboravljenu od pogleda. U drutvu ku-
kaca i glodavaca danas na takvim mjestima, u
mojem gradu kojega nema, rastu djeca i stare
starci. U takvom drutvu brinu najmlai i naj-
stariji za svoju domovinu. udno, ali ba tu gdje
smo se sastali svi, ba tu, prolost i budunost
ekaju novi dan. Nemojte pitati hoe li ga do-
ekati, jer da se odgovor zna, budunost ne bi
bila potrebna. Ostali bismo samo tu gdje jesmo,
moda ak u jednom od tih podruma da guramo
Sizifov kamen, razvezujemo Gordijski vor ili
ekamo Godota. A kakav je to ivot i to bi nam
donio? Bolje je i ne znati to nas eka iza ugja,
39
iza sna ili nesanice, bolje je da to bude izne- Znam da savjet ne treba dijeliti, pa opet
naenje, pa makar i loe. Ono to ovjeku jedino teko je odupirati se dobroj namjeri - uvajte
preostaje i to mu je najbolje initi jest da stvara obitelj.
obitelj, da svaki slobodan trenutak daruje svo-
jem svijetu, jer tu je budunost i tu nema za- Nju se teko stjee, a rat, posebice ovaj ne-
drke, jer koliko obitelji daruje, toliko e i sretni i predugi rat, dovoljno rjeito govori kako
budunost biti ljepa, ivotnija i sadrajnija. se lako obitelj gubi. I ne zavaravajte se; nije to
samo srea, to je vie, mnogo vie od toga.
To je zapravo bit svega, razlog zbog kojeg
vrijedi igrati sve igre, ali prema pravilima svoje
moralnosti. To je snaga koja gradi gradove i uva
grobove, to je simetrija i pomirba svih dvojbi u
koje vas gura cijeli svijet, nadajui se da ete
pokleknuti ili barem saviti kimu.

Prosudite sami kamo bjeite, u kojim se

labirintima skrivate kada vam dojade ekolozi s
posla, kada vas izmore ekanja na semaforima,
kada vam dan bude takav da jedva ekate no,
a u noi san. Gdje najbolje spavate i pokraj
koga?

Ako ste izgubili kue i automobile, ako ste

prokockali novac, ako imate problema sa svime,
ako naprosto nemate sree, potraite u sebi od-
govor koji vas najvie usreuje.

Nemojte se iznenaditi ako iza svega toga na-

ete smo jedno sveto i nedodirljivo, samo vae
-obitelj.
42
 PRIA O VELIKIM I MALIM LJUDIMA

Sluate li paljivo o emu djeca priaju, iznena-

dit e vas njihova neskrivena elja da narastu.
Da budu kao tate i mame. Veliki do zvijezda.
Djeca misle da e njihov rast biti dovoljan da
nadvisi sve oblake i nedae koje im prijete. Ali
to su djeca.

Meutim, zagledate li se u zrcalo i potom

potraite oko sebe ljude koji vas okruuju, mo-
gla bi vas zatei nevjerojatna slinost.
Nije li to udno?!
Kao da godine i iskustvo ljudima niemu
nisu posluili. Oni doista misle da je dovoljno
udisati zrak i nai se u pravo vrijeme u resto-
ranu s prikladnim drutvom i problem ljudske
veliine je rijeen. A ivot voli takve, za igru i
primjer, ale. U traanju dobrovoljnih ljudskih
promaaja ini i mnoge ustupke. Doputa im
ulazak na pozornicu pod svjetlom svih reflekto-
ra, predstavlja ih na TV ekranima, nudi im po-
loaje, obeava budunost. A oni nasru na
vrata vjenosti, ne slutei da e publika napu-
stiti njihovu predstavu prije negoli uope pone,
45
jer se svijet nagledao takvih jadnika koji ne mo-
gu dodirnuti dubinu vlastite nesree.
Ako se i nae netko da im dovikne njihovu
tugu, pitanje je hoe li se uvrijediti?! A tu je jo
jedina mogunost spasenja. Tko nije u stanju
podnijeti teinu istine, kako bi podnio teinu
slave? Jer slava je privid, ona je tek sjena koja
vas prati. Ako se previe osvrete za njom, mogli
biste izgubiti put kojim ste krenuli, zaboravit
ete razloge svoga puta, izgubit ete sve to ste
dosad imali. A kako i ne bi, kad ivite da biste
vidjeli sjenu.
Onaj tko uspravno hoda podnosei sebe ci-
jela, rast e i vie. Bit e vei dajui se i gledajui
naprijed. Oni drugi manji su i od djece, od onih
koji e tek to biti, bez njih svijet moe i takvi
mu ne trebaju.
A to nitko ne eli.
Biti nepotreban.
46
II 91 18:26 44555 TC OC VUKOVAR
PRIA 0 PJESNICIMA
Ima nekih kretanja atoma u ljudskom biu koja
se redaju neobjanjivim redom i stvaraju viziju
koju je teko izgovoriti. Ti atomi kucaju u krv-
nim ilama, nose ih u svom tkivu pa negdje iza
ljudskog oka nastaje duga koju jednostavno ne
moete definirati.
ovjeanstvo se od svog nastanka nadalo da
e nai odgovor i rijei sa znaenjem tog osje-
aja.
Kad taj nemir osjetite, imate osjeaj da idete
na sastanak s voljenom osobom, radujete se i
strahujete, sve u isti tren; a kako i ne bi. To
blaenstvo koje elite rei, a ne moete, ta ra-
dost traenja zapravo je ista poezija. Isto ono
to vam preostaje nakon provjere svega to ste
ikada nosili u njedrima i ne naete rije, nego
sjednete za stol ili zastanete na ulici i pro-
apete tu bit svijeta, taj svemir misli satkan u
samo jednom dahu vlastitog duha. I eto poezije
roene nakon silnih godina to ste ih proveli u
neznanju. Kad spoznate poeziju vi, oni od juer,
od maloprije, vie nikada neete biti isti.
Ima meu ljudima i mnogo onih koji nemaju
snage za apat pjesme, ali sigurno znaju da je
47
ona tu u njima. I sretni su jer se poput djece
raduju obinim malim stvarima koje ih okru-
uju; njihovo oko uoava najudnije detalje. I
nebo, i zemlja, i more, i svaki grm, sve ih to
nosi do blaenstva koje ne mogu izrei, a tu je,
u njima.
Rije u svom kretanju, glas koji oblikuje,
misao to joj daje punou i nedodirljivost, rije
je ljudska sveukupnost, ona je zapravo osnova
ovjeanstva. Rije, ista i jasna, to je poezija.
A pjesnici njeni uvari i branitelji. Ima li ovjeka
dostojnijeg i svetijeg poziva?!

48
 PRIA 0 VAGABUNDIMA

Jeste li ikada pomislili da biste mogli ostati bez

svojega doma?
U svojoj biti jeste li traili mogunost spase-
nja za one koje ste neuredne viali na ulicama
i po uglovima? Ta stotinu ste puta bivali ljutiti
to stoje ba tu, na mjestu gdje ne bi smjeli biti;
neki od vas ak su im upuivali rijei pogrde.
A sada je dolo vrijeme da pojmimo dubinu
njihovih tuga i radosti. Da se zbratimimo u jed-
nakosti neimanja. Da se izmijenimo iz temelja.
Tko su ljudi koji pod zvijezdama nemaju dom?
Svjetske skitnice tragaju za nekom tajnom, za
izgubljenom sreom, nose ih slutnje i nesanice.
Oni su najvei prijatelji noi, vjerni pratioci zvi-
jezda koje padaju u ponor ovjeanstva, ali ih
jo odrava neka nevidljiva sila, hodaju nekim,
samo njima poznatim putovima, prema samo
njima poznatim ciljevima.
Usamljenici, lutalice, udaci, pobjednici i
gubitnici, heroji tiine. ive za sve koji su svoje
ivote pretvorili u pakao. Hladnoa i kia, snijeg
i mekoa trave bolji su od tuge. A put je dug i
mnogima jo treba proi, i do najudaljenijih
mjesta stii, pa ni onda nije kraj puta.
51
 Ponekad, kada nou koraam pustim i raz-
ruenim ostacima gradskih ulica, pitam se ko-
liko bih mogao odmaknuti i kamo bih stigao ako
bih tako nastavio. Stiu me odjeci vlastitih sto-
pa, a ne elim ubrzati, ni stati. Jednostavno,
ini mi se da se ne miem s mjesta. Ne plae
me tiina i koraci, ni no, nego me plai mo-
gunost da e mi se netko prikrasti i pokuati
me skrenuti s puta na koji sam se odvaio i
kojim elim ii dok ne stignem.
52
PRIA O SVEMIRU
Neto mi govori da je ovjeanstvu ve navrh
glave ovo to ima pa bi htjelo da samo sebe
satre. Ovaj na svijet bio je sklon tome meu
prvima, a posljednji je doao do sebe. Za najma-
nje vremena stekao je privilegije koje moe ima-
ti, uz najmanje napora uspio je u ivotu, ali je,
neprestano pogleda uprtog prema zvijezdama i
nebeskom plavetnilu, teio da ga kvari. Taj izvor
i bit svemira, kad bi to imao, ne bi opet bio
zadovoljan. A kakve bismo onda prie priali,
emu bismo teili, kojim idealima, kojoj zvijez-
di? Zato bi djeca pristala da rastu pod nebom
bez zvijezda, pod nebom bez neba, i kako bi to
izgledalo? Kako bismo snivali i gdje bismo uos-
talom vjeali mjesec da se odmori poslije napor-
ne noi da bi nebu dao nebesku boju? ovjek
je nezahvalan u svojim gladnim nezasitnim htije-
njima. A svemir, beskrajan kao mata, trai one
najodvanije sanjare koji nee dirati njegove
urese. Svemir udie eljno sve avanturiste, vje-
ite mladie, one koji su spremni na sve, koji
hoe gore da bi bolje vidjeli i pomogli drugima
koji svojom vedrinom bude praskozorja i a-
puu najdivnije rijei u uhce budunosti, ono
53
to nitko od njih ne zna, ono to svi misle da
je nestvarno, a nije. Svemir hoe pjesmu, pje-
snika, hoe duu ovjeanstva, a ne njegovu pr-
ljavu nadu da e potiniti svemir. PRIA 0 ZAGRLJAJU

Takvih je malo, jer ih oni zli satiru i pod-

meu im noge. Kad sam bio mali, posve mali, nisam volio da
me gospoe, koje su susretali moji roditelji, grle
Srea je dodirnuti svoju zvijezdu. Do nje je
i ljube. Svata su me ispitivale, ponekad i takve
dug put.
gluposti da sam se udio njihovoj hrabrosti. Ali
sam mislio daje to dio neke igre, ritual koji one
moraju proi da bi poslije mogle razgovarati s
mojim roditeljima. Meni je to ipak bilo suvie
nepristojno, ali sam pristajao na sve. Znao sam
ak lijepo pozdraviti. Nauili su me stariji sto-
tinama sitnih pojedinosti koje sam smatrao ne-
vanima.

I onda opet rat. Tek kada smo ostali goli i

bosi pred stranom ivotnom neumitnou, ka-
da smo skinuli sa sebe sve prljave navike koje
smo navlaili svako jutro pred zrcalom, a za-
boravljali ih skidati, kada smo se rijeili svega
onog to nas ini opasnima, tek tada smo se
onako jadni, i opet mali, pod zvijezdama zagrlili.

I ja sam sada konano shvatio vanost i bit

zagrljaja. Kada nekoga grlite, to je znak da vie
nemate rijei zahvalnosti to je s vama, to je ono
hvala koje vas pokree da u tom trenutku ivite
56 57
samo za tu bliskost. A nije bilo tako. Zagrljaji
su bili najjeftiniji nain da preivite susret do
kojeg vam uostalom nije stalo. Mislim da e ljudi
koji ive ovaj rat jo dugo u svojoj svijesti nositi
iskon te geste. Tako i treba. Da smo svi to znali,
moda svega toga ne bi niti bilo. Kada nekoga
grlite, uinite to punim srcem, cijelim biem, jer
ne znate to e vam donijeti sljedei trenutak.
58
PRIA 0 IGRI
Ako mi se ikada dogodi da me netko optui za
neozbiljnost, ako u mene budu prstom upirali
govorei da sam djetinjast, ako njihov gnjev zbog
toga bude imao snagu svemira, znat u da jo
ima nade za mene. Uinit e mi njihova ljutnja
veliku radost, smatrat u to osobnom pobjedom
nad neusporedivo jaim neprijateljem, mnogo
opasnijim od moje neozbiljnosti. Jer sve je igra
i najee igra skrivaa u kojoj je moja uloga
ponekad dobra, ponekad i nije, ali ma kakva
bila, uinit u sve to mogu, samo da se preivi.
Zanimljivo je koliko je kratak ivotni put od
djetinjstva do starosti. Jo vie me brine brzina
kojom djeca gube smisao za igru, a sve u zam-
jenu za sitne, jedva spomena vrijedne prednosti.
esto me u slijepe ulice navede misao: zato
ovjeanstvo napokon ne prizna djetinjstvo kao
punoljetnost? Jer, volio bih vidjeti kako bi tada
svjetske organizacije za zatitu svega sigurnog
nale svoju vrijednost?
Kome bi tada palo na um da ratuje, i protiv
koga? Zato svijet primjerice ne bi uzeo gumicu
i sve izbrisao i u igri odredio budunost prema
drugim koordinatama, birajui svoje savjetnike
59
meu najdjetinjastiom djecom? Oni s najveom
matom bili bi na najutjecajnijim mjestima.
Svi ostali prvo bi morali ii u kolu za ue-
nje mate, s posebnim odjeljenima:
- Mata za nebo
- Mata za zemlju
- Mata za more
Svijet kakav djeca mogu nacrtati, ne bi se
imao s ime usporediti, a to bi uzrokovalo pot-
pun pad svih koji su glumili ozbiljnost i koji su
nam zapravo, od silne brige za svijet, jo i rat
izmislili. Kome on treba osim onima koji nemaju
snage ni pokazati to misle, pa im podmeu
mikrofone da bi svijet uo....
A poslije svega treba se zapitati to je to
svijet vano imao uti od njih? Zbog takvih ni-
smo sluali ni sebe same pa smo se poslije
nalazili tko zna gdje i tko zna u kakvom stanju.
Priznajem, bojim se toga i ako ikako budem
mogao, ostavit u svoje neozbiljnosti na vjeno
vlastito uvanje.

60
 PRIA ZA TEBE

Svi imaju neku svoju ivotnu priu, pa zato ne

biste i vi?! Evo samo za vas prie koju vam
darujem u svoj vedrini due i ako vam se uini
da ima samo djeli vas u njoj, uzmite je slobod-
no i nosite uz svoju sliku. Kao osobnu kartu.
Ili kao puku u ovome ratu.
Najljepe prie uvijek poinju s prvim titra-
jem, s nekom neobjanjivom jakom strujom ko-
ja se u tijelu javlja kad sretnete nekoga koga
nikad prije niste vidjeli, a ini vam se da je cijeli
ivot bio pokraj vas. Ljutiti to vas ivot vue
obali, a htjeli biste drukije, opsjednuti svagda-
njom nadom da e sunce moda sutra izroniti
iz oblaka svijetlije. Niste ni osjetili istog suput-
nika i vjernika koji negdje nepoznat ispija va
dah i die vaom duom.
I kada se susret dogodi, in bratimstva, spa-
janja dvaju bia ini vjenim. Nebeske trube
pozdravljaju stisak ruke, taj prvi dodir, pokuaj
i bogaenje svijeta.
I nita vie nikad nee biti isto. Ni koraci,
ni misli, ni (rijei) noi, nita vie nije dovoljno
63
usamljeno i daleko. Zato moda mnogi usam-
ljenici hodaju svijetom, osvru se traei neko-
ga, slute radost i ne mogu potisnuti elju. Srea
je dosegnuti, doekati nekoga koji isto tako traga.
Borei se u vjeitom zagrljaju samoe i ne-
vanih prolaznika neki i ne uspiju. Ali ne treba
stati. Tamo negdje, u perspektivi, u osnovi svi-
jeta i vas eka netko. Nemojte ga zaboraviti.
64
PRIA O IVOTU
Koliko ste puta zastali na dugim iscrpiljujuim
etapama ivota pitajui se sa strahom i zebnjom
to e vam sve to? to oekujete od ivota, a to
traite od tuih ivota? to ste radili cijeli ivot
- i za koga? Postoji li pitanje koje u sebi izravno
ili neizravno ne nosi smisao i besmisao ivota?
Potovani, ako ste uspjeli potroiti barem
dvadeset svojih godina i ako bez srama moete
pogledati svoj lik u zrcalu, ne mislei pritom o
neprijateljima i kad vae rijei jasno i ugodno
odjeknu u sluateljevu uhu, nije li to ivot?
U njemu je patnja, ali kad iz svake izaete
vri zajedno bogato iskustvo, onda je to dobar
ivot. ivot je mnogo sitnih tajnih pogleda, ne-
kih valjkastih aputanja koja s junim vjetrovi-
ma nuno nose i dodire; ivot je more puno
pjene koja se razgrauje i iznova stvara ljubei
nepredvidivost obale; ivot je nebeska snaga ko-
ja stvara; ivot je najljepa bajka u kojoj ima
nemani i zvijeri, ali koje pobjeuju mali ljudi,
patuljci; ivot su bol i radost istodobno; ivot
su koralj ni otoci i do njih se dolazi samo jednim
putem. Zato je toliko putnika u svijetu, jer svi
trae samo taj jedan jedini put, a njega nema.
65
Onaj tko ga nae ostaje u bespuu radosti, u
nesagledivosti irina i prostora koji diu druk-
ije.
ivot nisu pogledi, ivot su djela, ivot su I
svi svjetovi koje uvate za sebe, a ipak ih morate
dijeliti; i ne pomiljate na neki drugi i bolji ivot.
Iskoristite ovo to vam se nudi sad, dok ovo
sluate i pitate se to je ovome, zato troi ivot
govorei.
ivot su sve nae elje nepravilno raspo-
reene, to su vae misli koje drsko ulaze u tue
ivote i tue domove, ivot ne priznaje gubitke,
u ivotu nema ekanja, jer ivot ide i ako nisi
brz i spretan, ako se nada da su i zasluge tolike
da ima prava na povlastice, onda je to greka,
onda si i ti gubitnik, onda je kraj. Onda ni tebe
vie nema u ivotu.
A to nije dobro.

66
 PRIA 0 PRII
Uvijek sam volio da mi mama, tata i baka, pri-
aju prie.
U priama ja uvijek sve lijepo i strano. Sve
to moete zamisliti u priama je vee i ljepe,
i stranije. Bio je izazov. I poslije, kada sam se
u ivotu sastao s priama, uvijek je toga bilo.
Pria mora biti iskrena. Uini li vam se da la-
em, odmah zatvorite knjigu i ne sluajte.
Onda to sigurno nisu prie za vas.
68
PREPRIANA PRIA
Mnogo puta uli ste istu priu i svaki put iznova
oekujete drukiji zavretak. Kojim pravom? Ta
pogledajte sebe: ustajete u est sati, pijete kavu,
brijete se ili minkate, sjedate u automobil i
bezglavo jurite ravno u usta zvijeri. Vratar vam
otvara vrata i nudi svoje novine, zvone telefoni,
previe puite, kradomice se sastajete sa ena-
ma runijim od svoje, pozdravljate strance, da-
jete sve od sebe da se to prije upletete u prljave
igre.
Vi ste umoran ovjek, zaboga. Stanite! Su-
sretima s obitelji nije potrebno davati imena,
dizati spomenike palei svijee i prigodno se
odijevati. U svijetu je potrebno nai radost, u
zaboravu svega runoga. ovjek se u obitelji du-
hovno isti, ona je hram njegove istine. Skinite
sa sebe sve maske, obradujte svoju nagost so-
bom, darujte se svojima kao to se oni daruju
vama. Dok ne bude kasno.
Zar ste zaboravili doba kada ste stvarali,
doba odricanja svih trubalja koje su najavljivale
vae dolaske na ivotnu pozornicu, samo da se
gradi, da nikne neka svrha?
69
 I sada, kada se to dogodilo, vi jednostavno
okreete glavu i to u zamjenu za sjenu ivota.
Primanja, sastanci, alkohol...Kome treba ta-
kav ivot bez budunosti...?
I opet nova razmea. Pogledajte u zrcalo i
vidjet ete to ste uinili od sebe. A svi su vje-
rovali u vas.
Ali jo nije kasno.
Pokuajte sad!
70
PRIA 0 DOBRU I ZLU
Raspeti izmeu dviju krajnosti, ljudi preivlja-
vaju otkako se pamti ljudski rod. Uvijek razmi-
ljajui to je bolje, za koga i s koliko. U tom
viru vrijeme je od nas uinilo kalkulante, zele-
nae i trgovce. Neki su drali da ako odmah
ovjeanstvu daju sve dobro od sebe, onda nita
nee ostati za njih. Pa su malo po malo otimali
vlastito dobro u zamjenu za trenutak zla. Ali
ovjeku nikad dosta, pa je uzimao sve vie do-
bra, a inio sve vie zla. I zato je sad dolo
vrijeme da se sravne rauni, da se vidi tko je
to uzeo, a tko dao. No, prijevara onih koji uzi-
maju neuveno je vea, svi koji su davali, sada
se nemaju emu dobrom nadati. Oni mogu opet
davati dobro i sljedei put biti oprezniji.
A oni koji su sve svjetsko dobro uzeli i jo
im nije dovoljno, jer imaju previe zla u sebi,
njima e biti najtee. Njih e njihovo vlastitio
zlo do groba dotjerati.
71
 PRIA O MORU

Poznajem neke koji neprestano brode svojim

matanjima po moru. Razapnu jedra u svojim
oima, poljube svoju nesreu, mahnu neshva-
enim ljubavima i pou u iskrita. Oni koji osta-
nu na obali, ude se i mau putniku, dive se
njegovoj hrabrosti i plau na rastanku. Dugo
dovikuju za njim da se vrati, daje more opasno
i da nee jahae po svom nedogledu. Ali mornar
kojega ve hvata radosna vrtoglavica i opijaju ga
morski vjetrovi i struje, ne uje i ne vidi obalu.
Njegovo oko hvata galebove i bekrajnu plavet i
ve srie prva slova ljubavi. Prolaze dani, ibaju
oluje, diu sve rane koje su obale mornaru na
sjeanje dale, gori sunce. Iskuava more i grli u
beskraju nebo, i tu, negdje - i negdje: pluta ovjek.
Sam u vjenoj suprotnosti. U odnosu prema lju-
dima velik, u odnosu prema moru siuan, po-
put kapi to more alje da bi ga peckale i bole.
I tu u plavetnilu svijeta gdje nastaje rije
more i mornar, u ljubavi, zagrljaju, pronose ivot.
Mnogi od mornara nikada se i ne vrate na
obalu, nego se poklanjaju vjenosti i bajkama.
Dok spavam, ponekad sanjam da i sam plo-
vim morem; usamljen i sretan.
73
 Zapis o
Priama iz Vukovara
Uz ove lijepe i tune crtice Sinie Glavaevia osje-
am obvezu prema itateljima i Sinii zapisati kako
su te prie, u ovo zlo ratno vrijeme, stigle iz raz-
ruenog i opkoljenog Vukovara.
Ispisujem iz svog ratnog dnevnika:
Zagreb, 11. studenog 1991. U Hrvatskoj je rat.
Sinia Glavaevi, ovjek kojega sam uvijek uz-
bueni novinarski glas ve odavno povezao s glasom
slobodnog i nepokorenog Vukovara, sino me je, u
telefonskom razgovoru, tko zna po koji put, ponov-
no iznenadio. Uz nezaobilaznu molbu da kao novi-
nar i knjievnik uinim sve to mogu za Vukovarce
i Vukovar, oito predosjeajui strahote koje su iz
sata u sat sve vie prijetile i ljudima i gradu, zamolio
me da uinim neto i za njega osobno. Ne znam da
li moete razumjeti uzbuenje kada vas netko u pola
noi telefonom nazove iz okruenog Vukovara i go-
tovo bojaljivo najavi da ima osobnu molbu. to vam
tada sve moe proi kroz glavu i srce. Ali, svakako,
najmanje sam oekivao: Mladene, u razruenom
Vukovaru neto sam, uz novinska izvjea, napisao
i za svoju duu i za duu Vukovara. Ako uspijem
poslat u vam faxom tu svoju djeicu pa vas molim
da, kada to proitate, kaete to je to i treba li to
jo kome osim meni i mome gradu.
74
I dan kasnije, 12. studenog u 17 sati i 31 mi-
nutu, poele su na privatni fax u zagrebakom pred-
grau stizati prie Sinie Glavaevia.
Samo tri dana nakon toga u programima Hrvat-
skog radija mogli ste svaku veer sluati po jednu
Siniinu priu.
Od tada prola su dva mjeseca. U meuvremenu
s Vukovarom se dogodilo ono najstranije, a u toj
tragediji hrvatskoga naroda nestao je i novinar Radio
Vukovara i Hrvatskog radija Sinia Glavaevi. U
elji da za nau djecu i sve nas sauvamo njegovo
sjeanje na Vukovar i s puno nade da e nam se
vratiti i Sinia i Vukovar, Matica hrvatska prihvatila
je tiskanje knjige pria o Siniinim ljudima i gradu.
Jer one su zaista do Boga djetinje i iskrene, lijepe
i tune, ali su ujedno i teka optuba zla, rata i
vremena, i ljudi bez ljubavi i potenja.
Kao kamen tiha i postojana ostaje za sva vre-
mena i Siniina ljubav i ljubav Vukovaraca prema
svojem gradu i slobodi.
Mladen Kuec
75
 Biljeka o piscu

Sinia Glavaevi roen je 4. studenoga 1960. u

Vukovaru gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu.
Diplomirao je komparativnu knjievnost i bi-
bliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Radio je u kolama u Lovau i Borovu Naselju.
Na Hrvatskom radiju - Radio Vukovar zaposlen je
najprije kao spiker, a naposlijetku kao urednik i
ratni izvjestilac.
Ove lirske prie jedini su njegovi sauvani lite-
rarni pokuaji.

77
 KAZALO

Rije prva / 7
Pria o Mariji / 11
Pria o gradu / 13
Pria o ljubavi / 17
Pria o vremenu / 19
Pria o neprijateljima / 21
Pria za roditelje / 27
Pria o traenju / 29
Pria o ratu / 31
Pria o ratniku / 33
Pria o djetinjstvu / 37
Pria o porodici / 39
Pria o velikim i malim ljudima / 45
Pria o pjesnicima / 47
Pria o vagabundima / 51
Pria o svemiru / 53
Pria o zagrljaju / 57
Pria o igri / 59
Pria za tebe /63
Pria o ivotu / 65
Pria o prii / 68
Prepriana pria / 69
Pria o dobru i zlu / 71
Pria o moru / 73

Mladen Kuec
Zapis o Priama iz Vukovara / 74
Biljeka o piscu / 77