HIPONATRIJEMIJA I HIPERNATRIJEMIJA

SADRAJ:
1.UVOD
2. HIPONATRIJEMIJA
3. ETIOLOGIJA HIPONATRIJEMIJA
3.1. Hipovolumna hiponatrijemija
3.2. Euvolumna hiponatrijemija
3.3. Hipervolumna hiponatrijemija
4. PODJELA HIPONATRIJEMIJA
5. POMAK VODE IZ IZVANSTANINOG PROSTORA U UNUTARSTANINI PROSTOR
6. HIPERNATRIJEMIJA
7. ETIOLOGIJA HIPERNATRIJEMIJA
8. KLINIKA SLIKA
9. DIJAGNOZA
10. LIJEENJE HIPERNATRIJEMIJE
11. ZAKLJUAK
1. UVOD
Natrij je najvaniji kation u izvanstaninoj tekuini koji sudjeluje u odravanju
osmotskog tlaka i raspodjeli tekuine u organizmu. Najveim dijelom se izluuje
mokraom, dok reapsorpciju natrija regulira hormon kore nadbubrene lijezde
aldosteron.

2. HIPONATRIJEMIJA
Hiponatrijemija je stanje organizma kod kojeg natrij pada ispod razine od 136
mmol/L u plazmi. Najei razlog je vea koliina otapala odnosno vode u
odnosu na otopljenu tvar u ovom sluaju natrij. Hiponatrijemiju susreemo u
pacijenata kod diuretske terapije, proljeva, sranih dekompenzacija i bubrene
insuficijencije. Klinika slika sastoji se od blagih glavobolja, smetenosti i stupora,
dok u iznimno niskih razina natrija moe doi do konvulzija i kome. Dijagnostika
se provodi mjerenjem Na u plazmi, a od velike pomoi je i odreivanje
elektrolita i osmolalnosti u plazmi i u mokrai.

3.ETIOLOGIJA HIPONATRIJEMIJA
Hiponatrijemija je odraz ukupnog vika vode u organizmu u odnosu na ukupni
Na. Kako je Na kation izvanstanine tekuine hiponatrijemiju treba razmatrati u
kontekstu volumnog statusa, hipovolemije, euvolemije ili hipervolemije .
3.1. Hipovolumna hiponatrijemija
Do hipovolumne hiponatrijemije dolazi kod dugotrajnog gubitka tekuina
bogatih Na (povraanje, proljev, izljevanje tekuina u trei prostor...).
Karakterisitian je gubitak vode i Na, no gubitak Na je vei, zbog ega dolazi do
hipovolemije (stanje u kojem je smanjen volumen plazme u krvi, dolazi do
tahikardije, slabosti, gubitka svijesti, hipotenzije, zbunjenosti, smanjene
produkcije urina,...). Nadoknada vode i Na vri se pijenjem vode i hipotoninih
otopina.
Veliki gubici izvanstanine tekuine izazivaju luenje hormona ADH
(antidiuretskog hormona ili vazopresina), kojeg lui stranji reanj hipofize. ADH
smanjuje izluivanje vode (antidiureza) na nain da poveava propustljivost
sabirnih kanalia nefrona, to poveava reapsorbciju vode, odnosno smanjuje
dodatan gubitak vode iz organizma. U sluaju hiponatrijemije ovakva retencija
(zadravanje) vode pogorava hiponatrijemiju.
3.2. Euvolumna hiponatrijemija
Euvolumnu hiponatrijemiju karakterizira normalan omjer izvanstanine
tekuine i ukupnog Na, no ukupna koliina vode u organizmu je poveana. Ona
nastaje velikim unoenjem vode u organizam to potjee od polidipsije (pojaan
osjeaj ei,esto kod eerne bolesti). Susreemo je kod pacijenata s
bubrenom insuficijencijom (nesposobnost uklanjanja otpadnih tvari bubrenim
putem), Addisonovom bolesti, neosmotskim luenjem ADH (npr. stres, nakon
kirurkih zahvata, kao posljedica ili nuspojava uzimanja nekih lijekova ).
3.3. Hipervolumna hiponatrijemija
Kod hipervolumne hiponatrijemije susreemo se s povienom koliinom
ukupnog Na (i izvanstaninog volumena) i ukupne koliine vode u organizmu.
Posljedica je edema, kao to su ciroze ili zatajenje srca, esta je kod nefrotskog
sindroma (mogua pseudohiponatrijemija zbog interferencije lipemije kod
odreivanja Na). Izluivanje ADH i u ovom sluaju pogorava hiponatrijemiju.
4. PODJELA HIPONATRIJEMIJA
Podjela hiponatrijemije prema vrijednosti serumske koncentracije natrija
Na(s):
1. Blaga hiponatrijemija: koncentracija Na(s) 130 135 mmol/l
2. Umjerena ili srednje teka hiponatrijemija: koncentracija Na(s) 125 129
mmol/l
3. Teka hiponatrijemija: koncentracija Na(s) < 125 mmol/l.

Podjela hiponatrijemije ovisno o vremenu nastanka:

1. Akutna hiponatrijemija: nastala unutar posljednjih 48 h
2. Kronina hiponatrijemija: prisutna minimalno 48 h.
Podjela hiponatrijemije prema simptomima:
1. Srednje teka hiponatrijemija: munina, konfuznost, glavobolja
2. Teka hiponatrijemija: povraanje, kardiorespiratorni distres, somnolencija,
neuroloki ispadi, koma.
Kako bi pacijent dobio odgovarajuu njegu od iznimne je vanosti odmah
pristupi dijagnostikom postupku u svrhu saznavanja trenutne razine Na u
plazmi. S obzirom na dobivene rezultate i kliniku sliku odreuje se vrsta
hiponatrijemije te se pristupa lijeenju.
Prebrz nadomjestak Na i vode moe dovesti do niza neurolokih komplikacija
stoga korekcija ne smije prijei brzinu od 0,5 mmol/L/h, a porast ne treba
premaiti 10 mmol/L u prva 24 h, odnosno 18 mmol/l u prvih 48 h. Preporua
se 150 ml 3 % hipertonine otopine NaCl hitno.

5. VODE IZ IZVANSTANINOG PROSTORA U

UNUTARSTANINI PROSTOR
Zbog iznimno niske razine Na u izvanstaninom prostoru (Na ima vie u
izvanstaninom prostoru, dok K u unutarstaninom prostoru) voda iz
izvanstaninom prostora odlazi unutar stanice, odnosno zbog razlike u
efektivnoj osmolalnosti izmeu modanog tkiva i plazme dolazi do pomaka
vode iz ekstracelularnog u intracelularni odjeljak, to rezultira edemom
modanih stanica. Ovaj splet reakcija ujedno predstavlja i najvei problem
hiponatrijemije kada se nisu aktivirali adaptacijski mehanizmi samog modanog
tkiva, pa dolazi do poveanog intrakranijskog tlaka, edema mozga, povraanja,
kardiorespiratornog distresa itd. No, kroz razdoblje od 24-48 h dolazi do
aktivacije adaptacijskog mehanizma te se uspijeva reducirati broj osmotski
aktivnih estica i vratiti prethodno poveani volumen u normalnu razinu. Zbog
moguih navedenih komplikacija svaka se hiponatrijemija tretira kao kronina,
ukoliko nemam dokaz o suprotnom.

6. HIPERNATRIJEMIJA
Hipernatrijemija (povienje razine natrija u plazmi) je koncentracija
natrija u krvi iznad 145 mmol na litru krvi zbog relativnog manjka vode u
odnosu na otopljene tvari.
Glavni simptom je e, dok su drugi znaci mahom neuroloki (zbog osmotskog
pomaka vode iz stanica), poput smetenosti, poveane neuromiine
podraljivosti, konvulzija i kome. Dijagnoza se postavlja odreivanjem Na u
serumu. Lijei se obino kontroliranom nadoknadom vode. Ako je odgovor
nedovoljan, dodatne se pretrage usmjeravaju na mogui uzrok (npr. ustezanje
vode pod nadzorom ili davanje ADH).
ak i malen porast koncentracija natrija u serumu rezultira snanim osjeajem
ei, no ako je unos vode manji od gubitka iste, razvija se hipernatrijemija. U
stanjima visokih koncentracija natrija u krvi, voda izlazi iz stanica u krvotok, ne
bi li se isti razrijedio i snizile se koncentracije natrija. Meutim, ako su naem
organizmu na raspolaganju dostatne koliine vode i ako su nai bubrezi zdravi,
viak se natrija izluuje urinom.
Posebno su osjetljive starije osobe, zbog poremeenog eanja i opeg stanja u
sklopu osnovne bolesti, naroito za vrueg vremena.

7. ETIOLOGIJA HIPERNATRIJEMIJA
Hipovolemijska hipernatrijemija je stanje smanjene ukupne koliine vode i
natrija, s tim da je smanjenje ukupne koliine vode vee. Navedeni tip
uzrokovan je dijarejom, povraanjem, opekotinama, pretjeranim znojenjem,
nedovoljnim unosom vode, pankreatitisom, bolestima bubrega, diureticima
Henleove petlje i osmotskim diureticima (manitol, glukoza, urea). Takoer,
uobiajeni uzrok hipernatrijemije je i hiperglikemija koja se javlja u oboljelih od
eerne bolesti.
Euvolemijska hipernatremija je stanje smanjene ukupne koliine vode s gotovo
normalnim razinama natrija. Uzrokovana je pretjeranim znojenjem, vruicom,
dijabetes insipidusom i primarnom hipodipsijom.
Hipervolemijska hipernatremija je stanje poveanih koliina natrija s
normalnom ili poveanom ukupnom koliinom vode. Uzrokovana je pretjeranim
koliinama mineralokortikoida (npr. primarni hiperaldosteronizam te Cushingov
i Connov sindrom) i uzimanjem hipertoninih tekuina (npr. morska voda).
Ostali uzroci hipernatremije ukljuuju nedostupnost vode, pogoran mehanizam
ei, pogoranu proizvodnju angiotenzina II i antidiuretikog hormona.
8. KLINIKA SLIKA
Vodei simptom je e. Izostanak eanja u svjesne, hipernatrijemine osobe
ukazuje na poremeen mehanizam eanja. Bolesnici koji oteano komuniciraju
ne uspijevaju izraziti e i doi do vode. Glavni simptomi hipernatrijemije su
posljedica disfunkcije CNSa zbog smeuravanja modanih stanica. Javljaju se
smetenost, neuromiina razdraljivost, grevi ili koma, a u bolesnika koji su
umrli zbog teke hipernatrijemije esto se nalaze cerebrovaskularna oteenja
sa supkortikalnim ili subarahnoidnim krvarenjima i venskim trombozama.
Pri kroninoj hipernatrijemiji u modanim stanicama se javljaju osmotski
aktivne tvari (idiogeni osmoli) koje poveavaju staninu osmolalnost pa
dehidracija modanih stanica bude manja i simptomi blai neko pri akutnoj
hipernatrijemiji.
Kad se hipernatrijemija javi uz abnormalnu koliinu ukupnog Na u organizmu,
prate je tipini simptomi suvika ili nedostatka volumena. Bolesnici s oteenom
sposobnou bubrenog koncentriranja izluuju velike koliine razmjerno
hipotonine mokrae. Pri vanbubrenim gubicima uzrok je obino oit (npr.
bljuvanje, proljev, obilno znojenje), a urinarna koncentracija Na je niska.

9. DIJAGNOZA
Kliniki dojam potvruje odreivanje Na u serumu. Ako bolesnik ne odgovara
na obinu rehidraciju ili ako hipernatrijemija recidivira unato primjerenom
pristupu vodi, opravdana je dodatna obrada.

10. LIJEENJE HIPERNATRIJEMIJE

Osnovni postupak je nadoknada vode. Prisebnim bolesnicima bez teih
probavnih disfunkcija najbolja je peroralna rehidracija. Ako bolesnik ne moe
piti zbog uzastopnog povraanja ili promijenjenog psihikog profila, odnosno pri
tekoj hipernatrijemiji, ide se na IV hidriranje. Ako stanje traje <24 h treba ga i
korigirati unutar 24 h. Meutim, ako je u pitanju kronina hipernatrijemija ili je
trajanje nepoznato, ide se na korekciju unutar 48 h, a osmolalnost plazme se ne
smije sniavati bre od 2 mOsm/L/h kako se ne bi razvio edem mozga.

Koliina vode potrebna za nadoknadu deficita izraunava se po formuli:

Manjak iste vode = (ukupna tjelesna voda) [(plazmatski Na/140) 1]

Bolesnicima s hipernatrijemijom i uveanjem vanstaninog volumena (suviak

ukupnog Na u tijelu), manjak iste vode se nadoknauje infuzijom 5% glukoze,
kojoj se moe dodati jedan diuretik petlje. Prebrza infuzija glukoze moe
meutim uzrokovati glikozuriju i poveati izluivanje vode bez soli, posebice u
dijabetiara.

6. ZAKLJUAK
Hiponatrijemija je najei poremeaj metabolizma tjelesnih tekuina i
ravnotee elektrolita u klinikoj praksi. Od hiponatrijemije pati od 15-30 %
hospitaliziranih pacijenata.
Hipernatrijemija najea je u starijih osoba. Obino osjet ei se u starijih
slabije razvija i manje je izraen nego u mlaih. Osim toga, u starijoj dobi
bubrezi mogu slabije koncentrirati mokrau pa starije osobe ne mogu ni uvati
vodu. Zbog toga je hipernatrijemija posebice ozbiljna za stariju dob.
Vano je od pacijenta uzeti potpunu anamnezu i pristupiti dijagnostikim
metodama to hitnije, kako bi osoba primila adekvatnu njegu.

IZVORI:
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-
prirucnik/endokrinologija/metabolizam-tekucine-i-elektrolita/hiponatrijemija

http://www.clevelandclinicmeded.com/medicalpubs/diseasemanagement/nep
hrology/hyponatremia-and-hypernatremia/

http://emedicine.medscape.com/article/241094-overview