Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 45

MATERIJALI ZA

SAMOSTALNO UENJE
FINOMEHANIKA
nastavno pismo za zanimanje:
NASTAVNO PISMO
TEHNIAR ZA BRODOSTROJARSTVO
TEHNIAR ZA ELEKTRONIKU
2.razred

Nastavno pismo izradio:


prof. Nikola Muslim

Split, 2014.

1
UPUTE

Ovo nastavno pismo namijenjeno je polaznicima obrazovanja odraslih koji


sudjeluju u dopisno-konzultativnom nainu izvoenja nastave za zanimanje
Pomorski strojar.

Nastavno pismo ima za cilj razviti temeljna znanja, vjetine i kompetencije


polaznika u podruju finomehanike..

Upute za koritenje nastavnog pisma i uspjeno uenje:

proitati nastavno pismo bez prevelikog zaustavljanja


organizirati i planirati uenje
koristiti vlastiti stil uenja
uiti s pauzama
ponavljati i razumijetii nastavni sadraj u odreenim vremenskim razmacima,
podcrtavati kljune pojmove i voditi biljeke u samom tekstu

2
UVOD

Nastavni predmet Finomehanika pridonosi ostvarenju opih ciljeva odgoja i


obrazovanja u Hrvatskoj, a posebno ciljevima razvoja tehnoloke kompentencije u
podruju brodskog strojarstva.
Moderne ureaje vie nije mogue dijeliti na elektronike i mehanike nego se
uzima u obzir cjelovit pristup i sagledava uporabna vrijednost i sposobnost obrade
informacija. Cjelovit pristup doveo je do razvoja finomehanike u irem smislu
odnosno mehatronike. Finomehanika u irem smisu obuhvaa pored mehanike
jo i elektrotehniku, optiku, akustiku. Finomehanika u uem smislu obuhvaa
mehaniku. Finomehanika je trino jedna od najstabilnijih podruja te pokazuje
rast trita od oko 12% godinje.

Ciljevi uenja:
razviti temeljna znanja, vjetine i kompetencije polaznika u podruju
finomehanike
osposobiti ih za zanimanja u odreenom podruju

Ishodi uenja:

Finomehaniki spojevi

Opisati vrste i neraskidive spojeve (spojevi zavarivanjem, lemljenjem, spojevi


lijepljenjem)
Objasnit spojeve ulaganjem (ulaganje u plastine mase, tiskani spojevi, tiskani
krugovi, spojevi ulaganjem u metale)
Opisati spojeve s trajnom deformacijom (zakovini spojevi, spojevi porubljivanjem,
previjanjem, uljebljivanjem i preklapanjem, spojevi s uicama i rascjepkama)
Navesti sisteme tolerancija
Objasniti vrste rastavljive spojeve (spojevi s vijcima, vrste finih navoja, metriki
normalni i fini navoj, Whitworthov navoj, standardne veliine i tipovi vijaka, vijci za
lim, vijci za drvo, sitni vijci)
Opisati osigurae za vijane spojeve (ravne, elastine i zupaste podloke)
Razlikovati matice (standardne veliine i izvedbe matica, sigurnosne matice)
Navesti zatitu vijaka i matica (cinanje i niklanje)
Objasniti finomehanike elektrine spojeve za kabele i tiskane ploice

3
Sastavni dijelovi finih mehanizama

Navesti pokretne dijelove finih mehanizama (osovinice, vodilice, leajevi, posebne


izvedbe kliznih leajeva, torzijski elastini elementi, gumene opruge, torzijske
zavojne opruge, konzolne, bimetalne, spiralne i zavojne opruge)
Opisati amortizere (amortizacija tkaninama, plastinim masama, gumom, oprugama
i apsorberima).
Opisati asije i kuita elektronikih ureaja (metalne asije i nosivi
okviri,prahotijesna, vodotijesna i sigurnosna kuita)
Objasniti ruice i dugmad za upravljanje (vrste i oblici)
Nabrojiti i opisati skale (vrste skala elektronikih mjernih ureaja)

Fini mehanizmi

Opisati ustavljae (jednosmjerne i dvosmjerne)


Razlikovati i opisati prijenosnike gibanja (aksijalne i radijalne fine spojke,
automatske centrifugalne i elastine fine spojke).
Navesti prijenosne mehanizme (mehanizmi za pretvorbu pravocrtnog u kruno
gibanje, zupaniki prijenosi, tarni prijenosi, remenski prijenosi, krivuljni mehanizmi)
Opisati posebne prijenosni mehanizmi (kardioidni mehanizmi, dekadni brojaki
mehanizam, biraki mehanizam, mehanizmi korak po korak, kordinatni biraki
mehanizmi, elektromotorni
pogonski mehanizmi)
Opisati regulacijske mehanizme (centrifugalni i kontaktni mehanizmi za regulaciju
brzine vrtnje motora, mehanizmi za koenje, magnetske i frikcijske konice)
Opisati prigune mehanizme (zrani i magnetski mehanizmi za priguenje skretnih
sistema elektrinih instrumenata)
Opisati preklopnike i prekidae (kontakti preklopnika u elektronici, oblici kontaktnih
povrina, zatitakontakata)
Navesti zatitu od korozije (postupci i materijali za zatitu finomehanikih dijelova i
mehanizama)
Objasniti montane i kinematike sheme finih mehanizama

Primjena finomehanike u elektronici

Opisati primjenu finomehanike u automatizaciji ( senzori, mjerni pretvornici,


regulacijski lanovi, izvrni lanovi)
Opisati primjenu finomehanike u audiotehnici (mehanizmi gramofona, megnetofona,
digitalnih gramofona)
Opisati primjenu finomehanike u videotehnici (magetoskopi, kamere)
Opisati primjenu finomehanike u raunalima (disk jedinice, crtai i pisai)

4
SADRAJ

Finomehaniki spojevi

vrsti i neraskidivi spojevi (spojevi zavarivanjem, lemljenjem, spojevi lijepljenjem)


Spojevi ulaganjem (ulaganje u plastine mase, tiskani spojevi, tiskani krugovi, spojevi
ulaganjem u metale)
Spojevi trajnom deformacijom (zakovini spojevi, spojevi porubljivanjem, previjanjem,
uljebljivanjem i preklapanjem, spojevi s uicama i rascjepkama)
Sistemi tolerancija
vrsti rastavljivi spojevi (spojevi s vijcima, vrste finih navoja, metriki normalni i fini navoj,
Whitworthov navoj, standardne veliine i tipovi vijaka, vijci za lim, vijci za drvo, sitni vijci)
Osigurai za vijane spojeve (ravne, elastine i zupaste podloke)
Matice (standardne veliine i izvedbe matica, sigurnosne matice)
Zatita vijaka i matica (cinanje i niklanje)
Finomehaniki elektrini spojevi za kabele i tiskane ploice

Sastavni dijelovi finih mehanizama

Pokretni dijelovi finih mehanizama (osovinice, vodilice, leajevi, posebne izvedbe kliznih
leajeva, torzijski elastini elementi, gumene opruge, torzijske zavojne opruge, konzolne,
bimetalne, spiralne i zavojne opruge)
Amortizeri (amortizacija tkaninama, plastinim masama, gumom, oprugama i
apsorberima).
asije i kuita elektronikih ureaja (metalne asije i nosivi okviri, prahotijesna,
vodotijesna i sigurnosna kuita)
Ruice i dugmad za upravljanje (vrste i oblici)
Skale (vrste skala elektronikih mjernih ureaja)

Fini mehanizmi

Ustavljae (jednosmjerne i dvosmjerne)


Prenosnici gibanja (aksijalne i radijalne fine spojke, automatske centrifugalne i elastine
fine spojke).
Prijenosni mehanizmi (mehanizmi za pretvorbu pravocrtnog u kruno gibanje, zupaniki
prijenosi, tarni prijenosi, remenski prijenosi, krivuljni mehanizmi)
Posebni prijenosni mehanizmi (kardioidni mehanizmi, dekadni brojaki mehanizam, biraki
mehanizam, mehanizmi korak po korak, kordinatni biraki mehanizmi, elektromotorni
pogonski mehanizmi)
Regulacijski mehanizmi (centrifugalni i kontaktni mehanizmi za regulaciju brzine vrtnje
motora, mehanizmi za koenje, magnetske i frikcijske konice)
Priguni mehanizmi (zrani i magnetski mehanizmi za priguenje skretnih sistema
elektrinih instrumenata)

5
Preklopnici i prekidai (kontakti preklopnika u elektronici, oblici kontaktnih povrina,
zatitakontakata)
Zatita od korozije (postupci i materijali za zatitu finomehanikih dijelova i mehanizama)
Montane i kinematike sheme finih mehanizama

Primjena finomehanike u elektronici

Primjena finomehanike u automatizaciji ( senzori, mjerni pretvornici, regulacijski lanovi,


izvrni lanovi)
Primjena finomehanike u audiotehnici (mehanizmi gramofona, megnetofona, digitalnih
gramofona)
Primjena finomehanike u videotehnici (magetoskopi, kamere)
Primjena finomehanike u raunalima (disk jedinice, crtai i pisai)

Literatura

Pitanja iz nastavnog pisma

6
Finomehaniki spojevi Kljune
rijei
vrsti i neraskidivi spojevi (spojevi zavarivanjem, lemljenjem, spojevi
lijepljenjem)
Spojevi ulaganjem (ulaganje u plastine mase, tiskani spojevi, tiskani
krugovi, spojevi ulaganjem u metale)
Spojevi trajnom deformacijom (zakovini spojevi, spojevi porubljivanjem,
previjanjem, uljebljivanjem i preklapanjem, spojevi s uicama i rascjepkama)
Sistemi tolerancija
vrsti rastavljivi spojevi (spojevi s vijcima, vrste finih navoja, metriki
normalni i fini navoj, Whitworthov navoj, standardne veliine i tipovi vijaka,
vijci za lim, vijci za drvo, sitni vijci)
Osigurai za vijane spojeve (ravne, elastine i zupaste podloke)
Matice (standardne veliine i izvedbe matica, sigurnosne matice)
Zatita vijaka i matica (cinanje i niklanje)
Finomehaniki elektrini spojevi za kabele i tiskane ploice

Spojevi se dijele na nerastavljive i rastavljive.


Nerastavljivi su oni koji se mogu rastaviti samo silom tj.kidanjem ili
oteenjem spoja.
Rastavljivi se mogu jednostavno i to malom silom rastaviti i kasnije ponovo
sastaviti. Ovo je uobiajena podjela u klasinom strojarstvu
U finomehanici se za spajanje koriste raznoliki elementi i postupci. Finomehaik
i spojevi
Finomehaniki spojevi se dijele u tri velike grupe:
1. Spojevi pri kojima nastaje promjena materijala
2. Spojevi pri kojima nastaje plastina deformacija materijala
3. Spojevi u kojima nastaje elastina deformacija materijala

1. Spojevi pri kojima nastaje promjena materijala


U ovu grupu spojeva spada:

- zavarivanje
- lemljenje
- ljepljenje
- kitanje
- utaljivanje
- ulaganje

2. Spojevi pri kojima nastaje plastina deformacija materijala


U ovu grupu spojeva spada:

- zakivanje
- porubljivanje
- utiskivanje
- pregibanje
- preklapanje
- proivanje

7
3. Spojevi u kojima nastaje elastina deformacija materijala
U ovu grupu spojeva spada:

- stezanje
- upreavanje
- klinjenje
- uvrtanje
- pritezanje
- podlaganje

Sigurnost spoja pri spajanju promjenom materijala ovisi o molekularnim


silama i takvi su spojevi najee nerastavljivi (npr.zavarivanje).
Sigurnost spoja pri spajanju plastinom deformacijom ovisi o obliku
elemenata koji se spajaju (kao npr. kod utiskivanja). Ovakvo spajanje je
ee nerastavljivo, a rjee djelominoo rastavljivo (npr. preklapanje i
presavijanje).
Sigurnost spoja kod spajanja elastinom deformacijom materijala ovisi o
trenju, a spojevi su najee rastavljivi (npr. pritezanje). Ovakvi spojevi mogu
biti i djelomino rastavljivi ili nerastavljivi (npr.podlaganje).

Spajanje se moe izvoditi i bez posrednih elemenata za spajanje.

U finomehanici se esto koristi vie vrsta spajanja za jedan spoj, ovisno o


zahtjevima konstrukcije.

8
Spojevi zavarivanjem

Zavarivanje je postupak spajanja metalnih dijelova, pri kojem se spojna


mjesta dovode u rastaljeno stanje. Zavarivanje se vri sa ili bez dodavanja
dodatnog materijala.
Zavarivati se mogu i termoplastini dijelovi pritiskom i zagrijavanjem do
temperature toplog oblikovanja.

Prednosti zavarenih spojeva su:

- visoka nosivost (priblino jednaka nosivosti osnovnog materijala) se postie


pravilnim odabirom dodatnog materijala i parametara zavarivanja, te
dobivanjem zavarenog spoja bez znaajnijih pogreaka ,
- zavarene konstrukcije imaju tanje stjenke i do 30 % manju teinu, u odnosu
na konstrukcije spajane lijevanjem ili kovanjem
- zavareni spojevi su najekonominiji ako se radi o manjem broju spojeva

Nedostaci zavarenih spojeva su:

- zavarivanjem se bez problema spajaju samo materijali koji imaju priblino


jednaku kvalitetu i sastav te koji su dobro zavarljivi,
- na mjestu spajanja dolazi do lokalnog zagrijavanja i neravnomjernog
rastezanja i skupljanja pa prilikom hlaenja nastaju zaostala naprezanja.
- zavareni spojevi imaju lou sposobnost priguenja vibracija i loiju
otpornost prema koroziji,
- zavareni spojevi su neekonomini za velikoserijsku proizvodnju.

Oko 200 razliitih postupaka zavarivanja je danas ostvarivo.


Ti postupci se dijele s obzirom na:
- vrstu energije kojom se zagrijava mjesto zavara (mehanika, kemijska,
elektrina, snop elektrona),
- vrstu osnovnog materijala (metali, umjetni materijali),
- nain zavarivanja (zavarivanje, navarivanje)
- nivo mehanizacije zavarivanja (runo, poluautomatsko, automatsko).

Zavarljivost je svojstvo materijala da se zavarivanjem njegovih dijelova dobije


upotrebljiv spoj. Materijal je dobro zavarljiv ako je standardnom opremom i
procedurom zavarivanja mogue ostvariti upotrebljiv spoj, uz vrlo visok
ponovljivost postupka.
Veina metala i umjetnih materijala je dobro zavarljiva, uz odabir
odgovarajueg postupka zavarivanja. Na zavarljivost utjee:
- sastav materijala,
- kemijska i mehanika svojstva materijala
- krutost konstrukcije.

Za zavarivane strojne dijelove najvaniji materijal je elik.


Zavarljivost elika ovisna je o njegovom kemijskom sastavu odnosno o
postotku osnovnih elemenata (C, Si, Mn, P, S) i legirnih dodataka (Cr, Ni,
Mo, V, W, Ta, Nb, Al, Ti, Cu, Co), te o istoi (razne primjese i plinovi kisika,
duika, vodika). Pored toga na zavarljivost velik utjecaj ima i debljina dijelova

9
koji se zavaruju. Kod elika je vrlo vano, da je kao materijal osjetljiv na
pukotine (tople i hladne), starenje,otvrdnue, itd.
Na zavarljivost elika je ugljik (C). Konstrukcijski elici, sa sadrajem do 0,23
% C imaju najbolju zavarljivost. Pri veem sadraju ugljika zavarljivost je
slabija. Sadraj sumpora i fosfora ne smije prelaziti 0,045% (ali 0,07%
zajedno), a za dobru zavarljivost ne bi trebao prelaziti 0,02%. I drugi legirni
elementi, npr. Si i Mn, slabe zavarljivost. Ostalih neistoa u eliku treba biti
do 0,01%. Najbolju zavarljivost imaju nelegirani i niskolegirani konstrukcijski
elici. Oni se koriste za gradnju mostova, rezervoara, vozila, strojeva, itd.
Visokolegirani elici, koji sadre ukupno vie od 10% svih legiranih
elemenata, zavaruju se samo posebnim postupcima. Za zavarene
konstrukcije uglavnom se upotrebljavaju sljedei elici:
- konstrukcijski dobro zavarljivi elici 0260, 0360, 0460 i 0560, bolji su
to im je vrstoa manja.
- elici za poboljanje (zavarivanje taljenjem): 1330, 4730, 3139, te
28Cr4 (prema DIN-u); potrebno predgrijavanje i naknadna obrada.
elici za cementaciju su svi dobro zavarljivi u necementiranom stanju.

Laki metali aluminij (Al) i aluminijeve legure, te magnezijeve (Mg) legure su


tee zavarljive nego elici, jer se brzo hlade i oksidiraju.

Teki metali bakar (Cu), mjedi (CuZn legure) i bronce (CuSn legure) su
dobro zavarljivi, a mjedi imaju bolju zavarljivost pri manjem sadraju cinka
(Zn).
Nikal (Ni) i njegove legure (NiFe, NiMn, NiCr, NiCu, NiMoCr) su zavarljivi
samo pod odreenim uvjetima. Titanove (Ti) legure dobro su zavarljive.

Polimerni materijali su vrlo razliiti sa stanovita zavarivanja. Termoreaktivni


polimeri duroplasti se nakon proizvodnje ne daju toplinski oblikovati i zato
su nezavarljivi.
Termoplastini polimeri (termoplasti) se pri povienoj temperaturi smekaju ili
tale, te su dobro zavarljivi.

Zavarljivi su dakle obojeni metali bakar, aluminij, mesing, bronca, cink,


zatim plastini materijali (naroito PVC), lijevano eljezo, bijeli kovkasti lijev
(prethodno razugljien), lijevano eljezo.

10
VRSTE ZAVARENIH SPOJEVA I ZAVARA

Zavareni spojevi dijele se obzirom na meusobni poloaj dijelova koji se


zavaruju na:
sueone zavare
kutne zavare
posebne zavare

etri su osnovna poloaja zavarivanja.


horizontalni,
horizontalni na zidu,
vertikalni,
nad glavom,
Svi drugi poloaji su kosi.

Vrste i oblici taljenih zavara su dani u izvadku EN 22553 i DIN 1912

Po kontinuitetu zavari mogu biti prekinuti i neprekinuti

Kvaliteta zavara ovisi o tipu i koliini greaka koje su u njemu nastale


Zavareni spojevi se razvrstavaju u etiri razreda kvalitete:
1. razred kvalitete sve vrste sueonih zavara imaju provareni korijen, a
kutni i krini zavari provarene presjeke. Upotrebljeni materijali moraju imati
atest. Zavari moraju biti bez greaka, a izvodi ih samo struno osposobljeni
zavarivai s atestom.
2. razred kvalitete sve vrste spojeva i zavara. Materijali su atestirani, manje
greke su dozvoljene, dok u zavaru ne smije biti pukotina. Zavaruju
zavarivai s atestom za postupke i poloaje zavarivanja, koji su mogui na
konstrukciji.
3. razred kvalitete Sueone zavare ovog razreda moraju izraditi atestirani
zavarivai. Zahtjeva se 10% - na kontrola zavara s ultrazvukom, te 100% -
na vizualna i dimenzijska kontrola.

Postupci spajanja zavarivanjem dijele se u dvije osnovne skupine:


1. Zavarivanje taljenjem
2. Zavarivanje pritiskom

1. Zavarivanje taljenjem

Kod zavarivanja tajenjem mjesto spoja se zagrijava do rastaljenog stanja i


spaja s ili bez dodavanja rastaljenog materijala.

Vie je vrsta zavarivanja taljenjem:

- ljevako zavarivanje
- aluminotermijsko zavarivanje taljenjem
- zavarivanje plamenom

11
- luno zavarivanje kovinskom elektrodom
- luno zavarivanje ugljenom elektrodom
- zavarivanje pod troskom
- zavarivanje elektronskim snopom, plazmom i laserom

Ljevako zavarivanje

Ljevako zavarivanje se korisiti za popravak neuspjelih odljevaka. Neuspjeli


odljevak se ugradi u poseban kalup i prelijevamo ga talinom dok se mjesto
kvara odlijevka ne zatali.

Aluminotermijsko zavarivanje taljenjem

Aluminotermijsko zavarivanje taljenjemse koristi za spajanje elinih djelova.


Smjesa aluminija i eljezo oksida u prahu, izgara uz razvijanje visoke
temperature zbog oksidacije aluminija i oslobaanja eljeza iz eljezo oksida.
Tako nastaje rastaljeno elljezo koje zavaruje eline dijelove.

Zavarivanje plamenom

Zavarivanje plamenom je vrlo est nain zavarivanja u malim radionicama.


Za stvaranje plamena slue gorivi plinovi acitelen, rasvjetni plin ili vodik
pomijeani s kisiko ili zrakom.
Najee se koristi plmen acitilena s kisikom iz boca. Dodatni materijal su
ice za zavarivanje koje se tale u plamenu.

Luno zavarivanje kovinskom elektrodom

Luno zavarivanje kovinskom elektrodom je najei nain zavarivanja u


klasinoj stojogradnji, a rjee je prisutno u finomehanici.
Plameni luk nastaje izmeu kovinske elektrode i predmeta koji zavarujemo.
Ako se elektroda pri tom tali, slui istovremeno i kao dodatni materijal.
Kovinske elektrode koje se ne tale, kao npr. volframova, slue samo za
stvaranje elektrinog luka, a dodatni materijal ako je potreban dobiva se
taljenjem dodatne ice u plamenom luku.
Luno zvarivanje kovinskom elektrodom se vri ii u slobodnoj ili u zatitnoj
atmosferi. U slobodnoj atmosferi zavaruje se obinom elektrodom ili
elektrodama s platom ili jezgrom.

Luno zavarivanje ugljenom elektrodom

Luno zavarivanje ugljenom elektrodom je zavarivanje kod kojeg plameni luk


nastaje izmeu dviju ugljenih elektroda ili izmeu elektrode i predmeta koji se
zavaruju. Ako je potrebno dodaje se dodatni materijal u obliku ice.
Postupak se moe obavljati u slobodnoj ili zatitnoj atmosferi.

12
Zavarivanje pod troskom

Zavarivanje pod troskom se ostvaruje slino kao i kod lunog zavarivanja


pod zatitnim prahom. Kada se taljenjem zatitnog praha sakupi dovoljno
troske koja pokriva rastaljenu kovinu ugasi se plameni luk, a dodatnu icu
koju primiemo talimo Jouleovom toplinom to se razvija pri prolasku struje
kroz trosku.

Zavarivanje elektronskim snopom, plazmom i laserom

Zavarivanje elektronskim snopom, plazmom i laserom spada u posebne


postupke zavarivanja.
Kod elektronskog snopa kinetika energija ubrzanih elektrona pri udaru u
kovinu se pretvara u toplinu kojom talimo materijal.
Kod zavarivanja plazmom kovinu talimo toplinskom energijom plazmenog
luka koji nastaje disocijacijom i ionizacijom plina
Kod zavarivanja laserom kovina se tali usmjeravanjem laserske zrake na
mjesto zavarivanja. Zavarivanje se vri u tokama. Postupak je vrlo pogodan
za zavarivanje sitnih mehanikih pozicija u finomehanici

2. Zavarivanje pritiskom

Kod zavarivanja pritiskom spojna mjesta se griju do mekog stanja i zatim


udarcem ili pritiskom spajaju.

Razllikujemo vie postupaka za zavarivanje pritiskom:

- kovako zavarivanje
- plameno zavarivanje
- aluminotermijsko zavarivanje
- eono zavarivanje elektrinim otporom
- preklopno zavarivanje elektrinim otporom
- posebni postupci zavarivanja pritiskom

Kovako zavarivanje

Kovako zavarivanje je jednostavan postupak. Dijelovi se zagrijavaju u pei


do bijelog ara, dezoksidiraju boraksom te zavare udarcima ekia.

Plameno zavarivanje

Plameno zavarivanje se vri tako da se dijelovi zagriju plamenom te zavare


pritiskom.

13
Aluminotermijsko zavarivanje

Aluminotermijsko zavarivanje se vri tako da se dijelovi zagriju toplinom


egzotermne reakcije aluminija s oksidom kovine koja se zavaruje te se
spajaju uz pomo jakog pritiska prea.

eono zavarivanje elektrinim otporom

eono zavarivanje elektrinim otporom se moe ostvariti na dva naina:


- eono elektrootporno zavarivanje pritiskom
- eono elektrootporno zavarivanje iskrenjem

eono elektrootporno zavarivanje pritiskom je postupak spajanja


zavarivanjem u kojem se proputa jaka elektrina struja, kroz oba dijela koje
spajamo, koji su u stalnom dodiru. Zbog velikog prijelaznog otpora, dodirno
mjesto se jako ugrije. Kada se postigne tempertura mekanog (tijestastog)
stanja, oba dijela se zavare jakim pritiskom.

eono elektrootporno zavarivanje iskrenjem se vri pomou iskrenja na


nain da se predmeti, koje zavarujemo, naizmjenino doditiu i razmiu pa
se meu njima javljaju iskre koje zagrijavaju dodirno mjesto. Kad se postigne
temperatura zavarivanja oba dijela se zavare jakim pritiskom.
Preklopno zavarivanje elektrinim otporom

Preklopno zavarivanje elektrinim otporom se vri pomou elektroda kroz


koje prolazi struja. Elektrode pritiskuju limove.
Na mjestu dodira dvaju limova, zbog velikog prijelaznog otpora, razvija se
Jouleova toplina, materijal se tali i dijelovi se pod pritiskom elektroda
zavaruju.

Posebni postupci zavarivanja pritiskom

Posebni postupci zavarivanja pritiskom u finomehanici su:


- indukcijsko zavarivanje
- zavarivanje trenjem
- hladno zavarivanje
- zavarivanje ultrazvukom
- zavarivanje difuzijom
- zavarivanje eksplozijom

Sljede slike su preuzete sa internet adrese :http://hr.wikipedia.org/wiki/Zavarivanje

14
15
16
Spojevi lemljenjem

Lemljenje je postupak termikog spajanja dvaju metalniha dijelova pomou


taline dodatnog metala.
Lemiti se mogu i nemetalni dijelovi ako im metaliziramo povrinu posebnim
postupkom. Na taj se nain danas spajaju dijelovi od kermike, elektronike
komponente na vieslojne tiskane ploe.
Za razliku od zavarivanja taljenjem, kod lemljenja je temperatura spajanja
barem za 50C nia od temperature taljenja dijelova koje lemimo.
Zato lemljenjem zmjenjujemo neke postupke zavarivanja gdje nam je bitno
da ne grijemo predmet blizu temperature taljenja, ili kad elimo u potpunosti
zadrati geometrijski oblik na mjestu spajanja.

Postupci lemljenja se razlikuju po temperaturi taljenja lema, nainu


dovoenja topline i po nainu skidanja oksidnog sloja s povrine koju
lemimo. Prema talitu lema ralikujemo: meko, tvrdo i avno lemljenje.

Meko lemljenje
Meko lemljenje se najee primjenjuje kod spajanja elektrikih i
elektronikih komponenata te mehanikih niskooptereeinh nepropusnih
spojeva. Osnovna prednost mekog lemljenj su niske temperature lemljenja
to omoguuje i spjanje osjetljivih elektronikih elemenata te mogunost
rastavljanja spoja naknadnim dovoenjem topline. Glavni nedostatak je
reltivno mala vrstoa spoja.

Tvrdo lemljenje
Tvrdo lemljenje se koristi kod spajanja optereenih dijelova kao i onih koji
rade pri poveanim pogonskim temperaturama. Tvrdo se leme npr. okvire
bicikla i motociklla, spojevi cijevi i prirubnica, cijevnih nastavaka s posudama
i sl.

avno lemljenje
avno lemljenje je slino zavarivanju tljenjem gdje V av postupno
zatvaramo rastaljenim lemom temperature iznad 720K.

Prema ninu dovoenja topline razlikujemo lemljenje:


lemilom, plamenom, uranjanjem u kupku, pomou pei, pomou indukcije.

Lemove dijelimo u tri skupine:


- meki
- tvrdi
- aluminijski

Meki lemovi

Meki lemovi su uglvnom legure olova i kositra. Zbog otrovnosti olova njegova
zastupljenost je sve manja, a posebno u ambalai koja dolazi u dodir s
hranom.

17
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:SolderGun.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Kolophonium_Loeten.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Solderedjoint.jpg

18
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:60-40_Solder.jpg

Tvrdi lemovi

Tvrdi lemovi su najee mjedeni lemovi koji su legure bakra i cinka s


primjesom od oko 0.3% silicija.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Brazing_practice.jpg

Osim mjedenih lemova, u tvrde lemove spadaju i bakreni i srebrni lemovi.


Aluminijski lemovi
Aluminijski lemovi se koriste kod tvrdog ili mekog lemljenja lakih metala.
Razlikujemo tvrde aluminijske lemove s dodatkom silicija (do 12%) i meke
aluminijske lemove koje uz aluminij sdre jo i kositar i cink ili kadmij.

Mjedeni i aluminijski tvrdi lemovi teko ispunjavaju zranost. Da se to


izbjegne aluminijsk povrina se pobakri il ponikli, a zatim lemi bakrenim ili
19
srebrnim lemom. Tako se pobljava, ali i poskupljuje postupak.

Prije lemljenja vano je pripremiti povrinu. Povrine moraju biti iste i bez
oksidnog sloja. Neistoe se uklanjaju bruenjem ili elinim etkama ili
kemijskim putem.
Da se sprijei i ukloni oksidni spoj, neposredno prije ili za vrijeme taljenja
lema nanosi se dezoksidacijsko sredstvo koje mora biti nie temperature
taljenja od lema.
Za meke lemove kao dezoksidacijsko sredstvo koristi se najee cink klorid
ZnCl2 ili salmijak.
Za tvrde lemove esto se uzima boraks s jo nekim dodacima, a za lemljenje
aluminija koriste se kloridi lakih kovina litija i berilija.

20
Spojevi ljepljenjem

Ljepljenje je spajanje materijala pomou tankog sloja ljepila.


U novije vrijeme se pored drveta, papira, koe i gume mogu lijepiti i dijelovi
stakla, keramike, plastike i metala.

Prednosti ljepljenja su u tome to je spoj lagan i nemijenja elemente koje


spajamo. Takoer ljepilo elektriki izolira elemente koje spajamo te priguuje
oscilacije i ne utjee na magnetska svojstva.
Kvalitetno ljepilo je nepropusno za plinove i tekuine i osigurava jednolian
raspored naprezanja u spoju. Ljepljeni spoj je lagan i zahtjeva malo prostora.

Karakteristika ljepila je izrazita adhezijska sila tj. privlana sila izmeu


molekula graninog sloja ljepila i materijala koji ljepimo. Poto je ona puno
vea od kohezijske sile molekula ljepila, sloj ljepila mora biti to manji da bi
spoj bio to vri.

Za ljepljenje drva, papira i tekstila najee se koriste tutkalo, kazeinska,


dekstrinska ljepila. Gumu ljepimo benzinskim otopinama kauuka.
Neke plastine mase mogu se lijepiti otapalima plastike.
Metli se lijepe ljepilima na bzi fenolnih smola i vruim ljepilima na bazi
epoksidnih smola koje otvrdnjuju pri viim temperaturama uz pritisak.

Postoje jednokomponentna i dvokomponentna ljepila. Dvokomponentna


ljepila se priprvljaju prije ljepljenja. Dvije komponente se promijeaju u
zadanom omjeru u odreenom vremenu.

Ljepila se upotrebljavaju u tekuem, krutom, polutekuem (pasta) stanju.


Mogu biti i u prahu te izvedeni kao folije.

vrstoa ljepljenog spoja opada sa debljinom sloja ljepila i sa vremenom.


Pri spajanju metalnih dijelova proraunav se vrstoa ljepljenih slojeva.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:AdhesivesForHouseUse004.jpg

21
Spojevi ulaganjem (ulaganje u plastine mase, tiskani spojevi, tiskani
krugovi, spojevi ulaganjem u metale)

Spajanje kitom

Kitanje je trajno i nerastavljivo spajanje dijelova pri kojem kit ispunjava sve
nepotrebne meuprostore i upljine.
Kitom se mogu meusobno spajati staklo i keramika ili ih se moe spajati sa
metalom. U meuprostor se kit unosi u plastinom stanju, a poslije se
stvrdne i adhezijskim silama dri spoj.
Spojevi kitom ne mogu izdrati vea mehanika naprezanja.
Razlikujemo vie vrsta kitova:
- staklarski kit
- kit od vodenog stakla
- kit od sintetikih smola
- dvokomponentni kitovi

Staklarski kit
Staklarski kit se sastoji od smljevene krede i lanenog ulj uz dodatk firnisa i
slui za brtvljenje tekuin i plinova.

Kit od vodenog stakla


Kit od vodenog stakla uz dodatak talka je vatrootporan i otporan na kiseline
(pogodan za suhe akumultorske baterije)

Kit od sintetikih smola


Kit od sintetikih smola ima veliku vrstou spoja

Dvokomponentni kitovi
Dvokomponentni kitovi pojednotvljuju i poveavaju kvalitetu spoja i
izjednauju se s karakteristikama dvokomponentnih ljepila.

Spajanje utaljivanjem

Koristi se za spajanje staklenih dijelova s metalnim, keramikim i slinim


dijelovima.
Dio koji se utaljuje i staklo na mjestu gdje e se taj dio utaliti griju se do
temperature gnjecavog stanja stakla.
Taj dio koji se utaljuje mora imati znatno veu temperaturu taljenja od
temperature gnjecavosti stakla tako da postupku spajanja ostane krut i zadri
geometrijski oblik.
Dijelovi za utaljivanje (platina, volfram, molibden i krom-nikalne legure)
moraju imati priblino isti faktor toplinskog rastezanja kao staklo.
To je vano da pri hlaenju i skruivanju ne doe do deformacija i trganja
spoja. Vrlo je vano isprojektirati oblik dijelova za utaljivanje tako da se
smanji opasnost od pucanja stakla, metala ili keramike.
Postupak utaljivanja u staklo se koristi u proizvodnji arulja, fotonaponskih
elija, elektronikih elemenata te posebno tamo gdje je potreban za plinove
nepropusan spoj ili za elektroizolaciju.

22
Spajanje ulaganjem

Ulaganje predstavlja spajanje metalnih dijelova s termoplastinim dijelovima


pri kojem se metalni dijelovi ulau u kalup u kojem se brizga termoplastini
dio.
Nakon preanja metalni i plastini dio ine jednu cjelinu.
Na ovaj nain u termoplastine dijelove ulau se: oslonci, leaji, vijci, matice,
limene ploice ...
U elektrotehnikim komponentama termoplastini dio vrlo esto slui kao
elektrina izolacija.

Spojevi ulaganjem se primjenjuju pri proizvodnji pisaih strojeva, printera,


plotera, fotokopirnih aparata, mjernih instrumenata, sklopki, ispitivaa
napona i pogodni su za masovnu proizvodnju.

23
Spojevi trajnom deformacijom (zakovini spojevi, spojevi porubljivanjem,
previjanjem, uljebljivanjem i preklapanjem, spojevi s uicama i rascjepkama)
Sistemi tolerancija
vrsti rastavljivi spojevi (spojevi s vijcima, vrste finih navoja, metriki
normalni i fini navoj, Whitworthov navoj, standardne veliine i tipovi vijaka,
vijci za lim, vijci za drvo, sitni vijci)
Osigurai za vijane spojeve (ravne, elastine i zupaste podloke)
Matice (standardne veliine i izvedbe matica, sigurnosne matice)
Zatita vijaka i matica (cinanje i niklanje)
Finomehaniki elektrini spojevi za kabele i tiskane ploice

Spajanje plastinom deformacijom materijala

U spajanje plastinom deformacijom materijala spada:


-zakivanje
-porubljivanje
-utiskivanje
-pregibanje
-preklapanje
-proivanje

Spojevi zakivanjem

Zakivanje je postupak nerastavljivog spajanja limova, profila, ipkastog


materijala i drugog materijala metodom plastine deformacije.
Posredno zakivanje je spajanje uz pomo posebnog spojnog elementa
(zakovice).
Neposredno zakivanje je spajanje kod kojeg jedan od spojnih dijelova ima
ulogu zakovice.
eline zakovice promjera do d=10mm te zakovice od mjedi, bakra ili lagane
legure zakivaju se runo ili strojno u hladnom stanju.
eline zakovice veeg promjera zakivaju se u toplom stanju, tj ugrijane na
temperaturu svjetlocrvenog ara (oko 1000C).

Spojevi porubljivanjem

Porubljivanje je nain spajanja cjevastih vanjskih dijelova s drugim


cilindrinim cjevastim ili ploastim dijelom.
Materijal koji porubljujemo mora biti mekan i ilav. To su najee elik
.0010 ili .0345, aluminij i njegove legure, bakar i mjed.
Debljina stijenke kooja se porubljuje je najee od 0.5 do 1mm.
Porubljivanjem se esto spajaju stakleni dijelovi u tankim metalnim okvirima.

Spojevi utiskivnjem

To je postupak spajanja dijelova utiskivanjem ljeba u samo jednom ili oba


dijela.
Materijal koji utiskujemo mora biti ilav i mekan. vrstoa i pouzdanost ne

24
ovise o trenju nego o obliku deformacije.

Spojevi pregibanjem

To je postupak spajanja tanjih limova. Materijal koji se spaja pregibanjem


mora biti mekan i savitljiv da ne doe do pukotina i unitenja spoja.
Tim nainom spajaju se dijelovi od mekog elika, bakra, cinka i nekih legura
aluminija

Spojevi preklapanjem

Preklapanjem se spajaju metalni dijelovi meusobno ili metalni dijelovi sa


nemetalnim, npr. s dijelovima od plastinih masa, ljepenke i sl. Dio koji se
preklapa mora bit mekan i ilav.

Spojevi proivanjem

Proivanjem se spajaju tanki dijelovi pomou metalnih kopi.


Metalni limovi od mekanog materijala do debljine od 2 mm se mogu proivati.
Postupak se moe potpuno automatizirati pa se esto koristi u finomehanici.

Spajanje elastinom deformacijom mterijala

U spajanje elastinom deformacijom mterijala spadaju::


- stezni spojevi
- upreani spojevi
- klinjenje
- spajanje navojima

Stezni spojevi
Stezni spojevi moraju osigurati takav spoj da se pomou sile trenja na
dodirnim povrinama sprijei meusobno pomicanje dijelova.
Osnovna prednost steznih spojeva je spajanje jeftinijih dijelova (podesivih
dijelova manje tonosti).

Upreani spojevi
Upreani se spojevi temelje na razlici dimenzija dijelova na mjestu budueg
spoja i elastinosti materijala izrade. Ti spojevi sprjeavaju meusobni
pomak dijelova silom trenja meu njima. Za razliku od steznih spojeva kod
upreanih spojeva sila trenja se javlja kao posljedica razliitih dimenzija
dijelova prije spajanja.
Djelovi se spajaju toplim i hladnim postupkom

Klinjenje
Klinjeje je postupak spajanja dijelova pomou klina, pera, zatika ili svornjaka.
Klinasti spoj je rastavljivi spoj. Klin se radi od elastinog elika.

25
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Taper_pin_ISO2339_application_en.png

Spajanje navojima
Spajanje pomou unutarnjeg i vanjskog navoja rade se posredno pomou
vijaka i matica ili neposredno ako su vanjski i unutarnji navoji na spojnim
dijelovima.
Navoj je tijelo koje se dobije rotacijom povrine vijanog profila po zavojnici.
Zavojnica je protorna krivulja koju opisuje toka koja se kruno giba oko
uspravnog valjka i istodobno se pravocrtno giba u smjeru njegove uzdune
osi. Razvijena ploha namota je pravokutan trokut osnovice d i visine P.
Kada se po zavojnici n valjku naree odreeni profil, dobiva se navoj vijka,
a ako se profil narezuje u stijenci provrta, dobiva se navoj matice.
Navoji se izrauju runo ili strojno.
Navoji se normiraju prema nazivnom promjeru matice (D), odnosno vijka (d) i
koraku (P).
Navoji se rade u jednom od tri razreda tolerancija:
- fino
- srednje
- grubo

Razred fino se bira za veliku tonost spoja, kada zranost izmeu vanjskog i
unutarnjeg navoja mora biti mala.
Srednji razred se koristi za opu uporabu (najei).
Grubi razred se koristi kad nema posebnih zahtjeva glede tonosti.

Navoji se mogu podijeliti na vie naina:

1. prema smjetaju

a) vanjski
b) unutarnji

2. prema zavojnici:

a) desni navoj

26
b) lijevi navoj

3. prema koraku navoja

a) normalni
b) fini
c) krupni

4. prema profilu navoja

a) metriki (normalni i fini)p


b) Whitworthov (normalni i cijevni)
c) trapezni (normalni, sitni i grubi)
d) ostali (konusni metriki, pilasti, obli,...)

U finomehanici su najei metrini normalni i fini navoji trokutastog ISO-


profila.
Metriki normlni navoj u dokumentaciji se oznaava slovom M i oznakom
nazivnog promjera npr M1 (d (D) = 1mm i P=0.25mm) P se ne navodi u
oznaci. Za oznaavanje metrikog finog navoja koristi se korak.
Npr. M1X0.2 , korak je P=0.2mm.
Fini navoji imaju veu samokonost i koriste se za spajanje tankostjenanih
cijevi, zatim kao navoji za ugaanje i kao navoji za spojeve sa malom
duljinom navoja.
Navoj je desni ako se vijak pri okretanju kazaljke na satu uvre u provrt s
navojem (pritezanje). Uobiajen su desni navoji.
Ako je navoj iijevi mora se naznaiti npr. M1 lijevi ili M1X0.2 lijevi.
Lijevi se navoj koristi kod instalacija za opasne plinove i tekuine s ciljem da
se sprijei nesmotreno rukovanje.
U finomehanici i elektrotehnici su najee metriki navoji od M0.25 do M5.
Vijci i matice ili navoji na spojnim dijelovima slue za rastavljive spojeve i to u
raunalima, fotoaparatima, kamerama, satnim mehanizmima, mjernim
instrumentima, mikroskopima, potenciometrima, preklopnicima, sklopkama,
utinicama i utikima.

Vijci i matice

Vijci i matice su elementi za posredne spojeve. Postoje izvedbe vijaka sa


glavom i bez glave.

Prema dimenzijam vijci i matice se dijele na:

a) sitne vijke i matice


b) vijci i matice normalnih dimenzija

27
U finomehanici i elektronici njee se koriste sitni vijci i matice s metrikim
navojem. Standardni su im nazivni promjeri od 0.25 do 5mm , a korak im je
od 0.075 do 0.8mm.

Vijci i matice s metrikim navojem normalnh dimenzija imaju navoje od M1


do M68.
Matini vijak se koristi za spajanje tanjih dijelova sa provrtom. Spoj se
postie nvojom vijka i njemu odgovarajue matice.

Najee matice su:

- esterostrana normalna za spajanje (m=0.8D)


- esterostrana niska za osiguravanje spoja (m=0.5D)
- narovaena i krilna (za runa stezanja)
- krunasta (matica za spajanje i osiguravanje)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Bolted_joint.svg

Uz vijke i matice pri spajanju se mogu koristiti metalni okrugli ili etvrtasti
podloci koji se stavljaju ispod matica ili glava vijaka kada je povrina
nalijeganja neravna, premala ili kosa.

28
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Wave_washer.jpg

Vijci se koriste za spajanje i kao epovi za otvore.

Za izradu vijaka i matica najee se koriste ipkasti poluproizvodi od elika,


mjedi, aluminijskih slitina ili polimerni materijali.

U svrhu zatite od korozije elini vijci i matice mogu se pobakriti, pocinati,


poniklati ili presvui nemetalnim anorganski prevlakama. Ako su vijci i matice
izloeni vrlo jakim korozivnim utjecajima, onda se rade od elika otpornih na
koroziju.
Spojevi vijcima ne proraunavaju se u finomehanici, gde su optereenja
mala, a u strojarstvu im se odreuje potrebna vlana i odrezna vrstoa
materijala.

Osiguravanje spojeva postignutih navojima


Navoji imaju samokonost pa se pravilno pritegnuti spojevi ne odvru sami
od sebe. Do odvrtanja nee doi ak ni prilikom titranja ili udarnih
optereenja, jer ga sprjeava trenje nastalo izmeu vanjskog i unutarnjeg
navoja i na povrinama nalijeganja glave vijka, odnosno matice.
Ipak s vremenom zbog plastine deformacije navoja dolazi u nekim
sluajevima do poputanja spoja. Da se to ne dogodi treba navojne spojeve
osigurati.Kod vanih ureaja npr. za uzbunu, sigurnost, mjerenje provodi se
osiguranje protiv neovlatenog i nestrunog rukovanja i rastavljanja.

Osiguranje spojeva moe biti:

a) osiguranje protiv odvrtanja (osiguranje oblikom)


b) osiguranje protiv labavljenja (osiguranje silom)
c) osiguranje protiv neovlatenog i nestrunog rastavljanja spoja (plombiranje
ili lakom)

29
Sastavni dijelovi finih mehanizama

Pokretni dijelovi finih mehanizama (osovinice, vodilice, leajevi, posebne


izvedbe kliznih leajeva, torzijski elastini elementi, gumene opruge, torzijske
zavojne opruge, konzolne, bimetalne, spiralne i zavojne opruge)

Elementi za prijenos i pretvorbu sile i gibanja su:


osovine Sastavni
vratila dijelovi finih
leajevi mehanizama
spojke
zupani prijenosnici
remenski prijenosnici
tarni prijenosnici
lanani prijenosnici
opruge i elementi osiguranja
elementi za prijenos tekuina i plinova

Osovine

Osovine se koriste kao nosai razliitih elemenata.


U finomehanici se osovine izvode kao ravni nosai krunog punog ili upljeg
poprenog presjeka. Osovine imaju odgovarajui broj rukavaca pomou kojih
se uleiuju u leajeve. Broj rukavaca ovisi o iznosu optereenja i duljini
osovine te o mjestu optereenja. Najee osovine imaju dva rukavca , rjee
jedan (npr. osovine kazaljki), a vrlo rijetko (ako su duge) imaju vie od dva
rukavca. Osovine mogu mirovati ili se okretati oko svoje uzdune osi.
Dijelovi koje osovina nosi mogu rotirati zajedno s njom.
Na osovine se smjetaju zupanici, kotai, remenice, tarenice, poluge,
kazaljke.
Popreni presjek osovine moe biti cijelom duinom stalan ili promjenjiv.
Najpovollniji materijali za izradu osovina su konstrukcijski ilavi elici.
Za manja optereenja uzimaju se .0461 do .0545, a za vea 0645.
Kod jakih korozivnih utjecaja mogu se uzeti i legirani konstrukcijski elici
otporni na koroziju (.45 72)
Povrina osovine mora biti glatka da nedoe do stvaranja vrnih nprezanja
koja kod dinamikih optereenja mogu dovesti do loma. Promjene poprenog
presjeka se moraju izvoditi postupno.

30
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Rollingstock_axle.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:2008-04-23_Axle_splines.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Forks,_Washington_Shay_Locomotive_1.JPG

31
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Multi_spindle_lathe_2.JPG

Vratila
Vratila su finomehaniki elementi za prijenos zakretnog momenta, odnosno
snage. Na vratilima su privreni elementi za prijenos npr. zupanici,
remenice, tarenice, spojke itd.
Za razliku od osovina, vratila uvijek rotiraju oko svoje uzdune osi. Osim na
savijanje napregnuta su i na torziju zbog obodnih sila pri prijenosu snage.
Vratila imaju kruni popreni presjek.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Cardan-joint_spline-
shaft_topview_transparent_animated.gif

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Cardan_Shaft.jpg

32
Vratila mogu biti ravna ili koljenasta, a rade se od valjanih ili vuenih okruglih
elinih profila. Ako se rade od legiranih elika onda se postie vea
otpornost na koroziju, habanje i toplinske utjecaje.
Za izradu vratila u finomehanici koriste se hladno vueni okrugli elini profili.

Osim ravnih koriste se gipka i zglobna vratila.


Gipka vratila se koriste za prijenos snaga izmeu dvaju vratila kojima se
mijenja poloaj osi u prostoru (kod brzinomjera, pogona zubarskog svrdla)
Zglobna vratila se koriste za prijenos izmeu dva paralelna vratila.

Klizni leajevi
Klizni leajevi podupiru osovine i vratila i omoguuju im rotaciju.
Dijele se na:
1. radijalne (poprene) klizne leajeve
2. aksijalne (uzdune) klizne leajeve
3. radijalno aksijalne klizne leajeve

U finomehanici se najvie koriste radijalni i aksijalni klizni leajevi.


Radijalni i aksijalni su najee cilindrini, a radijalno aksijalni su konini ili
kuglasti.

Za manja optereenja koriste se bronce, sinterirano eljezo, preani grafit.

Za srednja optereenja koriste se bronce (kositrena, aluminijska, silicijska),


specijalna mjed.

Za vea optereenja koriste se olovne bronce, slitine kadmija, slitine srebra

iljasti leajevi
To su klizni leajevi s vrlo malim trenjem. Malo trenje se postie zbog
iljastog oblika epa kome je vrh zaobljen. Radijus zaobljenja je vrlo mal pa
je dodir izmeu epa i leaja u jednoj toki, a praktiki na vrlo maloj povrini.
Zato se iljasti leajevi koriste za mala optereenja koja ipak izazivaju veliki
tlak na mjestu dodira tj.kontaktni tlak. Rade se od tvrdih materijala.

ivin leaj
To je posebna vrsta kliznog leaja s vrlo malim trenjem klizanja jer se dodir
izmeu epa i leaja ostvaruje na torusnoj povrini prstenastog stupca ive.
Nosivost ovih leajeva je mala i rijetko se koriste.

Zrani leajevi
Zrni leajevi su klizni leajevi sa vrlo malim trenjem.
Razlikujemo aerodinamiki i aerostatiki zrani leaj,
Zrani leajevi su pogodni kod razliitih ureaja u kojima mogu vladati niske
ili visoke temperature ili razliiti korozivni utjecaji.
Pogodni su za velike brzine vrtnje (n>60000 okr/min) te se koriste za
uleitenja visokobrzinskih builica i elektromotora, plinskih cirkulatora u

33
nuklearnim reaktorima, a u finomehanici kod razliitih mjernih ureaja (libele,
akcelerometri, giroskopi, optiki mjerni ureaji za provjeravanje okrugosti
profila.
Zrani leajevi mogu biti cilindrini, konini, kuglasti ili ravni.
Rade se od raznih vrsta elika i bronci. Koriste se i keramiki i sinterirani i
plastini materijali.

Magnetski leajevi
Magnetski leajevi imaju malo trenje i male otporne sile u leajevima. Rade
na principu magnetske privlane i odbojne sile.
Magnetski leajevi su ee aksijalni, a rjee radijalni. Vrlo su skupi pa se
rijetko koriste. Kupi se magnetski prsteni ili cilindri (rade ih specijalizirane
tvornice), a zatim se sastavlja leaj.
Ovi se ureaji koriste kod specijalnih mjernih ureaja npr. elektrinih brojila.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Magneticbearings.jpg

Mali valjni leaji


Koriste se u finomehanici za podupiranje osovina i vratila. Kod njih se zbog
posrednog dodira epa i leaja preko valjnih tijela javlja trenje valjanja
(kotrljanja) koje je puno manje od trenja klizanja pa su gubici energije mali
(oko 1 do 2%). Valjna tijela mogu biti kuglice, valjii, stoci, bavice i iglice.
Priliko rada leaja, valjna tijela rotiraju oko vlastite osi i osi leaja.
Dvije su osnovne podijele :
- kuglini
- valjkasti
Kod kuglinih leaja u idealnom sluaju je dodir kuglice i povrine leaja u
toki, a kod valjkastih na izvodnici valjia, stoca, bavice ili iglice.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:BallBearing.gif

34
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Thrust-cylindrical-roller-bearing_din722_120-
ex.png

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Needle_bearing.jpg

Ipak u stvarnosti (praksi) zbog plastinih deformacija, dodir se ostvaruje u


malim povrinama pa se javlja trenje klizanja, a specifini tlakovi su vrlo
veliki.
Valjni leajevi se dijele na aksijlne i radijalne.

Podmazivanje i brtvljenje valjnih leajeva

Valjni leajevi se podmazivaju da bi se smanjilo trenje i odvodila toplina.


Mazivo je ujedno i zatita od korozije i drugih vanjskih utjecaja.
Za nie temperature (do 120C) i povremena podmazivanja koristi se
kalcijeva, litijeva i natrijeva mast.
Leaj se smije ispuniti masti s najvie do 2/3 svog volumena, jer prevelika
koliina masti poveava zagrijavanje i trenje u leaju.
Mineralna ulja se koriste za podmazivanje kod temperatura od 50 do 200 C.
Brtvljenje se radi da bi se mazivo zadralo u leaju i da se sprijei ulazak
neistoa u leaj.

35
Prizme
Prizme ili bridni leaji su finomehaniki elementarni sklopovi koji slue za
uleitenje nekog pominog dijela koji se mora njihati oko svog ravnotenog
poloaja.

Torzijski elastini elementi


Torzijski elastini elementi se koriste u finomehanici kao leajevi kod
oscilatornog gibanja. Koristi se kod elektrinih mjernih instrumenata
(voltmetar)

Opruge
Opruge su finomehaniki elementi s izrazitom sposobnou elastinog
deformiranja (tijelo po prestanku djelovanja vanjskog optereenja poprimi
svoj prvobitni oblik i dimenzije). Opruge su spremnici mehanike
(potencijalne) energije. Ta se energija moe koristiti kao pogonska energija
raznih mehanzama.
Pomou opruga se u finomehanici mogu ostvariti sljedei zadaci:
- akumuliranje energije: satni mehanizmi, igrake, mjerni instrumenti
- elastino spajanje: mjerni instrumenti, sklopke, poluni mehanizmi
- mjerenje sile: vage, dinamometri
- raspodjela optereenja: osovine, vratila leajevi
- pretvorba mjernog parametra: mjerni instrumenti
- regulacija gibanja: ventili graninici, upravljaki mehanizmi
- priguivanje (amortizacija) udara: spojke, odbojnici, elastini oslonci

Osnovna podjela opruga je prema vrsti glavnog naprezanja.


Dijele se na fleksijske i torzijske opruge.

U fleksijske opruge spadaju konzolna, bimetalna, spiralna, cjevasta, valovita,


zahvatna, zavojna opruga.
U torzijske opruge spadaju: tlana zavojna cilindrina opruga, vlana zavojna
cilindrina opruga, tlana zavojna konina opruga.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Ressort_de_compression.jpg

36
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Ressort_de_traction_%C3%A0_spires_jointives.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Alarm_Clock_Balance_Wheel.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Achslager_Blattfeder.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Belleville_washer.jpg

37
Amortizeri (amortizacija tkaninama, plastinim masama, gumom, oprugama i
apsorberima).

Amortizeri su naprave za ublaavanje energije udara ili za priguenje


oscilacija. Imaju iroku primjenu kod motornih vozila.

Amortizer na motornom vozilu


http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%94%D0%B0%D1%82%D0%BE%D1%82%D0%B5%D0%B
A%D0%B0:R75-rear-shock.jpg

asije i kuita elektronikih ureaja (metalne asije i nosivi okviri,


prahotijesna, vodotijesna i sigurnosna kuita)
Ruice i dugmad za upravljanje (vrste i oblici)

Kuita elektronikih ureja mogu biti od metalnog ili nemetalnog mterijala.


Metalna kuita se moraju uzemljiti.
Ruice se koriste kod teretnih sklopki za uklop troila vee snage. Zbog
izgleda se nazivaju i grebenaste sklopke.
Dugmad se koristi u tipkalima. Nakon otputanja dugmeta kontakt tipkala se
vraa u prvotni poloaj pomou opruge.
Samopridrna veza osigurava trajni uklop sklopnika.

Skale (vrste skala elektronikih mjernih ureaja)


Analogni elektrini mjerni instrumenati veinom rade tako da se pomini
sustav instrumenta otkloni za odreeni kut, koji je zatim mjerlo za iznos
mjerene veliine.
Primjer su analogni voltmetri, ampermetri, ommetri,...
Kod vibracijskih analognih instrumenata princip rada se zasniva na pojavi
rezonancije (titranje mehanikog sustava).
Primjer su frekvencmetri sa jezicima.
Svi mjerni instrumenti imaju skalu koja je otisnuta ili nacrtana na brojanici.
Skala se sastoji od graduacije i numeracije.
Graduaciju tvore crtice na brojanici instrumenta tako da se lake odredi
poloaj pominog sustava mjernog instrumenta.
Razmak izmeu dvije susjedne crtice se zove jedinica podjele ljestvice.
Kazaljke elektrinih mjernih instrumenata
Kazaljke elektrinih mjernih instrumenata dijelimo u dvije osnovne skupine:
1. materijalne kazaljke
2. svjetlosne kazaljke

38
Fini mehanizmi

Ustavljae (jednosmjerne i dvosmjerne)

Ustavljae su finomehaniiki sklopvi za ugaanje koji sprjeavaju pomak


dvaju elemenata dovedenih u stanje relativnog mirovanja. To su trolani
mehanizmi koji se zovu i zaporni mehanizmi.
Osnovni lanovi su:
- ustvljivi lan
- ustava
- postolje

Ustaljae se dijele:
- prema smjeru djelovanja: jednostrane i dvostrane
- prema vrsti gibanja: rotacijske i translacijske
- prema nainu ustavljanja: oblikom i silom trenja

Prenosnici gibanja (aksijalne i radijalne fine spojke, automatske centrifugalne


i elastine fine spojke).

Spojke su finomehaniki elementi za ugaanje. To su otpornici koji prenose


rotacijsko gibnje s jedne osovine (vratila) na drugu.
Dijelimo ih na neupravljive, upravljive i specijalne.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Rotating_coupling.gif

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Beam_Coupling_-_Helical_Standard.jpg

39
Gumena spojka

Prijenosni mehanizmi (mehanizmi za pretvorbu pravocrtnog u kruno


gibanje, zupaniki prijenosi, tarni prijenosi, remenski prijenosi, krivuljni
mehanizmi)
Posebni prijenosni mehanizmi (kardioidni mehanizmi, dekadni brojaki
mehanizam, biraki mehanizam, mehanizmi korak po korak, kordinatni Spojke
biraki mehanizmi, elektromotorni pogonski mehanizmi)

U finomehanici se za prijenos gibanja sa jednog na drugi element koriste


prijenosni mehanizmi.
Najee su to sljedei prijenosni mehanizmi:
- zupaniki prijenos
- remenski prijenos
- vijani prijen os
- poluni prijenos
- krivuljni prijenos

Rzlikujemo osnovne i sloene prijenosne mehanizme

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Kettenvergleich.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Chain.gif

40
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Worm_Gear.gif

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Keilriemen-V-Belt.png

Zupsti remen
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Timing_belt.jpg

41
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Multiple-V-belt_drive_001.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:HagleyBeltDrive01.jpg

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Gears_animation.gif

42
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Rack_and_pinion_animation.gif

Regulacijski mehanizmi (centrifugalni i kontaktni mehanizmi za regulaciju


brzine vrtnje motora, mehanizmi za koenje, magnetske i frikcijske konice)
Priguni mehanizmi (zrani i magnetski mehanizmi za priguenje skretnih
sistema elektrinih instrumenata)

Prigunice
Prigunice su finomehaniki elementi za ugaanje. To su dinamiki otpornici
koji smanjuju brzinu pominog dijela ureaja.
Prigunice dijelimo na mehnike i elektromagnetske.
Mehanik su zrane ili s tekuinom.
Elektromagnetske su s otporom vrtlonih struja

Preklopnici i prekidai (kontakti preklopnika u elektronici, oblici kontaktnih


povrina, zatitakontakata)

Graninici
To su finomehaniki sklopovi za uganje koji se koriste za ograniavanje
gibanja jednog elementa u odnosu na drugi.
Primjer u elektrotehnici granini sklopnik za promjenu smjera vrtnje
elektromotora dizalice

Zatita od korozije (postupci i materijali za zatitu finomehanikih dijelova i


mehanizama)
Montane i kinematike sheme finih mehanizama

U svrhu zatite od korozije elini vijci i matice mogu se pobakriti, pocinati,


poniklati ili presvui nemetalnim anorganski prevlakama. Ako su vijci i matice
izloeni vrlo jakim korozivnim utjecajima, onda se rade od elika otpornih na
koroziju.

Za manja optereenja osovine uzimaju se .0461 do .0545, a za vea


0645.
Kod jakih korozivnih utjecaja mogu se uzeti i legirani konstrukcijski elici
otporni na koroziju (.45 72)
43
Vratila mogu biti ravna ili koljenasta, a rade se od valjanih ili vuenih okruglih
elinih profila. Ako se rade od legiranih elika onda se postie vea
otpornost na koroziju, habanje i toplinske utjecaje.

Zrani leajevi su pogodni kod razliitih ureaja u kojima mogu vladati niske
ili visoke temperature ili razliiti korozivni utjecaji.
Pogodni su za velike brzine vrtnje (n>60000 okr/min) te se koriste za
uleitenja visokobrzinskih builica i elektromotora, plinskih cirkulatora u
nuklearnim reaktorima, a u finomehanici kod razliitih mjernih ureaja (libele,
akcelerometri, giroskopi, optiki mjerni ureaji za provjeravanje okrugosti
profila.

Primjena finomehanike u elektronici

Primjena finomehanike u automatizaciji ( senzori, mjerni pretvornici,


regulacijski lanovi, izvrni lanovi)
Primjena finomehanike u audiotehnici (mehanizmi gramofona, megnetofona,
digitalnih gramofona)
Primjena finomehanike u videotehnici (magetoskopi, kamere)
Primjena finomehanike u raunalima (disk jedinice, crtai i pisai)

.
Postupak utaljivanja u staklo se koristi u proizvodnji arulja, fotonaponskih
elija, elektronikih elemenata te posebno tamo gdje je potreban za plinove
nepropusan spoj ili za elektroizolaciju.

U termoplastine dijelove ulau se: oslonci, leaji, vijci, matice, limene


ploice ...
Prigunice dijelimo na mehnike i elektromagnetske.
Elektromagnetske su s otporom vrtlonih struja
Koriste se kod elektrinih brojila.

U elektrotehnikim komponentama termoplastini dio vrlo esto slui kao


elektrina izolacija.

U finomehanici i elektrotehnici su najee metriki navoji od M0.25 do M5.


Vijci i matice ili navoji na spojnim dijelovima slue za rastavljive spojeve i to u
raunalima, fotoaparatima, kamerama, satnim mehanizmima, mjernim
instrumentima, mikroskopima, potenciometrima, preklopnicima, sklopkama,
utinicama i utikima.

U finomehanici i elektronici njee se koriste sitni vijci i matice s metrikim


navojem. Standardni su im nazivni promjeri od 0.25 do 5mm , a korak im je
od 0.075 do 0.8mm.

Prizme ili bridni leaji su finomehaniki elementarni sklopovi koji slue za


uleitenje nekog pominog dijela koji se mora njihati oko svog ravnotenog
poloaja.Koriste se kod prekostrujnih releja

44
Torzijski elastini elementi se koriste u finomehanici kao leajevi kod
oscilatornog gibanja. Koristi se kod elektrinih mjernih instrumenata
(voltmetar)

Kuita elektronikih ureja mogu biti od metalnog ili nemetalnog mterijala.


Metalna kuita se moraju uzemljiti.
Ruice se koriste kod teretnih sklopki za uklop troila vee snage. Zbog
izgleda se nazivaju i grebenaste sklopke.
Dugmad se koristi u tipkalima. Nakon otputanja dugmeta kontakt tipkala se
vraa u prvotni poloaj pomou opruge.
Samopridrna veza osigurava trajni uklop sklopnika.

Skale (vrste skala elektronikih mjernih ureaja)


Analogni elektrini mjerni instrumenati veinom rade tako da se pomini
sustav instrumenta otkloni za odreeni kut, koji je zatim mjerlo za iznos
mjerene veliine.
Primjer su analogni voltmetri, ampermetri, ommetri,...
Kod vibracijskih analognih instrumenata princip rada se zasniva na pojavi
rezonancije (titranje mehanikog sustava).
Primjer su frekvencmetri sa jezicima.
Svi mjerni instrumenti imaju skalu koja je otisnuta ili nacrtana na brojanici.
Skala se sastoji od graduacije i numeracije.
Graduaciju tvore crtice na brojanici instrumenta tako da se lake odredi
poloaj pominog sustava mjernog instrumenta.
Razmak izmeu dvije susjedne crtice se zove jedinica podjele ljestvice.
Kazaljke elektrinih mjernih instrumenata
Kazaljke elektrinih mjernih instrumenata dijelimo u dvije osnovne skupine:
1. materijalne kazaljke
2. svjetlosne kazaljke

Literatura

1. Reep, Pavuna, elan, Koroman: Elementi finomehanike

Pitanja iz nastavnog pisma

1. Opii vrste i neraskidive spojeve, spojeve ulaganjem, tiskane spojevi


2. Opii spojeve s trajnom deformacijom
3. Objasni vrste rastavljive spojeve
4. Opii sisteme tolerancija
5. Opii osigurae za vijane spojeve
6. Opii matice
7. Navedi zatitu vijaka i matica
8. Objasniti finomehanike elektrine spojeve za kabele i tiskane ploice

45

You might also like