Sapuni

Sapuni predstavljaju metalne soli viih masnih kiselina.

U uem smislu rijei sapuni su samo alkalne soli ovih
kiselina, jer se jedino one koloidno rastvaraju u vodi i
mogu se upotrijebiti kao sredstvo za pranje. Ba iz tih
razloga sapuni su nali primjenu u svakodnevnom
ivotu, zbog ega se i u velikoj mjeri koriste.

Sredstva za odravanje istoe tijela i odjee kod starih

naroda bila su razliita. Najee se tada koristila glina,
pepeo nekih biljaka koji se pjeni, sokovi biljaka. Poznato
je da su za sapune znali jo i stari Egipani. U prvo
vrijeme sapun se radio od masti, cea i krea. Meutim,
industrijska proizvodnja sapuna razvija se poetkom 20.
stoljea, tek nakon pronalaska Leblanove sode.

Sapuni se koriste kao sredstvo za pranje i ienje u

domainstvima i industriji i njihova se upotreba zasniva
na osobini da se oni koloidno rastvaraju u vodi i na taj
nain smanjuju povrinski napon izmeu vode ili masti
ili drugih neistoa, to omoguuje bolje namakanje
koe ili tkanine. Na ovaj nain se prljavtine lako
uklanjaju, a masti i ulja se emulgiraju i tako odstranjuju.
Alkalni sapuni se meutim, hidroliziraju, a osloboene
alkalije rastvaraju masti i ulja. Sapun prilikom pranja se
dobro pjeni, to dokazuje da je dobar emulgator, a
stvorena pjena spreava taloenje osloboenih estica
neistoa. Osim za pranje i ienje, sapuni imaju i
veliku primjenu u industriji koa, tekstilnoj industriji,
metalurgiji, kemijskoj industriji itd.

U industriji sapuna se danas koriste dva postupka:

1) saponifikacija masti i ulja

C17H35 COO CH2 CH2

OH
 C17H35 COO CH + 3NaOH = 3C17H35COONa +
CH OH

C17H35 COO CH2 CH2

OH

2) karbonatna saponifikacija, tj. neutralizacija slobodnih

masnik kiselina

2C15H31COOH + Na2CO3 2C15H31COONa +

H2O + CO2

Proizvodnja sapuna
Sirovine za izradu sapuna obuhvaaju: masnoe,
alkalije, pomona sredstva. Masnoe za proizvodnju
sapuna uglavnom su ulja i masti. Od ulja dolaze u obzir
samo ona koja nisu podesna za ishranu, uglavnom
tehnika ulja biljnog i ivotinjskog podrijetla i to:
laneno, kukuruzno, repino, ricinusovo i dr. kao i ulja iz
tijela i organa morskih sisavaca. Masti se ee
upotrebljavaju kao biljne, palmina i kokosova mast i
hidrirane i sintetike masti koje nastaju uvoenjem
vodonika pod pritiskom u tekua ulja (hidrirane masti) i
oksidacijom parafina. Kao dodatak kod jeftinih vrsta
sapuna koristi se kolofonij koji sadri smolne kiseline.

Alkalije potrebne za saponifikaciju su: alkalni hidroksidi

(natrijhidroksid NaOH) za izradu tvrdih sapuna, a
kalijhidroksid KOH za izradu mekih sapuna. Osim toga,
koristi se amonijska voda Na2CO3, ili potaa K2CO3 kao
sredstva za saponifikaciju slobodnih masnih kiselina.
Pomone sirovine obuhvaaju: natrijev klorid, vodu,
sredstva za bijeljenje, boje, mirise, punila a u izvjesnim
sluajevima i specijalne dodatka kao fenol, sublimat i dr.
kod izrade medicinskih sapuna. Natrijev klorid se koristi
za izdvajanje natrijevih sapuna dobivenih
saponifikacijom. Elektrinim djelovanjem natrijevog
klorida izdvaja se iz koloidnog vodenog rastvora sapun
u vidu polutekue mase sapunske jezgre kao gornji
sloj. Sredstva za bijeljenje se najee dodaju u vidu
raznih oksidacijskih sredstava na primjer persulfita, dok
su boje uglavnom prirodne organske. Mirisi se dodaju ili
u vidu kompozicije mirisa. Kao punila najee se
koriste vodeno staklo, krob, kazein, elatin, eer, talk i
dr.

Tvrdi-jezgro sapuni
Djelovanjem alkalija na masti i ulja nastaju soli masnih
kiselina sapuni uz izdvajanje glicerina. Ovaj proces se
naziva saponifikacija. Ako se saponifikacija masti vri
djelovanjem natrijevog hidroksida, kuhanje sirovina se
obavlja u otvorenim kotlovima uz postupno dodavanje
vodenog rastvora natrijeva hidroksida. Zagrijavanje
kotlova se vri parnim cijevima a mijeanje se postie
direktnim uvoenjem vodene pare. Po zavrenoj
saponifikaciji dobiva se homogena emulzija koja se
naziva sapunski lijepak. Dodavanjem kuhinjske soli vri
se isoljavanje sapuna i izdvajaju se u dva sloja. Gornji
sloj je sapunska jezgra, a donji sloj je vodeni rastvor
glicerina, kuhinjske soli i vika natrijeva hidroksida.
Donji sloj naziva se glicerinska podlunica, i ona se
odnosi na dalju preradu u cilju izdvajanja glicerina.

Meki-mazivi sapuni
Dok se za izradu tvrdih jezgro-sapuna upotrebljavaju
bolje vre masnoe, dotle se za meke sapune koriste
jedinjenja ulja (sojino, laneno, konopljino) koja se
kuhaju sa kalijevim hidroksidom. Po zavrenoj
saponifikaciji, ne vri se isoljavanje, nego se cjelokupna
topla sapunska masa u tekuem stanju lijeva u posude,
gdje se vri ovrivanje.

Ovrsnuti sapuni sadre oko 40% vezanih masnih

kiselina i svu podlunicu (vodu, glicerini, slobodne
alkalije) i mogu biti svijetle, ute ili zelene boje, koja
potie od raznih stupnjeva istoe upotrebljenih ulja.
Mekim sapunima se dodaju punila kao: talk, kreda,
kaolin, kao kolofonij da bi se bolje pjenili. Od 100 kg
masnoe dobiva se oko 300 400 grama sapuna.

Toaletni sapun
Za proizvodnju toaletnih sapuna koriste se
najkvalitetnije sirovine koje moraju biti vrlo iste. U ovu
svrhu se koriste: palmina mast, preani loj i maslinovo
ulje. Saponifikacijom i isoljavanjem dobiva se veoma ist
jezgro-sapun, koji se dalje prerauje sjeckanjem u
listie i suenjem kako bi se sadraj smanjio na 8 15%.
Osuenom sapunu se dodaju mirisi i boja, pa se
dobivena masa gnjei i na kraju prea u komade
odreenog oblika i veliine. Ova vrsta sapuna sadri
najvei procenat vezanih masnih kiselina (75 80%)

Providni ili glicerinski sapuni

Ovi sapuni imaju staklast izgled i prozrani su, a
izrauju se kao neisoljeni sapuni, uz dodatak alkohola,
glicerina ili eera. Ovi dodaci spreavaju kristalizaciju
alkalnih soli masnih kiselina.

Laki-plivajui sapuni
Ovi sapuni se izrauju upuhivanjem zraka u tekui
sapun, ime se zapremina poveava i mjehurii zraka
ostaju i nakon hlaenja. Na ovaj nain se dobiva
upljikava masa koja uobliavanjem daje sapun koji
pliva na vodi.
Medicinski sapuni
Medicinski sapuni proizvode se od obinog toaletnog
sapuna uz dodatak dezinfekcijskih ili ljekovitih
sredstava, pa se prema tome dijele na dezinfekcijske i
ljekovite sapune. Prvi sadre: formalin, sublimat,
karboksilnu kiselinu, katran, jod, itd., a drugim se
dodaje terpentin, sumpor i druga ljekovita sredstva.

Sapuni za brijanje
Oni se izrauju od masnoa sa veim sadrajem
stearinske kiseline, s obzirom da njene alkalne soli, daju
gustu i trajnu pjenu koja se sporo sui. Obino se u tu
svrhu uzima kokosova mast, a saponifikacija se vri
mijeanjem natrija i kalij hidroksida.

Tekstilni sapuni
Mogu biti vrsti natrijevi ili meki kalijevi sapuni. Oni ne
smiju sadravati punila i moraju biti vrsti i neutralni.
Prema upotrebi oni se dijele na: sapune za pranje vune,
prirodne svile, sapuni za pranje ispredenih vlakana od
mehanikog ulja itd.

Sapunski prakovi
Mjeavine sode i vodenog stakla i sadre esto i
sredstva za bijeljenje, npr. natrijperborat. Dobivene
sirovine se kuhaju i po dobivanju tvrdog sapuna mase se
melju ili polveriziraju raspraivanjem.

Metalni sapuni
Predstavljaju sapune zemnoalkalnih i tekih metala, koji
se malo ili uope ne rastrvaraju u vodi. Tako se npr.
olovni sapuni zbog svoje ljepljivosti koriste za
proizvodnju medicinskih flastera, izolir-traka,
aluminijski sapuni za impregniranje tkanina, manganov
i kobaltov sapun za proizvodnju firnisa itd.
Deterdenti
Pored sapuna i deterdenti se mogu koristiti kao
sredstva za pranje, jer i oni imaju slino djelovanje kao i
sapuni. To su sintetika sredstva za pranje, koji
smanjuju povrinski napon i pomau moenje i
emulgiranje, skidaju neistou i stvaraju pjenu. Materije
sa ovim spomenutim osobinama ne spadaju u grupu
sapuna i nazivaju se deterdenti ( od latinske rijei
detergere istiti ). Karakteristika deterdenata je da
sniava povrinski napon izmeu tenosti i zraka ili
vrstog tijela, izmeu dvije tenosti itd. uslijed ega
dolazi do namakanja.. Voda s deterdentom lake moi
tkaninu nego ista voda.

Prvi sintetiko proizvodi potiu iz 1860. g. Po kemijskom

sastavu to su bila sulfidna ulja, koja su dobivena
djelovanjem sumporne kiseline na ricinusovo ulje.
Meutim, tek 1930. g. moe se smatrati godinom u kojoj
poinje razvitak i proizvodnja deterdenata, s obzirom
da je onda proizvedena nova povrinski aktivna
materija, tako da proizvodnja deterdenata raste,
naroito za vrijeme drugog svjetskog rata, zbog
oskudice u mastima i uljima. To je bilo sasvim
razumljivo jer su se deterdenti proizvodili od znatno
jeftinijih sirovina.

Deterdent treba imati slijedee osobine: 1) da se dobro

moi, 2) da prodire i odvaja prljavtinu sa povrine i da
je suspendira, tako da se ona moe mehaniki
odstraniti. Deterdenti su po kemijskom sastavu obino
soli natrija i organskih sulfokiselina, sa opom formulom
RCH2SO2ONa gdje je R alifatini ili aromatini radikal,
a koji se odlikuje velikim afinitetom prema masnoama
sa kojima se vezuje, dok je ostatak CH2SO2ONa sam
deterdent.
Deterdenti se dobivaju na vie naina, pa se i
meusobno razlikuju po kemijskom sastavu i nainu
dobivanja.

1. Metoda po Reedu obuhvaa dobivanje deterdenata

tipa mersolata sulfuriranjem

RH + SO2 + Cl2 = RSO2 + HCl

Gdje je R parafinski ostatak s ravnim nizom. Reakcija

se ubrzava djelovanjem ultraljubiastih zraka. Ukoliko
se u jedinjenju RSO2Cl klor zamijeni hidroksidnom
grupom (OH) dobiva se jedinjenje tipa RSO2OH.
Daljnjom zamjenom vodikovog atoma u hidroksilnoj
grupi natrijem (Na) dobiva se odgovarajua natrijeva sol
RSO2ONa, koja se naziva mersolat. Karakteristika ovih
jedinjenja je da se ponaaju kao kvalitetna sredstva za
pranje i to i u tvrdoj vodi, bez mirisa su i upotrebljavaju
se za pranje ambalae u kojoj se pakuju ivotne
namirnice.

2. Metoda sulfuriranja olefina po ovoj metodi se

proizvode deterdenti tipa tipola, kod kojih se polazi od
nezasienih ugljikovodika olfeina dobijenih
krekovanjem mazuta. Na olfeine se djeluje sumpornom
kiselinom pri emu dolazi do slijedee kemijske
reakcije:

R CH = CH2 + H2SO4 = R CH CH3

OSO3H

Ako se na nastalo jedinjenje R CH CH3 dalje djeluje

sa

natrijhidroksidom dolazi do OSO3H stvaranja

deterdenata tipa Tipol
 R CH CH3 + NaOH = R CH CH3 - H2O

OSO3H O SO3Na

Ovaj deterdent se pokazao kao izvanredno sredstvo za

pranje i ima vrlo iroku primjenu, naroito u tekstilnoj
industriji za pranje sirovina, prediva i tkanina.

Deterdentima se dodaju izvjesne supstance koje

poveavaju aktivnost a jeftine su kao: natrijev sulfat,
fosfati, kao i natrijski silikat koji sprjeava korozivno
djelovanje na strojeve za pranje. Pored toga,
upotrebljavaju se i drugi dodatci, koji poveavaju
suspenzijsku i emulgacijsku mo deterdenta, kao i boja
koja daje bjelinu i naroiti sjaj.

Za razliku od sapuna koji imaju niz nedostataka, koji se i

ogledaju u gubitcima pri pranju u tvrdoj vodi, i koji se
ne mogu upotrijebiti u morskoj vodi i kiselim rastvorima
i koji troe za svoju proizvodnju dosta masti i ulja,
deterdenti imaju niz prednosti i upotrebljavaju se u
svim sluajevima gdje je primjena sapuna ograniena.

Deterdenti daju praktino neutralno vodene rastvore i

stvaraju rastvorljive kalcijeve i magnezijeve soli, te se
mogu upotrijebiti i u tvrdoj vodi. Meutim, pranje se sa
uspjehom moe obaviti i u slanoj vodi. Dobra strana
deterdenata je da nemaju miris ni okus, pa su zbog
toga nali primjenu za pranje ambalae u kojima se
uvaju pia i razni prehrambeni proizvodi, koji imaju
sposobnost da prime miris i okus sredine u kojoj se
nalaze.

Prodaja deterdenata se vri u prahu ili rastvoru.

Njihova je primjena velika. Upotrebljavaju se u
kozmetici, farmaciji, domainstvima, u tekstilnoj
industriji, industriji koa, automobila, praonicama. Neke
vrste deterdenata imaju baktericidno djelovanje, pa se
koriste u bolnicama, za pranje koe pri raznim
oboljenjima, za pranje staklene ambalae koje mogu biti
inficirane. Meutim, ovi deterdenti su relativno skupi.
Broj deterdenata je veliki i poslijednjih godina je
porastao. U prometu se nalazi preko 500 vrsta raznih
deterdenata. Danas je u svijetu poznata injenica da
koliina proizvedenog sapuna opada ili ne raste, dok
proizvodnja deterdenata raste.