Aristofan

enska skuptina u Tesmoforiju

LICA:
Euripid, pjesnik tragiki.
Mnesiloh, njegov tast.
Agaton, pjesnik tragiki.
Sluga Agatonov.
Glasnica.
Mika, Atenjanka.
Manija, Atenjanka.
Kritila, Atenjanka.
Klisten.
Odbornik vijea,
Redar, Skit.
Zbor ena.

IN PRVI

Kua Euripidova i Agatonova. Euripid hoda igralitem, a za njim Mnesiloh. Ne govore

meu sobom. MNESILOH (za se) O Zeuse, hoe l' kada lasta svanut mi?
Taj ovjek e me ubit hodom od zore!
(Euripidu) A smijem li te, dok ne ispadne mi drob
Zapitat kud me vodi, moj Euripide?
EURIPID: Al' ne smije sve uti to e glavom sad
Doskora vidjet!
MNESILOH: Kako? Kai iznova!
ut ne smijem?
EURIPID: Ne ono to e da vidi!
MNESILOH: Ni vidjet dakle?
EURIPID: Ne, bar ono to e ut!
MNESILOH: to svjetuje mi? Vjeto, umno govori!
Ni ut ni vidjet potom, kae, nije mi!
EURIPID: Ta svako za se drugo je po prirodi,
Jer drugo ut je, drugo vidjet, to mi znaj!
MNESILOH: A kako drugo?
EURIPID: To se 'vako odvoji:
im u poetku kidati se stao zrak
I raati u sebi ive stvorove
to micali se, ono, ime gledat e,
Mah on im stvori, ba ko sunea kolut, krug,
A poput lijevka njima ui probui.
MNESILOH: Rad lijevka niti ujem niti vidim ja?
E, bome, koja radost kaci nauih to!
Koliko l vrijedi drutvo mudro, pametno!
EURIPID: Od mene tako tota e nauit ti.
MNESILOH: Izurnit osim toga dobra moe li
U obje noge kako mogu biti hrom?
EURIPID: Daj amo hodi! Pripazi mi!
MNESILOH: Evo rne!
EURIPID (tajanstveno): Vrataca ona vidi?
MNESILOH: Jest, Herakla mi!
Bar mislim.
EURIPID: uti!
MNESILOH: Da o vracim' utim ja?
EURIPID: uj!
MNESILOH: Da o vracim' ujem i da utim ja?
EURIPID: Agaton, onaj slavni, ovdje stanuje,
Da, pjesnik tragik.
MNESILOH: Kakav je Agaton to?
EURIPID: Agaton neki je
MNESILOH: Onaj crni, jaki zar?
EURIPID: Ne, jedan drugi, Ne vidje li nikad ga?
MNESILOH: Zar onaj brada?
EURIPID: Ne vidje li nikad ga?
MNESILOH: Ne, ne vidjeh ga, bome, kol'ko znadem ja.
EURIPID: Al' opet obljubi ga, - moda ne zna ve.
No sakrijmo se kuda, - jedan sluga mu
Sa vatrom i sa mrom eto izlazi!
Za pjesan on e rtvovati, ini se,
(Sluga sprema sve za rtvu, a oni se zaklone)

EURIPID. MNESILOH. SLUGA.

SLUGA: Sav narode, tiho! Umukni sada
I za zube jezik! Gosparu se mome
Zbor Muza sad svratio u kuu, pod krov,
I pjesme unutra sklada i slae.
Oj uzdue tihani, ne dii dahom,
Oj sinjega mora valovi umni,
Ne umite -
MNESILOH: Bum, bum!
EURIPID: uti! to kae?
SLUGA: Oj krilati rode, poini, miruj!
Oj zvjeradi divlja, to umama tri,
De ustavi noge!
MNESILOH: Bum! Bumbumbum! Bumbum!
SLUGA: Ljeporeki na Agaton, na prvak,
Sad eli -
MNESILOH: Zar ljubit se, grliti dati?
SLUGA: Tko izusti rije tu?
MNESILOH: Tihani uzduh!
SLUGA: Poloiti stupove, drami poetak.
I boinu pjesni savija novoj,
Pa ovo ti strue, sabija ono
I misli ti misli, rije po rije sve gradi,
Ko voskom ih lijepi, pa zaobli oblo.
I lijeva u kalup -
MNESILOH: Tura u upak!
SLUGA: Seljaina kakva ogradi prie?
MNESILOH: Ma spravna je tebi i pjesniku tvome,
Ljeporekom, 'namo u ogradu onu
Zavrtjeti, pa sve svijat i kretat,
Pa saliti najzad kitu gle ovu.
SLUGA: Mlad da si, obijesnik bi, stare, bio ti!
EURIPID: Ah, oje boji, pusti ga, pa rad'je mi
Daj brzo Agatona zovi ovamo!
SLUGA: Ma nemoj molit! Sam e sad na iza on.
Ta pjesmu, napjev on ve gradit poinje,
A zimi nije lako savit kitice,1)
Pred vrata ne ode li ovjek na sunce. (Otide)

EURIPID. MNESILOH.
MNESILOH: Al' to u ja?
EURIPID: Tu ostaj, Jer ve izlazi!
(Zamiljen koraa gore dolje)
O Zeuse, to to danas sa mnom kani ti!
MNESILOH (za se): Ja, tako bogova mi, elim pitait ga
to biva to. (Euripidu.) to stenje? to se kinji ti?
Krit meni ne bi smio ti, ta tast sam tvoj!
EURIPID: Zlo veliko zamijesili mi, spremili!
MNESILOH: A kakvo?
EURIPID: Danas treba da se odlui
Da l iv je jo Euripid ili mrtav ve!
MNESILOH: A kako? Ama sad bar niti sudi sud
Nit vijee kupi se u kakvu sjednicu,
Ta trei, srednji dan je Tesmofdrija.
EURIPID: Ba to e, da, to meni, slutim, biti smrt.
Ta ene mi o glavi rade, one e
U svetom hramu Tesmofora boica2)
O mojoj smrti danas vijeat!
MNESILOH: Zato to?
EURIPID: Ja tragedije piem, ruim, grdim ih.
MNESILOH: I pravo e ti bili, Posidona mi!
A ima li mi kakav lijek ve od toga?
EURIPID: Jest, sklonit ja u Agatona tragika
Da u hram ide.
MNESILOH: to e tamo? Reci mi!
EURIPID: Med enam' da bude, pa ako ustreba,
Da brani mene!
MNESILOH: Javno il' u potaji?
EURIPID: U potaji, u enske halje odjenut.
MNESILOH: Ba krasan to je izum, prema tebi ba!
O pletkam' kad se radi, mi na konju smo.
(uje se kripa sprave)
EURIPID: Ma uti!
MNESILOH: to je?
EURIPID: Ta Agaton izlazi.
MNESILOH: A gdje je?
EURIPID: Eno ga! Na spravi kree se.
(Stijena se rastvori, vidi se soba i Agaton u enskoj halji)
MNESILOH: Al' zar sam slijep? Ta ja mukarca nikakva
Tu ne vidim, - Kirenu3) samo vidim ja!
EURIPID: Ma uti! Pjesmu sad se pjevat sprema on.
(Agaton zainje svirati u kitaru)
MNESILOH: Zar Mravlje staze?4) Ili to to cvili on?

EURIPID. MNESILOH. AGATON. ZBOR MUZA.

AGATON (iza preludije):
Ded, djeve, prihvatite zublju, boicam' svetu,
I sa slobodnom domajom
Kolo vod'te, klikom kli'te!
ZBOR MUZA (otpjeva iza scene): A kom je bogu ovo slava?
De kazuj! Lako u se sklonit,
Bogove da astkri', diim.
AGATON: Muzo moja, slavom slavi
Zlatnog luka napinjaa,
Feba, to na Simoentu,
Na poljani grad je dizo!5)
ZBOR: Zdravo, pjesme divne diko,
Febo! Kad se pjesnik takmi,
Svetim dariva ga darom.
AGATON: Djevi brsnatijeh gora -
Artemidi mi zapjevajte lovki!
ZBOR: Sluarn, - sveto kliem edo,
Hvalom hvalim Letin porod,
Djevicu Artemidu.
AGATON: I Letu! Azijskih u ica zvuk
I Draesti frigijskijeh nasljedovat skladan ples!
ZBOR: Kraljici se Leti klanjam,
Stujem liru, pjesme majku,
S mukim glasom jakim, snanim;
Iz boanskih oi od nje6) bljesne sjaj
I od grla naeg nenadnog; Zato kralja Feba daj veliaj!
Zdravo, sretni sine Letin!
MNESILOH: O slatka li je pjesma, rajska Naslado!
Ba meka j', enska, - drai jezik, usta mi
Na cjelov! Pa dok ovo ja je sluam sad,
Neta me do u upak kaklja, svrbi ve.
A tko si, mladiu, zapitat elim te,
Ko Eshil ono negdje u Likurgiji:
Odakle enski taj? Gdje dom ti? Kakva je
To nonja? Kakva zbrka? to e barbit taj7)
Sa suknjom safranastom? to e lira ti
Sa vrpcom?8) to uljarica9) sa grudnikom?
To ne slae se! to e ma sa zrcalom?
A to si, mome, sam? Ma jesi l muko ti?
Gdje kita? Gdje li plat? Gdje crevlje lakonsk
Jesi li ensko? Ali gdje su dojke ti?
to veli? emu uti? Al' po pijevu u
Da spoznam tabe sam kad ne e da kae.
AGATON: O stare, stare, zavisti sam prijekor sad
Ja uo, al' se bolu nisam odo ja!
Ja prema svojoj misli nosim haljinu, -
Ta ovjek pjesnik mora prema drami toj,
to on je gradi, znaaj uvijek imat sam.
Na primjer, ako ensku dramu pie on,
I dijelak udi te nek tijelo ima mu.
MNESILOH: Ti jae dakle kada Fedru sastavlja?
AGATON: Kad muko gradi tko. po sebi ono je
U tijelu njemu vee, al' to nemamo,
Nasljedovanjem lo se hvata, dotjera.
MNESILOH: Za satir-dramu mene ti je dakle zvat
Da pomognem ti, - ostrag 'nako uprem se.
AGATON: Al' nije pjesniki kad pjesnik na pogled
Seljaina je, rutav. Gledaj Ibika,
Anakreonta, Tejanina onoga, -
Alkeja.10) Oni harmoniju stvorili,
A vrpcu nosili i jonski11) igrali!
Gle Friniha, - za njega ve si uo ti.
Sam bjee lijep i lijepo se odijevo on,
Pa zato su i drame bile lijepe mu.
Ta radit treiba sasvim prema prirodi.
MNESILOH: Filoklo, jer je ruan, ruan mu je rad.
Ksenoklo, jer je ra, rav mu je rad.
Teognis, jer je leden, leden mu je rad.12)
AGATON: Pa potreba je prijeka. To sam znao ja
I sebe njegovao.
MNESILOH: Kako, boga ti?
EURIPID: Ne bui vie! I ja takav bio sam
Kad tako mlad sam pjesme gradit poeo.
MNESILOH: Ne zavidim ti, bome, s tvoga nauka.
EURIPID: Bad ega dooh, daj mi kazat!
AGATON: Kazuj de!
EURIPID: Moj Agatone, mudru lii ovjeku
Da mnogo s malo rijei lijepo kazat zna.
A mene nova oinula nesrea,
Pa tebi se zatekoh.
AGATON: A to eli ti?
EURIPID: Pogubit mene danas kani enskinje
Na Tesmoforije, jer ruim, grdim ih.
AGATON: Pa koja korist, pomo ti od mene tu?
EURIPID: Sva. Ako kradom sjedne meu enski svijet,
Te na oko se enska stvori, branit me
Ti stane, tad zacijelo bit e meni spas.
Ta samo ti e zborit mene dostojno.
AGATON: Pa to se onda ti, sam glavom, ne brani?
EURIPID: To kazat u ti. Prvo, mene poznaju,
A onda sijed sam, pa i bradu imam ja.
U tebe j' mlado lice, ko u enske glas,
Bijel, obrijan si, njean, krasan na pogled.
AGATON: Euripide, -
EURIPID: to je?
AGATON: Jesi l ovo pjevo kad:
Slast sunce ti je, - ocu, misli, nije slast?13)
EURIPID: Pa jesam!
AGATON: Ne nadaj se dakle tvoj da jad
Navalit ja u na se! Ja bih bio lud!
Stog, to je tvoje, svojim lema nosi sam,
Jer nesrea se podnipoto varanjem
Ne preturi, ve samo, samo stradanjem!
MNESILOH: Ta ti bar, bestidnie, tako guzat si
Ne s rijei pustih, nego ba od stradanja!
EURIPID: A zato, zato te je 'namo poi strah?
AGATON: Ta mrijet u gore no ti!
EURIPID: Kako?
AGATON: Kako? Zar?
Ta enski poso, onaj moni, mislit e
Da njima kradem, ensku ljubav otimam.
MNESILOH: Na! Ti da krade? Scdlati se, bome, da.
Al' taj ti izgovor je, bome, zgodan ba.
EURIPID: to? Hoe. li uinit to?
AGATON: Ni pomislit!
EURIPID: Jadnika groznog! Pogiboh!
MNESILOH: Euripide,
Moj prijatelju, zete, nemoj klonut mi!
EURIPID: Pa to da ponern?
MNESILOH: Ovog goni do bijesa,
A mnome daj se slui kako volja te!
EURIPID: Pa hajde, kad se meni evo predaje,
Tu halju skini!
MNESILOH: Evo je na zemlji ve!
to eli da ja radim?
EURIPID: Obrij sada to,
Osmudi ono dolje!
MNESILOH: Radi po volji!
Il' nije trebalo da tebi predam se.
EURIPID: Sve, Agatone, ima britvu uza se, -
Posudi nam je sada!
AGATON: Sam je izvadi
Iz toka otud!
EURIPID: Plemenita dua si! (Mnesilohu)
De sjedi! Daj napuhni desni obraz svoj!
(Brije ga)
MNESILOH: Ao meni!
EURIPID: to mi vie? Usta u ti ja
Zaepit, ako ne zauti!
MNESILOH: Joj! Jojoj!
(Napo obrijan bjei)
EURIPID: Ti, - kamo tri?
MNESILOH: U hram vinjim boicam'!
Ta, Demetre mi, ostat vie ne u tu
Ni dat se gulit!
EURIPID: Ne e li mi smijean bit
Sa pola glave tako gole, obrite?
MNESILOH: Ba malo marim ja!
EURIPID: Al' boga t', nikako
Ne izdaj mene! Hodi amo!
(Popadne ga i posadi)
MNESILOH: Jadan ja!
EURIPID: Bud' miran, digni glavu! Kud se okree?
(Brije)
MNESILOH: Kuku -
EURIPID: to kuka? Sve je lijepo gotovo.
MNESILOH: Ao meni bijednu, mlad u opet u boj ja!
EURIPID: Ma nemaj brige! Lijep e biti na oko.
Zar eli sebe vidjet?
MNESILOH: Dobro, - podaj mi!
EURIPID (prua ogledalce) Vidi li sebe?
MNESILOH: Bome ne, ve Klistena!14)
EURIPID: Sad ustaj da te osmudim, - ma prigni se!
MNESILOH: Ao meni nesretniku! Bit u ensko ja!
EURIPID: Donesi zublju, iak iz kue mi tko!
(Donesu)
Ma prigni se! De uvaj kiti glavicu!
MNESILOH: Pa ja u, bome, pazit, ali ee me!
Ao jadna mene! Vode, vode, susjedi
Dok vatra, plamen upka jo ne zahvati!
EURIPID: Ne boj se!
MNESILOH: Da se bojim, a izgorjeh ve?
EURIPID: Al' rnuka vie nema, ve si najgore
Pretrpio.
MNESILOH: Pi! Ao, ao, aa, gle!
Svud oko prkna jedan mjehur sam ti ja!
EURIPID: Al' nemaj brige! Drugi spuvom otrt e.
MNESILOH: Jauknut e tko upak e ispirat mi!
EURIPID: Ti, Agatone, kad ve ne e sluit mi,
A ono mi za ovog suknju, rubac daj
Posudi! Ne' bar za to rei: Nemam ti!
AGATON: Pa na vam! Sluite se! Ne kratim.
MNESILOH: Na? fo?
AGATON: to? Prvo, uzrni sagranastu haljinu!
MNESILOH: (uzima) Afrodite mi, po pru slatko mirie!
(Euripidu) De pasom brzo stegni! Amo grudnik!
EURIPID: Na!
MNESILOH: Hajd' noge sada okiti mi nakitom!
EURIPID: Jo vrvca, rubac za. glavu ti treba.
AGATON: Na
Povezau to obno ti je nosim ja!
EURIPID: Ba vrlo zgodna, prikladna je, Zeusa mi!
MNESILOH: A hoe l pristajat mi?
AGATON: Bome, izvrsno!
EURIPID: Plat jedan podaj!
AGATON: Uzmi sa poivaljke!
EURIPID: Jo obua mu treba,
AGATON: Evo moje ti!
MNESILOH: A hoe l pristajat? iroke voli ti.
AGATON: Ti vidi! No sad ima to ve treba ti.
A mene bre u kuu odvezi tko!
(Nestane ga na spravi. Ture ga u kuu)

MNESILOH. EURIPID.
EURIPID: (za se) To ovjek bjee, ena sad je na pogled
(Mnesilohu)
Al' kad govorit stane, glasom onda daj
avrljaj 'nako pravo enski!
MNESILOH: Kuat u!
EURIPID: Sad idi!
MNESILOH: Apolona mi, jok, ne idem, -
Zakuni mi se prije -
EURIPID: ime?
MNESILOH: Da e me
Svim sredstvim' spasti, ako zla me snae kob.
EURIPID: Pa kunem ti se zrakom, domom Zeusovim!
MNESILOH: A zato ne Hipokratovom kuom svom? 15)
EURIPID: Pa kunem ti se ravno svima bozima!
MNESILOH: Al' pamti: srce mi se tvoje zaklelo,
Ne jezik, - njega kletvom nisam vezo ja.16)
EURIPID: Sad brzo, ur' se! Gle, na Tesmoforiju
Ve ondje eno skuptine se vidi znak! A i ja idem.
(Obojica otidu. Scena se mijenja. Hram Demetre i Persefone. Mnesiloh u enskom
odijelu, za njim robinja Trata.)
MNESILOH: Amo, Trata! Za mnom hajd'!
O Trata, gledaj, gle, sa zublje gorue
Koliki oblak dima, aa die se!
Al', prekrasne vi Tesmofore, prim'te me
Sa dobrom sreom, kui opet vratite!
O Trata, skidaj koveg, kola izvadi
Ko rtvu da ga boicama rtvujem!
O preasna i mila gospo Demetra
I ti, Fersefasa, da mnogo, mnogo put
Ja prinijet mogu vama, sad bar knjte me!
Pa onda keri zreloj mua bogata
Vi dajte, makar glupa, luda inae, -
Nek sarno pamet, srce meni preda on!
Gdje, gdje da zgodno sjednem, ujem svaku rije?
Ti, Trata, hajde idi, s puta makni se, -
Ta roblju nije prosto sluat govore.
(Trata otide. Dolaze ene sa zborom enskim, iz hrama stupi glasnica.)

MNESILOH. GLASNICA. ENE. ZBOR.

GLASNICA: Sada tiho! Tiho! Tesmoforam' dete molite se
Demetri i Keri, Kaligeniji i bogu Plutu,
Pa i Zemlji, hranilji mladia, Hermu, Draestima,
Skuptini nek, zboru ovom, sada dadu da se dri
Krasno, lijepo, - gradu atenskom za dobro, korist
mnogu, A na sreu nama svima! Koja zborom e i tvorom
Najvie za narod i za ene atenske uradit,
Pobjednica nek je ona! To se mol'te, a za sebe
Sreu tra'te! O Pejane! O Pejane! Sretne bile!
ZBOR: To elimo, bojem rodu se
Molimo da molitvu nam
Uslii i svane! Zeuse,
Diko, i ti sa zlaanom lirom,17)
to na Delu svetom sjedi,
I ti, snana, sjajnoka,
Sa kopljem zlatnim Djevice,
to u gradti stoluje slavnom dodi!18)
Do', mnogoimena lovice Djevo,
O zlatooki Letin rode!19)
Ti, presveti u moru Posidone,
Glavo vala, pusti sad
Riba dom sa virovima bijesnim!
Nereja, starca morskog, keri,
Nimfe, skitalice gorske!
I ti, zlatna liro,
Na molitvu se nau
Daj oglasi! A skuptinu dr'mo, atenske ene,
Dina roda eda!
GLASNICA: Ded molite se bogovima olimpskim
I boicama, bogovima pitijskim
I boicama, bogovima delskijem
I boicama, bogovima ostalim
Da, snuje li tko enskome nam naroda
Zlo kakvo ili pregovarat misli on
S Euripidom i Meanima, enama
Na tetu, ili ide za tiranidom
U tiranina vraa ili oda itko
Kad dijete koja podmetne, il' robinja
Podvede kog, a gazdi ane u uho,
Il' kud se alje, a donese laan glas,
Il ako dragi koju vara laima
I ne da ono to je jedno obreko,
Il ako dare poda dragom starica
Il draga primi dar, a pusti dragoga,
Pa ako vara krmar il' krmarica
I kvari mjeru, krivom mjeri mjericom,
Eh grdno izginuli - tako kun'te ih!
I s njima kua! Za se, za sve molite
Da bogovi nam mnogi dadu blagoslov!
ZBOR: Molimo se sad sve skupa,
Gradu, narodu da naem
Ispune se elje ove!
Koja najbolje e zborit,
Pobjeda nek njena bude!
Ako koja vara, kri, nogom gazi
Obinu nam kletvu nau,
Sve na tetu rad dobitka,
Ili odluke nam puke,
Zakon nitit, smijenit eli
I dumanu naem ljutom
Tajne odaje i kae
Ili Perzijance vodi
U zemlju na tetu nama, -
Sve te grijee, naem gradu krivo rade.
Al, o svesilni
Zeuse, daj potvrdi to, -
Bozi bili pomo nam,
Ako smo i enske!
GLASNICA: uj svaka! (ita) Svidjelo se vijeu enskome
Ovako. Timokleja bjee predsjednik,
Lisila pisa, a pledloi Sostrata:
O Tesmoforijama nek na srednji dan,
Kad sasvim smo bez posla, bude skuptina
Ujutru, vijeat treba o Euripidu,
O kazni njeg'voj, nama svima ini se
Da krivac on je. Koja e da govori?
ENA: Ja!
GLASNICA (podaje joj vijenac)
Prije nego pone, ovim vjenaj se!
(Zboru)
Sad tiho, mirno! Ui napni! Ishraka se vee,
To govornici rade. Dugo e govorit, mislim.
ENA: S astoljublju se, boica mi! ne digoh
Da zborim, ene, nego mene jadnu vam
Ah ljuto boli, pee dugo, dugo ve
Kad vidim gdje vas 'nako gazi u blato
Euripid, a sin one je piljarice, -
I mnogom, svakojakom grdnjom grdi nas.
A kakvim uvredama on nas ne vrijea?
Pa gdje nas ne blati, a gledaoci su
I tragici i zborovi na okupu?
I preljubnicam', pomamnicam' krsti nas
I pijanicam', izdajicam', lajaam',
Nitarijama, - muu da smo silno zlo.
Pa zato, kad iz glumita se vrati mu,
Sve prijekim okom gleda nas i trai mah
Da l ne krije se preljubnik gdje u kui.
I nita ne smijemo to smo nekada
Mi smjele! Tako mueve nam pokvari
Taj ovjek. Stoga, ako ena koja kad
I vijenac plete, - ljubi nekog, misli on.
Pa srlja l kuom, te joj lonac ispadne,
Mu pita kome ga je na ast razbila, -
Zacijelo bit e kakav gost Korinanin.20)
Pobolijeva li djeva, mahom veli brat:
Ta boja mi se djevojina ne svia.
Al' neka! Dijete sebi eli podmetnut
Bez djece ena, - ni to sakrit ne moe.
Ta vee do nje blizu sjedi njezin mu.
I starcim', to su prije znali uzimat
I mlade, ocrni nas. Zato stara se
Sad ne eni ni jedan, - kriva j' ova rije:
Mladoenji je starcu goso enica,21)
Pa onda zato na odaje enske nam
Ve peat meu, bravom vrata zabrave
I uvaju nas, hrane psine moloke
Da preljubniku svakom budu strailo.
I to se da oprostit, ali prije smo
Iz smonice mi mogle uzimati sve -
Da, brano, ulje, vino, sada ni to ve
Mi ne smijemo. Kljue sam sad nosi mu
I krije ih, a nekakvi su prokleti,
Stvar neka lakonska, tri zuba imaju.
A prije smo otvorit vrata mogle mi
I prsten za tri pare sebi dobavit,
Al' sada ih Euripid, zatrikua na,
O pasu nosit ui peat, crvoto.22)
Ja zato sada predlaem da njenu smrt
Mi odredimo, satremo ga kako god,
Il otrovom il' drukije na prijevaru, -
Nek umre! Vama jasno, javno kaem to,
A drugo ja u tajniku u zapisnik.
ZBOR: Od ove ja jo ne uh
Lukavije na svijetu ene,
A ni govornice bolje.
Po pravdi sve kae, -
Sve ispita ona dobro,
Sve u dui smisli trijezno,
Umno nae umne rijei,
Skladno, zgodno prema stvari.
Pored nje da zborit stane
Sad Ksenoklo, sin Karkinov,
inilo bi se, tako mislim,
Nama svima
Nita uprav' da ne veli.
DRUGA ENA: I mene evo da vam koju kaem sad!
Sve drugo dobro ga je ona tuila,
Al' to je mene stiglo, kazat elim to.
Na Kipru mu mi umro, djece petero
On ostavi.23) Ba teko sam ih hranila, -
Na Mrovu sam trgu vijence plela ja.
I prije kako tako sam ivucala,
Al' sad u tragedijam' svojim izmisli,
Mukarce uvjeri da nema bogova,
Te ni pola ne prodajemo vie mi.
I zato svjetujem i kaem svima sad,
Rad grijeha mnogih ovjeka tog kaznite!
Prostotu, ene, na nas svaku sipa on,
Jer sam med prosim zeljem on je odrasto.
Al' idem na trg, ta mukarcim' moram ja
Po narudbi isplesti dvaest vijenaca.
ZBOR: Um jedan drugi opet sinu, -
Jo je ljepi, vei nego onaj prije.
Duhovito li ree,
Zgodno! Uma, duha u nje
Domiljata ima, sve razumjet moe, -
Sve je jasno, vjerovatrvo,
Za tu obijest oito ga kaznit valja.
MNESILOH: To, to se, ene, silno na Euripida
Vi ljutite kad tol'ko vas se nagrdi,
I to vam u prekipje, nije za udo.
I ja bar sama, tako sree djeje mi!
Na njega mrzim - ta ba luda bila bih! -
Al' opet treba da smo sebi iskrene.
Ta same smo, izbrbljat ne e nijedna.
Ma zato na nj se tuimo i ljutimo
Kad dva, tri grijeha naa, to ih dozna on,
Pomenu, a bez broja ih uinismo?
Ja, prvo za se, druge da ne pominjem,
Grijeh mnogi znadem, a najvei ovo je:
Tek trei dan sam istom bila udata,
Mu spavo uza me, a dragog imala, -
U sedmom ljetu ve obljubio me on.
U enji za mnom on na vratim' unuo, -
razumjeh odmah, kradom htjedoh sai ja,
Al' mu me pita: Kud e? Kuda? Pita me?
U elucu me, muu, boli, zavija.
Na zahod dakle moram. A ti, onda hajd'!
On uzme aja - bazge, kopra, salvije,
Pa mijeaj, a ja stoer vodom poprskaj,
Izai k dragom, o kip Apolonov se
Prisloni, lovora se hvati, podaj se,
Euripid, glete, nikad jo ne ree to,
Ni kako robovima, goninima se
Mi odajemo kada drugog nemamo,
Ni kako, cijelu no kad s kime spavamo,
enjaka onda savaemo pred zoru
Da mu, sa strae vrativ se, ne nanjui
I ne sumnja da grijeh smo mi uinile.24)
To vidi, jo ne ree. Grdi l Fedru on,25)
to nas se tie? A ne ree ni to on,
Kad svijetla kako ena plat nov, kakav je,
Sve muu kae, za njim dragog sakriva
I puta napolje, - ne ree ni to on.
A drugu znam ja, deset, kae, dana je
Sve raala dok dijete nije kupila,
A mu je tro, lijek za roaj kupovo,
A uto starica u loncu dijete donijela;
Da ne vie, u usta vosak turila.
Kad baba mignu, mahom ena kriknula:
Bje', bjei, muu, sad na, mislim, rodit u!
Ta mali se o trbuh loncu, rito ve.
Mu trkne veselo, a ona oepi
Ustaca edu, ono drekne, zaplae.
Gad onaj, baba, to je dijete donijela,
Sa smijekom blagim skoi k muu, kae mu:
Lav, lav se rodi, tvoja slika, prilika!
Sve drugo, pa i kitica je nalik ba
Na tvoju, kao jelov eer svija se!
Pa ne intmo l zlo? Artemide mi, jest!
Pa onda srdimo se na Euripida,
A ne trpimo gore, no inimo ba!
ZBOR: To udo ba je pravo!
Na svijetu gdje se stvor taj stvori,
Koja l zemlja othrani nam
Takvo bie, drskost drsku?
Da e vjetica nam ova
Bez svakog stida se javno.
Tako to usudit' kazat, -
Ni pomisiit ne mogoh nikad!
Al' s'ad sve se zbiti moe, -
Staru onu rije ja hvalim:
Pod svaki zavirit karnen
Svuda valja,
Da l ne grize gdje - govornik.26)
ZBOROVOA: Da, nita nije vam od udi bestidnice ene
Na svijetu uope ba gore nego samo ena.
PRVA ENA: Ne, tako Aglaure mi27) niste pametne ba,
ene!
Il opinjene ste Il zlo vas drugo, strano snalo,
Toj kuzi ako date nas da, sve ba, tako grdi.
Stog ima l u vas koja, dobro, - nema l', same emo
Sa svojim robinjama odnekuda ere donijet
I sav joj sram osmudit, neka naupi se ona
Da ena ene vie ne grdi odsada naprijed!
MNESILOH: Ma, ene, nemojte! Jer ako ovdje je sloboda
I graankam', to god nas ima, slobodno je zborit,
E onda rekoh im Euripida opravdat miljah,
Pa zato da ja kaznu trpim, - mene ogulite?
PRVA ENA: Pa ti da kaziru ne pretrpi? Samo, samo ti se
Tog ojka branit usudi, a mnogi jad nam zada.
Ba navla je izmiljo prie gdje je ena ra, -
Melanipe je, Fedre stvaro, a Penelopu nam
Ba nikad ne iznese, - inila se ena trijezna.
MNESILOH: Ja znadem uzrok. Ta od ovih ena sada ne
mo' Ni jedne zvat Penelopom, a Fedrom redom svaku.
PRVA ENA: Zar iute, ene, to je vjetica nam opet rekla
Bez razlike o svima?
MNESILOH: Al' sve, bome, jo ne rekoh
to znadem. Zar elite da jo i vie vam kaem?
PRVA ENA: Al' vie ne moe! to znade, sasula si vee.
MNESILOH: Ni stoti, bome, dio od onoga to inimo!
Gle, jo vam nisam rekla kako struga znamo uzet,
Iz bave onda vino grabit.
PRVA ENA: Trag se tebi zatr'o!
MNESILOH: O Apaturijama meso svodiljama damo,
Pa onda kaemo da maka
PRVA ENA: Jadne mene! Tlapi!
MNESILOH: Ne rekoh kako jedna svoga mua bradvom
smae
Ni kako druga muu otrov dade, ludom stvori,
Ni kako je pod kacom jednom zakopala -
PRVA ENA: Crkni!
MNESILOH: Aharnjanka ba oca!
PRVA ENA: To da nama jo je sluat!
MNESILOH: Ni kako muko rodila je robinjica tvoja,
A ti ga sebi uze, njojzi prea kercu svoju.
PRVA ENA: Ej platit e mi, tako boica mi, za te rijepi!
Poupat u ti bruce tvoje!
MNESILOH: Bome ne' me taknut!
PRVA ENA: Da vidi!
MNESILOH: Ded da vidim!
PRVA ENA: Daj, Filista, plat mi primi!
MNESILOH: De samo kuaj! Ja u ti, Artemide mi, -
PRVA ENA: to e?
MNESILOH: Ma kola, to si pojela ga, istjerati otrag!
ZBOROVOA: Ded prestan'te se grdit! Trkom eno tri
k nama
Gle ena jedna! Umuknite, prije nego stigne
Da s mirom ujemo je kakve nosi glase nama!
(Dolazi golobradi Klisten)

MNESILOH. ENA. KLISTEN. ZBOR.

KLISTEN: O drage ene, udi mojoj srodnico,
Va prijatelj sam, obraz to pokazuje.
Za enskam sav sam lud i uvijek branim vas.
I sad, kad saznah neto za vas veliko
to maloas na trgu se govorilo,
Ja dolazim da vama kaem, javim to
Da pazite i uvate se, jer bi vas
Zlo strano, silno iznenada moglo sti.
ZBOROVOA: A to je, djeae? Djeakom s pravom te
Zovemo goli dok su tebi obrazi.
KLISTEN: Euripid vam je, kau, jednog roaka,
Ve starca, danas otpravio ovamo!
ZBOROVOA: U koju svrhu? Ili s kojom nakanom?
KLISTEN: Na ono, to vi snujete i kanite,
Da pazi, rijema vaim bude uhoda.
ZBOROVOA: Med enam' kako on, mukarac, sakri se?
KLISTEN: Euripid osmudi ga, dlake poupa
I inae ga kao enu opremi.
MNESILOH: Pa vjerujete njemu? Tko je tako lud,
Te sebi dlake upat, trgat dao bi?
Bar ja ne drim, boica mi preasnih!
KLISTEN: Ti klapi! Ta ja ne bih javit doo to
Od ljudi da ne saznah koji znadu ba.
ZBOROVOA: Stvar strana, grozna evo nama javlja se!
Otezat, ene, nije nama vie sad,
Ve ogledat se nama za njim, trait ga
Gdje med nama se ovdje krije, sjedi on;
Ti njega s nama trai, hvalu primit e
Za ovo i za ono, zatitnie na!
KLISTEN: Da vidim! Tko si prva ti?
MNESILOH: (na stranu) Al' kud u ja?
KLISTEN: Ispitat moram svaku vas.
MNESILOH: na stranu):
Oj jadan ja!
PRVA ENA: Ti pita tko sam? ena sam Kleonimu.
KLISTEN: Vi druge, poznajete l tko je ena ta?
ZBOROVOA: Jest, poznajemo, - samo gledaj druge sad!
KLISTEN: A tko je ova koja dri djetece
Na ruci?
PRVA ENA: Dada, bome, moja!
MNESILOH (za se): Propadoh!
(Hoe da otie)
KLISTEN: Ti, - kuda '? Ostaj! Koja ti je nevolja?
MNESILOH: Ma pusti! Idem pi pi.
KLISTEN: Bestidnica si!
Ti obavi, a ja u tebe ekat tu!
(Mnesiloh otide na stranu)
ZBOROVOA: Da, ekaj, budnim okom prati, pazi je!
Ta, oje, samo nju ne poznajemo mi.
KLISTEN: Ti dugo mokri.
MNESILOH: Bome, trpim, dragane,
Od vode, juer sam draguca jela ja.28)
KLISTEN: to brblja o dragucu? K meni amo ne'?
MNESILOH: A to me bolnu 'vako vue?
KLISTEN: Kai mi?
Tko mu je tvoj?
MNESILOH: Za moga mua pita me?
Zar, - ovaj, - pozna Kokotianina ti?29)
KLISTEN: to - ovaj? Koga?
MNESILOH: Ima neki, - neko je -
On nekog', sina nejeg -
KLISTEN: Klapi, ini se.
A doe l amo prije kad?
MNESILOH: Da, Zeusa mi!
Ba svakog ljeta.
KLISTEN: S kojom u atoru si?
MNESILOH: Ma neka mi je - (za se), ao jadan!
KLISTEN: Zalud sve.
PRVA ENA: (Klistenu)
Otidi! Ba u ljudski presluat je ja
O obredima lanjskim, a ti makni se
Da ne uje, mukarac si ! (Mnesilohu): A ti mi daj
Sad reci slavu ime mi smo poele.
MNESILOH: Da vidimo ime poele smo? Pile smo.
PRVA ENA: to onda poslije toga?
MNESILOH: Nazdravljale smo.
PRVA ENA: To od neke si, bit e, ula. A tree?
MNESILOH: Ksenila viknu vr, jer ne bi vrine!
PRVA ENA: Ne, to ne! Amo doi, amo, Klistene! (ape Klistenu)
To taj je o kom pria.
KLISTEN: to da inim ja?
PRVA ENA: (glasno)
Ti njega svuci! Pametne ne ree on.
MNESILOH: Pa svui ete majku od devetero?
KLISTEN: Daj grudnik bre skidaj, bestidnice ti!
PRVA ENA: E, kako snana, jaka jeste na oko!
I, bome, nema, ko mi, prsi, njedara!
MNESILOH: Ta nerotka sam, trudna ne bjeh nikada.
PRVA ENA: Zar? Prije bjee mati od devetero.
KLISTEN: Stoj ravno! Kuda kitu dolje pritite?
PRVA ENA: Gle, proviri! Ba lijepe, huljo, boje je.
KLISTEN: A gdje je?
PRVA ENA: Opet eno naprijed mugnu mu!
KLISTEN: Al' tu je nema.
PRVA ENA: Ama 'namo vrati se.
KLISTEN: Ti, oje, Istam neki ima, vue ud
Sve amo. tamo, bolje no Korinani.30)
PRVA ENA: O gade jedan, ono za Euripida
Ti ruio nas!
MNESILOH: Jao meni zlosretnu!
U kakvu se nepriliku uvalih ja.
PRVA ENA: (Klistenu) Ded to emo?
KLISTEN: Valjano njega straite.
Da vama bijegom on se ne otkrade kud!
A ja u to doglasit vijeu, odboru.
(Otide. Zbor opkoli Mnesiloha, a meu njima prva ena s dadiljom.)

ENA. ZBOR.
ZBOROVOA: Mi treba da poslije toga sad zapalimo lueve
svoje!
Valjano se, junaki potpaimo i skinimo plate
sa sebe, Pa traimo nije li jo gdje mukarac se koji amo
uuljo!
Svim Pniksom pretrimo, razgledajmo atore i
i ulice nae!
Na noge! Sad prije svega laka skoka skoit je,
Sve svud tiho ogledati, - samo asit nije nam.
Nije ovo vie doba ekat ni otezat sad
Ravnim putem trat nam je bre kolom okolo.
(Zbor igra i pjeva. Igra je nalik na potragu)
ZBOR: Na noge pa tragom idi, trai urno svud
Ne krije l se na tim mjestim' gdje zasjeda koji jo!
Svuda ibaj svojim okom,
Amo tamo gledaj, na sve daj mi dobro pazi sad!
Na djelu uhvati l se kletu,
Pretrpjet on e za to kaznu
I jo svima primjer biti Obijesti i nepotenja runa,
Srca bezbona!
Priznat e nam, ima boga!
Svim e ljudma
On pokazat, bogove nek potuju
to pravdu svetu vole,
Zakonima su uvari, vre
to lijepo, dobro je.
Ne uine li tako,31) 'vako bit e:
Zatee li se tko u grijehu teku
Gdje bijesom plamti, u ludosti bjesni
I grijei, svim e enama i ljudma
Jasno biti na pogled
Da za pakost i bezakonje
Bog se sveti, smjesta vri to.
ZBOROVOA: Al' sve ve, mislim, dobro razvidjde smo,
Bar ne vidimo da bi jo tko bio tu.
(Mnesiloh dadilji istrgne dijete i pobjegne k rtveniku.)
PRVA ENA: Ha! Kamo, kamo bjei? Ti, ti, ne' li stat?
Ao, jadne mene! Jadna ja! Sa prsi mi
On dijete ote, s njime ode, utee!
MNESILOH: Da, vii! Ne' mu vie davat papice,
Ne ispustiie l' mene! Tud, nad bedrim' tim,
Ja noem u ga udrit, ile presje mu ,
I okrvavit rtvenik!
PRVA ENA: O jadna ja!
Oj ene, ne ete l pomoi? Ne ete l
Di kriku, viku, pobjedom prodiit se
I ne dat dijete da mi otme jedino?
ZBOROVOA: Kuku lde!
asne Usudnice, kakvo novo udo vidim ja?
Sve su ovo djela samo bezonosti, drskosti!
Kakvo opet kakvo evo djelo, drage, uini!
MNESILOH: Al' u vama preveliku izbit obijest,
samosvijest!
ZBOROVOA: Nisu l ovo djela prijeka, preko reda
svakoga?
PRVA ENA: Prijeka, dato, jer iz ruku tre meni
djetece.
ZBOR: A to moe na to rei tko,
Kad tako bezoan je, radi to?
MNESILOH: Al' jo nisam ja pri kraju.
ZBOR: Ne' se vratit otkud doe!
Umakav lako ne e re:
to uradih, a utekoh!
Zla e sti te kob!
MNESILOH: Nikad to se podnipoto zbiti ne e, kunem se.
ZBOROVOA: A koji, koji bog e tebi, besmrtnik
U nepotenu poslu doi u pomo?
MNESILOH: Zaludu brblja, ja ga pustiti ne u.
ZBOR: Al' boica mi, ne e ti
Ta obijest na veselje bit, -
Ne' rijema zlobnim grdit nas!
Ta djelma pakim mi emo
Uzvratit tebi, kako treba, za to.
Al' kad srea na zlo krene,
Moda e zadrat onda ona tebe.
ZBOROVOA (zboru): Trebalo bi s ovim enam' da donese
drva sad,
Hulju ovu spali, ognjem ga to prije uniti.
PRVA ENA: Hajdemo nas dvije po suharke, Manija!
(Mnesilohu) Od tebe ja 6u danas stvorit jedan plam.
(Odu, donesu drva i meu oko Mnesiloha)
MNESILOH: Potpali! Pali! (Djetetu): A ti brzo skini sad
Sa sebe kouljicu kretsku! Djetece,
Toj smrti tvojoj samo mati kriva je.
(Svlai dijete.)
A to je ovo? Cure posta mjeina,
Sva puna vina, s cipelicam' perzijskim!
Oh suha grla ene, popilice vi,
Na pie, gutljaj svud vam miso uprta!
Vi, sunce sree krmi, naa nesreo,
A nesrea i pokustvu i preslici!
PRVA ENA: Nabacaj suharaka, trpaj, Manija!
MNESILOH: Da, trpaj! A ti odgovori: Jesi l' ti to rodila?
PRVA ENA: I deset sam mjeseci ga
Nosila!
MNESILOH: Nosila?
PRVA ENA: Artemide mi, jest!
MNESILOH: (razmatajui mijeh):
Mijeh od tri mjere? Koliko li? Reci mi!
PRVA ENA: A to e? Besramnie, dijete, svue mi,
A tako malo!
MNESILOH: Malo?
PRVA ENA: Bome, sitno je.
MNESILOH: A kol'ko mu je ljeta? Tri il' etir' Pehara?32)
PRVA ENA: Pa tako, bit e tek od Dionisija. Al' vrati mi ga!
MNESILOH: Ne u, Apolona mi!
PRVA ENA: Pa spalit emo tebe.
MNESILOH: Samo palite!
A ja u ovu curiicu sad na klat.
PRVA ENA: Al' nemoj, molim! Meni, ne njoj, ini to
to stmjera sada!
MNESILOH: Nekud djecu voli ba.
Al' zato ipak ja u sada zaklat je.
PRVA ENA: Ao, dijete moje! Daj mi zdjelu. Manija,
Da svoga eda krvcu njome uhvatim!
(Manija joj poda vr)
MNESILOH: De pridr'! Samo tu ti elju ispunjam.
(istrgne joj vr kad se napuni, i pije sam.)
PRVA ENA: Ma erko! Kako li si zloban, zavidan!
MNESILOH: (dri kouljicu): Eh, sveenicu ide ova koica..
PRVA ENA: to ide sveenicu?
MNESILOH: Evo; uzmite!
(Dolazi druga ena, Kritila)

MNESILOH. PRVA ENA. KRITILA. ZBOR.

KRITILA: O jadna Miko, tko ti ote curicu?
Tko ugrabi ti. milu tvoju kerkicu?
PRVA ENA: Ta hulja eto! Ali kad si dola ve,
Ti pazi mi ga! S Klistenom u poi ja
Do odbora i kazat to taj uradi. (Otide)

MNESILOH. KRITILA. ZBOR.

MNESILOH (za se):
Ded, kakvo sredstvo, pomo ima za spas moj?
Pa ima l naum, izum kakav? On je kriv,
On u krip, u tu nevolju me natjero,
A ni otkud ganema! Nude, koga bih
Po njega poslo? Znadem za put jedan ja
Iz Palameda. Ja u vesla, kao on,
Ispisat, bacat. Al' vesala nema tu!
Odakle da ja vesla uzmem? Odakle?
Al' kako slike da ja boje ispiem,33)
Razbacam mjesto vesla? Jo e bolje bit.
Ta drvo bjee ono, drvo je i to. (Uzima slike. Glasno)
Oj ruke moje,
Sad ma'te se posla, mojega spasa! "Ded primite, slike, daice glatke,
Od noa mi brazde,
Te poruke, glase nevolje moje!
Ao meni! R ovaj je grdan i straan!34)
Sad ide, sve ide,35) - kakve li brazde!
Ded idite, jurite stazama svima,
I amo i tamo, al' samo brzo!36) (Pie i baca)
ZBOROVOA: Mi hvalama krasnim sada se dajmo hvalimo,
diimo same!
Al' opeta svatko na enski se obara rod i mnogo ga rui
Da nesrea sva smo ljudima mi i od nas sve zlo je
na svijetu,
Da, prepirka, svaa, pa buna, nemila alost i rat.
Ma ka'te,
Kad nesrea mi smo, zato se enite, ako smo doista
pokor,
I zato nam ne date izlazit ni na prozor glavu
promolit,
Ve trudom tolikim vas volja je svoju nesreu
uvat i pazit.
Pa izae l kuda enica vama i vani je naete onda,
Eh bjesnite bijesorn, a rtvu bi morali liti i ba se
veselit,
to netragom ode vam iz kue zlo i pod krovom
niste ga nali.
Kad u kui tuoj od igre, umora zaspimo, noimo
ondje,
Svak nesreu svoju trai, bko leita ulja se, ide.
Na prozor kad virnemo, svatko vam onda gleda da
nesreu vidi,
Zastidi l se ona i zamakne, svatko jo vie vam udi
i ezne
Da nesreu onu, kad proviri, vidi. Potom smo oito
od vas
Kud i kamo bolje. Pokusom to se lako dokazati moe.
Ded kuajmo tko nas je gori, mi ili vi. Mi kaemo:
vi ste,
Vi opet da mi smo. Ded ogledajmo, i sporedimo sad
sebe!
Ma uzmimo ime jednog mukarca, pa uza nj vrgnimo
ensko!
Ta Ljubdrag je gori od Brodisave. Tu djela sama ve
zbore.
A Mutimir bit e valjada svakako gori od
Salabakhe37)
A davno vas nitko sa Borisavom se, sa Maratonkom
nam onom,
Ni Berislavom ne kua, ne misli ogiedati vie ni
takmit.
Al' zar od Dobrosvjete bio je jedan od lanjskih
vijenika bolji
to drugome38) prepusti vijeniku ast? To ni samlje
kazati ne e!
Mi zato se gradimo, da smo od mukaraca kud i
kamo bolje.
Ni jedna nas nije pedeset talenata ukrala gradu,
Na dvopregu onda se u grad dovezla.39) Najvea bila
joj kraa
Kad muu je ukrala koaru brana, a istog mu
vratila dana.
Mi mnogome od vas mogle bi sada
Dokazati da ste radili tako.
I vie ste od nas elucu sluge
I gore ste kesokradice od nas!
ankolizi vi ste, lupei gadni!
Pa batinu, ono oinstvo svoje,
Vi slabije od nas uvati znate.
Ta ja vam jo i sad uvam i imam
Svoj raanj, pa koarice i unak
I k tomu jo hladnik.
A muima naim, mnogima eno,
Ve cdavna iz kue nestalo unka,40)
Sa samim im kopljem propada, ode:
A mnogi vam drugi s remena svoga
Na bojnome polju
Ve bacili, vrgli na zemlju hladnik.41)
S pravom mi bi ene mogle mnogim korit' prijekorom
Vas mukarce, ali nad sve grijehe jedan jeste grijeh:
Gradu nas kad koja rodi sina vrla, estita,
Pukovnika ili vou, morala bi imat ast, -
Prvo bi se mjesto njoj o Stenijama, Skirama
I o drugim svetkovinam' naim podat moralo.
Ako rodila bi kukavicu koja ena kad,
Loa kapetana ili krmilara nevjeta,
Ostrag morala bi sjedjet, oiana do koe,
Iza one to junaka rodi. Je li, grade moj,
Pravo da Hiperbolova mati u bjelini sva
I sa kosom dugom blizu Lamahove sjedi tu,
Na kamate daje?42) Njojzi, kad bi kom posudila
I kamate traila, ba nitko ne bi smio dat,
Nego silom novce otimat bi moro, kazat joj:
Ti da mene dere, a porodi takvo derite!

IN DRUGI

MNESILOH. KRITILA. ZBOR.

MNESILOH (zuri u daljinu):
Od gledanja sam razrok, a njeg nema jo!
to ustavljat ga moe? Bit e da se on
Svog Palameda, 'nako lednog, stidi sad.
Al' kojom bi ga dramom mogo dozvat ja?
Znam. Ja u se za novom. povest Helenom
Ta imam ba na sebi ensku haljinu.
KRITILA: to opet snuje? to li bulji okolo?
Ogrknut Helena e tebi, ne' li bit
Na miru dok od odbora tko ne doe!
MNESILOH (kao Helena):
To Nila vali djevianski, isti su;
On mjesto kaplje s neba poji Egipat,
Kraj bijeli, rotkvom crnom gdje se isti puk.43)
KRITILA: Ti avo si, svjetlonoe mi Hekate!44)
MNESILOH: Pa meni otadbinom slavna Sparta je,
A otac Tindar -
KRITILA: Pa da on je, lopove,
Tvoj otac? Jok, Frinonda bit e oitac ti.45)
MNESILOH: A Helena se zovem -
KRITILA: Opet ensko si,
A nisi jo za prvo enstvo platio!
MNESILOH: Rad mene due mnoge izginue ve
Na vodi, na Skamandru -
KRITILA: Da si i ti bar!
MNESILOH: I ja sam ovdje, a moj vojno nesremi,
Menelaj moj, jo ni otkud ne dolazi.
Pa to jo ivim?
KRITILA: Jer te nije odn'o bijes!
MNESILOH: Al' neto meni srce blai, - varat me,
O Zeuse, nemoj, gdje mi sinu nade trak!
(Dolazi Euripid kao Menelaj).

MNESILOH. KRITILA. EURIPID, ZBOR.

EURIPID: Tko u tom tvrdom dvoru ovdje ima vlast,
Te stranca izmorena valma na moru
Sad poslije bure, brodoloma primit e?
MNESILOH: To Proteja su dvori;
EURIPID: Kakva Proteja?
KRITILA: Nud huljam' huljo! Boica mi, lae on!
Ta Proteja je devet ljeta mrtav ve!46)
EURIPID: U kakvoj ovo zemlji pristadosmo mi?
MNESILOH: U Egiptu.
EURIPID: O jadan kud doplovismo!
KRITILA: Objeenjaku ovome zar vjeruje
Gdje lae, mae? Ovo Tesmoforij je.
EURIPID: A je li doma Protej ili vani gdje?
MNESILOH: Zacijelo ti od morske, strane, trpd jo
Kad uo si da Proteja je umro ve,
A pita, je li doma ili vani gdje.
EURIPID: Jao, mrtav je! A gdje je, reci, njemu grob!
MNESILOH: Pa ovo grob je njegov gdje sjedimo mi.
KRITILA: Ej grdno propo! I zacijelo propast e,
Kad rtvenik se groborn zvat usuuje!

EURIPID (Mnesilohu):
to sjedi na tom mjestu, grobu, tuinko,
Tom haljom zastrta?
MNESILOH: Jer sin me Protejev
Sve sili da u braku krevet dijelim s njim.
KRITILA: to opet vara tog tuinca, nesreo?
Ta hulja, amo k nama enam', tuine,
Gle doe da pokrade nae zlato nam.
MNESILOH: Laj samo! Na me psovkama se obaraj!
EURIPID: Ta siara, to te grdi, tko je, tuinko?
MNESILOH: Teonoja je Protejeva.47)
KRITILA: Bome, nisam, ne!
Kritila sam Antitejeva s Gargeta.
A ti si hulja!
MNESILOH: Grdi, kol'ko volja te!
Za tvoga brata ne u nikad udat se
Ni izdat svog u Troji mua, Menelaja!
EURIPID: to ree, eno? Gledni okom u oko!
MNESILOH: Al' stid me kad mi obraz ova ocrni.
EURIPID: Ha, to je ovo? Rije mi zape u grlu!
O bozi, kakvo lice! Zeno, tko si ti?
MNESILOH: A tko si ti? To pitat i ja smijem ba.
EURIPID: Helenka ili enska kakva domaa?
MNESILOH: Helenka! Ali i tvoj elim doznat rod.
EURIPID: Ti Heleni si eno, vidim, slina sva.
MNESILOH: A ti Menelaju, po zelju kol'ko udara.48)
EURIPID: Ti pravo prepozna bjednika najveeg.
MNESILOH: Ti doe ljubi napokon u zagrljaj!
Uzmi me, uzmi, muu, rukam' zagrli!
Ded da ti cjelov dam! Ah vodi, vodi me!
Daj vodi bre!
KRITILA: Bome, tko povede te,
Taj zaplakat e! Zubljom ovom ja u ga!
EURIPID: Pa ti e meni branit, da u Spartu ja
Povedem svoju enu, Tindarovu ker?
KRITILA: Ajme mene! Vidim da ba i ti hulja si,
Pomonik, drug mu jedan. Zalud ne zbori
O Egiptu ve davno. Al' e platit taj!
Gle, eno odbornik i redar dolaze!
EURIPID: To zlo je, kradom mi se otkrast, maknut sad!
MNESILOH: A to u jadan ja?
EURIPID: Na iniru ostaj tu!
Do god ja diem, izdat nikad ne u te,
Ve ako me izdadu sredstva bezbrojna! (Otide)
MNESILOH: To prutilo mi ne povue nita ba.
(Dolazi odbornik vijea sa straorn)

MNESILOH. KRITILA. ODBORNIK. ZBOR.

ODBORNIK: Je l ovo hulja to je Klisten ree nam?
Ti, to se krije? Vei mi ga, straaru,
Pa vrat mu drvom sapni, onda ovdje ga
Ti stavi. Strai, pazi, ne daj nikome
Da prie njemu, ve u ruci dri bi
I udri kad tko prie!
KRITILA: Pravo veli ti, -
Sad malo mi ga krpijedro ne ote.
MNESILOH: Oj odbornie, desnice ti to je ba
Ti rado prua kad ti srebra nua tko,
Ugodi meni malo, 'nako mi je mrijet!
ODBORNIK: Pa im da ugodim ti?
MNESILOH: Gola svuci ine
I onda strai reci, nek mi sapne vrat,
U safranastoj halji s rupcem starac ja
Da ne budem rug gavranima, goste ih!
ODBORNIK: Al' vijeu svidje se da takva veu te
I prolaznici vide da si hulja ti.
MNESILOH: Ao, ao! to ti uradi mi, safranko!
I nema spasu vie nada nikakva!
(Odbornik i Kritila otidu. Straar se sprema da drvom sapne vrat Mnesilohu.)

MNESILOH. STRAAR. ZBOR.

ZBOROVOA: Al' sada ded igrajmo 'nako, ko obiaj to je
enama ovdje
Kad orgije svete boicam' na ast slavimo ii doba
sveto!
I Fauson ih slavi i postom posti,
Pa boicam' on se estoput moli,
Od jedne se slave do druge jada,
to postom se esto muiti mora.49)
ZBOR: Di' se, skai,
Kolo lakom vodi nogom,
Rukom ruku hvataj
I u kolu svaka igraj!
Hrla kroka hrli,
A gledat, pazit,
Okom svuda na sve strane kruit kolu nam je sad!
Pjevaj, slavi
I rod boji olimpski!
Glasom svojim ii kolu ga svaka dii veselu!
Misli l koja
Da u ja, jer ena sam,
Sad u hramu ruiti mukarce, pravo ne sudi.
Prije svega -
A to ite sama stvar -
Korak kola, kruga krasnog, knasno valja sredit sad.
Krokom kroi, pjesmu pjevaj
Djevi s lirom i sa lukom,
Artemidi nam, gospi istoj!
Zdravo, zdravo strijele,
Pobjedu nam podaj!
I Heru, braka luku,
Slav'mo, kako treba!50)

Ona u svakome kolu igra nam I kljue braka uva,

I Iierma mokm Pastirskog I Pana, drage Nimfe sve, Da blago nam se smijee
I kolu se naem Od srca vesele.
O ruku de rukom
Pljeti, ivo igraj!
Po obiaju, ene, poigrajmo sad! Mi strogo postit znamo.
Al', ju hu! nogom skreni skladno onud sad Svu pjesmu slono pjevaj!
Ti sam vodi, kralju, Brljonoo nam Bakho! Ja u tebe pjevom, Milom igrom diit.
Ju, ju hu, Dionise,
Bromije, Semelin sine!
Kolo ti je radost,
Po goram' uz pjesmu mi Nimfa dragih
Ju, ju hu, ju ju, ju hu! -
Klie, igre igra.
Oko tebe svud se Kiterona jeka ori,
Gore crne, hladne
I gudure, stijene krne jee,
A oko tebe brljan
Lista, vije s', buji.51)
(Straar Skit istee ruke Mnesilohu i pribija na drvo kojim mu je sapeo vrat.)

IN TREI

MNESILOH. STRAAR. ZBOR.

STRAAR: Jaui sada ti pod vedro nebo tu!
MNESILOH: Straaru! Molim te -
STRAAR: Ne molila me tiF
MNESILOH: De vadi avo!
STRAAR: Pa to ja i inila.
(zabije avao jo jae)
MNESILOH: Ao, jadna mene! Jo ga jae zabija!
STRAAR: Jo vie htela?
MNESILOH: Jao!
STRAAR: Jao vikala?
MNESILOH: Ma bijes te odn'o!
STRAAR: Jadna starac, utila!
Ja donila si saga da te uvala.52)
MNESILOH: Uitak krasan mi Euripid priredi!
(Vidi Euripida u slici Perseja gdje lebdi na spravi)
Ha! Bozi! Zeuse Spase! Ima nade jo.
Taj ovjek, ini mi se, ne e izdat me, -
Ko Persej dohrli i daje meni znak
Andromedom da stvorit mi se valja sad, -
Bar spone su na meni! Spast me, vidi se,
On doo, - ne bi inae doletio.

MNESILOH. STRAAR. EURIPID. ZBOR.

EURIPID (kao Persej): Drage, mile, djevice,
Kako prii mogo bih
Kradom od straara tog?
Zar uje? Tebe u peini zaklinjem
Stidom, daj dopusti mi
Momi da ja priem.
MNESILOH: Tko mene, stvora prejadnog,
Tu sape, bez srca je taj.
I jedva staroj vjetici
Utekoh, ali opet ginem sad.
Tu straar Skita davno stoji, mene mrtva,
Bez prijatelja, gavranim', za hranu, vjea.
Zar vidi? Ni med momama
Ni u kolu ne stojim ja
S kamecima u koiu,
Ve u okovima evrstima
Ja leim tu, ko zaiogaj
Glauketi, onoj nemani.53)
Svatovac pjevat nemojte,
Ve pjesmu tunu, uzniku!
O ene, dajte al'te me,
Jer jadan jade trpim ja!
O jadna mene! Jadan ja!
I druga ja bezakonja
Od roda trpim krvnoga, -
Molim, prosim ovjeka
I tunim Hada cvilom tuim, cvilim, -
Jao, jao!
On prije svega obrija me,
On safrankom me zaogrnu
I onda amo u hram posla
Gdje skupile se ene.
Ao sudbe, nesmiljeni boe,
Ao mene prokletnika! Tko ne e pogledat
Sa smilovanjem na jad ovaj beskrajni?
O nebeski ognjena da zvijezda
Mene zlosretnika satre!
Ne godi mome oku vie
Lu boanski otkad visim, -
Grlo meni boja stee kazna,
Kratak put u carstvo mrtvih.
EURIPID (kao jeka): O zdravo, kerce mila! Oca Kefeja,
to tebe amo vre, bozi zatrli!
MNESILOH: (kao Andromeda): A tko si ti to na jad moj
se smilova?
EURIPID: Ma jeka, svakom glasu, zovu odziv brz.
Na ovom istom ba sam mjestu lane ja
Euripidu u glumi bila u pomo.
Al', dijete, radi to ve lii tebi sad, -
Daj bolno plai!
MNESILOH: A ti plaem odvraaj!
EURIPID: To moja bit e briga. Kukat zani sad!
MNESILOH: O noi sveta,
Daleko na kolima juri,
Zvjezdanim svodom neba svetog
Ti konje goni
Kroz uzvieni Olimp.
EURIPID: Olimp!
MNESILOH: Zat' ja Andromeda jada vie
Od svih primih?
EURIPID: Od svih primih?
MNESILOH: Ah, jadne smrti!
EURIPID: Jadne smrti!
MNESILOH: Ubit e me, stara, brblju!
EURIPID: Brblju!
MNESILOH: Doe, al' mi dosadna si
Silno!
EURIPID: Silno!
MNESILOH: Dragi, daj mi sam da pjevam!
Ugodi meni! Stani!
EURIPID: Stani!
MNESILOH: Bijes te odn'o!
EURIPID: Bijes te odn'o!
MNESILOH: Jada!
EURIPID: Jada!
MNESILOH: Tlapi!
EURIPID: Tlapi!
MNESILOH: Plai!
EURIPID: Plai!
MNESILOH: Tuli!
EURIPID: Tuli!
STRAAR: (Mnesilohu) Ti, to brbli?
EURIPID: Ti, -
STRAAR: Ja odbor zvala!
EURIPID: Odbor zvala!
STRAAR: Jado!
EURIPID: Jado!
STRAAR: Otkud glas ta?
EURIPID: Otkud glas ta?
STRAAR: Brbli?
EURIPID: Brbli.
STRAAR: Ti plakat!
EURIPID: Plakat!
STRAAR: Rugala se?
EURIPID: Rugala se?
MNESILOH: Ne ja, enska jedna blizu,
EURIPID: Jedna blizu.
STRAAR: Gdi je gad ta? Begi ona.
Kud, kud begi?
EURIPID (s druge strane): Kud, kud beg
STRAAR: Dobro ne bit!
EURIPID: Dobro ne bit!
STRAAR: Beala jo?
EURIPID: Beala jo?
STRAAR: Zgrabi gad ta!
EURIPID (izdaleka): Zgrabi gad ta!
STRAAR: Prokleta to jezik enska!
EURIPID (kao Persej lebdi na spravi):
O bozi, kud u koju zemlju barbarsku
Mi brzom stopom stigli? Krosred zraka sad
Put sebi reem, nogom veslam krilatom
Ja, Persej. U Arg plovim, nosim uza se
Gorgone glavu.
STRAAR: to o Gorga rekla ti -
O glava pisar naa?
EURIPID: O Gorgoninoj
Ja zborim.
STRAAR: Pao Gorga i ja zborila.54)
EURIPID: Ha! Kakvu ovo vidim hrid i djevojku
Bogoliku? Ko laa privezana je.
MNESILOH: O strane, smiluj se na bijednu, prebijednu
I okova me rijesi!
STRAAR: Tine brblala!
To proklet drskost! Mret, a brblala?
EURIPID: O djevo, gledat te, gdje visi, boli me.
STRAAR: Ne, to ne deva, to je starac zloesta
Pa tato, lopov.
EURIPID: Tlapi, tlapi, Skitane!
Andromeda je ono, Kefejeva ki.
STRAAR: Pa gledi kita! inila se mala ti?
EURIPID: Daj amo djeve ruku da je taknem ja!
Daj, Skito! Ta u ljudi svih na svijetu tom
Bolesti ima, meni samom srce sad
Za njome planu.
STRAAR: To ti ja ne kratila.
Pa ako starka simo on okrenula,
Ne zavidila ti da to polubila.
EURIPID: A zaito ne da da je rijeim, Skitane,
Na krevet da joj padnem, s njome sveem brak?
STRAAR: Pa ako vrue starac grlit elila,
Ti daska bui, starka onda lubi strag!
EURIPID: Ne, okove u skinut!
STRAAR: Bi te tukla ja!
EURIPID: Al' opet ja u to uinit!
STRAAR: Onda ti
Ma, sabla ovo glava tvoje odsekla!
EURIPID: Ao, to u? Kakvih rijei da se maim ja?
Dokuit ne moe ih pamet barbarska.
Ta za prostaka sve e nove izume
Zaludu potratiti, zato treba za nj
Sad upotrijebit sredstvo drugo, prilino.
(Otide)

MNESILOH. STRAAR. ZBOR.

STRAAR: Gad, lija to, - za majmun on me drala.
MNESILOH: Na bijednu misli, ne putaj me, Perseju!
STRAAR: Ti elila jo, bi da osetila ti.
ZBOR: Paladu, priju kola,
U kolo zvati volim,
Djevicu, neudatu,
to gradom naim vlada
I sama vlast svu dri,
Kljuaricom je zovu.
Svani ti to tirane mrzi kako treba!
Narod enski tebe zove,
Dodi, mir donesi meni,
Svetkovini sklona!
Dodite, mile, milostive,
asne, u gaj amo k nama!55)
Mukarcu gledat nije slobodno
Orgije svete, boanske, uz zublje gdje pruate
prizor nebeski!
Doite, svanite, molimo vas,
Tesmofore asne, preasne!
Ako ste i prije kad na poziv dole,
Doite sadap, niolimo, ovamo k nama!
(Dolazi Euripid s frulaicom i plesaicom)
MNESILOH. STRAAR. EURIPID. ZBOR.
EURIPID: O ene, ako mir uinit zauvijek
elite sa mnom, ono sada moete
Pod uvjet da vas grdnjam' grdit nikad ja
Odsada ne u. Tako vama nuam mir.
ZBOROVOA: A zato mama ti tu nua nagodbu?
EURIPID: Taj, eto taj u kladam' tast vam jeste moj.
Pa zato, ako mi ga date, nikad vas
Ve ruit ne u. Odbijete li me vi,
Sve kune tajne vae muevima u
Ja odat s vojne kad se oni povrate.
ZBOROVOA: to nas se tie, znadi: poso gotov je.
A barbarina toga gledaj sklonit sam!
EURIPID (preodjene se u svodilju): To moj je poso, a ti
sad, Elafija,
Na umu imaj to ti putem rekoh ja!
Daj prije svega proi, halju potpai!
A ti de, Tereda, zasviri perzijsku!
STRAAR: to dudu to? Ko veselica slala mi?
EURIPID: Ta djeva kuat eli prije, straaru,
Jer ide k nekim ljudma, ondje plesat e.
STRAAR: Nek pleso kuala, - jok, ja ne branila!
(Plesaica igra)
Oh, kako hitar! Kak u vuna buho ba!
EURIPID: De, dijete moje, halju malo pridigni,
Na koljena Skiti sjedi! Prui noice
Da sandalice skinem!
STRAAR: Dobro, dobro to, -
Ti sela, sela, dobro, dobro, duica!
Ja mislila kak repa ti je sisa tvrd.
EURIPID (sviraici): Ti bre sviraj! Boji li se Skite jo?
STRAAR: Ba lepo starka!
EURIPID: Teko tebi, ode li!
STRAAR: Pa dobro, - lepo igra oko kilta to!
EURIPID (plesaici): Sad dosta! Uzmi halju! Doba sada je
Ve ii.
STRAAR: Ne polubila me prije jo?
EURIPID: Pa moe. De poljubi ga!
STRAAR: Ha! Hahaha!
Ah, kak je skrtko jezik kak med atiko!
to, - ne spala kod mene?
EURIPID: Zbogom, straaru!
To biti ne rnoe.
STRAAR: (Euripidu) Al', ali, bakica,
Za volja mi uiniia!
EURIPID: Ho' drahmu dat?
STRAAR: Ja, bome, dala ti.
EURIPID: Donesi novce mi!
STRAAR: Al' ja nit imala, al' hrba uzelo!56)
EURIPID: Pa onda vodi je!
STRAAR: Ti z menom, duica
(Euripidu)
A ti to starac uvala mi, bakica!
Kak bilo ime tvoja?
EURIPID: Artemisija.
Ti pamti dakle ime!
STRAAR: Artamuksija.
EURIPID (za se): Sve dosad radi krasno, Hermo lukave!
(Straaru)
Ti, mome, uzmi je i otud seli s njom,
(Otide s njom i grli je)
A ja u tog odrijeit.
(Mnesilohu): Ti e junaki,
im odrijeim te, bjeat, bijegom otkrast se,
Pa eni, djeci svojoj kui pohrlit!
MNESILOH: To moja bit e briga kad se rijeim ja.
EURIPID (skida klade): Ti prost si!
Tvoj je poso, bje'
dok ne doe
I uhvati te straar!
MNESILOH: Ja to radim ve.
(Obojica pobjegnu, a Skit se vraa s plesaicom)

STRAAR. ZBOR.
STRAAR: Oh, kak je milo tvoje kerka, bakica!
Ne ljuto, nego krotko. A gdi bakica?
Ao, propala ja! Kuda ola starac to?
O baka, bakica! Ne lepo, bakica!
Nasmicalo me baba!
(Plesaici)
Ti br tralo! (Ona ode, a on vidi koplje)
Ba pravo hrba zvalo, - hrpta ravnalo.
Aoh, to ja sada? Kamo ola baba to,
Artamuksija?
ZBOROVOA: Za staru pita to je liru nosila?
STRAAR: Tak, tak to! Vidilo ga?
ZBOROVOA: Ona ode ti
Ovuda, gle, i jedan starac io s njom -
STRAAR: Imala starac safranka?
ZBOROVOA: Jest, imo je.
Jo stii e ga, ako za njim nagne tud.
STRAAR: To stara gad! A koja put je tralo
Artamuksija?
ZBOROVOA: Ti ravno gore goni! Kuda tri ti?
Ne' natrag - ovud? Krivim putem juri ti.
STRAAR: Ja nesretna! Utekla Artamuksija!
(Otri)
ZBOROVOA: Poteci, poteci! Do bijesa odn'o te vjetar!
Ali dosta je vee igre i ale!
Ve doba je sada, da svojemu domu
Otide svaka.
Nek boice Tesmofore nam lijepo
Sad ljubavlju ovu naplate ljubav!

Kraj

OBJANJENJA

1) Strofe.
2) Tesmofore, Demetra i Persefona. Hram im se zove Tesmoforij, a blagdan Tesmoforije.
3) Kircna, bludnica.
4) Krivudasta ulica u Ateni. Misli drhtavo zavijanje napjeva Agatonovih.
5) Gradio je s Posidonom zidove grada Troje. Simoent je rjeica.
6) Od lire.
7) Barbit, lira.
8) Oko ela poput enske.
9) Uljaricu nose muskarci da mau tijelo za rvanje.
10) Ibik iz Regija, Anakreont iz Teja, Alkej s Lezba na glasu su lirici.
11) Mekoputno, enski.
12) Filoklo, tragik, ruan na pogled. I Ksenoklo i Teognis tragiki su pjesnici. Ksenoklo
je sin Karkiriov.
13) Govori otac sinu u Alkestidi kad sin prigovara ocu, to nije, onako star, htio za nj
mrijeti, nego je to uinila njegova mlada ena Alkestida.
14) Obrijani, mekoputnik.
15) Hipokrat imao je mnogo sinova, glupana.
16) U Euripidovu Hipolitu kae Hipolit: Ta jezik se zakle, srca kletva ne vee.
17) Apolon.
18) Atena.
19) Artemida.
20) Iz Euripidove Stenobeje. Nju je zaveo Korinanin, sin Sisifov, Belerefont.
21) Iz Euripida.
22) Mjesto prstena uzimaju za peat crvom istoeno drvo koje nije lako patvoriti.
23) Pao je prije 10 godina.
24) Za rata sa Spartom bile su sitrae na gradskim zidovima.
25) ena Tesejeva, zavoljela pastorka Hipolita, ali ju je odbio.
26) Poslovica pominje korpiju, a pjesnik uzima zgodno govornika.
27) Aglaura, ki atenskoga kralja Kekropa.
28) Draguac ustavlja vodu.
29) Iz atikog sela Kokotida.
30) Korinani su, mjesto da oplove Pelopones, vukli lae preko Istma. . .
31) Ljudi, t.j. ne budu li kaznili zlotvore.
32) Misli svetkovinu Pehara, pa po njoj broji godine.
33) Ima ih u hramu Tesmoforiju.
34) Ispisuje noem Euripid.
35) No.
36) Govori slikama.
33) Ima ih u hramu Tesmoforiju.
34) Ispisuje noem Euripid.
35) No.
36) Govori slikama.
37) Na glasu bludnica.
38) Probulima.
39) Ne zna se tko je to.
40) Dralje koplja.
41) tit.
42) Hiperbola, demagoga, ubili su za bune na Samu god. 411., a Lamah je pao u boju na
Siciliji.
43) S prva dva stiha poinje se Helena. Rotkva tjera.
44) Hekata, boica arolija, zove se, kao mjesec, svjetlonoa.
45) Euribat i Frinonda na glasu lopovi.
46) Ime Protej mijenja u Proteju, vojvodu atenskoga.
47) Ki egipatskoga kralja Proteja. Sve to smjera na Euripidovu Helenu.
48) Majku Euripidovu zove Aristofan piljaricom.
48) Pauson, siromah, nema to jesti, te pod silu posti.
50) Hera je zatitnica braka.
51) Kiteron, gora kod Tebe
52) Sag mu treba da legne i onako strai.
53) Glauketa, izjelica, raskonik atenski. Sjea grkoga glaukos (sinji, morski) i ketos
(neman). Andromeda, ki etiopskoga kralja Kefeja, hvalila se da je ljepa od morskih vila
Nerejida. Posidon poplavi Etiopiju, a Kefej mora za kaznu izloiti ker morskoj nemani.
Oslobodi je Persej.
54) Gorgon, barbarin, pisar, a Gorga je Medusa kojoj je Persej odrubio glavu.
55) Misli Demetru i Persefonu, Tesmofore.
56) Koplje.