DIJETE I JEZIK

Jezine djelatnosti
-Jezik je opeljudski sustav sporazumijevanja, ostvaruje se razliitim djelatnostima
- Dvije osnovne djelatnosti: primanje (reception), proizvodnja (production)
-Reenice se mogu rabiti u proizvodnji i u primanju samo ako ima u umu spremljeno jezino
znanje: meudjelovanje, posredovanje
Jezino primanje
-Primanje sluanjem i razumijevanjem govora
-Sluanje prethodi poetku govora
-Razumijevanje govora prethodi govoru
-itanje - ne dogaa se spontano
Jezina proizvodnja
-Govorenje je jedina opa djelatnost
-Jezik se jo moe proizvesti: pisanjem, znakovljem(gluhi), dodirivanjem
-Pisanje se mora pouavati
-Meudjelovanje: Ukljuuje bar dva sugovornika, izmjenjuju ulogu: govoritelja i sluatelj,
pisatelja i itatelja
-Posredovanje: sporazumijevanje osoba koji to ne mogu izravno uiniti: parafraziranje,
naizmjenice ili istovremeno prevoenje
-Ostale srodne djelatnosti: obrada teksta ( lektura, ureeneje napisanog teksta,
prevoenje,saimanje), obrada tueg govora,
-Biljeenje ukljuuje i jezino primanje i jezinu proizvodnju: pismo, kratice, znakovlje,
simboli
-Podruje jezinih djelatnosti: osobno (obiteljski odnosi, izleti zabava, oblaenje pranje
kuhanje), javno (poslovna i administrativna tijela, javne slube, javni mediji, vjenanje,
sprovodi), obrazovno (uenje kola, knjinice udbenici), poslovno (poslovni odnosi tvrtke,
kolodvori zrane luke hoteli),
-Sposobnost osposobljenost vjetina: Djelatnosti (sluanje , itanje, govorenje, pisanje
-SINONIMI: vjetina i sposobnost, (osposobljenost)- jezine djelatnosti koje se vie
razvijaju uenjem i uvjebavanjem prikladnije je nazivati vjetinama, jezine djelatnosti koje
se vie razvijaju spontanim usvajanjem prikladnije je nazvati sposobnostima
-Jezina sposobnost i komunikacijska sposobnost: lingvistika kompetencija i
komunikacijska kompetencija, (osposobljenost)
- Opa sposobnost: za onoga koji ui ili se jezikom slui sastoji se od razliitih nejezinih
sposobnosti znanja vjetina i temeljnih ivotnih sposobnosti: deklarativno znanje, uporaba,
ivotne (egzistencijalne) sposobnosti
-Deklarativno znanje: Prototipno znanje, proizlazi iz ovjekovog iskustva i formalnog
uenja, znanje o svijetu, sociokulturno znanje, meukulturna osvijetenost, neposredno
iskustvo: dnevni raspored, vrste i vrijeme dnevnih obroka, prijevozna sredstva, odnos meu
ljudima (artikulacija glasa, deklinacija, sintaktiki odnosi)
-Uporaba: praktine vjetine, obino nastaju na temelju nauenog znanja koje je postalo
nesvjesno (izgovor glasova i , uporaba padenih oblika)
-ivotne (egzistencijalne) sposobnosti:sastoji se od osobina pojedinaca, njegovih stavova,
motivacije, vrijednosti i uvjerenja, spoznajnog stila (Npr. Odnos prema samome sebi i
drugima, sposobnost da se uputa u razumijevanje s drugima), nisu zauvijek zadane mogu se
promijeniti ili razviti ( naroito u novim ivotnim okolnostima)
-Sposobnost uenja: Oslanja se na ope znanje, vjetine uporabu i ivotne sposobnosti ,
sastoji se od komunikacijske osvijetenosti ope fonetske osvijetenosti i vjetine, sposobnost
uenja u nastavnoj sredini, prilagodnih vjetina(sposobnost obrade novih podataka,
tehnologija)
-Komunikacijske jezine sposobnosti: sastoje se od brojnih podsposobnosti . Temeljne su
podsposobnosti (jezine, drutvenojezine, korisnike)
-Jezine (lingvistike) sposobnosti: znanje razliitih vidova jezika kao sustava neovisno o
drutvenim vrijednostima svojih inaica te ulogama njegovih razliitih inaica
-Jezina sposobnost ukljuuje i tradicionalne gramatike razine: gramatika, semantika,
fonoloka, ortografska, ortoepska
-Drutvena (sociolingvistika) sposobnost: ukljuuje drutvene uvjete za uporabu jezika,
sporazumijevanje meu govornicima razliitih kultura, jezine znake drutvenih odnosa
razliitih narataja, spola drutvenih skupina, stilovi, dijalektalne i izgovorne inaice
-Korisnike (pragmatike sposobnosti): funkcionalna uporaba jezika, razliite jezine uloge
i govorne inove, diskurs povezanost (koheziju) cjelovitost (koherentnost) prepoznavanje
vrste teksta
-Diskursna sposobnost: poredak dato novo, kronoloki red, isticanje teme
-Funkcionalna sposobnost, mogunost: izvjetavanja, ispravljanja, pitanja, odgovaranja,
objanjenja, meudjelovanja, opratanja

Jezine i nejezine sastavnice govora

-Usvajanje gramatike nikako nije samostalan proces ve se odvija zahvaljujui ostalim
sastavnicama govornoga razvoja: fonolokim, pragmatikim, semantikim
-Eva Klark: razvoj rjenika a time i usvajanje znaenja rijei, omoguuje kljuan uvid u
proces govornog razvoja, pri usvajanju postojeih rijei ili tvorbi vlastitih novih rijei dijete
preuzima dijelove semantikog polja ve poznatih rijei
-Zahvaljujui pojavi proirenog znaenja u ranom razdoblju usvajanja jezika i tzv. nejezine
rijei dobivaju znaenje ako ostvaruju svoju uporabnu ulogu u komunikaciji
-Nejezine rijei: impulzivni usklici, imperativni usklici, onomatopeja
-Novija istraivanja: promjene u istraivanju meuodnosa jezika i govora, djelatna uloga,
uporaba jezika u stvarnim komunikacijskim situacijama postaje jedno od primarnih
istraivanja
-Uspjenost govora kao sredstvo djelovanja nije ovisna samo o znanju jezika i sposobnosti da
se na precizan nain iznese sadraj priopavanja, ve i niz drugih psiholokih i sociolokih
initelja, meu kojima velika vanost pripada razumijevanju potreba onih koji u govornoj
komunikaciji sudjeluju
-Diskurs: jezina cjelina u kojoj izbor jezinih jedinica ovisi o izboru drugih, temeljno
svojstvo: dovrenost (uspjeno ostvarenje odnosno meusobna izmjena obavijesti); nuno
povezan sa situacijom iskazivanja u kojoj se govornik nalazi ( kontekst)
-Manji jezini znak (rije)
ukljuuje se u vee diskursne cjeline
znaenje mu se razumije tek u jezinom okruenju ijim dijelom postaje
-Nejezine sastavnice govora: semantike jedinice koje svoj prvi sadraj pronalaze unutar
ireg jezikoslovnog konteksta (vee diskursne cjeline)
-Jezino prazna rije: onomatopeja, primarni usklik (ostvaruje puni priopajni smisao tek
postajui dijelom jezine komunikacije)
-Nejezine sastavnice: nejezinim se sastavnicama mogu smatrati svi ostvaraji koji se nuno
i neizbjeno pojavljuju u govoru kao praktinome ostvaraju procesa sporazumijevanja dok ih
jezik kao apstraktno organiziran i normiran sustav znakova ne prihvaa uvijek i u potpunosti,
osim na razini pogrjeaka koje bi mogle oteati priopavanje
-Promatranje na razini rijei: nerazumljive zbog izdvojenosti
Usklici
neologizmi
Logatomi (niz glasova koji ne moraju nuno imati znaenje izmiljene rijei)
-Promatranje na razini reenice: zbog kontekstualnih veza-vei stupanj razumljivosti
(onomatopejski usklici)
Usklici prema semantiko pragmatikim obiljejima
-Usklici u uem smislu: najee raspoloenja i emocionalno stanje (uh, oh, jao, uaa)
-Zapovjedni usklici: usmjereni prema sugovorniku, pragmatina uloga-za uspostavljanje
komunikacijskog ina i skretanje pozornosti (hej, oj, ej, hura), izraavanje zapovijedi (pst, hej,
halo), dozivanje ljudi ili ivotinja (hej, oj, halo, mic, ic, iha), pozdravljanje (hej, haj, halo)
-Onomatopeje: podraavaju i oponaaju zvukove na fonolokoj razini, onomatopejske su
rijei motivirani semantiki znakovi (signali), a primarni su usklici mogunost njihova
jezinog ostvaraja
-Onomatopejski su usklici najee u govoru umnogostrueni, ime se izraava trajanje ili
uestalost zvuka koji oponaaju
-Impulzivni usklici, imperativni usklici, onomatopeja: netipina jezina obiljeja:
netipini sugalsniki skupovi
odsutnost morfolokih obiljeja
udvostrueno izravanje
-Polifunkcionalnost: mogu zamijeniti punoznane rijei najee imenice i glagole
-Razina rijei neologizmi i logatomi: nastaju kao rezultat emotivnoga doivljaja
objektivne stvarnosti.
- Egocentrina faza, tipina za ranojezino razvojno razdoblje, osjea se i u osobnome,
specifinome, pojedinanome jezinome izriaju.
-Na suprasegmentnoj razini (intonacija, naglasak, spajanje rijei)takvi ranojezini ostvaraji
zvue poput: brojalica, razbrajalica, brzalica i djejih pjesmica po ijem su uzorku uglavnom i
tvoreni.
-Tako nastaju onomatopejske novotvorenice, zvuni kalkovi, rimovani stihovi, ritmiko
ponavljanje slogova, logatomi kao spontani nain izraavanja koji olakava djetetov govor,
pratei najee i neku fiziku aktivnost, npr. uz igru lovice ili skrivaa
-Na uzorku djejih razbrajalica nastaju stihovni neologizmi
koji takoer predstavljaju afektivnu razinu novotvorenica, uobiajeno su
veseloga ritma, u obliku logatoma
-Onomatopejske se novotvorenice i logatomi nalaze i u ritmikim sintagmama s glasovnim
inaicama, ili ritmikim parovima po zvunosti.
-Rije je uglavnom i najee o kratkim improvizacijama koje prate psihofiziki razvoj
svakoga djeteta.
-Svrha stvaranja novih semantema: u govornoj praksi popunjavaju nedostatni leksemski
popis, bez obzira na mogue pogreke koje pritom nastaju u suoavanju s jezikom kao
sustavom i njegovim normama
-Nejezinost na reeninoj razini:
-Usklik kao samostalna reenica
-Usklik kao dio gramatikoga ustrojstva reenice (kao predikat ili dio imenskoga
-Usklik moe imati u reenici i ulogu subjekta, najee umjesto oekivane glagolske
imenice
-usklici se ostvaruju u ulozi objekta i atributa
Jezik govor miljenje
-Ferdinardr de Saussure: Jezik je organiziran sustav znakova ( la langve) i kao takav
ponajprije je drutvena kategorija; Govor je praktina realizacija jezika (parole) odnosno jezik
u uporabi
-Jezik je drutvena tvorevina i zajedniki je svim pripadnicima iste jezine zajednice, a govor
je individualne tvorevina svakoga pojedinca
-Jezina aktivnost bitna je karakteristika ljudskog djelovanja, a izmeu mnogih ovjekovih
djelatnosti, jezina je jedna od najrairenijih
Lingvistiki i nelingvistiki imbenici uporabe jezika: lingvistiki, psihiki, socijalni,
kognitivni, genetski
-Jezik organizacija govora: jezik omoguuje organizaciju govora u zvunoj formi, on je
organizacija govora
-Definicija jezika ( Pavlievi-Frani): jezik moemo u uem smislu definirati kao
apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju u svrhu
sporazumijevanja, odnosno prijenosa obavijesti
-Govor miljenje: meuodnos, na razliite naine pokuavaju protumaiti psihologija,
filozofija, lingvistika
-Suglaenost autora: prouavanje procesa ljudske komunikacije ne moe se odvojiti od
prouavanja miljenja
-ovjek misli da bi spoznao i uspostavio vezu i odnose u objektivnoj stvarnosti i izvan nje :
Intelektualne aktivnosti, tj. niz kognitivnih operacija: analiza, sinteza,
komparacija, apstrahiranje, generalizacija
-Osjetilna spoznaja (percepcija): prethodi miljenju
-Misaona spoznaja
Rezultat miljenja: shvaanje, razumijevanje, poimanje
-Vigotski:
Postoji:
podruje misli koje nije u vezi s govorom (praktina inteligencija)
vidovi govorne aktivnosti koji koje nisu u vezi s miljenjem (govorenje
napamet)
podruja govornog miljenja koji nastaje spajanjem govora i miljenja, kad
miljenje postaje govorno, a govor intelektualno
-Jezik govor miljenje neraskidivo povezani, sustavni su dio ope ljudske spoznaje. Ali ih ne
moemo poistovjetiti, ista misao se moe izraziti razliitim rijeima, razliitim strukturama i
na razliitim jezicima
-Miljenje ovjekova kognitivna razina: omoguuje proces uenja pa time i uenje jezika
-Nauena jezina pravila i norme: omoguuju organizaciju govora odnosno verbalnu
komunikaciju
-Kognitivna lingvistika: jezik, govor i miljenje (komunikacija i kognacija) dijelovi su ope
ovjekove spoznaje, stoga se nuno isprepliu u meudjelovanju. Dokidanjem bilo kojega od
triju elemenata u trijadi: bitno se naruava jezina komunikacija i razvoj cjelokupne linosti
-ovjek: slui se jezikom ( govori i pie) mislei, misli piui i govorei

Okomita i vodoravna dvojezinost

-Najbolji je primjer dvojezinosti kada su jezici dovoljno razliiti da ih svatko smatra dvama
jezicima, to je vodoravna ( horizontalna) vrsta dvojezinosti
-Iako je odnos meu materinskim idiomom i standardnim jezikom po neemu svojstven i
razliit od odnosa dvaju jezika, ipak je esto po mnogo emu vrlo slian odnosu meu dvama
jezicima.
-Tako se pojedini mjesni idiomi vie razlikuju od standardnoga nego neki slavenski jezici
meusobno. Ta se vrsta dvojezinosti naziva okomitom (vertikalnom) dvojezinou
-Pojam okomite dvojezinosti: ee se pojavljuje od vodoravne jer je ona dalje od
prototipa, time i sloenija i zamrenija pojava za otkrivanje, razdvajanje i opisivanje
-Govorna i znakovna dvojezinost: obino se pod dvojezinou misli na vladanje dvama
govornim jezicima
-No dvojezina je i osoba koja se uz jedan govorni jezik slui znakovljem ili kojim drugim
negovornim sustavom
-Znakovlje , jezik gluhih i gluhonijemih osoba, danas se sve vie prouava i s lingvistikog
stajalita
-Osoba koja govori dvama znakovnim jezicima (npr. ameriki i hrvatski znakovni jezik) po
neemu bi bila slina govorniku koji govori dva srodna jezika.
Podjela po jezinim sposobnostima: prema jezinoj sposobnosti u oba jezika postoji
uravnoteena dvojezinost u kojoj osoba podjednako vladaju obama jezicima i
neuravnoteena dvojezinost u kojem je jedan jezik primjetno jai, a drugi slabiji
-Uravnoteena i neuravnoteena dvojezinost: apsolutna dvojezinost prava rijetkost
-Od dvojezinih se osoba oekuje da im znanje bude usklaeno u oba jezika, onako kako to
odgovara njihovoj dobi, takva se osoba naziva ambilingvalnom.
-Dvojezini su govornici rijetko posve uravnoteeni u svojem jezinom znanju, tj rijetko
obama jezicima vladaju kao jednoznani izvorni govornici i kad se njime redovno slue.
-Jedan je jezik obino bolji nego drugi taj se jezik naziva jaim ili dominantnijim, to ne mora
nuno biti materinji jezik, odnosno prvi jezik
-Drugi jezik slabiji jezik
-Neuravnoteena dvojezinost naziva dominantnom dvojezinou
-Jedan od razloga: govornici se slue svojim jezicima u razliitim ulogama i s razliitim
ljudima, ne uvijek jednako esto
-Slue se razliitim idiomima, stilovima i registrima obaju jezika, npr jednim se jezikom
mogu sluiti u domu, u svakodnevnim razgovorima, drugim na poslu. Zato mnogi od njih nisu
dovoljno vjeti u prevoenju jer nemaju jednako leksiko znaenje u oba jezika.
-Odnos meu dvama jezicima moe se s vremenom promijeniti. Slabiji moe u
promijenjenom okolnostima postati jai i obratno, ili se netko od sposobnosti uslijed
neuporabe mogu potisnuti ili posve zaboraviti. Gubitak jezine sposobnosti, kao i okolnost
koje utjeu na zaboravljanje jezika takoer su vane u prouavanju dvojezinosti
-Opasnost je maksimalistikog pristupa dvojezinosti i postavljanje nemoguega ideala koji
podcjenjuje postignua mnogih i promatra ih poglavito kao odstupanja od ideala.
-Ovladavanje jezikom tako se moe pretvoriti u popisivanje pogreaka i nedostataka.
-Govornici ili korisnici drugoga jezika stoga se esto nazivaju uenicima, iako su moda
dosegnuli razinu iznad koje se vie iz razliitih razloga nee razvijati
-Viejezina komunikacija u ranojezinome razdoblju: okomitom se dvojezinou smatra
vie ili manje izraen meuodnos materinskog govora i standardnoga jezika.
-Jednostrano normativno dijete predkolske dobi polaskom u odgojno-obrazovnu instituciju
postaje nenormativno dvojezina (bilingvalna) ili viejezina osoba
-To znai da nedovoljno poznaje norme standardnoga jezika pa stoga od njih i odstupa
-Bilingvalnima se smatraju osobe koje aktivno vladaju razliitim jezicima, imaju sposobnost
uporabe drugoga jezika kao materinskoga ili mogu komunicirati na drugom jeziku bez
prevoenja
-Okomita viejezinost u praksi: u naim se vrtiima kolama pojavljuju gotovo svi tipovi
dvojezinosti
-Moemo ustvrditi da dijete predkolske ili rane kolske dobi posjeduje razliite razine
ovladanosti istim materinskim jezikom
-Ima: -Razvijen individualan (organski) idiom nauen kod kue, dakle razinu prvoga
usvojenog jezika obitelji ili sredine u kojoj je progovorilo. Poinje usvajati norme
standardnoga hrvatskoga jezika, dakle razinu slubenoga priopajnoga sredstva s kojom se
susree u institucijama odgojno-obrazovnoga sustava.Upoznaje supstandardne podsustave
hrvatskoga jezika (narjeja i argonizme), uvjetovane uglavnom razliitou jezinih kodova
druge djece u skupini ili razredu
Proces usvajanja materinskog jezika
-4 aspekta: usvajanje glasovnog sustava, uporaba jezinih oblika, sposobnost razumijevanja i
priopavanja znaenja (semantika), sposobnost da se upotrebnom govora neto uradi i
postigne, tj. da se komunicira
-etiri aspekta meusobno se uvjetuju i ovise jedan o drugome
-Usvajanje jezika poinje prije negoli dijete izree prvu rije kad dijete i majka uspostave
meusobni vezu koja e biti osnova za komunikaciju sa svijetom te iz koje e proizai
djetetova sposobnost da svlada o glasovni i gramatiki sustav da pone razumijevati svijet
koji ga okruuje
-Razvoj glasovnog sustava djeteta-vrijedi isto pravilo kao i za ostale oblike jezinog sustava;
receptivna i produktivna varijanta
- Dijete proizvodi glasove od roenja
-PRETEA JEZIKA: pla, 6.-8. tjedan gukanje tepanje
- RECEPCIJA ZVUKA OD ROENJA
-kari-osnovne kategorije djejeg glasanja: fizioloki krik, poetski izraz, igra, ekspresija,
vanjska komunikacija
- Fizioloki krik: Simptom o djetetovu fizikom i psihikom stanju
-Potkategorije: pla, smijeh, jaukanje, dahtanje, stenjanje, krianje (kaljanje tucanje,
kihanje)
-Poetski izraz: jednostavno poetski ljudsko raspoloenje, karakterizira ga osjeaj
harmoninosti i zadovoljstva u toj harmoniji, moe biti i tuga. Oblici poetskog izraza;
pjevanje, cvrkutanje, pjevuenje, gukanje, kliktanje
-Igra: igra govornim organima, oponaanje (sebe i zvukova okoline), skandiranja
-Ekspresija: izraavanje afektivnih i emotivnih stanja, slian fiziolokom kriku po nainu
formiranja izraza, razlikuje se od njega po sadrajima koje izraava: bijes, alost, radost,
veselje, ljutnja, negodovanje
-Vanjska komunikacija: fonika komunikacija moe biti izraena u govoru, ali i izvan njega,
govorni izraz javlja se u tri osnovna oblika koji kronoloki idu ovim redom: globalni govorni
izraz, aktualizirani govorni izraz, jezini govorni izraz
-Jakobson: dijete koje jedan glas pogreno izgovori ini to tako da glas zamjeni s drugim
glasom manje sloenijim
-PRVO: P,b,t,d u kombinaciji s otvornicima
-KARI: razvoj izgovora traje do 9. Godine
-Oblici: dijete ne ui pravilnosti jezinog sustava radi njih samih, prvim rijeima se ne
imenuje samo neki predmet osoba ili situacija, nego izraava svoj odnos prema njima
-Holofraza (iskaz od jedne rijei) neralanjiva je doivljajna cjelina
-interpretacija djejih iskaza u fazi holofraze mnogo pomae ako se rije povee s
karakteristikama predmeta i ljudi o kojima dijete eli neto saopiti
-iskazi djece u toj dobi maksimalno su informativni u kontekstu u kojem se pojavljuju
-kombiniraju jezik i kontekst maksimalno ekonomino
-nije nuno imenica u nominativu
-djeca u stvaranju svojih gramatikih sustava prolaze razliite faze
-Noam Chomsky - svako dijete do 5. godine usvoji materinji jezik
-Carol Chomsky (supruga) te postavke dovodi u sumnju (ispitanici, djeca do 10 godina, nisu
usvojili odreene elemente sintakse i imali su problema s a zamjenicama)
-(Piaget) sva djeca prolaze kroz priblino jednake faze intelektualnog razvoja
-Nastavnici u naim kolama trebaju shvatiti da se ne mogu neka znanja usvojiti prije negoli
su za njih kognitivno spremni
-Usvajanje znaenja jezinih elemenata: djetetova komunikacija s vanjskim svijetom,
praktiki od roenja, zametak je budue jezine sposobnosti, usvajanje znaenja i sposobnost
komunikacije ne moemo odvajati
- Postoje li opi procesi u stjecanju jezinih znanja?
-Berkeley SAD 60-tih: Pretpostavka: djeca na razliitim jezicima pokuavaju rei iste stvari
ali im s obzirom na razliite povrinske strukture jezika u nekim jezicima to lake polazi za
rukom, a u drugima tee
-Nije dolo do velikih otkria: faze razvoja djeteta smatrali homogenim, nisu dokazali da su
dostignua u jeziku rezultat lingvistikog, a ne intelektualnog razvoja
-Ekstenzija proirenje znaenja rijei
-Objanjenja: dijete vjeruje kako svi predmeti to ih imenuju pripadaju istoj kategoriji, u
svom vokabularu nema druge mogunosti
-Iza svake ekstenzije postoji odreena logika (svaki mukarac u uniformi je tata; telefon -
mama)

Ranojezine novotvorbe
-Sustavno usvajanje standardnoga jezika zapoinje djetetovim ukljuivanjem u vrti ili kolu
-Jednostrano normativno dijete predkolske dobi koje poznaje samo svoj primarni idiom
nauen kod kue polaskom u odgojno-obrazovnu instituciju postaje nenormativno bilingvalna
osoba koja nedovoljno poznaje norme standardnoga jezika pa stoga od njih i odstupa.
-Analizirajui djeji jezik od etvrte do desete godine moe se ak ustvrditi da u ranoj fazi
uenja dijete kree s pozicija viejezine komunikacije (osobito kad se u komunikacijsku
praksu, osim ve postojeih idioma istoga materinskoga jezika, ukljuuju i elementi stranoga
jezika koji dijete poinje uiti polaskom u kolu).
-Tri vane odrednice rane faze usvajanja hrvatskoga jezika
1. Komunikacijska polifunkcionalnost
2. Okomita viejezinost
3. Djeji neologizmi (spontane novotvorbe kao odraz stvaralake kognitivne-afektivne
jezine djelatnosti)
-Upravo novotvorenice pokazuju razliku izmeu logike i gramatike govora, kao i razliku
izmeu normativne i komunikacijske gramatike, a njihovim stvaranjem i uporabom
istovremeno se provjerava i jezik kao sustav, a takvo provjeravanje otvara put daljnjem
uenju jezika.
-Od neoloke proizvodnje odraslih osoba ili starije djece rani se neologizmi razlikuju po
duini uporabnosti
-Novotvorbe predkolaca i mlaih osnovnokolaca traju vrlo kratko, ne zadravajui se niti u
njihovom osobnom jeziku, niti u jeziku dobne zajednice
-Polaskom u vrti ili kolu djeca stvaraju pretpostavke o onome to govor njihove nove
sredine doista jest, te koliko je razliit od njihova organskoga idioma usvojenoga kod kue.
Imaju razvijen osjeaj za jezik, pa novonastane rijei ne zvue nedovreno i besmisleno.
-Naini stvaranja novotvorbi oituju se kao: Provoenje generalizacije usvojenih gramatikih
oblika (npr. slonovi, lavovi > konjovi; pjevam, ruam > skakam, kupovam; hrabriji, smjeniji
> dobriji), stvaranje novih rijei za popunu leksike praznine u govoru odraslih (npr. svinja
svinjac; konj konjica; mornar - mornarica), asocijativno povezivanje nerazumljivih rijei sa
znaenjem neke znane rijei (ekolozi okolozi; udaljiti se izdaleknuti se; utika - strujaka),
kontrastiranje pojmova u binarnome odnosu, antiteze, odnosno rijei u pozitivno-negativnim
parovima (npr. nevaljanko valjanko; nespretnjakovi spretnjakovi), primjena
novousvojenoga gramatikoga pravila na sve istovrsne dijelove diskursa (npr. napiti se
naajiti se, navoditi se, nasokiti se; svira, pjeva - klavira), uvoenje nepostojeih
semantiko-tvorbenih naina i dokidanje opeprihvaenih normiranih kategorija vrsta rijei
(npr. icnuti maku, etkicati zube, sititi vodu)
-Neoloko stvaralatvo u praksi:
-Kako djeca ne tvore nove rijei samo radi slikovitosti izraza odnosno retorike figurativnosti,
tako ni novonastale leksike jedinice u ranoj fazi jezinoga usvajanja nemaju samo stilsku
vrijednost osebujnih rijei.
-U korpusu djejih neologizama najbrojnije su imenice, nastaju uglavnom analogijom drugim
rijeima (kopalica > lopata, poljak > seljak), neoloka proizvodnja glagolskoga porijekla,
prefiksima ili bez njih (karati > rezati papir, zastrujuti > stresti strujom), meoloka
proizvodnja pridjevskog porijekla (visok > visokiji, zao > zaliji, malen > maleniji)
-Mlaoj kolskoj dobi uestalije se javljaju neologizmi morfoloko-tvorbene razine.
.Gramatiki uvjetovane novotvorenice razvojni su produetak predkolskoga stvaralatva.
-este metateze: slamaak (maslaak), apare (arape)
-Nedosljedno provoenje glasovnih promjena: ruka-ruki, noga-nogi, knjiga-knjigi
-Aliteracije tipa: patuljci-patuljac (patuljak) , lovaci (lovci)
-Longitudinalno istraivanje potvrdilo je postojanje triju temeljnih razloga nastanka
novotvornih leksema: pragmatina jezina funkcija (potreba za novim ili starim rijeima u
novim komunikacijskim situacijama); slijed psihikoga i jezinog razvoja; afektivnost djejeg
izraaja (emocionalan poticaj u igrama, osjeaj ugode pri brbljanju)
-Neologizmi znaajno karakteriziraju rani jezini razvoj predkolske djece, a neto manje
mlau kolsku dob, odnosno da je rije o razliitim tipovima novotvorne proizvodnje
-Stvaranje neologizama, osim komunikacijske funkcije, sadri ekspresiju ugode, radosne
djelatnosti koju dijete spontano provodi
-Dijete e u vrtiu, a potom i u koli, nauiti proizvoditi i standardnojezine jedinice na
fonolokoj, morfolokoj i sintaktikoj razini
-Poticanje djeteta u ranoj fazi usvajanja jezika na stvaranje novih rijei znai poticanje na
razmiljanje o jeziku kao sredstvu sporazumijevanja, verbaliziranja misli i osjeaja

Suvremene teorije o usvajanju jezika

-J. Piaget: enevski psiholog
-Najcjelovitiji prikaz razvoja djeteta: kognitivni (spoznajni) i socijalni razvoj isprepliu se i
meusobno modificiraju pa u djeteta dolazi do egocentrinog govora, dijete ne interesiraju
miljenje i pogledi drugih ljudi
-Zato egocentrini? Upravljen je prema djetetu samom ne zato to dijete ne interesiraju
miljenje i pogledi drugih ljudi, nego zato to shvaa da su njihovi pogledi i potrebe drugaiji
od njihovih
-Tri vrste govora: ponavljanje rijei i slogova koje nemaju nikakve drutvene funkcije,
monolog u kojima dijete govori samome sebi, kolektivni monolog u kojima drugo lice slui
kao poticaj za govor djeteta, ali se od njega ne oekuje da razumije ili prati govor
-Osnovna karakterizacija egocentrinoga govora: nedostatak socijalne adaptacije, odraz
procesa djetetova miljenja, dijete nastoji shvatiti fiziki svijet oko sebe, i to se odraava u
jeziku koji upotrebljava, dijete uglavnom sam izgrauje razumijevanje za svijet koji ga
okruuje, njegova je inteligencija u svakom trenutku proizvod okoline i odreenih mentalnih
struktura
-Razvojne faze: svaku fazu karakteriziraju odreene osobine djetetova miljenja, svako
dijete prolazi kroz te faze odreenim redoslijedom, tempo se razlikuje od djeteta do djeteta
-Faze:senzorno-motorika (do 18. mjeseci),predoperacionalna (od 18 mjeseci do 7 godina),
faza konkretnih operacija (7-11 godina), faza formalnih operacija (od 11 nadalje)
-Cilj: objasniti prirodu djetetove spoznaje o svijetu
-Piagetova teza: spoznajna razumijevanje fizikog svijeta koje u djetetu postoji u
predverbalnoj fazi, djetetova inteligencija postoji prije nego to ono progovori i prema tome
ne ovisi o govoru
-Kritika Piageta: podcijenio ulogu drugih ljudi u razvoju djeteta
- kritiari smatraju da u prve dvije godine ivota dijete i odgajatelj zajedno istrauju drutvene
i fizike fenomene
-Osnovna Piagetova misao: jezini je razvoj djeteta ogranien spoznajnim razvojem i prema
tome e postojati podruja jezika koje e dijete svladati tek nakon to dosegne odreenu
razinu kognitivnog razvoja
-Vigotsky-Ruski psiholog: prihvaa Piagetovu tezu o postojanju egocentrinog govora, ali ga
drukije objanjava
-Prva funkcija govora: funkcija priopavanja, drutvenog povezivanja i djelovanja i odraslih i
djeteta na okolinu, prvobitni govor djeteta je socijalan
-Kasnije diferencijacija: egocentrian i komunikativan govor; obje vrste govora su socijalne
-Znaenje egocentrinog govora je veliko jer predstavlja prijelazni oblik od vanjskog govora
prema unutranjem (unutranji govor je misao)
-Dvije suprotne hipoteze: PIAGET (misao prethodi jeziku), VYGOTSKY (misao i jezik imaju
odvojene korijene, ali kad se jednom ujedine, ponu djelovati jedno na drugo)
-Vygotsky: vanost jezika kao sredstvo s pomou kojega djeca djeluju u vanjskom svijetu, s
pomou kojega planiraju budue radnje i pripremaju korake za rjeenje nekog problema
-Amerika 30-tih godina Biheviorizam: sve to se prouava mora biti dostupno promatranju,
mora se moi dokazati, nema mjesta za intuiciju i introspekciju, panja je bila usmjerena
prema organizmu koji je uio pa je bilo gotovo svejedno je li objekt koji se promatrao takor,
golub ili dijete. Njihovo ponaanje razlikovalo bi se u detaljima, ali proces s pomou kojih bi
oni nauili izvoditi neku radnju, ili uspostaviti naviku, bili bi isti
Skinner: svako se ponaanje moe objasniti ako su se uzeli u obzir uvjeti vanjskih podraaja
(stimulansi); organizam, (objekt prouavanja) svodi se na crnu kutiju u koju su ulazili
stimulansi, a izlazile reakcije (responsi), dok o samom objektu prouavanja nije bilo vrijedno
ni govoriti
-djeca ue pomou uvjetovanih refleksa, bitna dva pojma: poticaj ili podraaj i potkrepljenje
-Poticaj: radnja to je izvodi organizam u sluaju jezika to je djetetov iskaz koji postie
odreeni rezultat to slui kao potkrepljenje. Ako je rezultat povoljan za organizam, poveava
se mogunost da ponovo doe do poticaja, i radnja e biti potkrijepljena. Ako je rezultat
nepovoljan, smanjuje se vjerojatnost da e ponovo doi do poticaja i organizam je u tom
sluaju kanjen
-Doprinos behaviorizma: lijeenje govornih anomalija u djetinjstvu; stimulus-respons
pristup
Chomsky: usporedba: dijete i lingvist
- imaju na raspolaganju osnovne podatke o jeziku to ga uju oko sebe, na temelju tih
podataka moraju konstruirati sustav jezika koji bi uzeo u obzir te podatke. Podatci
predstavljaju input (unos) koji ulazi u mehanizam za usvajanje jezika (generator jezika). Kao
output dobivamo sustav jezika za koji imamo podatke
Problem usvajanja jezika - rjeava se kad se objasne karakteristike tog mehanizma, a on
sadri znanje o strukturi jezika koje posjeduje svaki izvorni govornik da bi razumio i mogao
govoriti svojim jezikom
Jezina kreativnost: sposobnost izvornog govornika da proizvede i razumije reenice to ih
prije nikad nije uo
-izvorni govornik proizvodi reenice koje su u skladu sa sustavnom njegovoga jezika i
razlikuje ih od reenica koje nisu s njima u skladu
-to pokazuje da on ima u svoj jezik dublji uvid nego to bi mu mogao pruiti repertoar
reenica koje je ranije uo
Jezina kompetencija: izvorni govornik ima izvor znanja o strukturi vlastitog jezika koji ga
vodi u koritenju jezika
-Razlikovati: jezina kompetencija i jezina performacija ( djelatnost, tj. stvarna uporaba
jezika u odreenom drutvenom okruju)
-djeca postavljaju hipoteze o strukturama jezika i onda ih testiraju na jeziku koji uju i sami
proizvode
-unato mnogim razlikama meu jezicima u njihovoj povrinskoj strukturi, u dubinskoj
strukturi jezici imaju mnogo zajednikog
-jezik je svojstven ljudskoj vrsti, jedino su ljudi razvili sustav komunikacije koje ima osobine
prirodnog jezika
-sva djeca do pete godine ivota naue osnovne strukture svoga jezika, unato razlici u
inteligenciji i okolini koja ga okruuje
-Language acquistion device (generator jezika,mehanizam za usvajanje jezika) predstavlja
uroenu sposobnost za uenje prirodnog jezika koja nema veze sa sposobnou za druge vrste
uenja
Slabosti: odnos izmeu spoznajnog i jezinog razvoja djeteta mnogo je sloeniji
-Zanimalo ga je razvoj jezika kao takvog, a ne razlike u brzini i nainu kojim dolazi do
usvajanja jezika, a koje uvelike ovise o faktorima okoline, npr. ima li dijete brae ili sestre,
ako ih ima je li prvo dijete ili blizanac, kojeg je spola dijete, kakav je socijalno-ekonomski
status roditelja, stav roditelja prema djetetu, atmosfera u obitelji.
Bioloki faktori u usvajanju jezika
-E. Lenneberg: usporeivanje dobi u kojem sazrijeva ljudski mozak i karakteristike jezinog
razvoja
-u mozgu postoje dvije polutke koje pri roenju nisu jednake po strukturi, u to vrijeme
identine su po strukturi pa se prema tome i u jednoj i u drugoj mogu nalaziti centri koji
kontroliraju razvoj jezika
-Oko osamnaestog mjeseca ivota pojedine funkcije prelaze u domenu jedne ili druge polutke
pa kod normalne osobe lijeva polutka poinje kontrolirati sve funkcije u vezi s jezikom
-Teorija o meudjelovanju: Jezik se usvaja meudjelovanjem razvojnih utjecaja i uroenog i
okolnog podrijetla na temelju opih ljudskih spoznajnih sposobnosti i pamenja, uenja i
uopavanja; nastala je na temelju razliitih istraivana
stvarnog djejeg jezinog razvoja razliite djece u razliitim jezicima
-Dijete ima uroena sredstva za obradu podataka i oblikovanje unutranje strukture koja mu
omoguuje da sastavi gramatiku svojega materinskog jezika
-Razvija se uslijed sve sloenijih odnosa s bliskim osobama i svijetom pa tako jezino znanje i
znanje o svijetu zajedniki rastu
-Nije lako povui granicu izmeu uroenog i steenog znanja ni usvajanju znanja openito, ni
u usvajanju jezika, npr. razlika izmeu imenica i glagola, odnosno predikata i njihovih
argumenata jedan je od zajednikih obiljeja svih jezika na svijetu, dakle univerzalnost
-Do takve jezine univerzalnosti ne moe doi sluajno, ne moe proizlaziti iz posebne
jezine sposobnosti, moe proizlaziti iz opih naela ljudske kategorizacije ili potrebe za
sporazumijevanjem kao osnovnom jezinom ulogom
-Da bi se jezik usvojio, mora proi razvojnim procesom, koji se u materinskom jeziku oituje
mozgovnom lateralizacijom, no ni ona ne mora biti dokaz posebnosti jezine sposobnosti
-Prouavanje mozga zdravih ljudi pokazuje da su razliiti dijelovi mozga ukljueni u razne
mozgovne djelatnosti, fonoloke, morfoloke, sintaktike, semantike.
-Zato djeca kojoj je ozlijeena lijeva hemisfera mogu potpuno usvojiti jezik
-Gramatiki nedostatak nekih govornika mogu se objasniti nedostatcima razliitih vrsta
obrade podataka to moe biti nasljedna osobitost

Metodiki pristup zaviajnom govoru u odgojno-obrazovnim ustanovama

Zato zaviajni govor u odgojno obrazovnim ustanovama?

Razlozi: kulturoloki, didaktiki, psiholoki, komunikacijski
-Kulturoloki razlozi: danas kada globalizacija zatire svaku posebnost pojedinoga naroda,
pojedinoga kraja, odgojno obrazovne ustanove se mora aktivnije ukljuiti sa svojim
obrazovnim i odgojnim djelovanjem kako bi nastavne sadraje nadopunila znanjima i
vjetinama nunim za prepoznavanje i vrednovanje kulturnu batine svoga mjesta, a ne samo
irega zaviaja. Zaviajna batina treba biti obrazovno dobro. A kako bi to postala, treba je
utkati u planove, programe nastavnih predmeta od vrtia do sveuilita te da se realizira kroz
sve oblike poev od formalnog, neformalnog i informalnog odgoja, obrazovanja i
usavravanja, da je potkana u filozofiji cjeloivotnog uenja
-cilj takve nastave bio bi oivljavanje svijesti o pripadnosti odreenoj sredini i nastojanje da
uenik, a kasnije svjestan graanin i domoljub, osobnim ukljuivanjem pridonese ouvanju
zaviajne batine.
-takva nastojanja predstavljalo bi potragu i pronalaenje onoga po emu je jedan narod
poseban u odnosu na drugi
.Didaktiki razlozi: put do standardnog jezika vodi preko zaviajnog govora
-ovladavanje gramatikom knjievnoga jezika najblie i najsigurnije se stie uz pomo
intuitivne gramatike
Psiholoki razlozi: psiholoka nesigurnost, strah od jezika
svijest o njihovoj ulozi u komunikacijskoj i stvaralakoj praksi te njihov odnos prema
standardnom jeziku, izostanak bilo kojeg podcjenjivakog stava prema vlastitom zaviajnom
govoru, stvaranje intimnijeg ugoaja tj. prevladavanje distance uitelj - uenik
Komunikacijski razlozi: proizlaze iz didaktikih i psiholokih, razvijanje komunikacijskih
sposobnosti treba poeti od djetetu blieg zaviajnog govora
Standardni jezik i zaviajni govor
bilingvizam: suvremeni pristup nastavi standardnoga jezika polazi od spoznaje da je
bilingvizam prisutan kod velikoga broja uenika.
-Jezini sustavi: standardni jezik, mjesni govor, interdijalekt
IDIOM (tj. jezik koji pripada nekoj zajednici): organski neorganski, konkretni -
nekonkretni
Idiomi: organski razvili su se u okviru konkretne etnike zajednice, dakle i konkretne
etnike civilizacije, koji zadovoljavaju samo njezine vlastite komunikacijske i ekspresivne
potrebe, neorganski svaki standardni jezik (takoer i razgovorni jezik argon,
interdijalekat..)
Idiom moe biti: konkretni: mjesni govor i standardni jezik (ima jasno definiran inventar
svoje supstancije i strukture), nekonkretni: hijerarhijski, vii od mjesnoga govora (dijalekt,
narjeje...)
-Standardni jezik: ureeni, normirani oblik jezika, slui svim irim potrebama naroda
jezik umjetnosti, knjievnosti, publicistike, ireg novinstva, znanosti i tehnike, uprave i prava,
kole, polivalentan, razlikuje se od narodnih govora dijalekata i narjeja te od razgovornoga
jezika, skup pravila ( norma) za izgovor, pisanje, oblici, upotreba rijei zapisani su u
odgovarajuim prirunicima: gramatike, pravopisi, rjenici.., ima razliite stilske oblike
-Mjesni govor: govor odreenog mjesta
INTERDIJALEKT je jezik koji nije standardni, a nije ni mjesni govor jer je veina
specifinih osobina mjesnog govora reducirana. Blaeka
 Meujezino polje- kod usporednog upotrebljavanja vie razliitih idioma dolazi do
meudjelovanja razliitih jezinih sustava to dovodi do stvaranja meujezinoga polja.
Pavlievi-Frani
Meujezino polje: polje meujezinoga sukoba (zaprjeke uspjenoj komunikaciji), jezini
sustavi se usporedo razvijaju
-Dijalektoloka istraivanja: metodiki pristup zaviajnom govoru u koli
RAZLIKA: mjesni govor se prouava kao sustav koji egzistira sam za sebe
kontrastivno se uoavaju razlike izmeu zaviajnoga govora i standardnoga jezika
-Zato: razlikovni rjenici, razlikovne gramatike
Prisutnost zaviajnoga govora u nastavi: kvantitavna (nastavni program,udbenici),
kvalitativna (sadraji zaviajnoga govora preputaju se uenicima)
-izostaje kontrastivni pristup
Kontrastivni pristup standardu i dijalektu u nastavi
a) lingvistiki opis jezine jedinice na osnovi postojee literature
b) kontrastivna analiza: utvrivanje slinosti i razlika izmeu dijalekta i standarda
c) analiza pogreaka: eksperimentalno potvrditi pojavljuju Ii se utvrene razlike izmeu
dijalekta i standarda zaista kao pogreke u nastavi
d) izrada didaktikih izvora, npr. kontrastivnih udbenika, vjebenica, prirunika, izbora
dijalektalnih tekstova itd.
Osposobljenost uitelja hrvatskoga jezika (odgojitelja, uitelja u razrednoj i predmetnoj
nastavi) ?
-Cjeloivotno obrazovanje: samoobrazovanje, seminari, struni aktivi, znanstveno-struni
skupovi
-Uoavanje jezinih osobitosti zaviajnoga idioma: knjievni tekstovi na zaviajnom
idiomu, narodno stvaralatvo (prie, legende, poslovice, pitalice), igrani i dokumentarni film,
radio program, kazalina predstava, govorne vjebe, rekreativni razgovor, dramske igre
Zakljuak: njegovanje zaviajnog idioma, kontrastivno uoavanje osobitosti standardnoga
jezika, pozitivan stav kole prema zaviajnom govoru, poveavanje komunikacijske
kompetencije
-nastavnik mora barem u osnovnim crtama poznavati zaviajni govor
nije potrebno duboko ulaziti u osobitost odreenoga mjesnoga govora
nije nuno da ba svaka odgojno obrazovna ustanova izrauje za sebe razlikovnu gramatiku i
razlikovni rjenik, ve na nivou interdijalekta
-Nedostatak redovne naobrazbe uitelj hrvatskoga jezika nadoknadit e cjeloivotnim
obrazovanjem.