Veernjakova biblioteka

kolo III. Ljubavni romani

Knjiga 6.
Robert James Waller Mostovi okruga Madison
Naslov izvornika: The Bridge of Madison County
Prevela s engleskog Blanka Penik-Kroflin
copyright 1992 by Robert James Waller
copyright 2004. Verlag INGENIUM GmbH &C CO KG, Graz,
Austrija, za ovo izdanje
Produkcija: Verlag INGENIUM GmbH &c CO KG, Graz, Austrija
Nakladnik: Veernji list, d.d.
ISBN 953-7161-52-8
Knjiga se prodaje jedino uz Veernji list
Robert James Waller
Mostovi okruga Madison
Veernji list
Poetak
Ima pjesama to naviru iz plavetnila maievih cvjetova, iz
praine tisue seoskih putova. Ovo je jedna od njih. U kasno
poslijepodne jeseni 1989. godine sjedim za pisaim stolom,
zagledan u titravi pokaziva na kompjutorskom ekranu
pred sobom, kadli zazvoni telefon.
Na drugom kraju linije je stanoviti Michael Johnson, po-
drijetlom iz Iowe. Sad ivi na Floridi. Neki prijatelj iz Iowe
poslao mu je jednu od mojih knjiga. Michael Johnson ju je
proitao, njegova sestra Carolyn ju je proitala, a sada ima-
ju priu za koju misle da bi me mogla zanimati. Oprezan je
i odbija bilo to rei o toj prii, osim da su on i Carolyn volj-
ni doputovati u Iowu da porazgovaraju sa mnom o njoj.
To to su oboje spremni izloiti se naporu tako daleka
puta, budi u meni radoznalost, usprkos sumnjiavosti koju
gajim prema takvim ponudama. Zato pristajem da se idueg
tjedna sastanem s njima u Des Moinesu. Upoznajemo se u
"Holiday Innu" nedaleko od aerodroma i, dok mi oboje sje-
de suelice, postupno nestaje poetne nelagode; vani se po-
lako sputa mrak i lepra snijeg.
Iznuuju od mene obeanje: odluim li ne napisati tu pri-
u, moram pristati na to da nikada ne objelodanim ono to
se 1965. godine dogodilo u okrugu Madison, u dravi Iowi,
kao ni ono to se u vezi s tim dogodilo u idue dvadeset e-
tiri godine. Slaem se, to je u redu. Napokon, pria je njiho-
va, a ne moja.
Dakle, sluam. Sluam pozorno i neumorno postavljam
pitanja. A oni priaju li priaju. Carolyn povremeno otvore-
no zaplae dok se Michael hrabro bori protiv suza. Pokazu-
ju mi isprave, novinske izreske i dnevnike svoje majke Fran-
ceske.
Konobar neprestano dolazi i odlazi. Naruujemo jo ka-
ve. Dok oni govore, u meni se polako stvaraju slike. Najpri-
je morate imati sliku, onda dolaze rijei. Pomalo ujem i ri-
jei, vidim ih ve na ispisanim stranicama. U neko doba ubr-
zo po ponoi pristajem napisati priu.
Odluka da ono to znaju objelodane, nije im bila laka.
Prilike su delikatne, jer je rije o njihovoj majci i, to je jo
delikatnije, o njihovu ocu. Michael i Carolyn svjesni su da
bi objavljivanje prie moglo izazvati neukusna naklapanja i
baciti runu sliku na uspomenu koju su ljudi zadrali na Ri-
charda i Francescu Johnson.
Ipak, u svijetu u kojem se ini da su osobne veze u svim
svojim oblicima uzdrmane a ljubav samo jo stvar lagode,
oboje su osjetili da ovu iznimnu priu vrijedi ispriati. Vje-
rovao sam tada, a jo vre vjerujem sada, da su donijeli is-
pravnu odluku.
Tijekom svojih istraivanja i pisanja jo sam triput zamo-
lio Michaela i Carolyn da se sastanemo. I svaki su put, bez
imalo gunanja, doli u Iowu. Toliko im je bilo stalo do toga
da pria bude vjerno ispriana. Ponekad smo samo razgova-
rali, a ponekad se polako vozili cestama okruga Madison,
dok su mi oni pokazivali mjesta koja imaju vanu ulogu u
prii.
Osim na pomoi koju su mi pruili Michael i Carolyn,
pria koju ovdje iznosim temelji se i na podacima iz dnevni-
ka Francesce Johnson, na istraivanjima koja sam proveo
na sjeverozapadu Sjedinjenih Drava, posebno u Seattleu i
Bellinghamu, drava Washington, diskretnom propitkivanju
u okrugu Madison u Iowi, podacima to sam ih prikupio iz
fotografskih eseja Roberta Kincaida, pomoi urednika razli-
itih asopisa, pojedinostima kojima su me opskrbili proiz-
voai fotografskih filmova i fotografske opreme, i na du-
gim razgovorima s nekoliko divnih postarijih ljudi iz umiro-
vljenikog doma u Barnesvilleu, Ohio, koji su se sjeali Kin-
caida jo iz njegova djetinjstva.
Usprkos svom trudu koji sam uloio u istraivanje, neke
su praznine ipak ostale. U takvim sluajevima dodao sam
malo vlastite mate, ali samo onda kad sam na temelju pri-
snog poznavanja Francesce Johnson i Roberta Kincaida,
steenog vlastitim propitkivanjem, mogao donijeti logine
zakljuke. Uvjeren sam da sam se posve pribliio onome to
se doista dogodilo.
Jedna velika praznina odnosi se na pojedinosti Kincaido-
va puta kroz sjeverne amerike drave. A da je poduzeo to
putovanje, saznali smo na temelju fotografija to su poslije
objavljene, iz kratke napomene u dnevniku Francesce John-
son i nekoliko rukom pisanih biljeaka to ih je ostavio kod
nekog nakladnika. Sluei se tim izvorima kao vodiem,
provezao sam se od Bellinghama do okruga Madison, istim
onim putem kojim je, po mome miljenju, proao i on u ko-
lovozu 1965. Pribliavajui se pri kraju putovanja okrugu
Madison, imao sam osjeaj da sam u mnogo emu i sam po-
stao Robert Kincaid.
Meutim, nastojanje da uem u sr Kincaidova bia bilo
je najizazovniji dio mog istraivanja i pisanja. Teko je pro-
drijeti u njegovu linost. Ponekad se doima posve jednos-
tavnim. Onda opet eterinim, moda ak i spektralnim. U
svom je poslu savren profesionalac. On sam, pak, smatrao
je sebe neobinom vrstom mujaka to polako izumire u jed-
nom posve organiziranom svijetu. Jednom je govorio o "ne-
milosrdnom urlikanju" vremena u svojoj glavi, a Francesca
Johnson opisala ga je kao bie koje ivi "na udnim, sje-
novitim mjestima duboko u korijenima Darwinove logike".
Jo su dva fascinantna pitanja ostala bez odgovora. Prvo,
nismo uspjeli ustanoviti to se dogodilo s Kincaidovim foto-
arhivom. S obzirom na narav svog posla, zacijelo je imao
nekoliko tisua, moda i nekoliko stotina tisua fotografija.
Nikada nisu pronaene. Moemo samo pretpostaviti - a bi-
lo bi to u skladu s njegovim pogledima na sebe sama i na
svoje mjesto u svijetu - da ih je prije smrti unitio.
Drugo pitanje odnosi se na njegov ivot izmeu 1975. i
1982. godine. O tome ima vrlo malo podataka. Znamo da
je nekoliko godina skromno zaraivao kao fotograf-portre-
tist u Seattleu i usput snimao podruje oko tjesnaca Puget.
To je ujedno sve to znamo. Zanimljivo je da su se sva pi-
sma, koja su mu slali Uprava socijalnog osiguranja i Savez
veterana, vraala s opaskom "Vratiti poiljatelju", napisa-
nom njegovom vlastitom rukom.
Rad na ovoj knjizi izmijenio je moj pogled na svijet, na-
in miljenja i, to je najvanije, nauio sam kako da s manje
cinizma gledam na ono to je sve mogue u areni meuljud-
skih odnosa.
Francesca Johnson i Robert Kincaid, kako sam ih upoz-
nao tijekom svog istraivanja, pokazali su mi da se granice
takvih odnosa mogu protegnuti dalje nego to sam dotad
mislio. Moda ete i vi, proitavi ovu priu, doi do iste
spoznaje.
Nee biti lako. U sve beutnijem svijetu svi mi ivimo u
vlastitim oklopima od okotalih osjeaja. Ne znamo gdje
prestaje velika strast a poinje zasienost. Ali naa sklonost
da se podsmjehujemo ve samoj mogunosti da takva strast
postoji i da iskrene i duboke osjeaje ocijenimo kao plalji-
vu sentimentalnost, oteava nam da uemo u carstvo nje-
nosti koja je potrebna da bismo razumjeli priu o Francesci
Johnson i Robertu Kincaidu. Za sebe znam da sam morao
prevladati tu sklonost prije negoli sam mogao zapoeti samo
pisanje.
Pristupite li, meutim, ovom to slijedi s voljnim odlaga-
njem nevjerice, kao to kae Coleridge, uvjeren sam da ete
osjetiti isto to sam i ja osjetio. U ravnodunim prostorima
svoga srca moda ete ak nai, kao to je Francesca John-
son nala, mjesta za ples.

Mostovi okruga Madison

Ljeto 1991.
Robert Kincaid

Ujutro 8. kolovoza 1965. Robert Kincaid zakljuao je vrata

svoga malog dvosobnog stana na treem katu goleme stam-
bene zgrade u Bellinghamu, Washington. Nosio je platnenu
torbu za noenje preko ramena punu fotografskog pribora i
putni koveg niz drvene stube i produio veom do stranje
strane kue, gdje je na prostoru rezerviranom za stanare bio
parkiran njegov kamionet "chevrolet".
U malom kamionu ve su bili jo jedna torba, hladnjak
srednje veliine, dva stativa, nekoliko teka cigareta "Ca-
mel", termos-boca i velika vreica s voem. Na teretnoj plat-
formi leala je kutija za gitaru.
Kincaid stavi torbe na sjedalo, a hladnjak i stative na pod.
Popne se zatim na platformu te kutiju za gitaru i koveg sloi
u jedan kut i podupre ih rezervnom gumom to je leala na
podu, a onda oboje vrsto privee za gumu komadom ueta
za vjeanje rublja. Pod istroenu gumu ugura crnu ceradu.
Onda sjedne za upravlja, pripali cigaretu "Camel" i u
mislima prekontrolira listu: dvije stotine razliitih vrsta fil-
mova - uglavnom niskoosjetljivih "Kodachromea", stativi,
hladnjak, tri kamere i pet objektiva, traperice, kaki ljetne
hlae, koulje i fotografski prsluk. Dobro. Sve ostalo to je
moda zaboravio moe kupiti putem.
Kincaid je imao na sebi izblijedjele levisice, iznoene voj-
nike visoke cipele na vezice, kaki koulju i naranaste na-
ramenice. O irokom konom pojasu nosio je vicarski ofi-
cirski no u originalnim koricama.
Pogleda na sat: osam i sedamnaest. Motor se pokrene pri
drugom pokuaju, i on poveze kamionet malo unatrag da
izae s parkiralita, prebaci u brzinu i polako krene ulicom
Pod magliastim suncem. Provezao se ulicama Bellinghama,
skrenuo prema jugu na Washington 11, to vodi nekoliko
kilometara obalom tjesnaca Puget, i produio autocestom
11
sve dok nije skrenula prema istoku i malo dalje se sastala s
magistralnom cestom 20.
Skrenuvi na nju, dok mu je sunce udaralo u oi, zapoe
dugu vonju punu serpentina kroz Cascade. Volio je taj kraj,
a kako mu se nije urilo, povremeno se zaustavljao da pribi-
ljei poneto od onoga to mu se inilo zanimljivim za bu-
due prigode, ili da napravi poneku od onih, kako ih je on
zvao, "fotografija za podsjeanje". Svrha tih fotografija bila
je da ga podsjete na mjesta na koja e moda opet poeljeti
doi i ozbiljnije se pozabaviti njima. Kasno poslije podne
skrenuo je na sjever prema Spokaneu odabravi magistralnu
cestu 2 koja e ga preko pola sjevernih drava dovesti do
Dulutha, u dravi Minnesoti.
Tisuiti put u ivotu poelje imati psa, zlatnog retrivera,
da ga prati na vonjama kao to je ova i da mu kod kue
pravi drutvo. Ali s obzirom na to da je esto odsutan, naj-
ee negdje preko mora, ne bi bilo poteno prema ivotinji.
Ipak je razmiljao o tome. Za nekoliko godina bit e prestar
za teki terenski posao. "Onda bih mogao nabaviti psa", re-
e crnogorinom zelenilu to je promicalo mimo prozora
njegova kamioneta.
Na vonjama poput ove uvijek je bio sklon pravljenju ne-
ke inventure. U to je spadao i pas. Robert Kincaid nije mo-
gao biti osamljeniji nego to je bio - jedino dijete, oboje ro-
ditelja mrtvi, daleki roaci koji su izgubili trag o njemu i on
o njima, ni jedan jedini pravi prijatelj.
Znao je ime ovjeka koji posjeduje trgovinu prehrambe-
nim namirnicama na uglu, kao i ime vlasnika trgovine foto-
grafskim priborom u kojoj je kupovao svoje zalihe. A odr-
avao je i slubenu, profesionalnu vezu s nekoliko urednika
pojedinih asopisa. Osim njih, jedva da je poznavao jo iko-
ga, niti je itko poznavao njega. Cigani teko uspostavljaju
vezu s obinim ljudima, a on je bio neka vrsta Ciganina.
Pomisli na Marian. Ostavila ga je prije devet godina, na-
kon pet godina braka. Njemu su sada pedeset dvije, to zna-
i da se ona blii etrdesetoj. Marian je matala da postane
country pjevaica. Poznavala je sve Weaversove pjesme i pri-
lino ih dobro pjevala u lokalima Seattlea. Kad je u ta stara
vremena bio kod kue, vodio ju je na te njezine nastupe i
sjedio u publici dok je ona pjevala.
12

Njegova duga izbivanja - katkad po dva-tri mjeseca - ni-

su koristila braku. Znao je to. Kad su se bili odluili na vjen-
anje, bilo joj je jasno kakvim se on poslom bavi, ali oboje
su vjerovali da e ve nekako izai na kraj s time. No nisu
izali. Kad se jednom vratio kui, nakon nekog posla na
Islandu, nije ju vie zatekao. Ostavila mu je pisamce: "Ro-
berte, nije ilo. Ostavila sam ti gitaru. Javi se koji put."
Nije se javio. Ni ona se nije javila. Godinu dana kasnije,
kad su stigli dokumenti za razvod braka, potpisao ih je i su-
tradan sjeo u zrakoplov za Australiju.
U Kalispellu, Montana, zaustavi se da prenoi. Bilo je ve
vrlo kasno. "Cozy Inn" doimao se jeftinim, a to je i bio. Po-
nio je svoju opremu u sobu s dvjema stolnim svjetiljkama,
od kojih je jedna imala pregorjelu arulju. Leei u postelji,
itao je Hemingwayeve Zelene breuljke Afrike, pio pivo i
udisao vonj kalispellske tvornice papira. Ujutro je etrdeset
minuta lagano trao, napravio pedeset sklekova i posluio
se kamerama kao laganim utezima za ruke da upotpuni sva-
kodnevnu vjebu.
Vozei se neprestano uz gornju granicu Montane, dove-
zao se u Sjevernu Dakotu. Gola ravna zemlja, koju je tu na-
ao, nije ga oduevila nita manje nego to su ga oduevili
planine ili more. Bilo je neke opore ljepote u toj zemlji, i po-
katkad bi se zaustavio, postavio stativ i napravio nekoliko
crno-bijelih snimaka starih farmerskih zdanja. Ovaj je kra-
jolik odgovarao njegovim minimalistikim sklonostima. In-
dijanski su rezervati djelovali sumorno, iz razloga koji su
svima poznati i pred kojima svi zatvaraju oi. Takve naseo-
bine nisu nita bolje ni u sjeverozapadnom Washingtonu,
kao, uostalom, ni igdje drugdje gdje ih je bio vidio.
Ujutro, etrnaestog kolovoza, dva sata vonje od Dulu-
tha, skrenuo je prema sjeveroistoku i lokalnom se cestom do-
vezao u Hibbing i rudnike eljeza. Crvena je praina lebdjela
u zraku i posvuda su stajali golemi strojevi. Posebno kon-
struirani vlakovi prevozili su rudau do teretnih brodova u
Two Harborsu na Lake Superioru. Poslijepodne je proveo
razgledajui Hibbing i ustanovio da mu se ne svia, usprkos
tome to je iz njega potekao Bob Zimmerman Dylan.
Jedina Dylanova pjesma koja mu se ikada doista svidjela
bila je Djevojka sa sjevera. Tu je znao svirati i pjevati. "Os-
13
tavila mi je vie nego to sam ja ostavio njoj", rekao je jed-
nom nekom pripitom rijenom pilotu u nekoj pelunki zva-
noj "McElroy's Bar" negdje u slijevu Amazone. to je bila
iva istina.
Nacionalni park Superior, prekrasno umovito podruje,
svidio mu se. Zemlja kao u doba kada su njome krstarili tra-
peri. U mladosti je elio da barem nisu proli ti dani, pa da
i on bude jedan od njih. Vozio se pokraj livada, vidio tri sje-
vernoamerika losa, crvenu lisicu i mnotvo jelena i srna.
Kod jednog se jezerca zaustavio i snimio odraz neke neobi-
no oblikovane grane na vodi. Kad je zavrio, sjeo je na pa-
puu svog kamioneta, pripalio "Camel" i oslukivao vjetar
u granama breza.
"Bilo bi lijepo imati nekoga, neku enu", mislio je pro-
matrajui dim svoje cigarete nad jezercem. "ovjek s godi-
nama zapadne u takvo raspoloenje." Ali s obzirom na nje-
gova esta izbivanja, ne bi bilo lako onome tko bi ostao kod
kue. Tu je lekciju ve nauio.
Kod kue u Bellinghamu povremeno se sastajao s umjet-
nikom direktoricom u jednoj reklamnoj agenciji iz Seattlea.
Upoznao ju je prilikom nekoga zajednikog posla. Bile su joj
etrdeset dvije godine, bila je inteligentna, zgodna osoba, ali
nije bio zaljubljen u nju, niti e ikada biti.
Ponekad su se oboje osjeali osamljeno pa bi proveli ve-
er zajedno. Otili bi u kino, popili koje pivo i poslije prili-
no standardno vodili ljubav. Bila je iskusna ena - dva bra-
ka, tijekom studija radila je kao konobarica u nekoliko ba-
rova. Svaki put nakon seksa, dok bi leali jedno uz drugo,
neizostavno bi mu rekla:
- Ti si najbolji, Roberte, bez premca, nitko ti ni izdaleka
nije ravan.
Smatrao je da je svakomu mukarcu to ugodno uti, ali
on nije imao dovoljno iskustva da bi znao govori li ona uop-
e istinu. Ali jednom je rekla neto to mu nije izlazilo iz gla-
ve:
- Roberte, u tebi se krije neko bie, ali ja nisam dovoljno
dobra da ga izmamim iz tebe, niti dovoljno jaka da doprem
do njega. Ponekad imam osjeaj da si ve vrlo dugo ovdje,
dulje od jednog ljudskog vijeka, i da si boravio na skrovitim
mjestima o kojima mi obini smrtnici i ne sanjamo. Plai
14

me, premda si tako njean prema meni. Da se, dok sam s to-
bom, svim silama ne trsim odrati kontrolu nad sobom, mi-
slim da bih se posve izgubila i da se nikada ne bih vratila.
Na neki je maglovit nain znao o emu ona govori, ali ni
sam nije to mogao shvatiti. Misli su mu neprestano nemirno
navirale i imao je onaj sjetni osjeaj traginosti, zdruen sa
snanom tjelesnom i umnom sposobnou, jo dok je kao
malen djeak rastao u jednom gradiu drave Ohio. Dok su
druga djeca pjevala "Plovi, plovi, moj brodiu", on je uio
melodiju i engleske rijei neke francuske kabaretske pjesme.
Volio je rijei i slike. Jedna od najdraih rijei bila mu je
"plavo". Volio je osjeaj koji mu ostavlja na usnama i jeziku
dok je izgovara. Sjeao se kako je u mladosti mislio da rijei
nemaju samo znaenje, nego da se mogu i fiziki osjetiti. Vo-
lio je i druge rijei, kao "dalek", "miris dima", "cesta",
"drevan", "pasa", "putnik" i "Indija", zbog toga kako su
zvuale, kakav su okus imale i to su doaravale u njegovu
duhu. U svojoj sobi bio je pribio na zid listie s rijeima koje
su mu se sviale.
Onda je rijei sloio u reenice, pa i njih pribio na zid:
Preblizu vatri.
Dolazim s Istoka s malom skupinom
putnika.
Neumorno cvrkutanje onih koji bi me
spasili i onih koji bi me prodali.
Talismane, talismane, odaj mi svoje tajne,
Kormilaru, kormilaru, vrati me kui.
Leati gol gdje plavi kitovi plivaju.
Poeljela mu je zahuktale vlakove to
polaze sa zimskih postaja.
Prije nego to sam postao ovjek, bio sam
strelica - davno je to bilo.
15
xxxx1
Zatim, bila su tu mjesta ija su mu se imena svidjela, kao na
primjer: Somalijska struja, gorje Big Hatchet, Malajski tjes-
nac i sijaset ostalih. Na kraju su listii s rijeima, reenica-
ma i mjestima posve prekrili zidove njegove sobe.
ak je i njegova majka primijetila da je drukiji od osta-
lih. Prije svoje tree godine nije progovorio ni rije, a onda
je poeo govoriti u potpunim reenicama, a sa pet je godina
ve sasvim dobro itao. U koli nije bio zainteresiran uenik
i zbunjivao je nastavnike. Vidjeli su rezultate testova koji su
mu mjerili kvocijent inteligencije i razgovarali s njim o to-
me, govorili mu za to je sve sposoban i kako bi mogao po-
stati sve to poeli. Jedan od njegovih srednjokolskih profe-
sora napisao je u jednom izvjetaju o njemu sljedee: "On
dri da su testovi inteligencije lo nain da se procijene ov-
jekove sposobnosti, jer ne uzimaju u obzir magiju koja ima
vlastitu vrijednost, i po sebi samoj i kao dopuna logici. Pre-
dlaem razgovor s roditeljima."
Njegova se majka bila sastala s nekoliko nastavnika i
profesora. Kad su joj spomenuli Robertov tih ali uporan ot-
por, s obzirom na njegove sposobnosti, rekla je:
- Robert ivi u svom svijetu. Znam da mi je sin, ali po-
nekad imam osjeaj kao da nije potekao od mog supruga i
mene, nego s nekog drugog mjesta u koje se sada nastoji
vratiti. Zahvalna sam vam na zanimanju koje pokazujete za
njega i pokuat u ga jo jednom nagovoriti da se vie potru-
di u koli.
On se, meutim, zadovoljavao time da guta pustolovne i
putopisne knjige iz mjesne knjinice, a inae da se dri po
strani provodei dane na rijeci to tee rubom grada, ne ma-
rei za kolske plesove, ragbijske utakmice i druge stvari ko-
je su mu dosaivale. Pecao je, plivao, etao i leao u visokoj
travi oslukujui daleke zvukove umiljajui da ih samo on
uje. "Tamo vani su arobnjaci", govorio je sebi. "Ako si
miran i dovoljno otvoren da ih uje, tamo su." I poelio bi
da ima psa i podijeli s njim ove trenutke.
Za koled nije bilo novca. A ni elje s njegove strane.
Njegov je otac naporno radio i bio dobar prema njemu i nje-
govoj majci, ali posao u tvornici ventila nije mu ostavljao
mnogo za druge izdatke, ukljuujui i izdatke za psa. Rober-
tu je bilo osamnaest godina kad mu je umro otac, pa se, s
obzirom na veliku krizu koja je teko pritisnula zemlju, pri-
javio u vojsku kako bi mogao uzdravati majku i sebe. U
vojsci je ostao etiri godine, ali te su mu etiri godine promi-
jenile ivot.
Kao posljedica neproninog naina funkcioniranja voj-
nikog mozga, dodijeljen mu je posao fotografskog pomo-
nika, premda nije imao pojma ak ni kako se film stavlja u
fotoaparat. Ipak je u tom poslu pronaao svoje zvanje. Teh-
nike pojedinosti lako je svladao. Nepun mjesec kasnije ne
samo to je ve u tamnoj komori obavljao posao za dva sto-
erna fotografa, nego je smio i sam preuzimati jednostavne
zadae.
Jedan od fotografa, Jim Peterson, zavolio ga je i posvetio
mu dio svoga slobodnog vremena upuujui ga u potankosti
fotografije. Robert Kincaid posudio je iz gradske knjinice
Fort Monmoutha knjige o fotografiji i umjetnosti i proua-
vao ih. Odmah na poetku posebno je zavolio francuske im-
presioniste i Rembrandtovu upotrebu svjetla.
Na kraju je polako spoznao da on zapravo ne snima
predmete nego svjetlo. Predmeti su samo sredstvo od kojeg
se svjetlost odbija. Ako je svjetlo dobro, uvijek e nai ne-
to to moe snimati. Tada se pojavila 35-milimetarska ka-
mera, pa je u mjesnoj trgovini fotografskim priborom kupio
polovnu "Leicu". Ponio ju je u Cape May, u New Jersevju,
i proveo ondje tjedan dana dopusta snimajui ivot na obali.
Drugi put odvezao se autobusom u Maine i autostopirao
du obale, u Stoningtonu je uhvatio ranojutarnji potanski
brodi za Ile au Haut i ondje kampirao, onda se ukrcao na
trajekt koji je plovio preko zaljeva Fundy do Nove kotske.
Poeo je praviti biljeke o postavljanju objektiva i o mjesti-
ma koja je namjeravao ponovno posjetiti. Kad je s dvadeset
dvije godine izaao iz vojske, bio je ve posve dobar fotograf
i zaposlio se kao pomonik jednoga poznatog modnog foto-
grafa.
enski modeli bile su sve same ljepotice i s nekima se od
njih ponekad sastajao. U jednu se pomalo i zaljubio prije no
to je otila u Pariz i izgubila mu se iz vida. Bila mu je rekla:
"Roberte, nisam posve sigurna tko si ni to si, ali posjeti me,
molim te, u Parizu." Rekao je da e je posjetiti, bio je uvje-
ren da e to i uiniti, ali nikako da dospije tamo. Mnogo go-
16
17
dina poslije, prilikom nekog posla na obalama Normandije,
naao je njezino ime u parikom telefonskom imeniku, naz-
vao ju je i u jednoj kavani na otvorenom popili su kavu. Bila
je udana za filmskog redatelja i imala troje djece.
Za samu se modu nije uspio odueviti. Ljudi odbacuju
besprijekornu odjeu ili je, na mig nekoga europskog mod-
nog diktatora, na brzinu prepravljaju. Njemu se to inilo glu-
pim i bilo mu je ispod asti baviti sa tom vrstom fotografije.
"ovjek je ono ime se bavi", rekao je i napustio taj posao.
Majka mu je umrla tijekom druge godine njegova borav-
ka u New Yorku. Vratio se u Ohio, pobrinuo se za njezin
pokop i sjeo preko puta nekog odvjetnika koji mu je proi-
tao oporuku. Nije bilo mnogo toga. Nije zapravo nita ni
oekivao. Ipak se iznenadio doznavi da su njegovi roditelji
s kuicom u Franklinovoj ulici, u kojoj su proboravili cijeli
svoj zajedniki ivot, zgrnuli pravi mali kapital. Prodao je
kuu i tim novcem kupio prvorazredan fotografski pribor.
Isplativi trgovca, pomislio je kako je njegov otac za te do-
lare i za skroman ivot, kakav su njegovi roditelji vodili, go-
dinama rintao.
Neki su se njegovi radovi poeli pojavljivati u malim a-
sopisima. Onda ga je nazvao National Geographic. Vidjeli
su jednu njegovu fotografiju za kalendar koju je snimio na
Cape Mayu. Razgovarao je s njima, dobio malu narudbu,
profesionalno je obavio, i krenulo mu je.
Godine 1943. ponovno je pozvan u vojsku. Otiao je u
mornaricu, klipsao plaama Junog Pacifika s kamerama
to su mu visjele s ramena i, leei na leima, fotografirao
vojnike kako iskau iz amfibijskih desantnih brodova. Vidio
je uasan strah na njihovim licima, a i sam ga je osjeao. Vi-
dio ih je napola presjeene mitraljeskom paljbom i uo kako
zazivaju u pomo Bogu i majku. Sve je to zabiljeio filmom
i preivio a da se nikada nije dao upecati na takozvani sjaj i
romantiku ratne fotografije.
im je 1945. otputen iz vojske, nazvao je National Ge-
ographic. ekali su ga, ima posla za njega, u svako doba. U
San Francisku kupio je motocikl, jurnuo njime na jug do Big
Sura, vodio ljubav na plai s nekom elisticom iz Carmela i
skrenuo na sjever da se ogleda po Washingtonu. Svidjelo mu
se pa se odlui tu utaboriti.
18
Sada, u pedeset drugoj godini, jo je promatrao svjetlo. U
meuvremenu je bio u veini mjesta, koja je u djetinjstvu
vjeao po zidu, i svaki je put, posjetivi koje od njih, jedva
vjerovao da je doista tamo, da sjedi u baru "Raffles", plovi
Amazonom na nekom soptavom rijenom brodu i ziba se na
devi kroz pustinju Rajasthani.
Obala Lake Superiora bijae doista tako lijepa kao to je
uo. Pribiljeio je nekoliko lokacija i nainio nekoliko sni-
maka, da mu poslije potaknu sjeanje, te krenuo na jug oba-
lom Mississippija prema Iowi. Nikada nije bio u Iowi, ali
oduevila su ga brda sjeveroistonog dijela du velike rijeke.
Zaustavivi se u gradiu Clavtonu, odsjeo je u nekom ribar-
skom motelu, dva prijepodneva snimao je tegljae, a jedno
je poslijepodne, na poziv nekog pilota kojeg je upoznao u
mjesnom baru, proveo na jednom od tih brodova.
Na jednom je prikljuku preao na magistralnu cestu 65,
proao kroz Des Moines u ponedjeljak rano ujutro, 16. ko-
lovoza 1965., skrenuo zatim na zapad na autocestu Iowa 92
i produio prema okrugu Madison s njegovim natkrivenim
mostovima, koji bi se, prema asopisu National Geogra-
phic, trebali ondje nalaziti. Tamo su, da, rekao je ovjek na
benzinskoj crpki "Texaco" i uputio ga, onako otprilike, ka-
ko da stigne do njih, ukupno njih sedam.
Prvih est lako je pronaao i pripremio strategiju naina
snimanja. Sedmi, zvan Rosemanov most, nije nikako mogao
pronai. Bilo je vrue, njemu je bilo vrue, njegovu kamio-
netu - "Harrvju" - bilo je vrue dok su lutali po poljune-
nim putovima to, kako mu se inilo, ne vode ni do ega
osim do sljedeeg poljunenog puta.
U stranim zemljama pridravao se pravila utemeljenog
na iskustvu: "Pitaj triput". Bio je ustanovio da tri odgovo-
ra, makar sva tri bila pogrena, ipak postupno dovode do
cilja. Moda e ovdje biti dovoljno upitati dvaput.
Uto je na kraju nekog prilaznog puta, dugakog otprilike
sto metara, opazio potanski sandui. Ime na njemu glasi-
lo je: "Richard Johnson, RR2". Usporio je i skrenuo u pri-
laz da se propita za put.
Kad se uvezao u dvorite, na verandi ispred kue sjedila
)e neka ena. inilo se da je tamo prohladno, a ona je pila
nesto to se doimalo jo hladnijim. Sila je s verande i krenu-
19

la prema njemu. Skoio je s kamioneta i pogledao je, pogle-

dao je bolje, a onda jo bolje. Bila je lijepa, ili je barem ne-
ko bila, ili bi opet mogla biti. I on smjesta osjeti staru ne-
mo to ga je uvijek obuzimala u prisutnosti ena koje ga
barem malo privlae.
Francesca
Kasno ujesen bio je Franceskin roendan. Hladna je kia
pljutala po njezinoj drvenoj kui u junoj Iowi. Promatrala
je kiu, bacala poglede kroz nju prema brdima du rijeke
Middle i mislila na Richarda. Umro je jednog dana, nalik
ovome, prije osam godina, od neega ijeg se imena radije
ne bi sjeala. Ali sada je Francesca mislila na njega i njegovu
nepokolebljivu dobrotu, na njegov vrst ivotni stav i miran
ivot koji joj je omoguio.
Djeca su nazvala. Ni jedno od njih nije ni ove godine us-
pjelo doi kui na njezin roendan, premda joj je bio ezde-
set sedmi. Razumjela je, kao to je uvijek sve razumjela. Uvi-
jek u prolosti. I kao to e uvijek i ubudue sve razumjeti.
Oboje su usred karijere i naporno rade, jedno upravljajui
bolnicom, drugo poduavajui uenike, Michael pred dru-
gim brakom, Carolvn muku muei s prvim. U dnu srca bilo
joj je drago to je navodno nikad nisu uspjeli posjetiti za nje-
zin roendan, jer ona je za taj dan imala samo svoj sveani
obred.
Tog su jutra svratili njezini prijatelji iz Winterseta s ro-
endanskom tortom. Dok je Francesca kuhala kavu, oni su
razgovarali o unuadi i gradu, o Danu zahvalnosti i o tome
to e komu pokloniti za Boi. Lagan smijeh, kao i as tii
cas glasniji razgovor iz dnevne sobe djelovali su svojom pri-
snou utjeno i podsjetili Francescu na jedan jedini sitan
razlog zbog kojeg je ostala ovdje nakon Richardove smrti.
Michael ju je mamio u Floridu, Carolvn u Novu Engles-
ku. Ali ona je ostala u brdima june Iowe, na zemlji, zadr-
avi iz posebnog razloga staru adresu, i bilo joj je drago to
Je postupila tako i nikako drukije.
Francesca ih je u podne gledala kako odlaze niz prilazni
Put u svojim "buickima" i "fordovima", kako zatim skreu
na asfaltiranu okrunu cestu i zamiu prema Wintersetu dok
21
brisai briu kiu s prednjih stakala. Dobri prijatelji, prem-
da nikada ne bi shvatili to ona nosi u sebi, ne bi razumjeli
ni da im kae.
Njezin joj je suprug, kad ju je poslije rata doveo ovamo,
bio rekao da e nai dobre prijatelje. Kazao je: "Stanovnici
Iowe imaju svojih mana, ali medu njima nije pomanjkanje
suosjeanja." Bila je to istina, i onda i danas.
Bilo joj je dvadeset pet godina kad su se upoznali - tri
godine nakon zavretka studija, i radila je u jednoj privatnoj
djevojakoj koli razmiljajui o svom ivotu. Veina mladih
Talijana bila je mrtva ili ranjena, u logorima za ratne zaro-
bljenike ili unitena ratom. Njezina veza s Niccolom, sveui-
linim profesorom likovne umjetnosti, koji je cijeli dan sli-
kao a uveer je vodio u pustolovne, lakomislene none obi-
laske Napulja, zavrila je prije godinu dana, konano upro-
patena neprekidnim neodobravanjem njezinih konzervativ-
nih roditelja.
Nosila je vrpce u crnoj kosi i vrsto se drala svojih sno-
va. Ali nijedan naoit mornar nije se iskrcao da je potrai,
nijedan glas nije dopro do njezina prozora dolje s ulice. Te-
ak pritisak stvarnosti doveo ju je do spoznaje da joj je izbor
ogranien. Richard je ponudio prihvatljivu alternativu: nje-
nost i slatko obeanje Amerike.
Prouavala ga je u njegovoj vojnikoj odori dok su sjedili
u kavani pod mediteranskim suncem, vidjela kako je ozbilj-
no promatra na svoj srednjozapadni nain, i otila s njim u
Iowu. Otila izroditi mu djecu, gledati kako Michael za
hladnih listopadskih veeri igra ragbi, voditi Carolvn u Des
Moines kad joj treba kupiti haljinu za godinji kolski ples.
Svake bi godine izmijenila po nekoliko pisama sa sestrom u
Napulju i dvaput se vratila tamo - kad joj je umro otac, i
kad joj je umrla majka. Ali dom joj je sada bio u okrugu
Madison i nije ju vie morila enja za domovinom.
Sredinom poslijepodneva kia je prestala padati, a onda
je predveer iznova udarila. U sumrak Francesca natoi sebi
aicu konjaka i otvori najdonju ladicu Richardova pisaeg
stola s roloom, dobar komad namjetaja od orahovine koji
je proao kroz tri narataja njegove obitelji. Izvue veliku
utu omotnicu i lagano prijee rukom preko nje, kao to je
radila svake godine na taj dan.
Na potanskom igu stajalo je: "Seattle, WA, 12. rujna
1965." Uvijek bi najprije pogledala taj ig. Bio je to dio ob-
reda. Zatim bi bacila pogled na rukom pisanu adresu: "Fran-
cesca Johnson, RR 2, Winterset, Iowa". Onda na adresu po-
iljatelja, nemarno narkanu u gornjem lijevom kutu: "Pre-
tinac 642, Bellingham, Washington". Sjede u naslonja do
prozora, pogleda obje adrese i usredotoi se na njih, jer u nji-
ma je bio pokret njegovih ruku. Poelje da joj se vrati osjeaj
tih ruku na sebi od prije dvadeset dvije godine.
Kad je osjetila kako je te ruke dodiruju, otvori omotnicu,
brino izvadi tri pisma, kratak rukopis, dvije fotografije i
kompletni broj National Geographica, zajedno s izvacima iz
drugih brojeva tog asopisa. Tada, pri sve slabijem sivom
svjetlu, srui konjak, zagleda se preko ae na rukom ispi-
sanu biljeku privrenu spojnicom na otipkane stranice
rukopisa. Pismo bijae napisano na njegovu listovnom papi-
ru, jednostavnom papiru pri vrhu kojega je diskretnim slovi-
ma stajalo: "Robert Kincaid, umjetniki fotograf i pisac".
10. rujna 1965.
Draga Francesca,
Prilazem dvije fotografije. Jedna prikazuje Tebe, a snimio
sam Te u svitanje na panjaku. Nadam se da e Ti se svidjeti
kao to se svia meni. Na drugoj je Rosemanov most prije
nego to sam maknuo Tvoju poruku koju si pribila avliem
na nj.
Sjedim ovdje i u sivim prostranstvima svog duha pose-
em za svakom pojedinou, svakim trenutkom to smo ga
proveli zajedno. Uvijek se iznova pitam: "to mi se to dogo-
dilo u okrugu Madison, u Iowi?" I svim se silama trsim da
to povezem. Zato sam napisao ovo djelce "Pad iz dimenzije
Z", koje sam priloio da unesem jasnou u svoju zbunje-
nost.
Gledam kroz cijev objektiva, a Ti si na kraju. Poinjem
Pisati neki lanak, a piem o Tebi. Ne znam uope kako sam
se vratio ovamo iz Iowe. Stari me kamioni nekako sam
dovezao do kue, ali jedva se sjeam kilometara koje smo
Proli.
Jo prije nekoliko tjedana bio sam uravnoteen i posve
adovoljan. Moda ne ba sasvim sretan, moda malo
23
osamljen, ali u najmanju ruku zadovoljan. Sve se to promil
jenilo.
Sad mi je jasno da sam se ve dugo kretao prema Tebi i
Ti prema meni. Premda ni jedno od nas nije bilo svjesno po-
stojanja drugoga prije nego to smo se upoznali. Za sve vri-
jeme u naoj je nesvjesnosti radosno lunjala neka slijepa iz-
vjesnost koja je jamila da emo se sresti. Poput dviju osam-
ljenih ptica to svoj put preko golemih prerija pronalaze s
pomou nebeskih znakova, tako smo se i mi sav svoj ivot
kretali jedno prema drugom.
Cesta je udno mjesto. Vukui se njome, jednoga sam ko-
lovoskog dana dignuo pogled - i Ti prelazi preko trave i pri-
mie se mom kamionu. Kada sad pomislim na to, ini mi se
da je bilo neizbjeno - nije moglo biti drukije - tipian slu-
aj onoga to ja zovem visoka vjerojatnost nevjerojatnosti.
I tako ja sada hodam s jednom drugom osobom u sebi.
Premda mislim da sam se bolje izrazio onoga dana kad smo
se rastajali i kad sam Ti rekao da smo od nas dvoje stvorili
treu osobu. I sada me to novo bie neprestano prati.
Nekako se opet moramo vidjeti. Na bilo kojem mjestu,
bilo kojeg dana.
Nazovi me ako me ikada za bilo to zatreba, ili ako me
jednostavno poeli vidjeti. Bit u tu, pronto. Obavijesti me
bude li jednom - bilo kada - mogla doi ovamo. Mogu se
pobrinuti za zrakoplovnu kartu, ako je to problem. Idui
tjedan odlazim u jugoistonu Indiju, ali se potkraj listopada
vraam. '
Volim Te
Robert
P. S. Foto-projekt u okrugu Madison ispao je sjajno. Po-
trai ga sljedee godine u NG. Ili me obavijesti eli li da Ti
poaljem taj broj im izae.
Francesca Johnson odloi aicu s konjakom na iroku pro-
zorsku dasku i zagleda se u crno-bijelu fotografiju osam-na-
-deset sebe same. Ponekad joj je bilo teko sjetiti se kako je
izgledala tada, prije dvadeset dvije godine. U uskim izblijed-
jelim trapericama, sandalama i bijeloj majici, s lepravom
kosom na jutarnjem vjetru, oslonjena o stup ograde.
Sa svog mjesta uz prozor mogla je kroz kiu vidjeti taj
stup, tamo gdje stara ograda jo ograuje panjak. Kad je
nakon Richardove smrti iznajmila zemlju, postavila je uvjet
da panjak ostane netaknut, da ga nitko ne smije dirati,
premda je sada pust i obrastao livadskim korovom.
Na fotografiji se primjeuju prve ozbiljne bore na njezinu
licu. Njegova ih je kamera pronala. Ipak, svialo joj se to
to vidi. Kosa joj je bila crna, a tijelo, puno i toplo, popunja-
valo je traperice ba kako treba. Ali zagledala se u lice. Bilo
je to lice ene oajniki zaljubljene u mukarca koji je foto-
grafira.
I njega je opet jasno vidjela u bujici svoga sjeanja. Svake
je godine u duhu pregledavala sve te slike, sjeajui se svega
s bolnom podrobnou, ne zaboravljajui nita, sve to utis-
nuvi u sebe za vjenost, kao to pripadnici plemena usme-
nom predajom kroz narataje prenose povijest. Bio je visok,
vitak i vrst, a kretao se kao i sama trava, bez napora, sklad-
no. Srebrnosiva kosa dopirala mu je dobrano ispod uiju i
gotovo uvijek izgledala raskutrano, kao da se taj as vratio
s dugog putovanja morem kroz vjetar i upravo je pokuava
rukom zagladiti.
Usko lice, visoke jagodice i kosa to mu je padala preko
ela isticali su mu plave oi koje se nikada nisu prestajale
ogledati za sljedeom fotografijom. Bio joj se osmjehivao
govorei kako lijepo izgleda na ranom svjetlu, zamolio ju je
da se osloni o stup, a zatim se u irokom luku kretao oko
nje fotografirajui je s visine koljena, zatim stojei, onda na
leima, s kamerom upravljenom gore, u nju.
Bila je pomalo u neprilici zbog koliine filma koji je tro-
io na nju, ali zadovoljna koliinom panje koju joj je pokla-
njao. Nadala se samo da ni jedan susjed nije tako rano izi-
ao s traktorom, premda toga osobitog jutra nije previe
marila za susjede niti za njihovo miljenje.
Snimao je, umetao filmove, mijenjao objektive, mijenjao
kamere, opet snimao i pritom joj se tiho obraao neprestano
ponavljajui kako mu se svia i koliko je voli. - Francesca,
nevjerojatno si lijepa. - Ponekad bi zastao i samo zurio u
nJu, kroz nju, oko nje, unutar nje.
Bradavice su joj se jasno isticale kroz pripijenu majicu.
Au> zaudo, nije zbog toga bila nimalo uznemirena, kao ni
24
25
zbog toga to je ispod te majice bila gola. Naprotiv, osjeala
je stanovitu toplinu pri pomisli da joj on kroz svoje objek-
tive moe tako jasno vidjeti dojke. Pred Richardom se nika-
da ne bi tako odjenula. On to ne bi odobrio. Zapravo, prije
nego to je upoznala Roberta Kincaida, nikad se ni u kojoj
prilici ne bi tako odjenula.
Robert ju je zamolio da malo, sasvim malo svine leda, a
onda je proaptao: - Da, da, fino, ostani tako. - U tom je
trenutku snimio fotografiju u koju ona sada zuri. Svjetlo je
bilo savreno, tako je bar on rekao - "blistavo zamagljeno",
kako se izrazio - i okida je jednolino kljocao dok se kre-
tao oko nje.
Gibak je, ba je na tu rije bila pomislila promatrajui ga.
Usprkos njegovim pedeset dvjema godinama, tijelo mu se
sastojalo od samih miia, bez trunke sala, miia to su se
pomicali s nekim intenzitetom i snagom mukaraca koji na-
porno rade, ali i vode brigu o sebi. Rekao joj je da je bio voj-
ni fotograf na Pacifiku, i Francesca ga je lako zamislila ka-
ko, s ostalim marincima, prolazi plaama, zamagljenim di-
mom od baruta, dok ga kamere lupkaju o bokove, jedna mu
je na oku, a okida gotovo zaaren od brzine kojom snima.
Ponovno pogleda fotografiju, promotri je. "Zaista dobro
izgledam", pomisli i nasmijei se od blagog divljenja samoj se-
bi. "Nikad nisam ovako dobro izgledala, ni prije ni poslije nje-
ga. To je bio on." Ponovno srkne konjak dok se kia, teko
zajahavi na leda zimskog vjetra, uzdizala i vijala po brdima.
Robert Kincaid bijae u stanovitom pogledu arobnjak,
koji je ivio za sebe, u udnovatim, gotovo strahotnim pred-
jelima. Francesca je to osjetila im je jednoga vrueg, suhog
dana u kolovozu 1965. siao sa svog kamioneta na njezin
prilazni put. Richard i djeca bili su u Illinoisu na poljopriv-
rednom sajmu gdje su izlagali nagraenog junca, kojemu su
poklanjali vie panje nego njoj, tako da je imala cijeli tje-
dan za sebe.
Sjedila je u njihaljci na verandi ispred kue, pila hladan
aj i nemarno promatrala spiralu praine koju je podizao
kamionet to se pribliavao okrunom cestom. Kretao se
sporo, kao da voza neto trai, nakratko se zaustavio is-
pred njezina prilaza i onda skrenuo prema kui. O, Boe,
pomislila je. Tko je to?
Bila je bosonoga, u trapericama i izblijedjeloj plavoj rad-
noj koulji sa zasukanim rukavima, izvuenoj preko hlaa.
Dugaku crnu kosu bila je podigla i privrstila eljem od
kornjaevine koju joj je poklonio otac kad je naputala stari
kraj. Kamionet se dovaljao uskim puteljkom i zaustavio
pred prolazom u icanoj ogradi to je okruivala kuu.
Francesca je sila s verande i polako se preko trave uputi-
la do prolaza kroz ogradu. Uto je iz kamioneta siao Robert
Kincaid, doimajui se poput neke vizije iz nikad napisane
knjige pod naslovom Ilustrirana povijest amana.
Njegova utosmeda koulja vojnikog kroja bila mu se
prilijepila za leda od znoja, a pod pazuhom su se proirili
tamni krugovi. Gornja tri dugmeta bila su mu raskopana i
vidjela je vrste prsne miie odmah ispod jednostavnog sre-
brnog lania koji je nosio oko vrata. Preko ramena imao je
iroke naranaste naramenice, onakve kakve nose ljudi koji
mnogo vremena provode u divljini.
Nasmijei se.
- Oprostite to smetam, ali traim neki natkriveni most
koji bi trebao biti tu negdje, ali ne mogu ga nai. Mislim da
sam zalutao. - Obrisao je elo plavim svilenim rupcem i po-
novno se osmjehnuo.
Pogled mu je bio uprt ravno u nju i osjetila je kako se ne-
to uzburkalo u njoj. Te oi, taj glas, to lice, srebrnasta kosa,
lakoa s kojom se kree, neki staromodan nain, uznemiru-
jui nain, nain kojim vas pridobiva za sebe. Nain koji
vam apue u posljednjem trenutku prije nego vas obuzme
san, kad su sve zapreke pale. Nain koji pokree molekule u
prostoru izmeu mujaka i enke, bez obzira na vrstu.
Za naratajima moraju slijediti narataji i samo o tome
jednom jedinom zahtjevu apue taj nain, ni o emu dru-
gom. Mo mu je bezgranina, nakana nadasve otmjena. Na-
in je nepokolebljiv, cilj mu je jasan. Nain je jednostavan,
mi smo krivi to se doima sloenim. Francesca je to osjeala
a da nije ni znala da osjea, osjeala na razini svojih stani-
ca- I tu je poelo ono to e je zauvijek promijeniti.
Cestom je proao neki automobil, vukui za sobom ob-
lak praine, i zatrubio. Francesca je odmahnula smeoj ruci
Hoyda Clarka koja se pomolila iz njegova "chevroleta" i
Ponovno se okrenula neznancu.
26
27
- Prilino ste blizu. Most je samo oko tri kilometra odav-
de. - Zatim, nakon to je dvadeset godina ivjela u tom us-
kom svijetu, svijetu strogih pravila ponaanja i potisnutih
osjeaja, kao to propisuje ladanjska kultura, Francesca
Johnson iznenadi samu sebe rekavi: - Rado u vam ga po-
kazati, ako elite.
Zato je to uinila, nikada joj nije bilo jasno. Moda su
se osjeaji mlade djevojke u njoj nakon svih tih godina na-
puhnuli kao mjehur u vodi i prsnuli? Nije bila bojaljiva, ali
ni nasrtljiva. Jedini zakljuak do kojeg je ikad uspjela doi
bio je da ju je Robert Kincaid, nakon to ga je samo neko-
liko sekundi gledala, nekako privukao.
Njezina ga je ponuda oito malo iznenadila. Ali brzo se
snaao i s ozbiljnim izrazom lica rekao da e mu biti drago.
Sa stranjih stuba uzela je kaubojske izme, koje je nosila
pri radu na farmi, pola prema njegovu kamionetu i zajed-
no s njim zaobila ga do suvozaeve strane.
- Dopustite samo trenutak da napravim mjesta za vas...
svega se tu nakupilo. - Neto je mrmljao dok je radio, vie
za sebe nego obraajui se njoj. Primijetila je da je malo uz-
rujan i malo zbunjen zbog cijelog ovog sluaja.
Premjestio je platnene torbe, termos-bocu i papirnate
vreice. Straga na kamionetu bili su komadom ueta za vje-
anje rublja uz rezervnu gumu privezani stari smei putni
koveg i kutija s gitarom, oboje prani i oteeni.
Vrata na kamionetu zanjihala su se i zatvorila udarivi ga
po leima dok je neto mrmljao, premjetao stvari i trpao
papirnate alice za kavu i ljuske od banana u smeu vreicu
iz trgovine koju je, kad je bio gotov, hitnuo na platformu.
Napokon je dignuo sa sjedala i plavo-bijeli hladnjak, pa i
njega stavio straga. Izblijedjelim crvenim slovima na zelenim
vratima kamioneta pisalo je: "Fotografija Kincaid, Bellin-
gham, Washington".
- Okej, mislim da se sad moete ugurati. - Pridrao je
vrata i zatvorio ih za njom, a onda zaobiao kamionet do
vozaeve strane i s nekom se osebujnom ivotinjskom lako-
om popeo za upravlja. Kratko ju je pogledao, lagano se
osmjehnuo i upitao: - Kuda?
- Desno. - Pokazala mu je rukom. Okrenuo je klju i
ratimani motor zabrena i pokrenu se. Dok je kamionet
28
poskakivao uskim prilazom, njegove su duge noge automat-
ski pritiskale papuice. Stare levisice dopirale su mu preko
smeih konih terenskih cipela na vezice koje su oito osta-
vile iza sebe mnoge kilometre.
Sagnuo se i posegnuo u pretinac za rukavice, pri emu ju
je podlakticom nehotice okrznuo po bedru. Gledajui napo-
la van kroz prednje staklo, a napola u pretinac, izvadio je
posjetnicu i pruio joj. "Robert Kincaid, pisac-fotograf". Bi-
la je otisnuta i njegova adresa i telefonski broj.
- Ovdje sam po zadatku za National Geographic - re-
kao je. - Poznat vam je taj asopis?
- Jest. - Francesca je kimnula i pomislila: "A kome nije?"
- Pripremaju lanak o natkrivenim mostovima, a u okru-
gu Madison, u Iowi, oito ima nekoliko posebno zanimlji-
vih. est sam ih ve pronaao, ali pretpostavljam da postoji
barem jo jedan, a taj bi se morao nalaziti tu negdje.
- Zove se Rosemanov most - rekla je Francesca kroz bu-
ku vjetra, guma i motora. Glas joj je udno odjeknuo, kao
da pripada nekom drugom, nekoj tinejderki to se naginje
kroz prozor u Napulju i gleda niz gradske ulice prema vla-
kovima ili van u luku, matajui o dalekim ljubavnicima ko-
ji e tek doi. Govorei, gledala je kako mu se savijaju miii
podlaktice dok mijenja brzine.
Dvije torbe leale su pokraj nje. Zaklopac jedne od njih
bio je zatvoren, ali od druge zavrnut unatrag pa je vidjela
gdje izviruje srebrnast i crn gornji dio kamere. Za stranji
dio te kamere bio je ljepljivom vrpcom zalijepljen kraj kuti-
je za film "Kodachrome II, 25, 36 snimaka". Iza torbi bio je
uguran prsluk s bezbrojnim depovima. Iz jednog je depa
virila tanka uzica s pritiskivaem na kraju.
Pod nogama leala su joj dva stativa. Iako su bili jako iz-
grebeni, uspjela je na jednome proitati dio oteenog natpi-
sa: "Gitzo". Kad je bio otvorio pretinac za rukavice, vidjela
)e da je krcat biljenicama, mapama, kemijskim olovkama,
Praznim kutijicama od filma, sitniem, a da je unutra i teka
cigareta "Camel".
- Na prvom uglu skrenite desno - rekla je i iskoristila
Priliku da baci pogled na profil Roberta Kincaida. Koa mu
Je bila preplanula, glatka i sjajna od znoja. Imao je lijepe us-
ne; iz nekog je razloga to smjesta zapazila. Nos mu je bio
29
nalik na nosove kakve je za jednog obiteljskog dopusta na
Zapadu, kad su djeca jo bila mala, vidjela u Indijanaca.
Nije bio lijep, barem ne u uobiajenom smislu. Niti ru-
an. Te dvije rijei kao da nisu pristajale uza nj. Ali imao je
neto, neto u sebi. Neto vrlo staro, pomalo istroeno godi-
nama, ne u pojavi, nego u oima.
Na lijevom zapeu nosio je naizgled kompliciran sat sa
smeim, znojem zamrljanim konim remenom. Srebrna na-
rukvica s filigranskim pleterom priljubila mu se uz desno za-
pee. Ne bi joj kodilo da je dobro istrlja srebrnom politu-
rom, pomislila je, a onda prekori samu sebe to se uhvatila
u beznaajnostima malograanskog ivota protiv kojega se
tiho borila svih tih godina.
Robert Kincaid izvukao je kutiju s cigaretama iz depa
na koulji, napola istresao jednu i ponudio je njoj. I drugi
put u pet minuta ona iznenadi samu sebe i uze cigaretu. "to
ja ovo radim?" pomisli. Bila je prije mnogo godina puila,
ali se pod stalnim pritiskom Richardovih prigovora okanila
cigareta. Istresao je i drugu cigaretu, stavio je medu usne i
upalio zlatni "Zippo" upalja drei plamen prema njoj, ali
ne skidajui pogled s ceste.
Zaoblila je zatitniki dlanove oko plamena i pridrala
mu ruku da se ne trese od poskakivanja kamioneta. Bio je
dovoljan trenutak da pripali cigaretu, ali i to je bilo dostat-
no da osjeti toplinu njegove ruke i sitne dlaice na nadlani-
ci. Naslonila se na sjedalu, a on je prinio upalja svojoj ci-
gareti vjeto zaoblivi dlanove da se zatiti od vjetra, od-
maknuvi ruke s upravljaa tek na sekundu.
Francesca Johnson, farmerska supruga, sjedila je na pra-
nom sjedalu kamioneta, puila i uprla prstom.
- Eno, tamo je, odmah iza zavoja. - Stari most, s kojeg
se ljutila crvena boja, lagano nagnut u stranu od tolikih go-
dina, propeo se bio preko rjeice.
Sada se Robert Kincaid osmjehnuo. Brzo ju je pogledao
i rekao: - Sjajno. Snimka u osvit dana. - Zaustavio je kola
tridesetak metara od mosta i izaao, uzevi otvorenu torbu
sa sobom. - Nekoliko u minuta malo izviati, ako dopu-
tate. - Kimnula je glavom i uzvratila mu osmijehom.
Francesca ga je gledala kako prelazi cestu i vadi kameru
iz torbe, a onda torbu prebacuje preko lijevog ramena. Bio
30
je to gladak pokret koji je zacijelo ponovio ve nekoliko ti-
sua puta. Dok je hodao, glava mu ni na trenutak nije miro-
vala; gledao je s jedne strane na drugu, onda na most, onda
na drvee iza mosta. Jedanput se okrenuo i ozbiljno pogle-
dao straga na nju.
Za razliku od ovdanjih ljudi, koji se kljukaju sokom od
peenja, krumpirom, govedinom i bravetinom, neki od njih
i tri puta na dan, Robert Kincaid je izgledao kao da ne jede
nita osim voa, oraha i povra. Izgledao je ilavo, fiziki.
ilav je, pomislila je. Zapazila je kako mu je stranjica u ti-
jesnim trapericama sitna... vidjela je obrise tankog novani-
ka u lijevom stranjem depu i svileni rubac u desnome... a
inilo se da se kree po zemlji bez ijednog suvinog pokreta.
Bilo je tiho i mirno. Kos crvenih krila sjedio je na icanoj
ogradi i gledao je. utosmeda poljska eva oglasila se iz tra-
ve pokraj ceste. Nita se drugo nije micalo pod uarenim ko-
lovoskim suncem.
Pribliivi se mostu, Robert Kincaid se zaustavio. Stajao
je tako trenutak, a onda je unuo gledajui kroz kameru,
preao na drugu stranu ceste i sve to ponovio. Zatim je uao
pod krov mosta, prouavajui grede i podne daske, i kroz
pukotinu sa strane bacio pogled dolje, na rjeicu.
Francesca je ugasila cigaretu u pepeljari, otvorila vrata i
stala izmama na ljunak. Osvrnula se oko sebe, da vidi ne
dolaze li moda kola kojeg susjeda, a onda se uputi prema
mostu. Sunce je jo kasno poslije podne udaralo poput eki-
a i inilo se da je na mostu hladnije. Vidjela je njegovu si-
luetu na drugom kraju prije nego to se izgubio niz nagib
mosta prema rjeici.
Unutra je ula kako golubovi guguu u svojim gnijezdi-
ma pod krovom, a kad je stavila dlan na oplatu, osjeti topli-
nu drveta. Na nekim su daskama bili narkani grafiti:
"Jimbo-Denison, Iowa", Sherrv + Dubby", "Naprijed,
Hawksi!". Golubovi su i dalje tiho gugutali.
Francesca proviri kroz pukotinu izmeu dviju postrani-
nm dasaka dolje prema rijeci, kamo je bio nestao Robert Kin-
d Vidjela ga je gdje stoji usred rjeice, gledajui prema
^ostu, i zapanjila se vidjevi kako joj mae. Skoio je natrag
na obalu i lako se popeo strmim nagibom. I dalje je gledala u
odu sve dok nije osjetila njegove izme na daskama mosta.
31
- Zaista je lijepo, vrlo lijepo ovdje - rekao je, a glas mu
je odjekivao natkrivenim mostom.
Francesca kimnu.
- Da, lijepo je. Mi ih ovdje smatramo posve prirodnima
i ne razmiljamo mnogo o njima.
Priao joj je i pruio kiticu poljskog cvijea:
- Zahvaljujem vam na vodstvu. - Blago se osmjehnuo. -
Ovih dana vratit u se ovamo u zoru i snimati.
Opet se neto uzburkalo u njoj. Cvijee. Ovdje joj nitko
ne poklanja cvijee, ak ni u posebnim prilikama.
- Ne znam vam ime - rekao je. Sad joj sine da se nije ni
predstavila i osjeti se glupo zbog toga. Kad mu je rekla kako
se zove, kimnuo je i rekao: - Razabrao sam slabaan trag
stranog naglaska. Talijanka?
- Da. Nekad davno.
Opet u zelenom kamionetu. Poljunenim stazama dok
sunce polako zalazi. Susreli su dva automobila, ali u njima
nije bio nitko koga bi Francesca poznavala. U one etiri mi-
nute, koliko im je trebalo da stignu do farme, ona se bila po-
sve zanijela; osjeala se udnovato oputenom. Vie od Ro-
berta Kincaida, pisca-fotografa, eljela je to. Htjela je znati
vie o njemu i stiskala je cvijee u krilu drei ga uspravno,
poput kolarke koja se vraa s izleta.
Krv joj je navrla u lice. Osjetila je to. Nije uinila nita,
niti je ita rekla, ali osjeala se kao da jest. Radio u kamio-
netu, gotovo neujan usred huke vjetra i buke ceste, emiti-
rao je neku melodiju na havajskoj gitari, a onda su slijedile
vijesti u pet sati.
Skrenuo je kamionetom na prilazni put.
- Richard je va suprug? - Bio je ugledao potanski san-
dui.
- Da - uzvratila je Francesca, pomalo zadihana. Jednom
izreene, rijei su navirale jedna za drugom. - Prilino je
vrue. Jeste li za ledeni aj?
Pogledao ju je.
- Ako vam to nije problem, svakako, jesam.
- Nikakav - odgovorila je.
Uputila ga je - leerno, nadala se - da odveze kamionet iza
kue. Zadnje to bi joj trebalo jest da Richardu, kad se vrati
kui, neki susjed kae: "Hej, Dick, je 1' se to neto preureuje
kod tebe? Vidio sam proli tjedan neki zeleni kamionet. Znao
sam da je Frannie kod kue, pa nisam provjeravao."
Uz okrnjene betonske stube do vrata stranje verande.
Pridrao ih je za nju nosei torbe s kamerama.
- Prevrue je da ostavim pribor u kamionetu - rekao je
kad ih je izvukao.
U kuhinji je bilo neto hladnije, ali jo uvijek vrue. kot-
ski ovar njukao je oko Kincaidovih cipela, a onda se od-
vukao na stranju verandu i ispruio. Francesca je u meu-
vremenu istresla led iz metalnih kalupa u dvolitreni stakleni
vr s ajem. Znala je da je on promatra sjedei za kuhinj-
skim stolom, ispruivi druge noge preda se i gladei kosu
objema rukama.
- Limun?
- Da, molim.
- eer?
- Ne, hvala.
Limunov je sok polako kapkao niz vanjski dio ae, to
je i on primijetio. Robertu Kincaidu je malo to promaklo.
Francesca stavi au preda nj. Svoju stavi na drugu stra-
nu ultrapasom obloenog stola, a kiticu cvijea u vodu, u
neku staru staklenku od pekmeza sa slikom Paka Patka.
Oslonivi se na radnu plohu, da odri ravnoteu na jednoj
nozi, sagnula se i izula izmu. Onda je golom nogom stala
na pod i ponovila postupak s drugom izmom.
Srknuo je gutljaj aja promatrajui je. Visoka otprilike
metar ezdeset sedam, etrdeset godina, moda malo starija,
lijepo lice, krasno toplo tijelo. Ali lijepe je ene susretao po-
svuda na putovanjima. Takve su tjelesne znaajke oku ugod-
ne, ali u njegovim su oima vrijedile jedino inteligencija i i-
votna strast, kao i sposobnost da se potakne neto s pomou
istananosti uma i duha, i da sam bude potaknut time. To
)e razlog to je veinu mladih ena smatrao neprivlanima,
bez obzira na njihovu vanjsku ljepotu. Jednostavno nisu iv-
jele dovoljno dugo ni dovoljno snano da bi stekle kvalitete
koje njega zanimaju.
Ali Francesca Johnson imala je ono to ga zanima. Inte-
^entna je, slutio je to. A i strastvena, iako nije mogao uis-
lnu dokuiti prema komu ili prema emu je ta strast usmje-
ena, i ima li uope neki smjer.
32
33
Poslije e joj rei da su na neki neobjanjiv nain trenuci
dok ju je gledao kako izuva izme tog dana bili najsenzual-
niji kojih se sjea. Zato, nije vano. On svome ivotu ne
pristupa na taj nain. - Analiza unitava cjelinu. Neke stva-
ri, arobne stvari, moraju ostati netaknute. Ralanjuje li
ih, izgubit e se. - Tako je rekao.
Sjela je za stol, s jednom nogom podvinutom poda se.
Zabacila kosu to joj je pala na lice i uvrstila je eljem od
kornjaevine. Onda je, prisjetivi se, ustala i pola prema
kuhinjskom ormaru, spustila pepeljaru i stavila je na stol,
nadohvat njegovoj ruci.
Ponukan tim preutnim doputenjem izvadio je kutiju
"Camela" i ponudio joj. Uzela je cigaretu i primijetila da je
lagano ovlaena od njegova obilna znojenja. Uobiajeni po-
stupak. On je drao zlatni "Zippo", ona mu je dodirnula ru-
ku da je umiri, osjetila pod jagodicama prstiju njegovu kou
i zavalila se na stolcu. Cigareta joj je prijala, i osmjehnula
se.
- to vi zapravo radite... mislim s fotografijama?
Zagledao se u svoju cigaretu, a onda polako rekao:
- Dio vremena radim kao slobodnjak... odnosno foto-
graf na ugovor za National Geograpbic. Imam neku ideju,
prodam je asopisu i fotografiram. Ili oni imaju neto to e-
le da se fotografira pa se obrate meni. Nema kod njih velike
mogunosti za umjetniko izraavanje, jer to je prilino
konzervativna publikacija. Ali pristojno plaaju. Ne veliko-
duno, ali pristojno, i redovito. Ostalo vrijeme piem i foto-
grafiram za sebe i aljem to onda drugim asopisima. Ako
zagusti, radim za industriju, premda to smatram strahovitim
ogranienjem.
Ponekad piem pjesme, samo za sebe. Tu i tamo latim se
pisanja neke kratke proze, ali ini se da nemam pravog osje-
aja za to. ivim sjeverno od Seattlea i dosta radim na tom
podruju. Volim snimati ribarske brodie, indijanske naseo-
bine i pejsae.
Zbog posla za National Geograpbic esto se mjesecima
zadravam na jednome mjestu, osobito kad se radi o veli-
kom projektu, kao na primjer o jednom dijelu Amazone ili
o sjevernoafrikoj pustinji. Inae obino odletim na neki po-
sao poput ovoga i tamo unajmim neki automobil. Ali zapra-
vo najvie volim voziti se kroz pojedine predjele i izviati
malo po njima radi eventualnog budueg snimanja. Ovamo
sam se dovezao du Lake Superiora, a vratit u se kroz
Black Hills. A vi?
Francesca nije oekivala ovo pitanje. Na trenutak zamuca.
- Ah, ja, ja ne radim nita slino. Diplomirala sam kom-
parativnu knjievnost. Winterset je imao problema da pro-
nae predavae kad sam ja 1946. godine dola ovamo, a i-
njenica da sam bila udana za mjetanina, k tome jo ratnog
veterana, pomogla je da me ti ljudi prihvate. I tako sam po-
digla svoju diplomu i na gimnaziji predavala nekoliko godi-
na engleski. Ali Richardu se nije svialo da radim. Rekao je
da nas on moe uzdravati i da nema potrebe da ja radim,
osobito s obzirom na to to je nae dvoje djece poodraslo. I
tako sam prestala raditi i postala farmerska supruga s pu-
nim radnim vremenom. To je sve.
Primijetila je da je popio ledeni aj pa mu natoi jo iz vr-
ca.
- Hvala. A kako vam se svia ovdje u Iowi?
Nastupio je trenutak istine. Znala je. Uobiajeni odgovor
bio bi: "Lijepo je. Mirno. Ljudi su zaista zlatni."
Nije odmah odgovorila.
- Mogu li dobiti jo jednu cigaretu?
Opet kutija "Camela", opet upalja, opet dodirivanje
njegove ruke, lagano. Sunce se pomicalo preko poda stra-
nje verande i dolo do psa, koji je ustao i izgubio se iz vida.
Francesca prvi put pogleda u oi Roberta Kincaida.
- Ja bih sad trebala odgovoriti: "Lijepo je. Mirno. Ljudi
su zaista zlatni." Sve je to istina, uglavnom. Mirno je. I ljudi
jesu zlatni, u izvjesnom smislu. Svi mi pomaemo jedni dru-
gima. Ako se netko razboli ili ozlijedi, susjedi se smjesta late
Posla i poanju zob ili oberu kukuruz, ve prema tome to
treba uiniti. U gradu moete mirne due ostaviti auto neza-
kljuan i bez brige pustiti djecu da tre uokolo. Ovdanji lju-
di imaju mnogo dobrih strana, i cijenim ih zbog toga. -
A-"... - oklijevala je, povukla dim i preko stola pogledala
Roberta Kincaida - nije to ono o emu sam matala kao dje-
v]ka. - Ispovijed, napokon! Rijei su godinama bile tu, ali
1] nikada nisu prele preko usana. A sada ih je izrekla ov-
lek sa zelenim kamionetom iz Bellinghama, Washington.
34
35
Trenutak nije rekao nita. Onda:
- Nedavno sam u svoju biljenicu pribiljeio neto to u
moda jednog dana upotrijebiti, tek jednu misao koja mi je
pala na um dok sam vozio, to mi se esto dogaa. Glasi
ovako: "Stari su snovi bili lijepi snovi; nisu se ispunili, ali
sretan sam to sam ih imao." Nisam posve siguran to to
znai, ali negdje u to ve primijeniti. Zato mislim da uglav-
nom znam to osjeate.
Sada mu se Francesca osmjehnula. Prvi put, a osmijeh je
bio topao i iz dubine srca. Onda je opet prevladao kockar-
ski nagon.
- Biste li ostali na veeri? Moja obitelj nije ovdje, pa ne-
mam bogzna to pri ruci, ali smislit u ve neto.
- Pa sad, prilino su mi dojadili peceraji i restorani. To
stoji. Pa, ako vam to ne zadaje previe posla, rado u osta-
ti.
- Volite li svinjske kotlete? Mogu ih pripremiti s neto
povra iz vrta.
- to se mene tie, bit e dovoljno i povre. Ne jedem
meso. Nisam ga jeo ve godinama. Nita posebno, jednos-
tavno se ovako bolje osjeam.
Francesca se ponovno osmjehnula.
- U ovom kraju ne biste zbog takvog stava bili ba omi-
ljeni. Richard i njegovi prijatelji rekli bi da im time ugroa-
vate opstanak. Ni ja ne jedem mnogo mesa, ne znam zato,
jednostavno mi nije do njega. Ali svaki moj pokuaj da obi-
telji serviram bezmesni ruak doekan je burom negodova-
nja. Zato sam uglavnom odustala od toga. Bit e zabavno
smisliti za promjenu neto drugo.
- Lijepo, ali nemojte se odve brinuti zbog mene. Uosta-
lom, imam u svom hladnjaku hrpu filmova. Moram izbaciti
vodu od rastopljenog leda i unijeti malo reda u svoje stvari.
To e potrajati neko vrijeme. - Ustao je i ispio ostatak aja.
Gledala je za njim kako kroz kuhinjska vrata izlazi na ve-
randu i na dvorite. Nije zalupio vratima sa zatitnom mre-
om kao to svi ostali rade, nego ih je tiho zatvorio. Prije ne-
go to je iziao, sagnuo se i pogladio psa koji mu u znak za-
hvalnosti nekoliko puta oblie podlaktice.
Gore se Francesca na brzinu okupala, a dok se brisala,
zirkala je preko ruba zavjesica prema dvoritu. Koveg mu
je bio otvoren, i prao se pod starom runom pumpom. Tre-
bala mu je rei da se moe istuirati u kui ako eli. Bila je
to i namjeravala, ali ustuknula je na trenutak, u strahu da to
ne ispadne kao nekakva prevelika prisnost s njezine strane,
a zatim je, u svojoj zbunjenosti, zaboravila ita rei.
Ali Robert Kincaid prao se ve i u mnogo gorim uvjeti-
ma. Iz vjedara s ustajalom vodom u zemlji tigrova, iz vlastite
limene uturice u pustinji. U njezinu se dvoritu svukao do
pasa, a svojom se uprljanom kouljom posluio kao kombi-
nacijom spuve i runika. "Runik", prekorila se. "Barem
sam mu runik mogla dati!"
Od njegove britve, to je leala na betonskom okviru
pumpe, odbijalo se sunce. Gledala ga je kako sapuna lice i
brije se. "ilav je - opet ta rije", pomisli, "ilav." Nije bio
nikakva ljudeskara - visok tek neto preko metar osamde-
set. Ali za svoju je visinu imao snane ramene miie, a tr-
buh mu je bio ravan kao otrica noa. Izgledao je mnogo
mladi od svoje dobi i posve drukiji od ovdanjih mukara-
ca, koji ve za dorukom pojedu previe prepeenca prelive-
nog sokom od peenja.
Prilikom posljednjeg odlaska u Des Moines bila je kupi-
la nov parfem - "Pjesma vjetra" - i sada ga je upotrijebila,
tedljivo. to da odjene? inilo joj se da ne bi bilo zgodno
da se previe dotjera, s obzirom na to da je on jo u svojoj
radnoj odjei. Bijela bluza s dugim rukavima zasukanima do
ispod lakata, iste traperice, sandale. Zlatne naunice u ob-
liku koluta, za koje je Richard bio rekao da s njima izgleda
kao fifica, i zlatna narukvica. Kosa, zaeljana unatrag i
uvrena tipaljkom, padala joj je niz leda. To e biti do-
bro.
Kad je ula u kuhinju, sjedio je u njoj sa svojim torbama
1 hladnjakom, a na sebi je imao istu kaki koulju i naran-
aste naramenice preko nje. Na stolu su bile tri kamere, pet
bjektiva i nova kutija "Camela". Sve su kamere nosile oz-
naku "Nikon". Isto tako i crni objektivi, kratki, srednji i je-
dan dui. Pribor je bio izgreben i na nekim mjestima ulub-
4en. Ali baratao je njime paljivo, premda nemarno, briui
a5 etkajui i otpuhujui prainu s njega.
dignuo je pogled na nju, opet s ozbiljnim, bojaljivim iz-
razom lica.
37
- Imam nekoliko piva u hladnjaku. Jeste li za jedno?
- Jesam, fino.
Izvadio je dvije boce Budweisera. Kad je dignuo poklo-
pac hladnjaka, ugledala je prozirne plastine kutije, posla-
gane poput cjepanica, pune filmova. Pored tih dviju boca
koje je izvadio, unutra su bile jo etiri.
Francesca je otvorila ladicu da potrai otvara. Ali ona
ree: - Imam ga ja. - Iz etuija na svom pojasu izvadio je vi-
carski oficirski no te struno izvukao i upotrijebio otvara
za boce.
Dodao joj je jednu bocu, a svoju podignuo kao da naz-
dravlja:
- Za natkrivene mostove u kasno poslijepodne ili, jo
bolje, u topla rumena jutra. - Zasmijuljio se.
Francesca ne ree nita, samo se toplo osmjehnula i po-
dignula malko svoju bocu, neodluno, zbunjeno. udnovat
neznanac, cvijee, parfem, pivo i zdravica u vrui ponedje-
ljak kasnoga ljeta. Bilo je to gotovo previe za nju.
- Bio neko davno netko tko je jednoga kolovoskog po-
slijepodneva oednio. Ma tko to bio, prouavao je svoju
ed, izmijeao neke stvari i izmislio pivo. Tako je to bilo, i
jedan je problem rijeen. - Bio je uposlen oko kamere i go-
tovo se inilo da njoj i ne govori, dok je sitnim odvijaem
zatezao vijak na srebrnastom vrhu.
- Idem naas u vrt. Odmah se vraam.
Podignuo je pogled.
- Je li potrebna pomo?
Odmahnula je glavom i prola pored njega. Osjeala je
njegov pogled na svojim bokovima i pitala se promatra li je
i dok prolazi verandom - nagaajui da je tako.
Imala je pravo. Gledao je za njom. Zakimao je glavom i
ponovno pogledao. Promatrao je njezino tijelo, mislio na in-
teligenciju, za koju je znao da je posjeduje, i znatieljno raz-
miljao o ostalim stvarima koje je nasluivao u nje. Privlai-
la ga je, i borio se protiv toga.
Vrt je sada bio u sjeni. Francesca je prolazila njime s na-
puklom bijelom emajliranom zdjelom. Ubrala je neto mr-
kve, pastrnaka, luka i repe.
Kad je ula u kuhinju, Robert Kincaid je pakirao svoje
torbe, pedantno i sistematski, primijetila je. Oito je sve
38
imalo svoje mjesto. Bio je popio svoje pivo i otvorio dvije
nove boce, premda ona svoje jo nije popila. Zabacila je gla-
vu i ispila prvo pivo pruivi mu praznu bocu.
- Mogu li vam nekako pomoi? - upitao ju je.
- Moete unijeti lubenicu s verande i nekoliko krumpira
iz vjedrice tamo vani.
Pokrenuo se s takvom lakoom da se zapanjila kako je
brzo otiao do verande i vratio se s lubenicom pod pazuhom
i s etiri krumpira u rukama.
- Hoe li ovo biti dosta?
Kimnula je, mislei kako se on doima poput duha. Stavio
je sve na radnu plohu pored sudopera u kojem je istila po-
vre, vratio se do svog stolca, pripalio cigaretu i sjeo.
- Koliko dugo ostajete ovdje? - upitala je, pogleda uprta
u povre koje je istila.
- Ne znam tono. Ovo je za mene uglavnom mrtva sezo-
na, a do roka za predaju fotografija o mostovima imam jo
tri tjedna. Toliko e mi trebati da sve dovrim, valjda. Osta-
jem otprilike tjedan dana.
- Gdje ste odsjeli? U gradu?
- Da. U nekom moteliu s brvnarama. Tek sam jutros
uzeo sobu. Nisam jo ni prtljagu ostavio u njoj.
- To je zapravo i jedino mjesto gdje moete odsjesti, osim
kod gospode Carlson, koja takoer iznajmljuje sobe. Ali res-
torani e vas razoarati, pogotovo s obzirom na vae pre-
hrambene navike.
- Znam. Stara je to pria. Ali snalazim se. U ovo doba
godine i nije tako loe, mogu nai svjee povre u trgovina-
ma i na tandovima uz cestu. Kruh i jo poneto k tome, pa
sam uglavnom zadovoljan. Ipak je lijepo kad vas netko ova-
ko pozove. Uistinu sam vam zahvalan.
Ona isprui ruku preko radne plohe i upali mali radio sa
samo dvije skale i smeim platnom preko zvunika. "Sa slo-
bodom u depu i s vremenom na svojoj strani...", pjevao je
neiji glas praen muklim drndanjem gitare. Nije pojaala
ton.
~ Prilino sam dobar u sjeckanju povra - ponudio se.
~ Lijepo, ovdje vam je daska za sjeckanje, a no je u ladi-
Cl !spod nje. Pripremit u varivo, pa izreite povre po mo-
gunosti na sitne kocke.
39
Stajao je pola metra od nje, sputena pogleda, i sjeckao
mrkvu, repu, pastrnak i luk. Francesca je u sudoperu gulila
krumpire, svjesna blizine toga stranog mukarca. Nikada ni-
je pomislila da bi guljenje krumpira moglo biti povezano s
tako neobinim osjeajem.
- Svirate gitaru? Vidjela sam kutiju na vaem kamione-
tu.
- Malo. Pravi mi drutvo, ne mnogo vie od toga. Moja
je ena bila medu prvim countrj pjevaicama, mnogo prije
nego to je ta muzika postala popularna, i ona me natjerala
da se malo pozabavim time.
Francesca se lagano ukoila na rije "ena". Zato, ni sa-
ma nije znala. Imao je pravo biti oenjen, ali nekako mu to
nije pristajalo. Nije htjela da bude oenjen.
- Nije mogla podnijeti moja duga izbivanja, ponekad
sam mjesecima bio odsutan. Ne zamjeram joj. Ostavila me
prije devet godina. Godinu dana kasnije i slubeno smo se
razveli. Nismo imali djece, pa nije bilo ni komplikacija. Jed-
nu je gitaru ponijela sa sobom, a meni je ostavila taj stari
sanduk.
- Javlja li vam se?
- Ne, nikada.
Nita vie nije rekao. Francesca nije navaljivala. Ali osje-
tila se bolje, sebino, i ponovno se upitala zato bi joj to
uope bilo vano.
- Bio sam u Italiji, dvaput - rekao je. - Odakle ste zapra-
vo?
- Iz Napulja.
- Donde nisam nikada dospio. Prvi put sam bio na sje-
veru, gdje sam snimao uz rijeku Po. A drugi me put posao
odveo na Siciliju.
Francesca se, gulei krumpire, prisjetila Italije, svjesna da
je Robert Kincaid pored nje.
Na zapadu su se podigli oblaci i rascijepili sunce u kose
zrake to su se protegnule u nekoliko smjerova. Pogledao je
kroz prozor iznad sudopera i rekao:
- Dobro svjetlo. Kompanije koje izdaju kalendare obo-
avaju ga. Kao i religiozni asopisi.
- ini se da je va posao zanimljiv - rekla je Francesca.
Osjeala je potrebu da se ovaj neutralni razgovor nastavi.
40
- I jest zanimljiv. Jako ga volim. Volim putovati, i volim
praviti fotografije.
Zapazila je da je rekao "praviti" fotografije, a ne foto-
grafirati ili snimati.
- Vi pravite fotografije, a ne snimate ih?
- Da. Barem ja tako gledam na to. U tome je razlika iz-
meu nedjeljnih amatera i onih koji od tog posla ive. Kad
budem gotov s tim mostom koji smo danas vidjeli, on nee
izgledati nalik onome to oekujete. Pretvorit u ga u neto
svoje, izmjenom objektiva, kutom snimanja ili opom kom-
pozicijom, a najvjerojatnije kombinacijom svega toga.
Ja ne uzimam stvari zdravo za gotovo; nastojim ih pre-
tvoriti u neto to odraava moju osobnu svijest, moj duh.
Nastojim otkriti poeziju u slici. asopis ima vlastiti stil i vla-
stite prohtjeve, i ne slaem se uvijek s redakcijskim ukusom,
zapravo, gotovo se nikad ne slaem. A to im smeta, premda
na kraju oni odlue to e ui, a to nee. Pretpostavljam da
poznaju svoje itatelje, ali volio bih da tu i tamo poneto i
riskiraju. Kaem im to, ali oni ne vole to uti.
U tome je problem onih koji zarauju za ivot nekom
umjetnikom djelatnou. Uvijek imate posla s tritem, a
trite - masovno trite - skrojeno je po ukusu mase. A to
su kupci. To je stvarnost, pretpostavljam. Ali, kao to rekoh,
to me prilino sputava. Doputaju mi da zadrim fotografi-
je koje ne upotrijebe, tako barem imam vlastiti arhiv sa stva-
rima koje su meni drage.
Ponekad neki drugi asopis uzme koju od njih, ili napi-
em lanak o nekom mjestu koje sam posjetio i ilustriram ga
neim smionijim nego to odgovara ukusu National Geo-
graphica.
Jednoga u dana napisati esej pod naslovom "Prednosti
amaterizma" za sve one koji bi voljeli zaraivati za ivot umjet-
nou. Nita ne ubija umjetniki polet kao trite. Sve to u
vom svijetu tu vani vrijedi, barem za veinu, jest sigurnost.
Ljudi ele sigurnost, asopisi i industrija nude im sigurnost, nu-
de im homogenost, nude im prisnost i ne dovode ih u iskuenje.
Zarada, pretplatnici i tome slino dominiraju umjetno-
cu- Svi smo mi stjerani pod veliki kota jednolinosti.
v Oni koji se bave tritem neprestano govore o neemu
sto zovu "potroa". Ja to predoavam sebi kao debelog
41
ovjeuljka u vreastim bermudama, havajskoj koulji i sa
slamnatim eirom, s kojega visi otvara za pivo, a u ruci
stie snop dolarskih novanica.
Francesca se tiho nasmijala, mislei na sigurnost i udob-
nost.
- Ali ne alim se previe. Kao to sam ve rekao, lijepo
je putovati, a volim se i poigravati kamerama i biti na otvo-
renom. Stvarnost nije onakva kakvom se na poetku pjesme
inila, ali pjesma ipak nije tako loa.
Francesca pomisli kako su ovo za Roberta Kincaida sva-
kidanje rijei. Za nju je to bila gotovo literatura. Ljudi u
okrugu Madison ne govore tako, ne govore o tim stvarima.
Oni govore o vremenu i cijeni poljoprivrednih proizvoda, o
novoroenadi, o pogrebima, o vladinim programima i
sportu. Ne o umjetnosti i snovima. Ne o ivotnoj zbilji u ko-
joj glazba uti, a snovi su pod kljuem.
Isjeckao je sve povre.
- Mogu li jo to uiniti?
Odmahnula je glavom.
- Ne, sve je takorei gotovo.
Ponovno je sjeo za stol, zapuio i povremeno ispio gutljaj
piva. Ona je kuhala i tu i tamo srknula iz svoje ae. Osje-
ala je djelovanje alkohola, ak i te neznatne koliine. Na
Silvestrovo, u Legion Hallu, ona i Richard popili bi pokoju
aicu. Inae nisu pili gotovo nita i u kui je rijetko bilo al-
kohola. Sada je tu bila samo boca konjaka, koju je jednom
prilikom bila kupila u maglovitom naletu nade da e unijeti
malo romantike u njihov farmerski ivot. Boca nije nikad
otvorena.
Biljno ulje, alica i po povra. Pirjati dok lagano ne poru-
meni. Dodati malo brana i dobro izmijeati. Dodati pola li-
tre vode. Dodati ostatak povra i zain. Polako kuhati, ot-
prilike etrdeset minuta.
Dok se jelo kuhalo, Francesca mu je opet sjela suelice.
Blaga intimnost spustila se nad kuhinju. Tome je na neki na-
in pridonijelo kuhanje. Pripremanje veere za nepoznatog
mukarca, sjeckanje repe zajedno s njim, to je smanjilo dis-
tancu medu njima - i vie taj nepoznati mukarac i nije bio
toliko nepoznat. A kad je prestao biti nepoznat, otvorio se
prostor za intimnost.
Gurnuo je cigarete prema njoj, upalja je bio na kutiji. Is-
tresla je jednu cigaretu i toliko se spetljala oko upaljaa da
se sama sebi uinila nespretnom. Upalja nije reagirao. Ro-
bert Kincaid se blago osmjehnuo, oprezno joj ga uzeo iz ru-
ke i dvaput kvrcnuo prije nego to je suknuo plamen. Pridr-
ao joj je upalja, i pripalila je cigaretu. Obino se u prisut-
nosti mukaraca osjeala uglaenom, u usporedbi s njima.
Ali ne i u prisutnosti Roberta Kincaida.
Bijelo se sunce u meuvremenu pretvorilo u veliku crve-
nu kuglu i naleglo tono na polje kukuruza. Kroz kuhinjski
je prozor vidjela sokola gdje lebdi na prvim veernjim stru-
jama zraka. Radio je emitirao vijesti u sedam sati i trni iz-
vjetaj. A Francesca je preko ute plohe stola pogledala Ro-
berta Kincaida, koji je preao dugaak put da bi dospio u
njezinu kuhinju. Dugaak put, mjeren ne samo kilometrima.
- Izvrsno mirie - rekao je pokazujui prema tednjaku.
- Mirie na... mir. - Pogledao ju je.
"Mir? Moe li ita mirisati na mir?" Razmislila je u sebi o
toj reenici. Ima on pravo. Nakon svinjskih odrezaka, kotleta
i peenja, to je pripremala za svoju obitelj, ovo je bilo mirno
kuhanje. Osim moda pri upanju povra iz zemlje, nigdje u
samom tijeku kuhanja nije bilo ni traga nasilju. Varivo se mir-
no kuhalo i mirisalo je na mir. Mirno je bilo ovdje u kuhinji.
- Ako nemate nita protiv, priajte mi malo o svom ivo-
tu u Italiji. - Ispruio se na stolcu prebacivi desni gleanj
preko lijevoga.
Nije joj godila tiina u njegovoj prisutnosti, zato progo-
vori. Priala mu je o svom djetinjstvu, o privatnoj koli, o
opaticama, o roditeljima - kuanici i bankovnom direktoru.
O tome kako je kao posve mlada djevojka stajala uza zid lu-
ke i gledala brodove iz cijelog svijeta. O amerikim vojnici-
ma koji su doli poslije. O tome kako je u jednoj kavani,
gdje je s prijateljicama pila kavu, upoznala Richarda. Rat je
Poremetio ivot, i pitali su se hoe li se ikada vjenati. Ni-
kola nije spomenula.
Sluao je i utio, tek tu i tamo kimnuo bi s razumijeva-
nleni. Kad je napokon zastala, upita:
~ A imate i djecu, rekoste?
~ Imam. Michaelu je sedamnaest, a Carolvn esnaesta
dina. Oboje polaze kolu u Wintersetu. Ulanjeni su u Po-
42
43
ljoprivrednu mlade, zato su i otili na stoni sajam. Caro-
lyn izlae svoga junca.
Neto na to se nikada nisam uspjela priviknuti, to nika-
da nisam razumjela, jest kako oni pokazuju toliko ljubavi i
skrbi za ivotinje, a onda mirno gledaju kako se prodaju za
klaonicu. Dodue, ja se ne usuujem ni pisnuti o tome. Ri-
chard i njegovi prijatelji smjesta bi se okomili na mene. Ipak
je injenica da u tom poslu ima nekog hladnog, bezosjeaj-
nog proturjeja.
Osjetila je grinju savjesti to je spomenula Richardovo
ime. Nita nije bila uinila, ba nita. Ipak ju je zapekla sav-
jest zbog neke maglovite mogunosti. I pitala se kako da
prebrodi ostatak veeri, i nije li se moda previe zapetljala
u neto s ime nee moi izai na kraj. Moda e Robert Kin-
caid jednostavno otii? Doimao se prilino mirnim, ljubaz-
nim, pomalo ak i stidljivim.
Dok su tako razgovarali, veer se zaplavjela, tanka je iz-
maglica okrznula travu na livadi. Otvorio je jo dvije boce
piva dok se Franceskino varivo kuhalo, mirno. Ustala je i
ubacila valjuke u kipuu vodu, okrenula se i naslonila na
sudoper, osjeajui da se zagrijala za tog Roberta Kincaida
iz Bellinghama, Washington. I nadajui se da nee otii pre-
rano.
Pojeo je dva tanjura variva, mirno i uglaeno, i dvaput
joj rekao kako je dobro. Lubenica je bila izvrsna. Pivo hlad-
no. Veer plava. Franceski Johnson bijae etrdeset pet godi-
na, a Hank Snow pjevao je neku pjesmu o eljeznici na radi-
ju KMA, Shenandoah, Iowa.
Davne veeri, daleka glazba
"to sada?" pomislila je Francesjca. Veera je gotova i sada
sjede ovdje.
On je rijeio problem.
- Kako bi bilo da proeemo livadom? Malo je osvjei-
lo.
Kad je pristala, posegnuo je u torbu i izvadio kameru
prebacivi remen preko ramena.
Kincaid otvori vrata na stranju verandu i pridri ih, po-
de zatim za njom i tiho ih zatvori za sobom. Poli su raspu-
canim betonom, pa preko poljunenog dvorita stigli na
travu istono od spremita za strojeve. Spremite je vonjalo
na topli kolomaz.
Kad su prispjeli do ograde, ona jednom rukom pritisne
dolje bodljikavu icu i prekorai je osjetivi rosu na nogama
oko tankih remenia sandala. On izvede isti manevar, laga-
no prebacivi svoje visoke cipele preko ice.
- Zovete li to livada ili panjak? - upitao je.
- Panjak, mislim. Stoka se pobrine da trava ne naraste
previsoko. Pripazite na balegu.
Gotovo pun mjesec pojavio se visoko na istonom nebu
koje je poprimilo aurnu boju od sunca to je tek bilo zalo
za obzorje. Dolje na cesti zabrenao je automobil s neispra-
vnim priguivaem. Clarkov sin. Voda navale u winterset-
skoj ragbijskoj momadi. Hoda s Judy Leverenson.
Odavno ve nije ovako etala. Poslije veere, koja je uvi-
)ek bila u pet sati, slijedile su televizijske vijesti, onda veer-
nJi program, koji je gledao Richard, a ponekad su ga gledala
1 djeca kad bi zavrila domau zadau. Francesca je obino
u kuhinji itala - knjige iz wintersetske knjinice ili iz knji-
evnog kluba kojeg je bila lan, povijesne knjige, poeziju i
^mane - ili bi za lijepa vremena sjedila na prednjoj veran-
l- Televizija joj je bila dosadna.
44
45
Kad bi Richard zovnuo: "Frannie, to mora vidjeti!", u-
la bi i neko vrijeme posjedila s njim. Obino se radilo o El-
visu. I o Beatlesima kad su se prvi put pojavili u Showu Eda
Sullivana. Richard je promatrao njihovu kosu i neprestano
kimao glavom obuzet nevjericom i neodobravanjem.
Nakratko su se dijelom neba protegnule crvene pruge.
- Ja to zovem "odskok" - rekao je Robert Kincaid po-
kazavi gore. - Mnogi prebrzo ostave kameru. Nakon zalas-
ka sunca esto nastupa razdoblje prekrasnog svjetla na ne-
bu, tek nekoliko minuta - kad je sunce ve zalo za obzor-
je, ali se njegova svjetlost odbija od nebeskog svoda.
Francesca ne ree nita, puna divljenja spram ovjeka ko-
jemu je, ini se, vana razlika izmeu livade i panjaka, koji
se oduevljava bojom neba, koji pomalo pie pjesme, ali ri-
jetko prozu. Koji svira gitaru, zarauje za ivot slikama i
nosi svoj alat u platnenim torbama. Koji se doima poput
vjetra. I kree se poput njega. Potjee od njega, moda.
Die pogled, s rukama u depovima svojih levisica, dok
mu kamera visi o lijevom boku.
- Srebrne jabuke Mjeseeve / Zlatne jabuke Suneve. -
Njegov harmonini bariton izgovarao je tekst poput kakvog
profesionalnog glumca.
Pogledala ga je.
- W. B. Yeats. "Pjesma lutajueg Aengusa".
- Tono. Velianstven je, taj Yeats. Realizam, ekonomi-
nost, ulnost, ljepota, magija. Godi mom irskom nasljeu.
Izrekao je sve to je trebalo rei, sve u samo pet rijei. Fran-
cesca se bila trsila da svojim acima u Wintersetu objasni
Yeatsa, ali kod veine nije nikad uspjela. Bila je izabrala Yeat-
sa djelomino zbog toga to je Kincaid upravo rekao, mislei
kako e ba te odlike privui tinejdere, ije lijezde bubnjaju
poput srednjokolske limene glazbe za poluvremena ragbijske
utakmice. Ali predrasuda koju su bili stekli prema poeziji, kao
proizvodu nesigurne mukosti, bila je jaa ak i od Yeatsa.
Sjetila se Matthewa Clarka kako je pogledao djeaka p'
red sebe na klupi, a onda zaoblio dlanove, kao da obuhvaa
enske dojke, izgovarajui "zlatne jabuke Suneve". Cere'
kali su se, a djevojke u redu iza njih pocrvenjele su.
Takav e ih stav pratiti do kraja ivota. To je ono, ta sp0'
znaja, to ju je obeshrabrivalo i zbog ega se osjeala izloze'
nOm i samom, usprkos vanjskoj naklonosti ovdanjeg dru-
tva. Ovdje pjesnici nisu dobrodoli. Stanovnici okruga Ma-
dison voljeli su rei: "Ovo je dobro mjesto za odgoj djece",
ne bi li nadomjestili samonametnuti osjeaj kulturne zaosta-
losti. Na to bi ona uvijek najradije odgovorila: "A je li do-
bro mjesto i da odrastu u njemu?"
Bez ikakva svjesnog plana, polako su proetali panja-
kom nekoliko stotina metara, okrenuli se u irokom luku i
uputili prema kui. Mrak se spustio nad njih kad su se opet
nali kod ograde. Ovaj je put on njoj pridrao icu.
Sjetila se konjaka.
- Imam neto konjaka. Ili biste moda radije kavu?
- Postoji li mogunost za oboje? - Njegove su rijei do-
prle do nje iz tame. Znala je da se smjeka.
Kad su se nali u krugu to ga je dvorina svjetiljka ucrta-
la na travi i ljunku, odgovorila je:
- Naravno - osjetivi u svom glasu neto to ju je zabrinu-
lo. Bio je to zvuk bezbrinog smijeha iz napuljskih kavana.
Nije bilo lako pronai dvije neokrhnute alice. Premda je
bila uvjerena da okrhnute alice spadaju u njegov ivot, ovaj
je put eljela dvije u savrenom stanju. ae za konjak, dva
komada, to su stajale straga u kredencu, okrenute naopa-
ke, nikad nisu bile upotrijebljene, kao ni konjak. Morala se
protegnuti na prste da bi ih dohvatila, i bila je svjesna svo-
jih vlanih sandala i traperica to su joj se vrsto napele pre-
ko stranjice.
On je sjedio na istom stolcu kao i prije i promatrao je.
Stari nagoni. Stari nagoni opet su se javili. Pitao se kakva bi
joj bila kosa pod njegovim dodirom, kako bi joj se krivulja
leda prilagodila njegovoj ruci, kakav bi to bio osjeaj da je
na pod sobom.
Stari nagoni u borbi protiv svega nauenog, protiv pri-
stojnosti koju kultura stoljeima usauje u ljude, protiv neu-
mol]ivih pravila ponaanja civiliziranog mukarca. Pokuao
misliti na neto drugo, na fotografiju, putovanja ili natkri-
ene mostove. Na bilo to, samo ne na to kako ona upravo
u vom trenutku izgleda.
AH nii
j dod
niJe uspio i ponovno se upita kakav bi bio osjeaj da
t . ^lrne kou, da svoj trbuh pritisne o njezin. Vjeita pi-
ja se nikada ne mijenjaju. Prokleti stari nagoni na-
46
47
pregnuli su sve snage da izau na povrinu! Tjerao ih je na-
trag, gurao ih dolje, pripaljujui cigaretu i duboko diui.
Osjeala je da ne skida pogled s nje, premda ju je proma-
trao oprezno, diskretno, ni na trenutak nametljivo. Znala je
da mu je jasno kako u te ae nikad nije natoena ni kap ko-
njaka. A s obzirom na njegov irski osjeaj za zlokobno, zna-
la je da ga ta praznina ne ostavlja ravnodunim, da osjea
neto. Ne saaljenje. Saaljenje mu je strano. Tugu, moda.
Gotovo je ula kako mu um oblikuje rijei:
boca neotvorena
a ae prazne
ona posee da ih pronae
negdje sjeverno od rijeke Middle
u Iowi.
Promatram je oima
to su vidjele Amazonu jednog Jivara
i Svileni put
s prainom to je karavana
iza mene podie
dopirui u neupotrijebljene
prostore azijskog neba.
Dok je skidala peat drave Iowe sa zatvaraa boce konja-
ka, Francesca baci pogled na svoje nokte i poelje da su du-
i i bolje odnjegovani. Farmerski ivot nije doputao duge
nokte. Dosad joj to nije bilo ni vano.
Konjak, dvije ae, na stolu. Dok je pripremala kavu, on
je otvorio bocu i nalio ba pravu koliinu u svaku au. Ro-
bert Kincaid nije prvi put pio konjak poslije veere.
Pitala se u koliko je kuhinja, u koliko dobrih restorana,
u koliko dnevnih soba s priguenim svjetlom prakticirao tu
malu vjetinu. Koliko li je nizova dugih noktiju promatrao
delikatno ispruenih prema sebi s tankog drka aa s ko-
njakom, koliko ga je pari oiju, plavih i okruglih, smeih i
ovalnih, gledalo u noima stranih zemalja dok su se usidreni
jedrenjaci ljuljali uz obalu a more zapljuskivalo pristanita
drevnih luka?
Svjetlo kuhinjske stropne svjetiljke bilo je prejako za ka-
vu i konjak. Francesca Johnson, supruga Richarda JohnsO'
na, ostavila bi je da gori. Francesca Johnson, ena koja po-
slije veere ee po travi i prebire po svojim djevojakim
snovima, bila je spremna ugasiti je. Pristajala bi svijea, ali
to bi bilo previe. Mogao bi to pogreno shvatiti. Zato upali
malu svjetiljku nad kuhinjskim sudoperom i ugasi stropnu.
Jo nije bilo savreno, ali svakako bolje.
Podignuo je svoju asu u visinu ramena i ispruio je pre-
ma njoj:
- Za davne veeri i daleku glazbu!
Tko zna zato, te su je rijei natjerale da kratko, brzo uz-
dahne. Ali dodirnula je svojom aom njegovu i, premda je
htjela rei: "Za davne veeri i daleku glazbu", samo se blago
osmjehnula.
Oboje su puili, utjeli i pili konjak. Jedan je fazan zakri-
ao u polju. Jack, kotski ovar, dvaput je zalajao u dvori-
tu. Komari su se zalijetali u zatitnu mreu na prozoru po-
kraj stola, a jedan jedini noni leptir, nesiguran u namjeri ali
nepogreiv u instinktu, dao se privui snagom svjetiljke nad
sudoperom.
Jo je bilo vrue, ni daka povjetarca, a u zraku se osje-
ala neka vlaga. Robert Kincaid se pomalo znojio, dva naj-
gornja dugmeta na koulji bila su mu raskopana. Nije gle-
dao ravno u nju, premda je osjeala da je makar krajikom
oka moe vidjeti, usprkos tome to se ini da zuri kroz pro-
zor. Bio je malko okrenut od nje tako da mu je kroz otvore-
nu koulju vidjela gornji dio prsnog koa i sitne kapljice
znoja na koi.
Njegova je aa bila prazna. Upravo kad se okrenuo od
Prozora, Francesca je podigla bocu s konjakom za grli i po-
kazala njome prema praznoj ai. Odmahnuo je glavom:
- Rosemanov most u zoru. Bit e bolje da sad odem.
Laknulo joj je. Ipak, osjeti razoaranje. Lomila se u sebi.
^a5 idite, molim! Popijte jo aicu konjaka. Ostanite. Idite.
aron Young nije mario za njezine osjeaje. Kao ni leptiri
nad sudoperom. Nije znala to zapravo misli Robert Kincaid.
Ustao je, prebacio jednu torbu preko lijevog ramena, a
rugu stavio na svoj hladnjak.
. ~ Hvala vam na veeri, na jelu, na etnji. Bilo je zaista li-
. P- Krasna ste osoba, Francesca. Drite konjak sprijeda u
encu, moda e vam jednom ipak zatrebati.
48
49
Dakako da je primijetio, kao to je bila i pretpostavila.
Ali nije se uvrijedila na te njegove rijei. Govorio je o ro-
mantici i mislio samo sve najbolje. Shvatila je to po mekoi
njegova glasa, po nainu na koji je izgovorio te rijei. Ali ni-
je znala da je poelio viknuti kuhinjskim zidovima, utisnuti
svoje rijei u buku: "Za Boga miloga, Richarde Johnsone,
jesi li zaista takva budala kakva mislim da jesi?"
Ispratila ga je do kamioneta i postajala malo dok nije
utrpao u nj svoju opremu. Pas je preao preko dvorita nju-
kajui oko kamioneta.
- Jack, doi ovamo - otro je apnula, i pas joj je priao
i sjeo do nje, daui.
- Zbogom! I sve najbolje - rekao je zaustavivi se pored
vrata kamioneta da je na trenutak pogleda ravno u oi. Za-
tim je, u jednom jedinom pokretu, sjeo za upravlja i zalu-
pio vratima za sobom. Okrenuo je klju, zatoptao po papu-
ici gasa, i stari je motor zabrenao i pokrenuo se. Robert
Kincaid nagnu se kroz prozor i osmjehnu:
- Treba ga natelati, mislim.
Stisnuo je spojku, naslonio se na sjedalo, ubacio u brzinu
i pod svjetlom svjetiljke preao preko dvorita. Trenutak
prije nego to je zaao u tamu prilaznog puta, ispruio je li-
jevu ruku kroz prozor i mahnuo joj. Odmahnula mu je,
premda je znala da on to ne moe vidjeti.
Dok se kamionet kretao prilazom, potrala je donde i
stala u sjenu promatrajui kako se crvena svjetla diu i spu-
taju preko neravnina. Robert Kincaid skrenuo je ulijevo, na
glavnu cestu prema Wintersetu, dok je munja zaparala ljet-
nim nebom a Jack se pospano odvukao na stranju verandu.
Poto je otiao, Francesca je stala pred zrcalo na komo-
di, gola. Bokovi su joj se od poroda bili tek neznatno proi-
rili, dojke su joj jo lijepe i vrste, ni prevelike ni premale,
trbuh malko zaobljen. Noge nije mogla vidjeti u zrcalu, ali
znala je da su joj jo uvijek dobre. Moda bi ih morala ee
brijati, ali nije nalazila mnogo smisla u tome.
Richard je tek povremeno bio zainteresiran za seks, sva-
kih nekoliko mjeseci, a i onda je sve bilo brzo gotovo, rudi'
mentarno i bez zanosa, i inilo se da ne dri mnogo do p^r'
fema, depilacije ni bilo ega slinoga. Nije bilo teko lagan0
se zapustiti.
50
Bila mu je vie poslovna partnerica nego ita drugo. Je-
dan mu je njezin dio bio zahvalan za to. Ipak, u njoj se sna-
no gibala jedna druga osoba koja se eljela kupati i mirisati
se... koja je eljela da je neka sila, koju je mogla osjetiti ali
nikada izraziti, ak ni maglovito u svom duhu, uzme, odne-
se i oslobodi.
Ponovno se obukla i sjela za kuhinjski stol da napie ne-
to na pola lista obinog papira. Jack je izaao za njom do
njihova kamioneta marke "ford" i skoio u nj kad je otvori-
la vrata. Sjeo je na sjedalo za suvozaa i turio glavu kroz
prozor dok je ona kretala natrake iz upe, a onda je pogle-
dao nju, pa opet kroz prozor dok je vozila prilazom i skre-
nula ravno na okrunu cestu.
Rosemanov most bio je sav u mraku. Ali Jack je otrao
naprijed, izvidjeti jeli zrak ist, dok je ona, ponijevi baterij-
sku svjetiljku iz kamioneta, pola za njim. avliem je pribi-
la ceduljicu na lijevu stranu ulaza na most i krenula kui.
51
Mostovi od utorka
SAT prije zore Robert Kincaid provezao se mimo potanskog
ormaria Richarda Johnsona vaui "Milkv Way" i povre-
meno grickajui jabuku. alicu kave na sjedalu vrsto je sti-
snuo izmeu bedara da se ne prolije. Bacio je pogled na bi-
jelu kuu pod posljednjim ostacima blijede mjeseine i zaki-
mao glavom nad glupou mukaraca, nekih mukaraca, ve-
ine mukaraca. Mogli bi barem piti konjak i ne lupati za-
titnim vratima dok izlaze!
Francesca je ula gdje prolazi ratimani kamionet. Leala
je u postelji. Prvi put otkad zna za sebe, spavala je gola. Mo-
gla je zamisliti Kincaida, kose zaleprane na vjetru to se ko-
vitla kroz prozor kamioneta, s jednom rukom na upravljau
dok u drugoj dri cigaretu "Camel".
Sluala je sve dok se zvuk njegovih guma nije izgubio u
smjeru Rosemanova mosta. Onda pone prevrtati u sebi ri-
jei iz Yeatsove poeme: "Podoh u ljeskovu umu, jer poar
mi buktae u glavi..."
Parkirao je kamionet dobar komad podalje od mosta ka-
ko mu ne bi stajao na putu pri snimanju. Iz skuena prosto-
ra iza sjedala izvadio je par visokih izama, sjeo zatim na
papuu automobila da razvee vezice na konim cipelama i
obuje izme. S jednom tobom prebaenom preko oba rame-
na, s konim remenom stativa prebaenim preko lijevog ra-
mena i s drugom torbom u desnoj ruci, sputao se niz strmu
obalu prema rjeici.
Trebalo je snimiti most pod kutom da se dobije njegov
raspon, istodobno komadi rijeke i da se izbjegnu grafiti na
Zldovima pokraj ulaza. Problem su bile i telefonske ice u po-
zadini, ali to se moe rijeiti s pomou paljivog kadriranja.
Izvadio je "Nikon" napunjen "Kodachromom" i privr-
stl ga za teki stativ. Kamera je imala objektiv od 24 mm
a'i on ga nadomjesti svojim omiljenim 105-milimetarskim!
53
Na istoku se javljalo prvo sivilo, i on zapoe eksperimenti-
rati s kompozicijom. Odmaknuo je stativ 60 cm ulijevo i po-
desio mu noge to su uronile u blatnu zemlju uz rjeicu. Re-
men kamere ovio je oko lijevog zapea, ega se uvijek pri-
dravao kad je radio kraj vode. Previe je ve kamera vidio I
u vodi kad se stativ izvrnuo.
Polako se ve javljalo rumenilo. Nebo se osvijetlilo. A sa-
da spustiti kameru petnaest centimetara, namjesti noge sta-
tiva. Ne, nije dobro. Jo malo ulijevo. Iznova namjestiti no-
ge stativa. Kameru dovesti u vodoravan poloaj na glavi sta-
tiva. Namjestiti zaslon na f/8. Odrediti dubinsku otrinu i
maksimalno je prilagoditi s pomou hiperfokalne tehnike.
Zavrnuti iani okida za dugme okidaa na kameri. Sunce
je bilo etrdeset posto iznad obzorja i stara boja na mostu
poprimila je toplo crvenilo, ba ono to je elio.
Izvaditi svjetlomjer iz lijevog prsnog depa, provjeriti to
se vidi pri f/8. Ekspozicija od jedne sekunde, ali s "Koda-
chromom" to nee biti problem. Pogledati kroz trailo. Ka-
meru poravnati na milimetar. Pritisnuo je dugme icanog
okidaa i priekao da proe sekunda.
Upravo kad je okinuo, neto mu zape za oko. Ponovno
pogleda kroz trailo.
- Koji to vrag visi na ulazu mosta? - promrmlja. - Neki
papiri. Juer nije bio ovdje.
Uvrsti stativ. Potri uz nagib obale dok se sunce za nje-
govim leima brzo dizalo. Papiri uredno pribijen avliem
za most. Izvue ga, avli i papir stavi u dep prsluka. Na-
trag prema obali, niz padinu, pa iza kamere. Sunce se izdiglo
ve ezdeset centimetara iznad obzorja.
Zadahtan od tranja, ponovi snimku. Onda jo dvaput
radi duplikata. Ni daka vjetra, ni travka da se pomakne.
Snimiti jo triput po dvije sekunde, i triput po sekundu i pol,
za svaku sigurnost.
Namjestiti objektiv na poziciju f/16. Ponoviti cijeli postu-
pak. Odnijeti stativ i kameru do sredine rjeice. Postaviti
stativ, mulj to su ga njegovi koraci uzvitlali u vodi odgrnu-
ti iza sebe. Iznova snimiti cijeli prizor. Nova rola "Kodach-
roma". Promijeniti objektive. Staviti 24-milimetarski, 105-
-milimetarski strpati u dep. Primaknuti se blie mostu, gaca-
jui uzvodno. Uvrstiti stativ, kameru namjestiti u vodora-
van poloaj, provjeriti svjetlo, triput okinuti, pripremiti ka-
meru za snimanje.
Namjestiti kameru u vertikalu, nova kompozicija. Iznova
snimati. Isti prizor, metodiki. U njegovim pokretima nije
bilo ni traga nespretnosti. Sve je izvjebano, sve ima svoj
razlog, sve su eventualnosti uzete u obzir, uinkovito i profe-
sionalno.
Opet na obalu, pa preko mosta, trei s priborom, utrku-
jui se sa suncem. Sad je najnapetije. Zgrabiti drugu kameru
s osjetljivijim filmom, objesiti obje kamere oko vrata, popeti
se na drvo iza mosta. Oderao je ruku na kori drveta. - Do-
vraga! - nastavi se penjati. Sad visoko na stablu, gleda dolje
na most pod kutom pri kojem se sunce odbija od rjeice.
Daljinomjerom izdvojiti krov mosta, zatim njegovu za-
sjenjenu stranu. Oitati zrcaljenje na vodi. Namjestiti kame-
ru na "kompromis". Napraviti devet snimaka, dok kamera
lei na prsluku uguranom u ralje drveta. Promijeniti kame-
ru. Uzeti osjetljiviji film. Nainiti jo deset snimaka.
Silazak sa stabla. Niz obalu. Postaviti stativ, umetnuti
novi "Kodachrome", snimiti kompoziciju slinu onoj iz pr-
ve serije, samo s druge strane rjeice. Izvui treu kameru iz
torbe. Staru SP kameru s daljinomjerom. Sad snima crno-
-bijelo. Svjetlo na mostu mijenja se iz sekunde u sekundu.
Poslije dvadeset intenzivnih minuta, kakve poznaju samo
vojnici, kirurzi i fotografi, Robert Kincaid zavitlao je torbe
u kamionet i krenuo natrag cestom kojom je i doao. Odav-
de do Hogbackova mosta, sjeverozapadno od grada, ima
svega petnaest minuta i, ako pouri, moda uspije napraviti
tamo jo nekoliko snimaka.
Ostavljajui za sobom oblak praine, s upaljenom cigare-
tom u kutu usana, truckao se u kamionetu pokraj bijele dr-
vene kue, s proeljem to gleda na sjever, pokraj potan-
skog sanduia Richarda Johnsona. Od nje ni traga ni glasa,
^to si oekivao? Udana je, dobro joj je. Tebi je dobro. Komu
Su potrebne komplikacije te vrste? Lijepa veer, dobra vee-
ra5 zgodna ena. Neka na tome i ostane! Boe, kako li je sa-
1110 zgodna, a ima i neto u sebi. Neto. Jedva sam se svlada-
Vao da ne zurim neprestano u nju.
Francesca je radila u taglju kad je on projurio pokraj
nIezine kue. Glasanje stoke prikrilo je svaki zvuk s ceste. A
54
i,
55
Robert Kincaid kretao se prema Hogbackovu mostu, utrku-
jui se s godinama, lovei svjetlo.
Kod drugog mosta sve je proteklo u najboljem redu.
Most se protezao u dolini, a kad je Robert Kincaid stigao ta-
mo, oko njega se jo s livade dizala maglica. S 300-milime-
tarskim objektivom dobio je veliko sunce u lijevom gornjem
dijelu svog okvira, dok je preostalim dijelom obuhvatio viju-
gavu bijelu kamenu cestu prema mostu i sam most.
Onda se u njegovu trailu pojavi neki farmer tjerajui bije-
lom cestom zapregu svijetlosmedih belgijanaca upregnutih u
teretna kola. Jedan od posljednjih iz stare garde, pomisli Kin-
caid i naceri se. Znao je prepoznati kad naie neto dobro i, jo
dok je radio, ve je vidio kako e izgledati konani otisak. U
okomitim je snimkama ostavio neto svijetlog neba za natpis.
Kad je u osam i etrdeset pet sloio stativ, osjeao se iz-
vrsno. Za neke od jutronjih snimaka bit e interesenata.
Idilian, konzervativan materijal, ali lijep i solidan. To s far-
merom i konjima moglo bi ak posluiti i za naslovnu stra-
nicu, zato je i ostavio u gornjem dijelu prostor za slova, za
natpis. Urednici su znali cijeniti tu vrstu solidne profesional-
nosti. Zato Robert Kincaid nije nikada oskudijevao u na-
rudbama.
Bio je ispucao, do kraja ili djelomino, sedam filmova.
Sada je ispraznio sve tri kamere i posegnuo u donji lijevi
dep prsluka da izvadi preostala etiri filma. - Kvragu! -
Ubo se avliem u kaiprst. Bio je zaboravio da ga je spus-
tio u dep kad je s Rosemanova mosta skinuo onu ceduljicu.
Sada je izvadi, rastvori i proita: "Poelite li opet veerati
kad 'lete bijeli noni leptirii', doite veeras poslije posla.
U vrijeme koje vam odgovara."
Morao se lagano osmjehnuti zamislivi Francesku John-
son kako se sa svojom ceduljicom i avliem vozi po mraku
do mosta. Za pet minuta bio je opet u gradu. Dok mu je
ovjek na benzinskoj crpki "Texaca" punio rezervoar i pro-
vjeravao ulje ("Dobro bi mu dola litrica"), Kincaid je oti-
ao do javne telefonske govornice. Tanki telefonski imenik
bio je prljav od listanja brojnih ruku s benzinske crpke. Bila
su dva "R. Johnsona", ali jedan je imao gradsku adresu.
Nazvao je seoski broj i priekao. Francesca je upravo
hranila psa na stranjoj verandi kad je zazvonio telefon u
kuhinji. Podigla je slualicu prije nego to je telefon drugi
put zazvonio:
- Johnson.
- Halo, ovdje Robert Kincaid.
Opet se neto uzburkalo u njoj, kao i sino. Lagan ubod
neega to je zapoelo u prsima i spustilo joj se u eludac.
- Dobio sam vau poruku. W. B. Yeats kao glasnik i os-
talo. Prihvaam poziv, ali moda u doi kasno. Vrijeme je
prilino dobro, pa namjeravam snimiti... Kako li se ono zo-
ve?-.. Cedrov most... jo veeras. Moda u zavriti tek po-
slije devet. Onda bih se rado malo osvjeio. Tako da moda
neu stii prije devet i trideset ili deset. Odgovara li vam
to?
Ne, nije joj odgovaralo. Nije eljela ekati tako dugo, ali
ree samo:
- Oh, svakako. Zavrite posao. To je najvanije. Pripre-
mit u neto to nee biti teko prigrijati kad stignete.
Onda on doda:
- elite li moda poi sa mnom dok fotografiram, doite
slobodno. Neete mi smetati. Mogao bih doi po vas oko
pola est.
Francesca razmisli o tome. Rado bi pola s njim, ali to
ako je tko vidi? Sto da kae Richardu ako sazna za to?
Cedrov most bio je pedesetak metara uzvodno od nove
ceste, paralelno s njom i njezinim betonskim mostom. Nee
biti previe uoljiva. Ili moda hoe? Odluila se za nepune
dvije sekunde.
- Voljela bih poi. Ali uzet u vlastiti kamionet i tamo se
sastati s vama. U koje vrijeme?
- Oko est. ekat u vas. Dobro? Do vienja.
Ostatak dana proveo je u urednitvu mjesnih novina pre-
gledavajui stara izdanja. Bio je to ugodan gradi, s lijepim
trgom ispred gradske vijenice, gdje je u vrijeme objeda sjeo
na klupu u hladu s vreicom voa, malo kruha i kokakolom
lz kavane preko puta ulice.
Kad je bio uetao u tu kavanicu i zatraio kokakolu da
je ponese sa sobom, bilo je tek prolo podne. Kao u nekoj
Krmi na Divljem zapadu, kad bi se pojavio mjesni revolve-
ras> ivahni je razgovor utihnuo na trenutak i svi se pogledi
uPnjee u njega. Nije mu to bilo drago, osjeao se nelagod-
57
no, ali tako je ve uobiajeno u malim gradovima. Neki ne-
znanac! Netko drukiji! Tko je taj? Sto radi ovdje?
- uo sam da je fotograf i da su ga jutros vidjeli kod Hog-
backova mosta sa svim moguim aparatima.
- Na kamionetu mu pie da je \z Washingtona, tamo na
zapadu.
- Cijelo je prijepodne proveo u novinskoj redakciji. Jim
kae da je prelistavao stare brojeve da sazna neto o natkri-
venim mostovima.
- Da, mladi Fischer iz "Texaca" kae da je svratio sino
i propitao se za put do svih natkrivenih mostova.
- Zato ga uope zanimaju? ^
- I zato bi, kog vraga, itko elio njihove fotografije? U
tako su loem stanju da samo to se ne srue.
- Ima, bogme, i dugu kosu. Izgleda kao jedan od onih
Beatlesa, ili kako ih jo ono zovu? Hipiji? Nije 1' tako? - To
je izazvalo smijeh u stranjoj nii za stolom do nje.
Kincaid je dobio svoju kokakolu i izaao, pogledi jo uvi-
jek uprti u njega dok je izlazio kroz vrata. Moda je pogrije-
io to je pozvao Francesku, ne zbog sebe nego zbog nje?
Ako je tko vidi kod Cedrova mosta, vijest e ve sutradan za
dorukom odjeknuti u kavani, a donijet e ju mladi Fischer
iz benzinske crpke nakon to je sazna od nekog prolaznika.
Nauio je da nikad ne podcijeni telekomunikacijsku mu-
njevitost beznaajnih vijesti u malim gradovima. Dva miliju-
na djece mogu umirati od gladi u Sudanu a da nitko zbog
toga ne trepne okom. Ah da je ena Rkharda Johnsona vi-
ena s dugokosim neznancem, eh, to je vijest! Vijest koja
mora biti proslijeena, prevakana, vijest koja u duhu onih
koji je uju izaziva maglovit puteni osjeaj, vjerojatno jedi-
ni koji ih je obuzeo cijele te godine.
Poruao je i odetao do javne govornice na parkiralitu
gradske vijenice. Okrenu njezin broj. Odgovorila je, lagano
zadihana, na tree zvono.
- Halo, ovdje opet Robert Kincaid.
Smjesta je osjetila kako ju je stegnulo u elucu pri pomis-
li: "Ne moe doi, nazvao je da mi to kae."
- Dopustite da budem otvoren. Ako vam predstavlja
problem da veeras izaete sa mnom, s obzirom na znatie-
lju malograana, ne smatrajte se obveznom to uiniti. Iskre-
no govorei, meni se fuka to ovdje misle o meni, a kasni-
je u, bez obzira na to to odluite, svakako svratiti. Hou
time rei da sam moda pogrijeio to sam vas pozvao, i za-
to se ni u kom pogledu nemojte osjeati obveznom da doe-
te, premda bih volio da budete sa mnom.
Ba je na to i sama mislila nakon njihova prvog razgovo-
ra. Ali bila je ve donijela odluku.
- Ne, voljela bih vas vidjeti pri poslu. Ne brinem se zbog
govorkanja. - Brinula se, ali u njoj je prevladalo neto, ne-
to rizino. Bez obzira na cijenu, otii e do Cedrova mosta.
- Sjajno! Htio sam samo provjeriti. Do vienja, dakle.
- Do vienja. - Tankoutan je, ali to je ve znala.
U etiri sata zaustavio se pred svojim motelom, oprao ne-
to rublja u umivaoniku i obukao istu koulju a drugu hit-
nuo u kamionet, zajedno s parom kaki hlaa i smeih san-
dala koje je 1962. donio iz Indije gdje je snimao reportau
o uskotranoj brdskoj pruzi do Darjeelinga. U jednoj krmi
kupio je dvije kutije sa po est Budweisera. Osam boca, ko-
liko ih je najvie stalo, poslagao je oko filmova u hladnjaku.
Vrue je, opet uistinu vrue! Sunce kasnog poslijepodne-
va u Iowi uurilo se iznad svoje danju poinjene tete koju
su upili beton, cigla i zemlja. Jo je prilino arilo sa zapada.
U krmi je bilo mrano i prohladno, zbog otvorenih
prednjih vrata, velikog ventilatora na stropu i ventilatora na
stalku odmah do vrata, koji su zvrndali jainom od nekih
105 decibela. Ipak se, zbog buke ventilatora, vonja ustaja-
log piva i dima, tretanja glazbenog automata i napola ne-
prijateljskih lica du anka to su zurila u njega, na neki na-
in inilo da je toplije nego to je zapravo bilo.
Vani na cesti sunevo je svjetlo gotovo ranjavalo, i on po-
misli na Cascade, na jele i breze du tjesnaca San Juan de
Fuca, nedaleko od rta Hydal.
Francesca Johnson ipak se doimala kao da joj nije pre-
yrue. Naslonila se na blatobran svog kamioneta "ford",
ko)i je parkirala iza stabala blizu mosta. Na sebi je imala iste
ne traperice koje su joj tako dobro pristajale, sandale i bi-
jelu pamunu majicu koja je tako krasno isticala njezino ti-
> 'O. Mahnuo joj je zaustavivi se pored njezina kamioneta.
, ~ Dobra veer. Drago mi je to vas vidim. Prilino je vru-
Ce ~ rekao je. Bezazlene rijei, neizravne rijei. Ponovno sta-
58
59
ra nemo, samo zato to se naao u blizini ene koja ga ne
ostavlja hladnim. Nikada nije uistinu znao to da kae, osim
ako razgovor nije bio ozbiljan. Usprkos dobro razvijenom,
premda pomalo bizarnom smislu za humor, u biti je bio oz-
biljan i svijet oko sebe uzimao je ozbiljno. Njegova je majka
uvijek govorila da je ve s etiri godine bio odrastao. To mu
je u poslu koristilo, premda mu, prema vlastitome miljenju,
nije bilo od koristi u prisutnosti ena poput Franceske John-
son.
- Htjela sam gledati kako snimate svoje fotografije.
"Okidate", kako vi kaete.
- E pa, uskoro ete me vidjeti i ustanoviti da je to prili-
no dosadno. Barem tako misli veina ostalih. Nije to kao da
sluate nekoga kako svira na klaviru, pri emu moete i su-
djelovati. U fotografiji je izmeu proizvodnje i izvedbe dug
vremenski razmak. Danas proizvodim. Kad se fotografije
negdje pojave, onda je to izvedba. Danas neete vidjeti nita
drugo osim muvanja. Ipak ste vie nego dobrodoli. Zapra-
vo, sretan sam to ste doli.
vrsto se uhvatila tih posljednjih pet rijei. Nije ih mo-
rao izrei. Mogao je prestati kod "dobrodoli", ali nije. Bio
je uistinu sretan to je vidi, to je bilo oito. Nadala se da sa-
ma injenica to je ovdje govori da i ona slino osjea.
- Mogu li vam u emu pomoi? - upitala je kad je obuo
gumene izme.
- Moete nositi ovu plavu torbu. Ja u uzeti smeu i stativ.
Tako je Francesca postala fotografska pomonica. Imao
je krivo. tota se tu moglo vidjeti. Ipak je bila neka vrsta iz-
vedbe, premda nije bio svjestan toga. Bilo je isto ono to je
zapazila juer, i dio onoga to ju je privuklo njemu. Njegova
skladnost, otro oko, igra miia na podlaktici. A najvani-
je, nain na koji se kretao. Mukarci koje je poznavala doi-
mali su se nezgrapno u usporedbi s njim.
Nije da se urio. Zapravo, nije se uope urio. Imao je u
sebi neto od gazele, premda je bila uvjerena da je snaan na
neki podatan nain. Moda je ipak vie nalik leopardu nego
gazeli. Da. Leopardu, tako je. Nije on plijen. Ba obratno,
osjeala je.
- Francesca, dodajte mi, molim vas, kameru s plavim re-
menom.
Otvorila je torbu, malo pretjerano oprezno zbog skupo-
cjenog pribora kojim on tako nemarno rukuje, i izvadila ka-
meru. Na kromiranoj oplati traila pisalo je "Nikon", a lije-
vo iznad imena slovo E.
Kleao je sjeveroistono od mosta, stativ mu je bio tek
malo izvuen. Ispruio je lijevu ruku prema njoj ne odmak-
nuvi oko s traila. Dodala mu je kameru promatrajui ka-
ko je savio dlan oko objektiva, kao da osjea njegov dodir.
Stisnuo je pritiskiva na kraju uzice koju je sino vidjela da
mu visi iz depa prsluka. Zatvara kljocnu. Napne ga i po-
novno okine.
Posegnuo je zatim ispod glave stativa, odvrnuo kameru
koja je bila na njoj i nadomjestio je onom koju mu je dodala
Francesca. Dok je zavrtao novu kameru, okrenuo je glavu
prema njoj i zasmijuljio se.
- Hvala, prvorazredna ste pomonica.
Lagano se zarumenjela. Boe, to je to u njemu! Nalik je
na bie s neke druge zvijezde, naneseno na repu kometa i
sputeno na kraju njezina prilaza. "Zato ne mogu rei jed-
nostavno 'Molim' ili 'Nema na emu'?" pomisli. Osjeam se
pomalo glupo u njegovoj blizini, premda ni zbog ega to on
ini ili govori. Radi se o meni, ne o njemu. Jednostavno ni-
sam naviknuta na ljude iji um radi tako brzo kao njegov.
Uao je u rjeicu i uspeo se na drugu obalu. Ona je prela
preko mosta s plavom torbom i stala iza njega, sretna, ne-
kako neobino sretna. Osjeala je neku energiju, neku snagu
u nainu na koji je radio. Nije jednostavno ekao na priro-
du, preuzeo ju je na neki blag nain, oblikovao ju prema
svojoj viziji, prilagodio je onome to vidi u svom duhu.
Nametnuo je svoju volju prizoru, suprotstavivi se pro-
mjenama svjetla razliitim objektivima, razliitim filmovi-
ma, tu i tamo i ponekim filtrom. Nije jednostavno uzvraao
na napade, nego je upravljao sluei se vjetinom i intelek-
tom. I farmeri upravljaju zemljom sluei se kemikalijama i
traktorima. Ali nain na koji je Robert Kincaid mijenjao pri-
rodu bio je prilagodljiv, jer kad bi on zavrio posao, sve je
Ostavljao u prvobitnom stanju.
Vidjela je kako su mu se traperice napele preko bedrenih
^'sia kad je kleknuo, vidjela je koulju od izbijedjelog tra-
Pera to mu se prilijepila za leda, i sivu kosu preko ovratni-
60
61
ka. I kako je sjeo na pete da neto namjesti na svojoj opre-
mi, i prvi put bogzna otkad navlaila se medu nogama samo
od toga to ga je gledala. Osjetivi to, podigla je pogled pre-
ma veernjem nebu duboko diui i sluajui ga kako poti-
ho psuje neki zaglavljeni filtar to se nije dao odvrnuti s ob-
jektiva.
Ponovno je preao rjeicu i, ljapkajui u gumenim iz-
mama, uputio se prema kamionetu. Francesca je stupila na
natkriveni most, a kad je na drugom kraju izala, on je u-
ao uperivi kameru u nju. Okinuo je, napeo zatvara, oki-
nuo drugi i trei put dok mu je prilazila cestom. Osjeala je
da se i sama pomalo zbunjeno smijulji.
- Ne brinite! - osmjehnuo se. - Neu to nigdje upotrije-
biti bez vaeg doputenja. Gotov sam ovdje. Mislim da u
sad svratiti u motel i malo se osvjeiti prije nego to izaem.
- Pa, sad, moete, ako ba elite. Ali i ja vam mogu po-
nuditi runik i tu, ili pumpu, ili to vam drago - rekla je
mirno, iskreno.
- Okej, slaem se. Vi poite naprijed. Ja u samo ubaci-
ti pribor u "Harrvja"... to je moj kamionet... i doi ravno do
vas.
Natrake je izvezla Richardov novi "ford" ispod stabala
i s puta koji vodi do mosta odvezla se na glavnu cestu, skre-
nula udesno i produila prema Wintersetu te dalje preacem
na jugozapad prema kui. Praina iza nje bila je pregusta da
bi vidjela slijedi li je tko, premda joj se jedanput, iza jednog
zavoja, priinilo da kilometar iza vidi svjetla klepetavog ka-
mioneta koji on zove "Harry".
Zacijelo je ipak bio on, jer je ula kako njegov automo-
bil dolazi prilazom odmah nakon to je i sama stigla. Jack je
zalajao, ali se odmah i smirio mrmljajui u sebi: "Isti onaj
od sino, to je u redu, mislim." Kincaid zasta na trenutak da
porazgovara s njim.
Francesca je izala kroz vrata stranje verande.
- Tu?
- Sjajno. Pokaite mi samo gdje je.
Povela ga je stubama u kupaonicu, za koju je traila Ri-
charda da je ugradi kad su djeca poodrasla. Bio je to jedan
od samo nekoliko zahtjeva na kojima je ustrajala. Voljela je
duge vrue kupke uveer i nije joj bilo do toga da tinejderi
vrljaju po njezinu privatnom carstvu. Richard je upotreb-
ljavao onu drugu kupaonicu rekavi da se ne osjea udobno
sa svim tim enskim drangulijama u njezinoj kupaonici.
"Nakindureno", bila je njegova rije.
Do kupaonice se moglo doi samo kroz njihovu spavau
sobu. Otvorila je vrata koja vode u nju i iz ormaria ispod
umivaonika izvadila garnituru runika i frotirsku rukavicu.
- Posluite se ime god elite. - Osmjehnula se i lagano
se ugrizla za donju usnu.
- Posudio bih malo ampona, ako smijem. Moj je ostao
u motelu.
- Svakako. Izaberite koji elite. - Stavila je tri razliite
boice na ormari, sve tri malo naete.
- Hvala. - Bacio je svoju svjeu odjeu na krevet, i Fran-
cesca zapazi kaki hlae, bijelu koulju i sandale. Ovdje nije-
dan mukarac ne nosi sandale. Neki iz grada poeli su na te-
renu za golf nositi bermuda hlae, ali ne i farmeri. A sanda-
le... to nitko, i nikada!
Poavi niza stube, ula je kako je ukljuio tu. Sada je
gol, pomisli, i osjeti se udno u donjem dijelu trbuha.
Rano jutros, poto je bio nazvao, odvezla se ezdeset i
pet kilometara do Des Moinesa i ula u otmjenu trgovinu al-
koholnim piima. S obzirom na to da u tim stvarima nije
imala nikakva iskustva, propitala se kod prodavaa za neko
dobro vino. On nije znao nita vie od nje, to znai ba ni-
ta. Onda je stala pregledavati redove boca sve dok nije na-
ila na etiketu na kojoj je pisalo "Valpolicella". Sjeala se to-
ga od prije mnogo, mnogo godina. Suho talijansko crno vi-
no. Kupila je dvije boce i k tome jo bocu konjaka osjeajui
se puteno i svjetski.
Zatim se u jednoj trgovini u sreditu grada ogledala za
novom ljetnom haljinom. Nala ju je, ruiastu s tankim na-
ramenicama. Na leima je imala dubok okrugao izrez i nita
manje izazovan sprijeda, tako da joj je gornji dio dojki bio
'zloen; oko struka bila je skupljena tankim pojasom. K to-
me nove bijele sandale, skupe, s ravnom petom i runo
ukraenim remenjem.
Poslije podne pripremila je paprike napunivi ih umakom
d rajica, smeom riom, sirom i kosanim perinom. Uz to
dolazi jednostavna salata od pinata i kukuruzni kruh, a za
62
63
desert nabujak s kaom od kuhanih jabuka. Sve to, osim
nabujka, spremila je u hladnjak.
Onda je na brzinu skratila haljinu do duine koljena. Des-
moineski Registar bio je poetkom ljeta objavio lanak u
kojem je pisalo da je te godine u modi ba ta duina. Uvijek
je smatrala modu i sve to je s njom u vezi prilino aavim,
i da se ljudi ponaaju kao ovce u slubi europskih kreatora.
Ali ta joj je duina pristajala, i tako je tu napravila porub.
Vino je bilo problem. Ovdanji ga ljudi dre u hladnjaku,
premda Talijani to nikada nisu radili. S druge strane, bilo je
pretopio da ga ostavi na stolu. Onda se sjeti komore za hla-
enje iznad zdenca. Ljeti je tu uvijek oko 15 C, zato stavi
vino u nju.
Gore je tu iskljuen upravo kad je zazvonio telefon. Bio
je to Richard, zove iz IUinoisa.
- Sve u redu?
- Jest.
- Carolvnin junac bit e ocijenjen u srijedu. Sutra elimo
pogledati jo neke stvari. Vraamo se kui u petak, kasno.
- Krasno, lijepo se provedi i vozi oprezno!
- Frannie, jesi li sigurna da je sve u redu? Glas ti je ne-
kako udan.
- Ma ne, dobro sam. Samo mi je vrue. Osjeat u se bo-
lje im se okupam.
- Pa lijepo. Pozdravi Jacka u moje ime.
- Hou, pozdravit u ga. - Pogledala je Jacka koji se iz-
valio na betonskom podu stranje verande.
Robert Kincaid siao je stubama i uao u kuhinju. Bijela
koulja sa dva dugmia na ovratniku, rukavi zasukani do iz-
nad lakta, lagane kaki hlae, smee sandale, srebrna naru-
kvica, dva gornja dugmeta na koulji otkopana, srebrni
lani. Kosa mu je jo bila vlana i glatko zaeljana, s raz-
djeljkom u sredini. Zadivila se sandalama.
- Samo u odnijeti do kamioneta radnu odjeu i donijeti
pribor da ga malo oistim.
- Dobro. Ja u se u meuvremenu okupati.
- elite li pivo dok se kupate?
- Ako imate vika.
Najprije je unio hladnjak, izvadio iz njega jednu bocu i
otvorio je. Ona je dotle pronala dvije visoke ae to e im
posluiti umjesto vreva. Kad je opet poao do kamioneta
po kamere, uzela je svoje pivo i popela se, opazila da je op-
rao kadu i onda napravila sebi duboku, toplu kupelj, opus-
tivi se u njoj, s aom na podu pokraj sebe, dok se brijala i
sapunala. On je bio ovdje tek prije nekoliko minuta; sad ona
lei tu gdje je voda tekla niz njegovo tijelo. Smatrala je to sil-
no erotinim. Sad joj se ve sve u vezi s Robertom Kincai-
dom inilo erotinim.
Neto tako jednostavno kao to je aa hladnog piva dok
se kupa doimala se silno elegantnim. Zato ona i Richard ne
ive ovako? Djelomino, znala je, zbog pasivnosti dugotraj-
ne navike. Tome su skloni svi brakovi, sve veze. Iz navike se
rada predvidljivost, a predvidljivost povlai za sobom vlasti-
tu udobnost; toga je takoer bila svjesna.
A tu je i farma. Poput zahtjevnog bolesnika, potrebna joj
je neprestana skrb, iako je veina poslova, zahvaljujui pos-
tupnim zamjenjivanjem ljudskog rada strojevima, manje te-
gobna nego u prolosti.
Ali ovdje se radi o jo neemu. Predvidljivost je jedno,
strah od promjena neto drugo. Richard se bojao promjena,
bez obzira kakvih, u njihovu braku. Uglavnom, nije htio go-
voriti o njima. Pogotovo nije htio govoriti o seksu. Erotika
je, u stanovitom smislu, bila opasna, nedolina za njegov
nain razmiljanja.
U tome, meutim, nije bio osamljen, zapravo mu se nije
moglo zamjeriti. Kakva je to barijera prema slobodi bila podi-
gnuta ovdje? Ne samo na njihovoj farmi, nego openito u se-
oskoj kulturi? Uostalom, moda i u gradskoj? emu zidovi i
ograde to spreavaju otvoren, prirodan odnos izmeu muka-
raca i ena? emu nedostatak intimnosti, odsutnost erotike?
asopisi za ene piu o tim stvarima. I u enama su se
poela javljati odreena oekivanja, ne samo u pogledu mje-
sta koje im je dodijeljeno u uzvienom poretku stvari, nego
1 u vezi s onim to se zbiva u njihovim stvarnim spavaim so-
bama. Mukarci poput Richarda - uglavnom veina muka-
rca, prema njezinu miljenju - osjeaju se ugroeni tim oe-
kivanjima. ene, na neki nain, trae od mukaraca da bu-
du pjesnici i istodobno siloviti, strastveni ljubavnici.
ene u tome ne vide nikakvo proturjeje. Mukarci vide.
Svlaionice sportskih dvorana, dvorane za biljar i sastanci
64
65
na koje ene nemaju pristup, znak su odreenih mukih ka-
rakteristika u kojima za poeziju, ili bilo to suptilnije, nema
mjesta. Prema tome, ako je erotika neto suptilno, neki vla-
stiti umjetniki oblik, u to je Francesca bila uvjerena, onda
joj nema mjesta u ustroju njihovih ivota. I tako se nastav-
lja smutljivi, lukavi ples koji ih dri na udaljenosti, dok ene
uzdiu i okreu lica zidu u noima u okrugu Madison.
Neto u dui Roberta Kincaida sve to razumije, bez mno-
go rijei. Bila je uvjerena u to.
Kad je ula u spavau sobu da se obrie runikom, primi-
jeti da je prolo deset sati. Jo je vrue, ali kupelj ju je osvje-
ila. Izvadi iz ormara novu haljinu.
Dugaku crnu kosu povue unatrag i privrsti je srebr-
nom kopom. Srebrne naunice, u obliku velikih kolutova, i
komotnu srebrnu narukvicu takoer je jutros kupila u Des
Moinesu.
Opet parfem "Pjesma vjetra". Malo rumenila za usne na
latinsko lice s visokim jagodinim kostima, ruiasta nijansa
svjetlija ak i od haljine. Preplanulost, koju moe zahvaliti ra-
du na otvorenome u kratkim hlaicama i uskom gornjem di-
jelu, dala je konaan naglasak cijelom izgledu. A nisu loe iz-
gledale ni vitke noge to su se ukazivale ispod poruba haljine.
Okrenula se najprije na jednu stranu, onda na drugu gle-
dajui se u zrcalu na komodi. To je uglavnom sve to mogu
uiniti, pomisli. A onda, zadovoljna, ree poluglasno:
- Ipak, nije loe.
Robert Kincaid ispijao je drugo pivo i spremao kamere
kad je ula u kuhinju. Dignuo je glavu i pogledao.
- Isuse - ree meko. Sve to je osjeao, to je traio i o
emu je razmiljao, ivot pun osjeaja, traenja i razmilja-
nja, sve se to skupilo u tom trenutku. I on se zaljubi u Fran-
cesku Johnson, farmerovu suprugu, iz okruga Madison, u
Iowi, podrijetlom iz Napulja.
- Hou rei... - Glas mu je malo podrhtavao, malo
ohrapavio... - Ako mi ne zamjerite na drskosti, izgledate
fantastino. Tako fantastino da bi ovjek najradije, jecajui
od bola, optrao kuu. Odajete eleganciju velikog svijeta,
Francesca, u najistijem smislu te rijei.
Njegovo je divljenje bilo iskreno, vidjela je to. Uivala je
u njemu, kupala se u njemu, dopustila da je zahvati njegov
vrtlog i zae joj u sve pore tijela, poput mekog balzama iz
ruke negdje nekog boanstva koje ju je prije mnogo godina
napustilo i sada se vratilo.
I, u djeliu tog trenutka, ona se zaljubi u Roberta Kincai-
da, fotografa-pisca iz Bellinghama, Washington, koji vozi
stari kamionet zvan "Harry".
66
67
Opet im
za ples
iici
. olovozu 1965. godine Robot Kin-
ta "veef U Franceske Johnson. Uzvraala m*J
Tog utorka leda s ** d.. u,a tri dobra metra, bili si'
nije skidaj Iako su .^^ { neraskldivo.
t er^ fUgo, cvf ^ u njega5 m]e se p0K
telefon- J J drugo. u dugoj utnjl p^>
nJ
istom j
zani ,edno
,UtO
nula na p^ ^g ^ Zahvaljujui tome
drugog, a ? K torbe s hinju i poi prema telefonu s< '
pogled na ^ kf oz K ^^
ni t J dg gj
zvono, nJ auboko je udahnuo i spv
^gt ^ Zahvaljujui tome
i i lfonu s
p,ela se
V1S1"a,Z
nav'eer?
dana,

kf oz
'e
D? sam.
je da e ostatl ovdje tj^
Stajala ^
u hjevo, ru
ma. Ispru
onaj leero*
makojevo^,
a
je
vode na verandu, s
fdio ^dohvat ruke, okrenut njoj
^ . stavik je na njegovo ran.
^ se ene odnose prema k
l { etin sata zavoljela \C
svega
zauzeta. Idem u Des Moines u
'I'ob-m hrpu toga sto sam^nepre,
ika d ristim odsutnost Richarda i dj*
da i^S na njemu. Osjeala je <
^ ^ ramena, odmah iza kl
nju. Dobra
odgaala.
se
e, ocjenjivat
ce se
to
put,
tovo
pnjevoz stoke-
69
.I
bijski trening poinje tek sljedeeg tjedna. Aha, sljedeeg.
Tako je barem Michael rekao.
Bila je svjesna topline njegova tijela koju je osjeala kroz
koulju. Toplina joj je ulazila u dlan, popela se uz ruku i
odatle se proirila po svom tijelu, kamo god je poeljela, bez
imalo napora... zapravo, bez ikakve kontrole... s njezine
strane. On je bio miran, nije elio proizvesti nikakav zvuk
koji bi mogao postati sumnjiv Marge. Francesca ga je ra-
zumjela.
- O da, bio je to nekakav ovjek koji je pitao za put. -
Kao to je bila pretpostavila, Floyd Clark je otiao ravno
kui i obavijestio enu o zelenom kamionetu koji je juer u
prolazu vidio u dvoritu Johnsonovih.
- Fotograf? Zaista, nisam znala. Nisam obratila osobitu
pozornost. Moda i jest. - Bivalo joj je sve lake lagati.
- Traio je Rosemanov most... Tako? Fotografira stare
mostove, hm? Oh, pa to je prilino bezazleno.
- Hipi? - Francesca je hihotala i gledala kako se Kincai-
dova glava polako mie amo-tamo. - Pa, sad, nisam ba si-
gurna kako hipi izgleda. ovjek je bio pristojan. Ostao je sa-
mo minutu-dvije i otiao. Ne znam ima li hipija u Italiji, Mar-
ge. Nisam bila tamo osam godina. Osim toga, kao to sam
rekla, nisam sigurna da bih prepoznala hipija da ga i vidim.
Marge je raspredala o slobodnoj ljubavi, komunama i
drogama, o emu je negdje neto proitala.
- Marge, bila sam ve s jednom nogom u kadi kad si na-
zvala, zato bolje da pourim prije nego to mi se voda ohla-
di... Dobro, uskoro u te nazvati. Baj-baj.
Nerado je odmaknula ruku s njegova ramena, ali nije
imala valjanu ispriku da je ne odmakne. Zato ode do sudo-
pera i otvori radio. Opet countrj muzika. Okretala je dug-
me sve dok nije zaula svirku nekog velikog zabavnog orke-
stra, i to ostavi.
- Mandarinka - ree on.
- to?
- Pjesma. Zove se "Mandarinka". Rije je o nekoj Ar-
gentinki. - Opet obilazi kao oko vrue kae. Glavno da ne-
to, bilo to, kae. Borio se za vrijeme i protiv vlastitih osje-
aja, a negdje straga u glavi uo je slabaan kljocaj vrata
to su se zatvorila za dvoje ljudi u jednoj kuhinji u Iowi.
Lagano mu se osmjehnula.
- Jeste li gladni? Imam pripremljenu veeru i mogu je do-
vriti kada god poelite.
- Dan je bio dugaak, dobar. Ne bih imao nita protiv
jo jednog piva prije jela. Hoete li i vi popiti jedno sa
mnom? - Oteui, traei uporite, gubei ga iz sekunde u
sekundu.
Htjela je. Otvorio je dvije boce i stavio jednu na njezinu
stranu stola.
Francesca je bila zadovoljna svojim izgledom i time kako
se osjea. enstveno. Tako se osjeala. Vedro, toplo i en-
stveno. Sjela je na stolac i prekriila noge, tako da joj se rub
haljine povukao dobrano iznad desnog koljena. Kincaid je
bio naslonjen na hladnjak, ruku prekrienih preko prsa, s
Budweiserom u desnoj ruci. Bilo joj je drago to mu nisu
promaknule njezine noge. Doista nisu.
Nita na njoj nije mu promaknulo. Mogao je pobjei od
toga, prije, jo moe pobjei. Razum mu je vritao: "Pusti
to, Kincaide, vrati se na cestu. Snimaj mostove, idi u Indiju.
Svrati usput u Bangkok i potrai ki trgovca svilom kojoj su
poznate sve tajne ekstaze drevnih umijea. Plivaj zorom s
njom gol u jezercima dungle i sluaj je kako vriti kad je
prevrne u sumrak. Pusti ovo ovdje" - glas je sada siktao -
"nisi mu dorastao."
Ali uto je zapoeo polagani ulini tango. Negdje, uo ju
je, svira stara harmonika. Daleko unatrag, ili daleko unapri-
jed, nije bio siguran. Ipak mu se nezaustavljivo primicala, a
njen mu je zvuk zamaglio mjerila i desetkovao alternative. I
to neumoljivo, sve dok vie nije bilo drugog puta osim pre-
ma Franceski Johnson.
- Mogli bismo zaplesati, ako elite. Glazba je prilino
dobra za ples - rekao je na onaj svoj ozbiljni, suzdrljivi na-
in. Onda se brzo ogradi: - Nisam bogzna kakav plesa, ali
ako imate volju, moda u biti dobar za kuhinju.
Jack je zagrebao po vratima verande u elji da ude. Neka
radije ostane vani!
Francesca se samo blago zarumenjela.
- Dobro. Ali ni ja ne pleem esto... barem ne vie. Ple-
sala sam kao mlada djevojka u Italiji, ali sada uglavnom sa-
mo na Silvestrovo, pa i to ne previe.
70
71
Osmjehnuo se i stavio svoje pivo na radnu plohu. Ustala
je, i pooe jedno prema drugome. "Ovo je vaa plesna ve-
er utorkom na WGN, Chicago", rekao je ugodan bariton.
"Nastavljamo nakon nekoliko propagandnih poruka."
Oboje se nasmijalo. Telefoni i reklame. Neto neprestano
ubacuje stvarnost medu njih. Znali su to a da nisu morali iz-
reci.
Ali on je ve bio posegnuo ljevicom za njezinom desnom
rukom koju ni sad nije ispustio. Lagano se oslonio na radnu
plohu, prekriio noge u glenjevima, desnu preko lijeve.
Ona je stajala pored njega, oslonjena na sudoper, i gledala
kroz prozor pokraj stola osjeajui njegove tanke prste oko
svoje ruke. Nije bilo ni daka vjetra, kukuruz je rastao.
- Oh, samo trenutak! - Nerado je izvukla ruku iz nje-
gove, otvorila donja vrata kuhinjskog ormara i izvadila iz
njega dvije bijele svijee, koje je jutros kupila u Des Moinesu
zajedno s malim mjedenim stalkom za svaku od njih. Stavi
ih na stol.
Priao je i zapalio jednu pa drugu svijeu, a ona je dotle
ugasila stropnu svjetiljku. Sad je bio mrak, osim dva plami-
ka uperena ravno uvis, koji u toj nonoj bezvjetrici nisu go-
tovo ni treperili. Jednostavna kuhinja nikada nije izgledala
tako dobro.
Opet zasvira glazba. Sreom za oboje, bila je to lagana
verzija "Jesenskog lia".
Bila je pomalo zbunjena. On takoer. Ali uzeo je njezinu
ruku, a drugu joj ovio oko struka, prila mu je, i zbunjenosti
nesta. Dublje joj je ovio ruku oko struka i privukao je blie.
Osjeala je miris: ist, opran i topao. Dobar, elementaran
miris civiliziranog mukarca koji se djelomice doima kao
prastanovnik.
- Dobar parfem - rekao je privukavi svoju i njezinu ru-
ku sebi na prsa, blizu ramena.
- Hvala.
Plesali su polako, gotovo na mjestu. Osjeala je dodir
njegovih nogu o svoje, a tu i tamo doticali su se i trbusima.
Pjesma je zavrila, ali zadrao ju je u naruju pjevuei
melodiju koja je bila svirala, i tako su ostali dok nije zapo-
ela nova pjesma. Automatski ju je poveo, i ples se nastavio
dok su se skakavci alili na dolazak rujna.
72
Kroz tanku pamunu koulju osjeala je miie njegova
ramena. Bio je stvaran, stvarniji od iega to je ikada upoz-
nala. Lagano se sagnuo i prislonio svoj obraz uz njezin.
Jedanput je, tijekom vremena to su ga proveli zajedno,
opisao sebe kao jednoga od posljednjih kauboja. Bili su sje-
dili na travi pokraj bunara iza kue. Nije razumjela i upita-
la ga je to je time htio rei.
- Postoji stanovit soj mukaraca koji je preivio - rekao
joj je. - Ili gotovo preivio. Svijet se organizira, previe do-
bro organizira za mene i za jo neke. Sve je na svom mjestu,
sve ima svoje mjesto. Pa dobro, i ja drim svoj fotografski
pribor u prilinom redu i na mjestu, ali sad govorim o ne-
em to je vie od toga. O pravilima, propisima, zakonima i
drutvenim konvencijama. O hijerarhijama vlasti, opsezima
kontrole, dugoronim planovima i budetima. O moi kor-
poracija, o novcu umjesto Boga. O svijetu zguvanih odijela
i etiketama s imenom na njima.
Nisu svi ljudi isti. Neki e se izvrsno snai u svijetu koji
dolazi. Neki pak, moda samo nas nekolicina, nee. Moete
to vidjeti po kompjutorima i robotima, i po tome to oni na-
javljuju. U starijim svjetovima bilo je stvari koje smo mogli
raditi, za koje smo bili osposobljeni, i koje nitko drugi, po-
gotovo nikakav stroj, nije mogao raditi. Prebrzo kroimo,
snani smo i brzi, agresivni i ilavi. Stekli smo hrabrost. Mo-
emo daleko bacati koplje i boriti se prsa o prsa.
Na kraju e kompjutori i roboti zavladati svijetom. Ljudi
e, dodue, upravljati tim strojevima, ali za to nije potrebna
ni hrabrost ni snaga ni bilo koja slina karakterna osobina.
U stvari, ljudi nadivljavaju vlastitu upotrebljivost. Potrebne
su samo banke sperme da se odri vrsta, to je sad na redu.
Veina mukaraca ugavi su ljubavnici, kau ene, zato i nije
velik gubitak nadomjestimo li seks znanou.
Odriemo se slobode lutanja, uvodimo red u sve, dajemo
maha emocijama. Proizvodnost, uinkovitost i kako li se sve
ne zovu ti intelektualistiki tosovi. A s gubitkom slobode
lutanja nestaju kauboji, zajedno s pumom i sjevernoameri-
kim vukom. Putnicima nije ostalo previe mjesta.
Ja sam jedan od posljednjih kauboja. Moj mi posao do-
Puta stanovitu slobodu lutanja. U svakom sluaju, onoliko
koliko je to danas jo mogue. Nisam alostan zbog toga.
73
Moda pomalo sjetan, rekao bih. ali tako mora biti, to je je-
dini nain da ne upropastimo sami sebe. Tvrdim da su mu-
ki hormoni u krajnjoj liniji uzrok nevolja ovog planeta. Jed-
no je podjarmiti neko pleme ili nekog drugog ratnika. Ali
posve neto drugo posjedovati rakete. Posve je neto drugo
i imati mo da se uniti priroda kako to mi inimo. Rachel
Carson ima pravo. John Muir i Aldo Leopold takoer.
Prokletstvo modernih vremena jest prevaga mukih hor-
mona na mjestima gdje mogu prouzroiti trajnu tetu. Ako
i ostavimo po strani ratove izmeu naroda ili nasrtaje na
prirodu, jo ostaje ta agresivnost koja nas udaljava jedne od
drugih i od problema na kojima bismo morali poraditi. Mo-
ramo nekako oplemeniti te muke hormone, ili ih barem
staviti pod kontrolu.
Vjerojatno je ve vrijeme da odbacimo djeje igrake i
odrastemo. Dovraga, shvaam ja to, i doputam. Nastojim
samo napraviti nekoliko dobrih fotografija i nestati iz ivota
prije nego to totalno zastarim, ili ne poinim neku ozbiljnu
tetu.
Godinama je poslije mislila na to to je on tom prilikom
rekao. inilo joj se nekako ispravnim, u prvom trenutku.
Ali njegovo je ponaanje proturjeilo onome to je rekao. I
sam je posjedovao stanovitu nepromiljenu agresivnost, sa-
mo se inilo da ju je sposoban kontrolirati, ukljuiti je i, kad
poeli, iskljuiti. Ba ju je to i zbunjivalo i privlailo - nevje-
rojatna estina, ali kontrolirana, odmjerena, poput strijele
otra estina pomijeana s toplinom, bez trunke podlosti.
Tog utorka uveer, postupno i bez plana, sve su se vie
pribliavali jedno drugome pleui u kuhinji. Francesca, vr-
sto privijena uz njegove grudi, pitala se osjea li on njezine
dojke kroz haljinu i vlastitu koulju - i bila je uvjerena da
osjea.
Tako joj je ugodno bilo uza nj. Poelje da to potraje dovi-
jeka. Da bude jo starih melodija, jo plesa, jo njegova tije-
la uz njezino. Opet je postala ena. Opet je imala mjesta za
ples. Na neki polagan, postojan nain kretala se prema do-
mu, mjestu na kojem nikad nije bila.
Bilo je vrue. Vlanost se poveala, a daleko na jugozapa-
du orila se grmljavina. Noni su se leptiri zalijetali u zatitnu
mreu i, privueni plamenom, gledali unutra na svijee.
74
Stopio se s njom. I ona s njim. Odmaknula je svoj obraz
od njegova, pogledala ga svojim tamnim oima, i on je po-
ljubi; uzvratila mu je poljubac, dug, kao rijeka dug njean
poljubac.
Prestali su se pretvarati da pleu, ovila je ruke oko njego-
va vrata. Njegova je lijeva ruka bila na njezinu struku iza le-
da, drugom ju je milovao po vratu, obrazu i kosi. Thomas
Wolfe je govorio o "duhu stare udnje". Taj se duh probu-
dio u Franceski Johnson. I ne samo u njoj.
Sjedei na svoj ezdeset sedmi roendan pored prozora,
Francesca je promatrala kiu i prisjeala se. Odnijela je svoj
konjak u kuhinju i na trenutak zastala zagledavi se tono u
ono mjesto na kojemu su oboje bili stajali. Osjeaji su je po-
sve svladali, kao i uvijek na taj dan. Bili su toliko jaki da se
svega i u svim pojedinostima usuivala prisjeati samo je-
danput na godinu, inae joj mozak vjerojatno ne bi izdrao
te emocionalne udarce.
To njezino ograivanje od prisjeanja bila je borba za
opstanak, premda su se posljednjih nekoliko godina te poje-
dinosti sve ee vraale. Prestala je s pokuajima da ih spri-
jei da udu u nju. Slike su bile jasne, ive, prisutne, iako jako
udaljene. Dvadeset dvije godine udaljene. Ipak su polako
opet postajale njezina stvarnost, jedina u kojoj je eljela iv-
jeti.
Bila je svjesna da joj je ezdeset sedam godina, i prihva-
tila je to, ali nije mogla zamisliti Roberta Kincaida kao goto-
vo sedamdesetpetogodinjaka. Nije mogla misliti na to, nije
to mogla zamisliti, ak ni zamisliti da je zamislila. Bio je ov-
dje s njom, ba ovdje u ovoj kuhinji, u bijeloj koulji, s du-
gakom sivom kosom, u kaki ljetnim hlaama, smeim san-
dalama, sa srebrnom narukvicom i sa srebrnim laniem
oko vrata. Bio je ovdje i ovio je ruke oko nje.
Napokon se odmaknula od njega, od mjesta gdje su sta-
jali u kuhinji, uhvatila ga za ruku i povela do stuba, uza stu-
be, pokraj Carolvnine sobe, pokraj Michaelove sobe, i u
svoju sobu, upalivi malu svjetiljku za itanje pokraj kreve-
ta.
Sada, nakon tolikih godina, Francesca je ponijela svoj
*njak i polako se uspela stubama, desnu ruku vukui iza
Sebe da bi ponijela sa sobom sjeanje na njega kako se uspi-
75
li I
nju stubama, prolaze hodnikom i ulaze u spavau sobu.
5.46H.
Slike te veeri bile su tako jasno utisnute u nju kao da je
rije o njegovim otrim fotografijama. Sjeala se prizora na-
lik na san kad je padala odjea i oboje se nali goli u postelji.
Sjeala se kako se nadvio nad nju i polako pomicao prsa du
njezina trbuha i preko dojki. Kako je to ponavljao, kao i-
votinja pri obrednom parenju iz kakve stare zooloke knji-
ge. Dok se tako pomicao po njoj, naizmjence joj je ljubio us-
ne, ui ili prelazio jezikom po vratu oblizujui je kao to to
vjerojatno radi prekrasan leopard u visokoj travi afrike ste-
pe.
Bio je ivotinja. Gracilan, vrst mujak koji nije radio ni-
ta otvoreno da je podini, a opet ju je posve podinio, na
nain na koji je upravo u tom trenutku eljela.
Ali to je daleko nadmaivalo puku tjelesnost, usprkos to-
me to je injenica da je dugo mogao voditi ljubav a da se
ne umori pripadala tome. Voditi ljubav s njim bilo je - sad
joj se to inilo gotovo banalnim, s obzirom na pozornost ko-
ja je tim stvarima pridavana u posljednja dva desetljea -
duhovno iskustvo. Duhovno, ali ne banalno.
Usred toga, jo dok su vodili ljubav, proaptala mu je, sa-
bravi sve to u jednoj jedinoj reenici: - Roberte, tako si
snaan da se bojim. - Doista je posjedovao veliku tjelesnu
snagu, ali upotrebljavao ju je vrlo oprezno. Meutim, to nije
bilo sve.
Seks je bio samo jedna strana toga. Otkad ga je upozna-
la, unaprijed se veselila - u svakom sluaju nadala - da e
se dogoditi neto ugodno, neki prekid u koloteini nesnosne
jednolinosti. Nije, meutim, raunala s njegovom neobi-
nom snagom.
Bilo je to gotovo kao da ju je posve prisvojio, u svakom
pogledu. To je bilo ono to ju je zastraivalo. U poetku nije
nimalo sumnjala da e jedan njezin dio ostati odvojen od bi-
lo ega to ona i Robert Kincaid ikada uine, onaj dio koji
pripada njezinoj obitelji i ivotu u okrugu Madison.
Ali on je jednostavno sve to prisvojio. Trebala je to znati
ve onda kad je siao sa svog kamioneta upitati za put. Vec
joj se tada bilo uinilo da u njemu ima neto od amana, i
taj se njezin prvi dojam pokazao tonim.
76
Vodili bi ljubav sat vremena, moda i dulje, a onda bi se
on polako odmaknuo, pogledao je i pripalio cigaretu sebi i
njoj. Ili bi ponekad jednostavno legao uz nju i jednom joj ru-
kom neprestano prelazio po tijelu. Onda bi opet bio u njoj
apui joj njene rijei u uho, ljubei je izmeu reenica, iz-
meu rijei, s rukom oko njezina struka, uvlaei je u sebe i
sebe u nju.
A ona bi postupno prestala misliti, sve tee diui i dopu-
tajui mu da je odvede tamo gdje on ivi, a ivio je na ud-
nim, sablasnim mjestima, duboko u korijenima Darwinove
logike.
Lica uronjena u njegov vrat, s tijelom uz njegovo tijelo,
udisala je miris rijeka i dima logorskih vatri, ula zadimljene
vlakove to sopui polaze sa zimskih postaja u davnanjim
noima, vidjela je putnike u crnoj odjei kako se ustrajno
kreu du zaleenih rijeka i preko ljetnih livada utirui sebi
put prema kraju svih stvari. Leopard se opet i opet sputao
na nju poput postojanoga prerijskog vjetra, a ona je, valja-
jui se pod njim, jahala na tom vjetru kao hramska djevica
prema slatkim, poniznim vatrama to obiljeavaju blagi za-
voj zaborava.
I mrmljala je, tiho, zadahtano:
- Oh, Roberte... Roberte... gubim se.
Ona, koja ve godinama nije doivjela orgazam, doiv-
ljavala ih je sada s tim poluovjekom, polu-neim drugim u
dugim nizovima. udila se njegovoj izdrljivosti, a on joj je
rekao da moe doprijeti do tih mjesta duhom kao i tijelom i
da orgazmi duha imaju vlastit, poseban karakter.
Nije imala pojma to je time htio rei. Znala je samo to
da je povukao neko ue i tako ga vrsto ovio oko njih oboje
da bi se uguila da nije bilo toga nadmonog osjeaja slobo-
de u njoj samoj.
No je odmicala, a veliki spiralni ples nastavljao se. Ro-
bert Kincaid je odbacio svaki smisao za bilo to pravocrtno
1 prebacio se do dijela samoga sebe u kojem su neto znaili
samo oblik, zvuk i sjena. Iao je stazama starih naina, pro-
nalazei put pri svjetlosti svijea iji se vosak topi i kaplje po
ljetnoj travi i crvenim listovima jeseni.
I uo je rijei koje joj je aputao kao da ih ne izgovara
nJegov glas, nego tui. Ulomke jedne Rilkeove pjesme, "oko
77
starog tornja... kruim ve tisuu ljeta". Stihove neke ode
Suncu plemena Navajo. aputao joj je o vizijama koje je iza-
zvala u njemu - o uskovitlanom pijesku, grimiznim vjetro-
vima i smeim pelikanima to na leima dupina jau du af-
rike obale.
Glasovi, tihi, nerazumljivi glasovi izlazili su iz njezinih
usta dok se izvijala prema njemu. Ali taj je jezik on savreno
razumio, i u toj je eni pod njim, s trbuhom na njezinu trbu-
hu i duboko u njoj, dugo traganje Roberta Kincaida prive-
deno kraju.
Napokon je spoznao znaenje svih onih sitnih otisaka
stopala na bezbrojnim pustim plaama po kojima je ikada
hodao, svih onih tajnovitih tereta to su ih nosili brodovi
koji nikad nisu porinuti u more, svih onih zastrtih lica koja
su ga promatrala dok je prolazio vijugavim ulicama grado-
va u sumrak. I, kao u kakvog velikog lovca iz davnine, koji
je propjeaio milje i milje da bi ugledao svjetlo logorskih
vatri svog doma, njegova se samoa razila u nita. Napo-
kon. Napokon. Tako je dugo bio na putu... tako dugo. I le-
ao je na njoj, savreno oblikovan i nepromjenjivo potpun u
svojoj ljubavi prema njoj. Napokon.
Pred jutro polako se pridigao i rekao, gledajui je ravno u oi:
- Ba radi toga sam na ovom planetu, u ovom trenutku,
Francesca. Ne zato da putujem ili fotografiram, nego zato
da tebe ljubim. Sada to znam. Padao sam, negdje u nekom
drugom vremenu, s ruba nekoga krasnog, visokog mjesta
mnogo vie godina nego to sam ih proivio u ovom ivotu.
I sve te godine padao sam prema tebi.
Kad su sili, radio je jo bio ukljuen. Svanula je zora, ali
sunce se krilo iza tankog pokrivaa od oblaka.
- Francesca, neto bih te zamolio. - Nasmijeio joj se
dok je bila zaokupljena loncem za kavu.
- Da? - Pogledala ga je. O, Boe, koliko ga volim, pomi-
sli, pomalo vrtoglava, i poelje ga jo vie, zauvijek.
- Obuci one traperice i majicu to si ih sino imala na se-
bi, i obuj one sandale. Nita drugo. elim te snimiti takvu
kakva izgleda jutros. Fotografiju samo za nas dvoje.
Uspela se stubama, oslabljenih nogu to su svu no bile
ovite oko njega, obukla se i izala s njim na panjak. I tu je
napravio fotografiju u koju ona gleda iz godine u godinu.
Cesta i pelegrin
Robert Kincaid se sljedeih nekoliko dana odrekao fotogra-
firanja. A Francesca se Johnson, osim najnunijih poslova
koje je svela na najmanju moguu mjeru, odrekla farme. Sve
vrijeme provodili su zajedno, razgovarajui ili vodei ljubav.
Dvaput, na njezinu molbu, svirao je gitaru i pjevao joj gla-
som, vie dobrim nego loim, i pomalo u neprilici, izjavivi
da mu je ona prva publika. Nato se osmjehnula i poljubila
ga, onda se prepustila osjeajima i sluala ga kako pjeva o
kitolovcima i pustinjskim vjetrovima.
Odvezla se s njim u "Harrvju" na aerodrom u Des Moi-
nesu, odakle je poslao filmove u New York. Uvijek, kada je
god bilo mogue, otposlao bi nekoliko filmova unaprijed
kako bi urednici dobili predodbu o onome to radi, a tehni-
ari se uvjerili da zatvarai njegovih kamera ispravno fun-
kcioniraju.
Poslije ju je odveo u jedan otmjen restoran na ruak, dr-
ao je preko stola za ruke i gledao je na svoj intenzivni na-
in. I konobar, koji ih je promatrao, osmjehnuo se i poelio
da i on jednom osjeti to isto.
udila se predosjeaju Roberta Kincaida da se blii kraj
njegovu soju i mirnoi s kojom to prima. Vidio je kako se
kaubojima i njima slinima, medu njima i njemu samome,
primie smrt. I postupno je shvatila to je mislio kad je re-
kao da je na kraju jedne evolucijske grane i da je to slijepa
ulica. Jedanput je, govorei o onom to je nazvao "posljed-
njim stvarima", proaptao: - "'Nikad vie', povikao je go-
spodar Velike pustinje. 'Nikad, nikad i nikad vie'." - Nije
vidio nita onkraj sebe du grane. Njegov je soj izumro.
U etvrtak su, poto su poslije podne vodili ljubav, razgo-
varali. Oboje su znali da kad-tad mora doi do tog razgo-
vora.
Oboje su ga dotad izbjegavali.
78
79
- to emo uiniti? - upitao je.
utjela je, razdirana. Onda:
- Ne znam - odvrati tiho.
- uj, ostat u ovdje ako eli, ili u gradu, ili bilo gdje
drugdje. Kad ti se vrati obitelj, porazgovarat u s tvojim mu-
em i objasniti mu kako stvari stoje. Nee biti lako, ali oba-
vit u to.
Odmahnula je glavom.
- Richard to nikada ne bi shvatio; on ne misli u tim kate-
gorijama. On ne razumije magiju, strast i sve ostalo o emu
mi razgovaramo i to mi doivljavamo, niti e ikada razum-
jeti. To ne znai da je zato manje vrijedna osoba. To je jed-
nostavno predaleko otilo od onoga to je on ikada osjetio,
ili o emu je mislio. On nikako ne bi mogao izai na kraj s
time.
- Da sve ovo jednostavno odbacimo, znai? - Bio je oz-
biljan, nije se smijeio.
- Ne znam ni to. Ti me, Roberte, na neki udan nain
posjeduje. Nisam htjela da me itko posjeduje, nije mi to bi-
lo potrebno, a znam da ni tebi to nije bila namjera, ali tako
se jednostavno dogodilo. Vie ne sjedim do tebe, ovdje ili na
travi. Ima me u sebi kao dragovoljnu zatoenicu.
Odgovorio je:
- Nisam siguran da si u meni, ili da sam ja u tebi, niti da
te posjedujem. U svakom sluaju, ne elim te posjedovati.
Mislim da smo oboje u jednom drugom biu koje smo sami
stvorili, a zove se "mi".
Odnosno, nismo uistinu u tom biu. Mi jesmo to bie.
Oboje smo izgubili sebe i stvorili neto drugo, neto to pos-
toji samo kao isprepletenost nas oboje. Isuse, zaljubljeni
smo! Tako duboko, tako temeljito kao to se uope moe bi-
ti zaljubljen.
Poi na put sa mnom, Francesca. To nije problem. Ljubit
emo se na pustinjskom pijesku i piti konjak na terasama
Mombase promatrajui arapske obalne jedrenjake kako ra-
zapinju jedra na prvom jutarnjem povjetarcu. Pokazat u ti
zemlju lavova i jedan stari francuski grad u Bengalskom za-
ljevu, u kojem je prekrasan restoran na vrhu zgrade, i vlako-
ve to se penju preko gorskih prijevoja, i male baskijske gos-
tionice visoko u Pirinejima. U rezervatu za tigrove u juno)
80
1
Indiji ima posebno mjesto na jednom otoku usred golema
jezera. Ako ne voli takav lutalaki ivot, otvorit u negdje
trgovinu i fotografirati na licu mjesta, snimati lokalne za-
nimljivosti i raditi portrete, ili bilo to da pribavim sredstva
za ivot.
- Roberte, kad smo noas vodili ljubav, rekao si neto e-
ga se jo sjeam. aputala sam ti o tvojoj snazi - i, Boe, za-
ista je ima. Rekao si: "Ja sam cesta i pelegrin i sva jedra to
su ikada zaplovila morem." Imao si pravo. To ti osjea, os-
jea cestu u sebi. Ne, vie od toga, na neki nain, koji mis-
lim da ne mogu objasniti, ti jesi cesta. U rascjepu, gdje se ilu-
zija susree sa stvarnou, tamo si ti, tamo vani na cesti, a
cesta si ti.
Ti si one stare torbe za kamere i kamionet zvan "Harry"
i mlanjaci za Aziju. I to elim da bude i ostane. Ako je
tvoja evolucijska grana u slijepoj ulici, kao to kae, onda
elim da udari u nju punom brzinom. Nisam uvjerena da to
moe dok sam ja uz tebe. Zar ne shvaa, toliko te volim
da ne mogu zamisliti da te makar i na trenutak obuzdam u
bilo emu. Obuzdati te, znailo bi ubiti divlju ivotinju, div-
nu ivotinju kakva jesi, a time bi umrla i tvoja snaga.
Zaustio je da neto kae, ali Francesca ga prekinu:
- Roberte, jo nisam zavrila. Da me uzme u naruje,
odnese u svoj kamionet i prisili da poem s tobom, ne bih
se alila. Isto bi to mogao postii i da samo porazgovara sa
mnom. Ali mislim da to nee uiniti. Preosjeajan si za tako
neto, a i previe svjestan mojih osjeaja. A ja osjeam da
imam odgovornost ovdje.
Da, dosadno je na svoj nain. Moj ivot ovdje, mislim.
Nema u njemu romantike, erotike, plesa u kuhinji pri svjetlu
svijea, ni predivnog osjeaja prisutnosti mukarca koji zna
voljeti enu. I, to je najvanije, nema tebe. Ali postoji taj
nioj prokleti osjeaj odgovornosti. Prema Richardu, prema
djeci. Sam moj odlazak, moja tjelesna odsutnost, bio bi te-
ak udarac za Richarda. Samo to moglo bi ga unititi.
K tome jo, a to je ak i gore, bio bi prisiljen do kraja i-
vota sluati govorkanja ovdanjih ljudi. "To je Richard
Johnson. Njegova mala uspaljena talijanska enica pobjegla
le prije nekoliko godina s nekim dugokosim fotografom."
Rihd bi to morao trpjeti, a djeca bi bila izloena podsmi-
81
jehu cijelog Winterseta dokle god ive ovdje. I ona bi trpjela.
I zamrzila me zbog toga.
Ma koliko te eljela, i koliko god eljela biti s tobom i bi-
ti dio tebe, ne mogu se otrgnuti od realnosti svojih odgovor-
nosti. Ako me prisili, fiziki ili duevno, da poem s tobom,
neu se moi, kao to sam ve rekla, oduprijeti. Nemam te
snage, s obzirom na svoje osjeaje prema tebi. Usprkos tome
to sam rekla kako te ne bih htjela obuzdavati, otila bih
zbog vlastite sebine potrebe za tobom.
Ipak te molim, nemoj me natjerati na to! Nemoj me na-
tjerati da ostavim sve ovo, da se odreknem svojih odgovor-
nosti. Ne mogu to uiniti a da ne ivim s milju na to. Ako
sada odem, te e me misli pretvoriti u drukiju osobu od e-
ne u koju si se zaljubio.
Robert Kincaid je utio. Znao je to ona misli kad govo-
ri o cesti i odgovornosti i o tome kako bi je grinja savjesti
mogla promijeniti. Znao je da ima pravo, u stanovitom smi-
slu. Gledajui kroz prozor, borio se u sebi, trsio se da shvati
njezine osjeaje. Ona zaplae.
Zatim su dugo ostali zagrljeni. aptao joj je:
- Samo jedno moram rei, samo to jedno i nikada to vie
neu ponoviti, nikomu, i molim te da upamti: u jednom svi-
jetu punom dvosmislenosti ovakva se izvjesnost dogaa sa-
mo jedanput i nikad vie, ma koliko ivota ovjek proivio.
Te su noi, u etvrtak, opet vodili ljubav i onda leali jed-
no uz drugo, dodirujui se i apui sve dok nije svanulo. On-
da je Francesca malo odspavala, a kad se probudila, sunce je
ve bilo visoko i bilo je ve vrue. Zau kako su "Harrvjeva"
vrata kripnula pa brzo nabaci na sebe neto odjee.
On je ve bio skuhao kavu i sjedio za kuhinjskim stolom
puei kad je ula. Osmjehnuo joj se. Prila mu je i zarila lice
u njegov vrat, s rukama u njegovoj kosi, dok ju je on obuj-
mio oko struka. Onda ju je okrenuo i posjeo sebi u krilo,
milujui je.
Napokon je ustao. Imao je na sebi stare traperice s na-
ranastim naramenicama preko iste kaki koulje, visoke ci-
pele na vezice bile su mu vrsto zavezane, a vicarski vojni-
ki no za pojasom. Fotografski prsluk bio je prebaen preko
naslona stolca, a iani okida virio mu je iz depa. Kauboj
je bio spreman.
82
HL
- Najbolje da sad odem.
Kimnula je i zaplakala. Vidjela je suze u njegovim oima,
iako se nije prestao osmjehivati onim svojim jedva primjet-
nim osmijehom.
- Hoe li biti u redu da ti ponekad piem? Rado bih ti
poslao bar koju fotografiju
- Hoe - odvratila je Francesca briui oi runikom to
je visio na vratima kuhinjskog ormara. - Ve u nai izgo-
vor to dobivam potu od nekog hipijevskog fotografa, ba-
rem dok to ne prevri mjeru.
- Ima moju adresu u Bellinghamu i telefonski broj, hm?
- Kimnula je- - Nisam [{ tamo> nazovi National Geogra-
phic. Evo, napisat u ti broj. - Napisao ga je na blok pokraj
telefona, istrgnuo listi i pruio joj ga_ _ Uvijek moe taj
broj nai i U samom asopisu. Zatrai urednitvo. Oni
uglavnom zn^ju gdje se nalazim.
Ne oklijevaj ako me eli vidjeti, ili barem razgovarati sa
mnom. Nazovi me bilo gdje u svijetu, na moj raun, tako da
se taj iznos ne pojavi na tvom raunu. Zadrat u se ovdje
jo nekoliko dana. Ne zaboravi to sam ti rekao. Mogu doi
ovamo, zaas srediti stvari i zajedno se moemo odvesti na
sjeverozapad.
Francesca ne ree nita. Znala je da bi mogao zaas sredi-
ti stvari. Iako pet godina mladi, Richard nije ni intelektual-
no ni fiziki bio dorastao Robertu Kincaidu.
On obue svoj prsluk. RazUm ju je napustio, skrenuo,
nestao. "Nemoj otii, Roberte Kincaide" - ula je samu se-
be kako vie odnekle iznUtra.
Uzevi je a ruku i izaavi kroz stranja vrata, krenuo je
prema kamionetu. Otvorio je vrata s vozaeve strane, stavio
nogu na papuu, opet siao i jo je nekoliko minuta drao u
zagrljaju. Nisu govorili; Samo su stajali na mjestUj odailju-
i, primajui, utiskujui u Se^e osjet onog drugog, neizbrisi-
vo. Ponovno potvrujui postojanje toga posebnog bia o
kojem joj je govorio.
Posljednji put odvoji Se od nje i ude u kamionet, gdje os-
ta sjediti kraj otvorenih vrata. Niz obraze slijevahu mu se
suze. Polako je zatvorio vrata, arke kripnue. "Harry" je
po obiaju oklijevao krenuti, ali ula je kako je Kincaid ci-
pelom lupio po gasu, i staro vozilo naposljetku popusti.
83
Ubacio je u stranju brzinu i sjedio s nogom na spojci.
Najprije ozbiljno, onda sa suzdranim osmijehom, pokaza
na prilazni put.
- Cesta, zna. Idui mjesec bit u u jugoistonoj Indiji.
Da ti poaljem dopisnicu odande?
Nije mogla govoriti, ali odmahnula je glavom. Za Ri-
charda bi bilo previe da to pronae u potanskom sandui-
u. Znala je da je Robert razumije. Kimnuo je.
Kamionet zae natrake u dvorite i, zakripavi preko
ljunka, rastjera pilie pod kotaima. Jack lajui potjera jed-
no od njih u spremite za strojeve.
Robert Kincaid joj mahnu kroz otvoren prozor sa suvozae-
ve strane. Vidjela je odbljesak sunca s njegove srebrne narukvice.
Dva najgornja dugmeta na koulji bila su mu raskopana.
Odvezao se na prilazni put i produio njime. Francesca je
neprestano otirala oi da bolje vidi, jer je sunce stvaralo u-
dnovate prizme od njezinih suza. Kao i prve veeri kad su se
upoznali, pohrli prema prilazu gledajui kako stari kamio-
net poskakuje po njemu. Na njegovu zavretku kamionet se
zaustavi, vozaeva se vrata irom otvorie, i on izae i stane
na papuu. Vidio ju je stotinjak metara dalje; doimala se sit-
nom s te udaljenosti.
Stajao je i zurio u nju dok je "Harrv" nestrpljivo brenao
na vruini. Ni jedno od njih nije se pokrenulo - ve su se
oprostili. Samo su se gledali - supruga farmera iz Iowe i je-
dan od posljednjih kauboja. Stajao je tako tridesetak sekun-
di i njegovim fotografskim oima nita nije promaknulo,
snimile su sliku koju nikada nee izgubiti.
Zatvorio je vrata, ubacio u brzinu i ponovno zaplakao
skreui ulijevo, na okrunu cestu prema Wintersetu. Jo se
jednom, neposredno prije nego to mu je neki umarak na
sjeverozapadnom kraju farme zaklonio vidik, okrenuo i vi-
dio je gdje prekrienih nogu sjedi u praini tamo gdje poi-
nje prilaz, s glavom u rukama.
Richard i djeca stigli su rano uveer s priama o sajmu i s
nagradnom vrpcom koju je dobio junac prije nego to je
prodan klaonici. Carolvn se smjesta bacila na telefon. S ob-
84
irom na to da je bio petak, Michael je uzeo kamionet i od-
vezao se u grad radi onoga to sedamnaestogodinjaci rade
petkom uveer - uglavnom etuckaju trgom i zabavljaju s
djevojkama ili im dovikuju dok prolaze u automobilima. Ri-
chard je ukljuio televizor i rekao Franceski kako je dobar
kukuruzni kruh koji je jeo s maslacem i javorovim sirupom.
Ona je sjela na njihaljku na prednjoj verandi. Richard je
izaao u deset sati, kad je zavrio njegov program. Proteg-
nuo se i rekao:
- Bogme je lijepo opet biti kod kue. - Onda, pogledavi
je: - Jesi li dobro, Frannie? Izgleda pomalo umorno, ili po-
spano, ili nekako...
- Dobro sam, doista, Richarde. Glavno je da ste se svi
vratili ivi i zdravi.
- Hm, da, ja u sad u krevet; imao sam naporan tjedan
na sajmu, iscrpljen sam. Ide i ti, Frannie?
- Malo kasnije. Tako je lijepo ovdje da u jo malo po-
sjediti vani. - Bila je umorna, ali bojala se da e Richard
moda poeljeti seks. To veeras jednostavno ne bi mogla
podnijeti.
ula ga je kako etucka po njihovoj spavaoj sobi, tono
iznad mjesta gdje se ona, bosih nogu na podu verande, po-
micala amo-tamo na njihaljci. Sa stranje strane kue dopi-
rala je svirka Carolvnina radija.
Nekoliko sljedeih dana izbjegavala je odlazak u grad,
neprestano svjesna da je Robert Kincaid udaljen samo neko-
liko kilometara. Istini za volju, nije bila sigurna da bi se mo-
gla svladati kad bi ga vidjela. Vjerojatno bi dotrala do nje-
ga i rekla: "Sada! Smjesta! Smjesta moramo otii!" Bila se
izloila opasnosti da je vide s njim kod Cedrova mosta, ali
sada je opasnost da se ponovno vidi s njim bila prevelika.
U utorak je, meutim, ponestalo namirnica. Osim toga,
Richardu je bio potreban jedan dopunski dio za bera kuku-
ruza koji ga je osposobljavao za rad.
Dan se teko spustio na zemlju, kia je uporno padala,
bilo je pomalo maglovito i hladno za mjesec kolovoz.
Richard je nabavio onaj dio i u kavani pio s ostalim mu-
karcima dok je ona kupovala namirnice. Znao je njezin
raspored i ve ju je ekao ispred samoposluivanja kad je za-
vrila. Skoio je iz kamioneta, sa svojom Allis-Chalmers ka-
85
pom na glavi, i pomogao joj da smjesti torbe na sjedala i
oko svojih koljena. A ona je dotle mislila na stative i torbe
s kamerama.
- Moram jo svratiti do trgovine alatom. Zaboravio sam
jedan komad koji e mi zatrebati.
Vozili su se na sjever magistralnom cestom 169, koja je
ujedno jednim dijelom bila i glavna ulica Winterseta. Jedan
blok junije od benzinske crpke "Texaco" opazila je kako se
"Harry" udaljava od crpke i skree ispred njih na cestu.
Brzinom kojom su se vozili nali su se ravno iza starog
kamioneta, pa je, sjedei visoko u "fordu", mogla vidjeti cr-
nu ceradu vrsto zategnutu preko teretne platforme i ispod
nje obrise kovega i kutije s gitarom privrene uz vodorav-
no poloenu rezervnu gumu. Stranji prozor kabine bio je
poprskan kiom, ali ipak se vidio dio njegove glave. Sagnuo
se kao da eli izvaditi neto iz pretinca za rukavice; prije
osam dana pri istom takvom pokretu njegova ju je ruka okr-
znula po bedru. Prije tjedan dana bila je u Des Moinesu i ku-
pila ruiastu haljinu.
- Taj je kamion bogme daleko od kue - pripomenuo je
Richard.
- Drava Washington. ini se da ga vozi ena; netko du-
gokos, u svakom sluaju. Ali kad bolje promislim, kladim se
da je to onaj fotograf kojeg su spominjali u kavani.
Slijedili su Roberta Kincaida nekoliko blokova prema
sjeveru gdje se regionalna cesta 169 kriala s cestom 92 koja
vodi na istok i zapad. Bilo je to veliko raskrije s etiri kraka
i gustim prometom u svim smjerovima, to je zbog kie i ma-
gle, sada neto gue, bilo jo neugodnije.
Gotovo dvadeset sekundi stajali su na mjestu. Bio je sa-
mo desetak metara ispred nje. Jo se moe odluiti. Izai i
potrati do "Harrvjevih" desnih vrata, popeti se preko stati-
va, torbi i hladnjaka.
Otkad se Robert Kincaid prolog petka bio odvezao od
nje, shvatila je, usprkos tome to je mislila da ga beskrajno
voli, da je dobrano podcijenila svoje osjeaje. inilo se ne-
mogue, ali tako je bilo. Poela je shvaati ono to je on ve
bio shvatio.
Ipak osta sjediti na mjestu, paralizirana svojim odgovorno-
stima, i samo je zurila kroz onaj stranji prozor upornije nego
86
to je ikada u ita zurila u svome ivotu. Jo samo trenutak -
i otii e. Richard je neto prtljao po "fordovu" radiju.
Poela je gledati prizor u usporenom kretanju, udna neka
igra ljudskog mozga. Robert Kincaid dobio je zeleno svjetlo
i... polako... polako... pokrenuo "Harrvja" preko raskrija -
zamislila je njegove duge noge kako pritiu papuicu za gas i
spojku, i miie desne podlaktice kako mijenjaju brzinu -
skrenuo je zatim ulijevo na cestu 92 prema Council Bluffsu i
Black Hillsu, pa dalje na sjeverozapad... polako... polako...
stari je kamion uao u zavoj... i beskrajno polako prolazio
njime dok mu napokon prednji dio nije gledao na zapad.
mirkajui kroz suze, kiu i maglu, jedva je razabrala iz-
blijedjelu crvenu boju na vratima: "Fotografija Kincaid -
Bellingham, Washington".
Bio je spustio svoj prozor da se lake snae pri slaboj vid-
ljivosti kad je skrenuo. Zaobiao je ugao i vidjela je kako
mu je kosa zavijorila kad je pojurio niz cestu 92 na zapad,
podiui prozor u vonji.
"Oh, Kriste... oh, Isuse, Kriste Svemogui... ne!" - Rije-
i nije izrekla naglas. "Imala sam krivo, Roberte, imala sam
krivo to sam ostala, ali ne mogu otii... Reci mi jo jednom
zato bih trebala otii."
I ula mu je glas kako joj uzvraa autocestom: "U jed-
nom svijetu punom dvosmislenosti ovakva se izvjesnost do-
gaa samo jedanput i nikad vie, ma koliko ivota ovjek
proivio."
Richard je preao preko raskrija put sjevera. Trenutak
je mimo njegova lica gledala kako "Harrvjeva" crvena
stranja svjetla zamiu u maglu i kiu. Stari "chevroletov"
kamionet izgledao je sitan pokraj goleme nasjedne prikolice
cisterne to se buno kotrljala u Winterset poprskavi vode-
nim mlazom s ceste posljednjeg kauboja.
- Zbogom, Roberte Kincaide - proaptala je i otvoreno
zaplakala.
Richard je pogleda.
- to je, Frannie? Hoe li mi, molim te, rei to je tebi?
- Richarde, samo mi je potrebno nekoliko minuta za se-
be. Zaas e mi biti dobro.
Richard pusti na radiju podnevni izvjetaj sa stone bur-
ze, baci pogled na nju i odmahne glavom.
87
I
Pepeo
No SE spustila nad okrug Madison. Bila je 1987. godina,
njezin ezdeset sedmi roendan. Francesca je dva sata osta-
la leati u postelji. I nakon dvadeset dvije godine jo je mo-
gla sve to vidjeti, osjetiti, omirisati i uti.
Prisjeala se, neprestano se prisjeala. Slika onih crvenih
stranjih svjetala, to autocestom 92 u kii i magli odmiu
na zapad, nametala joj se dulje od dva desetljea. Dodirnu
svoje dojke i osjeti kako se miii njegovih prsa proteu pre-
ko njih. Boe, koliko ga je voljela! Ve ga je onda voljela vie
nego to je smatrala moguim, a ipak ga sada voli jo vie.
Uinila bi sve za njega, sve osim da upropasti svoju obitelj,
a moda i njega samoga.
Sila je stubama i sjela za stari kuhinjski stol sa utim ul-
trapasom. Richard bijae kupio novi: zapeo je za to. Ali i
ona je zapela da se stari stol pohrani u upu, i bila ga je, pri-
je nego to su ga odnijeli, brino zamotala u plastiku.
- Ne znam, uostalom, zato toliko visi na tom starom
stolu - poalio se pomaui da ga skloni. Kad je Richard
umro, Michael ga je na njezinu molbu vratio u kuu nikada
je ne upitavi zato joj je drai od novoga. Samo ju je upit-
no pogledao. Nita nije rekla.
Sad je sjela za taj stol. Onda je ustala i, otiavi do ku-
hinjskog ormara, skinula dvije bijele svijee u malim mjede-
nim svijenjacima. Upalila je svijee i ukljuila radio, polako
prelazei skalom dok nije naila na neku laganu melodiju.
Dugo je stajala uz sudoper i, lagano uzdignute glave, gle-
dala u njegovo lice apui:
- Sjeam te se, Roberte Kincaide. Moda je Gospodar
velike pustinje imao pravo. Moda si bio posljednji. Moda
su kauboji doista dosad ve gotovo izumrli.
Prije nego to je Richard umro, nije ni pokuala nazvati
Kincaida, niti mu pisati, premda je godinama iz dana u dan
89
bila na rubu da to uini. Da je jo jedanput porazgovarala s
njim, bila bi otila k njemu. Da mu je pisala, znala je, doao
bi po nju. Tako je malo falilo. A ni on sve te godine nije ni-
jedanput nazvao niti joj ponovno pisao nakon to joj je po-
slao onaj paketi s fotografijama i rukopisom. Znala je da
on razumije kako se ona osjea, i kakve bi komplikacije mo-
gao izazvati u njezinu ivotu.
U rujnu 1965. bila se pretplatila na National Geogra-
phic. lanak o natkrivenim mostovima pojavio se sljedee
godine; u njemu je bio Rosemanov most snimljen u prvom
toplom svjetlu zore, onoga jutra kad je naao njezinu cedu-
ljicu. Na naslovnoj stranici bila je slika konjske zaprege ka-
ko vue seljaka kola prema Hogbackovu mostu. Sam je na-
pisao popratni tekst uz lanak.
Na zadnjoj stranici bio je popis pisaca i fotografa, a po-
vremeno bi bila dodana i fotografija ponekog od njih. Pone-
kad bi se tu nala i njegova slika. Ista duga srebrna kosa, na-
rukvica, traperice ili kaki hlae, s kamerama to mu vise s
ramena i nabreklim ilama na rukama. U Kalahariju, pred
zidinama Jaipura u Indiji, u kanuu u Gvatemali, u sjevernoj
Kanadi. Cesta i kauboj.
Izrezala ih je i drala u velikoj utoj omotnici, zajedno s
primjerkom asopisa u kojem je otisnut lanak o natkrive-
nim mostovima, s rukopisom, s dvjema fotografijama i nje-
govim pismom. Omotnicu je stavila ispod svoga donjeg rub-
lja u komodi, na mjesto na kojem Richard nita nee trai-
ti. I poput daleke promatrake, koja ga godinama prati u
stopu, promatrala je kako Robert Kincaid postupno stari.
Onaj njegov osobit smijeak jo je bio tu, kao i visoko,
mravo tijelo snanih miia. Ali vidjela je to po borama
oko njegovih oiju, po neznatnoj povijenosti snanih rame-
na i sve upalijim obrazima. Vidjela je. Bila je prouila to tije-
lo temeljitije nego ita drugo u svom ivotu, temeljitije nego
vlastito. A to njegovo starenje potaknulo je u njoj jo jau
enju za njim, ako je to uope bilo mogue. Pretpostavila
je - ne, znala je - da je sam. I ona je sama.
Pri svjetlu svijea, za stolom, prouavala je te izreske. Gle-
dao je u nju iz dalekih krajeva. Dola je do posebne fotografije
u broju iz 1967. godine. uao je kraj neke rijeke u Istonoj
Africi, s licem sasvim uz kameru, spreman da neto snimi.
90
Kad je, prije mnogo godina, prvi put pogledala tu foto-
grafiju, vidjela je da mu na srebrnom laniu oko vrata sad
visi mali medaljon. Michael je tada ve bio u koledu, a kad
su Richard i Carolvn otili na spavanje, izvadila je snano
povealo, pod kojim je Michael kao djeak prouavao svoju
zbirku maraka, i prinijela ga posve do fotografije.
- Boe! - dahnula je. Na medaljonu je pisalo "Frances-
ca". Bila je to jedina mala indiskrecija s njegove strane, i sa
smijekom mu je oprostila. Na svim fotografijama nakon
toga medaljon je uvijek bio na srebrnom laniu.
Nakon 1975. vie ga nije vidjela u asopisu. Kao ni nje-
govo ime iznad lanaka. Pretraila je sve brojeve, ali nita
nije nala. Te godine navrio bi ezdeset i dvije.
Kad je 1979. Richard umro i kad su se djeca poslije po-
greba vratila svojim domovima, pomislila je da nazove Ro-
berta Kincaida. Sad bi mu bilo ezdeset est godina; njoj je
bilo pedeset devet. Usprkos gubitku od etrnaest godina, jo
je bilo vremena. Tjedan je dana uporno razmiljala o tome i
napokon uzela broj sa zaglavlja njegova pisma i nazvala ga.
Srce joj je gotovo zastalo kad je telefon zazvonio. ula je
kako je netko dignuo slualicu, i umalo da nije spustila svo-
ju. Neki enski glas ree: - Osiguranje McGregor. - Fran-
cesca klonu, ali se dovoljno pribra da upita tajnicu je li naz-
vala pravi broj. Da, broj je pravi. Francesca joj zahvali i spu-
sti slualicu.
Onda pokua na Informacijama u Bellinghamu, Washin-
gton. Nije uveden. Pokua u Seattleu. Nita. Onda nazva
Gospodarsku komoru u Bellinghamu i Seattleu i zamoli ih
da provjere u gradskom adresaru. Provjerili su, ali njegova
imena nije bilo. Mogao bi biti bilo gdje, pomislila je.
Sjetila se asopisa: bio joj je rekao da nazove tamo. ena
koja joj se javila bila je ljubazna, ali nova, i morala je pozva-
ti nekoga da joj pomogne odgovoriti na to pitanje. France-
skin je poziv bio triput prebaen prije nego to je uspjela po-
razgovarati s jednim od urednika koji je ve dvadeset godi-
na bio u asopisu. Upitala ga je za Roberta Kincaida.
Urednik ga se, naravno, sjeao.
- Htjeli biste znati gdje je, hm? Bio je vraki dobar foto-
graf, oprostite na izrazu. Zanovijetalo, nije bio neugodan,
dodue, ali tvrdoglav. Zanimala ga je umjetnost radi umjet-
91
nosti, a to ba ne pali kod naih itatelja. Nai itatelji ele
lijepe slike, dobro napravljene slike, ali nita pretjerano e-
stoko.
Uvijek smo govorili da je Kincaid malo udan; nitko ga
od nas nije dobro poznavao izvan posla koji je radio za nas.
Ali bio je pravi profesionalac. Mogli smo ga poslati bilo ka-
mo, i dobro bi obavio posao, iako se najee nije slagao s
odlukama naeg urednitva. A to se tie njegova sadanjeg
mjesta boravka, pregledao sam nau kartoteku dok smo raz-
govarali. Napustio je asopis 1975. Adresa i telefonski broj
koji imam...
Proitao je informaciju koju je Francesca ve imala. Na-
kon toga odustala je od daljnjih pokuaja, uglavnom zato
to se bojala onoga to bi mogla otkriti.
Posve se prepustila, dopustivi sebi da sve vie misli na
Roberta Kincaida. Jo je dobro vozila auto i nekoliko bi se
puta na godinu odvezla u Des Moines i objedovala u resto-
ranu u koji ju je on bio odveo. Za jednoga od tih izleta kupi-
la je biljenicu u konom uvezu i poela u nju urednim ru-
kopisom unositi pojedinosti svoje ljubavne veze s njim i svo-
ja razmiljanja o njemu. Bile su joj potrebne tri takve bilje-
nice prije nego to je bila zadovoljna obavljenom zadaom.
Winterset se popravljao. U njemu je sada djelovao akti-
van umjetniki krug, sastavljen uglavnom od ena, a godi-
nama se ve raspravljalo o restauriranju starih mostova. Za-
nimljiv mladi svijet gradio je kue u brdima. Ljudi su postali
tolerantniji, duga kosa nije vie izazivala zurenje, premda su
sandale na mukim nogama jo bile rijetkost, a pjesnika je
bilo tek nekoliko.
Usprkos tome, ona se, osim nekoliko prijateljica, posve
povukla iz drutva. Ljudi su govorkali o tome, i kako je e-
sto viaju da stoji kod Rosemanova, a ponekad i kod Ce-
drova mosta. Stariji ljudi esto postaju udni, govorili su, i
zadovoljili se tim objanjenjem.
Drugog veljae 1982. godine njezinim se prilazom doko-
trljao potanski dostavni kamion. Nije se mogla sjetiti da je
ita naruila. Zbunjeno je potpisala primitak paketa i pogleda-
la adresu: "Francesca Johnson, RR 2, Winterset, Iowa 50273"-
Kao poiljatelj navedena je neka odvjetnika tvrtka u Seatt-
leu.
92
Paket je bio uredno zapakiran i dodatno osiguran. Odlo-
ila ga je na kuhinjski stol i oprezno otvorila. Unutra su bile
tri kutije, zatiene pahuljicama od stiropora. Na vrhu jedne
od njih bila je ljepljivom vrpcom privrena mala podstav-
ljena omotnica. Na drugoj se nalazila poslovna omotnica s
adresom odvjetnike tvrtke naslovljena na nju.
Skinula je ljepljivu vrpcu s poslovne omotnice i otvorila
je drhtavim rukama.
25. sijenja 1982.
Gda Francesca Johnson
Rr2
Winterset, IA 50273
Potovana gospodo Johnson,
U svojstvu izvritelja ostavtine nedavno
preminulog Roberta L. Kincaida...
Francesca odloi pismo na stol. Vani je vjetar kovitlao sni-
jeg preko zimskih polja. Gledala ga je kako huji preko str-
nita odnosei sa sobom kukuruznu komuinu i nagomilava
je u kutu iane ograde. Ponovno proita te rijei:
U svojstvu izvritelja ostavtine nedavno
preminuloga Roberta L. Kincaida...
- Oh, Roberte... Roberte... ne! - Izustila je to tiho i oborila
glavu.
Tek sat kasnije bila je u stanju nastaviti itati. injenini
jezik zakona, preciznost tih rijei, razbjesnie je.
U svojstvu...
Neki odvjetnik odrauje svoju obvezu prema klijentu.
Ali ona snaga, onaj leopard to je na repu kometa dojahao
u njezin ivot, aman koji se jednoga vrueg kolovoskog dana
ispitivao za Rosemanov most, ovjek koji je stajao na papui
kamioneta zvanog "Harry" i gledao je kako umire u praini
Prilaznog puta neke farme u Iowi - gdje je on u tim rijeima?
93
Takvo bi pismo trebalo imati tisuu stranica. Trebalo bi
govoriti o kraju jedne evolucijske grane i gubitku slobode
lutanja, o kaubojima to, poput zimskih kukuruznih komu-
ina, vode borbu s kutovima iane ograde.
Obavjetavamo vas da postoji samo jedna
pokojnikova oporuka datirana 8. srpnja
1967. Njegove su upute o dostavljenim Vam
prilozima bile jasne i izriite. U sluaju da
Vas ne bi bilo mogue pronai, materijali
trebaju biti spaljeni.
U kutiji s natpisom "Pismo" nalazi se i poruka
za Vas ostavljena 1978. godine. Omotnicu
je pokojnik osobno zapeatio i otad nije
otvarana.
Posmrtni su ostaci gospodina Kincaida
kremirani. Na njegov izriit zahtjev, nigdje nije
postavljena nikakva nadgrobna ploa. Njegov
je pepeo jedan na suradnik, na pokojnikov
zahtjev, prosipao u blizini Vaeg doma.
Mislim da se lokacija zove Rosemanov
most.
Moemo li vam dalje biti na usluzi, izvolite
nam se obratiti.
S potovanjem,
Allen B. Quippen, odvjetnik
Udahnula je, ponovno obrisala oi i stala pregledavati sadr-
aj kutije.
Znala je to je u maloj podstavljenoj omotnici. Znala je
to tako pouzdano, kao to je znala da e i ove godine nastu-
piti proljee. Oprezno ju je otvorila i posegnula u nju. Poja-
vio se srebrni lani. Medaljon s imenom "Francesca" to je
visio na njemu bio je izgreben, a na poleini je sitnim slovi-
ma bilo urezano: "Molim nalaznika da to poalje Franceski
Johnson, RR 2, Winterset, Iowa, USA."
Njegova srebrna narukvica, umotana u svileni papir, bila
je na dnu omotnice. Uz narukvicu priloen je papiri. Ispi-
san njezinim rukopisom:
94
Poelite li opet veerati kad "lete bijeli noni
leptirii", doite veeras poslije posla. U
vrijeme koje vam odgovara.
Njezina poruka s Rosemanova mosta. ak je i to zadrao za
uspomenu.
Onda se sjeti da je to, osim nekoliko neuhvatljivih slika
na emulzijama filma to se polako raspadaju, zapravo sve
to je imao od nje, jedini dokaz da je postojala. Mala poru-
ka s Rosemanova mosta. Bila je zamrljana i zguvana, kao
da ju je dugo nosio u novaniku.
Pitala se koliko ju je puta, daleko od breuljaka du rije-
ke Middle, proitao. Zamiljala ga je kako dri taj papiri
pred sobom pri slabom svjetlu svjetiljke za itanje na nekom
izravnom letu bogzna kamo, kako ga, sjedei na podu bam-
busove kolibe u zemlji tigrova, ita pri svjetlu baterijske
svjetiljke, kako ga jedne kine veeri u Bellinghamu presavi-
ja i odlae, i kako zatim promatra fotografiju ene koja se
jednoga ljetnog jutra naslonila na stup neke ograde, ili kako
pri zalasku sunca izlazi iz natkrivenog mosta.
U svakoj od triju kutija bila je po jedna kamera i jedan
objektiv. Kamere su bile stuene, izgrebene. Okrenuvi jed-
nu, proitala je na trailu "Nikon", a u gornjem lijevom ku-
tu natpisa bilo je slovo F. Bila je to kamera koju mu je neko
dodala na Cedrovu mostu.
Naposljetku je otvorila njegovo pismo. Bilo je rukom pi-
sano na njegovu listovnom papiru i nosilo datum 16. kolo-
voza 1978.
Draga Francesca,
Nadam se da e Te ovo pismo zatei u dobru zdravlju.
Ne znam kad e ga primiti. U neko doba kad mene vie ne
bude. Sada mi je ezdeset pet godina i danas je upravo trina-
est godina kako smo se sreli, kad sam naiao Tvojim prila-
zom i pitao Te za put.
Iako je slanje tog paketa stanovit rizik, nadam se da ni u
kom pogledu nee unijeti nemir u Tvoj ivot. Jednostavno
ne mogu podnijeti pomisao da ove moje kamere zavre na
Polici za rabljene stvari u nekoj trgovini fotografskim pribo-
rom ili u neijim tuim rukama. Bit e u prilino loem sta-
95
nju kad ih primi. Ali nemam nikoga drugog komu bih ih
ostavio i ispriavam se to Te izlaem opasnosti aljui ih
Tebi.
Od 1965. do 1975. bio sam gotovo neprestano na putu.
Uglavnom samo zato da izbjegnem napasti da Te nazovem
ili da doem po Tebe, napasti koja me prati svakog budnog
trenutka u ivotu, prihvaao sam sve prekomorske narud-
be do kojih sam mogao doi. Bilo je trenutaka, mnogo tak-
vih trenutaka, kad sam rekao sam sebi: "Dovraga s tim,
idem u Iowu i, bez obzira na cijenu, odvest u Francesku iz
Winterseta." Ali sjeam se Tvojih rijei i potujem Tvoje os-
jeaje. Moda si imala pravo, ne znam. Ali znam da mi je
odlazak s Tvoga prilaza onoga vrueg jutra u petak bilo naj-
tee to sam ikada uinio, ili to u ikada uiniti u ivotu.
Zapravo sumnjam da je mnogo ljudi ikada uinilo ita tee
od toga.
National Geographic napustio sam 1975. i odluio osta-
tak ivota kao fotograf posvetiti onome to sam izaberem,
prihvaajui neto malo posla gdje ga mogu nai, u mjestu
ili u okolici, tako da ne budem odsutan dulje od nekoliko
dana. U financijskom pogledu ne cvatu mi rue, ali snalazim
se. Kao i uvijek.
Uglavnom radim u okolici tjesnaca Puget. Svia mi se
ovako. ini mi se da ovjeka, to je stariji, sve vie privlai
voda.
Ah, da, sad imam psa, zlatnog retrivera. Zovem ga "High-
way", i on veinom putuje sa mnom naginjui glavu kroz
prozor u potrazi za dobrim motivima.
Godine 1972. pao sam niz stijenu u Maineu, u nacional-
nom parku Acadia, i slomio gleanj. Pri padu mi se otkinuo
lani i otpao zajedno s medaljonom. Sreom, nisu pali da-
leko. Naao sam ih i neki mi je draguljar ponovno sastavio
lani.
ivim s prainom na srcu. Drukije bih to teko opisao.
Bilo je ena prije Tebe, nekoliko njih, ali ni jedne poslije. Ni-
sam se svjesno obvezao na celibat, jednostavno nisam zain-
teresiran.
Jedanput sam promatrao kanadskoga guska iju su en-
ku ustrijelili lovci. Oni se sparuju doivotno, zna. Gusak je
danima kruio jezerom, i jo mnogo dana nakon toga. Kad
96
sam ga posljednji put vidio, plivao je sam kroz neko divlje
riite, jo uvijek traei. Pretpostavljam da je analogija ma-
lo odve oita za literarni ukus, ali tako se otprilike i ja os-
jeam.
Za maglovitih jutara ili poslijepodneva, kad se sunce na
sjeverozapadu odbija od mora, pokuavam sebi predoiti
gdje si sada Ti u svom ivotu i to radi dok mislim na Tebe.
Nita zamreno - odlazi u svoj vrt, sjedi na njihaljci na
prednjoj verandi, stoji kod sudopera u kuhinji. I tome sli-
no.
Sjeam se svega. Tvog mirisa s okusom ljeta. Dodira
Tvog tijela uz svoje, Tvog aputanja dok sam Te ljubio.
Robert Penn Warren jedanput je upotrijebio frazu "svijet
koji se doimlje kao da ga je sam Bog napustio". Nije loe,
prilino blisko onome kako se ja ponekad osjeam. Ali ne
mogu uvijek podnijeti takav ivot. Kad takvi osjeaji posta-
nu prejaki, natovarim "Harrvja" i odem na nekoliko dana
na put autocestom. Ne volim aliti sam sebe. Strano mi je
to. Uglavnom se tako i ne osjeam. Naprotiv, zahvalan sam
to sam Te uope naao. Mogli smo projuriti jedno pokraj
drugog kao dva zrnca svemirske praine.
Bog, svemir, ili ma kako odluili nazvati te velike sustave
harmonije i reda, ne priznaju zemaljsko vrijeme. Za svemir
se etiri dana nimalo ne razlikuju od etiri milijarde svjetlos-
nih godina. Nastojim to uvijek imati na umu.
Ipak sam samo ovjek. A sva ta filozofska racionalizira-
nja koja mogu smisliti ne spreavaju me da Te elim svako-
ga dana, svakoga trenutka, kao to ne mogu sprijeiti ni ne-
milosrdni vapaj vremena, vremena koje ne mogu provesti s
Tobom, u svojoj glavi.
Volim Te duboko i beskrajno. I uvijek u Te voljeti.
Posljednji kauboj
Robert
P. S. Ljetos sam ugradio nov motor u "Harrvja" i sad je
okej.
Paket je stigao prije pet godina. A razgledanje njegova sadr-
2aja postalo je dijelom njezina svakogodinjeg rodendan-
97
skog rituala. Njegove kamere, narukvicu i lani s medaljo-
nom uvala je u posebnoj krinjici u ormaru. Mjesni stolar
izradio ju je prema njezinu nacrtu, od orahovine, s pregra-
dama. "Prilino luksuzna kutija", rekao joj je. Francesca se
samo osmjehnula.
Posljednji dio rituala bio je rukopis. Uvijek ga je itala
potkraj dana, pri svjetlu svijee. Donijela ga je iz dnevne so-
be i oprezno spustila na uti ultrapas, pokraj svijee, pripa-
lila svoju jedinu cigaretu u godini, "Camel", srknula konjak
i poela itati.
98
Pad iz dimenzije Z
Robert Kincaid
POSTOJE stari vjetrovi koje jo uvijek ne razumijem, premda
se ini da od pamtivijeka jaem na njihovim namrekanim
krijestama. Kreem se u dimenziji Z; svijet se odigrava neg-
dje drugdje, u jednom drugom isjeku stvari, paralelno sa
mnom. Kao da ga, s rukama u depovima, lagano sagnut,
gledam izvana kroz izlog neke robne kue.
U dimenziji Z postoje udnovati trenuci. Dolazim iza
jednog dugakog, kinog zavoja u New Mexicu, zapadno od
Magdalene, i cesta se pretvara u pjeaki put, a put u stazu
to su je utrle ivotinje. Jedan zamah mojih brisaa stakla, i
staza postaje umski proplanak na koji nikada nije stupila
niija noga. Jo jedan zamah, i jo dalje unatrag. Ovaj put u
led. Idem kroz krljavu travu, umotan u krzno, zamrene
kose i s kopljem u ruci, mrav i tvrd kao i led oko mene, sav
sam mii, nesmiljeno lukav i spretan. Naputam led, i idem
jo dalje unatrag do granice stvari, duboke slane vode u ko-
joj plivam, oljuten i ostrugan. Vie od toga ne mogu vidjeti,
osim to se onkraj planktona pojavljuje brojka zero - nula.
Euklid nije uvijek imao pravo. On je pretpostavio parale-
lizam, u postojanosti, do konca svih stvari; ali mogu je i ne-
euklidovski nain postojanja, gdje se svi pravci sastaju tamo
negdje daleko vani. U nekoj toki to iezava. Iluzija meu-
sobnog pribliavanja.
Ipak znam da je to vie od iluzije. Ponekad je takvo pri-
bliavanje mogue, prelijevanje jedne realnosti u drugu. Ne-
ka vrsta opletenosti. Ne pedantan pleter s razboja u svijetu
preciznosti, nikakav zvuk tkalakog unka. Samo... hm, da...
disanje. Da, tako se to uje, moda ak i osjea. Disanje.
I polako se kreem preko toga drugog realiteta, iza njega,
Jspod i oko njega, uvijek snano, silovito, a ipak se uvijek
sav predajem tome. I drugi to osjea, primie se s vlastitom
snagom i sav se zauzvrat predaje meni.
Negdje, unutar tog disanja, odzvanja glazba i poinje ne-
obian spiralni ples s posve svojim taktom, taktom koji umi-
ruje ledenog ovjeka s kopljem i zamrenom kosom. I pola-
ko - vrtei se i okreui u adagiju, uvijek u adagiju - ledeni
ovjek pada... iz dimenzije Z... i u nju.
Na kraju svoga ezdeset sedmog roendana, nakon to je ki-
a prestala padati, Francesca je stavila utu omotnicu u naj-
donju ladicu pisaeg stola s rebrastim poklopcem. Nakon
Richardove smrti bila ju je odluila drati u sigurnosnom
pretincu u banci, ali svake ju je godine u ovo vrijeme donosi-
la kui na nekoliko dana. Poklopac na orahovoj krinjici za-
tvori se nad kamerama, a krinjica je stavljena na policu u
ormaru u spavaoj sobi.
Rano poslije podne bila je posjetila Rosemanov most, a
sada je izala na verandu, obrisala runikom njihaljku i sjela
na nju. Bilo je hladno, ali ostat e tu nekoliko minuta, kao i
uvijek. Onda je odetala do dvorinih vrata i malo zastala.
Zatim produi do prilaza. I nakon dvadeset dvije godine vi-
djela ga je kako onoga kasnog poslijepodneva silazi sa svog
kamioneta pitati za put; vidjela je kako "Harry" poskakuje
prema okrunoj cesti, kako se zaustavlja i kako Robert Kin-
caid stoji na papui automobila i gleda niz prilaz.
100
Franceskino pismo
Francesca Johnson umrla je u sijenju 1989. U trenutku
smrti bilo joj je ezdeset devet godina. Prema smrtovnici,
smrt je bila "prirodna".
- Jednostavno je umrla - rekao je lijenik Michaelu i Ca-
rolyn. - Malo sam zbunjen, zapravo. Ne moemo utvrditi
nikakav poseban uzrok smrti. Jedna ju je susjeda nala
skljokanu nad kuhinjskim stolom.
U jednom pismu svom odvjetniku 1982. godine bila je zatra-
ila da njezini posmrtni ostaci budu spaljeni, a pepeo prosut kraj
Rosemanova mosta. Kremiranje nije bilo uobiajeno u okrugu
Madison - na neki je neodreeni nain smatrano pomalo radi-
kalnim - tako da je njezina elja izazvala popriline rasprave u
kavani, na benzinskoj crpki "Texaco" i u trgovini poljoprivred-
nim alatom. Rasipanje njezina pepela nije javno obznanjeno.
Nakon komemoracije Michael i Carolvn polako su se
odvezli do Rosemanova mosta i ispunili Franceskinu elju.
Premda je bio u blizini, most nije nikada znaio nita poseb-
no za obitelj Johnson, pa su se uvijek iznova pitali zato se
njihova prilino razumna majka ponijela tako zagonetno, i
zato nije zatraila da bude pokopana pored njihova oca,
kao to je bilo uobiajeno.
Nakon toga Michael i Carolvn zapoee dugotrajan pos-
tupak oko sreivanja ostavtine, pri emu donijee kui sa-
draj pretinca u bankovnom sefu, poto ih je mjesni javni
tuitelj bio ispitao glede ostavinske mase i prenio je na njih.
Podijelie materijal iz sefa na dva dijela i poee ga pre-
gledavati. uta omotnica bila je u Carolyninu dijelu, negdje
pri dnu prve treine. Bila je zbunjena kad ju je otvorila i iz-
vadila njezin sadraj. Proitala je pismo Roberta Kincaida
Franceski iz 1965. godine. Onda je proitala pismo iz 1978.
i naposljetku pismo odvjetnika iz Seattlea iz 1982. godine.
Na kraju je jo pregledala izreske iz asopisa.
101
- Michael.
Zamijetio je mjeavinu iznenaenja i zabrinutosti u njezi-
nu glasu i podignuo pogled.
- to je?
Carolvn je imala suze u oima, a glas joj je podrhtavao.
- Majka je bila zaljubljena u ovjeka koji se zvao Robert
Kincaid. Bio je fotograf. Sjea li se kako smo svi morali po-
gledati onaj lanak o mostovima u National Geographicu}
On je snimio ovdje te mostove. I sjea li se kako su onda
sva djeca spominjala nekog udaka s kamerama? To je bio
on.
Michael joj je sjeo suelice, razvezane kravate, raskopa-
nog ovratnika.
- Ponovi to, polako! Ne vjerujem da sam te dobro uo.
Nakon to je proitao pisma, Michael pretrai ormar u
prizemlju, a onda se pope u Franceskinu spavau sobu. Ni-
kad prije nije vidio tu orahovu krinjicu. Sada je otvori i od-
nese dolje na kuhinjski stol.
- Carolvn, ovdje su te njegove kamere.
U krinjici, utaknuta sa strane, bila je zatvorena omotni-
ca na kojoj je Franceskinim rukopisom bilo napisano "Ca-
rolvn ili Michael", a izmeu kamera leale su tri biljenice u
konom uvezu.
- Nisam siguran da sam kadar proitati to pie u ovoj
omotnici - ree Michael. - Proitaj mi to naglas, ako moe.
Carolvn otvori omotnicu i proita naglas.
7. sijenja 1987.
Draga Carolvn i dragi Michael,
iako se osjeam vrlo dobro, mislim da je vrijeme da sredim
svoje poslove (kako se to kae). Ima neto, neto vrlo vano
to morate znati. Zato vam piem ovo.
Budui da ste pregledali sadraj sigurnosnog pretinca i
nali veliku utu omotnicu adresiranu na mene, s potan-
skim igom iz 1965. godine, uvjerena sam da ete na kraju
naii i na ovo pismo. Ako je mogue, molim vas, sjednite za
kuhinjski stol i tamo ga proitajte. Ubrzo ete shvatiti zato
to traim.
102
Nije mi lako pisati ovo roenoj djeci, ali moram. Ima u
tome neto odve snano, odve lijepo da bi umrlo sa
mnom. Jer, ako morate znati tko je bila vaa majka, sa svim
svojim dobrim i loim stranama, onda morate znati i ovo to
u vam sada rei. Pripremite se.
Kao to ste ve otkrili, zvao se Robert Kincaid. Srednji
inicijal bio mu je "L", ali nikad nisam saznala to mu taj L
znai. Bio je umjetniki fotograf i 1965. doao je ovamo sni-
miti natkrivene mostove.
Sjetite se samo kako je cijeli grad bio uzbuen kad su se
pojavile te fotografije u National Geographicu. Moda ete
se sjetiti i kako sam otprilike u to vrijeme poela primati taj
asopis. Sad znate razlog moga iznenadnog zanimanja za nj.
Uostalom, bila sam s njim (nosila sam jednu od njegovih ka-
mera) kad je snimao Cedrov most.
Shvatite, voljela sam vaeg oca na neki miran nain. Zna-
la sam to tada, znam i sada. Bio je dobar prema meni i po-
dario mi vas dvoje, to mi beskrajno mnogo znai. Ne zabo-
ravite to!
Ali Robert Kincaid bio je neto posve drugo, drukiji od
svih ljudi koje sam za sveg svog ivota ikad vidjela, ula ili
proitala o njima. Nemogue je navesti vas da ga potpuno
razumijete. Prije svega, vi niste ja. Zatim, trebali ste biti s
njim, gledati ga kako se kree, uti ga kako govori da se na-
lazi na kraju jedne evolucijske grane. Moda e vam malo
pomoi biljenice i izresci iz asopisa, premda ni to nee biti
dovoljno.
U stanovitom smislu nije bio od ovoga svijeta. To je ot-
prilike najjasnije to se mogu izraziti. Uvijek sam mislila o
njemu kao biu nalik na leoparda koje je dojahalo na repu
nekog kometa. Kretao se tako, takvo mu je bilo tijelo. Ne-
kako je spojio silnu estinu s toplinom i dobrotom, a ostav-
ljao je i neki magloviti dojam tragedije u sebi. Osjeao je da
je preivio u svijetu kompjutora, robota i organiziranog i-
vota openito. Sebe je vidio kao posljednjeg kauboja, kako
je sam govorio, i smatrao se zastarjelim.
Prvi put sam ga vidjela kad se zaustavio i pitao me za put
do Rosemanova mosta. Vas troje bili ste na sajmu u Illinoi-
su. Vjerujte mi, nije mi bilo ni do kakve avanture. Nita mi
nije bilo dalje od toga. Ali nisam ga gledala ni pet sekundi,
a ve sam znala da ga elim, premda ne toliko koliko sam
ga eljela na kraju.
I nemojte ga, molim vas, smatrati nekim Casanovom koji
jurca uokolo ne bi li povalio koju djevojku s farme. Nipoto
nije bio takav. Bio je ak pomalo stidljiv, i moj udio u onome
to se dogodilo nije bio nita manji od njegova. Vei, zapra-
vo. Papiri, koji ste nali uz njegovu narukvicu, osobno sam
pribila avliem za Rosemanov most kako bi ga on ujutro,
dan nakon naeg upoznavanja, naao tamo. Osim mojih fo-
tografija, koje je sam snimio, to je jedini dokaz koji je imao
svih tih godina da sam stvarno postojala, da me nije samo
sanjao.
Iako znam da su djeca sklona gledati na roditelje kao na
neka prilino aseksualna bia, nadam se da vas ovo to u
rei nee zaprepastiti, a pogotovo se nadam da nee potam-
niti vau uspomenu na mene.
U naoj staroj kuhinji Robert i ja proveli smo mnoge sate
zajedno. Razgovarali smo i plesali pri svjetlu svijea. I, da,
vodili smo ljubav u njoj, i u spavaoj sobi, i na travi na pa-
njaku, i gotovo svuda gdje se samo zamisliti moe. Bilo je to
nevjerojatno snano, zanosno, i trajalo je danima, gotovo
bez prekida. Uvijek mi se u mislima na njega nametala rije
"snano". Jer upravo je takav bio - snaan.
Bio je kao strijela u svojoj silovitosti. Bila sam jednos-
tavno bespomona kad je vodio ljubav sa mnom. Ne slaba,
nisam se tako osjeala. Nego, kako da kaem, svladana nje-
govom pukom osjeajnom i tjelesnom snagom. Kad sam mu
jedanput to proaptala, jednostavno je rekao: "Ja sam cesta
i pelegrin i sva jedra to su ikad zaplovila morem."
Potraila sam tu rije poslije u rjeniku. Ima nekoliko
znaenja, a zacijelo je svih bio svjestan. Pelegrin znai "stra-
nac, tudinac", zatim "putnik" i "lutalica". On je bio sve to
- stranac, tudinac u openitijem smislu rijei, ali i putnik,
lutalica, kad sada razmislim o tome.
Shvatite, djeco, da ovdje pokuavam izraziti neto to se
ne moe pretoiti u rijei. Jedino elim da jednoga dana
oboje doivite ono to sam ja doivjela, premda polako do-
lazim do zakljuka da to ba nije vjerojatno. Iako pretpo-
stavljam da u ovo naprednije doba nije u modi tako neto
izjaviti, ipak mislim kako nije mogue da ijedna ena posje-
104
duje onu posebnu vrstu snage koju je posjedovao Robert Kin-
caid. to znai, Michaele, da ti otpada. A to se tie Caro-
lyn, moram na alost rei da je postojao samo jedan kao on,
i da takvog vie nema.
Da nije bilo vaeg oca i vas dvoje, otila bih s njim bilo
kamo, smjesta. Zamolio me za to, preklinjao me. Ali nisam
pristala, a on je bio suvie osjeajan i suvie me volio da bi
se nakon toga ikada upletao u na ivot.
Paradoks je u ovome: da nije bilo Roberta Kincaida, ni-
sam sigurna da bih sve ove godine izdrala na farmi. U svega
etiri dana poklonio mi je cijeli ivot, svemir, i od mojih po-
jedinanih dijelova sastavio cjelinu. Nikad nisam prestala
misliti na njega, ni na trenutak. ak i kad to nije bilo svjes-
no, osjeala sam ga tu negdje, uvijek je bio tu.
To, meutim, nije nimalo utjecalo na moje osjeaje pre-
ma vama ili vaem ocu. Kad na trenutak pomislim samo na
sebe, nisam uvjerena da sam tada donijela pravu odluku. Ali
kad uzmem u obzir obitelj, prilino sam sigurna da jesam.
Dodue, moram biti iskrena i odmah vam na poetku re-
i da je Robert bolje od mene shvatio to nas dvoje tvorimo
jedno s drugim. Ja mislim da sam znaenje toga poela shva-
ati tek s vremenom. Da sam to doista razumjela kad me je
otvoreno zamolio da poem s njim, vjerojatno bih bila pola.
Robert je vjerovao da je svijet postao odve racionalan,
da se prestao pouzdavati u aroliju kako bi trebalo. esto
sam se pitala nisam li i ja bila odve racionalna kad sam
onako odluila.
Uvjerena sam da vam je moj zahtjev glede pogreba bio ne-
shvatljiv i da ste ga smatrali hirom jedne smuene starice.
Kad proitate pismo onog odvjetnika iz Seattlea i moje bilje-
nice, razumjet ete zato sam to zatraila. Svojoj sam obitelji
dala svoj ivot, Robertu ono to je od mene preostalo.
Mislim da je Richard znao da je u meni neto do ega on
ne moe doprijeti, i ponekad se pitam nije li naao utu
omotnicu dok sam je jo drala kod kue u komodi. Neto
prije nego to je umro, dok sam sjedila kraj njegove postelje
u bolnici u Des Moinesu, rekao mi je: "Znam, Francesca, da
si i ti imala svoje snove. ao mi je to ti ih nisam mogao is-
puniti." Bio je to najdirljiviji trenutak naega zajednikog i-
vota.
105
Ne elim izazvati u vama osjeaj krivnje, suuti, saalje-
nja ni bilo to slino. Nije mi to ovdje namjera. elim samo
da znate koliko sam voljela Roberta Kincaida. Nosila sam
se s tim iz dana u dan, sve ove godine, isto kao i on.
Premda nikada vie nismo meusobno razgovarali, ostali
smo vezani jedno s drugim tako vrsto kao to je uope mo-
gue da dvoje ljudi bude vezano. Ne mogu nai rijei koji-
ma bih se primjereno izrazila. On je to najbolje objasnio kad
mi je rekao da smo prestali biti dva zasebna bia i da smo
umjesto toga postali tree, sastavljeno od nas dvoje. Ni jed-
no od nas nije postojalo neovisno o tom biu. A to je bie
moglo slobodno lutati.
Sjea li se, Carolvn, one nae grozne prepirke oko rui-
aste haljine u mom ormaru. Nala si je i eljela obui. Re-
kla si da me nikad nisi vidjela u njoj, i zato je ne bismo mo-
gli prepraviti za tebe? Bila je to haljina koju sam nosila one
veeri kad smo Robert i ja prvi put vodili ljubav. Nikad u ci-
jelom svom ivotu nisam izgledala tako dobro kao te veeri.
Haljina je bila moja budalasta mala uspomena na taj dan.
Zato je nikad vie nisam obukla, i zato nisam ni tebi dopu-
stila da je obue.
Nakon to je Robert 1965. otiao odavde, shvatila sam
da gotovo nita ne znam o njemu, o njegovim obiteljskim
prilikama. Inae mislim da sam u ono nekoliko kratkih da-
na saznala gotovo sve drugo to se njega tie - a to je zapra-
vo jedino vano. Bio je jedinac, oba roditelja bila su mu mr-
tva, a roen je u jednom gradiu u dravi Ohio.
Ne znam ak pouzdano ni je li zavrio koled, ili barem
srednju kolu, ali posjedovao je inteligenciju koja je bila bri-
ljantna na neki sirov, primitivan, gotovo mistian nain. I
da, jo i to, da je u Drugom svjetskom ratu sluio kao ratni
fotograf kod marinaca u Junom Pacifiku.
Bio je oenjen, jedanput, i rastavljen, mnogo prije nego
to je upoznao mene. Djece nije imao. Njegova se ena bavi-
la glazbom, mislim da je rekao da je bila countrj pjevaica,
ali njegova su duga izbivanja bila prevelika kunja za brak.
Krivnju za raskid preuzeo je na sebe.
Inae, Robert nije, koliko znam, imao nikoga od obitelji.
Molim vas zato, prihvatite ga kao jednoga od nas, ma kako
vam se to u prvi mah inilo tekim. Robert je ostao sam.
Nije bilo poteno, i znala sam to.
Voljela bih, bar mislim da bih voljela, zbog uspomene na
Richarda i zbog naina na koji ljudi govore o tim stvarima,
da sve to nekako ostane u obitelji Johnson. No, odluku o to-
me preputam vama.
U svakom sluaju, ja se nimalo ne stidim onoga to smo
Robert Kincaid i ja imali medu sobom. Naprotiv. Oajniki
sam ga voljela svih ovih godina, premda sam, iz nekih svo-
jih razloga, samo jedanput pokuala stupiti s njim u vezu.
Bilo je to nakon smrti vaeg oca. Pokuaj je propao, a onda
to, iz straha da mu se neto nije dogodilo, nikada vie nisam
pokuala. Jednostavno se nisam mogla suoiti s tom mogu-
nou. Zato moete zamisliti kako sam se osjeala kad je
1982. stigao paket s odvjetnikovim pismom.
Kao to sam ve rekla, nadam se da razumijete i da ne
mislite loe o meni. Ako me volite, onda morate voljeti i ono
to sam ja voljela. Robert Kincaid nauio me to znai biti
ena, i to na nain na koji e to malo ena, moda nijedna,
ikada doivjeti. Bio je njean i topao, i nema sumnje da za-
sluuje vae potovanje, moda i vau ljubav. Nadam se da
mu moete pruiti i jedno i drugo. Na svoj nain, preko me-
ne, bio je dobar i prema vama.
Ostajte mi dobro, djeco moja!
Vaa majka
U staroj kuhinji nastupi tiina. Michael je duboko udahnuo
i pogledao kroz prozor. Carolvn se osvrnula oko sebe, na su-
doper, pod, stol, na sve.
Kad je progovorila, glas joj je bio gotovo apat:
- Oh, Michael, Michael, pomisli samo na njih, kako su
sve te godine tako oajniki eljeli jedno drugo! Odrekla ga
se radi nas i radi tate. A Robert Kincaid drao se po strani
iz potovanja prema njezinim osjeajima za nas. Michael,
teka mi je i sama pomisao na to. Mi se odnosimo prema
svojim brakovima tako nemarno, a bili smo djelomino raz-
logom to je jedna nevjerojatna ljubavna pria zavrila tako
kako je zavrila.
Imali su etiri dana za sebe, samo etiri dana. Od cijelog
ivota. Bilo je to onda kad smo otili na onaj bezvezni sajam
u Illinoisu. Pogledaj majku na ovoj slici. Nikada je nisam vi-
djela takvu. Kako je lijepa, a to nije samo fotografija. To je
ono to je on uinio za nju. Samo je pogledaj, kako je divlja
i slobodna. Kosa joj vijori na vjetru, lice joj je ivo. Izgleda
naprosto prekrasno.
- Isuse! - bilo je sve to je Michael mogao izustiti briui
kuhinjskim runikom elo i otirui oi dok ga Carolvn nije
gledala.
Carolvn opet progovori:
- Oito nije nijedanput za svih tih godina pokuao stupi-
ti u vezu s njom. I zacijelo je umro posve sam, zato je i po-
slao kamere njoj. Sjeam se prepirke izmeu mame i mene
zbog one ruiaste haljine. Trajala je danima. Cmizdrila sam
i pitala zato. Onda sam prestala razgovarati s njom. Na sve
to ona je odgovarala samo: "Ne, Carolvn, ne ovu."
I Michael se sjetio starog stola za kojim su sjedili. Zato
ga je, dakle, Francesca nakon oeve smrti zamolila da ga do-
nese natrag u kuhinju.
Carolvn otvori malu podstavljenu omotnicu.
- Ovdje su njegova narukvica, srebrni lani i medaljon.
A evo i majina papiria koji spominje u svom pismu, onaj
koji je bila ostavila na Rosemanovu mostu. Zato se na foto-
grafiji mosta koju je poslao vidi onaj papiri pribijen avli-
em.
- to da radimo, Michael? Razmisli malo, zaas se vra-
am.
Otrala je uza stube i za nekoliko se minuta vratila nose-
i ruiastu haljinu, brino sloenu u plastinoj vreici. Izva-
dila ju je, razvila i podigla da je Michael vidi.
- Zamisli je samo kako nosi to i plee s njim ovdje u ku-
hinji. Zamisli samo na vrijeme koje smo proveli ovdje, i na
slike koje je morala vidjeti dok je kuhala i sjedila ovdje s na-
ma, raspravljala o naim problemima, o tome u koji koled
emo ii i kako je teko ostvariti uspjean brak. Boe, kako
smo bili bezazleni i nezreli u usporedbi s njom!
Michael je kimnuo i okrenuo se viseem ormariu iznad
sudopera.
- Misli li da je majka drala ovdje neko pie? Isuse, ka-
ko bi mi prijalo! A to se tie odgovora na tvoje pitanje, ne
znam to da radimo.
Malo je premetao po ormariu i naao bocu konjaka, go-
tovo praznu.
- Ima dosta za dvije aice, Carolvn. Hoe li jednu?
- Hou.
Michael izvadi iz ormara jedine dvije ae za konjak i
stavi ih na uti ultrapas stola. Onda isprazni posljednju
Franceskinu bocu konjaka dok je Carolvn utke itala maj-
inu biljenicu broj jedan. "Robert Kincaid doao je k meni
jednog ponedjeljka, 16. kolovoza 1965. godine. Traio je
Rosemanov most. Bilo je kasno poslijepodne, a vozio je stari
kamionet koji je zvao 'Harry'" ...
Post scriptum:
Nonik iz Tacome
Piui priu o Robertu Kincaidu i Franceski Johnson sve sam
se vie zanimao za Kincaida, svjestan injenice koliko malo
znamo o njemu i njegovu ivotu. Svega nekoliko tjedana
prije nego to je knjiga otila u tiskaru, odletio sam u Seattle
ne bih li se dokopao jo nekih podataka o njemu.
Palo mi je na um, budui da je volio glazbu i da je i sam
bio umjetnik, da moda na podruju tjesnaca Puget postoji
netko iz glazbenih i literarnih krugova tko ga je poznavao.
Pomogao mi je urednik kulturne rubrike Seattle Timesa.
On, dodue, nije uo za Kincaida, ali mi je omoguio pris-
tup do novinskih izvadaka s tog podruja od 1975. do
1982., razdoblje za koje sam bio najvie zainteresiran.
Pregledajui 1980. godinu, naiao sam na fotografiju ne-
koga crnog dez glazbenika, tenor saksofonista imenom
John "Nonik" Cummings. I pokraj fotografije ime fotogra-
fa: Robert Kincaid. U mjesnom drutvu glazbenika dobio
sam Cummingsovu adresu. Ujedno su me obavijestili da on
ve nekoliko godina ne nastupa javno. Adresa je bila u ne-
koj pokrajnjoj ulici u blizini industrijske zone Tacome, od-
mah do magistralne ceste 5 to vodi od Seattlea.
Morao sam nekoliko puta dolaziti do njegova stana prije
nego to sam ga naao kod kue. Isprva je bio vrlo nepovjer-
ljiv. Ali kad sam ga uvjerio da se ozbiljno i dobronamjerno
zanimam za Kincaida, postao je srdaan i otvoren. Ovo to
slijedi malo je preraena verzija mog razgovora s Cummin-
gsom, kojemu su u vrijeme naeg razgovora bile sedamdeset
dvije godine. Jednostavno sam ukljuio magnetofon i pustio
Cummingsa da govori o Robertu Kincaidu.
111
Razgovor s "Nonikom"
Cummingsom
Svirao sam kod Maka, tamo u Seattleu, gdje sam u to vrije-
me i ivio, i bila mi je potrebna dobra crno-bijela fotka radi
reklame. Basist mi je rekao da vani, na jednom od otoka, i-
vi neki tip koji je napravio dobre stvari. Nije imao telefon,
pa sam mu poslao dopisnicu.
Svratio je, zbilja udan neki stari kico, u trapericama,
glenjaama i naranastim naramenicama, izvadio one svoje
stare ulubljene kamere, koje uope nisu izgledale da neto
vrijede, i ve sam pomislio: "Ah, joj!" Postavio me ispred
nekog svijetlog zida zajedno s mojom trubom i rekao mi ne-
ka zasviram i neka samo sviram dalje. Pa sam svirao. Prve
tri minute ovo je samo stajao i otro me mjerkao, zbilja o-
tro, najhladnijim plavim oima koje sam ikad vidio.
Onda pone okidati. Onda me zamoli ne bi li zasvirao "Je-
sensko lie". Pa sviram. Sviram tu melodiju moda ravno de-
set minuta dok on prtlja neto sa svojim kamerama i kljoca li,
kljoca. Onda kae: "Izvrsno, uspio sam. Sutra ete ih imati."
Sutradan ih donosi, a ja sam osupnut. Napravili su mi
ve cijelu hrpu fotki, ali ove su bile najbolje, daleko najbo-
lje. Zaraunao mi je pedeset dolara, to mi se inilo jeftino.
Zahvaljuje mi, pode i na izlasku me pita gdje sviram. Pa mu
kaem: "Kod Maka."
Nekoliko veeri kasnije pogledam u publiku i vidim ga
gdje sjedi za jednim stolom straga u kutu i vrlo paljivo slu-
a. I tako, poeo je dolaziti jedanput na tjedan, uvijek u uto-
rak, uvijek je pio pivo, ali umjereno.
Katkad sam u pauzi priao njegovom stolu i popriao s
njim nekoliko minuta. Bio je utljiv, nije mnogo govorio, ali
inae zbilja ugodan ovjek, uvijek je uljudno zamolio ne bi
li mu odsvirao "Jesensko lie".
Poslije nekog vremena malo smo se bolje upoznali. Volio
sam se spustiti do luke i promatrati vodu i brodove, a ispa-
113
lo je da i on to voli. Pa smo doli do toga da cijelo popodne
prosjedimo na nekoj klupi i razgovaramo. Dva stareka koji
polako ali sigurno idu kraju i sami se sebi ine pomalo bez-
veznima, pomalo otpisanima.
Obino je dovodio i svog psa. Zvao ga je Highway.
Razumio se u magiju. I dez muziari se razumiju u ma-
giju. Zato smo se valjda i slagali. Svira neku melodiju koju
si stoput prije svirao, a onda ti odjednom sva sila ideja navre
ravno iz trube a da uope nisu svjesno prole mozgom. Re-
kao je da su fotografija i ivot openito u mnogoem takvi.
Onda je dodao: "Tako ti je i kad spava sa enom koju vo-
li."
Radio je na neem, pri emu je glazbu pokuavao preto-
iti u slike. Rekao mi je: "Zna li, Johne, onaj rif koji goto-
vo uvijek svira u etvrtom taktu 'Fine dame'? E pa, mislim
da sam to neko jutro dobio na filmu. Svjetlost se upravo ko-
liko treba prelila preko vode, i u tom trenutku plava mi je
aplja poela kruiti pred trailom. Stvarno sam vidio tvoj
rif dok sam ga sluao, i okinuh."
Sve se vrijeme bavio tim pretvaranjem glazbe u sliku. Bio
je opsjednut time. Ne znam od ega je ivio.
Nikad nije bogzna to rekao o svom ivotu. Znao sam da
je mnogo putovao i fotografirao, ali nita vie od toga, sve
dok ga jednoga dana nisam upitao kakva je to srebrna stva-
rica koju nosi na laniu oko vrata. Iz blizine sam proitao
ime Francesca na njoj. Pa sam ga upitao: "Ima li to neko po-
sebno znaenje?"
Neko vrijeme je utio, samo je zurio u vodu. Onda je re-
kao: "Koliko vremena ima?" Bio je ponedjeljak, moja slo-
bodna veer, pa kaem - koliko god treba.
I razveze priati. Kao da je otvorio pipac. Priao je cijelo
popodne i dobar dio noi. Imao sam osjeaj da je dugo dr-
ao sve to u sebi.
Nikad nije spomenuo enino prezime, nikad nije rekao
gdje se to zbilo. Ali, ovjee, taj je Robert Kincaid bio pjes-
nik dok je govorio o njoj. Mora da je bila neto posebno,
neka nevjerojatna dama. Onda je poeo navoditi neto to
je napisao za nju - neto o dimenziji Z, koliko se sjeam.
Znam jo da sam mislio kako to zvui kao neka slobodna
improvizacija Ornette Coleman.
114
I, ovjee, plakao je dok je govorio. Ronio krupne suze,
onako kako starci plau, kako saksofon plae. Onda mi je
sinulo zato uvijek trai "Jesensko lie". I, ovjee, zavolio
sam tog momka. Svatko tko moe toliko voljeti neku enu,
i sam je vrijedan ljubavi.
Pa sam onda razmiljao o tome, o snazi onoga to su on
i ta ena doivjeli. O onom to je on zvao "stari nain". I re-
kao sam sam sebi: "Moram odsvirati tu snagu, tu ljubavnu
priu, moram taj 'stari nain' izvui iz svoje trube." Bilo je
neeg prokleto lirskog u tome.
Pa sam napisao tu melodiju - trebalo mi je tri mjeseca.
Htio sam da bude jednostavna, elegantna. Kompliciranu je
stvar lako napraviti. Radio sam na njoj svaki dan sve dok
nije poela zvuati dobro. Onda sam jo radio na njoj i na-
pisao motiv za klavir i bas. Napokon sam je jedne veeri i
zasvirao.
Bio je u publici; u utorak naveer, kao i obino. U svakom
sluaju, posjet je bio slab, moda je svega dvadesetak ljudi
bilo u lokalu i nitko se nije previe obazirao na na sastav.
Sjedio je tamo, mirno, i sluao paljivo kao uvijek, a ja
sam rekao preko mikrofona: "Sad u odsvirati melodiju ko-
ju sam napisao za jednoga svog prijatelja. Pjesma se zove
'Francesca'."
Gledao sam ga dok sam to govorio. Zurio je u svoju bo-
cu s pivom, ali kad sam rekao "Francesca", polako je dig-
nuo pogled, s obje ruke zagladio natrag dugaku sijedu ko-
su, zapalio "Camel" i one svoje plave oi upiljio ravno u
mene.
Natjerao sam svoju trubu da svira kao nikad prije. Na-
tjerao sam je da oplakuje sve te milje i godine to su ih raz-
dvajale. U prvom taktu bila je mala melodijska figura koja
kao da je izgovarala njezino ime - "Fran... ces... ca".
Kad sam zavrio, uspravio se za svojim stolom, nasmije-
io se i kimnuo, platio raun i otiao. Odonda sam je uvijek
svirao kad bi on naiao. Uokvirio je fotografiju nekog sta-
rog natkrivenog mosta i poklonio mi je zato to sam napisao
tu pjesmu. Evo je, visi tamo. Nikad mi nije rekao gdje ju je
snimio, ali ispod njegovog potpisa pie "Rosemanov most".
Jednog utorka uveer, prije sedam, moda osam godina,
nije se pojavio. Nema ga ni idueg tjedna. Mislim si: moda
115
je bolestan ili tako neto. Zabrinem se pomalo, siem dolje
u luku da se propitam. Napokon se popnem na brod i zapu-
tim do otoka na kojem je ivio. Bila je to neka stara koliba
- daara, zapravo - dolje kod vode.
Dok ja njukam po njoj, doe jedan susjed i pita me to
radim. Pa mu kaem o emu se radi. Susjed kae da je umro
prije deset dana. ovjee, kako me zaboljelo kad sam to
uo! Jo to ujem. Jako sam volio tog momka. Bilo je neeg
u tom ljubitelju deza. Osjeao sam da on zna i o stvarima
o kojima mi ostali ne znamo nita.
Pitao sam susjeda za psa. On ne zna. Kae, ne zna ni da
ga je Kincaid imao. Pa zovem ivodernicu i, dabome, stari je
Highway kod njih. Odem k njima, izvadim ga i poklonim
svom neaku. Kad sam ga posljednji put vidio, bilo mi je jas-
no da su on i djeak zacopani jedan u drugoga. Bilo mi je
drago.
Eto, to bi bilo sve. Nedugo nakon to sam otkrio to se
dogodilo s Kincaidom, lijeva mi se ruka poela koiti im bi
svirao dulje od dvadeset minuta. Neto u vezi s kimom. Za-
to vie ne radim.
Ali, ovjee, progoni me ta pria koju je ispriao o sebi i
toj eni. Pa tako svakog utorka uveer izvadim trubu i zasvi-
ram tu melodiju koju sam napisao za njega. Sviram je ovdje,
samo za sebe.
I, tko zna zato, uvijek dok sviram promatram tu sliku
koju mi je poklonio. Ima neto u njoj, ne znam to, ali ne
mogu skinuti pogleda s te slike kad sviram tu melodiju.
Samo stojim ovdje, negdje u sumrak, i putam tu staru
trubu da plae, i sviram tu melodiju za mukarca koji se
zvao Robert Kincaid, i za enu koju je zvao Francesca.