Rudolf Steiner

Poljoprivredni teaj
Duhovnoznanstvene osnove
za napredak poljoprivrede

Osam predavanja, uvodni govor i razgovori

odrani u Koberwitzu kraj Breslaua
od 7. do 16. lipnja 1924.
i predavanje u Dornachu
odrano 20. lipnja 1924.
ETVRTO PREDAVANJE, 12. lipnja 1924. 91

Snage i supstancije koje ulaze u d u h o v n o : Pitanje

gnojidbe
G n o j i d b a u domainstvu p r i r o d e Nain djelovanja tvarnog,
snaga i nain djelovanja d u h o v n o g Bie drveta u u s p o r e d b i
s jednogodinjom biljkom Ispupena zemlja Bit pognojene
zemlje O s o b n i o d n o s p r e m a g n o j i v u D j e l o v a n j e s n a g a
u nutrini o r g a n s k o g O i v l j a v a n j e s a m o g z e m l j a n o g

K o m p o s t S t v a r a n j e r o g o v a i r o g o v l j a O b i n i stajski
gnoj Bakterije i kakvoa gnojiva Koncentrirana, oivljava-
jua gnojidbena snaga u sadraju kravljeg roga Razrjedivanje
i mijeanje g n o j i v a iz k r a v l j e g r o g a O s t a v l j a n j e k v a r c a
ili g l i n e n c a u zemlji tijekom ljeta

Odgovori na pitanja, 12. lipnja 1924 110

Razrjedivanje, mijeanje i r a z d i o b a g n o j i v a iz kravljeg r o g a
u v a n j e i u p o t r e b a kravljih r o g o v a T j e r a n j e s j e m e n a
u k a o s R e p r o d u k t i v n a s p o s o b n o s t i h r a n j i v o s t itarica

Promatranje makrokozmikog kao zadaa duhovne

znanosti: Rast zemlje i biljaka

PETO PREDAVANJE, 13. lipnja 1924 125

Pravilna supstancijalizacija g n o j i v a
O b r a d a a n o r g a n s k i m t v a r i m a I z r a v n o oivljavanje zemlje
o r g a n s k i m H o m e o p a t s k o d o z i r a n j e iz zemaljskog okruja
Supstancijalne, ivotne i zraee snage Stolisnik u prirod
n o m procesu rasta biljaka Plemenita divlja i snage svemira
D j e l o v a n j e kalcija i Chamomilla officinalis K o p r i v a ,
najvea b l a g o t v o r k a u b i l j n o m svijetu U r a z u m l j i v a n j e tla
P r i r o d a biljke i biljne bolesti Hrast Zemljino upijanje
k r e m e n e kiseline U z a j a m n i o d n o s kvaliteta u o r g a n s k i m
p r o c e s i m a U z a j a m n o d j e l o v a n j e k r e m e n e kiseline i kalija
M a s l a a k Valeriana officinalis

Odgovori na pitanja, 13. lipnja 1924 146

O p e n i t o o gnojidbi Pojedinosti o p r i p r a v c i m a za g n o j i d b u
U z i m a n j e h r a n e iz a t m o s f e r e

Individualizacija mjera u poljoprivredi

ESTO PREDAVANJE, 14. lipnja 1924 156

Bit k o r o v a , tetnika i t a k o z v a n i h biljnih bolesti
pred forumom prirode
D j e l o v a n j e v a p n a i k r e m e n a u zemlji D j e l o v a n j e p l a n e t a
 Utjecaj M j e s e c a i klijanje u zemlji S n a g e koje p o t i u
stvaranje p l o d a O b u z d a v a n j e Mjeseeva djelovanja na
k o r o v P e p e o P l a n e t n i sustav i z o d i j a k D j e l o v a n j e
Mjeseca i V e n e r e u ivotinjskom carstvu Karakteristian
primjer: poljski mi K o z m i k i utjecaji k o d k u k a c a i niih
ivotinja Repina n e m a t o d a Sunce u zodijaku N o r m a l n o
stanje i b o l e s t i b i l j a k a i ivotinja D j e l o v a n j e M j e s e c a i
stvaranje gljivica-nametnica Equisetum arvense

Odgovori na pitanja, 14. lipnja 1924 178

O v o d e n o m k o r o v u , k u p u s n o j kili, gljivinim o b o l j e n j i m a
v i n o v e loze, p l a m e n j a i Pitanje konstelacija M i n e r a l n o
gnojivo

SEDMO PREDAVANJE, 15. lipnja 1924. 186

Intimnija uzajamna djelovanja u p r i r o d i : Odnos
i z m e u ratarstva, v o a r s t v a i stoarstva
D r v o u c j e l o k u p n o m d o m a i n s t v u p r i r o d e Zeljaste biljke
i itarice K a m b i j M i r i s b i l j a k a na zemlji i miris d r v e t a
Bie korijena S r o d n o s t biljaka i ivotinja Kine gliste
Svijet ptica M e u o v i s n o s t uma, polja i livade: regulacija
u m e U n u t a r n j a s r o d n o s t g r m o l i k o g r a s l i n j a i ivotinja
s i s a v a c a P r i s a n o d n o s gljiva i niih ivotinja

O d n o s biljnog p r e m a ivotinjskom, ivotinjskog p r e m a biljnom

Davanje i uzimanje u prirodi

OSMO PREDAVANJE, 16. lipnja 1924. 204

Bit h r a n i d b e
D i o b a u ivotinjskom o r g a n i z m u Zemaljska i kozmika
tvarnost Zemaljske i kozmike snage Poljoprivredno
g o s p o d a r s t v o k a o o r g a n i z a m Z a m e t a k Ja u g n o j i v u Ja-
-snaga u zemlji

Poljoprivredno g o s p o d a r s t v o kao individualnost Zajedniko

djelovanje snaga i tvari kod mlijenih, radnih i tovnih ivotinja
Korijenska h r a n a Sjemenke lana Sijeno Vrste djeteli
ne Kuhanje ivenih n a m i r n i c a Sol Rajica i k r u m p i r

Poljoprivreda u najdubljoj vezi s drutvenim ivotom

Odgovori na pitanja, 16. lipnja 1924 228

G n o j i g n o j n i c a Pitanje konstelacije z v i j e a Z n a e n j e
elektriciteta u p r i r o d i Kiseljenje s t o n e h r a n e Z e l e n a
gnojidba U p o t r e b a ljudskoga gnojiva Moralnost i uvjerenje

UVODNI GOVOR, 11. lipnja 1924. 239

Napomena vicarskog izdavaa: 251

Praktina primjena smjernica d a n i h u p o l j o p r i v r e d n o m teaju
 PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Sve se vie i vie javlja u svijesti ljudi nepobitna

injenica da je danas uobiajeni nain obrade tla
i uzgoja biljaka i ivotinja doao u slijepu ulicu.
Kako bi se osigurali visoki prinosi, potrebna je sve
vea koliina kemijskih sredstava. Zbog toga tlo po
staje sve loije, a visoki prinosi ne znae istovremeno
i dobru kakvou proizvoda. Biljke koje se uzgajaju
uz primjenu kemijskih sredstava postaju sve neot-
pornije na bolesti. Cijena uzgoja poljoprivrednih
p r o i z v o d a sve vie raste, a njihova koliina u raz
vijenim zemljama Zapada daleko nadilazi potrebe
stanovnitva. Ti se vikovi zbog visoke cijene proiz
vodnje ne mogu nikome prodati ve se ili unitavaju
ili poklanjaju u obliku tzv. "humanitarne p o m o i "
treem svijetu to u biti nije nita drugo nego samo
jedan od oblika rjeavanja nagomilanih zaliha.
S druge strane taj nain poljoprivrede ima jo
itav niz popratnih tetnih posljedica od kojih neke
ozbiljno ugroavaju ekoloku ravnoteu sredine u
kojoj ivimo. Ne samo da se smanjuje koliina plodnog
humusa i da dolazi do erozije tla nego se u tlo ulau
razne kemikalije, a naroito teki metali, koji tamo
ostaju godinama. Ta sredstva postupno prodiru u
dubinu i ulaze u podzemne vode ime ih esto ine
neupotrebljivim za pie. Pa i sama proizvodnja pes
ticida i kemijskih gnojiva ima itav niz ekoloki tetnih
popratnih pojava. Osim toga, za proizvodnju tih sred
stava potrebna je velika koliina energije.
I sam nain poljoprivredne proizvodnje u o-
bliku monokulture i dranja velikog broja ivotinja
koje su stalno u zatvorenim prostorima ini i jed
ne i druge naroito osjetljivima na bolest. To opet

9
zahtijeva poveanu upotrebu pesticida kod uzgoja
biljaka i antibiotika kod uzgoja ivotinja. Poseban
je problem neprirodna hrana stoke (kotano brano)
koja je uzrokom pojave tzv. "kravljeg ludila" kod
ivotinja i ljudi.
Konano treba postaviti pitanje nije li utroena
koliina energije u konvencionalnoj proizvodnji hra
ne vea od one koju tako p r o i z v e d e n o m hranom
dobivamo?
Konvencionalna poljoprivreda svjesna je slijepe
ulice u kojoj se nala i odrava se nizom palija
tivnih mjera kao ograniavanjem poljoprivrednih
povrina za pojedine kulture te visokim dravnim
subvencijama. Negativna strana primjene kemije u
poljoprivredi pokuava se u posljednje vrijeme uklo
niti genetikom koja sa svoje strane nije jeftina i
ije su posljedice, kako na biljke tako i na ljude,
danas potpuna nepoznanica. Sve te mjere ne mogu
donijeti trajno rjeenje, ne mogu popraviti kakvou
p r o i z v o d a niti mogu uzgoju biljaka i stoke pruiti
sigurnu budunost.
Ovaj samo letimini pregled dananjeg stanja
u poljoprivredi i stoarstvu jasno ukazuje da se na
tim podrujima neto korjenito mora mijenjati jer
emo se inae u budunosti stalno susretati s novim
problemima od kojih je tzv. kravlje ludilo samo jedan
od njih. Potreba da se neto mijenja polako ulazi
u svijest ljudi, kako potroaa tako i proizvoaa.
Ima sve vie potroaa koji trae zdravu hranu, a
na svim kontinentima postupno raste i broj pro
izvoaa koji takvu hranu p r o i z v o d e . to e vie
ljudi izbjegavati konvencionalno proizvedenu hra
nu to e po zakonu ponude i potranje nuno rasti
i broj proizvoaa koji se ne slue tim nainom

10
proizvodnje. Nema sumnje da su tzv. "zdravi proiz
vodi" skuplji, ali i kad kupujemo cipele neemo kupiti
one, makar bile jeftinije, koje e se raspasti kod
prve jae kie nego one, makar bile skuplje, koje
emo moi nositi godinama.
Na rjeenje svih o v i h problema ve je davno
ukazao Rudolf Steiner koji je 1924. odrao niz preda
vanja u dvorcu Koberwitz (tada u Njemakoj, a danas
u Poljskoj) pred skupinom intelektualaca i poljo
privrednika u kojima je iznio naela nove bioloko-
-dinamike poljoprivrede, naela koja vrijede jo i
danas. To je bio ujedno i prvi zokrueni prikaz novog
naina uzgoja biljaka i stoke i svi dananji razliiti
pravci ekoloke p o l j o p r i v r e d e proizlaze manje ili
vie iz tih poticaja.
Rudolf Steiner ( 1 8 6 1 - 1 9 2 5 ) r o d e n u Donjem
Kraljevcu u Meimurju, utemeljitelj antropozofije,
bio je filozof i duhovni istraiva koji je ustanovio
i u s t v r d i o da iza svake fizike p o j a v e postoji i
duhovna pozadina i da je bez spoznaje te duhovne
p o z a d i n e nae znanje o ovjeku, Zemlji i svemiru
samo d j e l o m i n o i n e p o t p u n o . Na temelju svojih
duhovno-znanstvenih istraivanja on je iznio novu
spoznaju o r a z v o j u ovjeka, Zemlje i kozmosa te
novu spoznaju o kranstvu smatrajui da obja
va kako je d o s l o v n o i t a m o u S v e t o m pismu nije
zavrena ve da se ona obnavlja ovisno o stupnju
svijesti i sposobnosti spoznavanja ljudi u pojedinim
vremenima. Na temelju toga on stvara nov pristup
u pedagogiji (waldorfska kola) u kojem se svakom
aku nastoji pristupiti i n d i v i d u a l n o i poticati ne
t o l i k o koliinu znanja koliko osobnu kreativnost.
Dao je i o s n o v e rjeavanja socijalnih suprotnosti
u svojoj teoriji o t r o l a n o s t i , te k o n a n o itav

11
niz poticaja u umjetnosti: u drami, slikarstvu, arhi
tekturi, o b l i k o v a n j u g o v o r a i euritmiji.
Na temelju tog svestranog duhovnog iskustva
on pred kraj ivota dri osam predavanja o poljo
privredi (Poljoprivredni teaj) u kojima odgovara
na pet osnovnih pitanja koja su mu tom prilikom
bila postavljena:
1. Kako sprijeiti sve vei nestanak broja so
rata kultiviranih biljaka i kako poboljati njihovu
hranidbenu kakvou?
2. Na koji nain poboljati plodnost domaih
ivotinja i njihovu otpornost?
3. Kako izbjei opasnost kemijske gnojidbe i
je li mogue uvesti gnojidbu koja oivljuje tlo?
4. Na koji se nain mogu dokazati djelovanja
stvaralake ivotne snage, djelotvornost homeopatskih
pripravaka i kozmikih ritmova?
5. Postoji li mogunost socijalne obnove u poljo
privredi?
Odgovori na ta pitanja i danas su, nakon sedam
deset sedam godina, jednako suvremeni i aktualni.
Na temelju svojih osnovnih spoznaja iz podruja
duhovne znanosti (Steiner nije bio poljoprivrednik)
on daje poticaje za nov nain proizvodnje zdrave
hrane.
Iz Steinerovih predavanja jasno proizlazi da
on Zemlju smatra ivim organizmom na koji djeluju
snage i ritmovi iz svemira. Svako p o l j o p r i v r e d n o
imanje mora biti zaokruen i sam sebi dostatan or
ganizam. Prema tome, mora postojati o d r e e n u-
ravnoteen odnos izmeu broja ivotinja na imanju
i poljoprivrednih povrina. Mora postojati odreen
p l o d o r e d i raznolikost kultura. Potpuno zabacuje
monokulturu. Gnojidba ima zadau da oivi humus

12
i time stvori zdravu i otpornu biljku. tetoine koje
se jave treba uklanjati prirodnim sredstvima. Uzgoj
stoke mora biti to vie na otvorenom, a broj stoke
mora odgovarati veliini dobra.
Nain izlaganja i izraavanja u ovoj knjizi moda
e dijelu poljoprivrednika na prvi pogled biti stran
i neobian. Naroito onima koji nisu upueni u osnov
na naela antropozofije. Pa ipak, paljivo, polagano
i uporno iitavanje o v o g teksta pojedincu e omo
guit da stekne sposobnost stvaralakog djelovanja
u uzgoju stoke i bilja. Nema sumnje da e mu u
praktinoj provedbi mnogo pomoi dodatni teajevi
jer e mu to omoguiti da u pojedinosti svlada neke
tehnoloke procese. Kako, meutim, nema g o t o v i h
rjeenja za svaki sluaj, a svako zemljite i svaka
kultura zaseban su organizam, ovaj e mu tekst omo
guiti da, poto stekne stanovita iskustva, sam stvara
rjeenja za svoje specifine potrebe.
U naoj zemlji bioloko-dinamiki nain poljo
privrede jo je u zaetku. Nadamo se da e ova knjiga
nekima biti poticaj da se tim nainom uzgoja stoke
i biljaka poinju ozbiljno baviti.

Zagreb, 9. kolovoza 2001.

Prof. dr. Radovan Suboti

Predsjednik Antropozofskog drutva
"Marija Sofija" Zagreb

13
 Drutvo je u Koberwitz stizalo obino oko jedana
est sati. U Koberwitzu ljudi nisu mogli stanovati,
onamo su dolazili iz Breslaua. Potom je najprije poi
njalo predavanje koje je trajalo do jedan sat. Ubrzo
potom predavanje se pretvorilo u doruak, pri emu
su gosti mogli koristiti g o t o v o cijeli dvorac i sve
ostalo, a to je vrlo zanimljivo. To je onda otprilike
trajalo do pola ili do tri etvrt dva. Zatim je slijedio
razgovor o pitanjima u v e z i s p o l j o p r i v r e d o m do
tri sata. Dakle, to je bio udio Koberwitza u itavom
skupu. To je trajalo deset dana.
Stoga vidite kako smo velikoduno primljeni.
Moram svakako rei da grofici i grofu Keyserlingku
nije bilo lako prirediti taj teaj, jer on je ve odavno
obean, ali ja nikako nisam mogao doi. Zato je ovdje
u Dornachu na Boinom zasjedanju bio neak grofa
Keyserlingka kojemu je prije puta bilo reeno: Ili
e mi donijeti sasvim konkretno obeanje da e
se teaj odrati jo sljedee polugodite ili mi uope
ne dolazi kui. Neak kojemu su u ivotu za rukom
pole i druge neobine stvari, s tom se namjerom
pojavio ovdje i zaista je tako odluno g o v o r i o da
sam mu rekao kako e se teaj odrati im god to
bude mogue.
I kako nije mogao biti ranije, odrao se o Duho
vima. To je bila lijepa svetkovina o Duhovima, doista
prava antropozofska svetkovina o Duhovima.
Neto je posebno na tom dobru Koberwitzu i
u njegovoj okolici. Dobro Koberwitz obuhvaa tri
deset tisua jutara zemlje. To je j e d n o od najve
ih dobara. Prema tome, tamo se moe vidjeti v r l o
m n o g o poljoprivredne djelatnosti. A i vidjeli smo
v r l o mnogo, jer sve su nam pokazali uz iznimnu
susretljivost.
 Kad ovjek stigne u Koberwitz i najprije eli
oprati ruke, odmah zapazi da je u umivaoniku elje
zo. Naime, tlo u Koberwitzu bogato je eljezom. I
stvarno mislim da bi se to tlo moglo iskoristiti na
najraznovrsniji nain budui da je izuzetno bogato
eljezom.
eljezo uistinu susreemo na svakom koraku.
Zboga toga sam prilikom prvog ruka, pozdravljajui
osoblje kue, rekao kako ponajprije upada u oi
da je u Koberwitzu sve od eljeza: da je ve neak
bio od eljeza u svojim zahtjevima kad se pojavio
o Boiu; da je tlo natopljeno eljezom i da tamo
vlada neto svjesno cilja i energino, tako da nisam
mogao rei drugo doli: eljezna grofica i eljezni
grof. I u moralnom dranju uistinu je bilo neeg
posve eljeznog.
U poljoprivrednom teaju najprije je trebalo
razraditi koji su preduvjeti napretka u razliitim
poljoprivrednim granama. Tu dakako postoje izuzetno
zanimljive grane: ratarstvo, stoarstvo, umarstvo,
vrtlarstvo i tako dalje. Zatim jednu od najzanimljivijih
stvari, tajne gnojidbe, koje su stvarno istinske tajne.
Za sve to najprije su postavljena naela, v e z e
koje u dananje doba izgledaju izuzetno znaajnima
zato to se, vjerovali ili ne, upravo poljoprivreda
pod utjecajem materijalistikog nazora udaljila od
razumskih naela. I vrlo malo ljudi zna da su tijekom
posljednjih desetljea degenerirali svi proizvodi od
kojih ovjek zapravo ivi te da oni i dalje izuzetno
brzo degeneriraju.
Ne samo da na prijelazu iz kaliyuge u svijetlo
doba degenerira sadanji moralni razvoj ovjeanstva
ve naglo degenerira i ono to je ovjek svojim postup
cima uinio od zemlje i od onoga to je neposredno

17
iznad nje. To je danas statistiki utvreno, o tome
se, na primjer, raspravlja u poljoprivrednim udru
enjima i govori se da su ljudi protiv toga nemoni.
Danas stoga ak i materijalistiki poljoprivrednik,
ako ne traje tupo, nego razmilja o stvarima s kojima
se suoava svakoga dana ili barem jednom u godini,
moe otprilike izraunati da e za nekoliko desetljea
proizvodi biti toliko degenerirani da vie nee moi
posluiti za ljudsku ishranu.
Dakle, pritom se doista radi o pitanju koje je
u najeminentnijem smislu kozmiko-zemaljsko pitanje.
Upravo kod poljoprivrede pokazuje se da se iz duha
moraju crpiti snage koje su danas potpuno nepoz
nate i ije znaenje nije samo u tome da se malo
pobolja poljoprivreda nego i u tome da se ovjekov
ivot na Zemlji ta ovjek mora ivjeti od onoga
to zemlja donosi u fizikom smislu uope moe
nastaviti.
Radi se, dakle, o iznimno bitnoj temi. I naela
koja su tamo zadana kako bi pokazala pod kojim
se uvjetima razvijaju biljke najrazliitijih vrsta, i
votinje, naela prema kojima se treba gnojiti, pre
ma kojima se suzbija korov, unitavaju tetnici i
nametnici, prema kojima se suzbijaju biljne bolesti,
sve su to danas na podruju poljoprivrede gorua
pitanja.
Nakon to je raspravljeno o tim pitanjima, prelo
se na o n o to je prijeko potrebno uiniti kako bi
se stvorili preduvjeti za reformu gnojidbe, reformu
u suzbijanju korova i tetoina na bilju, nametni
ka te u borbi protiv biljnih bolesti. I svakoga da
na na teaj i r a z g o v o r e koji su uslijedili za njim
nadovezao se krug, kako ga je nazvao grof Keyser-
lingk, to su ga sastavili okupljeni antropozofski

18
poljoprivrednici koji ovdje ele tijesno suraivati
s Prirodoznanstvenim odsjekom na Goetheanumu.
Zato Prirodoznanstveni odsjek treba izraditi naela
prema dobivenim osnovama, poevi od geolokih
svojstava tla, mogunosti hranidbe i gnojidbe, od
svih injenica koje dolaze u obzir: blizina uma,
klimatski uvjeti i tako dalje. Poto poljoprivredni
strunjaci prikupe odgovarajue podatke, ovdje e
biti razraena naela prema kojima se trebaju izvoditi
daljnji pokusi kako bi se doista iskuale praktine
upute dane na teaju ili ono to je takoer navedeno
u raspravama, tako da onda svatko moe kazati,
premda se danas neto od toga jo moe initi udnim:
Iskuali smo, to ide.
To je, dakle, svrha toga kruga poljoprivrednika
koji usko surauje s Prirodoznanstvenim odsjekom
i gospoicom dr. Vreede, jer za to su potrebni i
astronomski podaci.
Jasno je da e u tome na najrazliitije naine
sudjelovati cijela Visoka kola, a osobito Medicinski
odsjek. Tako da e upravo prema nastojanjima koja
su na teaju razradili nai prijatelji, osobito nai
prijatelji grof Keyserlingk i gospodin Stegemann,
stvar, nadajmo se, i u praksi zaivjeti bolje od onoga
to su neki poduzimali pod drugim pretpostavkama,
pod ne ba primjerenim pretpostavkama.
No, uvjet uspjeha sastoji se u sljedeem, i strogo
se naglaavalo te stalno i neprekidno ponavljalo da
ono to je bio sadraj toga teaja isprva bude du
hovna svojina kruga poljoprivrednika, praktinih
poljoprivrednika. Tamo je bilo i ljudi koji se zani
maju za poljoprivredu, ali koji nisu mogli ui u krug,
od njih je izriito zatraeno da na d o b r o poznat
antropozofski nain sve odmah ne izbrbljaju svakome,

19
jer stvari mogu zadobiti svoje praktino znaenje
samo onda ako ono to je bio sadraj teaja, ostane
u krugu strunjaka, ako to provjere poljoprivrednici.
Neke stvari trebat e iskuavati etiri godine. Tijekom
tog razdoblja praktine upute koje su dane nee
izii iz kruga poljoprivredne zajednice jer nema ni
kakva smisla da se o stvarima samo govori, nego
stvari postoje upravo zato da udu u ivotnu praksu.
I pogrijeio bi svatko tko bi izbrbljao stvari koje
je uo.
To su stvari koje se ponajprije, vjerujem, odnose
na plodni poljoprivredni teaj.
U Breslauu se na duhovski ponedjeljak odrala
i euritmijska predstava koja je bila izuzetno dobro
posjeena i koja je izuzetno d o b r o primljena.
Osim toga, odrane su i brojne druge priredbe.
Najprije su prijepodne trajale rasprave o poljopri
vredi, otprilike od jedanaest i petnaest do tri sa
ta p o p o d n e . To je, kao to sam rekao, bilo vani, u
Koberwitzu. Druge stvari bile su u Breslauu unutra
o onome to se dogaalo izmeu govorit u kasni
je i svaki je dan zavrio jednim antropozofskim
predavanjem za lanove Antropozofskog drutva,
koje je ponajvie razmatralo karmika pitanja to
su ovdje ve tjednima predmetom razmatranja. Ona
su bila saeta u deset predavanja. Kratak izvjetaj
o cijeloj stvari ve sam dao u listu s priopenjima,
prilogu "Goetheanumu" koji je upravo danas iziao.
T a m o je izvjetaj o cijelom breslauskom skupu. I
ovom prilikom ujedno opet mogu naglasiti: Iz onoga
to je iskuano na razliitm mjestima, u Pragu, Bernu,
Parizu, sada i u Breslauu, mogu rei da ono to je
proizilo iz Boinog zasjedanja, ona ezoterina struja
koja proima itavo Antropozofsko drutvo, koja

20
je novost, moglo bi se rei, ustvari ono to je nakon
pravog osnutka Antropozofskog drutva sada tu,
a prije nije bilo, da to srca posvuda primaju ne sa
mo na uistinu zadovoljavajui nego i na izvanredno
duevan nain, tako da postoji opravdana nada da
se sada, nakon to je Antropozofsko drutvo Boinim
zasjedanjem steklo duhovnost, poto ve u Dornachu
svjesno spiritualno djeluje ezoterino predsjednitvo,
da se sada doista posvuda moe primijetiti ne samo
strujanje prema van nego i da srca sudionika posve
izlaze ususret tom strujanju.
Na veernjim predavanjima, na predavanjima
lanovima naveer, to se vrlo, vrlo jasno vidi. Osim
toga, srdanost s kojom su ta predavanja doekana
u Breslauu i Kobervvitzu doista se oitovala na spiri-
tualno-organizatorski nain, jer to je bilo duboko
antropozofsko razumijevanje, a nalo je i svoju primje
nu, ostvarilo se u materiji. Moram samo pripomenuti
da je posljednje veeri, u ponedjeljak naveer, u
Breslauu umjesto predavanjem sve zaokrueno pris
nim druenjem. Mnogi lanovi doputovali su uistinu
izdaleka, ve dugo lanovi iz njemakih krajeva nisu
doivjeli neto takvo, lanovi su doputovali iz june
Njemake, iz zapadne Njemake, naravno, i iz obli
njih krajeva, tako da su dvorane bile prepune lanova.
Posljednje veeri, p r i g o d o m prisnog druenja, po
to je u ponedjeljak mnogo njih ili veina morala
otputovati, bilo je jo prisutno oko tristo sedamdeset
lanova koje je u Breslauu veerom poastila kua
Keyserlingk.

Morate zamisliti da je u Breslau u jednu gosti

onicu teretnim automobilima dopremljeno sve to
je bilo neophodno za podvorbu tristo sedamdeset
antropozofa koji su te veeri, to sam primijetio

21
obilazei ih, imali izvanredno dobar apetit. Da,
to se dogaa i prilikom promatranja slika, ovjek
nikad nije toliko gladan kao kad obilazi galerije;
oigledno je da se isto dogaa i kod antropozofskih
predavanja. To se skupilo za tih nekoliko dana. Ali
najljepe je bilo to su antropozofi imali velik apetit,
bilo ih je tristo sedamdeset, a mnogo toga jo je
ostalo.
Tim predavanjima zavravao je dan, tako da
su poljoprivredni teaj i skup lanova Antropozofskog
drutva zaokruili cijelu priredbu.
Izmeu toga gospoa dr. Steiner odrala je teaj
umjetnikog oblikovanja govora; bila su dva sastanka
breslauske omladinske grupe i dva razredna sata".
A posljednje nedjelje zbilo se jo neto. Nastupio
je gospodin Kugelmann sa svojom glumakom dru
inom koja je na poticaj govornog teaja to se odrao
prije dvije godine ovdje u Goetheanumu razvila nov
umjetniki kazalini izraz, te su nam izveli "Ifigeniju".
Uzimajui u obzir sve ono to je proizilo iz govornog
teaja, to doista mnogo obeava.
Vrijeme je bilo bogato, v r l o bogato ispunjeno,
ali takoer je bilo mogue pruiti neto lanovima
koji dugo nisu imali prilike sudjelovati na nekoj
antropozofskoj priredbi.
Izmeu tih dogaanja obilazilo se imanje. Ljudi
su razgledavali o n o to se moglo vidjeti na dobru,
pri emu danas u srednjoj Europi na sve to utjee
ono to je tako oito u potpunom gospodarskom
slomu. Mislim na gospodarski ivot u cjelini. Na
imanju Koberwitz izvrsno se gospodari, poljoprivre
da naravno mora napredovati, ali gospodarski ivot

" Razredni sat Visoke kole za duhovnu znanost ( o p . p r e v . ) .

u Njemakoj u uasnom je stanju. I tako, u ponedje
ljak, mislim oko jedanaest sati naveer, priredbe
su zavrile.
Potom sam u utorak stigao u Lauenstein kod
Jene, gdje nekoliko naih mladih prijatelja s gospo
icom dr. Ilse Knauer osniva ljeilite i odgajalite
ne samo za slabije nadarene nego i za stvarno tjelesno
bolesnu djecu koju odgajaju i razvijaju onoliko koliko
je to mogue. Taj je institut, kao to sam rekao, u
osnutku. Ja sam ga inaugurirao i vidio prvu primljenu
djecu. Tako smo projekt u Lauensteinu, nedaleko
od Jene, takorei postavili na noge.
Potom sam preko Stuttgarta stigao o v a m o . Zar
ne, p o g o t o v o u Stuttgartu danas dolazi do izraaja
izuzmemo li ostalo ono to izuzetno titi, inje
nica da je u waldorfskoj koli, koja u pedagoko-
-didaktikom i duhovnom smislu postie izvanredan
uspjeh, gospodarsko stanje upravo oajno. Zamislite
samo, jutros sam, na primjer, peti razred morao
tako razdijeliti da su od dva razreda nastala tri,
stoga sada imamo 5. a razred, 5. b razred, 5. c raz
red. I esti razred razdijeljen je na tri odjeljenja.
Veina razreda ima dva odjeljenja, ak i vii razredi.
U waldorfskoj koli imamo vie od osamsto uenika.
Stvar izvanredno napreduje u pedagoko-didakti-
kom i duhovnom smislu, ali gospodarska je strana
u waldorfskoj koli upravo oajna, uistinu, u naj
dubljem smislu oajna!
Zamislite samo, u tjedne prije Boia, recimo,
u waldorfskoj koli jo smo imali mjeseni proraun
od oko 60008000 maraka, to sada, zbog vrtoglavog
rasta cijena ivenih namirnica, odgovara mjesenom
proraunu od 25.00027.000 maraka. To su dakako
uasne stvari. I nedavno smo se nali u situaciji

23
da od tih 25.00027.000 maraka mjesenog prora
una nije bilo pokriveno otprilike 15.00017.000
maraka, tako da emo u iduem razdoblju morati
raunati s manjkom od 15.00017.000 maraka na
mjesec.
To zbilja titi, to je v r l o teko breme, jer sve
je pripremljeno, tu je uiteljski kolegij kojeg ini
preko etrdeset uitelja, tu je vie od osamsto uenika.
Dakako, iznimno je teko sve to i dalje financirati
uz takve gospodarske pretpostavke, a p o g o t o v o e
biti teko s o b z i r o m na gospodarske perspektive u
Njemakoj.
No portvovnou antropozofskih prijatelja po
stalo je mogue najprije sljedea tri, etiri ili pet
mjeseci od tog nedostatka pokriti 10.000 maraka
na mjesec, tako da e posljednjih mjeseci trebati
pokriti jo samo oko 60007000 maraka na mjesec.
To je mogue pokriti, ali je istina, dragi moji prijatelji,
da je upravo u Antropozofskom drutvu, kad je rije
o stvarima gdje je potreban praktian pristup, na
djelu nepraktino ponaanje.
Nedavno sam na skupu udruga waldorfskih kola
to e se, nadajmo se, posvuda iznijeti u javnost;
jer mnogo je vanije iznijeti u javnost to nego ono
to antropozofi ponekad iznose u javnost rekao
sljedee: Samo treba promisliti, u Njemakoj ima
mo u najmanju ruku 10.000 antropozofa. Kad bi
se posvuda svaki tjedan skupljao novac, kad bi svaki
tjedan svatko dao samo 50 pfenniga, to bi u tjedan
dana iznosilo 5000 maraka, a to bi se lako m o g l o
ostvariti samo kad bi se uinilo. Stoga sam rekao:
U Antropozofskom drutvu esto se dogaa da su
nae ustanove v r l o slabo fundirane, a ljudi koji bi
v r l o rado dali novac to g o v o r i m iz iskustva

24
uope ne znaju kamo bi s njime. Da, to stanje u
waldorfskoj koli i dalje je v r l o teko podnoljivo,
i ovom bih prilikom napomenuo da je upravo port-
vovnou vicarskih prijatelja u posljednje vrijeme
svaki mjesec prikupljena znaajna svota, djelomice
u vidu izravne pomoi, ali poglavito preuzimanjem
kumstva za djecu kum je onaj koji za jedno dijete
u waldorfskoj koli plaa 2527 maraka na mjesec.
No izgledi su i dalje loi, a stanje u waldorfskoj
koli jo jako, jako titi.
Kad bi se nalo jo oko 250300 kumova i kad
bi lanarina bolje pristizala, kad bi se prikupljao
novac, to onda uope ne bi bilo tako teko. Mora
se naravno takoer rei da trenutno u Njemakoj
vlada neopisiva nestaica novca. Nije rije o tome
da ne bi bilo dobara, ali svejedno vlada takva nesta
ica novca da uope nije mogu optjecaj. Gospodarski
ivot u Srednjoj Europi uistinu je u loem stanju.
O tome sam vas, dakle, htio izvijestiti. Sve to
pokazuje da se danas v r l o snanim iskazuje sve to
je na antropozofskom polju proizilo iz samog antro-
pozofskog pokreta. Oblik koji je poprimila waldorfska
kola odlikuje se velikom, velikom snagom koja je
svojstvena antropozofskom biu. A to se iskazuje i
drugdje.
Pokazuje se potreba za onime to antropozofija
moe dati. Bio je prireen govorni teaj, dakle, teaj
za umjetniki pristup jeziku, koji se morao apsolvirati
u nekoliko sati jer uope nije bilo vremena za tako
mnogo toga. Ali na njega se prijavilo, ini mi se,
oko 160 ljudi. Ne moe se u pet sati poduiti 160
ljudi, pa je stvar organizirana tako da je sprijeda
sjedilo otprilike 30 ljudi, oni su doista primili poduku;
drugi su samo mogli sluati. Potreba je nesumnjivo

25
prisutna, duboka, intenzivna, velika potreba. Samo
bismo morali biti u stanju zaista oiviti postojee
snage i svakako bismo morali unaprijediti antro
pozofsko djelovanje.
Zasluge za ostvarenje ovoga to je prireeno
u Breslauu svakako pripadaju, kao to sam ve rekao,
eljeznom grofu i eljeznoj grofici Keyserlingk i naem
starom prijatelju, ravnatelju Barschu koji djeluje
g o t o v o toliko dugo koliko i sam antropozofski po
kret, koji je kao mladi postao antropozof, a sada
je umirovljeni ravnatelj kole, ali se zajedno s osta
lima jo osjea v r l o mladim, tako da me je u svom
pozdravnom govoru koji je odrao prve veeri skupa
nazvao ocem, zbog ega se strano kajao svih deset
dana!
O tome sam vas htio izvijestiti, dragi moji prija
telji, o priredbi koja vas nedvojbeno mora zanimati
ve samo zato e moda ipak na jednom odreenom
podruju, polazei od antropozofskog, uspjeti uni
jeti neto u neposredan ivot. Jer vidi se da se na
antropozofskom podruju moe uzajamno djelovati
s obiju strana, s visoko duhovne i s potpuno praktine.
A pravo e se djelovati zapravo tek onda kad se
obadvije strane budu preplitale i kad budu savreno
usklaene.
Pogreke, koje se v r l o lako mogu dogoditi u
antropozofskom djelovanju, nastaju upravo zbog toga
to s jedne strane duhovno ne prelazi u stvarni ivot,
to ono ostaje neka vrst teorije, ili jedna vrst, rekao
bih, vjerovanja rijeima, ono ak nije ni vjerovanje
mislima, nego ostaje vjerovanje rijeima, a s druge
pak strane zato to se ne moe valjano pruiti u-
v i d da bi duhovno m o g l o zahvatiti u neposredno
praktino postupanje.

26
 Zamislite samo, dragi moji prijatelji, da danas
nitko ne razumije bit gnojidbe. Sigurno, to se radi
instiktivno prema tradiciji iz starih vremena. Ali
bit same gnojidbe, to danas nitko ne razumije. Nijedan
ovjek zapravo ne zna osim onih koji to mogu
saznati iz duhovnog to gnoj zapravo znai za
njivu i zato je u nekim krajevima nezaobilazan i
neophodan te kako se s njime postupa. Na primjer,
nitko ne zna da upravo sva mineralna gnojiva po
najvie uzrokuju degeneraciju o kojoj sam g o v o r i o ,
kvarenje poljoprivrednih proizvoda. Jer danas svatko
jednostavno misli: no dobro, za rast biljaka potrebna
je odreena koliina duika i ljudima je jednostavno
potpuno svejedno kako se taj duik spravlja, odakle
potjee. Ali nije svejedno odakle on potjee jer postoji
velika razlika izmeu duika i duika, izmeu duika
koji je u zraku povezan s kisikom, izmeu toga mrtvog
duika i jednoga drugog duika. Ne moete porei,
dragi moji prijatelji, da postoji razlika izmeu ivog
ovjeka koji hoda okolo i lea, ljudskog lea. Jedan
je mrtav, drugi je iv i produevljen.
Ista je stvar, na primjer, s duikom i drugim
tvarima. Postoji mrtvi duik. To je onaj koji se nalazi
u zraku to nas okruuje, koji je pomijean s kisikom
i koji ima ulogu u cjelokupnom procesu naeg disanja
i u procesu zajednikog ivota sa zrakom. On ne
smije biti iv jednostavno zato to bismo neprekidno
bili bez svijesti kad bismo bili u ivom zraku. Zrak
je mrtav, kisik je mrtav, duik je mrtav; to su uvjeti
zraka u kojem ljudi trebaju tako disati da mogu
svjesno i razborito misliti.
Duik koji je u zemlji, koji s gnojivom mora
ui u nju, koji se stvara pod utjecajem cijelog neba,
takav duik mora biti iv.

27
 To su dva razliita duika: duik koji je iznad
povrine zemlje i duik koji je ispod povrine zemlje;
jedan je mrtvi duik; drugi je ivi duik.
I tako je sa svime. Tijekom materijalistikog
doba potpuno je potisnuto u zaborav o n o to je
n e o p h o d n o za odravanje p r i r o d e . Ljudi ne znaju
najvanije stvari. Postupa se po starome, zacijelo
na temelju jako dobrog instinkta, ali on se postupno
gubi. Tradicije nestaju. Ljudi e njive gnojiti znanou.
Krumpiri, itarice, sve e biti sve loije.
A ljudi znaju da biva sve gore, to utvruju sta
tistiki. Oni se najprije narogue na praktine mjere
koje polaze od onoga to se moe postii duhovnim
promatranjem.
Izuzetno je znaajno da se te stvari pravilno
promatraju, pravilno sagledavaju. I ovdje sam esto
rekao: Ako netko ima magnetsku iglu koja uvijek
pokazuje u odreenom smjeru, iji je vrak usmjeren
prema magnetskom sjevernom polu, smatrali bi ga
djetinjastim kad bi t v r d i o da je u magnetskoj igli
razlog zbog kojeg jedan vrak uvijek pokazuje prema
sjeveru, a drugi prema jugu. Kae se: ovdje je Zemlja,
tu je magnetska igla; zato magnetska igla jednim
vrkom pokazuje prema sjeveru, a drugim prema
jugu? Zato to je ovdje magnetski sjeverni pol, a
ovdje magnetski juni pol; on usmjerava pravac ma
gnetske igle prema jednoj i prema drugoj strani.
Kao pomo uzima se cijela Zemlja kako bi se objasnio
pravac magnetske igle. Polazi se od magnetske igle.
Onoga koji bi tvrdio da je razlog tome u magnetskoj
igli smatrali bi djetinjastim.

No tako je djetinjast onaj koji vjeruje da ono

to dananja znanost nalazi u neposrednoj blizi
ni biljaka ili u neposrednoj okolini ovisi o o n o m e

28
to se gleda. Na rast biljaka utjee cijelo nebo sa
zvijezdama! To se mora znati. To napokon mora
ui u glave. Mora se rei da je isto tako djetinjasto
baviti se botanikom onako kako je danas uobiajeno,
kao to bi bilo djetinjasto kad bi se o magnetskoj
igli g o v o r i l o onako kako sam danas spomenuo.
Svaki obrazovan ovjek moe usvojiti odreene
stvari, samo ako ima smisla za najjednostavnije uvjete
antropozofskog ivota.
Izuzetno je v a n o o n o to sam prole godine
prvi put navijestio u Penmaenmawru. Ljudi danas
ak ne znaju ni kako se hrane ovjek i ivotinja, a
kamoli biljka. Ljudi vjeruju kako je bit ishrane u
tome da ovjek jede supstancije iz svoje okoline.
Stavlja ih u usta; one zatim dospijevaju u eludac.
Od toga se jedan dio zadrava, drugi dio odlazi.
Potom se potroi onaj dio koji je zadran. Zatim i
on odlazi. Onda se ponovno zamjenjuje. Danas ovjek
ishranu zamilja na potpuno izvanjski nain. No i
venim namirnicama koje ovjek prima kroz eludac
ne izgrauju se kosti, miii, ostala tkiva; to izriito
vrijedi samo za ovjeju glavu. I od onoga to se
daljnom preradom posredno iri organima za pro
bavu, izgrauje se samo tvarni materijal za glavu
i za sve ono to se odlae u ivano-osjetilnom sustavu
te u onome to tome pripada, dok se, primjerice,
supstancije za sustav udova ili za same organe izmjene
tvari, koje su potrebne, recimo, za stvaranje upljih
kostiju nogu ili ruku ili za stvaranje crijeva u kojima
se obavlja izmjena tvari, za probavu, ne stvaraju
od hrane uzete kroz usta ili eludac, ve se one
uzimaju iz itave okoline disanjem ili osjetilnim or
ganima. Taj se proces u ovjeku zbiva neprestano:
ono to je primljeno elucem struji u glavu i tamo

29
se prerauje, a ono pak to se prima glavom odnosno
ivano-osjetilnim sustavom iz zraka i ostale okoline
struji nadolje te iz toga nastaju organi izmjene tvari
i udovi.
Prema tome, elite li saznati od ega se sastoji
supstancija vaega nonog palca, ne morate se oba
zirati na ivene namirnice. Pitate li svoj mozak:
Odakle dolazi supstancija? onda se morate osvrnuti
na ivene namirnice. No ako elite upoznati sup
stanciju vaega nonog palca, ukoliko ona nije osjetil-
na supstancija, dakle, obavijena toplinom i tako dalje
u tom sluaju i nju hrani eludac nego je kostur-
na supstancija (Gerstesubstanz) i tako dalje, onda
je ona primljena disanjem, osjetilnim organima, djelo
mice ak i oima. I kao to sam to ovdje esto razlagao,
to u sedmogodinjem ciklusu ulazi u organe, tako
da je ovjek s o b z i r o m na sustav svojih udova i
izmjene tvari izgraen od kozmike supstancije. Sa
mo je ivano-osjetilni sustav izgraen od telurske,
zemaljske supstancije. Vidite, to je tako fundamen
talno znaajna injenica da se o ovjekovu i ivotinj
skom fizikom ivotu jedino moe rasuivati ako
se to zna. I nita, ak ni nain da se takvo neto
sazna, ne postoji u dananjoj znanosti. Uz dana
nju znanost to se uope ne moe saznati. To uope
nije mogue, jer radei na svoj nain, dananja zna
nost do neega takvog uope ne moe doi. To je
nemogue, b e z i z g l e d n o .

To su stvari o kojima se svakako mora razmisliti.

Zbog toga danas imamo podjelu na teoriju i praksu.
Dananja je praksa bez duha, ona je puka rutina.
Ali ono to dolazi iz duha prestaje biti neprak
tino ako stvarno dolazi iz duha. Tada u najemi-
nentnijem smislu postaje praktino.

30
 PRVO PREDAVANJE
Koberwitz, 7. lipnja 1924.

Predgovor i uvod u teaj

Emancipacija ljudskog i ivotinjskog ivota
od vanjskog svijeta

S dubokom zahvalnou osvrnuo bih se na rijei

koje je upravo i z g o v o r i o grof Keyserlingk. Jer ne
radi se samo o o p r a v d a n o m osjeaju zahvalnosti
onih koji iz antropozofije mogu neto preuzeti nego
se takorei stvarno radi i o zahvalnosti antropozofske
stvari koja se u dananjim tekim vremenima mora
iskazati svima onima koji zastupaju antropozofske
interese, o osjeaju duboke zahvalnosti. Stoga bih
se upravo iz duha antropozofskog uvjerenja elio
najsrdanije zahvaliti za netom i z g o v o r e n e rijei.
Uistinu je veliko zadovoljstvo to je ovaj poljo
privredni teaj mogue odrati upravo ovdje u kui
grofa i grofice Keyserlingk. Iz svojih ranijih posjeta
znam kakvo divno ozraje vlada ovdje u Koberwitzu,
ponajprije mislim na duhovno-duevno ozraje, i
kako je ba to duhovno-duevno ozraje to ovdje
vlada najljepi preduvjet za ono to se treba rei
u okviru o v o g teaja.
Dok je grof upozorio na to da bi se neki moda
mogli osjeati neugodno u o v o m sluaju rije je
0 damama euritmisticama, no to bi se moglo odnositi
i na druge posjetitelje izvana s druge strane, s
o b z i r o m na ono zbog ega smo se ustvari okupili,
mora se rei: Ne vjerujem da bismo za ovaj poljo
privredni teaj igdje bili smjeteni bolje nego upravo

31
na o v o m izvrsno i uzorno v o e n o m gospodarstvu.
Za sve to se danas pojavljuje na antropozofskom
polju potrebno je da se ovjek takorei nalazi i u
neophodnoj osjeajnoj okolini. A ovdje e za poljo
privredu to sigurno biti tako.
Zato me sve ovo navodi da se najdublje zahvalim
kui grofa Keyserlingka, emu e se sigurno pridruiti
i gospoda dr. Steiner, to emo upravo ovdje moi
proivjeti ove sveane, a mislim i radne dane. Pri
tom smatram da e, rekao bih, upravo stoga to
se nalazimo ovdje u Koberwitzu, ovih sveanih dana
vladati poljoprivredni duh povezan s antropozof-
skim pokretom. Upravo je grof Keyserlingk svojom
rijeju i djelom otpoetka p o r t v o v n o podupirao
ova nastojanja koja su potekla od "Dolazeeg dana"*
u Stuttgartu, i svojim je duhom, izraslim iz njegove
vrste sraslosti s poljoprivredom, zavladao u onome
to smo mogli uiniti za poljoprivredu. Rekao bih
da su nas snage koje vladaju u dubini naeg pokreta
nekako samorazumljivo privukle ovamo u Koberwitz
u trenutku kad je grof to elio. Stoga mogu potvrdi
ti kako vjerujem da je svatko rado doao na ovaj
teaj u Kobervvitzu. Zato mi koji smo doli o v a m o
izraavamo svoju duboku zahvalnost, v r l o je rado
izraavamo, to je kua Keyserlingk bila spremna
da ovih dana primi nas i naa nastojanja.

Moja pak zahvala izvire iz dubine srca i molim

kuu Keyserlingk da je osobito primi. Znam to znai
na takav nain kao to osjeam da e se zbiti, primiti
toliko posjetitelja te vjerujem da stoga mogu svojoj
zahvali pridodati tu nunu nijansu i takoer molim

" Dioniko drutvo za promicanje gospodarskih i duhovnih

vrijednosti ( o p . p r e v . ) .

32
da je se tako prihvati, jer svakako mogu zamisliti
potekoe to se javljaju prilikom odravanja takvog
skupa u kui poprilino udaljenoj od grada. Uvjeren
sam da e bez obzira na one neizbjene neugodnosti
o kojima je grof Keyserlingk govorio kao predstavnik
dakako ne vanjske, nego unutarnje politike ovdanje
organizacije predavanja, svatko od nas otii zado
voljan s obzirom na ugoenje i prijam.
No hoete li tako zadovoljni otii i sa samog
teaja, to je naravno pitanje koje e vjerojatno biti
sve diskutabilnije. Unato tome sve emo uiniti
kako bismo se sljedeih dana u svim raspravama
sporazumjeli o reenome. Jer morate uzeti u obzir
da prvi put preuzimam ovakav teaj iz krila antropo-
zofskih tenji, iako je na mnogim stranama dugo
postojala elja za takvim teajem. Jedan takav teaj
zahtijeva mnogo toga, jer on e nam sam pokazati
kako su interesi p o l j o p r i v r e d e na svim stranama
srasli s najirim okrujem ljudskog ivota i kako
gotovo nema ivotnog podruja koje ne pripada poljo
privredi. S bilo koje strane, iz bilo kojeg kuta, svi
interesi ljudskog ivota uviru u poljoprivredu. Dakako,
mi ovdje m o e m o dotaci samo sredinje podruje
poljoprivrede. Dodue, to e nas kao samo od sebe
izvesti na pokoji sporedni put koji se namee kao
neophodan moda upravo zbog ovoga to je ovdje
reeno, to valja rei ba na antropozofskom tlu.
Osobito ete mi morati oprostiti ako e dananji
uvod zahvatiti v r l o iroko, pa moda nee svatko
odmah uvidjeti vezu izmeu uvoda i onoga to po
sebno moramo razmotriti s o b z i r o m na poljopri
vredu. Ali ipak, sve to treba nadograditi mora po
ivati na onome to e se danas rei, a naizgled je
udaljeno.

33
 Upravo je i poljoprivreda na stanovit nain po
goena, ozbiljno je pogoena cijelokupnim ovovreme-
nim duhovnim i v o t o m . Vidite, itav o v o v r e m e n i
duhovni ivot p o p r i m i o je razorne oblike u odnosu
na karakter gospodarstva, a to razorno znaenje
danas mnogi ljudi gotovo i ne slute. A tome se svojim
djelovanjem eljelo suprotstaviti ono to poiva u
nakanama gospodarskih poduzea proisteklih iz naeg
antropozofskog pokreta. Ta gospodarska poduzea
osnovali su gospodarstvenici i komercijalisti; samo
oni nisu posvuda uspjeli ostvariti prvobitna htijenja,
jednostavno ve i zato to je u naem drutvu previ
e protivnih snaga da bi se pobudilo pravo razu
mijevanje za takav pothvat. ovjek je kao pojedinac
pred takvim djelotvornim snagama esto nemoan
i zbog toga se ak nije poelo ni raspravljati o onom
najiskonskijem u tim nastojanjima koja su proiza-
la iz krila antropozofskog pokreta. Jer o emu se
praktino radi?
Htio bih to razloiti na primjeru poljoprivrede,
tako da ne govorimo openito, nego konkretno. Danas,
primjerice, postoje svakojake knjige i predavanja
0 nacionalnoj ekonomiji u kojima su poglavlja o
poljoprivredi s drutveno-ekonomskog stajalita. Raz
matra se kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda
polazei od drutveno-ekonomskih naela. Postoje
spisi u kojima se iznose drutveno-ekonomske za
misli kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda. Sve
to, odravanje drutveno-ekonomskih predavanja
i pisanje takvih knjiga, oigledna je besmislica. Ali
oigledne besmislice vladaju najirim krugovima.
Jer jasno je da bi svatko trebao uvidjeti kako se o
poljoprivredi j e d i n o m o e govoriti i u njenom
drutvenom ustrojstvu ako je ishodite sama

34
poljoprivreda, ako se doista zna to je uzgoj repe,
krumpira, itarica. Bez toga se ne moe ni g o v o r i t i
o nacionalno-ekonomskim naelima. Ona se moraju
utvrditi polazei od same stvari, a ne nekakvim teo
retskim razglabanjima. Ako se danas takvo neto
govori pred ljudima koji su na sveuilitu odsluali
nekoliko kolegija o nacionalnoj ekonomiji s osvrtom
na poljoprivredu, njima to izgleda potpuno apsurdnim
jer im se stvar ini vrstom. Ali to nije tako; o poljo
privredi moe prosuivati samo onaj ija prosud
ba dolazi s polja, iz ume, iz stoarstva. T r e b a l o
bi prestati sve naklapanje o nacionalnoj ekonomiji
koje ne dolazi iz same stvari. Sve dok se ne uvidi
da je ono to se mutno g o v o r i s o b z i r o m na nacio
nalnu ekonomiju puko naklapanje, tako dugo nee
se dospjeti ni do ega izglednog, ni na poljoprivred
nom ni na drugim podrujima.
Uzrok vjerovanju da se o stvarima moe govoriti
s razliitih polazita, iako ih se uope ne razumije,
jest u tome to se unutar pojedinih ivotnih podruja
ljudi ne mogu vratiti osnovama. Moe se rei da
se repu svakako moe smatrati repom, ona izgleda
tako i tako, moe je se lake ili tee rezati, ovakve
je ili onakve boje i sadri ovakve ili onakve sastojke.
Ali repu se tada jo izdaleka ne razumije, a prven
stveno se ne shvaa njen zajedniki ivot s njivom,
s godinjim d o b o m u kojem zrije i tako dalje, nego
mora biti jasno sljedee.
esto sam koristio jednu usporedbu kako bih
to razjasnio na drugim ivotnim podrujima. Rekao
sam: Pogledamo li magnetsku iglu, otkrit emo da
ta igla jednim svojim krajem priblino pokazuje na
sjever, a drugim na jug. Razmiljamo li zato je to
tako, nemojmo razloge traiti u magnetskoj igli nego

35
u itavoj Zemlji tako to jednoj njenoj strani pridru-
zimo magnetski sjeverni pol, a drugoj magnetski
juni pol. Ako bi netko traio uzrok u samoj mag-
netskoj igli i t v r d i o da je ona tako svojeglava, bila
bi to besmislica. Jer poloaj magnetske igle moe
se razumjeti samo ako se zna u kakvom je ona odnosu
prema cijeloj Zemlji.
Sve to kod magnetske igle izgleda glupim, ov-
jeku u mnogim drugim stvarima izgleda pametnim.
Ako bismo repu koja raste u zemlji uzeli takvom
kakva jest, u njezinim uskim granicama, to bi bila
besmislica jer repa je tijekom rasta ovisna o nebro
jenim okolnostima koje nisu prisutne na Zemlji, nego
u kozmikoj okolini Zemlje. I tako se danas objanjava
mnogo toga, tako se ureduje mnogo toga u praktinom
ivotu, kao da se radi o usko ogranienim stvarima
a ne o djelovanjima koja dopiru iz cijelog svijeta.
Zbog toga su pojedina ivotna podruja strano trpje
la, a trpjela bi i vie da jo ne postoji, rekao bih,
usprkos svekolikoj znanosti novijeg vremena, stanovit
instinkt iz onih vremena kad se radilo po instinktu,
a ne znanou, da oni ljudi* kojima lijenici propisuju
koliko grama mesa trebaju jesti, koliko kupusa, kako
bi se to poklapalo s pravilnom ljudskom fizionomijom
neki ljudi uza se imaju vagu i vau sve to stavljaju
na tanjur; to je u redu, o tome treba neto znati,
ali ja uvijek pritom mislim: Pa d o b r o je to dotini
ovjek osjea glad ako mu ono to je odvagano nije
dovoljno, d o b r o je to postoji taj instinkt.

Tako je ustvari, prije no to se pojavila znanost,

polazite za sve to su ljudi trebali initi bio instinkt.

' Budui da je rije o predavanju, reenica je sintaktiki

nepotpuna ( o p . p r e v . ) .
A ti instinkti kadto su v r l o sigurno d j e l o v a l i te
se ovjek i danas moe jako iznenaditi, kad u tak
v i m starim seljakim k a l e n d a r i m a ita seljaka
pravila, kako je nevjerojatno mudro i razumljivo
o n o o emu g o v o r e . Jer i n s t i n k t i v n o s i g u r n o m
ovjeku u takvim stvarima ne treba praznovjerje.
Isto kao to ima i z u z e t n o p r o n i c a v i h izreka koje
se odnose na sjetvu i berbu, tu i tamo nadu se
izreke kako bi se sprijeile sve m o g u e l u d o r i j e :
"Zakukurie li p i j e t a o na gnojitu, padat e kia
ili e ostati kako jest." Neophodan humor posvuda
je prisutan u i n s t i n k t i v n o m kako bi se sprijeilo
praznovjerje.
Govorei s antropozofskog stajalita, ovdje se
uistinu ne radi o povratku starim instinktima, nego
0 tome da se iz dubokog duhovnog uvida pronae
ono to dananji nesigurni instinkti sve manje mogu
dati. Zbog toga je nuno da se oslonimo na jako
proireno promatranje ivota biljaka, ivotinja, ali
1 ivota same Zemlje, jako proireno promatranje
prema kozmikoj strani.
Sigurno je s jedne strane sasvim tono da se
kia ne moe na trivijalan nain d o v o d i t i u vezu s
Mjeseevim mijenama, ali s druge pak strane postoji
i neto to se jednom desilo. esto sam u drugim
krugovima priao da su u Leipzigu predavala dva
profesora, od kojih jedan, Gustav Theodor Fechner,
ovjek koji je prilino sigurno rasuivao o duhovnim
stvarima, polazei od vanjskih promatranja, nije ba
samo praznovjerno uvidio da odreena kina i nekina
razdoblja ovise o Mjesecu i i njegovu kretanju oko
Zemlje. To je za njega postala injenica proistekla
iz statistikih istraivanja. Ali njegov kolega, poznati
profesor Schleiden, sve je to osporavao iz znanstvenih

37
razumskih razloga u vrijeme kad se nije obaziralo
na takve stvari. No obojica profesora lajpcikog sve
uilita imali su i ene. Gustav T h e o d o r Fechner,
ovjek koji je bio sklon humoru, rekao je: Neka odlue
nae ene. U Leipzigu je tada vladao jedan obiaj.
Voda koja je bila potrebna za pranje rublja nije
bilo lako dostupna. Po nju je trebalo daleko ii. Zbog
toga su van stavljani bokali i kace za skupljanje
kinice. To je inila i gospoda profesor Schleiden
i gospoda profesor Fechner. Ali nije bilo dovolj
no mjesta da bokale stave istovremeno. Tada ree
profesor Fechner: Ako je to potpuno svejedno, ako
moj potovani kolega ima pravo, neka onda gospoda
profesor Schleiden iznese bokale onda kad prema
mojim podacima s obzirom na Mjeseeve mijene pada
manje kie, a moja e ena iznijeti bokal onda kad
je prema mojim izraunima kinica obilnija. Ako
je sve to besmislica, gospoda profesor Schleiden to
e zacijelo rado uiniti. Kad ono, gospoda profesor
Schleiden nije pristala na to, ve se radije ravnala
prema podacima profesora Fechnera nego prema
tvrdnjama svoga supruga.
Tako je to. Znanost moe biti tona, ali praksa
se ne moe osloniti na tu znanstvenu tonost. Mi
ne elimo tako govoriti, mi elimo govoriti ozbiljno.
Ovo je bilo reeno samo zato da bi se u p o z o r i l o
na to kako se treba gledati neto ire nego to je
danas uobiajeno, ako se promatra ono to omo
guuje ovjekov fiziki ivot na Zemlji, a to je ipak
poljoprivreda.
Ne mogu znati hoe li nas posve zadovoljiti
ono to se ve danas moe govoriti iz antropozofije.
Ali treba pokuati rei o n o to se iz antropozofije
moe dati poljoprivredi.

38
 Time bih u v o d n o zapoeo, ukazao na o n o to
je u naem zemaljskom bivanju za poljoprivredu
najvanije. Kad danas g o v o r i m o o neemu, imamo
obiaj da najveu vrijednost pridajemo kemijsko-
-fizikalnim sastojcima. Ovaj put ne bismo poli od
kemijsko-fizikalnih sastojaka, nego bismo poli od
neega to se krije iza kemijsko-fizikalnih sastojaka,
a ipak je izuzetno v a n o za ivot biljaka na jednoj
strani i ivotinja na drugoj strani. Vidite, promotrimo
li ljudski ivot, a u odreenoj mjeri i ivotinjski
ivot, opazit emo veliku emancipaciju ljudskog i
ivotinjskog ivota od vanjskog svijeta. to se vie
uzdiemo prema ovjeku, to veu emancipaciju opa
amo. U ljudskom i ivotinjskom ivotu pronala
zimo pojave koja se danas isprva doimaju potpuno
neovisnima o atmosferskim i slinim izvanzemaljskim
utjecajima ili takoer o utjecajima koji neposredno
okruuju Zemlju. To ne izgleda samo tako, nego je
s obzirom na tota u ljudskom ivotu ak iznimno
vano. Znamo naravno da se zbog odreenih atmosfer
skih utjecaja pojaavaju b o l o v i kod nekih bolesti.
No ve manje znamo da u ovjeku odreene bolesti
ili druge ivotne pojave tako protjeu da se u njihovim
vremenskim odnosima oslikavaju vanjska prirodna
zbivanja. Ali one se na poetku i na kraju ne podu
daraju s tim prirodnim zbivanjima. Sjetimo se sa
mo da je tijek jedne od najvanijih pojava, enske
menstruacije, vremenski odraz tijeka Mjeseevih mi
jena, no oni se na poetku i na kraju ne podudaraju.
Postoje i brojne druge istananije pojave, kako u
mukom, tako u enskom organizmu, koje su odraz
prirodnih ritmova.

Ako bismo se stvarima posvetili mnogo intimnije,

onda bismo, na primjer, kad bismo ispravno shvatili

39
periodinost Sunevih pjega, mnogo bolje razumjeli
tota to se odvija u drutvenom ivotu. Ali ljudi
se ne obaziru na to jer ono to se u ljudskom drutve
nom ivotu podudara s periodinou Sunevih pjega
ne poinje onda kad poinju Suneve pjege i ne
prestaje onda kad prestaju Suneve pjege, ve se
od toga emancipiralo. Ono oituje istu periodinost,
isti ritam, ali ne i vremensku podudarnost. Ono u
sebi zadrava periodinost i ritam, ali tu periodinost
i taj ritam osamostaljuje, emancipira se od njih.
Svatko kome se kae: Ljudski je ivot mikrokozmos,
on oponaa makrokozmos, moe rei: Pa to je glupost.
Ako se pak ustvrdi da kod odreenih bolesti postoji
sedmodnevna vruica, on bi mogao prigovoriti: Ako
se pojave neki vanjski znaci, onda bi se morala po
javiti i vruica i tei paralelno s vanjskim znacima
te prestati s nestankom vanjskih znakova. To vrui
ca dodue ne ini, ali ona vrsto zadrava unutarnji
ritam, premda se vremenski poetak i vremenski
kraj ne poklapaju.
U kozmosu je ta emancipacija za ovjeji ivot
g o t o v o sasvim provedena. Za ivotinjski ve neto
manje, a biljni se svijet svakako jo u velikoj mje
ri nalazi u svekolikom ivotu prirode, i izvanjskog
zemaljskog. I stoga se uope ne moe razumjeti ivot
biljaka ako se ne uzme u obzir da je sve ono to je
na Zemlji zapravo tek odsjaj onoga to se zbiva u
kozmosu. To je kod ovjeka samo prikriveno, budui
da se on emancipirao. On u sebi nosi samo unutar
nji ritam. U biljnom svijetu to je jo tako u najemi-
nentnijem smislu. Ovim uvodnim rijeima elio bih
ukazati na to.
Vidite, Zemlja je u nebeskom prostranstvu prvo
okruena Mjesecom, a zatim i drugim planetima naeg

40
planetnog sustava. U staroj instinktivnoj znanosti,
koja je Sunce ubrajala u planete, bio je sljedei redo
slijed: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupi
ter, Saturn. Ne sueljavajui se s astronomijom, htio
bih ukazati na planetni ivot, na ono to je u tom
planetnom ivotu povezano sa zemaljskim. Pogledamo
li zemaljski ivot u cjelini, najprije moramo u obzir
uzeti injenicu kako u tom zemaljskom ivotu u cjelini
najveu zamislivu ulogu ima ono to bih nazvao
i v o t o m kremene supstancije u svijetu. Kremenu
supstanciju moete nai, na primjer, u naem lijepom
kvarcu, u obliku prizme i piramide. Tu kremenu
supstanciju spojenu s kisikom moete pronai u naim
kristalima kvarca; ako zanemarimo kisik koji je u
kvarcu spojen s kremenom, takozvanim silicijem.
Tako imamo supstanciju koju kemija danas ubraja
u elemente kisik, duik, vodik, sumpor i tako
dalje taj silicij koji se spaja s kisikom, tako ima
mo kremen kao kemijski element. Ali ne smijemo
zaboraviti da je ono to u kvarcu ivi kao silicij,
na povrini nae Zemlje proireno od dvadeset sedam
do dvadeset osam posto. Sve druge supstancije nalaze
se u manjim postocima, samo kisika ima etrdeset
sedam do etrdeset osam posto. Silicija ima izuzetno
puno.
No sigurno, taj silicij, ako se nade u stijeni kao
to je kvare, pojavljuje se u takvom obliku koji nema
veliko znaenje promatra li se vanjski materijalni
svijet, tlo s raslinstvom a upravo to se zaboravlja.
Jer on nije topiv u vodi. On ne proputa vodu. Dakle,
izgleda da nema m n o g o v e z e s opim, banalnim,
trivijalnim ivotnim okolnostima. Ako pak uzmete
poljsku preslicu, Equisetum, u njoj imate do devedeset
posto kremene kiseline, o n o isto to je u kvarcu,

41
v r l o fino rasporeene. Iz svega toga moete uvidjeti
kakvo silno znaenje ima kremen, silicij. Gotovo polo
vina onoga to susreemo na Zemlji sastoji se od
kremena.
No udno je to se kremen tako malo primjeuje,
da je danas prilino iskljuen iz stvari u kojima bi
mogao djelovati izuzetno b l a g o t v o r n o . U medicini
proiziloj iz antropozofije kremena supstancija bitan
je sastojak mnogih lijekova. itav niz bolesti lijei
se uzimanjem slicijeve kiseline na usta ili kupanjem
u njoj, jer g o t o v o na sve ono to se u bolestima
izraava u abnormalnim osjetilnim stanjima, a to
ne ovisi o samim osjetilima, nego se kroz osjetila
oituje, takoer u unutarnjim osjetilima, to ponegdje
u organima izaziva b o l o v e , jer na sve to zaudno
utjee silicij. Silicij ima najveu zamislivu ulogu u
o n o m e to se starinski kae domainstvo p r i r o d e .
Jer silicij se ne nalazi samo ondje gdje ga mi nalazimo,
u kremenu ili nekoj drugoj stijeni, silicij je izuzetno
fino rasporeen u atmosferi, zapravo se nalazi posvu
da. Polovina raspoloive Zemlje ustvari je kremen,
ima ga oko etrdeset osam posto*. Vidite: to ini
taj kremen? Da, to se moramo hipotetiki upitati.
Pretpostavimo da je u naoj okolini samo polo
vina kremena. Tada bi sve biljke bile manje-vie
piramidalnog oblika. Cvjetovi bi krljavih i sve bi
biljke izgledale poput kaktusa. itarice bi izgledale
v r l o udno: stabljike bi se prema dolje irile, ak
bi postajale mesnate, klasovi bi krljavih, uope ne
bi bilo punog klasja.

* U petrografskoj literaturi navodi se da Zemljina kora

sadri 4550% kremena (kremene kiseline = Si0 2 ) odnosno
kvarca. ( I z d a v a . )

42
 Eto vidite, to je na jednoj strani. Na drugoj
strani nalazimo da posvuda na Zemlji mora biti vap-
nene supstancije i slinoga, vapna, kalija, natrijeve
supstancije, premda ne u tolikoj mjeri kao kremene
supstancije. Ako bi pak njih bilo manje nego to
ih ima, tada bismo imali biljke s iskljuivo tankim
stabljikama, biljke koje bi v e i n o m imale zavijene
stabljike, imali bismo same puzavice. Cvjetovi bi
se dodue otvarali, ali bili bi jalovi, ne bi davali
osobito hranjive tvari. Samo u ravnotei, u zajed
nikom djelovanju obiju o v i h snaga izamem li
dvije supstancije u uzajamnom djelovanju kreme-
nastih i vapnenastih supstancija biljni ivot napreduje
u obliku kakav danas v i d i m o .
No poimo dalje. Vidite, sve to ivi u kremenom,
posjeduje snage koje ne potjeu sa Zemlje, ve s
takozvanih planeta dalekima Suncu: Marsa, Jupitera,
Saturna. Ono to dolazi s tih planeta, posredno kroz
kremen i sline tvari djeluje na ivot biljaka. A sa
svih onih planeta koji su bliski Zemlji: Mjesec, Merkur,
Venera, posredno kroz vapno djeluju snage na ivot
biljaka i ivotinja na Zemlji. Stoga za svaku obraenu
njivu m o e m o rei: u njoj djeluju kremen i v a p n o .
U kremenu djeluju Saturn, Jupiter, Mars, u vapnu
Mjesec, Venera, Merkur.
Pogledajmo sada same biljke. U njihovu ivotu
moramo promatrati dvije stvari. Prvo je da itav
biljni svijet, a i svaka pojedina biljna vrsta samu
sebe odrava, razvija svoju reproduktivnu mo, mo
razmnoavanja, da, prema tome, iz biljke moe nastati
njoj jednaka i tako dalje. To je jedno. Drugo je da
biljka kao bie jednog razmjerno nieg p r i r o d n o g
carstva viim prirodnim carstvima slui kao hrana.
Te dvije struje u nastanku biljke isprva malo djeluju

43
jedna na drugu. Jer u odnosu na proces razvoja
od biljke majke do biljke keri, unuke i tako dalje
oblikotvornim snagama prirode potpuno je svejedno
jedemo li mi biljku i tako se hranimo ili ne. U tome
se oituju dva razliita interesa, no ipak u vezi prirod
nih snaga stvari djeluju tako da sve ono to je u
v e z i s unutarnjom reproduktivnom moi, s rastom
to pridonosi da jedna generacija biljaka slijedi
drugu djeluje u o n o m to iz svemira, s Mjeseca,
Venere, Merkura posredno, pomou vapna djeluje
na Zemlju. Pogledamo li jednostavno to izlazi na
vidjelo kod biljaka koje ne j e d e m o , koje se jedno
stavno stalno obnavljaju, promatramo ih kao da nas
jedino zanima kozmiko djelovanje snaga Venere,
Merkura, Mjeseca, koji sudjeluju u o n o m e to se
reproducira u biljnom biu na Zemlji.
Ali kad biljke postanu ivenim namirnicama u
najeminentnijem smislu, kad se tako razvijaju da se u
njima stvaraju hranjive supstancije za ljude i ivotinje,
onda u tome posredno kroz kremen sudjeluju Mars,
Jupiter, Saturn. Kremeno otvara biljno bie u svemirska
prostranstva i osjetila biljnog bia otvara tako da iz
itavog svemirskog okruja ono prima ono to stvaraju
vanjski planeti Suneva sustava; u tome sudjeluju Mars,
Jupiter, Saturn. Nasuprot tome, iz okruja Mjeseca, Venere,
Merkura prima se ono to biljkama omoguuje razmno
avanje. To u prvi mah izgleda samo kao predmet sazna
nja. Ali takve stvari koje su preuzete iz neto udaljenijeg
obzora, same od saznanja vode i k praksi.
Vidite, budui da s Mjeseca, Venere, Merkura
na Zemlju dopiru snage i te snage djeluju u ivotu
biljaka, moramo se upitati: to to potie ili manje-
-vie spreava? to potie da Mjesec ili Saturn djeluju
na ivot biljaka i to to spreava?

44
 P o g l e d a m o li godinji tijek, v i d j e t e m o da
u njemu ima kinih i nekinih dana. S o b z i r o m
na kiu, dananji fiziar prouava samo to da prili
kom kie p a d n e v i e v o d e na Zemlju n e g o kad
kie nema. A v o d a je njemu apstraktna tvar koja
se sastoji od vodika i kisika, on poznaje v o d u samo
kao neto to se sastoji od kisika i vodika. Razdvoji
li se v o d a e l e k t r o l i z o m , ona se p o d i j e l i na d v i j e
tvari, od kojih se jedna ponaa ovako, druga onako.
Ali time se o v o d i jo nije reklo nita obuhvatnije.
V o d a u sebi krije m n o g o vie od o n o g a to se ke
mijski javlja kao kisik i v o d i k . V o d a je u najemi-
nentnijem smislu prikladna da o n i m snagama ko
je potjeu s Mjeseca p o k a e p u t o v e u zemaljska
podruja, pa tako ona rasporeuje Mjeseeve snage
na zemaljskim podrujima. Izmeu Mjeseca i v o d e
na Zemlji postoji neka vrst povezanosti. Pretpostavi
mo, dakle, da su minuli kini dani, nakon tih kinih
dana slijedi pun Mjesec. Da, sa snagama koje dolaze
s Mjeseca u danima puna Mjeseca na Zemlji se
zbiva neto velianstveno. One nadiru u sve bilje.
One ne bi mogle nadirati u nj da im nisu prethodili
kini dani. Mi e m o , dakle, g o v o r i t i o t o m e ima
li znaenja ako p o s i j e m o sjeme p o t o je u stano
vitom smislu pala kia i potom uslijedio pun Mjesec,
ili pak se m o e sijati bez razmiljanja u b i l o koje
vrijeme. Svakako, neto e i tada niknuti, ali postav
lja se pitanje: Je li d o b r o ravnati se p r e m a kii i
punu Mjesecu kad je u pitanju sjetva? budui
da je djelovanje puna Mjeseca kod odreenih bilja
ka silno i jako nakon kinih dana, a slabo i oskudno
nakon sunanih dana. Takvih je stvari b i l o u sta
rim seljakim p r a v i l i m a . I z g o v o r i l a bi se j e d n a
izreka i znalo bi se to treba initi. Izreke su danas

45
staro p r a z n o v j e r j e , a znanost o tim stvarima jo
ne postoji, na nju se jo ne eli p r i o n u t i .
Nadalje, oko nae Zemlje nalazimo atmosferu.
Da, osim toga to je zrana, atmosferi je ponajprije
svojstveno da je ponekad toplija, ponekad hladni
ja. U o d r e e n i m razdobljima u njoj je nagomilano
podosta topline koja se prazni u olujama kad je
napetost prevelika. Ali to se dogaa s toplinom?
Duhovno promatranje pokazuje da je za razliku od
vode toplina snano povezana s kremenom, ona oso
bito potie na djelovanje one snage koje djeluju
kroz kremen, a to su snage koje dolaze od Saturna,
Jupitera, Marsa. Te snage koje dolaze od Saturna,
Jupitera, Marsa valja sasvim drugaije promatrati
od Mjeseevih snaga. Jer trebamo imati na umu:
Saturnu je potrebno trideset godina da bi obiao
Sunce, Mjesecu za njegove mijene trideset ili dvadeset
osam dana. Dakle, Saturn je vidljiv samo petnaest
godina. On mora potpuno drugaije biti povezan
s rastom biljaka. Ali on svakako nije samo djelatan
dok sjaji na Zemlju, on je takoer djelatan kad njegove
zrake prolaze kroza Zemlju.
Ako se Saturn u trideset godina tako sporo giba,
onda emo, ako to nacrtamo ( c r t e ) , imati njegovu
putanju i uvidjeti da on katkad sjaji na predio Zemlje;
ali onda taj p r e d i o kroza Zemlju i obraduje. Koliko
e jako Saturnove snage moi utjecati na ivot biljaka
na Zemlji, uvijek ovisi o toplinskim uvjetima u zraku.
Kad je zrak hladan, one ne mogu utjecati, kad je
zrak topao, onda mogu utjecati. A u emu se oituje
to to v i d i m o u ivotu biljaka? To ne v i d i m o kad
nastaju jednogodinje biljke koje niu tijekom godine
i nestaju, ostavljaju samo sjeme, ve to v i d i m o kad
nastaju trajnice, kad Saturn djeluje na Zemlju pomou

46
toplinske snage. Jer te snage koje posredno toplinom
ulaze u bilje, njihovo djelovanje vidimo u kori drveta,
u svemu to biljku ini trajnom.

Tome je uzrok povezanost jednogodinjeg ivota

biljke i njenog kratkog ivotnog vijeka s planetima
koji imaju kratko o p h o d n o vrijeme. Nasuprot tome,
o n o to se otima iz tog prolaznog, o n o to stabla
obavija lubom, korom, to ih ini trajnima povezano
je s planetnim snagama koje djeluju posredno sa
snagama topline i hladnoe i imaju dugo o p h o d n o
vrijeme, kao to je Saturnu potrebno trideset, Jupiteru
dvanaest godina. Zato je dakako vano ako se netko
tko eli posaditi hrast razumije u Marsovo razdoblje.
Jer hrast koji je pravilno posaen u Marsovu raz
doblju drugaije e uspijevati nego kad bi ga se
stavilo u zemlju bez razmiljanja, onda kad to nekome
odgovara. Ili uzmite nasade igliastog drvea, gdje
veliku ulogu imaju Saturnove snage, bit e sasvim
drugaije sadi li se u Saturnovu uzlaznom razdoblju
ili u kojem drugom razdoblju. A onaj koji se razumije
u takve stvari moi e s o b z i r o m na ono to d o b r o
ili slabo raste rei je li sve uinjeno uz razumijevanje
povezanosti snaga ili nije. Jer ono to ba i nije
tako oito, u intimnim ivotnim okolnostima itekako
izlazi na vidjelo.

47
 Pretpostavimo, na primjer, da za loenje ko
ristimo drvo od stabala koja su posaena bez ra
zumijevanja svjetskih razdoblja, ono nam tada nee
pruiti zdravu toplinu kakvu bi nam pruilo drvee
koje je posaeno s razumijevanjem. Upravo u intim
nim okolnostima svakodnevnog ivota, u kojem takve
stvari igraju ulogu, upravo se u njima oituje silno
veliko znaenje neeg takvog, ali danas ljudi ive
gotovo bez razmiljanja. ovjek je sretan ako o takvim
stvarima ne treba razmiljati. Misli da to funkcionira
kao stroj; postoje odreene naprave, stroj se navije
i krene. ovjek zamilja da prema materijalistikom
nainu u prirodi sve tako funkcionira. Ali to dovodi
do stvari koje u praktinom ivotu imaju nevjerojatan
uinak. Tada se pojavljuju velike zagonetke. Zato
danas ne m o e m o jesti onakve krumpire kakve sam
ja jeo u svojoj mladosti? To je istina, posvuda sam
ih kuao. Vie se ne mogu jesti onakvi krumpiri,
pa ni ondje gdje sam ih nekad jeo. Tijekom vremena
poneto je svakako nazadovalo u svojoj unutarnjoj
hranjivosti. To je osobito vidljivo posljednjih deset
ljea. Zato to se vie uope ne razumiju intimnija
djelovanja koja su djelatna u svemiru i koja se opet
moraju potraiti onako kako sam vam uvodno samo
napomenuo. elio sam samo ukazati na to gdje su
pitanja koja uvelike nadmauju dananji vidokrug.
To neemo samo nastaviti nego i produbljeno primi
jeniti u praksi.

48
 Uvjeti za napredak poljoprivrede

DRUGO PREDAVANJE
Koberwitz, 10. lipnja 1924.

Snage Zemlje i svemira

Na prvim emo satovima iz spoznaje uvjeta za napre

dak poljoprivrede prikupiti ono to je u toj spoznaji
n e o p h o d n o da bi se iz toga p o t o m izvukli stvarni
praktini zakljuci koji se trebaju ostvariti u nepo
srednoj primjeni i koji imaju znaenje samo u toj
neposrednoj primjeni. Dakle, ve ete na prvim sato
vima pogled morati usmjeriti na to kako ustvari
nastaje ono to poljoprivreda daje i kako to ivi u
cjelokupnom svjetskom okruju. Poljoprivredno go
spodarstvo svoju bit ostvaruje u najboljem smislu
te rijei ako se shvati kao neka vrst zasebne individu
alnosti, doista u sebi zatvorene individualnosti. I
svako gospodarstvo zapravo bi se moralo pribliavati
to se ne moe p o t p u n o ostvariti ali o n o bi se
moralo pribliavati stanju u kojem bi bilo individu
alnost zatvorena u sebi. To jest, trebala bi postojati
mogunost da sve ono to je potrebno za proizvodnju
bude raspoloivo na samom gospodarstvu, a k tome
se dakako mora pridodati i odgovarajui stoni fond.
Ono to se na gospodarstvo donosi izvana, gnojivo
i slino, to bi se zapravo na idealno ustrojenom
gospodarstvu ve trebalo smatrati lijekom za oboljelo
gospodarstvo.
Zdravo p o l j o p r i v r e d n o gospodarstvo samo bi
trebalo proizvesti o n o to mu je p o t r e b n o . Vidjet
emo zato je to p r i r o d n o . Sve dok se stvari ne

49
sagledaju u svojoj biti i stvarnosti, nego samo izvanj
ski, materijalno, m o e se opravdano postaviti pita
nje: Zar nije svejedno doprema li se stajski gnoj iz
susjedstva ili ga se uzima s vlastitog imanja? Kao
to sam rekao, to se na taj nain ne moe strogo
provesti, ali ipak treba izgraditi p r e d o d b u o nu
noj zatvorenosti gospodarstva ako se stvari ele
primjereno urediti.
Da ova upravo iznesena tvrdnja ima o d r e e n o
opravdanje, uvidjet ete s jedne strane iz promatranja
zemlje iz koje izrasta naa poljoprivreda, a s druge
strane iz promatranja onoga to izvan nae Zemlje
djeluje na nju. Danas se o stvarima koje izvana djeluju
na Zemlju veinom govori podosta apstraktno. Ljudi
su svjesni da Suneva svjetlost i toplina i sve ono
to je meteoroloki povezano sa Sunevom svjetlou
i t o p l i n o m na o d r e e n nain utjee na tvorbu tla
obraslog biljem. Poimo danas od gledita stvari
emo promatrati i s drugih gledita koje se najprije
osvre na to da je osnova poljoprivrede tlo.
To tlo ovdje u ga shematski naznaiti crtom
(crte) obino se smatra neim potpuno materijal
nim, u to ulazi neto organsko samo utoliko to
se stvara humus ili time to se u njega unosi gnojivo,
tako da tlo kao takvo sadri u sebi ne samo stanovit
ivot, da ono samo krije u sebi neto biljno te da
je u njemu djelatno ak i neto astralno. O tome
se danas i ne razmilja, a kamoli da bi se priznalo.
A kad se krene dalje i pogleda kako je taj unutarnji
ivot tla, da tako kaem, u finoj dozi sasvim druga
iji ljeti nego zimi, d o p i r e se do podruja koja su
dodue za praksu od g o l e m o g znaenja, ali koja se
danas uope ne uzimaju u obzir. Ako se polazi od
promatranja tla, mora se obratiti pozornost na to

50
da je ono neka vrst organa u organizmu koji se po
svuda iskazuje u p r i r o d n o m rastu, gdje god takav
p r i r o d n i rast jest.

T l o je pravi organ, ono je organ koji bismo,

ako hoemo, otprilike mogli usporediti s ovjekovom
dijafragmom. Najbolju p r e d o d b u o tome o emu
se zapravo radi to nije sasvim jednako, ali treba
samo pojasniti i to je dovoljno stvorit emo ako
kaemo: kod ovjeka su iznad dijafragme odreeni
organi, ponajprije glava i o n o to ga opskrbljuje
disanjem i cirkulacijom, a ispod dijafragme nalaze
se drugi organi. Ako s toga gledita takorei uspo
redimo tlo s ovjekovom dijafragmom, onda moramo
rei: Individualnost o kojoj se ovdje radi ima glavu
ispod tla, a mi, zajedno sa svim ivotinjama, ivimo
u trbuhu te individualnosti. Ono to je iznad zemlje,
zapravo je ono to pripada utrobi kratko reeno
individualnosti poljoprivrednoga gospodarstva.
Na gospodarstvu hodamo ustvari u njegovu trbu
hu, a biljke rastu gore u trbuh gospodarstva. Dakle,
svakako se radi o individualnosti koja stoji na glavi
i koju ispravno promatramo samo ako je m o t r i m o
kao da je postavljena na glavu, postavljena na glavu
i u odnosu na ovjeka. S obzirom na ivotinju, vidjet
emo tijekom predavanja, to je neto drugaije. No
zato govorim da individualnost gospodarstva stoji
na glavi?
To kaem zato to sve ono to je u neposrednoj
blizini zemlje: zrak, v o d e n a para, toplina, ono u
emu se nalazimo, u emu diemo, odakle biljke,
a i mi d o b i v a m o vanjsku toplinu, vanjski zrak te
vanjsku vodu, doista odgovara onome to je kod
ovjeka organ u donjem dijelu tijela. Nasuprot tome,
sve ono to se zbiva u utrobi Zemlje, ispod Zemljine
povrine djeluje na svekoliki rast biljaka onako kako
naa glava djeluje posebice u djetinjstvu, ali i tijekom
itavog ivota. Imamo neprekidno, vrlo ivo uzajamno
djelovanje iznad-zemlje i ispod-zemlje, a djelovanje
koje se odvija iznad zemlje ujedno je neposredno
ovisno smatrajte to isprva kao lokalizaciju djelo
vanja o Mjesecu, Merkuru, Veneri, koji potpomau
i modificiraju Sunevo djelovanje, pa, prema tome,
takozvani unutarnji planeti Suneva sustava proteu
svoje djelovanje u odnosu na sve ono to je iznad
zemlje, dok daleki planeti koji se gibaju izvan Sune
va kruga djeluju na sve o n o to je ispod zemlje i
potpomau Sunce u onim djelatnostima koje o n o
vri pod zemljom. Tako da s obzirom na rast biljaka
pod zemljom trebamo traiti djelovanje dalekog neba,
a iznad zemlje djelovanje blieg Zemljina okruja.

Dakle, sve ono to iz svemirskih daljina djeluje

na rast biljaka ne djeluje izravno, ne djeluje nepo
srednim zraenjem, nego tako da Zemlja to djelo
vanje najprije prima i zraei ga vraa prema gore.

52
Blagotvorno ili tetno djelovanje tla na rast biljaka
jest ustvari o d o z d o vraeno kozmiko zraenje. Ono
to neposredno djeluje u zraku i v o d i koji su iznad
zemlje, izravno zraenje, tu se odlae i otuda djeluje.
S time je onda u vezi kako tlo, s o b z i r o m na svoj
unutarnji sastav, najprije djeluje na rast biljaka.
To moramo zatim proiriti i na ivotinje.
Pogledamo li tlo, u njemu kao djelovanje naj
prije imamo sve ono to ovisi o dalekim svemirskim
prostranstvima koja utjeu na Zemlju. To je o n o
to se obino naziva pijesak i stijene. Pijesak i stijene,
o n o to ne proputa vodu, ono to, kao to se kae
u svakodnevnom ivotu, ne sadri nikakve hranjive
tvari, ali to za razvitak rasta nije nita manje va
no od ostaloga to dolazi u obzir, to posve ovisi o
djelovanjima najudaljenijih kozmikih snaga. I vidimo
da posredno, pomou pijeska koji sadri kremen
kako god to isprva izgledalo nevjerojatno u
tlo ulazi ono to bismo mogli nazvati ivotno eterskim
tla i kemijsko djelatnim tla, da bi potom zraei
p o v r a t n o djelovalo. O onome to sadri pjeskoviti
dio tla ovisi kako e samo tlo unutra zaivjeti, kako
tlo provodi vlastiti kemizam. I ono to korijenje biljaka
doivljava u tlu nemalo ovisi o tome u kojoj mjeri
se posredno pomou stijena a to stoga moe biti
i u o d r e e n i m dubinama prima kozmiki ivot i
kozmiki kemizam. Prilikom prouavanja rasta biljaka
trebali bismo u svakoj prilici biti svjesni geolokih
osnova nad kojima se uzdiu biljke i ni u kom sluaju
ne bismo smjeli ispustiti iz vida da se biljke kod
kojih je u prvom planu bie korijena ne smiju liiti
kremenog tla, makar ono bilo i u dubinama.

Kremen je, moglo bi se rei, hvala Bogu, u kreme-

noj kiselini i drugim kremenim spojevima proiren

53
na Zemlji etrdeset sedam do etrdeset osam posto
i gotovo posvuda moe se raunati na njegovo djelo
vanje u koliini koja je potrebna. Ali radi se i o
tome da o n o to je na taj nain pomou kremena
povezano s korijenjem, da to biljka sprovede i prema
gore. To mora strujiti prema gore, mora postojati
neprekidno uzajamno djelovanje onoga to kremen
u zemlju unosi iz svemira i onoga to se odigrava
gore oprostite u "trbuhu" i ime se dolje mora
opskrbiti "glava". Ono to se dolje prima iz svemira,
mora moi strujiti uvis. A da bi moglo strujiti uvis,
za to je u tlu glina. Sva glina u tlu zapravo je poticajno
sredstvo za djelovanje svemirskih entiteta o d o z d o
prema gore.
To e nam onda, kad prijeemo na praktine
stvari, posluiti kao pokazatelj kako trebamo postupati
s glinovitim, a kako s kremenim tlom, s o b z i r o m
na to koju biljnu vrstu uzgajamo na g l i n o v i t o m ili
kremenom tlu. Ali najprije se mora znati to se tu
zapravo dogaa. Kako se inae opisuje glina, kako
se inae treba obraivati da bi bila plodonosna, sve
je to takoer v r l o v a n o . Ali najprije se mora znati
da je ona poticatelj kozmikog strujanja uvis.
No ne samo da mora postojati to strujanje koz
mikih snaga uvis nego takoer mora postojati
to drugo nazvao bih terestrikim, zemaljskim mora
postojati i ono to je u trbuhu na odreen nain
p o d l o n o vanjskoj probavi, to se zimi i ljeti zbi
va iznad tla, za rast biljaka to je upravo neka vrst
probave sve to se na taj nain zbiva u nekoj
vrsti probave ponovno mora biti upijeno u tlo, tako
da doista postoji uzajamno djelovanje. One snage
koje se stvaraju pomou v o d e , zraka, koji se nala
ze iznad zemlje, kao i fine homeopatski oblikovane

54
supstancije, to biva uvueno u zemlju zahvaljujui
manjoj ili veoj koliini vapna u tlu. Koliina vap
na u tlu i rasprenost vapnenih supstancija u
homeopatskim dozama neposredno iznad tla, sve
to postoji kako bi se opet tlu p r i v e l o neposredno
terestriko.
Vidite, jednom e se te stvari, kad postanu pred
m e t o m prave znanosti, a ne samo znanstvenog na
klapanja, doimati sasvim drugaijima. O tome e
se moi pruiti sasvim egzaktni podaci. Tada e se,
na primjer, znati da postoji velika, silna razlika izme
u topline koja je iznad tla, dakle, topline koja se
nalazi u sferi Sunca, Venere, Merkura i Mjeseca, i
one topline koja vlada u samom tlu, koja je, dakle,
pod utjecajem Jupitera, Saturna i Marsa. Te dvije
topline, od kojih jednu moemo oznaiti kao cvjetnu
i lisnu toplinu biljaka, a drugu korijensku toplinu
biljaka, te dvije topline posve se razlikuju, tako da
toplinu iznad zemlje slobodno moemo nazvati mrt
vom, a toplinu pod zemljom i v o m . Toplina ispod
zemlje u sebi svakako ima neto, i to ponajvie zi
mi, od onoga to je unutarnje ivotno naelo, neto
ivotno. Kad bismo mi ljudi morali doivjeti tu toplinu
koja djeluje u zemlji, svi bismo postali strano glupi
jer, da bismo bili razboriti, svojim tijelima moramo
prinijeti mrtvu toplinu. Ali u trenutku kad se pomo
u kremena u zemlju uvlai toplina, kad se drugim
supstancijalnostima uvlai toplina u zemlju, gdje
zapravo vanjska toplina prelazi u unutarnju, toplina
prelazi u o d r e e n o stanje tihe ivotnosti. Danas se
zna da postoji razlika izmeu zraka koji je iznad
zemlje i zraka koji je pod zemljom. Ali ne uzima
se obzir da postoji razlika izmeu topline iznad zemlje
i topline pod zemljom. Zna se da zrak pod zemljom

55
sadri vie ugljine kiseline*, a zrak iznad zemlje
vie kisika. Ali opet se ne zna to je tome razlog.
Razlog je to to se zrak opet proima dakom ivot
nosti kad biva usisan u zemlju i apsorbiran. Tako
je s toplinom i zrakom. Oni primaju daak ivotnosti
kad dospiju u zemlju.
Drugaije je s v o d o m i sa zemljanim, samim
krutim. Oni u zemlji postaju jo mrtvijima nego to
su vani. Oni gube neto od svog vanjskog ivota,
ali upravo zbog toga postoje sposobni za izlaga
nje najudaljenijim kozmikim snagama. A mineralne
supstancije moraju se emancipirati od onoga to
se nalazi neposredno iznad zemlje ako ele biti izlo
ene najudaljenijim kozmikim snagama. One se u
nae dananje doba najlake mogu emancipirati od
zemaljske blizine i u zemlji doi pod utjecaj najuda
ljenijih kozmikih snaga, moglo bi se rei, u vrijeme
izmeu 15. sijenja i 15. veljae, dakle, u zimskom
razdoblju. Upravo su to stvari koje e jednom biti
priznate kao egzaktni podaci. I to je vrijeme u kojem
se u zemlji razvija najvea mo kristalizacije, najvea
oblikotvorna mo za mineralne supstancije. To je
usred zime. Tada je nutrini Zemlje svojstveno da
je u svojim mineralnim masama najmanje ovisna
o sebi i da moe doi pod utjecaj kristalizacijskih
snaga koje se nalaze u svemirskim daljinama.

Predoite si sljedee: Na izmaku sijenja mine

ralne supstancije u zemlji najvie ude za kristalizaci
jom, i to se dublje prodire, ta je udnja za kristalnom
istoom u domainstvu prirode vea. Za rast biljaka
uglavnom je svejedno to se dogaa s mineralima.
Tada su biljke u zemlji uglavnom predane samima

* T j . ugljinog dioksida ( o p . p r e v . ) .

56
sebi, najmanje su izloene mineralnim supstancijama;
nasuprot tome, u vrijeme prije i poslije toga, kad
se minerali takorei pripremaju p o g o t o v o prije
da se oblikuju, kristaliziraju, tada su posebno
znaajni za rast biljaka. Tada zrae snage koje su
osobito znaajne za rast biljaka. Tako da m o e m o
rei: otprilike u razdoblju izmeu studenog i prosinca
pod povrinom zemlje postoji osobita djelatnost za
rast biljaka. Tu se namee pitanje: Kako to moemo
uistinu iskoristiti za rast biljaka? Jer vidjet e se
kako je posebno v a n o da se takve stvari iskoriste
kako bi se upravljalo rastom biljaka.
Ovdje bih odmah napomenuo: ako se radi o
tlu koje samo ne moe lako prenositi gore ono to
u zimsko razdoblje treba djelovati prema gore, onda
je d o b r o tom tlu dodati odgovarajuu dozu gline
nju u kasnije navesti. T i m e se omoguuje da
tlo kristalizacijsku snagu, koja se ve moe vidjeti
ako se jednostavno baci pogled na kristaliziran sni
jeg ali ta je kristalizacijska snaga to intenzivnija,
jaa, to se dublje p r o d i r e u unutranjost zemlje
da ono to jo nije okonano to e biti tek u
sijenju, veljai da ono to je ispoetka u zemlji,
sada iznese na zemlju, tako da bude korisno za rast
biljaka.
Vidite, tako upravo iz naizgled najzabaenijih
spoznaja proizlaze najpozitivniji znaci koji ovjeku
i z v a n r e d n o pomau, dok inae sve ostaje pri pu
kom iskuavanju. Svakako nam mora biti jasno da
je poljoprivredno podruje, zajedno s onime to le
i ispod tla, individualnost koja svakako ivi i u
vremenskom tijeku te da zemlja posebno jako ivi
u zimsko razdoblje, dok u ljetno razdoblje na stanovit
nain zamire.

57
 Vano je da se upravo za obradu tla uvidi ono
najvanije. Vidite, to najvanije to sam medu antro-
pozofima esto spominjao sastoji se u tome da
se zna pod kojim uvjetima svemir sa svojim snagama
djeluje na Zemlju. Da bismo to shvatili, p o i m o od
oblikovanja sjemena. Sjeme, iz kojeg se razvija embrij,
obino se promatra kao izuzetno sloena molekularna
tvorevina. I smatra se jako vanim da se to obli
kovanje sjemena shvati u njegovoj sloenoj molekular
noj strukturi. G o v o r i se: Molekule imaju odreenu
strukturu, jednostavne molekule jednostavnu; onda
postaju sve sloenije sve dok se ne dospije do iznimno
sloene strukture molekule bjelanevine. I tako ovjek
zadivljeno i zaueno stoji pred onime to se smatra
sloenom strukturom bjelanevine u sjemenu jer
misli sljedee:
Zamislimo, ako je o v o molekula bjelanevine,
onda mora da je ona strano sloena. Jer iz te sloeno
sti izrasta sljedei organizam. A taj sljedei organizam
strano je zamren, tako je bio odreen i u zametku,
dakle, ta mikroskopska i hipermikroskopska supstan
cija takoer mora biti strano sloene grade. To je
ispoetka tako do odreenog stupnja. Izgraivanjem
zemaljske bjelanevine, i molekularna struktura zado
bila je najveu sloenost. Ali iz te sloenosti nikad
ne bi proiziao nov organizam, nikada.
Jer organizam nikad ne izrasta iz sjemena tako
da se o n o to se iz biljke majke ili ivotinje majke
o b l i k o v a l o kao sjeme, samo nastavlja u o n o m e to
nastaje kao biljka potomak ili ivotinja potomak.
To nikako nije istina. M n o g o je vie istina da se
o n o to je d o v e d e n o do najvieg stupnja raspada,
i da naposljetku, ono to je na podruju zemaljskog
d o v e d e n o do krajnje sloenosti, postaje mali kaos.

58
Raspada se, m o g l o bi se rei, u svjetski prah, i ako
se to raspadne u svjetski prah jer je sjeme d o v e
deno do krajnje sloenosti te tako nastaje kaos, tada
na sjeme poinje djelovati i u njemu se odraava
sav okolni svemir te iz maloga kaosa gradi o n o to
sa svih strana tim djelovanjem u njemu m o e biti
i z g r a e n o ( c r t e ) . I u sjemenu tako imamo odraz
svemira. Zemaljski organizacijski proces oblikovanja
sjemena svaki put dovodi se do kaosa. U sjemenskom
kaosu svaki se put iz cijeloga svemira oblikuje novi
organizam. Stari organizam ima samo tendenciju
da d o v e d e sjeme do onog svjetskog stanja svojim
afinitetom prema tom svjetskom stanju kako bi
iz ispravnih smjerova djelovale snage i kako bi iz
maslaka opet nastao maslaak, a ne imir.

Ali u pojedinoj biljci uvijek se odraava neka

svemirska konstelacija, ona se izgrauje iz svemira.
elimo li kozmike snage uope potaknuti na djelo
vanje unutar naeg zemaljskog, potrebno je da to
zemaljsko to vie natjeramo u kaos. Svugdje gdje
svemir p o t i e m o na djelovanje moramo zemaljsko
to vie natjerati u kaos. Kod rasta biljaka za to se
u odreenom smislu brine sama priroda. Ali, budui

59
da se svaki novi organizam izgrauje iz kozmosa,
svakako je znaajno da u organizmu tako dugo uva
mo to kozmiko dok se ponovno ne pone oblikovati
sjeme.
Recimo da sjeme neke biljke posadimo u zemlju;
u tom sjemenu sadran je odraz i izraz itavog svemi
ra iz bilo kojeg svjetskog pravca. U njemu djeluje
konstelacija, time o n o zadobiva odreen oblik. I u
trenutku kad se posadi u zemlju, na njega poinje
vrlo snano djelovati vanjski svijet i ono je u svakom
trenutku proeto udnjom da se odrekne kozmikoga,
da se razbuja, razraste u svim moguim smjerovima,
jer ono to djeluje iznad zemlje zapravo ne eli zadr
ati taj oblik. Neophodno je da se nasuprot tjeranja
sjemena u kaos sjeme moramo tjerati u kaos ako
se iz njega ve razvila prva naznaka biljke i ostale
klice da se nasuprot kozmikome, koje kao oblik
biljke ivi u sjemenu, u biljku unese zemaljsko. Biljku
u njenom rastu trebamo pribliiti zemlji. No to se
jedino moe postii tako da ivot koji v e postoji
na zemlji, koji dakle jo nije dospio u potpuni kaos,
koji nije d o p r o do oblikovanja sjemena, nego je u
organizaciji biljke prekinut prije nego to se poe
lo oblikovati sjeme, da ivot koji postoji na zem
lji unesemo u biljku. I u krajevima kojima je srea
osobito naklonjena, ljudima tu osobito koristi obi
lan humus. Jer ovjek ustvari teko moe umjetno
nadomjestiti plodnost koju zemlja postie prirodnim
stvaranjem humusa.

Ali na emu poiva stvaranje humusa? Ono po

iva na tome to prirodni proces prima ono to dolazi
iz biljnog ivota. Ono to jo nije dospjelo do kaosa,
to na neki nain odvraa kozmiko. Ako se to iskoristi
u rastu biljaka, onda zapravo u biljci zadravamo

60
zemaljsko, a kozmiko djeluje samo u struji koja
onda ponovno tee do oblikovanja sjemena. Nasuprot
tome, zemaljsko djeluje u razvoju cvjetova i lia
i tako dalje. U sve to kozmiko samo zrai svoja
djelovanja. To se moe doista d o b r o pratiti.
Zamislite biljku koja raste iz korijena. Na kraju
stabljike stvara se sjemeno zrnce. ire se listovi,
cvjetovi. Vidite: U listu i cvijetu zemaljsko je o n o
to je oblik, to je i ispunjenost zemaljskom tvari,
tako da je razlog zbog kojeg list ili zrno odeblja,
preuzima unutarnje supstancijalnosti, u onom zemalj
skom to ga dodajemo biljci, to jo nije dospjelo
do kaosa. Nasuprot tome sjeme, koje svu svoju
snagu razvija kroza stabljiku, u okomitom smjeru,
ne u okruju, zraei proima list i cvijet biljke sna
gom svemira. To je neposredno v i d l j i v o .

Jer, pogledajte zelene listove biljke (crte). Zeleni

listovi biljke u svom obliku, u svojoj krupnoi, u
svojoj zelenoj boji nose zemaljsko. Ali oni ne bi bili
zeleni da u njima ne ivi i kozmika snaga Sunca.
Doete li do obojenog cvijeta, onda u njemu ne ivi
samo kozmika snaga Sunca nego i ona p r i p o m o
koju kozmike snage Sunca dobivaju od dalekih pla
neta: Marsa, Jupitera, Saturna. Samo ako se tako

61
promotri rast biljaka, kad se pogleda rua, u njezinoj
e se crvenoj boji vidjeti snaga Marsa. Pogleda li
se uti suncokret: on se ne zove ba s pravom sunco
kret (Sonnenblume = sunev cvijet, op. p r e v . ) , tako
je nazvan samo zbog svojeg oblika, zbog svojeg utila
zapravo bi se trebao zvati Jupiterov cvijet (Jupi
terblume) jer snaga Jupitera, koja podupire Sunevu
snagu, p r o i z v o d i u cvijetu bijelu i utu boju. Nai-
d e m o li na vodopiju, cikoriju, koja je plave boje,
u toj plavoj boji trebali bismo naslutiti Saturnovu
djelatnost, koja podupire Sunevo djelovanje. Dakle,
u crvenom cvijetu m o e m o vidjeti Mars, u bijelom,
utom cvijetu moemo vidjeti Jupiter, u plavom cvi
jetu v i d i m o Saturn, a u zelenom listu pravo Sunce.

No o n o to se pojavljuje u obojenosti cvijeta,

to kao snaga osobito snano djeluje u korijenu. Jer
tu u tlo p o n o v n o iz dalekih planeta djeluje ono to
oivljuje i snai. Uistinu si moramo rei: Iupamo
li biljku iz zemlje, dolje imamo korijen, tako je u
korijenu ono kozmiko, u cvijetu je veinom zemalj
sko, samo u najistananijim nijansama boja bilo bi
kozmiko.
Ako bi pak u korijenu ivjelo zemaljsko, ako
bi u korijenu snano ivjelo zemaljsko, onda bi ono

62
izbilo kao oblik. Jer biljka poprima oblik od onoga
to moe nastati na zemaljskom podruju. Oblik iri
zemaljsko. No kad se korijen razdijeli, razgrana kao
korijen, oblikuje, u tome djeluje zemaljsko prema
dolje, kao to u boji kozmiko djeluje prema gore.
Tako da upravo imamo kozmiko korijenje u korijenju
koje je jedinstveno oblikovano. Nasuprot tome, u
razgranatom korijenju imamo djelovanje zemaljskog
u tlu, kao to u obojenosti imamo uzlazno djelovanje
kozmikog u cvjetove, a sunano se nalazi u sredini.
Sunano djeluje prvenstveno u zelenom listu i u
uzajamnom odnosu izmeu cvijeta i korijena sa svim
onim to se nalazi izmeu. Dakle, sunano je ustvari
o n o to je kao dijafragma p r i d o d a n o samom tlu,
dok je kozmiko p r i d o d a n o unutranjosti Zemlje i
uzlazno djeluje u gornjem dijelu biljke. No zemaljsko
iznad tla takoer djeluje nadolje, a u biljku ga uvlai
vapno. Pogledajte stoga biljku kod koje vapno snano
uvlai zemaljsko do u korijenje: to su biljke kod
koje se korijenje grana na sve strane kao, primjerice,
kod jestivog bilja ne kod repe primjerice, kod
grahorke (esparzete); tako da moemo rei kako se
mora pogledati oblik biljke ako je se eli shvatiti,
mora se pogledati oblik i boja cvijeta biljke, koliko
u njoj djeluju kozmike, a koliko zemaljske snage.
A sada pretpostavite da nam nekako p o e za
rukom da u biljci zadrimo kozmiko, vrsto zadr
imo; o n o se onda nee osobito oitovati, izbiti u
cvijet, ve e se iivjeti u stabljici. U emu, prema
iznesenim podacima, u biljci ivi kozmiko? Ono
ivi u kremenom. Pogledajte preslicu: njeno je obilje
je da privlai upravo kozmiko, proima se kremenim.
U njoj je ak osamdeset posto kremene kiseline. Ta
preslica sadri takorei silno prekomjernu koliinu

63
kozmikog, ali ono se ne objavljuje u cvijetu, ve
do izraaja dolazi u rastu donjeg dijela biljke. Uzmimo
neto drugo.
Pretpostavimo da ono to u biljci tei prema
gore, to kroz stabljiku eli prodrijeti uvis e l i m o
zadrati u korijenu. Zar ne, u nae dananje vrijeme
to nije toliko n e o p h o d n o jer smo razliitim okol
nostima ve ustalili razliite biljne vrste. Prije, u
davnini, to je bilo drugaije i jednu biljku lako se
moglo preobraziti u drugu. Tada je to jo bilo itekako
n e o p h o d n o . I danas je to neophodno jer se moraju
potraiti uvjeti koji pogoduju odreenoj biljci.
Na to trebamo danas obratiti pozornost, kako
trebamo promatrati biljku kod koje elimo da koz
mika snaga ne ikne posve u cvjetno i p l o d o v i t o ,
nego da se zadri dolje, da se stvaranje stabljike i
lista u neku ruku zadri u oblikovanju korijena,
to trebamo onda uiniti? Takvu biljku moramo staviti
u pjeskovito tlo. Jer u vapnenom tlu kozmiko se
zadrava, upravo se hvata. Krumpir, kod kojeg mora
mo postii da u njemu dolje zauzdamo stvaranje
cvijeta, da ga zadrimo jer krumpir je podanak,
on sam zauzdava snagu koja stvara lie i stabljiku,
krumpir nije korijen, ve zauzdana stabljika, krumpir
se stoga mora staviti u pjeskovito tlo, inae neemo
uspjeti u njemu zadrati kozmiku snagu.
Iz svega ovoga proizlazi da je za prosudbu cjelo
kupnog rasta biljaka takorei abeceda to da se uvijek
m o e m o upitati: to je u biljci kozmiko, a to te-
restriko, zemaljsko? Kako da se u tlu s o b z i r o m
na njegova svojstva razvije sklonost da ono, da tako
kaem, zgunjava kozmiko i tako ga vie vezuje
uz korijen i list. Kako da se kozmiko razrijedi da
bi u svojoj razrijeenosti bilo usisano do u cvijet i

64
njegovu boju ili do u plod i p r o e l o ga ugodnim
okusom. Jer kad imate marelice ili ljive ugodna
okusa, tada je taj ugodan okus, isto kao i boja cvjeto
va, kozmiko koje se uzdiglo do u sam plod. U jabuci
doista jedete Jupiter, u ljivi doista jedete Saturn.
I kad bi se ovjeanstvo sa svojim dananjim spozna
jama nalo pred nudom da iz nekih, malobrojnih
biljaka iz pradavnine p r o i z v e d e raznovrsne sorte
voa, ono ne bi dospjelo daleko da oblici naih sorta
voa ve nisu naslijeeni i stvoreni u doba kad su
ljudi iz instinktivne pramudrosti jo poneto znali
o stvaranju sorti voa iz tadanjih primitivnih sorti.
Kad bi se ljudi s dananjom pameu nali u jednakoj
situaciji i kad bi trebali p o n o v i t i isto, s o b z i r o m
na proizvodnju vonih sorti ne bi postigli mnogo
da te sorte ve nisu postojale i da ih se nije razmno
avalo. Jer sve se postie iskuavanjem, u taj proces
ne moe se prodrijeti razumom. I to je osnovni uvjet
koji se postavlja ukoliko i dalje na Zemlji uope
e l i m o privreivati.
Izuzetno je tono ono to je rekao na prijatelj
Stegemann, da je izvjestan pad kakvoe proizvoda.
Taj pad kakvoe, naime svejedno hoete li mi
zamjeriti primjedbu ili neete isto kao i preobrazba
ljudske due povezan je s tijekom kaliyuge u cijelom
svemiru posljednjih desetljea i u desetljeima koja
e uslijediti. Takoer se nalazimo pred preobrazbom
nutrine prirode. Ono to je stiglo do nas iz starih
vremena, ono to smo stalno prenosili, bilo prirodne
sklonosti, p r i r o d o m naslijeene spoznaje i slino,
bilo lijekovi to smo ih preuzeli, gubi svoje znaenje.
P o n o v n o moramo stei nove spoznaje kako bismo
mogli prodrijeti u p r i r o d n e meuovisnosti. ovje
anstvu ne preostaje drugo nego da p o n o v n o ui
iz meuovisnosti u prirodi, meuovisnosti u svijetu
ili da prirodu kao i ljudski ivot prepusti izumiranju,
degeneraciji. Kao to je u stara vremena bilo neop
hodno posjedovati spoznaje koje su doista pronicale
u ustrojstvo prirode, tako i danas trebamo spoznaje
koje doista proniu u ustrojstvo prirode.
ovjek danas poneto zna o tome kako se zrak
o tome sam ve govorio ponaa u unutranjosti
Zemlje, ali on g o t o v o nita ne zna o tome kako se
ponaa svjetlo u unutranjosti Zemlje. On ne zna
da ono to je upravo kozmika stijena, kremen, upi
ja svjetlo u Zemlju i tamo ga stavlja u djelovanje.
Nausprot tome, ono to je blisko zemaljsko-ivotnom,
humusna tvorba, ne upija svjetlo, ne aktivira ga u
Zemlji i tako izaziva djelovanje bez svjetla. Ali to
su stvari koje e se spoznati, u koje e se proniknuti.
No bilje nije sve to postoji na Zemlji, odreenom
zemaljskom podruju isto tako pripada i ivotinjski
svijet. Iz razloga o kojima e jo biti govora, na
ljude se neemo osvrtati. Ali ivotinje ne m o e m o
ostaviti po strani jer znaajno je da se najbolja,
ako tako mogu rei, kozmika kvalitativna analiza
odvija u zajednikom ivotu povrine obrasle biljem
i ivotinja koje ive na tom podruju. To je znaajno
i bio bih sretan kad bi se to ispitalo jer bi ispitivanje
to zacijelo p o t v r d i l o , u tome postoji veza: ako na
gospodarstvu imamo odgovarajui broj krava, konja
i drugih ivotinja, sve te ivotinje zajedno daju upravo
onoliko gnoja koliko je gospodarstvu potrebno, koliko
je potrebno kao dodatak onome to je postalo kaos.
Naime, imamo li odgovarajui broj konja, krava,
svinja, onda je i toan omjer u gnoju. To je povezano
s injenicom da ivotinje jedu odgovarajuu koliinu
raspoloivih biljaka, da jedu bilje koje je zemlja

66
dala. Zato tijekom organskih procesa u njima nastaje
onoliko gnoja koliko je p o t r e b n o da bi se zemlji
uzvratilo. Ako smo prisiljeni gnoj nabaviti izvana,
valjalo bi ga koristiti, upotrijebiti kao lijek za oboljelo
gospodarstvo to se ne moe dokraja provesti, ali
u idealnom je smislu to ispravno. Ono je z d r a v o
jedino ako svojim stonim fondom samo sebi stvara
gnoj. Zato je naravno neophodno da se razradi odgo
varajua znanost o tome koliko je na o d r e e n o m
imanju p o t r e b n o ivotinja o d r e e n e vrste.

Ali do toga e se doi im se p o n o v n o steknu

spoznaje o unutarnjim snagama koje su tu na djelu.
Jer uz ono to smo naveli o trbuhu iznad tla, o glavi
iznad tla, ide i razumijevanje ivotinjskog organizma.
ivotinjski organizam ivi u sveukupnoj uzajamnosti
domainstva p r i r o d e . Tako da s o b z i r o m na oblik
i boju njegova tijela, a takoer u odnosu na strukturu
i konzistenciju njegove supstancije od naprijed prema
natrag, dakle od njuke do srca, u njemu djeluju
Saturn, Jupiter, Mars, u srcu djeluje Sunce, a iza
srca, prema repu, u njemu djeluju Venera, Merkur,
Mjesec ( c r t e ) . S obzirom na to, oni koji se za takvo
neto zanimaju ubudue bi svoje spoznaje trebali
graditi na promatranju oblika.

67
 Jer izuzetno je bitno graditi spoznaje polazei
od oblika, polazei od promatranja oblika. Poite
jednom u muzej i pogledajte kostur nekog sisavca,
otiite tamo s milju: Sunevo zraenje p o g l a v i t o
je djelatno pri oblikovanju glave, dok tako struji
u njuku, izravno strujanje Suneva djelovanja; i
s o b z i r o m na to zbog razloga koje emo ovdje
takoer raspraviti kako se ivotinja izlae suncu,
s o b z i r o m na to oblikovana je glava i o n o to se
neposredno nadovezuje na nju. Tako na prednjoj
strani ivotinje imamo na djelu izravno zraenje
Sunca i time oblikovanje glave.
Imajte u vidu da Sunevo svjetlo ulazi u Zemljino
okruje i na drugaiji nain, tako to se zrcali s
Mjeseca. Tako da nije rije samo o Sunevu svjetlu,
nego i o Sunevu svjetlu koje se zrcali s Mjeseca.
To Sunevo svjetlo koje se zrcali s Mjeseca posve
je nedjelotvorno kad obasjava glavu ivotinje. Tu
se ne razvija nikakvo djelovanje. Te stvari osobito
vrijede za embrionalni ivot. Ali svjetlo koje se zrcali
s Mjeseca postie najvei uinak kad pada na stra
nji dio ivotinje. I pogledajte grau kostura na stra
njem dijelu, njegov osobit odnos prema obliku gla
v e . Razvijte u sebi osjeaj za oblik u p o g l e d u te
suprotnosti, u pogledu naina kako se nadovezuju
stegna, kako je oblikovan zavretak probavnog trak
ta nasuprot o n o m e to se kao sasvim suprotni pol
oblikuje poev od glave. Tada kod prednjeg i stra
njeg dijela ivotinje imate suprotnost izmeu Sunca
i Mjeseca. I krenete li dalje, vidjet ete da Sunevo
djelovanje dopire do srca, zaustavlja se pred sr
cem, da kod stvaranja glave i krvi djeluju Mars,
Jupiter, Saturn, da zatim od srca nadalje Mjeseevo
djelovanje podupiru djelovanja Merkura i Venere,

68
tako da, kad ivotinju tako okrenete i uspravite da
joj se glava nalazi u zemlji, a stranji joj je dio u
zraku, imate nevidljiv poloaj u kojem se nalazi poljo
privredna individualnost.
Time imate mogunost da iz tog oblika ivotinje
uspostavite odnos, na primjer, izmeu gnoja to ga
ivotinja stvara i onoga to je potrebno zemlji, ijim
biljem se ivotinja hrani. Jer morate znati da prema
gore bivaju vodena, na primjer, kozmika djelovanja
koja dolaze do izraaja u biljci, koja dopiru iz unu
tranjosti Zemlje. Prema tome, ako biljka obiluje
takvim kozmikim djelovanjima i ivotinja je pojede,
a ona pak sa svoje strane iz svoje organizacije na
temelju takve hrane stvara gnoj, onda je taj gnoj
osobito prikladan za to tlo na kojem biljka raste.
Dakle, vidite, ako se stvari sagledaju s obzi
rom na njihov oblik, onda e se doi do svega to
je potrebno toj individualnosti zatvorenoj u sebe
koja je poljoprivredno gospodarstvo. A tome se mora
pridodati i stoni fond.

69
 TREE PREDAVANJE
Koberwitz, 11. lipnju 1924.

Iskorak u djelatnost prirode:

Djelovanje duha u prirodi

Snage Zemlje i svemira o kojima sam vam govorio, u

poljoprivredi djeluju kroza zemaljske tvari. I stoga e
se sljedeih dana prijelaz k svim praktinim pitanji
ma moi ostvariti jedino ako se danas poblie poza
bavimo i pitanjem: Kako kroz zemaljske tvari djeluju
snage o kojima smo govorili? Stoga emo na neki nain
morati napraviti iskorak u samu djelatnost prirode.
Jedno od najznaajnijih pitanja koje se m o e
postaviti kad je rije o poljoprivrednoj proizvodnji,
odnosi se na znaenje i utjecaj duika na cjelokupnu
poljoprivrednu proizvodnju. Upravo je u tom pitanju
0 biti djelotvornosti duika dolo do velike pomutnje.
Takorei posvuda gdje djeluje duik vide se samo
izdanci njegova djelovanja, ono najpovrnije u emu
se oituje. A ne gledaju se meuovisnosti u prirodi
u kojima duik djeluje, no to i nije mogue ako se
ostane unutar jednog prirodnog podruja; to je mogu
e samo ako se zagleda u irinu prirodnog podruja
i ako se ima u vidu aktivnost duika u svemiru.
ak se moe i rei a to e proizii iz mojih izlaganja
duik po sebi moda i nema najvee znaenje u
ivotu biljaka; no spoznavanje njegova znaenja ipak
je prijeko potrebno za razumijevanje ivota biljaka.
No duik, time to djeluje u biu prirode, ima,
da tako kaem, etvero brae ija se djelovanja tako
er moraju upoznati ako se ele shvatiti njegove

70
funkcije, njegovo znaenje u domainstvu p r i r o d e .
I to etvero brae s njime je p o v e z a n o na nain
koji je dananjoj izvanjskoj znanosti jo tajanstven,
oni su povezani u biljnim i ivotinjskim bjelanevi
nama. Ta su braa: ugljik, kisik, vodik i sumpor.
Ako se eli spoznati potpuno znaenje bjelan
evine, onda, naime, kao njezine vane sastojke ne
valja navoditi samo vodik, kisik, duik i ugljik, nego
se njima mora pridodati i sumpor, ija je djelatnost
u bjelanevini silno bitna. Jer u bjelanevini je upravo
sumpor posrednik izmeu duhovnog koje se prostire
cijelim svijetom, izmeu oblikotvorne snage duhovnog
i fizikog. I moe se dabome rei da onaj tko u materi
jalnom svijetu eli slijediti tragove koje ostavlja duh,
taj mora pratiti djelovanje sumpora. Iako ta djelat
nost i nije tako oita kao djelatnost drugih tvari,
ona zato sigurno ima najvee znaenje jer na putu
sumpora duh djeluje u fiziki svijet prirode, upravo
je sumpor nositelj duhovnoga. Njegovo je staro ime
sulfur koje je srodno imenu fosfor; njegovo je staro
ime sulfur jer su ljudi u stara vremena u svjetlu,
u svjetlu to se iri, u solarnom svjetlu vidjeli i ire
nje duhovnog. Zbog toga su tvari koje su u v e z i s
djelovanjem svjetla u materiju, poput sumpora i
fosfora, nositelji svjetla.
No budui da je djelatnost sumpora u domain
stvu p r i r o d e tako suptilna, p r o m o t r i m o li i doista
nauimo razumijevati ostalu brau: ugljik, vodik,
duik, kisik, upravo tako najbolje emo shvatiti to
su zapravo te tvari u itavom biu svijeta. Jer ke
miar danas ne zna m n o g o o tim tvarima. On zna
kako one izgledaju izvana kad se nadu u njegovu
laboratoriju, ali on ustvari nita ne zna o unutar
njem znaenju tih tvari u cjelini djelatnosti svijeta.

71
A znanje koje danas postoji o tim tvarima zapravo
nije m n o g o vee od znanja o ovjeku kojega smo
u prolazu vidjeli na ulici, kojega smo moda foto
grafirali i sjeamo ga se zahvaljujui fotografskom
aparatu. Jer nain na koji se znanost odnosi prema
tim tvarima ije se unutarnje bie mora poznava
ti ne razlikuje se mnogo od okidanja fotografskim
aparatom, te o n o to pie u naim knjigama i ono
o emu se g o v o r i na naim predavanjima zapravo
ne sadri mnogo vie od toga.
Poimo stoga do primjene na biljno doi emo
kasnije najprije od ugljika. Vidite, taj se ugljik
u novije vrijeme spustio s v r l o visoke aristokratske
pozicije Boe, taj put kasnije su prola mnoga
druga svjetska bia na jako, jako plebejsku poziciju.
U ugljiku se v i d i o n o ime se pie, grafit. Jedna
odreena modifikacija ugljika jo se cijeni kao aristo
kratska, dijamant; ali njega se vie ne moe jako
cijeniti jer se ne moe kupiti. I zato je ono to se
o ugljiku zna neznatno s obzirom na njegovo golemo
znaenje u svemiru. Taj je, n a z o v i m o ga "crni mo
mak", ne tako davno, do prije nekoliko stoljea zvan
vrlo plemenitim imenom, imenom "kamena mudraca".
Mnogo se naklapalo o tome to je zapravo kamen
mudraca, ali iz tog naklapanja nije proizilo bogzna
to. Jer kad su stari alkemiari i slini ljudi govorili
o kamenu mudraca, mislili su na ugljik u njegovim
razliitim pojavama. Oni su njegovo ime uvali kao
veliku tajnu jer bi inae, da ga nisu uvali, svatko
naravno posjedovao kamen mudraca. Ali to je doista
bio ugljik. A zato je to bio ugljik?
Jedno staro shvaanje govori nam takoer to bi
danas trebalo znati o ugljiku. Vidite, zanemari li se u-
sitnjeni oblik u kojem ga u prirodi, kao uinak odreenih

72
procesa kroz koje je proao, zatjeemo kao ugljen, ako
ugljik shvatimo u njegovoj ivoj djelatnosti, kako prola
zi kroz ovjeka, kroz ivotinjsko tijelo, kako na temelju
vlastitih odnosa izgrauje tijelo biljke, tada nam ono
amorfno, bezoblino, kako se ugljik zamilja, izgleda
kao posljednji izdanak, kao le onoga to ugljen, ug
ljik u domainstvu prirode ustvari jest.
Naime, ugljik je nosilac svih oblikovnih procesa
u prirodi. to se god oblikuje, bilo da je to razmjerno
kratkovjeki oblik biljke, bilo da se pogleda oblik
ivotinjskog organizma shvaen u vjenoj mijeni,
ugljik je pritom veliki modelar koji u sebi ne nosi
samo svoju supstancijalnost nego, kad se nalazi u
punoj djelatnosti, u unutarnjoj pokretljivosti, u se
bi nosi oblikotvorne svjetske slike, velike svjetske
imaginacije iz kojih mora proizii sve ono to se u
prirodi oblikuje. U ugljiku vlada tajni kipar i taj
kipar, dok u prirodi gradi najrazliitije oblike koji
se trebaju izgraditi, pritom se slui sumporom. Zbog
toga, ukoliko na pravilan nain elimo promotriti
ugljik u prirodi, moramo imati u vidu kako se duhov
na djelatnost takorei navlauje sumporom, kako
je djelatna kao kipar i pomou ugljika gradi vri
oblik biljke, a onda opet kako gradi ve u nastajanju
prolazni oblik ovjeka, koji je ovjek, a ne biljka,
ba zato to oblik koji upravo nastaje uvijek moe
odmah unititi izluujui ugljik koji je u ugljinoj
kiselini vezan uz kisik. Upravo zato to ugljik ovjeje
tijelo previe kruto, prevrsto oblikuje, ini ga poput
palme svojstveno mu je da nas tako skruuje
disanje ga odmah razgrauje, upa ga iz vrstoe,
povezuje ga s kisikom, alje ga van, a mi se oblikujemo
u takvoj pokretljivosti kakva nam je kao ljudima
potrebna.

73
 Ali u biljci on je na neki nain, i kod jednogodi
njih biljaka, u stanovitoj mjeri zadran u vrstom
obliku. Jedna stara izreka to se odnosi na ovjeka
govori: "krv je sasvim osobit sok", i mora se s pravom
rei da u krvi pulsira ljudsko Ja, da se fiziki oituje.
Ali, tonije govorei, u ugljiku koji tka, vlada, koji
se oblikuje i opet rastvara svoj oblik, na njegovim
se putovima, navlaeno sumporom, u krvi kree ono
d u h o v n o u ovjeku koje nazivamo Ja, te kao to u
ugljiku ivi ljudsko Ja kao stvarni ovjekov duh,
tako na odreen nain, posredovanjem sumpora,
u ugljiku koji se oblikuje i stalno rastvara ivi svjetsko
Ja u svjetskom duhu.
U ranijim epohama razvoja nae Zemlje ugljik
je o p e n i t o izluivan. Tek kasnije pojavilo se, na
primjer, i vapneno, to ovjek koristi da bi kao pod
logu stvorio neto vre, kako bi sebi stvorio vr
u okosnicu (Gerst). Da bi ono to ivi u ugljiku
bilo pokretljivo, ovjek svojim vapnenim skeletom
(Knochengerst) stvara vrstu podlogu, ivotinja
takoer, barem via ivotinja. Time ovjek svojom
gipkom ugljinom tvorbom nadilazi puku mineral
nu, vrstu vapnenu tvorbu koja je u zemlji, a koju
ugrauje i u sebe kako bi u sebi imao vrstu zem
lju. U vapnu u kotanoj tvorbi on u sebi ima vrstu
zemlju.
Iz toga vidite da sve ivo poiva na vie ili manje
vrstom ili vie ili manje fluktuirajuem ugljikovu
kosturu, ijim se putovima svijetom kree duhovno.
Dopustite mi da to samo shematski nacrtam, tako
da stvar uistinu imamo pred oima. Ovako bih nacrtao
kostur koji duh bilo gdje gradi pomou sumpora
( c r t e ) . Dakle, to je ili stalno promjenjivi ugljik koji
se u v r l o finoj dozi kree u sumporu ili manje-vie

74
skrutnuti, stvrdnuti ugljikov kostur (Kohlenstoff
gerst) pomijean s drugim supstancijama, sastojcima
kakav je i u biljkama.

Vidite: promatramo li ovjeka ili pak neko drugo

ivo bie to je prilikom naih druenja esto istak
nuto to ivo bie mora biti proeto eterskim, koje
je pravi nosilac ivota. Prema tome, o v o to pred
stavlja ugljiast kostur nekog ivog bia mora biti
proeto eterskim, pa se stoga etersko na toj kosturnoj
potpori uglavnom mirno dri ili je manje-vie pokret
ljivo. Ali etersko se mora prostirati cijelom povrinom
kostura. Dakle, moemo rei: etersko mora biti svugdje
gdje je taj kostur.
No kad bi to etersko postojalo samo za sebe,
bilo bi neto to unutar naeg fizikog zemaljskog
svijeta kao etersko ne bi m o g l o opstojati. Ono bi
takorei kao nekakvo Nita kroza sve propadalo,
ne bi m o g l o zahvatiti ono to u fiziko-zemaljskom
svijetu treba zahvatiti kad ne bi imalo fizikog nosi
oca. Za sve to postoji na Zemlji vrijedi da duhovno

75
uvijek mora imati fizike nosioce. Materijalisti onda
uzimaju u obzir samo fizike nosioce i zaboravljaju
d u h o v n o . Oni su uvijek u pravu jer najblii nam
je upravo fiziki nosilac. Ali oni isputaju iz vida
da duhovno posvuda mora imati fizikog nosioca.
A taj fiziki nosilac duhovnog koje djeluje u eter-
skom mogli bismo rei da u eterskom djeluje nie
duhovno taj fiziki nosilac koji je proet eterskim,
dakle, tako proet da se eter na neki nain navlauje
sumporom i u fiziko uvodi o n o to u to kosturno
bie treba uvesti ne kao oblikovanje, ne kao gradnju
kostura, nego kao vjenu pokretljivost, ivotnost;
to fiziko koje iz etera pomou sumpora unosi ivot
na djelovanja, to je kisik. Tako da ovo to sam skicirao
zelenom bojom moete i zamisliti ako ga promatrate
kao fiziki aspekt, da to predstavlja kisik i na putu
kisika bie eterskog koje vrije, vibrira, tka.
Na tom putu kisika etersko se giba uz pomo
sumpora. Tek tada proces disanja postaje svrhovit.
Procesom disanja uzimamo kisik. Dananji materia
list g o v o r i samo o o n o m kisiku koji ima u retorti
kad izvodi elektrolizu vode. Ali u tom kisiku posvuda
ivi najnie nadosjetilno, etersko, ako nije u njemu
ubijeno, kao to mora biti ubijeno u zraku koji nas
okruuje. U zraku to ga udiemo u kisiku je ubijeno
i v o t n o kako se ne bismo onesvijestili udiui ivi
kisik. Kad bi u nas dospjela via ivotnost, mi bismo
se onesvijestili. Ve i obina izraslina koja izbija
na mjestu gdje ne bi smjela baca nas u nesvijest i
jo m n o g o vie od toga. I kad bismo bili okrueni
ivim zrakom u kojem je ivi kisik, tumarali bismo
kao omamljeni. Kisik oko nas mora biti ubijen. Ali
on je od roenja nosilac ivota, eterskog. On i ovdje
odmah postaje nosiocem ivota kad izie iz sfere

76
zadaa koje su mu dodijeljene zato da bi okruivao
ljude i njihova osjetila. Dospije li disanjem u nas
tamo gdje smije biti iv, tada p o n o v n o zaivljuje.
Kisik koji kola u nama nije isti kao onaj koji nas
izvana okruuje. U nama je on ivi kisik, a ivotnim
takoer postaje odmah im iz zraka koji se udie
p r o d r e u zemlju, premda je njegov ivot tamo na
niem stupnju nego to je u nama ljudima ili ivoti
njama. Ali tamo on postaje ivim kisikom. Kisik u
zemlji nije isti kao onaj koji je iznad zemlje.
O tim stvarima teko se sporazumjeti s fizi
arima, kemiarima. Jer prema metodama koje oni
koriste, kisik uvijek ve mora biti izvuen iz ze
maljskog, tako da pred sobom imaju samo mrtvi
kisik. To i ne moe biti drugaije. No tome je pre
putena svaka znanost koja polazi samo od fizikog.
Ona moe razumjeti samo le. Kisik je u stvarnosti
nosilac ivotnog etera, a taj ivotni eter pomou
sumpora zadobiva mo nad kisikom, njime posredno
ovladava.
Sada pak imam na stanovit nain jo jedno
kraj drugog na jednoj strani ugljikov kostur u
kojem svoje djelovanje iskazuje najvee na Zemlji
dostupno duhovno, ovjeje Ja, ili svjetski duh koji
djeluje u biljkama i, pogledamo li proces u ovjeku,
disanje, ivi kisik koji se pojavljuje u ovjeku kao
nosilac etera; i onda imamo kostur od ugljika koji
ga podrava i u ovjeku je pokretan. Oni moraju
jedan k drugome. Kisik mora krenuti putovima koji
su oznaeni kosturom i mora potei onamo gdje
je ugljik, duh ugljika naznaio neku liniju ili slino,
i posvuda u prirodi eterino-kisino mora pronai
put do duhovno-ugljinog. Kako mu to uspijeva. Tko
posreduje u tome?

77
 U tome posreduje duik. Duik vodi ivot u oblik
koji je utjelovljen u ugljiku. Svugdje gdje se pojavljuje,
duik ima zadau da ivot p o v e e s duhovnim koje
je isprva oblikovano u ugljiku. Duik je svugdje u
ivotinjskom i biljnom svijetu, takoer u unutranjosti
Zemlje, most izmeu kisika i ugljika. A duhovnost
koja uz pomo sumpora posluje u duiku, ista je
ona duhovnost koju oznaavamo kao astralnu. To
je astralna duhovnost u ovjejem astralnom tijelu,
to je astralna duhovnost u zemaljskom okruju, gdje
u ivotu biljaka, ivotinja i tako dalje takoer djeluje
astralno.
I tako je, g o v o r e i duhovno, izmeu kisika i
ugljika postavljeno astralno, ali to astralno izraava
se u fizikom time to koristi duik da bi u fizikom
m o g l o djelovati. Posvuda gdje ima duika iri se
astralno. Jer etersko-ivotno svuda bi strujalo poput
oblaka, uope ne bi zamjeivalo ugljikov kostur kad
on ne bi tako silno privlaio duik. Posvuda u ugljiku
gdje su oznaene linije i putovi duik vue kisik,
astralno u duiku vue etersko. Duik je veliki teglja
i v o t n o g prema d u h o v n o m . Zbog toga je duik u
ovjeku o n o najhitnije za duevno u ovjeku koje
je posrednik izmeu pukog ivota i duha.
Duik je zapravo neto jako udesno. Pratimo
li njegov put u ovjejem organizmu, onda je i on
cijeli ovjek. Takav duini ovjek postoji. Kad bismo
ga mogli odljutiti, on bi bio najljepa sablast na
svijetu. Jer on potpuno odraava ono to je u vrstom
ovjejem kosturu. S druge pak strane on odmah
p o n o v n o otjee u ivot. Pogledajte proces disanja.
U procesu disanja ovjek u sebe uzima kisik, to jest
eterski ivot. Onda dolazi unutarnji duik koji vue
kisik posvuda gdje je ugljik, to jest ono oblikovano,

78
ono tkajue, putujue oblikovano; on tamo doprema
kisik kako bi ovaj uzeo ugljik i poslao ga van. Ali
upravo duik posreduje u tome da iz kisika nastaje
ugljina kiselina, da se izdie ugljina kiselina.
Duik nas svuda okruuje. Oko nas je samo mali
dio kisika, to jest nosioca ivota, i veliki dio astralnog
nosioca duha, duika. Danju nam je strano vaan
kisik, nou takoer, kisik koji nas okruuje. Danju
i nou moda manje cijenimo duik zato to misli
mo mislim na duik u zraku koji udiemo da
nam je manje potreban. Ali duik prema nama ima
duhovan odnos. Moete napraviti sljedei pokus.
Mogli biste napraviti pokus s ovjekom koji se
nalazi u odreenoj prostoriji ispunjenoj zrakom,
pa iz te prostorije izvui djeli duika, tako da zrak
oko ovjeka postane siromaniji njime neto vie
nego to je obino. Kad bi se pokus mogao izvesti
o p r e z n o , uvjerili biste se da bi se duik opet na
domjestio, iako ne izvana, nego bi se pokazalo da
se nadomjeta iz ovjekove nutrine. ovjek mora
predati svoj duik kako bi p o n o v n o uspostavio ono
kvantitativno stanje na koje se navikao. Mi kao ljudi
moramo uspostavljati pravilan omjer izmeu svojega
cijelog unutarnjeg bia i duika koji nas okruuje;
uope nije mogue da vani bude manje duika. On
bi dodue i dalje valjao, mi ne moramo udisati duik,
i dalje bi ga bilo dovoljno, ali za duhovni odnos
koji je tu prisutan dostatna je samo ona koliina
duika koja je u zraku uobiajena.
Prema tome, vidite da duik ima v r l o v a n o
mjesto u duhovnom, a sada ete, rekao bih, moi
stvoriti predodbu o tome da je duik neophodan
i za ivot biljaka. Dok tako stoji na tlu, biljka ima
svoje fiziko i etersko tijelo, ona nema u sebi astralno

79
tijelo kao ivotinja, ali izvana je posvuda mora okru
ivati astralno. Biljka ne bi cvjetala kad je izvana
ne bi d o d i r i v a l o astralno. Ona j e d i n o ne uzima u
sebe astralno kao ivotinja i ovjek, ali ono je mora
izvana dodirivati.
Astralno je posvuda, i duik, nosilac astralnog,
posvuda je, on traje u zraku kao le, ali onda kad
dospije u zemlju ponovno oivljuje. Isto kao to oiv
ljuje kisik, oivljava i duik. Ne samo da duik u
emlji oivljuje, on je neto na to se posebna
pozornost mora obratiti u poljoprivredi koliko
god to paradoksalno izgledalo dananjem umu, to
ne samo da postaje ivim nego i osjetljivim. On uistinu
postaje nosilac tajanstvene osjetljivosti koja se izlijeva
na sav zemaljski i v o t . Upravo on osjea ako na
nekom podruju ima dovoljna koliina v o d e . On to
osjea kao simpatino, a kad je premalo v o d e , to
osjea kao antipatino. On osjea kao simpatino
kad su na nekom tlu prave biljke i tako dalje. I
tako duik na sve izlijeva neku vrst osjetljivog ivota.
M o e se rei: 0 svemu to sam ispriao juer
i prolih sati, da planeti Saturn, Sunce, Mjesec i
tako dalje imaju utjecaj na oblikovanje biljaka i njihov
ivot; o svemu tome nita se ne zna. Da, vidite, to
se tie svakodnevnog ivota, ljudi to ne znaju. Ali
duik, koji je posvuda, on to zna, on to d o b r o zna.
Duik je svjestan onoga to dolazi od zvijezda i na
stavlja djelovati u ivotu biljaka i ivotu Zemlje.
On je osjetljivi posrednik, kao to je duik u ovjejem
ivano-osjetilnom sustavu ono to posreduje osjeaj;
on je uistinu nosilac osjeaja.
I tako moete proniknuti u fini ivot p r i r o d e
ako posvuda obratite pozornost na duik koji krui
okolo poput fluktuirajuih osjeaja. Iz toga e proizii

80
da je za ivot biljaka izuzetno vano kako se postupa
upravo s duikom. To e naravno biti predmet daljnjih
razmatranja. No sada valja napomenuti jo neto
drugo.
Dakle, vidite da u ivom zajednikom djelovanju
onoga to iz duha poprima oblik u ugljinom s oni
me to iz astralnog u duinom taj kostur proima
ivotom i ini ga osjetljivim, da je tu djelatan ivot
u kisinom.
Meutim, sve to u zemaljskom djeluje zajedno
zato to se proima s neim drugim, s neim to
fiziki svijet povezuje sa svemirskim prostranstvima.
Jer za nae zemaljsko ne bi bilo d o b r o da Zemlja
kao vrsto tijelo luta svemirom odvojena od ostalog
svijeta. Kad bi Zemlja to uinila, tada bi bila u stanju,
u kojem bi bio ovjek koji ivi na poljoprivrednom
dobru, ali eli ostati samostalan, eli izvan sebe osta
viti o n o to raste na njivi. Budui da je razuman,
on to ne ini. Danas na njivama neto nalazimo.
To onda ubrzo nalazimo u elucu potovane gospode.
Tada se to opet na neki nain vraa na njivu. Nikako
ne m o e m o rei da se kao ljudi m o e m o izdvojiti,
naprotiv, mi smo povezani s naom okolinom, kona
no, mi joj pripadamo. Isto kao to meni pripada
moj mali prst, tako naravno i cijelom ovjeku pri
padaju stvari koje ga okruuju. Tu mora postojati
neprekidna izmjena tvari. Tako mora biti i izmeu
Zemlje sa svim njezinim biima i cijelim svemirom.
Sve to na Zemlji ivi u fizikom obliku mora se
vratiti u svemir, na o d r e e n se nain proistiti i
oplemeniti u svemiru.
I tako imamo sljedee (crte na str. 75): Najprije
imamo ono to sam prije nacrtao plavom bojom:
ugljikov kostur; a ovo zeleno to vidite to je etersko

81
bie kisika; i onda posvuda imamo ono to se, polazei
od kisika, pomou duika prenosi prema razliitim
linijama i uobliava kao astralno, to ini prijelaz
izmeu ugljinog i kisinog. Svugdje bih mogao po
kazati kako u plave linije duik unosi o v o to je
shematski naznaeno zelenim linijama.
Ali sve ono to je u ivim biima sasvim struktu
ralno oblikovano u finom crteu, to opet mora nestati.
Ne nestaje duh, nego ono to je duh ugradio u ugljik,
za to sebi privlai ivot iz kisika. Sve to ponov
no mora nestati. Ne samo nestati na Zemlji, o n o
mora nestati u svemir. To ini tvar koja je srodna
fizikomu koliko je god to mogue i opet, srodna
d u h o v n o m koliko je god to mogue, to ini vodik,
u kojem zapravo, ako ispravno g o v o r i m o on je
ipak ono najfinije od svega fizikog potpuno ras
preno fiziko noeno sumporom kulja u nerazaz-
natljivost svemira.
M o g l o bi se rei: duh je u takvim tvorevinama
postao fizikim, on u tijelu ivi astralno, u svom
odrazu kao duh, kao Ja. On tu na fiziki nain ivi
kao duh preobraen u fiziko. To mu nakon stano
v i t o g vremena nije po volji. On se eli rasplinuti.
Njemu je sada, dok se opet navlauje sumporom,
opet potrebna tvar u kojoj naputa svaku odreenost,
svaku strukturu i zapuuje se u sveopu neodree
nost, kaotinost svemira, gdje vie ne postoji nikak
va organizacija. A ono tvarno, koje je tako blizu
d u h o v n o m na jednoj strani i tako blizu tvarnom
na drugoj strani, to je vodik. On sve ono to je na
neki nain oblikovano, oivljeno astralno opet iznosi
u svemirska prostranstva, tako da ono bude takvim
da ga se iz svemira p o n o v n o moe preuzeti onako
kako smo to opisali. Vodik zapravo sve rasplinjuje.

82
 I tako vidite, imamo tih pet tvari koje ustvari
najprije predstavljaju ono to djeluje i tka u ivotnom
i naizgled mrtvom, koje je samo privremeno mrtvo:
sumpor, ugljik, vodik, kisik, duik sve te tvari
nalaze se u prisnom odnosu s osobito sazdanim du
hovnim, dakle, nisu ono o emu govori naa kemija,
nego neto sasvim drugo. Naa kemija g o v o r i samo
o leevima tvari. Ona ne govori o stvarnim tvarima.
Njih se treba upoznati kao osjetljive, ive. Jedino
je ba u vodiku, budui da je naizgled najrjei i ima
najmanju atomsku teinu, ono to je najmanje duh.
Vidite moram to dodati kako biste uoili da
se takve stvari ne mogu sagledati u magli duha
to se ustvari ini kad se meditira? Istonjak je to
inio na svoj nain. Mi na srednjoeuropskom Zapadu
inimo to na svoj nain. Mi i z v o d i m o meditaciju
koja se tek posredno oslanja na proces disanja, mi
trajemo i i v i m o u koncentraciji i meditaciji. Ali
sve ono to inimo kad se predamo duevnim vjeba
ma, ima, premda sasvim njenu, suptilnu, tjelesnu
protuteu. Meditiranjem se uvijek, makar i sasvim
suptilno, mijenja pravilan tijek disanja, ono to je
tako tijesno povezano s ljudskim ivotom. Dok medi
tiramo, mi zadravamo ugljinu kiselinu uvijek neto
due nego za vrijeme obinog, budnog procesa svijesti.
U nama uvijek ostane neto vie ugljine kiseline.
Stoga ugljinu kiselinu ne izbacujemo stalno svom
silinom kao to to inimo u obinom "bikovskom"
ivotu. Neto od nje zadravamo. Mi ne izbacujemo
ugljinu kiselinu svom silinom van gdje nas posvuda
okruuje duik. Neto od toga zadravamo.
Vidite, udarite li glavom u neto kao, na primjer,
stol, bit ete svjesni samo svojeg bola, ali ako njeno
protrljate stol, bit ete svjesni njegove povrine i

83
tako dalje. Isto je tako kad meditirate. Postupno
urastate u doivljavanje duika svuda oko vas. Takav
je proces meditiranja. Sve postaje spoznaja, i ono
to ivi u duiku. Jer on je v r l o pametan "momak",
on pouava o onome to ine Merkur, Venera i tako
dalje jer on to zna i doista osjea. Sve te stvari poi
vaju na sasvim stvarnim procesima. I tu je o n o
na poneto od toga jo u se poblie osvrnuti
gdje duhovno u unutarnjem djelovanju doista poinje
uspostavljati odreen odnos prema p o l j o p r i v r e d i .
Tu je ono to je uvijek osobito pobuivalo zanimanje
naega dragog prijatelja Stegemanna, to zajedniko
djelovanje duevno-duhovnog i onoga to nas okru
uje. Jer, vidite, ne bi bilo loe kad bi onaj koji se
se bavi p o l j o p r i v r e d o m , meditirao. On bi time po
stao osjetljiv za oitovanja duika. On bi postao sve
osjetljiviji za oitovanja duika. I poto bi postao
osjetljiv za oitovanja duika, ovjek bi se poeo
baviti poljoprivredom s potpuno drugaijim stilom
i na drugaiji nain nego kad ne bi meditirao. Tada
bi odjednom tota znao. To bi mu sinulo. Tada bi
tota znao o tajnama koje vladaju na dobrima i
imanjima.
I vidite, ne mogu ponavljati ono to sam ovdje
rekao prije sat vremena, ali ipak to mogu na odreen
nain ponovno karakterizirati. Uzmimo, na primjer,
seljaka kojeg uenjak ne smatra uenim; on prolazi
svojom njivom. Da, ueni ovjek kae da je seljak
glup, ali to ustvari nije istina, jednostavno zbog
toga to je seljak oprostite, ali to je tako ustva
ri meditator. Ono to izmeditira u svojim zimskim
noima, to je vrlo, v r l o m n o g o . I on svakako usvaja
neku vrst duhovne spoznaje. On to jedino ne moe
izraziti rijeima. I to je tako, o n o je odjednom tu.

84
ovjek prolazi poljima i ono je najednom tu. Neto
se zna i to kasnije iskua. Barem sam to stalno doiv
ljavao u svojoj mladosti kad sam ivio sa seljacima,
to je uistinu tako.
I zapravo treba poi od takvih stvari. Puki inte-
lektualizam nita ne koristi. On nas ne d o v o d i do
takvih dubina. Od takvih stvari treba poi. Napo
sljetku, ivot i tkanje u prirodi tako su fini da se
ne mogu shvatiti grubim razumskim pojmovima. Te
je pogreke u novije vrijeme uinila znanost. Ona
takvim grubim razumskim pojmovima eli dokuiti
stvari koje su istkane svakako m n o g o finije.
Vidite, u bjelanevini su sjedinjene sve te tvari:
sumpor, ugljik, kisik, duik, vodik. Stoga emo sada
jo bolje shvatiti kako se oblikuje sjeme nego to
smo to prije shvaali. Vidite, ako se u listu, cvijetu,
asci, korijenu nekako nadu ugljik, vodik, duik,
oni su na stanovit nain svugdje povezani s dru
gim tvarima. Oni su ovisni o tim drugim tvarima,
nisu samostalni. Oni se osamostaljuju na dva na
ina: tako to vodik sve iznosi u svemirske dalji
ne i stvarima oduzima, odnosi svaku osobitost, sve
raspruje u sveopem kaosu, ili tako to v o d i n o
(Wasserstoffliche) u malu sjemensku tvorevinu nagoni
bjelanevinaste pratvari i tamo ih osamostaljuje,
tako da one mogu primati utjecaj iz svemira. U maloj
je sjemenskoj t v o r e v i n i kaos, a u cijelom okruju
takoer je kaos. A kaos u sjemenu i kaos u najdaljem
svemirskom okruju moraju djelovati jedan na drugi.
Tada nastaje novi ivot.
A sada pogledajmo kako u prirodi dolazi do
djelovanja tih takozvanih tvari koje su zapravo nosioci
duha. Vidite, i ono to, recimo, u ovjekovoj nutrini
djeluje kao kisik ili pak kao duik ponaa se dosta

85
pristojno: unutra ive posebnosti kisika i duika.
No obina znanost do toga ne dopire jer se to naoko
krije u unutranjosti prirode. Ali izdanci ugljiastog
(Kohlenstoffartige) i vodiastog (Wasserstoffartige)
ne ponaaju se tako pristojno. Uzmimo najprije uglji-
asto kad u svom djelovanju prijee iz biljnog carstva
u ivotinjsko i ljudsko carstvo, ono mora privremeno
postati pokretljivo. A da bi izgradilo vrst oblik,
ono mora prionuti uz dublje smjeten kostur (Gerst),
a taj duboko smjeten kostur nalazi se u naem vapna-
stom skeletu (Knochengerst), no on se nalazi i u
kremenu to ga stalno nosimo u sebi, tako da ugljik
u ovjeku, a i ivotinji do odreenog stupnja prikriva
svoju oblikovnu snagu. On se vije uz oblikovnu snagu
vapna i kremena. Vapno mu daje zemaljsku, a kremen
kozmiku oblikovnu snagu. I tako u samom ovjeku,
ali i ivotinji, on nije uvijek sam mjerodavan, nego
se oslanja na ono to oblikuju vapno i kremen.
Ali vapno i kremen nalazimo i kao osnovu za
rast biljaka. I zato moramo razviti spoznaju o tome
to ugljik u itavom ovjekovu probavnom, dinom
i cirkulacijskom procesu razvija s obzirom na kotanu
i kremenu tvorbu, o tome to se unutra zbiva, to
bismo na neki nain vidjeli kad bismo se mogli uvui
unutra i kad bi nam cirkulacijski proces u ovjeku
mogao pokazati kako ugljikova djelatnost struji u
vapneno i kremeno. Tako trebamo gledati kad pro
matramo povrinu zemlje koja je obrasla biljem i
pod kojom su vapno i kremen. Ali u ovjekovu nutrinu
ne moe se zagledati. No mora se razviti spoznaja,
mora se zadobiti uvid kako duino preuzima kisino
i prenosi ga u ugljino, ali u takvo ugljino koje
se oslanja na vapneno i kremeno. Takoer m o e m o
rei: Jer kroz ugljik samo prolazi. Takoer moemo

86
rei: U zemlju se mora unijeti ono to ivi u okolini,
to se oivljava kao kisino. To se mora uz p o m o
duika unijeti u dubinu zemlje da bi se tamo oslonilo
na kremeno, oblikujui se u vapnenom.
A taj proces moe se d i v n o promatrati ako
ovjek ima osjeaja i osjetljivosti za to kod lepirnja-
a, mahunarki, u svemu onome to se u poljoprivredi
moe nazvati skupljaima duika, koji su doista primo
rani privlaiti duik kako bi ga prenijeli onome to
je ispod njih. I pogledamo li te mahunarke, slobodno
moemo rei: Dolje je u zemlji neto to je potrebito,
kao to je ljudskim pluima potrebit kisik, ali ovome
je potrebit duik; a to je vapneno. Dolje u zemlji,
vapneno u zemlji doista je, rekli bismo, ovisno o
nekoj vrsti udisanja duika, isto kao to su ljudska
plua ovisna o udisanju kisika. I lepirnjae, te biljke
ustvari predstavljaju neto slino onome to se odvija
na naim epitelnim stanicama. Ono to je udahnuto
odlazi dolje. I to su u biti jedine biljke te vrste.
Sve druge nisu bliske udisanju, nego izdisanju. I
tako se za nae promatranje rastvara cjelokupni orga
nizam biljnog svijeta; ako se osvrnemo na duino,
ako ga promatramo kao neku vrst duinog disanja,
rastvara se cjelokupni organizam biljnog svijeta. Jer
svugdje gdje se susreemo s lepirnjaama na odreen
nain uoavamo dine putove, a tamo gdje se susre
emo s drugim biljkama, uoavamo druge organe
kod kojih je disanje mnogo prikrivenije i ija je zadaa
zapravo obavljanje drugih funkcija.

Ta se zadaa sastoji u tome da ovjek ui gledati

na biljno bie tako da svaku biljnu vrstu promatra
kao ugraenu u cjelokupni organizam biljnog svi
jeta, kao to je pojedini ljudski organ ugraen u
itav ljudski organizam. Pojedinane biljke moraju

87
se promatrati kao dijelovi jedne cjeline. I kad se
stvar tako sagleda, tada e se uoiti veliko znaenje
upravo lepirnjaa. Do toga e se nesumnjivo doi,
te su stvari poznate, ali je n e o p h o d n o spoznati ih
polazei od tih duhovnih osnova jer inae postoji
velika opasnost da se uskoro, kad se tradicija jo
vie izgubi, primjenom novoga dospije na sasvim
pogrene putove.
Moe se vidjeti kako lepirnjae zapravo djeluju:
Sve one imaju tendenciju da p l o d o v i t o , koje kod
drugih biljaka vie stremi prema gore, vie raaju
na podruju listova. One ele dati plodove prije nego
to procvjetaju. Kod svih lepirnjaa postoji tenja
za davanjem ploda prije cvjetanja. T o m e je uzrok
to se kod tih biljaka mnogo vie uza zemlju zadrava
ono to se iivljuje u duiastom (Stickstoffmige)
one duiasto prinose zemlji kod tih biljaka
sve duiasto iivljuje se blie zemlji nego kod drugih
biljaka, kod kojih se ono razvija podalje od zemlje.
Vidite kako su te biljke sklonije obojiti svoje listove
neto tamnije, a ne uobiajenim zelenim. Vidite i
kako je kod tih biljaka p l o d nekako zakrljao, kako
je sjeme tih biljaka samo zakratko klijavo i potom
gubi klijavost. Naime, te su biljke organizirane tako
da osobito oblikuju ono to biljni svijet prima zimi,
a ne ljeti. Stoga bih rekao: U tim biljkama stalno
postoji tendencija ekanja zime, one zapravo nastoje
doekati zimu s onime to razvijaju. Rast se uspo
rava ako pronau dovoljno onoga to im je ustvari
potrebno: dovoljno duika u zraku koji na svoj nain
sprovode prema dolje.
Da, v i d i t e , to su naini na koje se moe pro
matrati postanak i i v o t onoga to se zbiva u tlu i
iznad njega. A kad tome pridodate i to da je vapneno

88
ustvari udesno povezano s ljudskim svijetom pouda,
tada vidite kako tu sve postaje organskim, ivim.
Vapno, ako je jo svoj element, kalcij, tada nikako
nema mira, svakako se eli ispuniti, postati vapnom,
povezati kalcij s kisikom; ali ono ni tada jo nije
zadovoljno, udi za svim moguim, eli upiti sve
mogue kovinske kiseline, sve do nemineralnog bi
tumena. Sve eli privui sebi; u tlu razvija pravu
prirodu udnje. Tko ima osjeaja za to primijetit
e razliku u odnosu na neku drugu tvar. Vapno nas
doista posie. Pritom se jasno osjea da je o n o to
iskazuje istinsku prirodu udnje proireno svuda
gdje je vapneno, to ustvari sebi privlai i biljno.
Jer sve ono to vapno eli imati, ivi u biljnom.
Ono mu se stalno mora otimati. Kako mu se to otima?
Pomou izuzetno otmjenog, koje vie nita ne eli.
Postoji takvo otmjeno koje vie nita ne eli,
koje poiva u sebi. To je kremeno. Ono se u sebi
smirilo. I kad ljudi vjeruju da kremeno mogu vidjeti
samo u onome to ima vrste mineralne konture,
to nije tako. Kremeno je u homeopatskoj dozi svud
naokolo i ono poiva u sebi, nema nikakvih zahtjeva.
Vapno zahtijeva sve, kremeno vie nita ne zahtijeva.
Ono je poput naih osjetilnih organa koji ne opaaju
sebe, ve opaaju vanjski svijet. Kremeno je openito
vanjsko osjetilo u zemaljskom, vapneno je openita
vanjska udnja u zemaljskom, a glina u sebi nosi
oboje. Glina ima neto vie kremenog, ali svejedno
posjeduje i vapneno.
Vidite, to se mora tako sagledati kako bi se
dolo do osjeajne spoznaje. Vapno bi pak trebalo
osjeati kao poudno mome jer ono eli sve prigrabiti
za sebe, a kremen pak kao otmjenog gospodina koji
vapnu otima sve to je ono otelo, prenosi u atmosferu

89
i izgrauje biljne oblike. On ivi tako to se ukopa
kao u nekoj utvrdi, kao u preslici, ili posvuda njeno
ivi, premda je ponekad razasut u jako homeopati-
ziranim dozama, i vapnu otima ono to mu se mora
oteti. Vidite, tu se ovjek susree s onim to postoji
kao izuzetno intimno djelovanje prirode.
Upravo ugljik oblikuje sve biljke, on oblikuje
kostur. Ali tijekom razvoja Zemlje to mu je bilo ote
avano. Ugljik bi mogao oblikovati sve biljke kad
bi ispod njega bila samo voda. Tada bi sve raslo,
ali p o d njim je i v a p n o koje mu smeta, i zato se
povezuje s kremenom, a kremen i ugljik pak u zajed
nici s glinom oblikuju zato to se mora nadjaati
o t p o r vapnenog. Pa kako unutra ivi jedna takva
biljka?
Vapneno je dolje eli uhvatiti hvataljkama, gore
je kremeno nastoji uiniti sasvim finom i vitkom i
vlaknastom poput v o d e n i h biljaka, ali izmeu toga
nalazi se ugljik, koji nae biljke oblikuje i sve to
ureduje. I isto kao to nae astralno tijelo uspo
stavlja red izmeu Ja i eterskog tijela, tako i duik,
kao astralno, djeluje izmeu. Mora se nauiti ra
zumijevati kako duik unutra posluje izmeu vapna,
gline i kremena te izmeu svega ostaloga to vapno
neprekidno nastoji privui dolje, a kremen odzraiti
prema gore.
Tu se postavlja pitanje: Kako se u biljni svijet
pravilno unosi duik? T i m pitanjem bavit emo se
sutra i pritom prijei na naine gnojidbe.

90
 ETVRTO PREDAVANJE
Koberwitz, 12. lipnja 1924.

Snage i supstancije koje ulaze u duhovno:

Pitanje gnojidbe

Vidjeli ste da se kod pronalaenja duhovnoznan-

stvenih metoda za poljoprivredu takoer radi o tome
da se na neki nain uoi priroda u cjelini i djelovanje
duha u prirodi, u njegovoj sveobuhvatnosti, dok
materijalistiki obojena znanost sve vie ulazi u male
krugove, u sitnice. Premda u neem takvom kao to
je poljoprivreda nemamo odmah posla s najsitnijim,
s mikroskopski sitnim ime se tako esto bave
druge prirodne znanosti ipak imamo posla s oni
me to djeluje u malim krugovima i to proizlazi
iz djelovanja malih krugova. Ali svijet u kojem ivi
ovjek i druga iva bia svakako nije neto o emu
se moe suditi polazei od malih krugova. Postu
pati s onime to dolazi u obzir, na primjer, upravo
u poljoprivredi onako kako danas postupa obina
znanost bilo bi isto kao kad bi se cijelo ovjekovo
bie htjelo spoznati iz njegova malog prsta ili vr
ka uha i kad bi se na osnovi toga htjelo izgraditi
o n o to dolazi u obzir kao cjelina. T o m e moramo

a to je danas nuno u najveoj moguoj mjeri

suprotstaviti pravu znanost koja uzima u o b z i r
velike meuovisnosti u svijetu.
Koliko se znanost, kako se ona danas shvaa
ili kako se shvaala prije nekoliko godina, mora sa
ma ispraviti vidi se iz znanstvenih gluposti koje
su d o n e d a v n o vladale u pogledu ljudske ishrane.

91
Stvari su bile potpuno znanstvene, bile su i znan
stveno dokazane, i tim dokazima ako se ovjek
usredotoio samo na o n o to je uzeto u o b z i r
nije se m o g l o nita p r i g o v o r i t i . Bilo je znanstveno
dokazano da ovjeku srednje tjelesne teine od se
damdeset do sedamdeset pet kilograma, da takvom
ovjeku kao hrana treba otprilike sto dvadeset gra
ma bjelanevina. Dakle, kao to sam rekao, to je
bilo znanstveno dokazano. Danas vie nijedan ovjek
znanstvenih shvaanja ne misli tako. Jer znanost
se sama ispravila. Danas svaki ovjek zna kako sto
dvadeset grama bjelanevina u hrani ne samo da
nije n e o p h o d n o nego je upravo tetno i da ovjek
zapravo ostaje najzdraviji ako uzme samo pedeset
grama na dan. Tako se znanost sama ispravila. Danas
se zna kako je stvarno istina da bjelanevine, ako
se uzme prekomjerna koliina, u crijevima stvaraju
nusprodukte koji imaju o t r o v n o djelovanje. I ako
se prouavaju ne samo ovjekova neposredna ivotna
razdoblja u kojima on uzima bjelanevine nego cijeli
njegov ivot, uvidjet e se da je u starosti posljedica
tih o t r o v n i h djelovanja vika bjelanevina arterio-
skleroza. Tako su znanstvena istraivanja koja se,
na primjer, odnose na ovjeka esto u zabludi zato
to u obzir uzimaju samo trenutak. Ali ljudski ivot,
ako je normalan, ipak traje dulje od deset godi
na, a tetna djelovanja tako prieljkivanih naizgled
povoljnih uzroka esto na vidjelo izlaze v r l o kasno.

Manja je mogunost da duhovna znanost poini

takvu pogreku. Sigurno se neu uputati u jeftinu
kritiku kakvoj se v r l o esto pribjegava zbog toga
to obinu znanost treba ispravljati onako kako sam
to upravo spomenuo. Shvatljivo je da to ne m o e
biti drugaije i da je n e o p h o d n o . Ali s druge strane

92
isto je tako jeftino napadati duhovnu znanost kad
ona eli zahvatiti u praktini ivot zato to je primo
rana uzeti u obzir vee ivotne uzajamnosti i zato
to joj u oi upadaju one snage i supstancije koje
seu u duhovno, a ne samo grube materijalne snage
i supstancije. To posve vrijedi i za poljoprivredu,
a osobito vrijedi kad je u poljoprivredi rije o pitanju
gnojidbe.
Ve nain na koji, rekao bih, znanstvenici danas
esto g o v o r e kad se radi o gnojidbi, ve to g o v o r i
kako se ustvari malo shvaa to zapravo znai gnojid
ba u domainstvu prirode. Danas se v r l o esto uje
fraza: Gnojivo sadri hranjive tvari za biljku. No
dobro, tih nekoliko prethodnih reenica rekao sam
zato da bih vam pokazao kako se u pogledu hrane
upravo u najnovije vrijeme, u neposrednoj sadanjosti
znanost mora ispraviti. Ona se mora ispraviti jer
polazi od sasvim pogrenog shvaanja kad je rije
o ishrani nekog bia.
Vidite, vjerovalo se, naime, da je u ishrani naj
vanije nemojte mi zamjeriti to g o v o r i m tako
prostoduno ono to se svakodnevno jede. Dakako,
v a n o je ono to se svakodnevno jede. Ali najvei
dio onoga to se svakodnevno jede uope ne postoji
zato da bi se u tijelo unijelo kao supstanciju i da
bi se u njega pohranilo. Najvei dio je tu zato da
tijelu preda snage koje u sebi sadri, da u tijelu
pobudi ivost. I najvei dio onoga to se na taj nain
uzima zapravo se p o n o v n o izluuje, tako da se ne
radi poglavito o koliinskom ustrojavanju u izmjeni
tvari, ve se radi o tome moemo li ivenim namir
nicama ispravno unijeti u sebe ivotnost snaga. Jer
tu ivotnost trebamo, na primjer, kad hodamo ili
kad radimo, uope kad pokreemo ruke.

93
 Nasuprot tome, ono to tijelo na taj nain treba
kako bi u sebi pohranilo supstancije, kako bi se
takorei supstancijama o b o g a t i l o onim supstan
cijama koje se opet odbacuju kad se svakih sedam
osam godina obnavlja tjelesna supstancija to se
najveim dijelom uzima putem osjetilnih organa,
kroz kou, disanjem. Tako da o n o supstancijalno
to tijelo zapravo mora unijeti u sebe, pohraniti,
to uzima u iznimno malim dozama, neprestano, i
zgunjava tek u organizmu. Ono to prima iz zra
ka, skrutnjuje i toliko zgunjava da se najzad mora
odrezati u vidu nokata, koe i tako dalje. Sasvim
je pogreno postaviti formulu: primljena hrana, prolaz
kroz tijelo, ljutenje nokata i koe i slino, ve se
treba formulirati: disanje, najfinije unoenje putem
osjetilnih organa, ak i oima, prolaz kroz organizam,
izbacivanje. Dok je ono to primamo elucem doista
vano zbog toga to ima unutarnju pokretljivost poput
goriva, zato to u tijelo unosi snage za volju koja
djeluje u njemu.
Vidite: ovjek pada u oaj kad se o v o m e to
je istina, to jednostavno proizlazi iz duhovnog istra
ivanja, suprotstavi dananja znanost koja zastupa
potpuno suprotna shvaanja. ovjek pada u oaj
zato to uvida kako je vrlo teko sloiti se s dananjom
znanou u najvanijim pitanjima. A do slaganja
mora doi jer dananja bi nas znanost svakako odvela
u slijepu ulicu upravo u pogledu praktinog ivo
ta. A ona na svojim putovima jednostavno ne moe
razumjeti o d r e e n e stvari koje su joj g o t o v o pred
nosom. Uope ne govorim o pokusima. Ono to zna
nost o njima tvrdi u pravilu je istina. Pokusi mogu
biti v r l o korisni; loe je kako se zatim teoretizira.
Iz toga naalost proistjeu praktine upute za razliita

94
ivotna podruja. Kad se sve to sagleda, uvida se
kako je teko doi do suglasja. Ali s druge strane
mora doi do suglasja na najpraktinijim i v o t n i m
podrujima medu koja spada i poljoprivreda.
Vidite, na najrazliitijim podrujima poljopri
vrednog ivota doista treba imati uvid u nain djelo
vanja tvari, snaga i nain djelovanja duhovnog ako
se eli pravilno postupati sa stvarima. Tako dugo
dok dijete ne zna emu slui ealj, ono ga grize,
koristi ga na neprikladan, nemogu nain. A na isto
takav neprikladan i nemogu nain koriste se stva
ri ako se ne poznaje njihova bit, kako se zapravo
ponaaju stvari o kojima se radi.

Promotrimo drvo da bismo stvorili predodbu

o tome. Vidite, drvo se razlikuje od obine jedno
godinje biljke koja ostaje samo trava. Ono se obavija
korom, lubom i tako dalje. Pa u emu je zapravo
bit toga drveta u odnosu na jednogodinju biljku?
Usporedimo takvo d r v o s nagrnutim humkom koji
je izuzetno bogat humusom, koji sadri golemu koli
inu manje ili vie raspadnutih biljaka, a moda i
raspadnutih ivotinjskih tvari ( c r t e ) .

95
 P r e t p o s t a v i m o da u tom humku b o g a t o m hu
musom napravimo udubljenje ( l i j e v o ) slino krate
ru, a da je o v o d r v o ( d e s n o ) . Izvana je manje ili
vie t v r d o , a unutra raste o n o o n o to d o v o d i do
o b l i k o v a n j a d r v e t a . Uinit e v a m se u d n i m to
u s p o r e u j e m to d v o j e . A l i oni su srodniji n e g o
to m i s l i t e . Jer o n o z e m l j a n o koje je o n a k o kao
to sam o p i s a o p r o e t o humusnim supstancija
ma koje se raspadaju, to z e m l j a n o u sebi nosi
e t e r s k o - i v o t n o . O t o m e se radi. I m a m o li takvo
zemljano koje nam svojim osobitim svojstvima ka
zuje da u sebi nosi eterskoivotno, o n o je zapravo
na putu da postane o v o j biljke. A l i o n o takvim
ne ostaje, ne uspijeva postati o v o j biljke koji se
uvlai u koru, u lub stabla. Vidite da mu u prirodi
to ne uspijeva. Umjesto da se oblikuje takav humak
i da u njega ude humus koji zahvaljujui oso
bitim svojstvima to proistjeu od etersko ivotnog
djeluje u tlu, humak jednostavno u j e d n o m viem
r a z v o j n o m obliku obavija biljku.
Ako se, naime, na nekom mjestu na Zemlji povr
ina, gornji sloj zemlje odijeli od njene unutra
njosti, tada e sve o n o to se uzdiglo iznad uobi
ajene povrine na odreenom podruju imati osobitu
sklonost prema i v o m , imat e osobitu sklonost k
proimanju s etersko-ivotnim. Stoga e vam biti
lake obinu zemlju, anorgansku, mineralnu zem
lju oplemeniti humusnom supstancijom ili uope
otpadnom supstancijom u stanju raspadanja ako po
dignete humak i onda ga p r o m e t e tim supstan
cijama. Tada e zemljano samo teiti da unutra oivi,
da bude srodno biljci. Isti se proces odvija kod rasta
drveta. Zemlja se ispupi, obavije biljku, okrui drvo
etersko-ivotnim. Zato?

96
 Vidite, sve o v o g o v o r i m zato da bih u vama
pobudio predodbu da postoji prisna srodnost izmeu
onoga to se nalazi unutar kontura biljke i tla koje
okruuje biljku. Uope nije istina da ivot presta
je s konturom, s okrujem biljke. ivot kao takav
nastavlja se osobito od korijenja biljke u zemlju i
kod mnogih biljaka uope nema otre granice izmeu
ivota u samoj biljci i ivota u okruju u kojem ona
ivi. Prvenstveno moramo to nositi u sebi, to se mora
temeljito razumjeti kako bi se uistinu mogla shvatiti
bit pognojene zemlje ili bilo kojeg drugog slino
obraenog tla.
Treba znati da se gnojidba mora sastojati u
oivljavanju zemlje kako biljka ne bi dospjela u mrt
vu zemlju, te bi joj time bilo oteano da svojom
ivotnou stvori ono to je neophodno za oblikovanje
ploda. Ona lake uspijeva stvoriti ono to je potrebno
za oblikovanje ploda ako je ve uronjena u ivot.
Zapravo sve bilje u sebi pomalo nosi to nametniko,
na ivoj zemlji ustvari se razvija kao nametnik. I
to mora biti tako. Budui da u mnogim krajevima
svijeta ne moemo raunati na to da e priroda sama
zemlji priskrbiti dovoljno organskog otpada, da e
zemlja uistinu biti dovoljno oivljena, u nekim kra
jevima bilju moramo pritei u p o m o gnojidbom.
Najmanje na podrujima gdje je takozvana crnica.
Jer tamo se priroda sama dovoljno pobrinula ka
ko bi zemlja bila dovoljno iva, barem na nekim
podrujima.
Vidite da se doista mora znati o emu se radi.
No mora se znati i neto drugo, mora se umjeti
to je teka rije uspostaviti neku vrst osobnog
odnosa prema svemu to je u vezi s poljoprivredom,
ponajprije osobni odnos prema gnojivu i p o g o t o v o

97
prema radu s njim. To izgleda kao neugodna zadaa;
ali bez toga osobnog odnosa ne moe se nita postii.
Zato? Vidite, to e vam odmah biti jasno ako se
uzmognete posvetiti biu neega ivueg. Ako se
posvetite tom biu, ivue uvijek ima unutarnju i
vanjsku stranu. Unutarnja strana nalazi se unutar
neke koe, vanjska strana nalazi se izvan koe. Sada
pogledajte unutarnju stranu.

Unutarnja strana nema samo struje snage koje

izlaze prema van u smjeru strelice (crte) nego unu
tarnji ivot organskog bia ima i struje snage koje
od koe ulaze unutra, koje se potiskuju natrag. Tako
je organsko bie izvana okrueno svim moguim
strujama snage. Postoji neto u emu se na v r l o eg
zaktan, ali u neku ruku osoban nain oituje kako
organsko bie mora uspostaviti odnos izmeu svoje
nutrine i vanjtine. Sva ona djelovanja snaga koja
se odvijaju u unutranjosti organskog bia i zapravo
u unutranjosti organizma, dakle unutar kontura
to ih ini njegova koa, to potie i odrava ivot,
sve to mora oprostite ponovno zbog otrog izraza
mirisati u sebi, moglo bi se takoer rei smrdjeti.

98
I ivot se u biti sastoji u tome da se zadri ono to
inae isputa, iri miris, da stvari koje miriu ne
zrae previe van, nego da se stvari koje miriu zadre
u unutranjosti. Organizam mora prema van ivjeti
tako da kroz svoj omota od koe ispusti to je mogue
manje onoga to u njemu stvara ivot koji izaziva
mirise, tako da bi se moglo rei da je organsko bie
to zdravije to vie mirie u unutranjosti, a to
manje izvana ( c r t e ) .

Jer organizam je, p o g o t o v o biljni organizam,

predodreen da ne isputa miris, nego da ga prima.
I sagleda li ono unapreujue ( F r d e r n d e ) livade
ugodnog mirisa koja je puna biljaka ugodnog mirisa,
ovjek poinje obraati pozornost na ono to u ivotu
jedno drugom prua podrku. Miomiris koji se tamo
iri drugaiji je od obinog ivotnog mirisa, ugodan
je iz razloga koje emo jo navesti, i on na biljku
djeluje izvana. Sve te stvari moramo pred sobom
imati ive i prema njima razviti osobni odnos; onda
se nalazimo u stvarnoj prirodi.
Sada e se raditi o tome da se uvidi kako se
gnojidba i sve slino mora sastojati u tome da se
tlu podari o d r e e n stupanj ivotnosti, ali ne samo
da mu se podari jedan odreen stupanj ivotnosti

99
nego da mu se takoer prui prilika da se u njemu,
to sam juer posebno napomenuo, takoer omogui
irenje duika tako da se na odreene silnice kako
sam vam juer nacrtao ponese ivot upravo uz
njegovu pomo. Dakle, prilikom gnojidbe u zemlju
moramo unijeti onoliko duika da ivotno bude pone
seno upravo prema strukturama u koje se u zemlju,
pod biljke, tamo gdje je podloga biljkama, mora
ponijeti. To je zadaa. No ta zadaa mora se obaviti
egzaktno i primjereno.
Dakle, vidite, ve je dovoljno jasan znak da,
ako kao gnojivo upotrijebite mineralno, isto mine
ralno, nikad ustvari neete dospjeti do zemljanog,
nego u krajnjem sluaju do vodenog u zemlji. Mineral
nim gnojivom moete potaknuti djelovanje u vodenom
u zemlji, ali neete uspjeti oivjeti samo zemljano.
Stoga e vam se biljke koje se nalaze pod utjecajem
nekog mineralnog gnojiva oitovati takvim rastom
iz kojeg je vidljivo da je on potpomognut potaknutom
vodenou, a ne oivljenom zemnou.
elimo li stvari doista prouavati, najbolje bi
bilo da najprije potraimo najnezahtjevnije gnojivo,
kompost, koji se ponekad ak i prezire. To je takvo
sredstvo za oivljavanje zemlje u kojem su zapravo
pomijeani svi otpaci, o kojima se malo brine, koji
potjeu od poljoprivredne proizvodnje, iz vrta; od
istrunule trave do otpalog lia i slinog, pa ak i
do onoga to je ostalo od uginulih ivotinja i tako
dalje. Vidite, takve stvari zapravo nikako ne bi trebalo
prezirati, one u sebi sadravaju ne samo neto od
eterskog, nego ak i od astralnog. To je v a n o . U
o n o m e to se nalazi u kompostnoj hrpi ima doi
sta svega: eterskog, etersko-djelatnog, ivog, ali i
astralnog. Unutra imamo djelatno etersko i astralno,

100
dodue ne u tako velikoj koliini kao u gnoju ili
gnojnici, ali ono je tu u neku ruku postojanije; ono
se unutra nastanjuje, unutra se pogotovo nastanjuje
astralno. I radi se samo o tome da na odgovarajui
nain posvetimo panju toj nastanjenosti. Astralno
e smjesta svojim djelovanjem nauditi duiku ako
postoji etersko koje se previe razbujalo. Previe
razbujani ivot u eterskom takorei e onemoguiti
pojavu astralnog u kompostnoj hrpi.
U prirodi postoji neto izvrsno o emu sam ve
govorio s razliitih stajalita. To je vapneno. Stavite
li stoga vapneno, na primjer u obliku gaenog vapna,
u kompostnu hrpu, nastat e neto osobito: ne utjeui
posebno na hlapljenje astralnog, gaeno e vapno
preuzeti etersko, time e biti isisan i kisik, a astralno
e na lijep nain biti potaknuto na djelovanje. Time
se postie neto sasvim odreeno. Tlu se tako, gno
jei kompostom, prua neto to ima sklonost jakom
proimanju astralnog sa zemljanim bez posredovanja
eterskog.
Dakle, zamislite, astralno e, zaobilazei etersko,
vrlo jako prodrijeti u zemljano, tako da e se zemljano
time osobito, da tako kaem, astralizirati i posredno
pomou astraliziranog proeti se duinim na taj
nain da e ono to nastaje biti doista v r l o slino
o d r e e n o m procesu u ljudskom organizmu, koji je
pak slian procesu u biljci, ali slian procesu u biljci
na taj nain da mu nije m n o g o stalo dospjeti do
stvaranja ploda, pa se zadrava na stvaranju lista
i stabljike. Taj proces koji prenosimo zemlji mora
mo imati u sebi ponajprije zato da bismo ivene
namirnice potakli na potrebnu radinost o kojoj sam
vam g o v o r i o . Ali na tu radinost potiemo i zem
ljite ako ga obraujemo na opisani nain. I time

101
pripremamo tlo tako da nam moe uroditi onime
to bi kao hrana osobito p o g o d o v a l o ivotinjama,
tako da bi zahvaljujui njegovu daljnjem djelovanju
razvile unutarnju ivost, tijelo unutra o i v i l e . To
drugim rijeima znai: d o b r o emo uiniti ako tim
kompostom gnojimo nae livade i panjake te emo,
ako to strogo p r o v o d i m o , upravo time uspjeti
p o g o t o v o onda ako izvrimo i ostale bitne postupke
dobiti dobru pau, takvu pau koja e biti upo
trebljiva i kad se pokosi, kao sijeno. Ali spomenuo
bih da se sve mora dobro sagledati kako bismo kod
takvih stvari postupili ispravno. Jer sve pojedinosti
koje se pritom moraju uiniti umnogome naravno
ovise o osjeaju. Ali taj e se osjeaj razviti ako se
ispravno promatra sva priroda tog procesa.
No ako se kompostna hrpa ostavi onako kako
sam to prije opisao, v r l o se lako moe dogoditi da
svoje astralno rasprostre na sve strane. I radi se o
tome da sada valja razviti osobni odnos prema tim
stvarima, da se po mogunosti takvu hrpu navede
da to manje mirie, to je lako postii ako se najprije
stave tanki slojevi, potom, recimo, neto treseta,
zatim opet jedan sloj i tako dalje. Time se zadrava
ono to bi se inae isparavalo. Jer duik zaista u
svim moguim spojevima trai nain da se rairi.
No tako se zadrava. T i m e p o g l a v i t o elim napo
menuti da se cjelokupnom p o l j o p r i v r e d n o m biu
mora pristupiti s uvjerenjem da se posvuda mora
izliti ivot, pa ak i astralno kako bi cijela stvar
djelovala.
Meutim, polazei od toga, moete doi do ne
ega drugog. Jeste li ve razmiljali zato krave imaju
rogove ili odreene ivotinje rogovlje? To je izuzetno
vano pitanje. Ali o d g o v o r koji znanost na to prua

102
izuzetno je jednostran i povran. Da o d g o v o r i m o
na pitanje zato krave imaju r o g o v e . Vidite, rekao
sam da organsko, ivotno ne mora uvijek struje snaga
imati usmjerene prema van, nego ih moe imati i
usmjerene prema unutra. Zamislite sada organsko
bie grudasta oblika sa strujama snage koje teku
prema van i strujama snage koje teku prema unutra.
Stvar bi bila vrlo nepravilna i nastalo bi organsko
grudasto, takvo grudasto bie. Kad bi bilo tako, imali
bismo krave v r l o udnog izgleda. Sve one bile bi
grudaste, s malim batrljcima, onakve kakve su u
prvom embrionalnom stadiju. Takve bi ostale, izgle
dale bi groteskno. Ali krava nije tako sazdana, nego
ima r o g o v e , ima papke. to se dogaa na mjestima
gdje rastu rogovi, papci? Na time se mjestima osobito
jako alju struje prema unutra. Tu se vanjsko izuzetno
jako iskljuuje. Tu nije na djelu samo komunikacija
izmeu propusne koe ili dlake, ve se i sasvim zatva
raju vrata za strujanje prema van. Stoga je stvaranje
roga p o v e z a n o s cijelim likom ivotinje. Stvaranje
rogova i papaka p o v e z a n o je s oblikovanjem cijele
ivotinje.
Potpuno je drugaije kod stvaranja rogovlja.
Kod stvaranja rogovlja ne radi se o tome da se struje
vraaju u organizam, nego da se odreena strujanja
malo puste van, tamo su ventili kroz koje se odreena
strujanja vani prazne to ne moraju uvijek biti
tekua ili zrana strujanja, nego mogu biti i strujanja
snage koja se nalaze u rogovlju. Jelen je lijep zbog
toga to snano obavlja komunikaciju sa svojom oko
linom time to svoja odreena strujanja alje prema
van i ivi s okolinom. Time preuzima sve ono to
organski djeluje u ivcima i osjetilima. On postaje
nervozni jelen. Sve ivotinje koje imaju rogovlje na

103
odreen su nain obuzete blagom n e r v o z o m , to
im se moe vidjeti u oima.
Krava ima r o g o v e kako bi u sebe poslala o n o
to treba astralno-eterski oblikovati, to stremei
treba prodrijeti sve do probavnog organizma, tako
da je probavnom organizmu stvoreno mnogo posla
upravo zbog zraenja koje dolazi iz rogova i papaka.
Tko stoga eli razumjeti slinavku i ap, dakle povratno
djelovanje perifernog na probavni trakt, mora sagle
dati tu povezanost. A nae sredstvo protiv slinavke
i apa spravljeno je na temelju shvaanja te poveza
nosti. Vidite, tako u rogu imate neto to je zahvalju
jui svojoj osobitoj prirodi i biti pogodno da ivotna
i astralna zraenja vraa u unutarnji ivot. U rogu
imate neto to zrai ivot, to zrai ak i astralno.
Kad biste se mogli uvui u ivi organizam krave i
kad biste se nali u njenom elucu, namirisali biste
kako iz rogova prema unutra struji astralno-ivotno.
Kod papaka je slino.
Vidite, to ukazuje na stvari koje moemo prepo
ruiti kako bi se poveala uinkovitost onoga to
se koristi kao stajski gnoj. Obini stajski gnoj, to
je on zapravo? Obini stajski gnoj zapravo je ono
to je u ivotinju ulo prehranom, to je organizam
do odreenog stupnja, do odreene toke preuzeo,
to je potaknulo dinamino nastajanje djelatnih snaga,
ali ne slui prvenstveno poveanju supstancije, ve
se izluuje. Ali o n o je bilo u organizmu, p r o e l o
se astralnim i eterskim. U astralnom se proelo sna
gama koje prenose duik, u eterskom snagama
to prenose kisik. Time se proela masa koja se sada
pojavljuje kao gnoj.
Zamislite da uzmemo tu masu i u bilo kakvom
obliku predamo je zemlji jo se neemo posvetiti

104
pojedinostima zemlji zapravo dajemo etersko-
-astralno koje se oparavdano nalazi u trbuhu ivotinje
i u trbuhu ivotinje stvara snage biljne vrste. Jer
snage koje stvaramo u naem probavnom traktu biljne
su vrste. Mi ustvari trebamo biti strano zahvalni
to nastaje gnoj jer on etersko i astralno iz unu
tranjosti organa iznosi na slobodno. Oni su povezani
s njime. Mi ih samo moramo zadrati na prikladan
nain, tako da bismo u gnoju imali etersko i astralno.
Time e oni na zemljite, u zemljanom djelovati oiv-
ljavajue i astralizirajue. Ne samo u vodenom nego
osobito u zemljanom. Oni posjeduju snagu kojom
mogu nadvladati anorgansko u zemlji.
No, naravno, budui da ono to se predaje zemlji
mora proi unutarnji organski proces u sustavu iz
mjene tvari, ono e izgubiti svoj prvobitni oblik
koji je imalo kao ivena namirnica. To e se na
neki nain stati raspadati, rastvarati. Ali najbolje
je kad se nalazi upravo na toki kad se stane rastvarati
putem vlastitog eterskog i astralnog. Tada nastu
paju nametnici, siuna iva bia. Za njih je to v r l o
hranjivo tlo. Zbog toga se takoer vjeruje da ta namet-
nika bia imaju udjela u d o b r o m gnojivu. No ona
su zapravo samo znak da se gnojivo nalazi u o v o m
ili onom stanju. N j i h o v o je znaenje u tome to to
pokazuju. Ali ako vjerujemo da bismo unosom tih
bakterija ili neega slinog gnojivo mogli bitno po
boljati, onda se varamo. To bi nam se na prvi pogled
m o g l o initi tonim, ali ustvari nije tako. Jo u
govoriti o tome zato to zapravo nije tako. Ali krenimo
sada dalje.
Uzmimo gnojivo kakvo smo ga dobili, napunimo
njime jedan kravlji rog i stavimo ga u zemlju na
odreenu dubinu recimo, od trietvrt metra do

105
pola metra duboko, ako se ne radi o previe glino-
v i t o m ili pjeskovitom tlu. Za to izaberimo d o b r o
tlo koje nije pjeskovito. Vidite, time to smo zakopali
kravlji rog ispunjen gnojivom, u kravljem rogu konzer
v i r a m o snage kojima je on navikao raspolagati u
samoj kravi, vraajui, naime, oivljavajua i astralna
zraenja. Time to je kravlji rog izvana okruen zem
ljom, sva zraenja ulaze u njegovu upljinu kreui
se u smislu eterizacije i astralizacije. I gnojivo u
kravljem rogu bit e oivljeno tim snagama koje
iz okolne zemlje privlae sve to je oivljavajue i
astralno, sav sadraj kravljeg roga bit e oivljen
tijekom cijele zime, dakle, onda kad je zemlja naj
ivlja. Unutranjost zemlje najivlja je zimi. U tom
gnoju konzervirane su sve ivotne snage te se u
sadraju kravljeg roga nalazi izuzetno koncentrirana,
oivljavajua gnojidbena snaga.

Potom se kravlji rog iskopa; izvadi se gnojivo

koje je unutra. Prilikom naih posljednjih pokusa
u Dornachu gospoda su se sama uvjerila da gnoj,
poto smo ga izvadili, vie uope nije smrdio. To
je bilo jako izraeno. Nije imao nikakav miris, ali,
naravno, poeo je pomalo mirisati im je bio pomi
jean s vodom. U njemu je izuzetna astralna i eterska
snaga koju moete upotrijebiti tako da izvadite ono
to je bilo u kravljem rogu i u njemu p r e z i m i l o te
razrijedite obinom v o d o m koju bi moda treba
lo malo zagrijati. Nakon to bih najprije p o g l e d a o
povrinu koju je trebalo pognojiti tako se stvara
predodba o koliini uvijek se pokazalo, kad se
tim gnojivom htjelo prihraniti povrinu koja je ot
prilike velika kao prostor od treeg prozora do moda
prvog poprenog prolaza ( o k o 1200 m 2 ) , da je za
to potreban samo jedan kravlji rog iji se sadraj

106
razrijedi otprilike s pola kante v o d e . Cijeli sadraj
kravljeg roga treba temeljito promijeati u vodi. Kad
se pone s mijeanjem, treba brzo mijeati uz rubo
ve kante, sa strane, tako da u sredini g o t o v o do
dna nastane krater, tako da se sve uokolo doista
vrti rotirajui. Tada se brzo okrene, tako da se sve
zakovitla na suprotnu stranu. Ako se to radi jedan
sat, sve e se temeljito proeti jedno drugim.
Zamislite samo kako je malo rada potrebno ulo
iti u to. Te stvari nee zahtijevati mnogo rada. Osim
toga, mogu zamisliti da e inae nezaposlenim lano
vima na gospodarstvu upravo na taj nain, barem
na poetku, posebno zadovoljstvo initi mijeanje
gnoja. Ako to obave keri i sinovi u kui, oni e to
predivno obaviti. Jer izuzetno je ugodan osjeaj kad
se otkrije kako se iz bezmirisnog razvija blagi miris.
Taj osobni odnos koji moete razviti prema o v o m e
izuzetno b l a g o t v o r n o djeluje na ovjeka koji v o l i
uzeti u obzir prirodu u cjelini, a ne samo onako
kako to pie u Baedekeru*.
Vidite, onda e trebati poprskati obraeno zem
ljite kod malih povrina to se moe uiniti obi
nom prskalicom tako da se sredstvo sjedini sa
zemljom. Samo se po sebi razumije da e za vee
povrine biti neophodno konstruirati posebne stro
jeve. Ali ako se ve uspije obino gnojivo povezati
s ovom vrstom, rekao bih, "duhovnog gnojiva", onda
e se vidjeti kakav plod donose ove stvari. Pogotovo
e se vidjeti da se te stvari mogu razvijati na v r l o
osobit nain. Jer na ovu mjeru koju sam opisao odmah
se moe nadovezati idua koja se sastoji u sljedeem:

'Turistiki vodi, knjiga nazvana prema njezinu izdavau

Karlu Baedekeru (1801-1859).

107
 Opet se uzmu kravlji r o g o v i , no ovaj put se
ne napune gnojem, nego poput brana usitnjenim
kvarcom ili kremenom ili glinencom i od toga se
napravi kaa koja je otprilike gusta kao v r l o rijetko
tijesto te se time napuni kravlji rog. Sada, umjesto
da se kravlji rog ostavi preko zime, on se ostavlja
preko ljeta i, poto je odstajao cijelo ljeto, izvadi
tek u kasnu jesen. Sadraj se sauva do sljedeeg
proljea, a potom se izvadi ono to je bilo i z l o e n o
ljetnom ivotu u zemlji i slino se obraduje, samo
to su sada potrebne mnogo manje koliine. Dakle,
komadi veliine zrna graka pomijea se s jednom
kantom v o d e , moda ak i komadi veliine glave
pribadae. No to se takoer mora mijeati sat vre
mena. Ako to upotrijebite za prskanje samih biljaka
osobito e koristiti kod biljaka i slinog ne
za brutalno izlijevanje, nego prskanje, vidjet ete
kako o v o potpomae djelovanje koje s druge strane
zahvaljujui kravljem gnoju dopire iz zemlje.
I kad bi se ovaj postupak proirio i na polja,
to, da tako kaem, uope ne bi bilo loe zato
ne bi takoer bilo mogue imati strojeve, njih nee
biti tako teko napraviti, koji e blago poprskati
itava polja, onoliko koliko to bude potrebno: onda
biste vidjeli kako kravlji gnoj izbija odozdo, a ostalo
o d o z g o privlai, ni preslabo ni prejako. I to bi mog
lo sjajno djelovati, upravo kod sjetvenih p l o d o v a
(Saatfrchte).
Vidite, ove stvari izdvojene su iz obuhvatnijega
kruga razmatranja, a ne iz trenutane zaokupljenosti
jednom stvari, a to bi bilo potpuno isto kao kad
bi se iz jednog prsta teoretski eljelo napraviti cijelog
ovjeka; i time e se zacijelo postii neto to nika
ko nije za potcjenjivanje. Vidite, o v o to se danas

108
pokuava, to za poljoprivrednika, kao to se kae,
moe biti produktivno, na kraju se ipak svodi samo
na iznalaenje naina na koji bi se p r o i z v o d n j o m
mogla ostvariti najvea dobit. Samo na to. Zar ne,
ovjek sigurno ne misli stalno na to, ali je u podsvijesti
to uvijek prisutno ovjek je kao poljoprivrednik
zauen kad nekim mjerama smjesta ostvari velik
uspjeh, ima velike krumpire, ima neto to je veliko,
to buja. Da, ali ovjek onda ne poduzima daljnja
istraivanja, jer sve to nije ono najvanije u cijeloj
stvari.
Najvanije je da ovjek dobiva ono to najbolje
slui njegovoj opstojnosti. Moete uzgojiti p l o d o v e
koji sjajno izgledaju, na polju ili u vonjaku, ali
oni ovjeku moda samo napune eludac, a zapravo
organski ne unapreuju njegovo unutarnje bivanje.
Ali ova znanost ne moe dovesti do toga da ovjek
za svoj organizam dobije najbolju vrstu hrane jer
ona do toga uope ne moe nai put.
Ali vidite, ovo to se govori iz duhovne znanosti
poiva na cjelokupnom domainstvu prirode. Misli
se polazei od cjeline; stoga je ono pojedinano to
se mora rei, mjerodavno za cjelinu. Uz takvo bav
ljenje p o l j o p r i v r e d o m ne moe se dogoditi drugo
nego da ona ovjeku i ivotinji daje najbolje. Svuda
se prilikom promatranja polazi od ovjeka, jer ovjek
je svemu osnova. Iz toga proizlaze upute koje se
daju zato da bi se ovjekova priroda najbolje potpo
mogla. Upravo se po tome ovaj oblik promatranja
razlikuje od onog koji je danas uobiajen.

109
 ODGOVORI NA PITANJA
12. lipnja 1924.

Razrjedivanje, mijeanje i razdioba gnojiva iz kravljeg

roga uvanje i upotreba kravljih rogova Tjeranje
sjemena u kaos Reproduktivna sposobnost i
hranjivost itarica

Pitanje: Nastavlja li se razrjedivanje aritmetikom

progresijom ?
Dr. Steiner. U tom pogledu mora se rei sljedee.
Vjerojatno e za vee povrine trebati vee koliine
v o d e , a manje kravljih rogova, tako da e se s raz
mjerno malo kravljih r o g o v a moi pognojiti velike
povrine. U Dornachu smo imali dvadeset pet kravljih
rogova i to smo privremeno podijelili na jedan vei
vrt. Pritom smo uzimali jedan rog na pola kante.
Onda smo u jednu punu kantu stavili dva kravlja
roga. Potom smo pognojili povrinu koja je bila znatno
vea: sedam kravljih r o g o v a na sedam kanti.

Smije li se prilikom mijeanja gnoja za velike povr

ine koristiti neka mijealica ili to nije doputeno?
T o g a se naravno m o e m o s t r o g o p r i d r a v a t i
ili o d l u i t i p o s t u p n o skliznuti u surogatstvo. N e
sumnjivo je da mijeanje rukom znai neto drugo
n e g o mijeanje strojem. T o mehanicist n a r a v n o
nee p r i z n a t i . Ali zamislite kakva je silna razlika
ako doista mijeate rukom i p r i t o m u mijeanje
unosite sva ona fina gibanja; sve one stvari koje
m o d a unosite, m o d a i osjeaje, ako unosite sve
to ili ako se pak mijeanje obavlja strojem. Naravno,
ljudi danas ne vjeruju da to ima utjecaja, ali to

110
je posve jasno i u medicini. Vjerujte da nije sasvim
svejedno ako se neki lijek spravlja rukom ili stro
jem. ovjek stvarima neto dodaje ako ih sam obra
duje t o m e se ne trebate p o d s m j e h i v a t i . esto
su me pitali neki od vas poznaju lijekove Marije
Ritter u medicini to mislim o lijekovima Marije
Ritter. Moda znate da o tim lijekovima jedni pjeva
ju h v a l o s p j e v e , drugi razglauju da nisu o s o b i t o
djelotvorni. Oni svakako imaju djelovanje, ali vrsto
sam uvjeren da e djelotvornost tih sredstava znat
no opasti ako se ona m a s o v n o p o j a v e na tritu,
jer upravo kod tih sredstava nije svejedno posje
duje li ih sam lijenik i n e p o s r e d n o ih daje paci
jentima. Kad lijenik takvo neto daje pacijentima,
kad se sve to zbiva samo u malim krugovima, on
t o m e p r i d o d a j e o d r e e n i entuzijazam. N o , rei
ete, entuzijazam se ne m o e p r o c i j e n i t i . No on
takoer titra u tome i lijenici su oduevljeni kad
su puni entuzijazma. Na lijekove v r l o jako djeluje
svjetlo, zato na njih ne bi djelovao i entuzijazam?
Ali on posreduje i snano djeluje, tako da dananji
oduevljeni lijenici mogu i z a z v a t i snana djelo
vanja. Sredstvo Marije Ritter u p r a v o z b o g toga
v r l o jako djeluje. Oduevljenjem se mogu izazvati
jaka djelovanja. Ali ako to obavljate rutinski, djelo
vanje e v j e r o j a t n o splasnuti. K o d takvih stvari
u p r a v o je b i t n o s l u i m o li se neim to potjee
od o v j e k o v e ruke a m n o g o toga potjee od
ovjekove ruke ili pak se to radi pomou stroja.
A l i s v r e m e n o m bi se m o g l o pokazati da to mije
anje m o e initi v e l i k o z a d o v o l j s t v o , tako da se
na strojnu obradu, kad e biti p o t r e b n o m n o g o
kravljih r o g o v a , nee ni pomiljati. Jednom e
se taj posao obavljati nedjeljom kao poslastica.

111
Kad nedjeljom stignu brojni gosti i uz r a z g o v o r
p r i o n u na t o , p r i t o m e se postii o n o najbolje i
to bez maina.

Razdioba pola kante vode na povrinu od treine

jutra izaziva male tehnike potekoe. Ako se povea koli
ina kravljih rogova, onda sve ne poraste samo za broj
kravljih rogova, nego mnogo vie. Prema tome, razdioba
e onda biti jo tea. Moe li se ta koliina vode razri-
jediti s jo vie vode, ili je bitno da se taj odnos (od
pola kante) ostavi kakav jest? Dakle, da se uzme otprilike
pola kante na treinu jutra?
To e biti mogue. Ali mislim da se onda mora
promijeniti nain mijeanja. To moete uiniti tako
da najprije jedan kravlji rog izmijeate s pola kante
v o d e , zatim to razrijedite, a potom opet mijeate;
no mislim da bi ipak bilo bolje kad bi se izraunalo
koliko se manje supstancije treba izmijeati u pola
kante v o d e , premda je ima manje od jednoga krav
ljeg roga. Strano je bitno da se postigne potpuna
stopljenost. Poto se supstancija uspe u vodu i pro
mijea, potrebno je dugo dok se ne postigne prava
stopljenost. Mora se postii potpuna stopljenost, i
uvijek kad se uspu odeblje supstancije ili kad se
ne mijea dovoljno snano, ne dobije se temeljita
izmijeanost. Vjerujem da je ovjeku lake ako pola
kante mijea s manje supstancije nego ako ponovno
mora mijeati o n o to je ve razmueno.

Treba li procijediti tekuinu u kojoj su preostali

vrsti sastojci kako bi se ona mogla bolje raspriti?
Mislim da to nee biti potrebno jer, ako se snano
vrti, dobiva se prilino mutna tekuina, te se onda
ne treba obazirati na strana tijela koja su unutra.

112
Gnojivo e se moi d o b r o razdijeliti. isti kravlji
gnoj je najbolji, ali ako unutra i jesu strana tijela,
ne mislim da je p o t r e b n o ulagati trud kako bi se
on proistio. Ako unutra ima stranih tijela, ona e
pod odreenim okolnostima moi povoljno djelovati,
a ne tetiti, jer prilikom koncentriranja i p o n o v n o g
razrjedivanja ne djeluje nita drugo nego zraenje,
vie ne djeluju supstancije, ve samo dinamiko zrae
nje, tako da vam ne prijeti opasnost da ete na mjestu
gdje e zavriti takvo strano tijelo dobiti krumpire
s dugim klicama na kojima nee biti nita. Takve
opasnosti nema.

Mislio sam samo na upotrebu prskalice.

Moe se procijediti, to nee tetiti. Najbolje bi
bilo napraviti strojeve koji imaju cjedilo.

Nije reeno treba li izmjeriti masu u rogu da bi se

dobio proporcionalni odnos. Je li pola kante vicarska
kanta ili se radi o litrama?
Koristio sam vicarsku kantu* kantu za munju
u vicarskoj cijelu stvar iskuali smo neposred
nim promatranjem. Sada bi trebalo odrediti teinske
odnose.

Mogu li se kravlji rogovi iskoristiti vie puta ili uvijek

moraju biti od tek zaklanih ivotinja?
To nismo iskuali, ali mislim da se kravlji rogo
vi mogu uspotrijebiti tri do etiri puta zaredom,
no nakon toga vie nee biti ba p o g o d n i . M o g l o
bi se d o g o d i t i da se p o d o d r e e n i m okolnostima
prui mogunost da se kravlji r o g o v i , nakon to su

* Kanta od 10 1 ( o p . p r e v . ) .

113
koriteni tri do etiri godine, pohrane u tali i tako
iskoriste i sljedee godine. No ne znam koliko kravljih
rogova jedno imanje ima na raspolaganju, treba li pritom
biti posebno tedljiv ili ne. O tome sada ne mogu odluiti.

Gdje valja nabaviti kravlje rogove? Moraju li biti s

podruja Istone ili Srednje Europe?
Potpuno je svejedno gdje se kravlji rogovi nabav
ljaju, samo da nisu sa strvinita, trebali bi, po mogu
nosti, biti svjei. udno je, kako to god paradoksalno
zvualo, da je zapadnjaki ivot, ivot na zapadnoj
polukugli potpuno drugaiji nego ivot na istonoj
polukugli. ivot u Africi, Aziji, Europi znai neto
drugo nego ivot u Americi. Tako e moda u odre
enim okolnostima s rogovima amerike stoke trebati
postupati drugaije. Moda e se pokazati da e kod
tih rogova gnoj trebati biti neto gui, krui, zbijeniji.
Najbolje je uzeti r o g o v e tamo gdje i v i m o . Postoji
strano jaka srodnost medu snagama u kravljim rogo
vima s nekog podruja i snaga koje inae vladaju
na t o m podruju, dok se strane snage u r o g o v i m a
mogu sukobiti sa stvarima koje su u zemlji. No takoer
se mora uzeti u obzir, a to se esto dogaa, da krave
od kojih potjeu r o g o v i u nekom kraju, ne potjeu
neposredno iz tog kraja. No ako se krava otprilike
tri do etiri godine hranila na odreenom podruju,
dakle na njemu ivjela, onda e se morati prihvatiti
da ona spada na to zemljite i zanemariti injenica
to g r l o ne potjee sa Zapada.

Koliko rogovi smiju biti stari? Trebaju li biti od stare

ili mlade krave?
Sve se to mora iskuati, s obzirom na bit stvari
najbolji bi bili r o g o v i krava srednje starosti.

114
 Kako veliki trebaju biti rogovi?
(Dr. Steiner crta na ploi rog oko 30 do 40
cm duine. To je uobiajena veliina kravljih rogova
u Allgu.)

Da li je vano je li rog uzet od vola, mukog ili enskog

goveda?
Vrlo je velika vjerojatnost da rog od vola uope
nee djelovati, da e od bika djelovati razmjerno
slabo. Zboga toga stalno govorim kravlji rogovi, krave
su u pravilu enskog roda! Mislim na ensku ivotinju.

Koje je najbolje vrijeme za sjetvu itarica, kruarica?

Toan o d g o v o r na o v o pitanje dobit ete kad
u predavanju budem govorio o sjetvi. Sjetva je narav
no izuzetno vana, i velika je razlika obavlja li se
blie zimskim mjesecima ili dalje od njih. Kad se
sije blie zimskim mjesecima, utjecat e se na veu
reproduktivnu sposobnost, kad se sije dalje od zimskih
mjeseci, utjecat e se na veu hranjivost itarica.

Moe li se gnoj iz kravljeg roga raspriti s pijeskom?

Ima li pritom kia neko znaenje?
to se tie pijeska, to se moe uiniti. To nismo
iskuali. Nita ne govori protiv toga. Kako pak djeluje
kia, to se tek mora provjeriti. Moe se pretpostaviti
da kia ne izaziva nikave promjene, moda bi ak
mogla utjecati na to da se uinak ojaa. Ali s druge
strane ipak se radi o tako velikoj koncentraciji snaga
da bi se takoer m o g l o pomisliti kako bi se p o d
malim udarcima kinih kapi one previe rasprile.
To je doista fino djelovanje i sve to mora se uzeti
u obzir. Stavljanju pijeska u kravlji gnoj nita se
ne moe p r i g o v o r i t i .

115
 Kako se prilikom pohranjivanja kravljeg roga i nje
gova sadraja otklanjaju neki tetni utjecaji?
Kod takvih stvari openito vrijedi da uklanjanje
takozvanih tetnih utjecaja u pravilu izaziva vie
tete nego kad bi ih se ostavilo. Zar ne, injenica
je da se u novije vrijeme strano pazi na to da se
posvuda dezinficira. Kod tih stvari nesumnjivo se
na svim podrujima ide predaleko. Tako smo kod
naih lijekova uoili, hotei apsolutno sprijeiti svaku
mogunost plijesni, da se onda moraju primijeniti
i metode koje sputavaju ljekovitu snagu. Ne brinem
posebno zbog tetnih pojava na rogu. One ne tete
mnogo. Najbolje je ako se previe ne trudimo primi
jeniti metode ienja i stvari ostavimo onakvima
kakve jesu. Mi smo ih pokrivali svinjskim mjehurima
da u njih ne bi padala zemlja. Uope se ne preporu
uje poduzimati bogzna kakvo ienje rogova. Mora
nam biti jasno da prljavtina nije uvijek "prljavtina".
Ako, na primjer, lice namaete tankim slojem zlata,
onda je to prljavtina, ali zlato nije prljavtina. Prema
tome, prljavtina nije uvijek prljavtina. Upravo pr
ljavtina ponekad djeluje konzervirajue.

Treba li nekim mjerama poticati to dalje tjeranje sje

mena u kaos? Zar ne bi bilo nuno uiniti neto i za kozmi
ke snage koje treba sauvati do novog oblikovanja biljke?
Ono bi se moglo potaknuti, ali to nee biti nuno.
Kad se sjeme poinje oblikovati, tada je v e doseg
nut vrhunac stvaranja kaosa. To se nee trebati jo
poticati. Poticaj e trebati upravo kod gnojidbe. Ali
ne vjerujem da e se kod stvaranja sjemena pokazati
potreba za stvaranjem kaosa im je tu o p l o e n o
sjeme, onda je tu i potpuni kaos. To bi se naravno
moglo uiniti tako da se zemljitu doda vie kremena.

116
Jer kroz kremen djeluje zapravo ono to se u zemlji
preuzima iz svemira. To bi se m o g l o tako uiniti,
ali ne mislim da je to nuno.

Koliko bi velika trebala biti pokualita?

S o b z i r o m na to pokusi bi se trebali obavljati
na sljedei nain. Kod takvih stvari uvijek se lako
mogu zadati smjernice, ali svrhovitu veliinu neke
stvari uvijek moramo sami iskuati. No s o b z i r o m
na o v o pitanje razmjerno je lako izvesti pokuse.
Recimo, na dvije pokusne gredice posadite jednu
kraj druge penicu i grahorku (esparzetu). Ako primi
jenite kremen, moi ete ustanoviti da je kod biljke
koja zbog svojih sklonosti lako uspijeva oblikovati
sjeme, oblikovanje sjemena ometeno. Vidjet ete da
je kod grahorke oblikovanje sjemena sasvim poti
snuto, a i da je uslijedilo kasnije. Ako se te stvari
ele prouavati, uvijek se moe usporeivati kakva
svojstva ima sjetveni plod, penica, a koja slina
svojstva imaju grahorka, mahunarke i tako izvesti
v r l o zanimljive pokuse o oblikovanju sjemena.

Je li svejedno kada se razrijeene koliine stavljaju

na njivu?
To sigurno nije svejedno ako kravlje r o g o v e
e l i m o sauvati kao kravlje r o g o v e nakon to smo
ih izvadili iz zemlje. Ali u pravilu ih moemo ostaviti
unutra sve do upotrebe; ako trebaju prezimiti i unutra
ostati jo neko vrijeme ljeti, nee se pokvariti. No
ako smo prisiljeni pohraniti ih negdje drugdje, treba
mo pripremiti kutiju koju o b l o i m o tresetom, tako
da je sa svih strana obloga od treseta. U to stavimo
kravlje rogove kako bi se zadrala jaka koncentracija.
Za razliku od toga, ni u kom sluaju ne bi trebali

117
uvati ve razrijeenu tekuinu. Mijeanju valja pri
stupiti ako se gnojidba nee previe odlagati.

Ako se obrauju ozimi usjevi, treba li rogove izvaditi

iz zemlje tri mjeseca ranije?
Najbolje bi bilo to nije vano ostaviti ih
u zemlji do upotrebe. Ako se koriste predstojee
rane jeseni, ostave se dotada unutra. Gnoj zbog toga
nee biti loiji.

Nee li se upotrebom finih rasprivaa i njihovim

finim rasprivanjem tekuine izgubiti eterske i astralne
snage?
Sasvim sigurno nee. One su jako vezane. Ta
koer se uope ne treba bojati da e duhovno ute
i ako ga se ispoetka ne tjera, kao to je to kod
materijalnog.

Kako se postupa s kravljim rogovima i njihovim mine

ralnim sastojcima koji su tijekom ljeta bili u zemlji?
Nee im koditi ako ih i z v a d i m o i negdje po
hranimo. Moete ih bilo gdje baciti na neku hrpu.
Supstanciji koja je p r o v e l a ljeto u zemlji nita
nee koditi. Na njih m o e sijati sunce. To im
ak m o e i koristiti.

Moraju li se rogovi zakopati na mjestu na polju gdje

se kasnije namjerava gnojiti ili se mogu zakopati jedan
do drugog na bilo kojem drugom mjestu?
U tome postoji tako mala razlika da se g o t o v o
ne traba obazirati na to. Najbolje je odabrati mjesto
na kojem je razmjerno dobra zemlja, ne ba jako
mineralna, nego humusna zemlja, i tamo se mogu
zakopati svi r o g o v i koji su potrebni.

118
 Kako je ako se u poljoprivredi koriste strojevi? Reeno
je da ne bi valjalo koristiti strojeve?
Da, naravno, v i d i t e , to je pitanje na koje se
ustvari ne moe o d g o v o r i t i s poljoprivrednoga gle
dita. Nema sumnje da je u naem dananjem drutve
nom ivotu prilino neaktualno pitanje smiju li se
upotrijebiti strojevi. ovjek danas teko m o e biti
poljoprivrednik a da ne koristi strojeve. Dakako,
nisu svi procesi tako p o v e z a n i s najintimnijim pri
rodnim procesima, kao to je to upravo mijeanje
i slino. Kao to u ovakav intimni prirodni proces
ne bi Valjalo uplitati stroj, tako u odnosu na ostale
spomenute elemente sama priroda brine o tome da
s onim to nije p o g o d n o za strojnu obradu, stroj i
ne m o e neto osobito napraviti. Kod oblikovanja
sjemena stroj ne moe biti od osobite koristi, o tome
se brine sama priroda. Ipak vjerujem da stvar nije
osobito aktualna. Ali danas se ipak postavlja pitanje:
Kako obaviti posao bez stroja? Treba samo upozoriti
na to da u poljoprivredi ne valja biti opsjednut stro
jevima. Sasvim sigurno e se pokazati da e onaj
onaj koji je opsjednut strojevima, u p o l j o p r i v r e d i
imati m n o g o manje uspjeha, ak i ako n o v i stroj
pobolja odreene stvari, nego kad bi i dalje koristio
stari stroj dokle god on vrijedi. No to su stvari koje
se ne odnose strogo na poljoprivredu.

Moe li se navedena koliina gnojiva iz kravljeg roga

rastopljenog u vodi upotrijebiti za polovicu navedene
povrine?
Tada ete d o b i t i razbujane p l o d o v e , tada e
se d o g o d i t i o n o to sam n a p o m e n u o prije u v e z i
s n e i m d r u g i m . A k o tako p o s t u p i t e , na primjer,
pri uzgoju krumpira ili neeg d r u g o g , d o b i t ete

119
razbujane p l o d o v e , rairene stabljike, a n e e t e
d o b i t i o n o to z a p r a v o e l i t e . D o b i t ete o n o to
se n a z i v a p r e b u j n i m mjestima. Prebujna mjesta
d o b i t ete z a t o to ste u z e l i p r e v i e g n o j i v a .

Kako je s krmnim biljem kod kojeg je bujnost poeljna,

kod pinata?
Mislim da emo i tu upotrijebiti samo pola kante
s jednim kravljim r o g o m , kao to smo uinili i u
Dornachu na povrini koja je veim dijelom povrtnjak.
Za o n o to se uzgaja na v e i m povrinama trebat
e m n o g o manje. Ve je to optimum.

Je li svejedno koji se gnoj koristi: kravlji, konjski

ili ovji?
Najbolji materijal za ovaj postupak svakako je
kravlji gnoj. Bilo bi v a n o i dalje istraivati m o e
li se za to koristiti i konjski gnoj. Tada bi bilo vano,
ako se konjski gnoj eli tako pripremati, da se rog
obavije dlakama iz g r i v e kako bi se na taj nain
potaknulo na djelovanje ono to kod konja, koji nema
rogova, poiva u g r i v i .

Treba li se gnojiti prije ili poslije sjetve?

Ispravno je ako se to uini prije sjetve. Vidjet
e m o kako to djeluje jer o v e smo godine kasnije
prionuli na posao te e se poneto napraviti poslije
sjetve. Prema tome, vidjet emo da li to kodi. Ali
samo se po sebi razumije da to valja initi prije
sjetve kako bi zemljite ve bilo u doticaju s gnojivom.

Mogu li se kravlji rogovi za gnojidbu upotrijebiti i

za mineralno?

120
 To se dodue moe; ali ne mogu se upotrijebiti
vie od tri ili etiri puta. Njihova snaga gubi se ve
nakon trokratne ili etverokratne upotrebe.

Je li vano koje osobe obavljaju posao? Treba li to

initi antropozof ili pak posao moe obavljati bilo koja
druga osoba?
To je naravno pitanje. Postavljeno danas, o n o
e izazvati podsmijeh. Podjeam vas da ima ljudi
kod kojih sjajno uspijeva cvijee to ga uzgajaju
na prozorima. Kod drugih ljudi ono uope ne uspijeva,
nego v e n e . Ima takvih sluajeva. Ali sve o n o to
se na izvanjski neobjanjiv, ali na unutranje v r l o
providan nain dogaa zbog ovjekova utjecaja, to
se dogaa i time to ovjek, recimo, obavlja meditacije
i priprema se meditativnim ivotom to sam objasnio
juer. ovjek s duikom, koji sadri imaginacije, ivi
sasvim drugaije ako meditira. Time postaje sposoban
utjecati na to da sve bude bitno djelotvornije; takvu
sposobnost stjee u odnosu na svekoliki rast biljaka.
Jedino to stvar danas nije toliko jasna kao to je
bila u vremenima kad je takvo neto bilo priznato.
A postojala su vremena kad su ljudi doista znali
da su o d r e e n i m postupcima koje su poduzimali
postali sposobnima za njegovanje rasta biljaka. Danas,
kad se tome ne obraa panja, prevlast stjeu drugi
ljudi i tako se gube ona fina suptilna djelovanja
ako se stalno kreemo meu ljudima koji za to ne
mare. Zbog toga se v r l o lako m o e osporiti to to
se poduzima. Zato jo nevoljko pred veim skupom
o t v o r e n o g o v o r i m upravo o tim stvarima jer one
naravno v r l o lako mogu biti osporene ako se polazi
od dananjih ivotnih odnosa. Na prijatelj Stegemann
na raspravi u Bockovoj dvorani nabacio je izuzetno

121
kakljivo pitanje mogu li se nametnika bia suzbiti
na taj nain, recimo, koncentracijom i slinim. Uope
nije upitno da je to mogue ukoliko se ispravno
postupa. Ako bi se u razdoblju od sredine sijenja
do sredine veljae, kad Zemlja razvija svoje najvee
snage koje su ponajvie koncentrirane u zemlji, ako
bi se tada odredilo, da tako kaem, sveano razdoblje
u kojem bi se poduzimala upravo takva koncentracija,
tada bi se pokazao i uinak. Kao to sam rekao, to
je kakljivo pitanje, ali pitanje na koje se moe potvrd
no odgovoriti. To se samo mora obavljati u suglasju
s p r i r o d o m . Mora se znati da je potpuno drugaije
izvodi li se vjeba koncentracije usred zime ili usred
ljeta. U nekim narodnim izrekama sadrano je mnogo
toga to dananjem ovjeku moe dati vane upute.
Vidite, juer sam takoer mogao navesti i to da sam
uz brojne stvari koje sam trebao uiniti u ovoj inkar
naciji, a koje se nisu ostvarile, kao vrlo mlad ovjek
naumio napisati takozvanu seljaku filozofiju, popisati
pojmovni ivot seljaka u pogledu svih stvari s kojima
su u doticaju. Iz toga je moglo nastati neto izuzetno
lijepo, time bi bila pobijena grofova tvrdnja da su
seljaci glupi. Na vidjelo bi izila suptilna istina, filo
zofija koja upravo grandiozno svjedoi o intimnostima
prirodnog ivota, ve i u tvorbi rijei. Doista je zau
dno to sve seljak ustvari zna o onome to se zbiva
u p r i r o d i . Danas vie nije mogue napisati jednu
takvu seljaku filozofiju; u nae vrijeme stvari su
se veinom sasvim promijenile. Danas vie nije onako
kako je bilo prije etrdeset-pedeset godina. Da to
je bilo neto izuzetno znaajno, jer tada se od seljaka
m o g l o nauiti m n o g o vie nego na sveuilitu. Ali
to je bilo sasvim drugo vrijeme, ivjelo se sa seljacima
na selu, a kad su stigli ljudi s kalabrezima koji su

122
bili pretee dananjega socijalistikog pokreta, to
su bile rijetkosti. Danas je svijet potpuno promijenjen.
Mlade dame i gospoda to su ovdje prisutni nemaju
pojma o tome koliko se svijet promijenio u posljednjih
dvadeset-trideset godina. I danas se izgubilo mnogo
od prave ljepote u narodnim govorima, a jo se vie
izgubilo od prave seljake filozofije koja je bila neka
vrst kulturne filozofije. ak i u seljakim kalendarima
tada su se nalazile stvari kojih danas vie u njima
nema. One su i izgledale drukije, bile su prisne.
Poznavao sam seljake kalendare za koje se koristio
lo papir, ali unutra su bili naslikani planeti, dok
je izvana, na naslovnoj stranici bio bomboni, njega
je ovjek najprije uoio i uvijek ga je mogao lizati
kad bi koristio knjigu. Tako je knjiga napravljena
i ukusnom. Ljudi su je koristili jedan za drugim.

Kad se gnoje vee povrine, treba li to initi isto

prema vlastitom osjeaju s obzirom na koliinu kravljih
rogova koji e se upotrijebiti?
Ne bih to savjetovao. Mislim da u tom sluaju ovjek
doista treba biti razuman. Savjetovao bih da se naj
prije poduzme sve kako bi se pokusima utemeljenim
na vlastitom osjeaju postigli najpovoljniji rezultati i
da se potom pone, kako bi i svijet doao na svoje,
stvar pretoiti u brojeve, tako da se naprave prave tabele
i da ljudi onda mogu koristiti te tabele. Savjetovao bih:
Ako netko prema vlastitom uvjerenju ima dara da tome
pristupi po vlastitom osjeaju, nek tako uradi; ali s
obzirom na druge ljude nek se ne ponaa kao da ne
dri mnogo do tabela, ve da ljudima prui izraunljive
zbrojeve i tabele. Sve se uistinu mora preobraziti u
proraunljive brojeve i zbirove. Upravo je to danas nu
no. Potrebni su nam kravlji rogovi da bismo ovo ostvarili,

123
ali nisu nam potrebni bikovski rogovi da bismo bili
pobornici stvari. Upravo se zbog toga lako pojavljuju
otpori. Savjetovao bih da se postignu kompromisi kad
je god to mogue i da se po mogunosti uzmu u obzir
i vanjske prosudbe.

Moe li se za gnojidbu u kompostnu hrpu staviti

onaj postotak gaenog vapna koji se danas propisuje?
Stara praksa sigurno e se pokazati vrijednom.
Trebat e samo poseban pristup, s o b z i r o m na to
radi li se o m o v a r n o m ili pjeskovitom zemljitu;
kod pjeskovitog zemljita bit e potrebno neto manje
gaenog vapna, dok movarno tlo zahtijeva vei udio
gaenog vapna zbog stvaranja kiseline.

Kako je s prekopavanjem kompostne hrpe?

To joj ne kodi. Naravno, poto smo je prekopali,
vano je da je pokrijemo slojem zemlje koja je titi,
da nakon to je prekopamo, na nju stavimo zemljani
pokriva. Osobito je dobro u tu svrhu upotrijebiti treset.

Koju vrst kalija treba upotrijebiti u razdoblju pri

jelazne poljoprivrede?
Patent-kalij.

Kako je najbolje iskoristiti preostalo gnojivo poto

su kravlji rogovi napunjeni? Treba li ga najesen odnijeti
na polje da tamo prezimi ili ga treba ostaviti do proljea?
Morate biti svjesni da ta gnojidba kravljim ro
govima ne zamjenjuje dokraja svu gnojidbu, da se
naravno i dalje mora gnojiti. V a n o je da se nova
gnojidba promatra kao dodatna gnojidba koja do
sadanje postupke gnojidbe znaajno unapreuje.
Pritom i dalje ostaje druga gnojidba.

124
 Promatranje makrokozmikog kao zadaa
duhovne znanosti: Rast zemlje i biljaka

PETO PREDAVANJE
Koberwitz, 13. lipnja 1924.

Pravilna supstncijalizacija gnojiva

Ono to je juer izloeno o poboljanju naega gnojiva

u kravljim rogovima miljeno je, naravno, kao pobolj
anje gnojidbe. Gnojidba se dakako zadrava i danas
emo govoriti o tome kako se treba odnositi prema
toj gnojidbi budui da treba poi od shvaanja kako
se i v o mora zadrati u i v o m .
Vidjeli smo da etersko-ivotno zapravo nikad
ne smije napustiti ono to je u regiji, u sferi rasta.
Zbog toga smo veliko znaenje pridali spoznaji kako
je tlo iz kojega biljka raste, koje obuhvaa njezino
korijenje, neka vrst nastavka rasta u zemlji, samo
biljno-ivotno u zemlji, dakle, neto ivo. A juer
sam ak i napomenuo kako moemo zamisliti prijelaz
izmeu zgrnutog humka s njegovom unutarnjom
ivou potaknutu sadrajem humusa, i onoga to
kao kora, kao lub obavija drvo i zatvara ga prema
van. Prirodno je to je ovjek tijekom novijeg vre
mena, izgubivi svaki uvid, izgubio i uvid u velike
meuovisnosti u prirodi, to je takoer potpuno
izgubio uvid u zajedniki ivot zemlje i biljaka ko
ji se zatim nastavlja u izluevinama ivota to se
pojavljuju u obliku gnoja, te kako djeluju snage toga
sveobuhvatnog ivota. 1 uvid u to morao se postupno
izgubiti.

125
 I kao to sam juer rekao u raspravi, duhovna
znanost stvarno ne treba d j e l o v a t i tako da se iz
o d r e e n o g fanatizma kao neto buno, r e v o l u c i o
n a r n o o k o m i na o n o to je uinjeno na najrazli-
itijim i v o t n i m p o d r u j i m a , n e g o treba dokraja
p r i z n a t i sve to je p o s t i g n u t o . I, ako m o g u tako
rei, trebaju se suzbiti samo one stvari koje poiva
ju na p o t p u n o p o g r e n i m p r e t p o s t a v k a m a i koje
su povezane s materijalistikim svjetonazorom da
nanjice; i to treba nadopuniti onime to proistjee
iz i v o g sagledavanja svijeta na najrazliitijim i
v o t n i m podrujima. Zato neu osobitu p o z o r n o s t
p o s v e t i t i opisivanju kako se od stajskoga gnoja,
g n o j n i c e , komposta spravlja g n o j i v o . S o b z i r o m
na obradu gnoja i gnojnice ve je tota uinjeno.
I u tom pogledu moda se moe neto rei u dana
njoj p o p o d n e v n o j raspravi. N a p o m e n u o bih da
je n e o p h o d n o uvidjeti kako se na naim g o s p o
darstvima mora p r o v o d i t i eksploatacija. Ta se eks
ploatacija mora p r o v o d i t i j e d n o s t a v n o zbog toga
to svime onime to s gospodarstva aljemo u svijet,
zemlji doista otimamo snage, ak i zraku o t i m a m o
snage koje se moraju zamijeniti, tako da se s vre
m e n o m uistinu mora p r i m j e r e n o obraditi sadraj
gnojiva koje je u svojoj v r i j e d n o s t i p o v e z a n o s
o n i m e to je p o t r e b n o za osiromaenu zemlju da
bi je se p r a v i l n o o i v j e l o . No u posljednje vrijeme
u tom su pogledu iz materijalistikog svjetonazora
p r o i z i l a razna p o g r e n a miljenja.

Prvo: Danas se p o m n o prouava kako djeluju

bakterije, najmanja iva bia; upravo se tim naj
manjim ivim biima pripisuje da mogu pravilno
supstancijalizirati gnojivo. Ba se gleda to bakte
rije ine u gnoju i rauna se na njih. U tom smislu

126
obavljeni su doista domiljati, izuzetno logini, ali
u veini sluajeva nedovoljno trajni, nedovoljno ko
risni pokusi cijepljenja zemljita. I sve to poduzeto
je upravo na osnovi shvaanja koje se otprilike moe
usporediti s ovime: u jednoj sobi otkrijemo izuzetno
mnogo muha, te stoga pomislimo da je soba prljava
jer u njoj ima puno muha. Soba uope nije prljava
zato to u njoj ima puno muha, nego u njoj ima
puno muha jer je prljava. I sobu neemo uiniti
iom ako umujemo o metodama kojima bi se raz-
mnoile muhe jer mislimo da bi one trebale izjesti
prljavtinu, ili o metodama kojima bi se smanjio
broj muha i slino. Takvim metodama neemo postii
mnogo, ve emo svakako vie postii time da izravno
krenemo na odstranjivanje prljavtine.
Kad se ivotinjske izluevine koriste za gnojivo,
stvar je u tome da mala iva bia promatramo kao
neto to se pojavljuje u procesima koji tu ili tamo
nastaju u supstanciji gnojiva, to, prema tome, moe
biti izuzetno koristan pokazatelj za odreena sta
nja supstancije gnojiva, ali veliko znaenje ne moe
imati njihov unos i uzgoj, prije e ga imati njihovo
suzbijanje.
Dakako, takvo neto ne treba ni t v r d i t i ako
se istodobno ne pokau naini kako da se to uini.
Sigurno, o v o to sam dosad g o v o r i o istie se na
razliitim stranama; ali v a n o je da se zna ne samo
o n o to je ispravno. Jer to ispravno esto ne moe
niemu p o s l u i t i ako ne postoje pravila kojima
bi se, ukoliko je i s p r a v n o n e g a t i v n o , i s p r a v n o m e
s u p r o t s t a v i l o p o z i t i v n o . Posvuda je stvar u t o m e
da se n e g a t i v n o ne treba ni spominjati ako se
ne mogu ponuditi p o z i t i v n i prijedlozi jer to samo
izaziva ljutnju.

127
 Drugo: ljudi, izazvani materijalistiki obojenim
gledanjem, u novije vrijeme pridaju znaenje treti
ranju gnojiva svakakvim anorganskim supstancijal-
nim spojevima i elementima. Iskustvo je pokazalo
da ni to nema trajne vrijednosti. Naime, e l i m o li
gnojivo oplemeniti, poboljati mineralima, treba nam
biti jasno da se time samo djeluje na oivljavanje
tekueg, v o d e , no za d o b r o uspijevanje biljaka nije
dovoljno samo organizirati, oivjeti vodu. Jer voda
koja samo curi kroza zemlju, vie nita ne oivljava.
Zemlja se mora oivjeti izravno, a to nije mogue
ako se koristi mineralno, to je j e d i n o mogue ako
se koristi organsko koje se d o v o d i u odgovarajue
stanje u kojem ono organizirajui, oivljavajui samo
djeluje na vrsto, zemljano. Sve to, davanje poticaja
ba gnoju ili gnojnici svemu to djeluje na taj
nain moe se dati takav poticaj ako se ostane u
okviru oivljavajueg to je zadaa duhovnoznan-
stvenog poticaja koji se daje poljoprivredi. Duhovna
znanost svuda zagleda u velika djelovanja ivotnog,
a ne obazire se, budui da to nema najvee znaenje,
na promatranje sitnog tome pozornost posveuje
mikroskop ni na zakljuke i z v e d e n e polazei od
mikroskopskog. Zadaa duhovne znanosti jest pro
matranje makrokozmikog, irokih krugova prirodnog
djelovanja. Zato je naravno nuno da se zagleda u
ta prirodna djelovanja.
Ali vidite, postoji reenica koju ete u razno
raznim oblicima pronai svugdje u poljoprivrednoj
literaturi ona proizlazi iz tobonjih iskustava
i koja glasi otprilike ovako: Duik, fosforna kiselina,
vapno, kalijeva sol, klor i tako dalje, ak i eljezo,
sve to ima veliko znaenje za tlo na kojem bi trebale
uspijevati biljke. Ali kremena kiselina, o l o v o , arsen,

128
iva tome se pridodaje ak i natron ( s o d a )
oni za pravo uspijevanje biljaka u najboljem sluaju
imaju podraajnu vrijednost, kako se kae. T i m e
se biljke potiu.
Takva tvrdnja svjedoi da se zapravo tapka u
potpunom mraku i moe biti samo dobro sigurno
zahvaljujui starim tradicijama ako se s biljkama
ne postupa tako bezumno kako bi se postupalo kad
bi se ravnalo po toj reenici. Po njoj se i ne moe
ravnati. Jer o emu se radi?
Vidite, u stvarnosti je tako da velika priroda
ne naputa tako nemilosrdno nekoga tko se ne obazire
na njezinu kremenu kiselinu, olovo, ivu, arsen, kao
to naputa nekoga tko pravilno ne cijeni kalijevu
sol, v a p n o ili fosfornu kiselinu. A da bi se u zemlji
pravilno imalo fosfornu kiselinu, kalijevu sol, vapno,
mora je se obraditi, mora je se pravilno gnojiti. To
ne pada s neba. Ali svakako, stalnom proizvodnjom
zemlju se moe osiromaiti. Nju se doista neprekidno
osiromauje. Zato je se mora gnojiti. I s v r e m e n o m ,
kao to je to esto kod proizvodnje, uravnoteivanje
gnojivom moe biti n e d o v o l j n o . Tada se p r o v o d i
eksploatacija. Time se zemlja trajno osiromauje.
Treba se pobrinuti da pravi prirodni proces
tee pravilno. Takozvana podraajna djelovanja jesu,
naime, najvanija djelovanja. Oko cijele Zemlje djeluju
u najfinijim dozama upravo tvari koje se smatraju
nepotrebnima; a one su biljkama toliko neophodne
koliko i ono to biljke dobivaju od zemlje. One ih
upijaju iz zemaljskog okruja: ivu, arsen, kremenu
kiselinu; iz tla ih upijaju poto su oni zraenjem
dospjeli u nj.
Mi ljudi m o e m o p o s v e o n e m o g u i t i da t l o
iz zemaljskog okruja p r a v i l n o upija o n o to je

129
biljkama p o t r e b n o . A k o stalno neplanski gnojimo,
p o s t u p n o m o e m o zemlju o n e m o g u i t i da upija
o n o to je u najfinijim homeopatskim dozama dje
l o t v o r n o u kremenoj kiselini, o l o v u , i v i , to, ako
tako m o g u r e i , d o l a z i iz zemaljskog okruja i
m o r a biti p r i m l j e n o u rast biljaka kako bi biljka
koja z a p r a v o svoje tijelo to ga oblikuje ugljik
g r a d i uz p o m o o n o g a to u najfinijim d o z a m a
d o l a z i iz zemaljskog okruja uvijek u zemlji
imala o n o to joj je p o t r e b n o .
Zato je moramo dobro obraditi, ne samo onako
kako sam juer rekao nego i drugim naim gnoji
vima. I pritom nije stvar u tome da gnojivu samo
p r i d o d a m o supstancije za koje vjerujemo da su mu
potrebne kako bi se potaknuo rast biljaka, nego se
radi o tome da mu p r i d o d a m o ivotne snage. Jer
biljci su m n o g o vanije ivotne snage nego samo
Supstancijalne snage, nego samo supstancije. Kako
god tlo, koje bismo s v r e m e n o m dobili, bilo bogato
o v o m ili o n o m supstancijom, o n o ipak nimalo ne
bi koristilo rastu biljaka ako biljku gnojidbom ne
bismo osposobili da u vlastito tijelo preuzme ona
djelovanja koja to tlo sadri. U tome je stvar.
No danas se uope ne zna kako neznatne koliine
izuzetno jako djeluju upravo kad je rije o i v o m .
Meutim, mislim da nakon istraivanja o djelovanju
najmanjih entiteta koja je obavila gda. dr. Kolisko
i koja su sve o n o to je u homeopatiji dosad bilo
tapkanje i pipanje sjajno postavila na temeljitu znan
stvenu osnovu, mislim da se nakon toga moe smatrati
znanstveno utemeljenim da se u malim entitetima,
u malim koliinama, odgovarajuom primjenom malih
koliina oslobaaju upravo zraee snage potrebne
u organskom svijetu.

130
 Prilikom gnojidbe uope nam nee biti teko
tako primijeniti najmanje koliine. I vidjeli smo,
poto prije ili poslije gnojidbe z g o t o v i m o o n o to
smo spremili u kravljim rogovima, kako time gnojivu
pridodajemo djelovanja, pridodajemo one snage koje
su potrebne da bismo gnojivu koje se upotrebljava
odvojeno od te homeopatske gnojidbe, koje se pravil
no doprema na svoje mjesto, p o m o g l i u njegovu
djelovanju. Ali mora se na raznorazne naine pokuati
gnojivu podariti pravu ivotnost, konzistenciju da
samo od sebe zadri onoliko duika, onoliko drugih
tvari koliko mu je potrebno, podariti mu tenju prema
ivotnosti koja ga zatim p o n o v n o osposobljava da
zemlji prui odgovarajuu ivotnost. I tu bih danas
dao neke smjernice koje upravo upuuju na to kako
bi se gnojivu ak i u malim koliinama p r i d o d a l o
ono, uz o n o to pridodajemo iz kravljih rogova, to
ga toliko oivljuje da svoju ivotnost moe prenijeti
na tlo iz kojeg niu biljke.

Pritom u napomenuti razliite stvari, ali izriito

naglaavam da se ono to je zbog odreenih okolnosti
u nekim krajevima teko i z v e d i v o ipak slobodno
moe zamijeniti neim drugim. Samo u jednom jedi
nom sluaju nee se moi nai zamjena jer je to
toliko osebujno da se na isti nain nee moi susresti
ni u jednoj drugoj biljnoj vrsti.
Prema o n o m e to sam spomenuo, najprije se
mora paziti da o n o to se u organskom tie prven
stveno svijeta: ugljik, kisik, duik, vodik, sumpor;
da se to u organskom pravilno spaja s drugim supstan
cijama, dakle, da se spaja, recimo, ba s kalijevim
solima. Ako pogledamo samo koliinu kalijevih soli
koje su biljci potrebne za rast sigurno, o tome
se neto zna, zna se da kalijeve soli ili kalij uope

131
usmjeravaju rast biljke prema onim podrujima bilj
nog organizma koja u brojnim sluajevima postaju
kosturom, koja stvaraju o n o to je vrsto, snano;
zna se da se kalijevim sadrajem obuzdava rast u
stabljici. Ali vano je da se kalijev sadraj u onome
to se dogaa izmeu zemlje i biljaka preradi tako
da se on u organskom procesu ispravno odnosi prema
onome to ustvari tvori tijelo biljke, bjelanevinasto
(Eiweiartige). A tu se neto m o e postii ako se
uradi sljedee.
Uzmimo stolisnik, biljku koju je uglavnom lako
nai. Ako je sluajno u nekom kraju nema, moe
se isto tako upotrijebiti i osuen. Taj je stolisnik
a to je ustvari svaka biljka udo od biljke, ali
ako pak se pogleda neki drugi cvijet, onda ovjeka
osobito dirne kakvo je udo od biljke taj stolisnik.
G o v o r i o sam vam da u sebi nosi ono ime si duh
uvijek ovlauje prste kad ugljik, duik i tako dalje
eli poslati na njihova odgovarajua organska mjesta.
Taj stolisnik objavljuje se u p r i r o d i tako kao da je
neki tvorac biljaka kod njega imao model po kojem
je o d r e d i o toan omjer izmeu sumpora i drugih
biljnih supstancija. Reklo bi se da ni kod jedne druge
biljke duhovi p r i r o d e ne uspijevaju tako savreno
iskoristiti sumpor kao kod stolisnika. I kad je ovjek
upoznat s djelovanjem stolisnika u ivotinjskom i
ljudskom organizmu, ako se zna kako taj stolinik,
ukoliko se pravilno unese u bioloko, doista moe
popraviti sve ono to proistjee iz slabosti astralnog
tijela, moe se pratiti njegovo djelovanje u itavom
prirodnom procesu rasta biljaka. On je blagotvoran
samim time ako na nekom podruju divlje raste na
rubovima oranica ili kraj puta, ondje gdje se uzgajaju
itarice ili krumpiri ili neka druga kultura. Stolisnik

132
nikako ne bi smjelo iskorijeniti. Razumljivo je da
bi trebalo sprijeiti da se stolisnik ukorijeni negdje
gdje bi mogao smetati tetan nije ustvari nigdje,
ali moe smetati ali kao to neki simpatini ljudi
ne djeluju u drutvu onime to g o v o r e , ve samom
svojom pojavom, tako i stolisnik ve i svojom prisut-
nou povoljno djeluje na podruju gdje se razmnoio.
Upravo sa stolisnikom moe se uiniti sljedee:
Uzme se ono isto to se od stolisnika koristi u medicin
ske svrhe one cvatove gore, kiobranaste cvatove.
Ako imamo svjei stolisnik, najbolje je da ih uberemo
svjee i p o t o m kratko suimo. Zapravo ih uope ne
treba puno suiti. Ako nemamo svjei stolisnik, nego
samo osueni, onda bismo prije upotrebe iz listova
trebali pokuati iscijediti sok koji se iskuhavanjem
moe dobiti ak i iz suhih listova, i tim sokom malo
zalijemo cvat. Onda uzmemo mjehur neke plemenite
divljai vidite kako se ovdje posvuda ostaje u
ivuem nakon to smo zgnjeili jednu ili dvije
ake stolisnika, uvijemo tu supstanciju u mjehur
plemenite divljai, sveemo ga i u tom mjehuru dobi
j e m o tako prilino konzistentnu masu stolisnika.
Zatim tu masu stolisnika objesimo ondje gdje ljeti
po mogunosti sja sunce. Kad stigne jesen, skinemo
je i ne o d v e duboko stavimo u zemlju da prezimi.
Dakle, tijekom jedne godine cvjetovi stolisnika
ne smeta ako su se ve zametnuli plodovi uvijeni
u mjehur plemenite divljai, dijelom iznad zemlje,
dijelom u zemlji i z l o e n i su djelovanjima kojima
mogu biti izloeni. Vidjet emo da tijekom zime po
primaju prilino neobinu konzistenciju.

Ako onda tu supstanciju izvaenu iz mjehura

sad je takvu m o e m o uvati koliko dugo hoemo
stavimo u hrpu gnoja koja moe biti velika kao

133
kua i u njoj je razdijelimo u to se uope ne
mora uloiti mnogo truda ako je jednostavno razdi
j e l i m o , djeluje zraenje. U njoj je izuzetna zraea
snaga a u zraee snage materijalist e zacijelo
vjerovati budui da g o v o r i o radiju samim ti
me to je ta supstancija unesena, a ak i nairoko
razdijeljena, ona djeluje na gnoj i gnojnicu te na
kompostnu masu.
Ta masa dobivena od stolisnika djeluje tako
oivljavajue, osvjeavajue ako se tako pripravljeno
gnojivo upotrijebi jednostavno onako kako se gnojiva
danas primijenjuju i tako popravi ono to je eksploa
tirano. Gnojivu se vraa mogunost da ponovno oivi
zemlju tako da ona moe primiti druge kozmike
tvari, ono to u najfinijim homeopatskim dozama
dolazi kao kremena kiselina, o l o v o i tako dalje. No
0 tome bi lanovi poljoprivrednoga kruoka opet
trebali obaviti pokuse; uvjerit e se da e to uspjeti.
Vidite, sada je pitanje jer treba raditi s uvi
dom, a ne bez njega stolisnik smo upoznali, njegov
jako homeopatski sadraj sumpora koji je doista
uzorno spojen s kalijem, a i sam velianstveno djeluje
iz-stolisnika, to stolisniku podaruje sposobnost da
svoja djelovanja rairi i u veim masama. Ali zato
ba u mjehuru plemenite db/ljai?
To je p o v e z a n o s uvidom u veliki proces koji
se odvija upravo u vezi s mjehurom. Plemenita divlja
je ivotinjski stvor koji je u posve intimnom odnosu
ne toliko sa Zemljom koliko sa zemaljskim okrujem,
s onime to je u zemaljskom okruju svemirsko; zbog
toga plemenita divlja ima r o g o v e koji imaju zada
u to smo je juer razloili. I upravo o n o to je u
stolisniku, na osobit nain konzervira se u ovjejem
i ivotinjskom organizmu procesom koji se odvija

134
izmeu bubrega i mjehura, a taj je proces opet ovisan
0 supstancijalnom ustrojstvu mjehura. Tako opet
u mjehuru plemenite divljai, premda mu je sup
stancija tako tanka, ipak imamo snage koje nisu kao
kod goveda one su opet potpuno drugaije
povezane s nutrinom, nego sa snagama kozmosa,
mjehur plemenite divljai g o t o v o je odraz kozmosa.
Tada stolisniku pruamo mogunost da znatno povea
ve postojee snage za spajanje sumpora s drugim
supstancijama. U obradi stolisnika koju sam izloio
imamo neto sasvim fundamentalno za poboljanje
gnojiva i zadravamo se u ivuem, ne izlazimo iz
ivueg, ne ulazimo u anorgansku kemiju. To je vano.
Uzmimo drugi primjer. Ako gnojivu elimo pru
iti mogunost da u sebe primi onoliko ivota da
ono taj ivot moe prenijeti na zemlju iz koje raste
biljka, bitno je da gnojivo osposobimo kako bi ono
jo vie u sebi sjedinilo tvari koje su uz kalij takoer
neophodne za rast biljaka kalcij, kalcijeve spojeve.
U stolisniku se prvenstveno radi o djelovanjima kalija.
elimo li obuhvatiti i kalcijeva djelovanja, p o n o v n o
nam je potrebna biljka koja dodue ne pobuuje
oduevljenje kao stolisnik, ali koja ipak takoer, u
homeopatskim dozama, sadri sumpor kako bi se
pomou sumpora privukle ostale tvari potrebne biljci
i uvukle u organski proces. To je kamilica, Chamomilla
officinalis.
Ne bi valjalo samo rei da je kamilica obiljeena
time to je bogata kalijem i kalcijem, nego je ovako:
u procesu stvaranja kalija stolisnik prvenstveno raz
vija svoju sumpornu snagu. Zbog toga ima tono
o n o l i k o sumpora koliko mu je potrebno da prera
di kalij. No kamilica prerauje i kalcij i time o n o
to ponajprije pridonosi onemoguavanju tetnih
fruktifikacijskih djelovanja, to pridonosi odravanju
biljke zdravom. No udesno je to i kamilica u sebi
ima poneto sumpora, ali u drugoj koliini jer mora
preraditi i kalcij. Sada opet treba istraivati. Vidite,
o n o to proizlazi iz duhovne znanosti uvijek uzima
u obzir velike krugove, kao to se kae, makrokozmi-
ke, a ne mikrokozmike razmjere.
Sada treba pratiti to se s kamilicom zbiva u
ljudskom i ivotinjskom organizmu. U svemu onome
to se s upotrijebljenom kamilicom zbiva u ljud
skom ili ivotinjskom organizmu mjehur nema gotovo
nikakvo znaenje, dok v e e znaenje ima supstan
cija crijevne stijenke, vana je supstancija crijevne
stijenke. Ako stoga kamilicom e l i m o djelovati isto
kao sa stolisnikom, trebamo ubrati njezine njene
bijelo-ute glavice, te glavice obraditi isto kao i stolis-
nikove kiobranie, ali ne stavljamo ih u mjehur,
nego u goveda crijeva.
Vidite, opet moete uiniti prekrasnu stvar, nije
potrebno mnogo, ali to je prekrasna stvar. Umjesto
da sve to postoji s te strane upotrijebite onako
kako je danas uobiajeno, umjesto da pravite kobasice,
pravite kobasice od goveeg crijeva u kojima je nadjev
pripravak od kamilice. I time je ponovno dano neto
to se mora izloiti djelovanju p r i r o d e vidite, i
tu se ostaje u okviru ivueg. Sada te dragocjene
kobasice, budui da je stvar u tome da bi u zemljanom
po mogunosti trebalo djelovati slino ivue, treba
tijekom cijele zime, ne preduboko, ostaviti u zemlji
po mogunosti bogatoj humusom i to na mjestu gdje
se snijeg dulje zadrava i gdje je on d o b r o oba
sjan suncem, tako da na mjesto gdje ste smjestili
te dragocjene kobasice djeluju kozmiko-astralna
djelovanja.

136
 Zatim ih u proljee i z v a d i m o i p o h r a n i m o na
isti nain te ih d o d a m o gnojivu isto kao i stolisnik,
i vidjet ete da emo tako dobiti gnojivo koje, prvo,
bolje zadrava duik n e g o druga gnojiva, kojemu
je uz to obiljeje da tako oivljuje zemlju da ona
m o e izuzetno poticajno djelovati na rast biljaka.
Ako se tako gnoji, time e se ponajprije uzgojiti
zdravije biljke, doista zdravije biljke.
Zar ne, sve o v o danas izgleda kao ludo to
mi je jasno ali pomislite samo to je sve do danas
ljudima izgledalo kao ludo, a nakon nekoliko godi
na uvedeno je u praksu. Trebali ste samo proitati
vicarske novine kad je netko g o v o r i o o tome da
bi trebalo izgraditi brdske pruge, to mu je sve pred-
bacivano. Ali brdske pruge ubrzo su se pojavile i
danas ljudi ne misle da je onaj koji ih je izmislio
bio luak. Prema tome, kod tih je stvari v a n o da
se otklone predrasude. Kao to sam rekao, ako je
ove dvije biljke teko nabaviti u nekom kraju, mogu
se zamijeniti neim drugim; to ne bi bilo tako dobro,
ali moe se koristiti i osuena biljka.
Nasuprot tome, u p o g l e d u d o b r o g djelovanja
na nau gnojidbenu masu teko je zamijeniti bilj
ku koju esto ne v o l i m o , ne v o l i m o u tom smislu
da neto to v o l i m o , rado pomilujemo. Tu biljku
ne milujemo rado: koprivu. To je doista najvea
blagotvorka za rast biljaka i g o t o v o je se ne moe
nadomjestiti nijednom drugom biljkom. No ako negdje
nije dostupna, m o e se upotrijebiti i u suhom sta
nju. Ali kopriva je doista "Katica za sve", ona moe
neizmjerno m n o g o . I kopriva nosi u sebi o n o to
svuda ureduje i prerauje d u h o v n o , sumpor, ije
sam znaenje izloio. Ali osim toga to kopriva dalje
prenosi zraenja i strujanja kalija i kalcija, ona ima

137
i neku vrst eljeznih zraenja koja su za prirodni
tijek povoljna g o t o v o kao i za nas vlastita eljezna
zraenja u krvi. Zbog svojeg dobroinstva kopriva
uope ne zasluuje da vani u prirodi raste tako pre
zrena. Ona bi ustvari trebala rasti oko ovjekova
srca jer ona je vani u p r i r o d i po svojem velian
stvenom unutarnjem djelovanju, po svojoj unutarnjoj
organizaciji zaista slina o n o m e to je srce u ljud
skom organizmu. Rije je o tome da se u koprivi
nalazi velika blagodat i tu bi se svakako moglo rei
oprostite, gospodine grofe, to u u ovom sluaju
biti toliko lokalan da za rastereivanje tla od
eljeza, ukoliko je to potrebno, upravo pogoduje
sjetva koprive na nevinim mjestima. Ona na osobit
nain gornji sloj tla oslobaa od djelovanja eljeza
jer ga ona jako voli i privlai. Premda se ne otklanja
samo eljezo, otklanja se njegovo djelovanje na rast
biljaka. Stoga bi sjetva koprive osobito bila znaajna
u o v i m krajevima. No to bih tek usput napomenuo.
elio bih upozoriti na to da ve sama prisutnost
koprive moe biti znaajna za cijeli okoli u pogledu
rasta biljaka.
I tako, da bismo poboljali gnojivo, uzmemo
onoliko koprive koliko m o e m o zahvatiti i pustimo
da malo uvene, malo je stisnemo i upotrijebimo je
ovaj put bez mjehura plemenite divljai, bez goveeg
crijeva, jednostavno je zakopamo u zemlju posipavi
je, recimo, tankim slojem treseta, tako da je malo
odvojena od zemlje. To zakopamo izravno u zem
lju, ali d o b r o zapamtimo to mjesto kako ne bismo
iskopali samo zemlju kad budemo htjeli iskopati
koprivu. Onda je ostavimo preko zime i preko ljeta
mora biti zakopana godinu dana i tako dobivamo
supstancijalnost iznimne djelotvornosti.

138
 Sada to p o m i j e a m o s g n o j i v o m o n a k o kao i
d r u g o o emu sam g o v o r i o ; time p o s t i e m o da
g n o j i v o unutra postane osjetljivo, stvarno postane
osjetljivo, tako da, kao da je time postalo razumno,
ne doputa da se neto n e p r a v i l n o rastvori i da
neto n e p r a v i l n o isputa duik i slino. U p r a v o
se tim dodatkom gnojivo "urazumljuje", a p o g o t o v o
osposobljuje da urazumljuje zemlju u kojoj djeluje,
tako da se ona individualizira prema onim biljkama
koje se tako e l e uzgajati. To je uistinu neto kao
urazumljivanje zemljita, to se postie dodatkom
Urtica dioica.
Vidite, dananje metode poboljavanja gnojiva
premda i sada katkad iznenauju svojim vanjskim
djelovanjem naposljetku se svode na to da se s
v r e m e n o m dobiju izvrsni poljoprivredni p r o i z v o d i
koji takorei samo pune ljudske eluce. Oni u sebi
vie nee imati hranjivosti. No ipak je stvar u tome
da se ovjek ne zavarava time to ima neto ve
liko i napuhano, nego da ima neto to je u sebi
konzistentno i hranjivo.
Moe se dogoditi da se u poljoprivrednoj proiz
vodnji pojave biljne bolesti. Sada bih naelno govorio
o tome. Danas se ljudi rado specijaliziraju u svim
stvarima i govore o ovoj ili onoj bolesti. I to je sasvim
u redu; onaj tko se bavi znanou mora znati kako
izgleda jedno, a kako drugo. Ali lijeniku v e i n o m
ne koristi mnogo ako neku bolest zna opisati, nego
je m n o g o vanije ako je zna lijeiti. Kod lijeenja
d o l a z e u o b z i r potpuno drugaija gledita od onih
koja danas postoje za opis bolesti. M o e se stei
velika savrenost u opisivanju bolesti, prema pravi
lima dananje fiziologije ili fizioloke kemije moe
se tono znati to se zbiva u organizmu, ali nita

139
se ne moe lijeiti. Ne mora se lijeiti prema histo
lokim ili mikroskopskim nalazima, treba se umjeti
lijeiti polazei od velikih meuovisnosti. Tako je
i s obzirom na prirodu biljke. A budui da je priroda
biljke u tom pogledu jednostavnija od ivotinjske
ili ljudske prirode, tako je i lijeenje, rekao bih,
neto to protjee u opem, pa se stoga kod biljke
m o e primijeniti neka vrst univerzalnih lijekova.
Ako to ne bi bilo mogue, ovjek bi se naao u v r l o
neugodnoj situaciji u odnosu na biljni svijet, u kojoj
ve i jest o tome emo jo g o v o r i t i to se tie
lijeenja ivotinja, a u kojoj nije u pogledu lijeenja
ljudi. ovjek moe rei to ga boli. ivotinje i biljke
to ne mogu. Ali u tom sluaju lijeenje protjee ope
nitije. Stoga se razboritom provedbom gnojidbe doista
velik broj biljnih bolesti moe otkloniti im se one
primijete i to na sljedei nain.

Tlu se gnojidbom mora dodati kalcij. Ali nita

ne bi pomoglo ako bismo kalcij dodali tlu zaobiavi
ivue, nego kalcij mora, ukoliko treba djelovati
ozdravljujue, ostati u sferi ivueg. On ne smije
ispasti iz ivueg. Obino vapno ili slino nee vam
niemu posluiti.
I tako ima jedna biljka koja je bogata kalcijem,
sedamdeset sedam posto supstancije njezina pepela
ini kalcij, ali u finim spojevima to je hrast. I
ono to sam vam izloio o srodnosti oivljenog zemlja
nog s korom posebice se odnosi na hrastovu koru,
koja je neka vrst meduproizvoda s obiljejima bilj
nog i ivotnog zemljanog. S o b z i r o m na o n o to se
pojavljuje kao kalcij, najidealnije je o n o to se kao
kalcijeva struktura nalazi u hrastovoj kori. Kad je
u oivljenom stanju, a ne u m r t v o m u m r t v o m
takoer djeluje kalcij tako ima ono to sam izloio.

140
On uspostavlja red kad etersko tijelo prejako djeluje,
tako da astralno ne m o e doprijeti do organskog.
On ubija (gui) etersko tijelo i time oslobaa put
djelovanju astralnog; to je tako kod svakog vapna.
Ali ako bismo htjeli da se razbujano etersko na v r l o
lijep nain skuplja i to tako da je to skupljanje stvarno
pravilno, da u organskom ne izaziva okove, onda
kalcij moramo iskoristiti upravo u onoj strukturi
u kojoj ga nalazimo u hrastovoj kori.
Skupimo tako o n o l i k o hrastove kore koliko je
moemo prikupiti. Ne treba nam je mnogo, dovoljno
je onoliko koliko se lako m o e pribaviti. Skupimo
je i malo nasjeckamo tako da dobijemo razdrobljenu
konzistenciju, razdrobljenu strukturu. Potom uzmemo
lubanju, gornji dio lubanje od bilo koje domae
ivotinje u nju saspemo tu nasjeckanu hrastovu
koru i zatvorimo je po mogunosti kotanom ma
som te to stavimo u zemlju, zakopamo ne previe
duboko i pospemo tresetom te pomou nekog lijeba
pokuamo osigurati to vei dotok kinice. M o g l o
bi se napraviti i ovako: u kacu u koju stalno utjee
voda i iz nje istjee mogli bismo staviti takvu biljnu
supstanciju koja jako potie stvaranje biljnog mu
lja. U taj biljni mulj stavimo tu kotanu posudu s
nasjeckanom hrastovom korom. To takoer mora
prezimiti snijenica je isto tako dobra kao i kinica
mora po mogunosti odstajati cijelu jesen i zimu.
T o m se masom tako naem gnojivu dodaje ono
to mu doista podaruje snage da preventivno suzbije,
zaustavi tetne biljne bolesti. Sada smo ve pomije
ali etiri stvari. Sve to svakako zahtijeva poneto
posla, ali ako razmislite, sigurno ete se sloiti da
to trai manje rada od svih petljancija koje se izvode
u poljoprivrednim kemijskim laboratorijima i koje

141
se moraju platiti. Vidjet ete, nacionalnoj p r i v r e d i
vie se isplati o v o to smo i z l o i l i .
No potrebno nam je jo neto to pravilno pri
vlai kremenu kiselinu iz itavoga svemirskog okruja.
Jer tu kremenu kiselinu m o r a m o imati u biljci. I
upravo s obzirom na upijanje kremene kiseline zemlja
s v r e m e n o m gubi snagu. Gubi je polagano, pa se
stoga to tako ne primjeuje, ali vidite, ljudi koji
p o g l e d upiru jo samo u mikrokozmiko, a ne u
makrokozmiko, uope ne mare zbog gubitka kre
mene kiseline jer vjeruju da to nema nikakva znaenja
za rast biljaka. Ali to ima najvee znaenje za rast
biljaka. No o tim stvarima mora se neto znati. To
danas uenjaku sigurno vie nije znak velike konfu
zije, kao to se to smatralo jo prije nekog vremena,
jer danas se bez ustruavanja g o v o r i o preobrazbi
elemenata. Promatranje svakakvih elemenata u tom
je smislu p r i p i t o m i l o materijalistikog lava.
Ali odreene stvari koje se neprestano zbivaju
oko nas, ljudi uope ne poznaju. Kad bi ih poznavali,
lake bi vjerovali u stvari koje sam sada i z l o i o .
Znam v r l o d o b r o da e onaj koji je dovitljiv u da
nanjem nainu miljenja rei: Ali ti nam uope ne
govori kako se poveava sadraj duika u gnojivu.
O tome sam stalno govorio, posebice kad sam govorio
o stolisniku, kamilici, koprivi, jer, naime, u organ
skom se procesu krije tajna alkemija, koja, samo
ako u njemu ispravno djeluje, na primjer, kalij doista
pretvara u duik, a takoer, ako ispravno djeluje,
vapno doista pretvara u duik. Znate da su u rastu
biljaka djelatna etiri elementa o kojima sam vam
g o v o r i o ; osim sumpora tu je takoer vodik. N a v e o
sam vam znaenje vodika. Izmeu vapna i vodika
postoji uzajamni kvalitativni odnos koji je slian

142
kvalitativnom odnosu izmeu kisika i duika u zraku.
I ve bi to isto izvanjski u kvantitativnoj kemijskoj
analizi otkrilo da postoji srodnost izmeu povezanosti
kisika i duika u zraku te izmeu povezanosti vapna
i vodika u organskim procesima. Naime, pod utjecajem
vodika v a p n o i kalij neprestano se preobraavaju
u duino i naposljetku u pravi duik. A duik koji
tako nastaje izuzetno je koristan za rast biljaka,
ali treba ga proizvesti metodama koje sam opisao.
Kremena kiselina sadri silicij. Silicij pak u or
ganizmu biva preobraen u tvar koja ima iznimnu
vanost, koja se danas uope ne ubraja meu kemijske
elemente, a upravo je kremena kiselina potrebna
da bi se privuklo kozmiko. I tako u biljci jednostavno
mora nastati pravilno uzajamno djelovanje izmeu
kremene kiseline i kalija, ne kalcija. T l o moramo
oivjeti kako bi na temelju gnojidbe ono uspostavilo
taj pravilni uzajamni odnos. Moramo potraiti bilj
ku koja je vlastitim posredovanjem izmeu kalija
i kremene kiseline p o n o v n o pridodana gnojivu
u nekoj vrsti homeopatske d o z e u stanju tom
gnojivu podariti odgovarajuu snagu. Tu biljku doista
m o e m o nai. I ta je biljka opet, samim time to
raste na naem p o l j o p r i v r e d n o m podruju, ve u
tom smislu blagotvorna. To je Taraxacum, maslaak.
Nevini, uti maslaak izuzetna je blagodat tamo gdje
raste. Jer on je posrednik izmeu kremene kiseline
fino rasporeene u svemiru i potrebe koja za kreme
nom kiselinom postoji na cijelom podruju. Maslaak
je stvarno neka vrst nebeskoga glasnika; ali ako se
radi o tome da ga treba upotrijebiti, ako ga elimo
uiniti djelotvornim u gnojivu, moramo ga ispravno
primijeniti. Naravno, u tu svrhu trebamo ga izlo
iti djelovanju zemlje, djelovanju zemlje u zimskom

143
razdoblju. Ali stvar je u tome da se okolne snage
mogu privui tako da ga o b r a d i m o kao i ostalo.
Skupimo ute glavice maslaka, pustimo da malo
uvenu, zgnjeimo, zaijemo u kravlju potrbunicu
i takoer ostavimo u zemlji tijekom z i m e . Kad na
proljee i z v a d i m o kuglice m o e m o ih pohraniti
dok nam ne zatrebaju one su stvarno potpuno
p r o e t e kozmikim djelovanjem. Supstanciju koja
je dobivena od njih opet m o e m o na slian nain
dodati gnojivu i ona e osposobiti zemljite da iz
atmosfere i svemira privue upravo onoliko kremene
kiseline koliko je biljkama p o t r e b n o da bi postale
osjetljive za sve o n o to djeluje u njihovu okruju,
a i da same privlae o n o to im treba.
Jer da bi biljke doista mogle rasti, potrebna
im je neka vrst osjeaja. Kao to ja kao ovjek mogu
proi mimo nekog tupavka - on to ne osjea, tako
naravno sve u tlu i iznad tla moe prolaziti mimo
tupe biljke; ona to ne osjea i ne moe se posluiti
njime za svoj rast. Ali ako je biljka na taj najfiniji
nain proeta, oivljena kremenom kiselinom, onda
ona za sve postaje osjetljiva i sve privlai. No v r l o
je lako postii da biljka koristi v r l o malo prostora
kojim je u zemlji okruena i iz kojeg crpi o n o to
joj je potrebno. To naravno nije dobro. Ako se zem
ljite obradi onako kako sam upravo opisao, tada
biljka moe privlaiti stvari iz irokog okruja. Biljci
m o e d o b r o doi ne samo o n o to je na njivi nego
i o n o to se nalazi u tlu susjedne livade ako joj je
to p o t r e b n o . Biljci moe d o b r o doi o n o to je u
umskom tlu koje je u blizini ako je se tako unutra
uini osjetljivom. I tako moemo potaknuti uzajamno
djelovanje u prirodi dajui biljkama snage koje im
pristiu zahvaljujui maslaku.

144
 Mislim da bi trebalo pokuati napraviti takva
gnojiva kojima bi se doista na spomenut nain pravil
no dodalo tih pet sastojaka ili njihovih nadomjesta
ka. U budunosti se gnojivo, umjesto kemijskim tri
arijama, mora obraivati stolisnikom, kamilicom,
koprivom, hrastovom korom i maslakom. Takvo
gnojivo uistinu e sadravati mnogo toga to je za
pravo potrebno.
Ako se ovjek potom svlada i prije nego to
upotrijebi tako pripremljeno gnojivo iscijedi cvjetove
odoljena, valerijane, i to to je iscijeeno jako razrijedi
to se moe bilo kad napraviti i onda pohraniti,
pogotovo ako se pri razrjedivanju koristi topla voda
moe se, ako se taj razrijeeni sok od cvjetova
odoljena vrlo paljivo doda gnojivu, u njemu pobuditi
ono to ga potie da se pravilno odnosi prema onome
to se naziva fosforna supstancija. Tako e se od
tih est sastojaka moi proizvesti izvrsno gnojivo,
kako od gnojnice, tako i od stajnjaka te komposta.

145
 ODGOVORI NA PITANJA
13. lipnja 1924.

Openito o gnojidbi Pojedinosti o pripravcima za

gnojidbu Uzimanje hrane iz atmosfere

Pitanje: Radi li se kod mjehura plemenite divljai

o mjehuru muke ivotinje, jelena?
Dr. Steiner: Mislio sam na muku divlja.

Je li kod koprive rije o jednogodinjoj biljci ili trajnici?

Urtica dioica.

Je li ispravno ako se u krajevima gdje mnogo kii

jama s gnojivom pokrije?
Gnojivo bi trebalo podnijeti uobiajene koliine
kie. I opet, kako mu ne pogoduje ako uope ne
dobije kinicu, tako mu i kodi ako je njome previe
natopljen. Te stvari ne mogu se sasvim o p e n i t o
o d r e d i t i . Kinica je za gnojivo uglavnom dobra.

Treba li gnojite biti pokriveno da bi u njemu ostala

gnojnica?
U o d r e e n o m smislu kinica je gnojivu neop
hodna. Pitanje je da li bi bilo dobro ako bismo trese
tom gnojivo zatitili od kie. Ne bi imalo nekog smisla
ako bismo pokrovom zatitili gnojivo od kie. Gnojivo
bi zbog toga sigurno bilo loije.

Ako se rast biljaka potie navedenim nainom gno

jidbe, koristi li to podjednako plemenitim biljkama i tako
zvanom korovu, ili se moraju primijeniti posebne metode
da bi se suzbio korov?

146
 Pitanje je, na prvi p o g l e d , svakako opravdano.
O takozvanom suzbijanju korova govorit u sljedeih
dana. Ono to sam g o v o r i o pogoduje svekolikom
bilinstvu i time se ne utjee na suzbijanje korova.
No biljka je mnogo otpornija na nametnike tetni
ke koji je napadaju. A l i stvar izgleda ovako: Ve
postoje sredstva protiv nametnikih tetnika u biljnom
carstvu. Suzbijanje korova nije neto to je povezano
s naelima o kojima smo dosad razgovarali. K o r o v
je takoer dio svekolikog bilinstva. O tome emo
jo govoriti. Stvari su tako povezane da ne bilo dobro
kad bi se neto izdvajalo.

to mislite o postupku kapetana Krantza prema kojem

se labavim, slojevitim slaganjem gnoja i toplinom koja
se u njemu stvara takoer dobiva gnojivo bez mirisa?
Namjerno nisam govorio o stvarima koje se danas
ve razumno primjenjuju. Ono to moe doi kao
poticaj od duhovne znanosti naveo sam u svrhu
poboljanja svake takve m e t o d e . Postupak koji ste
spomenuli sigurno ima v r l o m n o g o prednosti. Ali
mislim, taj je postupak openito nov, on nije toliko
star, i m o e se pretpostaviti da spada u onu vrst
postupaka koji u poetku zavaravaju i s v r e m e n o m
se pokae da nisu toliko praktini koliko se ustvari
pretpostavljalo. Na poetku, dok tlo jo ima svoju
tradiciju, tada ga zapravo sve na neki nain osvjeava.
Ali kad se stvar primjenjuje dulje, tada se dogaa
isto to i s lijekovima koji prvi put dospiju u orga
nizam. I najnevjerojatniji lijekovi prvi put pomognu;
potom ljekovito djelovanje prestane. I kod ovih stvari
uvijek traje dulje dok ovjek ne shvati da ipak nije
onako kako je vjerovao. Tu je osobito znaajno stvara
nje vlastite topline, i ta djelatnost koja je potrebna

147
da bi se stvorila vlastita toplina sigurno je izuzetno
povoljna za gnojivo, tako da iz te djelatnosti mora
proizii neto povoljno. Pritom bi m o g l o biti tetno
ako je gnojivo labavo naslagano, a i nisam siguran
je li ono doista sasvim bez mirisa. No d o b r o , ako
je gnojivo bez mirisa, to je znak da se radi o pogodnoj
stvari. Taj postupak nije iskuavan vie godina.

Zar ne bi bilo bolje kad bi gnojite bilo na povrini

zemlje, a ne ukopano u njoj?
U naelu je d o b r o ako se gnojite nalazi to
vie. No pritom treba paziti da dno gnojita nije
previsoko kako bi ostalo u odgovarajuem odnosu
sa snagama to su pod zemljom. Ne moemo ga posta
viti na breuljku, ali m o e m o ga postaviti u razini
sa zemljom i to e biti najpovoljnija visina.

Moe li se za trs koji mnogo trpi kompost spraviti

na isti nain?
Pripravlja se uz neke preinake. Kad budem govo
rio o voarstvu i vinogradarstvu, doi e do nekih
preinaka; ali ovo to sam danas rekao openito vrijedi
za poboljanje svake vrste gnojiva. Danas sam naveo
stvari koje openito poboljavaju gnojivo. Njegovu
prilagodbu livadama i panjacima, itaricama, uzgoju
voa i v i n o v e l o z e jo emo obraivati.

Je li u redu ako je gnojite poploeno?

S obzirom na ono to se moe znati o cjelokupnoj
strukturi zemlje i njezinoj povezanosti s gnojivom, svaka
ko je isti promaaj ako je gnojite poploeno. Tada
bi se oko samoga gnojita trebalo ostaviti slobodan pro
stor za uzajamno djelovanje gnojiva i zemlje. Zato bismo
kvarili gnojivo time to ga odvajamo od zemlje?

148
 Ima li podloga nekakav utjecaj, pjeskovita ili glino-
vita? Ponekad se dno gnojita oblae glinom da bi bilo
nepropusno.
U redu je to to stanovite vrste zemlje imaju
o d r e e n utjecaj. On naravno proizlazi iz svojstava
koja imaju te vrste tla. Ako je ispod gnojita pjeskovito
tlo, bit e n e o p h o d n o budui da to pjeskovito
tlo stalno upija vodu, budui da proputa vodu
da prije nego to stavimo gnojivo, dno o b l o i m o
glinom. Imamo li, naprotiv, izrazito glinovito tlo,
trebali bismo ga razrahliti i posuti ga pijeskom. Da
bismo postigli neko srednje djelovanje, uvijek stav
ljamo sloj pijeska pa sloj gline. Onda imamo oboje.
Onda imamo konzistenciju zemlje i imamo djelovanje
vode. Inae voda otjee. Osobito je pogodna mjeavina
obiju vrsta. Iz tog razloga bilo bi vano, barem ako
se to moe izbjei, da pri postavljanju gnojita ne
odaberemo laporasto tlo. Lapor i slino nee osobito
djelovati. U tom sluaju bilo bi bolje da postupno
napravimo umjetno dno za gnojite.

to se tie uzgoja navedenih biljaka: stolisnika, kami

lice, koprive; je li mogue da se u kraju gdje tih biljaka
nema one jednostavno posiju? Smatrali smo da je u stolisnik
opasan u ispai goveda, maslaak takoer. U livadarstvu
smo nastojali odstraniti te biljke to je vie mogue. Isto
tako i iak. Upravo na tome radimo. No sada ih opet
moramo zasijati na poljskim medama, ali ne na livadama
i panjacima?
Da, ali kako o n e mogu biti tetne u ishrani
ivotinja?
Grof Keyserlingk: Govori se da stolisnik ima
o t r o v n e tvari. Govori se da maslaak nije dobar za
ishranu goveda.

149
 Dr. Steiner: Mora se paziti na to. Stoka to na
polju ne jede.
Grof Lerchenfeld: Kod nas se drugaije radi,
maslaak se smatra krmivom koje neposredno potie
mlijenost stoke.
Dr. Steiner: Te su stvari katkad samo pretpo
stavke. Ne zna se jesu li provjerene. Mogue je
to se mora iskuati da one u sijenu nisu tetne.
Ako bi one bile tetne, ivotinja sijeno ne bi ni pip-
nula; ivotinja ne jede ono to joj kodi.

Nije li stolisnik uslijed velike kalcifikacije jako prori

jeen budui da mu je potrebno vlano i kiselo zemljite?
Ako se koristi divlji stolisnik radilo se o oso
bitom homeopatskom doziranju u tom sluaju
zbilja je dovoljna v r l o mala koliina stolisnika za
posipanje velikog dobra. Stolisnik koji bi rastao ovdje
u vrtu bio bi dovoljan za cijelo d o b r o .

Na svojim panjacima vidio sam da su goveda rado

jela mladi mlasaak koji samo to nije procvjetao; meutim,
kasnije, im je maslaak poeo cvjetati, goveda ga vie
nisu uzimala.
Valja imati na umu sljedee: To je naravno ope
pravilo. ivotinja ne jede maslaak ako joj on kodi,
ivotinja ima izuzetno dobar instinkt za ishranu.
No na umu morate imati neto drugo. Mi takoer
g o t o v o uvijek, ako hoemo unaprijediti neto to
se zasniva na nekom procesu, koristimo neto to
samo ne bismo upotrijebili. Na primjer, nitko u svako
dnevnoj ishrani ne bi jeo kruni kvasac, ali on se
ipak koristi kod peenja kruha. Stvari stoje ovako:
Ono to pod odreenim okolnostima djeluje otrovno
ako se konzumira u velikim koliinama, to pod drugim

150
uvjetima djeluje kao prava blagodat. Stoga se radi
0 tome da je postupak odluujui, a ne tvar. I zato
mislim da se mirne due moe prijei preko sumnje
da maslaak moe nauditi ivotinji. Ima toliko udnih
shvaanja; v r l o je neobino to s jedne strane grof
Keyserlingk naglaava tetnost maslaka, dok s druge
strane grof Lerchenfeld govori o tome da je upravo
on krma koja najbolje potie mlijenost stoke. Nije
mogue da je djelovanje tako razliito na dvama
podrujima koja su tako blizu jedno drugome; jedno
od ta dva gledita mora biti pogreno.

Je li moda podloga odluujua? Osim toga, moja

tvrdnja oslanja se na gledita veterinara. Treba li stolisnik
i maslaak jo i sijati na panjacima i livadama.
Dovoljna je sasvim mala povrina.

Je li vano koliko dugo moraju biti pohranjeni pri

pravci s gnojivom poto su izvaeni iz zemlje?
Ako su pomijeani s gnojivom, svejedno je koliko
dugo su unutra. Ali kad se gnojivo rasprostire po
polju, to treba prije uiniti.

Treba li pripravke za gnojidbu staviti u zemlju zajedno

ili svaki posebno?
To je ustvari bitno samo utoliko to je d o b r o
da tijekom tog uzajamnog djelovanja jedan pripra
vak ne smeta drugom, tako da bi ih barem trebalo
zakopati na odreenoj meusobnoj udaljenosti. Kad
bih ja to trebao uiniti na nekom malom dobru,
na rubovima bih potraio najudaljenija mjesta i isko
pao jame u velikim razmacima, tako da jedno ne
smeta drugome. Na velikom dobru razmaci se mogu
o d r e d i t i po volji.

151
 Moe li zemlja pod kojom su zakopani pripravci biti
obrasla nekim biljem?
Zemlja m o e initi to joj d r a g o . U takvim
je sluajevima ak jako dobro ako je zemlja obrasla
b i l j e m . Ona m o e biti p r e k r i v e n a i k u l t i v i r a n i m
biljkama.

Kako treba postupati s pripravcima u hrpi gnoja?

Savjetovao bih da se s njima postupi na sljedei
nain: stavite ih etvrt metra ili neto dublje u veu
hrpu gnoja, tako da ih gnoj obavija. Pripravci ne
trebaju biti jako duboko, ali vano je da su obavijeni
gnojem. Jer stvari stoje ovako ( c r t e ) : Ako je o v o
hrpa gnoja i ovdje se nalaze komadii pripravka
cijela stvar temelji se na zraenju sve zrake
kreu se ovako; i kad su oni preblizu povrine tla,
to nije d o b r o . Na samoj povrini zraenje se lomi,
prelazi u zavoj, ono ne izlazi ako gnoj prekriva pripra
vak. Dovoljno je pola metra dubine. Ako je preblizu
povrini tla, gubi se velik dio zraeih snaga.

Je li dovoljno ako se napravi nekoliko rupa ili se

sve treba rasporediti?
Bolje je ako se rasporedi nego ako se na jednom
mjestu samo naprave rupe. Inae bi zraenja jedna
drugima smetala.

152
 Treba li odmah sve pripravke staviti u gnoj?
Kad se pripravci stavljaju u gnoj, mogu se met
nuti jedan kraj drugog. Oni ne utjeu jedni na druge,
oni utjeu na sam gnoj.

Mogu li se pripravci staviti u jednu rupu?

Teoretski bi se moglo pretpostaviti da pripravci
nee smetati jedni drugima ako se svi stave u jednu
rupu. Ali to ne bih tvrdio unaprijed. Mogu se staviti
jedan blizu drugog, ali bi se ipak m o g l o d o g o d i t i
da bi ipak smetali jadan drugom kad bi svi zajedno
bili u jednoj rupi.

O kojem hrastu se radi?

Quercus robur. (Hrast lunjak, o p . p r e v . )

Treba li kora biti od ivog ili sruenog stabla?

U o v o m sluaju po mogunosti od ivog drveta,
dapae, od drveta kod kojeg se m o e pretpostaviti
da je hrastova smola jo prilino djelatna.

Dolazi li u obzir cijela kora?

Zapravo samo povrina. Vanjski sloj koji se ras
pada kad ga se ljuti.

Moraju li se pripravci za gnojidbu zakopati ba isklju

ivo unutar humusnog sloja ili se kravlji rogovi mogu i
dublje zakopati?
Bolje je ostaviti ih u humusnom sloju. tovie,
moe se pretpostaviti da u podlozi, ispod humusnog
sloja, nee dati toliko plodan materijal. T r e b a l o bi
naravno takoer uzeti u obzir da bi dublji humusni
sloj bio najpogodniji. Ako smo pronali sloj koji je
najjai humusni sloj, to e sigurno biti najbolje mjesto.

153
Ali ispod humusnog sloja nee se postii nikakav
koristan uinak.

U humusnom sloju stvari bi uvijek bile izloene mrazu.

Zar to ne bi tetilo?
Ako su izloene mrazu, to je upravo vrijeme
kad se zemlja tim mrazom najjae izlae kozmikim
utjecajima.

Kako se usitnjava kvare i kremen? U nekom malom

mlincu ili muaru?
U o v o m sluaju najbolje je da se to p r v o uini
u muaru za to je potreban eljezni bati. U njemu
se to usitni dok ne postane poput brana. Kod kvarca
e ak biti n e o p h o d n o da ga se najprije to je vie
mogue usitni ovako, a zatim na nekoj staklenoj
povrini. Jer to mora biti jako fino brano, a kod
kvarca to je jako teko postii.

Poljoprivredno iskustvo pokazuje da se u dobro uhra

njenoj ivotinji nakupljaju i masne supstancije. Dakle,
treba postojati odnos izmeu hrane i uzimanja hrane iz
atmosfere?
Drite se samo onog to sam vam rekao. Rekao
sam: Prilikom uzimanja hrane najhitnije su snage
koje se razvijaju u tijelu. O pravilnom uzimanju hrane
ovisi hoe li ivotinja razviti dovoljno snaga kako
bi postala sposobnom uzimati tvari iz atmosfere i
preraditi ih. To se m o e usporediti sa sljedeim:
Ako netko treba na ruku navui usku rukavicu, to
nee uspjeti guranjem ruke u nju, nego je prije treba
napuniti drvom, proiriti je. Tako je i o v o fleksi-
biliziranje snaga koje su potrebne kako bi se iz atmo
sfere preuzelo o n o to se ne moe dobiti hranom.

154
ivenim namirnicama organizam se iri i time o-
sposobljava da iz atmosfere uzme vie. T i m e ak
m o e doi i do hipertrofije ako se uzima previe.
To se onda plaa kraim ivotnim vijekom. Tu postoji
neto to se nalazi u sredini izmeu maksimuma i
minimuma.

155
 Individualizacija mjera u poljoprivredi

ESTO PREDAVANJE
Koberwitz, 14. lipnja 1924.

Bit korova, tetnika i takozvanih biljnih bolesti

pred forumom prirode

U nastavku naih ramatranja oslonit emo se na neto

od onoga to smo proteklih dana uli o spoznajama u
pogledu rasta biljaka, a i ivotinjskim stvorovima. Nasto
jat emo barem aforistiki ocrtati duhovnoznanstvena
gledita koja se tiu biljaka, biljnog, ivotinjskih teto-
inja u poljoprivredi i onoga to se zove biljnim bolestima.
No te stvari mogue je promatrati samo u konkretnim
sluajevima. Stoga u i ondje gdje se moe rei malo
toga openitog, budui da se stvari moraju specijali
zirati, najprije navesti primjere koji onda, uzmu li se
kao polazite za pokuse, mogu voditi dalje. Najprije
bih poao od bia korova ili kako se to kae, promotrio
bih biljne tetoinje.
Vidite, nije toliko stvar u tome da damo defini
ciju korova, ve je stvar u tome da se stvore spoznaje
o tome kako se s o d r e e n o g polja otklanjaju biljke
koje tamo ne elimo imati. Zar ne, ovjeka jo pone
kad spopadnu one udne muice zaostale iz studijskog
vremena. Zato sam pokuao, iako ne ba s previe
zadovoljstva, razmotriti jednu od takvih muica i
u nekoliko koraka istraiti kakve definicije korova
postoje. I tako sam otkrio da veina autora koji nastoje
odrediti to je korov, kae: " K o r o v je ono to raste
na mjestu na kojem nije poeljno." Vidite da to nije

156
definicija koja ba duboko ulazi u bie stvari. I ovjek
takoer nee imati previe sree elei razmotriti
bie korova iz jednostavnog razloga to pred forumom
prirode korov ima isto onoliko prava na rast koliko
i o n o to se smatra korisnim. Morat e se uvidjeti
da se stvari moraju promotriti s drugoga gledita,
s gledita kako s o d r e e n o g polja odstraniti o n o
to tamo nije p r e d v i e n o , ali zbog ope p r i r o d n e
meuovisnosti tamo raste. Na to pitanje ne moe
se drugaije o d g o v o r i t i nego da se u o b z i r uzmu
stvari koje smo naveli proteklih dana.
Naveli smo kako bi trebalo strogo razlikovati
snage koje su djelatne pri rastu biljaka i koje dodue
potjeu iz svemira, ali se iz svemira najprije preuzi
maju u zemlju i iz zemlje djeluju na rast biljaka.
Te snage koje poglavito proistjeu iz kozmikih utje
caja, kao to sam rekao, od Merkura, Venere i Mjeseca,
ali ne djeluju izravno s tih planeta, nego posredno
kroza zemlju. Te stvari moraju se uzeti u obzir ako
se eli pratiti to nakon biljke majke i z v o d i biljku
ki i tako dalje. Nasuprot tome, u svemu to biljka
preuzima iz okruja nadzemaljskog trebat e obratiti
pozornost na to kakve djelatne mogunosti udaljeniji
planeti prenose zraku i to se na taj nain preuzima.
A u irem smislu takoer se moe rei da na sve
one snage koje s bliih planeta djeluju na Zemlju
mnogo utjee djelovanje vapna u zemlji, dok na ono
to djeluje iz okruja utjee djelovanje kremena. I
stoga valja rei: ako djelovanje kremena potjee i
od same Zemlje, o n o ipak prenosi ono to dopire
od Jupitera, Marsa, Saturna, a ne ono to dopire
od Mjeseca, Merkura i Venere.
No ljudi danas uope nisu navikli da uistinu
uzmu u obzir te stvari. Ali zbog toga i ispataju.

157
Na primjer, u mnogim krajevima civiliziranoga svijeta
ljudi su morali ispatati zbog nepoznavanja kozmikog
utjecaja bilo da je rije o njegovu djelovanju pomo
u zraka posredno kroz ono to se nalazi iznad razine
tla, bilo da je rije o njegovu djelovanju o d o z d o ,
posredovanjem Zemlje zbog toga to je poradi
te neuvidavnosti bilo iscrpljeno sve to je neko
zahvaljujui staroj instinktivnoj znanosti u tom po
gledu uraeno; svima vama sve to moe biti svejedno,
ali mnogim ljudima to nije svejedno. Tlo je bilo iscrp
ljeno, tradicije su takoer bile iscrpljene premda
su seljaci ponekad p r i p o m o g l i i tako je brojne
vinograde napala trsna u (filoksera). Prema trsnoj
ui ljudi su bili prilino nemoni. Mogao bih mnogo
toga ispriati o urednitvu jednoga poljoprivrednog
asopisa to je osamdesetih godina izlazio u Beu,
koje su sa svih strana salijetali zahtjevima da pronae
sredstvo protiv lisne ui i koje je bilo potpuno nemo
no kad je nevolja s trsnom ui doista postala akutnom.
Te stvari svakako se ne mogu cjelovito razraditi
znanou koju danas imamo; one se jedino mogu
razraditi ukoliko se ovjek uistinu posveti onome
to se moe spoznati na putovima koje smo naznaili.

Zamislite sljedee nacrtat u to shematski

( c r t e ) : Neka je o v o razina zemlje, a sve o v o jesu
djelovanja Venere, Merkura i Mjeseca to dopiru
iz svemira i zrae natrag, tako da se djeluje o d o z d o
prema gore. A o v o to na taj nain postaje djelatno
u zemlji opet u to shematski nacrtati to potie
biljke na djelovanje tako da najprije oblikuju ono
to raste u jednoj godini, a da potom oblikuju sjeme.
Iz sjemena onda nie nova biljka, trea biljka i tako
dalje. Sve to dolazi o v i m putem ulazi u reproduk
tivnu snagu, u slijed narataja.

158
 Nasuprot tome, sve ono to dolazi drugim putem
koji se nalazi iznad razine zemlje, dolazi od drugih
snaga, od dalekih planetnih snaga. To se shematski
moe prikazati ovako: o v o se u biljci ostvaruje tako
da se ona iri u okolini, to je ini krupnom i sonom,
to uzimamo kao hranu jer kontinuirana struja to
stalno gradi. Ono to odgriemo od jabuke, breskve,
ono to zatim jedemo kao vono meso, sve to potjee
od udaljenih planetnih djelovanja. I upravo iz tih
shvaanja proizlazi kako treba postupati ako se na
bilo koji nain eli utjecati na rast biljaka. Nikako
drugaije ne moe se stei uvid u to kako se utjee
na rast biljaka nego time da se uzmu u o b z i r te
razliite snage.

Na velik broj biljaka, a to su ponajprije one

biljke koje se u svakodnevnom ivotu ubrajaju u
korov, a koje su ponekad izuzetno jako ljekovito
bilje upravo se medu korovom nalaze najljekovitije
biljke na te biljke najvei utjecaj ima ono to se
moe nazvati Mjeseevim djelovanjem.
O Mjesecu se u obinom ivotu zna da svojom
povrinom prima Suneve zrake i baca ih na Zemlju.
Mi v i d i m o jer svojim oima primamo reflektirane

159
Suneve zrake a Zemlja takoer prima te Mjeseeve
zrake; Dakle, to su Suneve zrake koje su na taj
nain reflektirane, ali su proete Mjeseevim snaga
ma koje dopiru na Zemlju ba kao Mjeseeve snage
otkako se Mjesec odvojio od Zemlje. U svemiru upravo
ta Mjeseeva snaga pojaano djeluje na sve zemalj
sko. Kad je Mjesec jo bio sjedinjen sa Zemljom,
zemaljsko je bilo m n o g o ivotnije, mnogb p l o d o
nosnije. Tako jaka mineralnost kakvu danas imamo
zapravo nije postojala u ono vrijeme kad je Mjesec
jo bio sjedinjen sa Zemljom. Ali nakon to se odvojio
od Zemlje, Mjesec djeluje tako da pojaava uobi
ajeno stanje Zemlje koje je dovoljno samo za poti
canje rasta ivih bia, pa se rast time uzdie do
reprodukcije.
Kad bie raste, o n o postaje veliko. Tu djeluje
ista snaga koja djeluje i kod razmnoavanja. Samo
to rast ne see tako daleko da bi nastalo istovrsno
bie. Nastaje stanica za stanicom, to je oslabljeno
razmnoavanje koje ostaje unutar bia, a razmno
avanje je ojaan rast. Sama Zemlja jedva moe posre
dovati slabo razmnoavanje, rast, ali bez Mjeseca
bila bi nemona glede ojaanog rasta. Tu su joj jedno
stavno potrebne kozmike snage koje pomou Mjese
ca, a kod osobitih biljaka i pomou Merkura i Venere,
sjaje na nju. Prije sam rekao da ljudi zamiljaju kako
Mjesec samo prima Suneve zrake i baca ih na Zemlju.
Prema tome, kod Mjeseeva djelovanja pozornost
se pridaje jedino Sunevu svjetlu. Ali to nije jedino
to dolazi na Zemlju. S Mjeseevim zrakama na Zemlju
dolazi i cjelokupni reflektirani svemir. Sve to djeluje
na Mjesec, odsijava se dalje. Tako se i itavo zvjezdano
nebo, to se dananjem ovjeku takoer ne moe
dokazati dananjim fizikalnim metodama, zrcali s

160
Mjeseca na Zemlju. To je svakako jaka i organizacijski
snana kozmika snaga koja s Mjeseca struji u biljke
kako bi im mogla posluiti i s o b z i r o m na sjeme-
nitost da bi time snaga rasta mogla izrasti u snagu
razmnoavanja.
No na jednom kraju Zemlje sve to vrijedi samo
kad je nad tim podrujem pun Mjesec. Ako je nad
njim mlaak, ono ne uiva u blagodati Mjeseeva
utjecaja. Za vrijeme mlaaka u biljkama je zadr
ano samo ono to su primile tijekom puna Mjeseca.
Znaajni rezultati postigli bi se ve samim time ako
bi se prouavalo kakav bi uinak bio kad bi se, recimo,
ve prilikom sjetve kod prvih naznaka klijanja u
zemlji iskoristio Mjesec, kao to su to sve do u de
vetnaesto stoljee inili stari Indijci, koji su sijali
ravnajui se prema Mjeseevim mijenama. Ali priro
da nije tako okrutna da bi ovjeka kaznila ve i za
najmanju nepanju i nepristojnost kojom je poastio
Mjesec prilikom sjetve, prilikom etve. Dakle, pun
je Mjesec dvanaest puta u godini; to je dosta da
se prikupi dovoljno djelovanja puna Mjeseca, to jest
snaga koje potiu stvaranje ploda. I ako pak se jednom
neto to pridonosi oplodnji umjesto za puna Mjeseca
poduzme za mlaaka, to e onda priekati u zemlji
do nova puna Mjeseca, zanemariti ljudske zablude
i ravnati se prema prirodi. To je posve dovoljno
kad ljudi koriste Mjesec a da o tome nemaju ni pojma.
Ali ni to nee dovesti daleko.

Jer, vidite, uz takav postupak korov zahtijeva

svoje pravo isto kao i uzgajane biljke i sve e se
pobrkati budui da ovjek uope ne stoji u snagama
koje upravljaju rastom. ovjek se mora postaviti
u snage koje upravljaju rastom. Tu se zna: potpu
no razvijenom Mjeseevom snagom djeluje se na

161
reprodukciju, na razmnoavanje svega biljno-ivueg.
Prema tome, djeluje se na ono to iz korijenja izbija
u stvaranje ploda. I tako emo dobiti najbolji korov
ako blagotvorni Mjesec pustimo da djeluje na na
korov, ako niim ne sprijeimo njegovo djelovanje.
Budui da ima i kinih godina, kada Mjeseeve snage
bolje djeluju nego u sunim, taj e se korov time
razmnoiti i proiriti. No ako ovjek rauna na te
kozmike snage, rei e si sljedee:
Obuzda li se puno djelovanje Mjeseca na korov,
dopusti li se da na korov djeluje samo ono to djeluje
izvana i to stoga nije Mjeseevo djelovanje, ono
to izravno djeluje, njegovu se razmnoavanju tako
postavlja granica. On se tada vie ne moe razmno
avati. I stvar je u tome da se tlo obraduje budui
da se Mjesec ne moe iskljuiti tako da zemlja
postane nesklona primanju Mjeseevih djelovanja,
i ne samo da zemlja postane nesklona primanju Mjese
evih djelovanja nego i biljke, taj korov, da poinju
zazirati od toga da rastu u zemlji koja je u stanovitom
smislu obraena. Ako to postignemo, imamo ono
to hoemo.
Jedne godine primijetimo da se pojavio korov.
Tada moramo stvar uzeti u svoje ruke, zbog toga
se ne trebamo prepasti, nego sebi rei da treba ne
to poduzeti. T r e b a m o prikupiti stanovitu koliinu
sjemena toga korova, dakle, onoga u to se najzad
povukla snaga o kojoj sam g o v o r i o . Zapalimo vatru
najbolje je zapaliti drvo i spalimo to sjeme
te briljivo skupimo sav pepeo. Na taj nain priku
pit emo razmjerno malo tog pepela. Meutim, kod
biljaka s kojima smo postupili tako da smo njihovo
sjeme dali vatri, preobrazili u pepeo, u pepelu smo
koncentrirali snagu suprotnu onome to se razvija

162
u privlaenju Mjeseevih snaga. Pospimo sada
tu ne trebamo biti osobito paljivi budui da stvar
djeluje u irokom krugu taj mali pripravak koji
smo tako napravili od razliitoga korova po naoj
njivi i ve emo sljedee godine vidjeti kako je mnogo
manje one vrste korova koju smo tako obradili. On
vie ne raste i, budui da za mnoge stvari u prirodi
vrijedi ciklus od etiri godine, vidjet emo da e
nakon etiri godine dotini korov koji obraujemo
posipajui ga pepelom nestati s te njive.
Vidite, tu je doista postignuto plodno djelovanje
najmanjih entiteta koje je sada i znanstveno dokazao
Bioloki institut. Na taj bi se nain zaista m o g l o
mnogo toga postii i ako se u svom radu posluite
tim stvarima, ako doista uzmete u obzir djelovanja
koja su danas potpuno zanemarena, u ruci biste
mogli imati izuzetno mnogo. Sada zaista moete neg
dje posijati maslaak koji vam je potreban za ono
to sam juer izloio, no moete upotrijebiti i njegovo
sjeme, poduzeti onaj pokus sa spaljivanjem, skupiti
sitni praak i njime posuti njivu. Tako ete maslaak
moi imati tamo gdje elite, ali ona njiva koju ste
obradili spaljenim maslakom ostat e poteena
od njega.
To su stvari danas se u to ne vjeruje kojima
se neko vladalo na temelju instinktivne agrikulturne
mudrosti. Tada se na ogranienim podrujima zajedno
m o g l o uzgajati sve to se htjelo budui da su se te
stvari radile instinktivno. Za sve te stvari mogao
bih dati naputke kod kojih biste se uvjerili da mogu
biti polazita za pravu primjenu tih stvari u praksi,
u stvarnoj praksi. 1 kako danas ve vlada miljenje
neu to nazvati predrasudom da se sve mora
naknadno verificirati; dobro, nek se onda te stvari

163
pokuaju verificirati. Vidjet e se, ako se pokusi
izvedu pravilno, one e se sigurno obistiniti. Meutim,
kad bih sam imao imanje, ne bih ekao dokaze, nego
bih odmah krenuo na posao. Jer potpuno sam siguran
da stvar funkcionira. Jer po meni stvari stoje ovako:
duhovnoznanstvene istine same su po sebi istinite.
Njima ne treba dokazivanje pomou drugih okolnosti,
izvanjskih metoda. Tu su greku napravili svi nai
znanstvenici koji su se oslanjali na izvanjske metode,
izvanjskim metodama htjeli su verificirati te istine.
Oni su to uinili i unutar Antropozofskog drutva:
no ti su ljudi trebali znati da te stvari mogu biti
istinite po sebi. Ali da bi se danas neto postiglo,
to se prema van ipak mora verificirati, mora se pristati
na kompromis, tu je nuan kompromis. Ali u naelu
on nije nuan. Jer kako ovjek stvari zna u sebi?
Zna ih tako to su one u njemu jasne zbog svoje
kvalitete, jednako jasne kao to je otprilike jasno
da u, kad mi neto proizvodi pedeset ljudi, a onda
odluim da elim proizvoditi triput toliko, uzeti sto
pedest ljudi. Tada bi jedino neki drznik mogao rei:
Ne vjerujem da stopedest ljudi moe napraviti tri
put toliko, to se tek mora iskuati. Pod o d r e e n i m
okolnostima moe se dogoditi da iskustvo pobije
nae pretpostavke ako se doista pristupi pokusu.
Recimo da neto najprije p r o i z v o d i jedan, potom
dvojica, a zatim trojica. Sada se statistiki ustanovi
to su ta trojica radila. No ako su ta trojica ba
brbljala, radili su manje nego jedan. Pretpostavka
od koje se polo bila je pogrena. Pokus moe doka
zati suprotno. Ali jo nita nije rijeeno ako pokus
dokae suprotno. Ako se sasvim egzaktno postupa,
tada se posebnu pozornost mora posvetiti i protivnoj
instanci.

164
 Tada e se o n o to je istinito u sebi potvrditi
i u zbilji. Prema tome, s o b z i r o m na biljne tet
nike na naim poljima veinom bi se moglo govoriti
openito. Tako openito nee se moi govoriti kad
bude rijei o tetnicima. Tu bih najprije naveo jedan
primjer koji moe biti osobito znakovit prilikom
poduzimanja pokusa iz kojih se moe vidjeti kako
se takve stvari i dokazuju.
Uzmimo stoga jednog osobito dobrog seljakova
prijatelja, poljskog mia. Taj poljski mi; to li se
sve ne snuje, to li se sve ne poduzima kako bi se
suzbio poljski mi! U poljoprivrednoj literaturi moe
se proitati da je dobro upotrijebiti svakojake fosforne
pripravke, da se koriste druge stvari, preparat od
strihnina i saharina. Pojavila se i neto radikalnija
metoda kojom se poljskog mia nastoji zaraziti tifu-
som, to je mogue ako se neki bacili, koji su tetni
samo za glodavce, stave u pire od krumpira koji
se onda na odgovarajui nain razdijeli. I takve su
stvari raene, barem su preporuivane. Dakle, kad
se pojave ove ivotinjice koje zapravo izgledaju pri
lino bezazleno, nastoji ih se potamaniti na sve mo
gue naine mjerama koje zapravo ne izgledaju ba
ovjenima. Tja, mislim da se tu ukljuuje ak i drava
jer u borbi protiv mieva koja se v o d i na taj nain,
nita ne koristi ako isto ne poduzima i susjed. Oni
onda prijeu s jedne njive na drugu i tako se u
pomo mora pozvati drava kako bi svi bili prisiljeni
da na odreen nain istrijebe mieve. Drava se ne
uputa u modifikacije; ona donosi propise ako neku
metodu smatra ispravnom, bez obzira na to je li
ona ispravna ili nije, i svatko je mora p r o v o d i t i .
Mora je provoditi na uobiajen nain: sve mora biti
uniformirano uniforma je dravni ideal.

165
 Tja, dakle, vidite, sve je to izvanjsko isprobavanje
i nareivanje. I ovjek stalno ima osjeaj da eksperi-
mentatorima pritom nije ba ugodno, jer mievi se
stalno vraaju. Nije im ba ugodno budui da se
mievi stalno vraaju. No stvar je u neemu to se
ne moe ba iskljuivo primijeniti na jednom dobru,
ali to na neki nain na jednom dobru moe pomoi.
To se nee moi potpuno provesti, i tu e se uvidom
morati utjecati na susjede da i oni uine isto, ali
smatram da e se u budunosti trebati m n o g o vie
panje posveivati uvidu nego policijskim mjera
ma. To e svakako biti istinski napredak u naem
drutvenom ivotu.
Ako se uhvati prilino mladi mi, moe mu se
skinuti koa, dakle uzme se koa prilino mladog
mia. No v a n o je da se ta koa toliko mieva
ima uvijek, no ako se eli izvesti taj pokus, svakako
to moraju biti poljski mievi pribavi u vrijeme
kad se Sunce nalazi u znaku korpiona. Vidite, oni
stari momci s instinktivnom znanou uope nisu
bili tako glupi. T a m o gdje od biljke prelazimo na
ivotinju, stiemo upravo do zodijaka. Jer taj zodijak
nije nazvan tako bez razloga*. Ako hoemo neto
postii u biljnom svijetu, m o e m o se zadrati kod
planetnog sustava. Kod ivotinje to vie ne ide. Tu
ve treba u obzir uzeti okolne zvijezde stajaice,
p o g o t o v o one zvijezde stajaice koje se nalaze u
zodijaku.
Kod rasta biljaka Mjeseevo djelovanje g o t o v o
je sasvim dovoljno za ostvarenje reprodukcije. U
ivotinjskom carstvu Mjeseevo djelovanje mora biti
potpomognuto Venerinim djelovanjem. Kod zodijaka

" N j e m . Tierkreis = ivotinjski krug ( o p . p r e v . ) .

166
ne treba toliku pozornost pridavati Mjeseevu djelova
nju jer zodijak Mjeseeve snage konzervira, zadrava
ih u sebi i emancipira se od Mjeseca. U ivotinjskom
carstvu Mjeseeva je snaga razvijena i onda kada
nije pun Mjesec. ivotinja u sebi nosi snagu puna
Mjeseca, emancipira se od vremenskog odreenja.
Ali to nije tako s o b z i r o m na to to ovdje moramo
izvesti, nije tako s obzirom na ostale planetne snage.
Jer radi se o tome da s mijom koom moramo
izvesti neto sasvim odreeno. U vrijeme kad se Vene
ra nalazi u znaku korpiona pribavimo tu miju kou
i zatim je spalimo te briljivo skupimo pepeo i sve
to je preostalo toga nee biti puno, ali ako se
uzme nekoliko mieva, to e biti dovoljno, bit e
dosta onoga to se na taj nain dobije; i tako se
dobije pepeo od spaljene mije koe u vrijeme kad
se Venera nalazi u znaku korpiona. U onome to
je vatra unitila sada ostaje negativna snaga, nasuprot
reproduktivnoj snazi poljskog mia. Ako sada praak
dobiven na taj nain to e na nekim podrujima
biti teko, pa stvar moete jo vie homeopatizirati,
ne treba nam pun tanjur takva praka pospete
po polju, ako je on doista proveden kroz vatru tijekom
visoke konjunkcije Venere i korpiona, mievi e
to polje izbjegavati. No to su drske ivotinje i opet
e se pojaviti ako se neka mjesta ne pospu pepelom.
Tamo e se p o n o v n o ugnijezditi. Drugim rijeima,
delovanje je dalekoseno, ali se ipak moe dogoditi
da se postupak ne provede dosljedno. Ali djelovanje
e sigurno biti radikalno ako svi susjedi uine isto.
Vjerujem da taj posao moe priutiti i mnogo zado
voljstva. Zahvaljujui tim stvarima nekome bi poljo
privreda mogla tako prijati kao to prija neko jelo
ako je malo zainjeno.

167
 Stoga vidite, bitno je doi do toga da se rauna
na djelovanje zvijezda ne bivajui time nimalo prazno
vjernim. Obino se d o g o d i da se sve to je neko
bilo znanje, pretvori u puko praznovjerje. Naravno,
ne moe se podgrijavati praznovjerje. Ponovno treba
krenuti od znanja; ali to znanje mora se stei na
duhovni nain, a ne samo na fiziko-osjetilni. Tako
se postupa sa zemljom kad se vodi borba protiv
svih onih tetoina na polju koje u bilo kojem smislu
spadaju u vie ivotinje. Mievi su glodavci, a oni
spadaju medu vie ivotinje. Nasuprot tome, na taj
nain neemo se moi osloboditi kukaca jer kukci
potpadaju pod sasvim drugaije kozmike utjecaje,
i sve o n o to spada u nie ivotinje potpada pod
kozmike utjecaje koji su drugaiji od utjecaja kojima
su izloene vie ivotinje.

Sada bih stao na tanak led i u vezi s ovim to

smo izloili kao primjer naveo bih repinu nematodu
kako bismo imali neto konkretno. Najprije uoavamo
poznato zadebljanje vlaknastog korijena te da je
lie ujutro mlitavo. To je vanjski znak. No mora
nam biti jasno da to sredinje listovi, koje je zahva
tila promjena iz zraka prima kozmika djelovanja,
ali da korijenje crpi snage koje se u biljku kroza
zemlju vraaju iz kozmosa. to se dogaa kad se
pojavi nematoda? Kad se ona pojavi, proces primanja
kozmikih snaga, koji bi zapravo trebao ostati u
podruju listova, biva potisnut u podruje gdje se
nalazi korijenje.
Shematski nacrtano ( c r t e ) : Ako je o v o razina
zemlje, a o v o biljka, kozmike snage koje bi trebale
djelovati gore, u biljci to su je napale nematode
djeluje ovdje dolje. O tome se ustvari ovdje radi.
Odreene kozmike snage skliznu preduboko. To

168
utjee i na cjelokupni vanjski izgled biljke. Ali time
je ivotinji pruena mogunost da u zemlji dode
do kozmikih snaga koje su joj potrebne za ivot.
Inae bi morala ivjeti gore u listovima nematoda
je iast crv ali tamo ona ne m o e ivjeti jer je
njezina ivotna sredina zemlja.

Nekim ivim biima, ustvari svim ivim biima

svojstveno je da mogu ivjeti samo unutar odreenih
granica opstanka. Pokuajte ivjeti na zraku s tempe
raturom od plus sedamdeset Celzijevih stupnjeva,
na zraku s temperaturom od minus sedamdeset Celzi
jevih stupnjeva. Vi morate ivjeti na jednoj odreenoj
temperaturi. Iznad i ispod te razine vie ne moete
ivjeti. Nematoda to takoer ne moe. Ona ne moe
ivjeti ako nema zemlje, isto tako ako nema kozmikih
snaga. Inae bi morala izumrijeti. iva bia uvijek
zahtijevaju odreene uvjete. I itav ljudski rod morao
bi izumrijeti kad ne bi imao o d r e e n e uvjete.
Upravo kod ivotinja koje se tako razvijaju vano
je da u zemlju ude kozmiko, ono kozmiko koje
bi se inae trebalo oitovati samo u zemaljskom o-
kruju. Ta se djelovanja pojavljuju svake etiri godine.
No kod nematode radi se o neemu izuzetno abnor
malnom to se, ako je nekome stalo do saznanja
to su potpuno iste snage moe i prouavati

169
ako se obrati pozornost na liinke koje se pojavljuju
svake etiri godine. To su iste one snage koje zemlji
podaruju sposobnost za razvijanje krumpirovih klica.
Zemlja dobiva potpuno iste snage za stvaranje liinki
koje se zajedno s krumpirima pojavljuju svake etiri
godine. Kad se one pojave, iz toga proizlazi etvero
godinji ciklus; on se ne odnosi na nematodu, nego
na ono to moramo uiniti da bismo se suprotstavili
nematodi.
Sada ne morate uzeti neki d i o kukca, kao kod
mia, nego ga morate uzeti cijelog. Jer takav kukac
koji ini tetu u korijenu zapravo je u cijelosti uinak
kozmikih utjecaja. Samo mu je kao podloga potrebna
zemlja. Morate spaliti cijeloga kukca. Najbolje je
ako ga spalite. Tako se najprije stigne do cilja. Moglo
bi ga se pustiti i da istrune, ali teko je skupljati
istrunule ostatke moda bi se time vie postiglo
ali eljeno se sasvim sigurno moe postii i spalji
vanjem cijeloga kukca. Stvar je u tome da se izvede
to paljenje. Ako je mogue, kukca m o e m o negdje
pohraniti i onda ga spaliti osuenog. To spaljivanje
mora se izvesti kad se Sunce nalazi u znaku Bika.
Ta je konstelacija potpuno suprotna poloaju u kojem
se mora nalaziti Venera kad se priprema praak od
mije koe. Jer svijet kukaca potpuno je p o v e z a n
sa snagama koje se razvijaju kad Sunce putuje od
Vodenjaka preko Riba, Ovna, Blizanaca pa do Raka;
tu su one sasvim slabe, a kod Vodenjaka su takoer
slabe. Dok se Sunce giba tom regijom, o n o zrai
snage koje su p o v e z a n e sa svijetom kukaca.

Ljudi uope ne znaju kakva je Sunce specijali

zirana tvorevina. Sunce zapravo nije isto dok tijekom
godine ili dana sjaji na Zemlju iz Bika ili dok sjaji
iz Raka i tako dalje. Ono je uvijek neto drugo. I

170
prilino je velika glupost, koja se, meutim, mora
oprostiti, ako se o Suncu g o v o r i openito. T r e b a l o
bi ustvari govoriti o Suncu-Ovnu, Suncu-Biku, Suncu-
-Raku, Suncu-Lavu i tako dalje. To je uvijek drugo
bie, to ovisi iz toga proizlazi kombinirano djelo
vanje i prema dnevnom tijeku i prema godinjem
tijeku koji se odreuju poloajem Sunca u proljetnoj
ravnodnevici. Vidite, kad to uinite i tako d o e t e
do praka od kukaca, moete ga razasuti repitem
i nematode e postupno malaksati. Nakon etvrte
godine uvidjet e se djelotvornost te malaksalosti.
One vie nee moi ivjeti, one se boje ivota u zemlji
koja je na taj nain opraena.
Vidite, ovdje se na v r l o neobian nain susre
emo s onime to je prije oznaavano kao zvjezdo-
znanstvo. Zvjezdoznanstvo koje danas imamo slui
jo samo kao matematika orijentacija. Za neto drugo
ustvari se ne moe upotrijebiti. Ali zvjezdoznanstvo
nije bilo takvo oduvijek, nego se u zvijezdama vidje
lo neto premu emu se ovjek mogao ravnati u
zemaljskom ivotu, injenju i radu. Ta je znanost
potpuno ieznula.
Vidite, i tako m o e m o odagnati ivotinje koje
nanose tetu i svakako je bitno uspostaviti takav
odnos sa zemljom da se zna kako je s jedne strane
ispravno da zemlja zadobije sposobnost da poglavito
djelovanjem Mjeseca i v o d e urodi biljem. Ali o n o
to je u biljci, to je u svakom biu, u sebi takoer
nosi klicu vlastitog unitenja. Kao to je na jednoj
strani v o d a neophodan zahtjev plodnoga, tako je
vatra zatornik plodnosti. Ona izjeda plodnost. Ako
stoga vatrom na odgovarajui nain obradite o n o
to se inae obraduje v o d o m u svrhu plodnosti
ono biljno, u domainstvu prirode izazivate unitenje.

171
Upravo to treba imati na umu. Sjeme razvija plodnost
poglavito v o d o m to je proeta Mjesecom. Sjeme
razvija razornu snagu vatrom p r o e t o m Mjesecom
i uope vatrom p r o e t o m svemirom, kao to smo
to vidjeli u posljednjem primjeru.
Vidite, uope nije neobino to se rauna na
veliku snagu irenja, pri emu treba posebno napo
menuti da u tome ima udjela i vrijeme. Jer snaga
sjemena djeluje u smislu irenja. Njezin je doseg
stoga velik i u vidu snage unitavanja. Prema tome,
vidite da ono to poiva u sjemenu ima snagu irenja.
Njemu i njoj svojstvena je sposobnost irenja. Stoga
ono to smo pripremili kao praak svakako ima snagu
irenja. To zovem prakom samo zbog njegova izgleda.
Te stvari veinom izgledaju kao praak.
Jo nam preostaje da razmotrimo takozvane
biljne bolesti. Vidite, tu dolazimo do poglavlja kod
kojeg se moe rei da se u pravom smislu rijei ne
moe govoriti o biljnim bolestima. Procesi nenormalne
naravi koji se objavljuju kao biljne bolesti nisu u
istom smislu bolesti kao kod ivotinja. Kad budemo
razmatrali ivotinjsko carstvo, jo emo bolje shva
titi tu razliku. To ponajprije nisu onakvi procesi
kakvi su u bolesnom ovjeku. Jer prava bolest nije
mogua bez prisutnosti astralnog tijela. Astralno
tijelo u ljudskom i ivotinjskom biu p o v e z a n o je
pomou eterskog tijela s fizikim tijelom. I tu posto
ji odreena normalnost. Normalna je jedna sasvim
odreena vrsta povezanosti. Ako je astralno tijelo
intenzivnije povezano s fizikim tijelom ili bilo kojim
organom fizikog tijela nego to bi obino trebalo
biti, ako, prema tome, etersko tijelo nije dovoljna
obloga te se astralno tijelo jae uvlai u fiziko,
tada nastaje veina bolesti. No biljka u sebi nema

172
pravoga astralnog tijela. Zbog toga se osebujan oblik
bolesti koji se javlja u ivotinjskom i ljudskom tijelu,
kod biljke ne pojavljuje. Toga svakako moramo biti
svjesni.
Stoga je bitno stei uvid u to kakve posljedice
z a p r a v o m o e imati oboljenje biljke. Iz cijeloga
mojeg razlaganja v i d j e t ete sljedee: zemlja ko
ja se nalazi u okruju biljke i v i o d r e e n i m i
v o t o m , a uz taj i v o t u zemlji p r e m d a ne u
t a k v o m i n t e n z i t e t u da bi se p o j a v i o biljni oblik,
ali ipak s o d r e e n i m intenzitetom u okruju biljke
takoer postoje sve mogue snage rasta, lagano
n a z n a e n e snage razmnoavanja, a i sve o n o to
na taj nain u zemlji djeluje upravo pod utjecajem
snaga puna Mjeseca to ih p r e n o s i v o d a .
V i d i t e , tu imate cijeli niz znaajnih meu
o v i s n o s t i : imate Zemlju, imate Zemlju ispunjenu
v o d o m . Imate Mjesec. T i m e to njegova zraenja
struje u Zemlju, on je na neki nain u sebi ini
i v o t n o m , u njoj u eterskom budi lelujanje i pre
pletanje. To mu je lake initi ako je Zemlja proeta
v o d o m . To mu je tee initi ako je ona suha. Zato
je v o d a ustvari t a k o e r samo posrednik. Ono to
se mora o i v j e t i , to je sama Zemlja, o n o v r s t o ,
m i n e r a l n o . I v o d a je neto m i n e r a l n o . Tu nema
otre granice. Dakle, u tlu moraju biti i Mjeseeva
djelovanja.
No Mjeseeva djelovanja mogu u tlu postati pre
jaka. To se ak moe dogoditi vrlo jednostavno. Zami
slite doista vlanu zimu za kojom slijedi i doista
v l a n o proljee. Tu e Mjeseeva snaga previe ui
u zemljano; zemlja e biti previe oivljena. Dakle,
rije je o prejakoj oivljenosti zemlje. Crvenim u
tokicama naznaiti zemlju koju je Mjesec previe

173
se m o e ispitati kako djeluje preslica poto je se
p r e t v o r i u neku vrst aja kojim se prska za to
nisu potrebne nikakve naprave i koji djeluje nai
roko, iako se v r l o malo prska. I m o e m o se uvjeriti
da je to v r l o dobar lijek. To nije pravi lijek, jer
biljke zapravo ne mogu oboljeti. To nije pravi proces
lijeenja, to je proces suprotan onome to sam prije
opisao. Ako se promotre prirodna djelovanja na naj-
razliitijim podrujima, tada se uistinu moe ovladati
rastom biljaka, a, kasnije emo vidjeti, i ivotinjskim
rastom, ivotinjskim normalnostima i nenormalno
stima. I to je ustvari tek prava znanost. Jer iskuavati
stvari onako kako se to danas ini, to nije nikakva
znanost, to je samo biljeenje pojedinanih stvari,
pojedinanih injenica, to nije znanost. Prava znanost
poinje tek onda kad se ovlada snagama rasta.
Ali doista, biljke, ivotinje koje tu ive, a i sve
nametnike na biljkama nije mogue shvatiti polazei
od njih samih. I tono je bilo to sam vam rekao
ve na poetku, naime, da g o v o r i glupost onaj koji
promatra magnetsku iglu i uzrok injenice to ona
uvijek pokazuje prema sjeveru v i d i u samoj mag
netskoj igli. To se ne radi, uzima se cijela Zemlja,

Zemlji se da magnetski sjeverni pol, magnetski juni

pol, a prilikom objanjavanja treba uzeti u o b z i r
cijelu Zemlju. Ba isto kao to se za objanjenje svoj
stava magnetske igle u p o m o mora prizvati cijelu
Zemlju, tako, kad se radi o biljci, ne valja gledati
samo na biljno, ivotinjsko, ljudsko nego u p o m o

176
treba prizvati itav svemir. Jer iz svemira potjee
svekoliki ivot, ne samo iz onoga to nam Zemlja
ostavlja. Priroda je cjelina, snage djeluju odasvud.
Onaj ija su osjetila otvorena za oigledno djelovanje
snaga, taj razumije prirodu. Ali to znanost danas
ini? Ona uzima tanjuri, na njega stavi pripravak,
sve briljivo razlui i gleda u to. Sa svih strana one
moguen je pristup o n o m e to bi m o g l o djelovati
na to. To onda zove mikroskopom. To je prava suprot
nost o n o m e to bi zapravo trebalo initi da bi se
steklo razumijevanje irina. Ljudi vie nisu zadovoljni
time to se zatvaraju u sobe; oni se zatvaraju u te
cijevi i odvajaju od itavoga divnog svijeta. Tu ne
smije biti nita drugo osim onoga to ulazi u objek
tiv. Ljudi su zato postupno, vie ili manje preli
na mikroskop. Meutim, ako pronaemo put do ma-
krokozmosa, onda emo p o n o v n o razumjeti neto
o prirodi i kojeemu drugom.

177
 ODGOVORI NA PITANJA
14. lipnja 1924.

O vodenom korovu, kupusnoj kili, gljivinim

oboljenjima vinove loze, plamenjai Pitanje
konstelacija Mineralno gnojivo

Pitanje: Moe li se metoda navedena za nematode

primijeniti i na druge kukce? Pritom mislim na gamad
svih vrsta. Smije li se na velikim povrinama po svaku
cijenu unititi ivotinjski i biljni ivot? To bi se moglo
izroditi u veliko bezumlje. Morala bi se postaviti granica
kako ovjek ne bi svud po svijeu unitavao.
Dr. Steiner: Na pitanje o doputenosti toga moe
se o d g o v o r i t i o v a k o : Pretpostavimo da zastupamo
gledite neu se odmah osvrtati na etika pitanja,
na okultno-etika pitanja kako takve stvari nisu
dopustive. Tada bi se moralo d o g o d i t i ono to sam
esto puta napomenuo: naa poljoprivreda na civili
ziranim podrujima bivala bi sve loija i ne samo
da bi se ponegdje pojavil, a glad i skupoa nego bi
one zavladale posvuda. Do toga e doi u ne tako
dalekoj budunosti, tako da ovjek nema drugog
izbora nego da civilizaciju na Zemlji prepusti propa
danju ili da se potrudi stvari urediti tako da one
uzmognu uroditi n o v o m plodnou. S o b z i r o m na
nunost, ovjek danas nema izbora raspravljati o
tome jesu li stvari dopustive ili nisu. Ali s nekog
drugog gledita ipak se moe postaviti to pitanje.
Radi se o tome da se doista mora misliti na to kako
bi se u v e z i s time stvorio nekakav ventil p r o t i v
z l o u p o t r e b e . Zar ne, kad stvar uzme maha, onda
nesumnjivo moe doi do zloupotrebe. To je sasvim

178
jasno. I moe se jedino ukazati na to da je na Zemlji
svakako bilo civilizacijskih epoha kad su se takve
stvari znale, da su se one primjenjivale u najirim
razmjerima i da je bilo mogue stvari toliko zadrati
medu ozbiljnim ljudima da nije dolo do zloupotrebe.
Do vee zloupotrebe kod tih stvari dolo je u vrijeme
kad su bile mogue m n o g o vee zloupotrebe jer su
te snage bile openito djelatne. To je bilo u odreenim
kasnim razdobljima atlantskog razvoja kad je dolo
do vee zloupotrebe, to je d o v e l o do velikih kata
strofa. Openito se moe rei samo o v o : Svakako
je opravdan obiaj da se znanje o tim stvarima zadri
u uskom krugu, da se ne doputa njegovo irenje.
Ali u nae vrijeme to g o t o v o vie nije mogue. U
nae vrijeme znanje se ne moe zadrati u malom
krugu. Mali krugovi odmah tee tome da znanje na
neki nain izie iz njih. Sve dok nije bilo tiska, to
je bilo lake. Dok veina ljudi nije znala pisati, to
je bilo jo lake. Danas se prilikom svakog predavanja
koje se odrava u tako malom krugu postavlja pitanje
kako doi do stenografa. Ja stenografa ne gledam
rado. ovjek ga mora podnijeti. Bolje bi bilo da ga
nema. Mislim na stenografa, ne na osobu.

Ali vidite, zar onda na drugoj strani ne treba

raunati na drugu nunost, na nunost moralnog
poboljanja itavog ovjekova ivota? To e biti pana-
ceja protiv svih nedjela, moralno poboljanje itavog
ovjekova ivota. Svakako, kad se danas pogledaju
o d r e e n e pojave, one mogu ovjeka obeshrabriti.
N o , s obzirom na to moralno poboljanje ivota za
p r a v o se sve nikad ne bi smjelo svoditi samo na
puko promatranje nego bi ono trebalo navesti na
razmiljanja koja su proeta voljnim impulsima i
valjalo bi misliti na to da se uini neto za poboljanje

179
opega ljudskog bia. I to bi moglo proizii iz antro-
pozofije jer ona nee imati nita protiv ako se stvori
takav krug koji bi bio neka vrst lijeka protiv nedjela
koje bi se moglo poiniti. I u prirodi dobro nesumnjivo
moe postati tetnim. Jer pomislite: kad Mjeseeve
snage ne bismo imali za ono dolje, ne bismo ih imali
ni za ono gore, ali one svakako moraju biti tu, one
moraju djelovati, i neto to je na nekom podruju
potrebno i nuno, to je na nekom drugom podruju
tetno. Ono to je na jednoj razini valjano, to je
na drugoj potpuno nevaljano. Ono to je u zemaljskoj
sferi ahrimansko, tetno je samo zato to je u zemalj
skoj sferi. Nade li se o n o u sferi koja je samo malo
vie, o n o djeluje sasvim p o v o l j n o .
Sto se tie drugog pitanja, tono je da o n o to
je navedeno za nematodu, svakako vrijedi za svijet
kukaca u cjelini. To vrijedi za sve nie ivotinje,
ije je glavno obiljeje da imaju trbunu modinu,
a nemaju lenu modinu. T a m o gdje je lena mo
dina, mora se skinuti koa. T a m o gdje je trbuna
modina, mora se spaliti cijela ivotinja.

Je li rije o divljoj kamilici?

To je kamilica kod koje su listovi savijeni prema
dolje ( c r t e ) . Kod nje cvjetni listii nisu uzvijeni,
nego usmjereni nadolje. To je kamilica koja raste
uz putove, Chamomilla officinalis.

180
 Uzima li se i cvijet od koprive?
Mogu se uzeti i listovi koprive; cijela biljka kad
cvjeta, ali bez korijena.

Moe li se uzeti i pasja kamilica' koje ima po poljima?

Ta je vrsta srodnija pravoj nego ona koju se ovdje
posvuda prikazuje kao vrtnu kamilicu. Ona je neupo
trebljiva. Ali ta, koja moe posluiti i za aj, mnogo je
srodnija pravoj od ove. Nju se moe upotrijebiti.

Ova kamilica to se moe nai uz prugu, ona bi si

gurno mogla biti prava?
T o j e prava.

Vrijedi li ono to je reeno o unitavanju korova i

za vodeni korov, na primjer za vodenu kugu?
To vrijedi i za te stvari, one koje se nalaze u
mulju, a i za one koje se nalaze u v o d i , takoer za
vodeni korov. U tom sluaju mora se naravno obala
posuti prakom.

Mogu li se podzemni nametnici, na primjer kupusna

kila, suzbijati istim sredstvima kao i oni na zemlji?
Svakako.

Mogu li se sredstva protiv biljnih bolesti koristiti

i za vinovu lozu?
Svakako moram iako to nije ispitano, ni ja
to nisam ispitao, u v e z i s time nije ni okultno ba
mnogo uinjeno izraziti svoje uvjerenje da se vino
va loza mogla zatititi, kao to sam napomenuo,
da se postupilo na spomenut nain.

' Anthemis arvensis ( o p . p r e v . ) .

181
 Kako je s boleu opadanja lia?
Nju se suzbija isto kao i bilo koju plamenjau.

Smijemo li mi kao antropozofi podizati vinograde?

Vidite, danas antropozofija u mnogim stvarima
moe biti samo zato tu da kae to jest. O d g o v o r
na pitanje to bi trebalo, danas je jo na brojnim
poljima uistinu teak. Poznavao sam jednog dobrog
antropozofskog prijatelja koji je imao velike v i n o
grade. On je jedan, ne prevelik, ali velik dio zarade
od vinograda iskoristio za slanje dopisnica irom
svijeta kojima je zagovarao apstinenciju. S druge
strane, imao sam prijatelja koji je bio strog apstinent
i do kraja je ivota bio iroke ruke prema antro-
pozofiji. Ali on je bio jedan od onih koji su posvuda
po tramvajima isticali plakate na kojima je pisalo:
Sternbergerov kabinet! Tu praktino pitanje postaje
udnim. Danas se ne moe sve provesti. Zato sam
rekao: Kravlje r o g o v e zacijelo uzimamo od krava i
stavljamo ih u zemlju. Ali bikovski rogovi koje bismo
stavili na glavu kako bismo se poput bika p r o t i v
svega borili, mogli bi antropozofiji nanijeti golemu
tetu.

Moe li se mjehur plemenite divljai zamijeniti neim

drugim?
Da, tono je da bi moda bilo teko doi do
mjehura plemenite divljai. Ali to sve nije u svijetu
oteano! Naravno, m o g l o bi se iskuati moe li se
mjehur plemenite divljai zamijeniti neim drugim.
Danas to ne bih mogao rei. Svakako bi bilo mogue
da postoji neka ivotinjska vrsta koja potjee s ogra
nienih teritorija u Australiji. To bi m o g l o biti. Ali
medu ivotinjama koje su se udomaile u Europi

182
ne bih mogao zamisliti nita drugo. Na neto drugo
osim na ivotinjski mjehur uope se ne moe po
miljati. Ne bi bilo preporuljivo odmah posezati
za surogatima.

Treba li kod suzbijanja kukaca biti ista konstelacija

zvijezda ?
To se tek mora iskuati. Rekao sam da u obzir
dolazi cijeli niz, od Vodenjaka do Raka. I varijacija
u konstelaciji svakako je znaajna za razliite nie
ivotinje. To se mora iskuati.

Radi li se kod suzbijanja poljskog mia o astronomskoj

Veneri?
Da, o onome to nazivamo zvijezdom Danicom.

Konstelacija Venere sa korpionom?

Pod konstelacijom Venere sa korpionom pod
razumijeva se svaka konstelacija kod koje je u
pitanju V e n e r a , kad se v i d i V e n e r a na nebu, a
iza nje zvijee korpiona. Venera se mora nalaziti
iza Sunca.

Ima li spaljivanje krumpirove cime utjecaja na uspi

jevanje krumpira?
Utjecaj je tako neznatan da je zapravo zanemariv.
Utjecaj postoji, uvijek postoji odreen utjecaj kad
se s ostatkom neeg organskog bilo to poduzima,
ne samo na pojedine biljke nego ak i na cijelu njivu;
ali on je tako neznatan da je praktiki zanemariv.

Kako se pepeo rasipa po polju?

Htio sam napomenuti da se to moe uiniti kao
kad sipamo papar u neto. On ima tako velik opseg

183
djelovanja da je ustvari zaista dovoljno ako se hoda
poljem i tako posipa.

Djeluju li pripravci isto tako i na voke?

Openito vrijedi da je sve ono to je reeno
primjenjivo i na voke. Jo neke stvari koje treba
uzeti u obzir priopit emo sutra.

U poljoprivredi je uobiajeno da se stajski gnoj dodaje

i okopavinama. Moe li se spravljeno gnojivo koristiti i
za itarice ili njih treba drukije prihranjivati?
Postojei obiaji mogu se isprva zadrati. Stvar
je jedino u tome da se doda o n o to sam rekao. Za
ostale obiaje, kojih se nisam dotakao, vrijedi slje
dee: Ne treba se odmah sve proglasiti loim i sve
reformirati. Mislim da se svakako moe nastaviti
sa stvarima koje su se dokazale i da se jedino moe
dodati ono to sam naveo. Samo bih primijetio da
bi se v r l o jako izmijenio nain djelovanja onoga
to sam naveo ako bi se upotrijebilo gnojivo bo
gato ovjim i svinjskim izmetom. Tada uinak ne
bi bio tako zoran kao onda kad bi se izbjegavalo
prekomjerno koritenje ovjeg i svinjskog izmeta.

Ako se pak upotrijebe anorganska gnojiva, kako je

onda?
Tada e se samo pokazati da se mineralno gno
jivo s vremenom treba napustiti. Jer svako mineralno
gnojivo utjee na to da nakon nekog vremena ono
to se proizvodi na poljima koja su njime pognojena
izgubi na hranjivosti. To je opi zakon. A ako se
slijedi upravo ono to sam zadao, pokazat e se da
nije nuno gnojiti ee od svake tree godine. Moda
e se trebati gnojiti svake etvrte ili este godine.

184
Jer umjetno gnojivo moi e se potpuno izbjei. Jer
ako budu primjenjivali druge stvari, ljudi e odustati
od njega prvenstveno zbog utede. Umjetno gnojivo
tada vie nee biti potrebno, ono e nestati. Danas
se sve prosuuje prema kratkim vremenskim od-
sjecima. Prilikom jedne rasprave o uzgoju pela
jedan dananji pelar osobito se zalagao za industrij
ski uzgoj matica, matice bi se posvuda prodavale,
te se vie ne bi uzgajale u pojedinom pelinjaku.
Moram rei: Da, sigurno, imate pravo! Ali moda
ne nakon trideset ili etrdeset, ali jamano nakon
etrdeset ili pedeset godina jasno e se vidjeti da
je cjelokupno pelarstvo zbog toga osueno na pro
past. Zbog toga se to mora uzeti u obzir. Danas se
sve mehanizira i mineralizira, ali nedvojbeno je da
bi mineralno trebalo djelovati samo onako kako samo
moe djelovati u prirodi. Bez povezivanja mineral
nog s neim drugim, ivu zemlju ne treba proimati
neim beivotnim, mineralnim. Sutra to jo nee
ii, ali prekosutra e sigurno ii samo od sebe.

Kako uloviti kukce? Mogu li se upotrijebiti liinke?

Mogu se upotrijebiti i liinke kukaca i krilati
kukci. M o e se d o g o d i t i da se poneto promijeni
konstelacija. Malo e se pomaknuti od Vodenjaka
do Raka ako od krilatoga kukca idemo prema liinki.
Kukac e imati konstelaciju koja je blia Vodenjaku.

185
 SEDMO PREDAVANJE
Koberwitz, 15. lipnja 1924.

Intimnija uzajamna djelovanja u prirodi

Odnos izmeu ratarstva, voarstva i stoarstva

U vremenu koje nam je ostalo na raspolaganju, pro

matranjima koja smo poduzeli dodao bih poneto
0 stoarstvu te uzgoju voa i povra.
Naravno, za to neemo imati previe vremena,
ali o v o podruje poljoprivredne djelatnosti ne moe
se promatrati s plodnoga gledita ako se i ovdje
p o n o v n o ne uini sve kako bi se omoguilo razumi
jevanje dotinih odnosa i uvid u njih. To bismo uinili
danas, a sutra bismo opet preli na nekoliko prakti
nih savjeta u primjeni.
Zamolio bih vas da danas pokuate sa mnom
slijediti stvari koje su, rekao bih, poneto zabaene
jer su danas kao posve nepoznata zemlja, iako su
neko bile dobro poznate instinktivnijem poljopriv
rednom shvaanju. Bia, minerali, biljke, ivotinje
koje se javljaju u prirodi ovjeka emo sada ispustiti
iz vida bia koja se javljaju u prirodi, v r l o , v r l o
esto promatraju se kao da su ona tu sama. Ljudi
su danas navikli neku biljku gledati zasebno i onda,
tovie, polazei od nje, zasebno promatrati biljnu
vrstu, a neku drugu biljnu vrstu opet zasebno. To
onda lijepo poredaju u kutijice, razvrstane u vrste
rodove, u ono to se potom treba znati o tim stvarima.
Ali u prirodi nije tako. U prirodi, u biu svijeta sve
je meusobno povezano. Uvijek jedno djeluje na drugo.
Danas, u razdoblju materijalizma, prate se samo gru
ba djelovanja jednog na drugo; kad jedno prodire

186
drugo, probavlja ili kad ivotinski gnoj stigne na
njivu. Samo se prate ta gruba uzajamna djelovanja.
Osim tih grubih djelovanja, postoje i stalna
uzajamna djelovanja finijih snaga i finijih supstan
cija, t o p l i n e , kemijsko-eterskog koje n e p r e k i d n o
djeluje u atmosferi, i v o t n o g etera. Bez uzimanja
u o b z i r tih finijih uzajamnih djelovanja nee biti
napretka u o d r e e n i m segmentima poljoprivredne
p r o i z v o d n j e . Kad je rije o suivotu i v o t i n j e i
biljke na p o l j o p r i v r e d n o m gospodarstvu, o s o b i t o
m o r a m o posvetiti pozornost intimnijim p r i r o d n i m
uzajamnim d j e l o v a n j i m a . I ne samo da m o r a m o
posvetiti pozornost onim ivotinjama koje su nam
n e s u m n j i v o bliske: g o v e d i m a , konjima, o v c a m a
i tako dalje, nego s razumijevanjem moramo gledati
na, r e c i m o , areni svijet kukaca koji oblijee o k o
biljaka u o d r e e n o doba g o d i n e . Da, ak m o r a m o
umjeti s r a z u m i j e v a n j e m g l e d a t i na svijet ptica.
Danas o v j e a n s t v o nije d o v o l j n o svjesno kakav
utjecaj na cjelokupan p o l j o p r i v r e d n i i umarski
i v o t ima p r o t j e r i v a n j e o d r e e n i h vrsta ptica iz
nekih krajeva uslijed modernih ivotnih okolnosti.
Te se stvari p o n o v n o moraju osvijetliti d u h o v n o -
z n a n s t v e n i m , m o g l o bi se t a k o e r rei, makro-
kozmikim promatranjem. Sada moemo primijeniti
neto od onoga ijem smo se djelovanju prepustili
kako bismo doli do daljnjih uvida.

Pogledate li neku voku, kruku, jabuku ili ljivu,

ona je zapravo neto sasvim drugo, svako stablo
izvana je ustvari sasvim drugaije od zeljaste biljke
ili itarice. I mora se sasvim struno razloiti u kojem
je pogledu stablo drukije, inae se nikad nee ra
zumjeti funkcija voa u domainstvu prirode. Sada
naravno najprije govorim o vou koje raste na drveu.

187
 Pogledajmo sada d r v o . to je o n o zapravo u
svekolikom domainstvu prirode? Kad ga, naime,
p o g l e d a m o s razumijevanjem, isprva kod njega u
pravo biljno m o e m o svrstati samo o n o to izrasta
kao tanke peteljke, zelene drke lista, cvjetovi, plo
d o v i . To raste iz drveta isto kao to zeljasta biljka
raste iz zemlje. Naime, drvo je onome to raste na
granama uistinu zemlja. Ono je zemlja to je postala
breuljkastom, samo neto ivotnija zemlja od one
iz koje rastu nae zeljaste biljke i itarice.
Prema tome, elimo li pojmiti drvo, moramo
rei: Dobro, ovo je krupno deblo drveta, u stanovitom
smislu tu takoer spadaju grane i ogranci. Dakle,
prvenstveno odatle raste prava biljka, iz toga raste
lie i cvjetovi. To je biljka koja je u deblu i granama
drveta ukorijenjena onako kako su zeljaste biljke
i itarice ukorijenjene u zemlji. Tu se odmah postav
lja pitanje: Je li onda ta biljka na drvetu, koja se
manje-vie moe nazvati nametnikom, je li onda ona
i stvarno ukorijenjena?
Pravi korijen na drvetu ne m o e m o otkriti. I
e l i m o li to ispravno razumjeti, moramo rei: Da,
biljka koja tu raste, koja gore razvija svoje listove
i cvjetove, i svoje peteljke, ona je izgubila korijenje
time to je zasjela na d r v o . Ali ona nije dokraja
biljka budui da nema korijenje. Dakle, m o r a m o se
upitati: Gdje je zapravo korijen te biljke?
Vidite, korijen nije vidljiv samo grubom izvanj
skom promatranju. Korijen se u o v o m sluaju ne
mora samo htjeti vidjeti nego i razumjeti. Mora ga
se razumjeti, to to znai? Zamislite da o d e m o
korak dalje stvarnom usporedbom da na nekom
zemljitu posadim jednu do druge same zeljaste biljke
tako blizu da im korijenje meusobno sraste, da

188
jedan korijen obavija drugi i sve se pretvori u neku
vrst kae od korijenja koje se meusobno preplee.
M o e t e zamisliti da ta kaa od korijenja ne bi do
pustila da postane neto nepravilno, organizirala
bi se u jedinstvo i sokovi bi dolje tekli jedni u druge.
To bi bila organizirana kaa od korijenja u kojoj
se ne bi m o g l o razluiti gdje korijenje poinje ili
prestaje ( c r t e ) .

Tako bi izgledalo to to zasad uope ne treba

postojati, ali to nam neto moe razjasniti: Tu bi
bilo tlo. Posadim li sada sve svoje biljke tako!
i evo, dolje korijenje raste jedno u drugo. Pritom
nastaje vodoravan sloj korijenja. Ne zna se gdje jedno
prestaje, a drugo poinje. I tako, o v o to sam vam
nacrtao kao hipotezu doista je prisutno u drvetu.
Biljka koja raste na drvetu izgubila je korijenje, ona
se, tovie, relativno odvojila od njega i s njime je
povezana, rekao bih, vie eterski. I o v o to sam nacr
tao kao hipotezu, to je unutra u drvetu kambij, tako
da korijenje te biljke ne m o e m o drugaije proma
trati nego tako da je o n o zamijenjeno kambijem.
Kambij ne izgleda kao korijenje. To je obliko-
tvorni sloj koji stalno stvara nove stanice iz kojih
se neprekidno grana rast, kao to bi se o d o z d o iz
korijena granao ivot zeljaste biljke. Tada d o b r o
m o e m o vidjeti kako se u drvetu s njegovim slojem

189
kambija, koji je ustvari oblikotvorni sloj i koji stvara
biljne stanice drugi slojevi drveta ne bi mogli
stvarati svjee stanice zemljano doista ispupilo,
kako se razraslo u zrano i stoga mu je p o t r e b n o
vie pounutarnjenog ivota nego to ga zemlja inae
ima, a to postie time to u sebi posjeduje i obini
korijen. I tako poinjemo shvaati d r v o . Ispoetka
razumijevamo drvo kao neobino bie, kao bie koje
postoji zato da bi "biljke" koje rastu na njemu: petelj
ke, cvjetove, p l o d i njihovo korijenje meusobno
odijelilo i udaljilo jedne od drugih i p o v e z a l o ih
samo u duhu, odnosno da bi ih povezalo u eterskom.

Tako se s makrokozmikim razumijevanjem treba

promatrati rast. Ali to see jo m n o g o dalje. Sto
se zbiva time to nastaje drvo? Zbiva se sljedee:
Ono to raste gore na drvetu, to je u zraku i vanjskoj
toplini drugaije biljno od onog to raste u zraku
i toplini neposredno na tlu i iz ega se stvara zeljasta
biljka to izrasta iz tog tla ( c r t e ) . To je jedan drugi
biljni svijet, to je biljni svijet koji ima mnogo prisniji

190
odnos prema okolnoj astralnosti to je izluena u
zraku i toplini da bi zrak i toplina bili mineralni,
kako je to onda potrebno ovjeku i ivotinji. I kad
p o g l e d a m o biljku koja raste na tlu, oko nje tako
lebdi oblak astralnog. No ovdje, na drvetu, astralnost
je m n o g o gua. Tu je ona gua, tako da je nae
drvee oito sakuplja astralne supstancije.
Na o v o m polju zapravo je najlake, rekao bih,
dospjeti do vieg razvoja. Ako se ovjek na o v i m
poljima potrudi, na o v i m poljima v r l o lako m o e
postati ezoterinim. Ne moe se ba postati bistro-
v i d i m (hellsichtig), ali se moe postati bistronju-
him ( h e l l r i e c h e n d ) ako se, naime stekne o d r e e n o
osjetilo mirisa za razliite miomirise koje isputaju
biljke koje su na zemlji i koje isputaju voke, i
onda kad tek procvjetaju, a ak i uma. Tada e se
moi osjetiti razlika izmeu biljne atmosfere koja
je siromanija astralnou, iji se miris moe osjetiti
kod zeljastih biljaka to rastu na zemlji, i biljnog
svijeta bogatog astralnou koja se moe namirisati
ako njuimo ono to/<ako lijepo dopire od kronje
drvea. I naviknite se tako odrediti, razlikovati mirise,
individualizirati mirise biljaka na zemlji i miris drveta;
u p r v o m sluaju imat ete "bistronjuhost" za rjeu
astralnost, a u drugom sluaju bistronjuhost za guu
astralnost. Vidite, poljoprivrednik lako moe postati
bistronjuhim. On se u posljednje vrijeme time nije
koristio onako kako se to inilo u staro instinktivno
bistrovido doba. Kao to sam rekao, poljoprivrednik
moe postati bistronjuhim.

A k o sada o b r a t i m o p o z o r n o s t na o n o kamo
nas to dalje v o d i , m o r a m o se upitati: Pa kako je
onda s onime to je na odreen nain dijametralno
suprotno astralnosti u okruju drveta koju oblikuje

191
biljka-nametnica to raste na drvetu? Kakvo je
d j e l o v a n j e kambija, to i n i on?
Vidite, irom oko sebe drvo obogauje duhovno
ozraje astralnou. to se ustvari dogaa kad gore
na drvetu raste zeljasto? Time d r v o zadobiva odre
enu vitalnost, eterinost, snaan ivot. No kambij
priguuje taj i v o t i potiskuje ga nadolje, tako da
on postaje sliniji mineralnome. Time, dakle, kambij
djeluje ovako: Dok g o r e oko drveta nastaje bogata
astralnost, zbog kambija je unutranjost siromanija
eterskim nego inae, u drvetu s o b z i r o m na biljku
nastaje oskudica etera. Ovdje nastaje oskudica etera.
Ali to to zbog kambija u drvetu nastaje oskudica
etera opet utjee i na korijen. Korijen u drvetu postaje
mineral, m n o g o mineralnijim nego to je korijenje
zeljastih biljaka.
No time to biva mineraliziraniji, sada oduzima
tlu d i o eterinosti tamo gdje se nalazi o n o ivue.
On u okolini drveta tlo umrtvljuje vie n e g o to bi
ono bilo u okolini zeljaste biljke. Na to se mora
p o m n o paziti. Ali o n o to u prirodi tako nastaje,
to e uvijek i u domainstvu p r i r o d e imati bitno
unutarnje znaenje za prirodu. Stoga to unutarnje
znaenje koje bogatstvo astralnosti ima za prirodu
moramo potraiti u okolini drveta, a oskudicu eter-
skog u podruju korijena drveta.
I ako se o s v r n e m o o k o sebe, otkrit e m o kako
se sada dalje odvijaju stvari u domainstvu prirode.
Razvijen kukac ivi od onoga to kao bogata astralnost
prolazi kroz drvee. A ono emu dolje u tlu nedostaje
eterskog i to se naravno kao eterska oskudica protee
cijelim d r v e t o m kao to d u h o v n o uvijek djeluje
na cjelinu, kako sam to juer i z l o i o u odnosu na
ovjekovu karmu o n o to djeluje dolje, djeluje

192
pomou liinaka, te stoga, kad na Zemlji ne bi bilo
drvea, na njoj uope ne bi bilo kukaca. Jer drvee
omoguuje kukcima postojanje. Kukci koji oblijeu
oko nadzemnih dijelova drvea, dakle, kukci koji
tako oblijeu oko cijele ume, ive zahvaljujui to
me to postoji uma, a njihove liinke takoer ive
zahvaljujui tome to postoji uma.
Vidite, to je sljedei pokazatelj prisnijeg odnosa
svekolikog bia korijena prema podzemno-zemaljskom
svijetu. Jer, rekao bih, na drvetu se osobito m o e
uiti o v o to smo sada izloili. Tu ono postaje jasno.
Ali znaajno je da ono to na drvetu biva oiglednim
i jasnim, da je to opet u itavom biljnom svijetu
iznijansirano, tako da u svakoj biljci ivi neto to
bi htjelo postati drvenastim. U svakoj biljci korijen
ustvari nastoji ispustiti eter, a ono to u svakoj biljci
raste prema gore tei da to vie privue astralno.
Htijenje da postane drvetom svojstveno je zapravo
svakoj biljci. Zbog toga kod svake biljke do izraaja
dolazi srodnost sa svijetom kukaca, koju sam osobito
karakterizirao kod drveta. Ali ta srodnost sa svijetom
kukaca razrasta se u srodnost s itavim ivotinjskim
svijetom. Liinke kukaca, koje na Zemlji ispoetka
mogu ivjeti samo zahvaljujui postojanju korijenja
drvea, razvile su se u druge ivotinjske vrste koje
su im sline, koje cijeli svoj ivot manje-vie provode
u nekoj vrsti stanja liinke i koje se onda na odre
en nain emancipiraju od "korijenskosti drvea"
(Baumwurzelhaftigkeit) kako bi se prilagodile i kori
jenju zeljastih biljaka i zajedno s njime ivjele.

Pritom na vidjelo izlazi neobina injenica da

podzemne ivotinje, svakako ve vrlo daleko od bia
liinke, imaju sposobnost regulacije eterine ivotnosti
u tlu kad ona postane prevelika. Kad bi tlo postalo

193
takorei odve i v o i kad bi se u njemu razbujala
ivotnost, tada se te p o d z e m n e ivotinje brinu da
se iz tla ispusti ta prejaka vitalnost. One time postaju
sjajni ventili i regulatori za vitalnost u zemlji. Te
divne ivotinje koje su zato osobito vane za tlo,
to su kine gliste. Kine gliste trebalo bi ustvari
prouavati u njihovu zajednikom ivotu s tlom.
Jer ba te sjajne ivotinje ostavljaju zemlji upravo
onoliko eterinosti koliko joj je potrebno za rast
biljaka.
Tako imamo pod zemljom te kine gliste i sline
ivotinjice koje jo samo podsjeaju na liinke. I
ak bi zapravo trebalo brinuti o povoljnom uzgoju
kinih glista u tlima kojima je to potrebno. Tada
bi se uvidjelo kako ovladavanje tim podzemnim ivo
tinjskim svijetom b l a g o t v o r n o djeluje i na vegeta
ciju, a time opet na to emo jo upozoriti
na ivotinjski svijet.
A opet postoji daljnja slinost izmeu ivotinja
i svijeta kukaca kad su ti kukci razvijeni i lete. To
je svijet ptica. Poznato je da se tijekom razvoja Zemlje
izmeu kukaca i ptica zbilo neto udesno. Ono to
se d o g o d i l o opisat u to slikovitije mogu. Naime,
kukci su jednog dana rekli: Ne osjeamo se dovoljno
jakima da bismo pravilno preradili astralnost koja
prti oko drvea. Mi stoga koristimo "htijenje da
se postane drvenastim" drugih biljaka i oblijeemo
ih, a vama pticama preputamo poglavito ono to
kao astralnost okruuje drvee. I tako je u prirodi
izvrena prava podjela rada izmeu ptica i leptira
i te letee ivotinje zajedno ponovno udesno djeluju
tako da pravilno ire astralnost svuda gdje je ona
potrebna, na povrini zemlje, u zraku. Kad bismo
uklonili te letee ivotinje, astralnost bi zakazala

194
u svojoj redovitoj slubi, a to bi se oitovalo u nekoj
vrsti krljanja vegetacije. Letee ivotinje i ono to
iz zemlje izrasta u zrak pripadaju zajedno. U krajnjoj
liniji, jedno uope nije zamislivo bez drugog. Zato
bi u poljoprivredi takoer trebalo voditi rauna o
tome da se kukcima i pticama na pravi nain omo
gui oblijetanje. Poljoprivrednik bi istodobno tako
er trebao neto znati o uzgoju kukaca i ptica. Jer
u p r i r o d i to stalno napominjem doista je sve
povezano.
Te su stvari posebno vane za uvid u predmet,
stoga emo ga pred sebe postaviti sasvim tono.
M o e se rei: Letei svijet kukaca uspostavlja pra
vilnu astralizaciju zraka. Astralizacija zraka nalazi
se u uzajamnom odnosu sa umom, koja astralnost
pravilno usmjerava, kao to u naem tijelu odreene
snage pravilno usmjeravaju krv. Ono to uma u
svom irem susjedstvu stvari djeluju na velikim
prostorima ini u tom pravcu, to se tamo gdje
ume nema mora uiniti na druge naine. I treba
znati da je raslinstvo na podrujima gdje se izmje
njuju ume, polja i livade podreeno sasvim druga
ijim zakonima nego u krajevima koji su nadaleko
bez uma.
Na Zemlji postoje odreeni krajevi gdje se una
prijed vidi da obiluju umom bez ovjekova utjecaja
jer u nekim stvarima priroda je i dalje pametnija
od ovjeka i ako je uma na stanovitom predjelu
nastala p r i r o d n o , slobodno se moe pretpostaviti
da je to korisno za okolnu poljoprivredu, za okolnu
zeljastu i itnu vegetaciju. Stoga treba uvidjeti da
ume ne valja iskorjenjivati, ve d o b r o njegovati.
A budui da se Zemlja zbog svakakvih klimatskih i
kozmikih utjecaja postupno mijenja, kad se uoi

195
da vegetacija krlja, treba poneto proiriti oblinje
umske povrine, a ne samo obavljati svakojake po
kuse na poljima i za polja. A kad se primijeti da
biljke bujaju i da nemaju dovoljno sjemenske snage,
onda svakako treba poduzeti korake da se umske
povrine smanje, da se uma prorijedi. Regulacija
uma u krajevima koja su odreena za poumlja-
vanje takoer spada u poljoprivredu i njezin cjelo
kupni domet mora se zapravo promatrati s duhovne
strane.
Tada p o n o v n o m o e m o rei da se svijet crva
i uinaka takoer nalazi u uzajamnom odnosu s vap
nom u zemlji, dakle prema mineralnom; svijet kukaca
i ptica, sve ono to lepra i leti nalazi se u uzajamnom
odnosu s astralnim. Ono to je ispod zemlje, svijet
crva i liinaka, nalazi se u uzajamnom odnosu s
mineralnim i posebice s vapnenim biima i tako
se pravilno o d v o d i etersko, to sam vam s jednog
drugog gledita rekao prije nekoliko dana. To je
zadaa vapna, ali ono tu zadau obavlja u uzajamnom
djelovanju sa svijetom Uinaka i crva.
Vidite ako se o n o to sam naveo vie speci
jalizira, doi e se i do drugih stvari koje su jednom
svakako ja ih se ne bih usudio izvoditi s takvom
sigurnou u doba instinktivne vidovitosti prema
osjeaju sasvim ispravno primjenjivane. No instinkt
za to izgubljen je. Intelekt je izgubio ba sve instin
kte, intelekt je iskorijenio sve instinkte. Krivica je
materijalizma to su ljudi postali tako pametni, tako
intelektualni. U vrijeme kad su bili manje intelektu
alni, nisu bili toliko pametni, ali su bili mnogo mu
driji i prema vlastitom osjeaju znali su postupati
sa stvarima onako kako mi opet moramo svjesno
postupati ako se pomou onog to opet nije pametno

196
 antropozofija nije pametna, ona vie tei prema
istini ako se stoga istini za sve stvari uzmog-
nemo pribliiti na taj nain, a ne samo apstraktnim
verglanjem reenice "ovjek se sastoji od fizikog
tijela, eterskog tijela i tako dalje", koja se moe nauiti
napamet i odverglati kao kuharica. Ali o tome se
ne radi, ve se radi o tome da se spoznaja o tim
stvarima doista unese u sve, da je se vidi svugdje,
i ovjek e onda biti upuen u to da u prirodi doista
raspoznaje kakve su stvari p o g o t o v o ako stvarno
postane v i d o v i t onako kako sam vam i z l o i o .
I tada se uvida da ptiji svijet postaje tetan
ako uza se nema etinarsku umu koja ono to ptice
stvaraju pretvara u korisno. I sada se pak p o g l e d
jo vie izotrava, iz ega proistjee jedna druga
srodnost. Ako smo otkrili tu neobinu srodnost ptica
ba s etinarskim umama, to e rezultirati jednom
drugom srodnou koja se jasno vidi, koja je isprva
fina srodnost, ona je takve finoe kao ona srodnost
to sam je ve naveo, ali koja se m o e preobraziti
i u grublju. Naime, sa svime onime to, dodue, nee
postati drvetom, ali nee ni ostati malom biljkom,
sa bunjem, na primjer, lijeskom, sisavci su prisno
povezani, pa je stoga d o b r o ako ljudi za pobolj
anje bia svojih sisavaca na nekom zemljitu posade
grmoliko raslinje. Grmoliko raslinje povoljno djeluje
samom svojom prisutnou. Jer u prirodi sve djeluje
j e d n o na drugo.
Ali da poemo dalje. ivotinje nisu tako glupave
kao ljudi, one, naime, v r l o brzo primijete da postoji
ta srodnost. I kad primijete da v o l e grm, da im je
uroena ljubav prema njemu, onda taj grm v o l e
jesti i poinju jesti o n o to im je od toga potrebno,
to izuzetno djeluje na regulaciju druge hrane. Ali

197
ako se prati ta prisna srodnost u prirodi, m o e se
stei uvid i u bie tetnoga.
Kao to se etinarska uma nalazi u prisnom
odnosu s pticama, kao to se grmlje nalazi u pris
nom odnosu sa sisavcima, tako se opet sve gljivasto
( P i l z i g e ) nalazi u prisnom odnosu sa svijetom niih
ivotinja, s bakterijama i drugim ivotinjicama, naime,
sa tetnim nametnicima. I tetni nametnici dre se
zajedno s gljivastim, oni se razvijaju tamo gdje su
se gljive rasprostrle. I time nastaju biljne bolesti,
nastaju i vee tete kod biljaka. No ako nam uspije
da negdje u blizini gospodarstva imamo ne samo
ume nego i vlane livade, te vlane livade osobito
e djelovati na gospodarstvo jer one sadre d o b r o
tlo za gljive. I trebalo bi nastojati da povrina livada
bude obrasla gljivama. I onda e se opaziti neto
neobino: tamo gdje je u blizini gospodarstva vlana
livada, gdje je vlana livada bogata gljivama, ak
i ako nije osobito velika, tamo e onda te gljive
zbog svoje srodnosti s bakterijama i drugim namet-
nikim ivotinjicama te ivotinjice drati podalje
od ostaloga. Jer gljive se s tim ivotinjicama dre
zajedno vie nego druge biljke. Osim drugih nave
denih stvari za suzbijanje takvih tetnika, postoji
i mogunost da se stvaranjem vlanih livada tetne
ivotinjice, mali tetni napasnici naveliko dre podalje
od imanja.
Bit probitane p o l j o p r i v r e d e toliko poiva na
pravilnom rasporedu ume, nasada voaka, grmlja,
vlanih livada s o d r e e n o m p r i r o d n o m kulturom
gljiva da se vie postie ak i ako se moraju smanjiti
korisne povrine poljoprivrednog zemljita. U svakom
sluaju, ne gospodari se ekonomino ako se povrina
zemljita toliko iskoritava da nestaje sve o emu

198
sam g o v o r i o i spekulira da se tako moe vie toga
uzgajati. To ega se moe vie uzgajati biva u veoj
mjeri loije od onoga to se moe dobiti povea
njem povrina nautrb ostalih stvari. Zapravo se
uope ne moe djelovati u proizvodnji koja je u
tolikoj mjeri prirodna kao to je to poljoprivredna
proizvodnja ako se na taj nain ne stekne uvid u
meuovisnosti u prirodnoj proizvodnji, u uzajamna
djelovanja u prirodnoj proizvodnji.
Sada je v r i j e m e da naem uvidu p r i d o d a m o
gledita koja nam openito otkrivaju odnos biljnog
prema ivotinjskom i obratno, ivotinjskog prema
b i l j n o m . to je z a p r a v o ivotinja i to je z a p r a v o
biljni svijet?
Kod biljnog svijeta vie se mora g o v o r i t i o
i t a v o m biljnom svijetu. to je z a p r a v o ivotinja
i to je zapravo biljni svijet? Da se to mora shvatiti
kao o d n o s , p r o i z l a z i iz toga da se ako se o
t o m e neto zna treba neto znati i o hranidbi
i v o t i n j a . Jer p r a v i l n a ishrana ivotinja mogu
a je samo ako se zasniva na i s p r a v n o m odnosu
i z m e u biljke i i v o t i n j e . to su ivotinje?
Da, ljudi tako promatraju ivotinje, a i seciraju
ih, imaju onda kostur ijem se obliku mogu diviti,
koji se takoer moe prouavati onako kako sam
to naveo. Naravno, takoer se prouava miije, iv-
evlje, ali polazei od toga ipak se ne moe dokuiti
to su ivotinje ustvari u cjeloupnom domainstvu
p r i r o d e . To se moe dokuiti samo ako se pogled
usmjeri na ono s ime se ivotinja u svojoj oko
lini nalazi u izravnom, prisnom uzajamnom odnosu.
Vidite, stvari stoje ovako: ivotinja svojim ivano-
-osjetilnim sustavom i dijelom svog dinog sustava
neposredno prerauje sve o n o to najprije struji

199
zrakom i toplinom. ivotinja je, ukoliko je ona sa
mosvojno bie, svojim ivano-osjetilnim sustavom
neposredni preraiva zraka i topline.
Tako da ivotinju shematski m o e m o nacrtati
ovako (crte). U svemu onome to se nalazi u njezinu
okruju, u njezinoj okolini, u svom ivano-osjetilnom
sustavu i dijelu svog dinog sustava ivotinja je samo
svojno bie koje neposredno ivi u zraku i toplini.

ivotinja se nalazi u neposrednom odnosu prema

zraku i toplini i njezin je kotani sustav oblikovan
iz topline, time to toplina prenosi Mjeseeva i Sun
eva djelovanja. Njezin miini sustav oblikovan je
iz zraka, ijim posredovanjem ponovno djeluju snage
Sunca i Mjeseca.

200
 N a s u p r o t t o m e , i v o t i n j a se ne m o e n e p o
sredno odnositi prema zemljanom i v o d e n o m i
ne m o e ih n e p o s r e d n o preraivati. Ona mora ze
mlju i v o d u p r i m i t i u sebe, mora, dakle, imati
p r o b a v n i kanal koji t e e i z v a n a prema unutra, i
onda u sebi sve prerauje s o n i m e to je nastalo
d j e l o v a n j e m t o p l i n e i zraka, zemlju i v o d u p r e
rauje sustavom i z m j e n e t v a r i i d i j e l o m d i n o g
sustava. Dini sustav tada prelazi u sustav izmjene
tvari. D i j e l o m dinog sustava i d i j e l o m sustava
izmjene t v a r i i v o t i n j a prerauje zemlju i v o d u .
Prema tome, ivotinja v e mora postojati od zraka
i t o p l i n e da bi p r e r a i v a l a zemlju i v o d u . T a k o
i v o t i n j a i v i na p o d r u j u zemlje i na p o d r u j u
v o d e . N a r a v n o , p r e r a d a , kako sam je n a z n a i o ,
o d v i j a se vie u smislu snage n e g o u supstanci-
jalnom. Upitajmo se, nasuprot tome, a to je biljka?

Vidite, biljka se nalazi u neposrednom odnosu

prema v o d i i zemlji, kao i v o t i n j a prema zraku
i t o p l i n i ; tako da i biljka n e k o m v r s t o m disanja
i n e i m to ima daleke slinosti s osjetilnim su
stavom n e p o s r e d n o u sebe uzima kao to i v o
tinja n e p o s r e d n o uzima zrak i toplinu sve o n o
to je zemlja i v o d a . Dakle, biljka ivi neposredno
sa z e m l j o m i v o d o m .
Sada ete rei: No d o b r o , sada se v e m o e
p r e t p o s t a v i t i nakon to se u v i d j e l o da biljka
ivi neposredno sa zemljom i v o d o m kao to i v o
tinja i v i sa z r a k o m i t o p l i n o m da sada biljka
u sebi prerauje zrak i t o p l i n u kao to i v o t i n j a
prerauje zemlju i v o d u .
Ali nije tako. Na temelju onoga to se ve zna
ne moe se zakljuivati po analogiji ako se eli dos
pjeti do duhovnih istina. Ovako je: dok ivotinja

201
uzima zemaljsko i v o d e n o te ih u sebi prerauje,
biljka ba isputa zrak i toplinu doivljavajui ih
zajedno s tlom. Prema tome, zrak i toplina ne ulaze
u nju ili barem nisu osobito daleko uli nego
zrak i toplina izlaze i umjesto da ih biljka upija,
ona ih isputa.
I upravo je stvar u tom procesu isputanja. U
odnosu na organsko biljka je u svakom pogledu su
protnost ivotinji, prava suprotnost. Kod ivotinje
vanost ima uzimanje hrane, a kod biljke isputanje
zraka i topline, pa kao to ivotinja ivi od uzimanja
hrane, tako biljka u tom smislu ivi od isputanja
zraka i topline. To je ono, da tako kaem, djevian
sko kod biljke: ona svojom biti ne eli neto pohlepno
uzeti, ve zapravo daje o n o to ivotinja uzima iz
svijeta i zahvaljujui tome ivi. Tako biljka daje i
ivi od davanja.
Ako usmjerite pogled na to davanje i uzimanje,
opet ste otkrili neto to je u vezi s tim imalo veliko
znaenje u staroj instinktivnoj spoznaji. Reenica
koja proistjee iz antropozofskog promatranja: "Biljka
daje, a ivotinja uzima u domainstvu prirode", ne
ko je bila uvrijeena u instinktivnom v i d o v i t o m
uvidu u prirodu. A kod ljudi osobito senzibilnih
za te stvari zadralo se neto od toga do u kasnija
vremena i upravo kod Goethea jo esto ete naii
na ovu reenicu: "U prirodi sve ivi od davanja i
primanja". Prolistate li Goetheova djela, sigurno ete
je nai. On je vie nije pravilno razumio, ali preuzeo
ju je iz starih obiaja, predaje, i osjeao je da se
tom reenicom oznaava neto istinsko u prirodi.
Oni koji su doli poslije njega vie nita od toga
nisu razumjeli, a ne razumiju ni to je Goethe mislio
govorei o davanju i uzimanju. On govori i o disanju,

202
ukoliko se disanje nalazi u uzajamnom odnosu s
izmjenom tvari, o uzimanju i davanju. On je tu rije
primijenio jasno nejasno.
I tako v i d i t e da su ume i vonjaci te grmlje
na zemlji na odreen nain regulatori pravilnog v o
enja rasta biljaka. A p o d zemljom su opet, zajedno
s v a p n o m , slian regulator nie liinke, crvolike i
druge ivotinje. Tako se treba sagledati odnos izmeu
ratarstva, voarstva i stoarstva te polazei od toga
stupiti u praksu. To emo u posljednjem satu koji
nam je ostao na raspolaganju pokuati dovesti do
stupnja kako bi se nakon pokusnoga kruga stvari
doista m o g l e dalje razraditi.

203
 O S M O PREDAVANJE
Koberwitz, 16. lipnja 1924.

Bit hranidbe

U posljednjem satu predavanja koje e se s obzirom

na vae potrebe moda nadopuniti u razgovoru koji
e p o t o m uslijediti, v o l i o bih, koliko je to mogue
u kratko vrijeme, dodati neke nadopune i jo nekoliko
praktinih uputa. Danas e se raditi upravo o tom
praktinom djelovanju koje se izuzetno teko moe
uopeno dati u formulama i slinom jer ono u velikoj
mjeri podlijee individualizaciji i osobnom postupa
nju. I upravo zbog toga bit e n e o p h o d n o da se na
tom podruju osobito steknu uvidi, uvidi koji potom
na razumljiv nain mogu v o d i t i k individualizaciji
u pogledu poduzetih mjera.
Pomislite kako danas postoji malo uvida ba
na j e d n o m od najvanijih podruja: na podruju
hranidbe naih p o l j o p r i v r e d n i h ivotinja. To se i
ne moe mnogo poboljati ak i da se dade ne znam
koliko savjeta u tom pravcu. Kako treba hraniti?
Ali to se po mojem uvjerenju moe znatno poboljati
ako e poljoprivredna poduka biti sve vie usmje
ravana na to da se stekne uvid u to u emu se zapravo
sastoji bit hranidbe. Danas bih najprije i z n i o neto
to se toga tie.
Vidite to sam ve napomenuo uvijek se
pogreno razumijeva to hrana znai za ivotinju,
a i za ovjeka. Nije stvar u tome da se odvija grubi
proces, da se izvana uzimaju hranjive tvari i zatim
se kao to se vie-manje uvijek zamilja uzmu
li se u obzir i brojne pretvorbe, odlau u organizmu.

204
ovjek ipak sirovo, grubo zamilja: Dobro, vani su
ivene namirnice; ivotinja ih jede, o n o to joj je
potrebno odlae u sebi, izbacuje ono to joj ne treba.
I mora se na tota paziti, na primjer da se ivotinja
ne prejede, da po mogunosti dobije hranjivo krmivo,
tako da moe iskoristiti m n o g o onoga to sadre
hranjive tvari. I jasno se uoava razlika budui
da se stvari na o v o m podruju v r l o rado razluuju
i materijalistiki izmeu pravih ivenih namir
nica i tvari koje u organizmu, kako se kae, potiu
procese izgaranja; i na tome se grade svakojake teorije
koje se onda i praktino primjenjuju, pri emu se
naravno uvijek mora konstatirati da neto valja, a
neto ba i ne valja ili ne valja nakon nekog vremena
ili pak se ovim ili onim modificira. A to bi se drugo
i oekivalo!?
Jer v i d i t e : g o v o r i se o procesima izgaranja u
organizmu. U organizmu dakako ne postoji nika
kav proces izgaranja, a spoj neke tvari s kisikom
u organizmu ne znai proces izgaranja, nego ne
to sasvim drugo. Izgaranje je proces u mineralnoj,
neivoj prirodi. N o , osim toga, kao to organizam
nije kristal kvarca nego neto drugo, tako i ono to
se oznaava procesom izgaranja u organizmu nije
mrtvi proces izgaranja koji se odvija u izvanjskom,
nego je neto ivue, on je ak neto to osjea.
Upravo time to se ovjek izraava na netom
spomenut nain i pritom usmjerava misli u odree
nom pravcu, upravo se time radi najvea zbrka. Jer
kad netko g o v o r i o izgaranju u organizmu, g o v o r i
samo zbrkano. Ali ako ima u vidu pravu stvar, onda
nije vano ako govori zbrkano i stvari donekle dobro
ini prema instinktu ili tradiciji. Meutim, kad to
zbrkano govorenje s v r e m e n o m zahvati psihopatia

205
profesoralis taj sam izraz ve mnogo puta upo
trijebio onda ona to to je samo zbrkano reeno
pretvara u duhovite stvarno to mislim duhovite
teorije. I onda se djeluje polazei od tih teorija,
ali stvar se potpuno promauje. Ono o emu se govori
sasvim je drugaije od onog to se zbiva u biljkama
i ivotinjama. To je danas tipina pojava: ini se
neto sasvim drugaije od onoga to bi o d g o v a r a l o
zbivanjima u prirodi. Zbog toga se upravo na o v o m
podruju mora obratiti pozornost na o n o o emu
se zapravo radi.
Promotrimo sada stvari na koje su se odnosila
naa jueranja razmatranja: biljka ima fiziko
i etersko t i j e l o , a g o r e je manje-vie obavijena
astralnim. Biljka ne d o s e e do astralnog, ali o k o
nje kao da lebdi astralno. Stupi li u sasvim o d r e
enu vezu s astralnim, kao to je to kod stvaranja
voa, tada p r e t v a r a u hranu o n o to p o t p o m a e
astralno u i v o t i n j s k o m i o v j e k o v u o r g a n i z m u .
Zagleda li se u sam proces, po nekoj biljci ili b i l o
emu drugom jednostavno e se prepoznati treba
li ona neto u ivotinjskom organizmu potpomagati
ili ne. Ali mislim da treba p o g l e d a t i i suprotni
p o l . Naime, tu se nalazi neto to je izuzetno va
no. T o g a sam se v e dotakao, ali ovdje gdje treba
postaviti o s n o v e za nain h r a n i d b e , to se mora
jo j e d n o m p o s e b n o i z l o i t i .
Budui da se radi o hranidbi, p o i m o od ivo
tinje. Kod ivotinje nemamo tako otru trodiobu
organizma kao kod ovjeka. I kod ivotinje imamo
izraziti ivano osjetilni organizam te organizam
udova i izmjene tvari. Oni su meusobno otro odi
jeljeni, ali srednji, ritmiki organizam kod mnogih
je ivotinja neodreen. U ritmiki organizam ulazi

206
neto to potjee iz osjetilnog organizma i neto
to potjee iz organizma izmjene tvari, tako da bi
se kod ivotinje ustvari trebalo drugaije g o v o r i t i
nego kod ovjeka. Kod ovjeka se sasvim egzaktno
g o v o r i o toj trodiobi organizma. Ali kod ivotinje
trebalo bi govoriti o ivano-osjetilnoj organizaciji
preteito smjetenoj u glavi i organizaciji izmjene
tvari i udova organiziranoj u stranjem dijelu tijela
i u udovima, ali koja opet proima cijeli organizam.
A u sredini tu je izmjena tvari ritminija nego
kod ovjeka, a ritminija je i ivano-osjetilna organi
zacija one se obje pretapaju, tako da kod ivotinje
ritmiko ne postaje toliko samostalno. To je vie
nejasno suzvuje dvaju krajnjih polova ( c r t e ) . Kod
ivotinje trebalo bi ustvari govoriti o diobi organizma,
no tako da se oba dijela u sredini meusobno mijeaju
i time nastaje takozvana ivotinjska organizacija.

Dakle, sve one supstancije koje su u organizaciji

glave kod ovjeka je isto tako, ali ostanimo kod ivoti
nje ono to je u organizaciji glave od zemaljske je
tvari. Materija koja je u glavi, zemaljska je materija.
Ve na embrionalnom stupnju zemaljska se materija
uvodi u organizaciju glave. Embrij mora biti tako orga
niziran da glava svoje tvari dobiva od zemlje. Prema

207
tome, u njoj se nalazi zemaljsko-tvarno. Nasuprot tome,
sva tvarnost koju imamo u organizaciji izmjene tvari
i udova, ono to proima naa crijeva, udove, miie,
kosti i tako dalje ne potjee od zemlje, nego potjee
od onoga to se uzima iz zraka i topline iznad zemlje.
To je kozmika tvarnost. Vano je da ne mislite kako
se kande oblikuju tako da fizika tvar koju ivotinja
jede dopire do nje i tamo se taloi. To nikako nije isti
na; istina je u tome da se osjetilima i disanjem prima
kozmika tvar.
I ono to ivotinja jede slui samo za razvitak
njezinih snaga za kretanje kako bi se kozmiko oda-
slalo u organizaciju izmjene tvari i udova, dakle,
do kande, tako da je tu posvuda kozmika tvarnost.
Za razliku od toga, sa snagama je drugaije. U glavi,
upravo zato to su tu ponajprije smjetena osjetila,
a osjetila opaaju iz kozmosa, susreemo kozmike
snage. U organizaciji izmjene tvari i udova pomisli
te samo, kad ovjek hoda, neprekidno se spaja sa
Zemljinom teom, i tako je sve to se ini s udovima
vezano uz zemaljsko susreemo se sa zemljanim,
zemaljskim snagama, dakle, s kozmikim tvarima
i zemaljskim tvarima.
Ako krava sa svojim udovima koji su joj potrebni
pri radu treba postati radna ivotinja, ili ako v o l
treba postati radna ivotinja, doista je v a n o da
se hrane tako kako bi u sebe primili to vie kozmike
tvarnosti i da hrana koja prolazi kroz eludac bude
pripremljena tako da razvije m n o g o snage kako bi
se ta kozmika tvarnost provela posvuda u udove,
miie, kosti. Isto se tako mora znati da se supstancije
koje mogu biti potrebne u glavi moraju crpsti upravo
iz hrane i da se u glavu mora dovesti preraena i
elucem vodena hrana. I u tom pogledu, upravo

208
je glava ovisna o elucu, a ne noni palac; i treba
nam biti jasno da glava tu hranu koju dobiva iz
tijela moe preraditi samo ako na odgovarajui na
in m o e crpsti snage iz svemira. Da, prema tome,
ivotinje ne valja zatvarati u zaguljive staje gdje
im ne mogu strujati kozmike snage, nego ih va
lja i z v o d i t i na panjake i uope im dati priliku da
osjetilno-opaajno stupe u odnos s okoliem. Vidite,
tu se, na primjer, mora paziti na sljedee:
Zamislite ivotinju koja u zaguljivoj staji stoji
uz jasle dobivi ono to joj je odmjerila i u te jasle
stavila ovjekova mudrost. Da, ako ta ivotinja nema
promjene nju moe imati samo na o t v o r e n o m
ona se uvelike razlikuje od druge ivotinje koja
se slui svojim osjetilima, na primjer, svojim orga
nom njuha, koja vani na slobodnom sama trai svoju
hranu, slijedi svoj organ njuha, ravnajui se prema
njemu, slijedi kozmike snage, sebi trai hranu i
sama je uzima, u tom uzimanju hrane razvija svu
svoju aktivnost.
ivotinja koja je stavljena uz jasle nee odmah
pokazati stvari se dakako nasljeduju da u sebi
nema kozmikih snaga; jo ima onih naslijeenih,
ali s v r e m e n o m stvara potomke kojima kozmike
snage vie nisu na taj nain uroene, kojih vie nema
ju. I ivotinja slabi poev od glave, to znai da vie
ne moe hraniti tijelo jer ne moe uzimati kozmike
snage koje ponovno trebaju dospjeti u tijelo. Te vam
stvari sigurno pokazuju da se jednostavno ne moe
g o v o r i t i uopeno: "U o v o m sluaju hranite o v i m e ,
u o n o m sluaju o n i m e " , nego da se treba stvoriti
predodba o tome kakvu vrijednost odreene meto
de hranidbe imaju za cjelokupno bie ivotinjske
organizacije.

209
 No krenimo dalje. to ustvari sadri glava? Ze
maljsku tvarnost. Odree li se, dakle, ivotinji njezin
najplemenitiji dio, mozak, u njemu e se nai zemalj
ska tvarnost. U ovjekovu mozgu nalazi se zemaljska
tvarnost, no snage su u njemu kozmike, a tvarnost
je zemaljska. emu slui taj mozak? On slui kao
podloga za Ja. ivotinja jo nema Ja. U t v r d i m o to
sasvim tono: Mozak slui kao podloga za Ja, ivotinja
jo nema Ja, njezin je mozak tek na putu do stvaranja
Ja. Kod ovjeka taj put v o d i dalje do stvaranja Ja.
Dakle, ivotinja ima mozak; kako je on nastao?
Uzmite u o b z i r itav organski proces. Sve o n o
to se tu zbiva, o n o to se u mozgu pojavljuje kao
zemaljsko-materijalno jednostavno je izlueno, to
je izluevina iz organskog procesa. Tu se izluuje
zemaljska tvar kako bi posluila kao osnova za Ja.
Odreena koliina zemaljske tvari, na osnovi procesa
u sustavu izmjene tvari i udova koji nakon uzimanja
hrane nastaje p r o b a v n o m razdiobom, u stanju je
otuda p r o v o d i t i zemaljsku hranu u glavu i mozak;
odreena koliina zemaljske tvarnosti prevaljuje taj
put i biva odloena u mozgu. Ali ta hranjiva tvarnost
ne odlae se samo u mozgu, nego ve na putu u
crijevima. Ono to se ne moe vie preraditi odlae
se u crijevima i tu ete opaziti srodnost koja e
vam se uiniti izuzetno paradoksalnom, ali koja se
ne smije previdjeti ako se eli shvatiti ivotinjska
i ovjeja organizacija. to je modana masa? Modana
masa jednostavno je do kraja dovedena crijevna masa.
Preuranjena modana izluevina (Gehirnabscheidung)
prolazi kroz crijeva. Sadraj crijeva, s o b z i r o m na
procese u njemu, posve je srodan sadraju mozga.
Kad bih g o v o r i o groteskno, rekao bih da je u
mozgu rairena uznapredovala hrpa gnojiva; ali to

210
je objektivno sasvim tono. Ba je gnojivo, zahvalju
jui organskim procesima u njemu, p r e t v o r e n o u
plemenitu modanu masu i tamo postaje osnovom
za razvoj Ja. Kod ovjeka se trbuno gnojivo u najveoj
moguoj mjeri pretvara u modano gnojivo jer ovjek
zemljom pronosi svoje Ja; kod ivotinje u manjoj
mjeri, stoga u trbunom gnojivu ostaje vie toga,
a ono se zatim koristi kao pravo gnojivo. Tu Ja ostaje
vie u zametku. Budui da ivotinja ne dosee do
Ja, u njoj Ja preteito ostaje u zametku. Zbog toga
su ivotinjski izmet i ljudski izmet dvije sasvim razli
ite stvari. ivotinjski izmet jo sadri zametak Ja.

I kad gnojimo, kad gnojivo izvana stavimo uz korijen,

uz biljke, ako nacrtamo cijelu biljku ( c r t e ) , v i d i m o
da ovdje dolje onda imamo korijen, gore listove i
cvjetove u razvoju, astralno koje se razvija u meu
odnosu sa zrakom, ovdje se u meuodnosu s gnojivom
razvija zametak Ja.
Takvo p o l j o p r i v r e d n o gospodarstvo doista je
organizam. Ono gore razvija astralno, a astralno
razvijaju voke i uma. Ako ivotinje zaista jedu
o n o to raste na zemlji, one u o n o m e to nastaje
kao gnojivo razvijaju prave Ja-snage koje opet iz
korijena pravilno potiu rast biljaka u smjeru sile
tee. To je sjajno uzajamno djelovanje. Ali valja shva
titi da se to uzajamno djelovanje razvija i dalje.
I stoga vidite da je poljoprivredno gospodarstvo
zbog toga neka vrst individualnosti. I na osnovi toga
zasigurno e se stei uvid da se ivotinje manje-
-vie trebaju zadrati u tom meudjelovanju i da
se biljke takoer trebaju manje-vie zadrati u tom
meudjelovanju. I stoga se u odreenom smislu sva
kako nanosi teta prirodi ako se gnojivo ne dobiva
od ivotinja koje pripadaju gospodarstvu, nego se
one uklone, a gnojivo dobavlja iz ilea. Jer tada
se zanemaruje injenica da je to u sebi zatvoren
krug, da je to neto to treba samo sebe odravati.
Na imanju jednostavno treba imati toliko ivotinja
i onakve ivotinje kako bi se na njemu dobilo dovoljno
pravoga gnoja. I opet treba paziti da se sije o n o
to ivotinje koje elimo imati, svojim instinktom
trae i hoe jesti.
Tu e pokusi naravno biti sloeni budui da
su individualne naravi. Ali upravo je tu vano dati
smjernice kako bi se trebali obavljati pokusi. I tu
e se tota iskuavati, pa e iz toga proizii pravila
za postupanje, ali sva ta pravila za postupanje trebala
bi se ravnati po tome da imanje po mogunosti tako
bude zatvoreno u sebi da samo sebe moe nositi.
Ali svakako ne dokraja. Zato? Objektivnim proma
tranjem u duhovnoznanstvenom smislu nikad se ne
postaje fanatik. U okviru naega dananjega gospo
darskog poretka to se ne moe postii u cijelosti.
Ali treba nastojati postii onoliko koliko je mogue.
Vidite, kad se to postigne, mogu se u konkretnim
sluajevima pronai odnosi izmeu ivotinjskog orga
nizma i biljnog organizma. Pogledajmo to najprije
u glavnim crtama, o p e n i t o .

212
 Pogledajmo korijen: korijen koji se redovito raz
vija u zemlji, koji je zahvaljujui gnojivu proet biva-
juom Ja-snagom; on upija bivajuu Ja-snagu svojom
cjelokupnom opstojnou u zemlji i u upijanju te
snage pomae mu ako u zemlji pronae ispravnu
koliinu soli.
Pretpostavimo da taj korijen imamo iz pret
hodnih promatranja. Sada korijen moramo oznaiti
kao ivenu namirnicu koja, kad ue u ljudski orga
nizam, p r o b a v o m najlake pronalazi put do glave.
Zato emo korijensku hranu upotrijebiti ondje gdje
moramo ispuniti preduvjet davanja supstancije, ma
terijalnih tvari glavi kako bi kozmike snage koje
djeluju kroz glavu pronale pravu tvar za svoje pla
stino djelovanje. Zamislite da netko izgovori reenicu:
Moram dati korijensku hranu ivotinji koja supstan
ciju treba provesti prema glavi kako bi ona stupila
u to ivlji osjetilni odnos, to jest kozmiki odnos
s okolinom. Zar pritom ne pomiljate odmah na tele
i mrkvu? Kad tele jede mrkvu, itav proces je izvren.
Onda kad izreknete neto takvo, znajui kako stvari
izgledaju i ive, usmjerite pogled na ono to se treba
d o g o d i t i . Jedino trebate znati da se odvija taj uza
jamni proces.
Poimo dalje. Sada kad je supstancija dovedena
u glavu, kad smo teletu ugodili davi mu mrkvu,
mora zapoeti obrnuti proces, to jest glava mora
raditi, voljno, i time stvoriti snage u organizmu,
tako da se takve snage dalje ugrauju u organizam.
Gnoj od mrkve ne smije se samo taloiti u glavi,
nego od toga to se taloi, to jest razgrauje moraju
u organizam ui zraenja snaga, a to znai da nam
je potrebna druga ivena namirnica, neto poto
smo ugodili j e d n o m dijelu tijela, u o v o m sluaju

213
glavi to tom dijelu ponovno omoguuje pravilno
djelovanje na ostatak Organizma.
Pogledajte: dao sam mrkvu. Sada elim da tijelo
stvarno bude p r o e t o snagama koje se razvijaju iz
glave. Za to mi je potrebno neto to u prirodi ima
zrakast oblik ili taj zrakast oblik stvarno saima,
recimo, u koncentriranoj tvorbi. to je potrebno
za to? Tu je uz mrkvu kao dodatna hrana potrebno
neto to u biljci prelazi u zrakasto i tu zraeu
snagu p o n o v n o saima. Pritom u obzir dolazi sje
menka lana i slino. I ako prihranjujete mladu stoku
mrkvom i sjemenkama lana ili neim to se meu
sobno slae na neki drugi nain, kao, recimo, svjee
sijeno i mrkva, iz toga ete dobiti neto to e ovladati
cijelom ivotinjom, to je i z v o d i na put koji joj je
priroen. Tako da emo mladoj stoci morati pokuati
dati hranu koja s jedne strane potie Ja-snagu, a s
druge strane potie ono to se kree o d o z g o prema

dolje, astralna ispunjenja. To osobito vrijedi za sve

o n o to zadobiva dugu stabljiku ( c r t e ) i to je u
toj "dugostabljiavosti" preputeno vlastitom razvoju,
to, dakle, ima dugu stabljiku i postaje sijeno. Tako
se ovdje promatra stvar i tako bi se trebalo sagledati
cijelo imanje, o svakoj stvari znati to se s njome
dogaa kad se nalazi na putu iz ivotinje u tlo ili
iz biljke u ivotinju.
Poimo dalje s tom stvari. Uzmimo ivotinju
koja treba postati jakom upravo na tom srednjem
polju gdje se organizacija glave, ivano-osjetilna

214
organizacija vie razvija prema disanju i gdje se
opet organizacija izmjene tvari vie razvija prema
ritmikom, gdje se onda to preplie. Koje to ivotinje
trebaju postati jakima? To su ba mlijene ivotinje.
One trebaju postati jakima. Zahtjev prema kojem
ivotinje na tom polju trebaju postati jake jednostavno
se ispunjava u proizvodnji mlijeka. Pa na to onda
tu trebamo obratiti pozornost? Tu trebamo obratiti
pozornost na to da se izmeu strujanja od glave
prema natrag, koje je prvenstveno strujanje snage,
i u struji koja tee odostraga prema naprijed, koja
je prvenstveno strujanje tvari, odvija pravilno uza
jamno djelovanje. Odvija li se to pravilno uzajamno
djelovanje tako da snage koje struje sprijeda prema
natrag prerauju to bolje mogu ono to struji odo
straga prema naprijed, tada nastaje dobro i izdano
mlijeko. Jer dobro mlijeko sadri ono to je osobito
razvijeno u izmjeni tvari, sadri takvu tvarnu kompo
ziciju koja jo nije prola spolnim sustavom, ali je
u probavnom procesu u najveoj moguoj mjeri po
stala slina spolnom probavnom procesu. Mlijeko
je jednostavno preobraena izluevina spolne lijezde,
preobraena onime to snage glave pridaju tvari
koja se nalazi na putu da postane spolna izluevina
i ime djeluju na nju. Proces koji se tu odvija moe
se sasvim prozreti, moe se posve prozreti.

Za sve procese koji se tako trebaju odvijati mo

ramo potraiti one ivene namirnice koje prema
glavi djeluju manje od korijenja, koje je primilo
Ja-snagu. Ali takoer ne smijemo uzeti previe onoga
to je blizu cvijeta i ploda zato to to treba ostati
srodno spolnoj snazi, ne smije imati previe astralnog.
To znai, kad je rije o proizvodnji mlijeka, da pogled
trebamo usmjeriti na ono to se nalazi izmeu cvijeta

215
i korijena, na zeleno i lisnato i na sve o n o to se
razvija u listu i zeljastom dijelu ( c r t e ) . Poveanje
proizvodnje mlijeka, za koje vjerujemo da ga moemo
postii kod neke ivotinje, sigurno emo ostvariti
ako uinimo sljedee.

Pretpostavimo da zbog stanovitih okolnosti neku

mlijenu kravu najprije hranim zeljastom i lisnatom
hranom. elim poveati proizvodnju mlijeka. Mislim
da mogu poveati proizvodnju mlijeka. to mi je
initi? Valja mi uzeti biljke koje proces oblikovanja
ploda, ono to se odvija u cvjetanju i oplodnji, unose
u proces stvaranja listova i zelja. T o , na primjer,
ine mahunarke, a p o g o t o v o djetelina. U tvarima
u djetelini razvija se tota p l o d o v i t o g , kao i kod
zeljaste biljke. Kad kravu tako hranimo, na njoj nee
mo primijetiti bogzna to, ali kad se ona oteli
takvo reformiranje hranidbom obino traje tijekom
jednog narataja njezin potomak bit e krava koja
obilno daje mlijeka. Pritom e se posebna pozornost
trebati obratiti jednoj stvari.
Kad su na tom podruju stare tradicije nestale
iz instinktivne mudrosti, v e i n o m je poneto zadr
ano, kao to su lijenici zadrali neke lijekove, iako
vie ne znaju zato, ali zadrali su ih jer su uvijek
pomagali. Tako se iz starih tradicija poneto zna,
ne zna se, dodue, zato se neto koristi, a osim
toga iskuava se, biljee se koliine koje se onda
daju tovnim, mlijenim ivotinjama i tako dalje. I

216
pritom se esto dogaa o n o to se kod ljudskog is-
probavanja openito dogaa, osobito kad je to ispro
bavanje sasvim preputeno sluaju. Pomislite to
bi se m o g l o dogoditi ovjeku kad bi ga zaboljelo
grlo negdje gdje je u drutvu mnogih ljudi: od svakog
ovjeka, ako mu je drag, neto bi d o b i o . Za pola
sata skupila bi se itava ljekarna. Ako bi on to uzeo,
jedno bi ponitilo drugo i ovjek bi sigurno poteno
pokvario eludac, a grlobolja ne bi prestala. Stjeca
jem okolnosti tu bi se ono jednostavno to bi trebalo
poduzeti, p r e t v o r i l o u sloeno.
Neto v r l o slino dogaa se kad se isprobavaju
krmiva. Jer, zar ne, ovjek upotrijebi neto to je
u j e d n o m smislu p o g o d n o , a u drugom nije. Onda
upotrijebi neto drugo, to pridoda o n o m e i tako
iz toga proizie nekoliko krmiva od kojih svako ima
o d r e e n o znaenje za mlade ili tovne ivotinje; ali
sve postaje tako zamreno jer je izgubljena pregled
nost, jer se vie ne mogu razvidjeti odnosi snaga.
Ili e pak jedno ponititi djelovanje drugoga. Upravo
to doista se esto dogaa, a dogaa se osobito onima
koji se poljoprivredom bave s polovinim znanjem.
Oni tada zagledaju u knjige ili se prisjeaju onoga
to su nauili: "Mladu ivotinju treba hraniti tako,
tovnu tako." I onda itaju iz knjiga. Ali time se ne
moe mnogo postii jer ono to se proita u knjigama
pod odreenim okolnostima moe s nepravom protu
rjeiti o n o m e to se ve ionako daje. Razborito e
postupiti onaj koji polazi od naina razmiljanja
to sam ga naveo i onaj koji hranidbu ivotinja bude
toliko pojednostavio da ona postane p r e g l e d n o m .

Recimo, moe se sagledati: uta ili crvena mrkva

i sjemenke lana djeluju tako. To je sagledivo. Tu
se sada nee sve pobrkati. Moe se sagledati djelovanje

217
onoga to se daje. Zamislite kako ovjek stoji u poljo
privredi kad tako postupa, potpuno svjesno, promi
ljeno. I tako e se stei spoznaje koje idu u smjeru
pojednostavljivanja, a ne zapletanja. Poneto, da
pae mnogo toga to je otkriveno pokusima ispravno
je, ali to je nesustavno i neegzaktno. Upravo ova
vrsta egzaktnosti koja se danas primjenjuje ustvari
je neegzaktna jer su stvari pomijeane i nepregledne,
dok se ono to sam i z l o i o , u svojoj jednostavnosti
i svom jednostavnom meudjelovanju moe jasno
slijediti i u ivotinjskom organizmu. Uzmimo neto
drugo.
Poimo ovaj put od toga da pozornost vie po
svetimo cvijetu, onome to u cvijetu utjee na obliko
vanje ploda. No pritom moramo poi dalje, moramo
se osvrnuti na p l o d o n o s n o u ostalom dijelu biljke.
Biljka ima neto zbog ega se osobito svidjela Goetheu.
Ona u svojem itavom tijelu ima zametak onoga to
je inae specijalizirano. Zar ne, kod drugih biljaka
stavljamo u zemlju ono to se kao zametak ploda
pojavljuje u cvijetu kako bismo dobili novu biljku,
kod krumpira tako ne postupamo. Tu koristimo "oka"
gomolja. Kod mnogih biljaka ne postupamo tako,
one imaju p l o d o n o s n o . Djelovanje toga plodonos
nog to u prirodi nije doseglo vrhunac u prirodi
ne dostie sve vrhunac uvijek m o e m o pojaati
procesima koji su svojom pojavnou nekako slini
vanjskom izgaranju.
Dakle, djelotvornost onoga to primjerice dobi
j e m o od biljke u vidu suhih rezanaca poveava se
ako se oni raire i ostave na suncu da se isparavaju,
priroeni proces tu tee neto dalje prema frukti-
fikaciji. U tome poiva udesan instinkt. Ako ovjek
svijet promatra promiljeno, zaista se pita: Zato

218
su se ljudi odluili na kuhanje ivenih namirnica?
To je zaista pitanje. Ljudi se obino ne pitaju o onome
to ih svakodnevno okruuje. Zato su se ljudi odluili
na kuhanje ivenih namirnica? Oni su se odluili
na kuhanje ivenih namirnica zato to su s vreme
nom otkrili da u svemu to je usmjereno na stvaranje
ploda imaju znaenje procesi koji postoje u kuhanju,
koji postoje u izgaranju, zagrijavanju, suenju, ispa-
ravanju, jer svi ti procesi ponajprije pogoduju tome
da cvijet i sjeme, a onda posredno i ostali dijelovi
biljke, p o g o t o v o oni gornji, osobito jako razvijaju
snage koje se kod ivotinje trebaju razviti u sustavu
izmjene tvari i udova. U z m e m o li cvijet ili sjeme,
oni na sustav izmjene tvari, na probavni sustav ivo
tinje djeluju prvenstveno tako to razvijaju snage,
a ne svojom tvarnou. Jer sustav izmjene tvari i
udova treba zemaljske snage. I mora ih dobiti u
onoj mjeri koja mu je potrebna.
Uzmimo ivotinje koje pasu na Alpama. Njima
nije isto kao ivotinjama na ravnici, one se kreu
u tekim uvjetima. Uvjeti su tei i zbog toga to je
zemljite neravno. Drugaije je kad se kreete po
ravnom i kad hodate po nagnutom zemljitu. Zbog
toga takve ivotinje moraju u sebe dobiti o n o to
u predjelu udova razvija snage koje upree volja.
Inae nee postati ni d o b r e radne, ni mlijene ni
tovne ivotinje. Zato se treba v o d i t i briga kako bi
one dobile dovoljno hrane koja potjee od aromatskog
alpskog bilja, gdje je Sunce procesom kuhanja, a
ak i sama priroda, usmjerena na cvjetove, preradila
ono p l o d o v i t o , cvatue. Ali snaga se m o e dovesti
u u d o v e i umjetnim procesom, p o g o t o v o ako je ta
umjetna prerada zasnovana na kuhanju, vrenju i
tako dalje. Najbolje je ono to potjee od plodovitog,

219
cvatueg, a p o g o t o v o onda kad se tako obraduju
biljke koje su otpoetka snano usredotoene na
cvjetanje i raanje, koje razvijaju malo zeljastog i
lisnatog i odmah prelaze na cvjetanje i raanje ploda.
Trebamo kuhati sve ono to malo haje za "ozeljava-
nje", to buja u cvjetanju, u raanju p l o d o v a .
I ljudima bi koristilo ako bi ponekad obratili
pozornost na takve stvari jer se onda ne bi zbivalo
ono to se dogaa kod ljudi koji su skloni mlitavljenju,
dakle, lijenosti. Jer tome se moe biti sklon, te si
ovjek moe rei: Ako cijeli dan rintam, ne mogu
postati mistik. Pravi mistik mogu postati samo ako
sam sasvim smiren, ako na mene vie ne djeluju
bilo iz mene sama, bilo iz moje okoline pobude
za aktivnou, kad postanem takav da svojoj okolini
mogu rei: Nemam snage za rintanje; tada u sigurno
postati pravi mistik. Stoga u i svoju prehranu poku
ati urediti tako da postanem pravi mistik. I tako
ovjek poinje jesti sirovu hranu, vie nita ne kuha,
postaje pravim jelcem sirove hrane. Ali pogledajte:
Sve se stvari prikrivaju, ne pokazuju se na pravi
nain. Jer, naravno, ako je netko tko jede samo sirovu
hranu na taj nain jako sklon mistici, a ve jest
fiziki slab, ipak e napredovati, postii e velik
napredak: bivat e sve mlitaviji, to jest mistikiji.
To to se dogaa kod ovjeka, m o e m o preslikati i
na ivotinju, pa emo, prema tome, znati kako da
je okrijepimo.
Postoji i druga mogunost. ovjek m o e biti
fiziki jak i tek kasnije mu se moe prohtjeti da
postane mistikom. On u sebi moe imati jake fizike
snage. Tada e se u njemu razvijati procesi, a uz
to i snage koje dalje prerauju sirovu hranu to
ju je pojeo. Tada mu to nee m n o g o nakoditi. I

220
kad onda p r i z o v e snage koje inae ostaju dolje i
uzrokuju reumatizam i kostobolju, kad p r i z o v e te
snage i dalje ih prerauje, onda e postati jo jai.
Sve stvari imaju dvije strane, kao to vaga ima
dvije zdjelice. Stoga treba znati kako se one individu
aliziraju. Ne mogu se postaviti opa naela. I prednost
je vegetarijanskog naina ivota u tome to ovjeka
jaa tako to iz organizma izvlai snage koje u njemu
inae ostaju neiskoritenima i koje su iste kao i snage
koje uzrokuju kostobolju, reumatizam, eernu bolest.
I jede li ovjek samo biljnu hranu, te snage moraju
ovjeku biljke uiniti zrelima. Ako pak ovjek uz
to jede i ivotinje, te se snage onda taloe u orga
nizmu, ostaju neiskoritene i onda se same stavljaju
u pogon tako to na razliitim mjestima odlau pro
i z v o d e izmjene tvari ili iz organa istjeruju stvari
koje su ovjeku neophodne i same se njima slue,
kao, na primjer, kod eerne bolesti i tako dalje.
Te se stvari razumiju jedino ako se u njih zagleda.
I zatim e biti v a n o da pitanju kako se tove
ivotinje ovjek pristupi g o v o r e i si: Treba raditi
tako kao da se u neku vreu unosi to je mogue
vie kozmike supstancije. Ah, debele svinje tako
su divne ivotinje. Jer u svom debelom tijelu imaju,
izuzme li se ivano-osjetilni sustav, iskljuivo koz
miku supstanciju, a ne zemaljsku. Ono ime se hrane
potrebno im je samo zato da bi to obilje kozmike
supstancije koje moraju primiti ponovno rasporedile
u tijelu. Svinja to mora jesti kako bi mogla rasporediti
supstanciju koja se mora izvui iz kozmosa. Ona u
sebi mora imati snage da bi je mogla rasporediti,
kao i druge tovne ivotinje. Stoga ete vidjeti da
se te t o v n e ivotinje debljaju ako im o n o p l o d o v i t o
date u stanju p r e r a e n o m kuhanjem ili parenjem,

221
i ako im date ono to u sebi ve ima p l o d o v i t o , ali
u neto jaoj mjeri, po mogunosti, recimo, repu,
koja je poveana zahvaljujui nekoj vrsti procesa
koji je odmakao dalje od onog koji je prvotno imala,
koja je daljnjom kultivacijom postala v e o m nego
to je bila u divljem stanju.
I na taj se nain ovjek p o n o v n o moe pitati
to se, prema tome, moe dati tovnoj ivotinji? Neto
to po mogunosti pogoduje rasporeivanju kozmike
supstancije, dakle, o n o to se kao prvo nalazi blizu
plodovitog i to je potom pravilno preraeno. Takav
je uvjet uglavnom ispunjen kod uljne pogae i slinog.
Ali moramo voditi brigu i o tome da se kod takve
ivotinje ne zanemari glava, da tijekom takve kure
tovljenja poneto od zemaljskih supstancija d o e
i do glave. Prema tome, onom prethodnom moramo
suprotstaviti neto to moramo dati u maloj koliini
jer glavi nije potrebno toliko. Dakle, to moramo
dati u maloj koliini. Zato tovnim ivotinjama u hranu
treba pridodati korjenasto, premda malu dozu.
Vidite, postoji jedna tvar ista tvar koja
nema nikakvu posebnu zadau. Openito se m o e
rei da u ljudskom organizmu korjenasto, sa svojom
supstancijalnou, ima zadau u odnosu na glavu,
cvjetasto ima zadau u odnosu na sustav izmjene
tvari i udova, lisnato, zeljasto ima zadau u odnosu
na ritmiki sustav. Ono ime se mora pripomoi,
budui da je povezano sa svim dijelovima ivotinjskog
organizma, jest sol. I budui da hrana sadri najma
nje soli, i ljudska i ivotinjska, iz toga vidite kako
je stvar u tome da se upravo dodatkom soli nije
uvijek u pitanju koliina, ve dobra kakvoa da
i male koliine soli dobre kakvoe posve ispunjavaju
svoju svrhu.

222
 Sada treba ukazati na jo neto osobito vano,
pri emu bih zamolio da se doista egzaktno izvedu
pokusi koji mogu obuhvatiti i promatranje ovjeka
ako je on sklon odreenoj ivenoj namirnici. Poznato
vam je da je u novije vrijeme, prije razmjerno krat
kog vremena, uvedena rajica kao neka vrst ivene
namirnice. Ona je kod mnogih v r l o omiljena. Ali
ona je takoer izuzetno vaan predmet prouavanja.
Iz proizvodnje rajice i njezine potronje moe se
nauiti izuzetno mnogo. Oni ljudi a danas svakako
ima takvih koji o tim stvarima malo razmiljaju,
smatraju, i to s pravom, da uivanje rajice ima
v e l i k o znaenje kod ljudi a to svakako vrijedi i
za ivotinju, ivotinja se moe naviknuti na rajicu
da ima veliko znaenje za sve ono u organizmu
to se veinom od njega odvaja i u njemu stvara
vlastitu organizaciju. Vidite, iz toga proizlaze dvije
stvari. Potvrda navoda jednog Amerikanca prema
kojem pod odreenim okolnostima rajica kao dijetno
sredstvo povoljno utjee na ljudsku jetru koja naginje
bolesti, jer je jetra organ koji najsamostalnije djeluje
u ljudskom organizmu, tako da se bolesti jetre, koje
se vie pojavljuju kod ivotinja, openito mogu lijeiti
rajicom.

Vidite, najprije se treba zagledati u vezu izmeu

biljke i ivotinje. Stoga bi trebalo to bih spomenuo
usput onome koji boluje od raka, koji, dakle, otpo-
etka osamostaljuje odreeno podruje u ovjejem
organizmu, u ivotinjskom organizmu, ovjeku koji
boluje od raka smjesta bi trebalo zabraniti uivanje
rajice. Ali sada se pitamo: to je razlog tome, s
ime je povezano da rajica posebno djeluje na ono
to je u organizmu samostalno, to se u organizmu
izdvaja?

223
 To je p o v e z a n o s onime to rajica eli i treba
da bi nastala. Rajica se najbolje osjea za vrijeme
svog nastajanja, ako ima gnoj koji je jo u svom
izvornom obliku, poto se odvojio od ivotinje i poto
se odvojio od neega drugog. Ako se gnoj u prirodi
dugo ne moe razgraditi, ako je divlji, ako negdje
nabacate otpatke i tako imate jako neurednu hrpu
gnoja, kompostnu hrpu u kojoj se po mogunosti
nalazi to vie sastojaka, onakvih kakvi jesu, koji
jo uope nisu preraeni i preparirani, ako tamo
posadite rajice, vidjet ete da e tamo izrasti naj
ljepe rajice. I ako biste upotrijebili kompostnu
hrpu koja je nastala od zeljastog dijela rajice, ako
rajici date da raste na vlastitom gnoju, ona e sjajno
napredovati. Rajica uope ne eli izii iz sebe, uope
ne eli izii iz jakog ivotnog. Ona eli ostati u njemu.
Rajica je najnedrutvenije bie u biljnom carstvu.
Ona nita ne eli preuzeti od neeg drugog. Ona
prvenstveno od sebe odbacuje ono to je kao gnoji
vo ve j e d n o m prolo neki proces, ona to ne eli.
I s time je u vezi injenica to ona p o n o v n o moe
djelovati na samostalnu organizaciju u ovjejem
i ivotinjskom organizmu.
S o b z i r o m na s p o m e n u t o , rajici je u neku
ruku srodan krumpir. I on djeluje jako samostalno,
ak toliko samostalno da ponajprije lagano prolazi
kroz itav p r o b a v n i p r o c e s te p r o d i r e u mozak i
osamostaljuje ga, dapae, osamostaljuje ga od dje
lovanja ostalih ljudskih organa. I u p r a v o je ire
njem uzgoja krumpira u Europi pretjerano uivanje
krumpira jedan od uzroka z b o g kojeg su ljudi i
ivotinje postali materijalistikima. Valja jesti samo
onoliko krumpira koliko je p o t r e b n o da se u nama
potakne m o d a n o , u m n o . U n j e g o v u uivanju ne

224
smije se pretjerati. Sve su to stvari ijom se spoz
najom uvida da je poljoprivreda objektivno duboko
p o v e z a n a s d r u t v e n i m i v o t o m . I beskrajno je
v a n o to da je p o l j o p r i v r e d a p o v e z a n a s i t a v i m
drutvenim ivotom.
Naravno, za te stvari mogao sam dati samo poje
dine smjernice, ali one bi na tom podruju dugo
mogle biti osnova za najraznovrsnije pokuse. Iz toga
e proizii sjajne stvari ako se sada zduno prione
pokusima. To takoer treba biti putokaz kako po
stupati s onime to je dano u o v o m teaju. Potpuno
se slaem s onime to su zakljuili poljoprivrednici
koji su bili na o v o m teaju: da ono to su sudionici
o v o g teaja primili najprije ostane u krugu poljo
privrednika, da uznapreduje do pokusa i da onda
zajednica poljoprivrednika, taj krug odredi trenutak
kad po njegovu uvjerenju pokusi budu toliko odmakli
da se stvari mogu iznijeti u javnost.
Zahvaljui hvalevrijednoj toleranciji, ovaj teaj
mogao je pratiti i odreen broj sudionika koji izravno
nisu poljoprivrednici. Oni e se sjetiti poznate ope
re, na usta navaliti gromadu kako ne bi poinili
poznatu antropozofsku pogreku i ove stvari razgla
sili na sva usta. Jer esto puta naudilo nam je upravo
to to osobe zapravo ne govore neto iz odgovarajuih
pobuda, nego jednostavno ponavljaju to su uli,
to se stvari dalje prenose iz tih pobuda.
Velika je razlika ako o tim stvarima govori po
ljoprivrednik ili netko tko je jako udaljen od poljo
p r i v r e d e . Ta razlika postoji i ona se odmah moe
uoiti. Ali to bi se dogodilo kad bi nepoljoprivrednici
to jednostavno prenijeli kao zanimljivo antropozof-
sko nastavno gradivo? D o g o d i l o bi se ono to se
zbilo u vezi s razliitim nizovima predavanja: ljudi,
poljoprivrednici takoer, uli bi o stvarima iz druge
ruke. Kad bi poljoprivrednici to uli od drugih poljo
privrednika, moda bi rekli: Ba je teta to je tako
p o l u d i o . Ali to bi moda rekli prvi i drugi put. No
kad poljoprivrednik neto vidi, onda ba i nije siguran
da bi to odbacio. Ali kad to uju od nekog koji nije
p o z v a n za to, nego se za to samo zanima, onda je
stvar naravno upropatena. Tada ona ne m o e da
lje djelovati jer je diskreditirana. Nuno je da oni
prijatelji koji su sudjelovali samo iz znatielje, koji
nisu u krugu poljoprivrednika, da se suzdre, da
stvar zadre za sebe i ne razglase je posvuda, kao
to se to u antropozofiji obino tako rado ini. To
je zakljuio krug poljoprivrednika, kako je priopio
na potovani gospodin grof Keyserlingk, i ja se s
time slaem u punom smislu rijei.
Osim toga, budui da smo doli do kraja ovih
predavanja, izuzmemo li razgovor koji e uslijediti,
izrazio bih svoje zadovoljstvo to ste doli o v a m o
i sudjelovali u o v o m e to je ovdje reeno i to ete
sudjelovati u o n o m e to e iz toga tek nastati, to
se dalje treba razviti. A s druge strane naglasio bih
da se sa svima vama slaem kad kaem da o v o to
se ovdje zbilo treba pretoiti u koristan rad i kao
takvo ima intenzivnu unutarnju vrijednost. Ali po
mislite na dvije stvari: koliko su energije trebali
uloiti grof Keyserlingk, grofica Keyserlingk, lano
vi kue Keyserlingk da bi pripremili sve to je bilo
potrebno za ovaj teaj. U to ulaze energija, svijest
o cilju, antropozofski smisao za stvarnost, isto bi
vanje u antropozofskoj stvari, portvovnost i sve
mogue. A to je pridonijelo tome da se sve o v o to
je vjerojatno za sve vas bio velik posao, posao koji
ak tei velikim, plodonosnim ciljevima za cijelo

226
ovjeanstvo, da se tijekom naeg boravka stvari
ovdje odvijaju u okviru, da, prave svetkovine. Za
pet minuta p o n o v n o ete imati mali primjer za to.
I sve ostalo to se nanizalo uz to, p o g o t o v o izu
zetno srdana ljubaznost svih domaina, sve je to
o v o m poslu dalo ton divne svetkovine i s naim
poljoprivrednim zasjedanjem ovdje smo slavili pravu
poljoprivrednu svetkovinu, i grofu i grofici Keyser
lingk te cijeloj kui Keyserlingk izraavamo duboku
zahvalnost za sve ono to su u ovih deset dana ui
nili za samu stvar te za prijateljski, ljubazni prihvat
svih nas.

227
 ODGOVORI NA PITANJA
16. lipnja 1924.

Gnoj i gnojnica O pitanju konstelacije zvijea

Znaenje elektriciteta u prirodi Kiseljenje stone
hrane Zelena gnojidba Koritenje ljudskoga
gnojiva Moralnost i uvjerenje

Pitanje: Ima li gnojnica istu organizacijsku Ja-snagu

kao i gnoj?
Dr. Steiner: Kod tog pitanja uglavnom je stvar
u tome da se upotrijebi odgovarajua mjeavina gnoja
i gnojnice, dakle, da se upotrijebe tako da oboje
djeluju na organizacijsku snagu zemljita. Ta po
vezanost s Ja za gnoj vrijedi potpuno. Ali ona za
gnojnicu ne vrijedi openito. Jer svako Ja, i u zametku,
kao to je u gnoju, mora zajedno djelovati s neto
astralnog, a gnoj ne bi imao astralnosti bez gnojnice.
Gnojnica to potpomae. Ona ima jau astralnu snagu.
Gnoj ima jau Ja-snagu. Gnoj je vie mozak, a gnojnica
vie modana izluevina, astralna snaga, o n o to
je od mozga tekue, modana tekuina.

Mogu li se dobiti podaci o konstelacijama zvijea

za spravljanje pripravaka koji se dobivaju spaljivanjem?
Dr. Vreede: Sada se ne mogu dati toni podaci.
Za to su potrebna promatranja koja se trenutno ne
mogu obaviti. Za spaljivanja kukaca openito je po
g o d n o razdoblje od poetka veljae do u k o l o v o z .
Za suzbijanje poljskog mia o v e godine ( 1 9 2 4 . )
razdoblja se iz godine u godinu pomiu u o b z i r
dolazi vrijeme od druge p o l o v i c e studenog do prve
p o l o v i c e prosinca.

228
 Dr. Steiner: Naela antropozofskoga kalendara,
kako je bio zacrtan, moraju se postaviti tonije, pa
e se ovjek onda prema tom kalendaru moi tono
ravnati.

Kad se govori o punu Mjesecu i mlaaku, misli li

se pritom samo na dan kad je pun ili mladi Mjesec ili
pak se misli na vrijeme netom prije ili netom poslije njih?
Mlaak se rauna od trenutka kad se pojavi
otprilike ova slika. Ta se slika pojavi i opet nestane.
Pun Mjesec rauna se od vremena kad se pojavi ova
slika ( c r t e ) . Kad je mjesec samo uzak srp i p o t o m
nestane. Otprilike uvijek deset do etrnaest dana.

Mogu li se kukci do kojih se ne moe doi u vrijeme

odreene konstelacije sauvati do spaljivanja?
Jo emo tonije utvrditi kad bi trebalo spravljati
pripravke. Pojedine vrste kukaca mogu se sauvati.

Treba li spaljivanje sjemena korova obaviti ljeti ili

se to moe uiniti u bilo koje vrijeme?
Ne p r e d u g o nakon to smo ga skupili.

Kako je s rasipanjem praka od kukaca koji potjee

od onih kukaca koji zapravo uope ne dolaze u dodir
sa zemljom?
On se isto stavlja u zemlju. Pritom je stvar u
tome da kod kukaca uope nije bitan fiziki dodir,
nego svojstvo koje se daje u takvoj homeopatskoj

229
dozi. Kukac ima sasvim drugaiju vrstu senzibilnosti,
i kad se praak prospe po zemlji, upravo ono to
tamo nastaje, bjei. Uope ne smeta ako kukac ne
dolazi u dodir sa zemljom.

Kako se tetnost mraza odraava u poljoprivredi,

posebice kod rajice? I u kakvoj kozmikoj vezi treba
sagledati mraz?
Ako rajica treba postati lijepa i velika, treba
je uvati na t o p l o m . Ona m n o g o pati zbog mraza.
to se mraza o p e n i t o tie, m o r a t e biti svjesni
to se oituje u n j e g o v u djelovanju. Djelovanja
mraza uvijek z n a t n o pojaavaju k o z m i k i utje
caj koji djeluje u zemlji. Taj kozmiki utjecaj ima
uobiajenu razinu kad imamo o d r e e n u toplinsku
vrijednost. Kod o d r e e n e toplinske vrijednosti taj
je utjecaj ba onakav kakav je biljci p o t r e b a n .
A k o pak i m a m o dug, p r e i n t e n z i v a n i p r e d u b o k
mraz, onda je djelovanje neba na zemlju prejako
i u biljkama i m a m o t e n d e n c i j u za o b l i k o v a n j e m
stabljika u svim s m j e r o v i m a , stvaranjem vlaka
na, dakle, tendenciju za irenjem u t a n k o i . I to
e naravno p o d o d r e e n i m okolnostima, zato to
je tanko, zahvatiti mraz koji je vani i unititi ga,
tako da je mraz koji ide p r e d a l e k o pojava to izu
z e t n o teti rastu biljaka jer u tlo ulazi p r e v i e
neba.

Treba li spaljenim ostacima ose moda obraditi

ivotinjsko tijelo ili tim ostacima samo posuti livade i
panjake?
Tamo gdje ivotinje jedu. Te ivotinjske ostatke
treba posuti po poljima. Svi su oni zamiljeni kao
dodatak gnojivu.

230
 Kako se najuinkovitije suzbija pirika? Vrlo je teko
doi do njenog sjemena.
T i m nainom razmnoavanja koji ste naveli,
time to se ne m o e doi do sjemena, ona se na
kraju sama uniti. Ako se ne moe doi do sjemena,
onda zapravo ni ona ne postoji. Ako se ukopa i za
tim dalje buja, onda je se m o e i suzbiti. Sigurno
e se nai onoliko sjemena koliko je p o t r e b n o jer
p o t r e b n o ga je v r l o malo. I djetelina s etiri lista
m o e se nai.

Je li doputeno konzervirati hranu elektrinom

strujom?
to elite time postii? Tu se naravno mora sa
gledati ope znaenje elektriciteta u prirodi. Rekao
bih da je utjeno to sada iz Amerike, gdje je openito
bolji dar opaanja nego u Europi, to iz Amerike
do nas dopiru glasovi koji g o v o r e da se ljudi vie
ne mogu razvijati na isti nain, u atmosferi koja
je sa svih strana proeta elektrinim strujanjima i
zraenjima, nego da to ima utjecaj na ovjekov raz
vitak. Duevni ivot postat e drugaiji ako te stva
ri budu d o v e d e n e tako daleko kako je zamiljeno.
Sigurno je razlika ako na nekom podruju imate
parne strojeve, parne l o k o m o t i v e za eljeznicu ili
ako to elektrificirate. Para djeluje mnogo svjesnije,
elektricitet djeluje izuzetno nesvjesno, a ljudi uope
ne znaju odakle dolaze odreene stvari. Nesumnjivo
je da je razvoj usmjeren u tom pravcu ako uzmem
u o b z i r da se elektricitet koristi iznad zemlje kao
zraei elektricitet ne bi li se to bre prenijele oba
vijesti iz jednog mjesta u drugo; takav ivot, pogotovo
u zraeem elektricitetu dovest e do toga da ljudi
vie uope nee shvaati vijesti koje e tako b r z o

231
dobivati. To potire razumijevanje. Ti uinci danas
su ve uoljivi. Ve danas moete primijetiti da ljudi
mnogo tee razumijevaju stvari koje dolaze do njih
nego to je to bilo prije nekoliko desetljea. Utjeno
je to se barem iz Amerike ire uvidi u tu stvar.
No kad se pojavi neto novo, onda je to obino isprva
lijek. Meutim, kasnije stvar u svoje ruke uzima
ju proroci. N e o b i n o je da i v i d o v i t e stvari bivaju
reducirane na ljudske stvari kad se pojavi neto
novo. Nae se jedan koji ljudima bijesno propovijeda
0 ljekovitoj snazi elektriciteta, iako ga prije uope
nije zamjeivao. I tako stvari ulaze u modu. Isto
se tako nije moglo pomiljati na lijeenja uz pomo
elektriciteta dok elektriciteta nije bilo. Sada odjednom,
ne samo zbog toga to je on tu, nego zato to je to
u modi, on je najednom postao lijekom. Elektricitet,
kad se upotrijebi kao zraenje, ponekad nije vei
lijek od tanke igle koju ovjek uzme i ubode se.
Ne lijei elektricitet, nego ok. No ne smije se zabo
raviti da elektricitet uvijek posebno djeluje na viu
organizaciju, organizaciju glave kod ovjeka i ivo
tinje, isto tako izuzetno jako djeluje na organizaciju
korijena kod biljaka. Prema tome, ako se elektricitet
upotrijebi da bi se naelektrizirale ivene namirnice,
proizvest e se takva hrana koja e postupno u ivo
tinji koja je jede izazvati sklerozu. To je polagan
proces ispoetka se uope nee primijetiti prvo
e se primijetiti da te ivotinje nekako ugibaju prije
nego to bi trebale. Nee se pomiljati na elektrici
tet kao uzrok, to e se pripisivati svemu moguem.
Elektricitet svakako nije neto to bi trebalo zadirati
u i v o i i v o osobito poticati; jer on to ne m o e .
Ako se zna da je elektricitet stupanj nie od ivog
1 da ivotno, to je vie, nastoji odbaciti elektricitet

232
 to je odbacivanje ako se onda i v o navede
na to da upotrijebi obrambeno sredstvo kad se ni
od ega ne treba braniti, o n o postaje ivano i ne
mirno, a s v r e m e n o m i sklerotino.

to duhovna znanost openito kae o konzerviranju

stone hrane kiseljenjem, o postupku kiseljenja?
Nije velika razlika ako se u tom procesu upo
trijebi slano u irem smislu, ako se sol neposredno
stavlja u jelo ili ako se ona stavlja u stonu hranu.
Ako imamo stonu hranu koja sadri premalo soli
da bi bila ponesena na mjesta u organizmu gdje
bi trebala djelovati, onda je kiseljenje stone hrane
sasvim u redu. Recimo da u nekom kraju imamo
repu. Vidjeli ste da je ona osobito pogodna za pravilno
djelovanje na organizaciju glave. Prema tome, ona
je za neke ivotinje, na primjer, za mladu stoku,
izvrsno sredstvo. Ako se, naprotiv, u nekom kraju
zapazi da zbog nje ivotinje prerano i previe gube
dlaku, tada e se stona hrana soliti jer se zna da
je ne dospijeva d o v o l j n o na ona mjesta kamo bi
trebala stii. Ne stie dovoljno daleko. Sol openito
izuzetno jako djeluje na to da hranjive tvari stignu
do onog mjesta u organizmu gdje trebaju djelovati.

Kako se duhovna znanost postavlja prema kiseljenju

repinih listova i druge stone hrane?
U tom sluaju trebalo bi nastojati postii opti
mum koji se u pogledu sredstva za kiseljenje ne
bi smio prekoraiti. Kiseljenje openito ne moe tetno
djelovati ako se ne potakne prevelikim koliinama
dodataka, jer upravo slani sastojci v e i n o m ostaju
u organizmu onakvi kakvi ustvari jesu. Organizmu
je openito uroeno, ivotinjskom organizmu takoer,

233
a ljudskom jo i vie, da sve to uzme, na raznovrsne
naine promijeni. Predrasuda je ako se vjeruje, na
primjer, da je neto od bjelanevina to se unese
u eludac jo upotrebljivo u istom obliku u kakvom
je uneseno. Ta se bjelanevina najprije mora pretvo
riti u mrtvu supstanciju, a potom je ovjekovo etersko
tijelo p o n o v n o mora pretvoriti u bjelanevinu koja
je sada specifina ljudska ili ivotinjska bjelanevi
na. Sve to ude u organizam mora se promijeniti.
To to sada govorim vrijedi ak i za obinu toplinu.

Dok to shematski crtam (crte), zamislite: Ovdje imate

neki organizam, a ovdje imate toplinu u okolini.
Pretpostavite da ovdje imate mrtvo drvo koje, dodue,
takoer potjee od organskog, ali je mrtvo; ovdje
pak toplinu u okolini. Ako je ovo organizam, toplina
ne ulazi jednostavno pomalo u njega i ne proima
ga, ve odmah im ona ue u podruje organizma,
organizam prerauje nju, ona se preobraava u topli
nu to ju je p r e r a d i o sam organizam drugaije
ne smije ni biti dok u drvo toplina jednostavno
p r o d i r e i u njemu je kao toplina ista kao i vani u
mineralnom carstvu. U trenutku kad toplina prodre
u nas nepromijenjena, kao to prodire u komad drva,
u tom se trenutku prehladimo. Ono to izvana prodire
u organizam ne smije ostati onakvim kakvo jest,

234
nego se odmah mora preobraziti. Taj se proces najma
nje zbiva u soli. Stoga se solju, koja se dakako koristi
onako kao to ste vi naveli, za kiseljenje stone hrane,
ako je ovjek imalo razuman i ne stavlja je previe
jer ve i okus odbija ne moe poiniti veliko
z l o . Ako je ona nuna za konzerviranje, to je samo
znak da je to do odreenog stupnja ispravan proces.

Je li preporuljivo kiseljenje stone hrane bez soli?

To je proces koji je otiao predaleko. To je, rekao
bih, nadorganski proces, pod odreenim okolnostima,
kad je proces otiao predaleko, to je strano tetno.

Je li ivotinjama tetna stona kreda koja se koristi

za ublaavanje djelovanja kiseline?
Stonu kredu neke ivotinje uope ne podnose.
Od nje se razbole. Neke je podnose, ali u o v o m tre
nutku ne mogu ba rei koje je ivotinje podnose.
Ali ona openito ivotinjama nee donijeti mnogo
koristi, ve e se od nje razboljeti.

Mislim da stona kreda eluani sok neutralizira.

eluani sok postaje neupotrebljiv.

Pitao bih zar nije vrlo bitno s kakvom milju ovjek

poduzima neku stvar. Velika je razlika ako se sije penica
ili rasipa ono to slui za unitavanje. Stav se mora uzeti
u obzir. Ako se protiv kukaca djeluje sredstvima koja
su navedena, zar to nema znatno vee znaenje za karmu
nego kad se, na primjer, u odreenim sluajevima ivotinje
odstranjuju mehanikim oruem.
Tja, zar ne, kod misli se u biti radi je li ona
dobra ili zla misao. I kako to mislite "ako se unitava"?
Uzmite nain na koji se mora razmiljati o stvarima.

235
Vidite, ako razmislite o o n o m e to sam g o v o r i o u
dananjem predavanju, na primjer, kad sam upozorio:
neto se o nekoj stvari zna i to je takoer v i d l j i v o
na njenoj vanjtini, na lanenoj sjemenci i mrkvi vidi
se kroz kakav proces prolaze u ivotinji; kad se to
ostvari, to je onda takva objektivacija da zaista nije
zamislivo a da se ne p r o m e m o o d r e e n o m poniz-
nou. I onda ete uspjeti to uiniti u slubi ovje
anstva, u slubi univerzuma. Stvar je samo u tome
da e tete, koje bi mogle nastati zbog uvjerenja,
proizii iz zlih namjera. No u tom sluaju trebalo
bi imati zle namjere. Stoga, ako se ujedno openito
trai moralnost, ne mogu zamisliti da bi to u bilo
kom pogledu moglo imati tetan uinak. A vi, dakle,
mislite da bi bilo manje zlo ako biste ganjali ivotinje
i ubijali ih?

Mislio sam na nain na koji se unitava.

Da, vidite, tu treba uzeti u obzir v r l o sloene
stvari ije razumijevanje opet ovisi o tome sagledavaju
li se one u veim meuovisnostima. Zamislite da
izvuete ribu iz mora i ubijete je. Neto ste ubili,
izvrili ste in koji se zbiva na odreenoj razini.
Ali pretpostavimo sada da s nekom svrhom izvuete
posudu punu morske v o d e koja je puna ribljeg sje
mena, time je, dakle, uniteno more ivota. T i m e
ste uinili neto sasvim drugo, nego kad ste unitili
ribu. Vi ste uinili neto sasvim drugo, naime, izvrili
ste jedan in na sasvim drugoj razini. I kad neto
to se nalazi u prirodi postane pravom ribom, onda
je to otilo svojim tokom. Ako ga vratite na poetak,
onda ste naruili red. Ali ako prije zaustavim proces
koji nije zavren, ili ako se on ne okona u slijepoj
ulici zavrenog organizma, onda nisam uinio o n o

236
isto, zar ne, to sam izvrio na zavrenom organizmu.
Pitanje koje ste postavili moram tako reducirati:
Kakva je to nepravda ako napravim praak? Jer ono
to unitavam prakom vie ne dolazi u obzir, kree
se u nekoj drugoj zoni. Radit e se samo o tome
to mi je p o t r e b n o da bih d o b i o praak. Tada e u
veini sluajeva proizii da unitavam m n o g o ma
nje ivotinja nego kad bih sve te ivotinjske vrste
m o r a o skupljati i ubijati. Mislim da vam to pitanje
ne bi izgledalo tako stranim kad biste ga praktino
promislili, a ne tako apstraktno.

Mogu li se upotrebljavati ljudske fekalije i kakvom

se postupku moraju podvrgnuti prije upotrebe?
Naravno, to je manje mogue. Jer u smislu
gnojidbe njihovo je djelovanje izuzetno slabo i one
su mnogo tetnije od bilo kojeg drugog gnojiva. No
ako ih netko eli upotrijebiti, sasvim je d o v o l j n o
ono to se na jednom obinom imanju samo namee.
Prema tome, najbolja mjera za to to nije tetno
bit e ako se zna da toliko i toliko ljudi ima na
j e d n o m imanju, pa ako se svemu o n o m to daju
ivotinje i gnoju to nastaje na drugi nain pridoda
i ono to dolazi od ovjeka, onda je dostignut maksi
mum onoga to se moe primijeniti. Uinila bi se
golema teta ako bi se ljudski gnoj koristio u blizini
velikih gradova, jer u velikim gradovima nastaje
toliko ljudskoga gnoja da bi on mogao dostajati za
imanje strahovito velikih razmjera. Ali pomislite,
kako li se samo moe doi na suludu ideju da se i
u blizini velikih gradova, na nekom malom podruju
upotrijebi ljudski gnoj, na primjer, od cijelog Berlina.
Dovoljno bi bilo kad biste kuali biljke koje tamo
rastu, one bi vam to pokazale. Izvedite to sa parogom,

237
s bilo ime to je prilino poteno i iskreno, i vidjet
ete o emu se radi. I morate imati na umu: ako
taj gnoj upotrijebite za ono to jedu ivotinje, onda
e o n o to e iz toga proizii biti osobito tetno.
Jer kod njih mnogo toga ostaje na tom stupnju. Zar
ne, prilikom prolaska kroz organizam mnogo toga
ostaje na stupnju na kojem se nalazi paroga kad
prolazi kroz ljudski organizam. U tom smislu to je
g o l e m o neznanje koje je nanijelo groznu tetu na
tom podruju.

Kako se kod svinja lijei vrbanac?

Tja, to je veterinarsko pitanje s tim pitanjem
jo se nisam suoio jer me dosad nitko nije pitao
za savjet u v e z i s time ali mislim da se on moe
lijeiti trljanjem koe sivim antimonovim sjajnikom,
stibnitom. To spada u podruje lijeenja, to je prava
bolest.

Moe li se i divlja rotkva, koja je krianac, takoer

suzbiti onim prakom?
Praci o kojima sam govorio djelotvorni su samo
kod onih vrsta biljaka od kojih su spravljeni. Prema
tome, ako je biljka nastala krianjem, praak joj
nee nauditi. On nema utjecaja na simbioze.

to bi se moglo rei o zelenoj gnojidbi?

I ona ima svojih dobrih strana, p o g o t o v o ako
se primijenjuje kod vonih kultura. Te se stvari ne
mogu provesti generalno. Za odreene stvari zelena
je gnojidba korisna. Mora se poduzeti kod onih biljaka
kod kojih se eli potai jako stvaranje zelenila. Ako
se to eli postii, onda se moe dodati malo zelenog
gnojiva.

238
 UVODNI GOVOR
Koberwitz, 11. lipnja 1924.

Najprije mi dopustite da izrazim svoje najdublje

zadovoljstvo to je utemeljen ovaj pokusni krug koji
je potaknuo grof Keyserlingk, a koji su i proirili
oni koji se zanimaju za poljoprivredu, koji su prvi
put bili na ovakvom skupu. Ovom osnutku prethodi
izraena spremnost gospodina Stegemanna koji je
nakon brojnih zamolbi odluio priopiti poneto
od raznih smjernica za poljoprivredu koje smo on
i ja dali tijekom prolih godina i koje je on u o v o m
ili o n o m pravcu iskuao na svom imanju uloivi
napore vrijedne priznanja. Na to se onda nadove
zao r a z g o v o r izmeu naega v r l o zaslunoga grofa
Keyserlingka i gospodina Stegemanna koji je d o v e o
do toga da se najprije o d r a o r a z g o v o r na kojem
je sastavljena rezolucija to je danas proitana i
koji je doveo do toga da smo danas ponovno zajedno
doli o v a m o .
Duboko zadovoljstvo prua injenica da se na
neki nain kao nositelj pokusa, polazei od smjernica
da, to isprva mogu biti samo smjernice koje
m o e m o dati u o v i m predavanjima, naao stanovit
broj ljudi koji bi obavili pokuse kako bi te smjernice
p o t v r d i l i i pokazali da se one mogu praktino pri
mijeniti. Meutim, neophodno je da danas, u trenutku
kad se na tako zadovoljavajui nain takvo neto
ostvaruje, budemo svjesni da nam valja primijeni
ti iskustva koja smo stekli svojim nastojanjima na
praktinom polju u okviru antropozofskog pokreta,
a p o g o t o v o da nam valja izbjei pogreke koje su
jasno izile na vidjelo tek tijekom vremena u kojem

239
se iz antropozofske, rekao bih, sredinje aktivnosti
prelazilo na perifernu aktivnost, prilikom uvoenja
onoga to antropozofija treba i moe biti u razliite
sfere ivota. Stoga e dakako za poslove koje treba
obaviti ova poljoprivredna zajednica osobito biti
zanimljiva iskustva koja smo stekli prilikom uvoenja,
recimo to tako, antropozofskog u ope znanstveno.
Vidite, kad je rije o tome, uglavnom nije bilo
dovoljno razumijevanja izmeu onih koji su ustvari
dosad upravljali sredinjim antropozofskim na svoj
nain i s unutarnjom odanou te s unutarnjom pre
danou, i onih koji stoje na periferiji i to nastoje
obraditi za pojedina ivotna podruja. To smo po
sebno iskusili prilikom suradnje s naim znanstvenim
institutom. Tu su s jedne strane antropozofi kao
takvi, antropozofi koji posve ive u onom sredinjem
antropozofije kao svjetonazora, kao ivotnog sadraja,
koje moda svake minute svom svojom duom pro
nose svijetom. Tu su i antropozofi koji antropozofiju
ine, v o l e i ine je vlastitim ivotnim sadrajem,
oni v e i n o m ne uvijek misle da je uinjeno
neto znaajno ako su opet tu ili tamo jednog ili
vie njih pridobili za antropozofiju. Oni zapravo,
kad djeluju prema van, j e d i n o ele ljude pridobiti
za antropozofiju i misle oprostite na izrazu
da se ljudi moraju pridobiti duom i tijelom, na
primjer, kad je rije o sveuilinom profesoru neke
prirodoznanstvene grane koji se nalazi u prirodo-
znanstvenoj djelatnosti. Takvi antropozofi u svojoj
dobrodunosti i ljubavi onda dakako misle da se
poljoprivrednik moe duom i tijelom, sa zemljitem
i svime onime to je s time u vezi, sa svim proizvodi
ma koje gospodarstvo alje u svijet, od danas do
sutra privui u antropozofsku djelatnost. To misle

240
"sredinji" antropozofi. Oni se naravno varaju. I
premda mnogi od njih tvrde da su moji odani sljed
benici, da, esto je tako da su u dui vjerni pristae,
ali preuju ono to kaem u odlunim trenucima.
Oni onda ne uju kad, na primjer, kaem: Naivno
je vjerovati da se jedan profesor ili neki drugi znan
stvenik preko noi moe pridobiti za antropozofiju.
To je nemogue. ovjek bi trebao raskrstiti s dvade
set do trideset godina svoje prolosti, zato bi iza
njega nastao ponor; stvari treba prihvatiti onakvima
kakve su u ivotu.
A n t r o p o z o f i esto vjeruju da ivot opstoji u
miljenju. On ne opstoji samo u miljenju. Te se
stvari moraju izrei kako bi i pale na pravo tlo.
Oni koji d o b r o h o t n o , odano neko i v o t n o podru
je ele spojiti s antropozofijom, da, i znanstvena
podruja, to si uope nisu razjasnili kad su postali
antropozofski poslenici i stalno polaze od pogrenog
stajalita da se u znanosti mora initi isto onako
kako se dosad inilo, da se mora postupati isto onako
kako se u znanosti dosad postupalo. Na primjer,
kod nas postoji o d r e e n i broj ljudi koji djeluju na
medicinskom podruju, doista dragih, dobrih antro-
pozofa koji smatraju da o n o to je dala antropo-
zofska medicina trebaju primjenjivati onako kako
su to u medicini dosad inili. U tom je smislu gospoda
dr. Wegman prava iznimka; ona je uvidjela istinsku
nunost unutar naeg drutva.

Da, to ovjek p r i t o m doivljava? Ne radi se

t o l i k o o irenju sredinjeg a n t r o p o z o f s k o g , v e
se radi o irenju antropozofskog u svijet. Doivljava
se da ljudi kau: Da i mi smo se dosad time bavili,
za to smo strunjaci, time m o e m o o v l a d a t i p o
mou naih m e t o d a , o t o m e nesumnjivo m o e m o

241
prosuivati. Ali njihovi rezultati protuslove onome
do ega smo mi doli svojim metodama. Oni tada
kau da je to pogreno, a kad ih se htjelo oponaati,
tvrdili su da oni to mogu bolje. U tim sluajevima
u o p e se ne m o e p o r e i da oni to m o g u bolje
primijeniti, ve zbog toga to su znanstvene meto
de posljednjih g o d i n a ustvari p r o g u t a l e znanost.
Znanosti imaju jo samo m e t o d e . One se vie ne
hvataju u kotac s p r e d m e t o m , njih su pojele me
tode, tako da danas postoje istraivanja, ali u njima
nieg nema. T a k o smo d o i v j e l i da su se ti znan
stvenici koji su imali i z v r s n e e g z a k t n e m e t o d e
razbjesnili kad su se pojavili antropozofi ne inei
nita d r u g o d o l i primjenjujui iste m e t o d e . to
se time m o e dokazati? K o d tih lijepih stvari koje
smo i z v o d i l i , kod izvrsnih istraivanja obavljenih
u Biolokom institutu nije se pokazalo nita drugo
n e g o da su se ljudi razbjesnili kad su nai znan
s t v e n i c i u svojim p r e d a v a n j i m a g o v o r i l i o istim
m e t o d a m a . Oni su bili bijesni j e r su uli stvari
na koje su se navikli u o d r e e n i m misaonim kolo
teinama, njih su p o n o v n o uli.
Ali doivjeli smo neto drugo to je v a n o . A
to je sljedee: Neki nai znanstvenici naposljetku
su se potrudili skrenuti od metode oponaanja dru
gih, uinivi pola-pola, tako da su u p r v o m dijelu
bili sasvim znanstveni doista primijenjujui u sue
ljavanjima znanstvene m e t o d e . Na to su se sluai
razbjesnili. to se o v i petljaju u nae stvari, to to
znai? To su drznici, to su drski zelembai koji se
diletantski paaju u nau znanost! Tada su u drugom
dijelu govornici preli na pravi ivot, to nije razra
eno po starome, nego je kao antropozofsko preuzeto
iz nadzemaljskog. Na to su oni koji su dotad bili

242
strano bijesni postali strano paljivi, udno su
sluali i zapalili se za to. Ljudima se svidjela antro-
pozofija, ali nisu mogli podnijeti a, kako sam i
priznao, ak i s pravom kad se od antropozofije
i znanosti skrpa nejasni mixtum compositum. T i m e
se ne m o e postii napredak.
Zato s velikom radou pozdravljam o v o to
je proizilo iz poticaja grofa Keyserlingka, to se
poljoprivredna strukovna zajednica eli nadovezati
na o n o to je utemeljio Prirodoznanstveni odsjek
u Dornachu. Taj Prirodoznanstveni odsjek, kao i
ostalo s ime se sada susreemo, proistekao je iz
Boinog zasjedanja. Dakle, iz Dornacha e potei
ono to treba potei. Mi emo pak nesumnjivo iz
same antropozofije razviti najegzaktnije znanstvene
metode i smjernice. Samo se dakako ne mogu sloiti
s onime to je rekao grof Keyserlingk da spomenuta
strukovna zajednica treba biti tek izvrni organ.
Uvjerit ete se da iz Dornacha dolazi neka vrst smjer
nica, uputa koje od svakog ovjeka to eli sura
ivati, ma gdje on bio, zahtijevaju da bude potpuni
suradnik. tovie, mi emo a to e se pokazati
na kraju mojih predavanja, prve smjernice dat u
na kraju predavanja temelje za prve korake to
ih trebamo poduzeti u Dornachu dobiti tek od vas.
Smjernice emo davati tako da tek iz o d g o v o r a to
ih dobijemo m o e m o neto poduzeti. Prema tome,
od samog poetka trebat e nam aktivni, najaktivniji
suradnici, a ne samo izvrni organi. Jer vidite, da
neto napomenem o tome smo o v i h dana vie
puta razgovarali grof Keyserlingk i ja d o b r o je
uvijek individualnost u tom smislu da nikad nije
isto kao drugo dobro. Klima, odnosi u tlu, najdonja
su osnova individualnosti jednog dobra. Dobro u

243
leskoj nije isto kao dobro u Tiringiji ili junoj Nje
makoj. To su uistinu individualnosti. Upravo prema
antropozofskom nazoru openitosti, apstrakcije ne
maju nikakvu vrijednost, a najmanja im je vrije
dnost kad se njima eli zahvatiti u praksu. Kakve
koristi ima ako se o tom praktinom pitanju g o v o r i
samo uopeno!
Openito treba paziti na o n o to je konkretno,
tada e se uvidjeti to treba primijeniti. Kao to je
od trideset dva slova sastavljeno ono najrazliitije,
tako se naravno mora primijeniti i o n o to e biti
izneseno u predavanjima, jer tek e iz toga proizii
o n o to se oekuje. Ako se eli govoriti o prakti
nim pitanjima polazei od ezdeset suradnika, onda
je doista stvar u tome da se pronau praktine upu
te i praktina polazita za tih ezdeset konkretnih
poljoprivrednika. I najprije e trebati pronai o n o
to znamo u tom pogledu. Tek e se iz toga roditi
prvi krug pokusa, a onda e doista trebati praktino
raditi. Za to su nam potrebni najaktivniji lanovi.
I uope su nam u Antropozofskom drutvu upravo
potrebni pravi praktiari koji ne odustaju od naela
da praksa zahtijeva neto to se ne moe ostvariti
od danas do sutra. Ako oni koje sam nazvao sredi
njim antropozofima misle da jedan profesor ili poljo
privrednik ili lijenik, nakon to se desetljeima nala
zio u odreenoj sredini, preko noi moe prihvatiti
antropozofsko uvjerenje, onda su u zabludi. Kod
poljoprivrede e se to jasno vidjeti. Poljoprivrednik-
-antropozof mogao bi, ako je dovoljno idealistian,
iz dvadeset devete u tridesetu godinu prijei u antro-
pozofske v o d e i u p o g l e d u p o l j o p r i v r e d e ; ali hoe
li isto uiniti i njive, proizvodna mehanizacija koja
posreduje izmeu njega i potroaa i tako dalje?

244
Njih se ne moe iz dvadeset devete u tridesetu godinu
pretvoriti u antropozofe. I kad ljudi onda uvide da
to nije mogue, esto se odmah obeshrabre.
Ali upravo je u tome stvar: da se ne izgubi odmah
hrabrost, nego da se zna kako nije vaan trenutni
uspjeh, nego bezuvjetni rad. Treba uiniti koliko
je god mogue. Jedan moe vie, drugi manje. tovie,
naposljetku e se, koliko god to paradoksalno zvualo,
moi initi to vie to je ogranieniji komad zemlje
na kojem se gospodari na na nain. Zar ne, na malom
zemljitu, na malom komadu zemlje unitava se manje
nego na velikom. I tu onda mogu v r l o b r z o doi
do izraaja i poboljanja koja proizlaze iz antropo-
zofskih smjernica budui da se ne mora mnogo toga
promijeniti. I zato e i korisni uinak lake doi
do izraaja nego na velikom dobru. Ali ako ta zajed
nica eli postii uspjeh, mora se postii suglasje o
stvarima upravo na jednom takvom praktinom po
druju kao to je poljoprivreda. I v r l o je udno to
su ljudi poslije prvog skupa m n o g o razgovarali o
razlici izmeu grofa Keyserlingka i gospodina Ste-
gemana, ali d o b r o u d n o i bez ironije, jer ih je to
o b r a d o v a l o . I to je d o v e l o do toga da sam te veeri
gotovo bio uvjeren kako bi trebalo razmisliti o tome
ne bi li netko trebao pozvati antropozofsko predsjed
nitvo ili nekog drugog kako bi p o m i r i o svadljive
duhove. Ali s vremenom sam se uvjerio u neto sasvim
drugo, u to da je o n o to se tamo oituje osnova
za intimnu toleranciju meu poljoprivrednicima,
za intimno priznavanje medu kolegama j e d i n o
to tu postoji odreena gruba vanjtina.

Poljoprivrednik doista vie nego netko drugi

mora uvati svoju kou i esto mu se drugi upleu
u stvari koje samo on razumije. No potom se u dubini

245
zapravo otkriva stanovita tolerancija. Sve to mora
se uistinu osjetiti u ovoj zajednici i ovu opasku izno
sim samo zato to zaista mislim kako je neophodno
da otpoetka krenemo ispravno. Tako bih jo jednom
izrazio svoje duboko zadovoljstvo zbog ovoga to
se dogodilo zahvaljujui vama; vjerujem da smo dobro
ugradili iskustva Antropozofskog drutva, da e ovo
to je pokrenuto biti velik blagoslov i da e Drnach
dati svoj prinos djelotvornoj suradnji s onima koji
zajedno s nama ele aktivno sudjelovati u o v o m e .
M o e m o se samo radovati to je pokrenuto o v o to
se zbiva u Koberwitzu. I premda grof Keyserlingk
esto ponavlja da sam se opteretio time to sam
doao ovdje, ipak bih odvratio na to, ali ne zato
da bih potaknuo meusobnu raspravu: Kakve sam
ja to ovdje uloio napore? Morao sam stii o v a m o
gdje imam najljepe i najbolje uvjete, sve to je neu
g o d n o ine drugi, a ja svaki dan moram govoriti,
moram dodue drati g o v o r e prema kojima imam
poneto respekta budui da je o v o n o v o podruje.
Moj trud nije tako velik. Ali kad pogledam trud koji
su uloili grof Keyserlingk i cijela ova kua, sve
koji su o v a m o nagrnuli, onda moram rei da mi
pojedinosti to su ih morali uiniti oni koji su po
mogli da bismo ovdje mogli biti zajedno nakraju
izgledaju daleko v e e od injenice to sam stigao
na g o t o v o . I upravo se u tome ne mogu sloiti s
grofom Keyserlingkom. Stoga bih vas svakako zamolio
da za sve ono to smatrate vrijednim priznanja s
obzirom na odravanje ovog poljoprivrednog teaja
zahvalite njemu i da ponajprije imate u vidu da
se moda ipak, uza sve o n o to treba proistei iz
Dornacha, ne bi odrao ovaj teaj u o v o m krajnjem
zakutku zemlje da on nije promiljao svojom elje-

246
znom snagom i svog zastupnika poslao u Dornach
nimalo ne poputajui. Nikako se ne slaem s time
da se osjeaji zahvalnosti iskazuju meni; njih doista
u najveoj mjeri treba uputiti grofu Keyserlingku
i itavoj njegovoj kui. Upravo sam to jo htio dodati.
Zasada se ne moe m n o g o toga rei osim da
emu u Dornachu od svakoga tko u krugu bude htio
suraivati trebati podatke o tome to ima ispod ze
mlje, to iznad zemlje i kako te stvari uzajamno
djeluju. Zar ne, najprije se mora tono znati, da
bi se podaci mogli upotrijebiti, kako stoje stvari
na koje ti podaci upuuju. Prema tome, u o b z i r e
doi ono to vi iz svoje prakse znate jo bolje od
nas u Dornachu: svojstva tala na pojedinim dobrima,
kakva je uma ili koliko ume i slinoga ima, to
se na dobru p r o i z v o d i l o posljednjih godina, kakvi
su bili prinosi, ukratko, zapravo trebamo znati sve
o n o to mora znati pojedini poljoprivrednik ako
razborito, upravo seljaki razborito eli gospodariti
svojim dobrom. To su podaci koji su nam najprije
potrebni: stvari koje se nalaze na dobru i iskustva
koja je pojedinac stekao u v e z i s njima. To bi bilo
u kratkim crtama. Kako sve to valja sastaviti, pokazat
e se tijekom ovog zasjedanja iz kojeg e jo proizii
polazita za poljoprivredu koja e ukazati na to kakva
je veza izmeu onoga to tlo naposljetku daje i onoga
to tlo i njegova okolina jest.

Vjerujem da je o v i m rijeima v e karakterizi

rano o n o to g r o f K e y s e r l i n g k e l i kao r a z r a e n
p r e d l o a k od l a n o v a o v o g a kruga. Prijateljske,
drage rijei koje nam je uputio potovani gospodin
g r o f uz t a n k o u t n o r a z l i k o v a n j e seljaka i znan
stvenika, i m e je s j e d n e strane p o s t a v l j e n o da
se u krugu nalaze svi seljaci, a u Dornachu sjede

247
z n a n s t v e n i c i , taj stav ne smije, ne m o e ostati.
Mi t a k o r e i m o r a m o j e d n i s drugima srasti i u
Dornachu mora v l a d a t i o n o l i k o seljakog k o l i k o
unato znanstvenosti m o e vladati. I o n o to kao
znanost d o l a z i iz Dornacha mora biti takvo da
prosvijetli i najkonzervativniju seljaku glavu. Na
dam se da je to bila samo ljubaznost kad je g r o f
Keyserlingk rekao da me ne razumije. To je posebna
vrsta ljubaznosti. Jer mislim da emo mi, Dornach
i krug, svakako srasti kao b l i z a n c i . Na kraju me
nazvao Velikim seljakom (Grobauer). To ipak uka
zuje na to da i on osjea kako bismo m o g l i srasti.
A l i v i d i t e , ja doista jo ne mogu biti tako okrten
zahvaljujui tek m a l o m p o e t n i k o m p o k u s n o m
mijeanju gnoja emu sam se silom prilika mo
rao p o s v e t i t i prije no to sam o t p u t o v a o to
se m o r a l o i nastaviti budui da nisam m o g a o ta
ko d u g o mijeati; t r e b a l o je jako d u g o mijeati,
ja sam samo p o e o mijeati, a p o t o m je t r e b a l o
nastaviti.
No sve su to sitnice. Ali ja zapravo nisam iz
toga izrastao. Ja sam posve izrastao iz seljatva. to
se tie uvjerenja, zauvijek sam ostao u njemu. Ja
sam to je spomenuto u mojoj autobiografiji
premda ne na tako velikim dobrima kao to je o v o ,
na malim podrujima sadio krumpir, premda nisam
ba uzgajao konje, ipak jesam svinje ili barem poma
gao pritom, a u neposrednom susjedstvu pomagao
sam i pri uzgoju krava. Sve te stvari dugo su mi
bile bliske i u njima sam sudjelovao i upravo sam
zbog toga takorei zaljubljen u poljoprivredu, izrastao
sam iz p o l j o p r i v r e d e . Uz to sam m n o g o vie v e z a n
nego uz o v o malo mijeanje gnoja. Zato se u tom
smislu i opet ne bih sasvim sloio s ostalim, kad

248
se p o n o v n o osvrnem na svoj ivot, onda bih i tu
kazao da u seljatvu nije najvrednije biti veliki seljak,
nego mali seljak koji je ba kao seoski djearac radio
u poljoprivredi. Ako to sada treba poprimiti velike
razmjere, primijeniti u znanosti, to e zaista izrasti
kao to se kae u donjoj Austriji iz "tvrde seljake
glave". To izrastanje vie e mi sluiti od onoga
to sam kasnije p r i m i o . Zbog toga me gledajte kao
malog seljaka koji je u sebi razvio ljubav prema
poljoprivredi, koji se sjea svojeg "maloseljatva"
i upravo zahvaljujui tome moe razumjeti o n o to
sada ivi u takozvanom seljatvu p o l j o p r i v r e d e . U
Dornachu e to biti primljeno s razumijevanjem,
u to moete biti sigurni. Uvijek sam smatrao, a u
tome nije bilo ironije iako je, ini se, tako shvaeno
da je ta glupost, budalatina, rekao sam, mudrost
pred Bogom, pred Duhom. Naime, ono to su se
ljaci mislili o svojim stvarima smatrao sam m n o g o
pametnijim od onoga to su mislili znanstvenici.
Uvijek sam tako mislio, a zapravo i danas mislim
da je to m n o g o pametnije. Radije sluam ono to
u nekoj prilici o svojim iskustvima govori onaj koji
neposredno radi na njivi, nego ahrimanske statistike
koje proizlaze iz znanosti, i uvijek sam se obradovao
kad sam mogao uti neto takvo jer sam to uvijek
smatrao izuzetno mudrim. I upravo na polju prakti
nog djelovanja, izvedbe, znanost sam uvijek smatrao
izuzetno glupom. I tako, sve to upravo ta znanost
treba tek uiniti pametnim ona ini pametnim ba
zahvaljujui toj "gluposti" seljatva. Mi u Dornachu
trudimo se unijeti neto od te "gluposti" seljatva
u znanost. Tada e ta glupost postati mudrost od
Boga. elimo li tako zajedno djelovati, to e biti
pravi konzervativni, ali i iznimno radikalni napredni

249
poetak. Zauvijek e mi ostati u lijepom sjeanju
ako upravo ovaj teaj postane ishoditem na kojem
e se ovdje pravo mudro seljatvo unijeti u meto
diku znanosti koja moda nije postala glupa to
bi je uvrijedilo ali, rekao bih, umrtvljena; i dr.
Wachsmuth takoer je o d b a c i o tu znanost koja je
ustvari umrtvljeha izrazivi elju za ivom znanou
koju tek treba o p l o d i t i seljaka mudrost. Srastimo
na taj nain, Drnach i krug, kao sijamski blizanci.
Za blizance se kae da ustvari isto osjeaju, isto
misle, pa osjeajmo onda isto i mislimo isto, tada
emo na naem podruju i najbolje napredovati.

250
 NAPOMENA VICARSKOG IZDAVAA

Praktina primjena smjernica danih u

poljoprivrednom teaju

lanovi Pokusnog kruga antropozofskih poljopri

vrednika, osnovanog u Koberwitzu, odmah su poeli
ostvarivati uvide i smjernice koje je u "poljopri
v r e d n o m teaju" dao Rudolf Steiner. Spravljeni su
pripravci koji su primjenjeni kod pripremanja gnojiva
i komposta odnosno za njegu njiva kultiviranih bilja
ka. Prvi pozitivni uinci oitovali su se u poboljanju
kakvoe povra, ali i ukusu te hranjivosti stone
hrane. T o m e se uskoro pridruio i povoljan uinak
na zdravlje domaih ivotinja. Tako je opseg iskusta
va rastao iz jednog opaanja u drugo. Uskoro se
takoer pokazalo da je za prilagodbu nekog imanja
smjernicama danim u Koberwitzu bilo n e o p h o d n o
poduzimati odnosno poticati sve mjere koje su pogo
dovale razvitku ivota na tlu i izgradnji cjelokupnoga
gospodarstvenog organizma. Na imanjima gdje se
takva njega poduzimala ve desetljeima takva je
prilagodba protjecala bez potekoa. No tamo gdje
je zemljite, gornji sloj njive bio nedovoljno razvijen
ili ako se radilo o imanju s osobito nepovoljnim
stanjem u p o g l e d u tla i klime, moralo se posebnu
pozornost pokloniti stvaranju humusa, tlu.
Znaajna pomo pritom bilo je to to se nanovo
mogao shvatiti dublji smisao uvida u mnoge mjere
to ih je dao Rudolf Steiner, a koje su ivjele u poljo-
privredno-vrtlarskoj tradiciji i iskustvu. U to vrijeme
m n o g e takve mjere, na primjer pripremanje kom
posta, podizanje ivica, ishrana osuenim granicama
i zainskim biljem itd., bile su osuene na to da iz

251
narataja u narataj nestaju s imanja i padaju u
zaborav. Mladi narataji koji su ve prihvatili nain
razmiljanja agrikulturne kemije esto vie nisu bi
li u stanju shvatiti znaenje takvog naina rada.
Bioloko-dinamiki nain gospodarenja, kako je sada
nazvan, u veoj je mjeri dolazio u doticaj s mnogim
pojedinostima poljoprivredno-vrtlarske tradicije tako
to je ve od 1930. sve vie seljaka i veleposjednika,
traei naine za ozdravljenja svojih gospodarsta
va, iskazivalo zanimanje za rad pokusnoga kruga i
prikljuilo mu se. Ti su ljudi jo u svojoj mladosti
mnogo toga usvojili na selima i imanjima, to je
kroz njihova sjeanja i iskustva na preobraen na
in plodonosno utjecalo na ovaj novi poljoprivredni
pokret.
Budui da je u smjernicama zadanim u Kober-
witzu teite postavljenih ciljeva bilo usmjereno na
razvitak ivota na tlu kao i stvaranje skladnoga gospo
darstvenog organizma, pa se, prema tome, osobito
intenzivno trebalo uhvatiti u kotac sa svim mjerama
koje su tome mogle posluiti, bioloko-dinamiki
pokret ubrzo je priznat kao pobornik za cijenjenje
vrijednosti tih ciljeva i svih tih poticajnih mjera.
U to je, na primjer, spadala obrada tla brino pri
premljenim organskim gnojivima, njegovanje livada
kompostom, raznovrsna primjena mahunarki (i na
tekim tlima) kao glavnog usjeva i medukulture,
oivljavanje tala posebnim pokrovima, zastiranjem
(maliranjem), zelenom gnojidbom, dodavanjem bilja
u travu i djetelinu, jaanje zdravlja domaih ivo
tinja prihranjivanjem biljem i osuenim granicama,
ozdravljivanje kraja podizanjem ivica te poticanje
uzgoja uma po uzoru na prirodu i drugo. Jer sve
to trebalo je uzeti u obzir prilikom ostvarivanja ciljeva

252
postavljenih u Koberwitzu koji su trebali pridonijeti
ozdravljenju poljoprivrede i najveoj kakvoi ivenih
namirnica.
Na pitanja koja su u K o b e r w i t z u postavljali
dr. Rudolfu Steineru, p o l j o p r i v r e d n i k e i v r t l a r e
potaknulo je njihovo poznavanje antropozofske
d u h o v n e znanosti i esto puta, zahvaljujui tim
posredovanim spoznajama, iznenadna otkria novih
naina rjeavanja vanih problema na polju ivot
nog, p r i m j e r i c e u m e d i c i n i i p e d a g o g i j i . Prema
t o m e , njima je geteanistiko-antropozofsko proi
renje p r i r o d n i h znanosti b i o put od kojeg su oe
kivali p r o d u b l j e n o shvaanje zadaa u p o l j o p r i v
redi i njihova rjeenja. I Rudolf Steiner tim je
p o l j o p r i v r e d i c i m a i vrtlarima savjetovao da prije
teaja p r o u e dva temeljna djela a n t r o p o z o f s k e
duhovne znanosti: "Teozofiju" i "Osnove tajne zna
nosti" kako bi stekli uvjete za razumijevanje preda
vanja " p o l j o p r i v r e d n o g teaja". M n o g i od onih
koji su t o m e p r i s t u p i l i kasnije, p r a v e p u t o v e za
otklanjanje teta na svojim gospodarstvima nasto
jali su pronai izravnim promatranjima organizacije
rada i p o s t i g n u t i h rezultata na imanjima gdje se
ve gospodarilo po novim smjernicama ili na zasje
danjima koja je o r g a n i z i r a o "pokusni krug", u ko
jima se p r v e n s t v e n o i z v j e t a v a l o o v l a s t i t i m is
kustvima. Seljako-vrtlarska tankoutnost stoga
je i na taj nain mogla doprijeti do razumijevanja
misli-vodilja b i o l o k o - d i n a m i k o g rada i naina
njihova ostvarenja.
Sve vei broj poljoprivrednika i vrtlara udruivao
se u mjesnim radnim grupama koje su pak bile podi
jeljene na radne zajednice to su v e i n o m obuhva
ale jednu saveznu dravu ili pokrajinu. Budui da

253
voditelji bioloko-dinamikih gospodarstava, opteree
ni odgovornou za vlastita imanja, nisu stalno mogli
davati eljene obavijesti pridolima, ubrzo su u raznim
saveznim dravama i pokrajinama kao savjetovalita
osnovana Obavjesna sredita. Pri toj organizaciji po
sla znaajnu su pomo pruala vea poljoprivredna
gospodarstva i njihovi voditelji kojima je bilo stalo
do napretka p o l j o p r i v r e d e . S te je strane doao i
vaan poticaj za osnutak organizacije kojom bi se
zainteresiranim potroakim krugovima dopremale
visokovrijedne ivene namirnice p r o i z v e d e n e na
tim imanjima. Za te p r o i z v o d e odabrano je zatitno
ime "Gospodarska udruga Demeter". Osim u zapadnoj
Njemakoj, danas takve udruge "Demeter" postoje
i u mnogim drugim zemljama.
Njihova je zadaa da imaju pregled nad ivenim
namirnicama proizvedenim na bioloko-dinamikim
gospodarstvima i da ih distribuiraju potroaima,
sklapaju ugovore o proizvodnji s imanjima-proizvo-
daima, pronalaze preraivaka poduzea, tite kvali
tetu sklapanjem zatitnih ugovora s proizvoai
ma te preraivakim poduzeima i trgovcima koji
sudjeluju u distribuciji. Prema tome, zadaa je u
biti uslune naravi.
Ve nekoliko godina nakon kobervickog teaja
bioloko-dinamiki p o k r e t p o e o se iriti i i z v a n
N j e m a k e : u vicarskoj, N i z o z e m s k o j , Engleskoj,
u skandinavskim zemljama, u Francuskoj i SAD.
Pojedina imanja bila su i u Junoj Americi, Juno
afrikoj Republici, Australiji i N o v o m Zelandu. I
u tim zemljama nastali su pokusni krugovi i poljo-
p r i v r e d n o - v r t l a r s k e radne zajednice. T a k o su na
mnogim krajevima svijeta odravana mjesna doga
anja, organizirani obilasci gospodarstava u ljeto,

254
zasjedanja tijekom v i k e n d a i u v o d n i teajevi zimi
na kojima su se i n t e n z i v n o izmjenjivala iskustva.
U N i z o z e m s k o j je t a k o e r osnovana vrtlarska i
p o l j o p r i v r e d n a kola s t r o g o d i n j i m teajem na
kojoj je n j e g o v a n b i o l o k o - d i n a m i k i rad. A v e
vie od tri desetljea svake se z i m e na S l o b o d n o j
v i s o k o j koli G o e t h e a n u m a u Dornachu r e d o v i t o
sastaju p o l j o p r i v r e d n i c i koji se bave bioloko-di-
namikim gospodarenjem kako bi zajedno poradi
li na produbljivanju razumijevanja prikaza koje
je Rudolf Steiner 1924. d a o na p o l j o p r i v r e d n o m
teaju.
irenjem pokreta razliitim zemljama i krajevima
svijeta bilo je nuno da se rad na gospodarstvima
prilagoava tamonjim klimatskim, drutvenim i go
spodarskim prilikama. Taj proces stalne preobrazbe
morao se nastaviti i u iduem vremenu, tijekom mije
na u strukturi gospodarstva. Dok je 1924. prvenstve
no u istonim njemakim pokrajinama jo g o t o v o
neogranieno bila na raspolaganju iskusna poljo
privredna radna snaga po gospodarski prihvatljivoj
cijeni, ponajprije u posljednja dva desetljea, kojima
je peat dao porast ivotnog standarda, u obavljanju
nastalih poslova sve je vie koriten i stroj. Danas
u mnogim zemljama bioloko-dinamiko gospodarenje
nije i z v e d i v o bez rasprivaa gnojiva i komposta,
dizalica za gnojivo i utovarivaa, prskalica za pri
pravke, uz naravno traktore, strojeve za obradu nji
va, sjetvu i berbu. U voarstvu su uz to potrebne
rotacijske kosilice i kopaice, u vrtlarstvu sadilice
i drugo. Tek je takvo svrsishodno koritenje strojeva
omoguilo da se i u promijenjenim gospodarskim
odnosima u pravo vrijeme i u punom opsegu provedu
mjere za poticaj ivota na tlu.

255
 T a k o se p r i l a g o d b a mjesnim i v r e m e n s k i m
o k o l n o s t i m a pokazala kao p r e d u v j e t za uspjean
rad p r e m a smjernicama z a d a n i m u K o b e r w i t z u .
U skladu s n a p o m e n o m Rudolfa Steinera: " D o b r o
je uvijek i n d i v i d u a l n o s t u t o m smislu da nikad
nije isto kao d r u g o d o b r o . Klima, o d n o s i u tlu,
najdonja su osnova individualnosti j e d n o g dobra.
D o b r o u leskoj nije isto kao d o b r o u T i r i n g i j i
ili junoj Njemakoj. To su uistinu individualnosti.
Upravo prema antropozofskom nazoru openitosti,
apstrakcije nemaju nikakvu v r i j e d n o s t , a najma
nja im je v r i j e d n o s t kad se njima e l i z a h v a t i t i
u praksu."
Budui da je Rudolf Steiner umro 30. oujka
1925. i tako vie nije sudjelovao u daljnjem raz
vitku bioloko-dinamikog rada, stvaranje imanja
u skladu s i n d i v i d u a l n i m mjesnim prilikama nije
b i o lak posao. Vana je p o m o p r i t o m b i l o pro
matranje uinka p o d u z e t i h mjera na z d r a v l j e i
p l o d n o s t d o m a i h ivotinja i kultiviranih biljaka
na imanjima. N a i m e , im se kod zatite biljaka
ne primjenjuju o t r o v i , a kod d o m a i h i v o t i n j a
sredstva koja t r e n u t n o otklanjaju tetne p o j a v e ,
reakcija zdravlja, o t p o r n o s t i i p l o d n o s t i osjetljiv
je pokazatelj p r i l i k o m prosudbe o zatitnim
mjerama. Seljacima i v r t l a r i m a ta m e t o d a esto
omoguuje dublji u v i d u m e u o v i s n o s t i n e g o to
im to mogu pruiti analitika istraivanja kolske
znanosti.
T i j e k o m razvitka b i o l o k o - d i n a m i k e djelat
nosti, p o r e d Bioloko-kemijskog laboratorija na
Goetheanumu u Dornachu, utemeljenog 1924. godi
ne, u suradnji s bioloko-dinamikom djelatnou
u SAD, vedskoj i Njemakoj o s n o v a n i su i drugi

256
istraivaki instituti. Dokazivanju posebne kakvoe
bioloko-dinamikih p r o i z v o d a znaajan je dopri
nos dala m e t o d a osjetljive kristalizacije koju je
p o l a z e i od savjeta Rudolfa Steinera r a z v i o dr.
E. Pfeiffer. Na institutima su u tijesnoj suradnji
s imanjima razmatrana pitanja plodnosti tla, stva
ranja i provjere kakvoe, zdravlja biljaka i zatite
od gljivica i kukaca, ali i p r o b l e m i uzgoja biljaka
i i v o t i n j a te h r a n i d b e .
Tom suradnjom imanja u razvoju i istraivakih
instituta p o t v r e n e su mnoge smjernice to ih je
dao Rudolf Steiner. Primjerice, prvenstveno da se
mjerama gnojidbe i njege usmjerenima na razvitak
zajednikog ivota tla i biljnog svijeta u poljodjelstvu
te intenzivnim uzgojem voa i povra mogu stvoriti
osnove za zdrav rast biljaka i proizvodnju zdravih
biljnih ivenih namirnica najvee kakvoe. To su
bile zadae ije je znaenje nakon teaja raslo iz
desetljea u desetljee.
Proirene su i spoznaje za unapreivanje ivota
biljaka i ivotinja zahvaljujui brinom praenju
kozmikih ritmova. Te spoznaje sada se biljee u
godinjim zvjezdanim i sjetvenim kalendarima.
Iskustva su pokazala da je za one koji se zani
maju za p r a k t i n o ostvarenje smjernica danih u
K o b e r w i t z u ili e l e v o d i t i svoja g o s p o d a r s t v a u
skladu s b i o l o k o - d i n a m i k i m g o s p o d a r e n j e m u-
p u t n o da p r v o uspostave kontakt s imanjima i
organizacijama koje u r a z l i i t i m zemljama p r e d
stavljaju b i o l o k o - d i n a m i k i rad te koji t a k o e r
izdaju asopise, organiziraju savjetniku djelatnost
i prireuju teajeve.
Popis tih djelatnih sredita i o r g a n i z a c i j a u
r a z l i i t i m zemljama te ostale obavijesti, t a k o e r

257
0 u v o d n o j l i t e r a t u r i , m o g u se b i l o kad z a t r a i t i
od izdavaa.
Spisi Rudolfa Steinera koji osobito mogu pri
donijeti razumijevanju poljoprivrednog teaja jesu:
"Osnovne crte spoznajne teorije Goetheova svjeto
nazora"; Goetheovi prirodoznanstveni spisi; " T e o z o -
fija, uvod u nadosjetilnu spoznaju svijeta i odreenje
ovjeka"; "Osnove tajne znanosti". Nadalje, valja
uputiti na Gerberta Grohmanna: "Biljka", svezak 1
1 2; i Ehrenfrieda Pfeiffera: "Plodnost zemlje".

Prevedeno na temelju njemakog originalnog izdanja

koje je objavio Rudolf Steiner Verlag, Dornach/Schweiz
pod naslovom
"Geisteswissenschaftliche Grundlagen zum Gedeihen
der Landwirtschaft Landwirtschaftlicher Kursus"
s ljubaznim doputenjem
Nachlaverwaltunga, Dornach/Schweiz.

258