Kinematografija u NDH

Sedam decenija nakon pada faistike Nezavisne Drave Hrvatske, malo toga je poznato o
njenoj kinematografiji. Uprkos ideolokom optereenju, to je period svojevrsna nulta taka za
razvoj hrvatskog filma.

Iza istoriara filma Daniela Rafaelia je decenija istraivanja filmske zaostavtine koja se
nalazi u arhivu Jugoslovenske kinoteke u Beogradu, ali i dokumentacije nemakih arhiva
nakon ega je zakljuio NDH je imala prvu profesionalno organizovanu kinematografiju na
prostorima Hrvatske.

Naravno da nije za oekivati da se ta drava uplitala u snimanje filmova iz umetnikih

pobuda, ve je re o tome da je ona prvi put shvatila da je film efikasno sredstvo masovne
komunikacije, snana poluga dravnog, propagandnog aparata. Pre toga je bilo filmskih
pokuaja, od toga su neki bili vrlo ozbiljni, ali nisu dobijali dravnu dotaciju da bi sve moglo
da zaivi. NDH je u film direktno ulagala novac, nadajui se da e se to vratiti ideolokom
naklonou gledalaca prema tadanjoj vlasti, pria za Doje vele Rafaeli.

Ipak, nije se snimala samo propaganda. Od 1.096 filmova koji je snimio Trei Rajh, svaki
deseti se moe svrstati u ozloglaene antisemitske, antislovenske, antibritanske ili
militaristike. Slino je i sa NDH. Postojala je ta situacija da je drava insistirala na jednoj
liniji kinematografije, a ljudi koji su se bavili filmovima insistirali su na neem drugom,
objanjava na sagovornik situaciju u kojoj su se snimale i umetniki interesantne stvari.

Tako saznajemo da su postojali i oni koji su u strogo zadate granice ugraivali i subverzije u
odnosu na reim. To su ljudi poput Oktavijana Miletia koji su probali da na drugaiji nain i
hrabro pristupe totalitaristikoj kinematografiji u totalitarnoj dravi. Slina situacija postojala
je i u Nemakoj gde je Rajnhold incel snimio 'Amphitryon', film koji je direktno kritikovao
pompeznost Treeg Rajha. Veoma je vano rei da je i tada tako shvaen.

Jevrejima zabranjeno!
Plakat filma Ljudi u oluji

O tome koliko je film bio vaan tadanjoj ustakoj vlasti, govori i podatak da je Zakonskom
odredbom o zatiti narodne i arijevske kulture hrvatskog naroda, NDH zabranila idovima po
rasi uestvovanje u pozorinim predstavama i na filmu, a za ije je sprovoenje bilo zadueno
Ministarstvo bogotovlja i nastave. Na njegovom elu tada je bio knjievnik Mile Budak, ija
su neka dela danas u lektiri u hrvatskim kolama. To je samo jedan od detalja koje je tokom
istraivanja sabrao Rafaeli i objavio u knjizi Kinematografija u NDH (izdavaka kulja
Ljevak), a koja se, saznajemo, upravo prevodi na nemaki jezik.

Hrvatska u riei i slici

Sigurno je da su tada za vlast (a danas za istoriare), najvaniji bili takozvani filmski urnali,
forma nastala tokom Prvog svetskog rata kao propagandom zatrovana pretea dananjeg
informativnog programa na televiziji. Punu propagandnu vrednost tih kratkih formata shvatio
je nacistiki reim u Nemakoj, a uskoro je Die Deutsche Wochenschau dobio i svoj hrvatski
pandan Hrvatska u riei i slici, iji je prvi broj emitovan u avgustu 1941. godine i koji je
zamenio dotadanje urnale revijalno-kulturnog tipa.

Tadanja zagrebaka publika mogla je da gleda njemaki, hrvatski i italijanski urnal.

Oekivano vrlo brzo je hrvatski urnal postao najpopularniji, navodi na sagovornik.
Snimci raeni za te kratke forme postali su i glavni filmski izvozni proizvod NDH koja ih je
prodavala svom glavnom trgovinskom partneru Nemakoj, za potrebe Die Deutsche
Wochenschaua, a koji se dalje prodavao po osovinskoj Evropi. Na tome je, saznajemo od
naeg sagovornika, insistirao nemaki ministar propagande Gebels, jer je na sednici
Meunarodne filmske komore doneta odluka o podsticanju kinematografija malih zemalja.
Bio je to i deo strategije kojom je Nemaka guila konkurentsku, italijansku kinematografiju.
Ali i igrani filmovi iz NDH nali su svoje mesto u nemakim bioskopima, poput Lisinskog,
prvog hrvatskog dugometranog zvunog igranog filma, koji je dve sedmice prikazivan u
Berlinu, a u Hrvatskoj je premijeru imao na Uskrs 1944.

Daniel Rafaeli, autor knjige Kinematografija u NDH

Ipak, ustaka vlast nije imala svoju Leni Rifental za koju Rafaeli kae da jeste bila vizualno
neverovatno darovita, ali je i dozvolila sebi da se kao autor zatruje do te mere, da je ideologija
u njenom filmu postala vanija od savrenog kadra. Zaboravlja se da je ona bila rediteljska
zvezda samo na poetku nacistike vlasti, a da su kasnije doli za reim mnogo vaniji autori.
Ako povuemo paralelu sa NDH, postoji 'Sveani dan' sniman ispred Umetnikog paviljona,
koji kao da je preslikan iz 'Trijumfa volje'. Vidi se da je neko detaljno prouavao njen rad, ali
ona tada ve nije znaila mnogo. Naime, njena 'Olympia' jeste monumentalna, ali i tada su je
ljudi doivljavali kao strahovito dosadnu.

Ali NDH nije potrajala, a jedan totalitarni reim zamenio je drugi komunistiki.
Interesantno je to da su filmski umetnici samo nastavili dalje da rade s drugim ideolokim
predzankom. Nisu postojali drugi ljudi kolovani za film, pa je reim uzeo to to je imao,
samo im je naredio drugaiji ideoloki klju, navodi Rafaeli. Od talentovanih glumaca koje
nova komunistika vlast nije volela on spominje Branka poljara, zvezdu neideolokog
Lisinskog. Nakon 1945. godine poljar nije smeo da igra glavne uloge pa je utoite naao
u koprodukcijama, prvenstveno u filmovima o Vinetuu.

Plakat filma Slom Jugoslavije

Suoavanje tek sledi

Danas se veliki deo kinematografije NDH nalazi u Beogradu, u Jugoslavenskoj kinoteci, i

vlasnitvo nad njim ulazi u podruje sukcesije bive Jugoslavije. Politiari moraju da se
dogovore ta e biti s tim. Jedno vreme se pokualo da se stvari politizuju izjavama da su
filmovi tamo loe uskladiteni. Svake godine sam tamo i nita od toga nije loe, pria
Rafaeli za DW. Nesumnjivo, re je o grai od neprocenjive vrednosti za istoriare, a o kojoj
prosean graanin Hrvatske, ali i regiona malo zna. Ipak, na sagovornik ne misli da bi
njihovo objavljivanje moglo bitno da promeni svest o tragediji koju je izazvao ustakog
reima. Pitanje je ta je istina. Ti filmovi su nastali u vreme totalitarnog reima i jo u vreme
rata. Dvostruko su optereeni i mora se razumeti kontekst za njihovo gledanje. Suoavanje s
tim filmovima, tek e doi.

Rafaeli kao najmraniji film kinematografije NDH izdvaja delo pod nazivom: Kako je
nastala protuidovska izloba, snimljeno u Umetnikom paviljonu. Film prati postavljanje
antisemitske izlobe pa se uvek moe rei da je u njemu samo zabeleeno to postavljanje.
Meutim, to je to se nalazi unutra, odvratno je za gledanje. Rafaeli dodaje da je
antisemitizam salonskog tipa i danas prisutan u Hrvatskoj i da mnogi misle da je to kul i
zabavno, uprkos grozotama kao to je holokaust. Meutim kada vidite ta je sve tome
doprinelo, poput tog filma, kada vidite ta je u sutini to je najstranije. Lino sam se bojao
da e svi filmovi iz NDH biti takvi. Sreom nije tako, to ne umanjuje zlokobnost spomenutog
filma.

Oma Paveliu

Sa snimanja film Ljudi u oluji izmeu ostalih tu je i Mile Budak

Ba kao i veina totalitarnih voa, poglavnik NDH Ante Paveli nije mogao da prikrije svoj
ego to se posebno vidi u delima ije snimanje nije mogao u potpunosti da kontrolie.
Koprodukcijski film Ljudi u oluji (Menschen im Sturm) sa Olgom ehovom sniman je
1941. godine u Zagrebu i okolini. U dokumentima o snimanju koje sam pronaao u
nemakom Bundesarhivu stoji da je sam Paveli insistirao da jedan od likova mora biti
upravo on. Postoji prepiska u kojoj Nemci odgovaraju da to ne dolazi u obzir, navodi
Rafaeli. Nakon to je Paveli zapretio da se u tom sluaju film nee snimati u Zagrebu,
redatelj Friz Peter Buh je uveo lik apotekara Paulia kao oma Paveliu. Taj lik je pak
izgovorio poznatu reenicu s kojom se film i reklamirao u Hrvatskoj: Dunost svakog Hrvata
jest da pomae svom bratu Nijemcu.

Kraj filma za NDH i stvaranje nove, velikim delom reimske kinematografije, oznaio je film
Osloboenje Zagreba. Hrvatski filmski radnici snimili su ulazak partizana u Zagreb emu
su u dotada endehazijskom dravnom filmskom zavodu Hrvatski slikopis dodali i snimke iz
Beograda. Tadanji rukovodilac proizvodnje Branko Marjanovi u svojim seanjima je
zabeleio da se prihvatio cenzorskih makaza a to je Rafaeli i preneo u svojoj knjizi. Kae,
sa beogradskih snimaka izbacio kadrove tenkova sa anti-hrvatskim parolama. Isekao sam
parole mrnje jer sam smatrao da je tih dana trebalo tako postupiti. Sastavio sam ga kako bi
svim stranama delovao pozitivno i pomirljivo, zapisao je Marjanovi. Tako je film, samo
pod novim reimom, nastavio da fabrikuje neku drugu stvarnost.
Hrvatska

NEPOZNATA KINEMATOGRAFIJA

DESET NEOBINIH FILMSKIH

PLAKATA IZ NDH: Neki su urnebesno
naivni, a neki izazivaju jezu
Autor: Miroslav Filipovi 08:20 18.02.2017

Po uzoru na nacistiku Njemaku, Nezavisna drava Hrvatska (NDH) prepoznala je i

uvelike koristila propagandni potencijal filmske industrije odnosno slikopisnog
stvaralatva, kako se tada to zvalo.

Reim je svoju ideologiju posredovao ponajvie dokumentarnim filmovima i filmskim

urnalima, a do pubike u ono vrijeme nije bilo teko doi jer su u Hrvatskoj tada bila ak 164
kina (skoro dvostruko vie nego danas!) s ukupno 60 tisua mjesta. O samoj kinematografiji u
NDH kasnije se znalo vrlo malo jer su filmovi proizvedeni u doba ustakog reima nakon
Drugog svjetskog rata bili u bunkerima i pod embargom. ak i nakon 1990. o endehakoj
kinematografiji nije se puno govorilo i pisalo. Tek kada se filmski kritiar i povjesniar filma
Daniel Rafaeli prije desetak godina ozbiljno dohvatio te prilino kontroverzne materije,
javnost je napokon poela saznavati vie o njoj.

A filmove iz razodblja od 1941. do 1945. godine pratili su i filmski plakati. Izdvojili smo ih
desetak od kojih neki danas djeluju prilino naivno, a neki pak potpuno zastraujue.

1. Rat na Balkanu (Slom Jugoslavije)

Njemaki tuka avijoni (upravo tako pie!, nap.a.) napadaju strahovitom estinom,
njihovom naletu ne mogu odoljeti ni najtee utvrde! Tim nabrijavajuim uvodom, davno
prije forpana i slogana kakve danas znamo, publiku se vabilo u kino-dvorane na projekciju
filma skrpanog od dijelova tada popularnih filmskih urnala. Film se slubeno zvao Rat na
Balkanu no u endehazijskim kinima prikazivan je pod atraktivnijim naslovom Slom
Jugoslavije. Osim prizora bombardiranja Beograda, ulaska bugarskih jedinica u Jugoslaviju
te borbi na grkom bojitu, film sadri i prizore oduevljenog doeka njemake vojske u
Zagrebu i ostalim mjestima. Jo su zanimljivije na ovom plakatu iz hrvatskog Apolo ton-kina
u Daruvaru napomene graanstvu: da je uslijed skupoe filma i ogromnih trokova distributer
prisiljen povisiti cijene filmu (pa su karte za najbolja mjesta kotala 10 kuna, a ona loija 4
kune) te da si cijenjeni posjetioci izvole pravovremeno razervirati mjesta, da se ne bi
dogodilo da dou u kino, a ne budu mogli dobiti mjesta.
2. Slavlje slobode

Jedan od grafiki suptilnijih bio je plakat za Slavlje slobode, film snimljen povodom
velianstvene proslave prve godinjice Nezavisne drave Hratske u Zagrebu i u pokrajini.
Rije je o srednjemetranom dokumentarcu koji je u kolski preslikanoj maniri totalitarne
propagande slavio uspostavu NDH i ustaki reim poglavnika Ante Pavelia.

3. Slom Jugoslavije (Rat na Balkanu)

Ve spomenuti Slom Jugoslavije u nekim je kinima prikazivan pod naslovom Rat na
Balkanu te reklamiran kao dugooekivani ratni dokumentarni veletonfilm. Onima koji su
se kolebali oko dolaska na projekciju, s plakata je porueno: Film kojeg mora svaki da vidi i
u kojem ete nai sebe i svoje poznate! A zanimljiva je i fusnota prema kojoj su za
prijepodnevne i veernje predstave nedjeljom seljaci imali popust od 50 posto na cijenu
ulaznice.

4. Straa na Drini

U ono vrijeme, a zbog kratkog trajanja filmova, esto bi se u kinima prikazivala dva ili vie
filmova. Ovo je plakat za jednu takvu double feature projekciju zanimljivu po tome to je
ukljuivala dva sasvim razliita slikopisna ostvarenja. Straa na Drini jedan je od
najzadrtijih propagandnih uradaka ustakog reima, film koji govori o zloglasnoj Crnoj legiji
(koju se na plakatu i u filmu naziva legendarnom i proslavljenom) i njenim bitkama u
kojima unitava vjekovnog neprijatelja. Takoer, u opisu s plakata stoji: Patrijarhalni i
miran ivot sela poremeen je provalom tuinskog elementa, koji pali, unitava i ubija nevini
hrvatski ivalj. No, taj je film s uspjehom prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, uvenoj
Mostri, gdje je bio nagraen zlatnom medaljom. Iako nije bio potpisan kao redatelj,
zanimljivo je da iza filma stoji Branko Marjanovi poznat po tome to je nakon rata, 1952.
godine, snimio komediju Ciguli-miguli koju su jugoslavenski cenzori zabranili, a koja je iz
bunkera izvaena i prikazana tek 1977. godine. Naspram reimski apologetske Strae na
Drini prikazivan je i ideoloki nevini film Barok u gornjoj Hrvatskoj u kojem se prikazuju
krasote starinskih hrvatskih dvoraca. Vrhunska ekipa radila je na tom filmu: scenarij je
napisao uveni publicist Josip Horvat, redatelj je bio pionir hrvatskog filma Oktavijan
Mileti, glazbu je napisao takoer uvei Boris Papandopulo, dok su glumaku ekipu
predvodili tada slavni Tito Storzzi i Marija Crnobori.
5. Slavlje slobode / Mladost Hrvatske

Jo dva, ali oba bestidno propagandna reimska filma prikazivana su u paketu ve

spomenuto Slavlje slobode te Mladost Hrvatske. U opisu prvog stoji: Vojnik i seljak,
radnik i intelektualac, mlado i staro ostavlja svoj dnevni rad i brige, ujedinjuje se u veselju, da
prvu obljetnicu uskrsnua NDH pretvori u pravo slavlje slobode. Na slinom
mobilizacijskom tragu je i drugi film u kojem je sudjelovala Radna sluba Ustake mladei. O
potonjem filmu a plakatu pie: Nova mlade ostavlja udoban ivot ljetnih praznika da
zajedno s onima, za koje dosad nitko nije brinuo, pohrli na rad za domovinu. Napinju se
zdrave mladenake miice, odjekuju udarci motika, da se nakon neumornog rada zaori
junaka pjesma nove, zdrave, radne, poglavnikove mladost!

6. Slom Jugoslavije
Ovo je jo jedan plakat za dugooekivani ratni velefilm o propasti Jugoslavije u samo 12
dana koji je negdje prikazivan kao Rat na Balkanu, a negdje kao Slom Jugoslavije. Tada
je svako kino izraivalo vlastite plakate za filmove, a ovo je iz predratnog kina Danica u
Virovitici. I na njemu je vana napomena da taj jedinstveni film treba svatko pogledati te
jo vanija da posjetnici iz okolice mogu doi i odputovati vlakom.

7. Prvi hrvatski razpored

U etiri godine koliko je opstala marionetska NDH, filmska proizvodnja u njoj bila je prilino
intenzivna. Snimljeno je tridesetak veinom dokumentarnih i propagandnih filmova. Dravni
slikopisni zavod Hrvatski slikopis prvu je godinjicu rada obiljeio prikazivanjem etiri
najuspjelija: Slavlje slobode, Mladost Hrvatske, Barok u gornjoj Hrvatskoj te Straa
na Drini. Filmovi su prikazivani kao Prvi hrvatski razpored koji je, kako pie, svugdje
pobudio veliko zanimanje i dobio zaslueno priznanje.
8. Ljudi u oluji

Rije je o njemakom igranom filmu iz 1941. godine izrazito antislavenske note kojim je
nacistiki reim elio kod iroke publike stvoriti odbojnost spram Slavena. Film Menschen
im Sturm sniman je dijelom u Hrvatskoj i u ono vrijeme bio je veliki kino-hit u Njemakoj u
kojem je glumila filmska zvijezda Treeg reicha Olga Tschechow. Film govori o pokuaju
bijega skupine folksdojera preko njemako-jugoslavenske granice uoi poetka Drugoga
svjetskog rata. Navodno je sam Paveli traio da se jedan, naravno pozitivan lik u filmu,
napravi po uzoru na njega.

9. Lisinski
Film Oktavijana Miletia o skladatelju Vatroslavu Lisinskom iz 1944. godine bio je prvi
cjeloveernji i ujedno prvi zvuni igrani film snimljen u NDH. Ve sama injenica da je
snimljen pod ustakim reimom bila je dovoljna da jugoslavenske vlasti nakon rata zaplijene
kopije tog filma i zabrane njegovo prikazivanje. No, taj posve benigni film bio je svojevrsna
subverzivna podvala njegovih autora Pavelievom reimu. Ustae, naime, nisu blagonaklono
gledali na ideju ilirizma i sam Ilirski pokret kojemu je pripadao Lisinski. Stoga na premijeru
nije doao ni Paveli niti ostali visoki ustaki dunosnici. Ipak, film je postigao velik uspjeh u
kinima, a nakon poslijeratne zabrane prvi puta je prikazan na televiziji 1990. godine.

10. idovi izloba o razvoju idovstva i njihovog ruilakog rada

Iza ovog dobroudnog naslova krije se daleko najzloudniji filmski uradak iz NDH. Gornji
plakat nije za spomenuti film nego za izlobu o kojoj taj film govori. Rije je o izlobi o
razvoju idovstva i njihovog ruilakog rada koja je 1942. godine odrana u Umjetnikom
paviljonu u Zagrebu. Na plakatu se vidi goli miiavi junak, svojevrsni hrvatski Siegfried, sa
titom na kojem je ustaki simbol u jednoj, te maem u drugoj ruci kako se bori protiv
idovske zmije. Film u kojem se idove meu inim pogrdnim imenima naziva i
takorima trebao je pred publikom i pukom dodatno opravdati antisemitsku politiku koju je
Paveliev ustaki reim vodio po uzoru na onaj nacistiki.

KLASICI HRVATSKOG FILMA

JUGOSLAVENSKOG RAZDOBLJA'
KRITIARA JURICE PAVIIA
Prvorazredno tivo koje je puno vie od
povijesti filma

'H-8' Nikole Tanhofera

Osim o filmovima, autor pie i o knjievnosti, arhitekturi, slikarstvu, kazalitu, godinama

socijalizma, pa i onome to je uslijedilo poslije

Rijetko kad vas eseji o 12 starih domaih filmova mogu povesti na uzbudljivo putovanje koje
ukljuuje ne samo upoznavanje kinematografije, njezine povijesti, kritike i teorije nego i
mnogo to drugoga.
Iz knjige Klasici hrvatskog filma jugoslavenskog razdoblja tota ete doznati o klasinom i
suvremenom romanu i pripovijetci, grkoj tragediji, arhitekturi i slikarstvu, kazalitu,
godinama socijalizma pa i onome to je uslijedilo poslije te jo kojeemu drugome. To je tek
djelomino best of tih godina, autor je namjerno izbjegnuo filmove o kojima postoje drugi,
jako opseni tekstovi (npr. Koncert Branka Belana), pa ak i neke koji po mnogima
predstavljaju panteon hrvatske kinematografije (Tko pjeva zlo ne misli Kree Golika), za
pojedina pak ostvarenja ne krije da imaju poneku manu, no svaki od odabranih naslova
predloak je za prvorazredno tivo koje vas vodi u smjerovima za koja najee niste ni slutili
da postoje.

'Plavi 9' Kree Golika

Lopta i eki

Uzmite samo primjer prvog eseja Lopta i eki: kolektiv i individua u Golikovom Plavi 9.
Zato se odluio ba za taj film koji bi malo tko uvrstio u redateljeve vrhunce? Nije to ak ni
prvi poslijeratni hrvatski film (zanemarimo dvojbu izmeu Slavice i ivjee ovaj narod
koja postoji po tom pitanju), ali je prvi u kojem je jasno istaknuta opreka izmeu kanona
socrealizma i zabave za puk: kolikogod neskladno, ta mitologija ekia i lopte koegzistira u
tom filmu u kojem je iroka publika mirila na prizore velianja kolektiva, a irom otvarala
oi na ono malo glamura (bez obzira to je doaran s negativnim predznakom), napetosti i
nogometnih uzbuenja. Nimalo sluajno, na Plavi 9 su hrlili svi oni koji su ignorirali
partizanske epove ivjee ovaj narod i Zastavu (a takvih je bilo dosta), blagonaklono je
prihvaen pokuaj da se napravi film za publiku u okvirima jo vrlo rigidnog socijalizma, a
autor uz to otkriva jo tota, kako je redatelj stvarao fiktivni dramski prostor snimajui po
najrazliitijim gradovima i kako je zabrana izvoza naih sportskih talenata ukinuta vrlo brzo
nakon premijere Plavog 9.

'Breza' Ante Babaje

Teza o Brezi

Uostalom, dao je vrlo pregledan timeline kako smo se tada otvarali prema svijetu, kada smo
i gdje otvorili prvu samoposlugu, kada je pokrenut prvi festival zabavne glazbe i kada su
nastali fio i bajadera. Da ne bismo ostali u dalekoj prolosti, podsjetio nas je da je Golik
prvi patentirao vizualna rjeenja za snimanje nogometa, koja je poslije koristio Danny Cannon
u prvom dijelu filma Gol! (2005.), ali u puno superiornijim produkcijskim uvjetima.

Svaki esej najprije predoava picu filma i dosta opiran sadraj, ukoliko to prilike
dozvoljavaju, doznat ete i svakojake finese o njegovu nastanku, no najvanija je autorova
interpretacija. Tako je H-8 Nikole Tanhofera, o kojem je napisano na desetke poduih
analiza, predstavljen dosta originalno kao film socijalistike katastrofe, a da ne biste tapkali
u mraku eka vas i krajnje ozbiljan pregled to zapravo predstavlja taj podanr, ali u
amerikoj kinematografiji, s prigodnim popisom najvanije literature. to je jo vanije,
budui da su Amerikanci naveliko poeli praviti takve filmove tek krajem 60-ih, dakle
desetljee kasnije, navodi se kako Tanhoferov film (i njegova koscenarista Berkovia, koji se
danas smatra ravnopravnim kreativnim pogonom tog beskrajno intrigantnog dramskog
ustroja) korespondira i s narativnim trendovima koji su u modu doli tek 90-ih.

Panje vrijedni su i eseji o filmovima Branka Bauera Ne okrei se sine, o koketiranju s

neorealizmom Veljka Bulajia u epskim kronikama Vlak bez voznog reda i Uzavreli grad
(uzgred, ova potonja je mamila na usporedbu s neto ranijom Zenicom Miloa Stefanovia i
Jovana ivanovia, u kojoj je muslimanski kontekst naglaen, dok kod naeg redatelja uope
ne postoji), o Prometeju s otoka Vievice Vatroslava Mimice, meutim, Paviia kao da je
posebno nadahnula Breza Ante Babaje. Apsolutno je tona njegova teza da veina hrvatskih
filmova toga razdoblja sasvim skladno funkcionira u jugoslavenskom kontekstu (pa i
ultimativno zagrebaki Rondo u kojem dvije od tri glavne uloge igraju beogradski
glumci), ali ne i ova ekranizacija predloka Slavka Kolara. Valjda je iz pijeteta prema Babaji
minorizirana usporedba s filmom Sjenke zaboravljenih predaka Sergeja Paradanova, koja
je pokojnog redatelja progonila i u poznim godinama, no injenica je da je to impresivno
ostvarenje nastalo u autentino hrvatskom podneblju, a tako i djeluje, bez obzira na prisutnost
Beograanina Bate ivojinovia i Ljubljananke Mance Koir. Rijetko je kad analiza
vizualnog prosedea tako blisko srasla s analizom dramskog: to su moda i ponajbolje stranice
ove knjige.
'Samo jednom se ljubi' Rajka Grlia

Hod po rubu

Esej o Lisicama ita se kao napeti triler, ve smo pomalo zaboravili kako su neugodna bila
ideoloka natezanja oko toga filma (jedino se ne spominje da je uvod u cijelu dramu bio
pulski festival 1969., na kojem je kritiar Politike Milutin oli dao smjernice za hajku na
crni film) bilo mu je uskraeno pravo da se natjee u slubenom programu Cannesa, no s
odmakom od skoro pola stoljea ta se zbivanja i danas doimaju kao hod po rubu.
Paviievo tumaenje prijepora oko rezolucije Informiroa u tom kontekstu takoer je jedan od
vrhunaca knjige.

Oekivali smo da e znatan dio knjige posvetiti Samo jednom se ljubi Rajka Grlia, jer to
mu je jedan od omiljenih filmova, no pomalo nas je iznenadio uvrtavanjem Treeg kljua,
jednog od manje isticanih ostvarenja Zorana Tadia: iz tog se kripca spretno izvukao jer smo
dobili zanimljiv pregled interesa i literature domaih borhesovaca (scenarist Pavao Pavlii
bio im je neko vrijeme stoerom), ali je i u samom filmu otkrio motive koje je prije njega
malo tko zamijetio.

itko tivo

Esej o Banoviu Strahinji Vatroslava Mimice najslabiji je u toj cjelini, moda i stoga to je
autor suvie lako povjerovao redatelju da se izvorni nositelj projekta Aleksandar Petrovi
svjesno odrekao filma i prepustio ga njemu: u ne tako davno objavljenom originalnom
Petrovievom scenariju (Beograd, 2011.), koji se poprilino razlikuje od Mimiinog
neosporno intrigantnog etno spektakla, prije bi se stekao dojam da u Avala filmu nisu eljeli
kontroverznog filmaa, pa mu nisu odobrili ni urbanu dramu Pravi kraj vikenda. Tim vie
to je tih godina Milutin oli u beogradskoj emisiji Nedeljno popodne izazvao skandal
kada je zagovarao povratak u kinematografiju Petrovia i Duana Makavejeva.
Paviieva knjiga lako se ita, tu i tamo pribjegne izrazima kojima su vini samo filmski
teoretiari, ali samo zakratko i uglavnom izbjegava takve pustolovine. Ne bi joj bio na odmet
jedino ozbiljan fact checker, budui da ima dosta krivih navoda: neki od njih su zanemarivi,
neki ba i ne. Kad pie o Tri Ane Branka Bauera, jednom od remek-djela nastalih izvan
hrvatske kinematografije (producirao ga je makedonski Vardar film), stekao bi se dojam da su
profesor Mandi (Tito Strozzi) i njegova sestra Adela (Vera Misita, a ne kao to Pavii
navodi Dubravka Gall) brani par, a upravo je obrnuto. Oni su usvojili treu Anu (to je
Dubravka Gall) usprkos tome to za to ba nisu imali pravnih uvjeta, ali to su bile poratne
godine i svata se dozvoljavalo. To je inae posredan komentar o jalovosti graanske klase,
to bi zasluivalo poseban pasus u tom eseju.