ENTI SA IVOTINJAMA

5.1 Ispitivanje ivotinja

Jedan od istraivaa i psihologa, Munn (1951) tvrdi da je najvie eksperimenta uz
problematiku odnosa maturacije i uenja obavljeno na ivotinjama:punoglavcima,
dadevnjaka, pticama, takorima i drugim ivotinjama.

5.1.1 Charmichael (1960): ispitivanje plivanja punoglavaca dadevnjaka.

U ovom istraivanju dolo se do vanog podatka da je plivanje punoglavaca dadevnjaka
najveim dijelom uvjetovano maturacijom. Istraivai su veliku skupinu dadevnjakovih
jajaca podijelili na dvije skupine nakon to su se na tim jajacima poele pojavljivati
izboine glave i repa zametaka punoglavaca. Eksperimentalna skupina stavljena je u otopinu
kloretana koji je sprijeio njihovu pokretljivost, a kontrolna skupina je stavljena u obinu
stajau vodu. Punoglavci koji su bili stavljeni u obinu vodu slijedili su uobiajenu sekvencu
razvoja: pokretali su glavu i trup, savijali se u obliku slova C i S, plivali itd., dok je eks
skupina u otopini kloretana bila posve nepokretna. Nakon nekog vremena punoglavci su
izvaene iz otopine i stavljene u obinu vodu. Ve nakon est minuta neki su se poeli kretati,
a nakon trideset minuta svi su proplivali. Dolo se do rezultata da su mehanizmi za plivanje
kod tih ivotinjica bili razvijeni, iako se u otopini kloretana nisu mogle kretati. Moemo
zakljuiti da plivanje punoglavaca dad rezultira iz maturacije, tj. iz razvoja i sazrijevanja
razliitih ivanih i motorikih mehanizama koji bez ikakve prethodne aktivnosti poinju
funkcionirati im se pojavi odgovarajua stimulacija.

5.1.2 Ispitivanje na kanarincima Munn 1951.

Dokazi o ulozi maturacije oiti su i u razvoju ptica. Kanarinci koji su bili uzgajani u tihim
krletkama u kojima nisu bili u mogunosti uti pa tako niti nauiti pjev ptica svoje vrste, no u
odreeno vrijeme su propjevali kao i njihovi vrnjaci koji nisu bili u posebnim krletkama i
izolirani od drugih ptica. Iz ovog primjera moemo zakljuiti kako se radi o ulozi maturacije
odnosno o zrelosti organizma za odreenu aktivnost, u ovom sluaju za ptiji pjev.

5.1.3. Ispitivanje spolnog ponaanja takora Munn 1951.

U ispitivanju spolnog ponaanja takora, jedna skupina takora-mujaka izdvojena je u
zasebnu skupinu od takora-enki. Druga skupina se takoer sastojala od takora-mujaka, ali
oni nisu bili izolirani od takora-enki. Kada je izolirana skupina takora dosegnula svoju
spolnu zrelost stavljena je u mjeovitu skupinu. Mujaci koji su bili izolirani pokazivali su
podjednako seksualno ponaanje kao i oni mujaci koji nisu boravili u izolaciji. S obzirom na
to da u izolaciji nisu bili u mogunosti obavljati takvu aktivnost, niti su imali prilike vidjeti tu
aktivnost, te se dolazi do zakljuka kako je njihovo seksualno ponaanje rezultat maturacije.

5.1.4. Utjecaj zakanjelog uenja na razvoj ponaanja primjer pilia, Spalding

Spalding je u svojem ispitivanju odvojio pilie od kvoke im su kljunom uspjeli probiti
ljusku jajeta i podijelio ih u dvije skupine. Prva skupina pilia bila je u izolaciji od kvoke
samo dva dana, a druga skupina deset dana. Kad je prvu skupinu pilia vratio kvoki svi su
pilii reagirali na njeno kvocanje i slijedili je, dok druga skupina pilia nije pokazivala
nikakvu reakciju. Spalding je iz ovog istraivanja zakljuio kako je optimalno vrijeme za
razvoj reakcije odaziva na kvocanje i praenje kvoke kod pilia druge skupine prolo to
znai da se javio negativni efekt zakanjelog uenja.

5.1.5. Utjecaj zakanjelog uenja na razvoj ponaanja primjer s jastrebovima-miarima,

Dennis 1951.
napravio je eksperiment s mladim jastrebovima. Unutar jednog kaveza drao je dva mlada
jastreba kojima je na deset tjedana onemoguio letenje. Nakon isteka vremena pustio je prvi
par jastreba iz kaveza. Letjeli su vrlo nesigurno, nespretno i mogli dosegnuti visinu od samo
petnaestak metara. Jastrebovi koji su se razvijali u prirodnim okolnostima letjeli su vrlo vjeto
i dosezali visinu od 150 m. Moe se doi do zakljuka kako su efekti zakanjelog uenja
konsolidirali takvu aktivnosti letenja koja je znatno ispod one razine funkcioniranja koja je
potencijalno postojala.

EKSPERIMENTI S DJECOM

5.2 Ispitivanje djece, Munn 1951.

Munn je opisao eksperiment u kojem se nedovoljno zreloj djeci onemoguio svako
dohvaanje, sjedenje i stajanje kao i svaka socijalna stimulacija za takve aktivnosti. Kada su
djeca ula u svoju zrelu dob za takve aktivnosti koje se javljaju i kod veine njihovih vrnjaka,
djeca su bila osloboena restriktivnih uvjeta, nakon samo nekoliko dana poticanja, podrke i
vjebanja, djeca su jednako dobro ba kao i njihovi vrnjaci poeli dohvaati, stabilno sjediti i
uspravno stajati. Dakle, aktivnosti dohvaanja, stajanja i sjedenja oito su bile pod znatnim
utjecajem maturacije, tj. sazrijevanja organizma.
5.2.1 Hilgardov eksperiment s dvije skupine djece podjednakog uzrasta.
Hilgard je u svom eksperimentu imao dvije skupine djece podjednakog uzrasta. Jedna skupina
je bila eksperimentalna i nju je dvanaest tjedana uvjebavao u zakopavanju dugmadi, rezanju
karama i penjanju uz ljestve, a druga skupina djece bila je kontrolna i njih za to vrijeme nije
pouavao. Nakon dvanaest tjedana pokazalo se kako je eks skupina u odnosu na kontrolnu
bila superiorna u tim aktivnostima, no kada je kontrolnoj skupini omogueno vjebanje tih
aktivnosti trebalo im je samo sedam dana da dostignu eks skupinu. Maturacijom uvjetovana
spremnost organizma omoguila je kontrolnoj skupini bre i uspjenije uenje.

5.2.2. Gisell i Thompson 1927. Ispitivanje jednojajanih blizanki T i K.

Ispitivai su blizanku T koja je bila stara 46 tjedana, uvjebavali u penjanju po stepenicama
svakog dana po deset minuta i tako est tjedana. Za vrijeme uvjebavanja blizanke T, blizanka
K je bila uvana od bilo kakve aktivnosti sline penjanju. Nakon est tjedana blizanka T je
bila u stanju popeti se uz stepenice za 26 sekundi. Kada je blizanka K navrila 52 tjedna
poeli su je uvjebavati penjanju uz stepenice. Ona je za samo dva tjedna treninga uspjela
popeti se uz stepenice za samo 10 sekundi pa je tako uspjela nadmaiti svojom brzinom i
spretnou sestru blizanku T.

5.2.3. Mussen 1923. Restrikcija aktivnosti djece u Hopi Indijanaca

U plemenu Hopi Indijanaca majka prema tradicionalnim obiajima im rodi, dijete vrsto
umota u platnene povoje i privrsti ga za dasku kako bi sprijeila svako sagibanje djetetovih
nogu pa i prinoenje ruku ustima i okretanje tijela. Prva tri mjeseca nakon djetetovog roenja
dijete je slobodno samo jedan sat i to dok ga majka isti i kupa, no nakon tri mjeseca djetetova
se sloboda postepeno poveava pa se u tom razdoblju poinju pojavljivati prvi pokreti nogu i
ruku. Pored injenice da su noge i ruke kod te djece bile imobilizirane tri mjeseca, ta djeca u
dobi od 13-15 mjeseci prohodaju ba kao i njihovi vrnjaci bijele rase.

EKSPERIMENTI S DIVLJOM DJECOM

5.3. Primjeri Divlje djece, najpoznatiji

5.3.1. Viktor
1799. u umama blizu Aveyrona, j. FRA, pronaen je potpuno gol dvanaestogodinji djeak.
Odveden je u Nacionalni institut za gluhonijeme iji je ravnatelj bio ugledni francuski lijenik
Philipe Pinel. Djeak je pokazivao niz neobinih oblika ponaanja poput reanja, grienja,
slune osjetljivosti na tihe umove, puzanja i galopirajuih skokova jer nije bio u stanju
uspravno hodati, prilikom hranjenja sluio se usnama i zubima umjesto rukama, naglo je
mijenjao raspoloenja, itd. Pinel je postavio dijagnozu da je djeak slabouman. S tim
miljenjem nije se sloio mladi franc lijenik Jean Mare Gespard Itard. On je smatrao kako se
radi o djeakovoj edukacijskoj zaputenosti, a ne o slaboumnosti i stoga je djeaka uzeo k
sebi, nadjenuo mu ime Viktor i zapoeo rad na njegovoj humanizaciji zajedno s jednom med.
sestrom. Strpljiv dugotrajan i uporan edukacijski rad pokazao se relativno uspjenim. Viktor
je nauio razlikovati toplo i hladno, glatko i hrapavo, meko i tvrdo. Zamijetilo se i razvijanje
njegovog emocionalnog ivota. Postajao je bogatiji i raznolikiji pa je bio je u stanju pokazati
strah, srdbu, ljubav, njenosti i privrenost prema med sestri koja ga je njegovala. No, uza
sav Itardov trud, Viktor nikada nije nauio govoriti. Nauio je samo sluiti se gestama za
izraavanje vlastitih elja. Usvajanje pojmova ostalo je izvan njegove mogunosti. Nakon pet
godina sustavna rada Itard je zakljuio kako je Viktor dosegnuo svoju krajnju granicu u
uenju te je prekinuo sav daljnji edukacijski rad. Viktor je jo dugo vremena nakon toga ivio,
sve do svoje 40 god kada umire od prehlade.

5.3.2. Amala i Kamala

1920. misionar Singh pronaao je u vuijem brlogu, nedaleko od Kalkute u Indiji, dvije
djevojice nejednake dobi. Mlaa djevojica nazvana Amala imala je neto iznad dvije god, a
starija nazvana Kamala izmeu 8 i 9. Obje djevojice dobile su najbolje odgajatelje za
poduavanje kako bi ih se to prije humaniziralo. Djevojice su se ponaale kao vukovi, danju
su drijemale, a nou bile aktivne i postale nemirne. Imale su odlino razvijen njuh i sluh za
razliku od osjeta topline i hladnoe koji su bili relativno slabo razvijeni. Hranu su hvatale
usnama i zubima, dok su kosti glodale na zemlji. Hodale su etveronoke jer nisu znale
uspravno hodati. Amala je nakon dvomjesene poduke nauila nekoliko rijei, uspravan hod,
oblaiti se i nositi haljine, no umrla je nakon dvije godine od bolesti. Kamala je ivjela do
svoje sedamnaeste god, no njoj je trebalo izuzetno dugo vremena da naui uspravan hod i
noenje odjee. Unato radu na njenoj humanizaciji i dalje je znala napadati ostalu djecu,
ujedati ih, hvatati i klati koko i sl. Unutar est god intenzivnog poduavanja uspjela je nauiti
svega 30 rijei, a pred kraj ivota nije bila u stanju sastaviti jednu prostu reenicu. Kamalu
nije bilo mogue humanizirati. U ovom sluaju nije se radilo o eventualnoj slaboumnosti.
5.3.3. Istraivanje Indijskog plemena u Paragvaju.
Franc. etnolog Vellard upustio se u istraivanje indijskog Gvaja-Kvil plemena u Paragvaju.
To je pleme bilo izolirano od civilizacije i smjeteno na vrlo nepristupanom terenu. ivot im
je bio vrlo primitivan. Pleme nije raspoznavalo civilizaciju eljeznog doba, gradnju nastambi i
sl. utoite su pronalazili u zemljanim pukotinama. Kada se Vellard sa svojom ekipom
pribliio tom plemenu, oni su se razbjeali. U jednoj od pukotina u zemlji, gdje je to pleme
obitavalo, Vellard je pronaao djevojicu u dobi od dva mjeseca. Uzeo je k sebi, odveo u
Pariz i tamo odgajao kao vlastito dijete. Zavrila je najvie stupnjeve kolovanja i postala
poznati franc etnolog sa znanjem od nekoliko svjetskih jezika.

Iz prikazanih primjera divlje djece moe se zakljuiti kako zakanjeli uinci uenja vidljivi
kod Viktora i Kamale, daju vrlo ograniene rezultate koje nije bilo mogue unaprijediti niti
vrsnim edukacijskim radom. Kada se uenje dogaalo blie maturacijskoj gotovosti
organizma kao to se to desilo kod Amale ili u pravo vrijeme kao to je bio sluaj kod
Vellardove djevojice tada su rezultati znatno bolji odnosno optimalni.