Rad je svjesno organizirana djelatnost ljudi koja ima svoju svrhu rad je postizanje nekog korisnog

uinka koji zadovoljava odreenu pojedinanu ili drutvenu potrebu. Rad je osnovni uvjet opstanka i
razvoja drutva. (www.enciklopedija.hr/natuknica)

Rad je u najveem broju drfinicija bit ovjeka, ono to ga bitno razlikuje od drugih bia u prirodi.
ovjek radom svjesno i slobodno mijenja vlastiti ivot i vanjski svijet. Vrijednost koju rad ima nuno
je vezana za kulturu unutar koje se rad procjenjuje i to je jedan od glavnih razloga to postoje vrlo
oprena shvaanja rada kroz povijest.

Jo u nepisanom dijelu povijesti kroz razliite mitove rad je uglavnom imao teleoloki smisao
npr. Oni likovi iz mitova koji su na neki nain svojim radom zaduili zajednicu u kojoj su ivjeli njihov
rad je imao smisao i svrhu Jazon i zlatno run, Tezej koji ubija Minotaura i slino, dok ono koji su
prekrili zakone zajednice bili su osueni na rad bez ikakve svrhe Sizif i njegov kamen, Danaide
koje naljevaju bavu bez dna, itr.

Od kada postoje pisani tragovi pristup radu je obino dan u crno bijelim tonovima odnosno
prevladav dihotomna podjela rada.

J.P. Vernant (1965) prvi ukazuje na izvor ove podjele. Naime, stari grci nisu imali rije koja bi
odgovarala naem izrazu za rad. Stoga su koristili 2 izraza praxis djelatnost koja ima cilj u sebi i
poiesis djelatnost koja se vee za proizvodju nekog predmeta, u to vrijeme za djelatnost obrtnika.

Upravo to je osnova podjele rada na rad kao vrijednost po sebi i na rad kao otuenu djelatnost. U
ostatku ovog seminara planiram dati prikaz podjele rada kroz povijest koristei se prikazom prof.
Z.Milie u njegovoj knjizi Odgojne vrijednosti rada, a zatim dati vlastitu procjenu dananje situacije.

RAD KAO OTUENA DJELATNOST

U DOBA KLASINE Grke slobodni graani trebali su se baviti samo umjetnou, filozofjom ili
politikom, dok su na rad bili osueni samo robovi. Platon tvrdi da podjela na tjelesni i umni rad
proizlazi iz prirode i jedino logino je da se pojedinac mora baviti samo onim poslom koji odgovara
njegovoj sposobnosti.

U Rimu takoer je rad bio robovska djelatnost.nadalje u kranstvu - odnos prema radu je
jednoznaan on je kazna, on je prokletstvo, jer je ovjek pogrijeio pa stoga jahve govori Adamu,
kada ga protjeruhe iz raja : uznoju lica svoga, jest e kruh svoj. U srednjem vjeku , primjerice,
Toma Akvinski zagovara tezu o radu kao o Bojoj kazni i naziva ga nedostojnim za slobodne graane.

Ako gledamo i samm etimoloki izvor rijei rad sve nas upuuje na isto ili vrlo slino znaenje rad
je prinuda. Npr, indoeuropsko orbho-s, latinsko arare, njemako arbeit, rusko rabota ili eko robota
sve to znai prinudni rad. U svakom sluaju je rad negativno protumaen, i uvijek se odnosi na
materijalnu djelatnost ljudi. Marx je u svojim ranim radovima iznosio gledite da proletarijat mora
vratiti izgubljenu slobodu, odnosno u konanici ukinuti rad. Marx tvrdi da otueni rad doivljava
kulminaciju u industrijskom drutvu. Rad je negacija stvaralatva.

RAD KAO VRIJEDNOST PO SEBI

Suprotno kranstvu, protestantizam na rad gleda posve suprotno rad je izvor svih vrijednosti, to je
ovjekova dunost i blagoslov za ljudski rod. Martin Luther tvrdi da je upravo rad najbolji nain
sluenja Bogu. Uspijeh u radu znak je Boje milosti, ali mjera uspjeha su vlasnitvo i novac.

Prema Weberu pokret reformacije zasluan je za uspijeh kapitalizma osobito kroz pokret
asketskog protestantizma, koji se razvio u okviru kalvinistike crkve. Njihov puritanski moral traio je
maksimalno samoportvovanje. Bog za svoje kraljevstvo na zemlji trai bogatog i vrijednog ovjeka, a
ne lijeninu. Jo od prve engleske kolonije (1620. Plymouth) postoji ugovor koji navodi rad kao
moralnu obavezu. Napretkom ovjeka u znanosti i tehnologiji poinje se ljudski rad smatrati
zadiranjem u prirodu ali to se tumai kao sinonim vieg stupnja razvoja tako to mora biti da bi
ovjek opstao kao vrsta. Tako se razmiljalo o radu u prosvjetiteljstvu rad je djelovanje koje stvara
vrijednost. Etika dunosti rada za sve pripadnike drutva nalazi pristalice i u teoretiarima socijal-
utopizma Fourier govori o radu kao igri, a Saint Simon o radu kao izvoru svih vrlina.

Vano je napomenuti da u pedagogiji danas jo su uvijek ostala dominantna prosvjetiteljska i socio-

utopistika tumaenja radnog odgoja. Tim zahtjevima nastojala je ugoditi kola rada u pedagogiji, a
to je da pedagogija treba mlade ljude pripremiti za ivot. kola rada eli disciplinirati pojedinca prema
objektivnim ivotnim situacijama u sredini u kojoj on ivi. Svaki pojedinac se tretira kao materijal od
kojega neto treba napraviti. Praktino sva drutva (i kapitalistika i nekadanja socijalistika) jo
uvijek podravaju ovu, u biti konzervativnu, koncepciju odgoja. Da bi se ukazalo na glavni odgojni
zadatak ovog shvaanja rada navodim citat:...U formiranju pozitivnih svojstava linosti i karaktera, u
razvijanju karakteristinih osobina morala socijalistikog ovjeka, marljivost i upornost, odlunost i
ustrajnost u radu, smisao za rad u kolektivu, svjesna radna disciplina, samostalnost i inicijativnost,
tonost i preciznost, organiziranost i sustavnost, urednost i ekonominost u radu. (Vukasovi,
1979:20,prema Milia, 1999:26)

I Marx je promjenio svoje stajalite o radu. Rad je sada za njega jedini legitimni nain kako ovjek
moe doi do svog samoostvarenja. Rad je postao put kako doi do carstva slobode. Marx je
smatrao da je skraenje radnog vremena osnovni uvjet da bi se to ostvarilo.

K.D.Uinski je jasno ukazivao na proturjenosti razliitih shvaanja rada kroz povijest. On tvrdi da su
pojedine drutvene formacije propale zbog umanjenja znaaja rada u tim narodima (Crni robovi na
jugu SAD-a). Uinski tvrdi da bogatstvo steeno radom drugih ide na tetu samog drutva. Mogue je
da je Uinski ovu ideju preuzeo od G.F.W Hegela, njemakog filozofa, koji u svom djelu:
Fenomenologija Duha govori o dijalektici gospodara i roba. U toj prii o gospodaru i robu, rob
djeluje odnosno radi umjesto gospodara, dok gospodar stjee bogatstvo robovim, dakle tuim
radom. Hegel naglaava znaaj odgojne vrijednosti rada kroz tu priu jer rob naposljetku doivljava
samo-razvoj i na kraju sam postaje gospodar, dok gospodar propada ne radei. Ako to primjenimo na
odgoj mladei, dogodit e se isto:Otac, ovjek koji je sam sebi prokrio put, trudi se da bi svoju djecu
oslobodio nunosti rada, ostavljajui im osiguranu materijalnu egzistenciju. to to donosi njihovoj
djeci? To je vrlo esto uzrok ne samo nemoralnosti djece, ne samo da ubija njihove umne
sposobnosti i fizike snage, nego ih ini potpuno nesretnim. Materijalni plodovi rada ine vlasnitvo
ljudi, ali jedino unutranja, duhovna, ivotna snaga rada jest izvor ljudske vrijednosti, a ujedno i
moralnosti i sree. (Uinski, 1960:162-163, prema Milia, 1999:28)

Za sva ova shvaanja socio-prosvjetiteljskog modela odgoja, proizvodni rad je najznaajnije odgojno
sredstvo. Proizvodni rad nije podrazumijevao i intelektualni rad.

Bilo bi zanimljivo pretpostaviti to e se dogoditi sa ovjekom ako se dogodi postindustrijska

organizacija rada(raunala, roboti itd.). Schaff (1989) pretpostavlja da e u tom sluaju ovjek biti
osloboen od rada i da e raditi samo onda kada bude elio i to bude elio. Glavna zamjerka ovoj
tezi je da je to samo novija kopija starog Marxovog termina carstvo slobode koji se nikad nije
ostvario.

Potrebno je neto rei i o najnovijem odnosu prema radu. Ponekad se ini kao da se povijest vraa
unatrag jer se u dananjem drutvu slobodnog vremena rad shvaa kao teret i obveza koju treba
smanjiti na najmanju moguu mjeru. Isto tako kao nekad govori se o novom vrednovanju rada, pa
ponovno kao u staroj Grkoj pozitivan je rad onaj koji nije tjelesni npr. Planiranje rada, kvalificirani
rad, a svi drugi oblici rada su negativni i manje vrijedni npr. Tjelesni rad, rad na kuanskim poslovima
itd. Isto tako ljudi kada danas govore o radu u javnosti - podravaju potrebu o to vie dobrog,
kvalitetnog rada, a u privatnom okruenju o tome govore sasvim suprotno i prevladava tenja da se
zaradi bez rada ili sa to manje rada.

Etiku odgovornosti iz protestantizma zamjenila je etika neodgovornosti prema radu. Kako navodi
prof Z.Milia u lanku Anarhistike implikacije oslobaanja od rada , postoje brojna djela u kojima
autori piu o potrebi oslobaanja od rada ili ak ukidanju rada. Npr. Terkel (1985) u svojoj knjizi
Working navodi da je veina zaposlenih u SAD-u nezadovoljna svojim poslom i da bi rado rad
zamjenili potroakim vrijednostima. Bob Black u svojoj knjizi Proleteri svih zemalja opustite se pie o
potrebi ukidanja rada jer je rad uzrok sve bijede da bi prestali patiti, moramo jednostavno prestati
raditi. Francuskinja Corinne Maier u svojoj knjizi Dobar dan lijenosti poziva ljude da usvoje njezinu
strategiju postupnog potkopavanja posla. To je jedna vrsta zabuantskog manifesta ija je glavna teza
da ako nita ne dobivate radei, nemate to izgubiti ne radei nita.

Dvostruki aspekt rada govori o dva nepomirljiva i suprotstavljena gledita. Prema prvom rad je za
ovjeka prokletstvo, a prema drugom rad je tretiran kao blagoslov za ljudski rod. Tko je u pravu ?
Nijedna religija nije uspjela pronai racionalne argumente za svoje tvrdnje. Moda bi najbolje bilo
prihvatiti tezu koja tvrdi da vrijednost rada moe biti shvaena ispravno tek aposteriori odnosno
ako provjerimo kakvu smo to odgojnu vrijednost rada postigli vodei se konkretnim empirijskim
rezultatima.