Istina

u slikarstvu (1987) Jacquesa Derride je :ilozofski esej o estetici slikarstva kojeg su

preveli Geoff Bennington i lan McLeod, a objavio The University of Chicago Press. To je dobro
osmiljena knjiga s kvadratnim pokazateljima tiskarstva koji predstavljaju razvoj objavljivanja
knjiga od ranih 1970-ih kada su se tipografska slova otiskivala na stranice za tiskanje
modernog stila dizajna knjiga. Ovaj rani trend otiskivanja blokova slova je bio upeatljiv u
knjigama iz zbirke Tel Quel u izdanju ditions du Seuil, gdje su krugovi i linije gra:ikog
dizajna primjenjivani u semiotikim romanima Mauricea Rochea i :ilozofskom tekstu Jacquesa
Derride: trend koji se protegnuo u XXI. st. uporabom programa gra:ikog dizajna u inovativnoj
knjievnosti. Uporaba gra:ikog dizajna, graphesis, u :ilozofskom eseju Istina u slikarstvu je
nain poboljanja estetske cijenjenosti teksta kao djela vizualne umjetnosti. Zamisao
parergona je uvedena u knjigu Istina o slikarstvu: dodatak koji je dopunski tekst, tako da se
manje djelo razvija iz veeg djela, budui da bi se poglavlje moglo razviti u vlastiti manji
roman.

Istina u slikarstvu Jacquesa poinje odlomkom Passe-Partout de:iniranog kao univerzalni

klju koji je potreban radi razumijevanja vanosti ovog eseja u kontekstu drutvene mree, to
ukljuuje izravnu mreu meusobno povezane kulturoloke osvijetenosti autoriteta.

Derrida u poetku knjige spominje Czannovu reenicu: ,,Ja vam dugujem istinu o
slikarstvu i ja u vam je rei." Otvara problematiku te reenice i pokuava razjasniti to je u biti
Czanne htio rei. Derrida u jednom trenutku navodi 4 naina tj. i objanjenja da bi razumjeli
slikarstvo. Slike Paula Czannea su dobro mjesto da se pone razgovor o modernoj estetici, a
Jacques Derrida poinje svoj esej obeanjem da e rei istinu to je za itatelja poetak veze s
nekim tko posjeduje znanje: :ilozof, umjetniki kritiar, sveuilini profesor je uglavnom netko
tko zna istinu i moe govoriti iz pozicije. Derrida postavlja pitanja: to je umjetnost? Odakle
dolazi? Kakvo je porijeklo umjetnosti? Koji je smisao umjetnosti? Navodi kako se od
umjetnosti nastoji stvoriti predmet u kojem postoji neki unutranji smisao, neto
nepromjenjivo, izvorni, jedan jedini smisao.
 Mo slikarstva lei u istini koja se sama uspostavlja, osobno, bez posredovanja bez minke i
bez vela. To je istina koja je uspostavljena u svojoj moi uspostavljanja toliko jaka da moe
izbjei svaki nesporazum.

Istina slikarstva u ovom djelu je odbacila vrijednost razotkrivanja. Slika istine moe biti
adekvatna svom modelu. Imajui na umu Czanna, istina prikazuje ili predstavlja, otkriva ili je
adekvacija. Mora se prikazati na slici putem prikazivanja ili predstavljanjem pomoi dva
modela istine. Istina o istini gdje se govori da je istina ne-istina.

Kod slikovnosti istina bi se mogla prikazati ili predstaviti sasvim drukije prema nainima.
Da bi razumjeli ,,istinu u slikarstvu" treba nesumnjivo odbaciti uobiaejno shvaanje. (pod
pretpostavkom da imamo znanje strogog kriterija procjenjivanja).

U odnosu na istinu u slikarstvu i u odnosu na sadraj slikarstva, ne samo u odnosu na

prikazivanje ili na slikarsko predstavljanje istine. Ako se sad ova umjetnost odreduje pomou
vrijednosti istine shvatit emo ovdje istinu o istini.

Autor pridodaje veliku vanost Passe-partout-u jer okruuje i de:inira djelo (karton koji je
otvoren u sredini kako bi se tu nalazila slika). To je struktura sa pokretnom osnovom, okviruje
jedan okvir u okviru. On u tom smislu pokazuje uokvirenim de:iniranim crtama poetak i kraj
djela.

Povijest :ilozo:ije moe se i moe odgovoriti na pitanje to je umjetnost i to je u biti lijepo u

umjetnosti. Hegelovo predavanje o estetici govori da ono to imamo pred sobom ti je samo
jedna predstava i da postoje umjetnika djela. Zatim i nastaje pitanje ,,kakvo je porijeklo
umjetnikog djela? Ako predavanja o umjetnosti zapoinju propitkivanjem umjetnosti,
umjetnost bi u ovom sluaju bila unaprijed razumljena. Govor o estetici u :ilozo:lji je zapoeo
Hegel sa povezivanjem biti lijepoga sa biti umjetnosti. Ne postoji prirodna ljepota,
preciznije reeno umjetnika ljepota je nadreena prirodi. Zakljuak je da se apsuolutna
ljepota nalazi u umjetnosti a ne u prirodi kao takvoj. Ovdje se ispituje da li je mogua smrt
umjetnosti, ako je mogua, tad e trebati vie stoljea za takvo to. Heidegger preispituje da li
je umjetnost potrebna za na povijesni opstanak. Meutim odgovora jo uvijek nema, dakle
propituje umjetnost, tonije umjetniko djelo kao dogaaj ili kao povijest istine, ali istine koja
se misli s one ili s ove strane meta:izike, s one ili s ove strane Hegela. Interesatna je polemika
oko toga ,,svianja. Da li je neka stvar lijepa ili ne, na unutranji nain, nema nita slino sa
interesom, kojeg se ima ili nema. Uivanje ili zadovoljstvo to na kraju procjenjujemo kao
lijepo zahtijeva indiferenciju ili stroe apsulutni nedostatak interesa za postojanje stvari.

Derrida stavlja kao primirje lijepoga jednu sliku tulipana, te objanjava njen prirodni zlatni
rez i dodaje po svemu tome da ,,Ne postoji nauka o lijepom ve kritika lijepog". Paradigma
lijepog poiva , na ideji uma na apsulutno neodreenoj umnoj ideji jednog maksimuma. Kant
ovdje predlae da to nazovemo ideal. Moe se samo obrazovati ideal mate. Mata je mo
prezentiranja. Jedino ovjek bi bio sposoban za prezentiranje, jer je jedino on sposoban za
proizvoenje - za egzemplarnost za ideal.

Ovdje Jacques Derrida uvodi neke kljune koncepte koji otkrivaju arheoloki razvoj istine
od ideje o dodatku teksta koji proizvodi parergon: dodatni tekst koji je proiziao iz veeg djela.
Govori o tiskarskim oznakama na poetku eseja kao o rubovima. Ova izdvojenost ruba je
moda ono to je upisano i prisutno posvuda u ovoj knjizi; a okvir zapisa se beskrajno
umnoava unutar njega, od lema do parergona, od egzerga do kartua. Od ovog spontanog
poetka, Istina u slikarstvu uvodi nekoliko rijei koje postaju glavne teme estetske
meditacije u slikarstvu. Parergon Djelo koje je dodatak veemu djelu. Leme - podreeni ili
posredni pouak u argumentu ili dokazu. Egzerga- Mali prostor ili natpis ispod glavnog
amblema na kovanici ili medalji Kartua- Izrezbarena ploica ili crte koji predstavlja svitak
svijenih krajeva, dekorativne uporabe ili s natpisom. U arheologiji, ovalni oblik koji okruuje
skupinu egipatskih hijeroglifa.

Istina u slikarstvu predstavlja itatelju :ilozofe koji su razgovarali o estetici tako da e ideje
Hegela, Kanta i Heideggera postati poznate u detaljnom razgovoru o slikama Vincenta Van
Gogha. Jacques Derrida se istie meu :ilozo:ima speci:inijim pristupom slikarstvu i
koritenjem anegdota koje stvaraju trajnu osobnu mitologiju: zanimanje za umjetnost i
eroticizam to je tema eseja. Istina u slikarstvu ukljuuje poglavlje pod nazivom Kartue koje
postaje uvaavanje kulture plemena Tlingit s njihovim Ijesovima veliine depa koji seu do
doba kralja Tuta i postaje arheoloka meditacija na temu smrti. Konano, u poglavlju
Obnavljanje istine u obuarstvu [pointure], Jacques Derrida razmatra temu seljake obue na
slikama Vincenta Van Gogha koja postaje fokus za prosvijetljen razgovor o anegdoti koja je
erotina i predstavlja uspjeno ivotno iskustvo zbog koje je ivot vrijedan ivljenja. Bogatstvo
za vjeno pamenje.

Istina u slikarstvu Jacquesa Derride je pokuaj da se razumije istina duhovne evolucije s

anegdotalnim zapletom koji se protee stoljeima, tako da e itatelji inovativne :ikcije uvidjeti
da su estetski razgovori koji stvaraju apstraktniji trend za pripovjedako stvaralatvo u kojem
su konkretni detalji rezultat fenomenoloke redukcije: pripovijedanje svedeno na suptilne
anegdote ili detalje u kojima se :ilozofske misli dogaaju kao apstrakcije pripovjedake
perspektive. Ova apstrakcija je slina slikama u kojima Ijubav vodi misli umjetnika/:ilozofa.
Filozo:ija je predivan um koji izraava Ijubav koja vodi misli :ilozofa Jacquesa Derride.