MOJA PRABAKA JE MOJ UZOR/idol (ahahhahh)

Nina ispituje svoju prabaku o njenoj tadanjoj svakodnevnici:

Roena sam i odrasla u jednom malom selu u planinama (HEIDI hahah, Lande i Dorf su
sinonimi). Ovako je izgledala moja svakodnevnica : Obino sam jako rano ustajala u pola
est. Nakon toga sam prvo pripremila doruak za cijelu obitelj, jer sam bila najstarija od
sestara. Tada nismo jeli toliko pozamano kao danas: (entweder je ili, ali to mi se ba ne
uklapa tu) kruh s maslacem i drugi dan kruh s marmeladom. Prvo sam kuhala mlijeko. Ali to
nije bilo lako. Loila sam vatru u pei i to je trajalo najmanje pola sata: najrpvo malo drva za
potpalu i tako dalje.

Nakon doruka nahranila sam sve ivotinje u staji i oistila je (staju) (ausmisten znai
zapravo poistit govna, ali nemo ba to napisat). Imali smo svinje, krave, konje, kokoi,
patke,guske, koze (o vrag te jebi)... Tada nismo imali asfaltirane ceste. Putovala sam do grada
koijom. Cijeli ivot sam ostala na selu. kolu sam pohaala samo 4 godine i hvala Bogu,
nauila sam pisati i itati. Cijeli dan sam ili radila u vrtu ili na polju upala korov ili
prekopavala vrt. Tada smo sve sami uzgajali, nismo nita kupovali.

Uvijek sam se veselila seoskim zabavama i nedjelji.(i ja isto) Nedjeljom smo ili na misu i
tamo sam se srela sa svojim prijateljima iz sela. Naveer se uvijek neto dogaalo. Tri
generacije ivjele su pod istim krovom: moji baka i djed(poto je mnoina , vjerojatno bake i
djedovi), moji roditelji i djeca. Puno smo meusobno razgovarali, ili smo jedni drugima
priali bajke ili igrali drutvene igre. Za vrijeme Boia pjevali smo boine pjesme ili
izraivali nakit za boino drvce. Sve u svemu bila su to dobra vremena. Danas se sve prebrzo
dogaa, ali to je jedna druga pria....