Pregledni lanak/Review

Etiki aspekti komunikacije u zdravstvu

Ethical aspects of communication in medicine

Morana Brkljai

Poliklinika Sveti Rok M. D., Zagreb

Saetak.

Primljeno: 10. 12. 2012.
Prihvaeno: 27. 3. 2013.
Kljune rijei: bolesnik, informirani pristanak, komunikacija, lijenik, medicinska etika
Abstract. Communication between physician and patient is the nucleus of patient, no by dis-
ease -oriented medicine. In contemporary times, with to many challenges of modern
technol- ogy, greatly recognized are the changes in the culture of communication. The
relationship be- tween physician and patients, despite major changes in the technological-
scientific terms, still need good communication. Communication in clinical medicine is a
skill that is learned, taught and practiced. One of the most important outcomes of
effective communication be- tween physician and patient is gaining respect and thus
causally patient confidence in the physicians and the entire medical team who care about
him. Entering the informed consent in medicine, as a form of good communication with
the patient, made the ethical principles of autonomy and justice as the doctrine of medical
ethics.

Key words: communication, informed consent, medical ethics, patient, physician

Adresa za dopisivanje:
Dr. sc. Morana Brkljai, dr. med.
Poliklinika Sveti Rok M. D. Zagreb
Ulica grada Vukovara 284, 10 000 Zagreb
e-mail: morana_brkljacic@yahoo.co.uk

http://hrcak.srce.hr/medicina

136 medicina fluminensis 2013, Vol. 49, No. 2, p. 136-

143
 M. Brkljai: Etiki aspekti komunikacije u
zdravstvu

UVOD

Svjetska zdravstvena organizacija definirala je

kvalitetnu komunikaciju kao jednu od pet
vjetina neophodnih za zdrav i sretan ivot.
Znanje i umi- jee kvalitetne komunikacije
preduvjet je kvali- tetnog djelovanja za mnoge
profesije, poglavito u medicini. U zdravstvu je
kvalitetna komunikacija s bolesnikom temelj
uspjenog lijeenja. Jedino u izravnom kontaktu
lijenika i bolesnika mogue je postii
zadovoljavajuu razinu suradljivosti bole- snika,
zadobiti njegovo povjerenje, provesti ga kroz
sustav zdravstva, lijeiti i izlijeiti. U medicini je
uspjeh lijeenja neupitno vezan uz komunikaci-
ju unutar zdravstvenog tima1.
U dananje moderno vrijeme koje podlijee broj-
nim izazovima moderne tehnologije, uvelike je
prepoznata i promjena u kulturi komunikacije. U
odnosu izmeu lijenika i bolesnika, unato veli-
kim promjenama u tehnoloko-znanstvenom
smislu, postoji i dalje potreba dobre komunikaci-
je. Bolesniku, dakle ovjeku koji pati i treba po-
mo lijenika, uvijek e biti potreban holistiki
pristup, ponaanje s punim uvaavanjem njegove
osobnosti, kao i suosjeajno sluanje. Ako nema
izravne, kvalitetne komunikacije, rezultati lijee-
nja zasigurno e biti loiji. Kritike lijenika koje
izrie bolesnik, a posebice mediji, odnose se naj-
ee upravo na navedeno. Uplaeni bolesnik
oekuje potpunu brigu i panju zdravstvenog
tima i opravdano oekuje niz informacija o svom
zdravstvenom stanju i terapiji. Posebna komuni-
kacija oekuje se kod teko bolesnih, terminalno
bolesnih, osobito djece. Razgovor je najbolji na-
in komuniciranja koji imamo. Objektivna stvar-
nost ne moe se zaobii, ali bi odgovarajua ko-
munikacija mogla znatno olakati situaciju2.
Uzmemo li u obzir injenicu da je kvalitetna ko-
munikacija neophodna za zdrav i sretan ivot, i
kao takva drutveno vrlo vana jer omoguuje
povezano djelovanje ljudi, osnovu svih drutve-
nih pojava, za poetak valja odrediti sam pojam
komunikacije.
Termin komunikacija potjee od latinskog pojma
communicatio to znai priopiti. Komunikacija je
stoga pojam koji openito oznaava sveukupnost
razliitih oblika veza i dodira izmeu pripadnika
drutva, a posebno prenoenje poruka s jedne
osobe ili skupine na druge. Predstavlja dijeljenja

medicina fluminensis 2013, Vol. 49, No. 2, p. 136- http://hrcak.srce.hr/medicina 137

143
 M. Brkljai: Etiki aspekti komunikacije u
znanja interakcijom s drugim
zdravstvu meu lanovima medicinskog tima te izmeu
jedinkama i pred- metima. zdravstvenih profesionalaca, volontera, organiza-
Ukljuuje vizualne metode, kao cija civilnog drutva, vladinih i meuvladinih in-
to su znakovni jezik, stitucija, profitnog sektora i javnosti u cjelini. Od-
auditorne, kao to su glas i nos izmeu zdravstvenog profesionalca i
glazba te fizikalne, kao to je bolesnika predstavlja specifian oblik socijalne
dodir. Komunicirati moe- mo komunikacije koji se odvija na
verbalno i neverbalno. tovie, suptilnim emocionalnim i intelektualnim relacija-
ako se pozo- vemo na ma i u kojoj je jako vano uvaavanje osobina li-
amerikog komunikologa nosti i profesionalca i bolesnika 4. Komunikacija
Richarda Greena, neverbalno omoguava ljudima da izraze itavu paletu fizi-
komuniciranje znaajnije je od kih, emocionalnih i psiholokih potreba. Kada lju-
verbalnog, pa tako, tvrdi di, osobito oni bolesni, razviju kvalitetnu komuni-
Green, tijelom komu- niciramo kaciju s lijenikom i zdravstvenim timom, tada
55 %, glasom 38 % a rijeima indirektno ostvaruju uroenu ljudsku potrebu su-
tek 7 %3. Komunikacija u djelovanja u vlastitoj i dobrobiti i drugih ljudi kroz
medicini izrazito je iroko procese socijalne interakcije i empatijsko veziva-
podru- je koje obuhvaa nje.
odnos zdravstvenog profesio-
KOMUNICIRANJE U ZDRAVSTVU

Ako u odreenoj situaciji svojom Komunikacija lijenika i bolesnika nucleus je me-

kvalitetnom komuni- kacijom s
bolesnikom u nekoj mjeri uspijemo
smanjiti zabrinutost, strah, a ponekad
i patnje bolesnika, onda smo postigli
bitnu svrhu zdravstvene skrbi.
nalca, bolesnika i njegove
obitelji, ali i komunika- ciju
dicine orijentirane prema ovjeku, a ne prema
bolesti. Odnos izmeu lijenika i bolesnika pred-
stavljao je i predstavljat e vaan oblik meuljud-
ske komunikacije. Njihov se odnos tijekom povi-
jesti mijenjao jer su uloge bolesnika i lijenika
bile razliite. Prvenstveno su ovisile o epohi i so-
ciokulturalnim zbivanjima, ali i tehnolokom ra-
zvoju medicine u pojedinom razdoblju. U bivim

138 http://hrcak.srce.hr/medicina medicina fluminensis 2013, Vol. 49, No. 2, p. 136-

143

vremenima vertikalni odnos lijenika i bolesnika
ukljuivao je apsolutni autoritet lijenika o ivotu
i smrti bolesnika, pa je na neki nain lijenik bio
Bog u bijelom, a bolesnik objekt od kojeg se
oekivalo sluanje uputa i uzimanje preporuenih
lijekova. Dijagnoze i intimni detalji o bolesniku ra-
spravljani su meu kolegama na latinskom jeziku.
Tradicionalni pogled na odnos lijenik bolesnik
sadran je u Platonovu opisu lijenika u kojem li-
jenik pregledava bolesnika i nakon toga pokazu-
je nalaze i daje preporuke bolesniku i obitelji. Ta-
kav odnos pretpostavlja ovisnost bolesnika laika
o lijeniku strunjaku, pri emu bolesnik ima po-
dreenu ulogu5.
Posljednjih nekoliko desetljea svjedoci smo vrlo
intenzivnih promjena uzrokovanih nizom imbe-
nika izmeu kojih je jedan od vodeih ubrzan na-
predak znanosti i tehnologije. Oekuju se bri i
povoljniji rezultati lijeenja, trae pretrage, odno-
sno dijagnostika obrada koja nije uvijek indicira-
na u pojedinim sluajevima. Sve to mijenja odnos
na relaciji bolesnik lijenik i zahtijeva stalnu pri-
lagodbu svih zdravstvenih djelatnika novonasta-
lim situacijama, to ukljuuje i potrebu
sofisticira- nijeg naina komuniciranja s
bolesnikom i njegovom obitelji. Osim prikupljanja
informacija vezanih uz dijagnostiki proces,
bolesnicima i la- novima obitelji potrebno je
davati precizne infor- macije o svim
dijagnostikim i terapijskim po- stupcima, te
rjeavati kompleksnije probleme, intervenirati u
kriznim situacijama, obavljati ulo- gu savjetnika u
nizu ivotnih situacija vezanih uz bolest i
moguim ishodima lijeenja. Uz to je nu- no
potovanje etikih principa u okviru komplet- ne
medicinske struke6.
Kao zdravstveni djelatnici nismo uvijek u mogu-
nosti birati sugovornike (bolesnike), ali zato mo-
emo izabrati nain na koji emo prenijeti poruku
kako bi ona postigla svoj cilj. Zasigurno je potreb-
no uloiti trud da oblik i sadraj poruke prilagodi-
mo primaocu, odnosno bolesniku i/ili lanovima
njegove obitelji.
VRSTE KOMUNIKACIJSKIH VJETINA
Vjetina komuniciranja jedna je od kljunih kom-
petencija za osobnu realizaciju i razvitak kvalitet-
nog odnosa izmeu zdravstvenog osoblja i bole-
snika. Komunikacija u medicini klinika je vjetina
koja se ui, poduava i prakticira 7. Jedan od naj-
vanijih ishoda uspjene komunikacije izmeu li-
jenika i bolesnika stjecanje je potovanja, a time
uzrono-posljedino i povjerenja bolesnika u li-
jenika i cijeli zdravstveni tim koji skrbi o njemu.
Poput svake vjetine oznaava openito nauen
ili steen dio ponaanja. Pojam vjetine time se
razlikuje od pojma sposobnosti, koja se smatra
preduvjetom za ostvarivanje vjetina. Upravo sto-
ga sposobnost komuniciranja nije steena spo-
sobnost, ve vjetina koju bismo kao zdravstveni
djelatnici trebali uiti i redovito prakticirati. Vrste
komunikacijskih vjetina dijele se na:
vrste povezane sa sadrajem ono o emu
zdravstveni profesionalci komuniciraju
osnovna tema njihovih pitanja i odgovora, in-
formacije koje trae i daju, lijeenja o kojima
diskutiraju;
procesne vjetine kako to ine nain na koji
se komunicira s bolesnikom, kako otkrivati
povijest ili dati informacije, verbalne i never-
balne vjetine koje se koriste, kako izgraditi
odnos s bolesnikom i nain organiziranja i
strukturiranja komunikacije (zatvorena i otvo-
rena pitanja, postavljanje pitanja).
perceptualne vjetine to razmiljaju i osje-
aju unutarnje donoenje odluka i vjetine
rjeavanja problema, stavovi, svjesnost o osje-
ajima i razmiljanjima o bolesniku, o bolesti i
drugim povezanim pitanjima, svijest o vlastitu
konceptu i povjerljivosti, pogrekama i interak-
cijama8.
Uz spomenute vrste komunikacijskih vjetina u
svakodnevnom radu i komuniciranju s bolesni-
kom izuzetnu vanost predstavlja potovanje pra-
vila komuniciranja u zdravstvu9.
BOLESNIKA OSLOVLJAVATI NJEGOVIM
IMENOM I REI MU SVOJE IME
Svaka rije koja je upuena bolesniku, osobito
onom u jedinici intenzivnog lijeenja, izvodi ga iz
osjeaja osamljenosti i naputenosti, a ni jednu
rije bolesnik ne voli tako rado uti kao svoje ime.
Tko je oslovljen vlastitim imenom, taj vie nije
anoniman, nije brojka, nee biti zaboravljen i bit
e lijeen kao jedinka. Treba naglasiti kako se
upravo bespomoni bolesnici, poglavito terminal-
no oboljeli, naroito boje zamjene. Ako je bole-
snik oslovljen imenom, onda je to znak da ga
poznajemo kao osobu, da su lijenicima, medi-
cinskim sestrama i zdravstvenim djelatnicima
poznati njegovi posebni problemi i njegova spe-
cifina situacija. Kada se pak lijenik predstavlja
vlastitim imenom i funkcijom koju ima, pomae
time da se smanji dio anonimnosti i skriveni strah
bolesnika.
POMOI BOLESNIKU U ORIJENTACIJI
Bolniko okruenje, zdravstveno osoblje, medi-
cinska zdravstvena oprema, visoka tehnologija
zasigurno nisu nalik na bolesnikov dom i oputa-
jui okoli i kao takvi esto mogu biti zbunjujui,
pa i pomalo zastraujui.
Zdravstvene jedinice sa svojim estim izmjenama
osoblja, smjenskim radom i brzim promjenama
zdravstvenog tima u velikoj mjeri oteavaju ori-
jentaciju bolesnika. Kod dugotrajnog njegovanja
na bolnikim odjelima na kojima se bolesnik due
vremena zadrava u svrhu saniranja tegoba vrlo
je vano da bolesnik poimenino poznaje barem
jednu osobu u zdravstvenom i jednu u njegova-
teljskom timu, te da bude mirno i razumljivo in-
formiran o mjestu, vremenu i svrsi medicinske
skrbi. Takoer je vano informirati bolesnika o
kontaktima s njegovom obitelji, rodbinom i bli-
njima. Takav vid komunikacije/informiranja ima
dvostruko smirujue djelovanje, kako na bolesni-
ka tako i na obitelj/skrbnike.
VERBALNO KOMUNICIRANJE MORA
POIVATI NA TO JEDNOSTAVNIJEM I
RAZUMLJIVIJEM JEZIKU
Jedan od preduvjeta jednostavnog i razumljivog
komuniciranja izbjegavanje je medicinskih izreka
dijagnoza, sindroma, zdravstvenog stanja, pose-
bice na latinskom jeziku. To je izuzetno vano na
odjelima intenzivne njege gdje je mogunost ko-
municiranja uvelike ograniena smanjenom spo-
sobnou bolesnikova razumijevanja. Na to utje-
e njegovo stanje, teina bolesti i terapijski
postupci. U tim okolnostima svaka rije ima svoju
teinu, pa tako nerazumljive i krivo protumaene
izjave mogu prouzroiti velike strahove. Za vrije-
me vizite treba razgovarati s bolesnikom, a ne o
bolesniku, iako se ponekad, naravno, ne mogu
izbjei tzv. bedside discussions.
OBJASNITI BOLESNIKU KOJU EMO VRSTU
NJEGE/ZAHVATA PRIMIJENITI
(INFORMIRANA SUGLASNOST engl.
InFORMeD COnSenT)
I za najmanje postupke, npr. vaenje krvi ili mje-
renje tlaka, treba u osnovnim crtama, ako to bo-
lesniku nije poznato, objasniti postupak tako se
otklanjaju ili smanjuju pogrena tumaenja i nes-
porazumi te eliminiraju strahovi bolesnika. Najte-
e se komunikacijske pogreke ine kada bolesnik
Nekoliko savjeta kako komunicirati s bolesnikom
Pokuajte bolesniku objasniti podatke o tipu
bolesti od koje boluje.
Razgovarajte s bolesnikom i potaknite ga da
razgova- ra s drugima, ne treba sve podnijeti
sam/a.
Razgovorom potaknite obitelj da pomogne svom
bo- lesnom lanu kako bi se osjeao korisnim.
Pitajte bolesnika o tome to mu je uistinu vano u
i- votu, tako e s Vama podijeliti svoje misli i
osjeaje.
Komunikacijom potaknite bolesnika da zadri svoj
uobiajeni ivotni stil, ali i upozorite na mogue
pro- mjene (ukazati na njih kako bi iznenaenja, pa
time i strah, bili manji).
bude pregledavan bez rijei, u situacijama kada
nije upoznat ni sa svrhom niti s ciljem pregleda/
zahvata.
Pozitivan govor Bolesnik i onda kada sam vidi
da je izvan najgore neposredne opasnosti za i-
vot, eli to uti od lijenika i zdravstvenog oso-
blja. Nije nuno davati detaljne informacije, ve
uvjerljive: operacija je dobro prola, RTG snim-
ke nisu otkrile nita loe ili zadovoljni smo Va-
im dosadanjim tijekom oporavka.
Davanje nade Davanje nade bolesniku, ne la-
ne, naravno, to bi predstavljalo vitium artis, tre-
ba iskoristiti kad god se zdravstvenim djelatnici-
ma prui prilika. Ako se situacija razvija u
suprotnom smjeru, vano je ne pokazati bolesni-
ku svoju zabrinutost i ne dopustiti mu da otkrije
nae strepnje. Bolesniku je najvaniji osjeaj da
je zdravstveni tim koji o njemu brine djelotvoran i
stabilan, a tome uvelike koristi ako se iskazuje
stanovito zadovoljstvo u radu, ak i s notom hu-
mora, to se neupitno ostvaruje kvalitetnom ko-
munikacijom bolesnika i zdravstvenog osoblja.
BALINTOVA METODA KVALITETNA
KOMUNIKACIJA U CILJU UNAPREENJA
RAZUMIJEVANJA SLOENIH ODNOSA
IZMEU LIJENIKA I NJIHOVIH BOLESNIKA
Razumijevanje psihologije bolesnika i lijenika in-
tegralni je dio lijeenja somatskih bolesti jer
omoguava prepoznavanje psiholoke podloge
onih zahtjeva koje bolesnik postavlja lijeniku i
omoguava bolje odnose i suradnju u lijeenju, a
time i u komunikaciji bolesnik lijenik 10.
S ciljem unapreenja spoznaje o potrebi cjelovi-
tog pristupa bolesniku i nunosti unapreenja ra-
zumijevanja sloenih odnosa izmeu lijenika i
bolesnika razvila se Balintova metoda edukacije,
koja svakako predstavlja izuzetan doprinos kvali-
tetnoj komunikaciji izmeu lijenika i bolesnika.
Balintova metoda u svijetu poznat je i institucio-
naliziran vid edukacije lijenika. Njezin razvoj ve-
zan je uz prepoznavanje znaaja odnosa lijenik
bolesnik za terapiju i dijagnostiku, a utvrdio i
definirao ju je velikan medicine i psihoanalize Mi-
chael Balint. Radei s lijenicima ope medicine u
malim, iskustvenim grupama 50-ih godina u Lon-
donu, stvorio je metodu edukacije koja je po nje-
mu nazvana Balintove grupe. Danas je ova meto-
da edukacije u svijetu sastavni dio studija
medicine, specijalizacije iz ope medicine i konti-
nuirane medicinske edukacije.
to su Balintove grupe?
To su skupine lijenika koji se susreu u redovitim
terminima s ciljem unapreenja razumijevanja
sloenih odnosa izmeu lijenika i njihovih bole-
snika. Grupe u pravilu vode educirani profesio-
nalci, psiholog ili dinamski orijentirani psihijatar
ili drugi lijenici s iskustvom u takvom obliku gru-
pnoga rada. U Balintovim se grupama lijenikov
interes za traenje brzog i pravog odgovora za
rje- enje trenutnog zdravstvenog problema
bolesni- ka pomie prema jaanju sposobnosti
lijenika u stvaranju bliskijih odnosa i
preuzimanju stvarne brige za bolesnika.
Balintova grupa ili radionica obino poinje tako
da jedan od prisutnih lijenika predstavi zanimljiv
sluaj iz svoje prakse, koji je u nastavku predmet
diskusije cijele grupe. Na taj nain grupa omogu-
uje svakom pojedinom lanu nov uvid u sloene
interakcije izmeu bolesnika i njihovih lijenika,
te svaki pojedini lan ima priliku mijenjati
percep- ciju i odnos prema vlastitim reakcijama i
osjeaji- ma, kao i osjeajima i reakcijama
bolesnika.
Balintova grupa moe imati jednog, ponekad i
dvoje voditelja (psihologa, psihijatra ili drugog
educiranog profesionalca) koji usmjeravaju pro-
cese u grupi. Uspjenost rada u grupi ovisi o ka-
pacitetima lanova grupe u smislu iskrenosti, me-
usobnog uvaavanja i tolerancije, te potpore
razliitosti. Sadraj grupe je povjerljiv. Balintove
grupe mogu trajati mjesecima i godinama, a gru-
pna kohezija i povjerenje rastu i jaaju s vreme-
nom trajanja takve grupe10.
Kroz rad u Balintovim grupama lijenici:
ostvaruju pravo na vlastitu psiholoku izobraz-
bu i usavravanje;
ostvaruju pravo na superviziju i voenje u ne-
rijetko tekim i izazovnim interakcijama sa svo-
jim bolesnicima;
prepoznaju vlastitu odgovornost u nunom os-
posobljavanju za cjelovit pristup bolesniku
(holistiki pristup);
jaaju svoje razumijevanje i empatiju prema
bolesnicima, ali i svojim kolegama profesional-
cima;
osvjeuju jainu kojom kontratransferni osjeaji
i misli utjeu na njihove odnose s bolesnicima;
jaaju svoj kapacitet i umjenost u rjeavanju
sloenih situacija u radu s bolesnicima;
istrauju nove mogunosti razvoja vlastitog
psiholokog selfa;
istrauju ljekovitost bliskog, osvijetenog i ne-
optereenog odnosa s bolesnicima11
OBAVIJETENI PRISTANAK SPOJ
MEDICINSKE ETIKE I KVALITETNE
KOMUNIKACIJE U ZDRAVSTVU
Pristanak obavijetenog bolesnika jedan je od
sredinjih koncepata dananje medicinske etike.
Prapoeci obavijetenog pristanka, koji se tada
svakako nije tako nazivao ali je imao isti smisao,
povezan je s engleskim lijenikom s kraja 17. sto-
ljea Thomasom Percivalom. Percival je zadao
prvi ozbiljniji udarac tradicionalnom lijenikom
paternalizmu koji je prevladavao u staroj, sred-
njovjekovnoj i ranoj modernoj medicini. Rije je o
ocu sintagme medicinska etika koju prvi put upo-
trebljava u uvenom Kodeksu medicinske etike
(engl. Code of Medical Ethics) iz 1803. godine.
Percival se meu prvima poeo zalagati za pravo
bolesnika na istinu i bio je prvi meu poznatijim
lijenicima koji se zalagao za kvalitetan razgovor i
komunikaciju s bolesnikom te protivio laganju
bo- lesnika i davanju lane nade za bolesnikovo
do- bro. Njegove ideje nale su plodno tlo u
Americi te su 1847. godine ugraene u prvi etiki
kodeks Amerikog lijenikog udruenja AMA u
kojem stoji: Bolesnik ima pravo dobiti
informacije od li- jenika i diskutirati o
prednostima, riziku i troko- vima pojedinih
mogunosti lijeenja12.
Obavijeteni pristanak, informirana suglasnost ili
informirani pristanak sve su to sastavnice prije-
voda pojma informed consent. Povijest obavije-
tenog pristanka nije starija od 60-ak godina, za-
poinje 1957. godine, no prve ozbiljne teorijske
rasprave o obavijetenom pristanku kao odree-
nom etikom pogledu na stanovite moralne pro-
bleme u medicini javile su se polovicom 70-ih go-
dina prolog stoljea, tonije 1972. godine. Tada
se, naime, poela stvarati doktrina obavijetenog
pristanka, to znai da nije rije o nekom staro-
davnom pojmu s dugom tradicijom u medicini,
ve o pojavi unatrag etiri desetljea.
Ruth Faden, amerika znanstvenica i etiarka s
in- stituta Kennedy, meu prvima je u svijetu
dokto- rirala s temom obavijetenog pristanka te
ga defi- nirala: Obavijeteni je pristanak
jednostavno reeno izjava bolesnika ili ispitanika
nekog znan- stvenog istraivanja koja lijenika ili
medicinskog istraivaa opunomouje da
provede odreene mjere, terapiju ili da ukljui
ispitanika u istraiva- ki protokol. Radi se, dakle,
o punomoi djelova- nje lijenika prema
bolesniku ili prema ispitaniku. S komunikolokog
stajalita, za utvrivanje obavi- jetenog
pristanka najznaajniji su odgovori na sljedea
pitanja: Koliko je informacija dobro data? Koliko
je bolesnik razumije? Koliko je pri- stanak uistinu
dobrovoljan? Kako se informacija dobiva od
vulnerabilnih skupina (zatvorenici, voj- nici,
mentalno retardirane osobe) te koliko se uope
kvalitetno komunicira s bolesnicima? Ovo
posljednje pitanje otvara jedan opi problem u
svjetskom zdravstvu. Danas se u bolnicama tradi-
cionalno prilikom vizita (a i
inae) vrlo malo vre- mena
ulae na komuniciranje
lijenikog osoblja i bolesnika.
Ta tradicija uvelike kodi
obavijete- nom pristanku, jer
on zahtijeva upravo obrnuto:
razgovor s bolesnikom,
strpljivo sluanje i obja-
njavanje. Podrazumijeva
nastojanje da se bole- sniku
to razumljivije objasni ono
to je za njega i njegovu bolest
vano, da se adekvatno
reagira na bolesnikove
emotivne reakcije i da se
odgovori na njegova pitanja o
dijagnozi, prognozi i tretma-
nu, da se protumae ciljevi
terapije13.
Prapoetak obavijetenog pristanka,
koji se tada svaka- ko nije tako
nazivao, ali je imao isti smisao,
povezan je s engleskim lijenikom s
kraja 18. stoljea Thomasom
Percivalom. Percival je zadao prvi
ozbiljniji udarac tradi- cionalnom
lijenikom paternalizmu koji je
prevladavao u staroj,
srednjovjekovnoj i ranoj modernoj medicini. Rije je
o ocu sintagme medicinska etika koju prvi put
upotrebljava u uvenom Kodeksu medicinske etike
(engl. Code of Medical Ethics) iz 1803. godine.
Po nainu komuniciranja lijenika s bolesnikom i
po vremenu provedenom s bolesnikom etiari su
identificirali dva razliita modela obavijetenog
pristanka. Jedan je formalan i sastoji se od lije-
nikog ili sestrinskog kazivanja bolesniku o mogu-
im rizicima i koristima od pojedinih tretmana te
bolesnikovog potpisa na formular, dok drugi
predstavlja bit obavijetenog pristanka i naziva se
dijaloki ili procesni model. Tom dijalokom mo-
delu implicitna je teza da je lijeenje meuodnos
izmeu zdravstvenog osoblja i bolesnika u kojem
prvi sudjeluje sa svojim tehnikim znanjem i tera-
pijskim iskustvom, a drugi sa saznanjem o ivot-
nim okolnostima na osnovi kojih je mogu odgo-
varajui djelotvorni tretman14.
Ako je lijenik kvalitetnom komunikacijom i odgo-
varajue odgovorio na elje i potrebe bolesnika
za razumijevanje dijagnoze, prognoze i terapijskih
mogunosti, bolesnik e na osnovi tih informacija
biti u mogunosti donijeti svjesnu odluku o smje-
ru postupanja. Iako pojam pristanka pretpostav-
lja pristanak na odreeni postupak, on se
takoer odnosi i na odbijanje nekog postupka ili
na izbor izmeu dvaju ponuenih postupaka.
Bolesnici koji su sposobni za odluivanje imaju
pravo odbiti
odreeni postupak ak i kad njihovo odbijanje
moe za posljedicu imati trajnu nesposobnost i
smrt, to u medicinskoj etici predstavlja princip
autonomije bolesnika15.
U konanici, obavijeteni pristanak ne smije biti
tek komad papira, ve stalni odnos, partnerstvo,
razmjena informacija i izraz povjerenja izmeu li-
jenika i bolesnika.
KOMUNICIRANJE S BOLESNIKOM KLINIKA
VJETINA KOJA SE UI
Model koji otkriva kako postati dobar lijenik ot-
krio nam je Hipokrat gotovo pred 2.500 godina,
ostavivi nam sintagmu prvo rije a potom lijek
koju bismo danas jednostavno mogli prevesti u
komunicirajte s bolesnikom! Iako nam je pro-
blem profesionalnog komuniciranja izrazit i oit,
a potrebe educiranja za uspjenu komunikaciju
neupitan preduvjet kvalitetnog ne samo lijee-
nja ve i skrbi za bolesnika, tek smo nedavno
shvatili nunost implementacije kolegija Kako
komunicirati?, Komunikacija u medicini i slinih,
koji su sustavno uvedeni ili se uvode u kurikulu-
me naih medicinskih fakulteta. Svjesni ozbilj-
nog problema, djelatnici Medicinskog fakulteta
Sveuilita u Rijeci s ponosom se mogu pohvaliti
da je njihova institucija prva u Hrvatskoj u aka-
demskoj godini 1996./1997. uvela izborni kolegij
Kako komunicirati pod vodstvom profesora
emeritusa Ivana egote, u ijoj je nastavi sudje-
lovala i autorica ovog rada. Posebna pozornost
sadraju kolegija data je komunikaciji s gluhim
bolesnicima kao vulnerabilnom skupinom bole-
snika. U sklopu kolegija studenti su uili komuni-
cirati na znakovnom jeziku.
Tijekom studija medicine studenti, ali i gotovi li-
jenici i zdravstveni djelatnici, kroz kolegij o ko-
municiranju u medicini, nastavni praktikum ili
pak poslije, kroz kliniko iskustvo, trebali bi
ostvariti edukacijske ciljeve za razvoj
komunikacijskih vje- tina te se osposobiti za
sljedea znanja i vjeti- ne16,17:
iskazati komunikacijske vjetine tijekom pro-
cjene bolesnikova stanja, medicinske interven-
cije, evaluacije i edukacije
uinkovito se izraavati koristei razliite
oblike komuniciranja (verbalno i neverbalno) u
razli- itim kontekstima
pomoi bolesnicima da dou do informacija, te
im pomoi u tumaenju i provjeri tih infor-
macija
stvoriti i odravati uinkovite radne odnose
unutar interdisciplinarnog tima
prilagoditi nain komunikacije bolesnicima s
posebnim potrebama, odnosno bolesnicima s
osjetilnim ili psiholokim nedostacima
pisati jasno, tono i u pisanju osvrtati se na ono
bitno
unutar svog odnosa s bolesnikom koristiti tera-
peutsku komunikaciju
komunicirati primjereno, tono i uinkovito s
razliitim grupama koristei komunikacijske
vjetine i pravila komuniciranja u zdravstvu
prikupljati i koristiti podatke i informacije iz ra-
zliitih izvora
bolesnicima dati informacije i savjetovati ih.
Budui da su edukacijski ciljevi za razvoj komuni-
kacijskih vjetina jasno postavljeni, moglo bi se
pretpostaviti da je to, uz iskustvo i cjeloivotno
obrazovanje, dovoljno za kvalitetnu i uinkovitu
komunikaciju, no na socijalizaciju za odreeno
za- nimanje i na komunikacijske standarde bitno
utjee i radna okolina16. Uvjeti na radnom mjestu
trebaju pridonositi razvoju kvalitetnih meuljud-
skih odnosa i pozitivnih stavova o naoj ulozi u
zdravstvenoj zatiti i skrbi za bolesnika.
I MEDICINARI ZNANSTVENICI TREBAJU
KOMUNICIRATI
Na nastanak novih ideja, njihov razvoj i iskaziva-
nje, stimulirajui uinak neupitno imaju komuni-
ciranje s kolegama, ali i ostalim svijetom, pri
emu za veinu znanstvenika kljunu ulogu imaju
upravo verbalni i slikovni aspekti, te filozofsko
promiljanje svijeta. Budui da je znanstvena dje-
latnost javna i drutvena aktivnost, ona ukljuuje
intenzivnu komunikaciju meu znanstvenicima,
ali mora sadravati i kvalitetne veze sa irom jav-
nou za medicinare s bolesnicima i njihovim obi-
teljima i skrbiteljima. To ukljuuje ne samo dijalo-
ge i sastanke te razgovore i diskusije u domicilnoj
znanstvenoj instituciji, ve i na dravnoj te meu-
narodnoj razini. Stoga se organiziraju kongresi,
simpoziji, okrugli stolovi i javne prezentacije, pu-
bliciraju asopisi i knjige, javno objavljuju znan-
stveni rezultati. Kvalitetno komuniciranje i dijalog
o znanosti svakako su preduvjet samoj znanosti18.
 ZAKLJUAK
Posljednjih desetljea svjedoci smo intenzivnih
promjena kroz koje prolazi cjelokupna medicin-
ska struka, koje su prvenstveno uzrokovane stre-
lovitim napretkom znanosti i tehnologije. U su-
vremenoj smo medicini, ini se, vie zaokupljeni
svime onime ime moemo izlijeiti bolesnika
nego samim bolesnikom. Zaboravili smo da je
najbolji lijek ovjeku sam ovjek; razgovor s nji-
me, posebice ako je bolestan.
Bolest mijenja svakog ovjeka, pojaava osjeaj
vlastite slabosti. Suoen s vlastitom slabou bo-
lesnik trai rijei utjehe i prihvaa pomo druge
osobe. Svaki susret s lijenikom i zdravstvenim
osobljem, svaka njihova dobronamjerna gesta i
rije ve i sama predstavlja lijek za bolesnika 19. Za
bolje razumijevanje njegovih patnji i strahova u
terapijskom postupku, nuno je aktivirati vlastite
empatijske snage koje prvenstveno ostvarujemo
kvalitetnom komunikacijom s bolesnikom.
U suvremenom svijetu visoke tehnologije internet
kao sredstvo komuniciranja zahtijeva od nas lije-
nika da budemo spremni davati bolesnicima de-
taljne odgovore na brojna, ak struna medicinska
pitanja. Nerijetko je potrebno bolesnicima i lano-
vima njihovih obitelji davati detaljne podatke
veza- ne uz bolest, kao i o moguim ishodima
lijeenja, potujui pri tome autonomiju
bolesnika, kao je- dan od etiri etika principa,
odnosno potovati pravo bolesnika na odabir
naina lijeenja kao i odluku o nelijeenju.
Nekomunikacija ili loa ko- munikacija mogu
dovesti do niza nesporazuma koji mogu imati
brojne neugodne posljedice i za bole- snika i za
zdravstvenog djelatnika.
Znanje i umijee kvalitetne komunikacije predu-
vjet su dobrog lijeenja, kao i povjerenja bolesni-
ka u lijenika i zdravstveni tim koji skrbi o njemu.
No, kako je ranije spomenuto, komuniciranje je
vjetina, a ne sposobnost, stoga je razvoj podua-
vanja studenata medicine o komunikacijskim
vjetinama neupitan conditio sine qua non kvali-
tetne lijenike/zdravstvene struke20, koja se odli-
kuje predanou i brigom za dobrobit bolesnika,
visokim etikim mjerilima te odreenom kolii-
nom znanja i vjetina meu koje svakako spada
kvalitetna komunikacija, kako s bolesnikom (oso-
bito vulnerabilne skupine), tako i meusobno, s
lanovima zdravstvenog tima.
LITERATURA
1. World Health Organization Outbreak Communication
Planning Guide. Available at: http://www.who.int/ihr/
elibrary/WHOOutbreakCommsPlanngGuide.pdf. Acce-
ssed April 2nd 2013.
2. Znidari . Etiki vidici komunikacije u zdravstvu. Avai-
lable at: http://www.plivamed.net/aktualno/cla-
nak/2739/Eticki-vidici-komunikacije-u-zdravstvu.html.
Accessed April 4th 2013.
3. egota I. Komunikacija na odjelu In: egota I (ed.) Gluhi
i znakovno medicinsko nazivlje. Zagreb: Medicinska na-
klada, 2010;44-5.
4. orevi V, Bra M. Uvodnik. Medix 2011;92:7.
5. Bra M, orevi V, Milicic D. Komunikacija lijenika i
bolesnika. Medix 2011;92:38-9.
6. Grubii-Ili M. Komunikacija u zdravstvenih djelatnika.
Available at: http://www.plivamed.net/aktualno/cla-
nak/6750/Komunikacija-u-zdravstvenih-djelatnika-12.
html. Accessed April 5th 2013.
7. orevi V, Bra M. Komunikacija u medicini. Zagreb:
Medicinska naklada, 2011;3.
8. Maguire P, Pitceathly C. Key communication skills and
how to acquire them. BMJ 2002;325:697-700.
9. Brkljai M. Bioetiki aspekti komuniciranja u zdravstvu.
Knjiga saetaka 6. Loinjski dani bioetike. Zagreb: Hrvat-
sko filozofsko drutvo, 2007:41-2.
10. Bili V. Balintove grupe. Medix 2009;83:164-8.
11. Balintove grupe. Available at: http://www.pitaj-zazdrav-
lje.com/media/Poliklinikaiva-Balintovegrupe.pdf. Acce-
ssed April 5th 2013.
12. egota I. Sedam etikih naela AMA. Bioetiki svesci.
Medicinski fakultet Sveuilita u Rijeci. Rijeka: Katedra
za drutvene znanosti, 1996;5:11.
13. egota I. Informed consent. Bioetiki svesci. Medicinski
fakultet Sveuilita u Rijeci. Rijeka: Katedra za drutve-
ne znanosti, 1999;20:39.
14. egota I. Informed consent. Bioetiki svesci. Medicinski
fakultet Sveuilita u Rijeci. Rijeka: Katedra za drutve-
ne znanosti, 1999;20:40-2.
15. Svjetsko lijeniko udruenje. Prirunik medicinske eti-
ke. Komunikacija i pristanak. Zagreb: Medicinska nakla-
da, 2010;44.
16. Frankovi S. Komunikacija medicinske sestre s bolesni-
kom. Available at: http://www.plivamed.net/aktualno/
clanak/2837/Komunikacija-medicinske-sestre-s-bole-
snikom.html. Accessed April 6th 2013.
17. Maguire P, Pitceathly C. Key communication skills and
how to acquire them. BMJ 2002;325:697-700.
18. Simoni A. Inspiracija i kreativnost. In: Simoni A (ed.)
Znanost najvea avantura i izazov ljudskog roda. Rije-
ka: Vitagraf d. o. o., 2001;106.
19. MZSS Ljubaznost Available at: http://www.kbo.hr/lju-
baznost/ljubaznost.pdf. Accessed April 7th 2013.
20. Svjetsko lijeniko udruenje. Prirunik medicinske eti-
ke. to je posebno u odnosu lijenik drutvo? Zagreb:
Medicinska naklada, 2010;64.