Joko aleta

KLAPA I KLAPSKO PJEVANJE - PREPOZNATLJIV

GLAZBENI IDENTITET JUNOGA JADRANSKOG
OBALNOG I OTOKOG PROSTORA

Ako bi netko elio izdvojiti najdalmatinskiji/najmediteranskiji od svih hrvatskih

glazbenih fenomena, zacijelo bi se odluio za klapsko pjevanje koje predstavlja
idealan "spoj tradicijskog i popularnog s pozitivnom tenjom irenja izvan granica
Dalmacije, izvan zamiljenih mediteranskih granica" (aleta, 1999:193).

Fenomen klapskog pjevanja kontinuirana je i relativno stara pojava na koju su

upozorili istraivai i muzikolozi krajem 19 st (Kuba, Kuha). Tradicija klapa i klapske
pjesme kakvu je danas poznajemo formira se sredinom 19. stoljea u vrijeme kada su se
profilirali (hrvatski) kulturni pa tako i glazbeni identiteti malih mediteranskih gradia na
naoj obali i otocima posebice u Dalmaciji. Radi se o stilu tradicijskog homofonog
pjevanja koji je evoluirao od tipino tradicijskog oblika pjevanja (klapsko pjesma) i
postojanja (klapa) do struno postavljenog, organiziranog oblika pjevanja koje se u
dananje vrijeme svojim nainom prezentacije vie ubraja u stilove popularne nego
tradicijske glazbe. Klapa nikada nije bila izolirani fenomen; karakter, glazbeni sadraji i
stilovi klapskog pjevanja "dinamiki su se mjenjali kroz razliite periode, slobodno
prihvaajui vanjske utjecaje i promjene" (aleta 1997:142). Navedene injenice
smatram glavnim razlozima za dananju popularnost klapskog pjevanja, posebice meu
mlaom generacijom.
Sam pojam klapa prema etimolokim istraivanjima ima korijene u
sjevernotalijanskom transkom atrovakom dijalektu odakle je usvojen polovinom 19
st. Bratoljub Klai (Klai1966:629) takoer je smatra argonskom rijeju koja oznaava
drubu, druinu, skupinu ili kliku od kojih bi rije druina najblie oznaavala rije klapa.
Nekako u isto to vrijeme (polovina 19 st.), u Dalmaciji djeluju formalne i neformalne
pjevake druine koje preuzimaju termin klapa. Danas rije klapa najee asocira
upravo na organizirane pjevake skupine sa specifinim (a capella) repertoarom
dalmatinskih napjeva.

(Dalmatinska) klapska pjesma

Naziv dalmatinska klapska pjesma novijeg je datuma, u glazbeno-folklornoj
terminologiji je uveden tek u 70tim godinama prolog stoljea (Jerko Bezi 1979:16).
Rezultat je to suradnje strunjaka i pjevaa okupljenih oko prvog Festivala Dalmatinskih
klapa osnovanog 1967. godine u Omiu. Treba spomenuti da je ovaj specifian nain
pjevanja prepoznat u prolosti; muzikolozi i folkloristi kroz povijest su ga nazivali
razliitim opisnim terminima (Buble 1991: 9-10). Tako Franjo Kuha u studiji Glasba.

765
Dalmacija izdanom u zborniku Austro-Ugarska Monarhija opisana i ilustrirana pie o
gradskim melodijama (Kuha 1892:164), Ljudevit Kuba u radu Narodna glazbena
umjetnost u Dalmaciji govori o napjevima koje narod pjeva u zborovima (Kuba
1898:176). Boidar irola u djelu Pregled povijesti hrvatske glazbe napjeve naziva
lagane i priproste pjesmice a stil pjevanja kategorizira dalmatinskim popijevkama u
duru (irola 1942:155), Antun Dobroni govori o melodijama varokim ili o melodijama
koje se odvijaju u paralelnim tercama gdje gdje dublji glasovi zastaju uz toniku i
dominantu (Bezi 1980:636) Vinko ganec naziva ovaj glazbeni stil napjevima u
tercnom duru (ganec1962:62). Ve na prvi pogled jasno je da su svi spomenuti autori
govore o fenomenu danas poznatom kao dalmatinsko klapsko pjevanje. Dananji termin
ukljuuje glazbeni i socijalni aspekt glazbenog fenomena akcentirajui pri tom poseban a
capella repertoar pjevan iskljuivo od strane klapa.
Klapske pjesme su u prvom redu homofoni, a capella, napjevi prepoznatljivi po
svojoj unutranjoj glazbenoj strukuturi; kretanju melodijskih linija glasova, harmonijskoj
konstrukciji i sadraju tekstova napjeva. Najea je forma vieglasja klapskih pjesama
etveroglasje, rjee troglasje; bez iznimke to je tijesni harmonijski slog koji gotovo
mahom zavrava u tijesnom tercnom poloaju, akordu po kojem su klapski zavreci
prepoznatljivi. Pjesme su spjevane u duru kojem harmonijsku osnovu ini toniki,
dominantni i subdominantni etverozvuk, odnosno trozvuk. Melodija napjeva praena je
drugim glasom, uvijek u terci, trei glas (bariton) ima zadau popuniti akord (za nj je
karakteristian skok sa VII. stupnja na V. stupanj iznad tonike durskog tonskog roda u
harmonijskim kadencama), a prvenstvena zadaa basa je jasno oznaiti hramonijske
funkcije u osnovnom poloaju. Tekstovi klapskih pjesama su uglavnom ljubavni - od
naglaeno poetskog preko vedrog optimistikog i aljivog pa ak i do neprirodna i
pretjerana sentimentalizma. Specifian ugoaj to ga stvara cijelina teksta i napjeva u
dalmatinskoj klapskoj pjesmi trai slobodu u metroritamskom oblikovanju to i ostvaruje
parlando rubato nainom izvoenja.
U oblikovanju glazbene forme dalmatinske klapske pjesme kakvu je danas
poznajemo utjecali su razliiti utjecaji, brojni glazbeni fenomeni. Prvenstveno se to
odnosi na, liturgijsko i paraliturgijsko pjevanje zapadnog obreda (gregorijanski koral,
glagoljako pjevanje, crkveno puko pjevanje), organizirana glazbena djelatnost urbanih i
urbano-ruralnih sredina na podruju Dalmacije, talijanska, odnosno zapadno-europska
melodika, melodika napjeva iz ire unutranjosti meu kojima i tzv. starogradske pjesme.
Silvije Bombardelli i Lovro upanovi su meu prvima pokuali klasificirati glazbene
pojave koji su direktno utjecale na formiranje specifinog stila i repertoara dalmatinske
urbane pjesme usporedo s nastankom repertoara klapskog pjevanja. Bombardelli razlikuje
6 kategorija poevi od gregorijanskog korala, preko pjesmarica iz vremena Ilirskog
preporoda, talijanske i mediteranske melodike, glazbovanja dalmatinskog zalea,
masovnih i revolucionarnih pjesama (vezanih uz socijalistiki, komunistiki i partizanski
pokret) te lagera popularih hrvatskih pjesama s poetka dvadesetog stoljea koje u
svojoj melodici imaju karakteristike lokalnih glazbenih izriaja (Bombardelli 1970:14-
21). Lovro upanovi u svojoj kategorizaciji donosi prve tri Bombardellijeve kategorije
dodavi u etvrtoj kategoriji utjecaj mass medija (radio, televizija, diskografska
produkcija) za koje primjeuje da su izuzezetno vani u procesu formiranja danas nam
poznatog glazbenog idioma klapskog pjevanja (upanovi 1977:70).

766
 Sukladno s razliitim utjecajima razvijao se i repertoar suvremenih dalmatinskih
klapa; u poecima se odlikovao uglavnom ljubavnom tematikom, da bi od utemeljenja
Omikog festivala pokrio gotovo sve vidove suvremenog ivota itelja Dalmacije.
Dananje teme pokrivaju sve - od roenja dalmatinskog ovjeka, preko mladenatva i
djevojatva, socijalnih prilika, iskazivanja vjerskog i nacionalnog, do najtunijih tema
depopulacije otoka, nastambina i same smrti. Navedene teme u svojim su djelima obradili
suvremeni akavski pjesnici, uglazbili uvaeni skladatelji, a otpjevale ih mnogobrojne
hrvatske klape.

Klapa
Razlike u formalnim i organizacijskim oblicima klape kroz povijest su znaajne
tako da moemo govoriti o tri modela klape: tradicijska (puka), festivalska i dananja
(moderna) klapa.

PUKA KLAPA

Najstariji klapski model, tradicijska (puka) klapa, je neformalna skupina pjevaa

koji pjevaju povremeno te na taj nain zadovoljavaju prvenstveno sebe i svoju ljubav
prema pjevanju. Usmena tradicija i jednostavnost glazbenog izriaja (spontano pjevanje)
glavne su karakteristike ovog klapskog modela. Tradicijska (puka) klapa pjevala je i jo
ponekad zapjeva u raznim prilikama: " u konobama, na pijacama ili na pozicijama koje
dobro akustiki odzvanjanju, obino okrueni tipinom mediteranskom arhitekturom,
pjevaju i serenadu voljenoj djevojci, i u pauzama tokom ribanja ili drugih zajednikih
poslova" (Povrzanovi, 1989:162). Usprkos dominacije novih klapskih modela,
promjenama u glazbenoj formi i izvoakom kontekstu, glazbovanje tradicijskih klapa
moe se uti u manjim (dalmatinskim) mediteranskim gradiima obino meu ljudima
(prijateljima) starije ivotne dobi. Pod tradicijskom klapom ne ubrajamo spontano
pjevanje neformalnih skupina na organiziranim (vjenanja, krtenja, roendani) ili
neorganiziranim okupljanjima, kao ni spontano pjevanje vie lanova razliitih klapa u
odreenoj situaciji (susreti nakon nastupa, druenje razliitih klapa).

FESTIVALSKA KLAPA

Pojam festivalska klapa povezan je s nastankom Festivala dalmatinskih klapa u

Omiu (u daljnjem tekstu Omiki festival) utemeljenog 1967. godine. Omiki festival,
zasluan za promociju klapskog pjevanja, prva je institucija koja je klapsko pjevanje
prezentirala kao organizirani oblik tradicijskog (a kasnije i umjetnikog) glazbovanja.
Festivalska klapa je formalno organizirana skupina pjevaa s jasnim ciljevima i
namjerama. Iako je radost zajednikog glazbovanja faktor koji ih najee povezuje
"sigurna i kvalitetna izvedba uz javni nastup glavni su ciljevi njihova djelovanja" (aleta,
1997:130). Sve ovo mogue je realizirati uz pomo strunog voditelja koji u veini
sluajeva izabire i pjevae i repertoar regularno vjebajui s klapom (probe). Postanak

767
Omikog festivala kao institucije inicirao je nastanak mnogih klapa; od oko 15tak
organiziranih klapa poetkom 1960tih godina do vie od 200 registriranih klapa na kraju
1980tih godina (vie od 400 danas). Klapsko pjevanje se u ovom razdoblju sve vie
definira kao simbol dalmatinskog (mediteranskog) identiteta. Homofono pjevanje je
iskljuiva karakteristika tradicionalne klape, dok moderna ili festivalska klapa, kojoj
tehnika pjevanja i poznavanje iroke vokalne glazbene literature nije strano, pored ovoga
naina koristi i druge stilove vokalnog glazbovanja. Dok izvedbu tradicionalne klape
odlikuju a capella vokalne izvedbe, upotreba glazbala, u prvom redu mandolina i gitara
(festivalska klapa) ali i elektronskih glazbala, prisutna je kod modernih klapa koje se
danas sve vie bave pjevanjem u komercijalne svrhe.

MODERNA KLAPA

Klapsko pjevanje najdinaminije promjene doivljava u zadnjem desetljeu

prolog stoljea. itav niz socijalnih, kulturnih i politikih dogaanja poetkom
devedesetih godina u Hrvatskoj utjecao je na brojne promjene u pokretu klapskog
pjevanja. Klapsko pjevanje modernoga doba, inovativna i napredna glazbena forma koja
svojim pjevaima proiruje glazbene horizonte, u stanju je uhvatiti se u kotac s
najrazliitijim vokalnim stilovima tradicijske, klasine i posebice popularne glazbe.
Klapski pokret u devedesetima postaje popularnim, a svoju popularnost manifestira kroz
omasovljenje, irenjem kruga interesa kod pjevaa i publike raznih ivotnih dobi van
lokalnih i regionalnih granica teritorijalne postojbine klapskog pjevanja. Uz Dalmaciju,
koljevku klapskog pjevanja, brojnou klapa i kvalitetom klapskog pjevanja Zagreb i
Rijeka postupno postaju znaajni centri klapskog pjevanja. Klape se formiraju i u
dijaspori meu hrvatskim iseljenicima ali i meu ljudima nehrvatskog porijekla koji
uivaju u vokalnom vieglasnom pjevanju. Mediteranski (dalmatinski) identitet
sveprisutan je i dalje; iako sada pjevaju ne uvijek Dalmatinci - mediteranci publika ih
doivljava kao takve zbog pjevanog (akavskog) teksta, raspjevane melodike,
temperamenta koji pokazuju pri nastupu i repertoara koji pjevaju. Dok su u 1980tima
klapski voditelji i pjevai svoj uspjeh mjerili uspjehom postignutim na Omikom
festivalu, medijska eksponiranost postaje sve vaniji faktor uspjeha jedne klape u
1990tima.
Moderna klapa donosi promjene i u formalnoj organizaciji samih klapa. Iako je
osoba voditelja klape jo karizmatina i uvelike presudna za njezine dosege i rezultate,
sve je vie klapa koje nemaju stalnog voditelja nego samostalno izabiru i uvjebavaju
repertoar koji odgovara samim pjevaima. Postoji niz uspjenih klapskih voditelja koji
svoje znanje i iskustvo dijele s vie klapa kroz razliite kratkorone programe koji
rezultiraju nastupima na festivalima, snimanjem nosaa zvuka ili samostalnim
koncertima. Koji je razlog promjene odnosa izmeu voditelja i klape? Veina pjevaa
festivalske klape imalo je direktan kontakt s tradicijom klapskog pjevanja, imali su
osobna iskustva i vizije o nainu pjevanja koje su stjecali sluajui svoje starije i
imitirajui njihov nain pjevanja. U modernoj klapi pjevaju mladi kolovani ljudi koji su
svoja iskustva stjecali sluanjem nastupa pojedinih klapa i ponajvie brojnih nosaa
zvuka razliitih klapa. . Oni su u stanju imitirati vie stilova pjevanja i kroz njih pronai
svoj vlastiti izriaj. Njihovi uzori su ponajbolji pjevai po njihovu izboru a ne po

768
lokalitetu iz kojega dolaze. Svojim nainom razmiljanja i prezentiranja osvojili su novu
publiku; njihova dananja publika je relativno mlaa (studentska populacija) i srednjih
godina (obrazovana) nauena na sluanje ovog naina pjevanja koje zahtjeva potpunu
panju za vrijeme izvedbe (aleta 2003:254). Pjevai u modernoj klapi su svjesniji
situacije da je vjebanje siguran put do uspjeha kao i izbor repertoara i naina pjevanja
koji im je putem snimljenih medija dostupan. Ulogu voditelja polako ali sigurno zauzima
osoba u klapi koja je zaduena za ugovaranje koncerata i medijsku promociju klape.
Najveu promjenu u devedesetim godinama prolog stoljea klapski je pokret
dobio u "novoj tradiciji" koju njezine nositeljice nazivaju klapskim pjevanjem. Fenomen
organiziranih suvremenih enskih vokalnih skupina, iji se nastanak ne vee uz tradiciju
enskog pukog pjevanja, moe se pratiti kroz njihovu prezentaciju na Festivalu
dalmatinskih klapa u Omiu. Popularnost enskog "klapskog" pjevanja raste i kod
izvoaa i kod publike. Broj javnih nastupa i medijskih projekata svakim danom je sve
vei i kvalitetniji. Repertoar koji nastaje sastoji se od kompozicija/obrada pisanih za
enske sastave (komponirane klapske pjesme, obrade tradicijskih napjeva, obrade
popularnih napjeva, tradicijske i popularne vokalne pjesme razliitih glazbenih kultura),
prilagoenih njihovim mogunostima ali i interesima. Iz navedenoga moe se zakljuiti
da je klapa na poetku 21.stoljea dio pokreta popularne glazbe s kojom slobodno
eksperimentira i koju integrira u svoj repertoar, irei na taj nain opeprihvatljiv
pozitivni duh dalmatinskog/mediteranskog identiteta.

Literatura
1) BEZI, Jerko. 1979. "Dalmatinske klapske pjesme kroz deset godina
omikog festivala." Zbornik dalmatinskih klapskih pjesama, Omi, FDK-Omi, 16-23.
2) BEZI, Jerko. 1980. "Etnomuzikoloki pristupi dalmatinskoj folklornoj
urbanoj pjesmi." Mogunosti 6, Split: Knjievni krug u Splitu, 634-638.
3) Jerko Bezi 1979:16
4) BOMBARDELLI, Silvije. 1970. "Neke karakteristike gradske dalmatinske
pjesme." Bilten 1, Omi: FDK - Omi, 14-21.
5) BUBLE, Nikola. 1991. Klapska pjesma, klapa i omiki Festival U:
Zbornik dalmatinskih klapskih pjesama izvedenih na festivalima u Omiu od 1987. do
1991. Omi: Festival dalmatinskih klapa Omi pp. 7-15.
6) ALETA, Joko. 1997.a "Klapa Singing, A Traditional Folk Phenomenon
of Dalmatia", Narodna umjetnost 34/1: 127-145.
7) ALETA, Joko. 1999. "The Ethnomusicological Approach to the
Concept of the Mediterranean in Music in Croatia". Narodna umjetnost 36/1: 183-195.
8) ALETA, Joko. 2003. "Klapa Singing and a-val. The Mediterranean
Dimension of Popular Music in Croatia". In: Mediterranean mosaic - Popular Music and
Global Sound - ur. Goffredo Plastino, New York: Routledge. 241 - 267.
9) KLJAJI, Bratoljub. 1966.Veliki rijenik stranih rijei, Zagreb: Mladost.
10) KUBA, Ljudevit. 1898. "Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji."
Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, III, Zagreb: JAZU, 1-16, 167-178.

769
 11) KUHA, Franjo. 1892. "Glasba." "Dalmacija." Austro-Ugarska
monarhija, opisana i ilustrovana, Split: Naknada Meunarodne Knjiare Mari, 164,
165, 217.
12) POVRZANOVI, Maja. 1989."Dalmatian Klapa Singing, Changes of
Context". Folklore and Historical Process, ed. by D. Rihtman-Augutin and M.
Povrzanovi, Zagreb: Institute of Folklore Research, 159-170.
13) IROLA, Boidar. 1942. Hrvatska narodna glazba, (2 izdanje)
14) GANEC, Vinko. 1962. Muziki folklor 1. Zagreb.
15) UPANOVI, Lovro. 1977."O tonalnim osnovama tzv. dalmatinskog
narodnog melosa." akavska ri 1, Split: akavski Sabor, 65-78.

770