Lelja Dobronić-Topografija Zemljišnih Posjeda ZG Biskupa

Dr.
LELJA D0BR0N1C:
TOPOGRAFIJA
ZEMLJINIH POSJEDA ZAGREBAKIH BISKUPA
PREMA ISPRAVI KRALJA EMERIKA IZ GOD. 1201.
UVOD
Ova je radnja izala iz potrebe Muzeja grada Zagreba, da se
u muzejskoj izlobi prikau u obliku geografske karte zemljini
posjedi zagrebake crkve u srednjem vijeku, koji su tada bili
ekonomski temelj zagrebakih biskupa i kanonika. Da se izradi
karta, trebalo je najprije utvrditi, k o j a su to bila imanja i
g d j e su se prostirala. Kako dosad ne postoji kod nas djelo, koje
sistematski i cjelovito obrauje srednjovjekovnu topografiju naih
krajeva, trebalo je posao zahvatiti od samog poetka: prihvatiti
se srednjovjekovnih isprava kao izvora, i prema podacima iz njih
tragati za lokalitetima na terenu.
Ova se radnja temelji na ispravi kralja Emerika iz 120-1. god.
(Smieiklas, Cc. dipl. III, 8, p. 7). Ta je isprava sauvana u
originalu, a nalazi se u Arhivu zagrebakog kaptola, pohranjenom
u Dravnom arhivu u Zagrebu (signatura: fasc. 1, br. 37). Tekst
se originala u nebitnome (ortografija, interpunkcije) razlikuje
od teksta tampanog u Smiiklasovu Codexu, jer je taj raen
po prijepisu stolno-biogradskog kaptola iz 1272. god., koji se uva
u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Tim dokumentom potvruje
Emerik na molbu zagrebakog biskupa Dominika zagrebakoj
crkvi (monasterio Zagrabiensi) zemljine posjede, koje je ona
imala u to doba.
Da se utvrdi, gdje su se crkveni posjedi nalazili i koje su
povrine zapremali, trebalo je ubicirati oznake, pomou kojih su
u spomenutoj ispravi opisane granice posjeda. Ti se opisi sastoje
od etiri vrste oznaka, a to su:
1. geografski nazivi (imena potoka, rijeka, brda i si.);
2. topografske oznake (naselja, ceste, crkve, zemljane mee
[metae terreae] i t. d.);
245
3. susjedne zemlje, oznaene imenima njihovih vlasnika;
4. biljne jedinke i grupe (pojedinana stabla, grmovi, ume
1 t. d.).
Od te etiri vrste oznaka meanjih toaka srednjovjekovnih
crkvenih posjeda moemo se danas za utvrivanje njihove raspro-
stranjenosti posluiti se samo prvim dvjema (geografskim nazi
vima i topografskim oznakama), i to s velikim tekoama, jer su
se mnoga imena u narodu promijenila, a mnogi objekti na terenu
nestali. Trea vrsta oznaka (imena vlasnika graninih zemalja)
moe nas samo u izuzetnim sluajevima upuivati na neke
kombinacije. etvrta vrsta danas uope ne znai nita, jer bi
drvee i grmlje iz 13. stoljea jedva moglo jo postojati, a mnoge
su od uma ve davno iskrene.
Prvi dio ove radnje, Topografska istraivanja, sadrava
pokuaje, da se na temelju historijskih izvora, literature i istra
ivanja na terenu utvrde lokaliteti, koji se spominju u opisu
granica posjeda zagrebake crkve u citiranoj ispravi kralja Eme-
rika, i zatim, da se rekonstruiraju ukoliko je to mogue
opseg i rasprostranjenost pojedine zemlje. Istraivanje topo
grafije svakog pojedinog posjeda posebno je prikazano, a u
kratkim je crtama izneseno i ono, to se iz historijskih izvora i
literature znade tom posjedu u kasnijim stoljeima. Prikazi
dolaze redom, kojim su posjedi nabrojeni u citiranoj potvrdi Eme-
rikovoj. Iza pojedinog prikaza navedeni su izvori i literatura, to
se na nj odnose.
Za ubiciranje lokaliteta iz isprave od 1201. god. i za odrei
vanje granica srednjovjekovnih crkvenih posjeda nije u mnogo
sluajeva bilo mogue ograniiti se samo na podatke iz te isprave,
pa su uzeti u obzir i drugi historijski izvori (neto raniji od 1201.
god., a veim dijelom kasniji), kako bi se mogla na osnovu poda
taka iz njih to bolje objasniti neka topografska pitanja.
U drugom dijelu radnje, Topografskom registru, iznesem
su u prvom redu lokaliteti, kojima su opisane mee posjeda u
ispravi od 1201. god.; zatim geografsko-topografske oznake iz
drugih isprava, koje su bile potrebne, da bi se neki lokaliteti utvr
dili; konano, dananja imena onih objekata na terenu, koji se
u izvorima spominju pod istim, slinim ili razliitim imenima.
Zemlje, koje su oznaene u izvorima imenima vlasnika, unesene
su u registar samo u sluajevima, kad ta imena imaju neko
znaenje za topografska istraivanja.
U Dodatku su kratko spomenute glavne isprave iz 13. i 14.
vijeka, koje govore zemljinim posjedima zagrebake crkve, pa
je istaknuta razlika izmeu posjeda biskupa i kaptola na temelju
citirane isprave od 1201. god., koja je ovdje obraena i potvrde
kralja Andrije od 1217. god. (Smiiklas, Cod. dipl. III, doc. 131,
p. 150).
246
Napominjem, da su u ovoj radnji citati iz Emerikove isprave,
koji se odnose na zemljine posjede, prepisani izravno iz originala,
prema kome je zadrana i ortografija, naroito geografskih na
ziva. Odatle i spomenuta razlika izmeu teksta isprave, kako je
naveden u ovoj radnji, i teksta, koji je publicirao Smiiklas.
Ostala imena i citati iz drugih historijskih izvora pisani su onako,
kako su publicirani u spomenutim djelima.
Gdje uz lokalitete nisu oznaeni historijski izvori ili pisci,
koji p njima govore, utvreni su podaci vlastitim istraivanjem
na terenu ili po prianju stanovnika dotinog kraja.
Treba ovdje usput spomenuti, da su crtane skice zemljinih
posjeda izraene prema starijima specijalnim kartama (iz 1894.
god.), pa prema tome ne odgovaraju potpuno dananjoj situaciji
na terenu.
Osim citirane literature pregledani su za ovu radnju aso
pisi: Vjesnik zemaljskog arhiva u Zagrebu IXXII (1899.1920.),
Vjesnik dravnog arhiva u Zagrebu IXI (1925.1945.), Vjesnik
hrvatskog arheolokog drutva u Zagrebu IXIV (1879.1892.),
NS IXVII (1895.1936.), Katoliki list zagrebaki (1849.1945.),
Croatia sacra I23 (1931.1944.) i izdanja Jugoslavenske aka
demije znanosti i umjetnosti u Zagrebu: Rad (razreda historiko-
juridikoga), knjige 1277, i Starine, knjige 141.
Prirodno je, da nastojanje oko ubiciranja mnogih lokaliteta
nije moglo dovesti do definitivna rezultata. Jasno je osim toga
ve po naravi posla, da istraivanja te vrste ne iskljuuju mo
gunost, da nenadano iskrsnu dosad nepoznate i neupotrebljene
injenice. Zato je eljeti, da budua istraivanja u tom smjeru
to bolje upotpune ovaj rad.
I. DIO
TOPOGRAFSKA ISTRAIVANJA
1. ZAGREB
U potvrdi, kojom kralj Emerik na molbu zagrebakog biskupa
Dominika 1201. god. (1) potvruje sva imanja que monasterio
Zagrabiensi devota contulit antiquitas, na prvom su mjestu
opisane granice zemalja oko Zagreba, koji to zasluuje po dosto
janstvu, naime kao sjedite biskupije.
Opis granica u originalu glasi:
Primum igitur tractatum (racione dignitatis vendicat Za-
grabia, cuius prima meta incipit in loco qui dicitur Kerec ad
rivum Circuniza; inde dirigitur versus meridiem ad arborem po-
puleam cruce signatam. Hine protenditur per signa usque fluvium
Sanza, iuxta quem erigitur meta de terra, inde itur ad populum
247
signatam, illinc ad fluvium Sawa ad arborem nucis signatam,
ibidem etiam preminet meta terra, de hine gradiens per cursum
Sawa pervenit ad rnolendiurn episcopate, quo rivulus qui dicitur
Tornewa influit flumen Sawa; illinc versus septemtrionem itur
ad arborem platani signatam, iuxta quam stat meta de sespite
dividens terrain ecclesie a terra cuiusdam hominis Cena nomine;
illinc dirigitur per silvam usque quercum ad metam renovatam.
De hine protenditur per campum ad vinitores regis et metam de
cespite. Illinc per silvam dirigitur ad rivum maioris Blisna, a quo
usque ad alium rivulum, qui minor Blisna dicitur, terra episco-
palis quatuor aratris contenta protenditur. Item a maiori Blisna
versus septemtrionem dirigitur ad villam ecclesie, quam tenuit
Baranus decanus. Inde protenditur per vallem usque ad metam
Turpigna, ubi renovata est meta. Inde vero per magnum montem
ad magnam stratam, ibi renovata est meta in arbore pomorum.
Deinde tendit per vallem ad fluvium Deze, qui in fine montis
Ixes influit fluvium Circunizam, qui fluit per Zagrabiam.
Pokuat emo ubicirati i objasniti lokalitete, kojima je ozna
ena granica biskupskog posjeda oko Zagreba, i to redom, kako
dolaze u spomenutoj ispravi:
K e r e c je maarizirani oblik rijei Gradec (Greeh), a ime
je srednjovjekovne gradske opine, koja se nalazila na mjestu
dananjeg Gornjeg Grada u Zagrebu (2).
C i r c u n i z a (rivus) takoer je maarizirani oblik hrvatske
rijei Cirkvenica (crkveni potok) (3). To je stariji naziv potoka
Medveaka, koji je u svom srednjem toku tekao kao i danas kroz
selo Kraljevec (kod estina), istono od sela Mlinovi i zatim
kroz Ksaversku dolinu. Juno od Zvijezde tekao je do 1897. god.
kroz Koarsku (danas Medvedgradsku) i Tkalievu ulicu, sje
verno i istono od dananjeg Trga Republike, kroz Juriievu
ulicu i dio Palmotieve, gdje je skretao na istok, i zatim izmeu
Trga rtava faizma i Marticeve ulice u jugoistonom pravcu
preko Sigeice otjecao u Savu, odnosno savski rukav.
S a n z a (fluvius) vjerojatno je iskrivljeni oblik rijei Savica,
koja bi oznaivala koji rukav ili pritoi Save, to moda danas
i ne postoji, jer je Sava u revativno kratko vrijeme mnogo mije
njala tok. Taj isti rivus (odnosno rivus topografski na istom
poloaju) spominje se 1242. god. (4) u zlatnoj buli Bele IV. opini
gradekoj pod imenom Zoysca, to je nesumnjivo krivo proitani
naziv Zawycha, koji dolazi u potvrdi tih privilegija 1266.
god. (5, 6).
S a w a (fluvius, flumen) po miljenju geologa tekla je nekad
po svoj prilici tamo, gdje su se nalazili rukavi Savie i Struge,
sve dok nije u ovom stoljeu prokopan kanal do Ivanjarijeke.
Tome bi odgovarala injenica iz isprave od 1201. god. da rivulus
T o m e w a (Trnava) koji danas svrava u ostatku Savinog
rukava Savie utjee u rijeku Savu.
248
T e r r a h o m i n i s C e n a n o m i n e (Cemna zemlja)
pretpostavivi, da je Tkalievo i Smiiklasovo miljenje tono (7)
leala je oko dananjeg sela ulinca istono od potoka Trnave,
a ba u tom predjelu moemo je traiti i na osnovu citirane isprave.
S i l v a (uma) mogla bi oznaivati dananju Dubravu, i to
vjerojatno njezin dio sjeverno od glavne ceste, izmeu Maksimira
i naselja Dubrave.
V i n i t o r e s r e g i s (kraljevi vinogradari). Do danas nije
istraeno, koji su to bili ni gdje su se nalazili. Sudei po tekstu
isprave iz 1201. god. njihovo je podruje moglo biti nekako u
pravcu izmeu Dubrave i sela Dol ja, istono od potoka Blizneca
i Gornjeg Bukovca.
M a i o r B l i s n a (rivus) nesumnjivo je potok, danas zvan
Bliznec, dok e rivulus m i n o r B l i s n a biti moda kakav
njegov pritoi, koji je moda i presahnuo.
Villa e c c l e s i e q u a m t e n u i t B a r a n u s deca-
n u s (crkveno selo, koje je prije posjedovao dekan Baran). Nije
iskljueno, da se pod tim misli seoce Bikupec sjeverno od Re
meta (8); poloaj bi mogao odgovarati i prema opisu granica iz
1201. god.
M e t a T u r p i g n a danas nepoznato.
M a g n u s m o n s (veliko brdo) vjerojatno je brijeg (396
m.) iznad sela Dolja, to moemo zakljuiti prema Kneidingerovoj
karti zagrebakog gradskog teritorija iz 1766. god (9) Tu gradski
teritorij (koji stoljeima gotovo nije mijenjao svoj opseg) sjeverno
od Dolja ba na tom brijegu granii sa zemljitem remetskih pa
vlina, koje je kako se razabire iz citirane isprave 1201. god.
pripadalo zagrebakoj crkvi.
M a g n a s t r a t a (velika cesta) bila bi cesta, to od Gra-
ana vodi kroz Dolje i Baun u Markuevac, a za koju se pred-
postavlja, da potjee iz rimskih vremena (10). To bi potvrivao i
sam njezin naziv (magna strata), kojim su se ee u srednjem
vijeku oznaivale rimske ceste (na pr. 1217.). (11, 12)
D e z e (fluvius) oigledno je ime potoka, koji danas narod
zove Graanac, a tee kroz Graane. Da se radi ba tom potoku,
moemo nesumnjivo zakljuiti prema njegovu poloaju u opisu
granica iz 1201. god. i prema Kneidingerovoj karti (9).
M o n s I x e s (brijeg) stari je naziv i danas (u obliku:
Isce) poznat nekim seljacima u Graanima breuljka, na
kome lei graanska kapela sv. Mihalja. Njegov juni obronak,
pod kojim potok Deze utjee u Circunizu (Graanac u Medveak),
danas se zove Okrugljak. Godine 1604. spominje se za taj bre
uljak ime Izcy. (13)
Time su spomenuti i prema mogunosti objanjeni svi loka
liteti, kojima je oznaena u citiranoj ispravi granica biskupskog
posjeda oko Zagreba. Ona bi prema tome ila niz tok potoka
249
Medvecaka poevi od neke toke u Tkalievoj ulici ispod da
nanjeg Gornjeg Grada (moda od Krvavog mosta), pa ve opi
sanim nekadanjim tokom tog potoka kroz dananji grad Zagreb,
do utoka Medvecaka u neki savski rukav juno od Sigeice, i u
Savu. Niz tok rijeke Save po tragovima i ostacima njena starog
korita (Struge, Savie) obuhvativi dananje zemljite Biskuplak
(u blizini itnjaka) mea bi dola do potoka Trnave i krenula
uz njegov tok prema sjeveru. Preavi Dubravu (sjeverno od
glavne ceste) nastavila bi se prema sjeverozapadu, vjerojatno
obilazei s istone strane breuljak Biskupov ret i dola bi na
potok Bliznec. Po svoj bi se prilici uz seoce Bikupec spustila u
dolinu (selo Dolje), a odatle bi se uspela na brijeg (396 ni.) sje
verno od Dolja, i preko ceste kod Graana dosegla potok Graanac.
Granica bi zatim ila niz tok Graanca sve do njegova utoka u
Medveak (juno ispod breuljka Okrugljaka), te bi po opisanom
toku potoka Medvecaka stigla do poetne toke u Tkalievoj
ulici. Time bi biskupsko zemljite oko Zagreba bilo prilino jasno
omeeno sa svih strana, (v. kartu 1).
Zapadna granica crkvenog posjeda zagrebakog istovetna je
s istonom granicom zemljita liberae regiae civitatis Montis
graecensis, to doznajemo iz zlatne bule Bele IV. 1242. g. (4) i
njezine potvrde 1266. god. (5) Ona se prua od Save, Savice i nekih
bara ravno uz tok potoka Medvecaka (kako je on ve opisan)
mimo brda Gradeca prema sjeveru, to se potpuno podudara
s opisom granice biskupske zemlje iz 1201. god.
Kasnija skupna potvrda zemalja zagrebake crkve od Karla
Roberta iz 1328. god. (14) ponovo navodi granice zemalja oko Za
greba. Meutim provjeriti granicu iz 1201. god. pomou opisa iz
1328. god. moemo samo u njenu zapadnom dijelu, t. j . od poetne
toke u Tkalievoj ulici istono od brda Gradeca, uz tok potoka
Medvecaka (koji se u toj ispravi zove Circuesche), (3) do utoka
potoka Graanca u nj (ispod Okrugljaka), i uz tok Graanca,
od prilike do sela Graani. Odavle na sjever i istok granica 1328.
god. obuhvaa mnogo ire crkveno podruje nego 1201. god. Ona
Ide do vrha Sljemena i hrptom gore Medvednice negdje do u-
erskih zemalja, te obasee velik, dio Prigorja s veim brojem
sela, za koja se u toj ispravi izriito veli, da su kaptolska, a nabro
jena su i nekoliko godina kasnije u statutu zagrebakog kaptola
od Ivana, arhiakona gorikog. (15)
Prema tome zapadna granica crkvenog zemljita oko Zagreba,
koja je Istovetna s istonom granicom opine gradake, nije se
u srednjem vijeku mijenjala i potpuno je jasno, kako je ila;
juna se he moe sa sigurnou utvrditi zbog promjena u toku
rijeke Save i njenih rukava, dok su se sjeverna i istona mijenjale,
jer se prvobitno biskupsko zemljite proirilo kaptolskim. (V.
Dodatak).
250
IZVORI I LITERATURA
1. S m i i k l a s , Cod. dipl. III, 8 (p. 7).
2. S k o k , Toponomastiki prilozi Zagreb (asopis za slovenski
jezik, knjievnost in zgodovino, god. 7), Ljubljana 1928 (p. 6).
3. Ibidem, p. 5, 6.
4. S m i i k l a s , Cod. dipl. IV, 155 (p. 174).
5. S m i i k l a s , Cod. dipl. V, 877 (p. 403).
6. T a n d i, Zagrebaka zlatna bula (Vjesnik r. arh. XI,
Zagreb 1945), p. 31, 37.
7. S t a n i s a v l j e v i e , Baranove zemlje (Vjesnik r. arh. XI,
Zagreb 1945), p. 84, 87.
8. Ibidem, p. 83.
9. Delineatio geometrica territorii Hb. reg. civitatis Zagrabiensis
A. L. Kneidinger, Posonii 1766. (Original u Muzeju grada Zagreba).
10. K l e m e n c , Archeologisehe Karte von Jugoslavien Blatt Zagreb
(Beograd 1938).
11. S m i i k l a s , dipl. III, 151 (p. 151, 152, 153) etc.
12. K l e m e n c , op. cit., p. 108.
13. L a s z o w s k i-D o b r o n i , Mon. civit. Zagrabiae XVIII, Zagreb
1949., (p. 3).
14. S m i i k l a s , Cod. dipl. IX, 335 (p. 405).
15. T 1 i , Mon. episc. Zagr. II, Zagreb 1874.
2. UERJE
Isprava od 1201. (1) god., kojom zagrebaki biskup dobiva po
tvrdu sveukupnih svojih posjeda, spominje i selo Ziseria. Opseg
zemalja, koje njemu pripadaju, opisan je ovim meama: In
villa que dicitur Ziseria prima meta est fons fluens versus me
ridiem, qui dividit terram Bogdan. Inde tendit ad magnum
montem versus occasum ad quercum, ubi renovata est meta
cespitibus. Inde descendit ad septemtrionem ad viam ubi est
pirus, Hinc dirigitur ad rivum Tristenec, ubi est arbor nucis
signata cruce. Inde tendit ad pirum quandam. Hinc per vineam
Dobrei ad quercum que est in vertice montis signatam cruce,
que meta dividit terram Lastei. Inde ad arborem castanee, que
dividit terram servorum regis. Deinde per vallem ad verticem
montis, ubi meta erecta est cespitibus. Inde procedit per vallem
ad pirum, ubi est Signum cracis. mine itur ad metam Harane.
Deinde per montem versus meridiem extenditur ad quercum di-
videns metam cum Meriad. Quo erecta meta protenditur ad
montem lapideum, qui dividit metam Bratogne et supradicti
Bogedan.
Od lokaliteta, spomenutih u opisanoj granici, mogu se danas
na terenu utvrditi ovi:
Z i s e r i a je selo uerje, to se razabire iz poloaja na
terenu i iz historijskih izvora, gdje se taj naziv javlja u slinim
oblicima. (2, 3)
251
R i v u s T r i s t e n e c odgovara dananjem potoku Trste-
niku, koji tee juno od sela Trstenika, a jugozapadno od uerja
i utjee u uerski potok.
M o n s l a p i d e u s vjerojatno je latinski naziv brda Ka
menjak (361 m), koje lei jugoistono od uerja. Po kapeli sv.
Barbare, koja je nekad na njem stajala, dobilo je svoje novije
ime (Sv. Barbara).
Ostale granine toke biskupskog posjeda mogu se na osnovu
njihova poloaja prema tim utvrenima, s veom ili manjom
vjerojatnou, nasluivati.
Granica poinje s june strane uerske zemlje na potoiu
(fons!), koji prema konfiguraciji tla nesumnjivo utjee u
uerski potok i ide na zapad prema velikom brdu (magnus
mons). Vjerojatno fons odgovara malom pritoku uerskog
potoka s june strane brda Kamenjaka, koji je presahnuo i pozna
mu se samo korito, a s njega prelazi na zapad na Medvedski
brijeg kao najistaknutiju uzvisinu tog predjela. S Medvedskog
brijega sputa se prema sjeveru i preko nekog puta (vjerojatno
na mjestu onog, koji danas vodi u selo Trstenik), dolazi na potok
Trstenik (Tristenec). Uz dalju meu spominje se vinograd (vinea
Dobrei) a i danas u tom kraju ima dosta vinograda i terra
servorum regis, to kao posebno historijsko pitanje nije jo pro
tumaeno. Preko neke doline nastavlja se mea na brijeg (moda
367 m zap. od Trstenika) i preko uvale (vjerojatno na sjevernoj
strani sela uerja) dolazi opet na neko brdo (moda 375 m
sjev.-ist. od uerja). Od njega granica kree prema jugu do
brijega Kamenjaka (mons lapideus Sv. Barbara 361 m), odakle
se vrlo lako mogla spustiti na potoi, spomenut u poetku mee,
iako to u ispravi nije izriito reeno (v. kartu 2).
Tonije odrediti danas granice ovog posjeda nije mogue, jer
u tom i jedinom njihovu opisu ima relativno malo geografskih
naziva.
Biskupova zemlja u uerskom kraju spomenuta je u ispravi
od 1217. goal (2) posjedima zagrebakog kaptola. U njoj se veli,
da uz cestu, koja iz uerja vodi u Zagreb, sjevernije od Johan
potoka (vjerojatno je to ime potoka, koji tvori poetnu i zavrnu
meu biskupskog posjeda) kaptolska zemlja Opor (danas selo
Oporovec juno od uerja) granii sa zemljom biskupovom
(terra episcopi).
Biskupski posjed oko sela uerja vremenom se irio, iako
mi iz isprava nije poznato, kada i na koji nain, i stekao je do
novijeg vremena znatno vei opseg od onog u 1201. god.
Crkva bi. Djevice u uerju (Chucherya) spominje se u popisu
upa iz 1334. god. (3) i 1501. god. (4)
Juraj Marcelovi (5) donosi podatak, da su 1442. god. polovinu
dohodaka sa posjeda Vugrovca i uerja dobivali kanonici, a
polovinu biskup.
252
IZVORI I LITERATURA
1. S m i i 1 a s, Cod. dipl. oc. 8, p. 7.
2. S m i i k l a s , Cod. dipl. III, doc. 131, p. 153.
3. u t u r a c, Popis upa zagrebake biskupije od 1334. god. (Kul-
turno-povijesni zbornik zagrebake nadbiskupije, Zagreb), p. 426.
4. R a k i, Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. god. (Sta
rine IV) p. 209.
5. J. M a r c e l o v i , Synopsis diplomatum aliorumque monumentorum
regnum Croatiae respicientium ab anno 1237. ad annum 1693. ehro-
nologiee disposita (prijepis u Arhivu Jugoslavenske akademije zna
nosti i umjetnosti; signatura II d 237).
3. VUGROVEC
Isprava kralja Emerika iz 1201. god. (1) na treem mjestu
spominje predium Ugra i opisuje mu granice rijeima:
Item prima meta predii que Ugra dicitur est fluvius Sepnica,
qui dividit metam canonicorum. Hine dirigitur versus occidentem
ad quercum, quo renovatur meta de cespitibus. Illinc proceditur
ad rivum fluentem de fonte Lutaz, quo iterum stat meta terrestris
iuxta pirum, que dividit metam Bolezod. Inde protenditur ad
montem Mesco, ubi stat meta iuxta arborem sorbe signatam, inde
vero ad montem ubi stat quercus signata et meta de cespitibus,
que dividit metam cum Murgico. Hine ad predictum fluvium Sep-
nica,quo stat meta ad arborem nucis. Hine ad pirum. Illinc ad
verticem montis et metam de cespitibus iuxta quam est vinea
versus meridiem. Hine dirigitur per vallem ad viam, ubi meta
erecta est ad pirum, deinde ad populum, que est iuxta portum
Lixeu rivi, ibi est meta de cespitibus, que dividit terram Mical.
Rivus idem fluit ad domum Zunisclau. Ibi transiens rivum tendit
ad verticem montis, ubi renovata est meta iuxta quercum signa
tam. Inde tendit ad locum qui vocatur Lisina, qui dividit metam
Petri filii Tance. Hine per silvam ad magnam stratam, ubi est
quercus signata et meta de terra. Hine per magnam stratam
usque predictum fluvium Sepnice, ubi est predium canonicorum.
Odmah se opaa, da u tom opisu ima malo geografskih imena
i topografskih oznaka, a pogotovu onih, koji bi danas mogli sa
sigurnou ubicirati. Ipak je nesumnjivo, da se tu radi posjedu
Vugrovcu, sjeverno od Sesveta, koji su zagrebaki nadbiskupi
donedavno posjedovali, iako u znatno manjem opsegu nego u
srednjem vijeku. Ubiciranje lokaliteta iz citirane isprave i odre
ivanje granica srednjovjekovnog biskupskog posjeda nemogue
je samo na temelju spomenutog opisa. Pomoi nam moe donekle
podatak rasprostranjenosti dijelova tog posjeda 1890. god. (2),
253
kad su nadbiskupske zemlje ulazile u porezne opine: Vugrovec,
Goranci, urekovec, Vurnovec i Planina, a zapremale su 1304
jutra.
Ako kombiniramo lokalitete iz isprave od 1201. god. s po
drujem spomenutih poreznih opina, moemo otprilike ui u
trag nekim imenima i granicama posjeda.
F l u v l u s S e p n i c a ne e biti potok Sopnica, to jugo
zapadno od Sesveta utjee u Vugrov potok, ve vjerojatnije potok
(danas zvan Kostajnee), koji tee zapadno od sela i brda Sopnica
(412 m), a sjeverno od sela Vugrovca, te se u svom donjem toku,
poto prima vie pritoka, zove Vugrov potok.
M e t a c a n o n i c r u m zemlja je zagrebakog kaptola,
koji je u kraju oko Sesveta imao velikih posjeda, pa vjerojatno
je i selo Popovec (sjeveroistono od Sesveta) dobilo ime po neka
danjim vlasnicima,
R i v u s f l u e n s d e f o n t e L u t a z sudei po mjestu,
na kojem se spominje u opisu granica 1201. mogao bi biti
jedan od potoia, koji (zajedno s nekoliko drugih) stvara potok,
danas zvan Dobrodol.
V i a bila bi vjerojatno rimska cesta (3), koja se kao i
mnoge druge odrala do srednjeg vijeka i bila tada u upotrebi,
a vodila je preko Kaine u Zagorje.
R i v u s L i x e u takoer zakljuujui po redu graninih
lokaliteta u citiranoj ispravi iz 1201. odgovarao bi dananjem
potoku Kaini, a i l o c u s q u i v o c a t u r L i s i n a treba vje
rojatno traiti u njegovoj blizini to vie, to i danas u tom kraju
nailazimo na sline nazive (selo Luan, predjel Luci). (Pretpo
stavljam, da je s i pisano mjesto . v. 12. Dua).
M a g n a s t r a t a nesumnjivo je velika rimska cesta, koja
je prolazila tim krajem (3) (v. kartu Klemenc: Blatt, Zagreb), a
spominje se i 1217. god. (4)
Prema tome, granica srednjovjekovnog posjeda Vugre ila bi
otprilike ovako: Od potoka Kotaj nca (Sepnica) negdje u blizini
sela Dobrodol kretala bi na zapad na koji od izvora potoka
Dobrodol (fons Lutaz), zatim preko dva breuljka (selo Goranci)
na sjever opet do potoka Kostajnca (Sepnica) i preko hrpta
brda (moda brdo Sopnica porezna opina. Planina) ila do
puta (via), koji prolazi kroz selo Kasinu, pa po dolini do nekog
prijelaza preko potoka Kaine (portus Lixeu rivi). Preko potoka
ila bi mea na hrbat brda (porezna opina Vurnovec) i dola
do mjesta LIina (?), pa preko neke ume (selo Gaj ci?) na veliku
cestu, koja prema Klemencovoj karti izmeu potoka Glavniice
i Sesveta tee sjeverozapadni]e od dananje glavne ceste Sesvete
Sv. Ivan Zelina. Po toj cesti vratila bi se granica posjeda u
blizinu potoka Sepnice, odakle je opis i poeo.
Posjed Ugra (Vugrovec) pripadao je u 13. stoljeu neko
vrijeme zagrebakom kaptolu (5), ali ga je zagrebaki biskup
254
1237. god. (6) ponovo zadobio, ustupivi kanonicima mjesto
Vugrovca i Zeline (v. 17) zemlju Podgorje (v. 11) i dva otoka
na Savi.
Juraj Marcelovi spominje u svom rukopisu (5), da je 1442.
god. polovinu dohodaka i desetine s posjeda Vugrovca i uerja do
bivao zagrebaki kaptol, a polovina je ostajala biskupu. Navodi
dalje, da je 1542. god. kralj Ferdinand naloio svom komorniku
Stjepanu de Gyuk, da uzme (ne veli od koga) castellum epi
scopate Vugrense i da ga odmah vrati zagrebakom biskupu
imunu. To spomenuti Stjepan nije uinio, pa je biskup poslije
njegove smrti tuio njegovu udovicu.
IZVORI I LITERATURA
2. E. J a h n z, Adress-Buch der Gross-Grundbesitzer im Knigreich
Kroatien-Slavonien (Agram 1890), p. 26/27.
3. J. 1 e m e n c, Archologische Karte von Jugoslavien - Blatt
Zagreb.
4 4 S m i c i k l a s , Cod. dipl. III, doc. 131, p. 151.
5. G e o r g i u s M a r c e l l o v i c h , | Synopsis diplomaticum aliorumque
monumentorum regnum Croatiae respicientium ab anno 1237. ad
annum 1693. chronologice disposita (prijepis iz god. 1859. u Arhivu
Jug. akademije znanosti i umjetnosti, sign. II d 237).
6. S m i i k l a s , Codex diplomaticus IV, doc. 39, p. 43.
4. KAMENIK
Isprava kralja Emerika iz 1201. god. (1) spominje meu
ostalim posjedima zagrebakih biskupa i Kamenik rijeima:
Item de villa prima meta est iuxta rivum Boga-
xaum in fago, ibi etiani erecta est meta de terra. Hinc tendit
versus occidentem per magnam viam ad quercum signatam, ubi
renovata est meta. Inde transiens per semitam signatis diversis
arboribus et trancis transit rivum Camermi, ubi est meta de terra,
dividens terram Tosimer. Inde tendit ad verticem montis, ubi est
meta renovata dividens terram Kineginci. Inde versus meridiem
sunt plurime mete ad iam dictum rivum Bogoxaum, ubi est
meta terrea dividens terram Desislau. Hinc tendit versus orientem
transiens rivum et magnam silvam usque ad magnam viam, que
est in modum crucis disposita, ubi meta renovatur, que dividit
terram Bartholomew comitis. Inde per magnam viam super mon-
tem ad quercum, ubi est meta terrea dividens terram Bogedani.
Deinde versus septemtrionem per eandem viam, que est in modum
crucis, ubi est meta cespitibus facta, que dividit terram Ysani.
Hinc dirigitur versus occidentem ad rivum qui dicitur Clenounic,
255
ubi est quercus signata. Hine ad arborem sorbaram ubi renovata
est meta cespitibus dividens terram Soulad. Hinc ad dictum rivum
Bogoxaum, ubi est predicta fagus.
Meutim, to nije najstarija vijest o tom posjedu, jer postoji
isprava iz vremena oko 1193. god. (2), kojom je peujski biskup
Kalan dosudio zagrebakom biskupu posjed Kamenik u parnici,
to ju je zagrebaki biskup vodio s dvojicom susjeda. Tom su
prigodom opisane i mee te zemlje, ali znatno krae nego u citi
ranom opisu iz 1201. god.
Geografsko-topografske oznake iz obje isprave jesu ove:
1193. Kemenic 1201. Kamenic
duae viae coniunctae rivus Bogoxaus
rivulus rivus Camenni
mons vertex mpntis dividens terram
fluvius Rogozice Kineginci
fluvius Bogoce rivus Bogaxaus
mons Trabs magna via que est in modum.
vallis Jasconovina crucis disposita
terra Bartholomei comitis
terra Bogedani
via que est in modum crucis
disposita
terra Ysani
rivus Clenovnich
terra Soulad
rivus Bogoxaus
Odmah se opaa, da su samo neka od imena istovetna u obje

isprave, tako: p o t o k g a e v o (1193. Bogoce, 1201. Bo
goxaus), po kome zakljuujemo, da se posjed Kamenik nalazio
juno od Kalnika oko dananjih sela i imanja Bogaevo, uz potok,
koji danas narod zove rnec, a nekad se ba on zvao Bogaevo,
kako vidimo u spomenutim ispravama. Za orijentaciju na terenu
pomae nam i potok Clenounic (1201.). On odgovara dananjem
imenu p o t o k a K l e n o v e c , koji se sjeverno od sela Miholjca
spaja s potocima crncem i Rijekom.
U jednoj i drugoj ispravi spominje se c e s t a s r a s
k r e m (1193. duae viae coniunctae, 1201. via in modum crucis
disposita), kojoj je nemogue tono odrediti poloaj, ali prema
redu, kojim su nabrojene topografske oznake u opisu granica iz
1201. god., moe se pretpostaviti, da se raskre nalazilo negdje
u blizini dananjeg sela Sv. Petar Orehovec.
M a g n a v i a (velika^ cesta), za koju se veli u poetku opisa
granica 1201., da vodi od potoka Bogaeva na zapad i dolazi do
potoka Kameni (Camenni), mogla bi oznaivati dio ceste
izmeu potoka crnca i Rijeke (Kameni?) ispod kalnikog gorja,
256
a istono od mjesta Gornja Rijeka. (Ne ini mi se vjerojatnim
kako to stoji u Index alphabeticus dr. iia (3) da bi
potok Camenni iz ove isprave bio istovetan s Kamenicom, jer
ona tee znatno istonije.) Spomenuta bi cesta bila ujedno sje
verna granica posjeda Kamenik.
Zapadna bi granica ila v r h o m b r d a (vertex montis),
valjda hrptom izmeu potoka Rijeke i crnca. Nije jasno, koju to
z e m l j u K n e g i n c i odjeljuje (dividens terram Kineginci),
jer danas u tom kraju nije poznato takvo ime. U ispravi iz 1193.
spominje se mons Trabs, to moda oznauje isti gorski hrbat.
Na junoj se strani posjeda mea pribliuje p o t o k u B o
g a e v u i prelazi ga, te neto istonije dolazi na spomenuto
raskre ceste, odakle prema sjeveru odjeljuje posjede Bartola,
Bogdana i Izana. Zatim granica, skree na zapad, prelazi potok
Klenovec (Clenounic) i svrava na poetnoj toki kod potoka
Bogaeva (v. kartu 3).
Biskupski posjed Kamenik nije dosada u literaturi obraen,
a ne spominju ga ni meni poznati izvori, osim dvije citirane
isprave. Ni popisi sredovjenih upa (4, 5) ne navode nikakve
crkve, koje bi se nalazile na podruju tog posjeda ili bi mogle
pomoi boljem odreivanju njegovih granica.
IZVORI LITERATURA
2. S m i i k l a s , Cod. dipl. II, doc. 250, p. 265.
3. S m i i k l a s , Cod. dipl. III, p. 497.
4. J. u t u r a c, Popis upa zagrebake biskupije od 1334. god. (Kul-
turno-povijesni zbornik zagrebake nadbiskupije).
5. P. R a k i, Popis upa zagrebake biskupije 1334, i 1501. (Sta
rine V).
5. BIKUPEC KOD VARADINA

Skupna potvrda imanja zagrebake biskupije, koju je izdao
kralj Emerik 1201. god. (1), navodi i biskupski posjed kod Vara
dina i nabraja njegove granice. Neko posebno ime posjeda tada se
jo ne spominje, isto kao ni ime kakva naselja na njemu. Po tome
bi bilo teko odrediti njegov poloaj. Meutim, sve do najnovije
agrarne reforme imali su zagrebaki biskupi zemalja juno i jugo
istono od Varadina sa sreditem u Bikupcu, pa nas to upuuje,
gdje se nalazio srednjovjekovni njihov posjed.
meama biskupskog imanja govori se vie puta u toku
stoljea za pregleda ili utvrivanja granica varadinskog grad
skog teritorija i nekih parnica. Osim spomenute isprave iz
1201. god. vane su u tu svrhu:
17 R a d 283 257
1. isprava iz 1429., kojom poeki kaptol izvjeuje kralja
igmunda, da je poslao svoje izaslanike, u prisustvu kojih je
kraljev izaslanik utvrdio granice izmeu posjeda grada Varadina
i posjeda zagrebakog biskupa Ivana (2);
2. isprava iz 1470., kojom azmanski kaptol izvjeuje Mi
hajla Orsag de Guth, da je izvrio njegovu molbu od 22. XI.
1470., koju donosi u propisu, te je izvrena reambulacija mea
posjeda grada Varadina (3);
3. isprava iz 1472., kojom dvorski sudac Stjepan de Bator
izjavljuje, pozivajui se na ispravu azmanskog kaptola od 2. IV.
1470., koju donosi u .prepisu, te je izvrena reambulacija mea
grada Varadina, te Ivana sina Grgura Vojina de Kapolna i brata
mu Jurja. (4)
Tekst jedine isprave, koja govori specijalno samo biskup
skom posjedu, glasi u originalu:
Item in Gaurastino prima meta est iuxta magnam viam
levatam, que dividit terram Stane. Inde tendit ad Plitu(i)zam
rivum supra pontem versus meridiem, Deinde super ean.dem
levatam viam ad villam Suetesclau, de qua tendit ad viam, que
est in moum crucis, ubi est meta terrea dividens terram Sargas.
Kinc extenditur in vallem ad fagum signatam, ubi rencvata est
meta terrea dividens terram Vogriza. Deinde usque ad silvam
ubi renovata est terrea meta. Hine transit silvam. per semitam
ad flumen Bensiza dividens (metam) Hualimer. Hinc tendit ad
vadum Plituize dictum Prodni. Hinc ad villam Hospitalariorum,
ibi renovata est meta. Hinc extenditur ad metam predicti Stane.
Oslanjajui se jedino na tekst citirane isprave iz 1201. gcd.
poznati su nam danas osim Varadina samo potok Plitvica i
njegov pritok Bzenica (1201. Bensicha, 1209. Bzenica) (5). Nazivi
ostalih lokaliteta i oznake na terenu nisu se sauvale. Meutim,
opis granica moemo prilino upotpuniti i objasniti kasnijim
vjetima iz naprijed navedenih i drugih historijskih izvora, po
kojima ujedno doznajemo i ime posjeda. Tako se 24. IV. 1429. (6)
prvi put naziva biskupski posjed kod Varadina, imenom d -
g a z o n f a l v a , to madarski (Boldogasszony-falva) znai: selo
blaene djevice. Selo nazvano po crkvi sv. Marije (villa ecclesie
sanete Marie iuxta Worosdinum) spominje se ve 1273. (7) kao
zemlja gospodina naeg biskupa (terra domini nostri episeopi),
a granii s posjedom Poljanom. Ime Bodogazonfalva spominje se i
21. IX. 1429. (2) i vie puta u toku parnice izmeu grada Vara
dina i zagrebake crkve zbog granica tih zemalja. (8. XI. 1429.
(8), 30. IV. 1430.) (9), te za revizije mea teritorija grada Vara
dina i Varadinskih Toplica, vlasnitva zagrebakog kaptola
20. II. 1431. (10) Iz isprave od 21. IX. 1429. (2) doznajemo osim
imena biskupskog posjeda i to, da se na njemu nalazilo vie sela
( . . . possessionis Bodogazonfalwa vocate et villarum ad eandem
speetancium predicti domini episeopi...).
258
Dananje ime B i k u p e c javlja se prvi put u ispravi od
3. XII. 1479. za biskupa Osvalda Thuza (11) (... item prefatum
dominum Oswaldum episcopum Zagrabiensern in possessione sua
Byskwpecz vocata...). U popisu upnika zagrebake biskupije iz
god. 1501. (12) nalazimo i upnika crkve sv. Marije u Bikupcu
(D. Gregorius plebanus ecclesie beate virginis in Byskwpecz). To
ime susreemo zatim 29. X. 150$. (13), kad se spominju biskupovi
kmetovi, koji su sudjelovali kod donoenja presude u nekoj
parnici (... item iobagiones rever endissimi domini episcopi .de
Biskupowcz et Chernecz ...). (I doista, sela Bikupec i ernec
nalaze se na podruju posjeda, koji je donedavno pripadao zagre
bakom nadbiskupu.)
Ime sela Bikupec spominje se vie puta u toku 17. vijeka;
tako na pr. 1638. god. u kanonskoj viziti arhiakonata varadin
skog (14), 1649. god. takoer u kanonskoj viziti (15), a 1650. god.
u popisu upa zagrebake biskupije. (16) Neprekinutom tradicijom
uzdralo se to ime do danas.
Vijest biskupskom posjedu bez oznaenog imena nalazimo
ve mnogo ranije: u varadinskoj zlatnoj buli (5) 1209. god., u
potvrdi te bule (17) 1220. god. "i u ispravi iz 1260. god. kupnji
zemlje Gaj. (18, 19)
Promotrimo li redom topografske podatke iz 1201. god. i upot
punimo li ih kasnijim vijestima, dobivamo priblinu sliku raspro
stranjenosti biskupskog posjeda kod Varadina.
T e r r a S t a n e (zemlja Stane) iz isprave od 1201. god. spo
menuta je i 21. IX. 1429. (2) Doznajemo, da je leala uz put ili
stazu punu trave, koja je vodila ravno na istok do velike uz
dignute ceste. Prema daljem opisu mee razabire se, da je ta
staza tvorila kratku sjevernu granicu biskupova posjeda (4) u
neposrednoj blizini grada Varadina. Zemljom Stane uz tu stazu
poinje i zavrava opis granica tog imanja.
M a g n a v i a l e v a t a (velika uzdignuta cesta) iz isprave
od 1201. ila je gotovo nesumnjivo kao dananja cesta, koja vodi
u Varadin s june strane (preko Novog Marofa), a neto sje
vernije od sela Turin prelazi preko potoka Plitvice (I 1201. god.
postojao je most na prijelazu preko Plitvica). To potvruje vijest
iz isprave od 25. XII. 1470. (3), po kojoj doznajemo, da u blizini
potoka. Plitvice kod zidanog mosta (pons muratus) granica
grada Varadina ide ad metam sew terminos ville sew posses
sionis episcopi ecclesie Zagrabiensis, ubi penes magnam viam ad
dictam civitatem tendentem.... Via levata preko Plitvice na
vodi se i u zlatnoj buli varadinskoj 1209. (5) kao granica
gradskog teritorija (gradiens per eandem viam levatam ad aqui-
lonem pertransit pontem muratum et duos lacos, conterminatur
ville episcopi et tenet metas cum ea). U ispravi od 21. IX. 1429.
(2) mnogo je govora toj cesti (levata via). Tu se jasno veli, da
odjeljuje biskupski posjed od varadinskog, i to tako, da cesti na
259
zapad lei biskupova zemlja, a na istok varadinska. 3. XII. 1479.
opet se spominje ista cesta. (11) Levata (uzdignuta) je po svoj
prilici s razloga, to je taj kraj bio movaran, kako se to razabire
ve iz isprave od 1209. god. (5) i kasnije. (11)
Granica biskupske zemlje, preavi potok Plitvicu, tekla je
po velikoj uzdignutoj cesti dalje na jug, po rijeima isprave iz
1201. ... ad v i l i a m S u e t e s c l a u de qua tendit ad viam
que est in modum crucis, ubi est meta terrea dividens terram
Sargas. granici biskupskog posjeda na tom mjestu u ispravi
od 21. IX. 1429. (2) kae se: ... odlazi s velike uzdignute ceste
po putu, koji ide nalijevo (NB. idui od sjevera prema jugu); po
njemu tee dosta daleko, dok ne stigne do svretka sela, koje su
(Sami upravitelji spomenutog gospodina biskupa neko obiavali
zvati Zwethslaw, a graani Varadina Sargasfele, a sada se
zove Kneginec. Po tome je jasno, da je selo Svetislavovo i Sarga-
sovo istovetno s dananjim selom Knegincem. Zatim se u istoj
ispravi nabrajaju granice dijela zemlje istono od velike ceste.
To podruje, na kome se nalazi i selo Kneginec, see do nekog
potoka (moda Moenjaka) i juno do hrptova niza breuljaka,
te se po njima granica biskupskog posjeda vraa na veliku cestu.
Prema tome nije iskljueno, da je granica tog posjeda ila ve
tada krivudastom linijom, junom meom zemalja, koje jo i
danas posjeduje grad Varadin na Varadin-bregu. Meutim, opisa
tog dijela zemlje istono od glavne ceste u ispravi od 1201. god.
nema; tavie, predjel oko Kneginca ubrojen je 1209. god. (5) u
varadinske zemlje. Prema tome se ini, da je moda zagrebaki
biskup u toku vremena htio poveati svoj posjed Knegincem i
okolicom na tetu Varadinaca, pa nije iskljueno, da je ba to
izazvalo parnice izmeu biskupa i grada Varadina, koje su se
vodile 1429. (2) i iduih godina. (9, 20, 21)
S glavne ceste (magna via levata) nekako jugozapadno od
Kneginca bez obzira, da li su zemlje istono od glavne ceste,
oko Kneginca, pripadale zagrebakom biskupu ili ne, skretala
je granica biskupskog posjeda prema sjeverozapadu. U ispravi se
od 1201. god. veli, da ide stazom kroz umu do potoka Bzenice, a
odavle ravno na prijelaz preko Plitvice ( . . . ad vadum Plituize
dictum Prodni...). Taj isti izraz (Progni brod) upotrebi]en
je i u skupnoj potvrdi kaptolskih imanja iz 1217. god. (22), a
oznauje isto tako prijelaz preko vode, koji narod zove jedno
stavno brod. ,Opis te jugozapadne granice ne moemo upot
puniti ni provjeriti podacima meama varadinskog teritorija,
jer jedino s ove strane biskup nije imao Varadince za susjede.
Spominje se, da je na potoku Bzenici graniio s nekim Hvali-
mirom. U predjelu izmeu Bzenice i Plitvice ve mu je granica
zajednika s varadinskom.
Preavi Plitvicu ila je mea biskupova do sela hospitalaca
(... a d v i 11 a m H s p i t a 1 a r i r u m), kojemu se 1201. jo
260
ne spominje ime. Meutim, u cesto citiranoj ispravi iz 1429. (2)
navodi se na zapadnoj strani biskupskog imanja posjed hospi-
talaea Velkovac ( . . . ex parte cuiusdam possessionis hospitalioram
Welkocz vocate...). To nam potvruju isprave iz 1470. (3) i
1472. (4). Posjedj Velkovec (Welkowcz) spominje se esto u ispra
vama u toku 15. i na poetku 16. vijeka, kad zbog njega kao dijela
gradskih zemalja grad Varadin vodi parnice sa susjednim ple
miima, koji su ga htjeli prisvojiti (1437. (23), 1443. (24), 1461.
(25), 1464. (26), 1469. (27), 1472. (4), 1479. (11), 1505. (28) ).
Nesumnjivo je, da je nekadanje selo Velkovec istovetno s da
nanjim selom Jalkovcem, koje lei zapadno od Bikupca, a neto
sjevernije od potoka Plitvice, to potpuno odgovara poloaju spo
minjanom u ispravama.
Vraanjem na zemlju Stane zavren je u ispravi od 1201.
go. opis granica posjeda zagrebakih biskupa u blizini Varadina.
Kako se iz izlaganja vidi, jo je u srednjem vijeku selo sa upnom
crkvom sv. Marije po vlasnicima primilo ime Bikupec, koje se
proirilo i na cijelo imanje, (v. kartu 3).
IZVORI'I LITERATURA
S m i i 1 a s, Co. dipl. III, oc. 8, p. 9.
T a n d i, Povijesni spomenici Varadina I, oc. 61, p. 74.
T a n i, Povijesni spomenici Varadina I, oc. 179, p. 219,
T a n i, Povijesni spomenici Varadina I, oc. 183, p. 225.
S m i i k l a s , Cod. dipl. III, oc. 75, p. 89.
T a n i, Povijesni spomenici Varadina I, doc. 55, p. 66.
S m i i k l a s , Cod. dipl. VI, oc. 41, p. 44.
T a n i,. Povijesni spomenici Varadina I, doc. 62, p. 78.
T a n d i, Povijesni spomenici Varadina I, doc. 91, p. 108.
T a n d i, Povijesni spomenici Varadina I, doc. 192, p. 244.
R a k i, Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. (Starine
IV, p. 228).
Visitationes archidiaconatus Varasdiensis (Nadbiskupski arhiv u
Zagrebu, Visit, torn. XIII).
a r 1 e, Kanonska vizita arhiakonata varadinskog 1649. god.
(Katoliki list, Zagreb 1912, br. 34).
u t u r a c, Popis upa zagrebake biskupije od 1650. god. Croatia
sacra 1516.
S m i i k l a s , Cod. dipl. III, oc. 79, p. 89.
T 1 i , Monumenta episcopatus Zagrabiensis I, p. 125.
J. M a r c e l o v i , Synopsis diplomatum aliorumque monumentorum
regnum Croatiae respicientium (prijepis iz 1859. god. u Arhivu Jugo
slavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu; signatura
II 237).
261
20. T a n d i, Povijesni spomenici Varadina I, doc. 83, p. 99.
21. T a n o d i , Povijesni spomenici Varadina I, doc. 87, p. 102.
26. T a n o d i , Povijesni spomenici Varadina I, doc. 155, p. 186;
doc. 162, p. 197.
28. T a n o d i , Povijesni spomenici Varadina I, doc. 197, p. 262,
6. KOMARNICA
Citirana isprava kralja Emerlka iz 1201. god. (1) daje nam
meu ostalim posjedima zagrebakih biskupa i opis granica po
sjeda Kcmarnice (Camarniza), za koji po danas jo zvanom
potoku Komarnici lako zakljuujemo, da se nalazio u srednjoj
Podravini.
Opis granica ovog posjeda u spomenutoj ispravi glasi ovako:
Item in Camarniza prima meta est terrea versus occidentem,
ubi est populus signata. Inde tendit versus septentrionem ad
arborem cerasorum signatam ubi est meta terrea. Hine tendit per
multas metas ad rivum qui dicitur Semerdeia ubi est pirus signata
et meta terrea dividens terram Tolimeri. Deinde predictus rivus
fluit versus orientem tendens ad metam magnam Prodani epi-
seopi, que dividit metam Farcasii et Andree. Inde extenditur versus
meridiem ad montem usque ad fagum signatam. Deinde ad tiliam
signatam. Hinc tendit per viam ad rivum, qui dicitur Mocilniza,
ubi sunt arbores signate. Hinc extenditur ad magnam stratam.
Osim te isprave ima i drugih historijskih izvora, koji pomau
kod istraivanja topografije biskupskog posjeda Komarmce, a to
su koliko su meni pristupani ovi:
1270. isprava kralja Stjepana, kojom se potvruje darovnica
kralja Bele imanju Prodavi (Virje) ostrogonskom nadbi
skupu; (2)
1334. popis upa zagrebake biskupije iz statuta zagrebakog
kaptola od Ivana, arciakona gorikog; (3)
1367. isprava bana Nikole Sea, kojom se omeuju posjedi
Streza i Plavnica; (4)
1407. isprava kralja Sigismunda, kojom poziva stanovnike
Koprivnice i Kukapronce na sastanak na posjedu zagrebakog
biskupa, zvanom sv. Ladislav; (5)
1408. isprava azmanskog kaptola, kojom se izvjetava
rezultatu sastanka, na posjedu sv. Ladislav; (6)
1501. popis sveenika crkava biskupije zagrebake; (7)
262
1628. presuda suda u Pounu, kojom se nekadanjim vlasni
cima vraaju imanja u krievakoj upaniji; (8)
1638. izvjetaj koprivnikog upnika Sumera zagrebakom
biskupu stanju krajikih mjesta u Podravini. (9)
Meu svim tim izvorima jedino citirani odlomak isprave iz
1201. god. prikazuje iskljuivo granice biskupskog posjeda, zato
nam on i slui kao< temelj za topografska istraivanja te'zemlje.
Tekst, kojim su 1201. god. opisane mee posjeda Komarnice,
ako se iz nj eg iskljue ona mjesta, koja nam danas nita ne kau
(uglavnom drvee i si.), znai otprilike ovo:
a) Prva je mea posjeda zemljana, a tee sa zapadne strane.
b) U prvom svom dijelu mea sa sjeverne strane takoer je
zemljana, zatim prelazi na potok Smrdelj, a pri kraju opet kao
zemljana odjeljuje zemlju Tolimera.
c) Na istonoj strani tee potok Komarnica prema velikom
meau (ili zemlji?) biskupa Prodana, koji (koja) odjeljuje
zemlju (?) Farkazija i Andrije.
d) Zatim na junoj strani ide granica brdu, te putem do
potoka Moilnice, a odavle na veliku cestu.
Po tom opisu, u kojem nema dovoljno geografskih imena, ne
bismo mogli tonije zakljuiti, ak ni u kojem se prostoru nalazio
biskupski posjed, najkraim imenom zvan Komarnica, a kamoli,
koji je bio njegov opseg. Tu nam mogu indirektno pomoi vijesti
iz 17. vijeka, t. j . presuda kraljevskog suda 1628. god. (8), kojom
se zagrebakom biskupu kao nekadanjem vlasniku na osnovu
podastrtih dokaza, nakon ratova s Turcima vraaju srednje-
podravska sela Bregi, Szent Laszlo (Sv. Ladislav) i Komarnica
(dananji Novigrad). (10) Iz te se presude dozna je, da je zagre
baki biskup podruje, na kome se nalaze ta sela, prije turskih
provala i naseljavanja Vlaha posjedovao, tim vie, to se ta sela
po svom poloaju mogu velikom vjerojatnou uklopiti u podruje,
kojem su granice opisane 1201. god., a danas nejasne. Navedena
nas sela ujedno upuuju, u kojem predjelu uope imamo traiti
granice ovoga srednjovjekovnog posjeda zagrebakih biskupa.
Pratei opis mea, slika bi posjeda bila otprilike ova:
ad a) Za zapadnu meu komarnikog posjeda zagrebakog
biskupa spominje se, da je zemljana, t. j . da prolazi kopnom, a
nije oznaena tokom koje vode, a ni inae kojim naseljem.
Iz presude 1628. god. moemo zapadnoj granici neto za
kljuiti. Bregi, spominjani u presudi, morali su biti uz samu
zapadnu granicu posjeda, jer samo malo zapadnije od njih ve
Jei grad Koprivnica. Koprivniki upnik Sumer u svom izvjetaju
zagrebakom biskupu 1638. god. (9) kae izriito, da su Bregi
nekad bili biskupski. Osim toga saznajemo iz njegova izvjetaja,
da te godine tamo jo nije bilo naselja, a nekadanje biskupske
zemlje obraivali su koprivniki graani i Vlasi. Neto kasnije
u Bregima se poelo razvijati naselje, koje nije postalo selo, nego
263
je od svog poetka predgrae grada Koprivnice. (11) Uvijek se
smatralo dijelom koprivnikoga gradskog teritorija, kako se vidi
i po tlocrtu Koprivnice Leopolda Kneidingera iz 1766. god. (12)
Budui da su Bregi razvitkom naselja bili priklopljeni teritoriju
grada Koprivnice, vrlo je vjerojatno, da je biskupska zemlja, na
kojoj su u 17. vijeku bile podignute kue, u srednjem vijeku'
graniila neposredno s ranijim manjim gradskim podrujem, i da
je istona mea grada Koprivnice bila ujedno zapadna mea
biskupskog posjeda. Na to upuuje i dananji lokalitet arampov
(jarak uz nasip prema Rjeniku Broz-Ivekovia) uz cestu
izmeu Brega i Koprivnice, koji je moda bio jedna toka u staroj
mei izmeu gradske i biskupske zemlje.
Istona mea grada Koprivnice, koliko je meni poznato, nije
u izvorima prikazana, ni u literaturi obraena. E. Laszowski,
dodue, u svom lanku Poeci razvoja grada Koprivnice (13)
govori nekim koprivnikim meaima rijeima:
Dana 19. IV. 1316. (14) (Kaproncha) i to prigodom
diobe zemalja plemia komarnikih (nobiles de Kamarcha)
spominju se meai Koprivnice: velika cesta, koja je ila
prema Koprivnici, pa crkva B. D. M., pa rijeka Koprivnica
(Kaproncha). Tu se Koprivnica ne oznauje nikakvom
oznakom, ni kao selo (villa), ni kao varo (civitas).
Meutim iz teksta se isprave ne vidi, da bi ta tri spomenuta
lokaliteta bili meai, - kako to veli E. Laszowski, ni da bi tvorila
neku meu, a pogotovu ne meu naselja Koprivnice, kojem u
ispravi nema govora. Iz ta tri lokaliteta iskonstruirati neku gra
nicu gotovo je nemogue, jer se ni kojem od njih ne zna nita
tonije. Najprije se ne zna, kojoj se cesti radi. Da je cesta u
tom kraju bilo vie, doznaje se ba iz te isprave. Zatim se ne zna,
koja se crkva B. D. M. misli. U popisu upa 1334. (3) spominju
se u tom kraju tri crkve posveene B. D. M.: u Komarnici (da
nanjem Novigradu), elekovcu i Strugi, za koju dr. Butorac veli,
da se nalazila na Svetinjskom brijegu negdje blizu Drave, valjda
izmeu dananjih Hlebina i Drnja. Vjerojatno bi ta crkva tu
najvie dolazila obzir (u koliko ne bi ona u elekovcu). Kod
rijeke Koprivnice misli se valjda na njen donji tok, jer se veli,
da mea ide protiv struje prema jugu do nekih mlinova, gdje
skree na zapad u smjeru crkve B. D. M. Iz toga se granica Ko
privnice ne da ni priblino odrediti, pa se njome ne moemo
posluiti kod utvrivanja mea biskupskog posjeda,
Konano izlazi, da se zapadnoj granici posjeda zagrebakog
biskupa ne moe rei nita tonije, osim da je ona ila vjerojatno
nekako od juga prema sjeveru negdje izmeu Brega i Koprivnice,
moda kroz polje arampov.
264
ad b) Na sjevernoj strani u prvom svome dijelu granica je
zemljana i zbog tog se danas ne moe odrediti, a zatim izlazi na
potok, u ispravi zvan Semerdeia. Izvidima na terenu uvjerila sam
se, da i danas tee ( bolje reeno stoji) kroz t. zv. bereke
juno od kanala Bistre voda, to je narod onog kraja naziva
Smrdelj, Smrdeljec, Smrdeec i Smrdek, pa je nesumnjivo, da je
Smrdelj istovetan s potokom Semerdeiom iz 1201. god. Iako se
tok takvih nizinskih voda s vremenom znatno mijenja, a u tom
su kraju mnogi potoci i movare regulirane prokopanim kanalima,
ipak ne preostaje danas drugo, nego dananji tok Smrdelja sma
trati priblinom sjevernom granicom nekadanjega biskupskog
posjeda Komarnice. Na potok se nastavljao jo dio zemljane mee,
za koju se u ispravi od 1201. veli, da je odjeljivala zemlju Tolimera.
ad c) S istone strane tee prema ispravi predictus rivus.
Budui da se na istoku tih zemalja nalazi kanal Komarnica
(iskopan mjesto donjeg toka potoka Komarnice), odnosi se vje
rojatno pridjev predictus na Komarnicu, koju spominje tekst
isprave rijeju in Camarniza prije samog poetka opisa mea,
a po kojoj se uope doznaje, kojem se posjedu radi. Nemogue
je, da se predictus odnosi na potok Semerdeia, koji u tekstu
neposredno prethodi tom pridjevu, jer Smerdelj tee u pravcu
istok-zapad i djelomino zapad-istok (v. kartu 4), pa po tome
moe tvoriti jedino sjevernu meu. Da se predictus odnosi na
potok Komarnicu, vjerojatno je to vie, to u protivnom sluaju
ne bi bile granice ovog posjeda opisane sa sve etiri strane.
Prema tome bi ila istona granica tokom stare Komarnice
(valjda nekako u blizini dananjeg kanala) i obuhvaala bi u
teritorij biskupskog posjeda selo Komarnicu (dananji Novigrad
Podravski), za koje se takoer iz presude kralj, suda u Pounu
1628. (8) doznaje, da je u starini pripadalo zagrebakom biskupu.
ad d) Juna granica biskupskog posjeda vjerojatno je poi
njala negdje u blizini dananjeg Novigrada. Za nju veli tekst
isprave, da u svome poetku ide na neko brdo. Kako se u tom
predjelu pruaju sjeverni obronci Bilogore, uspinjala se granica
valjda na jedan od njih, moda na brijeg (166 m) jugozapadno
od Komarnice (izmeu dananjih sela Novigrada i Srdinca) kao
na jednu od najviih toaka ovog kraja, kad je ba jedno brdo
u opisu mea izriito spomenuto.
Jedini geografski naziv, naveden u toj granici, jest potok
Moilnica. Po tom podatku isprave ne moe se nita zakljuiti,
jer u itavom kraju, em sam se uvjerila temeljitim istrai
vanjem na terenu, stanovnitvo ne zna meu mnogobrojnim
potocima nijedan toga ili slinog imena. (Slino ime nosi od sta
rine movarna livada Mocilnjak uz umu salovicu izmeu Brega
i Hereina v. Kneidingerovu kartu!. (12) Ta ne moe doi u
obzir kod odreivanja june mee, jer lei sjeverozapadno od
posjeda.) Da se ime Moilnica izgubilo i da je isti potok dobio
265
novo ime, ne bi bilo nimalo neobino, jer se ba u tom predjelu
zbog turskih provala i naseljavanja Srba stanovnitvo potpuno
promijenilo.
Za odreivanje june granice moe i opet pomoi presuda
1628. god. (8), koja spominje selo Szent Laszlo kao nekadanje
biskupsko dobro. Svakako se moe pretpostaviti (ve po analogiji
s bezbroj drugih sluajeva), da je selo sv. Ladislava ili Sv.
Ladislav selo oko crkve sv. Ladislava. Za to postoji i dokaz u
ispravi iz 1367. god. (4), u kojoj je jasno spomenuto selo sv. Ladi
slava rijeima: . . . magna via que de villa s. Ladizlai vadit in
Zredahel... ( . . . veliki put koji iz sela sv. Ladislava vodi u
Sredice . . . )
U ispravama od 12. XII. 1407. i 17. I. 1408. (5, 6) na vie
se mjesta govori posjedu zagrebake biskupije zvanom sv. La
dislav ( . . . ad possessionem episcopatus Zagrabiensis Zenthlachlo
v o c a t a m . . . ) , sreditu cijeloga kraja. Tamo su bili pozvani gra
ani Koprivnice i Kukapronce (Kamengrada kod Koprivnice)
da izglade neke nesuglasice zbog poreza na vinograde. U drugoj
od te dvije isprave spominju se i iobagiones episcopatus Zagra
biensis in predicta Zenthlachlo.
Pitanje sela sv. Ladislava jedno je od najzamrenijih u tom
istraivanju.
U popisu upa zagrebake biskupije (3) od 1334. navodi se
meu crkvama komarnikog arciakonata crkva sv. Ladislava na
prvom mjestu rijeima: Primo ecclesia beatissimi regis Ladizlai
predicta que tarnen est plebania. Raki u svom popisu upa
smatra je za crkvu u Komarnici, zakljuujui po svoj prilici, da
pridjev predictus zamjenjuje kamarcensis (iz naslova po
glavlja), koji oznauje arciakonat. Dr. Buturac (3) prihvaa
miljenje Rakoga, samo veli jo jasnije, da je to upa u sredo
vjenoj Komarnici, posjedu zagrebakog biskupa, a u dananjem
Novigradu u Podravini.
Tome se protive dvije injenice.
Jednu iznosi F. Brdari u svom spisu Archiakonat komar-
niki 1334.1934. (15), oslanjajui se na Krelia, (16) a preko
njega zakljuujui upravo po presudi kralj, suda u Pounu 1628.
god. (8), kad veli, da se u presudi razlikuju dva sela: Sv. Ladislav
i Komarnica, to sigurno ne bi bilo, da se crkva sv. Ladislava na
lazila u Komarnici. On tom zgodom istie, da se ne samo selo
(dananji Novigrad), ve i cijeli kraj zvao Komarnica, pa je
mogla i crkva izvan tog sela imati predikat Camarcensis (u
koliko to znaenje ima predictus), pogotovu, ako se radilo
nekoj vanoj ili istaknutoj crkvi, kao to je sigurno bila crkva
na posjedu zagrebakog biskupa.
Zatim bi govorio protiv miljenja, da se crkva sv. Ladislava
nalazila u srednjovjekovnoj Komarnici (dananjem Novigradu),
i fakat, da se ecclesia beatissimi regis Ladizlai predicta navodi
266
odmah na poetku popisa upa iz 1334. god. (3), a iza nje se
nabraja 21 upa, prije nego se spominju crkve mjesta Komarnice:
Item ecclesia beate virginis de Kamarcha. Item ecclesia beati
Georgii ibidem. Dodue, i koprivnike crkve sv. Nikole i sv.
Mihalja dolaze u popisu odvojeno, ali se kae izriito na oba
mjesta, da se nalaze u Koprivnici. Da se za dvije komarnike
crkve kao i za veinu nabrojenih u popisu izriito veli, gdje stoje,
znai da je to za razumijevanje bilo potrebno, dok je za crkvu
sv. Ladislava, kao i za neke druge, po samom zatitniku crkve
bilo jasno, u kojem se mjestu nalaze. Po tome je mogue, da se
u iskrivljenoj sredovjenoj latintini pod rijeju predicta ne
misli nita drugo nego predicta villa, t. j . ono svima poznato
selo istog imena kao i crkva. Osim toga je neobino, da se samo
za crkvu sv. Ladislava, a ni za koju drugu u popisu, kae izriito,
da je upna (que tarnen est plebania). To bi moglo upuivati na
injenicu, da je sv. Ladislav bio u prvom redu crkva biskupskog
posjeda, a istom je u drugom redu ili usput sluio kao upna.
elei odrediti poloaj crkve sv. Ladislava Brdari, veli: (15)
God. 1501. mjesto, gdje je crkva sv. Ladislava, zove se Zredysche,
na to podsjea danas selo Srdinec. Ne znam odakle mu je po
znato, da bi se crkva sv. Ladislava nalazila u Zredyschu, kad se
u popisu upa (t. j . sveenika) zagrebake biskupije 1501. god. (7)
za Zredysche veli: Jacobus plebanus in Zredysche. Ladisiaus
capellanus eiusdem (Jakob upnik u Srediu. Ladislav njegov
kapelan), crkvi sv. Ladislava nema ni spomena. Dr. Buturac
prihvaa, miljenje Brdarievo rijeima: G. 1501. kae se za ovu
upu, da je u mjestu Zredysche. To je danas naselje uz Novi
grad. (3)
Iz spomenutih je izvora jasno, da je u sredjem vijeku crkva sv.
Ladislava i istoimeni posjed zagrebakih biskupa postojao, i to
negdje u blizini Koprivnice. njima izvjetava koprivniki upnik
Matija Sumer 1638. (9) zagrebakog biskupa u svom pismu, kojim
opisuje stanje onih mjesta u blizini Koprivnice, koje je zagrebaka
biskupija presudom suda u Pounu 1628. god. (8) dobila ponovo
u vlasnitvo. Sumer veli: S. Ladisiaus habet ecclesiae muros
integros sine tecto et fornice, sanctuario demolito; inhabitatur
a Valachis. (Sv. Ladislav ima zidove crkve itave, ali je bez krova
i svoda; u njemu stanuju Vlasi.) Iz tog izlazi, da su prije 1638.
god. u selu sv. Ladislava bili naseljeni Vlasi, pa je vrlo vjero
jatno, da je dananje selo Vlaislav na pruzi izmeu Koprivnice
i Novigrada, u kojemu i danas ive gotovo iskljuivo Srbi pravo
slavci, srednjovjekovno seto sv. Ladislava, to je u pukom govoru
promijenilo ime u Vlaislav. Tome bi u prilog ilo i miljenje R.
Horvata, koji takoer upu sv. Ladislava iz popisa 1334. smatra
kao crkvu u dananjem Vlaislavu. (17)
Crkva, koja je ve u prvoj polovini 17. vijeka bila bez krova,
svoda i svetita, u toku je vremena potpuno propala, vjerojatno
267
s razloga, to pravoslavno puanstvo nije katoliku crkvu obna
vljalo. Tako se valjda nekadanjoj crkvi zameo svaki trag.
Treba jo istaknuti, da se u popisu sveenika i crkava (7) od
1501. god. crkva sv. Ladislava ne spominje. Brdari veli, (15) da,
je imanje sv. Ladislava 1492. god. opustoio Lovro Iloki, a krivo
navodi, odakle mu taj podatak, jer ga u citiranom Radu XV,
p. 28 nema. Moda je to pustoenje, ukoliko je navod toan, bilo
takvo, da crkva poslije njega nije vie bila upotrebljavana. To
misli i R. Horvat (18) ali i opet bez izvora. Osim toga u toku 16.
vijeka bilo je vie provala Turaka u Podravinu, (18) pa je tvrdnja
Brdaria (16) i dr. Butorca, (3) da je crkva sv. Ladislava za
turskih ratova teko stradala i Horvatova, da su tada stradala sva
sela izmeu Koprivnice i Virovitice (18) prilino vjerojatna, iako
nijedan od njih ne navodi izvor za tu vijest. Prema tome ostaje
nerijeeno pitanje, kako su i kada zagrebaki biskupi izgubili de
facto vlasnitvo nad crkvom, selom i posjedom sv. Ladislava.
Raspravivi pitanje, gdje se nalazilo selo i crkva sv. Ladislava,
moemo tek otprilike odrediti junu granicu biskupskog komar-
nikog posjeda. Morala je ona ii nekako obroncima Bilogore od
Komarnice (Novigrada) prema zapadu, tako da je uklapala u
biskupski posjed dananje selo Vlaislav, i zatim preko potoka
Moilnice, koji je danas iz navedenih razloga nemogue odrediti,
izlazila na veliku cestu (magna strata). Ta je jo od rimskih
vremena prolazila Podravinom, (18) bila u srednjem vijeku u
upotrebi (19) (to se razabire iz mnotva isprava), a podudara
se uglavnom s dananjom glavnom podravskom cestom. (20)
Negdje na toj cesti izmeu Vlaislava i dananjeg sela Bregi mo
rala je juna granica biskupskog posjeda izlaziti na nju, i po njoj
ii neto na zapad do toke, gdje je poinjala zapadna zemljana
mea.
To je uglavnom ono, to se na osnovu sauvanih i pristu
panih historijskih izvora moe rei srednjovjekovnom biskup
skom posjedu Komarnici.
IZVORI I LITERATURA
1. S m i i 1 a s, Cod. dipl. III, doc. 8, p. 9.
2. S m i i k l a s , Cod. dipl. V, doc. 16, p. 559.
3. J. B u t u r a c , Popis upa zagrebake biskupije od god. 1334. (Kul-
turno-povijesni zbornik zagrebake nadbiskupije, p. 432).
4. S m i i k l a s , Cod. dipl. XIV, doc. 9, p. 15.
5. E. L a s z w s i, Podaci Koprivnici u srednjem vijeku (Vjesnik
zem. arhiva II, Zagreb 1900, p. 182).
6. E. L a s z w s i, op. cit., p. 215.
7. F. R a k i, Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. (Starine
IV, p. 213).-
8. R. L o p a i , Spomenici Hrv. Krajine II (Zagreb 1885), p. 150.
9. R. L o p a i , op. cit., p. 200.
268
10. R. H r v a t , Kako je od Komarnice nastao Novigrad (Zbornik .
Maera asti i dobru zaviaja, Zagreb 1937), p. 104.
11. R. H o r v a t , Povijest grada Koprivnice (Zagreb), p. 200.
12. Delineatio territorii Hb. reg. civitatis Kapronczensis (uva se u
Arhivu grada Koprivnice, pohranjenom u Dr. arhivu u Zagrebu).
13. Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 3, prosinac 1946, p. 41.
14. S m i i k l a s , Cod. dipl. VIII, p. 424.
15. r d a r i ,Arhiakonat komarniki 1334.1934. (Kat. list Zagreb
1934), p. 489.
16. K e r c h e l i c h , Historiarum cath. ecclesiae Zagrabiensis partis I.
tomus I, p. 60.
17. R. H o r v a t , Kako je od Kamarnice postao Novigrad, p. 107.
18. R. H o r v a t , Franjevaki samostan u Koprivnici (Vjesnik zem.
arhiva XIII, Zagreb 1911), p. 152153.
19. J. 1 e m e n c, Archologische Karte von Jugoslavien Blatt
Zagreb, p. 106.
20. F. K e n n e r , Noricum und Pannonia (Wien 1870), p. 121.
7. ZDELJA
Zdelja je drugi srednjovjekovni posjed zagrebakih biskupa
u srednjoj Podravini, kojemu opis granica nalazimo u ispravi iz
1201. god. (1) neposredno poslije opisa mea komarnikog posjeda,
a moemo mu odrediti smjetaj prema potoku Zdelji.
Odlomak te isprave, koji govori posjedu Zdelji, glasi:
Item prima meta in Zdelia est iuxta rivum dividens terram
templariorum. Unde procedit versus orientem per viam ad mon-
tem ubi est tilia signata, que dividit terram Tomad. Deinde versus
meridiem ad fagum signatam ubi est meta terrea. Hine ad vallem
ubi est fagus signata. Deinde ad rivum qui influit rivum Hausta,
qui dividit metam Cernoglau. Hine transit rivum per magnam
viam per metas ad pontem prenominati Zdelia. Hine transit
pontem versus oceidentem ad montem usque fagum signatam,
que dividit terram Petri filii Slom. Hine tendit per vallem ad iam
dictum rivum Zdelia.
Zemlje posjeda Zdelje spominju se u kasnijim ispravama
mnogo rjee nego zemlje komarnikog posjeda. njima neto
doznajemo, osim iz citirane isprave, i iz ovih izvora:
1270. isprava kralja Stjepana, kojom potvruje darovnicu
kralja Bele imanju Prodavie (Virje) ostrogonskom nadbi
skupu; (2)
1358. isprava kralja Ljudevita zamjeni zemalja; (3)
1638. izvjetaj upnika Sumera stanju krajikih mjesta u
Podravini. (4)
269
meama, a po tome iRo opsegu biskupskog posjeda Zdelje,
doznajemo jedino iz isprave od 1201. god. (v. teksti). Snalaenje
meu opisanim granicama toga malog posjeda bit e lake, pro
motri li se najprije ono, to je i danas poznato i sigurno, a tek
zatim ono, to se moe s vie ili manje vjerojatnosti pretpostaviti.
Utvrditi je mogue istonu i sjevernu granicu. Istonu ini
potoi, kome isprava od 1201. god. ne navodi ime, a koji je i
danas bezimen (samo povremeno ima vode) te utjee u potok
Hotovu. Kako je Hotova prvi potok Zdelji na istok i jedini neto
vei u tom predjelu, sigurno je, da se na nju odnosi iskrivljeno
ime Hausta. Istona granica ide od mjesta, gdje utjee bez
imeni potoi, dalje tokom Hotove do toke, gdje preko nje pre
lazi velika cesta, kojoj je ve bilo govora (v. naprijed!-). Odavle
skree mea na zapad idui cestom i prelazi preko mosta na
potoku Zdelji. Kako se uz cestu oko Zdelje nalazio Prodavi
(danas Virje), prolazila je granica cestom nekako u blizini Virja.
Odatle se nastavljala dalje na zapad, vjerojatno do breuljka
( . . . ad montem...) 151 m visokog, koji predstavlja jedinu uzvi
sinu na dijelu ceste izmeu Vir ja i Novigrada. I danas stoje na
njegovu vrhu kri i stablo kao kakvi meai. To bi bila sjeverna
granica biskupskog posjeda.
Tee je, t. j . sa sigurnou je nemogue utvrditi zapadnu i
junu meu, koje su zemljane. Sa zapada mea ide valjda sa
spomenute uzvisine na cesti prema Novigradu kroz neku dolinu
na potok Zdelju. Tu se ne da utvrditi, na kojoj je toki mea
prelazila potok, i u kojem je svome dijelu taj potok odjeljivao
zemlju templara. Tok june mee moe se pretpostaviti samo
prema konfiguraciji tla toga. predjela. Nije iskljueno, da je ona
ila od mjesta na Zdelji, gdje danas stoji t. zv. Markaev mlin,
prema istoku do vrha najvieg brijega tog kraja (236 m) uz gusti
red jablana, kojima kao da je i danas oznaena neka mea. Od
vrha je mogla skrenuti na jug hrptom brda te ui u dolinu, koja
tvori korito bezimenog pritoia Hotove.
Po svemu se vidi, da se posjed zagrebakih biskupa Zdelja
sterao neposredno od velike ceste na jug, od potoka Zdelje na
zapadu (t. j . od breuljka neto zapadnije od Zdelje), pa do
Hotove na istoku (v. kartu 4).
U ispravi od 1270. god. (2) mea posjeda Prodavia prolazi
toku, gdje zemlja zagrebakih biskupa (posjed Komarnica
v. naprijed!) ostaje na zapadu, a zemlja Komarniana na jugu,
ide mimo stare utvrde (antiquum castellum moda Komarnica,
dananji Novigrad), te tee po velikoj cesti ili u njenoj blizini.
S june strane velike ceste oko potoka Zdelje i neto istonije
preko njega lei zemlja zdeljskih kriara, a odavle prema potoku
Hotovi, takoer juno od ceste, spominje se zemlja castrensium,
valjda graana Prodavia. biskupskim zemljama u tom pre-
270
djelu uope nema spomena. Prema torne teritorij biskupskog po
sjeda Zdelje iz isprave od 1201. god. bio bi, zakljuujui prema
ispravi iz 1270. god., djelomino ukljuen u opseg posjeda Proda-
vica, a djelomino su njegove zemlje pripale graanima proda-
vikim.
U ispravi Iz 1358. god. (3) spominje se kriarski posjed Zdelja
u neposrednoj blizini i susjedstvu posjeda Prodavi, to bi odgo
varalo stanju granica prema ispravi od 1270. god. Reeno je to
u ispravi potpuno jasno: . . . frater Boudonus (prior kriara)
possessionem suam Zdelya nuncupatam in contigua com-
metaneitate et vicinitate possessionis dicti magistri Stephani Pro-
dauiz vocate existentem... Zbog toga neposrednog susjedstva
odgovaralo je vlasniku Prodavia, da to svoje imanje povea
zemljom kriara, kojima je dao u zamjenu neko svoje drugo dobro.
kakvu biskupskom posjedu u tom kraju ni u toj ispravi nema
govora.
Zanimljivo je svakako, da se u ee spominjanoj presudi
kralj, suda u Pounu 1628. god. (5) meu posjedima zagrebakih
biskupa Zdelji uope n e govori, ve se u Podravini, kako je i
prije reeno, spominju samo tri sela: Bregi, Sv. Ladislav i Komar-
nica, a ta su se nalazila na podruju biskupskog posjeda Komar-
nice (v. naprijed!)
Dalja i jedina vijest Zdelji nalazi se u izvjetaju Matije
Sumera zagrebakom biskupu 1638. god. (4) ini se, da Sumer
nije posjedu Zdelji nita znao, jer njemu uope ne govori, ve
samo crkvi, za koju veli: Sv. Mihalj je na brijegu; tragovi crkve
jo postoje, a rijeka Zdelja optjee utvrdu zvanu Virje.
Prema tome. ni iz Sumerova izvjetaja ne moenio nita za
kljuiti sudbini posjeda, koii se u ispravi 1201. god. izriito
navodi kao vlasnitvo zagrebakih biskupa. Kako i kojom prilikom
je ta zemlja prela u posjed drugih vlasnika, iz sauvanih se izvora
ne doznaje. Pretpostaviti moemo, da se to dogodilo izmeu 1201.
i 1270. i da je zagrebaka biskupija nikad vie nije natrag dobila,
tako da se ak i uspomena na taj nosied izgubila. Vjerojatno
1628. god. zagrebaki biskup nije vie imao dokaza, kojima bi
pred sudom mogao opravdati svoje pravo na posjed Zdelju, pa ga
zato nije ni zahtijevao.
IZVORI I LITERATURA
1. Srni c i k i as, Cod. dipl. III, doc. 8, p. 9.

2. Smiiklas, Cod. dipl. V, doc. 16, p. 559.
3. Smiiklas, Cod. dipl. XII, doc. 343, p. 448.
4. R. L p a i , Spomenici Hrv. Krajine II, p. 200.
5. R. L p a i , Spomenici Hrv. Krajine II, p. 150.
271
8. DUBRAVA (DONBRO)
Meu zemljinim posjedima zagrebake biskupije, koje je
1201. god. (1) potvrdio kralj Emerik spominje se i Donbro
i opisuju granice te zemlje. Da Donbro odgovara kraju oko
dananjeg sela Dubrave kod azme, razabire se iz samih granica.
Dubrava je jedini posjed, za koji doznajemo iz Felicijanove
isprave (2) od 1134. god., da ga je zagrebaki biskup dobio od
kralja Ladislava ve pri osnutku biskupije. Njegove mee u Feii-
cijanovoj ispravi nisu opisane, ve se samo veli, da je po kraljevoj
zapovijedi kapelan upan dao zagrebakoj crkvi narod Dubrave
(Dumbroa) sa zemljom i umom, koja mu pripada. Da li su ta
zemlja i uma na kraju 11. vijeka imale onaj isti opseg, kao i
1201. g., ili su biskupi u toku 12. vijeka zemljite poveavali, ne
mogue je rei. Svakako 1201. god. Dubrava predstavlja vrlo velik
posjed, kojemu granice teku ovako: (1)
Item prima meta in Donbro incipit ad rivum Glogoniza,
iuxta pontem Prodani episcopi versus occidentem, dividens terram
Bele ducis. Hine tendit versus meridiem ad aquam nominatam
Sernes que dividit terram Johannis, ibi transitur rivus qui vo-
catur Caninciza, qui dividit terram Keneginci. Inde ad locum
dictum Prilesia ubi sunt signa antiqua in quercu et alia signa
renovata, que dividunt metam Isani. Inde ad tiliam signatam ubi
erecta est meta terrea. Hinc ad rivum qui nominatur Pretea et
dividit terram cum subulcis regis. Hinc tendit ad locum Lupoglau
nomine, qui dividit terram filiorum Semerce. Hinc per magnam
silvam ad rivum Zelina qui fluens iungit se rivo nominato Cernez,
qui dividit terram Macharii comitis et influit flumen Cesma. Hinc
procedit secus ripam iam dicti Cesme versus septemtrionem ad
locum ubi rivus Velicor iungit se iam dicte Cesme et rivus Velia di
vidit terram Sumugiensem. De Velia proceditur ad rivum Cognici.
Inde ad fontem, ad quern Studens videlicet stat arbor pomorum.
Hinc itur per semitam ad geminas quercus decisas quidem sed
signorum vestigia adhuc continentes. Deinde proceditur ad rivum
Cirqueni iuxta pontem cuius est tilia signata. Hinc ad rivum
Sigleni qui influit rivum Xabiniza, quo est fagus signata. Hinc
tendit ad magnam viam ad metam Prodani episcopi. Hinc ad
torrentem fluentem, inde ad pirum signatam, iuxta eandem est
fagus signata. Hinc itur per montem ad rivum Lubenizam. Inde
transitur ad rivum Jelceniza, iuxta cuius ripam tendit ad magnam
viam, iuxta quam est fagus signata. Hinc per magnam viam ad
rivum Glogoniza quo fuerat pons Prodani episcopi, quo stat fagus
signata et rivus Glogoniza fluit versus occidentem ad predictum
pontem.
Dubrava je jedan od rijetkih srednjovjekovnih poreda, kojima
se granice mogu na osnovu opisa iz 1201. a prema lokalitetima,
koji i danas imaju ista ili slina imena, dosta tono odrediti.
272
I
G l g o n i z a : (Glougoniza) danas potok Glogovnica.
S e r n e s (Cernez): potok crnac.
a n i n i a (po Smiiklasu), C a m n c l z a (po Tkaliu)
(3) oito je potok Ka mesnica, koji utjee u potok Crnac.
L o c u s P r i l e s i a : dananje selo Prilesje, jugoistono od
eljeznike stanice Vrbovec.
P r e t e a : potok danas na terenu pod tim imenom nije po
znat. Kako je cijelo podruje izmeu Prilesja i Lupoglava vrlo
movarno, nije iskljueno, da je Pretea naziv koje isuene vode.
L o c u s L u p o g l a u : danas mjesto Lupoglav.
Z e l i n a oznauje vjerojatnu dananju vodu Staru Zelinu,
koja se samo mjestimice odvaja od glavnog toka potoka Zeline.
Utjee u potok Crnac.
e s m a je dananja rijeka esma ili azma.
V e l i a (Velicor): Velika, pritok esme.
C o g n i c i : potok Konjski, istoni pritok potoka Velike, koji
tee kroz Rovie, a kod Bola utjee u Veliku.
C i r q u e n i je vjerojatno naziv malog potoka, koji tee mimo
sela Cirkvena, a utjee u potok avnicu.
S i g 1 e n i potok bit e takoer koji od pritoka avnice, koji
danas pod tim imenom u tom kraju nije poznat. Dananje selo
Ciglena i Ciglenski potok nalaze se jugoist. od Bjelovara, i bili bi
izvan kompleksa nekadanjeg biskupskog posjeda.
M a g n a v i a , po analogiji s drugim sluajevima u srednjo
vjekovnim ispravama, imala bi biti oznaka za rimsku cestu. (4)
Kako kau, jedna je rimska cesta, koja se odvajala od glavne po
dravske ceste (Poetovium Mursa), ila iz Varadinskih Toplica
preko Kozjeg Hrpta i Vratna u kalnikom gorju, u Dubravu i
azmu. Ona, meutim, nije u literaturi obraena, pa njen tok
do danas nije tono odreen, ve se samo nasluuje prema nekim
tragovima na terenu i po srednjovjekovnim ispravama, u kojima
se usput spominje pod razlinim imenima. (4) Prema njoj nije
mogue odrediti granine toke biskupskog posjeda, to vie, to
se na tom mjestu govori sjevernoj mei posjeda, pa je prirodnije,
da je cesta, koja se u tekstu triput spominje, ila u smjeru istok-
zapad.
M o s t b i s k u p a P r o d a n a nalazio se gotovo nesumnjivo
na mjestu, gdje je ta velika cesta prelazila preko potoka Glo-
govnice. Osim toga se iz isprave razabire, da je velika cesta
ila uz zemlju biskupa Prodana (valjda njegovu privatnu svo
jinu) , a i danas u tom kraju nalazimo sela Predavec i Predavec
Donji. Njihov poloaj odgovara pretpostavljenom poloaju Proda-
nove zemlje, a nije nemogue, da se u njihovim imenima sauvao
neki daleki trag biskupovog imena (v. analogiju Prodanee kod
Zeline!).
T o r r e n s f l u e n s moda koji pritok potoka Lubene.
18 R a d 283 273
L u b e n i z a : danas potok Lubena, to tee kroz selo Limenu
i utjee u Glogovnicu.
J e l c e n i z a rivus nije danas pod tim imenom poznat;
vjerojatno koji pritoi Lubene ili Glogovnice, moda je i
presahnuo.
Zemlje susjeda biskupova posjeda Dubrave, koji se u velikom
broju u ispravi nabrajaju, nisu istraene, pa im se poloaj
moe samo otprilike odrediti.
Prema navedenim granicama Dubrava je golem posjed, koji
obuhvaa na sjeveru podruje oko Gradca, Tuenika, Sv. Ivana
abno i Cirkvene; istonu mu meu ini potok Velika i rijeka
esma, junu rijeka, Lonja i potok crnac, a zapadnu Stara Zelina
i linija LupoglavPrilesjepotok Kamenica (v. kartu 5).
Za potvrdu, da je taj veliki kompleks doista pripadao zagre
bakim biskupima, mogu nam posluiti imena sela, koja su
pripadala dubravskoj upi i bila u vlasti biskupa zagrebakih,
(5) a 1503. god. bila su obvezana da daju radnike za gradnju
katedrale. To su bila sela: Baholin, Mostovec, Kneci, Paruevac,
Markovac, Gradec, Tuenik, Brezovec, Podijalee, Vrnovljani (Ma
rinkovac), Grabetkovec, imunevec, Hagenj, Zekorovec, Gogovec,
Bol, Sogovec, Belevec, Koritno, Fuka, Ciglena, Otok, Novaki,
Torijanovec, Rogarjevec i Leme. (6) Neka od ovih sela danas vie
ne postoje, jer ih unitie Turci u toku XVI. vijeka, a neka opet
zadobie drugo ime. (5)
Jugoistoni dio posjeda Dubrave pao je u turske ruke 1552.
god. pri zauzeu azme. (7) Sam grad Dubravu Turci nisu nikad
osvojili, ali mu je dugo prijetila opasnost. (8) Bio je skoro sasvim
pust i zaputen, na to vicekapetan Gapar Stankovaki 1639. god.
upozorava zagrebakog biskupa Vinkovia. (9)
Zagrebaki su biskupi jo kroz cijelo 17. stoljee bili gospodari
dubravskog posjeda, ali su zemlju biskupskih kmetova sve vie
prigrabijivali Krajinici, koji su se naselili po selima tog teri
torija. (10) Oni ak mole, da budu podloni kralju i generalima,
a ne zagrebakom biskupu. (11) Time je faktina vlast biskupa
u tom kraju pomalo nestajala. Pravno ostaje zagrebaki biskup i
dalje vlasnik tih zemalja. Tako se jo 1672. god. (12) spominju u
popisu krajikih mjesta: Iuanecz seu Iuanitsch, castellum episcopi
Zagrabiensis; Dombro aliter Dubraua domini episcopi Zagra-
biensis ut et Gradecz (munitiones).
Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. god. vraene su zemlje
izmeu Save i Drave Hrvatskoj, (13) ali sva nastojanja biskupa
zagrebakih, da zadobiju ugrabljena sela, ostala su konano bez
uspjena. Dubravska sela: Dragievac, Habijanovac, Srpska Ka
pela, Lipovani, Marinkovac, Mostari, Prnavorovac, Vukinac i
Zvekovac pripala su trajno Krajini. (14)
274
Isto se definitivno dogodilo 1777. god. s Ivani-Gradom i
Klotar-Ivaniem. Za njih je zagrebaki biskup dobio odtetu u
drugim imanjima. (15)
Granicom Vojne Krajine postala je Lonja. (16) Na njezinoj
je zapadnoj obali biskup zadrao zemlje, pa je nadbiskupsko
imanje Preec (izmeu Lupoglava i Ivani-Grada) ostatak go
lemog biskupskog posjeda, koji se itav 1201. god. zove Dubrava.
Isto su tako zemlje sjeverozapadnog dijela nekadanjeg posjeda
Dubrave ostale donedavno u vlasnitvu zagrebakih nadbiskupa
(imanje Gradec juno od Krievaca). Na toj graninoj toki svog
posjeda Dubrave imali su biskupi utvrdu (castellum) za obranu
protiv Turaka. (17) Tamo se 1598. spominju i nobiles praediales
unius sessionis episcopatus Zagrabiensis. (18)
Na podruju srednjovjekovnog biskupskog imanja Dubrave
spominju se u popisu upa iz 1334. god. (19) dvije crkve u Du
bravi, a po jedna u Gradecu, Lubeni (s dvije kapele), Ivaniu i
Lupoglavu.
IZVORI I LITERATURA
1. S m i i 1 a s, Cod. ciipl. III, doc. 8, p. 9.
3. T 1 i , Mon. episc. zagr. I, p. 13.
4. 1 e m e n c, Archologische Karte von Jugoslavien Blatt Zagreb
(Beograd 1938), p. 107.
5. Lj. u s t e k , Dubrava u povijesti i njena okolina (Zagreb 1929),
p. 25.
M a r c e l o v i J. Synopsis diplomatum aliorumque monumentorum
rednum Croatiae respicentium ab anno 1237. ad annum 1693. chrono-
logice isposita (prijepis u Arhivu Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti; signatura II d 237).
6. K e r c h e l i c h , Hist. cath. eccl. zagr. part. I. tom. I., p. 206.
7 S r k u l j , Hrvatska povijest u 19 karata (Zagreb 1937), karta 13.
8 E. L a s z o w s k i , Monumenta Habsburgica II, doc. 446, p. 441.
9 R. L p a i , Spomenici Hrv. Krajine II, p. 207.
10 R. L p a i , Spomenici Hrv. Krajine II, p. 303.
11 R. L p a i , Spomenici Hrv. Krajine III, p. 439.
12, R. L p a i , Spomenici Hrv. Krajine II. p. 345.
13 S r k u l j , op. cit., karta 14.
14 .u s t e k, op. cit., p. 62.
15 J. v. s a p 1 v i h, Slavonien und zum Theil Croatien (Pesth
1819) I, p. 88.
16 S r k u l j , op. cit., karta 17.
C s a p l o v i c h , op. cit., p. 90.
R. r v a t , Gradec kod Krievaca (Hrv. prolost III, p. 31.)
Porezna knjiga krievake upanije 1598. Dr. arhiv u Zagrebu
(prema R. Horvatu).
19. J. u t u r a c, Popis upa zagrebake biskupije od god. 1334. (Kul-
275
9. GORE (Gorra)
Godine 1201. (1) meu ostalim posjedima kralj Emerik po
tvruje zagrebakom biskupu i posjed Gorra apud sanctum
dementem. Iz samog imena posjeda doznajemo, da se radi
zemljama uz dananje selo Gore (jugozapadno od Petrinje), gdje
su templari imali u srednjem vijeku crkvu sv. Klementa. (2)
Opis granica prilino je kratak, a glasi:
Item in Gorra apud sanctum d e m e n t e m prima meta est iuxta
villam Oropoc rivus Lescouz qui influit rivum Petrina. A quo
tendit ad portum Zebedei, a quo tendit ad montem Gradez. Deinde
ad arborem castaneam, quo stat meta terrea a qua tendit versus
meridiem ubi est meta sancti Ladislai regis, ubi erecta est meta,
a qua tendit ad magnam fossam. Inde tendit ad rivum Poniqui,
hine ad montem ad salicem iuxta viam, hine ad vallem ubi est
fons Mirogna. Inde per vallem ad rivum Cremenitez, inde ad
magnam stratam in monte, a qua' tendit ad rivum predictum
Lescoues.
Lokaliteti, koji se spominju kao meanji, jesu ovi:
V i l l a O r o p o c nepoznat.
R i v u s L e s c o u c (Lescoues) qui influit rivum Petrina =
potok Leskovec, istoni pritok potoka Petrinje, utjee , juno od
sela untia.
R i v u s P e t r i n a potok Petrinja.
P o r t u s Z e b e d e i vjerojatno jedan od prijelaza na
Kupi.
M o n s G r a d e z vjerojatno brdo Grad (194 m), sjeverno
od sela Gora,
M e t a s. L a d i s l a i r e g i s nepoznat.
R i v u s P o n i q u i nepoznat.
R i v u s C r e m e n i t e z nepoznat.
M a g n a s t r a t a moda cesta iz Petrinje u Gradec.
Prema opisu iz 1201. god. biskupski bi se posjed Gore pro
stirao od donjeg toka potoka Petrinjice (sjeverno od ua potoka
Leskovca) prema zapadu. Brdo Grad (194 m) u blizini sela Gore
i neki do danas neobjanjeni lokaliteti juno od njega tvorili bi
mu otprilike zapadnu i junu granicu. Sjeverna mu je mea vrlo
vjerojatno bila rijeka Kupa, to vie to je Kupa izrijekom spome
nuta kao juna granica Gorama susjednog biskupskog posjeda
Odre (v. 10 i kartu 6).
Biskupski se posjed Gore pod tim imenom i u opsegu opi
sanom u ispravi iz 1201. god. kasnije vie ne spominje. Sam grad
Gore bio je jo sredinom 13. vijeka u vlasti biskupa, jer je prema
Marceloviu (3) zagrebaki biskup 1255. god. izdao neko pismo
apud S. dementem in nova villa episeopali in Gora.
U ispravama se javljaju esto vijesti H r a s t o v i c i (po
sjedu i utvrdama), koja lei u samom posjedu Gore (prema opsegu
iz 1201. god.) uz njegovu istonu granicu.
276

Posjed Hrastovicu predao je 1292. god. (4) zagrebaki biskup
Ivan banu Radoslavu kao trajnu svojinu.
Godine 1325. (3) ponovo je pribavio zagrebaki biskup Ladi-
slav u nekoj parnici utvrdu (castrum) Hrastovicu zagrebakoj
crkvi. Valjda se borba zbog Hrastovice i dalje vodila, jer isprava
iz 1326. god. (5) spominje takoer, da je Hrastovica vraena
biskupu.
Godine 1334. kupio je biskup Ladislav posjed Vinodol u blizini
Hrastovice. (3)
Kralj Karlo I. 1335. god. (6) zatitio je biskupske zemlje
Vinodol kod Hrastovice, Berezd (danas nepoznat) i Peek (valjda
Pe ?) na podruju, koje je 1201. god. pripadalo posjedu Gore.
Kralj Ludovik 1352. god. (7) na temelju isprave Karla Ro
berta iz 1328. god. potvruje mee posjeda Vinodol.
Uz granice biskupskog posjeda Gore, kako su opisane 1201.
god., dobio je zagrebaki kaptol 1480. god. u zalog, a kasnije
definitivno od kneza Martina Frankopana utvrde Gradac i Pe
trinju 1 neke zemlje. (8)
Godine 1552. (9) spominju se tvrave hrastovike u molbi
gubernatora zagrebake biskupije za pomo kod obrane biskupskih
gradova u borbi protiv Turaka.
Godine 1563. (10) u popisu mjesta na Granici navedeni su
ovi biskupski gradovi, koji se nalaze na teritoriju nekadanjeg
posjeda Gore ili u njegovoj blizini: Thurn Klinbnagor (?),
Thurn und ringhmauer Ptsch bey Hrastobiz (Pe) kod Petrinje,
Statt Hrastowicza mit zwaien schlossern und dem khloster da
selbst, Kierchthurm h. Khreuz. ini se, da u to doba grad Gore
nije vie pripadao zagrebakom biskupu, jer ista vijest kae:
Schloss und markht Gore den h. graf fen von Schlun zuegehrig,
a Vinodol dem h. Kheretschin zuegehrig.
Kroz cijelo 17. stoljee Hrastovica je jo uvijek biskupski grad,
to se razabira iz isprave iz 1672. (11), 1687. (12), 1689. (13)
i 1697. god. (14)
Na prijelazu iz 17. u 18. vijek ini se, da se poelo zagre
bakom biskupu osporavati pravo na zemlje meu Kupom i Unom,
jer biskup Stjepan Selievi 1708. god. to svoje pravo brani pred
banomu (15) I 1711. god. upravitelj biskupskih dobara primoran
je braniti te zemlje od zapovjednika petrinjske utvrde. (16)
Vjerojatno su u toku vremena biskupske zemlje srednjovje
kovnog posjeda Gore prele u ruke Krajinika.
IZVORI I LITERATURA
1. S m i i k l a s , Cod. dipl. III, oc. 8, p. 10.

2. B u t u r a c , Popis upa zagrebake biskupije od 1334. god. (Kul-
turno-povijesni zbornik zagrebake nadbiskupije), p. 416.
277
J. M e 1 v i , Synopsis diploraatum aliorumque monumentorura
regnum Croatiae respicientium ab anno 1237. ad annum 1693. chrono-
logice disposita (prijepis u arhivu Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti; signatura II 237).
S m i i k l a s , Cod. dipl. VII, doc. 88, p. 106,
S m i i k l a s , Cod. dipl. IX, doc. 262, p. 320,
S m i i k l a s , Cod. dipl. X, doc. 178. p. 243.
T k a l i , Monumenta episcopatus Zagrebaiensis II (Zagreb 1874),
p. 120.
B a r l e , Goriki arciakonat prije turskih provala (Katoliki list,
Zagreb 1913), p. 308.
L p a i , Spomenici Hrvatske Krajine III, p. 419.
L p a i , Spomenici Hrvatske Krajine II, p. 345.
10. ODRA (Odera) ..

U ispravi kralja Emerika od 1201. (1) navode se poslije mea
posjeda Gore mee susjednog posjeda Odre, ije ime u toj ispravi
glasi na jednom mjestu: Odera.
Granice posjeda u originalu su opisane ovako:
Item iuxta Odera prima meta est rivus Dobon, hine tendit
ad quercum Citei, que dividit metam Joan, hine ad pirum, de piro
ad ulmum, quo stat meta terrea. Hine tendit ad metam lapideam,
hine ad arborem castaneam, a qua procedit ad tiliam iunetam
quereui. Hine ad arborem ab incolis nominatam vrsam, inde ad
quercum sub umbra cuius transeuntes quiescunt. Hinc ad flumen
Culpa quod fluit versus meridiem ad rivum que dicitur parva
Mosceniza. Hinc ad sepulcrum Seledini, hinc ad paludem Pia-
visemam, hinc ad locum Preidaca unde dirigitur versus1 orientem
descendens ad rivum Zepniza, hinc ad quercum dictam dobro-
doeb, hinc ad populum stantem iuxta Zawam, quo* transitur Zawa
et tendit ad mortuam Odram, que dividit terrain cum Machario
comite.
Geografske i topografske oznake, koje se u tom opisu spo
minju (ne uzevi u obzir pojedina drveta, koja su davno nestala,
i zemlje oznaene imenom vlasnika, kojima je danas vrlo teko
ui u trag), bile bi ove:
R i v u s D o b o n potok Duben, pritok Odre, koji u nju
utjee jugoistono od Lekenika.
278
F l u m e n C u l p a quod fluit versus meridiem ad rivum qui
dicitur p a r v a M o s e e n i z a . Kupa koja tee prema jugu
odnosi se na onaj dio njezina toka, gdje ona nakon utoka potoka
Obeda skree prema jugu i ini okuku oko Male Gorice i Bresta.
Granica ovoga biskupskog posjeda ide niz tok Kupe do mjesta,
gdje u nju utjee potok Moenica.
S e p u l c r u m S e l e d i n i (Seledinov grob) Laszowski (2)
trai negdje meu Odrom i Kupom u kutu, to ga ove dvije vode
ine od Duice do Siska. Meutim, prema daljem opisu granice
biskupskog posjeda Seledinov bi se grob imao nalaziti nekako- u
pravcu izmeu utoka potoka Moenice u Kupu i potoka Sepine
u Savu, dakle u okuki Kupe juno od Siska pred njezinim u tokom
kod Capraga. U istom predjelu treba traiti movaru (p a 1 u s
P i a v i s e m a ) i l o c u s P r e i d a a , koji danas pod tim
nazivima nisu poznati.
R i v u s Z e p n i z a sigurno je istovetan s dananjim po
tokom Sepinom, koji utjee u Savu istono od Capraga.
Z a v/ a = rijeka Sava, koju prelazi granica biskupskog po
sjeda, da bi dola na M r t v u O d r u (mortua Odra) i uz njen tok
do potoka Dubena, gdje je opis poeo.
Prema tome, sjeverna granica biskupskog posjeda Odre bio
bi potok Duben, zapadna bi bila zemljana mea oznaena u ispravi
drveem i kamenjem (nekako u blizini potoka 1 bare Obed), a od
njegova ua rijeka Kupa, koja ujedno predstavlja junu granicu.
Od utoka Moenice u Kupu do utoka Sepine u Savu bi opet ila
kopnom, a zatim bi opet kopnom, preavi rijeku Savu negdje kod
Galdova Kaptolskog, stigla do Mrtve Odre, po kojoj bi ila do
ua potoka Dubena. Time dobivamo prilino jasno omeeno
podruje biskupskog posjeda Odre (v. kartu 6).
Godine 1215. (3) poklonio je zagrebaki biskup Stjepan za
grebakom kaptolu predia Seiten et Odra, Pribisseu et Drencina.
U darovnici se veli, da ne smeta, to su ti prediji u velikom privi
legiju kralja Emerika od 1201. god. (1) ubrojeni u biskupska
dobra. U spomenutoj ispravi biskupa Stjepana mee poklonjenih
zemalja nisu opisane, jer je to uinjeno u privilegiju.
Godine 1217. (4) u skupnoj potvrdi zemalja zagrebakog
kaptola, koju mu je izdao kralj Andrija, kae se, da je biskup
Stjepan poklonio kaptolu zemlje Pribievo, Dreninu, Odru i
Sisak, ali je ponitio darovanje zemalja Odra i Sisak, Kasnije je
na molbu kanonika obnovio poklon u prvobitnom opsegu.
Od etiri darovane zemlje tri su sauvale imena u naseljima:
Sisak, Odra i Drenina, dok je Pribievu danas nemogue ui u
trag. Tri poznata predija nalaze se u jugoistonom dijelu biskup
skog posjeda Odre prema opisu njegovih granica iz 1201., pa nije
jasno, da li je biskup Stjepan 1215. poklonio kaptolu cijeli svoj
posjed Odru ili samo njegov jugoistoni dio oko spomenutih
centara.
279
Ukoliko kanonici nisu ve 1215. dobili cijelo podruje izmeu
potoka Odre, Dubena, Obeda i rijeke Kupe (itav biskupski posjed
Odru), morali su sjeverni dio posjeda Odre stei samo malo
kasnije, jer potvrda kralja Andrije (4) osim to spominje Stje-
panov dar kaptolu (Sisak, Odru, Pribievo i Dreninu) govori-
posebno posjedu D u i c i (Dolsica), (5) za koju prema opisu
njenih mea razabiramo, da je sjeverni susjed spominjanih
kaptolskih zemalja oko Siska. Kao istona mea posjeda Duice
navedena je Odra, najsjevernija je toka Lekenik (Lihcinmhc), a
zapadna granica movara Obed. Na jugu granii taj posjed
s drugim kanonikim zemljama (metae canonicorum), oito
s prei j ima Dreninom, Odrom, Siskom i Pribievim.
U 14. stoljeu to podruje kaptolskih posjeda meu Kupom i
Odrom javlja se pod zajednikim imenom comitatus de Zitech,
ali se u njemu samom poimence spominju pojedini prediji (v.
Kaptolski statut 1334.) (6), i to:
predium Scelane (Sela) (7)
Stopnik (Stupnik)
Jazuenik (Jazvenik)
Petrouch (Petrovac)
Strelechk (Streleko)
Writ (Vurot)
Goricha (Mala Gorica)
Colpatw cum Racoua (Rakovbok)
Lahen (Lahen)
Pyauechna (Pijavino)
Chernechtw (rnec)
Vynodol (Vinodol). Vinodol se u to vrijeme
spominje kao biskupski posjed. Vidi tome:
Gore.
Vrlo detaljan opis granica kaptolskog kompleksa zemalja u
blizini Siska sadrava isprava kralja Ludovika iz 1352. (8), koja u
kaptolsku zemlju i posjed Sisak (terra et possessie capituli
Scitech vocata) ubraja i zemlje iz Stjepanove darovnice i Duicu,
dok istona granica prelazi Odru (mrtvu i ivu), te kaptolsko
imanje dopire do' Save. Odreena je priblino i zapadna granica
posjeda, koja prolazi izmeu Vureta (Vryuch) i Bresta, i to tako,
da Brest ostaje izvan kaptolskog zemljita i pripada topuskom
opatu. Mnogo kasnija, vijest (iz 1672.) (9) veli, da je u 17. vijeku
i oblinja utvrda (castrum) Gorica (misli se: Mala Gorica) pri
padala zagrebakom biskupu, a ne kaptolu, pa prema tome, u
comitatus de Scitech zagrebakog kaptola nisu na zapadnoj
strani ule sve zemlje, koje je 1201. obuhvaao biskupski posjed
Odra,
Na podruju tih svojih posjeda sagradio je kaptol 1544. (10)
utvrdu Sisak, koja je odigrala vanu ulogu u borbi protiv Turaka.
280
Te svoje posjede sjeverno od Kupe, a u blizini Siska zadrao
je kaptol zagrebaki u svom vlasnitvu sve do nedavne agrarne
reforme.
IZVORI I LITERATURA

2. L a s z o w s k i , est biljeaka iz listina XIII. vijeka (Vj. arheol.
drutva N. S. 1900, p. 208).
4. S m i i k l a s , Cod. dipl. III, doe. 131, p. 154.
5. S m i * e i k l a s , Cod. dipl. III, doc. 131, p. 156.
6. T k a l i , Mon. episc. Zagr. II (Zagreb 1874), p. 61.
7. Prijevod naziva prema Laszowskom, Hrv. povijesne graevine (Zagreb
1902), p. 184.
8. T k a l i , Mon. episc. Zagr. II, p. 117.
9. L p a i , Spomenici Hrv. Krajine II, p. 34.
10. L a s z o w s k i , Hrv. povj. graevine, p. 186.
11. PODGORJE - PETROVINA

Skupna potvrda zemalja zagrebakog biskupa iz 1201. god.
(1) meu ostalim nabraja i mee posjeda in villa Podogoria.
Tekst, koji se na to odnosi, glasi: Item in villa Podogoria prima
meta est iuxta fluvium Volaula, dividens metam cum Lada, nine
tendft versus orientem ad montem, ubi est quercus, ubi renovata
est meta, hine per vallem ad rivum Locaue, ubi renovata est meta
et fluens versus meridiem dividit metam cum Stephano comite.
Hinc ad metam Sculis, ubi renovata est meta in quercu, nine
versus occasum trans rivum, Volaulam renovata est meta cespitibus
ubi est salix, hinc tendit ad montem Istenec, ubi ereeta est meta
terrea dividens metam Wie. Inde tendit versus occasum per viam
ad pontem Tolomas, qui est in fluvio Suibini, hinc versus septem-
trionem tendit in montem ubi est meta predicti Lada in quercu.
Hinc versus orientem ad quercum ad vineam Hclapogna, qui est
deeimator episcopi, de qua tendit ad rivum Heuni, qui iungitur
predicto rivo Vplaule.
Po potocima Volavju i Svibenu moemo lako zakljuiti, da se
biskupski posjed Podgorje nalazio u pljeivikom Prigorju. Za
lokalitete u kraju juno od pljeivikog i umberakog skupa gora,
naziv se Pdgorje u ispravama vie put spominje, a naznauje
razlicne poloaje na terenu, ini se, da on zapravo oznauje itavo
podruje kako to danas oznauje naziv Prigorje. Ime Podgorje
javlja se 1261. i 1263. god. (2, 3) uz crkvu sv. Marije, koja je isto-
vetna s dananjom crkvom u Volavju. Godine 1257. Podgoria je
281
ime dananjeg potoka Reka, koji tee kroz Jastrebarsko, (4) a u
popisu upa iz 1501. god. crkva sv. Ane (danas selo sv. Jana) ima
oznaku in Podgorya. (5)
U onom kraju pljeivikog Prigorja, gdje prema danas po
znatim imenima potoka imamo traiti biskupski posjed ili selo
(oko sela Petrovine) Podgorje se kao naziv na terenu danas ne
spominje. Meutim, moemo dosta sigurno zakljuiti, da neka
danje biskupovo selo Podgorje odgovara dananjoj Petrovini.
U popisu upa iz 1334. god. (2) neposredno iza crkve u
Volavju navedena je crkva sv. Petra de Biskupech. Taj nas naziv
nesumnjivo upuuje na injenicu, da je tamo neko biskup imao
posjed (v. analogiju s biskupskim posjedom Bikupcem kod Va
radina i Zeline!). Red, kojim su nabrajane crkve u popisu upa,
odreen je esto, iako ne uvijek, teritorijalnom blizinom.
Vjerojatno je naziv Volavje oznaivao u srednjem vijeku teri
torij iri od dananjeg sela Volavja, jer se 1334. god. spominje
kaptolski posjed possessio ad sanctum Petrum in Volaula. (6)
Crkva sv. Petra takoer prema vijesti iz 1334. god. i iz istog
historijskog izvora, (2) nalazila se u Bikupcu, pa je gotovo
nesumnjivo, da je biskupski posjed Podgorje, kako ga spominje
isprava iz 1201. god. bio u kraju oko dananjeg sela Petrovine.
Selo Petrowyna sa crkvom sv. Petra javlja se ve 1501. godine
u popisu upa, (5) a i kasnije (1596.), (7) a ime se sela uzdralo
do danas. Da se naziv Bikupec izgubio jo u srednjem vijeku,
razumljivo je iz injenice, to je zagrebaki biskup ve 1235. god.
svoj posjedi Podgorje (terrula de Podgoria) darovao zagre
bakom kaptolu (8), a 1237. god. ponovio to darovanje kao za
mjenu za posjede Vugrovec i Zelinu (9) (v. 3 i 17). Ime, koje je
oznaivalo vlasnitvo biskupovo, jo se neko vrijeme sauvalo, a
kasnije se u narodu zaboravilo.
Izloeno se moe zakljuivati poloaju biskupova posjeda
Podgorje na temelju historijskih izvora.' Terenska istraivanja
lokaliteta iz isprave od 1201. god. potvruju to miljenje.
Granica in villa Podogoria poinje iuxta fluvium Volaula,
to bi znailo kod Petrovine uz potok, danas zvan Volavica; kako
emo vidjeti kod zavrne mee, vjerojatno u blizini ua potoka
Stupnja. Granica kree prema istoku na breuljak, to bi odgo
varalo breuljku, na kome se nalazi dananje petrovinsko groblje
s kapelom sv. Tela (v. tome kasnije! - ). Odatle se sputa u dolinu
potoku Lukavcu, koji je i danas pod istim imenom poznat
okolnom stanovnitvu. Po njegovu toku ide mea na jug do> nje
gova utoka u potok Malunicu. Odatle skree na zapad prelazei
potok Volavicu, i, vjerojatno, mimo dananju kapelicu sv. Ivana
(na cesti VolavjePetrovina) i uskom krevinom kroz umu, u
kojoj se i danas vide kameni meai, a narod je zove meja, ide
do breuljka, pod kojim se nalazi izvor. Preko njega se nastavlja
prema zapadu putem do mosta na potoku Svibenu. Taj most i
282
danas postoji na umskoj cesti, koja iz Petrovine vodi u Gornju
Kupinu, a poznat je meu okolnim stanovnitvom pod imenom
mostec. Od mosta zakree granica na sjever, vjerojatno uz tok
potoka Svibena, do breuljka (Vrh), koji je i danas prekriven
vinogradima. Sputajui se s njega prema istoku mea dolazi na
potok, koji se u ispravi od 1201. god. zove Heuni. Kako nema u
blizini drugog potoka ni potonog korita, imenom se Heuni oito
nekad nazivao dananji potok Stupanj, koji kod Petrovine utjee
u potok Volavcicu. Niz tok Stupnja granica bi ila do> njegova
ua, gdje bi ujedno bila i poetna toka opisane mee (v. kartu 7).
Pri utrivanju lokaliteta, koji omeuju -nekadanji biskupski
posjed Podgorje, udaljila sam se od miljenja E. Laszowskoga, (10)
koji smatra da mons Istenec odgovara breuljku, na kome se
nalazi kapela sv. Tela. Iz same isprave proizlazi, da to ne e biti
mogue, jer se jasno veli, da se Istenec nalazi zapadno od potoka
Volavice, dok breuljak sv. Tela lei istono. Ja za mons Istenec
smatram najvii breuljak (151 m) zapadno od potoka Volavice u
njenu toku izmeu Petrovine i Volavja, pod kojim je izvor
(zdenec), meu narodom poznat zbog vrlo hladne vode. U tome
me potkrepljuje injenica, da se mjesno ime Zdenci vie puta
javlja u ispravama u obliku Izdency, (10) pa mi se ne ini
nevjerojatnim, da bi naziv Istenec bio neki iskrivljeni oblik
(moda madarizirani) rijei zdenec, i da bi breuljak bio
oznaen po izvoru na svome podnoju.
Dvije vijesti tom posjedu u 15. stoljeu donosi Juraj Marce-
lovi (12): Godine 1413. azmanski je kaptol po kraljevu nalogu
izvrio reambulaeiju mea posjeda zagrebakog kaptola, tada
zvanog Volavja aliter Petrovina. Godine 1442. knezovi krki,
modruki i senjski Stjepan i Martin Frankopan drali su u svojoj
vlasti i kaptolski posjed Petrovinu. Kralj ih je opominjao, da ga
vrate crkvi.
IZVORI I LITERATURA

2. B u t u r a e , Popis upa zagrebake biskupije od god. 1334. (Kul-
turno-povi jesni zbornik zagr. nadbiskupije), p. 438.
3. L a s z o w s k i , Stara hrvatska upanija podgorska (Zagreb 1899),
p. 15.
4. Ibidem.
5. R a k i, Popis upa iz g. 1334. i 1501. (Starine IV), p. 218.
6. T 1 i , Statut Ivana, arhiakona gorikoga (Monumenta episco
pates Zagrabiensis II, Zagreb 1874).
7. S t h a 1, Jedan prilog za povijest sveenstva arciakona gorikoga
iz g. 1596. (Vjesnik dr. arhiva , 1928), p. 198.
9. S m i i k l a s , Cod. dipl. IV, doc. 39, p. 43.
283
10. L a s z w s i, op. cit., p. 10.
l l . S m i i k l a s , Cod. dipl. IV, p. 280, 609; V, p. 27, 47, 369; VI, p.
15, 136.
12. J. M a r e 1 v i , Synopsis diplomatum aliorumque monumentorum
regnum Croatia respicientium ab anno 1237. ad annum 1693. chrono-
logice disposita (prijepis u arhivu Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti u Zagrebu, signatura II d 237).
* R o i , Prigorje, narodni ivot i obiaii (Zbornik za narodni ivot
i obiaje; knjiga XII, XIII, Zagreb 1907, 1908).
12. DUA
Ubikacija posjeda, zvanog u ispravi iz 1201. (1) Dua, bila
bi gotovo nemogua, kad bi se opis njenih granica promatrao sam
za sebe, bez veze s tekstom isprave, koji dolazi za njim. Isto je
tako s pitanjem posjeda, koji u ispravi dolazi poslije opisa posjeda
Dua, a zove se 1201. Gasca. Naprotiv, za posjed Wasca, koji je
naveden poslije opisa zemlje Gasca, lako zakljuujemo, da mu se
uspomena sauvala do danas u istonopodravskom malom selu
Vaki. Poemo li u topografskom istraivanju od Vake kao
poznatog mjesta, nai emo u njenoj blioj i daljoj okolici neke
od lokaliteta, koji se speminju 1201. u opisu granica ne samo tog
posjeda, ve i zemalja Dua i Gasca. U toku izlaganja e se
vidjeti, da su se sva ta tri posjeda nalazila istono od Virovitice i
da su se s vremenom oko njih okupile i druge zemlje, tako da je
u istonoj Podravini zagrebaki biskup imao veliko podruje. (2)
Tekst citirane isprave, koji se odnosi na posjed Dua, glasi
u originalu:
Item in Dua prima meta est locus qui nominatur Vrcuta.
Hine tendit versus orientem ad Obres, hine ad quercum signatam,
que dividit terram Tollmen, hine versus meridiem ad locum, qui
dicitur Macra, ubi est meta dividens terra Zuluc. Hinc ad locum
qui dicitur Boga-Toufeu. Hinc versus occidentem, ad metam
terream, que est inter ecclesiam sancti Jacobi et sancti Stephani.
Hinc ad quercum signatam et metam terream que dividit terram
Radozlau. Hinc versus septemtrionem ad metam terream ubi est
quercus signata dividens terram Petri filii Tatar. Hinc revertitur
ad primam metam Vrcuta dividens terram Hensa.
Latinski oblik Dua, po analogiji s drugim imenima, koja
postoje i danas, a u kojima je s pisano mjesto (na pr.: Obres
Obre, Bresnica Brenica, Losenica Loenica, danas potok
Luanica), znailo bi nau rije Dua. To je ime danas na terenu
nepoznato, pa po njemu ne moemo utvrditi, gdje se nalazio
crkveni posjed tog imena. Potrebno je promotriti tok granica
posjeda prema citiranom odlomku isprave iz 1201., da bi se poloaj
te zemlje donekle odredio.
284
Istona granica poinje kod mjesta V u t a, koje je danas
pod imenom tog oblika nepoznato. Zatim se spominje b r e . To
je donedavno bila velika gusta uma, a danas je samo ostatak
ume meu obraenim poljima. Lei sjeverno od ceste, koja vodi
od sela Gradine u selo Gaite, sjeveroistono od Suhopolja.
Obre je vjerojatno u srednjem vijeku bio ne samo ime ume,
ve i naselja, jer se u popisu upnika iz 1501. god. (3) u arhi-
akonatu Gvee spominje uz druge upnike u tom kraju i Petar,
upnik u Obreu (plebanus de Ebrees), to je nesumnjivo iskriv
ljeni oblik rijei Obre.
Juna granica posjeda ide lokalitetu M r a, to je
madarizirani oblik hrvatske rijei Mokro. I danas postoji u tom
kraju sjeverozapadno od Obrea Mokro polje, a neto dalje na jug
izmeu sela Naudovca, Kapana i glavne ceste predjel Mokre.
Vjerojatnije je, da se misli Mokre, jer se radi junoj granici
posjeda, iako se moda u srednjem vijeku i vee podvodno po
druje, kakvih i danas u tom kraju ima dosta, zvalo tim ili slinim
imenom. Jo veu potekou ini druga toka june granice".
B o g a - T o u f e u , kojoj je danas nemogue ui u trag.
Zapadnu zemljanu meu izmeu c r k a v a sv. J a k o b a i
sv. S t j e p a n a nemogue je odrediti, jer takve crkve danas ne
postoje, a ne spominju se ni u popisu upa iz 1334. ni 1501.
god. (3, 4) Trag crkvi sv. Stjepana moda moemo traiti u upnoj
crkvi u Lukau, sjeverno od Virovitice, gdje se uz zatitnika
dananje crkve sv. Luke slavi i sv. Stjepan (analogni sluaj za
pojavu, da je glavni zatitnik crkve promijenjen, a postoji obiaj
svetkovanja uz novog i prijanjeg zatitnika, nalazimo u aavici.
Crkva je danas posveena sv. Iliji, a slavi se jo uvijek sv. Martin,
kojemu je bila posveena 1334. god.) (4) Crkvi sv. Jakoba u tom
kraju danas nema traga, pa zapadnu granicu posjeda Due
nemamo po emu utvrditi. Ona bi se valjda imala poklapati s gra
nicom virovitike i krievake upanije, jer po tvrdnji Csankija (5)
biskupska imanja u drugoj polovini XV. vijeka, i na poetku XVI.
pripadaju podruju krievake upanije, a ii (6) je miljenja,
da su ba ti posjedi prijeili virovitiku upaniju, da se rairi na
istok (v. kartu kod iia!).
Kako god tekle zapadna i sjeverna zemljana mea, kojoj
isprava ne veli nita tonije, vrlo je vjerojatno, da su one obu
hvatile u opseg posjeda Due dananje selo Gradinu i sjeverno
od njega veliki kompleks zemalja, zvanih i danas Duine. Te su
zemlje bile do nedavne agrarne reforme vlasnitvo upne crkve
u Gradini, a svoje ime vuku vjerojatno od staroga crkvenog
posjeda Dua. Lako je mogue, da je predjel Duine upa u Gradini
dobila pri svom osnutku 1761. god. (7) neposredno od zagrebake
biskupije, t. j . iz kompleksa njenih bivih zemalja, to vie, to su
Duine vlasnitvo upe od pamtivijeka, t. j . valjda od njena
osnutka. Kako sjeverna granica posjeda Due u opisu mea iz
285
1201. god. svrava, a. istona poinje lokalitetom, pisanim Vrcuta,
znai, da je Vrcuta leala na sjeveroistonoj toki posjeda. Jo
na kraju 19. vijeka u zemljinim knjigama porezne opine
Detkovac (zemljino-knjiki ured u Virovitici) na sjeveroistoku
predjela Duine nalaze se uz Dravu rudine imena: Vrtovaa,
Izvrtnjevo i Izvrtljevo. Vrlo je vjerojatno da je Vrcuta stariji,
moda madariziranjem i latiniziranjem iskrivljeni naziv tog
lokaliteta.
Iskopavanja u Gradini, gdje seljaci pokazuju mjesto neka
danjih ruevina, kojima danas nema traga, mogla bi utvrditi, ne
radi li se tu moda srednjovjekovnoj utvrdi, kakvih je bilo vie
po biskupskim posjedima. Osim toga, prema istraivanjima Kuku-
Ijevievim (8) ila je kroz Gradinu rimska cesta, koja je sigurno
t u kao i u drugim krajevima sluila u srednjem vijeku prometu,
pa je mogue, da su tu kao i na drugim svojim posjedima biskupi
izabrali centar uz koju od glavnih prometnih ila, to je i Tkal-
ievo miljenje. (9)
Prema svemu izloenome dosta je vjerojatno, da se neka
danji biskupski posjed Dua prostirao od zemalja zvanih Duine
na sjeveru s krajnjom sjeveroistonom tokom uz Dravu kod
Detkovca, do Mokrea na jugu, od Obrea na istoku, nekako valjda
prema Lukau na zapadu, sa sreditem moda u Gradini ili u
njenoj blizini (v. kartu 8);
Dua se poslije 1201. god. ni kao posjed tog imena ni kao
geografski naziv u historijskim izvorima, meni pristupanim, vie
ne spominje.
IZVORI I LITERATURA

2. J. B s e n d o r f e r , Crtice iz slavonske povijesti (Osijek 1910),
p. 99.
3. F. R a e k i , Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. Starine
IV, p. 207208.
4. J. B u t u r a c , Popis upa zagrebake biskupije od g. 1334. (Kul-
5. s a n k i D Krsmegye a XV-ik szazadban (Budapest 1893), p. 55.
6. F. i i , upanija virovitika u prolosti (Osijek 1890), p. 49.
7. Liber memorabilium parochiae Gradina (rukopis u upnom uredu
u Gradini).
8. I. K u k u l j e v i , Panonija rimska (Rad XXIII, p. 23).
9. I. T k a l i , Otpor i buna radi desetine u biskupiji zagrebakoj u
' XIV. vijeku (Rad XLIX, p. 175).
286
13. GUE GAITE
Tekst, koji govori posjedu Gasca, glasi (1):
Item in Gasca prima meta est de terra in qua est, tilia iuxta
quam est quercus. Hinc tendit ad rivum Breshiza, hinc ad rivum
Jagen, qui iungitur dicto rivo Bresnica. Hinc tendit versus
septemtrionem ad metarn terream ubi est quercus signata. Hinc
extenditur per campum ubi sunt mete de terra usque ad piscinam,
que dicitur Gasca, dividens terram Deuneser. Hinc transit pre-
dictam Gascam ad populum signatam ubi est meta terrea et
quercus signata. Hinc tendit per viam, iuxta quam sunt mete
terree ad pirum signatam. Hinc ad arbores signatas et metas
iuxta villam ad paludem Sered, qui versus occidentem influit
rivum Zomou, qui fluit usque ad portum Lourui, ubi est meta
terrea dividens terram Pousa, Hinc ad pirum signatam deide per
silvam in longum ad predictam tiliam que dividit terram Nicolai.
Drugi biskupski posjed istone Podravine zvan je u ispravi
1201. god. Gasca. On lei oko potoka Brenice, dakle istono
od posjeda Due. Ime Gasca tumai J. uk u svojoj raspravi:
Podravina od Bednje do Voinke i susjedna podruja do polovice
XIV. vijeka. (2) On kae: esto spominjani arhiakonat Gue
dobio je svoje ime od stare upe Gue . . . Mislimo, da su se upa
i arhiakonat ba ovako zvali. U latinskim ispravama dolazi oblik
Guesca, Guesche, (3, 4) to se najjednostavnije tumai s hr
vatskim Gue. Oblik se Gasca (1) tome ne protivi, jer je to
samo pomadareno Gua, kao i Gossa. (3) Dananje je Gaite
doista isto s biskupskim posjedom Gasca, ali je Gaite nastalo
uslijed krivog i nehrvatskog izgovaranja i ispisivanja Gua,
kako to nije osamljeni primjer.
Zaista je gotovo nesumnjivo ve po poloaju sela Gaita, koje
lei neto zapadnije od potoka Brenice, to se poklapa s opisom
poloaja biskupske zemlje Gasca 1201. god. da je dananje
Gaite nastavak naselja na srednjovjekovnom biskupkom po
sjedu ili je nastalo u njegovoj blizini preuzevi ime, koje se pod
utjecajem madarskog u narodnom govoru iskrivilo.
Taj posjed, t. j . njegove mee opisane su u toku 13. stoljea
dva puta: prvi put u citiranoj ispravi iz 1201., gdje su spomenute
samo u glavnim crtama, a posjed nosi ime Gasca, a drugi put
1293. (4) kad zagrebaki biskup kao feudalni gospodar daje
posjed Gue blizu Vake (possessio ecclesie nostre Guesche
vocata circa Vaska existens) obitelji Moslavakih kao svojim
predijalcirna. Tom su prilikom granice posjeda detaljnije opisane,
ali, na alost, pomou geografskih naziva, kojih veina nije na
terenu vie poznata. Promjene zemljopisnih imena nisu u tom
kraju nita neobino, jer se stanovnitvo u vrijeme turskih provala
velikim dijelom izmijenilo.
287
Granica posjeda Gue, upotpunjujui jedan opis drugim,
ila bi otprilike izmeu gornjeg toka B r e n i c e i njena pritoka
A c h y n (1293.), i J a g e n (1201.) (danas moda potok
avin i u njegovoj blizini Jaevac), zatim prema sjeveru do
v e l i k e c e s t e , do potoka h a (danas Kuac sjeverno od
Jasenaa?), zatim neto sjevernije po nekom putu skree prema
istoku (moda zaobilazei Mokre, koji je pripadao posjedu Dui
v. 12, str. 285, 286) ide na sjever preko danas nepoznate vode
Ha d i n e i ulazi u vodu Z o r n o u (1201.), a Z u m o l c h
zvanu 1293. Od nje ide na istok do horch chereth
(1293), movare S e r ed (1201.). Te vode i bare oito su se
nalazile u predjelu izmeu dananjeg sela Brezovice (Berek),
vode Netee, movare kod Budakovca, Struga i movarnog terena
utila, istono od Gaita, gdje je u 13. vijeku bilo sigurno kud i
kamo vie voda i barutina nego danas nakon prokopa glavnog
(upanijskog) kanala i mnogih sporednih. Godine 1201. tu se
spominje i ribnjak istog imena kao posjed (a valjda i naselje):
Gasca. Odavle mea skree na jug preko polja do nekog puta
(ostaci rimske ceste kod Oreca?) i u velikoj udaljenosti pada u
potok Brenicu, po kojoj dolazi do poetne toke (v. kartu 8).
Guu, koje se kao posjed zagrebake crkve poslije 1293.
god. (4) vie ne spominje, sauvalo se ime u jednom od arhia-
konata zagrebake biskupije.
IZVORI I LITERATURA
1. S m i i k l a s , Co. dipl. III, doc. 8, p. 11.

2. Vjesnik zem. arhiva XVIII, Zagreb 1916, p. 213, 218, 223.
3. F. R a k i , Popis upa zagrebake biskupije 1334. i 1501. (Starine
IV, p. 207).
4. S m i i k l a s , Cod. dipl. VII, doc. 145, p. 165.
14. VAKA
Tekst Vaki u originalu prema ispravi iz 1201. godine
glasi (1):
Item in Wasca prima meta est Drawa tendens versus me
ridiem ad fraxinum signatam, hinc ad quercum signatam, deinde
ad finem silve Lovnue, ubi est quercus signata. Hinc per silvam
ad magnam stratam, per stratam tendit versus orientem ad
quercum signatam que dividit terram civilium albensium. Hinc
versus meridiem ad quercum signatam iuxta paludem. Deinde
ad erectam metam in qua est quercus dividens terram Tome.
Inde ad metam terream, hinc ad colliculum in quo est meta terrea.
288
Hine ad rivum Zagauica qui fluens versus orientem dividit metam
cum sorore Marc. Hinc tendit per semitam iuxta quam sunt
arbores signate usque ad sepulturas Sclavorum. Inde per silvam
ad rivum Loseniea, qui dividit terram Tome. Hinc fluit versus
orientem ad metam terream que dividit terram cum filiis Endus,
hinc extenditur versus septemtrionem ad magnam viam ubi
est meta de terra. Hinc per eandem viam extenditur ad semitam
ubi est meta terrea, in qua est ulmus dividens terram Pousa.
Hinc per predictam viam ad metam terream in qua est quercus.
Hinc per semitam ad dexteram que dividit terram Benedicti et
Petri, hinc per semitam ad arbores signatas usque ad eampum.
Tarnen silva attinet episcopo campus Petro. Iuxta eampum est
quercus signata. Hinc per arbores signatas ad eampum ubi est
meta terrea, hinc per silvam ad viam iuxta quam sunt arbores
signate, quo tendit ad stratam. iuxta quam sunt mete terree, in
quibus sunt arbores que dividunt terram Benedicti. Hinc transit
stratam que dicitur Wersemort usque ad Drawam, ubi sunt mete
de terra et arbores signate que dividunt terram filiorum Endus.
Trea najistonija zemlja u skupu posjeda zagrebakih
biskupa u istonoj Podravini zove se Vaka. Dok se posjedima
Guu-Gaitu (Gasca) i Dui rano gubi trag, Vaka je imala
burnu historiju. Spominjala se naroito mnogo u 18. stoljeu, kad
su se zagrebaki biskupi borili, da se ponovo dostanu vlasnitva
nad njom. Meutim, unato brojnim vijestima prolosti V'ake,
mogue je tek donekle utvrditi opseg toga biskupskog posjeda
jedino na osnovu citirane isprave iz 1201. god.
Mea poinje, prema tom opisu, n a D r a v i , negdje, gdje
o n a s k r e e p r e m a j u g u (valjda oko Sopja, gdje su stara
korita Drave doista skretala dosta na jug). Ona ide do svretka
u m e L o v n u k (danas Lovnik ili Olovnik) juno od Sopja, te
prolazi umom do v e l i k e c e s t e . Po njoj kree prema istoku
do zemlje stolnobiogradskih graana. (Tragovi stare ceste, valjda
rimske, opaaju se jo i danas izmeu Noskovaca i Starina, a
poloaj zemalja stolnobiogradskih graana nije poznat). Odavle
granica skree prema jugu blizu m o v a r e . (I danas se cijeli
predjel i selo podignuto na njemu zove aevo, a u 13. je stoljeu
vjerojatno bio movarni kraj jo mnogo vei) i ide preko b r e
u l j k a (kod Starina?), a zatim na p o t o k a a v i c u , koji
tee s istone strane. Od njega ide mea do grobova Slavena (2)
i preko ume do potoka Loenice (danas Luanica istono od sela
Kozice kod Podravske Slatine). .Prema tome grobovi bi se Slavena
morali nalaziti izmeu potoka aavice i Kozica ili potoka Lu-
anice. Grobovi su u tom kraju, valjda iz doba seobe naroda,
poznati, jer je bilo arheolokih nalaza, pa se vijest iz 1201. god.
podudara s faktinim stanjem. Dalja arheoloka istraivanja tog
kraja, moi e tonije objasniti to pitanje. I na vrhu breuljka kod
Starina po prianju seljaka otkopane su prije nekih 60
19 R a d 283 289
godina ljudske kosti. Od potoka Luanice nastavlja se s istone
strane zemljana mea, koja najednom skree na sjever ve
l i k o j c e s t i (valjda onoj, koja je prolazila kroz Podravsku
Slatinu), nastavlja se istom cestom, pa preko nekih staza i putova
dolazi do c e s t e , kojom ide do Drave, a u ispravi je zvana W e r -
s e m o r t . Selo Fels Szent Mrton (hrv. Martine!) na sjevernoj
qbali Drave bilo je uvijek u najuoj vezi s Vakom, a vjerojatno
odgovara samostanu sv. Martina prope Wascam. (3) Gotovo je
nesumnjivo, da je s Vakom bilo spojeno cestom, to vie, to je do
nedavno postojao put od Vake do Drave i prijelaz preko Drave
kod Zanosa, to potpuno odgovara poloaju ceste, za koju se u
ispravi iz 1201. god. veli Wersemort. Vjerojatno je, da je ta rije
iskrivljeni oblik imena mjesta: Fels Szent Mrton.
To je uglavnom ono, to se na osnovu citirane isprave moe
zakljuiti granicama, odnosno opsegu posjeda Vake (v. kartu 8).
Samo naselje Vaka, koja je danas sasvim neznatno selo,
bilo je u srednjem vijeku sigurno sredite skupa biskupskih imanja
u istonoj Podravini. Godine 1294. spominje se kao libera villa,
dakako u vlasti zagrebakih biskupa. (4) U toku stoljea kasnijega
srednjeg vijeka vie su puta ugarsko-hrvatski kraljevi boravili u
Vaki: tako kralj Bela IV. 1246. (5), 1248. (6) i' 1255. (7), a kralj
Ladislav 1276. (8)
Kao dva vanija momenta iz povijesti biskupskog posjeda
Vake spominje se zgoda, kad je kraljica Elizabeta Kumanka,
majka kralja Ladislava, otela Vaku zagrebakom biskupu, pa ju
je njezin sin morao vie puta opominjati, da je vrati pravom
vlasniku. (9) U to doba Vaka je teko stradala od pustoenja
protivnikih stranaka u graanskom ratu. (10) Drugi vei dogaaj
pada u 1340. god., kad su predijalisti zagrebakog biskupa digli
bunu protiv njega. Ta je poela u predjelu Ivania, Dubrave i
azme, a pridruili su joj se i predijalisti iz Vake. (11)
Vaka je vrlo rano postala sreditem jednog od arhiakonata
zagrebake biskupije. Godine 1292. spominje se prvi put arhiakon
vaskanski. (12) U Vaki su augustinci imali svoj samostan, koji
je bio i locus credibilis. (13) '
Zemlje steene poslije 1201. g o d i n e .

Zemlju samostana sv. M a r t i n a (koji se po svoj prilici
nalazio negdje oko dananjeg sela Martinci Fels Szent
Mrton na sjevernoj obali Drave) kupio je zagrebaki biskup
1254. god. od fratra Rembalda. (3) Ve idue godine izradio je
biskup kod kralja doputenje, da podanici (iobagiones et populi)
zagrebakih biskupa na toj zemlji uivaju ista prava i slobode
kao i oni u Vaki. (4) Spominje se, da je taj posjed za sebe svo
jatao ban Bori, ali ga je kralj 1259. god. dosudio biskupu. (14)
290
Godine 1275. dobilo je stanovnitvo sv. Martina (populus
villae episcopalis S. Martini prope Waseham) od kralja potvrdu
svojih prava, (15) a 1277. god. ponovo. (16)
I. K. Tkali citirajui Liber priv. episc. Zagr. f. 6 iznosi
podatak, po kome bi posjed sv. . Martina bio doao ve ranije u
vlasnitvo zagrebakih biskupa. On veli: 29. VI. 1318. zamolio je
biskup Kaoti kralja Ladislava Kumanca, da mu potvrdi posjed
sv. Martina u Vaki, koji je crkva zagrebaka dobila 1230. god.
od Bojaka, ustupivi im zemljite Rasseku. Kralj potvrdi zemlju
i povlastice. (17) Jurju Marceloviu to je takoer poznato, pa se
udi ponovnoj kupnji zemlje sv. Martina 1254. god, (18) govorei:
. . . mirum tarnen est, quomodo episcopus hane terram emat,
cum earn templaru iam 1230. totam quam habebant ultra Dravam
in Sclavonia terrae episcopal! Vasca contiguam eesserint ecclesiae
Zagrabiensi dicendum rursus eam templariis ab ecclesia Zagra-
biensi restitutam fuisse, ac postea ab episcopo emptam.
Dalju sudbinu zemlje sv. Martina kod Vake doznajemo
takoer iz; rukopisa J. Marcelovia, (18) koji veli, da je 1292. god.
zagrebaki biskup tu zemlju, zaputenu, darovao comitibus Sylle,
izuzevi selo Reufolu na prijelazu preko Drave (in portu Dravae).
Marcelovi navodi, da se original te darovnice nalazi in archivo
episeopali.
Godine 1269. kupio je zagrebaki biskup Timotej (19) za 30
maraka srebra od Urbana, sina Podbradova, njegove nasljedne
zemlje, koje su se nalazile na junoj obali Drave. Granica im je
opisana ovako: rijeka Drava, zemlja kriara u Novakima (selo
neposredno uz biskupsku Vaku), velika vojnika cesta. (Tu se
misli ili rimska cesta, koja je mimo Oreca i Gornjeg Miholjca
vodila u Podravsku Slatinu, (20) ili ona, za koju se 1248. god.
veli, da vodi iz Vake u Viroviticu. (21) Meutim, vjerojatno je
u dionici ceste izmeu Novaka i Oreca postojala samo jedna
cesta). Zatim preko neke zemlje kriara i manje vanih oznaka
na terenu granica dopire do zemlje biskupove, valjda Gua (Ga-
ita). Godine 1270. potvrdio je kralj Bela zagrebakom biskupu
kupnju te zemlje. (18)
Prema tome je zagrebaki biskup Urbanovom zemljom teri
torijalno spojio svoje posjede Vaku i Gue (Gaite).
*
* *
Na poetku 14. stoljea (1305. god.) spominje se opet zemlja
s v. M a r t i n a (22), ali se po oznakama granica moe sa sigur
nou zakljuivati, da se ne radi zemlji uz Dravu (v. naprijed),
ve predjelu juno od Podravske Slatine. njoj biskup ne kae
prope Wascam, ve in comitatu nostra de Wasca. tom se
sv. Martinu govori onom zgodom, kad ga je zagrebaki biskup
Augustin Kaoti dao nekom Jakobu kao svom predijalcu. Mee
291
tog posjeda utvrdio je sveenik crkve svih svetih u Podravskoj
Slatini, su ove: potok Losuncha [valjda Luanica] na istoku,
neko vrelo Koriten (nepoznato), granica prema Achynu Voin
(moda potok Voinka), potok Lipovac sa zapadne strane, va-
kanske zemlje biskupove i na kraju voda Losuncha (Luanica).
Ne jasnou u opis granica unosi potok Lipovac, jer u kraju
juno od Podravske Slatine danas nalazimo dva potoka tog imena.
Prema ostalim je navedenim geografskim podacima jasno, da se
taj posjed nalazio u predjelu dananjeg Lunjakovca, u breulj
kastom kraju juno od Podravske Slatine, to je miljenje i J.
uka (23).
U opisu biskupskog posjeda Vake iz 1201. god. (1), juna je
granica vrlo kratko opisana (izmeu potoka Luamce i velike
ceste), tako da je teko rei, da li se zemlja opisana 1305. god.
nalazila ve 1201. god. u sklopu vakanskog posjeda, ili su je
biskupi kasnije stekli. Vjerojatnije je ona kasnije steena, jer se
u ispravi iz 1305. god. veli, da ta zemlja granii s biskupskom
zemljom vakanskom.
* *
Godine 1473. darovao je kralj Matija Korvin od posjeda
obitelji Bakovczai zagrebakom biskupu Osvaldu Thuzu 18 sela
(24). Ta su se sela nalazila istono od Podravske Slatine po mi
ljenju Csnkijevu, koji veli, da starom selu Bakovcza odgova
raju dananja Bukovica Gornja i Donja, selu Naskovcz dananji
Noskovci, selu Dobrofalva dananji Dobrovi, a selu Vfflyo
dananje Viljevo Gornje.
Drugi dio posjeda Bakovczai, koji su 1480. dobili neki drugi
vlasnici, ini se, da je u toku vremena takoer doao u ruke za
grebakog biskupa, jer sela, koja nabraja Csnki na tom posjedu:
Zagyolcza aavica, Szuhamlaka Suhamlaka, Czernacz
Crnac i Klokocsovcz Klokoevac, spominje Kreli kao biskup
ska. (Tu se moe napomenuti, da prema Csnkiu danas ne po
stoji selo Klokoevac, ve samo potok tog imena, dok u Sabljarovu
Miestopisnom rieniku Zagreb 1866 nalazimo Klokoevac
selo od 60 kua u upi Naice).
Stjecanjem tih zemalja u 15. vijeku zagrebaki su biskupi
znatno proirili svoje istoenoporavske zemlje na istok i jugoistok
posjeda Vake. .
Osim sela nabraja Csnki i utvrde (castellum) na biskup
skom teritoriju. To su: Podravska Slatina (Zalatnok) utvrena
1460. god., Sopje na Dravi (Szopja), Vaka, nekadanje Gue
kasnije Gaite, i Ivanac (Ivancz) u njegovoj blizini, koji kao
mjesto vie ne postoji, ali mu se ime sauvalo u jednom polju.
Isto tako naziv utvrde Krainovac (Kracsinovcz), za koju Csnki
veli, da se ne zna, gdje se nalazila, sauvao se u jednoj rudini u z
292
Suhopolje (Katastralna mapa grunt. op. Suhopolje u Zemljino-
knjikorn uredu u Virovitici), pa je vrlo vjerojatno, da je utvrda
stajala na tom mjestu.
Usput spominjem, da se veina upa arhiakonata Vake iz
popisa 1334. (25) nalazila na podruju opisanih istonopodravskih
imanja, zagrebakih biskupa; tako crkve: ecclesia omnium sancto
rum de Zalathnuk , (Podravska Slatina), ecclesia beatorum apo-
stolorum Philippi et Jacobi de Vaska (Vaka), ecclesia sancte
crucis (izmeu Vake i Novaka), ecclesia beati Martini (Sv.
Martin kod Vake), capella sancte Marie de Bresnicha (danas
nepoznato naselje, valjda u blizini potoka Brenice), ecclesia
sancti Martini de Zogocha (aavica), ecclesia sancte Elysabeth
(spomen joj se sauvao u Elizabetskom potoku kod Podravske
Slatine), ecclesia sancti Petri de Noak (Novaki), ecclesia sancti
Mychaelis crueiferorum (Gornji Miholjac), ecclesia sancte Anne
de Turbina (danas selo Baki, sjev. od Podravske Slatine), ecclesia
sancte Marie de Zopia (Sopje).
Na kraju 15. stoljea prestalo je teritorijalno irenje imanja
zagrebakih biskupa u istonoj Podravini. U 16. st. turskim osvaja
njima naih krajeva pale su i biskupske zemlje u turske ruke;
podruje istonopodravskih posjeda 1543. g., a Virovitica s oko
licom 1552. g. (26). Istom mirom u Srijemskim Karlovcima po
novo su pripala ta imanja Hrvatskoj. Na poetku i u toku 18. st.
zagrebaki su biskupi ulagali mnogo truda, da se ponovo dostanu
vlasnitva nad tim zemljama, koje su zbog turskih provala i na
seljavanja Srba ili ostale puste ili im se stanovnitvo temeljito
izmijenilo.
Najstariju vijest nastojanjima zagrebakih biskupa oko
ponovnog stjecanja istonopodravskih imanja donosi E. Laszowski.
On veli: Biskup zagrebaki je odmah 1697. god. traio, da se
Vaka, Slatina i jo drugi posjedi iure postliminii vrate zagre
bakoj biskupiji, nu sve je to ostalo bezuspjeno; jedino ostave
biskupu desetinu. (Protocollum Slavoniae u Dr. arhivu u Zagrebu,
str. 177 i dalje). (27)
daljem toku borbe, koju su biskupi vodili, da bi im ponovo
pripale te zemlje, govori Kreli na vie mjesta u svojim dje
lima (28, 29). Darovnicom Karla VI. 1728, g, sela: Vaka, Sopje
i Slatina priznata su biskupiji, pa je biskup Juraj Branjug bio
uveden u posjed. U zakup ih je uzela Komora.
Meutim, sve to zagrebaki biskupi poduzimaju u toj stvari,
odnosi se na Vaku, Sopje i Slatinu. Druga se mjesta i zemljita
golemog biskupskog istonopodravskog teritorija uope ne spo
minju u 18. stoljeu. Jedinu vijest njima donosi Kreli (28),
koji veli, da je doznao iz arhiva, da su u blizini triju spomenutih
sela bila i druga dobra zagrebake biskupije. Njih nabraja prema
rukopisu kanonika Jurja Marcelovia, koji je Kreli kao ak u
293
Beu prepisivao. [Taj rukopis, po kome je Kreli kasnije izra
ivao svoju povijest zagrebake crkve, nije danas poznat (lanak
V. Novaka u Stanojevievoj Narodnoj enciklopediji). Drugo Mar-
celovievo djelo (30), kojem se rukopis uva u Zagrebu (original
u Metropolitanskoj knjinici, a prijepisi u arhivu Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti) ne sadrava nikakvih podataka
biskupskim istonopodravskim posjedima, osim u Vaki, pa
se moramo pouzdati u Kreliev prijepis Marcelovieva popisa
biskupskih sela.]
Prema rasprostranjenosti nabrojenih sela, koja veinom i
danas postoje, moemo upotpuniti podatke opsegu srednjovje
kovnih posjeda i kontrolirati njihovu prostranost, utvrenu na
temelju srednjovjekovnih izvora.
Kreli spominje ova sela (u zagradi dananji nazivi):
Bazj ist. od Podr. Slatine.
Barova (Borova) ju. od Suhopolja.
Broanci kod Valpova.
Budanica kod Cabune.
Bukovica (Nova, Gornja i Donja) jugoist. od Podr. Slatine.
ainci jugoist. od Bukovice.
aavica sjeveroist. od Podr. Slatine.
Crnac (crnac) ist. od Bukovice.
Cabuna sjeveroist. od Podr. Slatine.
Dobrovi ist. od Bukovice.
Dolci jugoist. od Bukovice, kod Orahovice.
Gaie (Gaite) sjeveroist. od Suhopolja.
Kapelna (Kapela) 1st. od N. Bukovice.
Kapinci ist. od Vake.
Kozice jugoist. od Podr. Slatine.
Lipovac (Gornji i Donji) zap. od N. Bukovice.
Lukavci ili Lukas (Lukavac) zap. od Podr. Slatine.
Medinci sjev. od Podr. Slatine.
Meljani (Donji) sjeverozap. od Podr. Slatine. (Gornji) ju.
od Podr. Slatine, blizu Drenovca.
Miholjanec ili Miholjac (Gornji) sjeverozap. od Podr. Slatine.
Nahodovec (Naudovac) ist. od Suhopolja.
Noskovci ist. od Sopja.
Novaki jugozap. od Vake.
Oreec (Oreac) zap. od Vake, ju. od Gaita.
Reidfallje moda Revfalu na sjev. obali Drave, sjeveroist. od
Sopja.
Sladojevci sjeverozap. od Podr. Slatine.
Starin sjeveroist. od Podr. Slatine, zap. od aavice.
Turbina sada Bakije (Baki) sjev. od Podr. Slatine.
Verovca (Virovitica).
294
Vranoevac (Vranjeevac) sjeveroist. od Podr. Slatine.
Miljevci sjev. od N. Bukovice.
Peli jugoist. od Suhopolja.
Popovac sjev. od Voina.
Rainovec ili Reina moda pogreno mjesto Krainovec?
Rezovac jugozap. od Suhopolja.
Osim tih dobara spominje Kreli jo neka, koja se dijelom
ne nalaze na podruju istonopodravskih biskupskih imanja, a
dijelom je po njihovim imenima nemogue utvrditi, gdje su se
nalazila.
Svakako je oita injenica, da veina od nabrojenih sela lee
na teritoriju srednjovjekovnog posjeda Vake ili njemu na istok
(zemlje, koje je biskup zagrebaki dobio od Matije Korvina u
drugoj polovini 15. st.) a samo etiri u granicama posjeda Gue
(Gaeite), dok se iz posjeda Due ne spominje ni jedno jedino
selo. Osim toga u Krelievu popisu ima sela, koja se nalaze izvan
podruja, koje je na temelju svih spomenutih izvora poznato kao
biskupsko.
Poslije donacije Karla VI. 1728. g. postoji samo nekoliko
vijesti, koje osvjetljavaju tok dogaaja u vezi s Vakom, Sopjem
i Slatinom (Podravskom) kao zemljama zagrebakih biskupa.
Godine 1758. htjela je Komora izvriti zamjenu tih zemalja
za neke druge, ali su se biskupi protivili (31).
W. v. Taube (32) donosi vijest, da su sela Vaka, Sopje i
Slatina 1761. god. otkupljena od zagrebakog biskupa za 4.711
forinta i 27 kruna i pridruena gospotiji virovitikoj, u kojoj se
i nalaze. Sasvim isti podatak nalazimo i u djelu J. Mikoczia (33).
Godine 1774. (34) za biskupa M. Vrhovca dobila je biskupija
imanje Remete ad vires 19.000 fl. vitalo titulo iuris saecularis
za posjede Vaku, Sopje i Slatinu.
Time je definitivno prestalo vrijediti svako pravo zagrebakih
biskupa na istonopodravske posjede, koje nisu ni uivali od sre
dine 16. vijeka. Za sela Vaku, Sopje i Slatinu dobili su zamjenu,
dok sudbina ostalih zemalja golemog kompleksa nije poznata.
IZVORI I LITERATURA
1. S m i i 1 a s, Cod. dipl. III, oc. 8, p. 11.

2. E. L a s z w s k i , est biljeaka iz listina XIII. vijeka (Vjesnik
hrv. arheol. drutva N. S. IV, 1900, p. 208).
3. S m i i k l a s , Cod. dipl. IV, oe. 497, p. 570; doc. 512, p. 593,
4. S m i i k l a s , Cod. dipl. VII, doc. 246, p. 285.
5. L u c i u s , De regno Dalmatiae et Croatiae 1. IV, cap. IX, p. 173
(edit. 1758).
295
6. S m i i 1 a s, Cod. dipl. IV, doc. 327, p. 368.
7. dipl. IV, doc. 512, p. 593.
S m i i 1 a s, Cod. dipl.
8. S m i i k l a s , Cod. dipl. VI, doc. 147, p. 161.
9. S m i i 1 a s, Cod. dipl. VI, doc. 105, p. 120; doc. 407, p. 490.
11. S m i i 1 a s, Co. dipl. X, doc. 376, p. 530; doc. 384, p. 547;
doc. 395, p. 562.
12. S m i i 1 a s, Co. dipl. VII, doc. 88, 107.
13. S m i i k l a s , Cod. dipl- VII, doc. 246, p. 285; IX, doc. 395, p. 485;
X, doc. 136, p. 192.
15. S m i i k l a s , Cod. dipl. VI, doc. 126, 127, p. 143.
17. I. T 1 i , Otpor i buna radi desetine u biskupiji zagrebakoj u
XIII. vijeku (Rad XLIX, p. 175).
regnum Croatiae respicientium ab anno 1237. ad annum 1693. chrono-
logice disposita (prijepis iz 1859. g. u Arhivu Jugoslavenske akade
mije znanosti i umjetnosti u Zagrebu; signatura II d 237),
20. I. K u k u l j e v i , Panonija rimska (Rad XXIII, p. 23).
22. S m i i k l a s , Cod. dipl. VIII, doc. 94, p. 104.
23. Vjesnik zemaljskog arhiva u Zagrebu XVIII,- 1916, p. 213, 218, 223.
24. C s a n k i D., Krsmegye a XV-ik szazaban (Budapest 1893), p. 55.
25. J. utu , Popis upa zagrebake biskupije od 1334. g. (Kul-
turno-povijesni zbornik zagrebake nadbiskupije), p. 442.
26. Stj. S r k u l j , Hrvatska povijest u 18 karata (historijski atlas).
27. E. L a s z o w s k i , Historijske crtice Slatini (Spomenica dr. gra
anske kole u Podravskoj Slatini 1928), p. 9.
28. . e h e 1 i h, Historiarum cath. eccl. Zagr. part. I. tomus I,
p. 65.
29. B. K r e l i , Annuae 17481767 (Scriptores IV, Zagreb 1901).
regnum Croatiae respicientium (prijepis iz 1859. g. u Arhivu Jugo
slavenske akademije znanosti i umjetnosti; signatura II 237).
31. E. L a s z o w s k o g biljeke u rukopisu.
32. W. T a u b e, Historische und geographische Beschreibung des Knig
reichs Slavonien und des Herzogthums Syrmien III (Leipzig 17778).
33. J. M i z i, Geographica descriptio regni Croatiae et Slavoniae
(Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti; signatura
III d 79).
34. E. L a s z o w s k o g biljeke u rukopisu.
296
15. WIRTUS
Opis posjeda Wirtus glasi u originalu: (1)
Item in Wirtus prima meta est terrea, dividens terram
Quirtus, que est sacerdotis Mozou. Hinc tendit versus septem-
trionem, per multas metas ad magnam metam que dividit terram
carpentariorum civilium. Hinc tendit per multas metas versus
orientem ad rivum Sud, hinc ad nemus comitis ubi est meta
terrea, que dicitur terra comitis Sumugiensis. Hinc ad metam que
dicitur terra servorum regis. Hinc per medium vallem ad nemus
abbatis, ubi est meta de terra cuius vallis pars occidentalis est
episcopi. Hinc ad metam que dividit terram Beu, inde ad metam
que dividit metam Brenc, inde ad rivum Toutsit, hinc ad iam
dictam metam que dividit terram Quirtus.
U cijelom, citiranom opisu nalazimo uz razliite topografske
oznake samo dva geografska imena: r i v u s S u d i r i v u s
T o u t s it, a i njih dosad nije bilo mogue odrediti. Prema tome,
po ispravi iz 1201. uope nije jasno, u kojem se kraju nalazio taj
posjed.
Iz Marcelovieva rukopisa (2) doznajemo, da se villa epi-
scopalis Vertus (uz jo neke druge) nalazila u omoskoj upa
niji, i da je biskup Timotej 1269. god. dobio od kralja Bele potvrdu
slobotina (Privilegium super libertatibus) tih villa.
Da se doista posjed Wirtus nalazio u omoskoj upaniji,
moe ukazivati i injenica, to se kao mea biskupske zemlje
u ispravi iz god. 1201. spominje terra comitis Sumugiensis,
dakle zemlja samog upana, koji je vjerojatno imao posjed u
svojoj upaniji.
D. Csnki u poglavlju omoskoj upaniji svog opsenog
historijsko-topografskog djela (3) navodi neku opatiju imena:
Vertes-kereszturi, kojoj spominje zemaljskog gospodara 1424. god.,
pa moda nije iskljueno, da je ta opatija kao crkvena zemlja
nastala na terenu starijega biskupskog posjeda.
Kako se omoska upanija jednim dijelom prostirala i juno
od Drave, to vidimo i iz citirane Emerikove isprave (v. 8
okolica Dubrave) (4), postoji mogunost, da je i posjed zagre
bakih biskupa, 1201. god. zvan Wirtus, leao negdje u Slavoniji.
IZVORI I LITERATURA
1. S m i i k l a s , Cod. dipl. III, oc. 8, p. 12.
2. G. M a r c e l l o v i c h , Synopsis iplomatum aliorumque mormmento-
rum regnum Croatiae respicientium ab anno 1237. ad annum 1693.
chronologice disposita (Arhiv Jug. akademije znanosti i umjetnosti,
sign. II d 237).
3. C s n k i D., Magyarorszg trtenelni fldrajza a Hunyadiak kora-
ban, Budapest 1894, sv. II, p. 703.
4. V. 1 a i , Slavonija od X. do XIII. stoljea, Zagreb 1882, p. 47.
297
16. AZMA
azma pripada meu najstarije posjede zagrebakih biskupa,
one, naime, koje im je poklonio kralj Ladislav (vjerojatno pri
osnutku biskupije), kako se to izriito veli u ispravi kralja Eme-
rika iz god. 1201. (1), a i u ispravi godinu dana starijoj (1200.)
(2), koju je isti kralj izdao zagrebakoj crkvi kao potvrdu imanja
azme i Zeline. Ve 1200. opisane su kratko mee tog posjeda,
a u ispravi od 1201. taj je opis prepisan s malim izmjenama.
Godine 1201. opis granica azme glasi (u zagradi su geo
grafska imena iz isprave od 1200.):
Item terre Chesma donationis videlicet gloriosi regis Ladizlai,
prima meta est pons regis Colomani, secus quem nomen episcopi
Prodani arboribus inscribitur. Hinc via dicti regis dirigitur super
magnum montem ad puteum eiusdem, a quo Rosur (Rosuk),
hinc ad montem Sythua, hinc ad fluvium Dobohuc (Dobouk),
deinde Belablata, hinc ad fluvium Pritiska (Prestika), qui influit
fluvium Chesma.
Geografsko-topografski nazivi, koji se spominju u citiranom
opisu iz 1201. i spomenutom iz 1200., jesu ovi:
f Prema uku (3) taj se most
p o n s r e g i s C o l o m a n i \ nalazio na putu, koji je iz
_ . < Race vodio u Gane, a rijeku
via regis Colomani \ * e s m u j e p r e l a z i o ' k o d Jsela
( Ploice.
m a g n u s m o n s ?
puteus ?
R o s u r (Rosuk) ?
f l u v i u s D o b o u c ( D o b o u k ) moda potok Dubnica
uz selo Sredsku, koje se nekad zvalo Dubnica (4)
B e l a b l a t a Prema uku (3) sauvalo se to ime u
Pobjeniku na esmi.
fluvius Pritiska (Prestika) ?
f l u v i u s C h a z m a = rijeka esma (azma).
Osim rijeke azme navedene su geografsko-topografske
oznake danas tako nerazumljive, da nije mogue utvrditi, na
koje se lokalitete odnose.
Opirnije su opisane granice dvaju dijelova azmanskih ze
malja zagrebakih biskupa u ispravi osnutku azmanskog
kaptola 1232. god. (5), kojom je prigodom biskup Stjepan II.
poklonio neke svoje zemlje tog kraja novoosnovanom kaptolu.
Jedan od poklonjenih posjeda zove se u ispravi de veteri
Chasma, to bi znailo u blizini dananjeg sela Ivanjske, jer je
Stara azma po crkvi sv. Ivana promijenila ime u Ivanjska (6).
U opisu granica zemlje oko Stare azme spominju se ovi loka
liteti:
f l u v i u s M o r o u c h a dananji Ivanjski potok . (6).
298
v i a q u e d u c i t a d s a n c t a m E l i s a v e t h Prema
uku Sv. Elizabeta (crkva) nalazila se u kraju oko sela Las-
minca (6).
parvus f l u v i u s qui p o t h o c dicitur ?
f l u v i u s qui dicitur R a w e n n i
planities montis ?
e c c l e s i a s a n c t e c r u c i s selo Krii (6).
pothok qui dicitur B o t h a-p t h ?
p o n s (fluvius Moraucha)
mons
f l u v i u s S c e l n a Nekadanje naselje Selna odgovara
dananjem selu uric, (7). Moda potok u blizini tog sela?
Drugi dio biskupova dara novoosnovanom azmanskom kap
tolu bila je zemlja de sane to Martino (danas selo Martinec).
Granica tog posjeda opisana je u spomenutoj ispravi pomou
ovih oznaka:
p o n s qui est in a q u a D o b n i c h i c a in magna via que
ducit in Garig Prema uku to je potok Dubnica uz selo
Sredsku, koje se nekad zvalo Dubnica (4).
mons ?
via ?
m a g n a via v e r s u s novum(!) C h a s m a m ?
f l u v i u s qui dicitur R a q u i t n i c a p a r v a vjero
jatno neki potoi u blizini dananjeg sela tefanja, koje se
1499. spominje pod imenom Rakychnicza (7).
quidam f l u v i u s qui cadit Dobnichicam nepoznat pritok
potoka Dubnice.
Promjena geografskih imena u tom kraju esta je pojava,
jer se zbog turskih provala staro stanovnitvo gotovo sasvim
izmijenilo, pa nije ni udo, da je tako malo iz srednjovjekovnih
isprava danas poznato. Zato je na temelju navedenih lokaliteta
gotovo nemogue utvrditi granice nekadanjih crkvenih posjeda.
Prof. Stjepan Pavii detaljno je prouio topografiju i po
vijest azme (8). Iz njegovih se studija razabire, da se srednjo
vjekovni posjed zagrebakih biskupa prostirao izmeu potoka
Grabrovnice, Sredske i rijeke azme, a pripadala mu je i zemlja
jugoistono od potoka Sredske, do potoka imljane (Dubnica).
To je bilo golemo podruje, kojemu je sredite bilo mjesto Stara
azma (danas selo Ivanjska). Dananje je trgovite azma po
dignuto istom poslije osnutka azmanskog kaptola (v. kartu 5).
Meu crkvama i upama azmanskog arhiakonata 1334.
god. (7) ima ih jedanaest, koje su se nalazhe na biskupskom
srednjovjekovnom zemljitu. To su:
ecclesia beate virginis de Chasma (danas Draganec),
ecclesia saneti Stephani de eodem (dananja upa tefanje),
ecclesia beat! Johannis baptiste (valjda Ivanska),
ecclesia omnium sanctorum de Nard (Narta),
299
ecclesla beate Elysabeth (moda Lasmanac kod Ivanske),
ecclesia beati Georgii (danas uric; neko Hemovez i Selna),
ecclesia sancti Martini (selo Martinec),
ecclesia beati Petri apostoli de Dubnicha (selo Sredska;
neko trgovite i biskupski grad),
capella sancti Francisci de eadem (moda u Petrikoj),
capella sancte Catherine de eadem (moda u Samarici),
ecclesia sancti Nicolai confessoris (odgovara valjda upi u
Gornjem Miklouu). Ubikacija crkava prema J. Buturcu (7).
IZVORI I LITERATURA

3. J. u k , Oko stare i nove azme (Hrvatska prolost 2, p. 107).
4. J. u k, Oko stare i nove azme p. 108.
6. J. u k , op. cit, p. 97.
7. J. B u t u r a c , Popis upa zagrebake biskupije od 1334. g. (Kul-
8. S. P a v i i , azma, azmanski sandakat, azmanski arhiakonat
(Hrv. enciklopedija, sv. II, p. 209 i .).
17. ZELINA
posjedu Zelini, koji je meu ostalim zemljama ispravom od
1201. god. potvren zagrebakom biskupu, poznate su ranije
historijske vijesti, nego mnogim drugim biskupskim zemljama,
koje se u toj ispravi prvi put spominju.
Godine 1175. (1) potvrdio je kralj Bela III. pravo vlasnitva
na Zelinu zagrebakim kanonicima, koji su tom zgodom izjavili,
da je taj posjed kupio biskup Prodan i dao ga njima na trajno
uivanje.
Godine 1200. (2) prvi put su opisane mee posjeda Zeline u
ispravi, kojom kralj Emerik potvruje crkvi zagrebakoj Zelinu i
azmu.
Godine 1201. (3) ponovo su mee nabrojene u skupnoj potvrdi
zemalja zagrebakog biskupa, kako je u poetku reeno, a njihov
je opis s neznatnim stilistikim i ortografskim izmjenama preuzet
iz isprave od 1200. god. Na koji se nain biskup dokopao ove
kaptolske zemlje, iz tih se isprava ne doznaje, a osim toga uope jo
nije temeljitije objanjeno pitanje odnosa biskupa i kanonika u
najstarije vrijeme zagrebake biskupije. Nain, kako je definitivno
ureen pravni odnos izmeu biskupa i kanonika to se tie posjeda
Zeline, razabire se iz isprave, kojom biskup Stjepan 1237. god. (4)
daje kanonicima posjed Podgorje (v. 11 Podgorje Petrovina)
300
kao zamjenu za posjede Zelinu i Vugru (v. 3 Vugrovec). Za njih
veli, da su mu neophodno potrebni, a morao ih je povratiti kano
nicima, to su oni dokazali privegijima dobivenim od kraljeva i
potvrdama rimskih papa Urbana i Grgura. Tom je zamjenom
posjed Zelina sasvim preao u ruke biskupa, pa nije neobino, da
je selo u neposrednoj blizini gradia Sv. Ivana Zeline po vla
snicima tokom vremena dobilo ime Bikupec; pojava, koju susre
emo ee na biskupskim posjedima (v. Bikupec kod Varadina
i Podgorje Petrovina).
Mee posjeda Zeline prema ispravi iz 1201. god. navedene su
ovako (u zagradama razlike u imenima prema ispravi iz 1200.
god.):
Item ville Zeline prima meta inchoat versus septemtrionem
iuxta puteum, quo protenditur per medium vallem usque magnam
viam dividentem terram Beraszlay (Bereslai) et tendit ad
ecclesiam sancti Joanis. Hine ad arborem signatam, que dividit
terram Hugerini (Ugrini). Hine refleetitur versus oceasum ad
pontem Wartisclay de Lomi (Wratuslai de Lomni), sub quo ponte
currit fluvius Zelina (Zelina). Hine i tur ad magnum montem
usque ad metam Ragemani (Razumeni). Illinc ad iam dictum
puteum terminatur.
Od lokaliteta spomenutih prvih godina 13. stoljea mogu se
danas na terenu utvrditi ovi:
P u t e u s na sjevernoj strani sela Zeline (villa Zelina) odgo
vara nesumnjivo izvoru mlake vode, koji se nalazi na sjevernoj
toki dananjeg gradia Sv. Ivan Zelina (kod ciglane), a poznat
je meu tamonjim stanovnitvom pod imenom okno ili zvir.
Rije zvir mogla je trio lako biti prevedena rijeju puteus.
Breulji sjeverno od zvira zove se i danas Prodanec, to se
moe dovesti u vezu s biskupom Prodanom, koji je kupio to
imanje.
M a g n a v i a oito je rimska cesta PtujSisak, koja je po
miljenju J. Klemenca (5) mimo crkve sv. 3 kralja kod Komina
vodila u smjeru dananje ceste prema Sv. Ivanu Zelini. Klemenc
upozoruje, da se ta ista cesta u svom neto junijem dijelu (na
prijelazu preko potoka Glavniice) naziva u darovnici Andrije II.
iz 1217. zagrebakoj crkvi (6) magna via, a ne spominje podatak
toj cesti iz 1201. god. Da se radi rimskoj cesti, potvruje i
zemljopisna karta I. N. Szalokija Tabela veteris et nove Zagrabia
Varasdinum ducent. viarum (v. Klemenc, op. cit. . , si. 1.
Original u Muzeju grada Zagreba), na kojoj je jasno prikazan
ba taj dio ceste i oznaen kao via antiqua. U vezi s biskup
skim posjedom Zelinom spominje se magna via kod opisa nje
gove sjeverne mee izmeu puteusa i Berislavove zemlje. Ta
zemlja ( t e r r a B e r y s l a i ) gotovo je nesumnjivo sauvala ime
u selu Berislavcu, koje lei sjeveroistono od Sv. Ivana Zeline, pa
301
je tamo otprilike moemo i traiti. Velika cesta odjeljuje
biskupovu zemlju od Berislavove, pa oito po njoj granica dolazi
do crkve sv. Ivana.
E c c l e s i a s. J o a n n i s odgovara dananjoj crkvi sv.
Ivana, po kojoj je zelinsko naselje i dobilo ime. Ta se crkva spo
minje vie puta u 14^ stoljeu. (7)
P o n s (most) na potoku Zelini, zvan valjda po sumeau
Wartisclay de Lomi (Wratuslai de Lomni), vjerojatno se na
lazio na mjestu, gdje i danas stoji most, naime na junoj strani
dananjeg sela Bikupca.
M a g n u s m o n s (veliko brdo) odnosi se vjerojatno na naj
vii breuljak (Okruec 283 m) u blizini dananjeg sela Bikupca
(sjeverozap.).
Prihvatimo li te toke opisane granice posjeda kao utvrene
tad se sasvim lijepo moe zaokruiti granica sredovjenog biskup
skog posjeda Zeline. Ona bi poela kod dananjeg okna ili
zvira, koji lei kako je ve reeno na sjevernoj toki Sv.
Ivana Zeline. Ila bi zatim vjerojatno neto na istok nizinom do
ceste u blizini sela Berislavca, skrenula bi na jug i po cesti ila
crkvi sv. Ivana. Od nje bi valjda nekako uz dananju glavnu
cestu dola do mosta na potoku Zelini, juno od Bikupca. Odatle
bi morala skrenuti na sjever, da dosegne veliko brdo (vjero
jatno Okruec 283 m), s kojeg bi se spustila prema istoku, ponovo
do okna ili zvira (v. kartu 7).
Navedene isprave iz 1200. i 1201. god. jedine opisuju granice
prvobitnog crkvenog posjeda Zeline. ,
Godine 1222. (8) poveao se taj prvobitni posjed zemljom
Pser (danas Psarjevo), to ga je biskupu Stjepanu dao dux
Bela. U darovnici su opisane i granice darovane zemlje, za koju
se izriito -veli, da meai s posjedom, koji je biskup otprije po
sjedovao u blizini crkve sv. Ivana. Granice psarskog posjeda,
koji je biskup dobio na dar, mogue je danas samo nagaati, jer
je oito, da su neki lokaliteti i potoci tog kraja promijenili nazive.
Mea te zemlje imala bi poeti uz zemlju Petra, sina Gur-
kova, kojoj se valjda sauvao trag u dananjem Gurkovcu, selu, to
lei uz glavnu cestu izmeu Donje Zeline i Sv. Ivana Zeline.
Odatle bi skretala na zapad na brdo, moda ono iznad sela Blaev
Dol (234 m) na kojemu granii sa zemljom podanika grada
(terra populorum castri). Nije iskljueno, da se tu radi neka
danjem utvrenom gradu Psaru, koji je potpuno propao, ali je
nekim seljacima onog kraja poznat i danas poloaj u Psarjevu
Donjem, gdje je on stajao. Odatle, t. j . negdje izmeu brda
(234 m) i sela Psarjeva Donjeg, ila bi granica na sjever preko
23 brijega (odnosno breuljka) do potoka Bistrice i utoka Bre
zovice u nju koji danas pod tim imenima u tom podruju nisu
poznati i preko lokaliteta Predolia koji je takoer nepoznat
ila bi mea (oito na istok) do biskupova posjeda u blizini
302
crkve sv. Ivana, ini mi se iskljuenim zbog prevelike udaljenosti
na terenu, da bi pod imenom Bistrica bio smatran dananji potok
Bistrica, koji izvire znatno sjevernije i tee prema Hrv. Zagorju,
kao ni da bi Brezovici odgovarao potoi, danas zvan Brezovec,
koji izvire zapadno od Komina i utjee u potok Bedenicu.
Jasniji opis granica i neto vie svijetla u to pitanje unosi
isprava iz 1270. god. (9), kojom zagrebaki upan Hodus dosuuje
u nekom sporu sa susjedima posjed, tada zvan Pseri (Pze-
rych), zagrebakom biskupu, te je tom prilikom izvrena reambu-
lacija mea. Prema tom opisu granica biskupove zemlje Pseri
poela bi juno, na uu potoka Pseria u potok Zelinu. Potok
Pseri je vjerojatno onaj, koji se danas zove Zari, a utjee kod
sela Gurkovca u Zelinu to bi se podudaralo s vijesti iz 1222.
god. (8) Dalje se veli, da mea ide na sjever uz tok potoka Pseria,
i da kod drugog mosta, gdje neki put prelazi preko potoka
(valjda put iz Nespea u Psarjevo Donje), skree na istok, te
preko nekog brda dosee zemlju biskupovu; misli se zemlja oko
Sv. Ivana Zeline. Prema tome bismo mogli pretpostaviti, da se
nazivi potoka iz 1222. god. (8) Bistrica i Brezovica odnose vjero
jatno na potok Pseri (Zari) i koji njegov pritoi.
I 1382. god. (10) u ispravi s asumptom iz 1363., kojom zagre
baki kaptol potvruje zemlje plemiima iz Morava, spominje se
u Psarjevu Donjem (Olsopzerie) vlasnitvo zagrebakog biskupa.
Znatno kasniju vijest (1529. god.) (11) odnosu biskupa za
grebakog prema imanju Zelini nalazimo u pismu, kojim'biskup
moli Ivana Castellanffya, da odustane od zauzimanja imanja
Zeline. Biskup je, naime, odluio Zelinu tititi, jer mu je taj posjed
iuxfe revisionem legitimam dan u zatitu protiv onih, koji bi
mu htjeli nanijeti tetu.
Dalja sudbina biskupskog imanja Zeline nije poznata.
IZVORI I LITERATURA

5. J. 1 e m e n c, Archologische Karte von Jugoslavien Blatt
Zagreb, p. 107.
7. J. B u t u r a c , Popis upa zagrebake biskupije od 1334. g. (Kul
turno-povi jesni zbornik zagrebake nadbiskupije), p. 428.
9. S m i i k l a s , Cod. dipl. V. (II), doc. 14, p. 558.
10. Original u Arhivu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
u Zagrebu.
11. E. L a s z w s i, Monumenta Habsburgica I, doc. 144, p. 133.
303
18. KAJANIK
Originalni tekst u Emerikovoj darovnici (1) glasi:
Item inter alia dedimus ecclesie de qua loquimur insulam
Cahianyc in Sawa sitam perpetuo possidendam.
Savskom o t o k u K a j a n i k u , o kome isprava iz 1201. god.
ne veli nita poblie, nemogue je bilo dosad odrediti poloaj, to
vie, to nije iskljueno, da je zbog estih promjena toka rijeke
Save do danas i nestao.
ini se, da se ime tog otoka proirilo i na zemlje na savskim
obalama, jer se 1334. god. spominje predium Kagennik circa et
ultra Zauam (2) kao posjed zagrebakog kaptola.
IZVORI I LITERATURA
1. S m i i k i a s , Cod. dipl. III, doc. 8, p. 12.

2. T 1 i e. Statut Ivana, arhiakona gorikoga (Monumenta episco-
patus Zagrabiensis II.)
304
I I . DIO
TOPOGRAFSKI REGISTAR*
A. Bikupec (selo kod Varadina) 5

257, 259, 261
Achyn rivus (1293.) 13 288, 292 Bikupec (selo kod Sv. Ivana
(1305.) 14 292 Zeline) 17 301, 302
antiqua via levata 5 259 Byskwpcz (1479.) 5 259
aqua Bzenice (1209.) 5 252 Byskwpecz (1501.) 5 259
aqua Dobnichica (1232.) 16 299 Blaevdol (selo) 17 302
aqua nominata Sernec (1201.) 8 272 Blisna Maior rivus (1201.) 1 248
Blisna Minor riVulus ( 1201.) 1 248
B. Bochorch chereth (1293.) 13 288
Baholin (1503.) 8 274 Bodogazonfalwa possessio episcopa-
Baki (selo) 14 293, 294 lis (1429., 1430., 1431.) 5 258
Bakovcza (1473.) 14 292 Boga Toufeu locus (1201.) 12,
Barova (Kreli) 14 294 284, 285
Bazie (Kreli) 14 294 Bogeevo (potok) 4 256, 257
Bedenica (potok) 17 303 Bogaxaus rivus (1201.) 4 255, 256
Belablata (1200., 1201.) 16 298 Bogoce fluvius (1193.) 4 256
Belevec (1503.) 8 274 Bol (1503.) 8 273, 274
Bensica flumen (1201.) 5 258, 260 Borova (selo) 14 224
Berezd (1335.) 9 277 Breghi (1628.) 6 267
Berislavec (selo) 17 301, 302 Bregi (selo) 6 263. 264, 268
Bilogora 6 265, 268 Bresnica rivus (1201.) 13 284, 287,
Biskupech (Petrovina, 1334.) 11 282 288 293
Biskupowcz (1509.) 5 259 Brest'(selo) 10 279, 280
Bistrica (potok) 17 302. 303 Brezovec (1503.) 8 274
Bikupec (zaselak kod Remeta) 1 Brezovica (potok) 17 302, 303
249, 250 Brezovica (selo) 13 288
* Napomena:
U zagradi je oznaena godina, kad se lokalitet prvi put spominje
u historijskom izvoru, ili pisac, koji ga prvi put navodi.
Broj iza zagrade redni je broj prikaza u I. dijelu radnje (Topo
grafska istraivanja).
Posljednji brojevi oznauju stranice, na kojima se govori pojedinom
lokalitetu.
Dananji geografsko-topografski nazivi pisani su polumasno.
20 Rad 283 305

Brenica (potok) 13 287, 288 s. Clemens-Gorra (1201.) 9 276
Broanci (selo) 14 294 Clenounich rivus (1201.) 4 255, 256
Brogianci (Kreli) 14 294 Cognici rivus (1201.) 8 272, 273
Budakovac (selo) 13 288 colliculum (1201.) 14 288. 289
Budanicza (Kreli) 14 294 Colpatw cum Racoua predium
Bukovicza (Kreli) 14 294 (1334.) 10 280
Bukovica Gorna (selo) 14 292, 294 comitatus de Zitech (1334.) 10 280
Bukovica Donja (selo) 14 292, 294 Cremenitez rivus (1201.) 9 276
Bzenice aqua (1209.) 5 258 Culpa flumen 10 278, 279
Czernacz (Csanki) 14 292
.
.
Cabuna (selo) 14 294
Cahianych insula in Sawa (1201.) 18 ainci (selo) 14 294
304 aavica (selo) 14 285, 292, 297
Camarniza (1201.) 6 262 aavica (potok) 14 289
Camenni rivus (1201.) 4 255, 256 Cavin (potok) 13 288
Caninciza rivus (1201.) 8 272, 273 azma (rijeka) 8 273, 274, 298
capella sancti Francisci de Dubnicha azma (trgovite) 16 273, 290, 300
(1334.) 16 300 azma Nova 16 299
capella sancte Marie de Bresnicha azma Stara 16 298, 299
(1334.) 14 293 Cernec (selo) 5 259
capella sancte Katherine de Dubnicha Crnac (selo) 14 292, 294
(1334.) .16 300 Crnec (potok) 4 8, 256, 273, 274
castellum Gradec 8 277 Crnec (selo) 10 280
castellum Guesche 14 292 ulinec (selo) 1 249
castellum Ivancz 14 292 uerje (selo) 2 251, 252
castellum Kracsinovez 14 292
castellum Sisak 10 280 D.
castellum Szopia 14 292
castellum Vaska 14 292 Detkovac (selo) 12 286
castellum Zalatnok 14 292 Deze fluvius (1201.) 1 248, 249
castrum Gorica 10 280 Dobnichica aqua (1232.) 16 299
Cernez rivus (1201.) 8 272, 273 Dobouc fluvius (1201.) 16 298
Cesma flumen (1201.) 8 272, 273 Dobon rivus (1201.) 10 278
Chachinczi (Kreli) 14 294 Dobrool (potok) 3 254
Chasma novus (!) (1232.) 16 299 Dobrofalva (Csanki) 14 292
Chasma vetus (1232.) 16 298 Dobrovich (Kreli) 14 294
Chazma fluvius (1201.) 16 298 Dobrovi (selo) 14 292, 294
Chasma terra (1201.) 16 298 Dolczi ili Dolenczi (Kreli) 14 294
Chernez (1509.) 5 259 Dolsiza (1217.) 10 280
Chernez (Kreli) 14 294 Donbro (1201.) 8 272, 274
Chernechtw predium (1334.) 10 280 Draganec (selo) 16 299
Chiabuna (Kreli) 14 294 Dragievac (selo) 8 274
Chiagavicza (Kreli) 14 294 Drava (rijeka) 12 286, 289. 291
Chcherya (1334.) 2 252 Drawa tendens versus meridiem
Ciglena (1503.) 8 273, 274 (1201.) 14 288, 289, 290
Circuesche (1328.) 1 250 Drencina predium (1215.) 10 279,
Circuniza rivus (1201.) 1 247, 248 280
Cirkveiia (selo) 8 274 duae viae coniunctae 4 256
Cirkvenica (potok) 1 248 Duben (potok) 10 273, 279, 280
Cirqueni rivus (1201.) 8 272, 273 Dubnica (potok) 16 299
306
Dubrava (naselje uz Zagreb) 249, ecclesia omnium sanctorum de
250 Zalathnuk (1334.) 14 293
Dubrava (selo) 8 272, 273, 274, 290 ecclesia omnium sanctorum de Nard
Dumbroa (1134.) 8 272 (1334.) 16 299
Dua (1201.) 12 284 ecclesia beatorum apostolorum Phi-
Dua 12 284, 285, 286, 289, 295 lippi et Jacobi de Vaska (1334.)
Duica (selo) 10 279, 280 14 293
Duine (rudina) 12 285, 286 ecclesia sancti Petri de Biskupech
(1334.) 11 282
ecclesia sancti Petri de Noak
(1334.) 14 293
urekovec (selo) 3 254 ecclesia beati Petri apostoli
uri (selo) 16 299, 300 de Dubnicha (1334.) 16 300
ecclesia sancti Stephani (1201.) 12
E 284, 285
ecclesia sancti Stephani de Chasma
Ebrees (1501.) 12 285 (1334.) 16 299
ecclesia beate virginis de Chasma
ecclesia sancte Anne de Turbina (1334.) 16 299
(1334.) 14 293 ecclesia sancti Martini de Zogocha
ecclesia sancte crucis (1334.) 14 293 (1334.) 14 293
ecclesia sancte crucis (1232.) 16 299
ecclesia sancte Elysabeth (1334.) 14
293 F
ecclesia sancte Elysabetli (1232.,
1334.) 16 299 Fels Szent Marton (selo) 14 290
ecclesia beati Georgii (1334.) 16 300 fiumen Bensicha (1201.) 5 258, 260
ecclesia sancti Jacobi (1201.) 12 fiumen Cesma (1201.) 8 272, 273
284, 285 fiumen Culpa quod fluit versus
ecclesia beati Johannis Baptiste meridiem (1201.) 10 278, 279
(1334.) 16 299 fiumen Sawa (1201.) 1 248, 304
ecclesia sancti Joannis (1200., fluvius Dobouc (1200., 1201.) 16 299
1201.) 1 - 302 fluvius Chazma (1201.) 16 298
ecclesia beatissimi regis Laizlai fluvius Bogoce (1193.) 4 256
(1334.) 6 266, 267, 268 fluvius Deze (1201.) 1 248, 249
ecclesia sancte Marie iuxta Woros- fluvius Johan potoka (1217.) 2 252
inum (1273.) 5 258 fluvius Losuncha (1305.) 14 292
ecclesia sancte Marie in Biskupecz fluvius Lypouch (1305.) 14 292 '
ad Varasdinum (1650.) 5 259 fluvius Moroucha (1232.) 16 298
ecclesia s. Mariae de Zopia (1334.) fluvius parvus qui potok icitur
14 293 (1201.) 16 299
ecclesia beate virginis e Kamarcha fluvius Pritiska qui influit fluvium
(1334.) 6 264 Chazma (1201.) 16 298
ecclesia beati Martini (1334.) 14 293 fluvius Pzerych (1270.) 17 303
ecclesia s. Martini de Zogocha fluvius qui cadit in Dobnichicam
(1334.) 14 293 (1232.) 16 299
ecclesia sancti Martini (1334.) 16 fluvius qui icitur Raquitnica parva
300 (1232.) 16 299
ecclesia sancti Mycaelis cruciferorum fluvius qui icitur Rawenni (1232.)
(1334.) 14 293 16 299
ecclesia sancti Nicolai confessoria fluvius Rogozice (1193.) 4 256
(1334.) 16 300 fluvius Scelna (1232.) 16 299
307
fluvius Sepnica (1201.) 3 253, 254 H
fluvius Suibini (1201.) 11 281, 282,
283 Habijanovac (selo) 8 274
fluvius Volaula (1201.) 11 281, 282 Hadinec (1293.) 13 288
Hagenj (1503.) 8 274
fons fluens versus meridiem (1201.) Hausta rivus (1201.) 7 269, 270
2 251, 252 Heuni rivus qui iungitur rivo
fons Konten (1305.) 14 292 Volaule (1201.) 11 281, 283
fons Lutaz (1201.) 3 253, 254 Hotova (potok) 7 270
fons Mirogna (1201.) 9 276 Hrastovica (biskupski grad) 9 276,
fons Studens (1201.) 8 272 277
Fuka (1503.) 8 274
I
G insula Cahianyc in Sawa (1201.) 18
Istenec mons (1201.) 11 281, 283
Gachische ili Bachische (Kreli) 14 Sv. Ivan Zelina (selo) 17 301, 302
294 Sv. Ivan abno (selo) 8 274
Gaite (selo) 13 285, 287, 288, 289, Ivancz castellum (Csanki) 14 292
291, 292, 295 Ivanac (rudina) 14 292
Gari 16 298 Iuanecz seu Iuanitsch castellum
Garig (1232.) 16 299 episcopi Zagrabiensis (1672.) 8 274
Gasca (1201.) 13 284, 287, 288 Ivani-Grad (1777.) 8 275, 290
Gasca piscina (1201.) 13 287, 288 Ivani-Klotar (1777.) 8 275
Gaurastino (1201.) 5 258 Ivanjska (selo) 16 298, 299, 300
Glogovnica (potok) 8 273, 274 Ixes mons (1201.) 1 248, 249
Glogoniza rivus (1201.) 8 272, 273, Izcy promotorium (1604.) 1 249
274 Izvrtljevo (rudina) 12 286
Izvrtnjevo (rudina) 12 286
Gogovec (1503.) 8 274
Goranci (selo) 3 254
Gore (selo) 9 276, 277
Goricha predium (1334.) 10 280
Gornji Miholjac (selo) 14 291, 293, Jaevac (potok) 13 288
294 Jagen rivus qui iungitur rivo
Bresnica (1201.) 13 287, 288
Gorra apud sanctum dementem Jalkovec (selo) 5 251
(1201.) 9 276, 277 Jasconovina vallis (1193.) 4 256
Grabetkovec (1503.) 8 274 Jazuenik predium (1334.) 10 280
Grabrovnica (potok) 16 299 Jazvenik (selo) 10 280
Graanac (potok) 1 249, 250 Jelceniza rivus (1201.) 8 272, 274
Graani (selo) 1 249, 250 Johan potoka fluvius (1217.) 2 252
Grad (brdo) 9 276
Gradec (Zagreb) 1 248. 250
Gradec (selo) 8 274, 275
Gradec (utvrda) 9 277 Kacha rivus (1293.) 13 288
Gradecz munitio (1672.) 8 274 Kagennik predium (1334.) 18 304
Gradez mons (1201.) 9 276 Kamenic villa (1201.) 4 255, 256
Gradina (selo) 12 285, 286 Kamenjak (brdo) 2 252
Guesche possessio ecclesie (1293.) Kamenica (potok) 48 257, 273, 274
13 287, 289 Kapela Srpska (selo) 8 274
Gurkovac (selo) 17 302 Kapela (selo) 14 294
Gue 13 287, 288, 289, 291, 295 kapela sv. Tela (Petrovina) 11 282
308
Kapelna (Kreli) 14 294 locus qui vocatur Lisina (1201.) 3
Kapinczi (Kreli) 14 294 253 254
Kaproncha (1316.) 6 264 locus Lupoglau (1201.) 8 272, 273
Kasina (potok) 3 254 locus qui dicitur Macra (1201.) 12
Kemenic (1193.) 4 284, 285
Kemenych villa (1201.) 4 locus qui vocatur Predolia (1201.) IT
Kerec (1201.) 1 247, 248 302
Keneginci terra (1201.) 8 272 locus Preidaca (1201.) 10 278, 279
Kineginci terra (1201.) 4 255, 256, locus dcitus Prilesia (1201.) 8 272,
257 273
Klenovee (potok) 4 256 locus qui nominator Vrcuta (1201.)
Klinbnagor (1563.) 9 277 12 284, 285, 286
Klokocsowcz (Csanki) 14 292 Lonja (rijeka) 8 274, 275
Klokocevac (selo) 14 292 Losenica rivus (1201.) 14 284, 289
Kneginec (1429.) 5 260 Losuncha flvius (1305.) 14 292
Kneci (1503.) 8 274 Lourui portus (1201.) 13 287
Komarnica (potok) 6 262, 263, 265 Lovnik (uma) 14 289
Koprivnica (grad) 6 263, 264, 266, Lovnuc (silva) (1201.) 14 288, 289
267 Lubena (potok) 8 273, 274
Koricze (Kreli) -14 Lubena (selo) 8 274, 275
Koriten fons (1305.) 14 292 Lubeniza rivus (1201.) & 272, 274
Koritno (1503.) 8 274 Luka (selo) 12 285, 286
Kotajnec (potok) 3 254 Lukauczi ili Lucas (Kreli) 14 294
Kozice (selo) 14 289, 294 Lukavac (potok) 11 282
Kraehinovcz castellum (Kreli) 14 Lukavac (Selo) 14 294
292. 295 Lupoglau locus (1201.) 8 272, 273,.
Krii (selo) 16 299 274
Kwkaproncha (1407.) 6 266 Lutaz fons (1201.) 3 253, 254
Kupa (rijeka) 9, 10 276, 277, 279, Luan (selo) 3 254
280, 281 Luanica (potok) 14 284, 289, 290
Luci (rudina) 3 254
L Lunjakovac 14 292
Lypouch fluvius (1305.) 14 292
sanetus Ladislaus (villa) (1367.) 6
266
Lahen predium (1334.) 10 280 I
Lasmanac, Lasminae, Laminae (selo) Maera locus (1201.) 12 284, 285
16 299 magna strata (1201.) 1 248, 249
lapideus mons (1201.) 2 251, 252 magna strata (1201.) 3 253, 254
Lekenik (selo) 10 278, 280 magna strata (1201.) 6 262, 268
Leme (1503.) 8 274 magna strata (1201.) 9 276
Lescouc rivus qui influit rivum magna strata (1201.) 14 288, 289,
Petrina (1201.) 9 276 290
Lihcinnihc (1217.) 10 280 magna via (1201.) 4 255, 256
Lipovac (potok) 14 292 magna via (1201.) 7 269
Lipovac (selo) 14 294 magna via (1201.) 8 272, 273
Lipovani (selo) 8 274 magna via (1293.) 13 288
Lipovecz ili Lipoa (Kreli) 14 294 magna via (1201.) 14 289, 290
Lisina locus (1201.) 3 253, 254 magna via exercitualis (1269.) 14
Lixeu rivus (1201.) 3 253. 254 291
Locauc rivus (1201.) 11 281 magna via levata (1201.) 5 258, 259
locus Qui icitur Bosra-Toufeu magma via dividens terram Beryslai
(3201.) 12 284, 285 (1201.) 17 301
309
magna via que est in modum crucis mons Trabs (1193.) 4 256
disposita (1201.) 4 255, 256 Moroucha fluvius (1232.) 16 298
magna via versus novum (!) mortua Odra (1201.) 10 278, 279
Chasmam (1232.) 16 299 Mosceniza parva rivus (1201.) 10 278,
Mala Gorica (selo) 10 279, 280 279
magnus mons (1201.) 1 248, 249 Mostari (selo) 8 274
magnus mons (1201.) 2 251 mostec 11 283
magnus mons (1201.) 16 298 Mostovec (1503.) 8 274
magnus mons (1200., 1201.) 17 302
Maior Blisna rivus (1201.) 1 248, N
249
Malunica (potok) 11 282 Nahodovcz (Kreli) 14 294
Marinkovac (selo) 8 274 Narta (selo) 16 299
Martinei (selo) 14 290 Nard (1334.) 16 299
Markovac (1503.) 8 274 Nauovac (selo) 14 285, 294
Martinec (selo) 16 299, 300 Nespe (selo) 17 303
Medinczi (Kreli) 14 294 Netee (potok) 13 288
Medveak (potok) 1 248, 249, 250 Noskovci (selo) 14 289, 282
meja 11 282 Novakij ili Novakovecz (Kreli) 14
Melani (Kreli) 14 294 294
Meljani Gornji (selo) 14 294 Nowak (1269.) 14 291, 293, 294
Meljani Donji (selo) 14 294 Novaki (1503.) 8 274
Mesco mons (1201.) 3, 10 253 Novigrad Podravski (selo) 6 263, 265,
meta canonicorum (1201.) 3 253, 266, 267, 268, 270
254, 280 novus (!) Chasma (1232.) 16 299
meta episcopi Prodani (1201.) 8
meta Turpigna (1201.) 1 248
Miholyancz ili Miholiacz (Kreli) 14
294 Obed palus (1217.) 10 279, 280
Milievcz (Kreli) 14-295 Obres (1201.) 12 284, 285
Miljevci (selo) 14 295 Obre uma 12 285, 286
Minor Blisna rivulus (1201.) 1 248, Odera (1201.) 10 278, 280
249 Odra mortua (1201.) 10 278, 279
Mocilniza rivus (1201.) 6 262, 263, Odra predium (1215.) 10 279
265, 268 Okruec (breuljak) 17 302
Moilnjak (rudina) -6 260 Olsopzerie (1382.) 17 303
Mokre (rudina) 12 285, 286, 288 Opor (1217.) 2 252
Mokro polje 12 285 Oporovec (selo) 2 252
molendium episcopale (1201.) 1 248 Oressecz (Kreli) 14 291
mons (1201.) 6 262 Oreac (selo) 14 288, 291, 294
mons (1201.) 7 269 Oropoc villa (1201.) 9 276
mons (1201.) 11 281 Otok (1503.) 8 274
mons Graez (1201.) 9 276
mons Istenec (1201.) 11 281, 283 P
mons Ixes (1201.) 1 248, 249
mons lapideus (1201.) 2 251, 252 palus que Obed dicitur (1217.) 10
mons magnus (1201.) 1 248, 249 279, 280
mons magnus (1201.) 2 251 palus Piauisema (1201.) 10 278,
mons magnus (1201.) 16 298 279
mons magnus (1200., 1201.) 17 302 palus Sered (1201.) 13 287, 288
mons Mesco (1201.) 3 253 Paruevac (1503.) 8 274
mons Sythua (1200., 1201.) 16 298 parva Mosceniza (1201.) 10 278, 279
310
parvus fluvius qui pothoc dicitur Predavec (selo) 8 273
(1201.) 16 299 predia Sciteh et Odra, Pribisseu
Pehelich (Kreli) 14 295 et Drencina (1215.) 10 279
Peli (selo) 14 295 predium canonicorum (1201.) 3 253
Peek (1335.) 9 277 predium Chernechtw (1334.) 10 280
Petrina rivus (1201.) 9 276 predium Colpatw cum Racoua
Petrinja (grad) 9 276, 277 (1334.) 10 280
Petrouch predium (1334.) 10 280 predium Goricha (1334.) 10 280
Petrovac (eslo) 10 280 predium Jazuenik (1334.) 10 280
Petrovina (selo) 11 281, 282, 283, predium Lahen (1334.) 10 280
300 predium Petrouch (1334.) 10 280
Petrowyna (1501.) 11 282 predium Pyauechna (1334.) 10 280
Piauisema palus (1201.) 10 278, 279 predium Scelane (1334.) 10 280
Pijavino (selo) 10 280 predium Stopnik (1334.) 10 280
piscina Gasea (1201.) 13 287, 288 predium Strelechk (1334.) 10 280
Planina (selo) 254 predium Writ (1334.) 10 280
plamties montis (1201.) 16 299 predium Wynodol (1334.) 10 280
Plituiza rivus (1201.) 5 258, 259 Predolia locus (1222.) 17 302
Ploica (selo) 16 298 Preiaca locus (1201.) 10 278, 279
Pobjenik (selo) 16 298 Pretea rivus (1201.) 8 272, 273
Podgoria terrula (1235.) 11 282 pothoc qui dicitur Botha pothoka
Podgorje (pljeiviko Prigorje) 11 (1232.) 16 299
255, 281, 300 Pribisseu predium (1215.) 10 279,
Podijalec (1503.) 8 274 280
Podogoria villa (1201.) 11 281, 282 Prilesia locus (1201.) 8 272, 273, 274
Podravska Slatina (selo) 14 289, Pritiska fluvius (1201.) 16 298
290, 291, 292, 293, 294, 295 Prnavorovac (selo) 8 274
Poniqui rivus (1201.) 9 276 Prodanec (breuljak) 17 301
pons (Plitvica) (1201.) 5 258, 259 Psar (utvrda) 17 302
pons regis Colomani (azma) (1200., Psarjevo Gornje (selo) 17 302
1201.) 16 298 Psarjevo Donje (selo) 17 302
puteus (1200., 1201.) 17 301
pons qui est in aqua Dobnichica Pyauechna predium (1334.) 10 280
(1232.) 16 299 Pzer terra (1222.) 17 302
pons qui est super fluvium Morouha Pzerych terra (1270.) 17 303
(1232.) 16 299 Pzerych fluvius (1270.) 17 303
(1201.) 8 272, 273
pons Prodani episcopi (Glogovnica)
(1201.) 8 272, 273 R
pons Tolomas qui est in fluvio
Suibini (1201.) 11 281, 283 Rachinovcz ili Rechina (Kreli) 14
pons Waratizclay de Lomi sub quo 295
currat fluvius Zelina (1200., Racoua predium (1334.) 10 280
1201.) 17 300, 301 Rakovbok 10 280
pons Zdelia (1201.) 7 269, 270 Rakychnicza (1499.) 16 299
Popovcz ili Popovacz (Kreli) 14 29 Raquitnica parva fluvius (1232.) 16
Popovcc (selo) 3 254 299
portus Dravae (1292.) 14 291 Reidfalije (Kreli) 14 294
portus Lixeu rivi (1201.) 3 253 Reka (potok) 11 282
portus Lourui (1201.) 13 287 Remete (selo) 1, 14 249, 295
portus Zebedei (1201?) 9 276 Reufalu (Marcelovi) 14 294
Ptsch (1563.) 9 277 Rezovacz (Kreli) 14 295
Preec (selo) 8 275 rivulus Blisna minor (1201.) 1 248
311
rivulus Tornewa (1201.) 1 248 S
rivus Aehyn (1293.) 13 288, 292
rivus Bogaxaus (1201.) 4 255, 256 Sanza (1201.) 1 248
rivus Bresnica (1201.) 13 287, 288 Sava (rijeka) 1 10, 248, 250, 279,
rivus Camenni (1201.) 4 255, 256 304
rivus Caninciza (1201.) 8 272, 273 Savica (savski rukav) 1 248, 250,
rivus Cernez (1201.) 8 272 255
rivus Circuniza (1201.) 1 247 Savie (savski rukav) 1 248, 250
rivus Cirqueni (1201.) 8 272, 275 Sawa flumen (1201.) 1 248, 304
rius Clenounich (1201.) 4 255, 256 Seiten-predium (1215.) 10, 279, 280
rivus Cognici (1201.) 8 272, 273 Scehane predius (1334.) 10 280
rivus Cremenitez (1201.) 9 276 Scelna fluvius (1232.) 16 299
rivus Dobon (1201.) 10 278 Sepnica fluvius (1201.) 3 253, 254
rivus Glogoniza (1201.) 8, 272, 273, Sela (selo) 10 280
274 Selna 16 299, 300
rivus Hausta (1201.) 7 269, 270 Semerdeia rivus (1201.) 6 262, 265
rivus Heuni (1201.) 11 281, 283 Sepina (potok) 10 279
rivus Jagen (1201.) 13 287, 288 sepulerum Seledini (1201.) 10 278,
rivus Jelceniza (1201.) 8 272 279
rivus Kacha (1293.) 13 288 sepulturae Schavorum (1201.) 14
rivus Lescou(e)c (1201.) 9 276 289
rivus Lixeu (1201.) 3 253, 254 Sered palus (1201.) 14 287, 288
rivus Locauc (1201.) 11 231 Sernes aqua (1201.) 8 272, 273
rivus Losenicha (1201.) 14 289, 290 Sigleni rivus qui influit rivum
rivus Lubeniza (1201.) 8 272 Xabiniza (1201.) 8 272, 273
rivus fluens de fonte Lutaz (1201.) 3 silva (1201.) 1 248
253, 254 silva Lounuc (1201.) 14 288, 289
rivus qui dicitur parva Mosceniza Sisak (grad) 10 279, 280, 281
(1201.) 10 278, 279 Sladojevci (selo) 14 294
rivus Plituiza (1201.) 5 258, 259 Smrdelj (potok) 6 263, 265
rivus Petrina (1201.) 9 276 Sogovec (1503.) 8 274
rivus Poniqui (1201.) 9 276 Sopje (selo) 14 289, 292, 293, 294
rivus qui nominator Pretea Sopnica (potok) 3 254
(1201.) 8 272, 273 Srdinec (selo) 6 267
rivus Semerdeia (1201.) 6 262, 265 Sredska (selo) 16 299, 300
rivus Sigleni (1201.) 8 272, 273 Stara azma 16 298, 299
rivus Sud (1201.) 15 297 Starin (selo) 14 289, 294
rivus Toutsit (1201.) 15 297 Stopnik predium (1334.) 10 280
rivus Tristenec (1201.) 2 251, 252 strata (1201.) 14 289
rivus Velia (Velicor) (1201.) 8 strata magna (1201.) 1 248, 249
272, 273 strata magna (1201.) 3 253, 254
rivus Xabiniza (1201.) 8 272, 273 strata magna (1201.) 6 262, 268
rivus Zagaviza (1201.) 14 289 strata magna (1201.) 9 276
rivus Zdelia (1201.) 7 269, 270, 271 strata magna (1201.) 14 288, 289,
rivus Zelina (1201.) 8, 272, 275 290
rivus Zepniza (1201.) 10 278, 279 strata que dicitur Wersemort
rivus Zomou (1201.) 13 287, 288 (1201.) 14 289, 290
rivus Zumolch (1293.) 13 283 Struge (savski rukav) I 250
Rogarjevec (1503.) 8 274 Struge (uz Dravu) 13 288
Rogozice fluvius (1193.) 4 256 Stupanj (potok,) 11 282, 283
Rosuk (1200.) 16 298 Stupnik (selo) 10 280
Rosur (1201.) 16 298 Strelechk predium (1334.) 10 280
312
Streleko (selo) 10 280 terra templariorum (1201.) 7 269,
Studens fons (1201.) 8 272 270
Sud rivus (1201.) 15 297 terra Ysani (1201.) 4 255, 258
Suhamlaka (selo) 14 292 terrula de Podgoria (1235.) 11 282
Suhopolje (selo) 14 293, 294, 295 Torijanovec (1503.) 8 274
Suibini fluvius (1201.) 11 281, 282 Tornewa rivulus (1201.) 1 248
Sviben (potok) 11 281, 282, 283 torrens fluens (1201.) 8 272, 273
Sythua mons (1200.,. 1201.) 16 298 Toutsit rivus (1201.) 15 297
Sent Laszlo possessio episcopi Trabs mons (1193.) 4 256
(4628.) 6 263, 266 Tristenec rivns (1201.) 2 251, 252
Szladojevczi (Kreli) 14 294 Trnava (potok) 1 249, 250
Sztarin (Kreli) 14 294 Trstenik (selo) 2 252
Szuha Mlaka (Kreli) 14 292 Tuenik (1503.) 8 274
Turbina (1334.; Kreli) 14 293, 294
S
U, V, W
arampov (rudina) 6 264
aevo (selo) 14 289 vadum Plituize dictum Proni
imljana (potok) 16 299 (1201.) 5 258, 260
imunevec (1503.) 8 274 vallis Jasconovina (1193.) 4 256
Stefan je (selo) 16 299 Valpovo (selo) 14 294
Varadin (grad) 5 257, 258
T Wasca (1201.) 14 284, 287, 288
Wasca comitatus (130.) 14 291
terra Bereslai (1200.) 17 301 Vaka (selo) 14 288295
terra Beryzlay (1201.) 17 301 Velia rivus (1201.) 8 272, 273, 274
terra hominis Cena nomine (1201.) Welkocz possessio hospital iorum
1 248, 249 (1429.) 5 261
terra civilium albensium (1201.) 14 Verovcza (Kreli) 14 294
288 Wersemort (1201.) 14 289, 290
terra Chesma (1200., 1201.) 16 298 vertex montis dividens terram
terra cruciferorum de Noak (1269.) Kineginci (1201.) 4 256, 257
14 291 vetus Chasma (1232.) 16 298, 299
terra episcopi Zagrabiensis (1273.) 5 Ugra predium (1201.) 3 11 253, 301
258 via (1201.) 3 253, 254
terra Keneginci (1201.) 8 272 via (1201.) 13 287
terra Kineginci (1201.) 4 255, 256, via antiqua 17 301
257 via antiqua levata (1429.) 5 259
terra de sancto Martino (1232.) 16 via magna (1201.) 4 255, 256
299 via magna (1201.) 7 269
terra sancti Martini iuxta -Waskam via magna (1201.) 8 272, 273
(1254.) 14 290, 291 via magna (1293.) 13 288
terra Sent Martun vocata in comi- via magna (1201.) 14 289, 290
tatu de Waska (1305.) 14 291 via magna (1201.) 17 301
terra Pzer (1222.) 17 302 via magna exercitualis (1269.) 14
terra Pzerych (1270.) 17 303 291
terra Sargas (1201.) 5 258, 260 via magna levata (1201.) 5 258,
terra et possessio capituli Scitech 259
voeata (1352.) 10 280 via que est in modum crucis
terra comitis Sumugiensis (1201.) (1201.) 5 258
15 297 via magna que est in modum crucis
terra Sirmugiensium (1201.) 8 272 disposita (1201.) 4 255, 256
313
via magna versus novum Chasmam Vurnovec (selo) 3 254
(1232.) 16 299 Vurot (selo) 10 280
via que ducit ad sanctam Elisabeth Vryuch (1352.) 10 280
(1232.) 16 299 Vynodol predium (1334.) 10 280
via regis Colomani (1200., 1201.) 16
298 X
viae duae coniunctae (1193.) 4 256
villa ecclesiae quam tenuit Baranus Xablniza rivus (1201.) 8 272
decanus (1201.) 1 248, 249
villa ecclesie sanete Marie iuxta
Worosdinum (1273.) 5 258 Z
villa episcopi (1209.) 5 259
villa episcopalis sancti Martini prope Zagauica rivus (1201.) 14 289
Wascham (1275.) 14 291 Zagrabia (1201.) 1 247
villa hospitalariorum (1201.) 5 258, Zagyolcha (Csanki) 14 292
260 Zalathnuk (Csanki) 14 292, 293
villa Oropoc (1201.) 9 276 Zari (potok) 17 303
villa Podogoria (1201.) 11 281 Zawa flumen (1201.) 10 278, 279,
villa Kemenic (1201.) 4 255 304
villa ad paludem Sered (1201.) 13 Zawycha (1266.) 1 248
287, 288 Zdelia rivus (1201.) 7 269, 270, 271
villa Suetesclau (1201.) 5 258, 260 Zdelya possessio (1358.) 7 271
villa Zelina (1200., 1201.) 17 301 Zekorovac (1503.) 8 274
Villyo (Csanki) 14 292 Zelina rivus (1201.) 17 301, 302,
Viljevo Gornje (selo) 14 292 303
vinitores regis (1201.) 1 249 Zelina rivus qui fluens iungit se rivo
Vinodol (1326.) 9 277, 280 nominato Cernez (1201.) 8 272,
Virje (selo) 7 270 273
Virovitica 14 285, 286, 291, 294 Zelina villa (1200., 1201.) 255, 282,
Wirtus (1201.) 297 298, 300, 301, 302, 303
Vlaislav (selo) 6 267, 268 Zenthlachlo possesio episcopatus
Voin (selo) 14 292, 295 Zagrabipnsis (1407.) 6 266
Volaula fluvius (1201.) 11 281, 282 Zepniza rivus (1201.) 10 278, 279
Volavica (potok) 11 282, 283 Ziseria villa (1201.) 2 251
Volavje (selo) 11 282, 283 Zitech comitatus (1334.) 10 280
Worosdinum (1273.) 5 258 Zogocha (1334.) 14 293
Vranjeevac (selo) 14 295 Zomou rivus (1201.) 13 287, 288
Vranossevcz (Kreli) 15 295 Zopia (1334.) 14 293
Vrcuta locus (1201.) 12 284, 285, Zoysca (1242.) 1 248
286 Zredysche (1501.) 6 267
Vrhovljani Marinkovac (1503.) 8 Zumolch rivus (1293.) 13 288
274 Zvekovac (selo) 8 274
Writ predium (1334.) 10 280
Vrtovaa (rudina) 12 286
Vugrovec (selo) 2, 3 252, 253, 257,
282, 300 avnica (potok) 8 273
Vukinac (selo) 8 274 utilo (rudine) 13 288
314
DODATAK
ISPRAVE 13. I 14. VIJEKA

POSJEDIMA ZAGREBAKE CRKVE
Iz poetka 13. stoljea sauvane su dvije isprave, koje se
odnose na posjede zagrebake crkve; nabrajaju ih i opisuju nji
hove granice.
Ranija od njih, esto citirana potvrda kralja Emerika iz
g o d i n e 1201. (1) na temelju koje su provedena ova topografska
istraivanja, govori 18 crkvenih posjeda, prikazanih u ovoj
radnji.
Kasnija isprava kralja Andrije iz godine 1217. (2) potvruje
takoer crkvene posjede. Odmah se primjeuje, da se u njoj
spominju posjedi sasvim razliiti od onih, kojima je rije 1201.,
a u jednom i drugom sluaju kae tekst isprave, da se radi
zemljama ecclesie Zagrabiensis ili jednostavno ecclesie.
To se pitanje moe objasniti samim tekstom ovih dvaju doku
menata.
Godine 1201. Emerik Izdaje ispravu na molbu zagrebakog
b i s k u p a Dominika, da bi zatitio zemlje, koje posjeduje od
starine m o n a s t e r i u m Z a g r a b i e n s e . Kako se u ispravi
kae, da je zemlja, kojoj se govori, crkvena, a na drugim
mjestima, da pripada biskupu (na pr.: silva attinet episcopo
i t. d.), jasno je, da je tu rije monasterium sinonim za
ecclesia, a pod obje te rijei misli se episcopus. Da se tu
radi biskupskim zemljama vjerojatno je to vie, to je zagre
baki biskup bio onaj, koji je molio, da kralj potvrdi posjede.
Godine 1217. Andrija izdaje slinu ispravu na molbu Ciri-
jaka, p r e p o t a z a g r e b a k e c r k v e i n j e g o v i h s u
k a n n i a, da bi se zatitile n j i h o v e zemlje. U toj se
ispravi esto spominje zagrebaka crkva (Zagrabiensis eccle
sia). Iz teksta se samog razabire, da je jedamput upotrebljeni
izraz Zagrabiense capitulum sinonim za ecclesia. Prema tome,
isprava govori zemljama zagrebakog kaptola, to potvruje i
injenica, da je njeno izdavanje pokrenuo prepot Cirijak i drugi
kanonici. To potkrepljuju i rijei ovog dokumenta, po kojima
315
prepot i kanonici imaju pravo suenja i ubiranja dohodaka, dok
u zemljama iz isprave 1201. god. pravo ubiranja prihoda ima
biskup. Osim toga, govori se zemljama (Pribisseu, Drenchina,
Odra, Scitech), koje je Stjepan, Zagrabiensis ecclesie episcopus-x
poklonio ecclesie, dakle oito kaptolu.
Kompleksi kaptolskih zemalja iz god. 1217. podudaraju se
velikim dijelom s podrujem preija, kako ih nabraja kaptolski
statut Ivana, arhiakona gorikog iz godine 1334. (3), samo to
je kaptol u 14. vijeku posjedovao i prigorska sela pod Medved
nicom' (sub montibus), kojih na poetku 13. stoljea jo
nije imao.
U skupnoj potvrdi zemalja zagrebake crkve od kralja
Karla iz 1328. (4) ne pravi se razlika izmeu zemalja biskupa
i kaptola, pa se tako za biskupovo podruje oko Zagreba iz
god. 1201. veli terre capituli Zagrabiensis, a kaptolska sela u
medvednickom Prigorju, koja nekoliko godina kasnije spominje
i kaptolski statut, oznaena su takoer istim izrazom (ville
Zagrabiensis capituli).
Iz izloenoga se vidi, da se lokaliteti i posjedi, obraeni i
prikazani u ovoj radnji, odnose na zemlje zagrebakog biskupa,,
jer njima govori isprava kralja Emerika iz godine 1201.
IZVORI I LITERATURA
3. T k a l i , Monumenta episc. Zagr. II (1874.).
4. S m i i k l a s , Cod. dipl. IX, doc. 335, p. 405.
316
R E S U M E
Cette etude traite les questions topographiques des terres, lesquelles

les eveques de Zagreb possedaient au moyen age. On expose q u e 11 e s
possessions ils avaient et u elles se trouvaient. N'ayant pas jusqu'ici
une oeuvre qui nous renseigne systematiquement et en detail sur la topo-
graphie historique de Croatie, on puisait les onnees dans les documents
du moyen ge et les comparait avec les localites dans la eontree .
L'etude est basee sur le document redige l'an 1201. par le roi
Emeric. L'original du document se trouve dans l'Archive du Captol de
Zagreb (depose dans l'Archive d'Etat Zagreb; signature Fasc. 1, No 37).
Quant l'orthographe le texte de l'original se discerne du texte Codex
diplomaticus public par T. Smiiklas d'apres la copie de Fan 1272.
(Smiiklas, Codex diplomaticus III, doc. 8, p. 7). Par ce document le roi
Emeric confirme la possession des terres qui appartenaient dej en ce
temps-l l'eglise de Zagreb (monasterio Zagrabiensi).
Pour constater ou se trouvaient les biens de l'eveque et quelle etendue
avaient ils, on a determine les marques l'aide desquelles sont designee
les confins des terres. Les descriptions des frontieres consistent en quatre
sortes des signes:
1. les noms geographiques (les noms des ruisseaux, des fleuves, des
monts etc.);
2. les designations topographiques (des habitations, des routes, des
eglises, metae terreae etc.);
3. les terres voisines marquees par les noms de leurs proprietaires;
4. les plantes et les groupes des plantes (des arbres, des buissons,
des forets etc.).
De ces quatre sortes des marques des limites on peut se servir a
notre epoque de deux premieres (noms geographiques et designations
topographiques); celles-ci sont assez incompletes parce que beau-
coup de noms d'autrefois sont changes, bien des routes sont disparus etc.
La troisieme sorte de ces marques (les noms des proprietaires des terres
voisines) ne peut nous aiderqu' faire des combinaisons assez probables et
dans des cas exceptionels. La quatrieme sorte ne dit rien present, parce
que les arbres et les buissons du treizieme siecle n'existent plus et les
forets sont pour la plupart essartees.
317
Dans la premiere partie, intitulee Les recHerches topographiques,
on essaye de constater sur la base des sources historiques, de la littera-
ture et des recherches sur le terrain meme, les localites mentionnees par la
description des limites des terres eclesiastiques. En meme temps on tache
de reconstruire autant que possible l'etendue des possessions. Les cartes
geographiques prsentent les resultats de ces recherches. Elles ne sont pas
dessinees d'apres les cartes speciales d'aujourd'huit, mais d'apres les cartes
speciales du siecle passe (publiees 1'an 1894.), parce que leur dessin
ressemble un peu plus la situation du terrain de Fepoque medievale. Les
recherches topographiques de chaque terre sont exposees separement. Les
etudes suivent le meme ordre comme les descriptions des terres au
document cite du roi Emeric. A la fin de chaque chapitre il une liste
de toutes les sources historiques et de toute la litterature dont on se
servait.
Pour determiner la situation des localites mentionnees au document
de 1201. et pour fixer les limites des possessions eclesiastiques medie-
vales les donnees puisees du document cite, ne suffisaient pas d'ailleurs
toujours. C'est pourquoi on etait oblige d'etudier les sources historiques
anterieurs et posterieurs de 1201.
Dans la seconde partie de cette etude, intitulee Le registre topo-
graphique, on expose en premier lieu les localites qui designent les limites
des terres au document de 1201; puis les marques geographiques et
topographiques des autres documents qui pouvaient aider preciser des
certains faits; et finallement les noms d'aujourd'hui des localites men
tionnees dans les sources historiques. Les terres denotees dans les docu
ments par les noms de leurs proprietaires sont enregistrees seulement en
cas ou les noms des proprietaires ont une certaine signification pour les
recherches topographiques.
Appendice contient un aper?u des documents generaux du treizieme
et du quatorzieme siecle qui se referent aux terres de Feglise zagrabienne.
On expose la difference entre les possessions de l'eveque et les posses
sions des chanoines qui sont citees au document du roi Andre II de
1217. (Smiiklas, Codex diplomaticus III, doc. 131, p. 150).
Quant aux noms geographiques et topographiques sans citation des
sources historiques ou des auteurs, ils sont le resultat de nies propres
recherches sur le terrain ou des donnees obtenues des habitants de la
region relative.
II va sans dire que toutes les tentatives dans ces recherches topo
graphiques n'aboutissent pas toujours des resultats definitifs.
318
in
r *.< ^ ^ ' # ri* * -^-- )*f*q0tm^l -. - .
j -tp| +"-" * - * - - J "

'"lltiifM-il i'- < * - . . . . . r ^
. Swum- fa. * -~.n_.ui-.th-t ; ^_--*_-*-,
** ~,
ft* 4 *
fssupuH* . 5
( . .\ . ^ (
4
%|| ? |
Hlfc'wiL * . . - -vi - * * - - m - t t V- - , * . | - ^ - { - _ * . - - - - j|i'^% - * - 1
w***j . . w ^ v - ^ - b , - . ^ . " t_w -"* ^ * g s W & - i ~ n , . 1 ->.4 --. >.>; 1
' ^ *""
' - MMV*
.,|*e . T--1 J-1 -i fii- t
**> * - 4 R 4 > , jTkj'b',>.>w')a
* ^> *& - * . ^ . . . ^ - -._ -1* < |1#^
''-. ^ '^
-- **; jî-, j
<-,-> . 1 - - _ - . , - . i t l a r - y b a W , S - --Jletjja,^. ,.. T-eOf-^ , jJi-, ,_(,-,*
i ' . m n c ^ , Ifckrfv-
S
A ~ > - - , -...-.. - _ i - innJblim , , . ' - .- - ,.,, NvAfîi.-Kâ.y.iHai^
-'3l, i S8m *# (-^ ^
- fe i J o A s ' & W , ^ ^ . -_ fiii-ri_|rfirtf_^ "
%** - ^ -,-, . l *>i.1(|e,ertL r
* - - - - en
. , ^Jftr*î!si__*"
.(, - - -
K-_smi-*ft i
' t ^ ^ y ^ ^ * * - ^^**M-fc4wiîk>
" "* ------.- p - 'i.nMimViLin -.->.,. j - . _ - _ - * * - l - l "i*JI)ilJWt'.l>Ha^'4^*jUi<i - * 1 ?

WM-frt . - - -Ijli-..,.^ "_ --
-gfcwtwtfa- rnet ~ . - -rfTl-lil I t " . .^ ^ ^ ^ /**-> w^-n*,-**
P-.--.ir 4_-5. M L t t a ^ Q T
_ 1 -4 h ^ H ^ ' * - ^
TC-^-SJiSS^- " * * 4#mffi -rr^ ^ ^ ^
-~_w~-.---. -wsSeSSI!?-!^ HWk .
'!uk.
" - - - 44Vwe.
- C* t - t "-*' 1 -* ' ..^.,.1 *, ta-fe-W
n
^ w fc_^ju.t_5,. r
, ,|
V """ - . r d v-_L
u - Mt- f7
,, T ^ ^ * ^ -^? .--w ^.J,r,-_-.
f
---*_
%*i Sr-*"-*.
r****-^#*s +r 1
( -*WI.-,--.,
^Wr-^'irs
w-%--**;
ii___3_! *M
.i-w-
- '* V i
' ^ , ___!!-!-!,i^^-r-4
^"^___SfeS_
,!
*<MVU,
AM"v up"
|UH|~~~~~-** * . *-*#*-- - Jy areb-i^SjMw'4__-

www*
, -^[-
V
< u
? ^
9& ^ ' * |> ^8 fa-tan , I.
^ . ^ ' J ^ ^ S l - 8 - P * **"** ** 1. * - - ^timumtn.
4* "-iwi'j^-rf.V-w-^s-a^.^-,!
r-ew.w,***-; " l H w -jw-i/ij
fcn#
t:U ^'Ws-WSWik^fll
- . .
-*yi----.r-__,l
-Tffj_T____i
Uw?"^" ~~^'-13 wertt--^
""J....
--- ,
^ ^ -
'-*-
"--aib.,
l---WWM-#Rii.i-,---bzA^-!^.. .....?. < .. V*7

i - .1
-i-.4-.i-i
[^|bn-.
. W-s-jj
'^--^ ^- *'-*-fAeni*
^^^^^^- ^ ^-^2-^^
. - ^ 4 - - - ^ - - - 1 - . .4-__f-: ^*"--">*-, .-.-. . --^-4-.4-..,,
*-Ûl_; -1
.-,. f . '!"*H -rvt-a' ^.
.^-^ .-^-,.. _.
^W^fe^WyÛ*
'S'-af-fci
-.----,---.
^^^ - .8^^^.1^^/^ -
^r-i^^b-^'-i
14u
*
. ^ r - j ;
'.iJ - - - --^,^
*-i!k-,-- '
* !
Isprava kralja Emerika iz 1201. god.

BACUNSXj t.
BR69
;.1? ".
uLihlec
Karta 1.
AVqRAQgC
Karta 6.
<
< _< . - 4
N 1 /) </) * __
- ^ X; J --.
- J J - ) - ?
QO^'-" "*'
N DO * < ;
SADRAJ
Dr. IVO MILI:

Oko postanka oporuke 5
Dr. VINKO FORETI:

Ugovor Dubrovnika sa srpskim velikim upanom Stefanom Ne-
manjom i stara dubrovaka djedma 51
Dr. MARIJAN HORVAT:

Oporuka splitskog priora Petra . . . . . . . . . 119
Dr. S. GUNJACA:
Historija salonitana maior 175
Dr. LELJA DOBRONIC:

Topografija zemljinih posjeda zagrebakih biskupa prema ispravi
kralja Emerika iz god. 1201 245
Tehnika redakcija
Badoslava N. Horvata
Korekturu izvrio Dr. Ivan
tampano u tiskari
Izdavakog zavoda Jug. akademije
Strojni log Vjekoslav Skaberna i Leo Smrekar
Prelom M. Glogovek
tampali Marijan MoUnari i Mario Potonjak
Uvezano u knjigovenici
Izdavakog zavoda Jug. akademije

Lelja Dobronić-Topografija Zemljišnih Posjeda ZG Biskupa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Lelja Dobronić-Topografija Zemljišnih Posjeda ZG Biskupa

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lelja Dobronić-Topografija Zemljišnih Posjeda ZG Biskupa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dr.

Odmah se opaa, da su samo neka od imena istovetna u obje

5. BIKUPEC KOD VARADINA

1. Srni c i k i as, Cod. dipl. III, doc. 8, p. 9.

1. S m i i k l a s , Cod. dipl. III, oc. 8, p. 10.

10. ODRA (Odera) ..

1. S m i i k l a s , Cod. dipl. III, doc. 8, p. 10.

11. PODGORJE - PETROVINA

1. S m i i 1 a s, Cod. dipl. III, doc. 8, p. 10.

1. S m i i 1 a s, Cod. dipl. III, doc. 8, p. 11.

1. S m i i k l a s , Co. dipl. III, doc. 8, p. 11.

Zemlje steene poslije 1201. g o d i n e .

1. S m i i 1 a s, Cod. dipl. III, oc. 8, p. 11.

1. S m i i k l a s , Cod. dipl. III, doc. 8, p. 12.

1. S m i i k l a s , Cod. dipl. II, doc. 136, p. 139.

1. S m i i k i a s , Cod. dipl. III, doc. 8, p. 12.

A. Bikupec (selo kod Varadina) 5

20 Rad 283 305

ISPRAVE 13. I 14. VIJEKA

Cette etude traite les questions topographiques des terres, lesquelles

j -tp| +"-" * - * - - J "

" "* ------.- p - 'i.nMimViLin -.->.,. j - . _ - _ - * * - l - l "i*JI)ilJWt'.l>Ha^'4^*jUi<i - * 1 ?

|UH|~~~~~-** * . *-*#*-- - Jy areb-i^SjMw'4__-

l---WWM-#Rii.i-,---bzA^-!^.. .....?. < .. V*7

Isprava kralja Emerika iz 1201. god.

Dr. IVO MILI:

Dr. VINKO FORETI:

Dr. MARIJAN HORVAT:

Dr. LELJA DOBRONIC:

You might also like

" "* ------.- p - 'i.nMimViLin -.->.,. j - . _ - _ - * * - l - l "iJI)ilJWt'.l>Ha^'4^jUi<i - * 1 ?

|UH|~~~~~-** * . -#*-- - Jy areb-i^SjMw'4__-