Biti e rijei o umi kao ivotnoj zajednici drvea, grmlja i ivotinja sa teitem na

autohtonim vrstama drvea i grmlja: listoipadnih, vazdazelenih, rijetkih, zatienih,

penjaica, poluparazita i dr.

Nije potrebno naglaavati da je predava veliki tovatelj djela velikana prirodoslovca

Dragutina Hirca /1853 - 1921 / koji je jo u 19. stoljeu izuavao floru Primorja i o
tome opirno napisao u umarskom listu pod nazivom " Pogled u floru hrvatskoga
Primorja s osobitim obzirom na umsko drvee i grmlje".

Interesantno je kako u ovom djelu ne pominje kanjon rijeke Rjeine ve "dolinu

Rjeine" a samu rijeku naziva "potokom".

Radi boljeg upoznavanja sa sadrajem predavanja prilaemo djeli teksta iz

umarskog lista.

/umarski list Br.4 od 1.travnja 1891 godine, str.197/

"Prije nego li se oprostimo sa morskom obalom, odnosno sa treom i drugom
stepenicom liburnijskoga pojasa, da razgledamo prvu stepenicu, posietiti nam je
dolinu Rjeine.
Od Ratulja do izvora istoimena potoka, najvee primorice, protegla se ta dolina na
dva sata daleko, doim joj ciela duljina do Orehovice 2 kilometra iznaa. Prama kraju
ona se sve to vie suzuje, a s obih je strana obrubljena vrhovi i manjimi breuljci.
Gdje se je razvio vapnenac, tu je vegetacija riedka, doim je na pjeskaru, kojim i
potoii ubore, upravo bujna. Ima tu uma zelenia, livada i koenica upravo debele
trave.Na peinah kod aklja buji Silene italica, Cytisus alpinus, arki Dianthus
litoralis, Leucanthemum platylepis, a u njihovu krugu razsipava svoj jaki miris likovac
alpinski (Daphne alpina). Tu, i samo tu u cieloj monarkiji uspieva Hieracium
fiuminense.
Ovaj je kraj botanika Meka i koji botanik nije ovuda biljario, taj ne ima pojma o
bogatstvu primorske flore. Ovdje je u dolini mjesto pod Orehovicom, gdje botanik
usupnut stane, kad je stupio u blinju hladovitu umicu, jer se prenaa jednim
mahom u umske krajeve sjeverne Hrvatske. Tu raste plunjak (Pulmonaria
officinalis), Aposeris foetida i Heracleum Spondylium tako bujno, kao i u
zagrebakom Tukancu, gdje imadu uvjete potrebite za ivovanje.

U dolini Rjeine, a prama Grobniku razrastao se hrast medunac; tu su ume, kao i uz

obalu morsku. Nekoje biline, koje se tu javljaju kao predstrae, upozoruju putnika, da
e se znaaj vegetacije na skoro promieniti. Od kaunovica buji miloduha
Platanthera bifolia i Gymnadenia conopea, a od usnatica poznata umska bilina o l
o g (Salvia glutinosa) Osobito su bujni grmii od zanovieti Cytisus capitatus. etvrt
sata od Grobnika dolazi u najzanimiviji dio doline, gdje Rjeina kroz l1/2 m. iroko
korito jedva prodire. Tu te na vapnenih stienah iznenadjuje planinski javor (Acer
pseudoplatanus), jala (Alnus glutinosa), grabar (Carpinus duinensis), oskorunica
(Sorbus germanica). Ovdje je sladki korjen (Polypodium vulgare) obian, a k njemu
se pridruuje i paprat bujadka (Athyrium filix mas), koja inae u brdovitih umah
uspieva Ovo je nama jedino do sada poznato mjesto, gdje bujadka toliko daleko sie
u pojas mediteranske flore.
Dalje prama Lopai evo ti utikovine (Berberis vulgaris), kurike bradaviaste
(Evonymus verrucosa), krkavine (Rhamnus frangula), zrnovca* (Calluna vulgaris),
likovca (Daphne laureola), obine borovice ili brinja (Juniperus communis), kozje krvi
(Lonicera xylosteum) i kaline ili hudikovine** (Viburnum lantana). Na peinah oko
Grohova i prama Lopai, a medju drugim grmljem iztie se od grmova boikovina ili
boje drievce (Ilex aquifolium)".