Jezid Rekkai prenosi od Enesa b. Malika, r.a.

, da je rekao: Dibril je doao Vjerovjesniku,

s.a.v.s., u neuobiajeno vrijeme. Bio je neuobiajenog izgleda, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
pitao: Zato si tako promijenjen u licu? On mu odgovori: 'Muhammede, doao sam ti u
vrijeme u kojem je Allah naredio Dehennemu da ispusti svoj dah. Svako ko zna da je
Dehennem istina, da je vatra istina, da je kaburska patnja istina i da je Allahova kazna
najvea, ne bi trebalo da se veseli sve dok se ne osigura od toga.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao
je: Dibrilu, opii nam Dehennem. On kaza: 'Dobro. Allah, kada je stvorio Dehennem,
hiljadu godina je raspirivan dok nije pocrvenio, pa je hiljadu godina raspirivan dok nije
pobijelio, pa je hiljadu godina raspirivan dok nije pocrnio. On je taman i crn i njegov plamen i
ar se ne mogu ugasiti. Tako mi Onoga Koji te poslao s istinom, kada bi se otvorilo koliko
uice igle Dehennema, svi na zemlji bi bili spreni. Tako mi Onoga Koji te poslao s istinom,
kada bi se jedno dehennemsko odijelo, pripremljeno za dehennemliju, okailo izmeu
nebesa i zemlje, svi na zemlji bi pomrli od smrada tog odijela i njegove vreline. Tako mi
Onoga Koji te poslao kao vjerovjesnika s istinom, kada bi jedan lakat okova koje Allah
spominje u Svojoj Knjizi, bio stavljen na planinu, ona bi se stopila i propala do sedmog kata
zemlje. Tako mi Onoga Koji te poslao s istinom kao vjerovjesnika, kada bi ovjeka kanjavali
na zapadu, bio bi spaljen i onaj na istoku od estine kazne. Velika je vrelina u njemu i duboke
su njegove provalije. Njegov nakit je uareno gvoe, pie je rastopljeno olovo i gnoj, a
odjea je skrojena od vatre. On e sedam kapija imati i kroz svaku e odreen broj njih proi
(Sura Hidr, 44.), i ljudi i ena.' Poslanik, s.a.v.s., upita: Da li su njegove kapije kao i nae?
On ree: 'Ne, one su pootvarane jedna ispod druge. Razdaljina izmeu svake kapije je
sedamdeset godina. Svaka kapija je vrelija i ea od prethodne za sedamdeset puta. Allahovi
neprijatelji e biti sprovedeni do njih. Kada dou do neke kapije, doekat e ih zebanije s
okovima i lancima. Poetak lanca e biti ubacivan u usta, a zavretak e izlaziti stranjicu.
Lijevu ruku e omotavati oko vrata, a desnu uvui u srce i iupati je izmeu plea, a onda je
stegnuti lancima. Svaki ovjek e biti svezan zajedno sa ejtanom, oboren na lice, a meleki e
ga tui gvozdenim maljevima. Kad god pokuaju zbog tekog jada iz nje izii, bit e u nju
vraeni. (Sura Hadd, 22.)' Vjerovjesnik, s.a.v.s., upita: Koji su stanovnici tog prostora
izmeu kapija? Dibril ree: 'Stanovnici donjeg sloja su licemjeri i dvolinjaci, oni koji su
imali trpezu, ali su zanevjerovali, faraonova porodica i sljedbenici. Taj sprat se zove Havije.
Stanovnici sprata iznad njega su mnogoboci i taj sprat se zove Dehim. Trea kapija se zove
Sekar i na tom spratu su Sabejci. etvrta kapija se zove Leza i na tom nivou je Iblis, njegovi
sljedbenici i vatropoklonici. Peta kapija je nastanjena idovima i zove se Hutameh. esta
kapija je nastanjena kranima i zove se Se'ir.' Onda je Dibril zautio, stidei se
Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa ga je ovaj pitao: Zar mi nee rei ko e nastanjivati sedmu kapiju?
Dibril odgovori: 'Na tome spratu e biti oni koji su inili velike grijehe iz tvog ummeta. Oni
su umrli, a nisu se pokajali zbog svojih grijeha.' Poslanik, s.a.v.s., pao je onesvijeten. Dibril
je spustio glavu na svoje krilo i nije je podizao dok se Poslanik, s.a.v.s., nije osvijestio. Onda
mu je kazao: Dibrilu, velika je moja nevolja i tuga. Zar e iko iz mog ummeta ui u
Dehennem? Dibril mu ree: 'Da, svi oni koji su inili velike grijehe iz tvog ummeta.'
Vjerovjesnik, s.a.v.s., zaplakao je, a s njim je plakao i Dibril. Potom je Poslanik, s.a.v.s.,
uao u svoju kuu. Nakon toga, dugo je izbjegavao ljude. Izlazio bi samo radi namaza, klanjao
i opet se vraao u kuu, ne priajui ni s kim. U namazu bi plakao i usrdno molio Allaha.
Trei dan je Ebu Bekr, r.a., otiao pred njegova vrata i uzviknuo: 'Neka je Allahov spas na
vas, stanovnici kue milosti. Da li se moe ui mom prijatelju Poslaniku, s.a.v.s.?' Poto nije
dobio nikakva odgovora, odstupio je, plaui. Onda je otiao Omer, r.a., pred vrata i rekao:
'Neka je Allahov spas na vas, stanovnici kue milosti. Da li se moe ui Poslaniku, s.a.v.s.?'
Ni on nije dobio nikakav odgovor i odstupio je, plaui. Onda je otiao Selman Farisi, r.a.,
pred vrata i rekao: 'Neka je Allahov spas na vas, stanovnici kue milosti. Da li se moe ui
mom prijatelju Poslaniku, s.a.v.s.?' Niko mu nije odgovorio i on se vratio, posrui i plaui.
Alija, r.a., bio je odsutan. Kada se vratio, rekao je: 'Keri Allahova Poslanika, s.a.v.s., tvoj
otac se odvojio od ljudi i izlazi samo na namaze. Nikome se ne obraa, niti ikome dozvoljava
da ue kod njega.' Fatima je zaogrnula odjeu i dola pred oeva, s.a.v.s., vrata. Nazvala je
selam i rekla: 'Allahov Poslanie, ja sam Fatima.' On, s.a.v.s., bio je na seddi i plakao.
Podigao je glavu i rekao: Zbog ega bi, radost mojih oiju, Fatima bila uskraena mog
drutva? Otvorite joj. Posluali su ga i ona je ula. Kada ga je vidjela, zaplakala je. Uinila je
o zbog prizora blijedog Poslanika, s.a.v.s., izmuenog od plaa i tuge. Rekla je: 'Allahov
Poslanie, zbog ega si takav?' On joj odgovori: Fatima, doao mi je Dibril i opisao mi
dehennemske katove. Rekao mi je da e u gornjem dehennemskom spratu biti poinioci
velikih grijeha iz mog ummeta. To me je rasplakalo i rastuilo. Ona upita: 'Allahov Poslanie,
kako e ga nastaniti?' On odgovori: Vodit e ih meleki u Dehennem. Njihova lica nee
potamnjeti, niti e im se oi iskolaiti. Nee im biti zapeaena usta, niti e biti upareni sa
ejtanima. Nee biti okovani ni u lance ni u okove. Ona ree: 'Allahov Poslanie, a kako e ih
meleki voditi?' On kaza: Ljudi e biti voeni za brade, a ene za pletenice i kose. Koliko je
samo sijedih iz moga ummeta, koji e biti voeni za brade i govoriti: 'Hej, moje li starosti i
moje li slabosti!' Koliko je samo mladia iz mog ummeta koji e biti epani za bradu i voeni
u Dehennem i koji e vikati: 'Hej, puste li mi mladosti i lijepog izgleda!' Koliko je samo ena
iz mog ummeta koje e biti epane za kosu i voene u Dehennem a koje e vikati: 'Puste li
sramote i ponienja!' Bit e dovedeni pred Malika i on e rei melekima: 'Ko su ovi? Nisu mi
dovedeni nesrenici koji su im nalik. Njihova lica nisu potamnjela, niti su im oi iskolaene,
niti su im usta zapeaena, niti su zajedno sa ejtanima, niti su im okovi i lanci na vratovima.'
Oni e rei: 'Nareeno nam je da ti ih dovedemo u ovakvom stanju.' Malik e im se obratiti:
'Nesretnici, koji ste vi?'

U drugoj predaji stoji: Kada ih meleki budu vodili, oni e dozivati: 'Muhammede'. Kada vide
Malika, zbog njegova izgleda i straha koji e pred njim osjetiti, zaboravit e Muhammedovo,
s.a.v.s., ime. Malik e ih pitati: 'Koji ste vi?' Rei e: 'Mi smo od onih kojima je objavljen
Kur'an, i od onih koji su postili ramazan.' Malik e rei: 'Kur'an je objavljen
Muhammedovom, s.a.v.s., ummetu.' Kada uju Poslanikovo ime, oni e povikati: 'Mi smo
ummet Muhammeda, s.a.v.s.!' Malik e kazati: 'Zar vam u Kur'anu nije zabranjeno
grijeenje?' Kada ih stavi na ivicu Dehennema i kada vide njegove strahote i Zebanije, oni e
rei: 'Maliku, dozvoli nam da se isplaemo nad sobom.' On e im dozvoliti i oni e plakati
toliko dok im suze ne presue. Onda e plakati krvlju. Malik e rei: 'Kako je lijep ovaj pla!
Samo da je bio na dunjaluku! Da ste tako plakali na dunjaluku, strahujui od Allaha, danas ne
biste ni vidjeli vatre.' Onda e Malik rei Zebanijama: 'Bacite ih u Dehennem.' Kada budu
baeni u Dehennem, svi e povikati: 'Nema boga osim Allaha.' Vatra e se tada povui od
njih. Malik e povikati: 'Vatro, dri ih.' Vatra e rei: 'Kako da ih uzmem kada govore: La
ilahe illellah?' Malik e rei: 'Uzmi ih, tako je naredio Gospodar Ara.' Potom e ih vatra
uzeti, nekoga za stopala, nekoga do koljena, nekoga do pojasa, a nekoga do pod bradu. Kada
im htjedne spaliti lice, Malik e rei: 'Nemoj im paliti lice, jer su njima padali na seddu
Milostivom. Ne pali im ni srca, jer su bila edna u ramazanu.' Tako e ostati koliko Allah
bude htio.

Onda e povikati: 'Najmilostiviji, Neizmjerno blagi, Ti koji na poklonu ne prigovara!' Kada

Allah provede Svoju presudu, rei e: 'Dibrilu, to je bilo s grijenicima iz Muhammedovog,
s.a.v.s., ummeta?' Dibril e kazati: 'Allahu moj, Ti zna o njima bolje od mene.' On e mu
rei: 'Idi i vidi kakvo im je stanje.' Dibril e otii do Malika koji e biti na postolju od vatre,
u sredini Dehennema. Kada Malik vidi Dibrila, ustat e iz potovanja prema njemu i rei:
'Dibrilu, to te dovelo na ovo mjesto?' Dibril e ga pitati: 'to si uradio sa grijenom grupom
iz Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta?' Ovaj e mu odgovoriti: 'U hravom su stanju. Tijesno
im je. Tijela su im izgorjela i meso im je nestalo, a ostala su im lica i srca na kojima se ogleda
iman.' Dibril e rei: 'Otvori mi vrata, kako bih ih vidio.' Malik e narediti da se vrata otvore.
Kada ga vide u njegovoj ljepoti, ljudi e znati da on nije od onih meleka koji kanjavaju, pa
e povikati: 'Dibrile, poselami Muhammeda, s.a.v.s., od nas i reci mu da su nai grijesi
podijeljeni izmeu nas i tebe. Kai mu kakvo je nae stanje!' Dibril e otii i stati pred
Allaha. Allah e ga pitati: 'Kakvo je stanje s Muhammedovim, s.a.v.s., ummetom?' On e rei:
'Gospodaru, vrlo je hravo i tijesno im je.' On e ga pitati: 'Da li su te neto pitali i zamolili?'
Dibril e rei: 'Jesu, Gospodaru. Traili su od mene da poselamim njihova vjerovjesnika i da
mu kaem kakvo im je stanje.' Allah e mu kazati: 'Idi i kai mu.'

Dibril e otii Vjerovjesniku, s.a.v.s., koji e biti u atoru od bijelog bisera. Na tom atoru e
biti etiri hiljade vrata, a na svakim vratima e biti dva krila od zlata. Rei e mu:
'Muhammede, doao sam ti od grupe grijenika iz tvoga ummeta, koji su izloeni kazni u
Dehennemu. Oni ti alju selam i kau da su u tekom sanju. Vjerovjesnik, s.a.v.s., otii e
ispod Ara i pasti na seddu. Hvalit e Allaha na nain kako Ga niko nije hvalio. Allah e mu
rei: 'Podigni glavu i trai to hoe, dat e ti se. Zauzimaj se za koga hoe i zagovornitvo
e ti biti primljeno.' On e rei: 'Gospodaru, nad nesretnicima iz mog ummeta si proveo Svoju
odredbu i kaznio ih. Udovolji mom zagovoru za njih.' Allah e mu kazati: 'Udovoljio sam
tvom zagovoru za njih. Otii do Dehennema i izvedi svakoga ko je rekao La ilahe illellah.'

Vjerovjesnik, s.a.v.s., otii e i, kada ga Malik vidi, ustat e, iz potovanja prema njemu. On
e mu rei: 'Malik, to je sa nesretnicima iz mog ummeta?' Ovaj e mu odgovoriti: 'U vrlo
hravom su poloaju i tjeskobi.' Muhammed, s.a.v.s., zatrait e da mu se otvori kapija da ih
vidi. Kapija e biti otvorena i kada dehennemlije vide Muhammeda s.a.v.s., uglas e
povikati: 'Muhammede, vatra nam je sprila kou i jetru.' On e ih sve, ugljenisane, izvesti. S
njima e otii do rijeke koja je pred dennetskom kapijom i koja se zove Rijeka ivota.
Okupat e se u njoj i iz nje izai kao mladii, golobradi i vitki. Lica e im se sijati kao pun
mjesec. Na elima e im pisati: Dehennemlije, osloboenici Milostivog. Takvi e ui u
Dennet.

Kada ostali dehennemlije vide da su muslimani izali iz njihova boravita, uzviknut e:

'Kamo puste sree da smo i mi bili muslimani i izali iz Dehennema.' O tome govore
Allahove rijei: Zaalit e nevjernici esto to nisu postali muslimani. (Sura Hidr, 2.)