BIBLIOTEKA JELEN

Daniel Defoe ROBINSON CRUSOE

Naslov originala Daniel Defoe ROBINSON CRUSOE
Preveo BERISLAV GRGIC
Opremio JOSIP VANITA
Urednik ALOJZ MAJETI
3)
DANIEL DEFOE
ROBINSON CRUSOE
Dvanaesto izdanje
IZDAVAKO KNJIARSKA RADNA ORGANIZACIJA
ni 1 a d o s t
ZAGREB 1985
PRVO POGLAVLJE
Moje roenje i porodica Sa devetnaest godina, pobjegnem s jednim kolskim drugom
i odem na more Brod potone Posada se spasi i iskrca blizu Yarmoutha
Rodio sam se 1632. u gradu Yorku. Bio sam iz dobre obitelji. Nije, dodue, bila
engleska jer mi je otac bio stranac iz Bremena. On se najprije doselio u Huli, gdje
je stekao lijep imetak trgovanjem, a onda se, napustivi trgovinu, preselio u York
i tu se oenio mojom majkom. Njeni su se roaci zvali Robinson, i po njima sam
prozvan Robinson Kreutznaer; ali, kako se u Engleskoj rijei obino iskrivljuju,
sada nas zovu ili, bolje rei, sami se zovemo i potpisujemo Crusoe, a tako su me
oduvijek zvali i moji drugovi.
Imao sam dva starija brata. Jedan je bio potpukovnik u engleskom pjeadijskom puku
u Flandriji kojim je zapovijedao glasoviti pukovnik Lockhart. Poginuo je kod
Dunkirka u borbi sa panjolcima. to se dogodilo s mojim drugim bratom, to nisam
nikada saznao, jednako kao to ni moj otac i majka nisu saznali to se dogodilo sa
mnom.
Bio sam trei sin u obitelji, a budui da nisam izuio nikakva zanata, glava mi se
poe zarana puniti skitalakim mislima. Moj otac, koji je bio vrlo star, pruio mi
je primjerno obrazovanje, koliko mi ga je mogao dati kuni odgoj i besplatna seoska
kola, i odredio da budem pravnik, ali moja je jedina elja bila da postanem
moreplovac. Ta me elja zaokupila tolikom snagom, usprkos eljama, pa i
zapovijedima moga oca, i unato savjetovanju i zaklinjanju moje majke i ostalih
prijatelja, da se inilo da ti toj mojoj priro-
5
enoj sklonosti to me vodila izravno u nesreu koja me je kasnije zadesila ima
neto kobno.
Moj otac, mudar i trijezan ovjek, osjeajui unaprijed to namjeravam, ozbiljno me
je i lijepo odvraao od toga. Pozvao me jednog jutra u svoju spavau sobu, iz koje
se zbog uloga nije mogao maknuti, i stao me prijateljski i toplo odgovarati od mog
nauma. Upitao me je koji me razlog, osim puste elje za skitanjem, tjera da
napustim oinski dom i roenu zemlju, u kojoj mogu lijepo napredovati i gdje imam
izgleda da u marom i trudom osigurati sebi udoban i lagodan ivot. Rekao mi je da
u svijet za pustolovinama odlaze samo oajnici ili oni koji tee za velikim
uspjesima kako bi se smionou izdigli i proslavili neobinim pothvatima. Sve je
to, ree, ili nedokuivo za me, ili prenisko da se u to uputam. Ja sam, ree, lan
srednjeg stalea, ili, kako bi se to moglo nazvati, gornjeg sloja malih ljudi, a to
je, po njegovom miljenju i dugogodinjem iskustvu, najbolji stale, a i
najprikladniji za ljudsku sreu. U njemu ovjek nije izloen nevoljama i tegobama,
munom radu i stradanju teaka i radnika, niti je optereen oholou, eljom za
raskoi i zavisti gornjih slojeva ljudskog drutva. Rekao mi je da i sam mogu po
tome zakljuiti koliko je sree u tom staleu jer je to sloj drutva kojemu svi
drugi zavide. Kraljevi su esto jadikovali zbog zle" sree, izmeu te dvije
oprenosti, izmeu bijednika i mogunika. I mudrac je potvrdio, da je to vrhunac
istinske sree kad je molio da ne bude ni siromaan ni bogat.
Upozorio me da pripazim na to i da u vidjeti da se ivotne nesree uvijek rue na
najvie slojeve ovjeanstva, a srednji stale najmanje stradava jer nije izloen
tolikim promjenama kao najvii i najnii slojevi drutva. Ljudi srednjega stalea
nisu izvrgnuti tolikim tjelesnim i duevnim mukama i nelagodnostima kao s jedne
strane oni koji ive pokvarenim, raskonim i rasipnim ivotom, ili s druge strane
oni koji muno rade i oskudijevaju na svemu, hrane se prostom i nedovoljnom hranom,
te tako i jedni i drugi sami sebi nanose muke koje dolaze kao prirodna posljedica
njihova naina ivota. Srednji stale nosi u sebi mogunost za sve vrste kreposti i
sve vrste uitaka. Mir i obilje vjeran su drug srednjega stalea. Umjerenost,
staloenost, zdravlje, drutvo, sve ugodne razonode i poeljne zabave dobrobiti su
6
to prate srednji stale. Na taj nain ljudi prolaze kroz ivot tiho i glatko i u
udobnosti ga zavravaju. Nisu mueni tekim runim ili duevnim radom. Ne prodaju
se kao roblje da bi zaradili svakidanji kruh, niti im zanovijetaju smetnje koje
dui oduzimaju mir, a tijelu odmor. U njima ne bjesne strasti zavisti, niti
izgaraju od potajne poude za velikim stvarima, ve u udobnosti blago klize kroz
ivot i razumno okuavaju slasti ivota bez gorine. Osjeaju da su sretni, a
svakodnevno ih iskustvo poduava kako e biti jo svjesniji toga.
Zatim mi je stavio na srce, i to s mnogo ljubavi, da budem razborit i da ne srljam
u nesreu od koje me vjerojatno zatitila i priroda i drutveni poloaj u kome sam
se rodio. Rekao mi je da mi nije potrebno zaraivati kruh; da e se dobro brinuti
za mene i da e mi pokuati osigurati smiren ivot za kakav se ba zalagao; a ako
se ne osjeam dosta lagodno i sretno na svijetu, da me u tome vjerojatno prijei
samo moja sudbina ili moja narav, i da on nee biti niza-to odgovoran jer je, eto,
obavio svoju dunost upozorivi me na opasnosti to mi prijete; jednom rijei,
koliko bi mi elio biti jako dobar ako budem htio ostati i smiriti se kod kue,
kako se od mene trai, toliko ne bi elio potpomoi moju nesreu i dati mi bilo
kakav poticaj da odem. Na kraju mi ree neka uzmem za primjer svoga starijeg brata
kojemu se isto tako od srca obraao svojim nagovaranjima da bi ga zadrao da ne ode
u nizozemski rat, ali mu to nije uspjelo jer su ga njegove mladenake elje tjerale
da ode u vojsku, gdje je poginuo. I premda je rekao da e se neprestano moliti za
mene, ipak je smogao snage da mi kae da mi bog nee pomoi ako uinim taj ludi
korak, a kasnije u, kad moda vie ne bude nikoga, da mi pomogne, imati dosta
vremena da razmiljam o tome kako sam prezreo njegov savjet.
U tom sam posljednjem dijelu izlaganja, koje je bilo doista proroansko, iako
mislim da to moj otac ni sam nije znao, u tom sam dijelu izlaganja opazio, da mu
suze obilno teku niz lice, osobito kad je govorio o mom bratu koji je poginuo. A
kad je govorio o tome kako u imati dosta vremena da se kajem, a nee biti nikoga
da mi pomogne, bio je tako uzbuen da je prekinuo razgovor i rekao mi da mu je srce
tako prepuno osjeaja da vie ne moe govoriti.
7
Taj me razgovor iskreno ganuo, a koga ne bi? Odluio sam stoga vie ne misliti na
odlazak u daleki svijet, ve se smiriti kod kue prema elji svoga oca. Ali, na
alost, nakon nekoliko dana pali su oevi savjeti u zaborav i, ukratko, da ne bih
ocu vie omoguio da nagovaranjem djeluje na me, nekoliko tjedana nakon toga
odluih pobjei od njega. Ali ipak nisam to proveo u djelo onako brzo kako sam htio
u prvom oduevljenju stvaranja odluke, nego sam se poraz-govorio s majkom. Odabrao
sam as kad sam drao da je malo bolje volje nego obino i rekao joj da svim svojim
mislima teim samo za tim da vidim svijeta i da se neu nikada postojano smiriti ni
u emu, pa da je bolje da otac da svoj pristanak nego da me sili da odem bez
njegova doputenja. Rekao sam joj da mi je osamnaest godina i da sam prestar da
idem u nauk ili za odvjetnikog pisara. Dodao sam da sam uvjeren, kad bih poao u.
nauk, da ne bih nikada dotjerao do kraja i da bih sigurno pobjegao od svoga gazde
prije zavretka naukovanja i otiao na more. Obeao sam joj, ako bude govorila s
ocem, i on me pusti samo na jedno putovanje, pa ako se vratim kui nezadovoljan
moreplovstvom, da vie neu_ otii i da joj dajem rije da u dvostrukom
marljivou nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Nato se moja majka jako razljuti. Ree mi da je uvjerena da nema nikakva smisla
razgovarati o tome s ocem; da on i predobro zna to je meni na korist, a da bi
pristao na neto to je toliko na moju tetu, i da se udi kako uope mogu na tako
neto pomiljati nakon onakva razgovora s njim i nakon onakvih ljubaznih i njenih
rijei to ih je otac, ona to zna, meni rekao; ukratko, ako elim svoju propast, da
mi nema pomoi, ali da mogu biti siguran da oni na to nikada nee pristati, to se
nje same tie, ona ne eli sudjelovati u mojoj propasti, a ja neu nikada moi rei
da je na to pristala moja majka, a otac nije.
Iako je majka odbila da moju elju prenese ocu, ipak mu je, kako sam to kasnije
saznao, ispripovjedila cijeli na razgovor na to joj je otac, jako zabrinut zbog
svega toga, s uzdahom rekao: Taj bi djeak mogao biti sretan kad bi htio ostati
kod kue, a ako ode u svijet; bit e najnesretniji bijednik to se ikada rodio. Ja
na to ne mogu pristati.
Tek gotovo godinu dana nakon toga odluio sam se na bijeg, a u meuvremenu sam
tvrdoglavo ostajao gluh na sve
8
prijedloge da se prihvatim posla, esto sam prigovarao ocu i majci zbog toga to se
ustrajno protive onome, na to me, kako znaju, tjeraju moje sklonosti. Ali jednoga
dana se desih u Hullu, kamo sam poao sluajno, bez ikakve namjere da bjeim. Tamo
je bio jedan od mojih drugova, koji je odlazio brodom svoga oca u London i
nagovarao me da poem s njim, nudei ono to obino privlai moreplovce, tj.
besplatan prijevoz. Nisam vie pitao za savjet ni oca ni majku niti sam ih
obavijestio o svom odlasku. Neka saznaju kako mu drago. I tako sam se, ne traei
oeva blagoslova, ne obazirui se na prilike i posljedice, u zao as, prvoga rujna
1651, uspeo na palubu broda za London. Mislim da nikada nisu nevolje nijednog
mladog pustolova ni ranije poele ni dulje trajale nego moje. Brod nije pravo ni
iziao iz Humbera kadli poe puhati vjetar i strahoviti se valovi dizati. Kako
nikada prije nisam bio na moru, bilo mi je neizrecivo muno i silno sam se bojao.
Sada poeh ozbiljno razmiljati o inu to sam tako runo ostavio oevu kuu i
napustio svoju dunost. Ponovo se sjetih svih lijepih savjeta svojih roditelja,
oevih suza i majinih zaklinjanja. A moja savjest, koja jo nije bila sasvim
okorjela, kako je to kasnije postala, prigovorila mi je to sam prezreo savjete i
prekrio dunost prema svome ocu.
Oluja je cijelo to vrijeme bivala sve jaa i jaa, a uzburkano se more dizalo
visoko iako ni priblino onako kako sam to poslije mnogo puta vidio, pa ni onako
kako sam to vidio nekoliko dana kasnije. Ali onda je to bilo dovoljno da me ispuni
stravom jer sam bio poetnik na moru i o svemu tome nisam jo nita znao. Oekivao
sam da e nas svaki val progutati, i da brod, kad god bi utonuo, kako se meni
inilo, kao u provaliju ili morski bezdan, nikada vie nee izroniti. I u tim
duevnim mukama stvorio sam mnogo zavjeta .i odluka da u, ako jo ikada stupim na
vrsto tlo, poi ravno kui svoga oca i da nikada vie, dok god budem ivio, neu
stupiti ni na jedan brod.. Odluio sam da u posluati oev savjet i da se vie
nikad neu uvaliti u ovakvo zlo. Sada sam jasno vidio ispravnost njegovih savjeta,
to se tie smirena ivota, i kako je on lagodno i udobno proivio sav svoj vijek i
nikada nije bio izvrgnut ni morskim olujama ni neprilikama na kopnu. Ukratko,
stvorio sam od-
9
luku da u se, kao pravi pokajniki izgubljeni sin, vratiti domu svoga oca.
Tim sam se pametnim i trijeznim mislima bavio dok god je trajala oluja, a i neko
vrijeme poslije. Ali, ve drugi dan. stiao se vjetar i more umirilo, pa se stadoh
pomalo privikavati. Ipak sam cijeli dan bio vrlo ozbiljan jer sam jo malo-trpio i
od morske bolesti. Meutim, predvee se vrijeme razbistrilo, vjetar je sasvim
popustio, i spustila se arobna, krasna veer. Sunce je zalo sjajno i jasno, a
takvo je drugoga jutra i izilo. Kako je bilo sasvim malo ili gotovo nita vjetra,
a more je bilo glatko i obasjano suncem, pogled je, po mom miljenju, bio
najdivniji to sam ga ikada vidio.
Te sam noi dobro spavao, i sada me vie nije muila morska bolest. Bio sam vrlo
radostan i s udivljenjem sam gledao more, koje je dan prije bilo burno i strano, a
sada je, nakon tako kratkog vremena, bilo mirno i prijazno. Tada, da ne bih
ustrajao u svojim dobrim odlukama, moj drug, koji me je odmamio sa sobom, doe k
meni i ree mi, potapavi me po ramenu: No, Bob, kako se osjea nakon svega?
Okladio bih se da si se sino prestraio kad je du-nulo ono malo vjetra, a? Ti to
zove malo vjetra? uzvratih ja. To je bila strahovita oluja. Kakva oluja,
luae? odgovori on.:. Zar ti to zove olujom? Pa to nije bilo uope nita. Daj
mi dobar brod i iroko more, i neu mnogo trti glavu zbog takva vjetria. Ali ti
si, Bob, obini kopneni takor. Hajde da napravimo alicu puna pa da zaboravimo na
sve; Vidi li kako je sada krasno vrijeme!
Da skratim taj tuni dio svoje pripovijesti, poli smo uobiajenim putem svih
mornara. Napravili smo pun, ja. sam se napola opio i u toj jednoj jedinoj noi
razuzdanosti utopio sve svoje kajanje, sve razmiljanje o svom prolom vladanju i
sve svoje odluke za budunost. Jednom rijei, kad je povrina mora postala opet
glatka i kad se stiala oluja i .sve se opet smirilo, nestalo je bujice mojih misli
i zaboravljen je strah i bojazan da e me progutati more, te se vratila struja
mojih prijanjih misli, i ja sam potpuno zaboravio zavjete i obeanja to sam ih
uinio u svojoj nevolji. Zapravo su se javljali asovi razmiljanja, i ozbiljne su
misli, tako da kaem, pokuavale da se od vremena do vremena vrate. Ali ja bih ih
se ostresao i izdigao iz njih kao iz bolesti pa bih, odavi se piu i drutvu,
uskoro suzbio povratak tih
10
napadaja, kako sam ih nazvao, te sam u pet-est dana tako potpuno pobijedio svoju
savjest kako bi to samo mogao poeljeti i jedan mladi koji je odluio da se nee
dati uznemirivati. Ali me ekala jo jedna kunja; a providnost, kao to to obino
ini u takvim sluajevima, odluila me bez ikakve isprike potpuno napustiti. Jer,
ako tu priliku ne bih prihvatio kao spas, slijedea je trebala biti takva da bi je
najgori i najokorjeliji meu nama priznao kao opasnost i zamolio milost.
estoga dana naega putovanja po moru stigosmo u sidrite Yarmoutha. Kako je puhao
suprotan vjetar, ili je pak vrije'me bilo tiho, sve od one oluje smo napredovali.
Tu smo se morali usidriti i ostati sedam ili osam dana jer je vjetar i dalje bio
nepovoljan, tj. jugozapadnjak. Za to su vrijeme stigli u to isto sidrite mnogi
brodovi iz Newcastlea jer je to bilo obiajno zaklonite gdje su brodovi mogli
ekati povoljan vjetar za rijeku.
Mi, meutim, ne bismo tu bili ostali tako dugo usidreni, nego bismo s plimom poli
uz rijeku da nije puhao preotar vjetar. Poto smo se tu zadrali etiri ili pet
dana, vjetar je postao vrlo snaan. Meutim, kako je po opem miljenju to sidrite
bilo jednako dobro kao i luka, dno za sidren je povoljno, a lanac i sidro vrlo
vrsti, nai su ljudi bili bezbrini i nisu se ni najmanje bojali opasnosti pa su
provodili vrijeme u odmoru i ali, kako je ve na moru obiaj. Ali osmoga dana
ujutro vjetar ojaa, i svi se dadosmo ha posao da spustimo gornje jedro i sve
itmotamo i privrstimo kako bi brod mogao ostati to lake usidren. Do podneva je
more silno uskipjelo. Na je brod uranjao provom u more, nekoliko puta da su ga
prelili valovi, i ve smo jedanput ili dvaput pomislili da nam se otkinulo sidro.
Nato na kapetan zapovjedi da se spusti veliko sidro za opasnost tako da smo bili
usidreni na dva sidra sprijeda, s lancima olabavljenima prema zavjetrini.
Sada je ve vjetar preao u strahovitu oluju, te sam i na licima samih mornara
poeo opaati strah i izbezumlje-nost. Kapetan je bio sav zauzet brigom oko
spaavanja brodaT" ali sam ga ipak uo nekoliko puta, dok je kraj mene prolazio" u
kabinu i izlazio iz nje, kako tiho sam sa sobom govori: Gospode, smiluj nam se,
svi emo propasti i izginuti, i slino. Za vrijeme tih prvih uurbanosti ja sam
leao sav
11
smuen mimo u svojoj kabini, koja je bila pod provom, i ne mogu opisati svoje
osjeaje. Teko mi je polazilo za rukom obnoviti svoje prvo kajanje, to sam ga
tako oito zgazio i tvrdokorno potisnuo. Mislio sam da je neumoljiva smrt prola, i
da ni ovo nee biti nita kao ni ono prvo. Ali kad je sam kapetan proao kraj mene,
kako malo prije rekoh, govorei da emo svi propasti, strano sam se uplaio. Ustao
sam, iziao iz svoje kabine i pogledao oko sebe. Nikada nisam vidio tako tjeskobna
prizora. Valovi su se dizali kao brda i svake se tri ili etiri minute lomili preko
nas. Kad mi je uspjelo pogledati oko sebe, nisam vidio nita nego nevolju. Vidjeli
smo da su se na dva broda, koji su bili usidreni kraj nas i koji su bili teko
natovareni, jarboli slomili i sruili preko palube, a nai su mornari vikali da se
brod koji je bio usidren jednu milju od nas, potopio. Druga su dva broda, otkinuta
od sidra, jurnula sa sidrita na otvoreno more na milost i nemilost razbjenjelih
valova, a svi su im jarboli bili polomljeni. Najbolje su prolazili laki brodovi,
koji se nisu toliko borili s morem, ali su se dva ili tri ipak otkinula, prola
Sasvim uz nas jurei na otvoreno more sa samim malim jedrom pred vjetrom.
Predveer prvi oficir i brodar zamole kapetana naega broda da im dopusti sruiti
prednji jarbol, ali on se jako usprotivio. Meutim mu brodar stade dokazivati da e
se brod potopiti ako ne dopusti, i on pristade. A kad su sruili prvi jarbol,
srednji je jarbol stajao tako klimavo i tresao cijelim brodom toliko da. su bili
prisiljeni i njega ukloniti i oistiti palubu.
Svatko moe lako zakljuiti u kakvu sam morao biti stanju ja, koji sam bio tek
poetnik i toliko sam se uplaio one malenkosti prije Meutim, ako je iz ove
vremenske udaljenosti mogue izraziti misli to su me tada obuzimale, deset sam se
puta vie bojao zbog svojih nedavnih obeanja i zbog toga to sam se od njih
odvratio i pristao uz one svoje prve grene odluke nego to sam se bojao same
smrti. To me je zajedno s grozotom oluje, dovelo u stanje koje ne mogu nikakvim
rijeima opisati. Ah najgore jo nije dolo. Oluja se nastavila takvim bijesom da
su i sami mornari priznavali da gore oluje nisu nikada doivjeli. Imali smo dobar
brod, ali je bio teko natovaren i duboko gazio u more, pa su mornari od vremena do
vremena vikali da e se af ondati.
12
TJ jednom Sam imao prednost, a to je da nisam znao to su mislili pod tom rijei
dok se nisam raspitao. Meutim, oluja je bila tako estoka da sam vidio to se ne
vidi esto, da su se kapetan, brodar i jo neki, koji su bili razboritiji od
ostalih, utekli molitvama, oekujui da e brod svakog asa otii na dno. Usred
noi, uza sve ostale nae nevolje, jedan od mornara, koji je ba radi toga poao
dolje, izjavi, da nam je laa napukla, a jedan drugi ree da na dnu broda ima
etiri stope vode. Tada pozovu sve ljude k crpaljkama. Od same te rijei mi je,
kako mi se priinilo, zamrlo srce, i ja se sruih na rub kreveta u svojoj kabini,
gdje ostadoh leati. Ljudi me, meutim, digoe i rekoe mi da ja, koji dosad nisam
bio ni za kakav posao, mogu crpsti kao i svaki drugi. Nato sam se trgnuo i poao k
pumpi te se od svega srca dao na posao. Dok se to dogaalo, kapetan, videi
nekoliko lakih brodova za ugalj, koji su, ne mogavi izdrati oluju, morali dii
sidra i zaputiti se na more, i videi da e pri tom doi preblizu k nama, zapovjedi
da se ispali hitac iz topa kao znak opasnosti. Ja, koji uope nisam znao to to
znai, bio sam toliko iznenaen da sam pomislio da se brod slomio, ili da se
dogodila kakva druga strahota. Jednom rijei, bio sam tako zaprepaten da sam se
sruio u nesvijest. Kako je to bilo u asu kad je svatko imao dosta posla da se
brine za svoj ivot, nitko se nije na me osvrtao niti se brinuo to se sa mnom
dogodilo. Neki drugi ovjek prie k crpaljki, a mene odgurne u stranu i ostavi me
tako leati mislei da sam mrtav. Dugo je potrajalo dok sam doao k sebi.
Radili smo dalje, ali je voda u spremitu sve vie rasla, pa je bilo oito da e
brod potonuti. Premda je oluja pomalo jenjavala, ipak nije bilo vjerojatno da bismo
mogli doploviti do kakve luke, pa je kapetan i dalje pucao iz topova, traei
pomo. Neki laki brod, koji je bio upravo pred nama i sretno preivio oluju, usudi
se poslati nam jedan amac u pomo, amac nam se pribliio izvrgavajui se najveoj
opasnosti, ali je nama bilo nemogue ukrcati se. Ni amac nije mogao pristati uz
bok broda, pa konano oni u amcu stanu veslati svom snagom stavivi na kocku svoj
ivot da spase na, a nai im ljudi dobace preko krme konop s pluta-om i onda
popuste konop na veliku daljinu. Oni u amcu ga nakon velikog napora i izvrgavanja
opasnosti uhvate, i
13
mi ih dovukosmo sasvim pod nau krmu i svi uosmo u njihov amac. Kad smo uli, ni
mi ni oni nismo pomiljali da se pribliimo njihovu brodu, pa smo se sloili u tome
da pustimo amac da ga nose valovi i da mu pomaemo veslima, koliko budemo mogli,
da se priblii obali. Na im kapetan obea da e nadoknaditi tetu njihovu kapetanu
kao se amac razbije na obali. Tako, malo veslajui, malo noeni valovima, odosmo
prema sjeveru, reui ukoso prema obali do Winter-ton Nessa.
Nije prolo ni etvrt sata kako smo napustili brod, kad vidjesmo da tone. I tada
sam prvi put shvatio to to znai da se brod afondava. Moram priznati da sam se
jedva usudio podii oi da pogledam, kad mi mornari rekoe da tone. Od asa kad su
me vie unijeli u amac nego to bi se moglo rei da sam sam u nj uao, srce mi je,
tako rei, zamrlo, djelomino od straha, djelomino od duevne groze i pomisli to
me jo eka.
Dok smo se nalazili u tom poloaju, i dok su se ljudi za veslima muili da primaknu
amac k obali, opazili smo (kad bi nam se amac izdigao na valovima i kad smo mogli
vidjeti obalu) mnotvo ljudi kako tre obalom da nam pomognu kad doemo blie. Ali
mi smo se jako sporo pribliavali obali i nismo joj se mogli primaknuti dok nismo
proli wintertonski svjetionik, gdje se obala povlai zapadno prema Cromeru, pa
kopno malo ublauje estinu vjetra. Tu smo zali unutra i, premda uz velike
potekoe, svi sretno iziosmo na obalu. Tada se uputismo pjeice u Yarmouth, gdje
su s nama kao brodolomcima postupile i gradske vlasti s mnogo uvje-nosti.
Dodijelile su nam stan, a isto tako i neki trgovci i brodovlasnici, pa smo dobili i
dovoljno novaca da poemo ili u London ili natrag u Huli, prema tome kamo budemo
htjeli.
Da sam tada bio dosta pametan i vratio se u Huli pa poao kui, bio bih sretan, i
moj bi otac, kao u onoj prii iz biblije, bio ak za mene zaklao ugojeno tele jer
je doznao da je laa kojom sam otiao doivjela brodolom u yarmouth-skom sidritu,
i dugo je vremena prolo dok je s nekom sigurnou utvrdio da se nisam utopio.
Ali moja me zla kob gurala dalje tvrdoglavou kojoj se nita nije moglo
oduprijeti. I premda sam nekoliko puta
14
uo glasni zov svoga razbora i svoga sabranijeg rasuivanja da se vratim kui,
nisam imao snage da to uinim. Ne znam kako da to nazovem, niti elim ustvrditi da
je to neka tajna, nadmona sila to nas tjera, da potpomognemo svoje unitenje, ak
i kad ga jasno vidimo i znamo da srljamo u nj otvorenih oiju. Sigurno je da me
protiv moga mirnog rasuivanja i uvjeravanja mojih najskrovitijih misli, niti
protiv dviju tako vidljivih poduka kakve sam doivio kod svoga prvog pokuaja nije
moglo tjerati nita drugo nego neka takva suena, neizbjeiva nesrea kojoj nisam
mogao izmaknuti.
Moj drug, sin naeg kapetana, koji mi je prije pomagao da budem vri, sad je bio
bojaljiviji nego ja. Kad sam nakon boravka u Yarmouthu prvi put s njime
razgovarao, a to je bilo tek iza dva-tri dana jer smo u gradu stanovali odijeljeno
jedan od drugoga kad sam, dakle, prvi put s njime razgovarao, inilo se kao da mu
je glas nekako drukiji. Bio je vrlo potiten, potresao je glavom i upitao me kako
mi je. Zatim je rekao svome ocu tko sam i da sam poao na to putovanje samo za
pokus da onda odem dalje u svijet. A njegov se otac obratio meni i rekao mi vrlo
ozbiljnim i zabrinutim glasom: Mladiu, ti vie nikada ne bi smio na more. Morao
bi uzeti ovo kao jasan i oit znak da ne smije postati moreplovac. A zato se
vi, gospodine, ne odreknete mora? upitah ga ja. To je neto drugo, ree on, to
je moj poziv i prema tome moja dunost. Ali budui da si ti uiniio ovo putovanje
kao pokus, vidi da su ti nebesa pokazala to moe oekivati ako u tom ustraje.
Moda nas je sve ovo zlo snalo zbog tebe, kao tariku lau zbog Jone. Reci mi,
molim te, nastavi on, to si ti? I zato si poao na more? Na to mu ja
ispripovjedih jedan dio svoga ivota. Na kraju on plane nekim udnim gnjevom i
ree: to sam uinio da je takav nesretnik morao doi na moju lau? Ni za tisuu
funti ne bih vie s tobom zajedno stupio na isti brod. To je zapravo, kao to
rekoh, bila provala duha koji je jo bio uzbuen zbog osjeaja gubitka pa je poao
dalje nego to je smio. Meutim, kasnije je on sa mnom razgovarao vrlo ozbiljno,
zaklinjao me da se vratim svome ocu i da ne iskuavam sudbinu na svoju propast.
Rekao mi je da sam mogao jasno vidjeti da su se nebesa okrenula protiv mene, a
zatim je dodao: Zapamti, mladiu, ako se ne vrati
15
kui, kamo god krene, naii e samo na nevolje i razoaranja, i rijei tvoga oca
e se ispuniti na tebi.
Kratko vrijeme nakon toga se rastadosmo. Ja sam mu odgovorio kratko, a poslije ga
vie nisam vidio. Ne znam kamo je otiao. A ja, kako sam imao u depu neto novaca,
otputujem kopnom u London. Tamo, kao i na putu, mnogo sam se borio sam sa sobom
kojom ivotnom stazom da krenem i da li da poem kui ili na more.
to se tie polaska kui, tu se stid opirao najljepim porivima koji su se javljali
u mojim. mislima. Smjesta sam pomislio kako bi me susjedi ismijavali, i kako bi me
bilo stid pogledati u oi ne samo ocu i majci nego i svakome drugom. Od onda sam
esto razmiljao o tome kako je nedosljedno i nerazumno ope vladanje ljudi, a
pogotovu mladei, prema onom razboru koji bi ih morao u takvim sluajevima voditi,
to jest: ne stide se grijeha, a stide se pokajanja; ne stide se djela zbog kojega
bi ih s pravom mogli smatrati za luake, a stide se povratka po kojemu bi ih samo
cijenili kao pametne ljude.
U tom sam, meutim, razdoblju svoga ivota ostao neko vrijeme neodluan to da
ponem i kojim ivotnim putem da krenem. Nikako se nisam htio vratiti kui. Kad. je
prolo neko vrijeme, izbrisalo se sjeanje na nevolje kroz koje sam proao. A kad
je nestalo toga, izblijedjelo je i ono malo elje da se vratim kui, pa sam takve
misli konano sasvim odbacio i stao se ogledati za kakvim putovanjem.
Lo utjecaj koji me je najprije odveo od oinskog doma, koji me je natjerao na
neobuzdanu i nepromiljenu misao da poveam svoje bogatstvo i koji mi je tako
snano nametnuo te neskromne misli da sam postao gluh za sve dobre savjete, za
zaklinjanja, pa i zapovijedi svoga oca taj isti utjecaj, ma kakav bio, omoguio
mi je najnesretniji od svih pothvata, i ja otplovih na palubi nekog broda koji je
putovao na afriku obalu ili, kako to mornari obino zovu, krenuo na put u Gvineju.
Moja je velika nesrea bila da se na svim tim putovanjima nisam ukrcao kao mornar.
Na taj bih nain, iako bih zapravo morao malo tee raditi nego obino, ipak uz put
nauio dunosti i slubu mornara pa bih se s vremenom mogao osposobiti za brodara
ili asnika, ako ne i za kapetana. Ali kako mi je uvijek bilo sueno da izaberem
najgore.
16
tako sam i tu uradio. Jer, budui da sam imao novaca u depu i dobro odijelo na
sebi, ukrcao sam se uvijek kao kakav gospodin. Na taj nain niti sam na brodu imao
posla, niti sam kakav posao nauio.
DRUGO POGLAVLJE
Uspjeno putovanje u Gvineju Zarobljen od saliskog gusarskog broda Bijeg s
djeakom Moreskom
U prvom redu, sudbina je htjela da sam u Londonu zapao u prilino dobro drutvo,
to se ne dogaa uvijek takvim slabiima i zanesenjacima kakav sam ja tada bio. Jer
vrag obino ne proputa da im vrlo rano postavi zamku. Ali sa mnom nije bilo tako.
Najprije sam se upoznao s kapetanom nekoga broda koji je doao s obala Gvineje i
koji je, budui da mu se svidjelo razgovarati sa mnom, a u to sam vrijeme bio
prilino zabavan, i uvi da namjeravam vidjeti svijeta, rekao mi je da mogu, ako
elim, poi s njime na put besplatno. Sjedit u s njim kod stola i pravit u mu
drutvo. A ako budem mogao ponijeti to sa sobom, pruit e mi sve mogunosti da
trgujem, a moda e mi u tom i pomoi.
Objeruke am prihvatio tu ponudu. Sklopivi vrsto prijateljstvo s tim kapetanom,
koji je bio poten i iskren ovjek,, poao sam s njim na put. Sa sobom sam ponio
neto robe, koju sam, zahvaljujui nesebinoj estitosti svoga prijatelja kapetana,
znatno umnoio jer sam nosio oko etrdeset funti vrijednosti igraaka i raznih
sitnica, koje mi je kapetan savjetovao da kupim. Tih sam etrdeset funti skupio uz
pomo nekih svojih roaka s kojima sam se dopisivao, i koji su, po mom miljenju,
nagovorili moga oca, ili barem majku, da taj iznos pridonese za moje prvo
putovanje.
To je bilo jedino putovanje od svih mojih pustolovnih, pothvata, za koje mogu rei
da je bilo uspjeno, a to dugujem estitosti i potenju svoga prijatelja kapetana.
Pod njegovim sam vodstvom stekao takoer pouzdano znanje u matematici i navigaciji,
nauio kako treba voditi kontrolu smjera plovidbe, vriti izvidniku slubu i,
ukratko, razumijevati neke stvari, koje su neophodno potrebne mornaru.
2 Robinson Crusoe
Koliko se on veselio da me upuuje, toliko sam se ja veselio da uim. Jednom
rijei, to me putovanje uinilo istovremeno mornarom i trgovcem. Za svoju robu
donio sam kui dva i po kilograma zlatne praine, za koju sam po povratku u London
dobio gotovo trista funti, i to me ispunilo slavohlepnim mislima, koje su od onda
tako zapeatile moju propast.
Meutim, i na tom sam putovanju imao svojih neprilika. Glavna je bila ta da sam bio
neprestano bolestan. Od pretjerane vruine toga podneblja hvatali su me estoki
napadaji tropske groznice jer smo uglavnom trgovali uz obalu petnaestoga stupnja
sjeverne irine pa sve do samog ekvatora.
Ja sam sada sebi utvarao da sam gvinejski trgovac. Kako je moj prijatelj, na moju
veliku nesreu, uskoro nakon povratka umro, odluio sam poi opet na isti put pa
sam se. ukrcao na istu lau s jednim ovjekom koji je kod prolog putovanja bio
njegov zamjenik, a sada je postao zapovjednik broda. To je bilo najnesretnije
putovanje to ga je ikada itko poduzeo. Jer iako sam imao sa sobom robe za nepunih
stotinu funti ovoga novosteenog bogatstva, tako da mi je ostalo dvjesta funti to
sam ih pohranio kod udovice svoga prijatelja, koja se pokazala prema meni vrlo
potena, ipak sam na tom putovanju zapao u strahovite nevolje. Prva je bila kad je
naa laa, na putu prema Kanarskom otoju, ili, bolje rei, izmeu toga otoja i
afrike obale, bila u praskozorje iznenaena od turskog gusarskog broda iz Salija,
koji nas je stao progoniti svom brzinom to ju je mogao postii. I mi smo razapeli
jedra do krajnjih mogunosti raspona, ili koliko su nam jarboli doputali, da im
izmaknemo. Ali videi da nas gusarski brod dostizava i da e nas sigurno za
nekoliko sati dostii, spremismo se na borbu. Naa je laa imala dvanaest topova, a
gusarski brod osamnaest. Dostigao nas je oko tri sata popodne i zaustavio se
pogreno upravo nasuprot sredini broda umjesto, kako je namjeravao, nasuprot naoj
krmi. Mi okrenusmo osam svojih topova prema toj strani i ispraznismo ih na nj. On
se.nato ponovo udalji uzvrativi vatru i obasuvi na puanom tanadi od blizu
dvije stotine ljudi to ih je imao na palubi. Meutim, ni jedan od naih nije bio
pogoen jer su svi nai ljudi bili zaklonjeni. On se ponovo spremio na napadaj, a
mi na obranu. Tada, pristavi uz nas s druge strane po sredini, prebaci ezdeset
svojih
18
ljudi na nau palubu. Ovi se odmah dadoe na rezanje i sjedenje palube i konopa. Mi
ih napadosmo kuburama, sulicama, krinjama za barut i slinim i dvaput oistismo
palubu. Meutim, da skratim ovaj tuni dio pripovijesti, kad su nam brod
onesposobili i ubili tri ovjeka, a osam ranih, bili srao-prisiljeni predati se.
Tada su nas odvukli kao zarobljenike u Sali, luku koja pripada Maurima.
Postupak prema meni nije bio tako straan kako sam s& isprva bojao. Nisu me ni
otpremili u unutranjost zemlje na carev dvor kao ostale nae ljude, nego me
kapetan gusarskog broda zadrao kao vlastitu nagradu i uinio me svojim robom jer
sam bio mlad, okretan i sposoban za njegov posao.. Potpuno me srvala ta nenadana
promjena moga poloaja od trgovca na bijednog roba. Sada sam se sjeao proroanskih
rijei svoga oca da u biti nesretan, a nee biti nikoga da mi pomognejl to se
sada, mislio sam, tako dosljedno dogodilo da. mi nije moglo biti gore. Dostigla me
ruka nebesa, bio sam uniten i nije mi bilo spasa. Ah, jao, to je bio tek poetak,
nevolja kroz koje sam morao proi, kao to e se vidjeti u nastavku ove
pripovijesti.
Kako me je moj novi zatitnik ili gospodar poveo kui u. svoj dom, nadao sam se da
e me povesti sa sobom kad opet: krene na more. Vjerovao sam da e ga prije ili
kasnije stii sudbina da ga uhvati panjolski ili portugalski ratni brod,, a onda
u se domoi slobode. Ali te je moje nade ubrzo nestalo. Jer kad je krenuo na more,
ostavio me na obali da pazim na njegov vrti i obavljam obiajne teke ropske
poslove kod kue. A kad se opet vratio kui sa svoga krstarenja, zapovjedio mi je
da ostanem u kabini i pazim na lau.
Tu sam razmiljao samo o svom bijegu i kako da ga provedem u djelo. Ali nisam
izmislio nikakav nain koji bi ulijevao i najmanje nade. Nita nije iskrsnulo da bi
se pomisao na bijeg uinila vjerojatnom jer nisam imao nikoga kome bih saopio
svoju zamisao i tko bi krenuo sa mnom nikakva roba, Engleza, Irca ili kota, osim
mene. I tako dvije godine,, iako sam se esto zanosio mislima na bijeg, nisam imao
ni najmanjeg izgleda koji bi me potaknuo da tu zamisao provedem u djelo.
Otprilike nakon dvije godine pruila-se udna prilika koja mi je ponovo nametnula
misao pokuaja da se oslobodim. Moj je gospodar ostao kod kue dulje nego obino.
Nije opre-
19*
imao svoju lau, i to, kako sam uo, zbog nestaice novaca. Stoga bi redovito,
jedanput ili dvaput tjedno, a katkada i ee, ako je vrijeme bilo lijepo, uzeo
amac sa svoga broda i poao izvan luke na ribolov. Budui da je poveo i mene i
jednog mladog Moreska da mu veslamo, mi smo ga mnogo razveseljavali, a ja sam se
pokazao vrlo spretnim kod ribolova tako da bi me katkada poslao s jednim Maurom,
svojim roakom, i s tim mladiem Moreskom, kako su ga zvali, da mu ulovimo riba za
jelo.
Dogodilo se jednom, kad sam s njim jednog jutra poao u ribolov, da se digla tako
gusta magla, da smo izgubili iz vida obalu, premda nismo bili od nje ni pola milje
udaljeni. Veslali smo da nismo znali ni kuda ni kamo i teglili cijeli dan i cijelu
narednu no. A kad je svanulo jutro, vidjesmo da smo odmaknuli na more umjesto da
smo se pribliili obali i da smo najmanje dvije milje od obale. Ipak smo se ujutro
vratili, iako s mnogo truda i dosta opasnosti jer je ujutro poeo puhati otar
vjetar. No najgore je bilo da smo svi bili jako gladni.
Meutim, na gospodar, upozoren ovom nezgodom, odlui da e se ubudue bolje
osigurati. Kako je imao kod sebe najvei amac s naeg engleskog broda to ga je
osvojio, stvori odluku da vie nee ii na ribolov bez kompasa i hrane. Stoga
naloi svome brodskom tesaru, koji je takoer bio engleski zarobljenik, da usred
amca sagradi malu kuicu ili kabinu kao na oficirskim amcima. Iza nje da ostavi
prostor za kormilarenje i dizanje glavnog jedra, a sprijeda mjesto za. jednog ili
dva mornara koji e rukovoditi jedrima. Plovio je na jedro to ga zovemo ovja
pleka, a preka se jedra micala lijevo i desno nad samom kabinom, koja je bila
udobna i niska. U njoj je bilo prostora za spavanje za nj i za jednoga ili dva
roba, stol za blagovanje i nekoliko malih ormara za spremanje boca s piem koje je
on smatrao za shodno da pije, a osobito za kruh, riu i kavu.
Na tom smo amcu esto izlazili na ribolov. Kako sam ja bio najvjetiji u hvatanju
riba, nikada nije odlazio bez mene. Jednoga se dana dogovori sa tri odlina Maura
da se u tom amcu izveze na zabavu ili na ribolov. Za njih je priredio izvanrednu
gozbu pa je u noi dao poslati na amac vie hrane nego obino, a meni je naredio
da priredim baruta i
20
same za tri puke, koje su bile na palubi. Prema tome su se spremali na ubijanje
ptica i na ribolov.
Spremio sam sve kako mi je naredio i idueg jutra ekao s isto opranim amcem i s
izvjeenom zastavom. Sve je bilo spremno da prui udobnost njegovim gostima.
Meutim, za neko vrijeme doe moj gospodar na palubu sam i ree mi da su njegovi
gosti zbog nekakva posla odgodili izlet. Nato mi zapovjedi da s tim ovjekom i
djeakom isplovim na amcu i nalovim riba jer e njegovi prijatelji biti kod njega
na veeri. Naredi mi takoer da ribu ulovim, donesem k njemu kui, a ja mu obeam
da u sve tako izvriti.
U tom mi navru u misli prijanje sanje o osloboenju jer sam vidio da u sada imati
pod svojim zapovjednitvom malu lau. Kad je moj gospodar otiao, stao sam se
spremati ne za ribolov, nego za putovanje premda nisam znao, niti sam o tome
razmiljao, kamo da upravim lau jer za me je bio dobar svaki put koji bi me izveo
odavle.
Najprije sam odluio nai izliku da razgovaram s Mau-rora kako bih za nas dobavio
hrane na palubu. Rekao sam mu da ne bismo smjeli jesti gospodarev kruh. On mi
odgovori da je to istina i donese u amac veliku koaru prepeenog kruha ili neku
vrstu tamonjeg dvopeka i tri vra pitke vode. Znao sam gdje se nalazi gospodarev
ormar s bocama i, dok je Maur bio na obali, ja ih donesem u amac kao da su ve
otprije bile tamo za naeg gospodara. Donio sam i velik komad pelinjeg voska, koji
je bio teak preko trideset kilograma, i klupko uzice ili konca, sjekiru, pilu i
eki, a sve nam je to kasnije bilo od velike koristi, pogotovu vosak za pravljenje
svijea. Pokuao sam s njim jo jednu varku, kojoj je takoer bezazleno nasjeo. On
se zvao Imael, a zvali su ga Mule ili Mole. Ja ga zovnuh: Mole! i rekoh mu:
Puke naega gospodara su u amcu. Ne bi li ti mogao nabaviti malo baruta i same?
Moda e nam se pruiti prilika da na svoju ruku ubijemo koju alkamiju (ptica poput
naih ugara), a znam da on dri streljake zalihe na lai. Da, ree on, hou.
I doista, on donese veliku konatu kesu, koja je sadravala oko funtu i po baruta,
a moda i vie, i jo jednu sa samom, koja je imala pet ili est funti, i neto
metaka, i sve to stavi u amac. Ja sam istovremeno naao neto gospodareva baruta u
kabini i njime sam napunio jednu od velikih boca u ormaru, koja je bila gotovo
prazna, a ono to je bilo
21
ii njoj, prelio sam u drugu bocu. Opskrbljen tako svim potrebnim, krenusmo iz luke
na ribolov. U tvravi, koja je bila na ulazu luke, znali su tko sam pa se nisu na
nas ni osvrtali. Nismo izili ni jednu milju izvan luke kad spustismo jedro i
poesmo loviti ribu. Vjetar je puhao sa sjevero-sjeverois-toka, a to je bilo protiv
mojih elja. Jer da je puhao s juga, bio bih siguran da u se domoi panjolske
obale ili barem doi do kadikog zaljeva. Ali ja sam odluio, puhalo odakle mu
drago, da u otii iz toga stranoga mjesta gdje sam bio, a ostalo u prepustiti
sudbini.
Poto smo neko vrijeme ribarili, a da nismo nita uhvatili jer kad bih imao na
udici ribu, ne bih je izvukao kako je on ne bi vidio rekoh Mauru: Ovako to ne
ide. Na taj nain neemo posluiti svoga gospodara. Moramo otii dalje. Ne videi
u tome nita zla, on pristane. Kako je bio na elu amca, namjesti jedra, a ja,
koji sam bio kod kormila, usmjerim amac van, gotovo jednu milju dalje, a onda ga
zaustavim kao da u ribariti. A tada, predavi kormilo djeaku, poem naprijed
prema mjestu gdje je bio Maur i, pravei se kao da sam se iza njega neto sagnuo,
iznenada ga uhvatih rukom oko pasa i bacih ravno s palube u more. On smjesta izroni
jer je plivao kao riba i stade me dozivati molei me da ga primim natrag u amac i
govorei da e sa mnom svuda oko svijeta. Plivao je za amcem tako snano da bi me
brzo stigao jer je bilo malo vjetra. Tada uem u kabinu i, uzevi puku za ptice,
uperih je na nj i rekoh mu da mu nisam uinio nita naao, a i da neu ako bude
miran. Ali, rekoh, ti pliva vrlo dobro i lako e se domoi obale, a more je
mirno. Kreni ravno prema obali, i nita ti neu uiniti. Ali ako se priblii
amcu, prosvirat u ti glavu jer sam odluio da se domognem slobode. Nato se on
okrene i zapliva prema obali, a siguran sam da ju je lakoom dosegao jer je bio
izvrstan pliva.
Mogao sam se zadovoljiti i time da povedem toga Maura sa sobom, a utopim djeaka,
ali se nisam smio u nj pouzdati. Kad je otplivao, obratih se djeaku, koga su zvali
Ksuri, i rekoh mu: Ksuri, ako mi bude vjeran, uinit u te velikim ovjekom. Ali
ako ne pogladi lice (to jest, ne zakune se Muhamedom i bradom njegova oca) da e
mi biti odan, moram i tebe baciti u more. Djeak mi se nasmijei u lice i obrati
mi se tako bezazlenim rijeima da nisam mogao a da
22
mu ne vjerujem. Zakleo se da e mi biti vjeran i da e sa mnom oko cijelog svijeta.
Jo dok sam mogao vidjeti Maura, koji je. plivao, okre-nuh ravno amcem prema moru,
ali sam se drao prema vjetru da bi pomislili da sam poao prema uu tjesnaca, a
tako bi doista morao pomisliti svatko tko bi bio u njihovu poloaju. Jer tko bi
pomislio da emo otploviti prema jugu,, prema pravoj divljakoj obali gdje e nas
sigurno cijela crnaka plemena opkoliti svojim amcima i poubijati;, gdje ni naas
neemo moi izii na obalu, a da.nas ne prodru divlje zvijeri ili jo
nemilosrdniji divlji ljudi.
Ali im se spustio suton, ja promijenih smjer i tipravih prema jugu skreui malo
prema istoku da bih se drao obale; kako je duvao dobar i otar vjetar, a more je
bilo glatko, i mirno, jedrio sam tako da vjerujem da idueg dana u tri sata
popodne, kad sam prvi put pristao uz obalu> nisam mogao biti manje od stotinu i
pedeset milja juno od Salija, sasvim izvan podruja maurskog cara ili bilo kojeg
tamonjeg, kralja jer nismo vidjeli nikakvih ljudi.
Meutim, strah od Maura i silna bojazan da ne bih ponovo pao u njihove ruke, bili
su toliki da se nisam htio zaustaviti ili' poi na obalu, ili se usidriti. Vjetar
je i dalje bio povoljan, pa sam nastavio jedriti pet dana. Tada vjetar okrene prema
jugu, i ja zakljuih da e sada nae lae, ako je koja za mnom u potjeri, takoer
odustati od proganjanja. Stoga se odluih pristati uz obalu pa se usidrih na uu
male rjeice, ne znam ni koje ni gdje niti znam na kojoj irini ni u kojoj
zemlji, ni u kojem narodu, niti koja je to bila rijeka glavno mi je bilo doi do
svjee vode. Uli smo u taj zaljev uvee, odluivi da otplivamo do obale im se
smrkne pa da pregledamo kraj. Ali im se smrailo, zausmo takvu strahovitu buku
lavea, rike i urlanja divljih zvijeri tko zna kakvih sve vrsta da je jadni mladi
umirao od straha i molio me da ne idem na obalu dok ne svane. Dobro, Ksuri, rekoh
mu ja, neu, ali moda se dogodi da emo po danu vidjeti ljude, koji e nam biti
jednako opasni kao ti lavovi.-Onda mi njima dati puku, ree smijui se Ksuri,
i oni pobjei. Tako je Ksuri govorio engleski kad je razgovarao s nama robovima.
Meutim, obradovao sam se kad sam vidio da je djeak tako veseo, i dadoh mu jedan
gutljaj iz boce naega gospodara da ga jo vie raspoloim. Na koncu konca,
2i
Ksurijev je savjet bio dobar, i ja ga prihvatih. Spustismo nae malo sidro i
proleasmo cijelu no proleasmo, rekoh, budui da nismo ni oka stisnuli jer za
dva-tri sata vidjesmo silne goleme stvorove (nismo im znali ni imena) svih moguih
vrsta, kako silaze na obalu, ulaze u vodu, valjaju se i kupaju da bi se do mile
volje rashladili. Pri tom su tako strano urlali i rikali da tako neto nisam
nikada prije uo.
Ksuri je bio strahovito uplaen, a bio sam i ja. Ali smo se jo vie uplaili kad
smo uli kako jedan od tih silnih stvorova pliva prema naem amcu. Nismo ga
vidjeli, ali smo uli po njegovu puhanju da je neka udovina, golema i divlja
zvijer. Ksuri ree, da je to lav, a, koliko je meni poznato, moda je i bio. Jadni
mi Ksuri dovikne da dignem sidro i -odveslam. Ne, Ksuri, rekoh mu, moemo baciti
ue s privezanom plutaom i odmaknuti se od obale. Oni ne mogu daleko za nama. Tek
to to rekoh, kadli opazih tu zvijer (tko bi znao kakva je bila) na udaljenosti od
dva Vesla od nas, a to me je prilino iznenadilo. Meutim, odmah poem prema
vratima kabine i, uzevi svoju puku, opalim u nju. Nato se ona smjesta okrene i
otpliva opet prema obali.
Nemogue je opisati strahovitu buku i grozne krikove i urlanje to se podiglo na
samoj obali, gore vie u unutranjosti zemlje, kad je odjeknuo hitac iz puke
neto, to ti stvorovi, uvjeren sam, nisu nikada prije uli. To me uvjerilo da nou
neemo moi izii na tu obalu. A drugo je pitanje bilo kako da se usudimo na obalu
danju. Jer pasti u ruke bilo kojemu od divljaka bilo bi jednako zlo kao pasti u
pande lavova ili tigrova. Na svaki nain, mi smo se te opasnosti, jednako toliko
bojali.
Bilo kako bilo, mi smo morali izii na obalu radi vode jer u amcu vie nismo imali
ni pola litre. Sad se radilo o tome, kada i gdje da doemo do vode. Ksuri mi ree,
ako ga pustim da ode s vrem na obalu, da e nai vode i donijeti je ako je uope
gdje ima. Upitah ga zato bi on iao i zato ne bih ja, a da on ostane u amcu.
Djeak mi odgovori s toliko odanosti, zbog koje sam ga uvijek nakon toga volio:
Ako divlji ovjek doi, on pojesti mene, a ti otii. E, Ksuri, rekoh ja, mi
emo obojica otii, a ako divlji ovjek doi, mi emo ih ubiti. Nee oni pojesti ni
jednoga od nas. Nato dadoh Ksuriju komad prepeenog kruha da jede i gutljaj pia
iz gospodareve boce koju sam ve prije spomenuo.
24
Zatim privukosmo amac k obali tako blizu kako smo mislili da smijemo pa pregazimo
po vodi nosei samo oruje i dva vra za vodu.
Nisam htio pustiti iz vida amac jer sam se bojao da e niz rijeku doi amci s
divljacima. Ali djeak, ugledavi uvalu oko jednu milju u unutranjosti zemlje, ode
tamo i za kratko vrijeme ga vijeh kako tri prema meni. Pomislih da ga progoni
kakav divljak ili da ga je uplaila kakva divlja zvijer pa potrah prema njemu da
mu pomognem. Ali kad sam mu se pribliio, vidjeh da mu neto visi preko ramena.
Bila je to nekakva ivotinja to ju je ubio, neto kao zec, ali drukije boje i
duljih nogu. Jako smo joj se obradovali, a meso joj je bilo vrlo dobro. Ali
najradosnija vijest: s kojom je Ksuri doao bila je da je naao dobru vodu, a nije
vidio divljaka.
Meutim, kasnije smo vidjeli da se ne moramo toliko truditi radi vode jer malo vie
uz zaljev u kojem smo bili, nali smo vode koja je bila pitka kad je bila oseka, a
izvirala je malo dalje gore. Tako napunismo svoje vreve i po-gostismo se ubijenim
zecom pa se spremismo na odlazak, a da nismo u tom kraju vidjeli ni jednog traga
ljudskih stvorova.
Budui da sam ve jednom putovao na tu obalu, znao sam vrlo dobro da Kanarsko
otoje, kao i Kapverdsko otoje, ne lei daleko od obale. Ali kako nisam imao
instrumenata da ustanovim na kojoj smo irini, nisam tano znao, ili se barem nisam
sjeao, na kojoj je irini to otoje, nisam znao gdje da ga traim ni kada da
okrenem na more prema njemu. Drukije bih neke od tih otoka sada lako naao, ali
sam se nadao, budem li se drao obale, dok ne doem do onoga dijela gdje trguju
Englezi, da u nai koji njihov brod na obiajnom trgovakom putu, koji e nas
osloboditi i povesti sa sobom.
Po mom najboljem raunu, to mjesto gdje sam se nalazio moralo je biti podruje
izmeu zemalja maurskog cara i crnaca, a bilo je pusto i nenastanjeno, osim to je
bilo divljih zvijeri. Crnci su ga napustili i poli dalje na jug iz straha od
Maura, a Mauri nisu smatrali vrijednim da se u njemu nasele zbog njegove
neplodnosti a zapravo su ga i jedni i drugi ostavili zbog golemog broja tigrova,
lavova, leoparda i drugih divljih ivotinja koje tu borave. Tako Mauri
upotrebljavaju to podruje samo za lov i odlaze tamo kao cijela
25
vojska, dvije ili tri tisue ljudi odjednom. I doista, na gotovo stotinu milja te
obale nismo vidjeli nita nego pustu, neobraenu zemlju danju, i nismo uli nita
osim urlanja i rike divljih zvijeri nou.
Jednom ili dvaput mi se danju priinilo da vidim Pico de Teneriffe, najvii vrhunac
Tenerifskog gorja u Kanarskom otoju, pa umalo da se nisam odluio krenuti van u
nadi da u doi donle. Ali poto sam triput pokuao, nepovoljan me vjetar prisilio
da se opet vratim, a i more je bilo previe nemirno za moj amac. Tako sam odluio
drati se svoga prvotnog nauma i voziti uz obalu.
Poto smo napustili to mjesto, morao sam nekoliko puta pristati uz obalu radi pitke
vode. Jednom, toga se osobito sjeam, usidrili smo se rano ujutro pod malim rtom,
koji je bio dosta visok. Kako je plima poela nadolaziti, mi smo mirno ekali da
nas ponese dublje unutra. Ksuri, ije su oi vie vrludale naokolo nego moje, tiho
me zovnu i ree mi, da e biti bolje da odemo dalje od obale. Jer, ree on,
pogledajte tamo lei strano udovite na obronku onoga breuljka i tvrdo
spava. Pogledah kamo mi je pokazao i doista vidjeh strano udovite jer tamo je
bio strahovit, golem lav, koji je leao na obronku obale u sjeni gromade breuljka
koja je, tako rei, malo visila nad njim. Ksuri, rekoh ja, ti e poi na obalu
i ubiti ga. Ksuri me prestravljeno pogleda i ree: Ja ubiti! On mene pojesti na
jedna usta! Htio je rei jednim zalogajem. Meutim, ja vie nita ne rekoh
djeaku, nego mu zapovjedih da ostane na miru i uzeh nau najveu puku, koja je
imala gotovo promjer mukete, i nabijem je prilinom koliinom baruta i dvama
mecima pa je odloim. Zatim napunim drugu puku sa dva naboja, a treu jer smo
imali tri puke napunim sa pet manjih naboja. Naciljao sam to sam bolje znao i
bio bih ga pogodio u glavu, ali je leao s prednjom apom malo podignutom iznad
njuke, pa su ga naboji pogodili u nogu blizu koljena i slomili mu kost. On skoi i
zarei, ah, videi da mu je slomljena noga, ponovo pade, a onda ustade na tri- noge
i zaurlika strano kako nikada prije nisam uo. Malo me zaudilo da ga nisam
pogodio u glavu. Meutim, smjesta prihvatih drugu puku i, premda je poeo
odlaziti, ponovo opalih i pogodih ga u glavu. S veseljem vidjeh da je pao. Gotovo i
nije dao glasa od sebe, nego je leao u samrtnoj borbi. Tada se Ksuri osmjeli
26
i zamoli me da ga pustim na kopno. Pa hajde, rekoh, i djeak skoi u vodu i s
malom pukom u jednoj ruci otpliva do obale drugom rukom. Doavi sasvim blizu do
zvijeri, prisloni joj cijev puke na uho i ponovo joj prosvira glavu i potpuno je
dotue.
To je za nas doista bila lovina, ali nije bila hrana, a ja sam jako alio to sam
potroio tri naboja baruta i same na zvijer koja nam nije bila ni od kakve
koristi. Meutim, Ksuri ree da e ponijeti jedan dio te zvijeri sa sobom pa se
vrati na amac i zamoli me da mu dam sjekiru. to e ti sjekira, Ksuri?.upitah ga
ja. Ja odrezati njegovu glavu, ree on. Ksuri mu, meutim, nije mogao odsjei
glavu, ve mu je odrezao nogu i donio je sa sobom, a bila je to strahovito velika
noga.
Meni, meutim, pade na pamet da bi nam njegova koa moda mogla na koji nain
koristiti pa odluih da mu ode-rem kou ako budem mogao. Tako se Ksuri i ja dadosmo
na posao, ali je Ksuri pri tom bio mnogo bolji majstor jer sam ja bio kod toga
posla vrlo nevjet. Utroili smo u to zapravo cijeli dan, no konano mu oderasmo
kou i razapesmo je iznad kabine, pa ju je sunce za dva dana potpuno osuilo, i ona
mi je kasnije sluila kao leaj.
TREE POGLAVLJE
Put na jug Vidimo divljake Ubijem leoparda Dolazim u Braziliju i naselim se
kao vlasnik plantae Put u Gvineju Brodolom u blizini osamljenog otoka
Nestali svi osim
mene
Nakon toga zastoja plovili smo prema jugu bez prestanka deset do dvanaest dana.
Vrlo smo tedljivo troili svoje zalihe jela, koje su spale na jako niske grane. Na
obalu smo izlazili samo toliko koliko nam je bilo potrebno radi svjee vode. Imao
sam pri tom namjeru domoi se rijeke Gambije ili Senegala, to jest bilo koje take
oko Cap Verdea, gdje sam se nadao sresti kakvu evropsku lau. Ako mi to ne bi polo
za rukom, nisam znao to da uradim drugo nego da poem u potragu za otocima ili da
propadnem meu crncima. Znao
27
sam da svi brodovi koji plove na gvinejsku obalu ili u Bra ziliju, ili u Istonu
Indiju, dotiu Cap Verde ili te otoke. Tako sam, jednom rijei, stavio sve na jednu
kocku, ili naii na kakov brod, ili propasti.
Kad sam, kako rekoh, plovio jo desetak dana drei se toga plana, poeh opaati da
je obala napuena, a na dva tri mjesta, jedrei takoer vidjesmo kako ljudi stoje
na obali i gledaju nas. Opazili smo takoer da su crni i potpuno goli. Jednom sam
bio sklon da poem na obalu k njima, ali Ksuri je bio moj dobar savjetnik pa mi
ree: Ne ii, ne ii. Meutim, ja sam priao blie k obali da bih se mogao
razgovarati s njima i vidjeh da tre uz obalu velik komad puta. Opazio sam da
nemaju oruja u rukama, osim jednoga koji je nosio dugaak, tanak tap, za koji je
Ksuri rekao da je koplje, i da ga oni znaju baciti vrlo daleko i da njime izvrsno
gaaju. Stoga sam se drao U udaljenosti, ali sam razgovarao s njima znakovima to
sam bolje znao, a pogotovu sam im davao znakove da bismo htjeli jesti. Oni mi
dadoe znak da zaustavim amac i da e mi donijeti mesa. Nato spustih gornji dio
jedra i zaustavih se, a njih dvojica otrae prema unutranjosti i vratie se za
manje od pola sata nosei dva komada suhog mesa i neto ita, kakvo raste u
njihovoj zemlji, ali nismo znali ni kakvo je meso ni kakvo je ito. Meutim, bili
smo voljni primiti ga. Sada je bilo pitanje kako da doemo do njega. Jer ja nisam
bio za to da se usudimo k njima na obalu, a oni su se jednako bojali nas. Ali oni
su nali sigurno rjeenje za jedne i za druge. Donijeli su hranu na obalu i tamo su
ostavili, a onda su otili i stali vrlo daleko dok je mi nismo prenijeli na amac,
i tada su nam se opet pribliili.
Mi im znakovima izrazismo zahvalnost jer nismo imali nita ime bismo im se
oduili. Ali ba u tom asu prui se prilika da im se oduimo. Dok smo jo bili
tamo uz obalu, naiu s planine prema moru u silnom bijesu dvije ogromne ivotinje
jedna u potjeri za drugom (tako nam se barem priinilo). Je li to bio mujak u
potjeri za enkom, da li u igri ili u bijesu, to nismo znali, jednako kao to nismo
znali da li je to bila obina pojava ili neobina, ali vjerujem da je bilo ovo
posljednje. Jer, u prvom redu, te se krvolone zvijeri rijetko pojavljuju danju. A
u drugom redu, vidjesmo da su se ljudi na obali strano uplaili, pogotovu ene.
Onaj
28
mukai-ac to je imao koplje, nije pobjegao pred njima, ali ostali jesu. Meutim,
kako su se te dvije ivotinje zaletjele ravno u vodu, ini se da nisu odluile
napasti ni jednog od crnaca, nego zaronie u vodu i stadoe okolo plivati kao da su
dole da se razonode. Konano se jedna od njih poe pribliavati naem amcu vie
nego to sam isprva oekivao. Ali ja sam je ekao u pripremi jer sam, to sam bre
mogao, nabio puku i zapovjedio Ksuriju da napuni ostale dvije, im mi je dola
prilino nadomak, opalih i pogodih je ravno u glavu. Ona smjesta potonu u vodu, ali
zaas izroni i poe uranjati i izranjati kao u samrtnoj borbi, a to je i bila.
Smjesta se zaputi prema obali. Ali ba prije nego to je dola do obale, uginu, to
od rane, koja je bila smrtna, to od vode, koja ju je zaguila.
Nemogue je izraziti zauenje onih jadnih stvorova kad su uli pucanj moje puke.
Neki su gotovo umrli od straha pa su popadali kao mrtvi. Ali kad su vidjeli da je
zvijer mrtva i da je potonula u vodu, i da im ja dajem znakove da dou na obalu,
oni se osmjelie i poee traiti ivotinju. Ja sam je pronaao po mjestu gdje je
zakrvarila vodu, i s pomou ueta to sam ga ovio oko nje i dao crncima da ga vuku
oni je izvukoe na obalu. Tada sam vidio da je to prekrasan leopard, pjegav i
izvanredno lijep, a crnci su digli ruke u divljenju i nedoumici ime li sam ga to
ubio.
Druga zvijer uplaena od bljeska vatre i tutnja puke, otpliva na obalu i otri
ravno u planine odakle je dola. Iz te udaljenosti nisam mogao razabrati kakva je
to ivotinja. Ubrzo sam saznao da crnci ele jesti meso te zvijeri pa sam im rado
dopustio da je uzmu kao poklon od mene. Kad sam im znakovima pokazao da je mogu
uzeti, bili su mi vrlo zahvalni. Smjesta su se dali na posao oko nje i premda nisu
imali noa ipak su je zaotrenim komadom drva oderali tako brzo, pa i mnogo bre,
nego to bi to mogli noem. Ponudili su mi mesa, ali sam ga odbio pravei se da im
ga poklanjam, ali sam im znakovima pokazao na kou, koju su mi vrlo rado dali i
donijeli mi jo mnogo svoje hrane, koju sam primio iako je nisam poznavao. Onda im
dadoh znak da mi donesu vode, pruajui prema njima jedan od svojih vreva okre-
nuvi ga dnom prema gore da vide da je prazan i da elim da ga napune. Oni
smjesta doviknu nekim svojim prijateljima, i onda dou dvije ene i donesu veliku
zemljanu posudu, su-
29
enu, po mom miljenju, na suncu, Oni je tamo postave kao prije, a ja poaljem
Ksurija s vrevima na obalu i on ih sva tri napuni, ene su bile potpuno gole kao i
mukarci.
Sada sam bio opskrbljen korijenjem i itom to sam ga od njih dobio i vodom.
Ostavivi svoje prijazne crnce, zaputili se dalje jo kojih jedanaest dana, ne
pokuavajui S3 pribliiti obali dok nisam vidio da zemlja duboko zadire u more,
otprilike u duini od etiri ili pet milja preda mnom. Kako je more bilo vrlo
mirno, krenuh daleko van da do-segnem taj rt. Konano, proavi pokraj rta na
udaljenosti od otprilike dvije milje od kopna, vidjeh jasno zemlju na drugoj strani
prema moru. Tada zakljuili, jer to je bilo sasvim sigurno, da je to Cap Verde, a
ono tamo da je otoje koje je po njemu prozvano Kap\'erdsko otoje. Meutim, ono je
bilo jako udaljeno, pa nisam znao to bi bilo bolje da uradim. Jer, ako me zahvati
otar vjetar, neu stii ni do jednoga ni do drugoga.
U toj nedoumici, kako sam bio jako zamiljen, odoh u kabinu i sjedoh, a Ksuri je
bio na kormilu. Tada iznenada djeak poviknu: Gospodaru, gospodaru, brod na jedra!
Ludi je djeak bio sav izbezumljen od straha, mislei da je to sigurno jedna od
laa njegova gospodara koja je poslana za nama u potjeru, dok sam ja znao da smo se
dovoljno udaljili izvan njegova domaaja. Skoih iz kabine i smjesta vidjeh ne samo
brod nego i kakav je to brod, to jest da je portugalski i da ide, po mom miljenju,
na gvinejsku obalu po crnce. Ali kad sam opazio kojim smjerom jedri, uskoro sam se
uvjerio da ide drugim putem i da se namjerava pribliiti obali. Nato skrenuh prema
puini koliko sam god mogao, odluivi, ako bude mogue, razgovarati s njima.
Premda sam plovio irom razapetim jedrom, vidio sam da neu moi doi pred njih, i
da e proi prije nego to mi uspije dati im znak. Ali poto sam razapeo jedra to
sam vie mogao i ve poeo oajavati, oni su me vjerojatno vidjeli pomou svojih
dogleda i zakljuili da to mora da je evropski amac koji, kako su predmnijevali,
mora da pripada nekom izgubljenom brodu. I tako skrate jedro da bi mi omoguili da
im se pribliim. To me ohrabrilo. Kako sam imao na palubi zastavu svoga gazde,
stadoh njome mahati u znak da sam u opasnosti i ispalih hitac iz puke. Oni su to
oboje opazili jer su mi rekli da su vidjeli dim, premda nisu.
30
uli pucanj. Na. te znakove oni vrlo ljubazno uspore i stanu, i ja otprilike za tri
sata pristadoh uz njih.
Upitali su me portugalski, panjolski i francuski to sam, ali ja nisam znao ni
jedan od tih jezika. Konano mi doviknu neki kotski mornar, koji je bio na palubi,
i ja mu odgovorih i rekoh da sam Englez da sam pobjegao iz maurskog ropstva u
Saliju. Oni me pozvae na brod i primie vrlo prijazno i mene i sve moje imanje.
Za me je, kako svatko moe misliti, bilo neizrecivo veselje da sam tako bio spaen
iz, kako se meni inilo, bijednog i gotovo beznadnog poloaja u kojem sam se
nalazio. Smjesta sam ponudio kapetanu svu svoju imovinu kao naknadu to me izbavio.
Ali on mi velikoduno ree da nee od mene nita, ve e mi sve to imam biti
izrueno kad doem u Braziliju. Jer, ree on, ja sam spasio va ivot isto onako
kako bih elio da bude spaen moj. I meni se moe dogoditi da jednom zapadnem u
isti poloaj. Osim toga, ree on, kad vas odvezem u Braziliju, koja je tako
daleko od vae zemlje, i da vam oduzmem to imate, vi biste tamo umrli od gladi, pa
bih tako oduzeo ivot koji sam spasio. Ne, ne, Seignor Inglese, ree on,
gospodine Englezu, ja u vas otpremiti tamo iz elje da vam pomognem, a za te ete
vae stvari moi tamo kupiti hrane i platiti prevozninu natrag kui.
Kako je to velikoduno predloio, tako je i izvrio do u tanine. Naredio je
mornarima da se nitko ne smije usuditi ni dotaknuti koju od mojih stvari. Onda on
sve sam preuzme i preda mi taan popis stvari da znam to imam dobiti, ak i moje
zemljane vreve.
to se tie moga amca, on je bio vrlo dobar, a to je kapetan uoio pa mi je rekao
da e ga od mene kupiti za svoju lau i upitao me to traim za nj. Rekoh mu da je
u svemu bio tako velikoduan da ne bih htio rei cijenu amcu, nego da to preputam
sasvim njemu. Nato mi on ree da e mi dati u Braziliji vlastoruni isplatni nalog
na osamdeset zlatnika, a kad doem onamo, pa mi bilo tko ponudi vie, on e razliku
nadoknaditi. Ponudio mi je takoer ezdeset zlatnika za moga momka Ksurija, ali sam
se nekao to prihvatiti. Ne da nisam htio da ga dam kapetanu, ali mi je bilo krivo
da prodam slobodu jednog ovjeka koji mi je tako vjerno pomagao da se domognem
svoje slobode. Meutim, kad sam kape
31
tanu iznio svoje razloge, priznao je da su opravdani i ponudio mi ovakvo rjeenje:
on e dati djeaku pismenu obavezu da e ga za deset godina osloboditi ako se
pokrsti. Nato sam, poto je Ksuri izjavio da hoe poi s njime, predao djeaka
kapetanu.
Do Brazilije smo vrlo dobro putovali i stigli u zaton de Todos los Santos, ili Svih
Svetih, za neka dvadeset i dva dana iza toga. Bio sam jo jednom izbavljen iz
najmunijeg poloaja u ivotu, a sada je trebalo odluiti to da ponem sa samim
sobom.
Velikoduni postupak kapetanov neu nikada zaboraviti. Nije htio od mene primiti
nita za moj prijevoz dao mi je dvadeset dukata za leopardovu kou, a etrdeset
za lavlju, koje su bile u.mom amcu. Osim toga je pripazio da mi se sva moja
imovina tano izrui, to sam htio prodati, to je kupio, kao sanduk s bocama, moje
dvije puke i dio onoga komada pelinjega voska, jer sam od ostaloga napravio
svijee jednom rijei, skupio sam za svu svoju robu oko dvije stotine i dvadeset
zlatnika i s tim sam se imetkom iskrcao na brazilskoj obali.
Tu nisam dugo ostao jer me kapetan preporuio nekom dobrom i potenom ovjeku kao
to je i sam bio, koji je imao ingeino, kako oni to zovu to jest, plantau i
tvornicu eera. Kod njega sam stanovao neko vrijeme i tako se upoznao s nainom
sadnje i proizvodnje eera. Videi kako vlasnici plantaa dobro ive i brzo se
obogauju, odluio-sam, ako uzmognem dobiti dozvolu da se tu naselim, postati
uzgajatelj eerne trske, a u isto sam vrijeme odluio pronai kakav nain da mi se
poalju novci to sam ih ostavio u Londonu. U tu svrhu, pribavivi neku vrstu
graanskih papira, kupih neobraene zemlje koliko god sam mogao za svoj novac i
stvorio plan za proizvodnju i nastambu, i to takav kakav e odgovarati iznosu novca
to sam ga mislio dobiti iz. Londona.
Imao sam susjeda, nekog Portugalca iz Lisabona, ali sina engleskih roditelja, po
imenu Wells, koji je bio u slinu poloaju kao i ja. Zovem ga susjedom jer mu je
plantaa bila uz moju, i vrlo smo se dobro slagali. Moj imetak je bio mrav kao i
njegov, i mi smo oko dvije godine radili uglavnom da se prehranimo. Meutim, malo-
pomalo nam se stanje poboljavalo, a zemlja ureivala, pa smo tree godine po-
32
sadili neto duhana i jedan i drugi priredili velik komad zemlje za sadnju eerne
trske za iduu godinu. Ali nam je obojici trebala pomo. I sada sam, vie nego
ikada, uvidio da sam pogrijeio to sam se rastao od svoga momka Ksurija.
Ali, na alost, za mene, koji nisam nikada inio to treba, pogrijeiti nije bilo
nikakvo udo. Nije mi preostajalo nita drugo nego nastaviti upao sam u posao
koji je bio daleko od mojih sklonosti i potpuno suprotan, ivotu koji me veselio i
zbog kojega sam napustio oev dom i prezreo sve njegove savjete upao sam ba u
onaj srednji stale ili gornji sloj mladih ljudi kakav mi je moj otac prije
preporuivao. Kad bih odluio ustrajati u tom poslu, onda bih isto tako bio mogao
ostati i kod kue pa se nisam morao ovako prebijati po svijetu, esto sam sam sebi
govorio: to si mogao isto tako uiniti u Engleskoj i biti meu prijateljima,
umjesto da si otiao pet tisua milja daleko, meu tue ljude i divljake, u pusto
i u takvu daljinu gdje nikada nee dobiti vijesti ni iz kojega dijela zemlje u
kojem te poznaju.
Tako sam s najveim aljenjem gledao na svoj poloaj. Nisam imao nikoga s kim bih
razgovarao, osim od vremena do vremena toga susjeda nikakva drugog rada, osim
rada mojih ruku. Govorio sam da ivim kao ovjek koji je baen na kakav pusti otok
gdje nema nikoga osim njega. Kako se to obistinilo, i kako bi svi ljudi trebali da
imaju na umu, budu li usporeivali svoje sadanje stanje s tuim, koje je loije,
da e ih sudbina prisiliti da se zamijene i u nevolji sjete svoje prijanje sree
kako se to, kaem, obistinilo, da e takav pravi pustinjski ivot na potpuno
osamljenu otoku biti moja sudbina, sudbina mene koji sam tako nepravedno
usporeivao svoj tadanji ivot sa ivotom na pustom otoku, a bio bih vrlo
vjerojatno, da sam nastavio tim ivotom, izvanredno uznapredovao i obogatio se.
Prije nego to je moj hrabri prijatelj, kapetan broda, koji me pokupio na moru,
krenuo natrag, ja sam se ve bio prilino snaao u svojim mogunostima za voenje
plantae. Jer njegov je brod ostao tamo, ukrcavajui robu i spremajui se za
putovanje, blizu tri mjeseca. Kad sam mu rekao da sam u Londonu ostavio neto malo
novaca, on mi dade prijateljski i iskren savjet: Seignor Inglese, ree on, jer
uvijek me tako zvao, ako mi date pismo i punomo, s nalogom osobi koja ima va
novac u Londonu, da ga poalje u Lisabon
3 Robinson Crusoe
33
ljudima koje ja naznaim, i u robi, koja je podesna za ovu zemlju, ja u vam je na
povratku, ako bog da, donijeti ovamo. Ali, budui da su ljudski ini ovisni o
promjenama i neuspjesima, ja bih vam savjetovao da date nalog samo za stotinu
funti, a to je, kako kaete, polovica vaeg imetka pa ete tako staviti na kocku
najprije prvu polovicu; a ako doe u redu, onda moete na isti nain dati nalog i
za ostatak; ako ne uspije, moe vam druga polovica ostati kao zalee.
Bio je to tako razuman savjet, a inio se tako prijateljski, da nisam mogao a da ne
budem uvjeren da je to najbolje to mogu uiniti. I tako spremih pismo za onu
gospodu kod koje sam ostavio svoj novac, i punomo portugalskom kapetanu, kako je
traio.
Opisao sam eni engleskog kapetana sve pojedinosti o svojim doivljajima, svome
ropstvu, bijegu, i kako sam se na moru sreo s portugalskim kapetanom, o njegovoj
ovjenosti i u kakvu se poloaju sada nalazim i dao joj sve potrebne upute u vezi
s mojim novcem. A kad je taj poteni kapetan stigao u Lisabon, naao je naina da
preko nekih tamonjih engleskih trgovaca poalje ne samo nalog, nego i taan opis
mojih doivljaja nekom trgovcu u Londonu, koji je sve to prenio njoj. Nato ona
poalje ne samo novac, nego i od svojih novaca vrlo lijep dar portugalskom kapetanu
zbog njegove ovjenosti i dobrote prema meni.
Taj je trgovac u Londonu uloio tih stotinu funti u engles-sku robu, onakvu kakvu
mu je kapetan naznaio, poslao je odmah u Lisabon, a portugalski ju je kapetan u
redu dovezao meni u Braziliju. Meu tom robom, a bez moga traenja (jer sam jo bio
previe neupuen u svom poslu da bih se na to sjetio) on se pobrinuo da mi poalje
sve vrste orua, eljeznog pribora i potreptina nunih za moju plantau, koje su
mi bile od velike koristi.
Kad je ta poiljka stigla, smatrao sam da mi je sada uspjeh osiguran i silno sam
joj se obradovao. A moj je dobri zastupnik, kapetan, potroio onih pet funti to mu
ih je moja prijateljica poslala na dar, i kupio mi slugu s obavezom na est godina
slube. Za uzvrat nije htio primiti nita osim malo duhana, koji sam elio da uzme
jer je bio moj proizvod.
To nije bilo sve. Budui da je sva moja roba bila engleske proizvodnje, kao
tkanine, sukno i predmeti, koji su bili
34
osobito cijenjeni i traeni U zemlji, polo mi je za rukom da ih prodam uz vrlo
velik dobitak, tako da mogu rei da sam postigao vie nego. etverostruku
vrijednost same poiljke pa sam sada bio daleko ispred svoga siromanog susjeda to
se tie naprednosti plantae. Prvo to sam uinio bilo je da sam kupio jednoga roba
crnca, a i jednoga evropskog slugu hou da kaem jo jednog osim onoga to mi ga
je kapetan doveo iz Lisabona. Ali kako je silom stvoreno blagostanje esto uzrok
naoj najgoroj nesrei, tako je bilo i kod mene. Idue sam godine s velikim
uspjehom nastavio rad na svojoj plantai. Proizveo sam na svom zemljitu pedeset
velikih bala duhana povrh onoga to sam razdijelio meu susjede za razliite
potreptine. Svaka je od tih bala bila tea od pedeset kilograma. Duhan je bio
dobro prireen i spremljen dok se ne vrate brodovi iz Lisabona. I sada kad mi se
posao stao sve vie razvijati, a bogatstvo poveavati, glava mi se poe puniti
planovima i pothvatima izvan moga dohvata. Planovima kakvi su doista esto propast
i najsposobnijih trgovaca.
Da sam nastavio tim ivotom, mogao sam imati sva zadovoljstva za koje je moj otac
tako zduno preporuivao miran, povuen ivot srednjeg stalea koji ih je, po
njegovu razumnom opisivanju, bio pun. Ali mene su progonile druge misli, i trebalo
je da i opet budem svojevoljni uzronik svih svojih nevolja. A da bi moja pogreka
bila jo vea i da bi se podvostruilo moje razmiljanje o samom sebi, za to u u
svojim buduim nesreama imati dosta slobodnog vremena, sve je te nedae
prouzroila moja tvrdoglava i luda ustrajnost u elji za lutanjem po svijetu. A
ustrajao sam u toj elji suprotstavljajui se najljepim izgledima da samom sebi
uinim dobro, drei se tano i jasno onih smjernica i odredaba ivota kojima su me
jednako obdarile i priroda i sudbina i stavile mi ih u dunost.
Jednako kao onda kad sam se odbio od svojih roditelja, nisam ni sada mogao biti
zadovoljan, nego sam morao otii i napustiti krasnu mogunost da postanem bogat i
uspjean ovjek na svojoj novoj plantai, samo zato da slijedim svoju nepromiljenu
i neumjerenu elju da se podignem bre nego to je to doputala priroda stvari. I
tako se ponovo bacih U najdublji ponor ljudske bijede, u koji je ikada upao i koji
35
ovjek ili koji bi se uope mogao zdravim razumom zamisliti.
A sada da prijeem postepeno na pojedinosti toga dijela sVoje pripovijesti. Moete
zamisliti da sam, poto sam proivio gotovo etiri godine u Braziliji i poeo na
svojoj plantai vrlo dobro napredovati i uspijevati, ne samo nauio jezik nego i
sklopio poznanstva i prijateljstvo s ostalim vlasnicima plantaa kao i trgovcima u
St. Salvadore, naoj luci. U razgovoru s njima esto sam im opisivao svoja dva
putovanja na gvinejsku obalu, nain trgovanja s tamonjim crncima, i kako je lako
na gvinejskoj obali, kupiti za triarije, kao to su staklene perle, igrake,
noevi, karice, sjekire, komadi stakla i slino, ne samo zlatni prah, gvinejska
zlatna zrnca, bjelokost itd., nego i mnogobrojne crnce za rad.
Oni su uvijek vrlo paljivo sluali moja izlaganja o tome a osobito onaj dio o
kupnji crnaca, to je u to vrijeme bila ne samo slabo razvijena trgovina nego su je
ak, ukoliko je postojala, vodili na temelju assientos ili dozvola panjolskih i
portugalskih kraljeva tako da se malo crnaca kupovalo, a i to malo uz vrlo visoku
cijenu.
Jednom sam bio u drutvu nekolicine poznatih trgovaca i farmera i vrlo ivo
razgovarao o tim stvarima. Idueg jutra dooe k meni njih trojica i rekoe mi da
su jako mnogo razmiljali o onome to sam im prolo vee pripovijedao pa su doli
da mi neto tajno predloe. Obavezavi me da uvam tajnu, rekoe mi da namjeravaju
opremiti brod za Gvineju. Da su svi vlasnici plantaa kao i ja i da im nita nije
tee nego pitanje sluinadi. Kako to nije doputena trgovina, jer ne mogu kad se
vrate kui, prodati crnce, ele uiniti samo jedno putovanje i dovesti crnce
potajno pa ih razdijeliti meu sobom. Jednom rijei, htjeli su znati da li bih htio
poi s njima kao njihov trgovaki strunjak na brodu da upravljam trgovakim poslom
na obali Gvineje. Ponudili su mi jedan udio u crncima bez ikakva moga novanog
uloga.
Bio je to, mora se priznati, lijep prijedlog za svakoga tko nije stalno naseljen i
nema svoju plantau da se za nju brine, a obeavao je da e biti vrlo unosan i
donijeti lijepih novaca. Ali da ja, koji sam bio tako dobro uveden i sreen, pa mi
nije trebalo drugo nego da nastavim jo tri ili etiri godine kao to sam poeo, da
poaljem po onih drugih stotinu funti u Englesku, ja, koji sam imao u to vrijeme
sasvim
36
sigurno tri ili etiri tisue funti imetka koji je neprestano rastao da ja
pomislim na takvo putovanje, bila je najlua stvar to ju je ikada ovjek u mojim
prilikama mogao uiniti.
Ali budui da sam bio roen da budem sam sebi na zator, nisam se mogao odrvati toj
ponudi, jednako kao to se nisam mogao oteti ni svojim prvim skitalakim namjerama
kad. su dobri savjetnici moga oca onako kod mene propali. Jednom rijei, rekao sam
im da u od srca rado poi ako prime na sebe brigu oko moje plantae dok mene ne
bude, a ako ne uspijem, neka raspolau njome prema mojim uputama. Oni mi obeae da
e sve to uraditi i pismeno se obve-zae da e tako uiniti, a ja napisah oporuku
kojom, u sluaju svoje smrti ostavljam plantau i pokretnu imovinu .kapetanu broda
koji mi je spasio ivot, kao svome sveopem batiniku, obvezujui ga da raspolae
mojom pokretnom imovinom prema uputama u oporuci, to jest da jedna polovina pripada
njemu, a druga da se poalje u Englesku.
Ukratko, postupio sam sa svim moguim oprezom da sauvam svoju pokretnu imovinu i
zadrim svoju plantau. Da sam upotrijebio samo polovicu te razboritosti da
pripazim na sebe, pa da sam prosudio to moram, a to ne smijem uiniti, sigurno ne
bih nikada napustio tako napredno poduzee i sve vjerojatne izglede u uspjenu
budunost i otiao na putovanje po moru koje je vezano sa svim svojim obiajnim
iznenaenjima, a da i ne govorimo o razlozima zbog kojih sam morao oekivati
osobite nevolje za sama sebe.
Ali mene su tjerale zapovijedi moje mate, a ne razuma, i ja sam im se slijepo
pokoravao. Prema tome, kada je brod bio opremljen i roba nabavljena, i kad su moji
suputnici izvrili sve prema ugovoru, ja se opet ukrcah u zao as 1. rujna 1659.
istoga dana kojega sam prije osam godina otiao iz Hulla od svoga oca i majke, kao
buntovnik prema njihovoj vlasti i luak prema samome sebi i svojim interesima.
Na je brod nosio tovar od oko stotinu i dvadeset tona, est topova i etrnaest
ljudi, osim kapetana, njegova sluge i mene. Na brodu nismo imali velik teret robe
osim igraaka podesnih za trgovanje s crncima, kao staklenih perla, komadia
stakla, koljki i raznih triarija, pogotovu malih zrcala, noeva, kara, sjekira i
slinih predmeta.
Istoga dana kad sam se ukrcao, razapesmo jedra drei se sjeverno od nae obale, s
namjerom da presijeemo prema
37
afrikoj obali kad doemo do desetog ili dvanaestog stupnja sjeverne irine, a to
je, ini se, u to vrijeme bio uobiajeni smjer. Imali smo vrlo povoljno vrijeme,
samo silno vrue, sve uz nau obalu dok nismo doli u visinu Rta sv. Augustina, a
tu smo, zadirui sve vie u otvoreno more, izgubili iz vida kopno i usmjerili
vonju kao da plovimo prema otoku Fer-nand de Noronha, podravajui smjer
svjeroistok-sjever i ostavivi to otoje na istoku. Plovei tako preli smo ekvator
za nekih dvanaest dana pa smo se, po vlastitom promatranju, nalazili na sedam
stupnjeva i dvadeset i dvije minute sjeverne irine, kad nas potpuno iznenada
zahvati snaan tornado ili uragan. Doao je s jugoistoka i jurio otprilike prema
sjeverozapadu. Duvao je tako strahovito da itavih dvanaest dana nismo mogli nita
drugo nego pustiti da nas tjera i, bjeei pred njim, dati se nositi kamo god nas
upravi sudbina ili bijes vihora. Nepotrebno je i rei da sam za tih dvanaest dana
svakog dana oekivao da me more proguta a ni itko drugi na brodu nije vjerovao da
e spasiti ivot.
U toj nam je nesrei uz grozotu oluje jedan mornar umro od ti'opske groznice, a
drugoga je mornara i kapetanova slugu odnijelo more. Oko dvanaestoga dana, kad se
oluja malo stiala, kapetan, koliko je mogao, pokua odrediti poloaj lae i
ustanoviti da se nalazi otprilike dvadeset i dva stupnja irinske razlike od Rta
sv. Augustina. Tako je ustanovio da je stigao na obalu Gvineje ili sjeverni dio
Brazilije, iznad rijeke Amazonke, a prema rijeci Orinoko, koja se obino zove
Velika rijeka, pa se poe sa mnom dogovarati kojim smjerom da krene. Brod je
proputao vodu i bio jako onesposobljen, i kapetan je htio ravno natrag na obalu
Brazilije.
Ja sam bio odluno protiv toga. Prouivi s njime karte morskih obala Amerike,
zakljuismo da nema nastanjene zemlje kamo bismo se mogli skloniti sve dok ne
doemo u podruje Karipskog otoja. Stoga odluismo da emo se drati prema vani u
smjeru otoka Barbadosa, a to bismo, kako smo se nadali, mogli lako provesti za
kojih petnaest dana jedrenja ako se budemo drali otvorenog mora, da izbjegnemo
privlaenje meksike struje. Put do afrike obale, naprotiv, ne bismo nikako mogli
izvesti bez pomoi i brodu i nama.
U toj namjeri izmijenismo smjer i upravismo lau prema puini sjeverozapadno-
zapadno, kako bismo doli do kojega
38
od naih engleskih otoka gdje smo se nadali pomoi. Ali sudbina je odluila
drukije. Jer kad smo bili. na irini od dvanaest stupnjeva i osamnaest minuta,
naleti na nas druga oluja, koja nas jednakom estinom ponese sa sobom prema zapadu
i otjera toliko izvan dohvata svakog ljudskog trgovanja da nam je prijetila velika
opasnost, sve da smo se i spasili s obzirom na more, da e nas poderati divljaci
prije nego to se ikada vratimo u svoju domovinu.
U toj nevolji, dok je vjetar jo vrlo jako duvao, jedan od naih mornara rano
ujutro zavikne: Kopno! Nismo jo pravo ni istrali iz svojih kabina da pogledamo,
nadajui se da emo vidjeti gdje se zapravo nalazimo, kadli brod naleti na pijesak
i u jednom trenu, kako je bio zaustavljen u kretanju, more ga prelije tako da smo
mislili da smo svi toga asa izginuli. Smjesta se zavukosmo u skrovita mjesta da se
zatitimo od pjene i prskanja mora.
Nikome tko nije bio u slinu poloaju nije lako opisati ili zamisliti
izbezumljenost ljudi u takvim prilikama. Nismo iiope znali gdje smo ni na koje smo
to kopno baeni da li je otok ili kopno, da li je nastanjen ili nenastanjen. Kako
je divljanje vjetra jo bilo jako, iako neto slabije nego u poetku, nismo se
mogli ak ni nadati da e brod izdrati dugo vremena a da se ne skri u komade,
osim ako se vjetar, nekim udom, smjesta ne stia. Ukratko, sjedili smo gledajui
jedan drugoga i oekujui smrt svakog asa, i svaki je od nas postupao kao da se
sprema na drugi svijet. Jer na ovom svijetu za nas je jo bilo malo toga ili nita
da se uradi. Naa je utjeha u tom asu bila, i to jedina utjeha to smo je imali,
da se brod, suprotno naem oekivanju, jo nije skrio, i da je kapetan rekao da je
vjetar poeo poputati.
Premda smo mislili da se vjetar doista malo stiava, mi smo ipak bili u strahovitu
poloaju jer je laa naletjela na pijesak i previe se vrsto nasukala a da bismo
mogli oekivati da e se otkinuti, pa nam nije preostalo drugo nego. da razmiljamo
kako bismo, na bilo koji nain, spasili ivot. Imali mo na krmi amac sve do
oluje, ali se ve u poetku skrio jer je udario o brodsko kormilo, a as zatim se
otrgnuo pa je ili potonuo, ili ga je odnijelo more. Od njega nam, dakle, nije bilo
nade. Imali smo na palubi jo jedan amac, ali je bilo pitanje kako da ga spustimo
u more. Meutim, nije
39
imalo smisla raspravljati jer smo raunali da e se brod skriti na komade svakoga
asa, a netko nam ree da se ve doista i kri.
U toj nesrei prvi asnik nae lae dohvati amac, pa ga on i ostali mornari
prebace preko boka lae. Tada svi uemo u nj i odbijemo se, prepustivi se, nas
jedanaestorica, milosti boga i podivljalog mora jer, iako je oluja znatno
popustila, ipak je more strahovitim valovima udaralo u obalu i s pravom bi se moglo
nazvati den wild zee, kako Holandezi zovu olujno more.
Sada je na poloaj bio doista straan jer smo vidjeli da je more tako uzburkano da
se na amac ne moe odrati, i da emo se neizbjeno potopiti. A jedro nismo mogli
razapeti jer ga nismo imali, a da smo ga i imali, ne bismo bili mogli nita s njim
uiniti. Tako smo veslali prema kopnu, iako teka srca, kao ljudi koji idu na
stratite. Jer svi smo znali da e udaranje mora o obalu smrviti amac na tisuu
komada kad se priblii k obali. Meutim, kako nas jc vjetar tjerao prema obali, jo
smo i vlastitim rukama pourivali svoje unitenje veslajui to smo jae mogli
prema obali.
Kakva je obala, da li stjenovita ili pjeana, da li strma ili poloena, to nismo
znali. Jedino to nam je jo po pametnom rasuivanju moglo uliti trunak nade, bilo
je da emo moda naii na kakav zaton ili uvalu, ili ue kakve rijeke, kamo bismo
pukim sluajem zatjerali amac ili ui u zavjetrinu od kopna i moda naii na mirnu
vodu. Ali od svega toga inilo se da nee biti nita jer to smo se vie
pribliavali k obali, to nam se kopno inilo strasnije nego more.
Poto smo veslali ili, bolje rei, bili noeni po naem raunu oko jednu milju i
po, jedan podivljali val poput brda naie valjajui se iza nae krme, i svima nam
je bilo jasno da emo u njemu nai svoj vodeni grob. Jednom rijei, zgrabio nas je
takvim bijesom da nam je smjesta prevrnuo amac. Odvojivi nas ne samo od amca
nego i jednoga od drugoga, nije nam dao vremena ni da uzdahnemo jer smo svi u
jednom asu bili progutani.
Niim se ne da opisati zbrka misli to su mi prole mozgom kad sam potonuo u vodu.
Jer, iako sam znao vrlo dobro plivati, nisam se mogao iskopati iz valova da ulovim
dah, sve dok onaj val to me je tjerao pred sobom ili, bolje rei, nosio dugo
vremena prema obali, nije oslabio i povukao
40
se ostavivi me na gotovo suhu kopnu, ali napola mrtva od voe to sam je se
nagutao. Imao samo toliko prisutnosti duha i preostalo mi je jo toliko daha da
sam, videi da sam blie kopnu nego to sam oekivao, ustao na noge i pokuao
hodati to sam bre mogao prema kopnu prije nego to se vrati drugi val i ponovo me
povue sa sobom. Ali sam uskoro uvidio da mi je to nemogue izbjei jer sam ugledao
more iza sebe visoko kao golemo brdo i bijesno kao neprijatelja s kojim nisam imao
ni mogunosti ni snage da se borim. Sada mi je valjalo zadrati dah i dii se na
vodu koliko god budem mogao, i tako, plivajui, sauvati dah i, ako bude mogue
upravljati samim sobom prema obali. Najvea mi je sada bila briga da me val, koji
e me ponijeti daleko prema obali, ne bi, kad se opet vrati, ponovo ponio sa sobom
kad se stane povlaiti prema moru.
Val koji je na me naletio smjesta me pokopao dvadeset ili trideset stopa duboko pod
sobom. Osjetio sam kako me neka silna snaga i brzina nosi dugo vremena prema obali.
Ali ja sam drao dah i pomagao sam sebi plivajui iz sve snage. Bilo mi je ve da
se rasprsnem od zadravanja daha kadli, osjetivi, da se diem, opazih na svoje
veliko olakanje da su mi glava i ruke izletjele iznad povrine vode. I premda nije
potrajalo ni dvije sekunde da sam se mogao tako odrati, ipak mi je silno odlanulo
i dalo mi daha i nove odvanosti. Ponovo me je dugo vremena prekrila voda, ali ne
tako dugo da ne bih izdrao. Videi da je voda malaksala i da se poinje povlaiti,
zaplivah naprijed da me ne bi povukli valovi i opet osjetih pod nogama tlo. Stajao
sam jo nekoliko asaka da uhvatim daha i da se voda odmakne od mene, a onda
podbru-sih pete i stadoh trati iz sve snage to sam je jo imao dalje prema obali.
Ali ni to me nije izbavilo od bijesa valova koji su stali ponovo nailaziti
prelijevajui se preko mene. Jo dvaput su me valovi digli i ponijeli naprijed kao
prije, jer je obala bila jako poloena.
Posljednji od ta dva puta umalo te nije bio sudbonosan za me. More, tjerajui me
velikom brzinom naprijed, spusti me ili, bolje rei, baci na jednu stijenu, i to
tolikom snagom da sam ostao bez svijesti i potpuno nemoan da se izbavim. Jer
udarac koji me zahvatio s boka i u prsa, oduzeo mi je tako rei, dah iz tijela, i
da se val odmah povratio, bio bili se sigurno udavio u vodi. Ali prije povratka
valova skupio
41
sam opet malo snage i, videi, da e me valovi ponovo poklopiti, odluih se drati
vrsto za stijenu i zadrati dah, ako Dude mogue, dok se val opet ne povue. Kako
valovi sada nisu bili tako visoki kao u poetku, jer sam bio blie kopnu, drao sam
se za stijenu dok se val nije povukao, a onda se opet dadoh u trk i toliko se
pribliili obali da me slijedei val, iako me poklopio, ipak nije progutao i ponio
sa sobom. Pretravi jo jedan komad, stigoh na kopno, gdje se, na svoje veliko
veselje, uzverah na hridine obale i sjedoh na travu, izvan opasnosti i sasvim izvan
dohvata valova.
Sada sam bio na suhom tlu i siguran. Mislim da je nemogue izraziti u kakvu je
zanosu i srei dua kad se spasi ivot, tako da kaem, iz samoga groba. Sada mi
nije nita udan onaj obiaj kad zloincu, kojemu je ve ue oko vrata i ve je
svezan, pa samo treba da bude smaknut, donesu pomilovanje kaem, nita mi nije
udno da s pomilovanjem doe i lijenik da mu u istom asu, kad mu kau da je
pomilovan, pusti krv da ga iznenaenje ne bi prevladalo i ubilo mu srce:
Jer nenadana srea, kao i bol, smuti u prvom asu.
Hodao sam po obali, a itavo mi je bie, tako da kaem, zadubljeno u misli o mom
izbavljenju, vrilo tisuu raznih gesta i pokreta koje ne mogu opisati. Razmiljao
sam o svim svojim drugovima koji su se utopili, i o tome kako nema ni ive due
koja se spasila osim mene jer, to se tie njih, nikada ih poslije nisam vidio,
ni ikakva znaka o njima, osim tri njihova eira, jednu kapu i dvije cipele, koje
nisu bile par.
Bacih pogled na nasukani brod, ali su valovi i morska pjena bili tako visoki da sam
ga jedva vidio, a bio je tako daleko da sam pomislio: Kako je to mogue da sam
mogao doi do obale?
Utjeivi svoj duh povoljnom stranom svoga poloaja, poeh se ogledavati da vidim u
kakvu sam to mjestu i to mi je sada raditi. Uskoro se uvjerih da se moj povoljni
poloaj smanjuje i, jednom rijei, da je moje izbavljenje strahovito. Bio sam
mokar, nisam imao odjee da se presvuem niti ita za jelo ili pilo da se
okrijepim. Nisam vidio drugog izgleda pred sobom nego da umrem od gladi ili da me
rastrgaju divlje zvijeri; A osobito me muilo to to nisam imao nikakva oruja,
42
bilo za lov i ubijanje ivotinja za svoje samoodranje, bilo za obranu ako bi koja
ivotinja poeljela da ubije mene za svoje samoodranje jednom rijei, nisam kod
sebe imao nita osim noa, lule i malo duhana u kutiji. To je bilo sve moje imanje,
a to me bacilo u strano duevno stanje da sam neko vrijeme jurio okolo kao luak.
Kad se nada mnom spustila no, poeh teka srca razmiljati to li e biti sa mnom
ako u toj zemlji ima grabeljivih zvijeri budui da one uvijek izlaze nou po svoj
plijen.
Jedini lijek koji se nudio mojim mislima u taj as, bio je da se uspnem na veliko
kronjato stablo poput jele, ali bodljikavo, to je raslo kraj mene. Tu sam odluio
prosjediti cijelu no, a onda idueg dana promisliti kakvom smru da umrem jer za
sada jo nisam vidio mogunosti da ivim. Po~ oh oko dvjesta metara od obale da
vidim da li bih mogao nai pitke vode. Naao sam je na svoje veliko veselje. Poto
sam se napio i stavio malo duhana u usta da ne bih osjeao glad, popeh se na drvo.
Kad sam bio gore, pokuao sam se smjestiti tako da ne padnem ako bih sluajno-
zaspao. O-rezavi kratku palicu poput toljage za obranu, smjestih se u svojoj
nastambi. Kako sam bio silno umoran, vrsto usnuh. Spavao sam tako udobno kako bi
malo tko u mom poloaju, a san me jako osvjeio, vie nego ikada u slinom
poloaju.
ETVRTO POGLAVLJE
Otplivam na nasukani brod i donesem neto robe - Razmi' ljam o svom poloaju
Brod potpuno izgubljen
Kad sam se probudio, bio je bijeli dan. Vrijeme je bilo vedro, a oluja se stiala
tako da more nije vie bjesnjelo i nadimalo se kao prije. Ali najvie me iznenadilo
to da je nabujala plima podigla brod s pijeska na kojem je leao i dotjerala ga
gotovo do- stijene to sam je prije spomenuo, o koju sam se onako udario kad me
more na nju bacilo. Kako je ta stijena bila nepunu milju od mjesta na obali gdje
sam se nalazio, a brod je, kako se inilo, jo stajao uspravno, poelio sam da odem
onamo da bih donio barem neto potrebnih stvari za svoju upotrebu.
43
Kad sam iao iz svoga stana na stablu, ogledao sam se opet oko sebe. Prva stvar
koju sam naao bio je amac. Leao je onako kako su ga vjetar i more bacili na
kopno, oko dvije milje meni nadesno. Pooh to sam bre mogao prema njemu, ali
vidjeh da je izmeu amca i mene uvala ili draga, iroka oko pola milje. Tako se
zasad vratih jer mi je bilo vie stalo da doem do broda, gdje sam se nadao nai
togod za svoj opstanak.
Malo poslije podneva vidjeh da je more sasvim mirno, a oseka je bila tako niska da
sam mogao doi na etvrt milje do broda. Tu se iznova vrati moja tuga jer sam jasno
vidio da smo svi mogli ostati ivi i zdravi da smo ostali na brodu to e rei,
svi bismo bili bez neprilika doli na obalu, pa ne bih bio tako nesretan to sam
ostavljen ovako potpuno sam bez utjehe i drutva. Zbog toga mi se oi opet napunie
suzama. Ali kako u tome nije bilo mnogo olakanja, odluih, ako bude mogue, doi
na brod. Stoga skinuh odijelo jer je vrijeme bilo silno vrue i uoh u vodu. Ali
kad dooh do broda, moja potekoa je bila jo vea kako u se uspeti na palubu.
Jer, budui da je laa leala na zemlji i bila visoko iznad vode, nije bilo niega
to bih mogao dosegnuti i za to bih se mogao uhvatiti. Dvaput sam je oplivao, a
drugi put spazih mali komadi ueta. Bilo mi je zaudo da ga nisam prvi put opazio.
Visilo je kraj prednjeg sidrenog lanca tako nisko da sam ga mogao s velikom mukom
dohvatiti i s pomou toga ueta sam se uspeo u prednji dio broda. Tu sam vidio da
je brod napuknut i da ima mnogo vode u utrobi, ali je leao na obronku obale ili
tvrdoga pijeska ili, bolje rei, zemlje, s krmom uzdignutom uz obalu, a provom
sputenom gotovo do same vode. Na taj nain su mu sve stranje prostorije bile
izvan vode, i tu je sve bilo suho. Sasvim jasno, prvi mi je posao bio da pregledam
brod i ustanovim to je uniteno, a to je sauvano. Najprije sam pronaao da je
sva brodska hrana suha, i da do nje nije doprla voda. Kako sam bio dobrano
raspoloen za jelo, pooh u spremite za kruh i napunih depove dvopekom pa ga
poeh jesti dok sam pregledavao druge stvari jer nisam imao vremena napretek. Naao
sam i ruma u velikoj kabini i prilino potegnuo, a to mi je doista i trebalo da me
osokoli za ono to me ekalo. Sada mi je trebalo samo amac da se opskrbim mnogim
stvarima za koje sam unaprijed znao da e mi biti nune.
44
Bilo bi ludo sjesti i eljeti ono to ne moe imati. Ta bez-izlaznost probudi moju
snalaljivost. Imali smo na brodu nekoliko doknadnih jarbola, dva ili tri velika
drvena balvana i jedan ili dva gornja dijela jarbola. Odluih se dati na posao pa
bacih u more sve one koje sam mogao dignuti. Svaki sam privezao uzetom da mi ga ne
bi odnijelo more. Kad je to bilo gotovo, spustih se niz bok lae. Tada ih privukoh
k sebi i etiri svezah vrsto jedan uz drugi s oba kraja to sam bolje mogao u
obliku splavi. Tada poloih na njih tri kratka komada dasaka upoprijeko i vidjeh da
mogu sigurno hodati po .njima, ali da nee moi ponijeti veliku teinu jer su
komadi bili prelaki. Tada se dadoh na posao i tesarskom pilom prerezah doknadni
gornji dio jarbola u tri dijela, koja doda-doh svojoj splavi s mnogo truda i muke.
Ali nada da u se snabdjeti potrebnim predmetima, davala mi je snage da nadmaim
ono to bih mogao uiniti u drugim prilikama.
Moja je splav sada bila dosta vrsta da ponese umjerenu teinu. Druga mi je briga
bila ime da natovarim i kako da sauvam tovar od naleta mora. Ali o tome nisam
dugo razmiljao. Najprije sam na nju natovario sve daske i letve to sam ih naao
i, razmislivi to mi je najpotrebnije, najprije uzeh tri mornarska sanduka, koje
sam silom otvorio, i spustih ih na svoju splav. U prvi sam stavio hranu, i to kruh,
riu, tri holandska sira, pet komada suene kozletine, kojom smo se mnogo hranili,
i mali ostatak evropskog ita koje je bilo spravljeno za ivad to smo je sa sobom
poveli na put, ali je ivad poklana. Bilo je pomijeanog jema i penice, ali
kasnije, na svoje veliko razoaranje, ustanovih da su je svu izjeli i pokvarili
takori, to se tie pia, naao sam nekoliko ooca koje su pripadale naem
kapetanu. Meu njima bilo je nekoliko boca likera i u svemu preko dvadeset litara
araka*, koje sam natovario odijeljeno jer nije bilo potrebno da ih stavljam u
sanduk, a nije za njih bilo ni mjesta. Dok sam to radio, opazih da nadolazi plima,
dodue vrlo mirna, i ja sa alou u srcu vidjeh da mi je odnijela kaput, koulju i
prsluk to sam ih ostavio na pijesku na obali. U hlaama, koje su bile platnene i
do koljena, i u arapama sam do-plivao do broda. Meutim, to me natjeralo da
prekopam
*Arak bezbojni alkoholni destilat iz riina slada ili kokosovih oraha (op. prev.)
45
brod radi odjee. Naao sam je dosta, ali je nisam ponio vie nego to mi je bilo
nuno za momentanu upotrebu jer je bilo drugih stvari na koje sam vie bacio oko,
kao, u prvom redu, orue za rad na obali. Nakon dugog pretraivanja, na-oh
tesarsku krinju, koja je za me znaila doista velik dobitak i bila mnogo vrednija
nego to bi mi u to vrijeme bio pun brod zlata. Spustih je na svoju splav, onakvu
kakva je bila, a da nisam troio vremena da pogledam to je u njoj jer sam uglavnom
znao to sadri.
Idua mi je briga bila municija i oruje. U velikoj su kabini bile dvije vrlo dobre
puke a ptice i dva pitolja. Njih sam odmah uzeo i nekoliko rogova baruta, malu
vreicu same i dvije stare, zarale sablje. Znao sam da se na brodu nalaze tri
bavice baruta, ali nisam znao kamo ih je na tobdija spremio. Ipak ih nakon duge
pretrage pronaoh. Dvije su bile suhe i dobre, a treu je zahvatilo more. One
dvije, zajedno s orujem, prenesoh na splav. Sada sam drao da sam prilino dobro
optereen i stadoh razmiljati kako da doem sa svim tim do obale jer nisam imao ni
jedra, ni vesla, ni kormila, a da dune i daak vjetra, prevrnuo bi sve to moje
brodarsko umijee.
Imao sam tri podstreka: prvo, glatko i mirno more; drugo, plimu, koja je nadolazila
i kretala prema obali; tree, ono malo vjetra to ga je bilo, duvalo je prema
kopnu. Tako se, naavi dva ili tri slomljena vesla to su pripadala amcu, i uz
orue to je bilo u krinji, dvije pile, sjekiru i eki, i s tim tovarom uputih na
more. Otprilike jednu milju moja je splav ila vrlo dobro, samo sam opazio da
zanosi malo dalje od mjesta gdje sam se prvi put iskrcao. Po tome sam zakljuio da
postoji vodena struja pa sam se prema tome nadao da u tamo nai kakav potok ili
rijeku koju u moi upotrijebiti kao luku da se iskrcam sa svojim tovarom.
Kako sam zamiljao, tako je i bilo. Preda mnom se pojavi mali otvor u kopnu i
osjetih da u nj prodire jaka struja plime pa, to sam bolje znao, upravih svoju
splav tako da ostanem po sredini struje. Ali tu malo da nisam pretrpio drugi
brodolom, i da mi se to dogodilo, doista mislim da bi mi puklo srce. Budui da
nisam poznavao obalu, nasukao sam se sa svojom splavi jednim krajem na pliinu, a
kako drugi kraj nije bio nasukan, malo je trebalo pa bi mi se sav moj tovar
skliznuo prema onoj strani koja je plovila i tako pao u more. Upro
46
sam svu snagu i prislonio se leima o krinje da bih ih odrao na mjestu, ali ni
svom svojom snagom nisam mogao maknuti splav s mjesta, a nisam se ni usudio maknuti
iz poloaja u kojem sam se nalazio, nego sam, podravajui svom snagom krinje,
stajao tako gotovo pol sata, a za to mi je vrijeme voda, koja je narasla, malo
izravnala splav. Malo kasnije, kad je voda jo vie narasla, moja splav ponovo
zaplovi, i ja je veslom to sam ga imao odgurnem u kanal. Tada se, odnesen jo malo
vie, naem na uu rjeice s obalom na obje strane i s jakom strujom ili plimom
koja je navirala uz vodu. Pogledah jednu i drugu stranu, da naem prikladno mjesto
da iziem na obalu, jer nisam htio da me struja odnese predaleko uz rijeku, budui
da sam se nadao da u s vremenom vidjeti na moru kakvu lau pa sam se stoga odluio
smjestiti to je mogue blie obali.
Nakon nekog vremena opazih na desnoj obali potoka mali zaljev, prema kojemu s
velikom mukom i trudom upravili svoju splav i konano se pribliih toliko da sam
je, dokuivi dno veslom, mogao gurnuti ravno unutra. Ali tu umalo da nisam opet
sav svoj tovar sruio u vodu. Budui da je tu obala bila prilino strma, to jest
kosa, nije bilo mjesta gdje da pristanem jer bi mi jedan kraj splavi, ako naleti na
obalu, bio visoko a drugi bi se spustio kao prije, pa bi moj tovar opet doao u
opasnost. Nije mi preostalo drugo nego priekati dok se plima digne do najvie
razine, a pri tom sam pridravao splav veslom kao kakvim sidrom da bi joj jedna
strana bila usko uz obalu u blizini plosnatog komada tla, koje bi voda, po mom
oekivanju, morala preplaviti. Tako se i dogodilo, im sam vidio da ima dosta vode
jer moja je splav gazila oko jednu stopu ja je gurnem na taj plosnati komad
zemlje i tamo privrstim ili usidrim, zabivi svoja dva slomljena vesla u zemlju
jedno s jedne strane, blizu jednog kraja, a drugo s druge strane, blizu drugog
kraja. Tako sam ekao dok nije dola oseka i ostavila moju splav i sav moj tovar
sigurno na obali.
Slijedei mi je posao bio da pregledam okolicu i potraim prikladno mjesto za
stanovanje i za smjetaj svoje robe da je sauvam od svakog mogueg iznenaenja.
Nisam znao gdje sam, da li na kopnu ili na otoku da li je napuen ili nije da
li postoji opasnost od divljih zvijeri ili ne. Ne dalje od jedne milje od mene bilo
je brdo, koje se dizalo vrlo strmo
47
i visoko i koje kao da je nadvisivalo ostale bregove to su kao u jednom nizu
leali njemu na sjever. Izvadili jednu puku, jedan pitolj i jedan rog baruta.
Oboruan tako uputili se na izvianje sve do vrha toga brda, gdje sam, uspcvi se s
velikim trudom i mukom sve do vrha, na svoju veliku alost vidio svoju sudbinu, to
jest da je to otok sa svih strana okruen morem nigdje ni traga kopnu, osim
nekoliko hridina to su se vidjele na velikoj udaljenosti i dva mala otoia, manja
od ovoga, to su leali koje tri milje na zapadu.
Ustanovio sam takoer da je otok na kojem sam se nalazio pust i, sudei po svim
znakovima, nenastanjen, osim od divljih zvijeri, kojih, meutim, nisam vidio. Ali
sam vidio mnotvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih ubio, nisam znao koje
su dobre za jelo, a koje nisu. Vraajui se ubio sam nekakvu veliku pticu to sam
je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike ume. Vjerujem da je to bio prvi hitac
koji je opaljen tamo od stvorenja svijeta. Tek to sam opalio, sa svih se strana
ume digne bezbroj svakovrsnih ptica. Zbunjeno su se uzvritale i uzgraktale, svaka
svojim obiajnim glasom, ali nije bilo ni jedne koju bih poznavao. to se tie
ptice, to sam je ubio, mislim da je to bila neka vrsta jastreba, sudei po boji. i
kljunu, ali nije imala osobito jakih panda. Meso joj je bilo kao strvina i nije
nita valjalo.
Zadovoljan tim otkriem vratih se k svojoj splavi i da-doh se na posao oko
iskrcavanja tovara na obalu, u to sam utroio ostatak dana. A to u uiniti preko
noi, to nisam znao, pa ak ni gdje u prenoiti. Bojao sam se lei na zemlju jer
nisam znao nee li me razderati kakva divlja zvijer. Premda, kako sam kasnije
vidio, nije bilo razloga toj bojazni.
Meutim, ja sam se to sam bolje mogao ogradio krinjama i daskama to sam ih
prenio na obalu pa sam nainio neku vrstu kolibe za stanovanje te noi. to se tie
hrane, jo nisam znao na koji nain u se njome opskrbiti. Vidio sam samo dvije-tri
ivotinje poput zeeva kako su istrale iz ume gdje sam pucao na ptice.
Sada stadoh razmiljati da bih mogao jo vrlo mnogo stvari donijeti s broda koje e
mi biti od koristi, a osobito konopa i jedara, pa odluih, ako bude mogue, uiniti
jo jedno putovanje na lau. Budui da sam znao, da je prva oluja koja se digne,
mora slomiti na komade, odluih sve ostalo pustiti po strani dok ne donesem s lae
sve to mogu. Tada
48
se posavjetovah (to jest u svojim mislima) da li da se vratim, na splavi, ali to je
oito bilo neprovedivo. Stoga odluih da idem kao i prvi put kad se povue plima.
Tako sam i uinio, samo to sam se prije polaska svukao u svojoj kolibi pa sam imao
na sebi samo arenu koulju, platnene hlae i na nogama plitke cipele.
Popeo sam se na palubu broda kao i prvi put i napravio drugu splav. Budui da sam
imao iskustvo s prvom, nisam ovu sada napravio ni tako nepokretnu, niti sam je tako
opteretio, a ipak sam odnio dosta vrlo potrebnih stvari. Kao prvo, naao sam u
tesarskom skladitu dvije-tri vree avala i klinova, jedno veliko dizalo za
terete, deset-dvadeset sjekirica i, kao vrhunac svega, onu vrlo korisnu stvar to
se zove brus. Sve sam to pronaao, a osim toga i neke stvari to su pripadale
tobdiji, napose dvije-tri eljezne poluge, dvije bavice metaka za mukete, sedam
muketa i jo jednu puku za ptice, te jo malo baruta; zatim veliku torbu punu
sitne same i velik smotak olovnog lima, ali je ovaj bio tako teak, da ga nisam
mogao dignuti da ga spustim preko palube.
Osim tih stvari uzeo sam svu odjeu to sam je naao i rezervno prednje gornje
jedro, mreu za spavanje i neto posteljine. Time sam natovario svoju drugu splav
i, na svoje veliko zadovoljstvo, sve sretno dopremio na obalu.
Za vrijeme svoje odsutnosti s kopna malo sam se pobo-javao da bi mi ivotinje mogle
pojesti hranu. Ali kad sam se vratio, nisam naao nikakva znaka bilo kakvog
posjetitelja samo je na jednoj od krinja sjedila nekakva ivotinja poput divlje
make. Kad sam poao prema njoj, ona pobjegne malo dalje, a onda se opet zaustavi.
Sjedila je smireno i bezbrino i gledala mi ravno u lice kao da se namjerava sa
mnom upoznati. Uperih na nju puku, ali, kako nije znala to to znai, ostala je
savreno mirna i nije se maknula s mjesta. Nato joj dobacih komadi dvopeka, iako
ga zapravo nisam imao napretek jer mi zaliha nije bila velika. Meutim, kako kaem,
rtvovao sam za nju komadi, a ona mu prie, ponjui ga i stade jesti, a onda, kao
da je zadovoljna, zatrai pogledom jo. Ali ja joj se zahvalim jer joj vie nisam
mogao dati, i tako ona ode.
Iskrcavi svoj drugi tovar na obalu, premda sgm elio otvoriti bave baruta i
prenijeti ih pomalo jer su, onako velike, bile preteke, dadoh se na posao da
napravim mali
4 Robinson Cruspe
49
ator od jedra i niotaka to sam ih u tu svrhu usjekao. U taj sam ator unio sve
to sam znao da bi se moglo pokvariti na kii ili suncu. Sve sam prazne krinje i
bave poslagao u krugu oko atora da bih ga utvrdio od iznenadnog napada bilo ljudi
bilo ivotinja^
Kad sam bio s tim gotov, zatvorio sam iznutra ulaz atora daskama, a izvana sam
stavio uspravljcnu krinju. Zatim sam prostro na zemlju leaj, poloio svoja dva
pitolja odmah do glave, a puku po duini uza se, i prvi put legoh na krevet.
Cijelu sam no spavao vrlo mirno jer sam bio jako iscrpljen i umoran. No prije
toga spavao sam malo, a cijeli sam dan vrlo teko radio skidajui one stvari s
broda i dovo-zei ih na obalu.
Imao sam sada, vjerujem, najvee skladite svih vrsta robe to je ikada spremljeno
za jednoga ovjeka, ali jo nisam .bio zadovoljan. Jer dok god brod ostane uspravno
u tom poloaju, mislio sam da moram s njega donijeti sve to mogu. Tako sam svakog
dana za oseke odlazio na lau i donosio tota, a trei put kad sam iao, uglavnom
sam donio ueta koliko god sam mogao, kao i sve tanke konope i uzice to sam ih
pronaao, komad rezervnog platna koje je od vremena do vremena sluilo za krpanje
jedara, i onu bavicu mokrog baruta. Da ne duljim, odnio sam sva jedra do jednoga,
samo sam bio sklon da ih izreem na komade i ponesem to je vie mogue odjednom;
jer kao jedra nisu vie bila korisna, samo kao obino platno.
Ali jo vie me razveselilo to da sam na koncu, poto sam tako pet-est puta iao
na brod i mislio da vie nemam to oekivati to bi bilo vrijedno spomena kaem,
nakon svega toga sam naao veliku bavu kruha i tri velike posude ruma ili este,
kutiju eera i burence finoga brana. To me iznenadilo, jer sam bio napustio svaku
nadu da u nai jo hrane, osim one koja je bila pokvarena od vode. Smjesta sam
izvadio iz bave kruh i zamotao ga u nekoliko zaveljaja u komade jedra to sam ih
izrezao. Ukratko, to sam sve sretno dopremio na obalu.
Idueg sam se dana ponovo zaputio na lau. Poto sam dotada opljakao na brodu sve
to se dalo ponijeti i otpremiti, poeo sam s konopima. Izrezavi velike konope u
tolike komade kolike sam mogao micati, prenio sam na obalu dya konopa i jedno ue
za vezivanje sa svim eljeznim priborom
50
to sam ga naao. Odsjekavi dva komada od jarbola i sve to sam mogao da napravim
veliku splav, natovarili je svom tom tekom robom i odoh. Ali moja me srea sada
poe ostavljati. Ta je splav bila tako nepokretna i pretrpana, da se, kad sam uao
u mali zaljev gdje sam istovario ostale stvari, budui da njome nisam mogao sretno
upravljati kao s ostalima, prevrnula, te ja i sav moj tovar padosmo u vodu. to se
tie mene, nije bila velika nesrea jer sam bio blizu obale, ali velik dio moga
tovara bio je izgubljen, pogotovu eljezo, za koje sam oekivao da e mi biti od
velike koristi. Meutim, kad je nastupila oseka, veinu konopa sam izvukao na
obalu, a i neto eljeza, samo me to stajalo silne muke jer sam ronio po nju u
vodu, a taj me posao jako umorio. Poslije toga sam svaki dan iao na lau i odnosio
to sam mogao.
Sad sam bio na obali trinaest dana, a jedanaest puta sam iao na brod. U to sam
vrijeme odnio sve to se moe i zamisliti da bi jedan par ruku mogao odnijeti, iako
istinski vjerujem, da je vrijeme ostalo mirno, da bih bio odnio cijeli brod, komad
po komad. Ali kad sam se dvanaesti put spremao da poem na brod, vidjeh da se poeo
dizati vjetar. Meutim, za oseke pooh na lau i, premda sam prekopao kabinu tako
temeljito da se vie nita ne bi moglo nai, ipak sam otkrio jedan ormar s
ladicama. U jednoj sam naao dvije ili tri britve i velike kare, pa deset ili
dvanaest dobrih noeva i vilica. U drugoj sam naao oko trideset i est funti
vrijednosti u novcu, neto evropskog kovanog novca, neto brazilijanskog, nekoliko
komada dukata i neto zlata i srebra.
Nasmijeio sam se ugledavi novac. O bezvrijedna stvari! rekoh naglas, kakva je
korist od tebe? Ne vrijedi mi ni toliko da bih te pokupio sa zemlje. Jedan od svih
noeva vrijedi vie od te cijele hrpe. Nemam naina da te upotrijebim. Ostani gdje
si i poi na dno kao ivotinja kojoj nije vrijedno spasiti ivot. Meutim,
promislivi bolje, ja ga uzeh i, zamotavi sve te stvari u komad platna, poeh
smiljati da napravim jo jednu splav. Ali dok sam se na to spremao, vidjeh da se
nebo naoblailo, i da je vjetar poeo jaati, a za etvrt sata duvao je otar vihor
s obale. Sada mi pade na pamet da je uzaludno misliti na gradnju splavi dok vjetar
pue s obale, pa da mi je najpametnije otii prije nego naie plima je.r bi mi se
drukije moglo dogoditi da uope ne sti-
51
gnem do obale. Stoga se spustih u vodu i preplivah kanal koji je leao izmeu broda
i pijeska, a to je bio jako muan posao, to zbog teine stvari to sam ih imao kod
sebe, a to zbog uzburkane vode, jer se vjetar vrlo brzo dizao i prije nego to je
plima sasvim narasla, digla se oluja.
Stigao sam, meutim, kui u svoj mali ator, gdje sam legao sa svim svojim
bogatstvom sasvim sigurnim kraj mene. Cijele je te noi puhalo vrlo jako, a ujutro,
kad sam pogledao van gle! vie nije bilo broda. Bio sam malo iznenaen, ali sam
se oporavio pomislivi sa zadovoljstvom da nisam gubio vrijeme niti ljenario i da
sam donio s lae sve to bi moglo biti od koristi, i da je, zapravo, ostalo vrlo
malo toga to bih jo mogao donijeti da mi je ostalo vie vremena.
Sam sam se okanio daljnih misli o lai i o bilo emu s nje, osim onoga to bi jo
more moglo izbaciti na obalu, kao to je doista kasnije i izbacilo razliite
njezine dijelove, ali su mi oni bili od male koristi.
Sada su mi misli bile potpuno zaokupljene time kako da se osiguram bilo protiv
divljaka, ako bi se koji pojavio, bilo protiv divljih zvijeri ako ih ima na otoku.
Mnogi su mi naini padali na pamet kako da to izvedem i kakvu nastambu da nainim
da li da napravim spilju u zemlji ili ator na zemlji. Meutim, odluio sam se za
oboje, pa moda nee biti zgorega da izloim nain i opis toga.
Uskoro sam ustanovio da mjesto gdje se nalazim nije za me podesno, uglavnom zbog
toga to je bilo na nisku, movarnu tlu blizu mora, a vjerujem da ne bi bilo ni
zdravo, a jo vie zbog toga to u blizini nije bilo pitke vode. Stoga sam odluio
nai zdravije i prikladnije mjesto.
U svom sam poloaju uzeo u obzir nekoliko stvari za koje sam drao da e mi
odgovarati: prvo, zdravlje i pitku vodu, koju sam upravo spomenuo; drugo, skrovite
od vruine i sunca; tree, sigurnost od krvolonih stvorova, bilo ljudi bilo
ivotinja; etvrto, pogled na more, da ne bih, ako mi bog poalje na vidik kakav
brod, promaio mogunost svoga izbavljenja jer. jo nisam bio voljan napustiti
svaku nau u nj.
U potrazi za mjestom koje bi odgovaralo svemu tome, na-dh jedan zaravanak na
obronku brda. Brdo se sputalo na taj zaravanak strmo kao zid tako da me odozgo
.nije moglo
52
nita iznenaditi. Pri kraju te stijene bilo je uplje mjesto, malo udubljeno kao
ulaz ili vrata spilje, ali zapravo nije bilo uope nikakve spilje niti ulaza u
stijenu.
Odluio sam podii ator na plosnatoj tratini ba ispod te upljine. Taj zaravanak
nije bio iri od stotinu metara, a bio je dvaput toliko dugaak i pruao se pred
mojim vratima kao livada, dok se pri kraju livade sputao nepravilno na sve strane
u nizinu prema moru. Bio je na sjevero-sjeverozapad-noj strani brda tako da sam
svakog dana bio zatien od vruine, sve dok sunce nije dolo do jugozapada ili
otprilike dotle, a u tim krajevima onda ve uskoro i zae.
Prije nego to sam podigao ator, povukao sam pred tim udubljenim mjestom polukrug
s polumjerom od kojih deset metara od stijene, a dvadeset metara u promjeru od
njegova poetka pa do kraja.
Po tom sam polukrugu zabio dva reda jakih motaka i zatjerao ih u zemlju dok nisu
stajale sasvim vrsto kao stupci; gornji im je kraj bio iznad tla oko pet i po
stopa, a na vrhu je bio zailjen. Oba reda nisu bila dalje jedan od drugoga nego
est palaca.
Tada sam uzeo komade konopa to sam ih izrezao na brodu pa sam ih poslagao jedan na
drugi meu redove stupaca u polukrugu sve do vrha, a iznutra sam postavio druge
motke, kao kakav potporanj za stup. Ta je ograda bila tako jaka da kroz nju ni
preko nje ne bi mogao prijei ni ovjek ni ivotinja. Stajalo me to mnogo vremena i
truda, a pogotovu odsjei stabla u umi, dovui ih do mjesta i zabiti ih u zemlju.
Odluio sam da se u tu nastambu nee ulaziti kroz vrata, nego po malim Ijestvama
preko ograde, a ljestve bih, kad bih uao, povukao za sobom. Tako bih bio po mome
miljenju potpuno utvren i ograen od cijelog svijeta pa bih prema tome nou mirno
spavao, a to u protivnom sluaju ne bih mogao. Meutim, kako se kasnije pokazalo,
nije bilo potrebe za sav taj oprez pred neprijateljima ije sam se opasnosti bojao.
U tu sam ogradu ili utvrdu uz neizmjerni napor unio sve svoje bogatstvo, svu hranu,
municiju i zalihe to sam ih ve nabrojio. Napravio sam veliki ator, koji sam
podvostruio da bih se sauvao od kia to su tamo u jednom dijelu godine
53
vrlo jake; napravio sam to tako da sam postavio manji ator iznutra, a jedan vei
iznad ovoga, pa sam jo gornji pokrio velikim komadom votanog platna to sam ga
spremio zajedno s jedrima.
Sada, neko vrijeme, nisam leao na krevetu to sam ga donio na obalu, nego u mrei,
koja je doista bila vrlo dobra, a pripadala je brodskom asniku.
U taj sam ator unio svu svoju hranu i sve *o bi se moglo pokvariti od kie. Kad
sam tako unio u ogradu svu svoju robu, zatvorio sam ulaz, koji sam do sada ostavio
otvoren, pa sam ulazio i izlazio, kako rekoh, po malim ljestvama.
Kad sam to napravio, poeh kopati u stijenu, a svu sam zemlju i kamenje to sam ga
iskopao iznosio kroz ator i slagao s unutranje strane ograde pa sam tako nainio
kao neku terasu i podigao tlo iznutra oko jednu i po stopu. Tako sam upravo iza
atora nainio spilju, koja je mojoj kui sluila kao podrum.
Stajalo me mnogo truda i mnogo dana rada dok sam sve te stvari doveo do
savrenstva. Stoga se moram vratiti na neke druge stvari to su donekle zaokupile
moje misli. U isto se vrijeme desilo, poto sam zamislio smjetaj svoga atora i
kopanje spilje, da se spustio silan pljusak iz gustog, tamnog oblaka. Odjednom je
zabljesnulo, a nakon toga se prolomio tutanj groma, kao to to obino biva. Nije me
toliko zapanjila munja, koliko misao to mi je projurila mozgom jednako brzo kao i
munja: O, moj barut! Srce mi je prestalo kucati na pomisao da bi jednim udarcem
groma mogao biti uniten sav moj barut o kojemu je potpuno ovisila ne samo moja
obrana, nego, po mom miljenju, i nabavljanje hrane. Nisam ni pomiljao na
opasnosti za mene, premda, da se barut zapalio, ne bi od mene ostalo ni kosti ni
mesa.
To je na mene uinilo takav dojam da sam, kad je oluja prestala, odloio sav drugi
posao, gradnju, i utvrivanje, pa sam sve svoje sile uloio u pravljenje vrea i
kutija da bih podijelio barut i drao ga u malim odijeljenim koliinama. Nadao sam
se, ma to se dogodilo, da se nee odmah sav upaliti, i da nee biti mogue da
jedan dio upali drugi ako ih budem drao ovako odijeljeno. Svrio sam taj posao
otprilike u dva tjedna. Mislim da je moj barut, kojega je u svemu bilo oko stotinu
i dvadeset kila teine, bio podijeljen u ne
54
manje nego stotinu zamotaka. to se tie onoga baruta to-se smoio, od njega mi
nije prijetila nikakva opasnost, pa sam ga stavio u svoju novu spilju, koju sam u
svojoj mati zvao kuhinjom. Ostali sam barut sakrio kojekuda po rupama u stijenju
tako da vlaga ne moe do njega, oznaivi vrlo paljivo kamo sam ga spremio.
U meuvremenu, dok se to odigravalo, izlazio sam najmanje jedanput dnevno s pukom
da se razonodim i vidim-da li bih mogao ubiti to prikladno za jelo i da se upoznam
s-proizvodima otoka to bolje budemmogao. Prvi put kad sam. tako iziao, ubrzo sam
otkrio da na otoku ima koza, a to mi je bilo veliko zadovoljstvo. Meutim, nesrea
je bila u tome da su bile tako plaljive, tako okretne i brzonoge .da je bila
najtea stvar na svijetu pribliiti im se. Ali to me nije obeshrabrilo jer sam bio
siguran da u tu i tamo moi ubiti koju, a tako je i bilo. Jer, kad sam ustanovio
kuda se kreu, ekao sam ih u zasjedi pa sam opazio da bi u uasnom strahu pobjegle
kad bi me vidjele u dolinu premda su bile gore na stijenama. Ali, ako bi brstile u
dolini, a ja sam bio na stijenama, nisu se na me osvrtale. Odatle sam zakljuio da
im je zbog poloaja oiju pogled tako upravljen prema dolje da ne mogu brzo vidjeti
predmete koji su iznad njih. Stoga sam kasnije postupao ovako: najprije bih se
popeo na stijene i uspeo se iznad njih, a odatle bih imao dobar nian. Prvim hicem
to sam ga opalio meu njih ubio sam kozu kraj koje je stajalo jare i sisalo je.
Bilo mi je to od srca ao. Ali kad je stara pala, jare ostade kao ukopano kraj nje
i nije se pomaklo .kad sam doao po staru, tavie, kad sam ponio staru na
ramenima, jare me slijedilo sve do moje ograde. Nato sam pustio na zemlju majku i
uzeo jare na ruke i prenio ga preko ograde u nadi da u ga pripitomiti. Ali nije
htjelo jesti, pa sam ga morao ubiti i pojesti. Njih dvoje su me opskrbili mesom
dugo vremena jer sam jeo tedljivo i uvao hranu (a osobito kruh) to sam vie
mogao.
Poto sam sada sredio svoju nastambu, vidio sam da je prijeko potrebno da uredim
mjesto za oganj i pribavim gorivo. A zato sam to uinio, kao i to kako sam poveao
svoju spilju i kakva sam proveo poboljanja, o tom u pisati opirno kad za to bude
vrijeme. Ali sada moram najprije dati mali izvjetaj o sebi i o svojim mislima o
ivotu, kojih, lako je i zamisliti, nije bilo malo.
5S
Moj mi je poloaj stvarao tmurne izglede. Budui da me kao to rekoh, na taj otok
dotjerala estoka oluja i bacila sasvim izvan smjera naega namjeravanog puta i
jako daleko, moda nekoliko stotina milja, od redovitih trgovakih putova, imao sam
mnogo razloga da to smatram odlukom sudbine da na tom pustom mjestu i tako osamljen
dokrajim svoj ivot. Kad bih o tome razmiljao, suze bi mi potokom tekle niz lice.
Katkada bih sam sebe pitao zato sudbina tako' temeljito unitava svoja stvorenja i
ini ih tako strano .nesretnima, naputenima i bespomonima, tako potpuno
bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takav ivot.
Ali neto bi mi se uvijek vraalo da zaustavi takve misli i da im se usprotivi.
Tako sam ba jednoga dana hodao uz more s pukom u ruci. Duboko sam e zamislio
zbog sadanjeg poloaja kadli razum, da tako kaem, iznese svoje miljenje na drugi
nain, i to ovako: Da, istina je, ti si potpuno sam. Ali, reci mi, molim te, gdje
su tvoji ostali drugovi? Niste li jedanaestorica uli u amac? Gdje je onih deset?
Zato se oni nisu spasili, a ti propao? Zato i ti izdvojen? Je li bolje biti
ovdje ili tamo? Pri tom pokazala prema moru. U svakom zlu treba nastojati nai
neto dobro i znati da je moglo biti i gore.
Tada mi opet pade na pamet kako sam dobro opskrbljen za ivot, i to bi bilo sa
mnom da se to nije dogodilo. Brod je otplovio s mjesta gdje se prvi put nasukao, a
onda ga je more dotjeralo tako blizu obali, da sam imao vremena sve iznijeti s
njega, a to se dogaa jedanput u stotinu tisua sluajeva, to bi bilo sa mnom da
sam morao ivjeti u onakvim prilikama u kakvima sam bio im sam se iskrcao na
obali, bez ivotnih sredstava i bez potrebnih predmeta da pribavim ili namaknem
ivotna sredstva? A osobito, rekoh naglas, iako sam sebi, to bih uinio bez
puke, bez municije, bez orua da njime to napravim ili koje mi je potrebno za rad
bez odjee, posteljine, atora i iega ime bih se pokrio? A sada sam sve to
imao u dovoljnoj koliini i bilo mi je mogue da se opskrbim tako da bih mogao
ivjeti i bez puke kad potroim municiju, s mnogo izgleda da u biti obezbijeen
dok god budem ivio. Od poetka sam razmiljao o tome kako da se zatitim od
nezgoda koje bi mi se mogle dogoditi i osiguram
56
za budunost, ne samo za sluaj da potroim municiju, nego i onda ako mi popusti
zdravlje i snaga.
Priznajem da nisam ni pomiljao na to da bi mi jednim udarcem bila unitena moja
municija, to jest da bi mi barut planuo od groma. I sada dok je bljeskalo i
grmjelo, primijetili da me "pomisao na to iznenadila.
Kako sam sada na putu da uem u neveselu sliku osamljena ivota o kakvu se moda
nikada prije nije ulo na svijetu, poet u od poetka i nastaviti po redu. Bilo je
to, po mom raunu, 30. rujna kad sam, na nain to sam ga ve opisao, stupio na taj
strani otok. Sunce, koje je kod nas bilo u svom jesenjem ekvinociju bilo mi je
ravno nad glavom. Prema vlastitim opaanjima raunao sam da sam na irini od devet
stupnjeva i dvadeset i dvije minute sjeverno od ekvatora.
Poto sam tamo proveo deset ili dvanaest dana, pade mi na pamet da u izgubiti
raun o vremenu jer nisam imao knjiga, ni pera ni crnila, pa neu ak znati ni kad
je nedjelja, a kada radni dan. Meutim, da bih tome doskoio, urezao sam noem na
golem stup velikim slovima datum moga dolaska. Onda sam od njega nainio kri i
postavio ga na obali, na mjestu gdje sam se prvi put iskrcao, a to je bilo 30.
rujna 1659. Stup je bio na etiri ugla, i ja sam na postrane plohe svakog dana
urezao po jedan rova, a svaki sedmi rova bio je neto dulji, dok je svaki prvi
dan u mjesecu bio urezan jo duljim znakom. I tako sam vodio svoj kalendar ili
tjedno, mjeseno i godinje raunanje vremena.
K tome treba zapamtiti, da sam sa svojih nekoliko odlazaka na lau, koje sam ve
spomenuo, donio nekih manje vrijednih stvari, ali koje mi nisu nipoto bile manje
korisne, a propustio sani ih prije nabrojiti. Tako, na primjer, pera, crnilo,
papir, nekoliko zametaka to su pripadali, kapetanu, asniku, tobdiji i tesaru,
tri ili etiri kompasa, nekoliko matematikih instrumenata, kazaljki, perspektiva,
karata i knjiga o moreplovstvu. Sve sam to smotao zajedno, bez obzira hoe li mi
trebati ili ne. Naao sam takoer tri vrlo dobre biblije, koje sam dobio sa svojom
poiljkom iz Engleske' i koje sam spakovao zajedno sa svojim stvarima. Bilo je i
neto portugalskih knjiga, a meu njima i dva tri katolika molitvenika i nekoliko
drugih knjiga. Sve sam to brino spremio. Ne smijemo zaboraviti da smo na.brodu
imali psa i
57
dvije make, a o njihovoj u slavnoj povijesti moda imati prilike da neto kaem
na drugom mjestu. Obje sam make doveo sa sobom, a pas je sam skoio s broda i
doplivao k meni idui dan, poto sam iskrcao svoj prvi tovar, i bio mi je mnogo
godina pouzdan sluga. Donio bi mi sve to mi je trebalo i bio mi je najvjerniji
pratilac elio sam jedino da sa mnom razgovara, ali to nije umio. Kao to
spomenuh prije, naao sam pera, crnilo i papir i tedio sam ih do krajnjih granica.
Pokazat u da sam vrlo tano vodio svoj dnevnik dok mi je trajalo crnilo. Kad ga je
nestalo, nisam vie mogao jer nikakvim sredstvima to sam ih mogao izmisliti nije
mi bilo mogue nainiti crnilo.
To me navelo na misao da jo ima mnogo stvari kojih nemam, bez obzira na sve ono
to sam skupio. Meu tima je crnilo bilo prvo, pa onda lopata, pijuk, pa lopata za
kopanje i odgrtanje zemlje; zatim igle, pribadae i konac, to se tie platna,
uskoro sam se nauio bez velike potekoe biti bez njega.
Zbog te nestaice orua svaki mi je posao kojega sam se prihvatio teko odmicao od
ruke. Trajalo je gotovo cijelu godinu da potpuno dovrim svoju malu ograenu ili
opkoljenu nastambu. Dugo mi je vremena trebalo da u umi odsijeem i obradim kolce
ili stupce, koje sam jedva mogao podii, a jo mnogo vie da ih dopremim kui.
Katkada mi je trebalo dva dana da odsijeem i dopremim kui jedan od tih stupaca, a
trei dan da ga zabijem u zemlju. U tu sam svrhu isprva imao teku toljagu, ali sam
se konano sjetio eljezne poluge. Meutim, premda sam je pronaao, i njome je
zabijanje tih stupaca bilo vrlo muan i dosadan posao.
Ali to me treba zabrinjavati dosadnost bilo ega to sam morao raditi kad sam imao
napretek vremena da to uinim? Kad taj posao svrim, nisam imao drugoga posla,
barem ne takva za koji bih znao da me eka, osim obilaenja otoka u potrazi za
hranom, a to sam manje-vie svaki dan radio.
Sada poeh ozbiljno razmiljati o svom poloaju i o prilikama u koje sam zapao pa
pismeno iznesoh svoje stanje, ne toliko da ga nae bilo tko, tko bi doao ovamo
poslije mene (jer nije bilo vjerojatno da u imati mnogo nasljednika), nego vie
zato da oslobodim svoj duh od svakodnevnog razmiljanja i muenja. Kako mi je razum
sada poeo nadvla-
58
davati malodunost, stadoh se tjeiti to sam bolje znao i stavljati prednosti uz
loe strane da bih imao neto po emu bih vidio ukoliko je moj poloaj bolji. Iznio
sam sasvim nepristrano, kao stranu dunika prema strani vjerovnika, prednosti to
ih uivam, u usporedbi s nevoljama koje trpim, evo ovako:
Zlo
Baen sam na strano, pusto ostrvo i lien svake nade u izbavljenje.
Odvojen sam i, tako rei, odsjeen kao nesretnik od cijeloga svijeta.
Odijeljen sam od ljudi, osamljen i prognan iz ljudskoga drutva.
Nemam odjee da se zaogrnem.
Ne mogu se braniti i nemam sredstava da se oduprem nasilju ljudi i ivotinja.
Nemam ni ive due s kime bih se porazgovorio ili tko bi me utjeio.
Dobro
Ali ja sam na ivotu. Nisam se utopio kao svi moji drugovi s lae.
Odvojen sam od cijele posade broda, ali zato da budem, poteen od smrti.
Ne umirem i ne pogibam od gladi na besplodnom otoku gdje nema nikakve hrane.
U vruem sam podneblju gdje, sve da i imam odjee, teko da bih je mogao nositi.
Baen sam na otok gdje ne vidim nikakvih divljih zvijeri koje bi me mogle napasti
kao to sam to vidio na obali Afrike. A to bi bilo da sam doivio brodolom tamo?
Sve u svemu, ovo je nesumnjivo dokaz da i nema stanja na svijetu koje bi bilo tako
bijedno da u njemu ne bi bilo negativnih i pozitivnih stvari. I neka to slui kao
uputa stvorena na iskustvu u najoajnijem poloaju na svijetu da u njemu moemo
uvijek nai neto to e nas utjeiti i staviti dobro i zlo na stranu potraivanja
u knjizi rauna.
Poto sam sada doao duevno do toga da sam znao cijeniti svoj poloaj i prestao
pogledavati na more u nadi da u spaziti kakav brod kaem,, poto sam prekinuo sa
svim
59
tim, daoh se na to da sredim svoj nain ivota i da sebi olakam stvari koliko god
vie budem mogao.
Ve sam opisao svoju nastambu. Bio je to ator pod strmom stijenom, okruen jakom
ogradom od stupaca i konopa. Moda bi bilo bolje da ga sada zovem zidom jer sam uz
ogradu izvana podigao neku vrstu zida od busenja oko dvije stope debljine. A nakon
nekog vremena mislim nakon godinu i po s ograde sam podigao grede koje su se
naslanjale na stijenu pa sam ih prevukao ili pokrio granama drvea i ostalim
stvarima to sam ih naao da se .zatitim od kie, koja je, kako sam vidio, u
stanovito vrijeme godine bila vrlo jaka.
Ve sam spomenuo kako sam svu svoju imovinu unio u tu ogradu i u spilju to sam je
iskopao iza atora; ali moram spomenuti i to da je to isprva bila zbrka svih
moguih stvari koje su, budui da nisu bile sreene, zauzimale sav prostor. Nisam
imao mjesta ni da se okrenem pa se dadoh na posao da poveam spilju i prodrem
dublje u zemlju. Bila je to sipka, pjeana stijena koja je lako poputala pod
mojim rukama i tako sam, kad sam vidio da sam prilino siguran od grabeljivih
zvijeri, poeo probijati put nadesno u stijenu; a onda sam, skrenuvi opet nadesno,
sasvim izbio van i tako napravio izlaz s vanjske strane ograde ili utvrde.
To mi je dalo ne samo mogunosti izlaska i ulaska, jer je to bio stranji put do
moga atora i skladita, nego mi je stvorilo i prostor za smjetaj robe.
Sada sam se dao na posao da izradim najpotrebnije stvari, u prvom redu stolac i
stol. Jer bez njih nisam mogao uivati ono malo udobnosti to sam je imao na
svijetu nisam mogao pisati, ni jesti, niti s veseljem raditi mnoge druge stvari
bez stola.
Tako se.prihvatih posla. Tu moram svakako napomenuti da svatko moe, budui da je
razum bit i izvor matematike, s vremenom svladati bilo koje mehaniko umijee ako s
razumom prosuuje stvari. Nikada se u svom ivotu nisam sluio nikakvim oruem pa
ipak sam s vremenom, trudom, marljivou i dovitljivou, konano vidio da mogu
napraviti sve to mi treba, pogotovu da sam imao orua; meutim, ja sam nainio
mnogo stvari i bez orua, a neke premda nisam imao nita drugo nego dlijeto i
sjekiricu. Moda ih prije nikada nitko nije tako rabio, a k tome s neizmjernim
trudom.
60
Na primjer, ako mi je trebala daska, nisam imao drugoga naina nego da sruim
stablo, postavim ga poloeno preda se i teem sjekirom plosnato s jedne i s druge
strane dok nisam postigao da bude tanko kao daska, a onda bih ga izgladio dlijetom.
Istina, na taj sam nain od cijeloga stabla mogao dobiti samo jednu dasku. Ali za
to, jednako kao i za silno vrijeme i trud to sam ga morao uloiti da napravim
jednu dasku ili letvu, bio jedini lijek strpljivost. Meutim, moje vrijeme i trud
bili su malo vrijedni, pa je bilo svejedno troim li ih na ovaj ili onaj nain.
Kao to spomenuh, najprije sam napravio stol i stolac. Nainio sam ih od kratkih
dasaka to sam ih donio na svojoj splavi s lae. Ali kad sam napravio nekoliko
dasaka onako kako sam to opisao, sagradio sam velike police, iroke stopu i po,
jednu iznad druge uzdu jedne strane spilje da na njih sloim sve svoje orue,
avle i eljeznu robu, jednom rijei da uope sve stvari odijelim i stavim na
njihovo mjesto da bih mogao Iako doi do njih. U zidove spilje zabio sam avle da
objesim puke i sve stvari, to se vjeaju.
Tako je moja spilja, da ju je tko mogao vidjeti, izgledala kao sveope skladite
svih potrebnih stvari. Sve mi je bilo toliko pri ruci da me jako veselilo vidjeti
svu svoju robu u takvu redu, a pogotovu vidjeti da je moje skladite svih
potreptina tako bogato.
U to sam vrijeme poeo voditi dnevnik o onome to sam svaki dan radio. Jer iz
poetka sam zapravo bio u prevelikoj urbi, i to ne samo urbi to se tie posla,
nego i u duevnom nemiru, pa bi mi dnevnik bio pun dosadnih stvari. Na primjer,
morao bih rei ovako: 30. rujna, poto sam se iskrcao na obalu i spasio od
utapanja, umjesto da sam zahvalan bogu koji me izbavio, ja sam, povrativi veliku
koliinu morske vode to mi je ula u eludac i oporavivi se malo, trao po obali
krei ruke i udarajui se po glavi i po licu jadikujui zbog svoje nesree i
viui: Propao sam, propao sam! A onda sam, umoran i iscrpljen, bio prisiljen
lei na tle da se odmorim, ali se nisam usudio spavati da me ne bi rastrgale
zvijeri.
Nekoliko dana iza toga, poto sam bio na lai i donio s nje sve to sam mogao,
nisam mogao odoljeti da se ne uspnem na vrh maloga brda odakle sam gledao na more u
nadi da u vidjeti kakav brod. Tada mi se priini da u ve-
61
Ifkoj daljini vidim jedro nada me ispuni radou a onda, gledajui uporno dok
nisam gotovo oslijepio, izgubih ga sasvim iz vida pa sjedoh i poeh plakati kao
dijete i tako svojom ludou jo i uveah svoju bijedu.
Ali, preavi donekle preko toga i sredivi svoje kuanstvo i nastambu, napravih
stol i stolac i sve uredih oko sebe to sam bolje znao pa poeh pisati dnevnik.
Sada u vam dati njegov prijepis (iako e se u njemu ponovo govoriti o svim tim
pojedinostima) dok god sam ga mogao voditi. Budui da vie nisam imao crnila, bio
sam prisiljen prekinuti ga.
PETO POGLAVLJE
Zapoinjem dnevnik Razni pokuaji da napravim orue Zapoinjem zidanje kue *
Pronaem ito Potres
i oluja
30. rujna 1659.
Ja bijedni i nesretni Robinson Crusoe, doivjevi brodolom nedaleko obale, iskrcah
se na obali ovoga stranog, kobnog otoka koji prozvah otokom oaja. Svi su se
ostali drugovi s broda utopili, a i ja umalo te ne zaglavih.
Cijeli ostatak ovoga dana provedoh tuei se na oajne prilike u koje sam zapao, to
jest nisam imao ni hrane, ni kue, ni odjee, ni oruja, ni mjesta kamo da se
uteknem, pa izgubivi nadu u bilo kakav spas, nisam vidio nita drugo pred sobom
nego smrt. Ili e me razderati divlje zvijeri, ili e me ubiti divljaci, ili u
umrijeti od gladi. Kad se spustila no, prospavao sam na jednom stablu, bojei se
divljih ivotinja, ali sam spavao dobro premda je cijelu no padala kia.
1. listopada
Ujutro, na svoje veliko iznenaenje, opazih da je laa doplovila s plimom i ponovo
se nasukala mnogo blie otoku. Koliko je to meni, u jednu ruku, bilo na veselje jer
sam se nadao, videi je kako stoji uspravno, nerazbijena, da u moi, ako vjetar
popusti, poi na palubu i donijeti neto
62
hrane i potreptina za svoj opstanak,, toliko mi je, u drugu ruku, ponovo
prouzroilo alost zbog gubitka mojih drugova. Da smo svi ostali na brodu, mogli
smo, tako sam sebi predstavljao, spasiti brod, ili se barem ne bi utopili kao to
jesu. A da su se spasili, moda bismo od komada broda sagradili amac, kojim bismo
preli u neki drugi kraj svijeta. Velik sam dio toga dana proveo muei se time.
Konano, videi da je laa gotovo na suhom, pooh po pijesku to sam blie mogao, a
onda preplivam na lau. Toga je dana kia i dalje padala, ali vjetra uope nije
bilo.
Od 1. do 24. listopada
Sve sam te dane proveo u mnogim prijelazima na brod da iz njega izvuem sve to
mogu. Sve sam to prenio na obalu na splavi koristei se plimom. Tih je dana bilo
takoer mnogo kie iako je bilo nekoliko prekida s lijepim vremenom, ini se da je
to bilo kino doba godine.
20. listopada
Prevrnula mi se splav zajedno sa svim stvarima na njoj. Meutim, kako je tu bila
pliina, a predmeti veinom teki, mnoge sam od njih spasio kad je nastupila oseka.
25. listopada
Kia je padala cijelu no i cijeli dan. Vjetar je puhao na mahove. Za to se vrijeme
brod slomio jer je vjetar bio neto snaniji nego prije, pa ga vie nisam mogao
vidjeti, osim njegovu olupinu, i to samo kod niskog vodostaja. Taj sam dan proveo
pokrivajui i spremajui robu to sam je donio, da je ne bi pokvarila kia.
26. listopada
Gotovo cijeli dan sam hodao po obali da naem mjesto gdje bih se nastanio. Najvie
mi je brige zadavalo da se osiguram protiv kakvog napada nou, bilo od divljih
zvijeri, bilo od ljudi. Podvee se odluih za prikladno mjesto pod nekom stijenom.
Oznaio sam polukrug u kojem e mi biti logor, a odluio sam ga utvrditi ogradom,
zidom ili utvrdom
63
nainjenom od dvostrukog reda stupaca, iznutra popunjenom konopima, a izvana
busenjem.
Od 26. do 30. mnogo sam se naradio prenosei svu svoju robu u novu nastambu. K tome
je neko vrijeme lijevalo kao iz kabla.
31. ujutro poao sam s pukom u unutranjost otoka da potraim to za jelo i
pregledam kraj. Tada .sam ubio kozu, a njezino me jare dopratilo do kue. Kasnije
sam i njega ubio jer nije htjelo jesti.
1. studenoga
Podigao sam ator pod stijenom i u njemu prvi put prespavao. Napravio sam ga to
sam mogao prostranijim i zabio stupove da na njih objesim mreu za spavanje.
2. studenoga
Naslagao sam sve svoje krinje, daske i komade drva od kojih su bile nainjene moje
splavi pa sam od njih nainio oko sebe ogradu malo u unutranjosti od polukruga to
sam. ga oznaio za svoju utvrdu.
3. studenoga
Izaao sam s pukom i ubio dvije ptice sline patkama. Bile su vrlo dobre za jelo,
Popodne se dadoh na posao da napravim stol,
4. studenoga
Jutros sam poeo odreivati svoje radno vrijeme kad u izlaziti u lov, kad u
spavati, kad u se odmarati. Svakoga sam, naime, jutra izlazio na dva-tri sata s
pukom u ruci ako nije bilo kie, a onda sam radio otprilike do jedanaest sati.
Zatim sam pojeo to sam imao, a od dvanaest do dva bih legao i prospavao jer je
vrijeme bilo silno vrue. Uvee bih opet radio. Radno je vrijeme toga idueg dana
bilo potpuno zauzeto izradbom stola jer sam tada jo bio vrlo lo majstor, iako su
me nedugo iza toga vrijeme i potreba uinili potpunim prirodnim strunjakom, a to
bi, mislim, uinili i od svakoga drugoga.
64
5. studenoga
Toga sam dana poao van s pukom i sa svojim psom i ubio divlju maku. Krzno joj je
prilino meko, ali joj meso nije nizato. Svima sam ivotinjama to sam ih ubio
oderao kou i sauvao je. Vraajui se uz more, vidio sam mnogo vrsta morskih ptica
koje nisam poznavao. Ali su me iznenadila i gotovo preplaila dva-tri tuljana. Dok
sam zurio u njih, ne znajui kakve su to ivotinje, oni nestanu u vodi i za taj put
mi umaknu.
6. studenoga
Nakon jutarnje etnje dadoh se opet na posao oko stola i dovrih ga iako ne.na
svoje zadovoljstvo. Nije dugo potrajalo da nauim kako da ga popravim.
7. studenoga
Sad se ustalilo vrijeme. 7, 8, 9, 10. i djelomino 12. studenoga (jer 11. je bila
nedjelja) upotrijebio sam cijelo vrijeme da napravim stolac. Mnogo sam truda uloio
da mu dam prilian oblik, ali mi se jo nije sviao, ak sam ga za vrijeme rada
nekoliko puta rastavio.
Biljeka: Uskoro sam prestao svetkovati nedjelje jer sam ih prestao biljeiti na
stupu pa nisam znao koji je koji dan.
13. studenoga
Toga je dana padala kia; a fo me izvanredno osvjeilo i ohladilo zemlju. Ali uz
kiu je bilo strane grmljavine i blje-skanja, to me silno uplailo radi moga
baruta. im je oluja prola, odluih razdijeliti svoje skladite baruta u to je
mogue vie malih zamotaka da ne bi bilo u opasnosti.
14, 15. i 16. studenoga
Ta sam tri dana proveo u izraivanju malih uglastih krinja ili kutija u koje u
moi staviti funtu, ili najvie dvije funte baruta. Stavivi zatim barut u njih,
spremih ga na sigurna mjesta, udaljena to je mogue vie jedno od drugoga. Jednoga
od ta tri dana ubih nekakvu veliku pticu, koja je bila dobra za jelo, ali joj ne
znam imena.
5 Robinson Crusoe
65
17. studenoga
Toga sam dana zapoeo kopati u stijenu iza svoga atora a bih napravio prostora i
to spretnije se smjestio. Biljeka: Za taj mi je posao silno trebalo pijuk, lopata
i take ili koara. Stoga sam odustao od svoga nauma i poeo razmiljati kako da
udovoljim toj potrebi i napravim neto alata. Umjesto pijuka upotrebljavao sam
eljezne poluge, koje su prilino odgovarale, samo su bile teke. Ali druga stvar
je bila lopata. Ona mi je bila tako bezuvjetno potrebna da bez nje zapravo nisam
mogao nita uspjeno nainiti, ali nisam znao kakvu lopatu da napravim.
18. studenoga
Idueg sam dana, pretraujui umu, naao jedno stablo kojemu je drvo onakvo ili
slino onome to ga u Brazilu zovu eljezno drvo zbog njegove izvanredne tvrdoe.
Od njega sam uz mnogo truda i gotovo pokvarivi sjekiru, odrezao komad i donio ga
kui takoer s trudom jer je bio silno teak.
Velika tvrdoa drva zadrala me dugo kod toga posla, a budui da nisam imao drugog
naina, izdjeljao sam ga malo--pomalo u oblik lopate. Dralo je bilo tano kao nae
u Engleskoj, samo mi lopata nije dugo trajala jer joj iroki dio nije bio okovan
eljezom. Meutim, posluila mi je prilino kod poslova za koje sam je imao priliku
upotrijebiti. Ali vjerujem da na taj nain jo nikada nije nainjena nijedna
lopata, niti je za ijednu trebalo toliko vremena.
Jo nisam imao sve jer mi je trebala koara ili take. Koaru nisam nikako mogao
napraviti jer nisam imao iba koje bi se savijale onako kako je to potrebno za
pletenu robu, barem ih jo nisam naao. A to se tie taki, vjerovao sam da bih
mogao nainiti sve osim toka, koji nisam mogao zamisliti niti sam znao kako da
postupim. K tome nisam imao nikakve mogunosti da napravim eljezne leaje za
vreteno ili osovinu toka u kojima e se okretati pa sam odustao. Tako sam za
odnoenje zemlje to bih je iskopao iz spilje napravio neto poput korita u kojem
radnici nose mort kad posluuju zidare.
To mi nije bilo tako teko napraviti kao lopatu. Pa ipak, <za to korito, lopatu i
uzaludni pokuaj da napravim take trebalo mi je nita manje nego etiri dana
naravno, od
66
bivi moje jutarnje etnje s pukom, jer to sam rijetko propustio, a i rijetko
doao kui a da nisam to donio za jelo.
23. studenoga
Moj je ostali posao sada mirovao jer sam izraivao to orue. Kad je bilo gotovo,
nastavio sam s radom svaki dan koliko mi je to doputala snaga i vrijeme i proveo
sam punih osamnaest dana proirujui i produbljujui svoju spilju da bih mogao u
nju lako smjestiti robu. Biljeka: Za sve to vrijeme sam radio da bih taj prostor
ili spilju uinio dosta prostranom da mi poslui kao. skladite ili spremite,
kuhinja, blagovaonica i podrum. Za spavanje sam i dalje zadrao ator. Katkada, u
vlano doba godine, kia je padala tako jako da mi je promoila ator pa sam
kasnije zbog toga sav prostor s unutranje strane ograde prekrio dugakim motkama
poput greda, koje su se naslanjale o stijenu, i onda na njih stavio a i veliko
lie s drvea kao krov,
10. prosinca
Ve sam mislio da je moja spilja ili podzemna prostorija dovrena kadli se odjednom
(ini se da sam je napravio preveliku) velika koliina zemlje srui s vrha i s
jedne strane tako da sam se, zapravo, preplavio, a i ne bez razloga. Jer da sam se
naao odozdo, ne bi mi trebalo grobara. Nakon te nesree ponovo sam u spilji imao
mnogo posla. Morao sam iznijeti uruenu zemlju i, to je jo vanije, poduprijeti
strop da bih bio siguran da se vie nee sruiti.
11. prosinca
Toga dana sam se, dakle, dao na posao i podigao do stropa dva potpornja ili stupca,
sa dvije daske upoprijeko nad svakim stupcem. To sam dovrio drugi dan. Postavivi
za tjedan dana jo nekoliko stupaca s daskama, moj je krov bio osiguran. Kako su
stupci stajali u redovima, sluili su mi i kao pregrade u kui.
17. prosinca
Od ovog dana pa do 20. prosinca postavljao sam police i zabijao avle po stupcima
da povjeam sve to se da objesiti. I sada sam konano sredio svoju kuu.
67
20. prosinca
Sada sam sve prenio u spilju i poeo kuu snabdijevati pokustvom pa sam namjestio
nekoliko dasaka kao ormar da po njima porazmjestim svoje ivene namirnice, samo
to sam postajao sve siromaniji daskama. Nainio sam i jo jedan stol.
24. prosinca
Mnogo kie cijelu no i cijeli dan. Nisam se nikamo maknuo iz kue.
25. prosinca
Kia pada cijeli dan.
26. prosinca
Kia je prestala. Zemlja je mnogo svjeija nego prije, i ugodnije je.
27. prosinca
Ubio sam mladu kozu, a drugu sam osakatio pa sam je ulovio i doveo kui na uzici.
Kad sam je doveo kui, povezao sam joj nogu i stavio daice jer joj je bila
slomljena.
Biljeka: Toliko sam se brinuo za nju da je ostala na ivotu a noga joj se
oporavila i postala opet vrsta. Meutim, kako sam je tako dugo njegovao, ona se
pripitomila, pasla na maloj tratini pred mojim vratima i nije htjela pobjei. Sad
se prvi put u meni rodila misao da pripitomim ivotinje da bih imao hrane kad
potroim barut i samu.
28. 29. i 30. prosinca
Velika vruina bez daka vjetra. Nisam se maknuo iz kue, osim uvee radi hrane. To
Sam vrijeme proveo u sreivanju svih svojih stvari kod kue.
li sijenja
Jo je jako vrue, ali sam rano izjutra i kasno uvee s pukom iziao van, a dan
sam proveo u mirovanju. Veeras sam, zaavi dublje u doline to se prostiru prema
sredini
68
otoka, vidio da ima mnotvo koza, ali su vrlo plaljive i teko im se pribliiti.
Meutim, odluio sam pokuati da nauim svoga psa da ih stjera prema meni.
2. sijenja
Stoga sam idueg dana poao sa svojim psom i nahukao ga na koze. Ali sam se
prevario jer su se sve okrenule prema njemu. Vidio je da tu nema ale pa im se nije
usudio pribliiti.
3. sijenja
Kako sam se neprestano bojao da e me tko napasti, zapoeo sam.gradnju ograde ili
zida i odluio da ga napravim vrlo debelim i vrstim.
Biljeka: Budui da sam ve prije opisao taj zid, namjerno preuujem ono to sam o
njemu rekao u dnevniku. Dosta je da kaem da mi je za gradnju, dovravanje i
usavravanje toga zida trebalo nita manje nego od 3. sijenja do 14. trav nja
premda nije bio dulji od dvadeset i etiri metra. Bio je u obliku polukruga i
doticao se stijene na dva mjesta, koja su bila razmaknuta otprilike osam metara
jedno od drugoga, a vrata su spilje bila u sredini.
Sve sam to vrijeme marljivo radio, a mnogo dana me u radu smetala kia, katkada i
cijele tjedne. Meutim, mislio sam da neu biti potpuno siguran dok ne svrim taj
zid. ovjek ne bi vjerovao s koliko je neopisivog truda sve to uinjeno, pogotovu
donoenje trupaca iz ume i njihovo zabijanje u zemlju, jer sam ih napravio mnogo
vee nego to sam trebao.
Kada je taj zid bio dovren i vanjska strana obloena dvostrukim redom busenja,
uvjeravao sam sam sebe da ljudi koji bi se iskrcali tamo na obali, ne bi opazili da
je tu kakva nastamba. A to je bilo vrlo dobro, kao to e se pokazati kasnije kod
jedne vrlo znaajne prilike.
Za to sam vrijeme svakog dana kad mi je to doputala kia, obilazio umom radi
divljai pa sam na tim etnjama esto otkrivao kojekakve stvari koje su za me bile
povoljne. Tako sam pronaao neku vrstu divljih golubova koji nisu gradili svoja
gnijezda kao umski golubovi na drvetu nego
69
kao kuni golubovi u rupama stijenja. Uzevi nekoliko mladih, pokuao sam ih
pripitomiti pa mi je to i uspjelo. Ali kad 'su poodrasli, odletjeli, su, a to je
sigurno bilo zbog toga to ih nisam dosta hranio jer nisam imao to da im dam.
Meutim, esto sam nalazio njihova gnijezda i uzimao mlade, koji su bili vrlo dobri
za jelo.
Sada sam, vodei kuanstvo, vidio da mi nedostaju mnoge stvari. Isprva sam mislio
da ih je nemogue napraviti, kao to je doista bilo kod nekih. Tako, na primjer,
nikada mi nije uspjelo napraviti bure s obruima. Imao sam jedno ili dva burenceta,
kako sam ve prije rekao, ali mi nije nikada polo za rukom da po njima napravim
isto takvo premda sam na to utroio mnogo tjedana. Niti sam znao umetnuti gornju i
donju stranu, niti spojiti duge tako tano da bi drale vou, pa sam od toga
odustao.
Zatim mi je mnogo nedostajala svijea, pa sam, im bi se smrailo, a to je obino
bilo oko sedam sati, morao u krevet. Sjetio sam se komada pelinjeg voska od kojega
sam pravio svijee na svom afrikom putu, ali sada ga vie nisam imao. Jedini mi je
spas bio u tome da sam, kad bih ubio kozu, spremao loj, pa sam od male posude
nainjene od ilovae to sam je spekao na suncu i stijenja od kudjelje napravio
svjetiljku koja mi je davala svjetlo iako ne tako jasno i mirno kao svijea. Usred
svih tih mojih napora, dogodilo se da sam, prekopavajui po svojim stvarima, naao
malu vreicu koja je, kao to sam prije spomenuo, bila napunjena itom za hranu
ivadi, ne za ovo putovanje, nego otprije, mislim od onda kad je brod doao iz
Lisabona. Ono malo ita to je bilo u vreici poderali su takori, pa u njoj nisam
naao nita nego lupine i prainu. Kako sam htio upotrijebiti vreicu za neto
drugo mislim da sam htio u nju staviti barut kad sam ga razdijelio od straha pred
munjama, ili za neto slino istresao sam iz nje lupine od ita pokraj svoje
utvrde, pod stijenom.
Prosuo sam tu prainu malo prije velikih kia koje sam upravo spomenuo, i ne
mislei na to. ak se nisam ni sjeao da sam ita tamo bacio. Kadli, otprilike
mjesec dana iza toga, vidjeh kako iz zemlje izbija nekoliko zelenih stabljika.
Mislio sam da je to moda kakva biljka koje nisam vidio. Ali sam se zaudio i
upravo prenerazio kad sam kratko vrijeme iza toga vidio kako se razvilo desetak
klasova koji su
70
bili pravi pravcati zeleni jeam, iste vrste kao na evropski
tavie, kao na engleski jeam. A to mi je bilo jo udnije jer sam blizu jema,
sve uz stijenu, vidio tu i tamo i po koju stabljiku rie, a poznavao sam je jer sam
je vidio u Africi kad sam boravio tamo.
Kad je itno klasje sazrelo, a to je bilo pod konac lipnja, ja sam ga, u to budite
sigurni, paljivo spremio i sauvao svako pojedino zrno. Odluio sam ga ponovo
zasijati, nadajui se da u ga s vremenom imati dosta za kruh. Ali tek sam etvrte
godine mogao sebi dopustiti da okusim i jedno zrnce od toga ita, a i to vrlo
tedljivo, kako u iznijeti kad na to doe red jer mi je propalo kod prvog
sijanja sve budui da nisam pazio na pravo vrijeme. Zasijao sam ga ba pred suu,
pa uope nije ni niklo, barem ne tako kako je moglo
ali o tom kasnije.
Osim toga jema bilo je, kako rekoh, dvadeset ili trideset stabljika rie, koju sam
jednako brino sauvao, a upotreba joj je bila iste vrste ili u istu svrhu, to jest
da napravim kruh ili da mi slui za hranu. Izmislio sam nain kako se moe
prirediti za jelo a da je ne peem, no i to sam nauio tek nakon nekog vremena. Ali
da se vratim svome dnevniku.
Ta tri-etiri mjeseca radio sam silno naporno da zavrim svoju ogradu. 14. travnja
sam je zatvorio i mislio da u nju ne ulazim kroz vrata, nego ljestvama preko
ograde, kako se izvana ne bi vidio nikakav znak da tu netko stanuje.
16. travnja
Dovrio sam ljestve. Tada sam se po njima popeo na vrh ograde, povukao ih za sobom
i spustio unutra. Sada sam bio potpuno ograen. Unutra sam imao dosta prostora, a
nitko nije mogao napasti izvana a da se prije toga ne popne na zid.
Ba idueg dana, poto sam dovrio tu ogradu, umalo da mi nije bio uniten sav moj
trud, a i ja samo to nisam zaglavio. Evo, kako je to bilo: dok sam bio zabavljen
unutra, iza svoga atora, ba na samom ulazu u spilju, silno sam se uplaio jer se
dogodilo neto strano i neoekivano. Odjednom vidjeh kako se zemlja s krova moje
spilje rui, a isto tako i s ruba brda meni nad glavom, a dva stupca to sam ih
postavio u spilju kao potpornje slomie se da je bilo stra-
71
hota pogledati. Jako sam se uplaio, ali nisam pomiljao koji bi bio pravi razlog
tome. Mislio sam da se to samo rui strop moje spilje, kao to se to ve i prije
dogaalo. Bojei se da me zemlja ne zatrpa, potrah prema ljestvama, a budui da se
ni tamo nisam osjeao sigurnim, prijeoh preko ograde, da se ne bi, kako sam se
bojao, na me sruio koji komad stijene. im sam stupio na tvrdo tlo, osjetih
straan potres jer se tlo na kojem sam stajao u razmaku od osam minuta triput
potreslo i to s takvim udarcem koji bi sruio i najjau zgradu kakva se samo moe
zamisliti na zemlji. Golem komad vrha neke stijene to je stajala oko pola milje od
mene uz more srui se s tako strahovitim tutnjem kakav nikada u ivotu nisam uo.
Opazio sam takoer da se od toga i samo more silno uznemirilo pa vjerujem da su
udarci potresa bili pod vodom jai nego na otoku.
Budui da nikada nisam osjetio neto slino niti razgovarao s kime tko je to
proao, bio sam toliko iznenaen da sam stajao kao mrtav ili skamenjen. Od gibanja
zemlje mi je pozlilo kao da me valovi bacaju na moru, ali me buka ruenja stijene,
da tako kaem, probudila i, trgnuvi me iz mrtvila u kojem sam se nalazio, ispunila
stravom. Mislio sam samo na to kako e se brijeg sruiti na moj ator i odjednom
pokopati pod sobom svu moju imovinu, pa mi je po drugi put srce klonulo od oaja.
Kad je proao trei udarac, a novi nisam osjetio neko vrijeme, poeh prikupljati
hrabrost. Ali ipak nisam imao dosta smionosti da se opet popnem preko ograde, od
straha da ne budem iv zakopan, nego sam sjedio nepomino na tlu, jako utuen i
alostan, ne znajui to da uradim.
Dok sam tako sjedio, vidjeh da se sa svih strana zatvorilo i naoblailo kao da e
kia. Uskoro zatim die se malo-pomalo vjetar tako da je za manje od pola sata
puhao najstraniji uragan. More se u asu prekrilo pjenom, valovi su se razbijali o
obalu, a vjetar je upao drvee zajedno s korijenjem. Bila je to strana oluja.
Trajala je oko tri sata, a onda je poela poputati. Dva sata kasnije bila je mrtva
tiina, a kia je poela padati kao iz kabla.
Sve sam to vrijeme sjedio na zemlji, silno uplaen i potiten, kadli mi iznenada
padne na pamet da su taj vjetar i pljusak posljedica potresa i da je sam potres
oslabio i proao, pa da se mogu usuditi ponovo ui u spilju. Na tu po-
72
misao duh mi ponovo oivi, a i kia mi je pomogla da se na to odluim. Tada pooh
unutra i sjedoh u svoj ator. Kia je, meutim, bila tako estoka da se inilo da
e mi slomiti ator, pa sam bio prisiljen poi u spilju, iako s velikim strahom i
nevoljkou, jer sam se bojao da e mi se sruiti na glavu.
Ta me jaka kia nagnala na nov posao, to jest da kroz svoju novu utvrdu probuim
rupu kao odvodni kanal da bi mogla istjecati voda, koja bi inae poplavila moju
spilju. Poto sam neko vrijeme ostao u spilji i vidio da vie nema udaraca potresa,
stao sam se smirivati. I sada, da podignem duh, a to mi je doista bilo jako
potrebno, pooh u svoje skladite i popih malu alicu ruma. To sam i tada i uvijek
radio vrlo tedljivo jer sam znao, kad ga nestane, da ga vie neu moi nabaviti.
Svu je tu no i velik dio idueg dana kia i dalje padala tako da nisam mogao
nikamo iz kue. Ali kad mi se duh malo vie smirio, poeh razmiljati to bi bilo
najbolje da uradim. Zakljuio sam, ako je otok u podruju potresa, da vie neu
moi stanovati u spilji, nego u morati misliti na to da sagradim negdje na
otvorenom prostoru malu kolibu. Mogu je ograditi zidom kao i ovdje, pa se tako
osigurati od divljih zvijeri i ljudi, a ako ostanem gdje sam, sigurno u prije ili
kasnije biti iv pokopan.
Pod dojmom toga razmiljanja, odluili prenijeti svoj ator s mjesta gdje se
nalazio, a to je bilo upravo pod nad-vjeenom stijenom brda koja bi se kod idueg
potresa sigurno sruila na moj ator. Naredna dva dana, to jest 19. i 20. travnja,
provedoh u planiranju kamo i kako da prenesem svoju nastambu.
Od straha da u biti iv zakopan nisam vie mogao mirno spavati, ali je strah od
spavanja vani, bez ikakve ograde, bio gotovo jednak tome. Pa ipak, kad sam se
ogledao oko sebe i vidio kako je sve u redu, i kako sam tu udobno sakriven i
siguran od opasnosti, bila mi je mrska pomisao na selidbu.
U isto vrijeme sam se sjetio da bi me stajalo mnogo vremena'da to izvedem i da
moram i dalje, kako bilo da bilo, ostati gdje jesam dok ne izgradim logor i
osiguram ga tako da se mogu preseliti u nju. Stvorivi tu odluku, neko vrijeme sam
se smirio i odluio da u se dati sa svom urbom na posao da kao prije sagradim u
krugu ogradu, od stupaca i
73
konopa i, kad budem gotov, u nju postavim ator, a dok ne bude svrena, ostat u
gdje jesam, pa neka se dogodi to mu drago. To je bilo 21. travnja.
22. travnja
Idueg sam jutra stao razmiljati o nainu kako da tu svoju zamisao provedem u
djelo, ali nisam znao kako u s oruem. Imao sam tri velike sjekire i mnogo
sjekirica (jer smo ih ponijeli sa sobom radi trgovanja s Indijancima). Ali, kako
sam mnogo cijepao i sjekao kvrgavo drvo, bile su sve pune zubaca i tupe. Premda sam
imao kamen za bruenje, nisam ga mogao okretati i naotriti orue. To me-stajalo
toliko razmiljanja koliko bi kakav veliki dravnik posvetio nekom vanom
politikom pitanju, ili sudac.kad bi se radilo o ivotu i smrti nekog ovjeka.
Konano sam izmislio toak oko kojega sam proveo uzice, a okretao sam ga nogom da
bi mi obje ruke bile slobodne.
Biljeka: U Engleskoj nisam nikada vidio tako neto, ili barem nisam obraao panju
kako se to radi, premda sam kasnije vidio da je to tamo sasvim obina stvar. Osim
toga, moj je kamen za bruenje bio vrlo velik i teak. Izgubio sam puni tjedan dana
da usavrim taj stroj.
28. i 29. travnja
Ova sam dva dana od jutra do mraka brusio orue, a moj je stroj za bruenje radio
vrlo dobro.
30. travnja
Opazivi da mi se zaliha kruha znatno smanjila, pregledam je i smanjim potronju na
jedan dvopek dnevno. To me jako potitilo.
74
ESTO POGLAVLJE
Brod baen jo dalje na kopno Prenosim mnogo robe s lae Ulovim kornjau
Obolim od groznice i malarije
1. svibnja
Ujutro pogledah prema moru i, kako je bila oseka, vidjeh, da na obali lei neto
neobino veliko, a izgledalo je kao bava. Kad sam doao onamo, opazih da je to.
malo bure i nekoliko komada olupine broda to ih je dotjerao na obalu nedavni
uragan. A kad sam bacio pogled na sam brod, priini mi se da lei vie nad vodom
nego prije. Pregledah bure to ga je voda donijela na obalu pa uskoro ustanovili da
je to bure baruta, ali je propustilo vodu, pa se barut u njemu skrutio kao kamen.
Meutim, zasad sam ga ovaljao dalje na obalu i poao po pijesku to sam blie
mogao nasukanoj lai da vidim ima li na njoj jo to.
Kad sam doao do broda, opazio sam da je na udan nain stavljen u drugi poloaj.
Prednji most, koji je prije leao Zakopan u pijesku, izdigao se najmanje est
stopa, a krma (koja je bila razbita i snagom valova otrgnuta od ostalog dijela
broda kratko vrijeme nakon to sam je prekopao bila je, tako rei, baena gore i
prevrnuta na bok. Pijesak je bio nabacan tako visoko na toj strani uz krmu da sam
sada mogao za oseke doi pjeice do nje, a prije je tu bio velik komad mora, pa joj
se nisam mogao pribliiti ni na etvrt: milje a da nisam morao zaplivati. Isprva me
to iznenadilo, ali sam uskoro zakljuio da je to sigurno prouzroio potres. Kako se
od te divlje snage brod rastvorio vie nego prije, svakodnevno su stizale na obalu
nove stvari to ih je voda iskopavala, a vjetar i more malo-pomalo dovaljali do
obale.
To je potpuno odvratilo moje misli od nauma da preselim svoju nastambu. Dao sam se
svom snagom na posao, a osobito toga dana, da izvidim da li bih nekako mogao
prodrijeti u lau, ali sam ustanovio da s te strane ne mogu nita oe-jkivati jer
je sva unutranjost broda bila zatrpana pijeskom. Meutim, kako sam bio navikao
nikada ne oajavati> odluio sam na brodu rastaviti sve to budem mogao, uvjeren da
e mi svaka stvar to je budem mogao izvui iz njega biti od neke koristi.
75
3. svibnja
Najprije sam uzeo pilu pa sam prepilio jednu gredu za koju sam mislio da dri
zajedno komad gornjeg dijela srednje palube. Kad sam je prepilio, uklonih s gornje
strane pijesak koliko god sam mogao. Ali uto stade nadolaziti plima, pa sam toga
puta bio prisiljen odustati.
4. svibnja
Pooh na ribarenje, ali nisam ulovio ni jedne ribe koju bih se usudio jesti. Upravo
kad sam, sit te zabave, htio otii, ulovih mladog dupina. Napravio sam dugaku
uzicu od vlakana konopa, ali nisam imao udica. Ipak sam esto nalovio riba koliko
god mi je srce eljelo. Uvijek sam ih suio na suncu i jeo suhe.
5. svibnja
Radio sam na lai. Prepilio sam jo jednu gredu i izvukao tri velike daske s
palube, koje sam svezao i pustio da ih voda odnese na obalu kad naie plima.
6. svibnja
Radio sam na lai. Izvukao sam iz nje nekoliko eljeznih klinova i drugih eljeznih
komada. Radio sam vrlo naporno i doao kui jako umoran pa sam ve pomiljao da
odustanem od toga posla.
7. svibnja
Poao sam ponovo na lau, ali ne s namjerom da radim. Opazio sam da se brod, poto
sam prepilio one grede, spustio pod vlastitom teinom. inilo se kao da neki komadi
broda lee odvojeno, a utroba broda bila je tako razjapljena da sam vidio unutra,
ali je bila gotovo puna vode i pijeska.
8. svibnja
Pooh na lau i ponesoh sa sobom eljeznu polugu za kidanje palube, koja je sada
bila sasvim iznad vode i ista od pijeska. Otkinuo sam dvije daske i takoer ih
dopremio na obalu s plimom. Ostavio sam eljeznu polugu na brodu za idui dan.
76
9. svibnja
Poao sam na lau i polugom prodro u unutranjost broda. Napipao sam nekoliko
baava. Polugom sam ih izvukao ali ih nisam mogao probiti. Naiao sam i na smotak
engleskog olova. Pomaknuo sam ga, ali je bio preteak da ga odnesem.
10,11,12, 13. i 14. svibnja
Odlazio sam svaki dan na lau i dopremio mnogo komada graevnog drva, dasaka i
greda, i stotinu do stotinu i pedeset kilograma eljeza.
15. svibnja
Donio sam sa sobom sjekirice da pokuam ne bih li mogao odsjei komad olova. Stavio
sam otricu sjekirice na olovo, a drugom sam lupao. Meutim, kako je olovo bilo oko
stopu i po u vodi, nisam ni jednim udarcem mogao u nj zabiti sjekiru.
16. svibnja
Nou je duvao jak vjetar, pa se laa inila jo vie slomljena od snage valova. Ja
sam se, meutim, tako dugo zadrao u umi da naem golubova za hranu, da me je
plima sprijeila da danas odem na lau.
17. svibnja
Vidio sam da su u velikoj udaljenosti, blizu dvije milje od mene, neki komadi s
lae baeni na obalu. Odluih vidjeti to je to, i ustanovih da je komad prove, ali
preteak da ga odnesem.
24. svibnja
Svaki dan do danas radio sam na lai pa sam uz velik napor polugom oslobodio neke
stvari tako da je s prvom plimom isplovio nekoliko bavica i dvije mornarske
krinje. Meutim, kako je vjetar duvao s obale, toga dana nije izbaeno na kopno
nita osim komada drva i jedno bure u kojem je bila brazilijanska svinjetina, ali
ju je pokvarila slana voda i pijesak.
77
Nastavio sam taj posao svakog dana sve do 15. lipnja, izuzevi vrijeme kad sam iao
u lov. Za to vrijeme, dok sam bio tako zaposlen, odluio sam da u ii u lov za
plime da bih bio gotov kad naie oseka. Do sada sam ve dopremio graevnog drva,
dasaka i eljeznog materijala dovoljno da sagradim dobar amac da sam znao kako.
Dopremio sam takoer u nekoliko navrata i u vie komada blizu pedeset kilograma
olova.
16. lipnja
Sputajui se prema obali naoh veliku kornjau. To je prva to sam je vidio.
Meutim, to je bila samo moja loa srea, a nipoto dokaz da ih nema. Da sam
sluajno bio na drugoj strani otoka, mogao sam ih imati na stotine svakog dana,
kako sam to kasnije ustanovio, ali bih ih moda skupo platio.
17. lipnja
Provedoh u pripremanju kornjae. Naao sam u njoj oko ezdeset jaja, a njezino mi
je meso bilo tada najslae i najukusnije od svega to sam ikada u svom ivotu
okusio jer, otkad sam se iskrcao na tom stranom otoku, jeo sam sama meso koza i
ptica.
18. lipnja
Kia je padala cijeli dan, i ja sam ostao u kui. Kia mi se tada inila nekako
hladna, a i meni je bilo zima. Znao sam da to nije obina pojava na toj
zemljopisnoj irini.
19. lipnja
Jako sam bolestan. Drem kao da je hladno.
20. lipnja
Nisam imao poinka nou. Glava me strahovito boli i grozniav sam.
21. lipnja
Jako sam bolestan. Gotovo sam u smrtnom strahu kad pomislim u kakvom sam jadnom
stanju, ovako bolestan i bespomoan.
78
22. lipnja
Malo mi je bolje, ali se strano bojim bolesti.
23. lipnja
Opet mi je jako loe. Zima mi je i drem i imam stranu glavobolju.
24. lipnja
Mnogo mi je bolje.
25. lipnja
Nastup malarije vrlo jak. Napadaj me drao sedam sati. Groznica i vruina, a
zatim slabost i znojenje.
26. lipnja
Bolje mi je. Budui da nemam nita za jelo, uzeh puku, ali ustanovih da sam vrlo
slab. Ipak sam ubio kozu i dovukao je s velikim naporom kui, sprio komad i pojeo.
Radije bih ga skuhao i nainio juhu, ali nisam imao lonca.
27. lipnja
Opet jak napadaj malarije da sam proleao u krevetu cijeli dan bez jela i pila.
Gotovo sam umro od ee, ali sam bio tako slab da nisam imao snage ustati i
donijeti vode da se napijem. Inae sam bio tako nepriseban, da nisam znao to da
kaem, samo sam leao i vikao. Mislim da dva-tri sata nisam nita drugo radio nego
sam tako vikao dok nisam, kad je napadaj prestao, zaspao, a nisam se probudio do
kasno u no. Kad sam se probudio, osjeao sam se znatno osvjeen, ali slab i silno
edan. Meutim, kako u cijeloj nastambi nisam imao vode, morao sam leati do jutra
pa sam opet zaspao.
28. lipnja
Poto sam se donekle osvjeio snom i poto je napadaj sasvim proao, ustadoh. Ipak
sam pomislio da e se napadaj malarije idueg dana vratiti i da mi je sada vrijeme
da nabavim togod za svoje osvjeenje i odranje kad budem bole-
79
stan. Prvo to sam uinio bilo je da sam jednu veliku, uglatu bocu napunio vodom i
stavio je na stol uz krevet. Da iz vode uklonim hladnou i malarinost, ulio sam u
nju oko osmine litre ruma pa je promijeao. Onda sam donio komad kozjeg mesa i
sprio ga na eravici, ali sam malo mogao jesti. Hodao sam okolo, no bio sam vrlo
slab, a k tome vrlo tuan i potiten pod dojmom svoga jadnog poloaja i u strahu da
e se idueg dana moja bolest povratiti. Uvee sam priredio veeru od tri
kornjaina jajeta, koja sam ispekao na eravici i pojeo, kako mi to kaemo, u
ljuski.
Poto sam to pojeo, pokuao sam hodati, ali sam vidio da sam tako slab da mogu
jedva nositi puku (jer bez nje nisam nikada izlazio). Stoga sam iao samo mali
komadi, a onda sam sjeo na zemlju i gledao na more, koje je bilo ravno preda mnom,
vrlo mirno i glatko.
30. lipnja sam se, naravno, dobro osjeao pa sam iziao s pukom, ali mi e nije
dalo ii predaleko. Ubio sam jednu ili dvije morske ptice, neto poput gusaka, i
donio ih kui, ali nisam bio jako raspoloen da ih jedem. Stoga sam jeo kornjainih
jaja, koja su bila vrlo dobra. To sam vee ponovio lijek koji mi je, po mom
miljenu, koristio dan prije, to jest duhan namoen u rumu. Samo ga nisam uzeo
toliko kao prvi put, niti sam vakao lie ili drao glavu nad dimom. Meutim,
idueg se dana, to jest 1. srpnja nisam tako dobro osjeao kao to sam se nadao jer
sam imao mali napadaj groznice, ali to nije bilo nita osobito.
2. srpnja
Ponovio sam lijek na sva tri naina i u istoj koliini kao prvi put, a koliinu
napitka sam podvostruio.
Od 4. do 14. srpnja uglavnom sam provodio vrijeme hodajui okolo s pukom u ruci,
svaki put pomalo, kao ovjek koji prikuplja snagu nakon teke bolesti. Gotovo je
nemogue zamisliti koliko sam bio oronuo i koliko sam oslabio. Lijek to sam ga
upotrijebio, bio je potpuno nov i takav kakvim se moda nikada prije nije lijeila
malarija. Ne bih mogao nikome preporuiti da se poslui mojim iskustvom. Jer,
premda mi je ocrnio napadaje groznice, prilino je pridonio da sam oslabio, a neko
sam vrijeme imao esto trzanje u ivcima i udovima.
80
Odatle sam nauio to da je po moje zdravlje najpogubnije biti vani za kina vremena
pogotovu za kie koja bi dola popraena olujom i orkanskim vjetrom. Kako su kie
koje su padale u suno dohja godine, bile veinom popraene takvim olujama,
ustanovio sam da su mnogo opasnije nego kie to padaju u rujnu i listopadu.
Sada sam ve bio na tom nesretnom otoku preko deset mjeseci, ini se da mi je
potpuno oduzeta svaka mogunost izbavljenja iz toga poloaja, vrsto sam vjerovao
da nikakvo ljudsko bie nije nikada stupilo nogom na taj otok. Poto sam sada, kako
sam mislio, osigurao svoju nastambu potpuno prema svojoj elji, jako sam elio
tonije pretraiti otok i vidjeti kakve bih druge proizvode mogao nai o kojima jo
nita nisam znao.
SEDMO POGLAVLJE
Poinjem s pregledavanjem otoka Pronaem duhan, groe, limune i eernu trsku,
sve divlje, ali nikakvih ljudskih stanovnika Moja se maka vraa s maiima
Zatvaram se od kia
15. srpnja sam poeo s temeljitim pretraivanjem samoga otoka. Najprije sam krenuo
uza zaljev, gdje sam, kako sam spomenuo, pristajao sa svojim splavima. Idui uz taj
zaljev oko dvije milje, ustanovih da plima ne dopire dalje i da je to sada tek mali
potoi tekue vode, vrlo svjee i dobre. Meutim, kako je sada bilo suno doba
godine, u nekim njegovim dijelovima gotovo i nije bilo vode, barem ne dovoljno da
bi tekla u struji koja bi bila vidljiva.
Na obalama toga potoka naoh mnogo prijatnih savana ili livada, ravnih, glatkih i
obraslih travom. Po njihovim viim dijelovima, prema uzvisinama (koje voda, kako se
moe predmnijevati, nije nikada preplavljala) naoh mnogo zelenog duhana, koji je
rastao na velikim i vrlo vrstim stablji-kama. Bilo je i razliitih drugih biljaka
koje nisam poznavao niti sam ikada za njih uo, a moda su imale svojstva koja ja
nisam mogao otkriti.
6 Robinson Crusoe
81
Poao sam u potragu za kasavinim gomoljima o kojih Indijanci u cijelom tom
klimatskom pojasu prave kruh, ali ih nisam mogao pronai. Vidio sam velike
stabljike aloja, ali tada jo nisam znao to su. Vidio sam i nekoliko eernih
trski, ali divljih i, budui da nisu bile uzgajane, krljavih. Taj puta sam se
zadovoljio tim otkriima pa se vratih razmiljajui kako bih postupao da upoznam
svojstva i odlike plodova i biljaka koje otkrijem, ali to pitanje nisam rijeio.
Dok sam bio u Braziliji, bavio sam se promatranjem poljskog bilja tako malo da o
njemu nisam mnogo znao. Na svaki nain, znao sam o tome premalo a da bi mi to
znanje moglo bilo kako posluiti u mojoj nevolji.
Idueg dana, 16. srpnja, pooh opet istim putem. Otiavi neto dalje nego dan
prije, opazih da nestaje potoka i savana, a kraj je postao umovitiji nego prije. U
tom sam predjelu naao razliitog voa, a osobito po zemlji dinja u velikom
izobilju i groa po drveu. Loza se doista penjala po drveu, a grozdovi su ba
sada bili nabujali i sasvim zreli. Bilo je to neoekivano otkrie, i silno sam se
tome obradovao. Ali me iskustvo poduilo da ga umjereno jedem, jer sam se sjeao
kad sam bio na obali Barbarije, da su neki nai Englezi, koji su tamo bili robovi,
jeli groe, dobili od njega krvavi proljev i groznicu i umrli. Ali ja sam naao
sjajan nain kako da upotrijebim to groe, to jest da ga na suncu posuim i
spremim kao to se sprema suho groe ili groice. Vjerovao sam da e to biti kao
to je doista i bilo, zdravo i slasno jelo kad ne bude groa.
Cijelo sam to vee proveo tamo i nisam se vraao u svoju nastambu. To je, da uz put
spomenem, bila, tako rei, prva no to sam je prospavao izvan kue. Nou sam
postupio kao i ono prvi put, to jest popeo sam se na jedno stablo, gdje sam dobro
spavao, a idueg sam jutra krenuo dalje na put. Iao sam gotovo etiri milje,
sudei po duini doline, drei se sveudilj sjevera. Na jugu i sjeveru od mene
protezao se gorski greben.
.Konano, hodajui tako dooh do jedne prosjekline. Tu mi se priinilo kao da se
kraj sputa prema zapadu, a mali izvor svjee vode, koji je izbijao iz obronka kraj
mene, tekao je u suprotnom pravcu, to jest prema istoku. Kraj je bio tako svje,
tako zelen i bujan, sve je bilo u nepreglednom zelenilu i proljetnom cvatu da se
inilo kao umjetno zasaen vrt.
82
Stadoh se malo sputati po obronku te draesne doline. Motrio sam je s potajnim
uitkom (iako pomijeanim s drugim munim mislima) da je sve to moje, da sam
neosporivo kralj i gospodar cijeloga toga kraja i imam pravo posjeda. A kad bih ga
mogao prenijeti, mogao bih ga dati u nasljed stvo, neogranieno kao i svaki
veleposjednik u Engleskoj. Vidio sam tu obilje kakaovca, naranina, limunova i
etru-nova stabalja, ali sve divlje, a malo ih je imalo na sebi plodova, barem ne
tada. Meutim, zeleni etruni to sam ih na-brao bili su ne samo prijatni nego i
zdravi za jelo. Kasnije sam njihov sok mijeao s vodom, od ega je postala vrlo,
zdrava, svjea i ukusna.
Sada sam vidio da u imati dosta posla da to sve poberem i odnesem kui. Odluio
sam urediti spremite za groe, etrune i limune da se opskrbim za kino doba, za
koje sam znao da se pribliava.
Da to sprovedeni u djelo, skupih veliku hrpu groa na jednom mjestu, a manju hrpu
na drugom, i posebno opet veliku gomilu etruna i limuna. Uzevi nekoliko komada od
svakoga sa sobom, krenuh kui odluivi da u opet doi i donijeti torbu ili vreu
ili to ve budem mogao napraviti da. odnesem ostatak kui.
Tako sam, idui gore-dolje, utroio tri dana, a onda se vratio kui (tako sad moram
zvati svoj ator i spilju). Ali prije nego to sam doao do kue, groe se
pokvarilo. Kako je bilo zrelo i puno soka, napuklo je i zdrobilo se pa nije valjalo
gotovo nita, a etruni su bili dobri, ali sam ih mogao donijeti tek malo.
Idueg sam dana, to jest 19. srpnja, opet otiao gore. Napravio sam dvije omanje
torbe da u njima donesem kui svoju berbu. Ali sam se iznenadio kad sam, doavi do
svoje hrpe groa, koje je bilo tako zrelo i krasno kad sam ga ubrao, vidio da je
sve razasuto okolo, zgaeno i razvueno, amo-tamo a veliki dio pojeden ili uniten.
Po tome sam zakljuio da su tu bile nekakve divlje ivotinje koje su to, uinile,
ali nisam znao kakve.
Meutim, videi da nema smisla slagati ga na hrpu L odnositi u vrei jer e, ako
ostane na hrpi, biti uniteno, a ako ga budem nosio u vrei, zdrobljeno od vlastite
teine, odabrah drugi nain. Nabrah veliku koliinu groa pa ga objesih na
istaknute grane drvea da se tamo osui na suncu.
83.
to se tie limuna i etruna, ponio sam ih kui koliko god su mi lea izdrala.
Kad sam se vratio kui s toga putovanja, s velikim sam uitkom pomiljao na
plodnost te doline, ljepotu poloaja i sigurnost od oluje s onu stranu vode i ume.
Doao sam do zakljuka da sam za svoje boravite odabrao mjesto koje je bilo
neusporedivo najgori dio otoka. Sve u svemu, stao sam razmiljati o tome da
preselim svoju nastambu, i potraim mjesto u tom prijatnom, plodnom dijelu otoka,
koje e po mogunosti biti jednako sigurno kao ovo gdje se sada nalazim.
Ta mi se misao neprestano vrzla po glavi i neko mi se vrijeme silno sviala jer me
privlaila ljepota one doline. Ali kad sam poblie o toni razmislio, doao sam do
zakljuka da sam sada kraj mora gdje postoji barem nekakva mogunost da bi se moglo
dogoditi to u moju korist; da bi ista zla kob koja je mene dovela ovamo, mogla
dovesti na isto mjesto i kakve druge nesretnike. I premda je bilo gotovo
nevjerojatno da bi se tako neto dogodilo, ipak, zabiti se meu brda i ume u
sredini otoka, znailo je pomiriti se sa svojim zarobljenjem i uiniti da
izbavljenje postane ne samo nevjerojatno nego i nemogue. Prema tome se ni u kojem
sluaju ne smijem preseliti.
Meutim, toliko sam se zaljubio u tu dolinu da sam cijeli ostatak mjeseca srpnja
mnogo od svog vremena proveo ondje. I premda sam, promislivi bolje, odluio, kako
sam ve rekao, da se neu seliti, ipak sam tu sagradio neku vrstu sjenice i malo
podalje je okruio jakom ogradom. Bila je to dvostruka ograda, visoka koliko sam
mogao dosegnuti, dobro uvrena stupcima i isprepletena granjem. Tu sam, potpuno
siguran, ostajao katkada dvije i tri noi za redom, a preko ograde sam, kao i tamo
dolje, uvijek prelazio po ljestvama. Tako sam sebi sada zamiljao da imam jednu
kuu na selu i jednu na moru. Tim sam se poslom zabavio do poetka kolovoza.
Tek sam bio dovrio svoju ogradu i poeo uivati u plodovima svoje muke, kad dooe
kie, pa sam bio prisiljen drati se svoje stare nastambe. Jer, premda sam podigao
ator kao i onaj prvi od komada jedra i dobro ga razapeo, ipak tu nisam imao
zaklona od brda da me zatiti od oluje, niti spilje iza sebe kamo bih se sklonio za
vrlo jake kie. Nekako u po-
84
etku kolovoza, kako rekoh, zavrio sam svoju sjenicu i poeo se odmarati. 3.
kolovoza sam vidio da je groe to sam ga povjeao potpuno suho. Bile su to doista
izvanredno dobre na suncu suene groice. Stoga ih poeh skidati s drvea, a srea
je da sam to uradio, jer bi ih kie, koje su odmah zatim nastupile, bile pokvarile,
pa ih tako izgubio najbolji dio svoje zimske hrane. Imao sam ih preko dvije stotine
velikih grozdova. Tek to sam ih sve skinuo i veinu prenio kui u spilju, poe
kia. Otada, a bilo je to 14. kolovoza, padala je kia gotovo svaki dan do polovice
listopada, a katkada tako estoko da se nisam micao iz spilje po nekoliko dana.
U to me doba jako iznenadilo poveanje moje porodice. Bio sam zabrinut zbog gubitka
jedne svoje make, koja je pobjegla od mene ili je, kako sam mislio, uginula. Nisam
vie uo nikakva glasa o njoj kadli se, na moje zauenje, vrati kui nekako pod
konac kolovoza s troje maia. To mi je bilo jo udnije jer, premda sam ubio iz
puke divlju maku, kako sam je zvao, ipak sam mislio da je to sasvim drukija
vrsta nego nae evropske make. Mlade su, meutim, bile iste domae vrste kao i
stare. Kako su obje make bile enke, bilo mi je to vrlo udno. Ali od tih triju
maia nakotilo se toliko maaka da su mi bile napast, pa sam bio prisiljen da ih
ubijam kao gamad ili divlje zvijeri i da ih tjeram od kue koliko god sam mogao.
Od 14. do 26. kolovoza neprekidna kia, tako da se nisam mogao nikamo maknuti, a
jako sam pazio da se ne smoim previe. U takvu sam zatoenju poeo osjeati
nestaicu hrane. Meutim, usudivi se dvaput izai, jednog dana ubili kozu, a
posljednjeg dana, bio je to 26. kolovoza, naoh vrlo veliku kornjau. Tu mi je pala
sjekira u med, i pitanje hrane je tako bilo rijeeno. Za doruak sam jeo grozd
suhog groa, a ruak bih sprio komad kozjeg ili kornjaina mesa (jer na svoju
veliku alost nisam imao posue u kojoj bih to skuhao ili pirjao), a za veeru
dva-tri kornjaina jaja.
Dok me kia tako prisiljavala da ostanem u svom sklonitu, radio sam dva-tri sata
dnevno na proirenju svoje spilje. Kopao samo malo-pomalo u jednom smjeru dok nisam
izbio iz brijega i tako nainio vrata ili izlaz koji je bio izvan moje ograde ili
zida. Sada sam ulazio i izlazio tim putem. Meutim, nisam se osjeao lagodno
spavajui tako nezatien. Jer, kako je bilo prije, bio sam sasvim zatvoren, dok
85
sam sada mislio da sam izloen. Pa ipak, nisam opazio da ima igdje iva stvora
kojega bih se trebao bojati jer je najvea ivotinja to sam je ikada vidio na
otoku bila koza.
30. rujna
Doao sam, eto, do nesretne godinjice svoga dolaska na otok. Prebrojao sam zareze
na svom stupu i ustanovio da sam na otoku ve trista ezdeset i pet dana.
Sve to vrijeme nisam svetkovao nedjelju jer sam prestao nakon nekog vremena
oznaavati tjedne tako da za nedjelju stavim dulji zarez nego za obine dane, pa
doista nisam znao koji je koji dan. Ali sada, prebrojivi dane, kao to sam
spomenuo, ustanovih da sam na otoku jednu godinu. Tada je podijelih na tjedne i
odredih svaki sedmi dan za nedjelju. Premda, zavrivi svoje brojanje, vidjeh da
sam u svom raunanju izgubio dan-dva.
Kratko vrijeme nakon toga stade me izdavati crnilo, pa sam se zadovoljio da ga
upotrebljavam tedljivije i zapisujem samo najznaajnije dogaaje iz svoga ivota i
da prestanem sa svakodnevnim biljeenjem ostalih stvari.
Sada mi je kino i suno doba godine postalo redovita stvar, pa sam nauio kad
dolaze i prema tome se za njih opskrbljivao. Ali sam platio svoje iskustvo prije
nego to sam ga stekao. A ovo to u sada ispripovijedati, bilo je jedno od
najteih iskustava to sam ih ikada doivio. Spomenuo sam da sam spremio nekoliko
klasova jema i rie, koji su nikli na moje veliko udo i, kako sam mislio, sami od
sebe. Mislim da je bilo tridesetak stabljika rie i dvadesetak jema. Pomislio sam
da je sada, iza kia, pravo vrijeme da ih zasijem, jer se sunce na svom putu prema
jugu udaljivalo od mene.
Stoga drvenom lopatom prekopam komad zemlje to sam bolje mogao i, podijelivi ga
na dva dijela, posijem svoje zrnje. Ali dok sam ga sijao, pade mi na pamet da ga
neu odmah sve zasijati, jer nisam znao kad mu je pravo vrijeme. Zato zasijah oko
dvije treine sjemena, ostavivi otprilike aku od svakoga.
Velika mi je bila utjeha kasnije da sam tako uinio jer ni od jednog zrna to sam
ih tada posijao ne bi nita. Kako su naili suni mjeseci, i nije bilo kie, zemlja
je ostala bez vlage koja bi potpomogla rast posijanog sjemena. Stoga
36
uope nije niklo dok nije dolo doba kia, a i onda je izraslo -kao da je tek
nedavno posijano.
Videi da mi prvo sjeme nije niknulo i zakljuivi s lakoom da je to zbog sue,
potraih vlaniji komad zemlje da na njemu ponovo pokuam. Tako, prekopah komad
zemlje blizu svoje nove sjenice i posijah ostatak sjemena u veljai, malo prije
proljetnog ekvinocija. To je sjeme, budui da su ga natopili kini mjeseci oujak i
travanj, niknulo vrlo povoljno i donijelo jako dobru etvu. Meutim, budui da mi
je preostao samo jedan dio sjemena, a ne usuujui se zasijati sve to sam imao, na
koncu sam dobio tek malu koliinu, i cijela mi je etva iznosila neto vie od
etiri litre od svakoga.
To me iskustvo uinilo strunjakom u mom poslu. Tono sam znao kad je pravo vrijeme
sjetve i da mogu oekivati dvije sjetve i dvije etve svake godine.
Dok je to ito raslo, otkrio sam jednu sitnicu koja mi je kasnije bila od koristi,
im su kie prestale i vrijeme se poelo ustaljivati, a to je bilo negdje u mjesecu
studenom, po-hodih svoju sjenicu gore na otoku gdje sam, iako me nije tamo bilo
nekoliko mjeseci, naao sve onako kako sam ostavio. Krug dvostruke ograde to sam
je napravio bio je ne samo vrst i itav nego je i kolje to sam ga bio s oblinjeg
drvea odsjekao za ogradu sve proklijalo i obraslo dugakim granama, onako kako
obino proklijaju vrbe prve godine nakon to im posijeku kronju. Ne bih znao rei
kako se zvalo drvo s kojega sam odsjekao to kolje. Iznenadilo me i razveselilo kad
sam vidio kako raste to mlado drvee. Okljatrio sam ga i nastojao to sam vie
mogao da raste jedno kao drugo, ovjek ne bi vjerovao u kako je krasan oblik
izraslo za tri godine. Premda je ograda inila krug otprilike od dvadeset i pet
metara promjera, drvee ga je, jer sada ga mogu tako zvati, uskoro prekrilo. Bila
je tu potpuna hladovina, dosta gusta .za boravak kroz sve suno-doba.
To me potaklo da sam odluio odrezati jo kolaca i napraviti onakvu polukrunu
ogradu oko svoga bedema kakvu sam imao oko svoga prvog boravita, pa sam to i
uinio. Postavivi drvee ili kolje u drvoredu u udaljenosti od preko' osam metara
od prve ograde, ono je za kratko vrijeme obraslo granjem i isprva prualo krasan
zaklon mome prebiva-
8T
listu, a kasnije mi je, kako u opisati kad za to doe vrijeme, posluilo i za
obranu.
Sad sam ustanovio da se godinja doba mogu uglavnom podijeliti ne u ljeto i zimu
kao u Evropi, nego u kina i suha razdoblja, i to ovako:
Polovica veljae, oujak i polovica travnja kiovito, sunce je u to doba u svom
ekvinociju ili blizu njega.
Polovica travnja, svibanj, lipanj, srpanj i polovica kolovoza suno; sunce je u
to vrijeme na sjeveru od ekvatora.
Polovica listopada, studeni, prosinac, sijeanj i polovica veljae suno; sunce
je na jugu od ekvatora.
Kino bi doba katkada potrajalo dulje ili krae, prema tome kako su puhali
vjetrovi, ali to su bila moja opa zapaanja. Uvidjevi na temelju vlastitog
iskustva kakve su loe posljedice zadravanja vani za vrijeme kie, pobrinuli se da
se unaprijed opskrbim hranom da ne bih morao izlaziti, pa sam za kinih mjeseci
sjedio u kui koliko god sam mogao.
Za to sam vrijeme predvidio mnoge poslove (a to je upravo odgovaralo vremenu), pa
mi je to bila krasna prilika da izradim mnoge predmete do kojih nisam mogao doi
drukije nego tekim radom i velikom ustrajnou. Tako sam okuao mnogo naina kako
da izradim koaru. Meutim, sve granice td sam ih u tu svrhu naao, pokazale su
se tako krhkima da nisu bile nizato. Sada sam vidio da mi je od velike koristi to
to sam se kao djeak s velikim uitkom zaustavljao kod nekog koaraa u gradu gdje
mi je stanovao otac i promatrao kako izrauje svoju pletenu robu. Kako sam bio, kao
to su obino djeaci, vrlo spreman da pomognem i s velikom sam panjom promatrao
kako oni te koare izrauju, a katkada bih ponudio i svoju pomo, upoznao sam se na
taj nain tako potpuno s nainom rada da mi je trebao samo materijal. Tada mi pade
na pamet da bi granice s onoga drveta s kojega sam odrezao kolje, koje je dalje
raslo, mogle biti jednako savitljive kao vrba iva, bekva i rakita u Engleskoj pa
odluih pokuati.
Tako sam idueg dana poao u svoju, kako sam je nazvao seosku kuu i, odrezavi
neto sitnijih granica, vidjeh da odgovaraju mojoj svrsi koliko samo mogu
poeljeti. Onda sam doao drugi put opremljen sjekiricom da nasijeem koliko mi
treba. Naao sam ih lako jer ih je bilo sva sila. Porazmjestio sam ih po svom krugu
ili ogradi da se sue, a
SS
kad su bile prikladne za upotrebu, odnesoh ih u spilju. Tu sam se za vrijeme
slijedeeg kinog razdoblja bavio (koliko god sam bolje znao) izradbom raznovrsnih
koara, i za noenje zemlje, i za prenoenje i spremanje raznih stvari, ve prema
potrebi. Premda ih nisam jako lijepo izradio, ipak su mi dobro dole. Od toga sam
vremena pazio da nikada ne ostanem bez njih. Kad. bi mi ponestalo materijala za
pleten nje, nasjekao bih novoga. Napravio sam i vrste, duboke koare mjesto vrea
da u njih smjestim ito kad mi ga se neto skupi.
Svladavi tu potekou i utroivi u to mnogo vremena, dadoh se na posao da vidim
kako bih, ako je ikako mogue, doao do dviju stvari koje su mi trebale. Nisam imao
nikakve posude u kojoj bih mogao drati bilo kakvu tekuinu, osim dva bureta koja
su bila gotovo puna ruma i nekoliko staklenih boca od kojih su neke bile obine
veliine, a ostale, koje su se drale u krinjama, bile su uglate i upotrebljavale
se za mineralnu vodu, alkoholna pia itd. Nisam imao ni jednog jedinog lonca da to
skuham, osim jednog velikog kotla koji sam spasio s broda, a bio je prevelik za
svrhu za koju sam ga trebao, to jest da skuham juhu ili spirjam koman mesa. Druga
stvar koju bih bio rado imao je lula, ali je nisam nikako mogao napraviti. Meutim,
konaan sam pronaao nain kako da je izradim.
Za vrijeme cijelog ljeta ili sunog razdoblja zabavljao sam se usaivanjem drugoga
reda kolja ili stupaca i tim koara-kim poslom, a onda-mi jedan drugi posao uze
vie vremena nego to se moe i zamisliti.
OSMO POGLAVLJE
Po drugi put pretraim otok Ulovim papigu, koju uim govoriti Nain spavanja
Ustanovim da je druga strana otoka puna kornjaa i voenih ptica Ulovim i
pripitomim
malo jare
Spomenuo sam ve da sam jako elio vidjeti cijeli otok i da sam putovao uz potok i
tako dalje do mjesta gdje sam sagradio sjenicu i odakle sam imao otvoren pogled
sasvim do
89
mora s druge strane otoka. Sada sam odluio otii sasvim prijeko do morske obale s
one strane. Uzevi, dakle, puku i sjekiricu, psa i veu koliinu baruta i same
nego obino, sa dva dvopeka i velikim suhim grozdom u torbi za popudbinu, krenuh na
put.. Kad sam proao dolinu u kojoj je stajala, moja sjenica, ugledah na zapadu
more. Kako je bio vrlo jasan dan, tono sam razabirao neko kopno, ali nisam znao da
li je otok ili kontinent. To se kopno dizalo vrlo visoko i protezalo u vrlo velikoj
udaljenosti od zapada prema jugozapadu. Po mom sudu moralo je biti udaljeno
najmanje pedeset do ezdeset kilometara.
Nisam znao koji bi to dio svijeta mogao biti, osim to sam znao da mora biti dio
Amerike. Kako sam po svim svojim opaanjima zakljuio, mora da je bio blizu
panjolskim do-ininioriiina i moda je bio sav naseljen divljacima. Da sam se tamo
iskrcao, bio bih u gorem poloaju nego to sam sada.
K tome, zaustavivi se malo na toj stvari, dooh do zakljuka da bih, ako je to
kopno panjolska obala, sigurno prije ili kasnije vidio kakve lae na prolazu u
ovom ili onom smjeru; ali ako nije, onda je to divlja obala izmeu panjolskog
posjeda i Brazilije, a njeni su stanovnici doista najstraniji divljaci; jer oni su
kanibali ili ljudoderi i ubiju i poderu svako ljudsko stvorenje koje im dopadne
ruku.
Razmiljajui tako polako sam iao naprijed. Vidio sam da je ta strana otoka gdje
sam sada bio mnogo prijatnija od moje. Savane ili prostrane livade bile su ljupke i
ukraene cvijeem i travom, a u izobilju je bilo krasnih uma. Vidio sam mnotvo
papiga i da sam mogao, bio bih od srca rado ulovio jednu i zadrao je da je
pripitomim i nauim sa mnom razgovarati. Potrudivi se malo, doista sam i ulovio
jednu mladu papigu. Sruio sam je tapom, a onda sam je priveo k svijesti i odnio
kui, ali je prolo mnogo godina dok sam je nauio govoriti. Meutim, konano sam
je nauio da me kao dobra znanca zove po imenu, ali zgoda koja se kasnije zbila,
iako neznatna, bit e vrlo zabavna kad na nju doe red.
Silno sam se zabavljao na tom putovanju. U nizini sam vidio ivotinje za koje sam
mislio da su zeevi i lisice, ali su se jako razlikovale od svih ostalih vrsta to
sam ih ikada vidio. Premda sam ih ulovio nekoliko, nisam se mogao odluiti da ih
jedem, a nije mi bilo ni potrebno da se uputam u takve
90
pokuse jer mi hrane nije nedostajalo, i to dobre brane, pogotovu koza, golubova i
kornjaa. Kad im dodam groe, ni najbolje trite ne bi moglo pruiti bolji
jelovnik nego ja. Premda je moj poloaj bio doista jadan, ipak sam imao mnogo
razloga da budem zahvalan to uope nisam osjetio nestaicu hrane, nego sam je imao
u izobilju, pa ak i poslastica.
Nikad za vrijeme toga istraivanja nisam u jednom danu proao vie od otprilike
dvije milje. Toliko sam se puta vraao i obilazio da vidim to bih mogao otkriti da
sam dolazio jako umoran na mjesto gdje sam odluio provesti no. Onda sam se ili
odmarao na drvetu ili.bih se ogradio redom kolaca koje bih okomito zabio u zemlju,
od jednog drveta do drugoga tako da nikakva divlja zvijer nije mogla doi do mene a
da me ne probudi.
im sam doao do morske obale, iznenadio sam se kad sam ustanovio da sam odabrao za
boravite najgoru stranu otoka. Jer ovdje je obala bila upravo prekrivena
bezbrojnim kornjaama, dok sam na drugoj strani u godinu i po naao samo tri. Tu je
bilo i beskrajno mnotvo svih vrsta ptica, od kojih neke nisam nikada prije vidio,
a mnoge su imale vrlo dobro meso, ali im nisam znao imena, osim onima koje se zovu
pingvini.
Mogao sam ih ubiti koliko god mi se svidjelo, ali sam jako tedio barut i samu.
Stoga mi je bilo milije ubiti kozu, ako budem mogao, jer sam od nje ima vie
koristi. I premda je tu bilo mnogo koza, vie nego na drugoj strani otoka, ipak im
se bilo mnogo tee pribliiti jer je kraj bio ravan i jednolian, pa su me mnogo
prije vidjele nego kad sam bio na breuljcima.
Priznajem da je ova strana otoka bila mnogo prijaznija nego moja pa ipak nisam imao
ni najmanje volje da se preselim. Jer, kako sam se stalno naselio u svojoj
nastambi, srastao sam se s njom, pa mi se cijelo ovo vrijeme to sam bio tu, inilo
da sam, tako rei, na putovanju daleko od kue. Meutim, mislim da sam preao po
morskoj obali prema istoku kojih dvanaest milja. Onda sam, postavivi na obali
velik kolac kao znak, odluio da se vratim kui. A idue putovanje koje poduzmem,
bit e po drugoj strani otoka, na. istok od moga boravita, pa naokolo dok ne doem
do kolca to sam ga zabio ali o tome u kasnije.
91
Za povratak sam odabrao razliit put od onoga kojim sam doao. Mislio sam da u
imati pregled nad cijelim otokom tako da u, promatrajui kraj, nai svoje prvo
prebivalite ali sam vidio da sam se prevario. Jer, preavi koje tri milje,
ustanovili da sam se spustio u vrlo veliku dolinu, ali tako okruenu breuljcima
koji su bili obrasli umama da ni po emu nisam mogao razabrati koji je moj smjer,
osim po suncu, a ni to, ako ne znam vrlo dobro poloaj sunca u to vrijeme dana.
Da nesrea bude jo vea, vrijeme je sluajno tri-etiri dana bilo mutno za vrijeme
moga boravka u toj dolini. Kako nisam mogao vidjeti sunce, lutao sam okolo
zabrinuto i konano bio prisiljen pronai morsku obalu, potraiti kolac i vratiti
se istim putem kojim sam i doao. Tako sam malo-po-malo kretao prema kui. Bilo je
silno vrue, a puka, municija, sjekirica i ostale stvari vrlo teke.
Na tom je putovanju moj pas iznenadio jedno jare i e-pao ga. Ja sam potrao da ga
uzmem, uhvatio ga i spasio mu ivot iz ralja moga psa. Jako sam ga elio odnijeti
kui, ako bude mogue, jer sam esto razmiljao ne bi li bilo mogue nabaviti jedno
ili dva jareta i tako uzgojiti pasminu pitomih koza koje bi me mogle snabdijevati
hranom kad mi nestane baruta i same. Napravio sam tom malom stvoru ovratnik i na
uzici to sam je nainio od konopa koji sam uvijek sa sobom nosio poveo ga, iako s
dosta potekoa, do svoje sjenice. Tamo sam ga zatvorio u ogradu i ostavio jer sam
bio ve nestrpljiv da doem kui gdje me nije bilo preko mjesec dana.
Ne mogu rei koliko mi je bilo zadovoljstvo vratiti se u svoju staru kolibu i lei
u svoj visei krevet. To malo skit-niko putovanje, bez stalnog mjesta prebivanja,
bilo mi je tako neugodno da mi je moja kua, kako sam je za se zvao, bila savrena
nastamba u usporedbi s onim to sam proao. Ona mi je pruala toliko udobnosti da
sam odluio da vie nikada ne idem daleko od nje dok god mi ne bude sueno da
ostanem na otoku.
Tu sam ostao tjedan dana da se odmorim i izdovoljim nakon svoga dugog putovanja. Za
to vrijeme sam se najvie bavio tekim poslom da napravim krletku za svoju papigu,
koja se poela sasvim udomaivati i jako se sprijateljila sa mnom. Tada stadoh
misliti o svom jadnom jaretu to sam ga zatoio
92
u svojoj maloj ogradi pa sam odluio dovesti ga kui i dati mu hrane. Tako sam
otiao i naao ga gdje sam ga ostavio. Doista nije moglo izai pa je gotovo uginulo
zbog nestaice hrane. Poao sam i nasjeckao granja s drvea i granica s grmlja
kakvo sam naao i bacio ih prijeko. Kad sam ga nahranio, svezao sam ga kao i prvi
put da ga povedem sa sobom. Meutim, ono se od gladi toliko pripitomilo da ga nisam
trebao vezati, ve me slijedilo kao pas. I kako sam ga neprestano hranio, postalo
je tako privreno, tako pitomo i tako vjerno da je od toga vremena takoer postalo
moja domaa ivotinja i nikada me kasnije nije htjelo ostaviti.
Sada je stiglo kino razdoblje jesenskog ekvinocija. 30. rujna, godinjicu svoga
dolaska na otok proveo sam na isti sveani nain kao i prvu. Sada sam tu bio dvije
godine, a da nisam imao nita vie izgleda da u se izbaviti nego prvi dan. Proveo
sam cijeli dan u skruenom zahvalnom priznavanju mnogih divnih milosti koje su
pratile moj pustinjaki ivot, bez kojih bi on bio beskrajno bjedniji. Izrekao sam
ponizne i srdane hvale to mi je bog u svom milosru otkrio da je mogue da sam u
tom samotnom poloaju moda sretniji nego to bih bio na slobodi, meu ljudima i
svim uicima svijeta; da mi on moe potpuno nadoknaditi nedostatke moga samotnog
ivota i nestaicu ljudskog drutva na taj nain to me svojim prisuem i
podjeljivanjem svoje milosti mojoj dui podrava, tjei i hrabri, da se pouzdam u
njegovu providnost ovdje i nadam se njegovoj vjenoj prisutnosti ubudue.
Ba sada sam poeo ivo osjeati koliko je moj ivot to sam ga sprovodio, uza svu
svoju bijedu i nevolju, sretniji, nego pokvareni, prokleti, odvratni ivot to sam
ga vodio u sve posljednje vrijeme svoga opstanka. I sada, kad sam promijenio i
svoje tuge i radosti, izmijenile su mi se i elje, moje su sklonosti promijenile
estinu osjeaja, a uici su mi bili sasvim drukiji od onih kakvi su bili kad sam
tek stigao ili zapravo, u zadnje dvije godine.
Prije, kad bih hodao okolo, idui u lov ili pregledavajui kraj, oaj moje due bi
iznenada izbio iz mene zbog moga poloaja i samo bi se srce sledilo u meni pri
pomisli na ume, planine i pustinje u kojima sam se nalazio. Mislio sam kako sam
zatoenik, zatvoren vjenim reetkama i zasunima oceana, u nenapuenoj divljini,
bez spasa. Takvi bi osjeaji usred najvee smirenosti duha izbili iz mene kao
oluja, pa
93
sam onda krio ruke i plakao kao dijete. Katkad bi me to zgrabilo usred posla, pa
bih smjesta sjeo i stao uzdisati i zagledao bih se sat-dva u zemlju, a to je za
mene bilo jo gore. Jer, ako sam mogao briznuti u pla ili olakati duu rijeima,
prolo bi, a bol bi, iscrpivi se, jenjala.
Tako sam u tom duevnom raspoloenju zapoeo svoju treu godinu. Premda nisam
itaoca muio pojedinostima svoga rada u ovoj godini kao u prvoj, ipak se openito
moe zapaziti da sam vrlo rijetko bio bolestan, a dan sam pravilno podijelio na
onih nekoliko dnevnih zaposlenja to sam ih imao, a to je, u prvom redu, izlaenje
u lov s pukom radi hrane, to mi je obino, kad nije padala kia, oduzimalo tri
sata svakog jutra. Drugo, ureivanje, spremanje i kuhanje onoga to bih ubio ili
ulovio za svoj opstanak to mi je oduzimalo velik dio dana. K tome treba uzeti u
obzir da je usred dana, kad je sunce bilo na zenitu, vruina bila prevelika da bi
se ovjek micao, pa su koja etiri sata uvee bila jedino vrijeme kad sam mogao
raditi u kui. Iznimno sam katkada zamijenio vrijeme za lov i rad pa sam radio
prije podne, a s pukom izlazio popodne.
Uz to to sam imao tako malo vremena za rad, elim dodati da me moj rad stajao
velike muke. Zbog nestaice orua, nestaice pomoi i nestaice vjetine, za sve
to sam radio, troio sam jako mnogo vremena. Na primjer, trebalo mi je puna
etrdeset i dva dana da napravim dasku za dugaku policu to mi je trebala u
spilji, a dva bi tesara, sa svojim oruem i pilama, od istoga drveta u pola dana
izrezali est.
Evo kako je bilo kod mene: morao sam sruiti debelo stablo jer mi je trebala iroka
daska. Trebalo mi je tri dana da oborim stablo, a jo dva da mu odsijeem grane i
napravim od njega trupac ili graevno drvo. Onda sam mu obje strane, beskrajnim
cijepanjem i tesanjem, pretvorio u iverje dok nije postalo dovoljno lagano da ga
maknem. Tada sam ga prevrnuo pa sam mu jednu stranu izglaao i poravnao kao dasku
od kraja do kraja. Zatim sam tu stranu okrenuo prema dolje i sjekao drugu stranu
dok nisam dobio dasku oko tri palca debljine, glatku na obje strane. Svatko moe
prosuditi koliki je trud mojih ruku uloen u takav posao, ali marljivost i
strpljivost pomagale su mi da svrim i taj, i mnoge druge poslove. Naveo sam taj
pojedinani primjer samo da pokaem za-
94
to je tako mnogo vremena odlazilo na tako mali posao, to jest ono to bi bio mali
posao kad bi se radio uz pomo drugih i s oruem, a ovako je bio silan trud i
traio beskrajno vrijeme od ovjeka koji je bio sam i radio rukama.
Ali uza sve to sam strpljivou i marom dovrio mnoge stvari, zapravo sve to su
prilike od mene traile da ih izradim, kako e se vidjeti iz ovoga to slijedi.
Sada sam u studenom i prosincu, oekivao svoju etvu jema i rie. Zemlja to sam
je u tu svrhu naubrio i prekopao nije bila velika. Jer kao to sam rekao, nisam
imao od svakog vie od etiri litre budui da sam cijelu etvu izgubio posijavi je
u suno doba godine. Sada je moj usjev obeavao mnogo kadli iznenada vidjeh da mi
prijeti opasnost da mi opet propadne sav zbog raznovrsnih neprijatelja od kojih sam
ga jedva mogao obraniti. Bile su to u prvom redu koze i divlje ivotinje to sam ih
zvao zeevima. One su, okusivi sladost listova, danju i nou leale u njemu im bi
niknuli i podgrizle ih tako do temelja da se nisu mogli razviti u stabljiku.
Tome nisam vidio drugoga lijeka nego da usjev ogradim plotom i to sam s velikim
trudom i uinio. To vie to sam-to morao uiniti jako brzo jer su mi te ivotinje
svakim danom unitavale ito. Meutim, kako je moja oranica bila sas* vim malena,
jer je odgovarala mome usjevu, za tri tjedna sam je potpuno ogradio. Ubivi danju
nekoliko tih ivotinja, postavio sam nou svoga psa da je uva. Svezao sam ga za
kolac ljese, i on bi tamo stajao i lajao cijelu no. Tako su neprijatelji za kratko
vrijeme napustili to mjesto, a ito je postalo vrsto i dobro i poelo brzo
sazrijevati.
Ali, kao to su me zvijeri upropastile kad mi je ito poelo klijati, tako su me
sada mogle unititi ptice kad mi je ito stalo klasati. Obilazei, naime, svoje
polje da vidim kako uspijeva, vidio sam da se oko ono malo ita skupilo svakakvih
ptica, koje su, ovjek bi rekao, stajale i ekale dok ne odem. Smjesta opalih meu
njih (jer sam puku uvijek nosio sa sobom), im sam opalio, malo se jato ptica,
koje nisam prije uope vidio, dignu iz samoga ita.
To me ozbiljno zabrinulo jer sam vidio da e mi u nekoliko dana pojesti svu moju
nadu. Da u ostati bez kruha i nikada vie neu uope moi uzgajati ito a nisam
znao to da uradim. Odluio sam, meutim, da neu dati svoje ito pa makar morao
straariti danju i nou. U prvom sam redu
95
uao u polje da vidim kolika je teta ve uinjena pa sam ustanovio da su ga dosta
unitili, ali budui da je jo bilo prezeleno za njih, gubitak nije bio jako velik,
pa bi ono to je ostalo moglo dati dobru etvu ako se bude moglo spasiti.
Ostao sam tamo da napunim puku, a onda sam, udaljivi se, mogao tono vidjeti kako
svi kradljivci sjede na okolnom drveu kao da ekaju kad u otii, a tako je doista
i bilo. Jer kad sam poao dalje kao da odlazim, i tek to sam im nestao s vida,
stadoe se opet sputati jedan po jedan u ito. To me tako izazvalo da nisam imao
strpljenja da ekam dok ih doe vie jer sam znao da je svako zrno to ga pojedu
sada, meni kasnije, da tako kaem, itav kruh. Priem, dakle, do ivice, ponovo
opalim i ubijem tri. To sam ba i elio. Dignem ih i izloim onako kako mi u
Engleskoj izlaemo poznate kradljivce, to jest objesim ih u nizu na stravu
ostalima. Gotovo je nemogue i zamisliti da bi to proizvelo uinak kakav je
proizvelo jer ptice ne samo da nisu htjele dolaziti na ito nego su potpuno
napustile taj dio otoka, i za cijelo vrijeme dok su moja straila tamo visila,
nisam vidio ni jedne u blizini moga polja.
Moete biti sigurni da sam se tome jako veselio, a u drugoj polovici prosinca, kad
je naa druga etva, ponjeo sam svoje ito.
Jako mi je teko bilo eti bez kose i srpa. Nije mi preostalo drugo nego ga
napraviti od onoga to imam, to jest od jedne krivoije ili maa to sam ga naao
meu brodskim orujem. Meutim, kako mi je polje bilo malo, nije mi bilo teko
pokositi ga. Kosio sam ga na svoj nain, to jest odrezi-vao sam samo klasje i odnio
ga u velikoj koari to sam je bio nainio, i srunio vlastitim rukama. Na kraju
svoje etve ustanovio sam da sam do svojih nekoliko litara sjemena dobio gotovo dva
poluaka rie i preko dva i po poluaka jema. Naravno, to je bilo samo nagaanje
jer u to vrijeme nisam imao mjere.
To me je jako ohrabrilo. Vidio sam da e bog dati pa u s vremenom imati kruha. Ali
sada sam opet bio u nedoumici jer niti sam znao kako di. svoje ito sameljem i od
njega nainim brano, niti kako da ga oistim i odijelim. A nisam znao ni kako da
od brana nainim kruh, a kad bih znao kako da ga nainim, nisam znao kako da ga
ispeem. Kad se sve to doda mojoj elji da stvorim dobro skladite
96
ita i da ga uvijek imam dosta za svoje potrebe, odluio sam od ove etve nita ne
jesti, nego je itavu sauvati za sjeme idue sjetve, a u meuvremenu u sav trud i
vrijeme uloiti u to da usavrim taj veliki posao oko opskrbe itom i kruhom.
S pravom se moe rei da sam sada zaraivao kruh. Pravo je udo, a mislim da je
malo ljudi o tome razmiljalo, koliko je silno mnotvo sitnih stvari potrebno da se
nabavi, proizvede, uredi, izradi, napravi i dovri to jedno jedino jelo, kruh.
Sveden na stupanj surove prirode, ustanovio sam da mi to svakog dana oduzimlje
hrabrosti pa sam to svakog sata sve vie osjeao, ak i poto sam ubrao onu prvu
aku ita za sjeme koje mi je, kako je ve reeno, dolo tako nenadano, zapravo kao
iznenaenje.
U prvom redu, nisam imao pluga da preorem zemlju, niti lopata da je prekopam. No to
sam premostio napravivl drvenu lopatu, kao to sam prije spomenuo. Ali i rad je
njome bio drven, pa premda me stajalo mnogo dana da je izradim, ipak se, budui da
na njoj nije bilo eljeza, mnogo bre troila, vie sam se namuio, a i posao je
bio mnogo loiji.
Meutim, i s tim sam se nekako sloio i zadovoljio se da radim dalje sa
strpljivou i pomirim se s loim poslom. Kad je ito bilo zasijano, nisam imao
drljae, nego sam morao po polju sam prolaziti i vui po njemu golemu, teku granu
da bih ogrebao, da tako kaem zemlju, umjesto da je raskinem ili prodrljam. Ve sam
spomenuo koliko mi je toga trebalo dok je ito raslo i kad je sazrelo. Morao sam ga
ograditi, zatititi, ponjeti ili pokositi, oistiti i odnijeti kui, omlatiti
odijeliti od pljeve, spremiti. Onda mi je trebalo mlin da ga sameljem, sito da ga
prosijem, kvasac i sol da nainim kruh, i penica da ga ispeem. A proao sam se i
bez svega toga, kao to u opisati, a ito mi je ipak bilo neprocjenjiva utjeha i
prednost. Ali zbog svega toga, kako rekoh, sav mi je taj posao bio muan i dosadan,
ali nije bilo pomoi. Ni gubitak vremena mi nije znaio mnogo jer, budui da sam
vrijeme razdijelio, stanoviti je dio svakog dana bio odreen za taj posao. A kako
sam odluio da nita od svoga ita ne upotrijebim za kruh Sok ne prikupim veu
koliinu, mogao sam se iduih est mjeseci potpuno posvetiti, marom i domiljanjem,
zadatku da se opskrbim potreptinama prikladnim za obavljanje
7 Robinson Crusoe
97
svih radova nunih za proizvodnju ita kad ga budem imao dovoljno za svoju
upotrebu.
Najprije sam morao poveati povrinu zemlje jer sada sam imao dosta sjemena da
zasijem vie od jednog jutra tla. Prije nego to sam se dao na taj posao, izgubio
sam najmanje tjedan dana da napravim lopatu koja je, kad je bila gotova, bila
doista bijedna i vrlo teka, pa je bilo dvostruka muka raditi njome. Meutim,
preao sam preko toga i posijao svoje sjeme na dva velika, ravna komada zemlje,
tako blizu moje kue koliko mi se inilo zgodnim i ogradio ih dobrom ivicom. Kolje
sam za nju usjekao s istoga onog drvea koje sam ve prije sadio i za koje sam znao
da e rasti, tako da sam znao da u za godinu dana imati zelenu ogradu ili ivicu
koju u trebati vrlo malo popravljati. Taj posao nije bio tako neznatan da bi mi
oduzeo manje od tri mjeseca vremena; u tom je, naime, razdoblju bilo dosta kie, i
onda nisam mogao napolje.
U kui, to jest kad je padala kia i nisam mogao van, provodio sam vrijeme ovako:
pazio sam da se uvijek, i dok sam radio, zabavljam razgovarajui s papigom i uei
je govoriti. Brzo sam je nauio da zna svoje ime i da ga, konano, i prilino
glasno izgovara. Zvala se POLL, i to je bila prva rije koju sam uo da ju je na
otoku izgovorio netko drugi osim mene. Uenje papige, stoga, nije bio moj posao,
nego pomaga mome poslu. Jer sada sam kao to rekoh, imao pred sobom veliko
zaposlenje. Dugo sam smiljao da na bilo koji nain izradim zemljanu posudu koja mi
je doista nuno trebala, ali nisam znao kako da to provedem u djelo. Meutim,
uzevi u obzir vruu klimu, bio sam uvjeren, ako mi uspije pronai odgovarajuu
ilovau, da u moi smijesiti kakav lonac koji e, kad ga osuim na suncu, biti
dosta tvrd i jak da u ga moi upotrebljavati za sve to je suho i treba da se dri
na suhom. A kako mi je takav lonac trebao za dranje ita, brana itd., jer to mi
je ba lealo na srcu, odluio sam napraviti to vei budem mogao, koji e stajati
kao vaza za spremanje razliitih stvari.
98
DEVETO POGLAVLJE
Izraujem lonarsku robu Nain peenja Gradim amac Ne mogu ga dovui do vode
Crnilo i dvopek potroeni, a odjea izderana Poe mi za rukom napraviti odijelo
od ivotinjskih koa
Izazvao bih samilost ili, bolje rei, smijeh italaca kad bih stao pripovijedati na
koliko sam nespretnih, naina pokuao napraviti tu smjesu i kakve sam sve udne,
bezobline i nakaradne stvari izradio. Koliko ih se uleknulo, a koliko izboilo jer
ilovaa nije bila dosta vrsta da izdri svoju teinu. Koliko ih je popucalo zbog
preestoke vruine sunca jer sam ih izloio prenaglo. A koliko ih se raspalo, kod
samoga dodira i prije i nakon suenja. Jednom rijei, kako nakon munog rada (da
pronaem ilovau, da je iskopam, izgnjeim, donesem kui i obradim) nisam mogao
napraviti vie od dvije velike zemljane rune stvari jer loncima ih ne mogu
nazvati u dva mjeseca tekoga rada.
Meutim, kad su se te dvije posude ispekle na suncu, osuile i stvrdnule, podigao
sam ih vrlo njeno i onda stavio u dvije velike pletene koare to sam ih samo za
njih napravio da ne bi pukle. Kako je izmeu lonca i koare jo ostalo neto
slobodnog prostora, ispunio sam ga riinom i jemenom slamom. Raunao sam da u u
ta dva lonca, ako budu uvijek na suhom, moi staviti svoje suho ito, a moda i
brano kad stuem zrnje.
Premda su mi ta dva velika lonca tako loe uspjela, nekoliko sam manjih stvari
napravio s boljim uspjesima. Tako, na primjer, male okrugle lonce, plosnate zdjele,
vreve, lonie i sve to mi je palo na pamet. A sunana ih je ega ispekla da su
postali neobino tvrdi.
Ali sve to nije bilo ono pravo, to jest da napravim zemljanu posudu u kojoj u moi
drati vodu i koja e moi odolijevati vatri jer ovo to sam do sada napravio nije
bilo takvo. Nakon nekog vremena se dogodilo, kad sam htio da ugasim prilino velik
oganj to sam ga bio naloio da ispeem meso, da sam u eravici pronaao krhotinu
jednoga svoga zemljanog lonca. Bila je ispeena i tvrda kao kamen, a crvena kao
crijep, Videi to, ugodno sam se iznenadio pa
99
sam rekao sam sebi da u ih sigurno moi pei i itave kad e mogu pei u
krhotinama.
To me natjeralo da smiljam kako bih uredio vatru da mi ispee nekoliko lonaca.
Nisam nita znao o peima u kakvima lonari peku svoju robu, niti o tome kako se
pocak-ljuju olovom premda sam imao olova da to uradim, nego sam sloio na hrpu tri
ovea lonia i dva-tri lonca jedan na drugi, okolo-naokolo naslagao drvo, s
velikom hrpom eravice odozdo. Naslagao sam na vatru novoga goriva svuda naokolo i
odozdo dok nisam vidio da su se lonci unutra sasvim zaarili, i opazio da uope ne
pucaju. Kad sam vidio da su usijani, ostavio sam ih u toj vruini pet-est sati,
dok nisam vidio da se jedan, iako nije puknuo, rastopio ili raziao jer se pijesak,
koji je bio izmijean s ilovaom rastopio od estine ognja pa bi se bio pretvorio u
staklo da sam nastavio grijanjem. Stoga sam postepeno oslabljivao vatru dok
crvenilo lonca nije stalo poputati. Pazio sam cijelu no da se vatra ne bi
prenaglo ugasila, a ujutro sam imao tri vrlo dobra, iako ne mogu rei lijepa,
lonia i jo dva zemljana lonca. Bili su ispeeni kako se samo moe poeljeti, a
jedan je od njih bio izvrsno pocakljen od cijeenja rastopljenog pijeska.
Nakon toga pokusa nepotrebno je i rei da mi vie nije nedostajalo nikakvih
zemljanih posuda za moju upotrebu; ali svakako moram rei i to da im je oblik bio
vrlo neugledan kao to svatko moe i zamisliti, jer nisam znao da ih radim drukije
nego to djeca mijese kolae od blata ili kao ena koja umijesi kolae, a nije
nikada uila kako se mijesi. Mislim da se nitko nije toliko obradovao toj maloj
stvari kao ja kad sam vidio da sam napravio zemljani lonac koji moe izdrati
vatru. Jedva sam doekao da se ohlade. Smjesta sam jedan od njih ponovo stavio na
vatru. Nalio sam u nj vodu da skuham meso, i to mi je sjajno uspjelo. A od komada
jaretine nainio sam vrlo dobni juhu premda nisam imao zobenog brana ni nekih
drugih sastojina koje su potrebne da bude tako dobra kakvu sam elio.
Slijedea mi je briga bila napraviti kameni avan u kojem u gnjeiti ili tui ito.
Jer to se tie mlina, nisam mogao ni pomisliti da bih s jednim parom ruku postigao
takvo savrenstvo. Nikada nisam znao kako da namaknem tu potrebu jer u klesarskom
sam zanatu bio barem toliki nevjea kao u bilo kojem drugom. A nisam imao za to ni
orua. Proveo
100
sam mnogo dana da pronaem kamen koji e biti dosta velik da ga izdubem i uinim
podesnim za avan, ali ga nikako nisam mogao nai, osim u vrstoj stijeni, a takav
nisam mogao iskopati ili isjei. K tome, stijenje na otoku nije bilo dosta tvrdo,
nego je bilo sve od pjeskovitog, sipkog kamena, pa niti bi izdralo teret tekog
tuka, niti bih u njemu stukao zrnje a da se ne bi izmijealo s pijeskom. Tako sam,
izgubivi mnogo vremena u potrazi za kamenom, odustao od toga i odluio da u
potraiti velik komad tvrda drva, a to je bilo, kako sam vidio, mnogo lake.
Pronaavi jedan koji je bio tako velik da sam morao upotrijebiti svu- svoju snagu
da ga maknem s mjesta, zaoblim ga- i izvana mu.dam oblik sjekirom i bradvom. A
onda, uz pomo vatre i beskrajnim trudom, napravih u njemu upljinu kao to
Indijanci u Braziliji prave svoje amce. Nato sam od drva koje se zove eljezno
drvo, napravio golem, teak tuak ili bat. To sam priredio i spremio do idue
etve, a onda sam namjeravao smljeti ili stui zrnje, odnosno brano, da napravim
kruh.
Druga mi je potekoa bila kako da napravim sito ili reeto da prosijem brano i
odijelim ga od posija i ljusaka jer mi se inilo da mi bez toga nee biti mogue
napraviti kruh. I samo pomisliti na to bilo je vrlo teko jer, zapravo, nisam imao
nita to bi bilo slino onome to je potrebno za izradbu reeta mislim tanko
rijetko platno ili materijal kroz koji bih prosijao brano. I tu sam zastao
nekoliko mjeseci. Nisam doista znao to da uinim. Platna mi nije ostalo nita,
osim nekoliko prnja. Imao sam kozjih dlaka, ali nisam znao kako da ih spletem ili
ispredem, a da sam i znao, nisam imao orua kojim bih to nainio. Jedini izlaz koji
sam tome naao bio je da sam. se naposljetku sjetio da meu mornarskom odjeom to
sam je spasio s broda ima nekoliko rubaca od pamune tkanine ili muslina. Od njih
sam napravio tri mala sita, koja su prilino odgovarala mojoj svrsi. Tako sam
kuburio nekoliko godina, a kako je bilo kasnije, to u rei na drugom mjestu.
Idua stvar o kojoj sam morao voditi rauna bila je kako u ispei i napraviti kruh
kad doem do ita. U prvom redu, nisam imao kvasca, to se tie toga, nije bilo
nikakve mogunosti da popunim taj nedostatak pa se nisam radi toga mnogo uzrujavao.
Ali sam veliku muku muio radi penice. Konano sam i za to naao rjeenje. Evo
kako: napravio sam
101
zemljane posue, vrlo iroke, ali ne duboke. Promjer im je bio oko dvije stope, a
dubina im nije bila vea od devet palaca. Ispekao sam ih u vatri kao i ostale i
stavio u stranu. Kad sam elio ispei kruh, naloio sam veliku vatru na ognjitu,
koje sam poploio etverouglastim crepovima to sam ih sam napravio i ispekao ali
ne bih ih smio zvati etverouglastima.
Kad bi drvo izgorjelo gotovo do eravice, gurnuo bih svu eravicu na ognjite tako
da bih ga pokrio cijelo pa bih je ostavio tamo dok se ognjite ne bi jako ugrijalo.
Onda bih pomeo ognjite od eravice i stavio kruh ili kruhove na nj. Zatim bih ih
pokrio zemljanim posudama, a oko njih izvana nagrnuo eravicu da se zadri i jo
povea vruina. I tako sam pekao svoje jemene kruhove kao u najboljoj penici na
svijetu, a za kratko vrijeme sam postao i dobar slastiar jer sam nauio praviti
nekoliko vrsta kolaa i pudinga od rie. Patete nisam pravio jer nisam imao ta u
njih staviti, osim ptijeg ili kozjeg mesa.
Ne treba se nita uditi da sam u sve to utroio najvei dio tree godine svoga
boravka ovdje. Treba imati na umu da sam u meuvremenu, dok sam radio te poslove,
imao novu etvu, a morao sam posvravati i poslove na zemlji. Jer kad je ito
sazrelo, ja sam ga ponjeo, odnio kui to sam bolje znao i mogao i spremio ga u
klasu u velike koare dok ne ulovim vremena da ga srunim budui da nisam imao ni
poda ni sprave za mlaenje.
Kako se sada moja zaliha ita poveavala, htio sam svakako proiriti svoju itnicu.
Trebalo mi je mjesto kamo bih ga spremio jer je ito rodilo toliko da sam imao oko
dvadeset poluaka jema, a rie isto toliko ili jo vie. Tako .sam sada odluio
poeti ga troiti bez ustezanja jer moga je kruha ve davno sasvim nestalo. Odluio
sam. isto tako ustanoviti koja e mi koliina biti potrebna za cijelu godinu, a
onda sijati samo jedanput godinje.
Sve u svemu, ustanovio sam da je etrdeset poluaka jema i rie mnogo vie nego
to mogu potroiti u godinu dana. Stoga sam zakljuio da u svake godine zasijati
istu koliinu kao lani, uvjeren da e mi ta koliina biti potpuno dovoljna za kruh
itd.
Meutim, cijelo to vrijeme, u to moete biti sigurni, misli su mi letjele prema
onoj zemlji koju sam vidio s druge strane
102
otoka. Gajio sam potajne elje da se naem na onim obalama, zamiljajui da u, kad
budem na glavnom kopnu i u nastanjenom kraju, nai nekako naina da se prebacim
dalje, a konano, moda, pronai put da pobjegnem.
Ali cijelo to vrijeme nisam vodio rauna o opasnostima koje bi me mogle snai, da
bih mogao pasti u ruke divljaka, i to moda takvih koje bih s pravom mogao drati
gorima nego to su afriki lavovi i tigrovi. A kad bih pao njima u ruke, bilo bi
vie nego sigurno da e me ubiti, a moda i pojesti jer sam uo da su stanovnici
karipskih obala kanibali ili ljudoderi, a bio sam siguran da, sudei prema
geografskoj irini, nisam mogao biti daleko od te obale. A ako i nisu kanibali,
ipak bi me vjerojatno ubili, kako se dogodilo mnogim Evropljanima koji su pali u
njihove ruke premda ih je-znalo biti deset i dvadeset zajedno. Kako bih onda proao
ja koji sam sam i mogu se braniti slabo ili nikako. Kaem, sve te stvari o kojima
sam morao dobro promisliti i koje sam. kasnije u mislima dobro predvidio, nisu mi
isprva uope padale na pamet, i glava mi je bila puna misli kako da prijeem na onu
obalu.
Kako li sam sada elio da mi je tu moj momak Ksuri i veliki amac s jedrom poput
ovje pleke na kojem sam preplovio vie od tisuu milja uz afriku obalu. Ali to
nije imalo svrhe. Tada sam pomislio da u poi i pogledati na brodski amac koji
je, kako sam ve. rekao, za vrijeme oluje donesen daleko na obalu kad smo ono bili
prvi put baeni iz njega. Leao je gotov, ali ne sasvim, na istom mjestu gdje i
prije. Snaga valova i vjetra prevrnula ga je tako da je leao gotovo dnom prema
gore, naslonjen na visoki hrbat krupnog pijeska, a oko njega nije bilo vode kao
prije.
Da sam imao koga tko bi mi pomogao da ga ponovo osposobim i gurnem u vodu, bio bi
to sasvim dobar amac i jako lako bih doao na njemu u Braziliju. Meutim, na prvi
sam pogled, mogao ustanoviti da ga nita lake ne bih mogao okrenuti i postaviti da
stoji uspravno na svom dnu nego to maknuti s mjesta ovaj otok. Ipak sam otiao u
umu i nasjekao poluga i valjaka i donio ih k amcu, odluivi vidjeti to bi se
dalo napraviti. Sam sam sebe uvjeravao, kad bih ga samo mogao okrenuti, da bih lako
popravio ono to je na njemu oteeno, i to bi bio vrlo dobar amac, pa bih s njime
sasvim Iako mogao krenuti na more.
103
Doista nisam tedio truda pri tom besplodnom poslu i utroio sam na nj, mislim, tri
ili etiri tjedna. Konano, videi da mi je nemogue dignuti ga svojim slabim
silama, dadoh se na kopanje pijeska kako bih ga podrovao, pa da onda padne, a
podmetnuo sam poda nj komade drva koji e ga gurnuti i upraviti u padu.
Ali, kad sam to napravio i opet sam bio nemoan da ga maknem ili da se podvuem
poda nj, a jo manje da ga maknem naprijed prema vodi. Tako sam bio prisiljen
odustati od toga. Pa ipak, premda sam napustio svaku nadu u amac, moja elja da se
uputim prijeko na kopno umjesto da je oslabila, bivala je sve jaa to se vie
pokazivalo da nema nikakve mogunosti prijelaza.
To me konano navelo na misao ne bi li t>il> mogue da sam izradim kakav ami
ili periagvu, onako kako ih prave uroenici toga podruja, ak i bez orua ili,
moglo bi se rei, tue pomoi, i to od trupla kakva velikog drveta. To mi se inilo
ne samo moguim nego i lakim. Silno me veselila misao da u ga napraviti i da u
pri tom imati mnogo vie pogodnosti nego ikoji crnac ili Indijanac. Ali uope nisam
uzimao u obzir osobito nepovoljne prilike u kojima sam se nalazio vie nego
Indijanci, a to je da nisam imao ljudi koji bi mi ga pomogli dovui do vode kad
bude gotov a to je bila potekoa koju mi je bilo tee premostiti nego njima sve
tegobe to su ih imali zbog nestaice orua. Jer poto sam odabrao golemo drvo u
umi, s velikom ga mukom sruio, otesao ga i izgladio izvana u pravi oblik amca pa
ga onda iznutra ispalio i produbao tako da postane uplje i da od njega napravim
amac, kakva mi korist od svega toga ako ga kasnije budem morao ostaviti gdje sam
ga i naao, a ne budem ga mogao dovui do vode?
ovjek bi rekao da nisam ni najmanje mislio na svoje prilike dok sam izraivao taj
amac kad nisam smjesta pomiljao na to kako u ga dopremiti do vode, ali moje su
misli bile tako ivo zabavljene putovanjem preko mora u njemu da ni jednog asa
nisam pomislio na to kako u ga otpremiti s kopna. A bilo je, doista, i sasvim
naravno da mi je bilo lake upravljati njime preko etrdeset i pet milja po moru
nego ga prebaciti onih stotinjak metara po kopnu od mjesta gdje je leao da ga
spustim u more.
104
Dao sam se na posao oko toga amca lue neko itko tko ima i malo pameti. Zanosio
sam se tim planom a da nisam prosudio da li u ga moi ikada izvesti. Zapravo mi je
misao kako u gurnuti amac u vodu esto dolazila na pamet, ali sam sva ta pitanja
dokrajio glupim odgovorom koji sam sam dao: Samo da ga ja napravim, a jamim da u
nai ve neki nain da ga otpremim kad bude gotov.
Bio je to najlui postupak. Meutim, nadvladala je nestrpljivost moje mate, i ja
se dadoh na posao. Oborih stablo cedra jako me zanima da li je Solomun imao takav
za gradnju Hrama u Jerusalemu. U donjem dijelu, gdje sam ga odsjekao, bio mu je
promjer pet stopa i deset palaca, a na kraju duine od dvadeset i dvije stope
promjer mu je bio etiri stope i jedanaest palaca, nakon ega se neko vrijeme
stanjivao i razgranao. Stajalo me beskrajnog truda dok sam oborio to stablo.
Dvadeset dana sam ga sjekao i cijepao pri dnu. Jo etrnaest dana mi je trebalo da
mu odsijeem grane i golemu, iroku kronju koju sam sjekao i cijepao svojom
sjekirom uz neizreciv napor. Nakon toga stajalo me mjesec dana rada da mu dam
oblik, da ga skladno isteem i izradim mu donji kraj donekle kao kod amca da bi
mogao uspravno ploviti, kako je potrebno. Da mu izdubem unutranjost i izradim je
tako da to bude kao pravi amac, trebalo mi je jo blizu tri mjeseca. To sam
zapravo nainio bez vatre, obinim maljem i dlijetom i ulaganjem silnog truda, pa
sam konano od njega nainio vrlo lijepu periagvu, dovoljno veliku da preveze
dvadeset i est ljudi, a prema tome i dovoljno veliku da ponese mene, i sav moj
tovar.
Kad sam zavrio taj posao, bio sam njime silno zadovoljan, amac je bio doista
mnogo vei nego i jedna peri-agva to sam je ikada vidio, a koja je bila
nainjena od jednog drveta. Moete biti sigurni da me stajalo mnogo truda, a sada
je jo prestalo samo da je dopremim do vode. A da sam je dopremio do vode, ne bih
ni pomislio na to da u se upustiti u najlue putovanje to je ikada poduzeto, i
sasvim nevjerojatno da bi se moglo izvesti.
Meutim, sva moja domiljatost kako da ga dopremim do vode ostala je bez uspjeha
iako me to stajalo neizmjerne muke. Bio sam kojih stotinu metara od vode, nita
vie. Ali prva je nezgoda bila da je prema obali bila uzbrdica. Da uklonim tu
nepriliku, odluio sam prekopati povrinu zemlje
105
i tako napraviti spust. Poeo sam taj posao i to me stajalo silnoga truda. Ali kome
je stalo do truda kad ima pred oima svoje osloboenje? No kad sam to dovrio i
uklonio tu potekou, bio sam na istom jer nisam mogao maknuti svoju kanou jednako
kao ni onaj amac.
Tada sam izmjerio udaljenost od mora i odluio usjeci vod ili kanal da bih doveo
vodu do kanoe budui da nisam mogao dovesti kanou do vode. Dao sam se, dakle, na
taj posao, kad sam poeo ulaziti u nj i da moram izbacivati zemlju, vidio sam da s
brojem ruku to su mi stajale na raspolaganju, budui da sam bio sam, treba da
radim deset ili dvanaest godina dok prokopam do mora jer je obala bila visoka tako
da bi kod gornjeg dijela jarak morao biti barem dvadeset stopa dubok. Konano sam,
iako s velikom nevoljkou, odustao i od toga pokuaja.
To me duboko rastuilo. Sada sam, iako prekasno vidio kakva je bila ludost
zapoinjati posao prije nego to sam izraunao koliko e me truda stajati i prije
nego to sam tono prosudio da li u moi dovriti svojom snagom.
Usred toga posla zavrio sam svoju etvrtu godinu na otoku. Neprestanim uenjem
postigao sam drukije znanje nego to je bilo ono to sam ga imao prije. Moji su se
pojmovi o stvarima sasvim izmijenili. Gledao sam sada na svijet kao na neto
udaljeno, s ime nemam nita zajedniko, od ega nemam to oekivati niti u njemu
to eljeti. Jednom rijei, nisam zapravo imao s njime nikakve veze, niti je bilo
vjerojatno da u ikada imati. Stoga mi se inilo da je svijet onakav kakav e nam
se moda priinjati kad odemo s njega, to jest kao mjesto u kojem sam stanovao, ali
iz kojega sam se iselio. I doista bih mogao rei, kao to je otac Abraham rekao
bogatau: Izmeu tebe i mene stvorio se golem jaz.
U prvom redu, tu sam bio daleko od svake pokvarenosti. Nije me muila ni pohota
puti, ni pouda oiju, ni ponos ivota. Nije bilo nita za im bih tu mogao udjeti
jer sam imao sve to sam mogao uiti. Bio sam gospodar cijeloga posjeda. Ili, ako
mi se svialo, mogao sam se zvati kraljem ili carem cijele zemlje to sam je
posjedovao. Nije bilo takmaca. Nisam imao suparnika s kim bih se svaao o vrhovnu
vlast ili zapovjednitvo. Mogao sam proizvesti cijele brodove ita, ali mi nije
trebalo pa sam pustio da ga izraste samo toliko koliko mi je, po mom miljenju,
bilo dovoljno za
106
moje potrebe. Imao sam dosta kornjaa, a jedna bi mi od vremena do vremena pruila
upravo toliko koliko sam mogao potroiti. Imao sam graevnog drva da sam mogao
sagraditi itavu flotilu brodovlja, a groa toliko da sam mogao napraviti vina i
nasuni groica da nakrcam cijelu tu flotu kad bude sagraena.
Meutim, vrijednost je imalo samo ono to sam mogao upotrijebiti. Imao sam dosta
jela i drugih potreptina, a to je sve ostalo znailo meni? Da sam poubijao vie
ivotinja nego to sam ih mogao pojesti, morao bi ih jesti pas ili crvi. Da sam
zasijao vie ita nego to sam mogao pojesti, moralo bi se pokvariti. Stablje to
sam ga oborio lealo je na tlu i trunulo. Trebalo mi je samo za gorivo a i to
jedino kad sam prireivao jelo.
Ukratko, priroda i iskustvo sa stvarima silili su me da nakon pravilnog
razmiljanja uvidim da sve dobre stvari ovoga svijeta nisu drukije dobre nego
ukoliko su nam potrebne. U svemu to smo nagomilali da damo drugima, uivamo samo
toliko koliko to moemo upotrijebiti i nita vie. Naj-lakomiji i najlui lihvar na
svijetu izlijeio bi se od svoje mane lakomosti da je bio na mom mjestu jer ja sam
posjedovao neizmjerno vie nego to sam mogao upotrijebiti. U meni nije bilo mjesta
nikakvim eljama, osim za stvarima kojih nisam imao, a to su bile tek sitnice, iako
meni od velike koristi. Imao sam, kao to sam prije spomenuo, zaveljaj zlatnog i
srebrnog novca, oko trideset i est funti sterlinga. Gle! Tamo lei ta gadna,
bijedna, beskorisna hrpa. Ne slui mi nizato. esto sam mislio da bih dao punu
aku tog novca za dvanaest tuceta lula ili za runi mlinac za mljevenje ita. Ne,
dao bih sav taj novac za nekoliko pennvja vrijednosti repina ili mrkvina sjemena iz
Engleske ili za aku graka ili graha i bocu crnila. A ovako, niti mi je to
vrijedilo, niti koristilo, nego je lealo tamo u ladici i pljesnivilo u vlazi
spilje kad bi nastupilo razdoblje kia. A da mi je ladica bila puna dijamanata,
bilo bi isto, ne bih znao to bih s njima jer bi mi bili nepotrebni.
Sada sam doveo svoj ivot do toga da je sam po sebi postao mnogo laki nego to je
bio isprva, a .i mnogo laki mojoj dui i mojem tijelu. Nauio sam se vie gledati
na svijetlu stranu svoga poloaja, a manje na tamnu, te voditi rauna o onome to
imam, a ne o onome to mi nedostaje.
107
To mi je katkada davalo takvu potajnu utjehu da je ne mogu rijeima izraziti.
Druga vrsta razmiljanja koje mi je bilo od velike koristi, a bilo bi bez sumnje i
svakome tko bi zapao u istu nesreu kao ja, bilo je da sam usporeivao svoje
sadanje stanje s onima kakvo sam isprva mislio da e biti zapravo, kakvo bi
sigurno i bilo da dobra providnost boja nije kao udom odredila da se brod
nasuka blizu obale gdje sam ne samo mogao prii k njemu nego sam mogao iznijeti na
obalu sve to imam za svoje odranje i udobnost. Da nije bilo toga, bio bih bez
orua za rad, bez oruja za obranu i bez baruta i same za pribavljanje hrane.
itave sam sate, a mogu rei i itave dane, proveo da sam sebi u najivljim bojama
predstavljao kako bi mi bilo da nita nisam spasio s broda, kako ne bih imao
nikakve hrane osim riba i kornjaa. I budui da je potrajalo dugo dok sam ih
pronaao, bio bih prije poginuo od gladi. A da sam ostao na ivotu i da nisam
poginuo, morao bih ivjeti kao obini divljak. Da sam na bilo koji nain ubio kozu
ili kakvu pticu, ne bih je mogao oguliti ili otvoriti, ili odijeliti meso od koe i
utrobe, ili je rasjei, nego bih je morao gristi zubima i upati pandama kao
zvijer.
Ta su me razmiljanja uinila duboko svjesnim dobrote providnosti prema meni i
zahvalnim za svoje sadanje stanje sa svim njegovim tegobama i neprilikama. A ovo
takoer moram preporuiti za razmiljanje onima koji su skloni da u svojoj nesrei
kau: Ima li ovjeka koji je tako nesretan kao ja? Neka zapamte da ima ljudi koji
su u mnogo teem poloaju, i neka promisle kakav bi bio njihov poloaj da je
providnost drukije htjela.
Sada sam ve bio tu tako dugo da su mnoge stvari to sam ih donio na obalu da
olakam svoj ivot ili potpuno nestale, ili su bile jako istroene i gotovo
unitene.
Crnilo mi je, kako sam ve rekao, bilo pri kraju. Ostalo mi je jo sasvim malo, i
tome sam produivao ivot doda-vajui mu vode, svaki put pomalo, dok nije postalo
tako blijedo da je jedva ostavljalo tragove crnila na papiru. Dok je trajalo,
upotrebljavao sam ga da zabiljeim one dane u mjesecu kad bi se to osobito
dogodilo. Meutim, sjeajui se prolih vremena, opazio sam da ima neko udno
slaganje s danima kad su me zadesili razliiti dogaaji. Da sam bio
108
sklon praznovjerju i gledao na dane kao sudbonosne ili sretne, imao bih razloga da
ha to gledam s mnogo uenja.
U prvom redu, ustanovio sam da sam istoga dana kad sam pobjegao od oca i prijatelja
i otiao u Huli da bih se zaputio na more, toga sam istoga dana kasnije zarobljen
od saliskog ratnog broda i uinjen robom.
Istoga dana kad sam se spasio nakon brodoloma u sidritu Yarmoutha, kasnije, toga
istoga dana u godini, pobjegao sam amcem iz Salija.
istoga dana u godini kad sam se rodio, to jest 20. rujna, toga mi je dana, dvadeset
i est godina kasnije, onako udesno spaen ivot kad sam bio baen na obalu ovoga
otoka, tako da mi je i pokvareni i samotni ivot poeo u isti dan.
Od stvari kojih mi je ponestalo, uz crnilo, bio je i kruh, to jest dvopek to sam
ga donio s broda, tedio sam ga do krajnjih granica i doputao sebi samo jedan
dvopek dnevno preko godinu dana. Pa ipak sam bio godinu dana potpuno bez kruha
prije nego to sam dobio svoje ito. A velik razlog zato sam morao biti zahvalan
da ga uope imam jest da sam ga dobio, kao to sam spomenuo, na gotovo udesan
nain.
I odijelo mi je poelo jako propadati, to se tie platna, njega ve dugo vremena
nisam imao, osim nekoliko arenih koulja to sam ih naao u mornarskim sanducima,
a brino sam ih uvao jer esto nisam na sebi mogao podnijeti drugog odijela osim
koulje. Stoga mi je mnogo vrijedilo to sam meu razliitom odjeom s broda imao
gotovo tri tuceta koulja. Bilo je i nekoliko tekih mornarskih straarskih kaputa
koje sam naao na brodu, ali su bili pretopli za noenje. I premda je istina da je
vruina bila tako estoka da nije trebalo odjee, ipak nisam mogao ii sasvim gol
ne, sve da sam i bio sklon tome, to nisam nisam mogao ni pomisliti na to premda
sam bio sasvim sam.
Jedan od razloga zato nisam mogao ii potpuno gol bio je da nisam podnosio sunce
tako dobro kao kad sam imao na sebi odjeu, ak sam od silne vruine esto dobivao
po koi mjehure, a kad sam imao koulju na sebi, sam se zrak gibao i ulazio pod
koulju, pa mi je bilo dvaput hladnije nego bez nje. Isto se tako nisam nikada
usudio izii na sunanu egu bez kape ili eira. Od sunca, koje tamo pali silnim
arom, smjesta bih dobio glavobolju jer bi mi, kad
109
ne bih imao kape ili eira, udaralo ravno u glavu, i to ne bih, mogao podnijeti.
Meutim, im bih stavio na glavu eir, glavobolje bi odmah nestalo.
S obzirom na sve to poeh smiljati kako da onih nekoliko prnja, to su jo
preostale i koje sam zvao odjeom, stavim donekle u red. Izderao sam sve prsluke
to sam ih imao, pa mi je sada bio zadatak da pokuam ne bih li mogao napraviti
haljetke od velikih straarskih kaputa to sam ih imao kod sebe i od ostalih
tkanina i tako se dadoh na krojenje, ili bolje rei, krparenje, jer ono to sam
napravio bilo je doista vrlo bijedno. Meutim, polo mi je nekako za rukom da
napravim dva-tri prsluka, pa sam se nadao da e mi posluiti dugo vremena, to se
tie hlaa ili gaa, za sada su mi jako loe pole za rukom.
Spomenuo sam da sam spremao koe svih ivotinja to sam ih ubio mislim
etverononih i objesio ih na suncu razapete na tapovima. Na taj nain su neke
od njih postale tako suhe i tvrde da nisu bile gotovo nizato. Ali druge su, ini
se, bile vrlo korisne. Prvo to sam od njih napravio bila je velika kapa za glavu,
s dlakom izvana, da ne proputa kiu. To mi je tak/> dobro uspjelo da sam nakon
toga napravio cijelo odijelo od samih takvih koa to jest prsluk i hlae do
koljena, a oboje je bilo prostrano jer sam ih vie trebao za to da mi ne bude vrue
nego da me griju. Ne smijem prijei preko toga a da ne priznam da sam ih jadno
napravio. Jer ako sam bio lo tesar, kroja sam bio jo gori. Meutim, kakve bile
da bile, dobro su mi posluile. A kad sam bio vani, pa me sluajno uhvatila kia,
ostao sam sasvim suh jer je. dlaka na kapi i na kaputu bila izvana.
Nakon toga sam proveo mnogo vremena i uloio mnogo truda da napravim kiobran.
Doista mi je bio jako potreban, i vrsto sam odluio napraviti ga. Vidio sam kako
ih rade u Braziliji, gdje su u tamonjoj vruini vrlo korisni, a osjeao sam da je
vruina ovdje barem tolika, a i vea, jer sam bio blie ekvatoru. Osim toga bio sam
prisiljen boraviti mnogo vani, i stoga mi je bio vrlo potreban i za kiu i protiv
sunca. Do zla sam se boga namuio s njime, i dugo je potrajalo dok sam napravio
neto to bi se uope moglo drati u ruci. ak sam, kad sam mislio da sam naao
pravi nain, pokvario dva ili tri dok sam napravio jedan po svojoj elji, i taj,
110
je bio prilino dobar. Vidio sam da mi je najtee postii da ga mogu sklopiti.
Mogao sam napraviti da bude otvoren, ali kad ga ne bih mogao sklopiti i uvui, ne
bih ga mogao nositi drukije osim nad glavom, a to ne bi bilo zgodno. Meutim,
konano sam, kako rekoh, napravio jedan koji je odgovarao. Pokrio sam ga koama
tako da je dlaka bila okrenuta gore, pa se kia po njemu sklizala kao po atoru, a
od sunca me titilo tako uspjeno da sam mogao hodati po najvruem vremenu lake
nego prije po najsvjeijem. A kad mi nije bio potreban, mogao sam ga zatvoriti i
nositi pod rukom.
Ne mogu rei da mi se nakon toga u pet godina dogodilo ita izvanredno nego da sam
tu ivio na isti nain, u istom poloaju i mjestu kao prije. Glavna stvar kojom sam
se bavio, uz svoj godinji posao sijanja jema i rie i suenja groica, a svega
sam toga spremao upravo onoliko koliko mi je bilo dosta da se unaprijed opskrbim za
cijelu godinu kaem, osim svoga godinjeg posla i svakodnevne dunosti da idem u
lov, glavni mi je cilj bio napraviti kanou, koju sam konano i zavrio. Kad bih bio
do nje prokopao kanal est stopa irok i etiri stope dubok, doveo bih je do obale
udaljene gotovo pola milje, to se tie amca, napravio sam pregolem jer sam ga
radio a da nisam unaprijed pomislio kao to sam morao, kako u ga dovesti do vode.
I tako, kako ga nisam nikada mogao dovesti do vode, niti vodu do njega, bio sam
prisiljen ostaviti ga da lei gdje jest, da me sjeti da drugi put budem pametniji.
I doista, drugi put, premda nisam mogao pronai podesno stablo za nj, a bio sam
predaleko od obale da bih mogao do njega dovesti vodu na manju udaljenost od, kao
to sam rekao, blizu pola milje, ipak nisam nikada odustao od pravljenja amca jer
sam konano vidio da se to da izvesti. I premda sam se muio oko njega blizu dvije
godine, nikada mi nije bilo ao truda jer sam se nadao da u konano imati amac da
se otisnem na more.
111
DESETO POGLAVLJE
Otplovim u kanoi, ali me struja odnese na more Jedva se doepam obale Zaspem, a
probudi me neki tajanstveni glas
Meutim, iako je moja periagva bila gotova, ipak joj veliina nije nipoto
odgovarala zamisli koju sam imao pred oima pravei svoj prvi amac, to jest da se
usudim na put do kopna udaljenog preko etrdeset milja. Ta je nedovoljna veliina
amca pridonijela da sam odustao od svoga nauma pa vie na nj nisam ni pomiljao.
Ali, kako sam imao amac, stvorio sam drugi plan da oplovim otok. Jer, budui da
sam ve obiao jedan dio otoka, doavi, kako sam ve opisao, kopnom do onoga
mjesta na drugoj strani, silno sam elio, zbog otkria koja sam na tom putu
nainio, da vidim i.druge dijelove obale. I sada, kad sam imao amac, nisam mislio
ni na to drugo nego kako u oploviti otok.
U tu svrhu, kako bih sve to izveo pametno i razborito, postavio sam na amac mali
jarbol i napravio za nj jedro od platna, kojega sam imao dosta u svom skladitu.
Poto sam postavio jarbol i privrstio jedro, okuao sam amac. Vidio sam da e
vrlo dobro ploviti. Onda sam napravio sa svake strane amca male ladice i kutije za
hranu, potreptine i municiju* da se ne smoi, bilo od kie, bilo od prskanja mora.
A s unutranje strane amca iskopao sam duguljastu udubinu u koju u moi staviti
puku, a preko udubine sam pribio platno da se puka ne bi smoila.
Na krmu sam postavio i svoj kiobran, kao jarbol, da mi stoji nad glavom i titi me
od vruine sunca kao ator. Tako sam se od vremena do vremena upuivao na more, ali
nikada nisam iao predaleko van, niti predaleko od malog zaljeva. Ali na koncu,
kako sam jako elio da pregledam opseg svoga malog kraljevstva, odluih se da ga
oplovim. Stoga a to putovanje opremih svoj brod hranom. Stavih u nj dvanaest
hljebova (moda bi bilo bolje da ih nazovem pogaom) jemenog kruha, zemljani lonac
pun kuhane rie (jelo kojim sam se mnogo hranio), malu bocu ruma, pola koze i
baruta i same da ubijem jo koju, i dva velika straarska kaputa od onih to sam
ih, kako sam ve spomenuo, naao u mornarskim krinjama. Uzeo sam ih da nou na
jednom leim, a drugim, da se pokrijem.
112
Bilo je to 6. studenoga, u estoj godini moga kraljevanja ili zatoenitva, kako
god hoete, kad sam krenuo na taj put, a vidio sam da je mnogo dulji nego to sam
oekivao. Jer premda sam otok nije bio jako velik, ipak, kad sam doao na njegovu
istonu stranu, naao sam tamo dugaak niz stijena koje su se pruale oko est
milja u more. Neke su bile pod vodom, a neke iznad nje, a dalje se protezao
pjeani prud jo milju i po. Stoga sam bio prisiljen isploviti jako daleko u more
da zaobiem taj rt.
im sam otkrio te stijene, htio sam odustati od svoga pothvata i opet se vratiti
jer nisam znao kako u daleko zbog njih morati izii na puinu, a pogotovu zbog
toga to nisam znao kako u se opet vratiti. Stoga se usidrili, a sidro sam
napravio od nekakve slomljene kuke to sam je naao na brodu.
Kad sam usidrio amac, uzeo sam puku i poao na obalu. Popeo sam se na breuljak,
s kojega sam mogao pregledati rt sve do kraja, pa sam odluio upustiti se u taj
pothvat.
Pregledavajui more s breuljka na kojem sam stajao, opazih jaku, zapravo silno
otru struju to je tekla prema istoku i pribliavala se tome stijenju. Upala mi je
jo vie u oi jer sam vidio da postoji opasnost, kad uem u nju, da bi me mogla
svojom snagom odnijeti na more, pa se vie ne bih mogao vratiti na otok. I doista,
da se nisam najprije popeo na taj breuljak, mislim da bi se tako i dogodilo. Jer
na drugoj je strani otoka bila isto takva struja samo to je izbijala u veoj
daljini, a pod samom sam obalom vidio vrtlog. Prema tome je trebalo samo da izaem
iz struje i da se naem u vrtlogu.
Tu sam, meutim, leao usidren dva dana, budui da je duvao prilino otar vjetar
(istok-jugoistok, a to je bilo sasvim protivno spomenutoj struji) i silno udarao
morem o grebenje rta, pa mi nije bilo sigurno drati se preblizu obali zbog
razbijanja valova, niti otii predaleko, zbog struje.
Treeg dana ujutro, kako se te noi vjetar smirio i more utialo, odluih krenuti.
Meutim, svi nepromiljeni i neupueni brodari neka uzmu mene kao upozorenje. Jer
tek to sam doao do grebenja, kad jo nisam bio ni za jednu duljinu amca od
obale, naoh se u silno dubokoj vodi i struji jakoj kao u dovodnom mlinskom kanalu.
Ponijela je sa sobom moj amac takvom estinom da ga ni uz najvee napore nisam
8 Robinson Crusoe
113
jnogao Izvui iz struje. Vijeh kako me silnom brzinom nosi sve dalje i dalje od
vrtloga, koji mi je ostao nalijevo. Nije bilo ni daka vjetra koji bi mi pomogao, a
ono to sam mogao uiniti svojim veslima, nije znailo nita. Ve sam se smatrao
izgubljenim jer, kako je struja bila na objema stranama otoka, znao sam da se nakon
nekoliko milja moraju ponovo sastati, a onda mi nema spasa - a nisam vidio naina
da tome izbjegnem. Prema tome nije mi bilo drugog izlaza nego propasti ne zbog
mora, jer more je bilo sasvim mirno, nego od gladi. Ja sam, istina, na obali naao
jednu kornjau tako teku da sam je jedva digao, i bacio je u svoj amac. Imao sam
i velik vr pitke vode, to jest jedan od mojih zemljanih lonaca. Ali to je sve to
prema injenici da si otjeran na iroki ocean gdje pouzdano nema ni obale, ni
kopna, ni otoka na najmanje tri tisue milja?
Sada vidjeh kako je providnosti bojoj lako uiniti od najgoreg poloaja u kojem
ovjek moe biti, jo gori. Sada sam pomiljao na svoj pusti, osamljeni otok kao na
najprijat-nije mjesto na svijetu, i jedina srea to ju je moje srce moglo
poeljeti bila je da se opet naem tamo. U goruoj elji ispruili ruke prema
otoku. O sretna pustinjo! rekoh, nikada te Vie neu vidjeti! O nesretni
stvore, rekoh sam sebi, kamo to ide? Tada sam sebe prekorih zbog svoje
nezahvalne naravi i sjetih se kako sam se tuio na svoju osamljenost. A sada, to
bih dao da sam opet tamo na obali! Tako mi nikada ne vidimo pravo^stanje naega
poloaja dok god nam ga njegova suprotnost ne ocrta jasnije. I tek kad izgubimo ono
to imamo, tek onda to znamo cijeniti. Teko je zamisliti zapa-njenost u kojoj sam
bio. Struja me nosila od moga ljubljenog otoka (jer sada mi se takvim inilo) na
iroki ocean, gotovo est milja, a nije bilo ba nikakve nade da u mu se ikada
vie pribliiti. Meutim, radio sam iz petnih ila dok nisam bio gotovo sasvim
iscrpen i drao sam amac prema sjeveru, to jest prema onoj strani struje na kojoj
je leao vrtlog, koliko god sam mogao. Tada, oko podneva, kad je sunce prelo
meridijan, uini mi se da se osjetio mali povjetarac u lice, koji je dolazio s
juga-jugoistoka. To mi je malo razveselilo srce, pogotovu kad je, nakon kojih pola
sata ili vie, rstao duvati prilino blag vjetar. U to sam vrijeme bio ve
strahovito daleko od otoka. A da su naili oblaci ili magla, bio bih izgubljen na
drugi nain jer u amcu nisam imao kom-
114
pasa i, da sam izgubio otok" s vida, nikada vie ne bih znao usmjeriti prema njemu.
Meutim, vrijeme je i dalje ostalo bistro, i ja se dadoh na posao da opet postavim
jarbol i ra-zapnem jedro. Drao sam se, koliko god sam mogao, sjevera, da bih
iziao iz struje.
Upravo kada sam postavio jarbol i jedro, i kad je amac poeo da klizi, opazih po
bistrini vode da se pribliava promjena u struji. Tamo gdje je struja bila jaka,
voda je bila. mutna. Opazivi sada da je voda ista, vidjeh da struja poputa, i za
kratko vrijeme zapazih na istoku, na udaljenosti od koje pola milje kako se more
lomi preko nekakva grebenja. Vidjeh da se zbog toga grebenja struja ponovo dijeli.
Kako je glavna struja odlazila vie prema jugu, ostavljajui stijene na
sjeveroistoku, tako se druga struja, odbijajui se od grebenja, vraala i tvorila
jak vrtlog koji e opet, u vrlo otroj struji, povlaio prema sjeverozapadu.
Oni koji znaju to to znai kad se ovjeku koji polazi na stratite donese
pomilovanje, ili kad bude spaen od razbojnika koji su ga toga asa htjeli ubiti,
ili oni koji su se nalazili u slinom oajnom poloaju, oni mogu zamisliti koliko
je sada bilo moje iznenaenje i veselje, i s kolikom sam radou pustio da mi amac
plovi strujom vrtloga. S kakvim sam veseljem razapeo jedro kad je vjetar malo
ojaao i pun radosti plovio ispred vjetra, a poda mnom je bujala struja vrtloga.
Taj me vrtlog odnio oko tri milje natrag prema otoku, ali oko est milja dalje
prema sjeveru od struje koja me bila zahvatila u poetku. I tako sam se, kad sam
doao blizu otoka, naao na njegovoj sjevernoj strani, to jest na drugom kraju
otoka, nasuprot onome s kojega sam poao.
Kad sam uz pomo te jake struje preao neto vie od tri milje, vidio sam da je
oslabila i da mi vie nije od koristi. Meutim, sam ustanovio da se nalazim izmeu
dviju velikih struja, to jest one s june strane, koja me odnijela, i one sa
sjevera, koja.se nalazila oko est milja daleko na drugoj strani. Tu sam vidio da
je voda mirna i da ne struji ni u kojem smjeru. Kako je jo duvao povoljan
povjetarac, upravio sam amac ravno prema otoku, ali nisam napredovao onako brzo
kao prije.
Poslije etiri sata popodne, kad sam se nalazio oko tri milje od otoka, doao sam
do onoga istog niza grebenja zbog kojega sam morao toliko obilaziti. Pruio se
prema jugu.
115
Ostavivi struju jo vie na jugu, naiao sam, naravno, na jo jedan vrtlog prema
sjeveru. Bio je vrlo jak, ali ne u sasvim istom smjeru kojim je trebalo da idem, to
jest zapadnom, nego gotovo potpuno sjevernom. Meutim, kako sam imao otar vjetar,
presjekao sam vrtlog i ukoso usmjerio prema sjeverozapadu i otprilike za jedan sat
pribliio se oko jednu milju do obale. Kako je tu voda bila mirna, uskoro sam
pristao uz obalu.
Kad sam bio na obali, pao sam na koljena i zahvalio se bogu za svoje izbavljenje.
Odluio sam odustati od svake zamisli da se izbavim pomou amca. Okrijepivi se
jelom to sam ga imao sa sobom, privukoh amac sasvim uz obalu, u mali zaton to
sam ga otkrio pod kronjom drvea. Tu sam legao spavati jer sam od napora i
umornosti od puta bio sasvim iscrpljen.
Sada sam bio u velikoj nedoumici kojim putem da se vratim u svom amcu. Previe sam
se izloio opasnosti i predobro joj znao uzrok a da bih i pomiljao da pokuam
istim putem kojim sam krenuo. Nisam znao to bi me moglo ekati na drugoj (mislim
zapadnoj) strani, a nije mi bilo ni na kraj pameti da se opet uputam u
vratolomije. Tako sam drugog jutra jednostavno odluio krenuti prema zapadu preko
kopna, a prije toga istraiti nema li gdje kakav dubok zaljev kamo bih mogao svoju
brodicu smjestiti sa sigurnou tako da je opet imam ako mi ustreba. Vozei uz
obalu koje tri milje, dooh do vrlo prikladna zatona ili uvale duboke oko jednu
milju, koja se suivala i protezala do sasvim male rjeice ili potoka. Tu sam naao
za svoj amac sigurnu luku. Leao je tu kao u kakvom malom doku koji je ba za nj
nainjen. Tu sam ga uvukao i, smjestivi se sasvim sigurno, pooh na obalu da se
ogledam i vidim gdje sam.
Uskoro ustanovili da sam otiao samo malo dalje od mjesta gdje sam bio prije kad
sam pjeice dolazio na ovu obalu. Tako sam, uzevi iz amca samo puku i kiobran
jer je bilo silno vrue, poao pjeice. Put je bio prilino ugodan nakon onakva
putovanja kakvo sam proao, i uvee dooh do svoje stare sjenice gdje sam sve naao
onako kako sam ostavio jer sam je uvijek drao u redu budui da mi je to, kako ve
rekoh, bila moja seoska kua.
Popeh se preko ograde, legoh u sjenu da se odmorim jer su me jako bol jele noge i
usnuh. Ali zamislite, ako moete, vi
116
koji itate ovu pripovijest, kako sam morao biti iznenaen kad me iz sna probudio
glas koji me nekoliko puta zovnuo po imenu: Robin, Robin Crusoe, jadni Robin
Crusoe! Gdje si Robine Crusoe? Gdje si? Gdje si bio?!
Isprva sam spavao kao zaklan jer sam bio izmoren od veslanja, odnosno, kako se to
zove, grabljenje prije podne, a od hodanja poslije podne, pa se nisam potpuno
razbudio. Tako mi se onako dremovnu, dok sam jo bio napola u snu, priinilo da
sanjam da netko govori sa mnom. Ali kako je taj glas neprestano ponavljao Robin
Crusoe! Robin Crusoe! konano se potpuno razbudih. Isprva sam se strano uplaio i
skoio kao prestravljen. Meutim, tek to sam otvorio oi, ugledah svoga Polla kako
sjedi navrh ograde, i odmah mi je bilo jasno da je to on sa mnom razgovarao. Jer ja
sam s njim razgovarao ba tako tugaljivo i nauio ga da tako govori. A on je to
tako savreno upamtio da je znao sjediti na mom prstu, prisloniti kljun sasvim uz
moje lice i vikati: Jadni Robin Crusoe, gdje si ti to? Gdje si bio? Kako si dospio
ovamo? i sline stvari to ih je od mene nauio.
Meutim, premda sam znao da je to papiga, i da doista ne moe biti nitko drugi,
dugo je trebalo dok sam doao k sebi. U prvom redu sam bio sav u udu kako je to
stvorenje dolo ovamo, a zatim, kako to da se zadrava ba tamo i nigdje drugdje.
No kako sam se potpuno uvjerio da to nije mogao biti nitko drugi nego moj
potenjaina Poli, preao sam preko toga. Kad sam ispruio ruku i zovnuo ga po
imenu Poli, prijazna je ivotinja dola k meni i sjela na moj palac kako je to i
prije znala raditi i nastavila sa mnom razgovarati: Jadni Robin Crusoe! Kako si
dospio ovamo? Gdje si bio?, upravo kao da je sav izvan sebe od veselja to me opet
vidi. Tako sam ga ponio sa sobom kui.
Sada mi je za neko vrijeme bilo dosta lutanja po moru i mnogo sam dana bio sav
zauzet time da mirno sjedim i razmiljam o opasnosti u kojoj sam se bio nalazio.
Jako bi me veselilo da opet imam svoj amac na ovoj strani otoka, ali nisam znao
kako bih to mogao izvesti da ga dopremim okolo, to se tie istone strane otoka,
koju sam obiao, dobro sam znao da se tim putem ne smijem odluiti. I na samu tu
pomisao srce bi mi se stegnulo i krv sledila u ilama. A to se tie druge strane
otoka, nisam znao kako bi moglo biti tamo, ali ako struja udara istom snagom na
obalu s istoka kao to pro-
117
lazi uz obalu s druge strane, mogao bih se izvri istoj opasnosti da me struja
odnese pokraj otoka, kao to me prije odnijela od njega. Nakon takva razmiljanja
zadovoljih se da budem bez amca iako je on bio proizvod tolikih mjeseci raa i jo
tolikih da ga dopremim do mora.
U takvu sam duevnom raspoloenju ostao gotovo jednu godinu. Kako moete lako
zakljuiti, ivio sam mirnim, povuenim ivotom. U mislima sam se sasvim pomirio sa
svojim poloajem i potpuno spokojno predao odlukama providnosti pa sam mislio da
ivim doista vrlo sretno u svemu osim u pitanju drutva.
Do toga sam se vremena usavrio u svim mehanikim poslovima na koje me nagnala
nuda, a mislim da sam od vremena do vremena bio i vrlo dobar tesar, pogotovu ako
se uzme u obzir kako sam malo orua imao.
Osim toga sam doao do neoekivana savrenstva u izradbi lonarske robe. Prilino
mi je dobro uspjelo izraivati je s pomou toka pa sam ustanovio da je to
neusporedivo lake i bolje. Na taj sam nain izraivao stvari okrugle i lijepa
oblika, a prije ih je bilo runo i pogledati. Ali mislim da nikada nisam bio
ponosniji na ijedan svoj proizvod, niti sam se vie veselio bilo emu to sam
izmislio nego kad mi je uspjelo napraviti lulu za duhan. I premda je to bila runa,
nespretna stvar kad sam je nainio i ispeena kao i sva ostala moja lon-arska
roba, ipak mi je, budui da je bila tvrda i vrsta, i moglo se na nju puiti,
pruila velik uitak jer sam uvijek volio puiti. Na brodu je bilo lula, ali se
isprva na njih nisam osvrnuo jer nisam znao da na otoku ima duhana. Kad sam kasnije
ponovo pretraio brod, na lule nisam vie uope naiao.
Usavrio sam se takoer i u izradbi pletene robe i napravio mnotvo potrebnih
koara, a vodila me pri tom moja dovitljivost. Nisu bile jako lijepe, ali su mi
sluile za odlaganje ili donoenje stvari kui. Kad sam, na primjer, ubio vani
kozu, mogao sam je objesiti ha drvo, oderati, oistiti i izrezati na komade i
donijeti kui u koari. Slino je bilo i s kornjaom: mogao sam je izrezati na
komade, izvaditi jaja i komad--dva mesa, koliko mi je bilo dosta, i donijeti to u
koari kui, a drugo ostaviti tamo. A velike su mi, iroke koare sluile za
spremanje ita, koje sam, im bi se osuilo, izrunio, oistio i drao u velikim
koarama koje sam imao umjesto itnice.
118
Sada sam poeo zapaati da mi se barut znatno smanjuje,, a to je bilo neto to mi
je bilo nemogue nabaviti. Ozbiljno sam poeo razmiljati o tome to u morati
poduzeti kad vie ne budem imao baruta, to jest na koji u nain ubijati koze.
Tree sam godine svoga boravka ovdje, kako sam ve spomenuo, uzeo mladu kozu i
pripitomio je. Nadao sam se da u moi nabaviti jare, ali mi to nikako nije polo
za rukom, a uto je i moja koza ostarjela. Nikad nisam smogao snage da je ubijem, pa
je konano crkla od starosti.
Budui da sam sada bio jedanaestu godinu ovdje, a kako sam ve rekao, baruta je
bilo sve manje, stadoh smiljati na kakav bih vjet nain mogao loviti koze u
stupice ili zamke i tako ih uhvatiti ive. Osobito sam elio imati breu kozu.
U tu sam svrhu nainio zamke da se u njih love, a vjerujem da su se vie nego
jedanput i ulovile, ali mi naprava nije bila dobra jer nisam imao ice, pa sam
svaki put naao da je zamka pokidana, a meka poderana.
Konano se odluih pokuati s jamom. Iskopao sam u zemlji nekoliko velikih rupa na
mjestima gdje sam opazio da koze dolaze da brste. Preko tih rupa poloih pletere od
iblja, koje sam takoer sam napravio, i na njih stavih teko kamenje. Nekoliko sam
puta metnuo jemeno klasje i suhu riu a da nisam postavio stupicu. S lakoom sam
mogao zapaziti da su koze ule i pojele ita jer sam naao tragove njihovih papaka.
Konano postavih tri stupice u jednoj noi, a kad sam. idueg jutra doao, naao
sam ih sve na mjestu, ali meke nije bilo. To me je obeshrabrilo. Tada sam izmijenio
stupicu i, da vas ne muim pojedinostima, kad sam ujutru doao da obiem stupice,
naao sam jednog velikog starog jarca, a u drugoj troje jaradi, jednog mujaka i
dvije enke.
to se tie staroga, nisam znao to da s njim uinim. Bio-je tako divlji da se
nisam usudio ui k njemu u jamu, to jest prii mu i izvesti ga iva, a to je ba
ono to sam htio postii. Mogao sam ga ubiti, ali to mi nije bila svrha niti bi
odgovaralo mome cilju. Stoga sam ga pustio, a on je odjurio glavom bez obzira. Ali
tada jo nisam znao, to sam kasnije nauio, da glau moe pripitomiti i lava. Da
sam ga ostavio tamo tri--etiri dana bez hrane, a onda mu donio malo vode, pa zatim
malo ita, bio bi pitom kao i svako ono jare. Jer to su vrlo otroumne ivotinje, i
lako je njima upravljati kad se odabere dobar postupak.
119
Meutim, zasad sam ga pustio da ode jer tada nisam znao nita bolje. Onda sam
otiao k troje jaradi pa sam ih, uzevi jedno po jedno, zajedno povezao i jedva
jedvice donio kui.
Dugo je potrajalo dok su htjeli jesti. Ali kad sam pred njih bacio slatkog ita, to
ih je dovelo u kunju, i oni se poee pripitomljavati. Sada sam vidio da ih moram
nekoliko pripitomiti ako elim imati kozjeg mesa kad mi ponestane baruta i same, a
onda e mi moda brstiti oko kue pitomi kao stado ovaca.
Ali onda mi pade na pamet da moram paziti da pitomi ne dou u dodir s divljima jer
e drukije podivljati kad po-odrastu. Jedini je nain bio ograditi komad zemlje
vrstom ogradom od grmlja ili kolja pa ih zatvoriti tako sigurno da oni iznutra ne
mogu provaliti van, niti oni izvana unutra.
Bio je to silan pothvat za jedan par ruku. Meutim, ako sam vidio da je bezuvjetno
potrebno da to uinim, prvi mi je posao bio da pronaem povoljan komad zemlje, to
jest takav gdje e moje koze imati to da brste, gdje e biti vode i gdje e se
moi skloniti od sunca.
Odabrao sam mjesto vrlo podesno za sve to. Bila je to otvorena livada ili savana,
kako je zovu u zapadnim kolonijama, sa dva-tri potoia svjee vode i s gustom
umom na jednom kraju. Oni koji se razumiju u takve ograde, pomislit e da ba
nisam radio pametno i nasmijeit e se mome planu kad uju da sam zapoeo
ograivati taj komad zemlje tako da bi moja ivica ili plot okolo-naokolo imala
vie od dvije milje. Meutim, nije to tako ludo s obzirom na opseg jer, da je
ograda bila i deset milja dugaka, imao sam dosta vremena da je izgradim, ali nisam
uzeo u obzir da e moje koze u tolikom prostoru biti jednako divlje kao i da imaju
cijeli otok, i da ih tu nikada neu moi uloviti.
Ta mi je pomisao pala na pamet kad sam ve zapoeo svoju ogradu i napravio je,
mislim, oko pedeset metara. Nato sam smjesta prestao i za prvi poetak odluio
ograditi samo komad zemlje oko stotinu i dvadeset metara dugaak i osamdeset irok.
Za prvo vrijeme e mi to biti dosta, a kad mi se stado povea, mogu ogradi dodati
jo zemlje.
To je bio prilino razborit postupak, i ja se dadoh hrabro na posao. Za ograivanje
prvog komada zemlje trebalo mi je oko tri mjeseca. Dok to nije bilo gotovo, ono sam
troje jaradi vezao u najboljem dijelu ograde i priuvao ih da
120
orste sasvim blizu kraj mene da bi se udomaili, esto bih im donosio jemenog
klasja ili koju aku rie i hranio ih iz ruke, i kad je moja ograda bila dovrena,
ja sam ih odrijeio, a oni su ili za mnom gore-dolje mekeui da im dam aku ita.
To sam ba i htio, a otprilike za godinu i po imao sam stado od kojih dvanaest
koza, to malih, to odraslih. Za jo dvije godine imao sam etrdeset i tri, osim
onih nekoliko to sam ih ubio sebi za hranu. Nakon toga sam ogradio pet odijeljenih
komada zemljita gdje sam ih hranio. U njima su bili mali torovi kamo bih ih
stjerao da ih prema potrebi mogu uhvatiti. Svi su ti odijeljeni komadi zemlje bili
spojeni vratima.
Ali to nije bilo sve. Jer sada sam imao ne samo kozjeg mesa da se njime hranim, kad
mi se prohtije, nego i mlijeka. U poetku se na to nisam ni sjetio, ali sam se jako
razveselio kad mi je to dolo na pamet. Uredio sam mljekarstvo pa sam katkada imao
dnevno est do osam litara mlijeka. Budui da nas priroda, koja opskrbljuje hranom
svako stvorenje, sasvim prirodnim putem upuuje kako da tu hranu upotrijebimo, tako
sam i ja, koji nisam nikada pomuzao kravu, a jo manje kozu, niti sam vidio kako se
pravi maslac ili sir, konano, iako nakon vrlo mnogo pokuaja i neuspjeha, stao
sebi vrlo brzo i spretno izraivati maslac i sir tako da mi ga kasnije nije nikad
nedostajalo.
I stoik bi se nasmijeio kad bi me vidio kako sa svojom malom porodicom sjedam za
ruak: bio sam tu ja, moje velianstvo, kraljevi i gospodar cijelog otoka; ivoti
svih mojih podanika bili su potpuno u mojoj moi; mogao sam vjeati, kidati na
komade, poklanjati ivot i slobodu i oduzimati je da se ni jedan od mojih podanika
nije bunio.
Trebalo je zatim vidjeti kako ruam kao kralj, potpuno sam, a slue me moje sluge.
Poli, kao da mi je miljenik, bio je jedina osoba koja je smjela sa mnom
razgovarati. Moj pas, koji je sada ve bio jako star i slab, a nije naao vrste na
kojoj bi umnoio svoj rod, sjedio je uvijek meni nadesno, dok su dvije make, jedna
s jedne strane stola, a druga s druge, oekivale od vremena do vremena koji zalogaj
iz moje ruke kao znak osobite naklonosti.
Ali to nisu bile one dvije make to sam ih donio sa sobom, na obalu. One su
obadvije uginule, a zakopao sam ih
121
svojim rukama blizu svoje nastambe. Meutim, kako se jedna od njih razmnoila s
meni nepoznatom vrstom ivotinja, ostale su ove dvije, koje sam zadrao pitomima,
dok su druge podivljale i pobjegle u umu i na koncu mi doista postale neugodnima
jer su mi esto dolazile u kuu i pljakale me, te sam konano bio prisiljen da ih
ubijem, pa sam ih doista mnogo i poubijao. Na kraju su me ostavile na miru. ivio
sam eto, s tom svitom i na taj raskoan nain, i nije se moglo rei da mi nedostaje
bilo ta osim drutvo, a toga u za kratko vrijeme imati i previe.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Opis moje nastambe i torova Strahovito uzbuenje kad sam ugledao tragove stopala
na obali Postupam s najveim oprezom
Nekako sam jedva ekao, kao to sam ve spomenuo, da mogu opet upotrebljavati svoj
amac, ali sam se jako ustruavao da se ponovo izlaem opasnosti. Stoga sam katkad
sjedio i smiljao na koji nain da ga dopremim oko otoka, a drugi put bih opet
sjedio potpuno zadovoljan i bez njega. Meutim, udan neki nemir gonio me da siem
dolje do onoga rta otoka gdje sam se, kako sam ve u svom posljednjem lutanju
spomenuo, popeo na breuljak da vidim poloaj obale i tok struje da bih ustanovio
to mi je raditi. Ta je elja rasla u meni svakoga dana sve vie i vie, te konano
odluih otii onamo kopnom. Tako sam i uinio, a iao sam uza samu obalu. Meutim,
da se bilo kome u Engleskoj pruila prilika da sretne ovjeka kakav sam ja tada
bio, ili bi se uplaio, ili bi prasnuo u silan smijeh. Ni ja sam kad bih se od
vremena do vremena zaustavio da se pogledam, nisam mogao a da se ne nasmijeim pri
pomisli to bi bilo da se s tom opremom i u toj odjei zaputim kroz Yorkshire.
Dopustite da vam ocrtam svoju spodobu:
Imao sam golemu, visoku kapu bez ikakva oblika. Napravio sam je od kozjeg krzna.
Straga na kapi visio je komadi krzna, koliko da me titi od sunca, toliko i da
odbija kiu
122
da mi ne curi za vrat. Nema nita opasnije u ovom podneblju nego kad kia prodre
pod odjeu na tijelo.
Imao sam kratak haljetak od .kozje koe. Skutovi su mu sezali otprilike do polovice
bedara. Od istog sam krzna imao i kratke hlae do koljena. Napravio sam ih od krzna
staroga jarca, a dlaka mu je bila tako dugaka da je na obje strane visila kao
kakve dugake hlae do polovice listova, arapa i cipela nisam imao, ali sam
napravio par, ne znam pravo ni kako da to nazovem, par nekakvih izama koje su mi
omatale noge i vezale se sa svake strane uzicom kao visoke gamae, samo im je oblik
bio strano barbarski, kao to je uostalom bio i svoj mojoj ostaloj odjei.
Imao sam na sebi irok pojas od suene kozje koe, a stezao sam ga sa dva remena od
iste koe, umjesto kopama. Sa svake strane pojasa imao sam neku vrstu ome u
kojoj je umjesto maa i bodea visila mala pila i sjekirica jedna s jedne strane,
a druga s druge strane. Imao sam jo jedan remen, samo ne tako irok, koji je bio
spojen na isti nain, a visio mi je preko ramena. Na kraju toga remena, pod lijevom
rukom, visile su mi dvije vreice, obje takoer nainjene od kozje koe. U jednoj
od njih bio je barut, a u drugoj sama. Na leima sam nosio koaru, na .ramenu
puku, a nad glavom nespretan ruan kiobran od kozje koe, .koji mi je, meutim,
uz puku, bio najpotrebnija stvar to sam je imao kod sebe. to se tie moga lica,
ono doista nije bilo toliko pocrnjela koliko bi se oekivalo kod ovjeka koji uope
ne pazi na nj, a ivi na devetom ili desetom stupnju od ekvatora. Bradu sam jednom
pustio da raste, pa mi je bila duga oko etvrt metra. Meutim, kako sam imao
dovoljno i kara i britava, dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na gornjoj
usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske brkove, onakve kakve sam
vidio da nose neki Turci to sam ih vidio na Saliju. Mauri nisu nosili takvih
brkova, ali Turci jesu. Za te mustae ili brkove neu rei da su bili dosta dugaki
da na njih objesim eir, ali su ipak bili strahovite duljine i oblika, pa bi ih u
Engleskoj smatrali groznima.
Meutim, sve sam ovo spomenuo samo uz put jer u vezi sa svojom pojavom imam tako
malo da kaem da to nije ni na koji nain vano stoga o tome neu vie govoriti.
U takvu sam stanju svoje spodobe krenuo na svoj novi put i bio odsutan pet-est
dana. Najprije sam putovao uzdu morske
123
obale ravno prema mjestu gdje sam prvi put usidrio svoj amac da se uspnem na
stijenu. Budui da sada nisam imao na brizi amac, poao sam kraim putem preko
kopna, na istu uzvisinu na kojoj sam bio prije. Kad sam pogledao preda se prema
nizu stijenja to se protezalo u more, i koje sam morao zaobii svojim amcem, kako
sam ve prije spomenuo, iznenadio sam se kad sam vidio da je more potpuno glatko i
mirno. Ni valia, ni pokreta, ni struje, nita vie nego na bilo kojem drugom
mjestu.
To mi je bilo udno i neshvatljivo, pa sam odluio provesti neko vrijeme u
promatranju da vidim nije li tome uzrok kretanje plime. Meutim, za kratko sam se
vrijeme osvjedoio kako je to: oseka, koja je kretala sa zapada i spajala se sa
strujom vode neke velike rijeke na obali, morala je biti uzrokom toj struji, a ta
se struja, prema tome da li je vjetar duvao snanije sa zapada ili sa sjevera,
pribliavala obali ili udaljavala od nje. Jer, ekajui tamo do veera, popeh se
opet na stijenu i tada, kako je ve bila nastupila oseka, jasno vidjeh struju kao
prije, samo je tekla neto dalje jer je bila gotovo milju i po od obale, dok se, u
mom sluaju, sasvim pribliila obali i povukla me u mom amcu sa sobom, to se u
drugo vrijeme ne bi bilo dogodilo.
To me opaanje uvjerilo da ne treba nita drugo da radim nego da promatram oseku i
plimu pa u opet vrlo lako dopremiti amac oko otoka. Meutim, kad sam poeo
pomiljati na to da svoju zamisao provedem u djelo, toliko sam se uplaio sjeajui
se opasnosti u kojoj sam bio da vie nisam mogao mirno misliti na to. Naprotiv,
stvorio sam drugu odluku, sigurniju, iako teu, a to je bilo da u sagraditi ili,
bolje rei, napraviti jo jednu periagvu ili amac pa u imati jedan na jednoj
strani otoka, a drugi na drugoj.
Ne smijete zaboraviti da sam sada imao, da tako kaem, dvije plantae na otoku i
jednu malu utvrdu ili ator pod stijenom, sa zidom oko njega. Straga sam imao
spilju, koju sam do sada proirio u nekoliko odjeljenja ili spilja, sve jedna u
drugoj. Jedna od tih spilja, koja je bila najsua i najvea i koja je imala izlaz
izvan moga zida ili utvrde to jest dalje od onoga mjesta gdje se zid spajao sa
stijenom bila je sva ispunjena velikim zemljanim loncima o kojima sam ve
govorio, i sa etrnaest ili petnaest golemih koara od kojih je svaka sadravala
pet-est poluaka. Tu sam spremio
124
svoje zalihe hrane, pogotovu ita, djelomino u klasu, koji sam odrezao nakratko od
slamke, a djelomino u zrnu to sam ga srunio svojim rukama.
to se tie zida koji sam, kako sam ve opisao, napravio od dugakih motaka ili
kolja, svi su ti stupci rasli kao drvee i do sada su toliko narasli i toliko se
razgranali da niije oko ne bi moglo naslutiti, da se iza njih nalazi kakva
nastamba.
Blizu te moje nastambe, ali malo podalje prema sredini otoka i na niem zemljitu,
leala su dva itna polja, koja sam kako treba obraivao i zasijavao, i koja su mi
u pravo vrijeme rodila itom. A kad god bi mi ustrebalo vie ita, imao sam uz ta
polja jo zemlje, koja je bila jednako dobra kao i ta.
Osim toga sam imao i svoju seosku kuu, a sada sam ve i tamo imao prilinu
plantau. U prvom redu sam imao svoju sjenicu, kako sam je zvao, koju sam drao u
redu to jest ivicu koja ju je okruivala neprestano sam podravao na njenoj
obinoj visini. Ljestve su bile uvijek iznutra. Drvee koje je isprva bilo obino
kolje, a sada je izraslo i bilo vrsto i visoko, podrezivao sam uvijek tako da se
moe iriti, gusnuti i bujati da bude to ugodnija sjena, a to sam, po svom
miljenju, doista i postigao. Usred te ograde uvijek je stajao moj ator. Bio je to
komad jedra to sam ga razapeo kolcima koje sam u tu svrhu postavio i nije mu
trebalo popravljanja ni obnavljanja. Pod njim sam napravio poivaljku ili leaj od
krzna ivotinja to sam ih poubijao i drugih mekanih stvari, a preko svega sam
stavio pokriva koji je pripadao posteljini naega broda i koji sam spasio, te
veliki straarski kaput da se njime pokrijem. Tu sam odsjedao u svojoj seoskoj
nastambi kad god bih imao razloga da budem odsutan iz svoga glavnog prebivalita.
Uz to sam imao torove za stoku, to jest za svoje koze. Kako me ograivanje i
zatvaranje toga zemljita stajalo neizrecive muke, budno sam pazio da ograda bude
itava da mi koze ne bi provalile kroz nju, i nikada u tom nisam poputao, pa sam
na koncu, uz silan trud, zabo i s vanjske strane ivice male kolce tako gusto da je
to sada bio vie plot nego ivica. Bilo je jedva mjesta da se izmeu kolja proturi
ruka, a kasnije, kad je kolje ponaraslo, a to je ve bilo u iduem kinom
razdoblju, ograda je postala jaka kao zid, ak i jaa.
125
To je dokaz da nisam bio besposlen i da nisam tedio truda da provedem u djelo sve
to se inilo potrebnim za moje samoodranje. Smatrao sam da u, drei tako pri
ruci stado pitomih ivotinja, imati ivo skladite mesa, mlijeka, maslaca i sira
dok budem tu ivio, pa makar to bilo i etrdeset godina; a da bih ih mogao drati
ovako pri ruci, to je ovisilo potpuno o tome kako u usavriti svoju ogradu tako da
mogu biti siguran, da u koze zadrati na okupu. To sam doista tim nainom tako
uspjeno proveo da sam neke od tih kolia, kad su poeli rasti, morao izvui iz
zemlje jer sam ih pregusto zasadio.
Tu je raslo i moje groe. O njemu sam uglavnom ovisio kao o svojoj zimskoj zalihi
groica. Nikad nisam propustio da ga vrlo brino spremim jer je ono bilo najbolja
i najugodnija poslastica itave moje ishrane. Ono, meutim, nije bilo samo slasno
nego i krepko, zdravo, hranjivo i osvje-ujue do najvieg stupnja.
Kako je to bilo otprilike na po puta izmeu moje druge nastambe i mjesta gdje sam
pohranio svoj amac, na svom bih se putu obino tu zaustavio i odmorio, esto sam
iao da pogledam svoj amac i drao sam sve predmete u amcu ili koji su pripadali
amcu u savrenom redu. Jednom sam se za razonodu izvezao u njemu. Meutim, nisam
se vie uputao u pustolovna putovanja i rijetko bih se kada udaljio od obale vie
nego koliko bi se jedanput ili dvaput dobacio kamenom. Toliko sam se bojao da me
ponovo ne zahvati struja, vjetar ili me snae kakva druga nezgoda. Ali sada
prelazim na novo poglavlje u svom ivotu.
Zbilo se to jednoga dana o podne. Iao sam prema svome amcu kadli se silno
iznenadih ugledavi na obali otisak bose ljudske noge. Vidio se vrlo jasno u
pijesku. Stao sam. kao gromom oinut ili kao da sam vidio utvaru. Osluhnuh i
ogledah se nita ne uh niti vidjeh. Popeh se na uzvisinu da pogledam dolje.
Pooh uz obalu i niz obalu, ali zabadava, drugoga otiska osim onoga nisam naao.
Pooh opet k njemu da vidim ima li ih jo da ustanovim nije li to bila samo moja
uobrazilija. Meutim, o tome nije moglo biti ni govora jer tamo je bio pravi otisak
stopala, prstiju, pete i svih dijelova noge. Niti sam znao, niti sam uope mogao
zamisliti kako je doao onamo. Nakon bezbroj misli to su mi proletjele mozgom kao
potpuno smuenu i neprisebnu ovjeku doao sam
126
kui u svoju utvrdu a da nisam, tako rei, osjeao tlo pod nogama. Bio sam do
krajnjih granica ustraen. Svaka sam se dva-tri koraka osvrtao. Od svakog sam grma
ili drveta i od svakog panja iz daljine mislio da je ovjek, a ne moe se opisati u
kakvim su se sve oblicima prikazivale stvari mojoj prestravljenoj uobrazilji,
koliko se divljih misli svakog asa raalo u mojoj mati i kakve li su mi sve
udne, neubro-jive misli dolazile putem na pamet.
Kad sam doao do svoje tvre, jer tako mislim da sam je sve od toga vremena zvao,
pobjegao sam u nju kao ovjek koga progone. Ne sjeam se da li sam uao preko
Ijestava to sam ih odmah u poetku smislio ili kroz rupu u stijeni to sam je zvao
vratima. Jer nikad nikakav uplaen zec nije pobjegao u svoje skrovite, niti lisica
u svoju duplju, u veoj prestravljenosti duha nego to sam ja pobjegao u to svoje
sklonite.
Te noi nisam usnuo, to sam dalje bio od uzroka moje strave, to mi je ustraenost
bila vea. To se protivi prirodi takvih stvari, a osobito postupku svih uplaenih
stvorova. Ali ja sam bio tako zbunjen od svojih predodaba o toj stvari da mi je
mata stvarala samo grozne slike premda sam sada bio daleko odanle. Katkada sam
pomiljao da to mora biti vrag, a i moj se razum sloio s tom pretpostavkom. Jer
kako bi bie u ljudskoj spodobi dolo ovamo? Gdje je laa kojom je dolo? Gdje su
tragovi drugih stopala? A kako je mogue da bi jedan sam ovjek doao ovamo? Ali
pomisao da bi sotona poprimio ljudski lik na takvu mjestu, samo zato da bi ostavio
za sobom otisak noge, a i to bez ikakva smisla (jer nije mogao biti siguran da u
ga ja vidjeti), to me stavilo u nedoumicu druge vrste. Drao sam da je vrag mogao
nai svu silu drugih naina da me ustrai, osim ovoga jedinog otiska stopala.
Budui da sam stanovao na drugoj strani otoka, sigurno ne bi nikada bio tako naivan
da ostavi znak na mjestu gdje je mogunost da u ga vidjeti bila deset tisua
naprama jedan, a k tome u pijesku, gdje bi ga prvi nalet mora uz jak vjetar potpuno
izbrisao. Sve mi se to inilo nedosljedno i nije se slagalo ni sa samom stvari, ni
sa svim onim pojmovima to ih obino imamo o lukavosti avla.
Mnotvo takvih stvari pomoglo mi je da sebi izbijem iz glave strah da je to vrag.
Tako sam uskoro zakljuio da to mora da je neko opasnije stvorenje, to jest da to
mora da je
127
koji od divljaka s kopna nasuprot meni, koji su u svojim kanoama odlutali na more
pa su, dotjerani strujama ili nepovoljnim vjetrom, doli do otoka i zadrali se na
obali, ali su ponovo krenuli na more jer im je moda bilo jednako mrsko da ostanu
na tom pustom otoku kao i meni da oni ostanu ovdje.
Dok su mi se te misli rojile u glavi, bio sam u dui vrlo zahvalan da sam tako
sretan te se u to vrijeme nisam naao tamo, i da nisu vidjeli moj amac po emu bi
bili zakljuili da tu ima stanovnika pa bi moda poli u potragu za mnom. Onda su
me stale muiti misli, kad.sam ih u svojoj mati vidio, kako su nali moj amac i
ustanovili da tu ima ljudi. A u tom bi sluaju sigurno ponovo doli u veem broju i
podrli me. Mislio sam i na to da me moda ne bi nali, ali bi nali moju nastambu,
unitili sve moje ito, odveli sa sobom moje cijelo stado pitomih koza, i ja bih na
koncu poginuo od puste neimatine.
Korio sam sam sebe zbog lijenosti to nisam htio sijati vie ita nego koliko mi
treba do idue etve, kao da nije moglo doi do kakve nesree koja bi mi
onemoguila da ui-jem posijano ito. To sam smatrao tako pravednim ukorom da sam
odluio ubudue imati ita za dvije-tri godine unaprijed tako da, ma to se
dogodilo, ne poginem zbog nestaice hrane.
Kako li je ljudski ivot udna igra! I kako u raznim prilikama razni porivi gone
nae sklonosti! Danas volimo ono to emo sutra mrziti danas udimo za onim to
emo sutra izbjegavati danas elimo ono ega emo se sutra bojati, ak i drhtati
od straha pred njim. To se, najivlje to se moe zamisliti, pokazalo sada meni.
Jer ja koji sam se alostio jedino zbog toga to sam prognan iz ljudskog drutva,
jadikovao to sam sam, opkoljen beskrajnim oceanom, odsjeen od ljudi i osuen na,
kako sam ja to zvao, utljiv ivot; ja koji sam plakao to sam kao onaj kojega
nebesa ne dre dostojnim da se broji meu ive ni da se pojavljuje meu ostalim
stvorovima svoje vrste i mislio da bi mi se inilo, kad bih vidio koga od svoje
vrste, da sam iz smrti uskrsnuo u novi ivot i da je to za me najvee blaenstvo
to su mi ga nebesa mogla dodijeliti, jednako blaenstvu konanog spasenja ja sam
sada, i na samu pomisao da u vidjeti ovjeka, zadrhtao i bio spreman propasti u
zemlju
128
kod same sjenke ili neujnog znaka da je ovjek stupio nogom na taj otok.
Tako je, eto, neuravnoteen ljudski ivot, a kasnije, kad sam se malo oporavio od
prvog zaprepatenja, mnoge su mi i neobine misli dolazile u vezi s tim.
Usred tih zakljuivanja, bojazni i razmiljanja jednoga mi dana pade na pamet da je
sve to samo posljedica bolesne mate, da je to stopalo otisak moje noge kad sam iz
amca iziao na obalu. To me malo razveselilo, pa poeh sam sebe uvjeravati da je
sve to varka da to nije nita drugo nego moja noga. A zato ne bih mogao tim
putem doi do amca, upravo kao to sam tim putem iao prema amcu. K tome sam uzeo
takoer u obzir da ni u kojem sluaju ne bih mogao rei pouzdano kuda sam stupao, a
kuda nisam. A ako je doista otisak moje noge, odigrao sam ulogu onih luaka koji se
trude da izmisle prie o duhovima i utvarama, a na kraju ih se boje vie nego itko
drugi.
Sada sam se poeo ohrabrivati i opet provirivati napolje tri dana i tri noi
nisam se ni maknuo iz svoje tvrave pa sam ve poeo gladovati jer nisam imao hrane
budui da sam u kui imao samo nekoliko jemenih pogaa i vode. K tome sam znao da
i koze treba pomusti. To mi je obino bila veernja zabava, a znao sam, ako ih ne
pomuzem, da im to prouzrokuje boli i neugodnosti. I doista, na neke je to tako loe
djelovalo da im je gotovo presahlo mlijeko.
Osmjelivi se, dakle, vjerovanjem da je to bio otisak moje noge (pa se za me s
pravom moe rei da se bojim svoje sjene), poeh izlaziti van i odoh do svoje
seoske kue da pomuzem koze. Ali da me tko vidio s kolikim strahom napredujem, kako
se esto ogledavam i kako sam spreman svakoga asa odbaciti koaru i pobjei glavom
bez obzira, pomislio bi da me progoni neista savjest ili da sam u zadnje vrijeme
bio strahovito prestraen, a to i jesam.
Meutim, kako sam dva-tri dana tako odlazio onamo a da nita nisam vidio, poeh se
osjeati hrabrijim i vjerovati da u svemu tome nema nita nego moja mata. Meutim,
nisam mogao u to potpuno uvjeriti sam sebe dok god ne odem ponovo do obale i ne
vidim onaj otisak stopala, omjerim ga sa svojim i uvjerim se da je slino i da mi
pristaje, pa da budem siguran da je to moja noga. Ali im sam doao do toga mjesta,
bilo mi je potpuno jasno da nisam mogao biti
9 Robinson Crusoe
129
tamo u blizini kad sam spremao amac. Osim toga, kad sam doao da omjerim otisak sa
svojim stopalom, vidio sam da je moje stopalo mnogo manje. Te dvije stvari ispunile
su mi glavu novim predodbama i iznova mi potpuno smutile mozak. Tresao sam se od
zime kao da imam malariju. Vratio sam se kui u dubokom uvjerenju da je tamo iziao
na obalu neki ovjek ili neki ljudi, ili da je taj otok nastanjen, pa da bih mogao
biti iznenaen prije nego to budem i mislio. A nisam znao to da poduzmem za svoje
osiguranje.
Kakve li sve smijene odluke stvaraju ljudi kad ih uhvati strah! Strah im oduzimlje
mogunost upotrebe onih sredstava koja im za njihovo olakanje nudi razum. Prva
stvar to sam je sam sebi predloio bila je da sruim sve svoje torove i da svoje
pitome ivotinje otjeram kao divlje u umu da ih neprijatelj ne bi naao i stao
dolaziti na otok u nadi da e nai isto takav ili slian plijen. Onda sam odluio
da u prekopati svoja dva itna polja da ne bi tamo nali kakvog zrnja, to bi ih
ponukalo da dolaze na otok. Osim toga, htio sam unititi svoju sjenicu i ator da
ne bi vidjeli nikakvih tragova moga stanovanja i da ne bi bili ponukani da trae i
dalje da vide tko to tu stanuje.
To su bili predmeti razmiljanja prve noi poto sam opet doao kui, dok je u meni
ponovo oivio strah koji je bio toliko zavladao mojim mozgom, a glava mi se sasvim
smutila. Jer doista, strah od opasnosti je deset tisua puta snaniji nego sama
opasnost kad se pojavi pred oima. A znamo da je teina straha mnogo vea nego zlo
kojega smo se bojali. Ali gore od svega toga bilo je to to u toj nevolji nisam
nalazio olakanja u onom preputanju sudbini kako sam to prije radio, a koje sam se
nadao nai i sada.
Zbrka mojih misli drala me budnim cijelu no. Meutim, ujutro sam zaspao. Spavao
sam vrlo vrsto jer sam, da tako kaem, od duevnog rada bio umoran i iscrpljen i
probudio sam se mnogo bolje volje nego to sam bio prije. Sada stadoh smireno
razmiljati i, raspravivi stvar temeljito sam sa sobom, dooh do zakljuka da taj
otok, koji je bio tako izvanredno ugodan, plodan, i s kojega se moglo vidjeti
kopno, nije tako potpuno zaputen kako sam ja to moda zamiljao. Premda nema
stalnih naseljenika koji ive na njemu, ipak katkada moda s kopna dolaze amci,
ili namjerno ili moda samo kad ih dotjeraju nepovoljni vje-
130
trovi. Ve sam. tu petnaest godina i sve do sada nisam naiao ni na sjenu ni na lik
kakva ovjeka. A ako ih je ikada dotjerao nepovoljan vjetar ovamo, vjerojatno su
otili to su prije mogli, s obzirom da do sada ni jedanput nisu nali za zgodno da
se tu nasele. Po mom bi miljenju jedina opasnost bila u jednom od takvih sluajnih
iskrcavanja ljudi koji bi zalutali s kopna i koji bi tu vjerojatno, ako ih je
dotjerao vjetar, bili protiv svoje volje. Stoga se tu ne bi zadrali, nego bi opet
svom brzinom odjedrili. Teko da bi prenoili na obali budui da bi za povratak
morali iskoristiti plimu i danje svjetlo. Prema tome mi ne preostaje nita drugo
nego da smislim kakvo sigurno sklonite u sluaju da bih vidio kakve divljake da se
iskrcavaju na otoku.
Sada sam se jako kajao to sam svoju spilju toliko proirio da sam napravio jo
jedan ulaz, koji je, kako sam ve rekao, izbijao dalje od mjesta gdje se moja
utvrda spajala sa stijenom. Kad sam o tome zrelo promislio, odluio sam u polukrugu
sagraditi jo jednu utvrdu, udaljenu od moga zida, tamo gdje sam, kako sam to ve
spomenuo, pred kojih dvanaest godina zasadio dvostruki red drvea. Kako je to
drvee ve onda bilo jako gusto zasaeno, trebalo je izmeu njega zabiti samo
nekoliko kolaca da bi bilo gue i jae, i moja bi ograda bila brzo gotova.
Budui da sam sada imao dvostruki zid, a vanjski je bio uvren komadima drva,
starim konopima i svime ega sam se mogao sjetiti, napravio sam u njemu sedam rupa
tako velikih da sam kroz njih mogao pruiti ruku. S unutranje sam strane ojaao
zid do debljine od kojih deset stopa na taj nain da sam iz spilje donosio zemlju,
stavljao je pod zid i gazio po njoj. Kroz onih sedam rupa uspjelo mi je namjestiti
mukete, koje sam, kako sam ve spomenuo, donio na obalu s broda. Njih sam, kako
rekoh, namjestio kao topove i smjestio ih u okvire koji su ih podravali kao
stalci. Na taj sam nain mogao svih sedam muketa ispaliti u roku od dvije minute.
Stajalo me mnogo mjeseci truda da zavrim taj zid, ali se nisam osjeao sigurnim
dok god nije bio gotov.
Kad sam to zavrio, zasadio sam cijelo tlo izvan svoje ograde nadaleko u svim
smjerovima to sam gue mogao koljem ili ibljem drveta slina vrbi, koje je, kako
sam ustanovio, vrlo brzo raslo. Tako sam ih, po mom miljenju posadio blizu
dvadeset tisua, a izmeu njih i svoga zida osta-
131
vio sam priiiho velik prostor da bih mogao pravovremeno vidjeti neprijatelja, a on
opet, ako se pokua pribliiti mome vanjskom zidu, nee moi nai utoite u mladoj
umi.
Tako sam za dvije godine imao gust gaj, a za pet-est godina imao sam pred svojom
nastambom umu koja je izrasla tako strahovito gusto i snano da je doista bila
potpuno neprohodna. I nitko, odakle god doao, ne bi nikada pomislio da se za tom
umom nalazi bilo to, a najmanje da se tu nalazi ljudska nastamba, to se tie
naina kako u ulaziti i izlaziti (jer nisam ostavio nikakav prilaz), odluio sam
postaviti dvoje ljestve. Jedne su vodile do jednog dijela stijene, koji je bio
nizak i onda se udubljivao, pa je na njemu bilo mjesta za druge ljestve. Kad bi se
oboje ljestve skinule, nitko se iv ne bi mogao spustiti k meni a da se ne bi
ozlijedio. A i da se-spusti, jo bi uvijek bio s vanjske strane moga izvanjeg zida.
Na taj sam nain poduzeo sve to mi je zdrav razum mogao savjetovati za moju
obranu. Na koncu e se vidjeti da sve to nije bilo potpuno besmisleno premda u to
vrijeme nisam predviao nita drugo nego ono to mi se priinjalo od pustog straha.
Dok sam to radio, nisam sasvim zapustio svoje ostale poslove. Mnogo mi je brige
zadavalo moje malo stado koza. One su me ne samo opskrbljivale hranom u svakoj
prilici, a da nisam morao troiti barut i samu, nego su mi takoer pomagale da se
nisam morao umarati u lovu za divljim kozama. Bilo bi mi jako krivo da sam se morao
odrei koristi to su mi je one pruile i da ih moram ponovo pripitomljavati.
Stoga sam, nakon dugog razmiljanja, smislio jedina dva naina kako da ih sauvam.
Jedan je bio da naem povoljno mjesto i tamo iskopam podzemnu spilju, a da ih
uvijek preko noi stjeram unutra. Drugi je nain bio da ogradim dva-tri mala komada
zemlje, udaljena jedan od drugoga i to je mogue skrovitija, gdje bih mogao
posebno drati pet-est mladih koza, pa ako bi se dogodila kakva nesrea cijelom
stadu, mogao bih, s malo truda i vremena, uzgojiti novo stado. Mislio sam da bi to,
iako bi iziskivalo mnogo vremena i truda, bio najpametniji nain.
Tako sam proveo neko vrijeme traei najzabaenija mjesta na otoku. Odluio sam se
za jedno koje je bilo tako skri-
132
veno kako sam samo mogao poeljeti. Bio je to malen, vlaan komad zemlje usred
gusto poumljene doline, gdje sam se, kako sam to ve opisao, negdje prije, kad sam
pokuavao da se vratim s istonog dijela otoka, gotovo bio izgubio. Tu sam naao
istinu veliku od tri jutra, tako opkoljenu umom da je inila gotovo prirodnu
ogradu. Na svaki nain, nije trebalo ni izdaleka toliko truda da se naini ograda
kao kod ostalih komada zemlje kod kojih sam se toliko namuio.
Smjesta sam se dao na posao na tom zemljitu i za manje od mjesec dana ogradio sam
ga tako da je moje stado ili krdo, zovite ga kako hoete, koje sada nije bilo tako
divlje kako bi se to isprva pomislilo, bilo tu prilino osigurano. Tada sam bez
zatezanja odvojio deset koza i dva jarca i zatvorio ih ovdje. Onda sam nastavio
usavravati svoju ogradu dok god nije bila jednako vrsta kao ostale, samo to sam
one druge radio lagodnije i potroio na njih vie vremena.
DVANAESTO POGLAVLJE
Opazim na mom kanou Naem ostatke kanibalske gozbe Strahovito se od toga
uplaim Podvostruim svoje naoruanje Otkrijem spilju, koju upotrijebim za
skladite Strah od divljaka pomalo se stiava
Sav sam taj posao nakopao sebi na glavu iz istog straha jer sam vidio otisak
ljudske noge, a nikako do sada jo nisam vidio da bi se kakvo ljudsko bie
pribliilo otoku. Ve sam dvije godine ivio u tom nemiru, i zbog toga mi je ivot
postao mnogo manje ugodan nego to je bio prije. To moe lako zamisliti svatko tko
zna to znai ivjeti u vjenom strahu od ovjeka.
Meutim, da nastavim. Kad sam tako osigurao jedan dio svoga stada, obiao sam
cijeli otok traei jo jedno skrovito mjesto gdje bih spremio ostali dio. Lutajui
vie prema zapadnom rtu otoka nego ikada prije i pogledavi prema moru, priini mi
se da vidim na moru u velikoj daljini amac. U jednoj od mornarskih krinja to sam
ih donio s broda, naao sam dva dalekozora, ali ih nisam imao kod sebe, a amac je
bio tako daleko da ga nisam mogao pravo razabrati premda
133
sam gledao u nj dok god sam mogao. Nisam mogao razabrati da li je to amac ili
nije. Ali, saavi s breuljka, vie ga nisam vidio pa sam tako preao preko toga.
Samo sam odluio da vie neu ii bez dalekozora u depu.
Kad sam se spustio niz breuljak do kraja otoka, gdje zapravo nikad prije nisam
bio, zaas sam se uvjerio da vidjeti otisak ljudske noge na otoku nije tako
neobina stvar kako sam ja to mislio. Da nisam bio udnom odlukom sudbine baen na
ovaj dio otoka kamo divljaci nisu nikada dolazili, lako bih se uvjerio da je sasvim
obina stvar da amci s kopna, kad zau malo predaleko na more, dolaze na taj dio
otoka da se sklone. Isto tako, budui da su se esto sretali i tukli u amcima,
pobjednici bi zarobljenike to bi ih uhvatili dovodili ovamo na obalu, gdje bi ih
po svojim stranim obiajima, budui da su svi bili kanibali, ubili i pojeli ali
o tome kasnije.
Kad sam se spustio niz breuljak do obale, kao to sam ve rekao, a bio je to
jugozapadni rt otoka, bio sam sav smuen i zapanjen. Ne mogu iskazati kolika mi je
strava obuzela duh kad sam vidio da je obala puna lubanja, ruku, nogu i drugih
ljudskih kostiju. Naao sam i mjesto gdje su loili vatru, i krug ukopan u zemlju,
poput kakve arene, gdje su vjerojatno te divlje zvijeri sjedale za svoju neovjenu
gozbu nad tjelesima svojih blinjih.
To me toliko izbezumilo da dugo vremena nisam ni pomislio na opasnost za sebe. Sav
je moj strah bio potisnut od misli na tako neovjenu, paklensku okrutnost i
strahovitu izopaenost ljudske naravi. Iako sam o tome esto uo, nikada nisam
vidio tako izbliza. Okrenuo sam lice od toga groznog prizora. Smuilo mi se u
elucu i umalo te se nisam onesvijestio. Tada priroda olaka moj uznemireni
eludac, i poto sam se pobljuvao neobinom estinom, malo mi je odlanulo, ali vie
ni asa nisam mogao ostati ondje. Tako se ponovo uspeh uz breuljak to sam bre
mogao i pooh prema svojoj nastambi u svoju utvrdu i poeh se sada osjeati mnogo
lagodnije s obzirom na sigurnost prilika u kojima se nalazim nego to sam se
osjeao ikada prije jer sam opazio da te zvijeri nikada ne dolaze na ovaj otok
traei to bi mogli nai budui da moda ne trae, ne ele ili ne oekuju ovdje
nita i jer su, bez sumnje, esto bili u zatvorenom, poumljenom dijelu otoka a da
nisu nali nita to bi im
134
odgovaralo. Znao sam da sam tu ve gotovo osamnaest godina, a nikada prije nisam
vidio nikakvih otisaka stopala ljudskog bia. A mogao bih biti tu jo osamnaest
godina jednako tako potpuno skriven kao sada ako im se sam ne otkrijem, a to mi
nije bila nipoto namjera jer mi je jedina svrha bila da se odrim sakriven gdje
jesam, osim ako ne naem kakva bolja stvorenja nego to su kanibali da im se javim.
Meutim, toliko sam se zgrozio od divljih zvijeri o kojima sam govorio, i od
stranog, neovjenog njihova obiaja da jedan drugoga ubiju i pojedu, da sam i
dalje ostao zamiljen i tuan i da sam se neprestano drao blizu svoga kruga gotovo
dvije godine nakon toga. Kad kaem blizu svoga kruga, mislim pod tim svoja tri
sjedita, to jest svoju utvrdu, svoje seosko sjedite, koje sam nazivao sjenicom, i
svoju ogradu u umi a nju sam nadgledao samo zato jer su mi tamo bile zatvorene
koze. Odvratnost to sam je po prirodi osjeao prema tim paklenskim zvijerima bila
je tolika da sam ih se bojao vidjeti kao da u vidjeti samoga vraga. Cijelo to
vrijeme nisam otiao da pogledam svoj amac i nekako sam poeo razmiljati da
napravim novi jer nisam mogao ni pomisliti da jo ikada pokuam oko otoka dovesti k
sebi onaj amac da ne bih na moru naiao na koje od onih stvorenja, a znao sam to
bi me ekalo da im padnem u ruke.
Vrijeme i osjeaj da vie nisam u opasnosti da e me ti ljudi otkriti, stadoe
slabiti nemir zbog njih, i ja poeh ivjeti sasvim istim smirenim ivotom kao
prije. Jedina je razlika bila da sam bio oprezniji i vie sam se osvrtao oko sebe
nego prije da me ne bi koji od njih vidio. Osobito sam bio oprezan kod pucanja da
ne bi koji od njih na otoku uo pucanj. Stoga je za mene bila velika srea da sam
se opskrbio stadom pitomih koza i da vie nisam morao za njima u lov po umama niti
da ih ubijam. A ako sam nakon toga i ulovio koju kozu, to sam uinio pomou klopke
ili zamke, kao i prije, tako da mislim da dvije godine nakon toga nisam ni jednom
opalio iz puke premda nisam nikada izlazio bez nje. Osim toga, kako sam s broda
spasio tri pitolja, nosio sam .ih uvijek uza se, ili barem dva, zataknuta za pojas
od kozje koe. K tome sam naotrio jedan od velikih noeva to sam ih donio s broda
pa sam napravio pojas u kojem sam ga nosio. Posljedica je bila da me bilo strano
135
pogledati kad bih iziao van ako onom prijanjem opisu dodate jo ova dva pitolja
i golemi no to mi je visio o boku s pojasa, ali bez korica.
Budui da je due vremena, kao to rekoh, sve ostalo po starom, inilo se da sam
se, ako ostavimo po strani taj oprez, vratio u svoj prijanji mirni i sreeni nain
ivota. Te su mi stvari sve vie i vie pokazivale koliko je moje stanje daleko od
toga da bi bilo bijedno.ako se usporedi s kojim drugim pa ak i s mnogim drugim
pojedinostima ivota to su mi se mogle dogoditi. To me je nagnalo na razmiljanje
kako bi se ljudi malo tuili na bilo koje stanje u ivotu kad bi htjeli usporediti
svoj poloaj s gorim, umjesto da se uvijek uspo-redajui s onima kojima je bolje,
to im samo pojaava zlovolju i nezadovoljstvo.
Kako u mom sadanjem poloaju doista nije bilo mnogo stvari to su mi nedostajale,
pomislio sam da su mi strah od tih divljaka i briga za moje samoodranje oduzeli
onu snalaljivost u izraivanju potrebnih predmeta. Tako sam odbacio dobar plan
kojim sam se u svojim mislima neko bavio, to jest da pokuam napraviti slad iz
jema, a onda da pokuam svariti pivo. Bila je to zapravo sasvim nestvarna zamisao,
i esto sam sam sebe prekoravao zbog njezine naivnosti. Odmah sam, naime, uvidio da
e mi nedostajati nekoliko stvari za pravljenje piva to ih nikako ne mogu
nabaviti. Kao prva, burad za spremanje piva, a to je, kao to sam ve spomenuo,
bilo neto to nikako nisam mogao provesti u djelo ne, iako sam u taj pokuaj
utroio ne samo mnogo dana, nego i tjedana, pa i mjeseci, ipak nisam uspio. U
drugom redu, nisam imao hmelja, koji sam trebao da mi se pivo ne kvari, niti
pjenice, od koje pivo uzavri, niti kotla da ga zakuham. Pa ipak, da nisu naile sve
te stvari to jest strah i trepet od divljaka bio bih pokuao, a moda i uspio.
Jer rijetko sam kada to napustio a da nisam dovrio kad sam jednom stvorio u glavi
odluku da u neto zapoeti.
Sada je, meutim, moje smiljanje polo drugim smjerom: dane i noi mislio sam samo
kako bih mogao unititi ta udovita pri njihovoj okrutnoj, krvavoj zabavi i, ako
bude mogue, spasiti rtvu to e je dovesti da je ubiju. Trebala bi mi vea knjiga
nego cijelo ovo djelo kad bih htio iznijeti sve lukavtine to sam ih smislio, ili
barem kovao u svojim mislima, za unitenje tih stvorova, ili u najmanju ruku da ih
136
preplaim da nikada vie ne dou ovamo. Ali sve je bilo besplodno nita se nije
dalo provesti u djelo ako ja ne budem prisutan da to sam uinim. A to bi jedan sam
ovjek mogao kraj njih tolikih? Moglo bih biti dvadeset ili trideset, s kopljima,
lukovima i strelicama, kojima gaaju u cilj jednako tano kao ja pukom.
Katkada sam pomiljao da na onom mjestu gdje oni loe oganj iskopam rupu i u nju
stavim pet-est funti baruta, koji bi se, kad zapale vatru, upalio i raznio sve oko
sebe. Ali, kako mi je u prvom redu bilo jako ao da na njih potroim toliko baruta,
jer mi ga je jo ostalo za jedno bure, u drugom redu nisam mogao biti siguran da e
prasnuti u pravi as da ih iznenadi, a, u najboljem sluaju, teko da bi barut
proizveo ita drugo nego suknuo kraj njihovih uiju i uplaio ih, ali ne dovoljno
da bi zbog toga zauvijek napustili otok. Stoga sam to odbacio, a onda smislio da se
sam smjestim u zasjedi na kakvu povoljnu mjestu, sa svoje tri puke, sve tri
dvostruko nabite, pa da onda, usred njihova krvavog obreda, stanem pucati u njih.
Tada bih sigurno jednim hicem ranio ili ubio dvojicu ili trojicu. A onda, navalivi
na njih sa svoja tri pitolja i svojim maem, siguran sam da bih ih sve poubijao
kad bi ih bilo i dvadeset. Ta je slika nekoliko tjedana zabavljala moje misli. Bio
sam njome toliko ispunjen da sam esto o tome i sanjao, a katkada da se upravo
spremam u snu otvoriti na njih vatru.
Moja me mata u tome dovela tako daleko da sam nekoliko dana utroio u to da naem
povoljno mjesto za zasjedu, da, kako rekoh, ekam na njih. esto sam odlazio i na
mjesto gdje su se iskrcavali pa mi sada vie nije bilo tako tue. Pogotovu dok mi
je duh bio tako ispunjen mislima na osvetu kako u dvadeset ili trideset njih
nabosti na svoj ma. Ali groza koja me hvatala na tom mjestu, i znakovi po kojima
sam vidio kako su divlji barbari unitavali jedan drugoga, smanjie moju zlobu.
Na koncu, dakle, naoh mjesto na obronku breuljka, odakle u, u to sam bio
uvjeren, moi u sigurnosti ekati dok ne ugledam amce kako dolaze, a onda u se
moi, i prije nego to se spreme da se iskrcaju na obalu, prikrasti u gutik
drvea. U jednom je bd njih bila rupa dosta velika da se sav u njoj sakrijem. Tamo
u se moi smjestiti i promatrati sve njihove krvave postupke, tanije naciljati u
njihove glave kad
137
budu tako zajedno da e biti gotovo nemogue promaiti ili ne uspjeti da prvim
hicem ranim trojicu, etvoricu.
Tu sam, dakle, odluio provesti svoj naum. Tako sam pripremio svoje dvije mukete i
obinu puku za ptice. Mu-kete sam nabio sa po dva metka i sa pet-est manjih
naboja, kao to su otprilike oni za pitolje, a puku za ptice napunih akom
najvee same za strijeljanje krupnih ptica. I pitolje sam nabio svakog s koja
etiri naboja. Opremivi se tako i opskrbivi se dobro municijom za drugo i tree
nabijanje, spremih se za svoju ekspediciju.
Poto sam na taj nain izradio pojedinosti svoga plana i u svojoj ga mati proveo u
djelo, redovito sam svakog jutra odlazio na vrh breuljka, koji je bio udaljen od
moje utvrde, kako sam je zvao, oko tri milje i vie, da vidim neu li opaziti na
moru amce kako se pribliavaju otoku ili su usmjerili prema njemu. Meutim, ta me
teka dunost poela zamarati jer sam ve dva-tri mjeseca bio neprestano na strai
i uvijek se vraao a da nisam nita otkrio. Cijelo to vrijeme nije im bilo ni
traga, ne samo na obali ili blizu obale nego ni na cijelom oceanu, koliko su moje
oi ili dalekozori mogli u bilo kojem smjeru dogledati.
Dok god sam redovito odlazio na breuljak na izvianje, dotle sam vrsto ostajao
kod svoga nauma, a duh kao da mi je bio cijelo to vrijeme u povoljnom raspoloenju
za tako strano djelo, to jest da poubijam dvadeset-trideset golih divljaka zbog
zlodjela o kojemu u svojim mislima uope nisam pokuao raspravljati. Grozota, to
sam je osjetio od gnusnog obiaja naroda te zemlje odmah je raspalila moj bijes,
ini se da je tome narodu sueno da se ne povodi ni za im drugim nego za svojim
stranim i izopaenim strastima. Tako su ostavljeni, moda ve stoljeima, da vre
te strahote i poprime takve strane obiaje na kakve ih je mogla natjerati samo
priroda. Meutim sada kad sam se, kako rekoh, poeo zamarati od toga besplodnog
putovanja to sam ga poduzimao tako daleko i tako dugo vremena svakog jutra, poela
se mijenjati i moje miljenje o tom pothvatu, i ja stadoh hladnije razmiljati u
to li se ja to spremam upustiti odakle mi pravo, i pozvanost za suca i
izvritelja kazne nad tim ljudima kao nad zloincima. Pitao sam se takoer koliko
su se ti ljudi ogrijeili o mene, i kakvo pravo imam ja da se upliem u svau o
onoj krvi to je oni prolijevaju
138
meu sobom. Vrlo esto sam o tome sam sa sobom ovako raspravljao: Sigurno je da ti
ljudi ne rade to kao zloin. Oni to ne rade suprotno prigovorima svoje savjesti i
ukorima svoga razuma. Po njihovu miljenju, ubiti ratnog zarobljenika nije nita
vei grijeh nego ubiti vola, niti je ita gore jesti ljudsko meso nego ovje.
Kad sam o tome malo razmislio, sasvim nuno je slijedilo da u toj stvari imamo
krivo da ti ljudi nisu ubojice u onom smislu kako sam ih ja to prije u svojim
mislima osudio. Da nisu nita gori ubojice nego oni krani koji ubijaju vojnike
to su ih zarobili u borbi, ili jo ee, sasijeku cijelu etu ljudi, bez ijednog
izuzetka, premda su odbacili oruje i pre-. dali se.
Zatim mi je palo na pamet da, iako oni jedan s drugim postupaju tako okrutno i
neovjeno, da se to zapravo mene ne tie. Ti ljudi nisu meni uinili nita naao.
Da su oni pokuali da me uhvate, ili da sam ja morao, da ouvam goli ivot,
navaliti na njih, to bi bila druga stvar. Ali sam ja jo izvan njihova dohvata, oni
ak za me i ne znaju, te prema tome nemaju sa mnom nikakvih namjera. Stoga ne bi
bilo pravedno da ih napadnem. Ponio bih se jednako kao i panjolci u svojim
divljatvima to su ih provodili u Americi, gdje su unitili milijune onih ljudi
koji su, u odnosu prema panjolcima, bili sasvim nevini iako su bili bezvjerci i
barbari i provodili neke krvave i divljake obrede kao to je, na primjer, bilo
rtvovanje ljudskih tjelesa njihovim idolima. I sami panjolci, kao i ostali
kranski narodi Evrope, govore o takvu zatiranju onih ljudi u njihovoj zemlji s
najveim zgraanjem i odvratnou i u to vrijeme smatraju to za obino klanje i
krvavu i protivprirodnu okrutnost, koja se ne da opravdati niti pred bogom niti
pred ljudima. Po njoj je i samo ime panjolaca postalo strano i odvratno za sve
ovjene narode i one koji osjeaju kransku samilost. Mislilo se da se panjolsko
kraljevstvo osobito istie proizvodnjom rase ljudi bez moralnih zasada i ljudskih
osjeaja, bez opeg osjeaja samilosti prema bijedniku, koji se smatra za znak
duhovne irokogrudnosti.
Takvo me razmiljanje nagnalo da malo zastanem i da potpuno odustanem od svoga
nauma. Malo-pomalo stadoh naputati svoj plan. Doao sam do zakljuka da je moja
odluka da napadnem divljake kriva, da nemam prava da se
139
mijeam u njihove poslove ako me oni ne napadnu prvi, a to moram, ako mi bude
mogue, sprijeiti. Ali ako me pronau i napadnu, onda znam to mi je dunost.
U drugu ruku, dokazivao sam sam sebi da se na taj nain neu uope moi osloboditi,
nego u se potpuno upropastiti i unititi. Jer ako ne budem sasvim siguran da sam
ubio sve do jednoga, ne samo one koji se u to vrijeme nau na obali nego i svakoga
koji bi se kasnije iskrcao, ako samo jednom uspije pobjei da kae svojim
zemljacima to se dogodilo, oni e se vratiti u tisuama da se osvete za smrt
svojih drugova. Na taj u nain izazvati svoje sigurno unitenje, ega se sada
nisam morao bojati.
Sve u svemu, zakljuili da se, ni po razumu, ni po osjeaju, ne bih smio nikako
uplitati u tu stvar. Moja je dunost da se to bolje budem znao i mogao sakrivam od
njih i da ne ostavim ni najmanjeg znaka po kojem bi oni mogli zakljuiti da na
otoku ima ivih bia, hou da kaem u ljudskoj spodobi.
U tom sam raspoloenju ivio gotovo godinu dana nakon toga. Bio sam tako daleko od
elje da napadnem one nesretnike da cijelo to vrijeme nisam ni jedanput otiao na
breuljak da vidim nisu li gdje na vidiku ili da saznam nije li koji od njih
izlazio tamo na obalu, samo da ne bih pao u napast da obnovim koju od svojih
namjera protiv njih ili da ne budem izazvan bilo kakvim povoljnim sluajem koji bi
mi se mogao pruiti da na njih napadnem. Jedino to sam uinio bilo je da sam
otiao i maknuo svoj amac to sam ga imao na drugoj strani otoka i premjestio ga
sasvim na istoni kraj, gdje sam ga zatjerao u malu uvalu to sam je pronaao pod
nekakvim visokim stijenama. Znao sam da se divljaci zbog struje nee usuditi, ili
jednostavno nee doi ovamo, sa svojim amcima ni u kojem sluaju.
Na amcu sam otpremio sve to sam imao tamo i to je pripadalo amcu iako mi za sam
odlazak onamo sve to nije bilo prijeko potrebno. Bio je to jarbol i jedro to sam
ih napravio za amac pa neto poput sidra, ali se to, zapravo ne bi moglo nazvati
ni sidrom ni kukom premda je bilo najbolje to sam u tom pogledu mogao nainiti.
Sve sam to uklonio da ne bi bilo ni najmanje mogunosti da otkriju ili pomisle da
je tu.bio neki amac ili da na otoku netko stanuje.
Osim toga, kao to rekoh, pokazivao sam se manje nego ikada. Rijetko sam izlazio iz
svoje spilje, osim kad sam iao
140
na svoj redoviti posao da pomuzeni koze i da pregledam svoje malo stado u umi.
Kako je ono bilo na sasvim sigurnom kraju otoka, bilo je potpuno izvan opasnosti.
Jer sasvim je sigurno da ti divljaci to su se katkad zalijetali na otok nisu
nikada doli s milju da tu neto nau pa prema tome nisu nikada zalazili dublje u
kopno. Siguran sam da su se nekoliko puta iskrcavali nakon to sam od straha pred
njima postao oprezan, a isto tako i prije toga. I doista, sa stravom sam pomiljao
kako bi mi bilo da sam naletio na njih ili da su me otkrili dok sam jo bio gol i
nenaoruan, dok sam jo imao samo jednu puku, a i ta je bila napunjena samo sitnom
samom. Hodao sam posvuda, njukao i zavirivao po otoku da vidim to bih mogao
pronai. Kako li bih se zapanjio da sam, kad sam ono otkrio trag ljudskog stopala,
umjesto toga ugledao petnaest ili dvadeset divljaka, da su me stali progoniti i,
kako su brzi trkai, da im nisam mogao pobjei.
Od takvih bi mi misli katkad i sama dua zamrla u meni, pa bih se rastuio tako da
se ne bih skoro oporavio. Muile su me misli to bih bio uinio i kako ne samo ne
bih mogao da im se oduprem nego ne bih imao ni dosta prisutnosti duha da uinim to
bih inae mogao uiniti, pa i mnogo manje nego to bih to mogao uiniti sada, nakon
tolikog razmiljanja i priprema. Razmiljajui ozbiljno o tim stvarima postajao bih
tuan, a to bi katkad potrajalo dugo vremena.
Vjerujem da se itatelju ove knjige nee uiniti udnim ako priznam da su sve te
tjeskobe, neprestane opasnosti u kojima sam ivio, i briga to me pritisla sada,
dokrajila sve moje izume i planove to sam ih izradio za svoju buduu udobnost i
smjetaj. Sada mi je bila vie na umu briga oko moje sigurnosti nego briga o hrani.
Sada nisam volio zabijati avle ili cijepati drvo da se ne bi ula buka to je
proizvedeni. Jo manje bih pucao iz puke, i to iz istog razloga, a pogotovu sam
nerado loio vatru da me ne bi odao dim, koji se danju vidio iz velike daljine. S
toga sam razloga prenio sve vrste svojih radova za koje mi je trebala vatra, kao
to je peenje lonaca, lula itd., u svoj novi stan u umi. Poto sam tamo boravio
neko vrijeme, pronaao sam na svoju veliku radost prirodnu spilju koja je daleko
prodirala pod zemlju. Siguran sam da ni jedan divljak, kad bi se naao pred
njezinim otvorom, ne bi bio toliko smion da bi se usudio ui.
141
a zapravo ne bi ni itko drugi, osim ovjeka poput mene, koji ne treba nita drugo
nego ovako sigurno utoite.
Ulaz te spilje bio je podno goleme stijene, gdje sam sa-* svim sluajno (tako bih
rekao, kad ne bih imao obilje razloga da sve takve stvari pripiem providnosti)
sjekao s drvea debelo granje da napravim ugalj. Prije nego nastavim, moram
spomenuti razlog zato sam pravio taj ugalj. Evo kako je ta bilo:
Bojao, sam se, kao to rekoh, zbog dima loiti vatru blizu svoje nastambe. Pa ipak,
nisam tamo mogao ivjeti a da ne peem kruh, kuham meso itd. Stoga sam odluio da
pod busenjem palim drvo, kao to sam to vidio da rade u Engleskoj, dok ne postane
ugalj ili pougljeno drvo. Onda bih ugasio vatru i spremio ugalj da ga nosim kui da
mi poslui za poslove kod kojih mi treba vatra a da nisam bio u opasnosti, od dima.
To spominjem samo, uz put. Dok sam tu sjekao drvo, opazili da se iza vrlo guste
grane niskog grmlja ili ipraja nalazi nekakva udubina. Zanimalo me kakva je to
udubina pa se s mukom uvukoh u njezin otvor. Tada ustanovili da je prilino velika,
to jest dovoljno visoka da u njoj stojim uspravno, a moda i jo jedan ovjek uza
me. Ali moram priznati da sam urnije iziao iz nje nego to sam ulazio jer sam,
pogledavi dalje u spilju, koja je bila potpuno tamna, vidio dva sjajna oka nekakve
ivotinje kako svjetlucaju kao dvije zvijezde jer je mutno svjetlo s ulaza spilje
padalo ravno unutra i odraavalo se u njima.
Meutim, nakon kratke stanke se oporavih i stadoh se zvati stostrukim luakom.
Govorio sam sam sebi da onaj koji se boji da vidi avla nije sposoban da na otoku
sam samcat proivi dvadeset godina, i da u spilji sigurno nema nita strasnije nego
sam ja sam. Nato, skupivi svu hrabrost, uzeh veliku baklju i uletjeh ponovo unutra
s goruim komadom drva. u ruci. Nisam prodro unutra ni tri koraka kadli se uplaih
gotovo jednako kao i prije jer zauh vrlo glasan uzdah, kao-od ovjeka koga neto
boli. Zatim su slijedili nekakvi isprekidani zvukovi kao od napola izgovorenih
rijei, a onda opet dubok uzdah. Ustuknuli, i od zaprepatenja me obli hladan znoj.
Da sam imao na glavi eir, nisam siguran da mi ga kosa ne bi podigla. Meutim,
sabravi se to sam bolje mogao, istupih naprijed i u svjetlu baklje to sam je
drao.
142
malo iznad glave vidjeh kako na tlu lei udesan i straan stari jarac. Upravo je,
kako mi to kaemo, pisao oporuku jer je dahtao i umirao od puke starosti.
Malo ga gurnuh da vidim ne bih li ga mogao istjerati. On pokua ustati, ali se nije
mogao uspraviti na noge. Tada pomislih da moe tamo i ostati leati jer, ako je
mene tako uplaio, sigurno e, dok je jo u njemu ivota, uplaiti i svakoga
divljaka ako bi koji od njih bio toliko smion da ue ovamo.
Oporavio sam se sada od svoje prestravljenosti i stao ogledavati oko sebe. Vidio
sam da je spilja vrlo malena, to jest mogla je biti u promjeru oko dvanaest stopa,
ali nije imala nikakva oblika, ni okrugla ni uglata jer u njezinu stvaranju nisu
nikada bile upotrijebljenje nikakve ruke osim ruku prirode. Opazio sam takoer da u
njezinu udaljenijem kraju ima prolaz koji se protezao dublje unutra, ali je bio
toliko nizak da sam morao puzati na rukama i koljenima da se uvuem unutra. Kamo je
taj put vodio, to nisam znao. Stoga sam, budui da nisam imao svijee, na neko
vrijeme to napustio, ali sam odluio idueg dana doi ponovo, opskrbljen svijeama
i kresivom to sam ga nainio od metalnog dijela jedne od svojih muketa, i s
upaljivom masom u tavi.
Tako sam idueg dana doao opskrbljen sa est svijea to sam ih sam napravio jer
sada sam izraivao vrlo dobre svijee od kozjeg loja. Provlaei se tim niskim
prolazom kojih deset metara, bio sam prisiljen, kako rekoh, puzati etveronoke, a
to je, uz put budi reeno, po mom miljenju bio prilino smion pothvat, s obzirom
da nisam znao kako daleko bi me taj prolaz mogao odvesti i to je s one strane. Kad
sam se provukao kroz tjesnac, opazio sam da mu se strop podigao, gotovo bih rekao
dvadeset stopa. Ali mislim da nikada nitko na otoku nije ugledao tako divan pogled
kao ja kad sam promotrio stijene i strop toga svoda ili spilje. Sa zidova se od
mojih dviju svijea odraavalo stotine tisua svjetala. to je to bilo u stijenama,
da li dijamanti ili kakvo-drugo drago kamenje, ili zlato, to nisam znao, ali mi se
inilo najvjerojatnijim da bi moglo biti zlato.
Mjesto gdje sam se nalazio bila je prekrasna spilja ili peina svoje vrste, kako se
i moglo oekivati, ali potpuno tamno. Tlo je bilo suho i ravno, i po njemu je bilo
nekakvog
143
sitnog, sipkog ljunka. Nisam vidio nikakve gadne ivotinje unutra, a nije bilo ni
vlage po tjenkama krova. Jedina joj je potekoa bila ulaz. Meutim, kako je to
trebalo biti sklonite i upravo onakvo utoite kako sam elio, drao sam da joj je
to prednost pa sam se doista radovao tome otkriu i odluio bez zatezanja donijeti
na to mjesto sve stvari do kojih mi je najvie stalo. U prvom sam redu odluio
ovamo prenijeti svoje skladite baruta, sve svoje doknadno oruje, to jest dvije
puke za ptice (jer sam u svemu imao tri) i tri mukete (njih sam imao svega osam).
Tako sam u tvravi drao samo pet muketa, koje su stajale spremno namjetene kao
topovi na mojoj vanjskoj ogradi, a mogao sam ih lako ponijeti sa sobom na bilo koju
ekspediciju.
Prilikom preseljivanja municije bio sam prisiljen otvoriti onu bavicu baruta to
sam je pokupio u moru i koja se smoila. Ustanovio sam da je voda prodrla oko tri-
etiri palca u barut sa svake strane. Smoeni se barut stvrdnuo i sauvao
unutranjost kao jezgru u ljusci tako da sam u sreditu bureta imao blizu ezdeset
funti vrlo dobrog baruta. Tada je to bilo za mene vrlo ugodno otkrie. Sav sam
barut prenio onamo, a u svojoj tvravi nisam nikada drao vie od dvije-tri funte.
Prenio sam onamo i sve olovo to sam imao za metke.
Sad sam se sam sebi priinjao kao jedan od starinskih divova, za koje se govorilo
da ive po rupama i spiljama u stijenju gdje im se nitko nije mogao pribliiti. Sam
sam sebe uvjeravao da me, dok budem tu, ni pet stotina divljaka, kad bi ili za
mnom u potragu, ne bi mogli pronai. A da me i pronau, nikada se ne bi usudili tu
me napasti.
Stari jarac to sam ga naao kako crkava poginuo je u uu spilje idueg dana nakon
toga moga otkria. Uinilo mi se mnogo lakim da tamo iskopam rupu, bacim ga u nju
i pokrijem zemljom nego da ga vuem napolje. Tako sam ga tamo zakopao da mi ne bi
smrdio pod nosom.
144
TRINAESTO POGLAVLJE
Dvadeset trea godina moga boravka na otoku Ugledam-divljake kako oko ognja slave
kanibalsku sveanost Odluim poubijati idue koji dou Brod nasukan u blizini
otoka Popnem se na palubu unesreenog broda i opskrbim se
zalihama
Uao sam sada u dvadeset treu godinu svoga boravlca na otoku. Toliko sam se
privikao na to mjesto i na nain ivota da bih, da sam mogao biti siguran da nee
doi divljaci da mi smetaju, sa zadovoljstvom pristao da provedem ostatak svoga
ivota tamo, sve do posljednjeg asa, pa da onda legnem i umrem kao onaj stari
jarac u spilji. Pronaao sam takoer i neke zabave i razonode, pa mi je kraj njih
vrijeme prolazilo mnogo ugodnije nego prije. Prva je bila da sam kao to ve rekoh,
nauio svoga Polla govoriti. On je to radio tako vjeto, tako razgovijetno i jasno
da mi je to bio pravi uitak. ivio je kod mene nita manje nego dvadeset i est
godina. Koliko je poivio kasnije, to nisam saznao, premda u Braziliji vjeruju da
ive i stotinu godina. Moda koji od mojih Polla jo i sada ivi tamo pa jo do
dananjeg dana zove jadnog Ro-binsona Crusoea. Ni jednom Englezu ne elim nesreu
da doe tamo pa da ih uje. Ali ako bi doao, sigurno bi mislio da je to avo. Pas
mi je bio vrlo ugodan i mio drug nita manje nego esnaest godina moga boravka
tamo, a onda je poginuo od starosti. to se tie mojih maaka, one su se, kako sam
ve rekao, razmnoile do tolikog stupnja da sam isprva bio prisiljen nekoliko njih
poubijati da ne bi prodrle i mene i sve to imam. Konano, kad je nestalo onih
dviju starih to sam ih bio donio sa sobom, i poto sam ih neprestano tjerao od
sebe i nisam im davao hrane, sve su podivljale i pobjegle u umu, osim dviju ili
triju najmilijih, koje sam zadrao pitome, a mlade sam im, kad bi ih imale, uvijek
podavio u vodi. Ove dvije su bile dio moje porodice. Osim njih, u kui sam uvijek
drao dva-tri jaria, koje sam nauio da mi jedu iz ruke. Imao sam i papiga, koje
su prilino dobro govorile i sve su znale zvati Robin Crusoe, no nijedna kao ona
prva, ali se ni s jednom nisam toliko trudio kao s njom. Imao sam i nekoliko
pripitomljenih morskih ptica, kojima ne znam imena. Ulovio sam ih na obali i
podrezao
10 Robinson Crusoe
145
im krila. Kako je moje malo kolje to sam ga zasadio pred zidom svoje tvrave sada
izraslo u lijepu, gustu umicu, sve su te ptice ivjele u tom niskom drveu i
uzgajale se tamo, to mi je bilo vrlo drago. Tako sam, kako rekoh, poeo bivati
vrlo zadovoljan ivotom to sam ga provodio, samo da sam se mogao osloboditi straha
od divljaka.
Meutim, bilo je drukije sueno. Moda ne bi bilo zgorega da svi ljudi kojima doe
u ruke ova moja pripovijest iz nje prime ispravnu pouku, to jest kako esto u toku
naega ivota zlo to ga najvie elimo izbjegavati i koje nam je, kad u nj
upadnemo, najgore od svega, postaje esto upravo sredstvom ili putem k naem
izbavljenju koje nas jedino moe podignuti iz nesree u koju smo upali. Mogao bih
za to dati mnogo primjera u toku svoga neobinog ivota. Meutim, ni u emu nije to
bilo izrazitije nego u dogaajima posljednjih godina moga samotnog boravka na
otoku.
Bio sam sada u mjesecu prosincu, u, kako ve rekoh, dvadeset treoj godini svoga
boravka na otoku. Budui da je sunce bilo na junoj obratnici jer zimom to ne
mogu zvati nastupilo je moje odreeno vrijeme za etvu, koja je od mene traila
da budem dosta vremena vani u polju. Idui tako dosta rano ujutro, ak i prije nego
to se potpuno raz--danilo, iznenadih se ugledavi nekakvo svjetlo vatre na obali,
udaljeno od mene koje dvije milje, prema onoj strani otoka gdje sam kao to prije
rekoh, opazio da su prije bili divljaci. Ali ne na drugoj strani nego, na moju
veliku alost, na mojoj strani otoka.
Taj me prizor zaista strano zapanjio. Smjesta sam zastao u svom gaju ne usuujui
se izii da me ne bi iznenadili. Nestalo je moga unutranjeg mira. Uhvatio me strah
da e ti divljaci, ako, lutajui otokom, pronau moje ito posijano ili pokoeno,
ili bilo koji od mojih radova i poboljanja, smjesta zakljuiti da na otoku ima
ljudi, i onda nee odustati dok god me ne pronau. Stjeran tako u kripac, smjesta
se vratih u svoju utvrdu, povukoh za sobom ljestve i uredih sve izvana tako da
izgleda to je mogue divljije i prirodnije.
Tada se pripremih iznutra i stavih se u poloaj obrane. Napunih sve svoje topove,
kako sam ih nazivao to jest moje mukete koje su bile postavljene na mojoj
utvrdi, i sve svoje pitolje, te se odluih braniti do zadnjeg daha. U takvu sam
stanju ostao oko dva sata, ali sam postao silno
146
radoznao to se dogaa vani jer nisam imao uhoda da ih poaljem u izvianje.
Poto sam prosjedio jo neko vrijeme razmiljajui to bih u tom sluaju uinio,
nisam vie izdrao da tako u neizvjesnosti ostanem i dalje na svom mjestu.
Prislonivi, dakle, ljestve prema onoj strani breuljka gdje je bio onaj zaravanak,
kao to sam ve prije rekao, i povukavi ljestve gore za sobom, ponovo ih naslonih
i popeh se na vrh breuljka. Izva-divi dalekozor koji sam namjerno sa sobom ponio,
legoh potrbuke na zemlju i stadoh traiti ono mjesto. Za kratko vrijeme ustanovih
da najmanje devet golih divljaka sjedi oko male vatre to su je naloili. Ne da se
ugriju jer to im nije bilo potrebno budui da je vrijeme bilo silno vrue nego,
po mom miljenju, da ispeku svoj divljaki obrok ljudskog mesa to su ga donijeli
sa sobom, ivo ili mrtvo, to nisam znao.
Imali su sa sobom dvije kanoe, koje su izvukli na obalu. Kako je tada bila oseka,
inilo mi se da ekaju na povratak plime da opet odu. Nije lako zamisliti u kakvu
me zbunjenost doveo taj prizor, pogotovu kad sam vidio da su na mojoj strani otoka
i tako blizu meni. Ali kad sam vidio da je njihov odlazak uvijek u vezi sa strujom
oseke, poeo sam u dui bivati neto smireniji. Doao sam do uvjerenja da mogu sa
sigurnou izlaziti van kad je plima, ako ve prije plime nisu izili na obalu.
Ustanovivi to, poeo sam izlaziti na svoj ete-laki posao s mnogo vie
smirenosti.
Kako sam oekivao, tako se i dogodilo. Jer im je nastupila plima prema zapadu,
vidjeh da su svi posjedali u amce i veslajui (ili grabei, kako mi to zovemo)
otili. Opazio sam da su sat ili vie prije polaska poeli plesati. S lakoom sam
mogao razabrati dalekozorom njihove poloaje i pokrete. Vrlo tanim promatranjem
vidio sam da su potpuno goli i da nemaju na sebi nikakva pokrivala, ali nisam mogao
razabrati da li su mukarci ili ene.
im sam vidio da su se ukrcali i otplovili, uzeh na rame dvije puke, stavih za
pojas dva pitolja i o bok svoj veliki ma bez korica. Pooh to su me noge nosile
prema breuljku gdje sam prvi put vidio njihove tragove, im sam doao onamo, a
trebalo mi je za to puna dva sata (jer nisam mogao ii jako brzo budui da sam bio
natovaren orujem), opazih da
147*
su tamo bila jo tri divljaka amca. Pogledavi u daljinu, vidjeh da su na moru
svi zajedno i da plove prema kopnu.
Bio je to za mene straan prizor, pogotovu kad sam, doavi na obalu, opazio
tragove grozota to ih je za sobom ostavilo njihovo gnusno djelovanje. Bilo je tu
krvi, kostiju, dijelova mesa ljudskih tjelesa to su ih te zvijeri jele i deraje u
veselju i zabavi. Toliko sam bio ispunjen gaenjem nad tim prizorom da sam sada
stao ponovo razmiljati o unitenju prvih koji dou onamo, pa bili ma tko i ma
koliko njih.
inilo mi se oito da posjeti to ih oni ine tome otoku nisu jako esti. Jer
proteklo je preko petnaest mjeseci dok su se opet iskrcali na obali hou da kaem
da ih nikada za to vrijeme nisam vidio niti opazio njihovih tragova ili znakova o
njima. Za vrijeme kinog razdoblja bilo je sigurno da nee ii od kue, barem ne
tako daleko. Pa ipak, cijelo sam to vrijeme ivio nelagodno jer sam se neprestano
bojao da e me iznenada zaskoiti. Po tome zakljuujem da je oekivanje zla
neugodni je nego samo stradanje, pogotovu kad nema mogunosti da se otresemo toga
oekivanja i toga straha.
Cijelo sam to vrijeme bio u ubilakom raspoloenju i veinu svoga vremena, koje mi
je trebalo pametnije utroiti, smiljao sam kako da ih nadmudrim i napadnem ve
idui put kad ih ugledam, osobito ako budu podijeljeni kao to su bili proli put u
dvije grupe. Uope nisam pomiljao na to ako poubijam jednu grupu, recimo njih
deset ili dvanaest, da u narednog dana, tjedna ili mjeseca morati poubijati drugu
grupu, pa onda jo jednu, i tako u beskonanost, pa u na koncu biti isto takav
ubojica kao i oni jer su ljudoderi, a moda i gori.
Provodio sam sada svoje dane u velikoj zbunjenosti i duevnoj tjeskobi, oekujui
da u jednog dana, prije ili kasnije, pasti u ruke tim nemilosrdnim stvorovima. Ako
sam uope ikada smio izii van, nisam to inio a da se nisam vrlo pomno ogledavao
oko sebe, s najveim oprezom to se da zamisliti. Sada sam s velikim zadovoljstvom
uvidio kolika je to srea da sam se opskrbio pitomim stadom ili krdom koza. Jer
nisam se ni pod koju cijenu usudio ispaliti puku, pogotovu u blizini one strane
otoka kamo su oni obino dolazili da ne bih uzbunio divljake. A kad bi sada i
pobjegli od mene, sigurno je da bi se vratili, moda sa dvije ili tri stotine
148
kanoa, za nekoliko dana, a onda sam znao, to mogu oekivati.
Meutim, progurao sam jo godinu i tri mjeseca dok sam ugledao druge divljake, a
tada sam ih ponovo naao, kao to u uskoro opisati. Istina, moda su bili tamo jo
jedanput ili dvaput; meutim, ili se nisu zadrali, ili ih ja, na svaki nain,
nisam uo. Ali u mjesecu svibnju, koliko se mogu sjetiti, u dvadeset i etvrtoj
godini moga boravka tamo, doivio sam s njima vrlo udan susret, ali o tome
kasnije.
Moja je duevna uzbuenost u tom razdoblju od petnaest ili esnaest mjeseci bila na
vrhuncu. Nemirno sam spavao, snivao sam uvijek strane sne i esto nou skakao iza
sna. Danju su mi velike brige ispunjale duh. Nou sam esto sanjao kako ubijam
divljake i o razlozima kojima sam opravdavao te svoje ine. Ali prijeimo naas
preko toga. Bilo je to u sredini mjeseca svibnja, mislim esnaestoga dana, koliko
sam mogao izraunati po svom. jadnom drvenom kalendaru jer sam dane jo.uvijek
biljeio na stupu kaem, bilo je to esnaestoga svibnja. Cijeloga je dana puhao
silan olujni vjetar s mnogo bljeskanja i grmljavine, a zatim je slijedila vrlo
runa no. Ne znam zapravo kako je do toga dolo, ali, itajui bibliju i zauzet
ozbiljnim mislima o svom sadanjem poloaju, osupnuh se zauvi kako je grunuo top
koji je, kako sam mislio, bio ispaljen na moru.
To je, bez sumnje, bilo iznenaenje sasvim drukije naravi nego ijedno prijanje
jer misli to su mi od njega dole ti glavu bile su sasvim druge vrste. Skoio sam
u takvoj urbi kakva se samo moe zamisliti. U tren oka uzverah se uz ljestve
posred stijene i povukoh ih za sobom. Popevi se jo jednom, dooh na vrh
breuljka. U taj as sijevne plamen, i ja osluhnuh da ujem drugi udarac topa. uo
sam ga za koje pola sekunde, a po zvuku sam znao da dolazi s one strane mora gdje
me struja u mom amcu otjerala na puinu.
Smjesta pomislih da to mora da je nekakav brod u opasnosti koji je u drutvu ili
ima sa sobom jo jedan brod pa puca iz topova da mu javi da je u opasnosti, da mu
doe u pomo. U tom sam asu imao toliko prisutnosti duha da sam pomislio da, iako
ja ne mogu pomoi njima, moda bi oni mogli pomoi meni. Stoga snesoh na hrpu sve
suvarke to su mi bile pri ruci i, naslagavi veliku gomilu, zapalih je na vrhu
breuljka. Drvo je bilo suho i planulo je kao barut. Premda
149
je vjetar puhao vrlo jako, ipak se plamen dizao ravno uvis, te je bilo sigurno, ako
je tamo kakav brod, da svakako mora vidjeti vatru. Bez sumnje su je vidjeli jer im
je moj oganj suknuo uvis, zauh jo jedan tutanj topa, a zatim jo nekoliko, a svi
su dolazili s iste strane. Loio sam vatru cijelu no, sve dok nije svanuo dan. A
kad se potpuno razdanilo i zrak razbistrio, ugledah neto u velikoj udaljenosti na
moru, tono na istoku od otoka. Nisam mogao razabrati da li je jedro ili trup
broda, ak ni dalekozorom, jer je udaljenost bila jako velika, a vrijeme jo uvijek
dosta maglovito; tako je barem bilo vani na moru.
Cijelog sam toga dana esto pogledavao na nj pa sam uskoro opazio da se ne mie i
odmah zakljuio da je to usidren brod. Moete mi vjerovati da sam silno elio da se
o tome uvjerim pa sam uzeo u ruke puku i potrao prema jugoistonoj strani otoka,
do stijena kod kojih me je ono prije odnijela struja. Kako se vrijeme potpuno
razbistrilo dok sam stigao donle, mogao sam na svoju veliku alost jasno vidjeti
nasukan brod, koji je u noi bio baen na ono skriveno grebenje to sam ga vidio
kad sam bio vani s amcem. To grebenje, koje je slabilo estinu struje i tvorilo
pro-tustruju ili vrtlog, pomoglo mi je da sam se tada izvukao iz najoajnijeg i
najbeznadnijeg poloaja u kojem sam bio ikada u svom ivotu.
Tako se pokazalo da ono to je jednom ovjeku spas, moe drugome biti propast. Jer
ini se da su ti ljudi, bili oni tko mu drago, budui da nisu poznavali put, a
grebenje je bilo potpuno pod vodom, baeni na nj nou jer je puhao otar vjetar s
istoka i istoka-sjeveroistoka. Da su vidjeli otok, a moram svakako vjerovati da
nisu, morali su, po mom miljenju, pokuati da se spase na obalu uz pomo svojih
amaca. Meutim, pucanje iz topova, kojim su traili pomo, pogotovu kad su, kako
sam vjerovao, vidjeli moju vatru, ispunilo me mnogim mislima. U prvom sam redu
zamiljao da e se, kad vide moje svjetlo, spustiti u amac i pokuati da dou do
obale, ali, kako je more bilo silno uzburkano, moda su doivjeli brodolom. Onda
sam pomiljao i na to da su ve prije izgubili amac, kako se to esto dogaa,
pogotovu kad se valovi lome preko broda, to ljude esto prisili da amac probue
ili rastave u komade, a esto i da ga vlastitim rukama bace u more. Zatim sam
mislio da imaju ka-
150
kav drugi brod ili brodove u pratnji koji su ih, uvi njihove zovove u pomo,
prihvatili i odvezli sa sobom. Drugi put sam opet pomiljao da su se u svom amcu
spustili u more, da ih je. zgrabila struja koja je i mene bila odnijela i povukla
na otvoreni ocean, gdje ih je ekala samo nevolja i propast, pa su sada ve tako
izgladnjeli da pomiljaju kako bi pojeli jedan drugoga.
Sve su to, u najboljem sluaju, bila samo nagaanja. U poloaju u kojem sam se
nalazio nisam mogao uiniti nita drugo nego misliti na nevolju jadnih ljudi i
aliti ih.
Takav je sigurno bio poloaj tih ljudi jer nisam vidio nikakve mogunosti da bi se
i jedan od njih spasio. I sam zdrav razum govorio je da se ne moe ni predmnijevati
ni oekivati da nisu svi izginuli. Postojala je mogunost da ih je prihvatio koji
drugi brod iz njihove pratnje ali to je bilo malo vjerojatno jer nisam o tome
vidio nikakva znaka ni traga.
Ne mogu objasniti nikakvom snagom rijei kakvu sam udnu enju i neodoljivu elju
osjetio u dui kad sam vidio taj brod. Iz mene bi katkad navirale rijei: O, da su
se jedan ih dvojica, ne, samo jedna jedina iva dua da se spasila s toga broda, da
je pobjegla k meni, da imam samo jednog druga, jedno ljudsko stvorenje s kojim bih
mogao razgovarati i koje bi sa mnom razgovaralo! Za cijelo vrijeme svoga samotnog
ivota nikada nisam osjetio tako duboku, tako jaku elju za drutvom ljudskih bia,
niti toliku alost to nemam nikoga.
Kod elje postoji neka tajna pokretna snaga koja, kad pone djelovati zbog nekog
bia to ga vidimo, ili ak i bia koje ne vidimo, ali nam snagom mate oivi u
duhu, ta nam snaga svojom jainom ponese duu estinom prema ude-nom biu da nam
je odsutnost toga bia ncpodnosiva.
Tako sam i ja iz sve svoje due elio da se bar jedan ovjek spasio. Oh, samo jedan
jedini! Mislim da sam te rijei Oh, da se samo jedan jedini spasio! ponovio
tisuu puta. Snaga moje enje bila je tolika da su mi se, dok sam izgovarao -te
rijei, grili prsti i nokti zabijali u dlanove ruku, i da sam imao to mekano u
ruci, bio bih to nehotice zdrobio. Zubi bi mi se u ustima stisnuli i tako vrsto
stegnuli da. ih nisam dosta dugo mogao ponovo otvoriti.
Neka prirodoslovci objasne te stvari, zato i kako dolazi do njih. >Sve to ja o
njima mogu rei, jest da mogu
151
opisat! tu pojavu, koja je i mene, kad sam je uoio, silno iznenadila premda nisam
znao odakle bi mogla potjecati. Bila je to bez sumnje posljedica gorue elje i
snane predodbe to sam je stvorio u svom duhu o tome kolika bi to bila srea kad
bih mogao razgovarati s kojom krtenom duom.
Ali to mi nije bilo sueno. Sprijeila je to ili njihova sudbina, ili moja, ili i
jedna i druga. Jer sve do zadnje godine svoga boravka na otoku nisam saznao da li
se i jedan spasio s toga broda. Doivio sam samo alost da sam nakon nekoliko dana
vidio kako je na obalu isplivalo truplo utopljenog djeaka na onoj strani otoka to
je leala blizu nasukanog broda. Imao je na sebi samo mornarski haljetak, kratke
platnene hlae i plavu platnenu koulju. Meutim, ni po emu nisam mogao zakljuiti
koje je bio narodnosti. U depu nije imao nita osim dva osmaka i lulu. Ova
posljednja mi je vrijedila deset puta vie nego osmaci.
More se sada smirilo, i ja sam vrsto odluio da u pokuati u svom amcu otii do
nasukanog broda. Bio sam uvjeren da u na brodu nai stvari koje bi mi mogle biti
potrebne. Ali ta me misao nije tjerala ni priblino toliko, koliko mogunost da na
lai ima jo koje ivo bie i da bih, spasivi njegov ivot, do najvieg stupnja
usreio svoj. Ta mi je misao tako piirasla k srcu da ni danju ni nou nisam
mirovao, osjeajui da moram pokuati na svom amcu doi do one lae. Bio sam
uvjeren da je ta misao tako jaka u mom duhu da joj se ne mogu oprijeti.
Pod dojmom toga poriva pourili se natrag u svoju utvrdu, spremih sve za putovanje,
uzeli dovoljno kruha, velik lonac pitke vode, busolu za upravljanje, bocu ruma (jer
mi ga je jo mnogo preostalo) i koaru punu groica. Natova-rivi se tako svim
potrebnim, pooh dolje k svome amcu, izgrabih iz njega vodu, a onda se vratili
kui po druge stvari. Drugi put sam ponio veliku vreu rie, kiobran da ga ra-
zapnem nad glavom radi sjene, jo jedan veliki lonac pitke vode i dvadesetak malih
kruhova ili jemenih pogaa, vie nego prije, bocu kozjeg mlijeka i jedan sir. Sve
sam to s mukom i znojei se prenio u svoj amac. Zamolivi boga da me vodi na tom
putu) krenuh i, Veslajui ili grabei uz obalu, dooh konano do najudaljenije
toke otoka na toj, to jest sjeveroistonoj strani. Sada je trebalo da se otisnem
152
u ocean, kud puklo da puklo. Promatrao sam brze struje, koje su neprestano tekle s
obje strane otoka u nekoj udaljenosti, a kojih sam se silno bojao, sjeajui se
zgode u kojoj sam se ono prije bio naao pa poeh gubiti odvanost. Jer unaprijed
sam znao, ako uletim u bilo koju od te dvije struje, bit u odnesen jako daleko u
more i moda se vie nikada neu moi vratiti na otok niti ga vie ugledati. A
tada, kako mi je amac bio malen, kod najmanjeg vihora to bi se uzdigao bio bih
neizbjeno izgubljen.
Te su me misli tako potitile da sam ve pomislio da odustanem od svoga nauma.
Privukavi amac u malu uvalu na obali, izioh i sjedoh na malu uzvisinu, zamiljen
i zabrinut zbog svoga puta, borei se izmeu straha i elje. Tada, usred
razmiljanja, opazih da se more mijenja i da nadolazi plima, zbog ega je moj
polazak bio nekoliko sati neprovediv. Nato mi pade na pamet da bih morao otii na
najvii dio to ga budem mogao pronai da, ako budem mogao, vidim u kojem e se
smjeru kretati more i struje kad naie plima, da bih mogao prosuditi ne bih li, ako
budem odnesen van, mogao oekivati da u drugim putem biti donesen kui od tih
istih brzih struja. im mi je ta misao pala na pamet, bacih pogled na mali
breuljak s koga se moglo prilino dobro vidjeti more s jedne i s druge strane, i
odakle sam mogao tono promatrati struje i kretanje mora i zakljuiti kojim putem
treba da krenem na svom povratku. Tako sam ustanovio, budui da je struja oseke
prilazila sasvim blizu junom rtu otoka, a struja plime sasvim blizu obali sa
sjeverne strane, da treba samo da se drim sjeverne strane otoka na svom povratku,
pa e sve biti dobro.
Ohrabren tim opaanjem, odluili krenuti prvom plimom idueg jutra. Prespavavi te
noi u amcu pod velikim straarskim kaputom to sam ga spomenuo, krenuh na put.
Najprije sam malo iziao na more ravno prema sjeveru dok nisam osjetio pomo struje
koja je tekla prema istoku i koja me nosila velikom brzinom, a ipak nisam jurio kao
u onoj prostranoj junoj struji koja mi je potpuno oduzela vlast nad amcem.
Upravljajui vrsto svojim veslom, iao sam, kako kaem, velikom brzinom ravno
prema nasukanom brodu i za manje od dva sata doao do njega.
Bilo ga je alost pogledati. Brod, koji je po grai bio panjolski, bio je vrsto
nasukan i uklijeten meu dva gre-
153
bena. Snaga mora skrila mu je cijelu krmu i srednji dio u komade, to se tie
prednjeg dijela, koji je sjeo meu gre-benje i naletio na nj silnom estinom,
glavni mu je i srednji jarbol leao na palubi, slomljen sasvim pri dnu. Meutim,
prednji je dio bio itav, a elo i prova stajali vrsto. Kad sam mu se pribliio,
pojavi se na njemu pas koji, videi me gdje dolazim, stade tektati i lajati, im
ga zovnuh, skoi u more da doe k meni, i ja ga uzeh u amac, ali vidjeh da je
napola mrtav od gladi i ee. Dadoh mu jednu pogau, i on je pojede prodrljivo kao
vuk koji je etrnaest dana gladan, lutao po snijegu. Tada dadoh jadnoj ivotinji
svjee vode i da sam mu dao da pije koliko hoe, bio bi se od nje ras-puknuo.
Zatim se popeh na palubu. Prvi prizor to me doekao bila su dva utopljena ovjeka
u kuhinji, ruku ovijenih vrsto jedan oko drugoga. Zakljuio sam, a to je doista i
bilo vjerojatno, da je more, kad je brod naletio na grebenje, a bila je oluja, tako
visoko i neprestano prelijevalo brod da ti ljudi to nisu mogli izdrati, nego su se
zadavili od neprestanih naleta mora kao da su bili pod vodom. Osim psa na brodu
nije ostalo nita ivo, a nisam vidio ni bilo kakve robe koja ne bi bila pokvarena
od vode. Bilo je nekoliko baava pia da li vina ili rakije, to ne znam, koje su
leale dolje u utrobi broda i koje sam mogao vidjeti jer je voda zbog oseke ocu-
rila. Meutim, bile su prevelike a da bih se mogao pozabaviti s njima. Vidio sam i
nekoliko krinja koje su, mislim, pripadale mornarima. Dvije sam odnio u amac a da
nisam ni pregledao to je u njima.
Da je krma broda naletjela na grebenje, a prednji dio da je bio razbijen, siguran
sam da bih bio napravio koristan put jer po onome to sam naao u te dvije krinje
s pravom sam mogao zakljuiti da je na brodu bilo veliko bogatstvo. Ako smijem
suditi po kursu kojim je bio upravljen, mora da je dolazio iz Buenos Airesa ili Rio
de Plate u junom dijelu Amerike, s one strane Brazilije, i iao u Havanu u-
Meksikom zaljevu, a onda moda dalje u paniju. Bez sUmnje je vozio silno
bogatstvo, ali u tom asu bez ikakve koristi za bilo koga. A to se dogodilo s
ostalim ljudima, to tada nisam znao.
Osim tih krinja naao sam malu bavicu punu tekuine, oko dvadeset galona, koju
sam s mnogo muke dopremio
154
u svoj amac. U kabini je bilo nekoliko muketa i velik rog za barut, u kojem je
bilo oko etiri funte baruta, to se tie muketa, nisu mi trebale, pa sam ih
ostavio, ali sam ponio rog s barutom. Ponio sam lopaticu i klijeta, koja su mi
bila neizrecivo potrebna, i dva mala mjedena kotlia, bakreni lonac za kuhanje
okolade i jedan rotilj. S tim tovarom i sa psom zaputih se kui jer se struja
plime stala kretati prema otoku. To isto vee, jedan sat otprilike nakon to se
smrklo, stigoh opet do otoka, iscrpen i umoran do krajnje granice.
Te sam noi prospavao u amcu, a idueg jutra odluih sve to sam donio spremiti u
svojoj novoj spilji, a ne nositi kui u svoju utvrdu. Osvjeivi se, iznesoh sav
svoj tovar na obalu i stadoh razgledavati pojedinosti. Ustanovih da je u bavici
neka vrsta ruma, ali ne onakvoga kakav smo imali u Braziliji; jednom rijei, nije
nita valjao. Ali kad sam otvorio krinje, naao sam nekoliko stvari koje su mi
trebale. Tako sam, na primjer, u jednoj naao kutiju s bocama, vrlo neobinima i
punima finog i vrlo dobrog likera. Svaka je boca imala otprilike litru i po, a na
grljku su bile prevuene srebrom. Naao sam dvije posude vrlo dobrog ueerenog
voa ili slatkia, kojima je poklopac bio tako privren da ih slana voda nije
mogla pokvariti, i jo dvije posude istih takvih slatkia, koje je voda pokvarila.
Naao sam i nekoliko vrlo dobrih koulja, koje su mi jako dobro dole, i otprilike
tuce i po bijelih lanenih rupia i arenih rubaca. Rupiima sam se takoer jako
obradovao jer su mi, kad je bio vru dan dobro doli za brisanje lica. Osim toga,
kad sam doao do ladice u krinji, naao sam u njoj tri velike kese osmaka. Bilo ih
je u svemu otprilike jedanaest stotina. U jednoj od njih, zamotano u papiru, bilo
je est zlatnika i nekoliko ipica ili tapia zlata. Mislim da je sve to teilo
blizu jedne funte.
Pronaao sam da druga krinja sadrava neto odjee, ali male vrijednosti. Prema
onome to sam vidio, mora da je pripadala tobdijinu pomoniku. U njoj je bilo samo
oko dvije funte sjajnog baruta u tri boice to su ga, mislim, imali za punjenje
puaka za ptice kad bi im ustrebalo. Sve u svemu, tim sam putovanjem nabavio vrlo
malo toga to bi mi bilo od velike koristi; to se tie novca, on mi nije trebao
bio mi je isto to i blato pod nogama, i bio bih sav dao
155
za tri-etiri para engleskih cipela i arapa, koje su mi silno trebale, a nisam ih
ve mnogo godina imao na svojim nogama. Sada sam, zapravo, imao dva para cipela to
sam ih skinuo s nogu one dvojice utopljenika to sam ih vidio na brodu. Jo dva
para sam naao u jednoj od krinja, i vrlo dobro su mi doli, samo to nisu bile
cipele kao nae engleske, ni po udobnosti, ni po vrstoi, jer su bile vie ono to
zovemo plitke cipele. U mornarevoj sam krinji naao oko pedeset osmaka, ali nita
zlata. Mislim da je ta krinja pripadala siromanijem ovjeku nego to je bio onaj
prvi, koji je vjerojatno bio asnik.
Meutim, bilo kako bilo, odvukao sam novac u svoju spilju i spremio ga tamo, kao
to sam ve prije uinio s onim to sam ga donio s naega broda. Bila je teta da
me nije zapao drugi kraj broda jer sam siguran da bih tamo naao toliko novca da
bih bio mogao natovariti amac nekoliko puta, pa bi, ako bih se ikada vratio u
Englesku, leao tu u sigurnosti dok opet ne bih doao po nj.
Poto sam iznio sve svoje stvari na obalu i pospremio ih, vratio sam se k amcu.
Veslajui ili grabei uz obalu, od-vezoh ga opet u njegovu staru luku, tamo ga
spremih, a onda se uputih ravno u svoju staru nastambu, gdje sam sve naao u
potpunom redu i miru. Tako sam se opet odmarao, ivio na svoj stari nain i brinuo
se za svoje kune stvari. Neko sam vrijeme ivio prilino lagodno, samo sam bio
neto budniji nego prije, ee sam gledao van i nisam izlazio toliko. Ako sam se
ikada usudio slobodno kretati, bilo je to uvijek prema istonom dijelu otoka jer
sam bio prilino siguran da onamo divljaci nikada ne dolaze. Onamo sam mogao
odlaziti bez tolikog opreza i bez onolikog tovara oruja i municije to sam ga
uvijek nosio sa sobom ako sam iao u kojem drugom smjeru.
156
ETRNAESTO POGLAVLJE
udan san Spazim na obali pet divljakih kanoa Dvojicu su uhvatili da ih pojedu
Jednome spasim ivot Nadjenem mu ime Petko i uinim ga svojim slugom
Tako sam ivio jo blizu dvije godine, ali moja je nesretna glava, koja me uvijek
podsjeala da je stvorena da moje tijelo uini nesretnim, bila u te dvije godine
ispunjena mislima i planovima kako bih, kad bi bilo mogue, otiao s toga otoka.
Katkada sam bio za to da poduzmem jo jedno putovanje na nasukani brod, premda mi
je razbor govorio da na njemu nije preostalo nita radi ega bi se isplatilo
poduzeti to opasno putovanje. Sad sam pomiljao da odlutam u ovom smjeru, sad u
onom, ali vrsto vjerujem, da sam imao amac u kakvom sam otiao iz Salija, da bih
se usudio krenuti na more, u svakom smjeru, ni sam ne znam kamo.
U cijelom sam svom vladanju bio upozorenje onim ljudima koje je zahvatila opa
bolest ljudstva, iz koje, koliko ja znam, proistjee polovica nesree lo jest.da
nisu zadovoljni svojim poloajem jer, i ne gledajui na svoje bijedno stanje, na
odlini oev savjet, otpor prema kojemu je, da tako kaem, bio moj prvi grijeh,
moje su kasnije pogreke iste vrste pomogle da sam doao u to jadno stanje. Jer da
sam se kao farmer u Braziliji zadovoljio time da napredujem postepeno, do sada sam
mogao biti to jest za vrijeme koje sam proveo na otoku jedan od najuglednijih
farmera u Braziliji; tavie, uvjeren sam da bih uz poboljanja to sam ih proveo
dok sam boravio tamo, i napredak koji bih vjerojatno postigao da sam i dalje ostao,
imao stotinu hiljada zlatnika. A to me nagnalo da napustim sreenu farmu, dobro
opskrbljenu, uspjenu i naprednu, pa da postanem brodski trgovaki strunjak za put
u Gvineju, da dobavljam crnce, kad bi nam strpljivost i vrijeme toliko poveali
bogatstvo kod kue da bismo ih mogli kupovati pred svojim vratima od onih iji je
posao bio da ih dobavljaju? I premda bi nas to stajalo neto vie, ipak nije bilo
vrijedno da se utedi ta razlika u cijeni, a toliko toga stavi na kocku.
Meutim, kako je to redovito sudbina mladih ljudi, tako je i razmiljanje o ludosti
toga posao kasnijih godina ili
157
skupno plaenog iskustva a tako je i sada bilo i sa mnom. Pa ipak, ta je pogreka
uhvatila tako dubok korijen u mojoj naravi da me nije mogao zadovoljiti moj
poloaj, nego sam neprestano razmiljao o nainima i mogunosti bijega s toga
otoka. A da bih mogao, na vee zadovoljstvo itaocu, privesti kraju ostatak moje
pripovijesti, nee biti zgorega da vam iznesem kako sam bio zamislio taj svoj ludi
plan bijega i kako sam i na kojim temeljima poeo raditi.
Sada treba da me zamislite kako sam se povukao u svoju utvrdu nakon svoga nedavnog
putovanja na nasukani brod. amac sam, kao obino, spremio i napunio ga vodom da se
ne rasui, a ivot mi je ponovo stao tei kao to je tekao prije. Imao sam vie
bogatstva nego prije, ali nisam nipoto bio bogatiji jer mi to blago nije znailo
nita vie nego to je znailo peruanskim Indijancima prije dolaska panjolaca.
Bilo je to jedne noi u kinom razdoblju u oujku, dvadeset i etiri godine od asa
kad sam prvi put stupio nogom na taj otok samoe. Leao sam u svom krevetu ili
mrei. Bio sam budan i vrlo sam se dobro osjeao nisam imao nikakvih bolova,
nisam bio neraspoloen, nisam osjeao nikakve tjelesne nelagodnosti, ne, pa ni
duevne nita vie nego obino, ali nisam mogao sklopiti oka na san. Cijele noi
nisam ni okom trenuo. Evo o em sam razmiljao:
Nemogue je i nepotrebno iznositi bezbrojno mnotvo misli to su mi u to nono doba
prohujale tim velikim podrujem mozga, sjeanjem. Proao sam cijelu povijest svoga
ivota u umanjenom ili, da tako kaemo, skraenom obliku, sve do svoga dolaska na
otok. Pa i povijest onoga dijela ivota otkad sam doao na otok. Razmiljajui o
svom poloaju otkad sam doao na ovaj otok, usporeivao sam sretno stanje svoga
ivota u prvim godinama svoga boravka ovdje sa stanjem tjeskobe, straha i
zabrinutosti u kojoj sam ivio otkad sam u pijesku ugledao otisak stopala. Nisam
mislio da cijelo to vrijeme divljaci nisu dolazili na otok. Moda ih je katkada
bilo odjednom i nekoliko stotina tamo na obali, ali budui da ja to nisam znao pa
se prema tome nisam zbog toga mogao bojati, bio sam potpuno zadovoljan premda sam
bio u jednakoj opasnosti. Ne poznavajui opasnosti koja mi prijeti, bio sam
jednako.sretan kao da je zapravo i nije bilo.
Poto sam se neko vrijeme zabavljao tim mislima, po eh ozbiljno razmiljati o
pravoj opasnosti u kojoj sam tolike
158
godine ivio na samom tom otoku; kako sam u najveoj sigurnosti hodao okolo i s
najveim mirom, moda ak i onda kad je tek sljeme breuljka, kakvo veliko drvo ili
sluajni dolazak noi stajao izmeu mene i najgore strahote to jest da padnem u
ruke ljudodera i divljaka koji bi me uhvatili s jednakom namjerom kao to sam ja
hvatao kozu ili kornjau i ne bi smatrali nita veim zloinom ubiti i poderati
mene nego to sam ja smatrao to kod goluba ili ugara.
Kad sam prestao o tome misliti, glavu mi je na neko vrijeme zaokupilo razmiljanje
o prirodi tih nesretnih stvorova, to jest divljaka, i kako to da je mudri
upravitelj svih stvari prepustio bilo koje od svojih stvorenja takvu neo-vjetvu
ak i neemu to je daleko ispod same okrutnosti da deru svoje blinje.
Meutim, kako se to zavrilo nekim (u to vrijeme besplodnim) nagaanjima, pade mi
na pamet da ispitam u kojem dijelu svijeta ive ti nesretnici; koliko je daleko od
obale, odakle dolaze; koji je razlog da se usuuju poi tako daleko od kue; kakve
imaju amce; i zato ne biti mogao ja prisiliti sebe i udesiti svoj rad tako da bih
mogao otii onamo prijeko kao to oni dolaze k meni.
Nikad se nisam potrudio da odgovorim na pitanje to bih zapoeo kad bih doao
onamo, to bi se dogodilo sa mnom kad bih pao u ruke divljaka. Ili, kako bih
pobjegao od njih kad bi pokuali da me uhvate. ak nisam mislio ni o tome kako bi
mi uspjelo doi do obale a da me koji od njih ne napadne, a ne bih imao nikakve
mogunosti spasa. A ako ne bih pao u njihove ruke, kako bih doao do hrane i kamo
bih upravio svoj put. Kaem, ni jedna se od tih misli nije isprijeila preda mnom.
Duh mi je bio potpuno obuzet mislima kako bih u svom amcu preao na kopno. Gledao
sam sada na svoj sadanji poloaj kao na neto najbjednije to se moe zamisliti.
Jedino u to bih mogao upasti i to bi bilo gore od toga bila bi smrt. Ako mi
uspije domoi se obale kopna, moda u naii na izbavljenje. Ili bih mogao ploviti
uz obalu, kao ono u Africi, dok ne doem do kakve nastanjene zemlje gdje bih se
mogao spasiti. I, konano, moda bih naiao na kakav kranski brod koji bi me
primio. A ako nita od svega toga ne uspije, mogu samo umrijeti, a to bi znailo u
asu zavriti sve svoje nevolje. Molim vas da ne zaboravite da su sve to bili
plodovi uzbuena duha nestrpljive naravi, koja je, tako rei, zbog dugotrajnih
ne-
159
prilika postala oajna. Ubilo me.i razoaranje, to sam ga doivio na nasukanom
brodu. Bio sam tako blizu ispunjenju onoga za im sam tako vrue eznuo, to jest da
u moi razgovarati, saznati neto od njega, o mjestu gdje sam i o mogunosti
izbavljenja. Sve u svemu, sjeanje na sve to potpuno me uznemirilo. Sav moj duevni
mir kao da je nestao. Moglo bi se rei da nisam imao snage da usmjerim duh bilo
kamo osim na zamisao puta na kopno. To me zahvatilo tolikom snagom i takvom
neobuzdanom eljom da se nisam mogao oduprijeti.
Te su me misli kidale sat-dva takvom estinom da mi je i sama krv uzavrela, a bilo
mi je udaralo tako brzo kao da sam u groznici, a sve to samo zbog izvanrednog ara
u mom duhu. Konano priroda, kao da je izmorena i iscrpljena od samoga tog
razmiljanja, uljulja me u vrst san. Netko bi po: mislio da sam nastavio sanjati o
tome. Ali nisam, niti o bilo emu u vezi s tim. Sanjao sam da sam ujutro iziao
van, kao obino, iz svoje utvrde i ugledao na obali dvije kanoe i jedanaest
divljaka kako se iskrcavaju. Doveli su sa sobom jo jednog divljaka kojega su se
spremali ubiti i pojesti. Tada, odjednom, taj divljak to su ga htjeli ubiti skoi
u stranu i stade bjeati da spasi ivot. Zatim mi se u snu priini da je dotrao u
moj gusti gaji pred mojom utvrdom da se sakrije. Onda se ja, videi da je sam, i
opazivi da ga drugi ne trae u tom smjeru, pokazah njemu i smijeei se pokuah ga
ohrabriti. Nato mu ja pokazah svoje ljestve, rekoh mu da se popne i uvedoh ga u
svoju spilju, te on postade moj sluga. I im sam dobio toga ovjeka, rekoh sam
sebi: Sada se doista mogu usuditi poi na kopno jer taj e mi ovjek posluiti kao
pilot i rei e mi to da radim, kamo da idem po hranu, a kamo da ne idem, da me ne
bi poderali, kamo smijem ii, a koja mjesta moram izbjegavati! S tom sam se misli
probudio i bio sam pod tako neizrecivim dojmom radosti na pomisao o izbavljenju u
snu da je razoaranje to sam ga osjetio kad sam doao k sebi, i svijest o tome da
je to bio samo san, bila jednako neobuzdana na drugi nain i bacila me u silnu
duevnu potitenost,
Meutim, nakon toga sam doao do zakljuka da mi je jedini nain da se pokuam
izbaviti da, ako je ikako mogue, dobijem u svoju vlast jednog divljaka. Taj bi,
ako je mo-
160
gue, morao biti jedan od njihovih zarobljenika koga su osudili da ga pojedu i
doveli ovamo da ga ubiju. Ali te su misli bile popraene potekoama da je to
nemogue izvesti, a da se ne napadne i ne poubija cijela grupa njih, a to bi bio ne
samo oajniki pokuaj koji bi se mogao izjaloviti, nego sam, u drugu ruku, sam
pred sobom jako sumnjao u zakonitost toga, i srce bi mi zadrhtalo pri pomisli da
bih prolio toliku krv, pa makar i za svoje izbavljenje. Nije potrebno da ponavljam
razloge zbog kojih to nisam htio uiniti jer su isti kao oni to sam ih ve prije
spomenuo. I premda sam sada imao i drugih razloga to sam ih mogao navesti, to jest
da su ti ljudi neprijatelji mome ivotu i da bi me podrli kad bi mogli; da bi to
bilo sredstvo za ouvanje vlastitog ivota, i to u najviem stupnju, sredstvo da se
izbavim iz tog samrtnog ivota, i da bih postupao u vlastitoj obrani, upravo kao da
su oni napali mene, i slino, ipak, velim, premda je sve to govorilo za tu stvar,
pomisao da bih za svoje izbavljenje prolio ljudsku krv, bila mi je strana i jako.
dugo se nisam mogao s njom pomiriti.
Meutim, konano, nakon mnogih potajnih rasprava sa samim sobom, nakon velike
neodlunosti u toj stvari (jer svi su se ti razlozi, za ili protiv, dugo vremena
borili u mojoj glavi), neodoljiva i silna elja da se izbavim konano je nadvladala
sve ostalo, i ja odluih, pod svaku cijenu, dobiti jednoga od tih divljaka u svoje
ruke. Sada je bilo na redu da se rijei kako da to uinim, a to je, doista, bilo
vrlo teko odluiti. Kako se nisam mogao dosjetiti nikakvu moguem nainu za to,
odluio sam se postaviti na strau da ih vidim kad iziu na obalu, a ostalo
prepustiti sluaju i latiti se onoga to se u toj prilici pokae potrebnim, bilo to
to mu drago.
S takvim odlukama u glavi posvetio sam se izvianju to sam ee mogao, a zapravo
tako esto da mi je toga ve bilo preko glave dosta. ekao sam, naime, preko godinu
i po, a velik sam dio toga vremena izlazio na zapadni kraj i na jugozapadni dio
otoka, gotovo svakoga dana, ne bih li ugledao kanoe, ali one se nisu pojavljivale.
To mc jako obeshrabrilo i stalo me silno zabrinjavati iako ne bih mogao rei da je
u ovom sluaju kao ono prije otupilo otricu moje elje da to uinim. Naprotiv,
inilo se da moja elja biva sve jaa to se to dulje zatee. Jednom rijei, iz
poetka
11 Robinson Crusoe
161
nisam nita vie pazio da izbjegavam susret s divljacima i nastojim da me ne vide
nego to sam sada elio da naiem na njih.
K tome sam vjerovao da bi mi uspjelo postii da jednoga, pa ak i dva-tri divljaka,
uinim potpuno svojim robovima, da rade sve to im naloim i da im u svako vrijeme
onemoguim da mi uine ita naao. Dugo sam se vremena bavio tim poslom, ali se
nita nije pokazalo. Sve moje matanje i planovi bijahu uzaludni jer divljaci dugo
vremena ne dooe u moju blizinu.
Kad sam se otprilike godinu i po dana bavio tim mislima, koje su se dugim
prevrtanjem u glavi, tako rei, raspli-nule u nita jer nije bilo prilike da ih
provedem u djelo, jednog se jutra zaprepastili ugledavi nita manje nego pet kanoa
poredanih po obali na mojoj strani otoka. Ljudi kojima su pripadale bili su se
iskrcali, i nisam ih vidio. Broj kanoa pomrsio mi je sve raune. Videi ih, naime,
toliko i znajui da uvijek dolaze po etvorica, estorica, a katkada i vie njih u
jednom amcu, nisam znao to da odluim niti kako da sam napadnem dvadeset ili
trideset ljudi. Tako sam i dalje ostao u svojoj utvrdi, smuen i zabrinut. Meutim,
proveo sam sve one pripreme za napad to sam ih prije dovrio i bio sam spreman za
borbu ako bi do ega dolo. Poto sam ekao dugo vremena i sluao hou li uti
kakvu buku, konano, kako sam bio vrlo nestrpljiv, poloih svoje puke pri dnu
Ijestava kao obino i u dva puta se popeh na vrh breuljaka. Stajao sam tako da mi
se glava nije vidjela nad breuljkom, i da me ni na koji nain nisu mogli opaziti.
Tu sam, uz pomo dalekozora, vidio da ih je najmanje trideset na broju, da su
zapalili vatru i da prireuju jelo. Kako su ga kuhali, to nisam znao, ni to
kuhaju. Ali svi su plesali na svoj nain, oko vatre, sa to ja znam kakvim sve
divljakim pokretima i figurama.
Dok sam ih tako promatrao, opazih kroz svoj dalekozor dva nevoljna bijednika kako
ih vuku iz amca gdje su, ini se, bili spremljeni, a sada su ih vodili na klanje.
Opazio sam da je jedan od njih odmah pao budui da ga je netko oborio, mislim
kijaom ili drvenim maem, jer tako su oni radili. Dvojica ili trojica su se
smjesta prihvatili posla, rasporivi ga za svoje kuhanje, dok je druga rtva
stajala sama po strani dok ne budu gotovi da prijeu na nj. Ba u taj as taj jadni
162
nesretnik, videi da je malo na slobodi, nadahnut o prirode nadom u ivot, jurne
od njih i stade trati nevjerojatnom brzinom po pijesku ravno prema meni to jest
prema onoj strani obale gdje se nalazila moja nastamba.
Strahovito sam se uplaio (to moram priznati) kad sam vidio da je pobjegao, a
pogotovu kad sam (kako mi se priinilo) vidio da ga progoni cijela rulja. Sada sam
oekivao da e se ispuniti jedan dio moga sna i da e sigurno potraiti skrovite u
mom gaju. Ali se za ostali dio nipoto nisam mogao pouzdati u svoj san, to jest da
ga ostali divljaci nee progoniti i pronai tamo. Meutim, ostao sam na mjestu, a
duh mi se poeo oporavljati kad sam ustanovio da ga slijede samo tri ovjeka. A jo
vie sam se oslobodio kad sam vidio da je u tranju mnogo bri od njih i da je
udaljenost izmeu njih sve vea. Odmah sam vidio, ako uzmogne, izdrati jo po
sata, dobrano e odmaknuti od svih njih.
Izmeu njih i moje utvrde bio je dubok, uzak zaljev, koji sam esto spominjao u
prvom dijelu svoje pripovijesti kad sam iskrcavao tovare s broda. Znao sam da ga
mora preplivati jer e ga inae tamo uhvatiti. Ali kad je divljak bjegunac doao
donle, nije uope pravio iz toga pitanje premda je tada bila plima. Skoivi
naglavce u vodu, on u kojih trideset zamaha prepliva zaljev, iskoi na drugu obalu
i nastavi trati izvanrednom snagom i brzinom. Kad su tri progonitelja dola do
zaljeva, opazih da dvojica od njih znadu plivati, ali trei nije znao. Zastao je na
drugoj strani, pogledao drugu dvojicu, ali nije poao dalje. Kratko vrijeme iza
toga krenuo je polako natrag, a to je kao to sc pokazalo, bilo za nj uglavnom vrlo
dobro.
Vidio sam da ovoj dvojici to su plivali treba vie nego dvaput toliko da
preplivaju zaljev nego onome momku to je bjeao pred njima. Sada me ivo, zapravo
neodoljivo, zaokupi misao da je dolo vrijeme da doem do sluge, a moda i do druga
ili pomonika, i da spasim ivot toga jadnog stvora. Smjesta sam se spustio po
ljestvama to sani bre mogao, zgrabio svoje dvije puke, jer su, kao to sam gore
spomenuo, bile pri dnu Ijestava. Popevi se opet jednakom brzinom na vrh breuljka,
spustili se preacem prema' moru. Kako sam imao vrlo kratak upoprijeki put, a
cijelo vrijeme nizbrdo, upao sam izmeu progonitelja i bjegunca. Zovnuo sam glasno
onoga to je bjeao, a on se obazre bo-
163
jeci se isprva jednako mene kao i njih. Dadoh mu rukom znak da se vrati, a u isto
se vrijeme stadoh polako pribliavati prema onoj dvojici to su bili za njim. Tada
iznenada jumem na prvoga i oborim ga kundakom svoje puke. Nije mi se dalo pucati
jer nisam htio da me uju ostali, premda se iz te daljine ne bi lako ulo, a kako
smo bili zaklonjeni ne bi se vidio ni dim, pa ne bi lako znali to se dogodilo. Kad
sam toga momka oborio, onaj drugi to je bio za njim stade kao da se boji, i ja mu
se poeh polako pribliavati. Ali kad sam doao blie, opazih da ima luk i strelicu
i da se sprema odapeti u me. Tada sam bio prisiljen prije opaliti u nj, to sam i
uinio i ubio ga prvim hicem. Jadni divljak to je bjeao, ali se zaustavio premda
je vidio da su mu oba neprijatelja pala i da su (kako je on mislio) ubijeni, bijae
toliko uplaen od vatre i praska moje puke da je stajao kao skamenjen. Niti je
prilazio, niti se povlaio premda se inilo da bi mu bilo milije pobjei nego
prii. Ponovo ga zovnuh i pokazah mu znakovima da se priblii. On je to lako
shvatio i poao komadi puta, a onda se opet zaustavio pa zatim napravio jo
nekoliko koraka i opet stao. Tada opazih da dre kao da je zarobljen i upravo
treba da bude ubijen, kao to se dogodilo s njegova dva neprijatelja. Ponovo mu
dadoh znak da prie k meni. Davao sam mu sve znakove ohrab-renja kojih sam se mogao
sjetiti. On je prilazio sve blie i blie. Na svakih deset i dvanaest koraka on bi
kleknuo u znak zahvalnosti to sam mu spasio ivot. Smijeio sam mu se, gledao ga
prijazno i davao mu znakove da se jo vie priblii. Konano doe sasvim blizu
meni, a onda ponovo kleknu, poljubi tlo, poloi glavu na zemlju i, uhvativi me za
nogu, stavi je na svoju glavu, ini se da je to bio znak pri-sizanja da e mi
dovijeka biti rob. Ja ga pridigoh s mnogo panje i stadoh ga hrabriti koliko god
sam mogao. Meutim, bilo je jo posla da se obavi. Vidio sam da divljak to sam ga
oborio, nije ubijen, nego samo oamuen od udarca, i da se poeo oporavljati.
Uprijeh prstom u nj i pokazah mu da divljak nije mrtav. Nato mi on ree nekoliko
rijei i, premda ih nisam razumio, ipak mi ih je bilo vrlo ugodno uti jer su te
rijei bile prvi zvuk ljudskoga glasa to sam ga uo (izuzevi moj) u preko
dvadeset i pet godina. Ali sada nije bilo vremena za takva razmiljanja. Divljak
koji je bio oboren, toliko se oporavio da je sada ve sjedio na
164
zemlji. Opazih da se moj divljak poeo pobojavati. Kad sam to vidio, uperih svoju
drugu puku u onoga ovjeka kao da u opaliti u nj. Nato moj divljak, jer sada ga
tako zovem, uini pokret da mu pozajmim svoj ma to mi je bez korica visio o
ramenu uz bok. Ja mu ga dadoh, a on, im ga je dobio, potra k svome neprijatelju i
jednim mu udarcem tako vjeto odsijee glavu da to ne bi uinio nijedan krvnik u
Njemakoj ni bre ni bolje. Tb mi se uinilo vrlo udnim za ovjeka za koga mogu s
pravom vjerovati da nikada u svom ivotu nije vidio maa, osim onih njihovih
drvenih maeva. Meutim, kao to sam kasnije saznao, ini se da su oni te svoje
drvene maeve znali tako naotriti da su bili tako teki, a drvo tako tvrdo da bi
njime odsjekli glavu, pa ak i ruke, jednim jedinim udarcem. Kad je bio s time
gotov, prie k meni smijui se pobjedonosno i vrati mi ma, a zatim, s mnotvom
raznih pokreta koje nisam razumio, poloi ga preda me zajedno s glavom divljaka to
ga je ubio.
Ali najvie ga je udilo kako sam iz tolike daljine ubio onoga drugoga Indijanca.
Stoga, pokazavi prema njemu, zamoli me znakovima da ga pustim otii do njega, to
sam bolje znao i mogao, rekoh mu da ide. Kad je doao do njega, stao je sav
zapanjen i promatrao ga okrenuo ga na jednu, pa onda na drugu stranu razgledao
ranu to ju je uinila kugla. Rana je bila ba na prsima. Tu se vidjela rupa, ali
nije isteklo mnogo krvi, nego je vjerojatno iskrvario iznutra budui da je bio
potpuno mrtav. Tada on uze njegov luk i strelicu i vrati se k meni. Nato se okrenem
da poem, a njemu dadoh znak da ide za mnom, pokazujui mu znakovima da bi za njim
mogli doi drugi.
Nato mi on pokaza da bi ih htio pokriti pijeskom da ih ne bi nali ostali ako dou
za njima. Dadoh mu ponovo znak da to uini. On se prihvati posla i zaas izgrebe
rukama rupu u pijesku koja je bila dosta velika da u nju zakopa prvoga. Tada ga
uvue u rupu i pokri pijeskom, a to je uinio i s drugim. Mislim da ih je obojicu
pokopao za etvrt sata. Pozvavi ga zatim da poe za mnom, povedoh ga, ali ne u
utvrdu, nego daleko u onu spilju na drugom kraju otoka. Tako nisam pustio da se moj
san ispuni u tom dijelu, to jest da je doao da se zakloni u mom gaju.
Tu mu dadoh kruha i aku groica da jede, a zatim gutljaj vode, koja mu je, kako
sam vidio, nakon njegova
165
tranja bila doista i te kako potrebna. Poto sam ga okrijepio, dadoh mu znak da
legne spavati, pokazavi mu mjesto gdje sam prostro veliki kup riine slame, na kom
je bio pokriva. I sam sam tu katkada obiavao leati. Tako jadni stvor lee i
zaspa.
Bio je to pristao, lijep momak, savreno graen, ravnih, dugakih nogu. Nije bio
prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mom miljenju oko dvadeset i est
godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobroudan, u njemu nije bilo nita divlje i
neprijazno. U njemu kao da je bilo neto muevno, ali je u isto vrijeme u izrazu
njegova lica bila neka mekoa i blagost Evropljanina, pogotovu kad bi se
nasmijeio. Kosu je imao crnu i dugaku, i nije bila kovrasta kao vuna. elo mu je
bilo visoko i iroko, a oi su mu sijevale ivahnou i otrinom. Boja. njegove
koe nije bila sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako runo uta i odbojno
tamna kao kod Brazilijanaca, Virginijanaca i ostalih stanovnika Amerike, nego
nekako jasna, sivkastosmea. Bilo je u toj boji neto vrlo ugodno, iako je nije
lako opisati. Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u
crnaca, lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili krasni, pravilni i bijeli poput
bjelokosti. Poto je podrijemao, a zapravo ne odspavao, oko pol sata, probudio se i
iziao k meni pred spilju, jer ja sam vani muzao koze, koje su bile u oblinjoj
ogradi. Kad me ugledao, dotrao je k meni i ponovo legao na zemlju sa svim moguim
znakovima poniznosti i zahvalnosti. Da bi to pokazao, pravio je razne smijene
pokrete. Konano poloi glavu plotimice na zemlju, tik uz moju nogu, pa moju drugu
nogu stavi sebi na glavu, kao to je to prije bio nainio. Nakon toga mi iskaza
svim moguim znakovima svoju podlonost, poslunost i odanost da bi mi izrekao
koliko e mi biti vjeran sluga dok god bude ivio. U mnogome sam ga razumio i
pokazao mu da sam njime vrlo zadovoljan. Za kratko sam vrijeme poeo s njime
razgovarati i uiti ga da govori sa mnom. Najprije sam ga obavijestio da e mu ime
biti Petko jer sam u petak spasio njegov ivot pa sam ga tako nazvao u spomen toga
dana. Isto tako sam ga nauio da kae Gospodaru, a onda sam ga nauio da e to biti
moje ime. Zatim sam ga nauio da kae Da i Ne i da upozna znaenje tih rijei. Dao
sam mu mlijeka u zemljanom sudu. Pio sam pred njim da me vidi i umakao
166
v. mlijeko kruh- pa sam mu onda dao jedan kruh da to isto uini. To je brzo nauio
i znakovima mi pokazao da mu prija.
Cijelu sam tu no ostao s njim tamo. A im se razdanilo, dao sam mu znak da poe za
mnom. Pokazao sam mu da u mu dati odjee, a on se tome oito obradovao jer je bio
go golcat. Kad smo prolazili kraj mjesta gdje je pokopao onu dvojicu, pokazao je
tono gdje je to mjesto i pokazao mi znakove to ih je ostavio da bi ih opet
pronaao. Znakovima mi je pokazao da bismo ih trebali opet iskopati i pojesti. Na
to sam se ja napravio vrlo ljutit, izrazio mu svoje gaenje, pretvarao se kao da u
povraati od toga i kimnuo mu da poe za mnom, to je smjesta u velikoj pokornosti
i uinio. Tada ga povedoh na vrh breuljka da vidimo jesu li neprijatelji otili.
Izvadivi dalekozor, stadoh gledati i vidjeh jasno mjesto gdje su bili, ali. sada
nije bilo traga, ni njima, ni njihovim kanoama. Stoga je bilo oito da su otili, a
svoja dva druga ostavili za sobom a da ih nisu ni potraili.
Meutim, ja nisam bio zadovoljan tim otkriem. Kako sam sada imao vie hrabrosti i,
prema tome, vie radoznalosti, povedoh svoga momka Petka sa sobom. U ruke mu da-doh
ma, a preko lea je imao prebaen luk i strelicu koje je, kako sam vidio, znao
vrlo okretno upotrebljavati. Dao sam mu da nosi jednu moju puku, a sam sam ponio
dvije. Tako odosmo na mjesto gdje su bili ti stvorovi jer sam namjeravao sada neto
vie o njima saznati. Kad sam doao onamo, krv mi se sledila u ilama, a srce mi je
klonulo od strahote prizora. Bio je to doista grozan pogled, barem meni, premda
Petka nije jako dirnuo. Mjesto je bilo pokriveno ljudskim kostima, tlo natopljeno
krvlju. Tu i tamo su leali veliki komadi mesa, napola pojedeni, izmrcvareni i
spaljeni. Ukratko, bili su tu svi znakovi pobjedonosne gozbe to su je odrali
nakon pobjede nad neprijateljem. Vidio sam tri lubanje, pet ruku, kosti triju ili
etiriju nogu i mnotvo ostalih dijelova tijela. Petko me znakovima izvijesti da su
ovamo doveli etiri zarobljenika za gozbu. Trojicu su pojeli, a on je, pokazujui
na sebe, bio etvrti. Ree mi da je izmeu njih i njihova budueg kralja, kojemu je
i on, ini se, bio jedan od podanika, dolo do velike bitke. Da su uhvatili mnoge
zarobljenike, a oni koji su ih zarobili u borbi, odveli su ih sve na razliita
mjesta da se njima pogoste, kao to su to uinili i ovi nesretnici s onima to su
ib doveli ovamo.
167
Naloio sam Petku da pokupi sve kosti, lubanje, meso i sve to je preostalo, da sve
sloi na hrpu i da nad tim napravi golemu vatru, pa da sve spali do pepela. Vidio
sam da Petkov eludac jo ezne za kojim komadom toga mesa, i da je on jo uvijek
po svojoj prirodi ljudoder. Meutim, ja sam pokazao toliko odvratnosti i kod same
pomisli na to da se nije usudio provesti u djelo tu svoju enju. Ja sam mu na neki
nain pokazao da bih ga ubio kad bi to pokuao uiniti.
Kad smo to utvrdili, vratili smo se u utvrdu. Tu se dadoh na posao za svoga momka
Petka. U prvom mu redu dadoh par platnenih hlaa to sam ih naao u krinji onoga
siromanog tobdije o kojoj sam ve govorio i koju sam naao na nasukanom brodu.
Nakon malih izmjena, vrlo dobro su mu pristajale. Zatim mu od kozje koe napravih
haljetak, koliko mi je doputalo moje krojako umijee, a sada sam ve bio prilino
dobar kroja. Dadoh mu i kapu to sam mu je nainio od zeje koe. Bila je vrlo
spretna i prilino suvremeno skrojena. Tako je on zasada bio dosta dobro odjeven, a
on je sam bio vraki zadovoljan kad je vidio da je odjeven gotovo jednako dobro kao
njegov gospodar. Istina, isprva se u toj odjei kretao vrlo nespretno. U hlaama se
osjeao nelagodno, a rukavi haljetka uljali su ga na ramenima i ispod pazuha.
Meutim, kad sam ih malo popustio na mjestima gdje se tuio da ga uljaju, i poto
se malo na njih privikao, konano se vrlo dobro snaao u odijelu.
Idueg dana, poto sam s njim doao u svoju nastambu, stadoh razmiljati kamo da ga
smjestim da njemu bude dobro, a da ja budem potpuno miran. Napravih mu malen ator
na slobodnom prostoru izmeu dviju utvrda, s unutranje strane vanjske utvrde, i s
vanjske strane prve utvrde. Kako su tamo bila vrata ili ulaz u moju spilju,
napravih kao neku vrstu vratnica i vrata od dasaka. To postavih u hodniku, malo u
unutranjosti od samog ulaza. Napravih vrata tako da se otvaraju prema unutra, ja
bih ih nou zatvorio prekom, a i ljestve bih uvukao k sebi tako da Petko nije
nikako mogao ui k meni iza moga unutranjeg zida a da ne bi pri prelaenju
napravio toliku buku da bi me svakako morao probuditi. Jer nad mojim je prvim zidom
sada bio potpuno izraen krov od dugakih motaka. Pokrivao je cijeli moj ator i
naslanjao se na obronak breuljka. Preko tih sam motaka opet upoprijeko stavio
tapie umjesto letava, a onda
168
sam sve to prekrio debelom naslagom riine slame, koja je vrsta kao a. Na rupi
ili mjestu koje je bilo odreeno za ulaenje i Maenje po Ijestvama postavio sam
neku vrstu vrata za uzbunu. Kad bi tko pokuao da ih otvori izvana, ne bi se uope
dala otvoriti, nego bi se sruila i proizvela veliku buku. to se tie oruja,
uvijek sam ga nou unosio k sebi unutra.
Meutim, sav je taj oprez bio nepotreban. Jer nikada nitko nije imao odanijeg,
vjernijeg i iskrenijeg slugu nego to je Petko bio meni. Bez strasti, mrzovolje ili
tajnih misli, potpuno posluan i vjeran. Sva je njegova ljubav bila povezana uza me
kao ljubav djeteta prema ocu. Usuujem se rei da bi bio i svoj ivot rtvovao da
spasi moj, bilo to ma u kojoj prilici. On je to toliko puta posvjedoio da je to
bilo nesumnjivo, pa sam se morao uskoro uvjeriti da mi nije potrebno biti oprezan i
bojati se za svoju sigurnost od njega.
Nego, da se vratim k svome novom drugu. Silno sam bio njime zadovoljan i stavio sam
sebi u dunost da ga nauim sve to je bilo potrebno, da postane koristan, spretan
i da mi bude od pomoi, a pogotovu da ga nauim govoriti i razumjeti to mu ja
govorim. A on je bio najsposobniji uenik to ga je ikada bilo. K tome je bio tako
veseo i tako neumoran, tako sretan kad me mogao razumjeti ili postii da ja njega
razumijem, da mi je bilo vrlo ugodno s njime razgovarati. Sada je moj ivot postao
lagodan u tolikoj mjeri da sam sam sebi poeo govoriti da mi uope ne bi bilo stalo
da li u se maknuti s ovoga mjesta gdje ivim, samo kad bih bio siguran da nee
opet doi divljaci.
PETNAESTO POGLAVLJE
Vljuujem Petka On smatra moju puku razumnim biem Poinje govoriti engleski.
Razgovor Opisuje neke bijelce koji jo ive u njegovoj zemlji
Poto sam bio ve dva-tri dana u svojoj utvrdi, stao sam pomiljati da bih morao
dati Petku da okusi kakvo drugo meso da bih ga oduio od njegova stranog naina
hranjenja i od naslada kanibalskog eluca. Stoga ga jednog jutra
169
poveoh sa sobom u umu. Poao sam, zapravo, s namjerom da ubijem jedno od jaradi
iz svoga stada, da ga donesem kui i priredim. Meutim, idui, spazih jednu kozu
koja je legla u hlad, i kraj nje dvoje jaradi. Zgrabih Petka: Stoj! rekoh,
'ostani na miru. Znakovima sam mu pokazao da se ne mie. Smjesta uperih svoju
puku, opalih i ubih jedno od jaradi. Jadni stvor koji me, istina, vidio kako iz
daljine ubijam divljaka, njegova neprijatelja, nije znao niti je mogao sebi
predstaviti kako se to radi. Bio je sav zapanjen, drhtao je i tresao se i izgledao
tako zaprepateno da sam mislio da e se sruiti. On nije vidio jare u koje sam
pucao niti je opazio da sam ga ubio, nego je skinuo svoj haljetak da vidi nije li
ranjen. Odmah sam vidio da je mislio da ga hou ubiti jer mi je priao, kleknuo
kraj mene i, ogrlivi moja koljena, stao govoriti kojeta to ja nisam razumio, ali
sam mogao lako razabrati da hoe da me zamoli da ga ne ubijem.
Ubrzo sam naao nain da ga uvjerim da mu neu uiniti nita naao. Prihvativi ga
za ruku, stadoh mu se smijati i, pokazavi na jare to sam ga ubio, kimnuh mu da
otri i da ga donese, to je on i uinio. Dok se on udio i pregledavao kako je to
jare ubijeno, ja ponovo napunih puku i za kratko vrijeme ugledah veliku pticu,
poput jastreba, kako sjedi na drvetu na domet puke. Da bi Petko shvatio to ja to
radim, ponovo ga zovnuh k sebi, pokazah na pticu, koja je zapravo bila papiga,
premda sam bio mislio da je jastreb kako rekoh, pokazah na papigu i na svoju
puku, na tlo pod papigom, da vidi kamo e pasti, pa mu tako protumaili da u
pucati na pticu i ubiti je. Rekavi mu da gleda, opalih, i on smjesta vidje kako je
papiga pala. Opet je stajao kao da je preplaen, bez obzira na sve ono to sam mu
prije rekao. Vidjeh da je jo zaueniji zbog toga to nije vidio da sam ita
stavio u puku. Mislio je da u toj spravi mora biti neka udna zaliha smrti i
unitenja koja moe ubiti ovjeka, zvijer, pticu i sve drugo, bilo blizu ili
daleko. Zapanjenost, to ju je to proizvelo kod njega, bila je tolika, da ga je
dugo vremena drala. Vjerujem da sam mu ja to dopustio, on bi se stao oboavajui
klanjati meni i mojoj puki, to se tie same puke, nekoliko je dana poslije toga
nije htio ni dotaknuti. Govorio joj je i razgovarao s njom kad je bio sam kao da mu
170
ona odgovara. Kasnije sam od njega saznao da ju je molio da ga ne ubije.
Poto ga je malo prola njegova zapanjenost, dadoh mu znak da otri i donese pticu
to sam je ubio. On to uini, ali se zadri neko vrijeme jer je papiga, budui a
nije bila sasvim mrtva, odleprala dobar komad od mjesta gdje je pala. On ju je,
meutim, pronaao, podigao i donio meni. Kako sam ve prije opazio njegovo neznanje
u vezi. s pukom, iskoristili tu priliku da je ponovo napunim a da me on nije
vidio, kako bih bio spreman za idui cilj koji mi se prui. Meutim, tada vie
nita nije nailo, pa tako donesoh kui jare, isto ga vee oderah i izrezah to sam
bolje znao. Kako sam za tu svrhu imao lonac, skuhah neto mesa i napravih-vrlo
dobru juhu. Kad sam malo jeo, dadoh i svome ovjeku, koji se tome oito veoma
obradovao, i vrlo mu je prijalo. Meutim, najudnije mu je bilo kad je vidio da s
mesom jedem sol. Znakom mi je pokazao da sol nije dobra za jelo. Kad je stavio malo
soli u usta kao da mu se smuilo. Stao je pijuckati, a onda je usta izaprao svjeom
voom. Tada sam je uzeo u usta malo mesa bez soli i stao se praviti da pljujem i
pijuckam jer nema soli, isto onako kako je on pljuvao zbog soli. Meutim, to nije
nita vrijedilo. On nije nikada mario za sol s mesom ili u juhi. Barem ne jako
dugo, a i onda bi je uzeo vrlo malo.
Nahranivi ga tako kuhanim mesom i juhom, odluio sam idueg dana poastiti ga
komadom peene jaretine. To sam nainio tako da sam komad jaretine objesio pokraj
vatre na uzicu, kako sam vidio da rade mnogi ljudi u Engleskoj. Oni zabiju sa svake
strane vatre po jedan kolac, spoje ih prekom, a na tu preku zaveu uzicu, i meso
se po njoj neprestano mie. Tome se Petko jako divio. Ali kad je okusio meso, na
toliko je naina pokuao da mi kae kako mu se svia da nisam mogao a da ga ne
shvatim. Konano mi je rekao da nikada vie nee jesti ljudsko meso, a ja sam se
jako obradovao kad sam to uo.
Idueg ga dana zaposlih da stue ita i da ga prosi je onako kako sam ja to radio,
kao to sam ve spomenuo. Ubrzo je shvatio kako se to radi pa je radio jednako
dobro kao ja, pogotovu kad je vidio kakvo znaenje ima taj posao, i da je to zato
da se napravi kruh. Jer nakon toga sam pred njim mije sio i pekao kruh, i za
kratko vrijeme je Petko mogao obavlja-
ni
ti sav posao mjesto mene, jednako dobro kao to sam ga i ja sam obavljao.
Sada poeh pomiljati da moram, budui da umjesto jednih imam da hranim dvoja usta,
prirediti vie zemlje za etvu i zasijati vie ita nego prije. Stoga obiljeih
vei komad zemlje i poeh ga ograivati na isti nain kao prije. Petko je radio taj
posao ne samo s voljom i marljivo nego i s velikim veseljem. Rekao sam mu za to je
to, da je to za ito da napravimo vie kruha, budui da je on sada sa mnom, da bih
ga imao dosta za nj i za se. On se pokazao u tome vrlo pametan i uvjeravao me da
zbog njega imam na svojim leima mnogo vie posla nego zbog samog sebe, i da e jo
marljivije raditi za me budem li mu rekao to da radi.
Bila je to najugodnija godina od cijelog ivota to sam ga proveo na tom otoku.
Petko je poeo prilino dobro govoriti. Razumio je imena gotovo svega to bi mi
sluajno ustrebalo, i svakoga mjesta kamo sam ga morao poslati, a i meni je mnogo
toga govorio. Ukratko, sada sam opet poeo upotrebljavati svoj jezik, a za to sam
prije doista imao vrlo malo prilike to jest to se tie govorenja. Osim uitka da
razgovaram s njim, i sam mi je taj momak pravio osobito zadovoljstvo. Njegovo
jednostavno, iskreno potenje svakog je dana dolazilo sve vie i vie do izraaja,
i ja sam to stvorenje doista" zavolio. A to se tie njega, vjerujem da me volio
vie nego to je ikada prije ita drugo mogao voljeti.
Jednom mi pade na pamet da vidim da li se u njemu ponovo javila enja za
domovinom. Kako sam ga tako dobro nauio engleski da mi je mogao odgovoriti na
gotovo svako pitanje, upitao sam ga zar narod kojemu on pripada nije nikada
pobijedio u ratu. Nato se on nasmijeio i rekao: Da, da, mi uvijek boriti bolje,
hote time rei da uvijek pobijede u borbi, i tako mi zapoesmo ovaj razgovor:
Vi uvijek boriti bolje, rekoh ja. A kako to, da su te onda zarobili?
Petko: Moj narod ipak njih potui.
Gospodar: Kako potui? Ako ih je tvoj narod potukao, kako to da su tebe zarobili?
Petko: Tamo gdje ja biti, tamo biti vie naroda osim moga. Oni zarobiti jedan, dva,
tri i mene. Moj narod nadvladati njih na drugom mjestu gdje ja ne biti. Tamo moj
narod zarobiti jedan, dvije, mnogo tisua.
172
Gospodar: A zato te onda tvoji ljudi nisu izbavili iz ruku tvojih neprijatelja?
Petko: Oni bjeati, jedan, dva, tri i ja, i nas prisiliti ii u kanoe. Moj narod u
to vrijeme ne imati kanoe.
Gospodar: Sluaj, a to radi tvoj narod s ljudima to ih zarobi? Da li ih oni
odvedu i pojedu kao to su to ovi radili?
Petko: Da, moj narod jesti ljude takoer, sve pojesti.
Gospodar: Kamo ih odvedu?
Petko: Idu na druga mjesta, kamo se sjete.
Gospodar: Dolaze li ovamo?
Petko: Da, da, dolaze ovamo. Dolaze i na druga mjesta. Gospodar: Jesi li bio ovdje
s njima?
Petko: Da, bio sam ovdje (pri tom pokaza prema sjeverozapadnoj strani otoka, a to
je, kako se ini, bila njihova strana).
Po tome sam vidio da je moj momak Petko prije bio meu divljacima koji su se
obiavali iskrcavati na drugom kraju otoka radi Ijudoderskih gozbi na kakvu je i
on sada bio odveden. Poslije nekog vremena, kad sam skupio dosta hrabrosti da ga
povedem na onaj kraj, onu istu obalu to sam je prije spomenuo, on smjesta
prepoznade mjesto i ree mi da je bio tamo jedanput kad su pojeli dvadeset
mukaraca, dvije ene i jedno dijete. Nije znao engleski rei dvadeset, nego je
poslagao dvadeset ljunaka jedan uz drugi i pokazao mi ih da ih prebrojim.
Ispriao sam ovaj odlomak da bih nainio uvod u ono to dolazi. Nakon toga
razgovora s njime upitah ga kako jc daleko od naeg otoka do obale, i ne stradaju
li esto kanoe na tom putu. Rekao mi je da nema opasnosti i da se nikada nijedna
kanoa ne izgubi. Ali da malo dalje na moru ima jedna struja i vjetar koji ujutro
uvijek pue u jednom smjeru, a popodne u drugom.
Iz toga sam shvatio da su to sigurno strujanja plime i oseke kako nadolazi i
povlai se. Meutim, kasnije sam razabrao da je to od velike snage ili povlaenja
snane rijeke Orinoka, a na je otok, kako sam kasnije pomislio, leao u njezinu
uu, a ono kopno to sam ga vidio na zapadu i sjeverozapadu da je veliki otok
Trinidad, na sjevernoj taki ua rijeke. Pitao sam Petka tisue pitanja o zemlji,
stanovnicima, moru, obali i o tome, kakvi su narodi u blizini. Rekao mi je sve to
je znao, s najveom iskrenou to se moe
173
zamisliti. Upitao sam ga za imena raznih naroda njegove vrste, ali nisam mogao
dobiti drugoga imena osim Kariba. Po tome sam lako zakljuio da je to Karipsko
otoje, koje se na naim zemljopisnim kartama nalazi u onom dijelu Amerike to see
od ua rijeke Orinoka do Gvineje, pa dalje do Sv. Marte. Rekao mi je da tamo
daleko, s one strane mjeseca a to je znailo tamo gdje zalazi mjesec, to je
moralo biti na zapadu od njegove zemlje stanuju bjelobradi ljudi poput mene. Pri
tome je pokazao na moju ogromnu bradu, o kojoj sam ve govorio. Rekao mi je da su
ubili mnogo ovjeka tako je on to rekao po emu sam zakljuio da misli na
panjolce, o ijim se okrutnostima u Americi govorilo po svim zemljama, i pamenje
o njima u svim narodima prelazilo od oca na sina.
Upitao sam ga da li bi mi mogao rei kako bih mogao, otii do toga otoka i doi
meu bijele ljude, a on mi ree: Da, da, mogli bi ii u dva amca. Nisam razumio
to misli rei pod dva amca dok nisam konano, s velikom mukom, shvatio da on
misli da to mora biti prostran amac, velik kao dvije kanoe.
Taj mi se dio razgovora s Petkom poeo jako sviati i od toga sam vremena gajio
nadu da bi se jednoga dana mogla pruiti prilika da pobjegnem s toga otoka, i da bi
mi taj jadni divljak mogao u tome pomoi.
Poto smo se Petko i ja prisnije sprijateljili, i kad je ve: razumio sve to sam
mu govorio i znao i sam, iako s pogrekama, govoriti engleski meni, upoznah ga sa
svojom povijesti, ili barem s onim dijelom koji je bio u vezi s mojim dolaskom na
ovaj otok, kako sam ovdje ivio i kako dugo. Uveo sam ga u tajnu (jer za nj je to
bila tajna) baruta i metaka i nauio ga pucati. Dao sam mu no, koji ga je silno
oduevio, i napravio mu pojas na kojem je bio privren privjesak u kakvom mi u
Engleskoj nosimo kratke maeve; meutim, u privjesak sam mu umjesto maa dao
sjekiricu, koja je u nekim sluajevima bila isto tako dobro oruje, a u mnogim je
prilikama bila i korisnija.
Opisao mu evropske zemlje, a pogotovu Englesku odakle sam ja doao. Kako ivimo,
kako se vladamo jedan prema drugom i kako putujemo brodovima i trgujemo po svim
stranama svijeta. Opisao sam mu i brod na kojem sam bio i pokazao mu to sam
tanije mogao, mjesto gdje se nasukao..
174
Meutim, ve je davno razbijen sav u komade i potpuno ga je nestalo. Pokazao sam mu
i ostatke naega amca to smo ga izgubili kad smo pobjegli s broda, i koji ja
nisam mogao maknuti s mjesta ni svom svojom snagom, a sada se sav raspao u komade.
Videi taj amac, Petko stajae zamiljen dugo vremena i ne ree nita. Upitah ga o
emu on to razmilja. Konano ree: Ja vidjeti takav amac doi u mjesto moga
naroda.
Dugo ga vremena nisam razumio. Konano, kad sam malo dublje uao u to, shvatio sam
da je jedan amac, takav kao to je bio ovaj, pristao uz obalu zemlje gdje je on
ivio to jest, kako je on objasnio, bio je natjeran nevremenom. Smjesta zamislih
da je nekakav evropski brod sigurno pretrpio brodolom na njihovoj obali, a amac se
valjda odrijeio i doplovio na obalu, a bio sam tako glup da ni asa nisam pomislio
da su kakvi ljudi u njemu pobjegli s broda to se tamo nasukao, a jo manje odakle
su bili ti ljudi samo sam ga pitao da mi opie amac.
Petko mi je dosta dobro opisao amac. Ali sam ga jo bolje razumio kad je dodao
prilino vatreno: Mi spasiti bijeli ovjek od utopiti. Tada ga odmah zapitah nije
li u amcu bilo bijeli ovjeki, kako ih je on zvao. Da, ree, amac pun bijeli
ovjeki. Upitah ga koliko ih je bilo, a on mi na prste ree da ih je bilo
sedamnaest. Tada ga zapitah to se dogodilo s njima, a on mi ree: Oni ivjeti,
oni ostati u moj narod.
To mi ispuni glavu novim mislima. Odmah pomislih da bi to mogli biti ljudi koji su
pripadali brodu to se nasukao na dogled mome otoku, kako sam ga je sada zvao, koji
su se, poto je brod naletio na grebenje, videi da je neizbjeivo izgubljen,
spasili u svom amcu i iskrcali na pustu obalu meu divljake.
Nato ga zamolih da mi tanije kae to se dogodilo s njima. Uvjeravao me da jo
ive tamo, da su tamo ve otprilike etiri godine, da su ih divljaci pustili na
miru i dali im hrane za ivot. Upitah ga kako se to dogodilo da ih nisu ubili i
pojeli. On ree: Ne, oni napraviti brat s njima. To je, kako sam razumio, znailo
primirje. Zatim je dodao: Oni ne jesti ovjeki, osim ako praviti rat tui a to
je znailo, da pojedu samo one ljude koji dou da se bore s njima pa budu u borbi
zarobljeni.
175
Prilino vremena nakon toga naao sam se na vrhu breuljka, na istonoj strani
otoka, odakle sam, kako sam ve rekao, jednog jasnog dana otkrio kopno ili ameriki
kontinent. Kako je vrijeme bilo vrlo bistro, Petko se pomno zagledao prema kopnu i,
kao da se iznenadio, stao skakati i plesati, a nato je stao vikati prema meni jer
ja sam bio dosta daleko od njega. Upitao sam ga to se dogodilo, a on mi ree: O,
veselje, o sretan! Tamo vidjeti moja zemlja, tamo moj narod!
Opazio sam da mu se na licu pojavio izraz neobinog oduevljenja. Oi mu
zabljesnue, a crte lica su mu odavale neku udnu elju, kao da ezne da bi opet
bio u svojoj domovini. To me zapaanje ispuni mnogim mislima, i zbog njih se isprva
nisam osjeao lagodno to se tie moga momka Petka kao prije. Bilo mi je jasno,
samo kad bi Petko mogao natrag k svome narodu, da bi zaboravio sve svoje obaveze
prema meni. ak bi bio i toliko nerazborit da bi svojim zemljacima pripovijedao o
meni, a onda bi se, moda, vratio s njih stotinu ili dvjesta, pa bi od mene
priredili gozbu na kojoj bi se on moda jednako veselio kao to se veselio kad se
gostio svojim neprijateljima to su ih zarobili u ratu.
Meutim, uinio sam jako krivo jadnom potenom stvoru i to sam kasnije silno
poalio. Ali, kako je moja ljubomora bivala sve vea, a drala me nekoliko tjedana,
bio sam malo oprezniji i nisam bio s njim tako blizak i srdaan kao prije. Tu sam
sigurno isto toliko imao krivo jer poteno i zahvalno stvorenje nije mislilo nita
to se ne bi poklapalo s najboljim naelima i pobona kranina i zahvalna
prijatelja, tako se kasnije i pokazalo, na moje potpuno zadovoljstvo.
Dok je trajala moja ljubomora na nj, moete mi vjerovati kad vam kaem da sam ga
svaki dan temeljito ispitivao da vidim nee li se otkriti koja nova misao za koju
sam sumnjao da se krije u njemu. Meutim, vidio sam da je sve to je rekao tako
poteno i bezazleno da nisam pronaao nita to bi potkrijepilo moju sumnju. I
koliko god sam se osjeao nelagodno, konano me opet sasvim predobio za se ta on
nije ni opazio da se osjeam nelagodno i stoga nisam mogao sumnjati da me hoe
prevariti.
Jednoga dana, dok smo hodali uz taj isti breuljak, samo to je nad morem bila
maglica, pa se nije moglo vidjeti
176
kopno, zovnuh ga i rekoh: Ne bi li ti elio da si opet u svojoj zemlji, meu
svojim narodom? Da, ree on, ja biti jako veseo biti kod svoga naroda. to bi
radio tamo? upitah ga. Bi li opet podivljao, jeo ljudsko meso i postao divljak
kakav si prije bio? On me zabrinuto pogleda, potrese glavom i ree: Ne, ne. Petko
njima rei da budu dobri, rei njima jesti kruh od ita, meso od stoke, mlijeko, ne
jesti vie ljude. Pa onda e te, rekoh mu, ubiti! On se nato uozbilji, a zatim
ree: Ne, oni ne ubiti mene, oni htjeti voljeti uiti a time je htio rei da bi
eljeli uiti. Dodao je da su mnogo nauili od bradatih ljudi to su doli u amcu.
Tada ga zapitah da li bi htio poi natrag k njima. On se nato nasmijei i ree mi
da ne bi mogao tako daleko plivati. Rekoh mu da u za nj napraviti kanou, a on mi
odgovori da bi iao kad bih ja iao s njim. Kako bih ja iao? rekoh. Pa oni bi
me pojeli da doem onamo! Ne, ne ree on, ja napraviti oni tebe ne pojesti, ja
napraviti oni tebe jako voljeti. Htio je time rei da bi im ispripovjedio kako sam
ubio njegove neprijatelje i spasio njegov ivot, pa bi ih on sklonio da me zavole.
Zatim mi je pripovijedao kako su dobri prema onoj sedamnaestorici bijelaca, ili
bradatih ljudi, kako ih je on zvao, koji su se iza brodoloma iskrcali na njihovoj
obali.
Od toga sam vremena, priznajem, stvorio odluku da u se uputiti prijeko i vidjeti
ne bih li se mogao prikljuiti tim bradatim ljudima koji su, u to nisam sumnjao,
bili panjolci ili Portugalci. Bio sam siguran da bismo, ako mi to poe za rukom,
mogli pronai nekakav nain da pobjegnemo odanle jer e nam to lake uspjeti s
kopna i kad budemo toliki zajedno, nego meni samom, bez iije pomoi, s otoka
etrdeset milja udaljenog od kopna. Tako nakon nekoliko dana povedoh opet Petka na
posao i u razgovoru mu rekoh da u mu dati amac da se vrati k svome narodu. Nato
ga povedoh do svoga amca koji je leao s druge strane otoka.. Poto smo ga
ispraznili od vode (jer uvijek sam ga drao potopljena pod vodom), ja ga izvukoh iz
sklorita, pokazah ga njemu, i nas dvojica uosmp u nj.
Sada sam ustanovio da je on neobino spretan momak u upravljanju amcem i da ga zna
voziti gotovo jednako brzo i okretno kao i ja. Kad je, dakle, uao, ja mu rekoh:
No, hoemo li poi k tvome narodu? Bijelo me pogledao
12 Robinson Crusoe. J7T
kad sam to rekao, a to je, ini mi sc, bilo zbog toga to je mislio da je amac
premalen za tako dalek put. Tada mu rekoh da imam i vei, pa idueg -dana pooh do
mjesta gdje je leao moj prvi amac to sam ga bio nainio, ali ga nisam mogao
dopremiti do vode. On ree da je dosta velik. Meutim, kako se za nj nisam nita
brinuo, i on je leao tamo dvadeset i dvije ili dvadeset i tri godine, toliko se
rasuio i popucao od sunca da je u neku ruku bio truo. Petko mi ree da bi takav
amac bio vrlo dobar i da bi se u njemu moglo povesti mnogo dosta hrana> pie,
kruh to je bio njegov nain govora.
ESNAESTO POGLAVLJE
Odluim poi na kopno Petko i ja sagradimo amac Petko dolazi s vijeu da su
na obali divljaci Petko i ja spasimo ivot jednom panjolcu Naemo u jednoj
kanoi nekog bijednog Indijanca, koji nije nitko drugi nego Petkov
otac
Sve u svemu, ja sam se sada ve toliko ustalio u svojoj namjeri da doem s njime na
kopno, da sam mu rekao da emo poi i sagraditi amac isto toliki kao taj, a on e
u njemu kui. On ne odgovori ni jedne rijei, ali je bio vrlo ozbiljan i alostan.
Upitah ga to mu je, a on me opet zapita: Zato ti ljut bijesan s Petkom? ta ja
uiniti? Upitah ga to time misli i rekoh mu da se uope ne ljutim na nj.
Ne.ljutiti ne ljutiti! ree on, ponavljajui te rijei nekoliko puta. Zato
slati Petko k svome narodu? Pa zar nisi rekao da eli biti tamo? odgovorih mu
ja. Da, da, ree on, elim mi obadva biti tamo. Ne elim Petko tamo, a gospodar
ne tamo. Jednom rijei, nije htio ni uti o tome da bi otiao onamo bez mene. Ja
da idem tamo? rekoh mu. Pa to bih ja tamo radio? On se nato brzo okrenu k meni:
Ti raditi -jako mnogo puno dobro, ree on. Ti uiti divlje ovjeke biti dobri,
trijezni, pitomi ovjeki. Ti uiti njih poznati boga, moliti boga, ivjeti nov
ivot. Eh, rekoh ja, ti ne zna to govori. Ja sam obini neuki ovjek. Da,
da, ree on, ti uiti mene dobro, ti uiti njih dobro. Ne, ne, rekoh ja, ti
e ii bez mene. Pusti me ovdje da ivim
.178
sam kao prije. Na te rijei on se ponovo zbuni i potravi zgrabi urno jednu od
sjekirica to ih je nosio sa sobom i dade je meni. to da radim s njom? rekoh mu.
Ti uzoti ubiti Petka, ree. Zato da te ubijem? upitah. On se okrenu vrlo brzo:
Zato ti slati od sebe Petka? Uzeti ubiti Petka, ne slati Petka od sebe. To je
izrekao s mnogo iskrenosti, pa sam vidio da su mu suze u oima. Jednom rijei,
otkrio sam u njemu duboku ljubav prema meni i tako vrstu odlunost da sam mu tada,
a i mnogo puta kasnije, rekao da ga neu poslati od sebe ako hoe da ostane sa
mnom.
Uglavnom, kako sam u njegovim rijeima otkrio nepokolebljivu sklonost prema meni i
vidio da ga nita nee odijeliti od mene, ustanovio sam da se sva njegova elja da
se vrati k svojim ljudima temelji na njegovoj arkoj ljubavi za svoj narod i na
nadi da u im ja koristiti a to je bilo neto to nisam mogao uiniti pa prema
tome nisam ni pomiljao, ni namjeravao, ni elio da to uinim. Meutim, kako sam
ve gore spomenuo; u meni je bila jaka elja da pobjegnem, a ona se temeljila na
pretpostavkama do kojih sam doao u razgovoru s njim, to jest da tamo ima
sedamnaest bradatih ljudi. Stoga se bez odlaganja dadoh s Petkom na posao da
pronaemo veliko stablo koje e biti prikladno da se srui i od njega naini velika
periagva ili kanoa u kojoj bi se mogli otisnuti na put. Na otoku je bilo dosta
stabalja da se od njega naini cijela mala mornarica, i to ne od periagva i kanoa,
nego od dobrih, velikih laa. Meutim, u prvom sam redu pazio na to da naem to je
mogue blie vodi da bi amac mogli spustiti u vodu kad bude gotov, kako bih
izbjegao pogreku to sam je prvi put nainio.
Konano Petko pronae jedno stablo jer ja sam vidio da on mnogo bolje zna kakva
vrsta drva je najpodesnija za to. Ni do dananjeg dana ne bih znao rei kako sc
zove to drvo to smo ga oborili, osim da je. bilo vrlo slino drvu to ga zovemo
smrdljika, ili neemu izmeu toga i nikaraguanskog drva jer je bilo vrlo sline
boje i mirisa. Petko je bio za to da u stablu ispalimo upljinu ili udubinu pa da
tako od njega nainimo amac, ali sam mu ja pokazao da je bolje izdupsti ga oruem.
On je to, poto sam mu pokazao kako da sc slui njime, vrlo spretno radio. Zavrili
smo ga otprilike za mjesec dana tekog rada i dali mu vrlo lijep izgled, pogotovu
kad smo ga sjekirama, poto sam mu pokazao, kako se njima ba-
179
rata, obradili i istesali izvana u pravi oblik amca. Nakon toga, meutim, trebalo
nam je gotovo etrnaest dana da ga dopremimo, tako rei palac po palac, po
balvanima do vode. Ali kad je bio u vodi, ponio bi s velikom lakoom i dvadeset
ljudi.
Premda je bio tako velik, zaudio sam se s kolikom spret-nou i brzinom je moj
momak Petko znao njime upravljati, okretati ga i veslati. Upitao sam ga da li bi se
usudio i da li bismo smjeli u njemu poi prijeko. Da, ree on, ja vrlo dobro
usuditi prijeko, premda veliki vjetar duvati. Meutim, ja sam imao jo jedan plan
o kojemu on nita nije znao, a to je bilo da napravim jarbol i jedra i da ga
opremim sidrom i konopom, to se tie jarbola, njega je bilo lako nai. Tako
odabrah jedan ravan, mlad cedar to ga naoh blizu toga mjesta, a kojih je bilo
mnogo na otoku. Rekoh Petku da se da na posao i da ga srui i dadoh mu upute kako
da ga otee i uredi. Meutim, to se tie jedra, to sam ja preuzeo na se. Znao sam
da imam starih jedara ili, bolje rei, komada starih jedara napretek. Meutim, kako
sam ih imao kod sebe ve dvadeset i est godina i nisam se jako brinuo da ih
sauvam, i ne pomiljajui da bi mi ikada u tu svrhu ustrebala, bio sam siguran da
su potpuno trula i doista, veina ih je i bila. Meutim, pronaao sam dva komada
koji su se inili prilino dobrima. Uzeh ih i dadoh se na posao s mnogo truda i
nespretnog, dosadnog ivanja (to mi moete vjerovati), jer nisam imao dosta igala,
konano napravih nekakav ruan trouglast komad, neto poput onoga to mi u
Engleskoj zovemo ovja pleka. Pri dnu bi bila preka o koju bi se privezala
donja stranica jedra, a na vrhu kratka prekica kakvom obino jedre amci s naih
brodova i kakvom sam najbolje znao upravljati jer je bila ista kao ona to sam je
imao u svom amcu u kojem sam pobjegao iz Barbarije, kako sam to ispripovjedio u
prvom dijelu svoje povijesti.
Trebalo mi je blizu dva mjeseca da obavim taj posao, to jest da spojim konope i
namjestim jarbol i jedra jer sam sve to izradio kako treba. Napravio sam mali konop
za podravanje jarbola, i na njemu jedro ili predjedro, da nam bude, od pomoi ako
bismo okrenuli protiv vjetra. A to mi je bilo vie od svega, na krmu sam mu
privrstio kormilo za upravljanje. Premda sam bio vrlo nespretan brodograditelj,
ipak sam znao korist, pa ak i nunost kormila, i s toliko sam tru-
180
da prionuo uz taj posao da sam ga konano ostvario, ali me ako se uzmu u obzir
mnogi glupi pokuaji koji su se izjalovili, stajalo gotovo jednako truda kao da
napravim amac. Kad je to bilo gotovo, morao sam svoga momka Petka nauiti sve to
je ulazilo u umijee upravljanja amcem jer, premda je on znao vrlo dobro veslati,
nije nita znao o jedru i kormilu. Bio je sav u udu kad me vidio kako na moru
upravljam amcem amo-tamo uz pomo kormila, kako jedro lepra i nadimlje se sad s
jedne, sad s druge strane, prema tome kako se mijenjao smjer naega jedrenja kako
rekoh, kad je sve to vidio, stajao je kao okamenjen i bio zabezeknut. Meutim, s
malom vjebom upoznao sam ga sa svim tim, i on je postao iskusan moreplovac, osim u
pitanju kompasa, kod kojega sam mogao postii samo toliko da ga vrlo slabo shvati.
U drugu ruku, kako je u onim krajevima bilo vrlo malo oblana vremena, a rijetko
ili nikada magle, mala je bila potreba za kompasom jer su se nou uvijek vidjele
zvijezde, a danju obala, osim u kinom razdoblju, a tada nije nikome padalo na
pamet da odlazi od kue, bilo kopnom ili morem.
Uao sam sada u dvadeset i sedmu godinu svoga zarobljenitva na tom otoku. Premda,
posljednje tri godine, otkada. sam imao Petka, trebalo bi zapravo izostaviti iz tog
rauna jer je moj boravak bio u to vrijeme sasvim druge vrste u sve ostalo vrijeme.
Odravao sam godinjice svoga iskrcavanja. Bio sam ispunjen velikom nadom da u
biti siguran i brzo izbavljen. Bio sam, naime, pod najjaim dojmom da je moje
izbavljenje na domaku i da na tom otoku neu ostati jo jednu godinu. Meutim, i
dalje sam se bavio svojim gospodarstvom, kopanjem, saenjem i ograivanjem, kao
obino. Brao sam i suio groe i, jednako kao prije, radio sve to je bilo
potrebno.
Za to vrijeme nailo je i kino razdoblje, pa sam ostajao u kui vie vremena nego
inae. Stoga sam spremio na amac to sam sigurnije mogao. Uvukao sam ga u onaj
zaljev gdje sam, kako rekoh u poetku istovarivao svoje splavi do-vozei robu s
broda. Izvukavi ga za vrijeme plime daleko na obalu, dadoh svome momku Petku da
iskopa malen dok, upravo toliki da u nj stane amac. A onda, kad se plima povukla,
pri kraju doka napravismo vrst nasip da voda ne bi mogla ui kad se vrati. Tako jc
amac bio na suhom, to
181
se tie plime. A da bismo ga zatitili od kie, naslagasmo veliko mnotvo granja
tako gusto da je bio pokriven kao kua slamnatim krovom. Tako smo ekali na mjesec
studeni i prosinac, u kojima sam smislio provesti svoju pustolovinu.
Kad je poelo nastupati razdoblje ustaljena vremena, stadoh se svakodnevno spremati
za put jer se misao na moj pothvat vratila s lijepim vremenom. Prvo to sam uinio
bilo je da sam priredio stanovitu koliinu hrane, koja je bila zaliha za put.
Namjeravao sam za tjedan-dva otvoriti dok i potisnuti amac u more. Jednog sam
jutra bio zaposlen neim takvim pa sam zovnuo Petka i rekao mu da ode na obalu i
pogleda nema li gdje kakva kornjaa. Obino smo jedanput tjedno ulovili po jednu
kornjau, i radi jaja i radi mesa. Nije dugo potrajalo to je Petko bio otiao
kadli se vrati trei i preleti preko moga vanjskog zida ili ograde kao da ga
vjetar nosi i, prije nego to sam ga mogao ita upitati, stade vikati: O
gospodaru! O gospodaru! Nevolja! alost! to se dogodilo, Petko? upitah ga ja.
Tamo prijeko, ree, jedna, dvije, tri kanoe! Jedna, dvije, tri! On je to tako
rekao da sam zakljuio da ih je est. Meutim, upitavi ga ponovo, ustanovih da su
tri. No, Petko, rekoh mu, nemoj se bojati. Na taj sam ga nain sokolio koliko
sam mogao. Ipak sam vidio da je jadni momak strahovito uplaen jer je zabio sebi ti
glavu da su doli samo zato da trae njega i da e ga izrezati na komade i pojesti.
Tako je jadnik drhtao da nisam znao to da s njim ponem. Tjeio sam ga kako sam
znao i rekao mu da sam i ja u istoj opasnost kao on, i da e me pojesti isto tako
kao i njega. Meutim, Petko, rekoh mu ja, mi se moramo odluiti na borbu s
njima. Moe li se boriti, Petko? Ja pucati, ree on, ali oni doi jako veliki
broj. Nita za to, odgovorili mu ja. Nae e puke uplaiti one koje ne
poubijamo. Tada ga upitah, ako odluim braniti njega, da li e i on braniti mene,
ostati uza me i raditi kako mu ja zapovjedim. On ree: Ja umrijeti, ako ti meni
zapovjediti umrijeti, gospodaru! Tada odoh po dobar gutljaj ruma i dadoh mu ga. S
rumom sam tako dobro gospodario da mi ga je jo mnogo preostalo. Kad ga je popio,
rekoh mu da uzme dvije puke za ptice, koje smo uvijek nosili sa sobom, i da ih
nabije krupnom samom za labudove, veliine malih metaka za pitolje. Tada ja uzeh
etiri mukete i napunili ih svaku s po dva naboja i sa pet malih zrna, a svoja
182
dva pitolja nabih svaki sa po dva metka, o bok, kao obino, objesih svoj ogromni
ma bez korica, a Petku dadoh njegovu sjekiricu.
; Kad sam se tako spremio, uzeh dalekozor i pooh na obronak breuljka da vidim to
se tamo dogaa. Smjesta kroz dalekozor vidjeh da je tamo dvadeset i jedan divljak,
tri zarobljenika i tri amca, a doli su samo radi trijumfalne gozbe s troje
ljudskih tjelesa radi divljake sveanosti, ali, kako sam opazio, nita gore nego
obino.
Opazio sam takoer da se nisu iskrcali na onom mjestu odakle im je pobjegao Petko,
nego blie mojem zaljevu. Tu je obala bila niska, a gusta se uma sputala sasvim
blizu k moru. Uz odvratnost kojom me ispunjao neovjeni posao radi kojega su ti
nesretnici doli ovamo, to me ispunilo takvom srdbom da sam se ponovo spustio k
Petku i rekao mu da sam odluio sii i sve ih poubijati, i upitao ga hoe li ostati
vx mene. Njega je sada ve proao strah, postao je hrabriji od ruma to sam mu ga
dao i bio je vrlo dobro raspoloen. Rekao mi je, kao i prije, da e i ivot svoj
dati ako ja to traim.
Tako razbjenjen, najprije uzeh puke to sam ih nabavio i razdijelih ih meu nas
dvojicu. Petku dadoh pitolj da ga zatakne za pojas, o rame mu objesih tri puke, a
sam uzeh jedan pitolj i ostale tri puke. Tako opremljeni krenusmo-Ponio sam u
depu i boicu ruma, a Petku dadoh veliku kesu s barutom i samom, to se tie
zapovijedi, naloio sam mu da se dri blizu mene, da se ne mie, ne puca niti uini
ita dok mu ja ne kaem, a cijelo vrijeme da ne govori ni rijei. Tada zaobioh na
desno gotovo jednu milju da bih preao preko zaljeva i uao u umu da se na taj
nain pribliim njima na pukomet, a da me prije toga ne opaze. Dalekozorom sam ve
prije vidio da se to da lako uiniti.
Dok sam tako hodao, vratie mi se moje prijanje misli. Odlunost mi stade slabiti.
Ne elim time rei da sam se preplaio njihova broja jer, kako su bili goli i
nenaoruani, sigurno je da sam bio nadmoan tima bijednicima, ak i da sam bio sam,
ali sam pomislio, s kojim pravom, s kojom svrhom, a pogotovu kojom potrebom da
omastim ruke krvlju, da napadnem ljude koji mi nisu uinili nita naao, niti su to
namjeravali, i koji su, to se mene tie, bili nevini. Njihovi barbarski obiaji,
bili su njihova propast, ali nisam ja bio po-
183-
zvan da na se preuzmem dunost suca u njihovim postupcima, a jo manje izvritelja
pravde, i mene se to, meutim, nita ne tie. Istina, Petko bi takav postupak mogao
opravdati jer on je njihov otvoreni neprijatelj i u zaraenom stanju ba s tim
ljudima. Prema tome bi bilo zakonito da ih napadne. Ali to nisam mogao rei i za
sebe. Cijelim putem dok sam hodao te su mi misli navirale estinom tako da sam
odluio samo otii i smjestiti se u njihovoj blizini da bih mogao nadgledati
njihovu divljaku gozbu, a postupit u prema savjesti. Ali ako se ne pokae nita
to bi mi dalo jai podstrek od ovoga do sada, neu se paati u njih.
S tom sam odlukom uao u umu i sa svim mogunim oprezom i u najveoj tiini (Petko
mi je bio za petama) doao do ruba ume, s one strane koja je gledala prema njima.
Izmeu njih i mene pruao se samo jedan ugao ume. Tu tiho zovnuh Petka i pokazah
mu veliko drvo koje je bilo ba na uglu ume. Rekoh mu da poe do toga stabla i
onda mi javi da li jasno vidi to oni tamo rade. On uini tako i smjesta se vrati k
meni i ree mi da se odanle mogu dobro vidjeti da su svi oko vatre i da jedu meso
jednoga svoga zarobljenika, a drugi lei svezan na pijesku, malo podalje od njih.
Njega e, ree, ubiti odmah zatim, a to me silno raspalilo. Ree mi da to nije
jedan od njihovih ljudi, nego jedan od onih bradatih o kojima je pripovijedao, to
su u amcu doli u njihovu zemlju. I sam spomen bijelog bradatog ovjeka ispunio me
uasom. Popeh se na drvo i kroz dalekozor jasno vidjeh nekoga bijelca koji je leao
na pjeanoj obali, a ruke su mu i noge bile svezane aem ili neim poput rogoza;
bio je Evropljanin i imao je na sebi odijelo.
Malo dalje Iza toga bilo je jo jedno stablo i mali" gutik, koji je bio oko
pedeset metara blie njima nego to je bilo mjesto gdje sam se ja nalazio. Vidio
sam da bih, zaobiavi malo, mogao donle doi neopaen, a onda bih bio od njih na
pola pukometa. Stoga suspregnuh svoju srdbu, premda sam zapravo bio silno
bijesan, vratih se oko dvadeset koraka, i zaoh za nekakvo grmlje to je skrivalo
cijeli put sve do onoga stabla. Tada izioh na malu uzvisinu s koje sam ih mogao
potpuno vidjeti u udaljenosti od kojih osamdeset metara.
Sada nisam smio ni asa asiti. Devetnaest stranih zvijeri sjedilo je na tlu,
gusto zbijeni jedan uz drugoga, i upravo su poslali dvojicu da zakolju jadnog
kranina i da ga, moda
184
komad po komad, donesu k vatri. Ta su se dvojica sagnula da mu razveu ruke i noge.
Okrenuh se Petku. Sada, Petko, rekoh mu, radi kako ti budem govorio. Petko
obea da hoe. Dakle, Petko, rekoh mu ja, radi isto ono to vidi da ja radim.
Nemoj ni u emu pogrijeiti. Tada poloih na zemlju jednu muketu i puku za
ptice, a Petko uini to isto. Drugom muketom nanianih u divljake, a njemu rekoh
da uini to isto. Upitavi ga da li je spreman, on ree: Da. Onda pali, rekoh
ja, a u isti as i ja opalih.
Petko je naciljao toliko bolje od mene da su na onoj strani kamo je on pucao bila
dvojica ubijenih, a jo trojica ranjenih, a na mojoj je strani bio jedan ubijen, a
dvojica ranjena. Moete biti sigurni da su ostali kao gromom oinuti. Svi oni koji
nisu bili ozlijeeni skoie u asu na noge, ali nisu znali u kojem smjeru da tre
ili kamo da gledaju jer nisu znali odakle im prijeti unitenje. Petko je vrsto
upro oi u mene da bi, kako sam mu rekao, mogao pratiti to radim, im je, dakle,
bio ispaljen prvi hitac, odbacih puku i dohvatih puku za ptice, a Petko uini
isto. Kad je vidio da sam zapeo i naciljao, on opet uini isto tako. Jesi li
spreman, Petko? upitah ga. Da, ree on. Onda pali, odgovorili ja. S tim
rijeima opalih meu zapanjene divljake, a to Isto uini i Petko. Kako su nam puke
sada bile napunjene samom, koju sam ja zvao samom za labudove ili malim mecima za
pitolje, vidjesmo da su samo dvojica pala, ali ih je bilo toliko ranjeno da su
trali naokolo tulei i vritei kao da su poludjeli, svi u krvi, a mnogi od njih
teko ranjeni, od kojih su jo trojica pala, iako ne mrtvi.
A sada, Petko, rekoh, odloivi ispaljene puke i uzevi muketu to je ve bila
nabita, hajde za mnom. On to vrlo hrabro prihvati, i ja nato jurnem iz ume i
pokaem sc, a Petko odmah za mnom. im sam vidio da su me opazili, stadoh vikati
to sam glasnije mogao i rekoh Petku da i on vie. Trei to sam bre mogao, a to,
uz put budi reeno, nije bilo jako brzo jer sam bio natovaren orujem, pooh ravno
prema jadnoj rtvi koja je, kako rekoh, leala na pjeanoj obali, izmeu mjesta
gdje su oni sjedili i mora. Dva koljaa, koji su se upravo htjeli pozabaviti njime,
ostavili su ga izbezumljeni od prve paljbe i pobjegli strahovito uplaeni prema
obali, skoili u jednu kanou, a to su uinila i jo trojica osta-lik. Okrenuh se
Petku i naloih mu da istupi i otvori na njih
185
vatru. On me smjesta shvati i, otravi otprilike etrdeset metara, da bi im bio
blie, opali u njih. Meni se priinilo da ih je sve ubio jer sam vidio da su svi
odjednom popadali u amac premda sam vidio da su dvojica brzo ustala ali je
dvojicu ipak ubio, a treega ranio tako da je sada leao na dnu amca kao da je
mrtav.
Dok je momak Petko pucao u njih, ja izvukoh no i pre-rezah a kojim je bila
svezana jadna rtva. Odrijeivi mu ruke i noge, podigoh ga i upitah portugalskim
jezikom to je. On mi odgovori latinski: Christianus, ali je bio tako slab i
nemoan da je jedva mogao stajati i govoriti. Izvadih iz depa bocu i dadoh mu je,
pokazavi mu znakovima da pije, i on stade piti, a zatim mu dadoh komad kruha, koji
je pojeo. Tada ga upitah iz koje je zemlje, a on ml odgovori: Espag-nole. Poto se
malo oporavio, stade mi svim moguim znakovima pokazivati koliko mi je zahvalan za
svoje izbavljenje. Seignor, rekoh mu ja, sluei se s ono malo panjolskoga to
sam ga se mogao sjetiti, razgovarat emo kasnije, a sada se moramo boriti. Ako u
vama jo ima malo snage, uzmite ovaj pitolj i ma i ruite oko sebe. On ih uze sa
zahvalnou i im je primio u ruke oruje, ono kao da mu je ulilo novu snagu, i on
kao da je pobjesnio pojuri na ubojice. U asu je dvojicu sasjekao na komade.
Zapravo, kako je sve to za njih bilo tako nenadano, jadni su stvorovi bili tako
prestravljeni od praska naih puaka da su sc od samog zaprepatenja i straha
sruili na zemlju i vie nisu imali snage da pokuaju pobjei, upravo kao to im se
ni tijelo nije moglo oprijeti naim mecima. Tako je bilo i s onom petoricom u amcu
na koje je pucao Petko. Trojica su se, istina, sruila od ozljeda, to su ih
primili, ali ostala su dvojica pala od straha.
Ja sam drao puku mirno u ruci, ali nisam pucao jer sam htio da imam pripravljen
naboj, a panjolcu sam dao pitolj i ma. Tada zovnuh Petka i rekoh mu da otri do
onoga stabla odakle smo prvi put pucali i donese oruje to je tamo ostalo poto je
ispaljeno, a on to uini velikom brzinom. Davi mu zatim svoju muketu, sjedoh da
ponovo nabijem sve ostale, a njima rekoh da dou k meni kad budu htjeli. Dok sam ja
te puke punio, doe do divlje borbe izmeu panjolca i jednoga divljaka koji je na
nj navalio s onim svojim ogromnim drvenim maem, istim orujem kojim je trebao biti
prije ubijen da ja to nisam sprijeio. panjolac
186
koji je bio ovaan i hrabar koliko se samo moe zamisliti premda je bio slab, dugo
se vremena borio s tim Indijancem i zadao mu dvije teke rane na glavi. Ali budui
da je divljak bio krupan i vrst momak, uhvati se s njim ukotac i, kako je ovaj
bio iscrpljen, baci ga na zemlju i stade mu otimati iz ruke moj ma. Tada
panjolac, iako je bio odozdo, lukavo popusti i preda mu ma, ali iza pojasa izvue
pitolj i prostrijeli divljaku tijelo i na mjestu ga ubije prije nego to sam mu se
ja, koji sam mu potrao u pomo, mogao i pribliiti.
Kako je sada Petku dano na volju da radi to hoe, on se dade u potjeru za
ratrkanim divljacima bez ikakva drugog oruja u ruci osim svoje sjekirice. Njome
je dotukao onu trojicu koji su, kao to sam prije spomenuo, bili ranjeni i ostali
leati, a i sve ostale na koje se namjerio. Kad je panjolac doao k meni po puku,
dadoh mu jednu od onih za ptice, i njome on poe u potjeru za dvojicom divljaka i
obojicu ih rani. Ali kako nije mogao trati, oni mu obojica umaknu u umu, i tu ih
je sada nastavio progoniti Petko. Jednoga je od njih ubio, ali drugi je bio tako
okretan da ga nije mogao dostii. Premda je bio ranjen, skoio je naglavce u more i
svom snagom stao plivati prema onima koji su preostali u kanoi. I ta trojica u
kanoi, zajedno s onim ranjenim, za kojega ne znamo, dali je umro ili nije, bili su
jedini od dvadeset i jednoga koji su izbjegli naim rukama. Evo izvjetaja o
ostalima.
Trojica ubijena naim prvim hicima sa stabla. Dvojica ubijena narednim hicima.
Dvojicu ubio Pctko u amcu. Petko ubio onu dvojicu to su najprije bili ranjeni.
Jednoga ubio Petko u umi. Trojicu ubio panjolac, etvorica, koje smo nali
sruene tu i tamo, umrli od zadobivenih rana ili ubijeni od Petka dok ih je
progonio, etvorica pobjegla u amcu, od kojih jedan ranjen, a moda i mrtav
ukupno dvadeset i jedan.
Oni to su bili u amcu vrsto su veslali da bi izmakli dometu puaka. Premda je
Petko dva-tri puta opalio prema njima, nisam opazio da bi kojega pogodio. Petku bi
bilo jako drago da sam uzeo jednu od njihovih kanoa, pa da smo poli za njima u
potjeru. Zapravo mi je bilo vrlo nelagodno pri pomisli da e ovi pobjei, da ne bi
odnijeli vijesti svome narodu pa se onda moda vratili sa dvjesta-trista kanoa i
uni-
187
tili nas samim svojim mnotvom. Stoga pristadoh da ih progonimo po moru. Potravi
k jednoj od njihovih kanoa, skoili unutra i rekoh Petku da me slijedi. Ali kad sam
uao u kanou, iznenadih se videi da tamo lei jo jedan jadni stvor, iv, ali
svezanih ruku i nogu, kao to je bio i panjolac, dovezen na klanje. Bio je napola
mrtav od straha i nije znao to se dogaa jer nije mogao pogledati preko ruba
amca. Bio je tako vrsto svezan od glave do nogu i ve tako dugo vremena da je
zapravo jo jedva bio na ivotu.
Smjesta prerezah zasukani a ili rogoz kojim su ga svezali i htjedoh mu pomoi da
se digne. Ali on nije mogao ni stajati ni govoriti, samo je tuno jeao, ini se da
je jo i sada mislio da e ga razvezati da ga ubiju.
Kad mu je priao Petko, rekoh mu da se upusti s njime u razgovor i da mu kae da je
izbavljen. Izvukavi bocu, rekoh mu da jadnom stvoru dade jedan gutljaj. To ga je,
zajedno s vijeu da je spaen, privelo k svijesti, i on se pridie i sjede u
amcu. Meutim, kad je doao Petko da s njime razgovara i kad mu je pogledao u
lice, nema ovjeka kome ne bi dole suze na oi videi kako ga je Petko stao
ljubiti, grliti i gladiti. Vikao je, smijao se, skakao naokolo, plesao, pjevao,
onda opet plakao, krio ruke, udarao se po licu i po glavi, a zatim stao pjevati i
skakati naokolo kao lud. Dosta je dugo potrajalo dok mi je uspjelo da dobijem iz
njega koju rije i da mi kae o emu se radi. Ali kad je doao malo k sebi, ree mi
da je to njegov otac.
Nije mi bilo lako izrei koliko me ganulo kad sam vidio kako se u tom jadnom
divljaku probudio toliki zanos i sinovljeva ljubav kad je ugledao svoga oca da je
spaen od smrti, a ne mogu ni priblino opisati, izljeve njegove ljubavi nakon
toga. Nebrojeno je puta ulazio u amac i izlazio iz njega. Kad bi doao k njemu,
sjeo bi i prislonio oevu glavu na svoja prsa, po pola sata bi ga tako drao,
milovao mu glavu, a onda bi ga uhvatio za ruke i none zglobove, koji su bili
zamrli i ukoeni od vezanja, pa bi ih svojim rukama trljao i gladio. Kad sam vidio
o emu se radi, dadoh mu ruma iz svoje boce da ga trlja njime, i to mu je jako
dobro inilo.
Taj je posao prekinuo nau potjeru za kanoom u kojoj su bili preostali divljaci.
Oni su nam sada gotovo nestali iz vida. Za nas je bila srea da nismo poli za
njima jer je dva sata kasnije poeo puhati vrlo jak vjetar. Oni su u to vrijeme
188
mogli biti na etvrtini puta, a vjetar je puhao snano cijelu no i to sa
sjeverozapada, to jest protiv njih, pa ne mogu vjerovati da im je amac izdrao i
da su ikada stigli do svoje obale.
Ali da se vratimo k Petku. On je bio toliko zaposlen oko svoga oca da dugo vremena
nisam imao srca da ga odijelim od njega. Kad sam vidio da bi ga naas mogao
ostaviti, ja ga zovnuh k sebi, a on doe skaui i smijui se. Bio je beskrajno
sretan. Upitah ga da li je dao ocu kruha. On potrese glavom i ree: Nita. Runi
pas pojesti sve sam. Nato mu dodadoh iz male torbe to sam je u tu svrhu nosio sa
sobom jednu pogau, a i njemu samome ponudih i gutljaj ruma, ali ga on ne htjede ni
okusiti, ve ga odnese svome ocu. Imao sam u depu i dva-tri suha grozda pa mu
dadoh aku groica da ih odnese ocu. Tek to je dao te groice svome ocu, vidjeh
ga gdje izlazi iz amca i bjei kao mahnit. Trao je tako brzo jer on je bio
najbri trka to sam ga ikada vidio kako rekoh, trao je tako brzo da mi se,
tako rei, u tren oka izgubio iz vida. Premda sam ga zvao i vikao za njim, nita
nije vrijedilo. Otiao je i za etvrt sata se vratio, iako ne tako brzim korakom
kao prije a kad je doao blie, vidjeh da je usporio korak jer je neto nosio u
ruci.
Kad mi je priao, ustanovih da je iao ak kui po zemljani vr ili lonac da svome
ocu donese pitke vode, i da je donio jo dvije pogae ili hljepia. Kruh je dao
meni, ali vodu je donio za oca. Meutim, kako sam i ja bio vrlo edan, guc-nuh malo
vode. Ta je voda oivjela njegova oca vie nego rum ili rakija to sam mu je dao
jer je gotovo umirao od ee.
Kad se njegov otac okrijepio, zovnuh ga da mi kae je li ostalo to vode. Ree mi
da jest, a ja mu naloih da da vode jadnom panjolcu, kojemu je trebala isto toliko
koliko i njegovu ocu. Poslah i jednu od pogaa to ih je donio Petko panjolcu,
koji je doista bio vrlo slab i odmarao se na travi pod drvetom. I njegovi su udovi
bili oteeni i jako ukoeni od grubih vezova kojima je bio svezan. Kad sam vidio da
je, poto je Petko priao k njemu s vodom, sjeo i stao piti i da je uzeo kruh i
poeo jesti, priem mu i dam aku groica. Gledao mi je u oi s toliko izraaja
obaveznosti i zahvalnosti koliko se samo moe pokazati na licu. Meutim, bio je
tako slab, a da i ne govorimo koliko se izmuio u borbi, da nije mogao stajati
189
na nogama. Dva-tri puta je pokuao da stane, ali nikako nije mogao. Noni su mu
zglobovi bili jako oteeni i boljeli su ga. Rekoh mu da ostane sjediti na miru, a
Petku naloih da mu trlja zglobove i mae ih rumom, onako kako je to radio kod
svoga oca.
Opazio sam da jadni stvor, koji je toliko volio svoga oca, svake dvije minute, a
moda i ee, dok god je bio tu, okree glavu da vidi je li mu otac na istom
mjestu i u istom poloaju u kojem ga je ostavio da sjedi. Odjednom opazi da ga vie
ne moe vidjeti pa skoi i, ne rekavi ni rijei, odjuri svom brzinom.k njemu,
inilo se kao da mu se noge ne dotiu tla dok je trao. Meutim, kad je doao tamo,
vidio je da mu se otac samo ispruio da bi odmorio noge. Nato se Petko odmah vrati,
a ja upitah panjolca ne bi li mu Petko pomogao da se digne ako bude mogao pa da ga
onda povede do amca i odveze do nae nastambe, gdje bih se ja pobrinuo za nj. Ali
Petko, vrst mlad momak, digne panjolca na lea i odnese ga do amca. Tu ga njeno
postavi na rub tako da su mu noge bile u amcu, a onda ga ponovo digne i spusti u
amac te ga posjedne pokraj svoga oca. Zatim izie iz amca i gurne ga u vodu i
stade veslati uz obalu bre nego to sam ja mogao hodati iako je puhao prilino jak
vjetar. Tako ih sretno doveze do naeg zaljeva. Ostavivi ih u amcu, otri natrag
da doveze drugi amac. Kad je prolazio kraj mene, upitah ga kamo ide. On mi ree:
Ii po jo amac, i nestade kao vjetar. Sigurno je da nijedan ovjek ni konj nije
trao kao on, i drugi je amac bio u zaljevu gotovo u isto vrijeme kad sam ja tamo
stigao kopnom. On me prebaci u amac preko zaljeva, a onda ode da pomogne naim
novim gostima da iziu iz amca. Kad je pokuao da to uini, nijedan od njih nije
mogao hodati, pa jadni Petko nije znao ta da uradi.
Stadoh razmiljati kako da se rijei to pitanje. Viknuh Petku da im kae da sjednu
na obalu, a kad je doao k meni, ubrzo napravih neku vrstu nosiljki, na koje smo ih
poloili i obojicu ih ponijeli izmeu sebe. Ali kad smo doli s njima do vanjske
strane naeg zida ili utvrde, bili smo jo na veem udu nego prije jer je bilo
nemogue prenijeti ih prijeko, a ja sam vrsto odluio da neu ruiti zid. Tako se
ponovo dadoh na posao. Petko i ja za otprilike dva sata napravismp vrlo pristojan
ator, koji smo pokrili starim jedrima, a preko njih naslagali granje sa stabalja
jer smo bili u prostoru
190
izvan vanjske ograde, to jest izmeu nje i gaja ili mlade ume to sam je bio
zasadio. U tom atoru napravismo dva kreveta od stvari to sam ih imao pri ruci:
poimence, od dobre riinc slame, na koju sam poloio pokrivae na kojima e leati,
i jo po jedan na svaki krevet, kojim e se pokriti.
Moj je otok sada bio nastanjen, i ja sam se smatrao vrlo bogat podanicima, esto
sam s veseljem razmiljao kako sam poput nekog kralja. U prvom redu, cijela je
zemlja bila iskljuivo moje vlasnitvo, nad kojom sam imao nesumnjivo pravo
vrhovnog gospodara. U drugom redu, narod mi je bio savreno podloan. Bio sam
potpuni gospodar i zakonodavac. Svi su moji podanici svoj ivot dugovali meni i
bili spremni poloiti svoj ivot za me kad bi to ustrebalo. Bilo je znaajno i to
da sam imao samo tri podanika, a bili su pripadnici, triju razliitih vjera. Moj je
momak Petko bio protestant, njegov otac poganin i kahlbaC a panjolac rimokatolik.
Meutim-,- ja--samr-tT^v6Tn~"kraljevstvu doputao slobodu vjeroispovijesti, ali to
spominjem samo uz put.
im sam opskrbio moja dva slaba, spaena zarobljenika i dao im skrovite i mjesto
gdje e se odmoriti, poeh misliti na to da im priredim hrane. Prvo to sam uinio
bilo je da sam zapovjedio Petku da uzme jednogodinju kozu, neto izmeu jareta i
koze, iz moga posebnog stada, i da je zakolje. Tada odrezah stranji kraj, isjeckah
ga na sitne komadie, pa sve to dadoh Petku da skuha, i priredih im, uvjeravam vas,
vrlo dobro jelo, juhu s mesom, u koju sam stavio i neto jema i rie. A kako sam
je kuhao vani (jer unutar svoga prvog zida nisam loio vatru), donio sam sve to u
novi ator. Postavivi tamo za njih stol, sjedoh i veerah takoer s njima, a
koliko god sam mogao, razveseljavao sam ih i hrabrio. Petko mi je bio tuma,
pogotovu za svoga oca, a zapravo i za panjolca jer je panjolac prilino dobro
govorio jezik divljaka.
Kad smo veerali, naloih Petku da uzme jednu od kanoa i poe po nae mukete i
drugo oruje, koje smo, zbog nestaice vremena, ostavili na bojnom polju. Idueg
sam mu dana naloio da ode i pokopa mrtva tjelesa divljaka, koja su leala izloena
suncu pa bi za kratko vrijeme poela zaudarati. Rekao sam mu takoer da pokopa
strahovite ostatke njihove divljake gozbe: znao sam da ih ima dola, a nisam mogao
pomisliti da to sam uinim, ak nisam mogao podnijeti ni da
191
ih vidim ako bi me put nanio onamo. Sve je on to tano izvrio i uklonio svaki i
najmanji znak da su divljaci bili tamo. I kad sam ponovo poao onamo, jedva sam
znao gdje je to mjesto, osim po onom vrku ume koji je sezao donle.
Tada poeh pomalo ulaziti u razgovor sa svoja dva nova podanika. U prvom sam redu
rekao Petku da zapita svoga oca to on misli o bijegu divljaka u kanoi. I da li
moemo oekivati da e se vratiti s tolikim snagama da im se ne bismo mogli
oduprijeti. On je u prvom redu mislio da divljaci u amcu nikada nee moi
preivjeti oluju to se digla one noi kad su oni otili, nego se svakako moraju
utopiti, ili e ih oluja baciti prema jugu na one druge obale, gdje e ih jednako
sigurno prodrijeti kao to je bilo sigurno da e se utopiti ako dozive brodolom. A
to bi uinili kad bi sretno stigli do svoje obale, to je rekao da ne zna, ali po
njegovu miljenju oni su tako strahovito uplaeni od naina kako su napadnuti,
prasaka puaka i vatre, da vjeruje da e svojim ljudima pripovijedati da su svi
poubijani od groma i munja, a ne od ljudske ruke. A ona dvojica koji su se pokazali
(tp jest Petko i ja), da su boanski duhovi ili demoni koji su sili da ih unite,
a ne naoruani ljudi. On je to, kako ree, znao jer je uo da su jedan drugome na
svom jeziku tako dovikivali; njima je bilo nedokuivo da bi ovjek mogao bacati
vatrene strijele, proizvoditi tutnjavu groma i ubijati iz daljine, a da ne digne
ruku, kako smo mi to radili. A taj je stari divljak imao pravo jer, kako sam
kasnije od drugih ljudi uo, divljaci iz tih krajeva nikada vie nisu pokuali da
odu na otok. Bili su tako prestravljeni zbog izvjetaja to su ih podnijela ta
etvorica ljudi (jer ini se da se ipak nisu utopili) da su vjerovali da e svatko
tko ode na to zaarano ostrvo biti uniten plamenom bogova.
To ja, meutim, nisam znao i stoga sam dugo vremena bio u strahu i neprestano na
oprezu. Ja i cijela moja vojska. Budui da smo sada bili etvorica, usudio bih se u
svako vrijeme navaliti na stotinu njih na otvorenom polju.
Meutim za kratko vrijeme, kako kanoe vie nisu dolazile, izblijedio je strah od
njihova dolaska. Ponovo se stadoh baviti mislima o svom putu na kopno jer me i
Petkov otac isto tako uvjeravao da mogu biti siguran da u zbog njega naii na
dobar prijem kod njegova naroda ako budem htio ii.
192
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Doznam pojedinosti o onim panjolcima to su ostali medu divljacima panjolac i
Petkov otac plove na kopno Engleski brod u blizini otoka amac s tri
zarobljenika pristane uz kopno Otkrijem se zarobljenicima Svladamo
pobunjenike
Meutim, odustao sam na kratko vrijeme od toga svoga nauma kad sam ozbiljno
porazgovorio sa panjolcem i kad sam saznao da ima jo esnaest njegovih
sunarodnjaka i Portugalaca koji, poto su pretrpjeli brodolom i poto su se spasili
na onoj obali, doista ive tamo u miru s divljacima, ali su u vrlo teku poloaju
to se tie potreptina, pa ak i to se tie ivota. Zapitao sam ga za sve
pojedinosti o njihovu putu i saznao da su bili na panjolskom brodu koji je plovio
iz Rio de la Plate u Havanu, s uputama da tamo ostavi svoj tovar koji se uglavnom
sastojao od koa i srebra i da natrag doveze svakovrsnu robu za Evropu na koju tamo
naie. Rekao mi je da su na palubi imali pet portugalskih mornara to su ih primili
s jednog drugog broda koji je doivio brodolom. Pet se njihovih vlastitih ljudi
utopilo im je brod nastradao, a oni su se spasili nakon beskrajnih opasnosti i
tegoba i gotovo mrtvi od gladi stigli na kanibalsku obalu gdje su oekivali da e
ih smjesta poderati.
Rekao mi je da su sa sobom imali neto oruja, ali je bilo potpuno neupotrebljivo
jer nisu imali ni baruta ni same budui da su im morski valovi pokvarili sav
barut, osim neto malo to su potroili im su se iskrcali, da dou do hrane.
Upitao sam ga to e se, po njegovu miljenju, tamo dogoditi s njima, i jesu li
napravili kakav plan da pobjegnu odanle. Rekao mi je da su se o tome mnogo
dogovarali, ali budui da nisu imali amca, a ni orua da ga naprave, niti ikakve
hrane, njihova su se savjetovanja uvijek zavravala suzama i oajem.
Upitao sam ga kako bi oni prihvatili moj prijedlog, a taj bi bio da se pokua
bijeg, i ne bi li se to moglo provesti kad bi oni svi bili ovdje. Rekoh mu otvoreno
da se najvie bojim njihova izdajstva i loeg postupka kad bih stavio svoj ivot u
njihove ruke jer zahvalnost nije priroena krepost ljudske naravi, niti ljudi
upravljaju svoje postupke toliko prema
13 Robinson Crusoe
193
ih vidim ako bi me put nanio onamo. Sve je on to tano izvrio i uklonio svaki i
najmanji znak da su divljaci bili tamo. I kad sam ponovo poao onamo, jedva sam
znao gdje je to mjesto, osim po onom vrku ume koji je sezao donle.
Tada poeh pomalo ulaziti u razgovor sa svoja dva nova podanika. U prvom sam redu
rekao Petku da zapita svoga oca to on misli o bijegu divljaka u kanoi. I da li
moemo oekivati da e se vratiti s tolikim snagama da im se ne bismo mogli
oduprijeti. On je u prvom redu mislio da divljaci u amcu nikada nee moi
preivjeti oluju to se digla one noi kad su oni otili, nego se svakako moraju
utopiti, ili e ih oluja baciti prema jugu na one druge obale, gdje e ih jednako
sigurno prodrijeti kao to je bilo sigurno da e se utopiti ako dozive brodolom. A
to bi uinili kad bi sretno stigli do svoje obale, to je rekao da ne zna, ali po
njegovu miljenju oni su tako strahovito uplaeni od naina kako su napadnuti,
prasaka puaka i vatre, da vjeruje da e svojim ljudima pripovijedati da su svi
poubijani od groma i munja, a ne od ljudske ruke. A ona dvojica koji su se pokazali
(tp jest Petko i ja), da su boanski duhovi ili demoni koji su sili da ih unite,
a ne naoruani ljudi. On je to, kako ree, znao jer je uo da su jedan drugome na
svom jeziku tako dovikivah; njima je bilo nedokuivo da bi ovjek mogao bacati
vatrene strijele, proizvoditi tutnjavu groma i ubijati iz daljine, a da ne digne
ruku, kako smo mi to radili. A taj je stari divljak imao pravo jer, kako sam
kasnije od drugih ljudi uo, divljaci iz tih krajeva nikada vie nisu pokuali da
odu na otok. Bili su tako prestravljeni zbog izvjetaja to su ih podnijela ta
etvorica ljudi (jer ini se da se ipak nisu utopili) da su vjerovali da e svatko
tko ode na to zaarano ostrvo biti uniten plamenom bogova.
To ja, meutim, nisam znao i stoga sam dugo vremena bio u strahu i neprestano na
oprezu. Ja i cijela moja vojska. Budui da smo sada bili etvorica, usudio bih se u
svako vrijeme navaliti na stotinu njih na otvorenom polju.
Meutim za kratko vrijeme, kako kanoe vie nisu dolazile, izblijedio je strah od
njihova dolaska. Ponovo se stadoh baviti mislima o svom putu na kopno jer me i
Petkov otac isto tako uvjeravao da mogu biti siguran da u zbog njega naii na
dobar prijem kod njegova naroda ako budem htio ii.
192
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Doznam pojedinosti o onim panjolcima to su ostali medu divljacima panjolac i
Petkov otac plove na kopno Engleski brod u blizini otoka amac s tri
zarobljenika pristane uz kopno Otkrijem se zarobljenicima Svladamo
pobunjenike
Meutim, odustao sam na kratko vrijeme od toga svoga nauma kad sam ozbiljno
porazgovorio sa panjolcem i kad sam saznao da ima jo esnaest njegovih
sunarodnjaka i Portugalaca koji, poto su pretrpjeli brodolom i poto su se spasili
na onoj obali, doista ive tamo u miru s divljacima, ali su u vrlo teku poloaju
to se tie potreptina, pa ak i to se tie ivota. Zapitao sam ga za sve
pojedinosti o njihovu putu i saznao da su bili na panjolskom brodu koji je plovio
iz Rio de la Plate u Havanu, s uputama da tamo ostavi svoj tovar koji se uglavnom
sastojao od koa i srebra i da natrag doveze svakovrsnu robu za Evropu na koju tamo
naie. Rekao mi je da su na palubi imali pet portugalskih mornara to su ih primili
s jednog drugog broda koji je doivio brodolom. Pet se njihovih vlastitih ljudi
utopilo im je brod nastradao, a oni su se spasili nakon beskrajnih opasnosti i
tegoba i gotovo mrtvi od gladi stigli na kanibalsku obalu gdje su oekivali da e
ih smjesta poderati.
Rekao mi je da su sa sobom imali neto oruja, ali je bilo potpuno neupotrebljivo
jer nisu imah ni baruta ni same budui da su im morski valovi pokvarili sav barut,
osim neto malo to su potroili im su se iskrcali, da dou do hrane.
Upitao sam ga to e se, po njegovu miljenju, tamo dogoditi s njima, i jesu li
napravili kakav plan da pobjegnu odanle. Rekao mi je da su se o tome mnogo
dogovarali, ali budui da nisu imali amca, a ni orua da ga naprave, niti ikakve
hrane, njihova su se savjetovanja uvijek zavravala suzama i oajem.
Upitao sam ga kako bi oni prihvatili moj prijedlog, a taj bi bio da se pokua
bijeg, i ne bi li se to moglo provesti kad bi oni svi bili ovdje. Rekoh mu otvoreno
da se najvie bojim njihova izdajstva i loeg postupka kad bih stavio svoj ivot u
njihove ruke jer zahvalnost nije priroena krepost ljudske naravi, niti ljudi
upravljaju svoje postupke toliko prema
13 Robinson Crusoe
193
obavezama to su ih preuzeli koliko prema koristima to ih oekuju. Rekoh mu da bi
mi bilo vrlo teko kad bih im pomogao da se izbave, a da me oni kasnije uine
svojim zarobljenikom u Novoj paniji, gdje je sigurno da e svaki Englez postati
rtvom, bez obzira kakva ga je nevolja ili sluaj nanio tamo. I da bih radije da me
iva poderu nego da padnem u nemilosrdne pande popova i budem predan inkviziciji.
Dodao sam da sam, inae, uvjeren da bismo mogli, kad bi oni svi bili ovdje, s
toliko ruku sagraditi amac dosta velik da nas sve prebaci, ili na jug u Braziliju,
ili na sjever prema otocima ili panjolskoj obali. Ali ako me kasnije za nagradu
silom odvedu meu svoje ljude, mogao bih za svoju dobrotu prema njima doivjeti
zlostavljanje i uiniti svoj poloaj gorim nego to je bio prije.
Odgovorio mi je s mnogo nepristranosti i iskrenosti da je njihov poloaj tako
bijedan, i da su oni toga tako svjesni da vjeruje da bi s gnuanjem odbili svaku
pomisao da budu zli prema ovjeku koji bi pridonio njihovu izbavljenju. Izjavio je
da bi on, ako ja na to pristanem, otiao sa starcem k njima i razgovarao s njima o
tome pa se opet vratio i donio mi njihov odgovor. Rekao je da bi s njima dogovorio
uvjete pod sveanom prisegom da e biti potpuno pod mojim vodstvom kao zapovjednika
ili kapetana. Da bi se zakleli da e biti prema meni iskreni i poi u onu zemlju za
koju se ja odluim, i nikakvu drugu, da e se pokoravati potpuno i bezuvjetno mojim
nalozima dok se sretno ne iskrcaju u zemlju to je ja odaberem. U tom bi mi smislu
donio od njih odgovor s njihovim potpisima.
Zatim mi ree da e se najprije on sam zakleti da se nee maknuti od mene dok god
bude iv dok mu ja ne naloim da ode. Da e stajati uza me do zadnje kapi krvi ako
bi se dogodilo i najmanje vjerolomstvo meu njegovim sunarodnjacima.
Ree mi da su oni svi vrlo uglaeni i poteni ljudi, da su u najveoj nevolji to
se da zamisliti jer nemaju ni oruja ni odjee, i nikakve hrane, nego su na milost
i nemilost divljaka. Nemaju nikakve nade da e se ikada vratiti u svoju zemlju.
Siguran je da e, ako ja na se preuzmem njihovo izbavljenje, ivjeti i umrijeti za
mene.
Primivi takvo osiguranje, odluih pokuati, ako bude mogue, da ih izbavim i da
poaljem staroga divljaka i pa-
194
njolca prijeko k njima na pregovore. Meutim, kad je sve bilo spremno za polazak,
sam panjolac iznese savjet u kojemu je s jedne strane bilo toliko razboritosti, a
s druge toliko skromnosti, da mi je to uinilo veliko zadovoljstvo. Po njegovu
savjetu trebalo je odgoditi izbavljenje njegovih drugova za najmanje pol godine.
Evo zato:
On je sada ve bio s nama oko jedan mjesec. Za to sam mu vrijeme pokazao na koji
nain se brinem za svoj opstanak. On je jasno vidio koliku sam zalihu ita i rie
spremio. Ta zaliha, koja je za me samoga bila vie nego dovoljna, nije bila
dovoljna, barem ne bez dobrog gospodarenja, za moju porodicu, koja je sada narasla
na etiri lana. A jo manje bi bila dovoljna kad bi njegovi zemljaci, kojih je,
kako je rekao, bilo jo etrnaest na ivotu, doli ovamo. A pogotovu ne bi bila
dovoljna da opskrbi hranom na amac, ako ga sagradimo, za putovanje u ma koju od
amerikih kolonija. Stoga mi ree da bi po njegovu miljenju bilo uputnije da on i
ona druga dvojica okopaju i obrade jo zemlje, toliko za koliko ima sjemena. Ree
da treba da priekamo do idue etve da bismo imali zalihu ita za njegove zemljake
kad dou. Nestaica bi mogla kod njih izazvati kunju da se stanu buniti ili da se
ne smatraju izbavljenima pa da misle da su iz jedne nevolje zapali u drugu.
Njegov je oprez bio tako razuman, a savjet tako dobar da sam s njime morao biti
vrlo zadovoljan, kao to sam bio zadovoljan i s njegovom vjernou. Tako se dadosmo
na kopanje, sva etvorica, koliko nam je doputalo drveno orue kojim smo bili
opremljeni. Otprilike za mjesec dana, a tada je ba bilo za to povoljno doba,
prekopali smo i obradili toliko zemlje da smo mogli zasijati dvadeset i dva
poluaka jema i esnaest vreva rie, to jest, jednom rijei, sve to smo mogli
dati za sjeme. Zapravo nismo ostavili dosta jema ni sebi za hranu za est mjeseci,
koliko smo morali ekati na etvu, to jest, raunajui od vremena kad smo odvojili
sjeme za sjetvu jer se ne smije misliti da sjeme u tom kraju ostaje u zemlji est
mjeseci.
Kako smo sada imali dosta drutva, a brojno nam je stanje bilo dovoljno da se ne
bojimo divljaka ako dou, osim ako bi ih bilo jako mnogo, slobodno smo sc kretali
po cijelom otoku kamo god nam se prohtjelo. Kako nam je ovdje misao o bijegu ili
izbavljenju neprestano bila na pameti, bilo je
195
nemogue, barem meni, da ne mislim na naine kako da se to provede u djelo. U tu
svrhu oznaio sam nekoliko stabala to sam ih smatrao prikladnima za na posao pa
dadoh Petku i njegovu ocu da ih obrade, a panjolcu, kome sam povjerio svoje misli
u toj stvari, rekoh da ih nadgleda i upravlja poslom. Pokazao sam im s kakvim sam
neumornim trudom otesao veliko stablo u jednu jedinu dasku pa sam im dao da to isto
rade dok nisu napravili oko dvanaest veli-1 kih dasaka od vrste hrastovine,
irokih blizu dvije stope, dugakih trideset i pet stopa, a debelih izmeu dva i
etiri palaca. Svatko moe zamisliti kakav ogroman posao je to iziskivalo.
Istovremeno sam smiljao kako bih, to je vie mogue, poveavao svoje malo stado
pitomih koza. U tu sam svrhu jednoga dana poslao van Petka i panjolca, a drugi dan
smo ili Petko i ja jer smo se izmjenjivali. Na taj smo nain dobili dvadesetak
mladih jaria, koje smo onda uzgojili s ostalima. Kad god smo, naime, ubili majku,
potedjeli smo jarie i dodali ih naem stadu. K tome, kako se pribliavalo vrijeme
za suenje groa, dao sam ga toliko povjeati na suncu da vjerujem da smo bili u
Alikantu, gdje se groe sui na suncu, da bismo napunili ezdeset do osamdeset
bavica. A groe, zajedno s kruhom, sainjavalo je velik dio nae hrane, a,
uvjeravam vas, i izvrsne hrane jer je to silno hranjivo jelo.
Sada je dola etva, a prirod nam je bio u vrlo dobru stanju. Nije to bila
najobilnija etva to sam je doivio na tom otoku, ali je za nau svrhu bila
dovoljno dobra jer smo od dvadeset i dva poluaka jema dobili i omlatili preko
dvije stotine i dvadeset poluaka, a slian je bio omjer i kod rie. Bila je to
dovoljna zaliha hrane do idue etve, sve kad bi svih esnaest panjolaca dolo k
meni na otok. Ili, kad bismo bili spremni za put, time bismo vrlo obilno opskrbili
svoj brod do bilo kojeg kraja svijeta, to jest Amerike. Kad smo tako spremili pod
krov i osigurali svoja skladita ita, dadosmo se na posao da izradimo pletene
robe, to jest velikih koara u kojima emo ga drati. A panjolac je u tom poslu
bio vrlo okretan i vjet i esto me korio to nisam napravio kakve predmete za
obranu od takve pletene robe, ali mem* se to nije inilo potrebnim. Poto smo sada
imali obilatu zalihu hrane za sve oekivane goste, dadoh pa-
196
njolcu pristanak da ode na kopno da vidi to bi mogao uiniti s onima to ih je
tamo ostavio. Strogo sam ga obavezao, i to pismeno, da sa sobom ne povede ni jednog
ovjeka koji prije toga u njegovoj prisutnosti i u prisutnosti staroga divljaka ne
prisegne da nee ni na koji nain uiniti nita naao osobi to je nae na otoku,
koja je bila toliko dobra da je poslala po njih da bi ih izbavila, da nee s njom
stupiti u borbu niti je napasti, nego da e biti uz nju i braniti je protiv svakoga
takva pokuaja. Kamo god krenu, da e biti potpuno pod njegovim zapovjednitvom i
podvrgnuti njemu. To treba da bude izdano pismeno, s njihovim vlastorunim
potpisima. Meutim, nismo se uope zapitali kako e oni to uiniti, kad smo znali
da nemaju ni pera ni crnila.
S takvim uputama panjolac i stari divljak (Petkov otac) otplovie u jednoj od
kanoa, za koju bi se moglo rei da su u njoj i doli ili, bolje rei, da su se u
njoj dovezli kad su doli kao zarobljenici da ih ovdje poderu divljaci.
Svakome od njih dadoh po jednu muketu i oko osam naboja baruta i same, upozorivi
ih da vrlo dobro gospodare i jednim i drugim i da ih troe samo u hitnim
sluajevima.
Taj me posao ispunjavao veseljem jer su to u dvadeset sedam godina i nekoliko dana
bili prvi koraci to sam ih poduzeo u oekivanju da u se izbaviti. Dao sam im
zalihu kruha i suhoga groa, dovoljnu za njih za mnogo dana i dovoljnu za njihove
zemljake za kojih osam dana. Zaeljevi im sretan put, rekoh im da krenu.
Dogovorili smo se takoer za znak to e ga izvjesiti na svom povratu i po kojem u
ih opet prepoznati iz daljine kad se budu vraali, prije nego stignu do obale.
Otili su po prilino jakom vjetru, jednoga dana kad je bio pun mjesec po mom
raunu u mjesecu listopadu. Kad sam jednom izgubio taan raun o danima, nikada ga
vie nisam mogao uskladiti. Nisam ni raun o godinama vodio tako tano da bih mogao
sa sigurnou rei da imam pravo premda sam kasnije, kad sam provjeravao svoje
raunanje, ustanovio da sam godine vodio tano.
Kad sam ih ekao kojih osam dana, dogodi se udan i nepredvien sluaj o kakvu se
moda nikada u povijesti nije ulo. Jednoga sam jutra vrsto spavao u svojoj kolibi
kadli
197
k meni dotri moj momak Petko i glasno vikne: Gospodaru,-gospodaru, doli su,
doli su!
Skoih na noge i, ne osvrui se na opasnost, im sam navukao na se odijelo,
izletih napolje kroz svoj mali gaj koji je, uz put reeno, toliko narastao da je
sada bio vrlo gusta uma kako rekoh, bez obzira na opasnost izletjeh bez oruja,
to nisam obiavao raditi. Meutim, upravivi pogled prema moru, iznenadih se
ugledavi amac u udaljenosti od koje etiri milje na putu prema obali. Imao je na
sebi jedno jedro poput ovje pleke, kako oni to zovu, a vjetar je bio prilino jak
i nosio ga k obali. Cas zatim sam takoer opazio da ne dolaze s one strane na kojoj
je leala obala, nego s najjunijeg kraja otoka. Nato pozvah Petka k sebi i rekoh
mu da se ne pokazuje jer to nisu ljudi to ih oekujemo pa ne znamo jesu li
prijatelji ili neprijatelji.
Zatim odoh po dalekozor da vidim tko bi to mogao biti. Izvukavi za sobom ljestve,
popeh se na vrh breuljka, kako sam obiavao raditi kad sam se ega bojao, da bih
to jasnije vidio a da ne budem opaen.
Tek to sam stupio nogom na breuljak, jasno ugledah brod usidren otprilike osam
milja daleko u smjeru jug-jugo-istok, ali ne vie od pet milja od obale. Koliko sam
mogao vidjeti, bilo je jasno da je to engleski brod, a amac je izgledao kao
engleski brodski amac.
Ne mogu izraziti koliko sam bio smuen, premda je veselje da vidim brod, i to takav
za koji sam s pravom mogao vjerovati da su na njemu moji zemljaci, a prema tome i
prijatelji, bilo. neopisivo. Pa ipak, nekako me muila potajna sumnja, ne znam
zato, koja mi je nalagala da budem na oprezu. U prvom sam redu zapitao to bi
engleski brod mogao raditi u ovom dijelu svijeta budui da to nije bilo ha putu ni
u koji kraj, ni iz kojega kraja u kojemu su Englezi plovili, a znao sam da nije
bilo oluje, koja bi ih ovamo dotjerala. A ako su doista Englezi, vjerojatno je da
nisu ovdje s dobrim namjerama, pa je bolje da nastavim ivjeti kao do sada nego da
padnem u ruke razbojnika i ubojica.
Ovaj sluaj obilato potvruje da sam imao pravo kad sam tako rasuivao. Jer da me
to tajno upozorenje nije uinilo opreznim, dolazilo ono ma sa koje strane,
neizbjeno bih stradao i naao se u mnogo gorem poloaju nego to sam bio prije,
kako ete odmah vidjeti.
198
Nisam dugo ostao na tom mjestu kadli spazih da se amac pribliio obali, kao da
trae kakav zaljev u koji bi uli da bi se lake iskrcali. Meutim, budui da nisu
doli dovoljno daleko uz obalu, nisu opazili malu dragu u kojoj sam ja prije
iskrcavao svoje splavi, nego su izvukli svoj amac na pjeanu obalu, otprilike pol
milje od mene, a to je za me bila velika srea jer bi se drukije bili iskrcali ba
pred mojim vratima, da tako kaem, i uskoro bi me istjerali iz moje utvrde, a moda
i opljakali sve to imam.
Kad su izili na obalu, bio sam potpuno uvjeren da su Englezi, barem veina njih.
Za jednoga ili dvojicu sam mislio da su Holandezi, meutim se pokazalo da nisu.
Bilo ih je u svemu jedanaest, a trojica su, kako sam vidio, bila nenaoruana i
(kako mi se inilo) svezana. Kad su prva etvorica ili petorica skoila na obalu,
izvedoe onu trojicu iz amca kao zarobljenike. Opazio sam da se jedan od te
trojice sluio najvatrenijim pokretima zaklinjanja, alosti i oaja, ak moda i
pretjerana. Ostala su dvojica, kako sam mogao razabrati, od vremena do vremena
podizali ruke, a inilo se da su takoer jako zabrinuti, ali ne toliko kao onaj
prvi.
Taj me pogled potpuno smutio i nisam znao to bi to moglo znaiti. Petko mi se
obratio engleski to je bolje znao: Gospodaru, vi vidite engleski ovjeki jesti
zarobljenike isto kao divlji ovjek. Pa misli, Petko, rekoh mu ja, da e ih
oni pojesti? Da, ree Petko, oni njih pojesti. Ne, ne, Petko, odgovorih ja.
Bojim se da e ih zaista ubiti, ali moe biti siguran da ih nee pojesti.
Cijelo to vrijeme nisam mogao ni naslutiti o emu se tu zapravo radi. Stajao sam
drui od uasa pred tim prizorom i svakoga asa oekivao da e trojicu
zarobljenika poubijati. ak sam jednom vidio kako je jedan od lupea podigao ruku,
u kojoj je drao ogroman no ili bode, da udari jednoga od ovih bijednika.
Oekivao sam da u ga zaas vidjeti kako pada, a pri tom kao da mi se sva krv
sledila u ilama.
Od svega srca sam sada alio za panjolcem i divljakom to je otiao s njim. elio
sam da bih se mogao nekako prikrasti neopazice na pukomet da spasim ta tri ovjeka
jer nisam vidio da imaju vatrenog oruja. Meutim, elja mi se ispunila, samo
drukije.
199
Kad sam vidio kako surovi mornari okrutno postupaju s tom trojicom ljudi, opazili
da su se mornari rastrkali po kopnu kao da ele razgledati kraj. Vidio sam takoer
da je onoj trojici stavljeno na volju da idu kamo god hoe, ali oni sva strojica
sjedoe vrlo zamiljeni na zemlju gledajui okolo kao kakvi oajnici.
To me podsjeti kako sam se ja stao ogledavati kad sam se prvi put iskrcao na toj
obali. Kako sam sam sebe smatrao izgubljenim, kako sam se divlje osvrtao oko sebe,
u kakvu sam uasnu strahu bio i kako sam cijelu no proveo na stablu od straha da
me ne bi razderale divlje zvijeri.
Kako te noi jo nisam imao ni pojma o tome da u s broda to ga je sudbina olujom
i plimom dotjerala blie k obali pribaviti zaliha od kojih sam se kasnije tako dugo
vremena hranio i odravao na ivotu, tako ni ta tri jadna, osamljena ovjeka nisu
ni slutila kako im je sigurno izbavljenje i prehrana, kako im je sve to blizu, i
kako se zbiljski i doista nalaze u sigurnosti, a u isto vrijeme su mislili da su
izgubljeni, i da je njihov poloaj beznadan.
Kad su ti ljudi izali na obalu, plima je ba bila na najvioj razini. Stojei tamo
i pregovarajui sa zarobljenicima to su ih doveli, ili opet lutajui okolo da vide
gdje su, oni su bezbrino ostali dok se plima nije povukla i voda tako znatno opala
da je amac ostao na suhom.
U amcu su ostavili dva ovjeka koji su, kako sam kasnije ustanovio, zaspali jer su
popili malo previe rakije. Meutim, jedan se od njih probudio prije drugoga. Kad
je vidio da je amac predaleko na kopnu da bi ga on mogao maknuti, zovne one druge
to su se bili rastrkali, nato se svi uskoro vrate k amcu. Meutim, gurnuti ga do
vode nadilazilo je njihovu snagu jer je amac bio vrlo teak, a obala na toj strani
pokrivena kamenim, blatastim pijeskom koji je bio gotovo kao mulj.
U tom poloaju oni su, kao pravi mornari, koji su moda od svih ljudi najmanje
skloni razmiljanju, odustali od toga i opet odlunjali po kopnu, uo sam kako jedan
od njih kae glasno drugome (dozivajui ga od amca): Ma pusti ga, Jack, to se
mui? Zaplovit e kad doe nova plima. Time sam dobio potvrdu za svoje glavno
pitanje iz koje su zemlje.
Cijelo sam se to vrijeme drao kue i ni jednom se nisam usudio maknuti iz svoje
utvrde dalje nego do svoga
200
promatralita pri vrhu breuljka. Radovao sam se na pomisao kako sam je dobro
utvrdio. Znao sam da treba najmanje jo deset sati da amac ponovo zaplovi, a dotle
e se smraiti pa u moi slobodnije promatrati njihovo kretanje i uti razgovor
ako ga povedu.
Za to sam se vrijeme pripremio za bitku kao i ono prije, samo s vie opreza,
znajui da sada imam posla s drukijom vrstom neprijatelja nego onda. I Petku sam
naloio da se natovari pukama. Od njega sam uinio odlina strijelca. Sam sam uzeo
dvije puke za ptice, a njemu sam dao tri mukete. Izgledao sam doista strano
divlje. Imao sam na sebi svoj ogromni kaput od kozje koe, s golemom kapom,
0 kojoj sam ve govorio, golim maem, s dva pitolja za pojasom i s po jednom
pukom na svakom ramenu.
Moj je plan bio, kako sam ve spomenuo, nita ne pokuavati dok se ne smrai. Ali
oko dva sata, u vrijeme najvee ege, vidjeh da su se oni razbjeali po umama i,
po mom miljenju, polijegali i pozaspali. Ona trojica jadnika nisu mogli zaspati
jer su bili previe zabrinuti zbog svoga poloaja. Meutim, oni su se smjestili pod
okrilje nekog velikog drveta, otprilike etvrt milje od mene i, kako se meni
inilo, tako da ih ostali nisu mogli vidjeti.
Tada odluih da im se pokaem i saznam neto o njihovu poloaju. Smjesta se zaputih
onakav kako sam se opisao, a moj momak Petko u dobranoj udaljenosti za mnom, po
svom oruju jednako straan kao i ja, samo to nije predstavljao tako uasnu,
sablasnu pojavu kao ja.
Priao sam k njima to sam blie mogao a da me nisu opazili, a tada, prije nego to
me je jedan od njih vidio, doviknuh im glasno panjolski: to ste vi, gospodo!
Na taj se zvuk trgnu, ali su jo deset puta vie bili zbu-. njeni kad su ugledali
mene i moju neobinu pojavu. Nisu mi dali nikakva odgovora, ali mi se priinilo kao
da sam opazio da se spremaju pobjei od mene. Tada im se javih engleski: Gospodo,
rekoh, ne bojte me se. Moda imate u blizini prijatelja premda ga niste
oekivali. Onda mora da je poslan ravno s neba, ree jedan od njih vrlo
ozbiljno, skinuvi u isto vrijeme eir, jer naem stanju ne moe pomoi ovjek.
Moete li rei strancu kako da vam pomogne jer se ini da ste u velikoj nevolji.
Vidio sam vas kad ste se iskrcali
1 kad ste se molbama obraali zvijerima to su dole s vama.
201
Vidio sam kako je jedan od njih podigao bode da vas ubije.
Jednome su ovjeku tekle suze niz obraz. Drui, kao skamenjen, uzvrati: Govorim
li ja s bogom ili s ovjekom? Je li to doista ovjek ili aneo? Ne bojte se toga,
gospo-dine, rekoK mu ja: Da je bog poslao anela da vas izbavi on bi doao bolje
odjeven i drukije naoruan nego to vidite mene. Molim vas, odbacite strah. Ja sam
ovjek, Englez, i spreman da vam pomognem. Vidite da imam samo jednoga slugu
imamo oruja i municije. Recite nam-otvoreno moemo li vam pomoi? to vam se
dogodilo?
Na je sluaj, gospodine, ree on, predugaak da" vam ga ispripovjedimo dok su
nai ubojice tako blizu. Meutim, ukratko, ja sam bio zapovjednik onoga broda. Moji
su se mornari pobunili protiv mene, jedva su se dali skloniti da me ne ubiju i
konano su me izloili ovdje na ovom osamljenom otoku zajedno s onom dvojicom.
Jedan je od njih moj asnik, a drugi je putnik. Oekivali smo da emo ovdje
poginuti jer smo vjerovali da je ovo mjesto nenastanjeno pa jo uvijek ne znamo to
da o svemu tome mislimo.
Gdje su one zvijeri, vai neprijatelji? upitah ja. Znate li kamo su otili?
Eno ih tamo, ree on, pokazujui prema gutiku. Srce mi dre od straha da su
nas vidjeli i uli kako govorimo. Ako jesu, sigurno e nas sve poubijati.
Imaju li vatrenog oruja? upitah. On odgovori: Imaju samo dvije puke, i jo
jednu, koju su ostavili u amcu. E, onda dobro, rekoh ja, ostalo prepustite
meni. Vidim da spavaju. Lako ih je sve poubijati, ali bi moda bilo bolje da ih
zarobimo? On mi ree da su meu njima dva oajna lupea, i da ba ne bi bilo
uputno pokazati prema njima samilost, ali ako njih uhvatimo, svi e se ostali, po
njegovu miljenju, vratiti na svoju dunost. Upitah ga koja su to dvojica. Ree mi
da ih ovako iz daljine ne bi mogao opisati, ali e se pokoravati mojim odredbama
to ja zapovjedim. Dobro, rekoh ja, povucimo se da nas ne vide i ne uju da se
ne bi probudili, a onda emo odluiti o daljemu. Tako se oni bez protivljenja
povukoe, zajedno sa mnom, dok nas nije uma sakrila od njih.
Pazite, gospoine, rekoh ja, ako se odluim da vas spasim, hoete li pristati na
dva moja uvjeta? On unaprijed prihvati moje prijedloge i ree mi da e i on i
brod, ako ga
202
se opet domognu, biti potpuno i u svemu pod mojom upravom i zapovjednitvom. A ako
se ne domognu broda, on e ivjeti i umrijeti sa mnom, ma u koji dio svijeta ga
poslao. A ostala dvojica rekoe isto.
Dobro, rekoh ja, imam samo dva uvjeta. Prvi je, da neete, dok god ste sa mnom
na ovom otoku, traiti nikakvu vlast za sebe. I ako vam dam u ruke oruje, vi ete
mi ga u svakoj prilici vratiti i neete uiniti nita naao ni meni ni mojima na
ovom otoku, a za to ete se vrijeme pokoravati zapovijedima. Drugi je uvjet, ako se
domognete broda, povest ete mene i moga momka besplatno u Englesku.
Stao me uvjeravati svim dokazima to ih je ljudska dovitljivost ili vjernost mogla
smisliti da e udovoljiti svim tim mojim veoma razboritim zahtjevima. K tome e
uvijek osjeati da mi duguje svoj ivot i priznavati to u svakoj prilici do konca
svoga ivota.
E, onda, rekoh ja, evo vam tri mukete za vas, s barutom i samom. Recite mi
sada to mislite da bi bilo dobro uiniti. Pruio mi je opet sve dokaze svoje
zahvalnosti, koliko god je mogao, ali je rekao da e se u potpunosti povoditi za
mnom. Rekao sam mu da bi po mom miljenju bilo nezgodno uputati se u nesigurne
pothvate, i da je najbolji nain kojeg bih se ja mogao sjetiti, da smjesta ponemo
na njih pucati dok jo lee. Ako bi koji ostao iv nakon prve paljbe i bio voljan
da se preda, mogli bismo ga potedjeti, pa bi na taj nain potpuno prepustili
sudbini da upravlja hicima.
On vrlo edno ree da mu ne bi bilo drago da ih poubijamo ako se to ikako moe
sprijeiti. Meutim, ona dvojica su, ree, nepopravljivi lupei i bili su kolovoe
cijele pobune na brodu, pa ako nam oni umaknu, jo se nismo oslobodili zla. Jer oni
bi otili na brod i doveli sa sobom svu brodsku posadu pa nas sve unitili. No,
dakle, rekoh ja, nuda opravdava moj savjet jer je to jedini nain da spasimo
ivot. Videi da jo uvijek nije sklon da se prolije krv, rekoh mu neka oni pou
sami i urede kako im se bude inilo zgodnim.
Usred toga razgovora zausmo kako se neki od njih bude. Zaas vidjesmo da su
dvojica ustala. Upitah ga da li je koji od te dvojice jedan od onih za koje je
rekao da su bili voe pobune. On ree: Ne. E, dobro, rekoh ja, moete ih
pustiti da pobjegnu, a providnost ih je vjerojatno namjerno pro-
203
budila da se spase. A ako vam ostali pobjegnu, to je onda vaa pogreka.
Potaknut tih rijeima, on uze muketu to sam mu je dao u ruku. Za pojasom je imao
pitolj, a njegova dva druga svaki po jednu puku u rukama. Ta su dvojica to su
bili s njime, ili sprijeda i proizveli nekakav tropot od kojega se jedan od onih
mornara to su bili budni okrenuo i, videi ih da dolaze, zovnuo ostale. Ali tada
je ve bilo prekasno jer u istom asu kad je on zovnuo, oni opalie; tu mislim onu
dvor jicu, jer je kapetan mudro sauvao svoj naboj. Oni su tako dobro naciljali u
ljude koje su poznavali da je jedan od njih bio na mjestu ubijen, a drugi vrlo
teko ranjen. Meutim, kako nije bio mrtav, on stade na noge i poe onoga drugoga
zvati u pomo. Uto mu prie kapetan, i ree da je prekasno zvati u pomo. S tim
rijeima on ga obori kundakom svoje mukete tako da vie nikada nije otvorio usta.
U drutvu su bila jo trojica, a jedan je od njih bio takoer lako ranjen. Do toga
sam vremena i ja stigao. Kad su vidjeli opasnost u kojoj se nalaze, a bilo je
uzaludno da se opru, stadoe moliti za milost. Kapetan im ree da e im potedjeti
ivot ako ga uvjere da im je odvratno izdajstvo zbog kojega su okrivljeni i ako se
zakunu da e mu vjerno pomoi da se opet domogne broda, i da e zatim brod dovesti
natrag u Jamaiku, odakle su i doli. Oni mu pruie sve iskaze svoje odanosti kakve
je samo mogao poeljeti, a on je pristao da im povjeruje i da im potedi ivot,
protiv ega nisam bio ni ja. Samo sam ga obavezao da ih dri svezane oko ruku i
nogu dok god su na otoku.
Dok se to dogaalo, poslao sam Petka s kapetanovim asnikom k amcu s nalogom da ga
privrste i da natrag donesu vesla i jedra, to su i uinili. Za kratko vrijeme ona
tri mornara to su bili odlutali i (na svoju sreu) bili odvojeni od ostalih, vrate
se jer su uli pucnjavu puaka. Videi da je njihov kapetan, koji im je prije bio
zarobljenik, sada njihov gospodar, oni takoer pristanu da ih sveemo i tako je
naa pobjeda bila potpuna.
Sada je trebalo da kapetan i ja saznamo neto jedan o drugome. Ja sam poeo prvi i
ispriao mu cijelu svoju povijest. Ori me sasluao s panjom koja je bila jednaka
zapa-njenosti, a pogotovu kad sam mu rekao da sam opskrbljen hranom i municijom. I
doista, kako je, cijela moja povijest
204
zbirka udesa, ona ga se snano dojmila. Ali kad je s toga svrnuo svoje misli na
sebe i vidio da sam ja, kako se ini, sauvan tamo namjerno da bih spasio njegov
ivot, suze mu potekoe niz obraze i vie nije mogao ni rijei izustiti.
Kad je njegova pripovijest bila zavrena, povedoh njega i njegova dva druga u svoju
nastambu. Uveo sam ih istim putem kojim sam iao, to jest iznad kue, i tamo. sam
ih okrijepio jelom to sam ga imao. Pokazao sam im sve svoje ureaje to sam ih
proveo za vrijeme svoga dugog boravka na otoku.
Sve to sam im pokazao, sve ,to sam im rekao, njima je bilo pravo udo. Meutim,
kapetan se, vie od svega divio mojoj utvrdi i tome kako sam savreno sakrio svoje
skrovite gajem drvea, koji je sada ve bio umica jer je bio zasaen prije
dvadeset godina, a ovdje drvee raste mnogo bre nego u Engleskoj. Posvuda je bio
vrlo gust i neprohodan, osim na onom jednom mjestu kuda je vodio moj vijugavi
puteljak kroza nj. Rekoh mu da je to moja tvrava i stalno boravite, ali da vani
imam sjedite, kao i veina kraljevia, kamo se od vremena na vrijeme mogu povui,
a i to u mu pokazati jednom drugom zgodom. Meutim, sada je bila .briga kako da
zaposjednemo brod. Sloio se sa mnom u tome, ali mi je rekao da uope ne zna to bi
se tu moralo poduzeti. Jer, ree, na brodu ima jo dvadeset est mornara koji e,
budui da su se upleli u odvratnu zavjeru, ime potpadaju pod smrtnu kaznu, biti u
svom oaju nepopustljivi. I oni e tjerati dalje jer znaju, kad bi bili prisiljeni
na poslunost, da bi bili odvedeni na vjeala im stignu u Englesku ili bilo koju
od engleskih kolonija. Prema tome ih neemo moi napasti ovako malobrojni kako smo
bili.
Neko sam vrijeme razmiljao o tome to je rekao pa vi-djeh da je to vrlo razuman
zakljuak, i da se stoga neto mora vrlo brzo odluiti i ljude na brodu dovesti
nenadano u neku stupicu kako bismo im sprijeili da se iskrcaju i unite nas. Nato
mi zaas pade na pamet da e brodska posada za kratko vrijeme, ne znajui to se
dogodilo s njihovim drugovima i s amcem, sigurno doi na otok u svom drugom amcu
da ih potrae. Onda e moda doi naoruani i biti prejaki za -nas, a on priznade
da je to vjerojatno.
Nato mu rekoh da je prva stvar to je moramo uiniti da probuimo amac to je
leao na alu tako da ga ne mogu
205
odvesti sa sobom i, izvadivi sve iz njega, ostaviti ga toliko neupotrebljiva da ne
moe ploviti. Tako odosmo do amca, izvadismo oruje to su ga ostavili na njemu i
sve drugo to smo tamo nali bila je to boca rakije, boca ruma, nekoliko pogaa
dvopeka, jedan rog baruta i velik komad eera u komadu platna bilo ga je pet-
est funti. Sve mi je to dobro dolo, pogotovu rakija i eer jer toga ve mnogo
godina nisam imao.
Kad smo sve te stvari iznijeli na obalu (vesla, jarbol, jedro i kormilo amca
izneseni su ve prije, kako sam rekao), napravismo na dnu amca rupu da ne bi mogli
odvesti amac ako dou dosta jaki da nas svladaju. Zapravo, nisam mnogo mislio na
to da bismo se mogli domoi broda, ali sam mislio, ako odu bez amca, da nee biti
veliko pitanje da ga uinimo sposobnim da nas ponese do Leeward otoja, a uz put da
se navratimo po moje prijatelje panjolce, jer sam jo na njih mislio.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Brod daje signale svome amcu Ne dobiva odgovora alje drugi amac Zarobimo
posadu toga amca i domog-nemo se broda
Mi smo dotle vrili svoje pripreme. Silnim smo naporom izvukli amac dalje na
obalu, tako visoko da ga ne zahvati plima kad se popne do najvie razine. K tome
smo na dnu amca napravili rupu koja je bila tako velika da se nije dala u brzini
zaepiti, a onda smo posjedali razmiljajui to da uinimo, kadli s broda zaujemo
topovski metak i vidjesmo kako daje znakove zastavom amcu da se vrati na brod,.
Ali amac se nije micao. Opalili su iz topa nekoliko puta i davali signale amcu.
Konano, kad se pokazalo da su svi njihovi signali i pucanje beskorisni, i kad su
vidjeli da se amac ne mie, vidjesmo ih (uz pomo dalekozora) kako sputaju drugi
amac i veslaju prema obali. Dok su se pribliavali, ustanovismo da ih je najmanje
desetorica u amcu i da imaju sa sobom vatreno oruje.
206
Kako je brod leao gotovo est milja od obale, imali snio dovoljno vremena da ih
promatramo dok su dolazili i vidjeli smo jasno ljude, ak i njihova lica. Budui da
ih je plima odbacila malo prema istoku od ovoga drugoga amca, oni su veslali uz
obalu da dou do istoga mjesta gdje su i drugi pristali i gdje je leao ovaj amac.
Tako smo, kako kaem, imali vremena da ih promatramo, a kapetan je poznavao osobe u
amcu i znaaj pojedinih ljudi. Ree da su trojica izmeu njih vrlo poteni momci,
koji su, u to je bio uvjeren, zavedeni u zavjeru od ostalih jer su bili nadvladani
i prestraeni dok su svi ostali, zajedno s glavnim brodarom, koji je, kako se ini,
bio meu njima najvii po asti, bili surovi kao i svaka druga brodska posada. Zbog
svoga su novog pothvata bili natjerani u oaj, a kapetan se bojao da e biti
previe jaki da bismo im se mogli oduprijeti.
Nasmijeih mu se i rekoh da ljudi u naem poloaju ne smiju misliti na strah. S
obzirom na to da je svako stanje to bi moglo nastati bolje od onoga u kojem smo
sada, moramo oekivati da e ono to slijedi, bila to smrt ili ivot, na svaki
nain biti izbavljenje. Upitah ga to misli o mojim ivotnim prilikama, i zar ne bi
bilo vrijedno izvri se opasnosti samo da se oslobodim takva ivota, to se mene
tie, dodadoh, ini se da u svemu tome ima samo jedna stvar koja mi odgovara. A
to je to? upita me on. Evo to, rekoh ja. Kaete da su meu njima tri-etiri
potena momka, koje bi trebalo potedjeti. Kad bi oni svi bili jednako pokvareni,
pomislio bih da ih je boja providnost izdvojila da padnu u nae ruke. Jer, u to
moete biti .sigurni, svaki pojedini od njih koji doe na obalu, bit e na i
izgubit e glavu ili e ostati na ivotu, prema tome kako se bude prema nama
ponaao.
Budui da sam to govorio povienim glasom i s veselim izrazom na licu, opazih da
sam ga veoma ohrabrio. Stoga se dadosmo svojski na posao, im smo opazili da s
broda dolazi amac, odluili smo odvojiti nae zarobljenike pa smo ih doista i
spremili na sigurno mjesto.
Dvojicu, u koje je kapetan imao manje povjerenja nego u ostale, poslao sam s Petkom
i s jo jednim od one trojice (koji su se predali) u svoju spilju. Tamo su bili
dovoljno udaljeni, i nije bilo opasnosti da bi ih mogli uti ili pronai ili
207
da bi pronali put iz ume kad bi im uspjelo da se samo oslobode. Tu su ih ostavili
svezane, ali su im dali hrane i obeali im, ako budu na miru, da e ih za dan-dva
osloboditi. Meutim, ako pokuaju pobjei, bit e bez milosra ubijeni. vrsto u
obeali da e strpljivo podnositi svoje zatoenje i bili su vrlo zahvalni da se s
njima tako dobro postupaT i da imaju hrane i svjetla. Petko im je, naime, dao
svijee (koje smo sami izraivali) da im bude udobnije, a oni nisu znali da li
Petko stoji pred ulazom na strai.
S ostalim se zarobljenicima bolje postupalo. Dvojicu smo, istina, drali svezane
jer se kapetan nije usudio da im vjeruje, ali drugu dvojicu, na kapetanovu
preporuku, uzeh u svoju slubu poto su sveano izjavili da e ivjeti i umrijeti s
nama. Tako nas je s njima i onom trojicom potenih bilo sedam dobro naoruanih
ljudi. Bio sam siguran da emo moi lako obraunati s onih deset to su dolazili,
pogotovu kad je kapetan rekao da su i meu njima tri-etiri potena ovjeka.
im su doli do mjesta gdje je leao njihov drugi amac, udarie amcem u al i svi
izioe na obalu, amac su povukli za sobom, a ja sam se obradovao kad sam to vidio
jer sam se bojao da e ga sigurno usidriti podalje od obale, i nekoliko njih ostati
u njemu da ga uvaju, pa ga tako ne bismo mogli zaposjesti.
Prvo to su uinili doavi na obalu bilo je da su svi potrali prema onom drugom
amcu. Nije bilo teko opaziti njihovo veliko iznenaenje kad su vidjeli da je
amac, kako sam ve rekao, potpuno prazan i da na dnu ima veliku rupu.
Poto su neko vrijeme o tome razmiljali, stadoe dozivati, viui dva-tri puta
jednoglasno iz sve snage da vide ne bi li mogli dozvati svoje drugove. Ali sve
uzalud. Onda se skupie u krug i ispalie salvu iz pitolja, koji smo mi, istina,
uli, a ume su zabrujale od jeke, ali je oni u spilji, u to smo bili sigurni, nisu
mogli uti, a oni to smo ih drali kod sebe, nisu se usudili da im odgovore.
Bili su toliko zaprepateni i zaueni da su, kako su nam kasnije pripovijedali,
odluili svi opet poi na svoj brod da kau ostalima da su svi ljudi poubijani, a
amac probuen. Stoga odmah gurnu amac u more i svi se ukrcaju.
Kapetana je to strano zaudilo, ak i zabrinulo jer je vjerovao da e se oni .opet
vratiti na lau, razapeti jedra i od-
208
jedriti, smatrajui svoje drugove izgubljenima, pa e tako ipak ostati bez broda,
kojega se nadao domoi. Meutim, ubrzo se uplaio, ali drukije.
Nisu daleko odmakli s amcem kadli opazismo da se opet vraaju k obali. Sada su
smislili neto drugo, o emu su se, kako se ini, dogovorili, to jest da tri
ovjeka ostave u amcu, a ostali da pou na obalu pa da u unutranjosti potrae
svoje drugove.
To nam je bilo veliko razoaranje budui da sada nismo znali to da uinimo. Jer,
da zarobimo ovu sedmoricu na kopnu, od toga ne bismo imali nikakve koristi ako
pustimo da nam amac pobjegne jer bi onda ona dvojica odveslala natrag k lai pa bi
zajedno s ostalima sigurno digli sidro i razapeli jedra, i naa bi nada da emo se
domoi broda propala.
Meutim, nije bilo druge nego ekati da vidimo to e nam donijeti razvoj stvari.
Ta sedmorica izioe na kopno, a trojica koji ostadoe u amcu odveslae dobrano od
obale i tamo se usidrie ekajui druge. Tako nam je bilo nemogue doi do onih u
amcu.
Oni to su izili na obalu, drali su se blizu jedan drugome. Krenuli su prema vrhu
breuljka pod kojim je bila moja nastamba. Mi smo ih jasno vidjeli premda nas oni
nisu mogli opaziti. Bili bismo se jako radovali da su nam se vie pribliili pa da
moemo na njih pucati, ili da su otili dalje da moemo izii iz svoga skrovita.
Kad su doli do hrpta breuljka, odakle su mogli vidjeti daleko u dolinu i ume
koje su leale prema sjeveroistonom kraju i gdje je otok bio najnii, stadoe
vikati i dozivati dok se nisu izmorili. Meutim, kao da im nije bilo drago otii
predaleko od obale niti se udaljiti jedan od drugoga pa sjedoe pod jedno stablo da
razmisle o toj stvari. Bili bi nam jako pomogli da su zakljuili da bi bilo zgodno
lei i spavati, kao to su to oni drugi uinili. No oni su sc previe bojali
opasnosti da bi se usudili zaspati premda nisu znali kakva je to opasnost to im
prijeti.
Dok su oni tako vijeali, kapetan mi predloi neto vrlo pametno, to jest da e oni
moda ponovo ispaliti salvu da pokuaju dozvati svoje drugove, a tada da svi
navalimo na njih u asu dok su im sve puke prazne, i oni e se sigurno predati, a
mi emo ih zarobiti bez krvoprolia. Taj mi se
14 Robinson Crusoe
209
prijedlog svidio, samo ako bi bili dovoljno blizu da im pri-emo prije nego uzmognu
ponovo nabiti puke.
Meutim, to se nije dogodilo, pa smo dugo vremena leali tamo, neodluni to da
uinimo. Konano im rekoh da se, po mom miljenju, nee moi nita uiniti do noi.
A onda, ako se ne vrate k amcu, moda emo nai naina da se uvuemo izmeu njih i
obale i moda emo s pomou kakve lukav-tine, izmamiti one iz amca na obalu.
ekali smo dugo vremena da se maknu i bili vrlo nestrpljivi. Osjeali smo se jako
nelagodno. Tako vidjesmo da su svi, nakon dugog vijeanja, ustali i poli dolje
prema moru. ini se da su bili toliko uplaeni od opasnosti koje tu vrebaju za njih
da su odluili vratiti se na brod u uvjerenju da su im drugovi izgubljeni i onda
nastaviti svoje namjera-vano putovanje brodom.
Kad sam opazio da idu prema obali, pomislio sam da je to zato to su odustali od
traenja pa se opet vraaju, a tako je doista i bilo. im sam kapetanu saopio
svoje misli, on je od straha klonuo duhom. Meutim, ja se zaas domislih lu-.
kavtini koja e ih opet dovesti natrag i koja je do u tanine odgovarala mojoj
svrsi.
Naloih Petku i kapetanovu asniku da pou na zapad prema malom zaljevu, od onoga
mjesta gdje su se iskrcali divljaci kad sam ono spasio Petka, im dou do male
uzvisine, oko pol milje udaljene, rekoh im da ponu dozivati to glasnije mogu i da
onda priekaju dok ne ustanove da su ih mornari uli. im uju da su im mornari
uzvratili zov, treba da opet odgovore, a onda da neopaeno pou natrag odgovarajui
cijelo vrijeme na njihovo dozivanje. Na taj nain treba da ih namame na otok i u
ume to je dalje mogue, a onda da se opet vrate k meni putem koji sam im odredio.
Upravo su se ukrcali u amac kadli Petko i asnik stadoe dozivati, i oni ih
smjesta ue. Odgovarajui im potrae obalom prema zapadu, prema glasu to su ga
uli, ali ih tada zaustavi na daljem putu zaljev. Kako je bila plima, nisu mogli
preko njega, pa stoga doviknu onima u amcu da dou i prevezu ih, a ba to sam i
oekivao.
Kad su se prebacili, opazih da je amac zaao daleko u zaljev i uao, tako rei u
luku u samom kopnu. Jednoga od one trojice iz amca uzee da ide s njima, a dvojicu
ostavie
.210
u amcu, koji su privezali za panj nekog malog drveta na obali.
Ba to sam elio. Ostavivi Petka i kapetanova asnika kod njihova posla, smjesta
povedoh ostale sa sobom. Preavi neopazice zaljev, iznenadismo onu dvojicu a da
nisu ni slutili. Jedan je od njih leao na obali, a drugi je bio u amcu. Onaj to
je leao na obali ba je drijemao i, uvi nas, htjede skoiti, ali kapetan, koji
je bio prvi, pritri k njemu i obori ga udarcem, a onome u amcu vikne neka se
preda ili e ga ubiti.
Malo je trebalo nagovarati jednog jedinog ovjeka da se preda kad je vidio petoricu
protiv sebe, a drug mu je ve leao na zemlji. K tome je bio po svoj prilici jedan
od one trojice koji nisu bili svim srcem za pobunu kao ostala posada, i stoga ga je
bilo lako ne samo nagovoriti da se preda nego i da kasnije vrlo odano stane na nau
stranu.
U to su vrijeme Petko i kapetanov asnik tako dobro obavili svoj posao s ostalima
da su ih dozivajui i odgovarajui na njihove zovove, odvukli s jednog breuljka na
drugi, iz jedne ume u drugu, dok ih nisu temeljito izmorili. Ne samo to nego su ih
ostavili tako daleko da su mogli biti sigurni da se nee vratiti k amcu prije nego
to se smrkne. A i sami su se, zapravo, silno umorili dok su opet stigli do nas.
Sad nismo imali drugoga posla nego da pazimo na njih kad padne mrak pa da ih
napadnemo i sigurno s njima obraunamo.
Prolo je nekoliko sati od asa kad se Petko vratio k meni, a oni su tek onda
stigli do amca, uli smo onoga koji je bio prvi, davno prije nego to su stigli
sasvim do obale, kako vie onima iza sebe da se poure, a oni su mu odgovarali
tuei se kako su epavi i umorni, da ne mogu ii bre, a to je nama samo
odgovaralo.
Konano dooe do amca. Meutim, nemogue je izraziti njihovu zabunu kad su
vidjeli da je amac u zaljevu nasukan jer se plima povukla, a onoj dvojici ni traga
ni glasa. uli smo kako jedan drugome dovikuju vrlo plaljivo da su dospjeli na
zaarani otok; da tu ima stanovnika, pa e svi biti poubijani, ih vragova i zlih
duhova, pa e ih sve odnijeti i prodrijeti.
211.
Ponovo stadoe dovikivati zovui svoja dva druga poimence mnogo puta, ali niotkuda
odgovora. Nakon nekog vremena vidjesmo ih kraj ono malo svjetla to ga je jo bilo
kako tre naokolo krei ruke kao kakvi oajnici. Od vremena do vremena bi sjeli u
amac da se odmore, a onda bi izili na obalu, ponovo onako hodali, i to bi se
neprestano tako ponavljalo.
Moji bi ljudi jako voljeli da sam im dopustio da ih odmah napadnu u mraku. Ali ja
sam htio da ih nekako iznenadim da bih ih tako potedio i poubijao to manje mogu.
Pogotovu nisam htio riskirati da i jedan na ovjek bude ubijen, a znao sam da su
oni tamo vrlo dobro naoruani. Odluio sam priekati da vidim nee li se odijeliti
jedni od drugih. Stoga, da bih ih imao sigurnije na oku, privukoh se blie u
zasjedu, a Petku i kapetanu naloih da im se puzajui sasvim uza zemlju na rukama i
nogama, da ih ne bi vidjeli, priblie to je mogue vie prije nego to oni otvore
vatru.
Nisu dugo ostali u tom poloaju kadli brodar, koji je bio glavni kolovoa pobune, a
sada se pokazivao kao najutu-eniji i najoajniji od svih, prie s jo dvojicom od
posade prema njima. Kapetan se toliko uzbudio da ima glavnog lupea tako u svojoj
moi. Jedva je smogao strpljivosti da ga pusti doi blizu da bi se uvjerio da je to
on jer prije su mu samo uli glas. Meutim, kad su im doli blie, kapetan i Petko
skoie na noge i jurnue na njih.
Brodara su ubili na mjestu. Drugi je ovjek prostrijeljen pao kraj njega, ali je
umro tek sat-dva kasnije, a trei je stao bjeati glavom bez obzira.
Na pucanj puaka smjesta pooh naprijed s cijelom svojom vojskom, koja je sada
brojila osam ljudi, to jest: ja, vrhovni komandant, Petko moj zamjenik, kapetan i
njegova dva ovjeka i tri ratna zarobljenika kojima smo se usudili dati oruje.
Mi smo zapravo na njih naletjeli u mraku tako da nisu mogli vidjeti koliko nas je.
Onome ovjeku to su ga bili ostavili u amcu, a sada je bio s nama, naloih da ih
zove poimence i da pokua ne bih li ih mogao dobiti na pregovore. Na taj bi nain
moda pristali na nae uvjete, i to je uspjelo upravo kako smo eljeli. Jer u
njihovu tadanjem poloaju lako je bilo zamisliti da e se vrlo rado predati. Tako
on zovne to je glasnije mogao jednoga od .njih: Tom Smith!
212
Tom Smith! Tom Smith smjesta odgovori: Tko je to? Ro-binson? Jer ini se da mu
je prepoznao glas. Ovaj odgovori Da, da. Tom Smith, za ime boje, odbacite oruje
i predajte se jer ete svi izgubiti glave ovog asa.
Kome da se predamo? Gdje su oni? uzvrati Tom Smith, Tu su, ree on. Tu je na
kapetan sa pedeset ljudi. Ve vas dva sata progone. Brodar je ubijen. Will Fry je
ranjen, a ja sam zarobljen. Ako se ne predate, svi ste izgubljeni.
Ako nas pomiluju, predat emo se, ree Tom Smith, Upitat u ih ako obeate da
ete se predati, ree Robinson. Tada on upita .kapetana, a sam kapetan vikne:
Hej, Smith, ti poznaje moj glas. Ako smjesta poloite oruje i predate se,
poklonit emo vam ivot, svima osim Willu Atkinsu.
Nato Will Atkins povikne. Zaboga, kapetane, smilujte mi se! to sam uinio? Oni
nisu bili nita bolji od mene (ali to, meutim, nije bilo istina jer je, zapravo,
taj Will Atkins bio prvi koji je epao kapetana im su se pobunili i postupao s
njim surovo, svezao mu ruke i prostaki ga vrijeao). Nato mu kapetan ree neka
poloi oruje bezuvjetno i neka se pouzda u guvernerovu milost. Pod guvernerom je
mislio mene jer oni su me svi zvali guvernerom.
Ukratko, svi su poloili oruje i zamolili da im se pokloni ivot. Nato poslah
ovjeka koji je s njima pregovarao i jo dvojicu, i oni ih sve svezu. A tada moja
silna armija od pedeset ljudi, koja je zajedno s onom trojicom sainjavala tek osam
ljudi, pristupi, opkoli ih i s njima na amac. Samo to se ja i jo jedan nismo
pokazali, i to iz viih politikih razloga.
Slijedeeg dana nam je posao bio popraviti amac i misliti na to kako da se
domognemo broda, to se tie kapetana, on je sada imao dovoljno vremena da s njima
pregovara. Ukorio ih je zbog njihove podlosti i postupka s njim i, na koncu, zbog
njihovih daljih zlih namjera, rekavi im da ih to sigurno mora na koncu dovesti do
nesree i zla, a moda i do vjeala.
Svi su se drali veoma pokajniki i svim srcem molili da im se pokloni ivot. On im
je, meutim, rekao da nisu njegovi zarobljenici nego zapovjednika otoka; da su
mislili da su ga iskrcali na pustom, nenastanjenom otoku, ali je bog htio da ih je
poslao na nastanjen otok na kojem je guverner Englez; da bi ih, kad bi htio, mogao
sve povjeati, ali kako
213.
Ih je pomilovao, misli da e ih poslati u Englesku da im se sudi po pravdi, osim
Atkinsa, kojega po guvernerovu nalogu mora obavijestiti neka se pripremi na smrt
jer e biti ujutro objeen.
Premda je sve sam izmislio, ipak je to proizvelo eljeni uinak. Atkins pade na
koljena i stade zaklinjati kapetana da posreduje kod guvernera da mu pokloni ivot.
A svi ostali su ga molili neka im se smiluje i ne poalje ih u Englesku.
Sada mi pade na pamet da je kucnuo as naega izbavljenja, i da bi bila najlaka
stvar navesti ove ljude da se svim srcern zauzmu da se domognemo broda. Stoga se u
tmini udaljih od njih da ne bi vidjeli kakav im je guverner i pozvah k sebi
kapetana. Kad sam viknuo, kao iz velike daljine, jednome sam ovjeku zapovjedio da
ponovi moje rijei i da kae kapetanu: Kapetane, zove vas zapovjednik. Nato
kapetan smjesta odgovori: Reci njegovoj ekselenciji da dolazim. To ih je jo vie
zapanjilo, i svi povjeravae da je zapovjednik tu u blizini, sa svojih pedeset
ljudi.
Kad je kapetan doao k meni, izloih mu svoj plan kako da osvojimo brod. On je s
oduevljenjem pristao pa je odluio da e ga idueg jutra provesti u djelo.
Meutim, da bismo to to ljepe izveli i da bismo bili sigurni u uspjeh, rekoh mu
da moramo podijeliti zarobljenike, a on neka ode i uzme Atkinsa i jo dvojicu
najgorih i neka ih svezane poalje u spilju gdje su leali oni drugi. To je
povjereno Petku i onoj dvojici ljudi to su se iskrcali zajedno s kapetanom.
Oni ih odvedoe u spilju kao u zatvor. A ta je spilja doista bila gadno mjesto,
pogotovu za ljude u njihovu poloaju.
Druge sam uputio u svoju sjenicu, koju sam ve prije tono opisao. Kako je bila
ograena, a oni svezani, to je mjesto bilo dovoljno sigurno pogotovu ako se uzme da
je o njihovu vladanju tamo ovisio na dalji postupak.
K ovima sam ujutro poslao kapetana, koji je trebao s njima stupiti-u pregovore.
Ukratko, trebao je da ih iskua i da mi kae da li se, po njegovu miljenju, moe u
njih pouzdati da pou na brod i nenadano ga osvoje. Govorio im je
0 zlu to su mu ga prouzroili i o stanju u koje su upali.
1 premda im je guverner za sada poklonio ivot, ipak e ako budu poslani u
Englesku, svi od reda, u to mogu biti sigurni,, biti objeeni o lance. Meutim, ako
se prikljue po-
214
kuaju da se oslobodi brod, on e se zauzeti kod guVernera da ih pomiluje.
Svakome je lako zamisliti kako su spremno ljudi u njihovu poloaju prihvatili
ovakav prijedlog. Padoe pred kapetanom na koljena i obeae, zaklinjui se svim na
svijetu, da e mu biti vjerni do zadnje kapi krvi, da svoj ivot duguju njemu, da
e ii s njim do na kraj svijeta i da e ga smatrati svojim ocem dok god budu ivi.
E, ree kapetan, moram poi i rei guverneru to ste kazali, a onda u vidjeti
ne bih li ga mogao nagovoriti da pristane na to. I tako mi on donese izvjetaj o
raspoloenju u kakvu ih je naao i ree da doista vjeruje da e biti vjerni.
Meutim, da bismo bili potpuno sigurni, rekoh ,mu neka se vrati i izabere petoricu
izmeu njih pa neka im kae da e vidjeti da nama, dodue, ne treba ljudi ali da
njih ipak izabire kao svoje pomonike, a guverner e ostalu dvojicu i onu trojicu
to su kao zarobljenici poslani u tvravu (moju spilju) zadrati kao taoce za
vjernost ove petorice. A, ako se pokau nevjerni u vrenju svojih dunosti, ovih e
pet talaca biti ivi objeeni o lance na obali.
To je djelovalo na njih i uvjerilo ih da se guverner ne ali. Meutim, nije im
preostalo drugo nego da prihvate. A sada je bila zadaa zarobljenika, a i
kapetanova, da onu petoricu nagovore da izvre svoju dunost.
Nae su snage sada bile ovako razporeene za napadaj: 1. Kapetan, njegov asnik i
putnik. 2. Zatim dva zarobljenika iz prve grupe, kojima sam, poto sam dobio opis
njihova karaktera od kapetana, dao slobodu i povjerio im oruje. 3. Jo dvojica to
sam ih do sada drao svezane u svojoj sjenici, ali sam ih sada, na kapetanov
prijedlog, oslobodio. 4. Ovih pet koje sam konano oslobodio. Tako da ih je u svemu
bilo dvadeset, osim onih pet to srfio ih kao taoce drali zarobljene u spilji.
Upitao sam kapetana hoe li se usuditi s tim ljudima poi na brod. Jer to se tie
mene i moga momka Petka, mislio sam da nije pametno da naputamo otok dok jo ovdje
imamo sedam ljudi. A imali smo dosta posla da se brinemo za njih i da ih
opskrbljujemo hranom.
to se tie one petorice u spilji, njih sam odluio ostaviti zatvorene. 'Petko je,
meutim, dvaput dnevno odlazio
215
k njima da ih opskrbi potreptinama, a ostaloj sam dvojici naloio da nose hranu do
jednog mjesta, prilino daleko, gdje bi je Petko preuzimao.
Kad sam se pokazao dvojici talaca, bio sam s kapetanom, i on im je rekao da sam ja
osoba kojoj je guverner zapovjedio da pazi na njih. Da je guvernerova volja da se
ne miu nikamo, osim po mojim uputama, a ako to ipak uine, bit e okovani i
otpravljeni u tvravu. Kako do sada nismo dali da me vide kao guvernera, pojavio
sam se kao neka druga osoba i govorio o guverneru, garnizonu, tvravi i slinom kad
god sam Imao prilike.
Kapetan nije sada imao drugog posla nego da svoja dva amca opremi, onaj jedan
zaepi, i da im odredi posadu. Svoga je putnika uinio kapetanom jednog amca i dao
mu jo etiri ovjeka, a on sam je sa svojim asnikom i jo petoricom ljudi krenuo
u drugom. Zamislili smo svoj posao vrlo dobro jer su k brodu doli oko ponoi. Cim
su doli tako blizu da su ih na brodu mogli uti, zapovjedi Robin-sonu da ih zovne
i kae im da je doao s ljudima i amcem, ah da je dugo potrajalo dok ih je naao,
i tako dalje. Na taj nain ih je podravao u razgovoru sve dok nisu doli uz bok
broda. Tada kapetan i njegov asnik, uavi prvi s orujem, smjesta obore drugog
asnika i tesara kundakom svojih muketa. Kako su njihovi ljudi vrlo vjerno stajali
uz njih, pohvatali su sve ostale to su bili na glavnoj i srednjoj palubi, a onda
su stali uvrivati ulaze u donji dio broda da zadre dolje one koji su bili u
potpalublju. Ljudi iz drugoga amca uli su, meutim, s prednjeg kraja, zauzeli
zapovjedniki most i otvor to je vodio dolje u spremite i zarobili trojicu ljudi
to su ih tamo nali.
Kad je to bilo gotovo i sve osigurano na palubi, kapetan naredi svom asniku, i jo
trojici ljudi da provale u prostor s kabinama, gdje je spavao novi buntovniki
kapetan. Kad je uo Uzbunu, ustao je, pa su on, jo dva ovjeka i jedan djeak
uzeli u ruke vatreno oruje. Kad je glavni asnik polugom razbio vrata, novi
kapetan i njegovi ljudi opalie smiono meu njih, ranivi asnika hicem iz mukete,
koji mu je slomio .ruku. Bila su ranjena jo dva ovjeka, ali ubijen nije nitko.
asnik, zovui u pomo, ipak pojuri u prostor s kabinama, sve onako ranjen, i
pitoljem prosvira glavu novom
216
kapetanu. Metak mu je uao kroz usta, a iziao iza uha tako da vie nije izustio ni
rijei. Nato se ostali predadu, i tako brod bude potpuno osvojen, a da vie ni
jedan ivot nije izgubljen.
im je brod bio zauzet, kapetan odredi da se ispali sedam topovskih hitaca, a to je
bio sa mnom dogovoreni znak kojim me obavjetava da je uspio. Budite uvjereni da
sam zadrhtao od sree kad sam to uo jer sam na obali sjedio ekajui na taj znak
do blizu dva sata ujutro.
Tako sam, uvi jasno signal, legao i, kako je to bio za me jako teak dan, vrlo
vrsto zaspao, kadli me trgnuo tutanj topa. Skoivi smjesta na noge, zauh kako me
netko zove imenom Guverneru, guverneru! i odmah prepoznah kapetanov glas. Tada se
popesmo na vrh breuljka, gdje se on zaustavi it pokazujui prema brodu, zagrli me
govorei: Dragi prijatelju i osloboditelju! Tamo je va brod jer on potpuno
pripada vama, a i mi svi i sve to je na brodu. Bacih pogled prema brodu. Leao je
tamo, neto vie od pola milje od obale jer im su zagospodarili njime, digli su
sidro a kako je vrijeme bilo lijepo, usidrili su ga ba nasuprot uu nekog malog
zaljeva. Budui da je bila plima, kapetan je doao-s brodskim omcem gotovo do
onoga mjesta gdje sam ja iskrcavao svoje splavi pa je tako pristao upravo pred
mojim vratima.
U prvi as sam gotovo klonuo od uzbuenja jer sam doista vidio svoje izbavljenje
oigledno stavljeno u moje ruke. Sve je bilo lako, a veliki je brod ekao spreman
da me ponese kamo god mi se svidi. Isprva, doista dugo vremena, nisam mogao
izustiti ni jedne rijei. Ali kad me zagrlio, vrsto se prihvatih za nj jer bih se
bio sruio na zemlju.
On je spazio moje uzbuenje i smjesta je iz depa izvukao bocu i ponudio mi gutljaj
rakije to ju je donio izriito za me. Gucnuvi malo, sjedoh na zemlju i, premda
sam od nje doao k sebi, dugo je potrajalo dok sam smogao da mu kaem koju rije.
Cijelo je to vrijeme jadni ovjek bio u jednakom zanosu kao i ja, samo nije bio
tako zateen kao ja. Rekao mi je tisuu lijepih i njenih rijei da bih sc pribrao
i doao k sebi. Meutim, u moje je grudi navro takav val radosti da mi se duh
potpuno smutio. Konano briznuh u pla, a kratko vrijeme iza toga mogao sam opet
govoriti.
2-17
Tada i ja njega zagrlih kao svoga osloboditelja, i mi se zajedno radovasmo.
Nakon kratkog razgovora kapetan mi ree da mi je donio neto malo za okrepu, ono
to se moglo nai na brodu i ono to oni nesretnici to su tako dugo gospodarili
brodom nisu opljakali. Nato on viknu prema amcu i zapovjedi svojim ljudima da
iznesu na obalu stvari koje su za guvernera. I doista, to je bio poklon kao da
nisam onaj kojega e povesti sa sobom, nego kao da u i dalje ostati na otoku, a
oni e otii bez mene.
Prvo to mi je donio bio je sanduk s bocom rakije pa est velikih boca vina s
Madeire, svaka od dvije litre. Dvije funte izvrsnog duhana, dvanaest lijepih komada
brodske govedine, est komada svinjetine, vreicu graka i oko pedeset kilograma
dvopeka. Nadalje, donio mi je i kutiju eera, kutiju brana, torbu punu limuna,
dvije boce limunova soka i mnotvo drugih stvari. A osim svega toga, i to mi je
bilo tisuu puta korisnije, bilo je tu i est istih koulja, est vrlo dobrih
rubaca za oko vrata, dva para rukavica, jedan par cipela, jedan par dugakih
arapa, a donio mi je i jedno svoje vrlo dobro odijelo, noeno, ali sasvim malo.
Jednom rijei, odjenuo me od glave do pete.
Svatko moe sebi predstaviti da je to bio, za ovjeka u mom poloaju, vrlo lijep i
ugodan dar. Meutim, nita mi na svijetu nije bilo tako neugodno, nespretno i muno
kao kad sam prvi put obukao to odijelo.
Kad su sve te ceremonije prole, i sve one dobre stvari bile odnesene u moj mali
stan, stadosmo se dogovarati to da uradimo s naim zarobljenicima. Jer valjalo je
razmotriti da li bismo ih smjeli prevesti sa sobom ili ne, pogotovu onu dvojicu za
koje smo znali da su nepopravljivi i tvrdoglavi u najveoj mjeri. Kapetan ree da
je uvjeren da su oni takvi lupei da s njima ne treba biti obziran, a ako ih povede
sa sobom, onda ih mora povesti u okovima kao zloince i predati pravdi u prvoj
engleskoj koloniji u koju mu uspije doi. Vidjeh da je i sam kapetan zbog te stvari
jako zabrinut.
Nato mu rekoh da bih mogao nagovoriti tu dvojicu o kojima je govorio da sami zamole
da ih ostavi na otoku ako on to eli. Od srca bih se tome veselio, ree kapetan.
Dobro, rekoh ja. Poslat u po njih i u vae ime razgovarati s njima. Tako rekoh
Petku i dvojici talaca jer
218
oni su sada bili osloboeni budui da su njihovi drugovi izvrili svoju dunost
kako kaem, rekoh, im da odu u spilju i dovedu onu petoricu, onako svezane, u
sjenicu i da ih zadre tamo dok ja ne doem.
Nakon nekog vremena dooh onamo odjeven u svoje novo odijelo i sada sam opet bio
guverner. Kad smo se svi skupili, a i kapetan je bio sa mnom, naloih da se ti
ljudi izvedu preda me. Tada im rekoh da sam primio potpun izvjetaj o njihovu
lupekom vladanju prema kapetanu, o tome kako su pobjegli s broddm i spremali se
izvriti i druga razbojstva. Meutim, oni su pali u jamu koju su pod drugim kopali.
Rekoh im da je brod po mome nalogu zauzet, da sada lei usidren i da e za kratko
vrijeme ustanoviti da je njihov novi kapetan primio plau za svoje Iupetvo jer e
ga moi vidjeti objeena o motku jarbola, to se tie njih samih, rekoh im da bih
elio znati to imaju da kau u svoju obranu i zato mole da ih ne bi trebalo
smaknuti kao gusare uhvaene na djelu, kako po svom poloaju, to im je valjda
poznato, imam pravo uiniti.
Jedan od njih odgovori u ime ostalih da nemaju nita da kau nego to da im je
kapetan, kad su bili zarobljenici, obeao pokloniti ivot, pa me ponizno mole za
milost. Ja im, meutim, rekoh da ne znam kakvu milost da im iskaem. Jer, to se
tie mene, ja sam odluio sa svojim ljudima napustiti otok, i kapetan e me povesti
u Englesku, to se tie kapetana, on ih ne moe povesti u Englesku drukije nego
kao zarobljenike u okovima koji treba da dou pred sud jer su se pobunili i
pobjegli s brodom, a posljedica toga bi, kako sigurno znadu, bila vjeala. Prema
tome nc znam to bi za njih bilo najbolje, osim ako ne ele pokuati sreu na
otoku. Ako ele to, meni je svejedno jer im to smijem dopustiti. Rekoh im da sam
prilino sklon da im poklonim ivot ako misle da e se na otoku moi snai, ini se
da su mi za to bili vrlo zahvalni. Rekoe da bi mnogo radije pokuali ostati tu
nego da budu odvezeni u Englesku na vjeanje. Tako sam ostao kod toga.
Meutim, inilo se kao da kapetan od toga pravi pitanje, kao da se ne usuuje
ostaviti ih tamo. Nato se ja toboe malo naljutili na kapetana i rekoh mu da su oni
moji zarobljenici, a ne njegovi, i da u, budui da sam im ponu-
219
dio to rjeenje, odrati svoju rije. A ako on misli da nije zgodno da se sloi s
tim, pustit u ih na slobodu kao to sam ih i naao. Ako mu to nije po volji, moe
ih opet zarobiti ako ih bude mogao uloviti.
Vidio sam da su mi za to vrlo zahvalni. Ja ih, dakle, pustih na slobodu i rekoh im
neka se povuku u ume, onamo odakle su doli, a ja u im ostaviti vatrenog oruja i
municije i dat u im upute kako e vrlo dobro ivjeti ako budu htjeli.
Nato se spremih da poem na brod, ali rekoh kapetanu da u jo tu no ostati da
spremim svoje stvari. Njega zamolili da ode na brod i pripazi da sve bude u redu, a
sutra da mi poalje na obalu amac. Osim toga mu rekoh da dade njihova novoga
kapetana, koji je ubijen, objesiti na motku jarbola da bi ga ovi ljudi mogli
vidjeti.
Kad je kapetan otiao, pozvah one ljude k sebi u nastambu i povedoh s njima
ozbiljan razgovor o njihovu poloaju. Rekoh im da mislim da su dobro odabrali. Jer
kad bi ih kapetan odveo sa sobom, sasvim sigurno bi bili objeeni. Pokazah im
kapetana kako visi na motki jarbola i rekoh im da to isto mogu i oni oekivati.
Kad su svi izjavili da su spremni ostati, rekoh im da u ih upoznati s povijeu
svoga ivota na otoku i dati im upute kako e taj ivot sebi olakati. Stoga im
ispriah cijelu povijest svoga boravka na otoku i kako sam doao na nj. Pokazao sam
im svoje utvrde, kako sam pravio kruh, sijao ito i suio gro. Jednom rijei sve
to je bilo potrebno da im olakam poloaj. Ispripovjedih im priu o esnaestorici
panjolaca koje mogu oekivati. Za njih sam im ostavio pismo i zamolio ih da mi
obeaju da e s njima postupati jednako kao sa svojima.
Ostavih im svoje vatreno oruje, to jest pet muketa, tri puke za ptice i tri
maa. Ostalo mi je otprilike jo jedno bure baruta jer sam ga nakon prve ili druge
godine vrlo malo troio, a nikad uzalud. Opisao sam im nain kako postupam s kozama
i dao im upute kako da ih muzu i tove i kako da izrauju maslac i sir.
Ukratko, upoznao sam ih sa svakom pojedinosti svoje povijesti. Rekoh im takoer da
u nastojati nagovoriti kapetana da im ostavi jo dva bureta baruta i neto vrtnog
sjemena, za koje sam im rekao da mi je bilo vrlo drago da sam ga imao. Dadoh im
takoer vreicu graka to mi ga je ka-
220
petan donio za jelo i rekoh im neka ga svakako zasiju i umnoe.
Obavivi sve to, drugoga ih dana ostavih i pooh na brod. Smjesta se pripremismo za
odlazak, a te noi nismo digli sidro. Idueg dana rano ujutro dvojica od one
petorice doplivae do broda i stadoe se planim glasom tuiti na onu drugu trojicu
da e ih umoriti. Stoga nas stadoe moliti da im se smilujemo i primimo ih na brod
pa makar ih smjesta objesili.
Tu se kapetan napravi kab da ne moe nita odluiti bez mene. Meutim, nakon neto
zatezanja i nakon njihova sveana obeanja da e se popraviti, bili su primljeni na
brod, a kratko vrijeme iza toga bili su estito iibani,.a onda su im rane od iba
natrljali solju i octom. Poslije toga su se pokazali kao vrlo poteni i mirni
ljudi.
Neko vrijeme nakon toga, budui da je nastupila plima, pooh amcem na otok sa
stvarima to sam ih obeao onim ljudima. Kapetan je, na moj zagovor, naloio da im
se poalju i njihove mornarske krinje i odjea, i oni su sve to s velikom
zahvalnou primili. Ohrabrio sam, ih takoer rekavi im da ih, ako mi se prui
prilika da poaljem po njih kakav brod, neu zaboraviti.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Ostavljam otok i odlazim u Englesku Odem u Yorkshire i ustanovim da mi je veina
porodice pomrla Odlazim u Lisabon u vezi sa svojim posjedom u Braziliji Sretnem
se sa starim prijateljem Krenemo kopnom prema Engleskoj Na putu nam dosauju
vukovi
Kad sam se oprostio od otoka, ponio sam sa sobom neke uspomene, veliku kapu od
kozje koe to sam je bio nainio, svoj kiobran i jednu od svojih papiga. Isto
tako nisam zaboravio ponijeti novac to sam ga prije spomenuo, koji je tako dugo
leao beskorisno kod mene da je sav zarao i potamnio. Teko bi ga itko primio za
srebro dok se nije malo istrljao i iao od ruke do ruke. Ponio sam i onaj novac to
sam ga naao na nasukanom panjolskom brodu.
221
Tako napustih otok devetnaestog dana mjeseca prosinca, kako sam to ustanovio iz
brodskog dnevnika, godine 1686, proivjevi na njemu dvadeset i osam godina, dva
mjeseca i devetnaest dana. Iz svoga sam drugog zatoenitva osloboen istog dana u
mjesecu kojeg sam prvi put pobjegao u amcu od Maura u Saliju.
Tim sam brodom nakon dugotrajnog putovanja stigao u Englesku jedanaestog lipnja
1687. godine, nakon odsutnosti od trideset i pet godina.
Kad sam prispio u Englesku, svima sam bio potpun stranac kao da me tamo nikada nisu
poznavali. Moja dobroini-teljica i vjerna uvarica moga imetka, kojoj sam povjerio
svoj novac, jo je bila na ivotu. Meutim, mnogo je zla prola, po drugi put
obudovjela i spala na vrlo niske grane. Umirio sam je to se tie onoga to mi je
dugovala i rekoh joj da joj neu praviti, nikakvih neprilika. Nasuprot, iz
zahvalnosti za njezinu prijanju brigu i vjerno prijateljstvo, pomogao sam joj
koliko su mi to doputala moja skromna sredstva. Zapravo sam taj put doista mogao
za nju vrlo malo uiniti, ali sam joj obeao da nikada neu zaboraviti njezinu
nekadanju dobrotu prema meni. I nisam je zaboravio kad sam bio u izobilju i mogao
da joj pomognem, kao to e se vidjeti kad za to doe vrijeme.
Kasnije sam otiao gore u Yorkshire, ali otac mi je bio mrtav, a isto tako i majka,
i od cijele porodice naao sam samo dvije sestre i dvoje djece jednoga moga brata.
A kako su me ve odavna drali mrtvim, nisu ostavili dio od batine i, jednom
rijei, nisam imao nigdje nita, a ono malo novaca to sam ga imao, nije mi moglo
pomoi da -se snaem i smjestim.
Ali sam doivio i jedan znak zahvalnosti koji nisam oekivao. Evo kako. Kapetan
broda, koga sam tako sretno izbavio i .na taj nain spasio brod i tovar, dao je
vlasnicima vrlo lijep izvjetaj o tome kako sam spasio ivot mornarima i ouvao
brod, pa su me pozvali da doem na sastanak s njima i sjo nekim trgovcima kojih se
to ticalo. Tu su mi izrazili svoju hvalu i poklonili mi gotovo dvjesta funti.
No kad sam malo razmislio o svom poloaju u ivotu, i kako mi taj novac nee biti
dovoljan da se obezbijedim, odluili poi u Lisabon da vidim ne bih li mogao to
saznati o stanju moje plantae u Braziliji, i to.se dogodilo s mojim
222
ortakom. Imao sam razloga da vjerujem da me on ve mnogo godina smatrao mrtvim.
S tom namjerom ukrcah se za Lisabon, kamo sam stigao u travnju. Moj me momak Petko
poteno pratio u svim tim mojim lutanjima i pokazao se kao vrlo vjeran sluga u svim
prilikama.
Kad sam doao u Lisabon, ispitujui pronaoh na svoje veliko veselje svog starog
prijatelja, kapetana onog broda koji me primio na moru u blizini afrike obale. Bio
je ve star i odrekao se pomorskog ivota, a svoj je brod povjerio svome sinu, koji
takoer vie nije bio mlad i koji je jo uvijek trgovao sa Brazilijom. Starac me
nije prepoznao, a, zapravo, i ja sam njega jedva prepoznao, ali sam ga ubrzo
podsjetio na sebe kad sam mu rekao tko sam. s
Nakon toplih rijei u vezi s naim starim poznanstvom, upitah ga da li to zna o
mojoj plantai i mojem ortaku. Starac mi ree da ve devet godina nije bio u
Braziliji, ali da me uvjerava, kad je odlazio, da je moj ortak bio iv, samo su
bila umrla oba upravitelja koje sam bio udruio s njim da vode brigu o mom dijelu.
Meutim, ree, da vjeruje da u dobiti toan izvjetaj o napretku svoje plantae
jer da su moji upravitelji, kad se stalo openito vjerovati da sam doivio brodolom
i utopio se, predali obraun o proizvodima mojega dijela plantae zastupniku
dravne imovine, koji je odredio, u sluaju da ja svoj dio nikada ne zatraim, da
jedna treina pripadne kralju, a dvije treine manastiru Sv. Augustina da se troi
u korist siromaha i za privoenje Indijanaca u katoliku vjeru. Ali ako se pojavim
ja ili bilo tko u moje ime da zatrai nasljedstvo, ono e se povratiti, samo se
nee moi povratiti godinji prihod plantae, koji je podijeljen u humanitarne
svrhe. Meutim, on me uvjeravao da su nadzornik kraljevih prihoda (od zemlje) i
providur ili upravnik manastira cijelo vrijeme savjesno vodili brigu o tome da
upravitelj posjeda, to jest moj ortak, svake godine poloi toan obraun o
prihodima, od kojih su oni u redu primali moju polovicu.
Upitao sam ga koliko je moj ortak poboljao plantau i da li bi, po njegovu
miljenju, bilo vrijedno o njoj voditi rauna, te da li bih, da odem onamo naiao
na smetnje ako bih htio da doem u posjed svoga zakonskog prava na moju polovicu.
223
Ree mi da ne zna tono koliko je plantaa poboljana, ali zna pouzdano da se moj
ortak od same jedne polovice silno obogaivao. Koliko se sjea, uo je da je
kraljeva treina moga dijela, koja je kasnije, kako se ini, preputena nekom
drugom manastiru ili crkvi, iznosila preko dvjesta moidora godinje, to se tie
toga da ponovo doem u posjed svoga prava na plantau, tu se nee praviti nikakvo
pitanje jer je moj ortak iv i moe posvjedoiti da imam na to pravo, a osim toga
mi je ime uvedeno u zemaljskoj gruntovnici. Ree mi takoer da su nasljednici mojih
upravitelja vrlo ispravni, poteni i bogati ljudi. Po njegovu miljenju u imati ne
samo njihovu pomo da doem do svoga posjeda nego u kod njih nai i vrlo znatnu
svotu novca na mom raunu, koji potjee od farme jo iz vremena kad su njihovi
oevi bili upravitelji, jo prije nego je imanje preneseno kako je reeno gore, a
to se, koliko se on sjea, dogodilo prije dvanaest godina.
Pokazao sam malo zadovoljstva i zabrinutost kad sam uo taj izvjetaj i upitao
starog kapetana kako se to dogodilo da su upravitelji tako raspolagali s mojim
imetkom premda su znali da sam napravio oporuku u kojoj sam odredio njega,
portugalskog kapetana, za svoga sveopeg bati-nika itd.
Ree da je to dodue tako, ali budui da nije bilo dokaza da sam umro, on nije
mogao nastupiti kao izvritelj oporuke dok ne stigne kakav pouzdan izvjetaj p
mojoj smrti. Osim toga, nije htio da se mijea u neto tako neodreeno. On je,
dodue, dao sudski provesti moju oporuku i svoju trabinu i, da je mogao pruiti
dokaz da sam mrtav ili iv, nastupio bi kao moj opunomoenik i uao u posjed
ingeina (tako su zvali eeranu), a svome bi sinu, koji je sada u Brazilu, dao
nalog da to provede.
Ali, ree starac, imam da vam saopim jednu vijest koja moda nee biti tako
ugodna kao ove do sada. Kako su va ortak i upravitelj, a i sav ostali svijet,
vjerovali da ste nestali, oni su mi ponudili da e mi u vae ime isplatiti dobitak
od prvih est ili osam godina, i to sam primio. Meutim, ree, kako je u to doba
bilo mnogo izdataka zbog proirenja posla, gradnje ingeina i kupovanja robova, nije
taj dobitak iznosio ni priblino onoliko koliko kasnije. No, ree starac, ja u
vam poloiti toan raun koliko sam svega primio i to sam s tim novcem uinio.
224
Nakon razgovora s tim starim prijateljem, koji je trajao jo nekoliko dana, on mi
donese obraun o prihodima moje plantae u prvih est godina. Bio je potpisan od
moga ortaka i trgovca-upravitelja, a uvijek se slao u robi, to jest duhanu i
smocima, eeru u sanducima, pa u rumu i melasi, koja se stvara kod proizvodnje
eera. Po tom sam obraunu ustanovio da se dohodak svake godine znatno poveavao.
Meutim, budui da su, kako je gore spomenuto, trokovi bili veliki, iznos je
isprva bio malen. Pa ipak, starac mi je pokazao da mi duguje etiri stotine i
sedamdeset zlatnih moidora, osim ezdeset sanduka eera i pedeset dvostrukih
smotaka duhana to su propali na njegovu brodu koji je doivio brodolom na putu
kui u Lisabon otprilike jedanaest godina nakon to sam ja otiao odanle.
Tako se starac stade tuiti na nesreu to su ga pratile. Ree da je morao
upotrijebiti moj novac da pokrije gubitke i kupi udio u novoj lai. Meutim, stari
moj prijatelju, ree on, neete ostati bez potpore u nudi, im se moj sin vrati
bit ete u potpunosti namireni.
Nato izvue nekakvu staru kesu i izbroji mi dvjesta portugalskih moidora u zlatu.
Zatim mi dade dokumente o svome pravu na brod kojim je njegov sin otiao u
Braziliju. On je bio vlasnik broda s jednom etvrtinom udjela, a njegov sin s
drugom. Oba ta dokumenta stavi u moje ruke kao osiguranje za ostatak.
Bio sam previe ganut tim potenjem i dobrotom jadnog ovjeka a da bih to mogao
podnijeti. Sjeajui se to je on uinio za mene, kako me spasio na moru i kako je
irokogrudno postupao sa mnom u svakoj prilici, a pogotovu kako mi je sada dokazao
svoju odanost, jedva sam se mogao suzdrati da ne zaplaem zbog ovoga to mi je
rekao. Stoga ga najprije upitah da li mu prilike doputaju da u taj as odvoji
toliko novaca i nee li zbog toga doi u stisku. Ree mi da mora priznati da mu ba
nee biti lako, ali to je moj novac i moda e mi trebati vie nego njemu.
Sve to je dobri ovjek rekao bilo je puno ljubavi, i jedva sam se mogao
suspregnuti od suza dok je govorio, to da duljim, uzeo sam stotinu moidora,
zatraio pero i crnilo i dao mu priznanicu za njih. Tada mu vratih ostalo i rekoh,
ako ikada uem u posjed plantae, da u mu vratiti i ovih stotinu moidora, a to sam
doista kasnije i uinio. A to se
15 Robinson Crusoe
225
tie dokumenta o udjelu njegova sina u brodu, rekoh da ga ni po koju cijenu neu
uzeti. Ako budeni" trebao novaca, vidio sam da mi hoe poteno platiti, a ako ne
budem trebao, nego dobijem ono to mi je rekao da mogu oekivati, ne trebam od
njega vie ni jednog penija.
Kad je to bilo gotovo, starac me zapita bi li mi On mogao pokazati put kako da
doem do svojih prava na plantau. Rekoh mu da sam mislio da sam odem prijeko. On
mi ree da mogu, ako hou, ali ako ne elim, ima dosta naina da doem do svoga
prava i da mi se smjesta dodijeli prihod za moju upotrebu. Kako u lisabonskoj
rijeci ima brodova koji su ve spremni da krenu u Brazil, on me nagovori da dam
uvesti svoje ime u javni popis s njegovom izjavom, u kojoj se pod prisegom tvrdi da
sam iv i da sam ona ista osoba koja je kupila zemlju za obraivanje spomenute
plantae.
Kad je ta isprava bila propisno ovjerena od javnog biljenika i stavljena klauzula
o njegovu ovlatenju, on me uputi da to poaljem zajedno s njegovim pismom jednom
trgovcu, njegovu znancu tamo. A tada mi predloi da ostanem kod njega dok ne doe
natrag obraun.
Nikada nita nije bilo asnije nego postupak na temelju, toga ovlatenja jer sam za
manje od sedam mjeseci primio velik zamotak od nasljednika mojih upravitelja,
trgovaca zbog kojih sam bio otiao na ono putovanje. U zamotku su bili priloeni
svi dokumenti i pisma:
Prvo, bio je tu tekui raun o prihodima moje farme ili plantae od vremena kad su
njihovi oevi obraunali s mojim starim portugalskim kapetanom, to jest za est
godina. Iznos u moju korist bio je tisuu sto i sedamdeset etiri moidora.
Drugo, bio je tu obraun za jo etiri godine, za vrijeme kojih su drali novac kod
sebe sve dok drava nije preuzela upravljanje jer je smatrala da je to imetak
izgubljene osobe, to oni zovu slubeno utvrenom smru. Kako je vrijednost
plantae narasla, iznos se tu popeo na tri tisue dvjesta i etrdeset jedan moidor.
Tree, bio je tu I raun priora manastira sv. Augustina, koji je primio dobitak od
kojih etrnaest godina. Meutim, kako nije mogao poloiti raun za ono to je bilo
odreeno za dovrotvorno drutvo, poteno je izjavio da ima osam stotina i
sedamdeset i dva moidora koje nije utroio i koje je
priznao u moju korist, to se tie kraljeva dijela, tu nisam dobio nita natrag.
Bilo je tu i pismo moga ortaka, u kojem mi vrlo toplo estita da sam ostao na
ivotu i daje mi izvjetaj o napretku farme, koliko proizvodi godinje, i navodi
pojedinosti o broju jutara. Kako je zasaena, koliko na njoj ima robova itd. A onda
je, narisavi dvadeset i dva kria za blagoslov, rekao da je izmolio toliko
Zdravihmarija da se zahvali blaenoj djevici da sam na ivotu. Pozivajui me
vatreno da doem onamo i preuzmem u posjed svoje vlasnitvo, u isto vrijeme moli da
mu dam nalog kome da alje moj imetak ako sam ne doem onamo i napokon zakljuio
pismo s izrazom srdanog prijateljstva svoga i svoje porodice. Poslao mi je na dar
sedam krasnih koa leoparda to ih je, ini se, dobio iz Afrike, jednim dragim
brodom to ga je poslao onamo i koji je, oito, sretnije putovao nego ja. Poslao mi
je takoer pet sanduka izvrsnih slatkia i stotinu nekovanih zlatnika, ne tako
velikih kao moidori.
Istim su mi brodom moji trgovci-upravitelji poslali tisuu dvjesta sanduka eera,
osam stotina smotaka duhana i ostatak cijelog rauna u zlatu.
Sada sam mogao doista s pravom rei da je drugi dio Jobova ivota bio bolji nego
poetak. Nemogue je izraziti kako mi je tuklo srce dok sam pregledavao ta pisma, a
pogotovu kad sam vidio da je sve moje bogatstvo opet kod mene. Jer, kako su brodovi
iz Brazila dolazili u veem broju zajedno, isti su brodovi to su donijeli moja
pisma donijeli i robu, koja je sretno stigla u Tagus prije nego to je to pismo
dolo u moje ruke. Ukratko, problijedio sam i pozlilo mi je. Da starac nije otrao
po lijek za srce, mislim da bi me nenadano veselje nadvladalo i da bih bio onoga
asa umro.
Pa i poslije toga mi je bilo vrlo slabo, i to je potrajalo nekoliko sati dok god
nisu poslali po lijenika. Odredio je da mi se pusti krv, nakon ega mi je odlanulo
i postalo bolje, ali vrsto vjerujem da bih bio umro da mi na taj nain nije
prueno olakanje duhu.
Sada sam iznenada postao vlasnikom kojih pedeset tisua funti u novcu, a u
Braziliji sam imao imanje, kako ga s pravom mogu nazvati, koje mi je donosilo preko
tisuu funti godinje i bilo jednako sigurno kao da ga imam u Engleskoj.
227
Ukratko, naao sam se u poloaju u koji se nisam mogao lako uivjeti niti se
sabrati od silne radosti.
Prvo to sam uinio bio je da sam se oduio svome prvom dobroinitelju, svome
dobrom, starom kapetanu, koji je onda, u mojoj nevolji, pokazao prema meni
samilost, bio mi dobar u poetku i poten prema meni do kraja. Pokazao sam mu sve
to su mi poslali i rekao mu da sve to dugujem njemu. Sada je na meni da mu se
oduim, to bih rado i stostruko uinio. Tako mu najprije povratim onih stotinu
moidora to sam ih dobio od njega. Tada poslah po javnog biljenika i dadoh mu da
sastavi dokument kojim ga potpuno opratam ili oslobaam duga onih etiri stotine i
sedamdeset moidora to je priznao da mi duguje, a nato dadoh da se izradi punomo
kojom ga ovlaujem da prima godinji prihod od moje plantae, a ujedno izdadoh
nalog svome ortaku da obraune polae njemu i u moje ime alje robu redovitim
brodovima. Na kraju je bila klauzula kojom mu iz tih prihoda dodjelu-jem doivotnu
stotinu moidora godinje, a poslije njegove smrti doivotno pedeset moidora
godinje njegovu sinu. I tako sam se oduio svome starcu.
Sada mi je valjalo razmisliti u kojem smjeru da upravim svoj ivot i to da uinim
s imetkom. I doista, sada sam imao na leima vie briga nego u ono utljivo vrijeme
svoga ivota na otoku, gdje mi je trebalo samo ono to sam imao, 'a imao sam samo
ono to mi je trebalo. Sada sam, meutim, imao na sebi teak teret i morao sam
misliti kako da to pitanje rijeim. Nije vie bilo moje spilje u koju bih morao
sakrivati novac, niti mjesta gdje bi morao biti spremljen bez kljua i kljuanice
dok god ne popljesnivi i ne potamni a da ga nitko ne dira. Naprotiv, nisam znao
kako da ga spremim ili kome da ga povjerim. Moj je stari zatitnik, kapetan, doista
bio poten, i to je bilo moje jedino utoite.
U drugu ruku osjeao sam da me moji interesi u Braziliji zovu onamo. Meutim, sada
nisam znao kako bih mogao pomisliti da odem onamo dok god ne sredim svoje poslove i
ne ostavim svoj imetak kod nekoga. Isprva sam bio pomislio na svoju staru
prijateljicu udovicu, za koju sam znao da je potena i da bi bila ispravna prema
meni. Ali opet, ona je bila u godinama, puka sirota, a, koliko je meni bilo
poznato, vjerojatno i zaduena. Tako mi, ukratko, nije preostalo drugo
.228
nego da se vratim u Englesku i ponesem sa sobom svoju imovinu.
Trebalo mi je, meutim, nekoliko mjeseci dok sam se odluio to da uinim. I stoga,
budui da sam se u potpunosti oduio starom kapetanu, svome nekadanjem
dobroinitelju, i to na njegovo zadovoljstvo, sjetih se svoje siromane udovice.
Njezin je mu bio moj prvi dobroinitelj, a ona,- dok je to bilo u njezinoj moi,
moj vjerni upravitelj i savjetnik. Stoga sam u prvom redu zamolio jednog trgovca u
Lisabonu da napie pismo svome poslovnom prijatelju u Londonu ne samo da plati
raun nego da ode i potrai je te da joj u moje ime odnese.stotinu funti u novcu,
da se porazgovori s njom i utjei je u njezinu siromatvu, i neka joj kae da e,
ako budem na ivotu, i opet dobiti pomo. Istovremeno sam poslao i svojim dvjema
sestrama na selu svakoj po stotinu funti jer, iako ba nisu bile u nestaici,
prilike im nisu bile najbolje. Jedna se od njih bila udala, ali je obudovjela, a
mu druge nije bio ba onakav kakav bi morao biti.
Meutim, meu svim svojim roacima i znancima nije mi jo uspjelo nai jednoga kome
bih se usudio povjeriti glavninu svoga imetka da bih mogao otii u Braziliju
siguran i miran, a to me Silno zabrinjavalo.
Na koncu odluih otii s njima u Englesku, gdje sam, ako stignem, odluio nai
kakva znanca ili roaka koji bi mi bio vjeran. Stoga se spremih na put u Englesku s
cijelim svojim blagom.
Da bih pripremio stvari za svoj odlazak kui, najprije odluih (budui da je
brodovlje za Braziliju bilo upravo spremno za polazak) dati prikladan i ispravan
odgovor na toni obraun to sam ga primio odanle. Najprije napisah pismo prioru
samostana Sv. Augustina u kojem mu se toplo zahvalili za poten postupak i za
ponudu da e mi poslati osam stotina i sedamdeset dva moidora koji su jo
preostali. Izjavih da elim da se od toga pet stotina dade samostanu, a tri stotine
sedamdeset i dva siromasima, prema odredbama prio-rovim, i slino.
Zatim napisah pismo u kojem se zahvalih svojoj dvojici upravitelja i izrazih im
priznanje kakvo je zahtijevala tolika ispravnost i potenje. Meutim, to se tie
dara, oni su bili u takvu poloaju da nije imalo smisla da im ita aljem.
229
Konano napisah pismo svome ortaku, izrazivi mu svoje priznanje zbog njegove
marljivosti oko poboljanja farme i sposobnosti u proirenju tvornikih ureaja.
Dadoh mu upute kako da ubudue postupa s mojim dijelom prema punomoi to sam je
dao svome starom zatitniku, zamolivi ga da mu odsada alje sve to pripada meni
dok ne dobije od mene tonije upute. Rekao sam mu takoer da namjeravam ne samo da
doem k njemu nego i da se tamo nastanim do konca svoga ivota. Tome sam pismu
dodao vrlo lijep poklon talijanske svile za njegovu enu i keri jer me kapetanov
sin obavijestio da ima keri pa dva komada finog engleskog sapuna, najboljega to
sam ga mogao dobiti u Lisabonu, pet komada crne ohe i vrlo vrijednih flandrijskih
ipaka.
Sredivi tako svoje poslove, prodadoh sav svoj tovar, a svoju imovinu pretvorih u
dobre ekove. Sad je bilo pitanje kojim putem da krenem u Englesku. Iako sam bio
dobrano navikao na more, ipak sam osjeao neko udno sustezanje da taj put idem u
Englesku morem. I premda nisam znao emu ta bojazan, ona je u meni sve vie i vie
rasla, pa sam jednom ak i ukrcao stvari da idem i predomislio se, i to ne
jedanput, nego dva-tri puta.
Istina, nisam imao sree na moru, pa je moda to bio jedan od razloga. Ali neka
nitko u takvim sluajevima ne prezre snane porive svojih vlastitih misli. Dva
broda koje sam bio odabrao da u njima putovati ili tonije da kaem, odabrao
radije nego ikoje druge, i to tako da sam na jedan natovario svoje stvari, a za
drugi sam se ve bio dogovorio s kapetanom oba su ta broda, kako da kaem,
stradala jer je prvi zarobljen od alirskih gusara, a drugi je doivio brodolom u
blizini Torbava, i svi su se potopili osim trojice. Prema tome bih se bio unesreio
i na jednom i na drugom, a teko je rei na kojem vie.
Sve sam te svoje duevne muke povjerio svome kapetanu i on mi od srca savjetova da
ne idem morem, nego kopnom do Grovnea, pa onda brodom preko Biskajskog zaljeva do
Rochellea, odakle mogu lako i sigurno do Pariza, pa dalje preko Calaisa u Dover,
ili da idem do Madrida i cijelo vrijeme kopnom do Pariza.
Sve u svemu, bio sam toliko protiv putovanja morem uope, osim od Calaisa do
Dovera, da sam odluio putovati cijelo vrijeme kopnom. Kako mi se nije urilo, a
svejedno
230
mi je bilo koliko e stajati, smatrao sam to mnogo ugodnijim putem. A da bi mi bilo
jo ugodnije, moj stari kapetan dovede nekog engleskog gospodina, sina nekog
trgovca iz Li-sabona, koji je elio putovati sa mnom. Nakon toga smo nali jo
dvojicu Engleza, takoer trgovaca, i dva mlada portugalska gospodina koji su
putovali samo do Pariza. Tako nas je bilo svega est i petero slugu jer su se dva
trgovca Portugalca zadovoljila samo jednim slugom na svaku dvojicu da bi utedjeli
trokove, dok sam ja, osim svoga momka Petka, primio i nekog engleskog mornara da
putuje sa mnom kao sluga. Petko je bio previe tu da bi mogao vriti dunosti
sluge na putu.
Na taj nain krenuh iz Lisabona. Kako smo svi imali dobre konje i bili dobro
oboruani, inili smo malu etu, a mene su poastili da su me imenovali kapetanom
ete jer sam bio najstariji i jer sam imao dvije sluge, a zapravo sam bio i
zaetnik cijeloga puta.
Kako vas nisam muio pomorskim, dnevnicima, neu vas muiti ni kopnenima. Meutim,
ne smijem izostaviti neke pustolovine, to smo ih doivjeli na tom dosadnom i
munom putu.
Kad smo stigli u Madrid, a svi smo u paniji bili stranci, eljeli smo ostati tamo
neko vrijeme da vidimo panjolski dvor i sve to je vrijedno da se vidi. Ali, kako
je to bilo potkraj ljeta, pourismo dalje i krenusmo iz Madrida oko polovice
listopada. No kad stigosmo na granicu Navarre, u nekoliko su nas mjesta uplaili
glasinama da je na francuskoj strani po planini pao toliki snijeg da se nekoliko
putnika moralo vratiti u Pampelunu poto su, uz krajnju opasnost, pokuali
prodrijeti dalje.
Kad smo stigli u samu Pampelunu, ustanovismo da je doista tako. A meni, koji sam
uvijek bio vian vruoj klimi i zapravo krajevima, gdje se jedva podnosi bilo kakva
odjea, studen je bila nepodnoljiva. Ali koliko mi je bila muna, toliko me i
iznenadila jer tek je deset dana bilo to smo izali iz Stare Kastilije, gdje je
bilo ne samo toplo nego i vrue, a sada smo odjednom osjeali vjetar s Pirinejskog
gorja, koji je bio tako otar, tako ljuto studen da se nije dao izdrati, pa je
postojala opasnost da e nam.se odrvenjcti i smrznuti prsti na rukama i nogama.
231
Jadni se Petko zbiljski ustraio kad je vidio planine pre-krite snijegom i osjetio
studen, to nikada prije u svom ivotu nije ni vidio ni osjetio.
Da stvar bude jo ljepa, poto doosmo u Pampelunu, snijeg nastavi padati tolikom
estinom i tako dugo da su ljudi govorili da je zima dola prije vremena. Ceste,
koje su ionako loe, bile su sada potpuno neprohodne. Ukratko, snijeg je mjestimice
bio predubok da bismo mogli putovati, a kako nije bio zamrznut, kako to biva u
sjevernim zemljama, nije se moglo napredovati a da ovjek ne bude na svakom koraku
u opasnosti da e biti iv zatrpan. Ostali smo u Pam-peluni nita manje nego
dvadeset dana. Tada (kad sam vidio da dolazi sve jaa zima, i da nema nikakve
vjerojatnosti da bi se vrijeme popravilo jer je to od pamtivijeka bila u cijeloj
Evropi najgora zima), predloih da odemo do Fontarabije i da se tamo ukrcamo za
Bordeaux, a to je bio vrlo kratak put morem.
Meutim, dok smo mi o tom raspravljali, unioe etiri francuska gospodina. Oni su
bili zaustavljeni na francuskoj strani prijelaza jednako kao mi na panjolskoj, ali
su nali vodia, koji ih je, presjekavi podruje uz rub pokrajine Languedoc,
prebacio preko planina takvim putovima da im snijeg nije jako smetao, a tamo gdje
ga je upoe bilo, bio je dosta tvrd da je izdrao njih i njihove konje.
Poslasmo po toga vodia, koji nam ree da bi se prihvatio dunosti da nas prebaci
istim: putem a da' se ne moramo bojati opasnosti od snijega, samo ako smo dosta
dobro oboruani da se branimo od divljih zvijeri. Jer, ree, kad u planinama
zapadne dubok snijeg, u podnoju se esto pokau vukovi, koji zbog nestaice hrane,
budui da je tlo pokriveno snijegom, postaju nasrtljivi.
Rekosmo mu da smo vrlo dobro opremljeni za takve ivotinje, samo ako nas moe
umiriti to se tie dvononih vukova, od kojih nam, kako smo uli, prijeti velika
opasnost, pogotovu na francuskoj strani planina.
On nas umiri rekavi nam da na onom putu kojim emo mi ii nema opasnosti od toga.
Tako spremno pristasmo da poemo s njim, a isto tako i jo dvanaest gospode, to
Francuza, to panjolaca, sa svojim slugama. Oni su, kako rekoh, pokuali da
prijeu, ali su bili prisiljeni da se vrate.
232
I tako petnaestoga studenoga krenusmo svi sa svojim vodiem iz Pampelune. Zapravo
sam se zaudio kad je, umjesto da poemo naprijed, krenuo s nama natrag oko
dvadeset milja po onoj istoj cesti po kojoj smo doli iz Madrida. Tada, preavi
dvije rijeke i doavi u ravnicu, naosmo se. opet u toploj klimi. Kraj je bio
ugodan, a snijegu ni traga. Onda iznenada, skrenuvi ulijevo, priblii se on
planinama s druge strane. I premda su provalije i planine bile strane, on je
toliko zaobilazio, vijugao i vodio nas krivudavim putovima da smo i ne znajui
preli preko planinskog grebena a da nam snijeg nije mnogo smetao. Tada nam
nenadano pokaza plodne pokrajine Languedoc i Gascogne, u cvatu i pune zelenila,
iako su, zapravo, jo bile jako daleko, a pred nama jo muan put.
Malo smo se, meutim, osjeali nevoljko kad smo vidjeli da cijeli jedan dan i no
pada snijeg, i to tako jako da nismo mogli putovati. Ali on nam ree da se ne
uzrujavamo i da emo uskoro sve.to imati za sobom. Vidjeli smo, doista, da smo se
poeli svakodnevno sputati i da idemo vie prema sjeveru nego prije. Tako smo,
uzdajui se u svoga vodia, ili dalje.
Bilo je otprilike dva sata prije mraka. Vodi je bio pred nama, i u tom asu ga
nismo vidjeli, kadli iz neke rupe pokraj guste ume.izjurie tri strahovita vuka, a
za njima medvjed. Dva vuka nalete na vodia i, da je bio pol milje pred nama, bili
bi ga rastrgali prije nego to bismo mu mogli pomoi. Jedan je od njih napao konja,
a drugi ovjeka, i to takvom estinom da nije imao vremena, ili dovoljno
prisutnosti duha, da potegne pitolj, ve je stao vikati i dozivati nas iz svega
glasa. Kako je moj momak Petko bio ua me, naloih mu da odjae i vidi to se
dogaa. im je Petko ugledao vodia, stade nas dozivati jednako glasno kao i sam
vodi: Gospodaru, gospodaru! ali, kako je bio hrabar, do-jae ravno k vodiu i
pitoljem prosvira glavu vuku koji je nasrnuo na nj.
Jadni je ovjek imao sreu da se tu naao moj momak Petko jer, navikao na takve
zvijeri, u svojoj zemlji, nije se bojao vuka, nego mu je priao i ubio ga kao to
sam opisao. Svaki bi drugi izmeu nas, meutim, pucao iz vee daljine pa bi ili
promaio vuka ili bi bio u opasnosti da ubije ovjeka.
233
Meutim, to je bilo dovoljno da uplai i hrabrijeg ovjeka od mene, a zapravo je
uplaio i cijelo nae drutvo jer smo, na pucanj Petkova pitolja, sa svih strana
zauli strahovito zavijanje vukova. Ta je buka bila podvostruena zbog planinske
jeke, pa nam se inilo kao da ih je silno mnotvo, a moda ih, uistinu, i nije bilo
tako malo da ne bismo imali razloga da se bojimo.
No kad je Petko ubio ovoga vuka, onaj drugi to se dohvatio konja smjesta ga pusti
i pobjee. Na sreu se bio uhvatio konju za glavu, i tu su mu izboine od uzda
zapele za zube tako da ga nije jako ozlijedio. Zapravo je bio najvie ozlijeen
vodi jer ga je razbjenjela zvijer dvaput ugrizla, jednom u ruku, a drugi put
iznad koljena. I ba bi bio, tako rei, pao s preplaenog konja kad je naiao Petko
i ubio vuka.
Moe se lako zamisliti da smo svi, zauvi Petkov pitolj, potjerali konje i stali
jahati koliko god nam je to doputao put (koji je bio vrlo opasan) da vidimo to se
dogaa, im smo izili iza drvea, koje nam je prije zastiralo vidik, jasno
vidjesmo to je to na stvari i kako je Petko oslobodio jadnog vodia, samo to u
tom asu .nismo vidjeli kakvu je to zvijer ubio.
DVADESETO POGLAVLJE
Borba izmeu Petka i medvjeda Strahovita bitka s vukovima Sretno stignem u
Englesku, smjestim se tamo i
oenim ~~~-----
Ali nikada nije bilo smionije ni nenadanije borbe nego to je bila borba do koje je
dolo odmah zatim izmeu Petka i medvjeda. Priredila nam je (iako smo se isprva
zapanjili i preplaili) zabavu kakva se samo moe zamisliti. Kako je medvjed teka
i nespretna zvijer i ne moe trati kao vuk, koji je okretan i lagan, on ima dvije
osobine koje redovito upravljaju njegovim inima. Prvo, to se tie ovjeka, koji
nije njegov pravi plijen hou da kaem, nije njegov pravi plijen premda ne znam
to bi bilo kad bi bio tako jako gladan kao sada kad je sve bilo pokriveno snijegom
ipak, to se tie ovjeka, on ga obino ne napada ako ovjek ne na-
234
padne njega. Naprotiv, ako ga sretnete u umi i pustite ga na miru, nee vam nita.
Ali i tada morate biti s njime vrlo uglaeni i pustiti ga da proe jer on je vrlo
fin gospodin On se ni samom princu ne bi ni koraka maknuo s puta. Stoga ako ga se
zbilja bojite, najbolje je da krenete drugim puten . i idete dalje. Jer katkada,
ako zastanete i uporno se zagledat; u nj, on to shvati kao uvredu, pa ako bilo to
bacite na n pa makar to bila ipica kao prst, on e to uzeti za uvredu1 i sve
drugo ostaviti po strani da bi se osvetio. Jer zadovoljtina je za nj pitanje
asti, i to mu je prva vrlina. Druga mu je osobina da vas, ako je uvrijeen, nee
pustiti.ni danju ni nou dok se ne osveti, nego e ii za vama dobrim korakom dok
vas ne dostigne.
Moj je momak oslobodio naeg vodia, i kad smo doli do njega, upravo mu je pomagao
da sjae s konja. Vodi je bio ozlijeen i uplaen, zapravo vie uplaen nego
ozlijeen. Tada iznenada opazismo medvjeda kako izlazi iz ume. Bio je golem,
sasvim sigurno najvei to sam ga ikada vidio. Svi smo se malo zaprepastili kad smo
ga ugledali. Ali kad ga je ugledao Petko, smjesta ste mu na licu mogli opaziti
veselje i odvanost. 0! O! O! ree Petko triput, pokazujui na nj. 0, gospodarul
Dopustite mi da se rukujem s njim i da vas malo nasmijem.
Zaudio sam se kad sam vidio da je tako dobre volje. Luae, rekoh mu, pojest e
te! Pojesti mene! Pojesti mene! ree Petko dvaput za redom. Ja pojesti njega.
Ja , vas dobro nasmijati. Vi svi ostati tu, ja vam pokazati dobar smijeh. Nato
sjedne, u asu skine, izme i navue plitke cipele (tako zovemo niske cipele to se
nose) koje je imao u depu. Mome drugom sluzi preda konja i otri sa svojom pukom
brzo kao vjetar.
Medvjed je polako iao svojim putem i nije imao namjere da bilo koga dira. Uto
Petko, doavi mu prilino blizu uzvikne kao da ga medvjed moe razumjeti: Sluaj
ti! Sluaj ti! Ja govoriti s tobom. Ili smo za njim u maloj udaljenosti. Sili
smo na gaskonjske obronke planina i uli u silnu, golemu umu. Kraj je bio ravan i
prilino otvoren iako je tu i tamo bilo mnogo ratrkanog stabalja.
Petko, koji je, kako se ono kae, prestigao medvjeda, prie brzo k njemu, uzme
velik kamen i baci ga na nj, pogo-"vi ga ravno u glavu, ali mu nije uinio nita,
upravo kao
235
/'cta ga je bacio o zid. To je, meutim, bila voda na Petko^ mlin jer je objeenjak
bio tako neustraiv da je to uinio samo zato da bi medvjed poao za njim i da bi
nam, kako j on to rekao, pokazao smijeh.
im je medvjed osjetio udarac i vidio Petka, okrenuo se i poao za njim. Vraki je
protegnuo korake i stao vui. noge za sobom takvom brzinom da bi i konja natjerao u
osrednji galop. Petko tri od njega i upravlja se prema nama kao da hoe da mu
pomognemo. Stoga svi smjesta odluismo da emo pucati i spasiti moga momka premda
sam se jako ljutio na nj da je dovukao medvjeda na nas, a on je ve bio svojim
poslom u drugom smjeru. Pogotovu sam se ljutio to je skrenuo medvjeda prema nama,
a onda pobjegao. Tada zaviknuh: Ti, Petko, rekoh, zar nas tako nasmijava?
Odlazi i uzmi svoga konja da moemo ubiti tu zvijer. Kad me uo, zavikne: Ne
pucati, ne pucati, ostati mirno, vi dobiti mnogo smijeh. Kako je spretni stvor
trao dvaput bre od medvjeda, skrene iznenada u stranu od nas i, ugledavi velik
hrast koji je odgovarao njegovoj svrsi dade nam znak da idemo za njim.
Podvostruivi brzinu, uspe se spretno na drvo, a puku poloi na zemlju kojih est
metara od podnoja stabla.
Medvjed Uskoro doe do drveta, a mi iasmo malo podalje iza njega. Prvo to je
uinio bilo je da se zaustavio kod puke, onjuio je, ali ju je ostavio leati, a
onda se stao verati uz drvo, penjui se poput make premda je bio onoliko silno
teak. Bio sam zaprepaten zbog, kako se to meni inilo, ludosti moga momka i ni uz
najbolju volju nisam do sada vidio nita emu bih se mogao smijati. Kad sam vidio
da se medvjed popeo na drvo, svi smo mu dojahali blie.
Kad smo doli do drveta, Petko se ve- bio doverao do kraja jedne velike grane, a
medvjed je bio negdje u sredini. im je medvjed doao do onoga dijela gdje je grana
bila slabija, Petko zavikne: Hej, vi sada vidjeti kako ja uiti medvjed plesati.
Nato stade skakati i tresti granu, nato medvjed nesigurno zastade, ali ostade na
mjestu te se poe ogledavati kako bi se mogao vratiti. Tada smo se doista stali od
srca smijati. Meutim, Petko jo nipoto nije bio gotov s njim. Kad je vidio da se
medvjed zaustavio, stade mu opet dovikivati kao da je uvjeren da medvjed zna
engleski: to? Ti ne doi dalje? Molim ii dalje! Nato prestade skakati i dr-
mati granu, a medvjed, upravo kao da ga je razumio to kae, | poe malo dalje.
Tada Petko opet poe skakati, a medvjed se ponovo zaustavi.
Mislili smo da je sada pravi as da mu prosviramo glavu pa viknusmo Petku da bude
miran, da emo ubiti medvjeda. Ali on svim arom vikne: O, molim! Molim! Ne
pucati, ja ubiti malo iz toga a htio je rei malo kasnije. Meutim, da skratim
pripovijest, Petko je toliko plesao, a medvjed stajao nesigurno da smo se doista od
srca nasmijali, ali jo nismo znali to taj momak sprema. Isprva smo mislili da
vjeruje da e moi medvjeda stresti s grane, ali smo vidjeli da je medvjed previe
lukav za to jer nije htio otii tako daleko po grani da bi ga Petko mogao baciti
dolje, nego e vrsto, svojim krupnim irokim apama i nogama, drao za granu. Tako
nismo znali kako e se to svriti i tko e se na kraju smijati.
Ali Petko ubrzo rijei zagonetku. Videi da je medvjed vrsto prionuo uz granu i da
se ne da nagovoriti da prie blie, ree: Dobro, dobro, ti ne ii dalje, ja ii,
ja ii. Ti ne doi k meni, ja doi k tebi. Pri tom ode sasvim do kraja grane, koja
se savijala pod njegovom teinom, i po njoj se stade lakoom sputati skliui se
dolje po grani sve dok nije doao dosta blizu zemlji da je mogao skoiti na noge. A
onda otri do svoje puke, uze je i stade.
No, rekoh mu ja, to e, Petko, sada uiniti? Zato ga ne ubije? Ne ubiti,
ree Petko, jo ne. Ja pucati sada, ja ne ubiti. Ja ostati, dati vama jo jedan
smijeh. Tako je doista i uinio, kako ete odmah vidjeti. Jer kad je medvjed vidio
da je njegov neprijatelj otiao, on se vrati s grane na kojoj je stajao, ali je to
radio vrlo polako, kod svakog se koraka ogledavao i, idui natrake, doao do debla
drveta. Zatim se, isto tako sa stranjim krajem prema dolje, stao sputati niz
drvo, hvatajui ga pandama i miui svaki put samo po jednu nogu. U tom asu, ba
kad je htio stati stranjim nogama na zemlju. Petko mu prie sasvim blizu, prisloni
mu cijev puke na uho i ubije ga na mjestu tako da se sruio kao vrea.
Tada se objeenjak okrenu da vidi da li se mi smijemo. Kad nam je po licu vidio da
smo zadovoljni, stade se grohotom smijati: Tako mi ubijati medvjed u mojoj
zemlji, ree tko. Zar ih tako ubijate? upitah ga ja. Pa nemate ni
puaka. Ne, ree, ne puaka, ali ubiti velika, mnogo dugaka strelica.
To nam je doista pruilo sjajnu zabavu. Meutim, jo smo bili u divljem kraju,
vodi nam je bio teko ozlijeen, pa nismo znali to da uinimo. U glavi mi je
odzvanjalo zavijanje vukova. I doista, osim one rike to sam je uo na afrikoj
obali, o emu sam ve pripovijedao, nikada nisam uo nita to bi me ispunilo
tolikom stravom.
To i pribliavanje noi tjeralo nas je da krenemo, drukije bismo, kako je to Petko
elio, sigurno bili oderali kou toj udnovatoj zvijeri, a bilo bi je vrijedno
sauvati. Meutim, imali smo jo pred sobom desetak kilometara, a na nas je vodi
pourivao. Tako ostavismo medvjeda i nastavismo put.
Tlo je jo bilo pokriveno snijegom, samo to nije bio tako dubok i opasan kao u
planinama, a krvolone su zvijeri, kako smo kasnije uli, sile u ume i ravnice,
pritisnute glau, ne bi li nale to za jelo pa su u selima napravile mnogo zla.
Tu'su napadale seljane, zaklale im mnogo ovaca i konja, a i neto ljudi.
Jo nam je trebalo proi jedno opasno mjesto, a vodi nam ree, ako jo uope ima
vukova u tom kraju, da emo ih nai tamo. Bio je to mali proplanak sa svih strana
okruen umom. Da bismo izili iz ume, morali smo proi kroz dug, uzak klanac koji
bi nas odveo do sela gdje smo trebali prenoiti.
Bilo je pola sata pred zalaz sunca kad smo uli u prvu umu, a malo iza zalaza
iziosmo na ravnicu.. U prvoj umi nismo vidjeli nita, osim to smo na malom
proplanku usred ume, koji je bio u promjeru vei od etiri stotine metara,
ugledali pet ogromnih vukova. Pretrali su nam preko puta u velikoj brzini jedan za
drugim kao da progone neki plijen i vide ga pred sobom. Nisu se na nas ni osvrtali
i za nekoliko asaka nestadoe nam iz vida.
Nato nam na vodi, koji je, uz put budi reeno, bio bijedni plaljivac, savjetova
da budemo spremni jer po njegovu miljenju dolazi jo vukova.
Drali smo puke u spremi i otro gledali oko sebe, ali nismo vidjeli vukova dok
god nismo proli kroz tu umu, koja se protezala gotovo milju i po i sputala u
ravnicu, im smo izili na istinu, imali smo dosta razloga da gledamo oko sebe.
Prvo to smo vidjeli bio je zaklan konj, to jest neki
38
jadni konj to su ga vuci razderali, a najmanje ih je dvanaest bilo oko njega pri
poslu. Ne bi se moglo rei da su ga jeli, nego prije da su mu glodali kosti jer
meso su sve ve prije bili pojeli.
Nismo smatrali zgodnim da ih smetamo pri njihovoj gozbi, a ni oni se nisu mnogo
osvrtali na nas. Petko je htio da ih napadnemo, ali ja o tome nisam htio ni uti
jer sam vidio da emo imati pune ruke posla, i vie nego to se nadamo. Nismo
proli ni polovicu istine kadli zausmo vuje zavijanje u umi, nama nalijevo, da
je bilo strano uti. Zaas ih ugledasmo oko stotinu kako dolaze ravno prema nama,
svi u jednom oporu, ali veina ih je ila u redu, pravilno kao kakva vojska
predvoena od iskusnih zapovjednika. Uope nisam znao kako da ih doekam, ali sam
ustanovio da e biti najbolje da se skupimo tijesno jedan uz drugoga u borbenu
liniju i tako zaas i uinismo. Ali, da ne bi bilo prevelikih razmaka u pucanju,
naredih da samo svaki drugi ovjek pali, a drugi, koji nisu opalili, treba da budu
spremni da im smjesta poalju drugu salvu ako budu i dalje ili prema nama. A oni
koji su opalili neka ne pokuavaju ponovo nabijati puke, nego neka budu spremni,
svaki sa svojim pitoljem, jer smo svi bili naoruani s po jednom pukom i po dva
pitolja. Na taj smo nain mogli ispaliti est salvi, svaki put polovica nas. No za
sada nam to nije bilo potrebno jer se kod prve salve neprijatelj nenadano
zaustavio, koliko ustraen od praska, toliko od vatre. etiri, pogoena u glavu,
padoe. Jo nekoliko ih je bilo ranjeno. Oni se udaljie krvarei, to smo mogli
razabrati na snijegu. Vidjeh da su se zaustavili, ali se nisu odmah povukli.
Sjetivi se tada da se i najdivljije zvijeri boje ljudskoga glasa, zapovjedih
cijelom naem drutvu da viu to glasnije mogu. Vidio sam da to vjerovanje nije
potpuno pogreno. Jer im smo poeli vikati, oni se poee povlaiti i okretati4
Tada zapovjedih da im se u lea ispali jo jedna salva. Ta ih je natjerala u bijeg,
i oni se izgubie u umi.
To nam je dalo oduka da ponovo nabijemo puke. Da ne bismo gubili vrijeme, ili
smo neprestano dalje. Ali tek to smo napunili puke i pripremili se, zausmo
slijeva u onoj istoj umi strahovito zavijanje, samo to je bilo malo dalje
Viaprijed, uz put kojim smo trebali da proemo.
Pribliavala se no. Pao je suton, a to je za sve nas bilo loe. Meutim, kaja>-je-
buka-iz-4ume bivala sve jaa, uskoro lako ustanpvismo da je to zavijanje~H--
tektanje tih paklenskih zvijeri. Iznenada opazismo s lijeve strane dvije-tri
skupine vukova, jednu straga i jednu sprijeda tako "da se inilo da su nas
opkolili. Ali, kako nas nisu napali, mi smo ili neprestano naprijed koliko god su
bre mogli ii nai konji, a to je, budui da je put bio vrlo neravan, bio samo
dobar dugaki kas. Tako smo na drugom kraju ravnice ugledali otvor u umi, kroz
koji smo trebali proi. Meutim, silno : se zaprepastili kad smo, doavi do staze
ili prolaza, vidjeft uznemireni opor vukova ba na samom izlazu.
Iznenada, na jednoj drugoj umskoj istini, zausmo pucanj puke. Dok smo gledali u
tom smjeru, iz ume izjuri konj sa sedlom i uzdama na sebi. Bjeao je kao vjetar, a
za njim u punoj brzini esnaest-sedamnaest vukova. Konj je, zapravo bio bri od
njih, ali smo bili uvjereni da tu brzinu nee dugo izdrati i da e ga sigurno
konano dostii. I doista, tako je bilo.
Tu nam se pruio strahoviti prizor. Dojahavi do otvora odakle je iziao taj konj,
naosmo strvinu jo jednoga konja i leeve dvojice mukaraca to su ih zaklale te
krvolone zvijeri. Jedan je od njih bio bez sumnje onaj ovjek to je pucao iz
puke jer tik uza nj leala je ispaljena puka, to se tie njega samoga, glava i
gornji dio tijela bili su mu pojedeni.
To nas je ispunilo stravom, pa nismo znali to da ponemo. Meutim, zvijeri nas
brzo prisilie da se odluimo jer su se zaas okupile oko nas nadajui se plijenu,
vrsto vjerujem da ih je bilo tri stotine. Vrlo nam je dobro dolo da je na ulazu u
umu, malo podalje od njega, lealo nekoliko stabala to su prolog ljeta bila
sruena pa su tamo, po mom miljenju, leala da ih odvezu. Povukoh se sa svojom
malom etom meu te trupce. Tu se poredasmo u vrstu iza jednog dugakog debla.
Svima im savjetovah da siu s konja i, ima-yjui taj trupac pred sobom kao
prsobran, da stanu u trokut ttli u tri fronte, a konji da budu u sredini. \
Uinismo tako, i to je bilo dobro. Jer nikada nije bilo ogorenije navale nego to
su je te zvijeri izvrile na nas na tom\mjestu. Navalile su na nas nekako udno
reei i stale penjati na oborena stabla (koja su nam, kako rekoh,
240 X
ila kao prsobran) upravo kao da srcu na svoj plijen, ini se da je taj njihov
bijes bio izazvan jer su iza nas vidjeli nae konje, a to je bio plijen koji ih je
privlaio. Tada zapovjedili svim svojim ljudima da pucaju kao i prije. Oni su tako
sigurno nanianSi-da su ve prvom salvom ubili nekoliko vukova. .Meutim, trebalo
je neprestano pucati jer su nasrtali kao^vfagovi, i oni koji su bili straga gurali
su se pred /one sprijeda. \
/ Kad/Smo ispalili drugu salvu iz puaka^-priini nam se / da su/se malo
zaustavili, i ja se ponadah daiNe otii. Ali to i je biZo samo naas jer novi
dooe u prve redove, i tako ispa-lisnio salvu iz pitolja. Mislim da smo ih u
etiM paljbe poubijali sedamnaest ili osamnaest, a dvaput tolikci ranili, pa ijiak
su ponovo i ponovo nadolazili. \
/ Nisam bio nikako sklon da zadnji hitac prebrzo potro-,'imo. Stoga zovnuh svoga
slugu, ne svoga momka Petka jer je on imao bolje zaposlenje on je, naime, s
najveom spretnou to se da zamisliti punio moju i svoju puku dok smo bili u
borbi nego, kako rekoh, pozvah svoga drugog slugu. Dadoh mu rog baruta i
zapovjedili da svuda oko toga stabla prospe traku baruta. Rekoh mu neka bude dosta
debela. On to uini i u zadnji as pobjee jer vukovi nalet ee na barut i neki su
bili ba na njemu. Tada odapeh je lan neispaljeni pitolj blizu iznad baruta i
zapalih ga tako dn je one vukove koji su bili na trupcu oprio, a pet-est ih je
palo ili, bolje rei, skoilo meu nas, uplaeno od snage plamena. Te smo u asu
poubijali, a ostali su se toliko prestrailasvjetla, koje zbog noi, koja je sada
bila vrlo tamna, bijfo jo strasnije, da su se malo povukli natrag. /
Nato zapovjedih da se ispale nai posljednji -pitolji u jednoj salvi, a zatim
stadosmo vikati. Tada nam vukovi \ okrenu lea, a mi smjesta jurnusmo na blizu
dvadeset njih koji su bili ranjeni i koje smo nali kako se rarijeni previ-jaju na
zemlji te ih stadosmo sjei maevima, a to je izazvalo ono to smo oekivali jer su
njihovi drugov^razumjeli to njihiavo cvilenje i zavijanje i udarili u bijesf i
ostavili nas.
Svexu svemu, poubijali smo ih oko ezdeset, a da je bio dan, bili\bismoih ubili
mnogo vie. Kad^e bojno polje bilo tako oieno, ponovo krenusmo napriim jer nam
je valjalo proi jo blizu tri milje. uli smo/kako krvolone zvijeri laju i
zavijajuNu umi dok smoprolazili, a katkada nam se
241
priinilo da ih vidimo, ali, kako su nam oi bile zabljetene od snijega, nismo
bili sigurni. Tako otprilike za jedan sat stigosmo u grad gdje smo trebali
prenoiti. Tu naosmo sve ljude strahovito uplaene i naoruane jer su, navodno,
prole noi vukovi i nek^lrkr>~rnedvjeda provalili u selo i prouzroili im silan-
^trah. Morali.su danju i nou uvati strau," a pogotovu hou, da obrane svoju
stoku, a i ljude.
Idueg nam je jutra vodi bio jako bolestan, s rukama i nogama tako oteenima od
zagnojenih rana da nije mogao dalje. Stoga smo morali uzeti novog! vbdja i poi
prema Toulousi. Tamo je podneblje bilo toplo, zernlja plodna i prijatna, snijegu ni
traga, i nikakvih vukova iB. slino. Ali kad smo u Toulousi ispripovjedili svoj
doivljaj, rekoe nam da ,je to sasvim obina stvar u velikim umama u\ podnoju
pla-/ nina, pogotovu kad padne snijeg. Meutim, mnogo su nas ispi-' tivali kakva
smo to vodia nali koji se usudio da nas. za tako ' otre zime vodi tim putem.
Rekoe nam da se jako ude da nas nisu sve razderali. Kad smo im pripovijedali
ikako smo se poredali s konjima u sredini, rekoe nam da- smo nainili jako krivo,
i da je bila vjerojatnost pedeset prema jedan da e nas sve rastrgati jer, videi
konje, svoj plijen, vukovi su se razbjesnjeli a inae se oni zapravo boje pus
aka. Kako su bili pregladnjeli i zbog toga pobjesnjeli, elja da se do-mognu konja
uinila je da su zaboravili na opasaost. Da ih nismo neprestanom vatrom i, konano,
onom lmkavtinom s trakom baruta nadvladali, vrlo bismo vjerojatno bili rastrgani,
u komade. Naprotiv, da smo se odluili da ostanemo mirnd sjediti na konjima i da
smo na njih pucali kao jahai, oni'ne bi toliko gledali na konje kao na svoj plvfen
dok su na njima ljudi kao to su gledali na konje bez jzfhaa. K tome, rekoe nam
konano, da smo ostali svi na/okupu i pustili konje, oni bi se tako eljno bacili
na njihya smo mi mogli bez opasnosti izmaknuti, pogotovu kad jmo imali u rukama
puke i kad nas je bilo toliko^_
to se tie mene, nikada u svom ivotu nisam osjetio toliko straha. Jer kad sam
vidio tri stotine vragova kako zavijajui i otvorenih ralja idu prema nama da nas
rastrgaju, i nemajui nikakva sklonita kamo bismo se povukli, bio sam siguran da
sam izgubljen. Vjerujem da, nakon ovoga, neu vie nikada poeljeti da prelazim
preko tih planina. Mislim da bih mnogo radije putovao tisue milja po moru,
242
pa makar znao sigurno da u svakog tjedna imati oluju. O svom putu kroz Francusku
nemam nita osobito da kaem, nita o emu ve nisu dali izvjetaj drugi putnici, i
to mnogo uspjenije nego to bih. ja to mogao. Iz Toulouse sam otputovao u Pariz i,
nakon neduga boravka tamo, stigao u Calais, a 14. se sijenja, nakon putovanja za
vrlo hladna vremena, iskrcao u Doveru.
Sada sam doao u^ishodite svojih putovanja. Za kratko sam vrijeme imao/k6d. sebe u
sigurnosti sve svoje novo-otkriveno bogatstvo jer su mi ekovi to sam ih donio sa
sobom bili vrlo uredno isplaeni.
Moj glavni vodi i prvi savjetnik bila je moja stara udovica, kojoj se, iz
zahvalnosti za novac to sam joj ga bio poslao, nije nikakav trud inio pregolemim,
niti briga prevelikom kad je trebalo uiniti to za mene. U svemu sam imao tako
potpuno povjerenje u nju da sam bio savreno miran to se tie sigurnosti moga
imetka. I doista, ve u poetku sam bio vflo zadovoljan neokaljanim potenjem te
plemenite ene, a isto tako i sada sve do konca. \
Sada ppeh razmiljati o tome da svoj imetak ostavim \od te ene i da krenem u
Lisabon, pa onda dalje u Brazilrju. Ali tada se isprijei nova tekoa, a to je
vjera. Budui fla sam u sebi gajio neke sumnje o rimokatolikoj vjeri, ak i dok
sam bio vani, pogotovu u svomu stanju bsamljenosti, znao sam da mi nema odlaska u
Braziliju, a jo manje da se tamo nastanim ako se ne odluim prigrliti
rimokatoliku vjeru bez ikakvih' ograda. Ili da, u drugu ruku, postanem rtva,
principa, da budem vjerski muenik i umrem od Inkvizicije. Stoga odluin, ostati
kod kue i, ako naem naina prodati svoju plantau* 7
U tu svrhu "napisah pismo svojem starom prijatelju u Lisabonu, koji meNi odgovoru
obavijesti da bi jc/Iako mogao prodati. Ako smatram zgodnim da ga ovlastio*; on e
je u moje ime ponuditi dvojici trgovaca, nasljednicima mojih upravitelja, koji ive
u Braziliji. Oni sjgdrno dobro znaju koliko vrijedi jer ive ba tamo, a za njih
znam da su vrlo bogati. Dodao je da vjeruje.da bi je oni vrlo rado kupili i .da je
sigurno da bi morala donijeti etiri-pet tisua zlatnika vie.
Ja na to pristadoh, dadoh mu nalog da je ponudi njima, I on tako uini, a otprilike
za osam mjeseci, kad se brod vratio, on mi posla izvjetaj da su prihvatili moju
ponudu i da
243
su mi poslali trideset i tri tisue zlatnika na jednog poslovnog prijatelja u
Lisabon da mi ih isplati. Tada potpisah prodajni ugovor na obrascu to su mi ga
poslali iz Lisabona i upravih ga svome Starcu, a on mi onda posla ekove u iznosu
od trideset i tri tisue zlatnika za imanje. Njemu -(starcu) sam osigurao ispja^od
stotinu moidora doivotno, a pedeset mo-idora kasnije rijeg6vu~stmrdek^god bude
ivio, to sam im bio obeao i /to im je moja plantaaHrebala osigurati kao rentu.
I tako sam vam prikazao prvi diolnesigurna i pustolovna ivota, Jzivota igre
providnosti i takve raznolikosti kakav svijet njee tako lako moi pokazati.
Zapoeo je ludo, a zavrio sretnije nego to sam to smio u ikoje vrijeme, svoga
ivota nadati/ \
Svatko bi pomislio da sam, doavi u to stanje izvanredne sree,! bio izvan
opasnosti da bih ponovo srnuo u nesigurne pothvate. To bih doista i bio da nisu
nastupile druga prilike. Ali ja sam bio navikao na skitniki ivot, nisam imao
roorodice <ni roaka, a, koliko god sam bio bogat, nisam sklopio mnogo poznanstava.
I premda sam prodao svoje imanje u Braziliji, ipak mivta zemlja nije nikada
izlazila iz glave, i neprestano sam mislio na to da opet nekamo prhnem. Pogotovu se
nisam mogao odcmrijeti jakoj elji da opet vidim svoj otok i da saznam da rl su jo
tamo na ivotu oni jadni panjolci?, i kako su s njima postupali oni lupei to sam
ih tamo ostavio.
Moja me isKfcena prijateljica, udovica, svim src^m od toga odgovarala i uspjefe^je
u toliko da me gotovo s^dam godina zadrala da ne pobjegnem^van. Za to sam vpljeme
uzeo na brigu svoja dva neaka, djectr-jednog od^moje brae. Starijega, koji je
imao neto svoga imetka, odgojih za gospodina i odredih mu jedan iznos za poveanje
njegova imetka poslije moje smrti. Drugoga dadoh kapetanu nekog broda, a kako se
nakon pet godina pokazao kao razuman, smion i poduzetan mladi, stavih ga na jedan
brod i poslah na more. I taj me mladi kasnije uvukao, sve onako stara, u nove
pustolovine.
U to se vrijeme djelomino smirih ovdje. U prvom se redu oenih, i to ne na svoje
nezadovoljstvo ili tetu, rodilo mi se troje djece, dva sina i jedna ki.
:244
BILJEKA O PISCU I DJELU
Ima tome vie od sto i pedeset godina kako je u Zagrebu' iziao prvi prijevod
Robinsona na hrvatskom jeziku. Bio je to slobodni prijevod Campeove preradbe
Defoeova Robinsona pod naslovom Mlaji Robinson iliti jedna kruto povoljna i
hasnovita
pripovijest za djecu, a preveo ga je upnik Antun Vrani i izdao u Zagrebu 1796.
godine.
Od tada pa kroz sto i pedeset godina Robinson je u Hrvatskoj izdavan oko desetak
puta, i sva su ta izdanja bila razliite prevedene preradbe' i slino. Osim
Campeove valja spomenuti i vrlo uspjelu preradbu ruskog pisca K. ukovskog, koja je
takoer kod nas, u Zagrebu, izdana. No moe se rei da je original bolji i
zanimljiviji, i za male i za odrasle itaoce, nego ijedna od tHi preradba, i to je
glavni razlog to smo se odluili ovaj put dati Robinsona prevedena s originalnog
Defoeova teksta i prireena za. nau omladinu.
Iako je Daniel Defoe napisao vrlo mnogo djela, zna se da je tek s Robinsonom postao
slavan i poznat u cijelom svijetu. Rodio se u Londonu 1659. Otac mu je bio mesar,
sin mu se bavio razliitim poslovima. Neko je vrijeme ak bio vlasnik tvornice
crepo-va. Kasnije se posvetio novinarstvu, zvanju koje je tada. jo bilo u
povojima, a pogotovu onom knjievnom radu koji je u to doba bio vrlo popularan
pisanju pamfleta. Njegov glasoviti pamflet Najbri obraun s onima koji se ne
slau s doktrinom priznate crkve (The Shortest Way with the Dissenters) razbjesnio
je nje-1 gove protivnike. Defoe bude osuen na tri dana izlaganja javnom | ruglu,
ali su taj dio kazne graani pretvorili u trijumf jer su podij,' na kojem je Defoe
bio izloen okitili vijencima i cvijeem.
Dok je bio u zatvoru, uspjelo je Defocu pokrenuti glasovite novine Pregled
(Reyiew), a stupce im je uglavnom ispunjavao sam. Defoe je bio, zapravo,, jedan od
najmarljivijih knjievnika to su ikada ivjeli. Njegova, u .knjievna djela tako
brojna da bi ih bilo teko skupiti u jednom izdanju. Zna se da je napisao preko
dvjesta svezaka, uz bezbroj lanaka o svim moguim predmetima. TKuTim, najvie se
proslavio onom znaajnom serijom romana koja je 1719. poela s Robinsonom, a
ukljuuje Kapetana Single-tona (Captain Singleton), Moli Handers, Povijest Kuge i
Roxana-
245-
Kao to je openito poznato, Defoe je naao materijal za Robinsona u udnim
doivljajima nekog kotskog mornara, Aleksandra Selkirka, koji je 1704. poao s
Williamom Dampierom, glasovitim moreplovcem, na put u Juno more. Zbog svae s
kapetanom zatraio je da ga iskrcaju na samotni otok Juan Fernandez, trista milja
zapadno od Valparaisa. Ostao je tamo etiri godine i etiri mjeseca, dok ga nije
konano izbavio jedan od brodova kraljevske mornarice. Tu je povijest prvi objavio
Roger u svom djelu Krstarenje oko svijeta (Cruising Voyage Round the World), koje
je izilo 1712. Oito je-to putovanje uskoro postalo glavna tema razgovora.
Naslutivi romantine mogunosti to ih je pruala ta pripovijest, koju je uo iz
usta samoga Selkirka u Bristolu, Defoe se dade na posao i 1719. izie prvi dio
ivota i udnih zgoda Robin-sona Crusoea, pomorca iz Yorka (The Life and Strange
Adventures of Robinson Crusoe, Mariner of York).
Mnogo je muke stajalo Defoea da sakrije svoju zaduenost Selkirku. Ne spominje otok
Juan Fernandez. Crusoeov otok je smjeten blizu ua rijeke Orinoka, izmeu kopna
i Trinidada. Crusoeov se boravak na otoku protegnuo na dvadeset i osam godina.
Defoe je svoju pripovijest predao svijetu kao autentinu povijest te u predgovoru
prvom izdanju naivno spominje da vjeruje da je ta pria taan prikaz istinitog
dogaaja, te u njoj nema ni truna izmiljenoga.
Robinson Crusoe je smjesta postigao openit uspjeh usprkos preziru kritike, te je
Defoe u godinu dana izdao i drugi dio, koji je, kako to obino biva s nastavcima,
prilino razoarao.
Defoeov uspjeh nije popravio odnos izmeu njega i ostalih knjievnika, ali, ori, na
sreu, "nije mario za njihovo miljenje, literarne skupine su ga izbjegavale, bio
je zapravo izopen iz uglednog drutva i iao svojim samotnim putem kao
najtraginiji lik ovjek bez prijatelja. Povijest Robinsona Crusoea,onako., puna^
svih moguih nesrea, moe se doista tumaiti kao alegorija njegova ivota. Od
onoga to je zaradio pisanjem, sagradio je u Nevvingtonu kuu i tamo se sklonio sa
svoje tri keri. Meutim ga opet snaoe novane neprilike, i on dospije u zatvor
zbog duga. Kad je puten na slobodu, poao je da stanuje u Moorfi-eldsu, gdje je i
umro 24. travnja 1731. godine, a sahranjen je na groblju Bunhill Fields u Londonu.
Pred pedeset godina nad njegovim je grobom podignut obelisk novcem to su ga
sabrali engleski djeaci i djevojice, itatelji i ljubitelji Robinsona Crusoea.
Selkirk, inspirator te po cijelom svijetu poznate pripovijesti, ima dva spomenika.
U njegovu rodnom mjestu Largu podignut je spomenik koji prikazuje brodolomca
odjevena u poznatu Crusoeovu odjeu od kozjeg krzna, a pola svijeta odatle, na
samotnom vrhu breuljka na otoku Juan Fernandez, gdje je osamljeni izagnanik esto
stajao na strai, postavili su mu neki oficiri britanske ratne mornarice spomen
-plou.
246
Golemi krug itatelja, koji su srdano pozdravili pojavu Ro-binsona Crusoea, dobili
su puno priznanje za svoj stav od uglednih pisaca kao tcf'je Scott, Macaulav,
Hazlitt i Leigh Hunt. Devetnaesto je stoljee bilo neusporedivo sklonije, a i
pravednije, u svom prosuivanju Defoea nego osamnaesto. Najoduevljenija od svih
bila je velikoduna izjava Waltera Savege Landora: Prije e biti zaboravljeni Ahil
i Homer nego Crusoe i Defoe. Meutim, pretjerane usporedbe ne koriste mnogo.
Dovoljno je.dodati da e Defoe uvijek snano djelovati na itaoce koje, kako je
rekao to J^amb*. privlai intLrjmosLniegpva.pisanja i njegova velika ovjenost. U
Robtnsonu Crusoeu dao je on svijetu a pogotovu svijetu djece najomiljeniju
pripovijest, a to je sigurno slava kakva bi mogla zadovoljiti svakoga. Iako
povijest Robinsona Crusoea nije prvotno napisana za djecu, ona je ivahnou
prikazivanja stekla njihove simpatije' u tolikoj mjeri da nema ni jedne djeje
biblioteke u kojoj Robinson Crusoe ne bi zauzimao jedno od prvih mjesta. Danas se
on smatra jednim od standardnih djela djeje literature. Preveden je na gotovo sve
svjetske jezike i naveo mnoge pisce da se povedu za njim.
Zapanjujua uvjerljivost veim dijelom izmiljenih zgoda Robinsona Crusoea, dala je
cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku
0 borbi ovjeka s prirodom. Taj je predmet odgovarao opim osjeajima i
predstavljao moda najivlji dio ljudskog zanimanja to ga literatura uope moe
pruiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osjeaju, Defoe je napisao ne samo
pounu pripovijest o nevoljama koje mogu zadesiti krhko ljudsko stvorenje nego .
1 simbolinu dramu o munim i strpljivim naporima s pomou^ kojih je ostvarena
civilizacija.
3
247
PRVO POGLAVLJE
Moje roenje i porodica Sa devetnaest godina pobjegnem s jednim kolskim drugom i
odem na more Brod potone Posada se spasi i iskrca blizu Yarmoutha.........
5
DRUGO POGLAVLJE
Uspjeno putovanje u Gvineju Zarobljen od sa-Uskog gusarskog broda Bijeg s
djeakom Mo-reskom............17
TREE POGLAVLJE
Put na jug Vidimo divljake Ubijem leoparda, dolazim u Braziliju i naselim se
kao vlasnik plantae Put u Gvineju Brodolom u blizini osamljenog otoka
Nestali svi osim mene ... 27
ETVRTO POGLAVLJE
Otplivam na nasukani brod i donesem neto robe Razmiljam o svpm poloaju Brod
potpuno izgubljen...........43
PETO POGLAVLJE
Zapoinjem dnevnik Razni pokuaji da napravim orue it. Zapoinjem zidanje
kue Pronaem ito Potres i oluja......62".
ESTO POGLAVLJE
Brod baen jo dalje na kopno Prenosim mnogo robe s lae Ulovim kornjau
Obolim od groznice i malarije . . .......75
249>
SEDMO POGLAVLJE
Poinjem s pregledavanjem otoka Pronaem duhan, groe, limune i eernu trsku,
sve divlje, ali nikakvih ljudskih stanovnika Moja se maka maa s maiima
Zatvaram se od kia .
OSMO POGLAVLJE
Po drugi put pretraim otok Ulovim papigu, koju uim govoriti Nain spavanja
Ustanovim da je druga strana otoka puna kornjaa i vodenih ptica Ulovim i
pripitomim mlado jare .
DEVETO POGLAVLJE
Izraujem lonarsku robu Nain peenja > Gradim amac Ne mogu ga dovui do
vode Crnilo i dvopek potroeni, a odjea izderana Poe mi za rukom napraviti
odijelo od ivotinjskih koa...........
DESETO POGLAVLJE '
Otplovim na kanoi, ali me struja odnese na more
Jedva se doepam obale Zaspem, a probudi me neki tajanstveni glas.......
JEDANAESTO POGLAVLJE
Opis moje nastambe i torova Strahovito uzbuenje kad sam ugledao tragove stopala
na obali
Postupam s najveim oprezom .
DVANAESTO POGLAVLJE
Opazim na moru kanou Naem ostatke kani-balske gdzbe Strahovito se od toga
uplaim
Podvostruim svoje- naoruanje Otkrijem spilju, koju upotrijebim za skladite
Strah od divljaka pomalo se stiava......
250
TRINAESTO POGLAVLJE
Dvadeset trea godina moga boravka na otoku Ugledam divljake kako oko ognja slave
kanibal-sku~ sveanost Odluim poubijati idue koji dou Brod nasukan u blizini
otoka Popnem se na palubu unesreenog broda i opskrbim se zalihama ...........
145
ETRNAESTO POGLAVLJE
udan san Spazim na obali pet divljakih ka-noa Dvojicu su uhvatili da ih
pojedu Jednome spasim ivot Nadjenem mu ime Petko i uinim ga svojim
slugom........157
PETNAESTO POGLAVLJE
Uljuujem Petka On smatra moju puku razumnim biem Poinje govoriti engleski
Razgovor Opisuje neke bijelce koji jo ive u njegovoj zemlji.........169
1
ESNAESTO POGLAVLJE
Odluim poi rta kopno Petko i ja sagradimo amac Petko dolazi s vijeu da su
na obali divljaci Petko i ja spasimo ivot jednom panjolcu Naemo u jednoj
kanoi nekog bijednog Indijanca, koji nije nitko drugi nego Petkov
otac............178
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Doznam pojedinosti o onim panjolcima koji su ostali meu divljacima panjolac i
Petkov otac plove na kopno Engleski brod u blizini otoka
amac sa tri zarobljenika pristane uz kopno
Otkrijem se zarobljenicima Svladamo pobunjenike ...........193
251
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Brod daje signale svome amcu Ne dobiva odgovora alje drugi amac Zarobimo
posadu toga amca i omognemo se broda ....
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Ostavljam otok i dolazim u Englesku Odem u Yorkshire i .ustanovim da mi je veina
porodice pomrla Odlazim u Lisabon u vezi s mojim posjedom u Braziliji Sretnem
se sa starim prijateljem Krenemo kopnom prema Engleskoj Na putu nam dosauju
vukovi.....
DVADESETO POGLAVLJE
Borba izmeu Petka i medvjeda Strahovita "bitka s vukovima Sretno stignem u
Englesku, smjestim se tamo i oenim......
Biljeka o piscu i djelu........
252
U BIBLIOTECI JELEN IZALE SU KNJIGE
Harriet Beeoher-Stowe ia Tomina koliba
R. P. Delderfield Pustolovine BervGunna
Vladimir erkez Sunce u dimu
Eugen Kumii Zaueni svatovi
Rudolf Daumann Veliki poglavica
Henryk Sienkiewicz Kroz pustinju i praumu
Ana Jrgen Plava ptica
Mark Twain
Yankee na dvoru kralja Arthura
Anto Stanii Bambusov tap
Karl May
Blago u Srebrnom jezeru
Julies Verne
Petnaestogodinji kapetan
Berislav Kosier Pupoljci i mraz
Jurij Brezan Krista
Vjienceslav Novak Tito Dori
Zane Grey Betty Zane
Dod Orsborn
Opasnost je moja sudbina
Kurt Ltgen Bijeli kondor
Rudolf Daumann Propast Dakota
Zane Grey Grmljavina stada
Danko Angjelinovi
Od Jadrana do Tihog oceana
Ante Kovai U registranti!
Rudyard Kipling Knjiga o dungli
August enoa Seljaka buna
Jules Verne
Djeca kapetana Granta
Jules Verne
Put oko svijeta u 80 dana
James Fenimore Cooper Divljaar
Karl Bruckner Zlatni faraon
Josip Kozarac Mrtvi kapitali
August enoa Friedrich Gerstcker
Zlatarovo zlato Arkanzaki regulatori.
Ch. i M. Lamb Rudolf aumann
Prie iz Shakespearea etiri strijele
Benno Vlkner A. Vojtjeh Fri
Dolina Divljeg potoka Zmijski otok
Gustav Schwab August enoa
Najljepe prie klasine starine Branka
Jules Verne Jack London
Put u sredite Zemlje Ki snijega
Daniel Defoe Anto Stanii
Robinson Crusoe Velika sultani ja
Karl May Jack London
Sin lovca na medvjede Vuko
Robert Louis Stevenson Robert Louis Stevenson
Crna strijela Otok s blagom
Mairk Twain Dinko imunovi
Kraljevi i prosjak Pripovijetke
Karl May Laza K. Lazarevi
Old Surehand I Sve e to narod pozlatiti
Karl May August enoa
Old Surehand II uvaj se senjske ruke
Jules Verne N. V. Gogolj
Carev glasnik Taras Buljba
Tone Selikar James Kriiss
Jedra na kraju svijeta Timm Thaler
Kairl May James Feni-more Cooper
Sablast Llana Estacada Posljednji Mohikanac
August Cesarec Thor Heyerdahl
Na posljednjim tranicama Kon-Tiki
Mark Twain Ivan Enc
Pustolovine Toma Sawyera Surovo nalazite
Karl Bruckner Stefan Zweig
Sadako hoe ivjeti Magellan
Eduard Klein Indijanac
Simone Martin-Chauffier Drugi kod gusara
Paul Berna Na kraj svijeta
N. Zeleranski B. Larin Mika, Serjoga i ja
Mato Lovrak Andrija Jug
Maksim Gorki Djetinjstvo
Branislav Nui Autobiografija
August enoa
Prosjak Luka Prijan Lovro
Petar Koi Pripovijetke
Vjenceslav Novak
U glib i druge pripovijesti
Louis Pergaud Rat dugmadi
Charles Dickens Oliver Tvvist
Viotor Hugo .
Cosette Gavroche U
Ivo Andrie f"
Pripovetke '
Vjenceslav Novak Posljednji Stipanii
Reginald Ottley
Djeak s pjeanih breuljaka
A. Hitchcock Tajna dvorca strave
Branislav Nui Gospoa ministarka Narodni poslanik
Geoffrey Jenkins Obala kostura
Ranko Marinkovi Ruke
Anton Ingoli Gimnazijalka
Gerald Durrell
Zooloki vrt u mojoj prtljazi
Jules Verne
40 000 milja ispod mora
Novak Simi
Mikovii Druga obala
Dragutin Domjani Kipci i popevke
Maia Wojoiechowska Rodman Toreadorov sin Kraljevstvo u konju
Ivan Donevi Bezimeni
Ivan Southall Divlje nebo
Jaroslava Blakova
Moj sjajni brat Robinzon
Alfred Hitchcock
Tajna lubanje koja govori
Sablasni smijeh
Alistair MacLean Krstarica Ulysses
Anto Stanii Afrikanac
Maria Gripe
Ki Tate Pellerina
Nikola Puli Posljednja igra
Klara Jarunkova Jedinica
Ivan Gunduli Djela
Marin Dri Izabrana djela
Silvije Strahimir-Kranjevi Pjesme
Antun Gustav Mato Poezija i proza
Reginald Maddock Zmaj u vrtu
Vjekoslav Kaleb Divota praine
Gustav Krklec Pisci i djela
Paul Zindel Cirkus mraka
Gustav Krklec Pjesme
Petar Preradovi Izabrane pjesme
Antun Branko imi Pjesme i kritike
Radoje Domanovi Pripovetke
Simo Matavulj Bakonja fra Brne
Slavko Kolar Pripovijesti
Ivo Vojnovi Geranium Dubrovaka trilogija
Josip Kozarac Pripovijetke
August enoa Povjestice
Ksaver andor alski Pod starim krovovima
Milan Osmak
Sretni Posejdonov vrtlar
August Cesarec Novele
Vladimir Nazor Pripovijetke
Bora Stankovi Izabrana djela
Dragan Boi Adamov povratak
Ivan Maurani
Smrt Smail-age engia
Dragutin Tadrjanovi Poezija
Josip Barkovi Traak
Ivan Goran Kovai Izbor iz djela
Mark Twain
Pustolovine Huckleberryja F
Oto Sole Pjesme
Pablo Nerada Pjesme
David Martin
Tajanstvena zmija predaka
Anton Ingoli
Onduo, moj crni momak
Hrvatski petrarkisti
Dnevnik Ane Frank
Josip Barkovi Sinovi slobode
Mirko Boi Djevojka i hrast i druge pripovijetke
Veljko Kovaevi Kapelski kresovi
Mirko Boi Kurlani
Marino Zuri
Splavom od Zagreba do
Crnog mora
Ivica Ivanac Maturanti

Nikola Puli Zli brodovi

Miroslav Krlea Baraka Pet Be
Hana Oogovska Tajna zelenog peata
Hrvoje Hitrec Smogovci
Pero Zlatar
Vie od najviega
M. Bjai Z. Furtinger Svemirska nevjesta
Vinja Stahuljak
Vrijeme koje ne moe prestati
Milivoj Matoec
Tragom brodskog dnevnika
Klara Jurunkova Brat utljivog Vuka
Nikola Puli Mlakarova ljubav
eljko I van jek
V sjeni Junog Medvjeda
Ivica Ivanac
U tami svjetlo...
Joa Horvat Sedmi be
Pajo Kaniaj
Zapisi odraslog Iimaa
Stjepan Toma
Graani u prvom koljenu
Ferencz Deak Razbojnik
Marino Zuri Tri jablana
Galib Omerbaac Poslednji zalazak sunca
Predrag Raos 22. rujna
Pero Zlatar Bitange mirno
Video Podgorec Bijelo Cigane
Boena Loborec
S one strane oblaka
Veljko Kovaevi Barunica
Zvonimir Milec Zadnja pota Zagreb
Josip Palada I tad umre dan
Nada Ivelji Sat oeva
Magda Simin
Dok vinje procvjetaju
Alojz Majeti angi
Merja Otava
Priska od ljeta do ljeta
Sunana krinjari Ulica predaka
Jelena Loboda Zrinski Bubnjevi i inele
Stjepan ui Tajnoviti ponor
Tito Bilopavlovi Sudbina u ruci
Joa Horvat Operacija Stonoga
Grozdana Oluji Glasam za ljubav
/
Izdavako knjiarska radna organizacija Mladost Zagreb, Ilica 30
Generalni direktor Branko Jurievi
OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Gupeva zvijezda 3
V. d. direktora tipan Medak
Likovni urednik Irislav Metrovi
Tehniki urednik Ratko Hudina
Korektori Marija Molnar Sefija Ibrahimpai
Naklada: 5000 primjeraka Tisak:' tamparski zavod Ognjen Pria, Zagreb 1985.
TjSF..........
Narodne novine, Zagreb (79) 11-735 Oznaka za narudbu: UT-XI/11-8