10 Rittossa

D. Rittossa, I.
Martinovi: Spolni odnoaj bez pristanka i silovanje teorijski i praktini

UDKproblemi
343.54
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 21, broj27.
Primljeno 2/2014, str. 509-548.
listopada 2014.
Izvorni znanstveni rad
Dr. sc. Dalida Rittossa*

Dr. sc. Igor Martinovi**
SPOLNI ODNOAJ BEZ PRISTANKA I SILOVANJE

TEORIJSKI I PRAKTINI PROBLEMI
Stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona seksualni delikti pod-

vrgnuti su znaajnim promjenama. Novi zakonodavni zahvati izazvali
su nedoumice osobito u kontekstu tumaenja kaznenih djela spolnog
odnoaja bez pristanka i silovanja. Kako bi se otklonile nejasnoe u
tumaenju tih dvaju kaznenih djela, u radu se nastoje otkriti razlozi
kojima se zakonodavac vodio prilikom usvajanja novih zakonskih rje-
enja. Prikazuju se povijesne tendencije u razvoju seksualnih delikata
te se analizira nain ureenja seksualnih kaznenih djela u Njemakoj,
Austriji, vicarskoj, Sloveniji i Ujedinjenom Kraljevstvu. U sredinjem
dijelu rada daje se detaljna analiza kaznenih djela spolnog odnoaja
bez pristanka i silovanja s de lege lata aspekta, pri emu se koriste
primjeri iz recentne prakse hrvatskih sudova. U zakljunom dijelu rada
predlau se smjernice za izmjene i dopune de lege ferenda.
1. UVOD
Stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona1 (u daljnjem tekstu: KZ) hr-

vatsko kazneno zakonodavstvo doivjelo je znaajne izmjene. Iako seksualni
delikti spadaju u grupu klasinog kriminaliteta ije kanjavanje nikada nije
bilo sporno, i ta su kaznenih djela podvrgnuta korjenitoj reformi. Promijenjen
je i sam naziv glave u kojoj se propisuju seksualni delikti pa se sada kao za-
titni objekt istie samo spolna sloboda, ali ne i udoree. Osim strukturalnih
izmjena kojima su seksualni delikti na tetu djece izdvojeni i zasebno grupi-
rani u glavu VII. KZ, provedene su i izmjene kojima je dolo do proirene
kriminalizacije spolnih radnji. U hrvatsko kazneno zakonodavstvo prvi je put
uvrteno kazneno djelo spolnog uznemiravanja (l. 156.), a drugaije su regu-
*
Dr. sc. Dalida Rittossa, via asistentica na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta
Sveuilita u Rijeci
**
Dr. sc. Igor Martinovi, vii asistent na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta
Sveuilita u Rijeci
1
Kazneni zakon, NN 125/11, 144/12.
509
D. Rittossa, I. Martinovi: Spolni odnoaj bez pristanka i silovanje teorijski i praktini problemi
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 21, broj 2/2014, str. 509-548.
lirani i kvalificirani seksualni delikti, koji su sada objedinjeni pod nazivom

teka kaznena djela protiv spolne slobode (l. 154.). Meutim, zakonodavna
intervencija koja je zasigurno izazvala najvie polemika u strunim i znanstve-
nim raspravama odnosi se na inkriminiranje spolnog odnoaja bez pristanka
(l. 152.).
Uvoenjem tog kaznenog djela uvelike se promijenila dosadanja koncepci-
ja kaznenih djela protiv spolne slobode, pa je tako silovanje u nomotehnikom
smislu postalo kvalificirani oblik spolnog odnoaja bez pristanka. Nedoumice
je izazvalo i proirenje kanjivosti na djelo poinjeno u otklonjivoj zabludi o
pristanku, kao i konstrukcija smatra se u l. 152. st. 3., kojom se prema
dvojbenom stajalitu predlagatelja Zakona teret dokazivanja prebacuje na
okrivljenika. Novi zakonodavni scenarij poljuljao je dosadanje postavke o
seksualnim deliktima i standarde koje je izgradila sudska praksa, a od nekih
se i potpuno odustalo.
Iz kojeg je razloga zakonodavac uinio takav zaokret pa time unio nesigur-
nost u sudsku praksu, nastojat e se odgovoriti u ovom radu. Kako bi se bolje
razumjela nova zakonska rjeenja u sferi spolnosti, prikazat e se osnovne po-
vijesne tendencije u inkriminiranju seksualnih delikata s naglaskom na silova-
nju. Kroz prizmu komparativnih rjeenja istrait e se u kojoj se mjeri kaznena
djela spolnog odnoaja bez pristanka i silovanja razlikuju od inkriminacija u
zakonodavstvima veine zapadnoeuropskih zemalja. U sredinjem dijelu rada
kaznenim djelima spolnog odnoaja bez pristanka i silovanja pristupit e se
s de lege lata aspekta, s posebnim naglaskom na teorijski i praktino sporna
pitanja. Pritom e se, u mjeri u kojoj je to mogue s obzirom na kratak protek
vremena od stupanja na snagu novog Zakona, analizirati nova praksa hrvat-
skih sudova. Na temelju provedene analize nastojat e se pruiti smjernice za
poboljanje postojeeg zakonskog teksta de lege ferenda.
2. TENDENCIJE U REGULIRANJU SEKSUALNIH DELIKATA

POGLED UNATRAG
Povijesni slijed razvoja odredbi kojima se regulira neki pravi institut odraz
je postojeih drutvenih, ekonomskih, etikih i politikih okolnosti u odree-
nom prostoru i vremenu. Kompleksni utjecaj tih okolnosti na oblikovanje prav-
nih normi posebice je izraen u kaznenom pravu budui da ono u usporedbi
s drugim granama prava posjeduje represivni mehanizam socijalne kontrole.
Kanjavanjem onih koji se ponaaju u suprotnosti s od veine prihvaenim
pravilima ponaanja zakonodavac nastoji promicati odreene drutvene vri-
jednosti. Socijalna uloga kaznenopravne norme kao sredstva preko kojeg se
prenosi poruka o poeljnom, dobrom, neporonom, normalnom i prihvatlji-
vom ponaanju osobito je vidljiva u inkriminiranju seksualnih delikata. Stoga
510
ne udi da se prve odredbe kojima se zabranjuju odreene seksualne radnje

mogu pronai ve u Hamurabijevom zakoniku koji je donesen prije gotovo dva
tisuljea.
Prema Hamurabijevom zakoniku, preljub i silovanje smatrali su se krajnje
neprihvatljivim ponaanjima, koja su se kanjavala najstroim kaznama. Pre-
ljubnike se vezivalo i bacalo u vodu,2 dok je silovatelja sustizala smrtna kazna
iji nain izvrenja nije bio unaprijed odreen.3 Donekle blaa reakcija uslije-
dila bi u sluajevima u kojima bi suprug odluio ostaviti na ivotu preljubnu
enu, koju je tada sustizao gubitak statusa slobodne ene. Samilost supruga
nije mogla otkloniti drutvenu degradaciju i porugu budui da ...vladar doz-
voljava da njegov rob ivi.4 Suprugu se priznavalo diskrecijsko pravo odluiti
o iskljuenju smrtne kazne zato to su se i preljub i silovanje prvenstveno sma-
trali kaznenim djelima na tetu njegove imovine. Radilo se o komplementar-
nim djelima pa sudbina preljubnice nije mogla zadesiti enu kojoj je avilum
zaprijeio zapomaganje i legao joj na prsa.5 Kanjavanje lienjem ivota ili
gubitkom statusa poinitelja seksualnih delikata u Hamurabijevo vrijeme nije
bilo sluajno. S jedne se strane kroz okrutnost i uz gotovo dramaturku sim-
boliku prenosila poruka o zlu koje sustie poinitelje, a s druge se pokazivalo
kako svaki neprihvatljiv seksualni in vrijea najdublje moralne osjeaje u
zajednici. Spolnost je bila u funkciji prokreacije, a brana vjernost u ouvanju
zakonitog potomstva i obiteljske asti. Kroz naglaeno valoriziranje grupnog
morala i pokoravanje pojedinca zahtjevima zajednice, u starom Babilonu spol-
ni ivot ponajprije je bio podreen svrhama drutva i stoga ogranien strogim
pravilima.
Valoriziranje ciljeva i interesa zajednice putem promicanja obiteljskog i
drutvenog morala prilikom definiranja legalnog seksualnog ponaanja nasta-
vilo se i u starom Rimu. Silovanje i preljub i dalje su bila krajnje neasna kaz-
nena djela kojima se nanosilo ruglo ugledu suprunika i ire obitelji. Ovisno
o razdoblju u kojem su nastale, punitivne reakcije bile su razliite, no nikada
nisu izgubile svoju otrinu.6 Uz strogo kanjavanje silovatelja, primjenjivala
2
l. 129. Hamurabijevog zakonika; tekst Zakonika objavljen je u: Kurtovi, ., Hrestoma-
tija ope povijesti prava i drave, 1. knjiga, Stari i srednji vijek, Zagreb, 1999., str. 55.
3
l. 130. Hamurabijevog zakonika; Tchen, C. M., Rape Reform and a Statutory Consent
Defense, The Journal of Criminal Law and Criminology, vol. 74, br. 4, 1983., str. 1520.-1521.
4
l. 129. Hamurabijevog zakonika; Wells, B., Sex, Lies, and Virginal Rape: The Slande-
red Bride and False Accusation in Deuteronomy, Journal of Biblical Literature, vol. 124, br. 1,
2005., str. 66.
5
l. 130. Hamurabijevog zakonika; Levine, E., Biblical Womens Marital Rights, Procee-
dings of the American Academy for Jewish Research, vol. 63, 1997.-2001., str. 92.
6
Prema Romulovim zakonima suprugu se priznavalo apsolutno pravo donoenja odluke
to uiniti s preljubnicom, kojoj je mogao i oduzeti ivot (Romac, A., Leges duedecim tabula-
rum / Zakonik dvanaest ploa, Latina et Graeca, 1994., str. 115.). Car Augustin progon preljuba
511
se ekskulpacija rtava za kazneno djelo preljuba. rtve se nisu mogle kriviti

za zloin jer tamo gdje nije bilo pristanka na spolnu intimnost, nije bilo niti
krivnje.7 No ipak, u gotovo romantiarskom ozraju prenosila se poruka kako
silovane ene trebaju biti skrene tugom, ali opet dovoljno jake da zatite mu-
evu i obiteljsku ast, ne iskljuujui i oduzimanje vlastitog ivota kao to je to
uinila heroina Lukrecija.8
Do novih pomaka u shvaanju seksualnih delikata dolo je u vrijeme Ju-
stinijana. Pod utjecajem kranstva, Justinijan je u Noveli 134. propisao da
se preljubnice imaju kanjavati zatvaranjem u samostan i gubitkom miraza.9
U devetoj knjizi Kodeksa sam car je upozorio da je silovanje najtei zloin,
kanjiv smrtnom kaznom, jer je takav in usmjeren ne samo protiv ljudskog
roda ve je protivan i potovanju Svemogueg, a estitost rtve je bespovratno
izgubljena. Zbog tako shvaene prirode silovanja izriito se zabranjivalo skla-
panje braka izmeu rtve i poinitelja.10 Religijski elementi u sankcioniranju
preljuba i silovanja pokazuju da se rjeavanje seksualnih delikata poelo izdva-
jati iz kruga obitelji i priznavati kao drutveni problem.
prebacuje u ruke drave te, kako bi Rimljane i Rimljanke vratio estitosti, odluuje da se
nevjerne supruge kanjavaju progonstvom, a muki prijestupnici gubitkom imetka (Eisner, B.
i Horvat, M., Rimsko pravo, Nakladni zavod NR Hrvatske, 1948., str. 154.). Prema Digestama,
prevarenom suprugu se zabranjivalo biti milostivim, jer ako bi odluio oprostiti supruzi koja
je prekrila obvezu brane vjernosti, smatralo ga se poiniteljem kaznenog djela podvoenja
brane druice ili pristanka na njezin preljub (Corpus Iuris Civilis: The Digest and Codex:
Marriage Laws, <http://www.fordham.edu/halsall/source/cjc-marriage.html>, 11. rujna 2014.
Povjesniari upozoravaju da se, kao i kod preljuba, nikada u potpunosti nije razjasnilo je li
silovanje kazneno djelo iji progon provode dravna tijela ili je rije o djelu kanjivom za ini-
uria. Odgovornost poinitelja za iniuria opravdavala se tvrdnjom da je on spolnim nasrtajem
implicirao da su suprug, otac ili brat rtve previe slabi mukarci, koji ne mogu zatititi lanicu
svoje obitelji (Drippis, D. A., Beyond Rape: An Essay on the Difference between the Presence
of Force and the Absence of Consent, Columbia Law Review, vol. 92, br. 7, 1992., str. 1781.-
1782.).
7
Riley, P. F. i dr., The Global Experience: Readings in World History to 1500, Prentice
Hall, 1998., str. 125.
8
Priu o Lukreciji, koja si je oduzela ivot nakon to ju je silovao sin Tarkvinija II. Oholog,
posljednjeg rimskog kralja, prepriao je Livije u svojem djelu Povijest Rima. Prema kazivanju
tog povjesniara, nemili dogaaj dao je povod za pobunu Rimljana, protjerivanje kraljevske
obitelji i osnivanje republike (Livy, The History of Rome, Book I, LVI-LIX). Pria o Lukreciji
uvelike slii Vergilijevoj verziji mita o Orfeju i Euridici. Na dan njihova vjenanja, a nakon
to ju je pokuao silovati Aristej, Euridika je u bijegu stala na zmiju i ubrzo nakon ugriza
preminula. Prema Vergiliju, smrt je posljedica Aristejevog sramotnog ina. (Virgil, Georgics,
Book IV: Orpheus and Eurydice, <http://www.poetryintranslation.com/PITBR/Latin/ Virgil-
GeorgicsIV.htm>, 22. rujna 2014.).
9
Romac, A., Rimsko pravo, Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2007., str. 127.
10
Codex Justinianus, IX, 13, 1 (1), <http://droitromain.upmf-grenoble.fr/Anglica/CJ9_
Scott.gr.htm#13>, 23. rujna 2014.
512
Kranski svjetonazor o spolnosti, spolnoj intimi i moralnim obvezama poje-

dinca spram Boga i zajednice utjecao je i na kreiranje seksualnih delikata u sred-
njovjekovnom statutarnom pravu. U veini primorskih srednjovjekovnih statuta
silovanje se kanjavalo strogim kaznama, ukljuujui i smrtnu kaznu, koje su se
ponekad mogle izbjei ako bi rtva i poinitelj sklopili brak. Izbjegavanje te-
kih kazni branim vezivanjem doputalo se uz odreene preduvjete. Prije svega
trailo se da su rtva i poinitelj iste staleke pripadnosti, a ponekad da su na
sklapanje zajednice pred bogom i ljudima pristali otac i majka djevojke11 odnos-
no djevojka i mladi12 ili ona sama.13 Takva rjeenja vraala su ugled silovanoj
djevojci i pruala joj zatitu budui da je brani status eni donosio najvei ugled
i uvaavanje, osiguravao egzistenciju i sigurnost unutar obitelji.14
Strogi pogledi na spolnost kako je to nalagalo drutveno udoree i re-
presivan pristup u sankcioniranju ponaanja koja su izala izvan granica do-
putenog zadrali su se i u kodifikacijama kaznenog prava koje su uslijedile.
Primjerice, u Constitutio Criminalis Carolina sistematski su pozicionirana
kao kaznena djela protiv ednosti rodoskvrnue, spolni odnoaj protiv prirode,
odvoenje udanih ena ili djevojaka, silovanje, preljub, bigamija i prostituira-
nje ena i djevojaka.15 Poinitelje tih kaznenih djela moglo se kazniti izrazito
tekim kaznama ovisno o njihovu spolu i drutvenom statusu, a sve da bi se
zatitio moral i imovinski interesi unutar obitelji.16 Gotovo tri stoljea kasnije
isti koncept zadran je u normiranju seksualnih delikata u Kaznenom zakoni-
ku Josipa II. U jednoj te istoj glavi svoje mjesto nala su kaznena djela koja su
krila osnovne postavke obiteljskog ivota (silovito otimanje ena, odvoenje
bez privole supruga, oca ili skrbnika, pomaganje pri otimanju ena), ali i silo-
vanje i pomaganje u silovanju. Primjenom takvog normativnog rjeenja vlasto-
drac je, izmeu ostalog, provodio ideje prosvijeenog apsolutizma pouava-
jui podanike o prirodi i pogibeljnosti ponaanja koja su protivna ovjekovom
dobrom potenju i slobodi.17
11
Gl. XV. O silovanoj eni Lastovskog statuta, Split, 1994., str. 35.
12
Gl. 15. O silovanju neke djevice Statuta grada Bala, u: Margeti, L. (ur.), Statut grada
Bala, Rijeka, 2007., str. 116.
13
Gl. VI. Silovanje ena Dubrovakog statuta, u: Cvitani, A. (ur.), Statut Grada Du-
brovnika 1272., Dubrovnik, 1990., str. 176.
14
Grozdani, V., Neka pitanja ena u kaznenim djelima srednjovjekovnih jadranskih
statuta na podrujima istone jadranske obale, Zbornik radova Decennium Moztanicense,
Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, 2008., str. 182.
15
l. 117.-122. Constitutio Criminalis Carolina, < http://ledroitcriminel.free.fr/la_
legislation_criminelle/anciens _textes/la_caroline.htm >, 9. rujna 2014.
16
Grozdani, V., Rittossa, D., Povijesni razvoj kaznenopravnog statusa ena, u: Grozdani,
V. (ur.), Kada ena ubije, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, 2011., str. 61.-64.
17
Iako se prvi put zabranjena seksualna ponaanja kategoriziraju kao kaznena djela pro-
tivna dobrom potenju i slobodi rtve, bilo bi pretjerano zakljuiti da se krajem XVIII. stoljea
prihvaala ideja o spolnim slobodama kao dijelu ovjekove privatnosti. Seksualni delikti su
513
Sasvim nova shvaanja o moralu zajednice i ulozi zakonodavca u promi-

canju tog morala mogu se pronai u francuskom Kaznenom zakoniku iz 1791.
Slijedom revolucionarnih ideja o pravima i slobodama graana i individualnoj
moralnoj odgovornosti, u zakonu se vie ne propisuju klasina kaznena djela
koja su uvelike diktirana pravilima javnog morala u vezi sa spolnou. Tako
prvi put in brane nevjere nije kazneno djelo kao ni spolni odnoaj izmeu
osoba istog spola, poticanje na prostituciju ili otmica enskih osoba starijih od
14 godina. Zbog jasnijeg razlikovanja amoralnih djela iz podruja osobnih od-
nosa pojedinaca te djela na koje treba reagirati drava represivnim sadrajima
dolo je i do blaeg sankcioniranja silovanja. Silovateljima vie nije prijetila
smrtna kazna, protjerivanje i gubitak cjelokupne imovine, ve ih se kanjavalo
noenjem okova u razdoblju od est odnosno dvanaest godina, ovisno o okol-
nostima sluaja.18
Znaajan iskorak u inkriminiranju kaznenog djela silovanja ostvaren je u
francuskom Kaznenom zakoniku iz 1810. Za razliku od svih prijanjih za-
konodavnih rjeenja, ovo kazneno djelo izgubilo je bilo kakve naznake rod-
ne obojenosti jer su se u ulozi silovatelja i rtve mogle nai osobe mukog i
enskog spola.19 Iako je nedvojbeno rije o revolucionarnom rjeenju, primar-
na intencija zakonodavca bila je uzdii udoree, a ne pruiti jednaku zati-
tu svim graanima i graankama od seksualnih nasrtaja. Da je tome tako,
pokazuje dio odredbe u kojem se silovanje izjednaava s bilo kojim drugim
napadom na estitost. O primarnom cilju promicanja drutvenog morala u sek-
sualnosti svjedoe i mnogobrojna zastarjela rjeenja koja se s pravom mogu
nazvati reliktima srednjovjekovnog prava. Iskljuenjem kaznenog progona
prema poinitelju koji je zaveo i oteo djevojicu mlau od 16 godina ako je s
njome sklopio brak prenosila se poruka o vanosti braka.20 Posebne odredbe o
protivni slobodi zato to svaka radnja u podruju spolnosti, da bi bila kanjiva, mora biti ui-
njena uz primjenu sile ili obmane. udoree je i dalje primarna vrijednost koja se tim djelima
titi. Da je tome tako, najbolje pokazuje normativni izriaj kaznenog djela silovanja, koje je
inio tko enskoj glavi s poganom odlukom postavi zasjedu njezinoj djevianskoj istoi,
vezujui je silom ili je navodei na hudno i opako ispunjenje svoje putene pohlepnosti kako se
ne bi mogla braniti, kao i tko enskoj glavi ubojito oruje pred oi stavlja i smru joj prijeti,
kako bi mu tijelom svojim obilnost uinila. l. 130.-132. prvog dijela Kaznenog zakonika iz
1787. godine. Izvorni tekst Zakonika u prijevodu Ivana Matkovia iz 1788. dostupan je kod
autora rada.
18
l. 29.-30., glava 1. naslov 1. drugog dijela Kaznenog zakonika iz 1791., <http://ledroit-
criminel.free.fr/ la_legislation_criminelle/anciens_textes/code_%20penal_25_09_1791.htm>,
22. rujna 2014.
19
l. 331., glava 1. naslov 2. poglavlje 4. tree knjige Napoleonovog Kaznenog zakonika
iz 1810., <http://www.napoleon-series.org/research/government/france/penalcode/c_penalco-
de.html>, 22. rujna 2014.
20
l. 357., glava 1. naslov 2. poglavlje 6. tree knjige Napoleonovog Kaznenog zakonika
iz 1810.
514
preljubu pokazivale su da je glavna zadaa ene bila ouvati branu zajednicu

i biti moralno ista pred suprugom i svima drugima. 21
Drutvena uloga ene obiljeila je i kreiranje seksualnih delikata u austrij-
skom Kaznenom zakonu o zloinstvima, prijestupima i prekrajima iz 1852.
Kaznenopravnom represijom primarno se titio brak i kohezija unutar obitelji,
a odgovornost za ostvarivanje tog cilja u veem dijelu teretila je enu. Takva
kriminalnopolitika strategija dovela je do redefiniranja silovanja kao djela koje
se moglo poiniti samo prilegom izvan enidbe, dakle izvan braka.22 Identino
rjeenje prema kojem se protupravnost nasilnih spolnih radnji iskljuivala bra-
kom usvojeno je u Krivinom zakoniku Kraljevine Jugoslavije iz 1929. U tom
Zakoniku takoer su preuzete odredbe o iskljuenju kanjavanja poinitelja
koji je zaveo ili odveo spolno neporonu maloljetnu djevojku ili enu pa se s
iskoritenom i osramoenom oenio.23 Preuzimanje ve postojeih pravih rje-
enja uinjeno je radi promicanja javnog morala koje se sada nastojalo ostvariti
kroz izrazito velik broj inkriminacija. Raspon zabranjenih spolnih ponaanja
kretao se od nekonsenzualnih bludnih radnji do protuprirodnog bluda osoba
mukog spola i obljube, ukljuujui i razne oblike poticanja na blud i pod-
voenje. Zabranjivalo se i javno izvoditi bludne radnje, proizvoditi i putati
u optjecaj pornografski materijal i uputati se u spolne odnose s najbliim
srodnicima po krvi ili tazbini.24 Tako detaljno normiranje seksualnih delikata
sa irokim rasponom inkriminacija gotovo je dovelo do toga da se doputena
spolna ponaanja, radi propagiranja morala, svedu na skuen prostor brane
postelje. Razlog tome leao je u stavu da pojedinac ima pravo, ali i dunost,
sauvati uvjerenje i osjeaje o vlastitoj moralnoj vrijednosti. U trenutku kada
postupci pojedinca povrijede moralnu dunost i uzrokuju naruavanje njegova
drutvenog poloaja i moralnu neravnoteu u drutvu, drava je duna interve-
nirati represivnim mjerama da bi zatitila javne interese.25
21
l. 336.-339., gl. 1. naslov 2. poglavlje 4. tree knjige Napoleonovog Kaznenog zakonika
iz 1810.
22
l. 125. Kaznenog zakona o zloinstvih, prestupcih i prekrajih od 27. svibnja 1852.
godine. Za pojanjenja ovog kaznenog djela v. ilovi, J., Kazneno pravo, Knjiara Hrvatskog
sveuilita i Jugoslavenska akademija, 1920., str. 306.-309.
23
l. 269., st. 1.; l. 276., st. 2.; l. 277., st. 2.; l. 278., st. 3. Krivinog zakonika Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1929., u: ilovi, J. i Frank, S., Krivini zakonik za Kraljevinu
Srba, Hrvata i Slovenaca od 27. januara 1929., Jugoslavenska tampa, 1929., str. 199.
24
Za dodatna obrazloenja seksualnih delikata iz l. 269.-289., kao kaznenih djela protivnih
javnim interesima kojima se nanosi sramota rtvi i vrijeaju udoredni osjeaji zajednice, v. Bre-
berina, M. S., Ili, K. I., Krivini zakonik za Kraljevinu Jugoslaviju od 27. januara 1929. godine
sa izmenama i dopunama iz Zakona od 9. oktobra 1931. godine te reidbama Stola sedmorice
kao kasacionog suda u Zagrebu i apelacionog suda u Zagrebu, Tipografija, 1934., str. 212.-221.
25
ilovi, J., Frank, S., Kazneno pravo prema Krivinom zakoniku od 27. januara 1929. i
Zakonu o izvravanju kazne lienja slobode od 16. februara 1929., Posebni dio, Obnova, 1934.,
str. 7.-8.
515
U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata zacrtani smjer reguliranja za-

branjenih ponaanja u domeni spolnosti nije se bitnije mijenjao. Stanovito
nijansiranje inkriminacija uinjeno je priznavanjem dostojanstva linosti kao
zatienog objekta, uvoenjem novih kvalificiranih seksualnih delikata i poja-
avanjem kaznenopravne zatite djece i maloljetnika od spolne zlouporabe.26
Velik pomak prema priznavanju slobode pojedinca da donosi odluke o svojoj
spolnosti ostvaren je 1977. godine. Tada je prvi put dekriminaliziran dobro-
voljni homoseksualni odnos izmeu osoba mukog spola. U zoni kanjivosti
zadran je protuprirodni blud uporabom sile ili prijetnje, iskoritavanjem ne-
moi, prinudom i zlouporabom poloaja.27 Zavoenje lanim obeanjem bra-
ka prestaje biti kazneno djelo, ali se kao kazneno djelo propisuje prinuda na
obljubu enske osobe.28
Zapoete reforme u poimanju seksualnih delikata kao zabranjenih radnji
kojima se povreuju spolne slobode svoj su nastavak dobile u Kaznenom zako-
nu iz 1997.29 (u daljnjem tekstu: KZ/97), u kojem su ta djela smjetena u glavi
XIV. pod naslovom Kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog udore-
a. Uvoenjem spolnih radnji izjednaenih sa spolnim odnoajem potpuno je
postignuta rodna neutralnost silovanja i dokinuta potreba za zasebnim inkri-
miniranjem protuprirodnog bluda.30 Silovanje je postalo mogue i u branoj
zajednici, s time da se u tom sluaju kazneni progon za temeljni oblik silovanja
pokretao povodom prijedloga.31 Sam naslov glave u kojem se i dalje govori o
spolnom udoreu kao pravnom dobru pokazuje da rekonstrukcija zabranjenih
seksualnih aktivnosti nije bila potpuno dovrena. Iako je veina zakonskih
26
l. 179.-189. Krivinog zakonika Federativne Narodne Republike Jugoslavije iz 1951.,
u: Krivini zakonik s uvodnim zakonom i objanjenjima, Slubeni list FNRJ, 1951., str. 82.-
86.; ZIDKZ, Slubeni list FNRJ 30/59, 31/61, ispravak u broju 37/62; ZIDKZ, Slubeni list
SFRJ 15/65, 15/67, 20/69, 6/73. U naoj kaznenopravnoj teoriji jednu od prvih kritika irokog
definiranja morala zbog kojeg se spolna orijentacija i sloboda u pogledu spolnih odnosa sma-
traju moralnim dobrima dao je Frank u: Frank, S., Kazneno pravo II., Posebni dio, Osnovne
diobe posebnog dijela i zloini protiv ivota i tijela, Obnova, 1934., str. 7.-8.
27
l. 88. Krivinog zakona Socijalistike Republike Hrvatske, Narodne novine 25/77.
28
l. 85. Krivinog zakona Socijalistike Republike Hrvatske.
29
Kazneni zakon, NN 110/97.
30
U kaznenopravnoj teoriji i sudskoj praksi ovaj potez zakonodavca ocijenjen je pozi-
tivnim. Naime, dotadanja sudska praksa nije dala konaan odgovor na pitanje to se to ima
smatrati protuprirodnim bludom. U sudskim presudama mogla su se nazrijeti dva oprena sta-
jalita. Po prvom shvaanju protuprirodnim bludom smatrana je svaka radnja kojom poinitelj
na tijelu druge osobe zadovoljava svoj spolni nagon na protuprirodan nain slian spolnom
odnoaju. Slijedom toga se analni i oralni snoaj imaju smatrati protuprirodnim bludom (VSH,
K-364/1969; VSH, K-549/1969). Uskoro se od takvog shvaanja odustalo te je prihvaeno
ono po kojem su se protuprirodnim bludom podrazumijevale samo radnje coitus per anum,
dok su sve ostale spolne radnje potpadale pod pojam bludnih radnji (VSH, K-1055/1973).
31
l. 188., st. 1. i 5. KZ/97.
516
odredbi usmjerena k zatiti pojedinca od seksualnih nasrtaja kojima se po-

vreuje osobna autonomija, samoodreenje i pravo na privatnost,32 navedene
norme svjedoe o opstanku zastarjelih rjeenja. S obzirom na to, moemo zak-
ljuiti da je nain ureivanja seksualnih delikata u KZ/97 kompromis izmeu
priznavanja modernih koncepcija o spolnosti kao privatnoj sferi ivota poje-
dinca i uvaavanja konzervativnih, kolektivistikih predodbi o poeljnoj, nor-
malnoj, prirodnoj spolnoj aktivnosti unutar parametara zadanih od drutva.33
Nov pristup inkriminiranju seksualnih delikata donio je KZ. Izostanak
spolnog udorea u naslovu glave XVI. pokazuje da se odustalo od vaganja ci-
ljeva pojedinca i drutva u sferi spolnosti i iznalaenja kompromisnih rjeenja.
Potpuna usmjerenost na zatitu spolne slobode i zabranu svake nekonsenzual-
ne spolne radnje dovela je do ekspanzije kriminalne zone seksualnih delikata,
uz bitno drugaija nomotehnika rjeenja, koja e biti prikazana u nastavku
rada (v. infra, 4.).
3. SPOLNI ODNOAJ BEZ PRISTANKA I SILOVANJE KROZ

PRIZMU USPOREDNOPRAVNIH RJEENJA
3.1. Njemaka
Seksualni delikti u njemakom Kaznenom zakoniku ureeni su u jedinstve-

noj zakonskoj glavi pod nazivom Kaznena djela protiv spolnog samoodree-
nja (Straftaten gegen die sexuelle Selbstbestimmung). Ta djela u teoriji se
dalje dijele na kaznena djela protiv spolne slobode u uem smislu, zloupotrebu
institucionalne ili psihoterapijske ovisnosti, seksualne delikte na tetu djece
itd.34 U prvonavedenu kategoriju spadaju: spolna prisila; silovanje (Sexuelle
Ntigung; Vergewaltigung; 177), spolna zloupotreba osoba nesposobnih za
otpor (Sexueller Mibrauch Widerstandsunfhiger; 179), te spolna zloupo-
treba bolesnika i osoba kojima je potrebna pomo u institucijama (Sexueller
Mibrauch Kranker und Hilfsbedrftiger in Einrichtungen; 174a Abs. 2).
32
U sklopu ostvarenja zatitne funkcije kaznenog prava tite se neotuive slobode i prava
svakog pojedinca da slobodno i samostalno odluuje s kim e i kada stupiti u spolne odno-
se. Takvo to nalae l. 35. Ustava kojim se svakom jami tovanje i pravna zatita njegova
osobnog i obiteljskog ivota, dostojanstva, ugleda i asti. Donoenje odluka u vezi sa spolnim
ivotom dio je osnovnog ljudskog prava na samoodreenje i prava na privatnost.
33
Kolizija ciljeva koji se nastoje postii kroz reguliranje seksualnih delikata uoljiva je i u
veini kaznenopravnih sustava demokratski ustrojenih zemalja nakon Drugog svjetskog rata.
Vie o tome vidi u: Frank, D. J., Camp, B. J., Boutcher, S. A., Worldwide Trends in the Criminal
Regulation of Sex, 1945.-2005., American Sociological Review, vol. 75, br. 6, 2010., str. 867.-893.
34
V. npr. Maurach, R., Schroeder, F.-C., Maiwald, M., Strafrecht, Besonderer Teil, 10.
izd., C. F. Mller Verlag, 2009.
517
Sukladno 177 Abs. 1, spolnu prisilu ini tko drugu osobu: 1. nasiljem
(mit Gewalt), 2. prijetnjom izravnom opasnou za tijelo ili ivot ili 3. iskori-
tavanjem poloaja u kojem je rtva bespomono preputena djelovanju po-
initelja (unter Ausnutzung einer Lage, in der das Opfer der Einwirkung des
Tters schutzlos ausgeliefert ist)35 prisili (ntigt) da trpi spolne radnje (sexuelle
Handlungen) poinitelja ili tree osobe ili da poduzme [spolne radnje] na [tije-
lu] poinitelja ili tree osobe. U nastavku iste odredbe regulirano je silovanje
( 177 Abs. 2), koje predstavlja poseban sluaj (tzv. Regelbeispiel)36 spolne
prisile, u kojem dolazi do spolnog odnosa (Beischlaf) ili slinih spolnih radnji
(hnliche sexuelle Handlungen).
Od tri gore navedena modaliteta poinjenja spolne prisile i silovanja37 (1.
nasilje, 2. prijetnja izravnom opasnou za tijelo ili ivot i 3. iskoritavanje
poloaja u kojem je rtva bespomono preputena djelovanju poinitelja) u
komparativnom kontekstu najzanimljiviji je trei, kojim se pod definiciju spol-
ne prisile podvode i odreeni sluajevi u kojima nema sile stricto sensu, kao
niti prijetnje. Iako je taj modalitet poinjenja spolne prisile uveden u sklopu
nastojanja za veom zatitom rtava seksualnog nasilja (1997.), konkretno da
bi se njime obuhvatili sluajevi u kojima se rtva smrzne od straha ili zbog
straha od primjene nasilja ne prui otpor,38 takva zakonodavna intervencija su-
oena je s neodobravanjem pojedinih autora. Dakako, intencija da se podigne
prag zatite rtava nije upitna, ali je nekima sporan nain na koji je to uinje-
no. Maurach/Schroeder/Maiwald zakonodavca optuuju da je u sklopu svojeg
plemenitog nastojanja uvelike prebacio metu (weit ber das Ziel hinausgesc-
hossen), budui da je u bespomonom poloaju (in schutzloser Lage) u odnosu
na poinitelja ne samo ona rtva koja mu zbog straha nije sposobna pruiti
otpor ili ju je strah pruiti otpor zbog potencijalnih reperkusija ve i svaka
ona rtva koja mu je podlona, ako u blizini nema osobe koja joj je spremna
35
Slino na slovenski jezik navedenu sintagmu prevodi Koroec (v katerem je rtev sto-
rilcu nemono izpostavljena). V. Koroec, D., Spolnost in kazensko pravo, Uradni list Repub-
like Slovenije, 2008., str. 165.
36
Regelbeispiel je specifini nomotehniki konstrukt kojim se njemaki zakonodavac slu-
i u posebnom dijelu kaznenog prava kako bi odredio okolnosti koje u pravilu (in der Regel)
ali ne i nuno dovode do pootravanja kazne. Razlika prema kvalifikatornim okolnostima
sastoji se u tome to zakonodavac kod kvalifikatornih okolnosti beziznimno propisuje stroi
kazneni okvir u odnosu na temeljni delikt, dok kod Regelbeispiel preputa sucu hoe li u
konkretnom sluaju odreenu okolnost tretirati kao kvalifikatornu ili e, iznimno, poinitelja
kazniti u okvirima predvienima za temeljni oblik kaznenog djela. Opirnije o tome v. npr.
Jescheck, H.-H., Weigend, T., Lehrbuch des Strafrechts, Allgemeiner Teil, 5. izd., Duncker &
Humblot, 1996., str. 271.-272.
37
U nastavku e se, radi jasnoe i jezgrovitosti izlaganja, umjesto punog naziva kaznenog
djela spolna prisila; silovanje koristiti termin spolna prisila.
38
Mnchener Kommentar zum Strafgesetzbuch/Renzikowski 177, rubni br. 14.
518
pomoi.39 Doslovno slijeenje slova zakona, spekuliraju ti autori, moglo bi

dovesti do preiroke primjene navedene zakonske odredbe.40 Slinom moda
jo i razornijom argumentacijom koristi se Eisele, koji zakljuuje da je nova
zakonska formulacija promaena te sukobljena s postojeom kaznenopravnom
sistematikom.41 Zbog svega toga Koroec iz komparativne perspektive zaklju-
uje da to njemako rjeenje ne treba preuzimati.42
Pojedini pak autori (npr. Renzikowski) odbacuju takve kritike, tvrdei da
je neovisno o proizalim tekoama proirenje definicije spolne prisile
odnosno silovanja bilo nuno da bi se stalo na kraj restriktivnoj sudskoj prak-
si, koja je otpor rtve smatrala konstitutivnim dijelom tog kaznenog djela ma
kako taj otpor bio besmislen, pa ak i opasan za rtvu.43 Mogue preiroko
tumaenje, smatra Renzikowski, moe se izbjei ako se trei modalitet dovede
u vezu s preostala dva silom i prijetnjom. Preciznije reeno, o prisili iskori-
tavanjem poloaja moe se govoriti samo onda kada iskoritavanje poloaja
dosee usporedivu teinu neprava kao kada je rije o sili i prijetnji.44
Opirna zakonska formulacija treeg modaliteta spolne prisile rezultirala
je divergentnom i promjenjivom sudskom praksom,45 pa se naposljetku iskri-
staliziralo tumaenje46 prema kojem se o prisili iskoritavanjem poloaja u
kojem je rtva bespomono preputena djelovanju poinitelja radi onda kada
je posrijedi spolni odnos protiv volje rtve. Zanimljivo je da se to tumaenje,
koje je odobrio i Savezni ustavni sud,47 ne temelji na konceptu bespomonog
poloaja, ve na pojmu prisile. Polazi se, naime, od toga da iskoritavanje
bespomonog poloaja samo po sebi nije dovoljno,48 ve se zahtijeva prisila,
koja je kljuni element bia kaznenog djela spolne prisile, neovisno o tome je
li ona u konkretnom sluaju ostvarena nasiljem, prijetnjom ili pak iskoritava-
njem poloaja bespomonosti. S obzirom na to da prisila podrazumijeva pona-
anje rtve protiv svoje volje (Bestimmen des Opfers gegen seinen Willens),49
u konanici se dolazi do zakljuka da konkretni modaliteti spolne prisile (sila,
prijetnja, iskoritavanje poloaja) predstavljaju samo razliite mogue forme
spolnog odnosa protiv volje poinitelja, u sklopu ega iskoritavanje poloaja u
39
Maurach, R., Schroeder, F.-C., Maiwald, M., op. cit., str. 200.
40
Ibid., str. 200.-201.
41
Schnke/Schrder, Strafgesetzbuch. Kommentar/Eisele 177, rubni br. 8.
42
Koroec, D., op. cit., str. 168.
43
Mnchener Kommentar/Renzikowski 177, rubni br. 14.
44
Ibid., rubni br. 43.
45
46
Nakon odluke BGH 45, 260.
47
BVerfG, 2 BvR 568/04.
48
Schnke/Schrder/Eisele 177, rubni br. 11.
49
519
kojem je rtva bespomono preputena djelovanju poinitelja predstavlja jedan

oblik konkludentne prijetnje fizikim nasiljem.50
Ima li se u vidu prethodno navedeno, oito je da se u sferi seksualnih de-
likata u njemakom i hrvatskom kaznenom zakonodavstvu pojavljuju sline
tendencije. U oba pravna poretka dolo je, naime, do pojaane kriminalizacije
nedobrovoljnih spolnih odnosa. U nomotehnikom smislu taj je proces ipak
tekao razliito, jer dok je u Hrvatskoj kreirano novo kazneno djelo spolnog
odnoaja bez pristanka, koje postoji usporedo sa silovanjem, u Njemakoj je
postojeim dvama modalitetima spolne prisile odnosno silovanja pridruen
novi, to je u konanici dovelo do tumaenja tog kaznenog djela kao nedobro-
voljnog spolnog odnosa. Usporedimo li te dvije normativne koncepcije, moe-
mo zakljuiti da, na naelnoj razini, kazneno djelo spolna prisila; silovanje
u njemakom zakonodavstvu predstavlja zbroj silovanja (l. 153.) i spolnog
odnoaja bez pristanka (l. 152.) prema naem zakonu.
Treba ipak naglasiti da navedena matematika operacija ne vrijedi bez-
iznimno, budui da njemaki Kazneni zakonik ( 179) sadrava i kazneno dje-
lo spolne zloupotrebe osoba nesposobnih za otpor (Sexueller Mibrauch Wi-
derstandsunfhiger), koje se umnogome preklapa s treim modalitetom spolne
prisile. Dok je na snazi bila tradicionalna koncepcija silovanja (sila ili prijetnja,
bez iskoritavanja bespomonosti), zona preklapanja spomenutih dvaju djela
bila je znatno manja, no nakon proirenja opsega spolne prisile pojavilo se
pitanje je li uope potrebno, usporedo s novim modalitetom spolne prisile,
zadrati i kazneno djelo iz 179. Prevladalo je stajalite da je to ipak potrebno,
budui da 179 obuhvaa i one sluajeve iskoritavanja nemogunosti otpora
(Ausnutzung der Widerstandsunfhigkeit) koji nisu obuhvaeni spolnom prisi-
lom. Za spolnu je prisilu, naime, potrebno da je spolni odnos ostvaren prisilno,
tj. protiv volje rtve, iz ega proizlazi da se prema njemakoj legislativi
spolna prisila ne moe poduzeti na tetu rtve koja uope nije u mogunosti
izraziti svoju volju (npr. osobe bez svijesti i osobe koja spava).51 Takve i druge
sluajeve u kojima je rtva apsolutno nesposobna za otpor52 mogue je pod-
vesti jedino pod bie kaznenog djela spolne zloupotrebe osoba nesposobnih
za otpor.
Dok njemaki zakonodavac prisilu propisuje kao sastavni dio kaznenog
djela spolne prisile odnosno silovanja, kako kad je rije o dva klasina modali-
teta tog djela tako i onda kad je rije o treem, novouvedenom obliku, kazneno
djelo spolnog odnoaja bez pristanka (l. 152.) koje je sadrajno blisko nje-
makom treem modalitetu spolne prisile ne sadrava pojam prisile. Budui
da u hrvatskom zakonu za spolni odnoaj bez pristanka nije potrebna prisila,
50
Fischer, T., Strafgesetzbuch, 61. izd., C. H. Beck, 2014., 177, rubni br. 42.
51
52
520
to je djelo mogue poiniti i na tetu osobe koje nije kadra izraziti svoju volju
(npr. onesvijetene osobe). Drugim rijeima, spolni odnoaj bez pristanka obu-
hvaa i sluajeve koji bi se prema njemakom pravu morali supsumirati pod
spolnu zloupotrebu osoba nesposobnih za otpor, a ne pod spolnu prisilu, jer za
potonji delikt njemaki zakonodavac zahtijeva utjecaj na volju rtve.53
Postoji jo jedna bitna razlika njemakog kaznenog djela spolne prisile;
silovanja od naih kaznenih djela silovanja i spolnog odnoaja bez pristanka.
Rije je o tome da se za ostvarenje bia kaznenih djela silovanja i spolnog
odnoaja bez pristanka zahtijeva poinjenje spolnog odnosa ili radnje izjed-
naene sa spolnim odnosom, dok je za ostvarenje bia kaznenog djela spolne
prisile dovoljno poduzimanje bilo koje seksualne radnje (sexuelle Handlung).
U red takvih radnji ulaze i one koje bi se kod nas smatrale bludnim radnjama
(razliite radnje na tijelu rtve koje ne ukljuuju penetraciju, pa ak ne nuno
i kontakt s koom, npr. ejakulacija na jaknu koju rtva u tom trenutku nosi na
sebi54).
Na kraju ovog kratkog prikaza treba naglasiti da u njemakom kaznenom
zakonodavstvu ne postoje odredbe koje bi sadrajno odgovarale l. 152. st.
2. i l. 153. str. 2. (kanjivost za otklonjivu zabludu glede postojanja pristan-
ka) te l. 152. st. 3. (presumpcija nepostojanja pristanka na spolni odnoaj u
odreenim sluajevima). Shodno tome, pitanje kanjivosti zabluda i pravnog
uinka pristanka ondje se rjeava prema uobiajenim pravilima iz opeg dijela
kaznenog prava.
3.2. Austrija
Prema 201 (1) austrijskog Kaznenog zakonika, kazneno djelo silovanja

ini tko drugu osobu nasiljem, oduzimanjem osobne slobode ili prijetnjom
izravnom opasnou za tijelo ili ivot ( 89)55 prisili da poduzme ili trpi spolni
odnos (Beischlaf) ili sa spolnim odnosom izjednaenju spolnu radnju. Radi
se o zakonskom rjeenju koje je vrlo blisko definiciji silovanja iz KZ/97 (l.
188.) odnosno KZ (l. 153.). Treba ipak naglasiti da austrijsko zakonodavstvo
uz silu i prijetnju navodi jo jedan modalitet silovanja: prisilu oduzimanjem
osobne slobode. Nju ini onaj tko, u okviru prisile na spolni odnos, ostvari bie
kaznenog djela oduzimanja slobode (Freiheitsentziehung) iz 99 austrijskog
Kaznenog zakonika.56 S obzirom na to da taj modalitet silovanja nije niti izbli-
53
Praksa govori o slamanju volje (Willensbeugung).
54
BGH NStZ 92, 433.
55
Paragraf naveden u zagradi (koju sadrava izvorni zakonski tekst) odnosi se na kazneno
djelo ugroavanja tjelesne sigurnosti (Gefhrdung der krperlichen Sicherheit).
56
Wiener Kommentar zum Strafgesetzbuch/Schick 201, rubna oznaka 14.
521
za toliko egzotian kao njemaka prisila iskoritavanjem poloaja u kojem

je rtva bespomono preputena djelovanju poinitelja, dok su preostala dva
modaliteta silovanja u austrijskom i hrvatskom zakonu jednaka, u podrobniju
analizu austrijske odredbe o silovanju ovom prilikom nema smisla ulaziti.
Unato slinosti zakonskih odredaba o silovanju, preuranjeno bi bilo za-
kljuiti da austrijsko i hrvatsko zakonodavstvo na priblino jednak nain ure-
uju delikte protiv spolne slobode. Austrijanci, naime, nemaju kazneno djelo
koje bi odgovaralo naem novouvedenom spolnom odnoaju bez pristanka, ali
zato npr. imaju kazneno djelo spolne prisile (Geschlechtliche Ntigung, 202),
koje ini tko izvan sluajeva iz 201 nasiljem ili opasnom prijetnjom prisili
drugu osobu da poduzme ili trpi spolnu radnju. Rije je o kaznenom djelu
slinom (iako ne i istovjetnom57) kaznenom djelu prisile na spolni odnoaj,
koje je postojalo u KZ/97 (l. 190.), a koje je reformom seksualnog kaznenog
zakonodavstva integrirano u okvire spolnog odnoaja bez pristanka.
Paralele izmeu KZ/97 i aktualnog austrijskog zakonodavstva tu ne pres-
taju. Austrijski Kazneni zakonik sadrava, naime, i kazneno djelo seksualne
zloupotrebe bespomone ili psihiki oteene osobe (Sexueller Missbrauch
einer wehrlosen oder psychisch beeintrchtigen Person, 205). To je djelo
pandan nekadanjem spolnom odnoaju s nemonom osobom (l. 189. KZ/97),
koji je u novom Kaznenom zakonu takoer integriran u okvire spolnog od-
noaja bez pristanka (l. 152.). Pod bie kaznenog djela iz 205 u austrijskoj
sudskoj praksi podvodi se spolni odnos s besvjesnom, teko pijanom osobom
(npr. 4); vezanom osobom; nepokretnom rtvom; slijepom staricom; duboko
mentalno zaostalom osobom itd.58
U precizniju ralambu navedenih delikata iz austrijskog Kaznenog zako-
nika nema potrebe ulaziti jer su oni konceptualno bliski normativnom uree-
nju kakvo je kod nas postojalo prema KZ/97. Potrebno je ipak zavrno istak-
nuti da, poput njemakog, ni austrijsko kazneno zakonodavstvo ne sadrava
odredbu koja bi bila na tragu l. 152. st. 2. i l. 153. str. 2. KZ, odnosno da to
zakonodavstvo ne propisuje drugaiji uinak otklonjive zablude kod delikata
protiv spolne slobode u odnosu na ostala kaznena djela. Jednako tako, u Au-
striji ne postoji niti presumpcija nepostojanja pristanka koja je kod nas ureena
u l. 152. st. 3.
57
Primarna razlika sastoji se u tome to na zakonodavac za ostvarenje bia kaznenog
djela spolnog odnoaja bez pristanka zahtijeva spolni odnoaj odnosno sa spolnim odnoajem
izjednaenu radnju, dok austrijski zakonodavac dovoljnom smatra bilo kakvu spolnu radnju
(geschlechtliche Handlung), koja ne mora nuno biti izjednaena sa spolnim odnosom. U red
takvih radnji spada cijeli niz djelatnosti koje bi se kod nas smatrale bludnim radnjama (dodiri-
vanje vagine preko hlaa u trajanju nekoliko sekundi, lizanje enskih grudi itd.). V. npr. Bertel,
C., Schwaighofer, K., sterreichisches Strafrecht, Besonderer Teil II, Springer, 2010., str. 65.
58
V. ibid., str. 68.
522
3.3. vicarska
Za razliku od Njemake i Austrije, vicarska je zadrala tradicionalnu,

vaginocentrinu59 koncepciju silovanja. Naime, prema l. 190. st. 1. vicar-
skog Kaznenog zakonika, silovanje ini tko osobu enskog spola prisili da
trpi spolni odnos (Beischlaf) time to joj zaprijeti, primijeni nasilje, podvrgne
je psihikom pritisku ili je uini nesposobnom za otpor.
Iako je vaginocentrinost silovanja (odnosno injenica da je ono jo uvi-
jek ogranieno na immissio penis in vaginam) poprilino neobina iz perspek-
tive suvremenih zakonodavnih tendencija u europskim zemljama, tome ipak
osim u simbolikom smislu ne treba pridavati vee znaenje. Stvar je u
tome to usporedo sa silovanjem postoji i kazneno djelo seksualne prisile iz
l. 189. st. 1. (Sexuelle Ntigung), iji su modaliteti poinjenja jednaki kao
kod silovanja (prijetnja, nasilje, psihiki pritisak i izazivanje nesposobnosti
za otpor), a koje nije ogranieno na enske osobe, niti iskljuivo na kla-
sini spolni odnos, ve obuhvaa i spolne radnje sline spolnom odnosu
(beischlafshnliche Handlungen) te ostale seksualne radnje (andere sexuelle
Handlungen). Pod to je djelo mogue podvesti nasilne spolne odnose izme-
u istospolnih partnera, kao i raznovrsne oblike penetracija koje se ne vre
penisom odnosno penetracija u druge tjelesne otvore. tovie, pod seksualnu
prisilu mogue je supsumirati i seksualne radnje koje ne ulaze u krug radnji
slinih spolnom odnosu (tu spadaju radnje koje bi prema hrvatskom pravu
predstavljale bludne radnje). S obzirom na to da kazneno djelo seksualne pri-
sile ima isti maksimum sankcije kao kazneno djelo silovanja, ali i neto nii
minimum (zato to obuhvaa i seksualne radnje nieg intenziteta neprava), u
teoriji se smatra da silovanje i seksualna prisila stoje u odnosu kvalificiranog
i temeljnog kaznenog djela.60
Usporedimo li kazneno djelo seksualne prisile s hrvatskim kaznenim dje-
lima silovanja i spolnog odnoaja bez pristanka, vidjet emo da postoje bitne
razlike. Naime, silovanje se u vicarskom zakonu svodi na prodiranje penisa u
vaginu, pa je u tom smislu to djelo ue koncipirano od hrvatskog, ali je, s druge
strane, broj modaliteta silovanja u vicarskoj vei (psihiki pritisak, izazivanje
nesposobnosti za otpor), pa je to djelo istodobno i ire od njegova hrvatskog
pandana. S druge strane, seksualna prisila obuhvaa neke sluajeve koji bi se
po hrvatskom zakonu podvodili pod spolni odnoaj bez pristanka i silovanje
(npr. prisilna analna penetracija), ali i sluajeve koji bi se podvodili pod bludne
radnje (npr. dodirivanje obnaene vagine).61
59
Koroec, D., op. cit., str. 131.
60
V. npr. Donatsch, A., Strafrecht III, 10. izd., Schulthess, 2013., str. 505.
61
Ibid., str. 491.
523
Kao to se vidi iz citiranih zakonskih opisa, vicarsko zakonodavstvo

osim sile i prijetnje62 poznaje jo dva modaliteta silovanja kojih nema u naem
zakonu. Rije je o prisili izazivanjem psihikog pritiska (psychischer Druck)
te prisili izazivanjem nesposobnosti za otpor (Widerstandsunfhigkeit). Pod
stanjem psihikog pritiska63 razumije se poloaj slian onome koji se pojavljuje
kod prijetnje, u kojem se rtva mora odluiti hoe li se podiniti zahtjevima
poinitelja ili e provesti svoju vlastitu volju i trpjeti potencijalne posljedice. U
vicarskoj teoriji i praksi govori se o situaciji bezizlaznosti64 (Situation der
Ausweglosigkeit). Za postojanje takvog stanja u praksi se ne trai da rtva bude
potpuno onemoguena u pruanju otpora, ve da intenzitet psihikog pritiska
bude usporediv s nasiljem i prijetnjom.65 Praktine dvojbe u pogledu opstoj-
nosti tog elementa poprilino su este, ali su se kristalizirala rjeenja u poje-
dinim praktinim situacijama, pa tako prisila psihikim pritiskom postoji npr.
u sluaju kada fiziki nadmoan poinitelj odveze autostopisticu na usamljeno
mjesto i zabrani joj izai iz automobila.66 to se pak tie etvrtog modaliteta
prisile (izazivanje nesposobnosti rtve za otpor), on je danas efemernog znae-
nja. U tu kategoriju ulaze npr. ubacivanje droge u pie i hipnoza.67
Radnja koja nije obuhvaena niti jednim od navedenih modaliteta seksu-
alne prisile i silovanja jest spolni odnos s osobama koje bilo iz tjelesnih,
bilo iz duevnih razloga (npr. invalidnost, teko pijanstvo, nesvjestica) nisu
sposobne oduprijeti se neeljenim seksualnim nasrtajima. Takve situacije ure-
ene su kaznenim djelom oskvrnua, tj. obeaenja (Schndung) iz l. 191.
vicarskog Kaznenog zakonika. To djelo, koje ima identine kaznenopravne
okvire kao temeljni oblik seksualne prisile, ini tko osobu nesposobnu za
rasuivanje ili otpor, znajui za njezino stanje, zloupotrijebi za spolni odnos,
radnju slinu spolnom odnosu ili drugu seksualnu radnju. Opstojnou nave-
denog delikta, vicarska se zajedno s Austrijom i Njemakom svrstala u
62
Treba naglasiti da vicarski zakon ne zahtijeva da se prijetnja odnosi na istodoban napad
na ivot i tijelo. Prema tome, na naelnoj razini prijetnja kao element silovanja ili seksualne
prisile moe biti upravljena i na neko drugo pravno dobro, a zaprijeeni napad ne mora nuno
neposredno predstojati. Ipak se u teoriji i praksi ustalilo stajalite da se u pravilu mora raditi o
prijetnji napadom na ivot ili tjelesni integritet. V. ibid., str. 507.
63
O problematinim aspektima pojma psihikog pritiska v. Maier, P., Das Tatbestands-
merkmal des Unter-psychischen-Druck-Setzens im Schweizerischen Strafgesetzbuch, Bemer-
kungen zu den Ntigungsmitteln in den Tatbestnden sexuelle Ntigung (Art. 189) und Ver-
gewaltigung (Art. 190), unter Bercksichtigung von Kasuistik des Bundesgerichtes und des
Obergerichtes des Kanton Zrich, Schweizerische Zeitschrift fr Strafrecht, 1999., str. 402.,
str. 404.
64
Donatsch, A., op. cit., str. 509.
65
BGE 128 IV 104, 131 IV 171.
66
BGE 118 IV 52. Za kratak pregled ostalih sudskih odluka na tu temu v. Donatsch, A.,
op. cit., str. 511.
67
Donatsch, A., op. cit., str. 512.
524
red pravnih poredaka koji predviaju zasebno kazneno djelo kojim se ureuje
problematika spolnih radnji s osobama koje nisu u mogunosti izraziti protiv-
ljenje odnosno pruiti otpor spolnom odnosu. U Hrvatskoj pak takve situacije,
prema novom Kaznenom zakonu, valja podvesti pod kazneno djelo spolnog
odnoaja bez pristanka.
Na samom kraju, valja upozoriti na okolnost da, poput drugih dviju spo-
menutih zemalja njemakog govornog podruja, ni vicarsko zakonodavstvo
ne uslonjava dodatno dogmatiku seksualnih delikata uvoenjem specifinih
iznimaka od odredaba opeg dijela kaznenog prava. Drugim rijeima, vicar-
sko zakonodavstvo ne propisuje razliit uinak otklonjive zablude niti uvodi
presumpciju nepostojanja pristanka.
3.4. Slovenija
Prema l. 170. st. 1. slovenskog Kaznenog zakonika, silovanje (posilstvo)

ini tko prisili osobu drugog ili istog spola na spolni odnos ili s time izjedna-
enu spolnu radnju, tako da upotrijebi silu ili zaprijeti neposrednim napadom
na ivot ili tijelo. Izuzmemo li okolnost da je hrvatski zakonodavac u novom
zakonu vrlo eksplicitno opisao razliite mogue tipove spolnih radnji te da je
u nomotehnikom smislu silovanje konstruirano kao kvalificirani oblik spol-
nog odnoaja bez pristanka, moemo zakljuiti da je opis silovanja u sloven-
skom i hrvatskom zakonu gotovo jednak, to i ne udi s obzirom na zajedniku
pravno-politiku prolost. Slovenski model kaznenog djela silovanja ipak ima
jednu specifinost u odnosu na hrvatski, a to je da je u l. 170. st. 3. kao privile-
girani oblik silovanja predviena prisila na spolni odnos (odnosno izjednaenu
spolnu radnju) prijetnjom poinitelja da e o rtvi ili njoj bliskoj osobi otkriti
neto to bi tetilo njezinoj asti ili ugledu ili da e rtvi ili njoj bliskoj osobi
prouzroiti veliku imovinsku tetu.
to se tie ostalih delikata protiv spolne slobode, razlike izmeu sloven-
skog i hrvatskog zakonodavstva nisu male. Naime, slovenski zakon ne sadr-
ava spolni odnoaj bez pristanka, ali zato predvia kaznena djela spolnog
nasilja (spolno nasilje; l. 171.) i spolne zlouporabe nemone osobe (spolna
zloraba slabotne osebe; l. 172.).
Spolno nasilje ini (l. 171. st. 1.) tko upotrijebi silu ili zaprijeti osobi drugog
ili istog spola neposrednim napadom na ivot ili tijelo i na taj nain je prisili da
uini ili trpi kakvu spolnu radnju, koja nije obuhvaena prethodnim lankom.
To kazneno djelo formulirano je kao delikt supsidijarnog karaktera u odnosu na
silovanje, budui da se ex lege odnosi samo na radnje koje nisu obuhvaene l.
171. Ono obuhvaa spolne radnje koje se ne mogu podvesti pod definiciju spol-
nog odnosa ili radnje izjednaene sa spolnim odnosom, dakle na radnje koje bi
se prema hrvatskom pravnom nazivlju oznaavale kao bludne radnje.
525
Kada je rije o kaznenom djelu spolne zlouporabe nemone osobe (l. 172.
st. 1. slovenskog Kaznenog zakonika), ono gotovo u potpunosti odgovara ne-
kadanjem hrvatskom kaznenom djelu spolnog odnoaja s nemonom osobom
(l. 189. st. 1 KZ/97; tko izvri spolni odnoaj ili s njim izjednaenu spolnu
radnju s drugom osobom, iskoristivi njezinu duevnu bolest, duevnu pore-
meenost, nedovoljnu duevnu razvijenost, neku drugu teu duevnu smetnju,
ili kakvo drugo stanje te osobe zbog kojeg ona nije sposobna za otpor). Treba
ipak naglasiti da slovenski zakonodavac u st. 2. istog lanka kao privilegirani
oblik sankcionira i situaciju u kojoj poinitelj na neki drugi nain povrijedi
spolni integritet nemone osobe, to nije bio sluaj prema KZ/97.68
3.5. Ujedinjeno Kraljevstvo
Kaznena djela u sferi spolnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu regulirana su

zakonom iz 2003. godine koji nosi naziv Sexual Offenses Act. U duhu anglo-
saksonske tradicije prema kojoj je za dobrovoljno uputanje u spolnu intimnost
potreban obostran pristanak, zakonodavac je u l. 1. propisao da se silovanjem
smatra svaka namjerna penetracija penisom u vaginu, anus ili usta rtve uz
uvjet da rtva na penetraciju nije pristala. To djelo postoji i kada poinitelj bez
opravdanih osnova vjeruje u pristanak rtve. Ocjenu o osnovanosti uvjerenja
sud mora donijeti prema svim okolnostima sluaja ocjenjujui, izmeu ostalog,
i korake koje je poinitelj poduzeo kako bi se uvjerio da pristanak postoji.69
Od silovanja razlikuje se kazneno djelo napada penetracijom. To kazneno djelo
iscrpljuje se u penetraciji dijelovima tijela poinitelja ili nekim drugim sred-
stvom u vaginu ili anus rtve, a takva penetracija mora biti seksualne prirode.70
Distinkcija izmeu tih dvaju kaznenih djela polazi od tradicionalnog poimanja
seksualnosti, prema kojem je svaka penetracija spolnim organom od strane
mukog poinitelja seksualne prirode, za razliku od ostalih sluajeva prodira-
nja u vaginu ili anus, kod kojih se seksualna konotacija penetracije mora po-
sebno dokazivati. Istaknuta nomotehnika razlika u kreiranju bia kaznenog
djela u sebi nosi notu arhainosti, no ona nema neko vee kriminalnopolitiko
znaenje zato to je za oba kaznena djela predvien doivotni zatvor.
Spomenuta razlika potpuno dolazi do izraaja u kaznenom djelu prouzro-
enja uputanja u spolnu aktivnost bez pristanka.71 Temeljna distinkcija izme-
68
O problematinosti formulacije iz l. 172. st. 2. slovenskog Kaznenog zakonika v. Koro-
ec, D., op. cit., str. 242.-243.
69
l. 1. Zakona o seksualnim deliktima (Sexual Offenses Act) iz 2003. (c. 42), <http://
www.legislation.gov.uk/ ukpga/2003/42/contents>, 21. rujna 2014.
70
l. 2. Zakona o seksualnim deliktima.
71
l. 4. Zakona o seksualnim deliktima.
526
u ovog kaznenog djela i kaznenih djela silovanja i napada penetracijom lei

u injenici da poinitelj nije taj koji vri in penetracije, ve je njegova krimi-
nalna aktivnost usmjerena na namjerno prouzroenje uputanja rtve u seksu-
alnu aktivnost na koju ona nije dala svoj pristanak. I ovdje se trai izostanak
okolnosti iz kojih bi poinitelj opravdano mogao zakljuiti da pristanak rtve
ipak postoji. U zakonu nije izriito definirano prouzroenje kao element bia
ovog kaznenog djela, ali su zato taksativno navedene spolne aktivnosti rtve
ovisno o ulozi rtve. Ako je rtva pasivna, kao spolna aktivnost doputa se bilo
koja penetracija rtvinog anusa ili vagine od strane tree osobe. U sluaju da je
rije o prodiranju u usta rtve, kao jedina zabranjena spolna aktivnost propi-
suje se penetracija penisom od strane tree osobe kao to to nalae koncepcija
kaznenog djela silovanja. Pod uvjetom da rtva u spolnoj aktivnosti ima aktiv-
nu ulogu, u zabranjene spolne radnje ubrajaju se penetracija u anus ili vaginu
tree osobe dijelovima rtvinog tijela ili bilo kojim drugim sredstvom. Te su
radnje identine s radnjama poinjenja napada penetracijom. Seksualna radnja
e se ostvariti i ako rtva mukog spola svojim spolovilom prodre u usta tree
osobe po uzoru na kazneno djelo silovanja. Iz bia kaznenog djela proizlazi da
spolne radnje koje ini rtva bez vlastitog pristanka na treoj osobi ne pokri-
vaju klasine situacije spolnih aktivnosti obuhvaenih silovanjem, immissio
penis in vaginam i immissio penis in anum. U tom segmentu kazneno djelo
prouzroenja uputanja u spolnu aktivnost bez pristanka umnogome je ue od
spolnog odnoaja bez pristanka iz KZ.
Analizirani sustav nekonsenzualnih seksualnih delikata od naeg zadnjeg
usvojenog rjeenja razlikuje se u jo jednom segmentu. U britanskom su zako-
nu detaljno propisana zabranjena spolna ponaanja poinjena na tetu osobe s
duevnom smetnjom zbog koje ona nije sposobna pristati na spolnu intimnost.
Lista djela je iscrpna i u njoj su sadrana ne samo kaznena djela kojima se
naruava seksualni integritet osobe s duevnom smetnjom (silovanje, napad
penetracijom, poticanje i prouzroenje uputanja u spolnu aktivnost) ve i dje-
la kojima se titi njezina naivnost, nezrelost i neznanje o spolnosti (uputanje
u spolnu aktivnost u prisutnosti osobe s duevnom smetnjom, omoguavanje
osobi s duevnom smetnjom da gleda spolnu aktivnost drugih).72 Kod svih na-
vedenih kaznenih dijela duevna smetnja po svojoj prirodi mora biti takva da
zbog nje rtva ne moe donijeti odluku o pristanku na spolni odnoaj ili spolnu
radnju. Primjerice, nemogunost donoenja odluke postojat e ako rtva ne
moe shvatiti prirodu spolne aktivnosti ili njezine uobiajene posljedice ili iz
bilo kojeg drugog razloga. Izostanak sposobnosti odluivanja izjednaen je s
nemogunou priopenja donesene odluke. U svim sluajevima trai se zna-
nje poinitelja o postojanju duevne smetnje i injenici kako zbog te smetnje
72
l. 30. i l. 33. Zakona o seksualnim deliktima.
527
rtva nije sposobna odbiti spolnu aktivnost. Dovoljna je i potencijalna svijest

poinitelja, jer djelo e postojati i ako poinitelj nije znao za duevnu smetnju
i njezine posljedice na izraavanje volje rtve, no od njega se opravdano moglo
oekivati da takvo to bude obuhvaeno njegovom svijeu. Proizlazi da su
opisana kaznena djela jasno razdijeljena od drugih nekonsenzualnih seksual-
nih delikata pa se paralelizam izmeu anglosaksonskog rjeenja i onog usvo-
jenog u naem KZ ne moe nikako primijeniti. Jednostavnije reeno, spolne
aktivnosti s nemonom osobom koja pati od duevne smetnje ne smatraju se
zabranjenim spolnim aktivnostima bez pristanka, ve zasebnim kaznenim dje-
lima.73
Iz prikaza britanske koncepcije seksualnih delikata proizlazi da izmeu
anglosaksonskog i kontinentalnog modela postoje bitne razlike. Te razlike po-
kazuju da je sustav regulacije seksualnih delikata duboko povezan s kazne-
nopravnom tradicijom poimanja spolnosti. Primjerice, shvaanje silovanja u
anglosaksonskom pravu kao mukog delikta koji se ostvaruje penetracijom
penisom uvelike odstupa od kontinentalne koncepcije silovanja kao spolno
neutralnog delikta. Izostanak zakona kojim bi se regulirali opi instituti kaz-
nenog prava,74 pa tako i posredno poiniteljstvo, supoiniteljstvo i poticanje,
doveo je u britanskom pravu do propisivanja posebnog kaznenog djela kojim
se ureuju sluajevi utjecaja na volju rtve da stupi u spolnu aktivnost s tre-
om osobom. Istaknuta rjeenja teko su spojiva s naom pravnom tradicijom
i njihovo nekritiko preuzimanje moe poremetiti godinama ustaljena i ope-
prihvaena rjeenja u teoriji i praksi.
4. KAZNENA DJELA SPOLNOG ODNOAJA BEZ PRISTANKA

I SILOVANJA DE LEGE LATA TE PROBLEMI U NJIHOVOJ
PRIMJENI
4.1. Ratio zakonskih izmjena
U sferi najteih delikata protiv spolne slobode, koji u sebi ukljuuju spolni
odnos ili s njime izjednaenu spolnu radnju, hrvatsko kazneno zakonodavstvo
73
Kanjivi su i odreeni oblici spolnih odnosa sa rtvama koje pate od duevnog pore-
meaja koji ne iskljuuje njihovu sposobnost pristanka na spolni in. Rije je o situacijama u
kojima se rtva upustila u spolnu aktivnost zbog nagovaranja, prijetnji ili prijevara ili s poi-
niteljem koji je djelatnik socijalne skrbi (l. 34.-41.). Takav zakonodavni pristup prihvaen je
da bi se pruila pojaana zatita duevno poremeenim osobama kao jednoj od najranjivijih
skupina u drutvu.
74
Fletcher tako navodi da je common law sustav jo uvijek u potrazi za opim dijelom.
Fletcher, G. P., Rethinking Criminal Law, Oxford University Press, 2000., str. 393.
528
stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona pretrpjelo je znaajne izmjene.

Definicija silovanja ostala je dodue u veoj mjeri ista (izuzmemo li ekspli-
citno navoenje spolnih radnji u novom Kaznenom zakonu i nomotehniku
konstrukciju koja silovanje pretvara u kvalificirani oblik spolnog odnoaja bez
pristanka), no to se ne moe rei i za ostala kaznena djela u ovom podruju.
Naime, KZ/97 nije sadravao kazneno djelo spolnog odnoaja bez pristanka,
ali su zato postojala kaznena djela spolnog odnoaja s nemonom osobom (l.
189. KZ/97), prisile na spolni odnoaj (l. 190. KZ/97) i spolnog odnoaja
zlouporabom poloaja (l. 191. KZ/97). Iako su sva ta djela danas sadrajno
integrirana u okvire spolnog odnoaja bez pristanka, pa je nesumnjivo da u
velikoj veini sluajeva postoji pravni kontinuitet, kazneno djelo spolnog od-
noaja bez pristanka predstavlja specifian konstrukt i ne moe se prikazati
kao puki zbroj triju navedenih delikata.
Prije prelaska na analizu novog zakonskog ureenja, u sklopu koje e se de-
taljnije secirati novouvedeno kazneno djelo, potrebno je neto vie rei o raz-
lozima koji su zakonodavca naveli na ovakvu, prilino opsenu zakonsku iz-
mjenu. U obrazloenju Konanog prijedloga Kaznenog zakona,75 predlagatelj
Zakona konstatira da suvremena shvaanja kaznenog djela silovanja polaze od
toga da je kazneno djelo silovanja svaki spolni odnoaj ili s njime izjednaena
spolna radnja za koju osoba nije dala pristanak. Takva ocjena nije tona.
Nije istina, naime, da suvremena shvaanja polaze od toga da je silovanje sva-
ki spolni odnos bez pristanka. Trendove u nizu europskih zakonodavstava u
domeni seksualnih delikata nedavno je analizirao Koroec, no nijedan od triju
osnovnih modela silovanja koje je identificirao ne polazi od toga da je silova-
nje svaki spolni odnoaj bez pristanka.76 Predlagatelj Zakona u nastavku se
poziva na Belgiju i Ujedinjeno Kraljevstvo77 kao normativne uzore, no ta dva
primjera nisu dovoljna da se zakljui kako je rije o sveobuhvatnom trendu koji
odraava suvremena shvaanja. Neobino je i da se zakonodavac ne osvre
na Njemaku, Austriju i vicarsku, ve na jedan sustav koji se temelji na napo-
leonskoj kaznenopravnoj tradiciji (Belgija) te na jedan pravni poredak koji jo
uvijek nije uspio iznjedriti cjeloviti kazneni zakonik (Ujedinjeno Kraljevstvo).
Jo je zanimljivije da jedna od tih zemalja Ujedinjeno Kraljevstvo uope
ne definira silovanje kao spolni odnoaj bez pristanka, ve se dri tradicional-
75
Vlada Republike Hrvatske, Konani prijedlog Kaznenog zakona, listopad 2011.; slino
tome Turkovi, K., u: Dereninovi, D. (ur.), Posebni dio kaznenog prava, Pravni fakultet Sve-
uilita u Zagrebu, 2013., str. 161.; vrlo slino i Turkovi, K., Maravelski, A., Nacrt Posebnog
dijela novog Kaznenog zakona pregled pet glava, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu,
2/2010, str. 513.
76
V. Koroec, D., op. cit., str. 128.-143.
77
Predlagatelj se koristi terminom Velika Britanija, no Sexual Offences Act vrijedi i u
Sjevernoj Irskoj, pa bi ispravnije bilo koristiti se pojmom Ujedinjeno Kraljevstvo.
529
ne koncepcije prema kojoj poinitelj silovanja moe biti jedino mukarac. Na

kraju krajeva, ni novo hrvatsko kazneno zakonodavstvo, koje je nastalo usvaja-
njem navedenog Konanog prijedloga, ne definira silovanje kao spolni odnoaj
bez pristanka, pa je citirana tvrdnja i iz te perspektive bespredmetna. U tom
je smislu obrazloenje u raskoraku sa zakonskim tekstom, jer zakonski tekst
diferencira spolni odnoaj bez pristanka i silovanje, dok u obrazloenju stoji da
je intencija zakonodavca bila uskladiti zakon sa suvremenim shvaanjima,
koja toboe izjednaavaju spolni odnoaj bez pristanka i silovanje.
Navedenu kritiku obrazloenja zakona ne treba shvatiti na nain da je ne-
potrebno sankcioniranje svakog nedobrovoljnog spolnog odnoaja. Sankcioni-
ranje takvih radnji ne samo da je potrebno ve predstavlja i obvezu hrvatskog
zakonodavca koja proizlazi iz meunarodnih ugovora.78 Meutim, treba imati
na umu da postoje razliiti mehanizmi ostvarenja te obveze. To najbolje poka-
zuju analizirana komparativna zakonodavstva, koja imaju vrlo sline meuna-
rodnopravne obveze kao i Republika Hrvatska, ali je unato tome u svakoj
od njih sankcioniranje nedobrovoljnih spolnih odnosa provedeno na razliit
nain. U nastavku preostaje istraiti je li put koji je odabrao na zakonodavac
najprikladniji za ostvarenje navedene obveze te ponuditi smjernice za rjeava-
nje dvojbi de lege lata.
4.2. Kaznena djela spolnog odnoaja bez pristanka i silovanja:

temeljni oblici (l. 152. st. 1., l. 153. st. 1.)
Kazneno djelo spolnog odnoaja bez pristanka (l. 152. st. 1.) ini tko s dru-
gom osobom bez njezina pristanka izvri spolni odnoaj ili s njim izjednaenu
spolnu radnju ili navede drugu osobu da bez svog pristanka s treom osobom
izvri spolni odnoaj ili s njim izjednaenu spolnu radnju ili da bez svog pri-
stanka nad samom sobom izvri sa spolnim odnoajem izjednaenu spolnu
radnju. Silovanje pak ini (l. 153. st. 1.) onaj tko djelo iz lanka 152. stavka 1.
ovoga Zakona poini uporabom sile ili prijetnje da e izravno napasti na ivot
ili tijelo silovane ili druge osobe.79
78
Primjerice, l. 2., l. 5., l. 11., l. 12. i l. 16. Konvencije o ukidanju svih oblika dis-
kriminacije ena obvezuju Republiku Hrvatsku na primjenu razliitih mjera, ukljuujui i one
kaznenopravne, s ciljem zatite ena od bilo kojeg oblika nasilja, pa tako i seksualnog nasilja.
Obveza sankcioniranja svake nedobrovoljne spolne aktivnosti proizlazi i iz l. 36. Konvencije
Vijea Europe o spreavanju i borbi protiv nasilja nad enama i obiteljskog nasilja, koju je
Hrvatska potpisala 22. sijenja 2013., ali je jo uvijek nije ratificirala.
79
Odnos kaznenog djela spolnog odnoaja bez pristanka i silovanja kao njegova kvalifici-
ranog oblika dobro je uoen u presudi upanijskog suda u Osijeku iz 2014. godine, u kojoj se
navodi da je poinitelj silovanja, nakon to je fiziki izudarao i izmrcvario rtvu te joj prije-
tio da iva nee doekati jutro, obavio nad rtvom bez njezina pristanka vaginalni i analni
530
Ono to na prvi pogled upada u oi jest opseno nabrajanje triju alternativ-

nih naina poinjenja spolnog odnoaja bez pristanka, odnosno silovanja: (1)
izvrenje spolnog odnoaja (odnosno izjednaene spolne radnje), (2) navoenje
druge osobe da bez svog pristanka s treom osobom izvri spolni odnoaj (od-
nosno izjednaenu spolnu radnju) te (3) navoenje druge osobe da bez svog
pristanka nad samom sobom izvri sa spolnim odnoajem izjednaenu spolnu
radnju. S obzirom na visoku razinu tekstualnog optereenja zakonskog lanka,
postavlja se pitanje o kakvim se tono oblicima nedobrovoljnog spolnog odno-
aja u praksi moe raditi te je li toliko nabrajanje neizbjeno ili je zakonodavac
naprosto imao suvie bujnu matu. Pritom eventualno mogu biti sporni dru-
gi i trei nain poinjenja, dok o prvonavedenom nainu poinjenja silovanja
nema spora: tu je rije o uobiajenoj situaciji u kojoj sam poinitelj stupa u
spolni odnos (odnosno poduzima izjednaenu spolnu radnju) sa rtvom.
Za razliku od prvog, drugi nain poinjenja spolnog odnoaja bez pristanka
navoenje rtve na nedobrovoljni spolni odnoaj s treom osobom dosa-
danje zakonodavstvo nije izriito predvialo. O takvom bi se kaznenom djelu
radilo, primjerice, u sluaju da poinitelj na spolni odnoaj s prijateljem navede
osobu zaostalu u razvoju koja nije sposobna dati pristanak na spolni odnos.
Ako bi pak poinitelj prisilio rtvu na spolni odnos s poiniteljevim prijate-
ljem, radilo bi se o kaznenom djelu silovanja.
Iako nije sporno da takva ponaanja trebaju biti kanjiva, postavlja se ipak
pitanje je li te situacije trebalo zasebno propisivati ili bi one bile kanjive i
bez eksplicitnog navoenja. Predlagatelj Zakona u obrazloenju tvrdi da se za-
sebnim propisivanjem, polazei od teorije vlasti nad djelom, izriito kae da
poinitelj moe biti i osoba koja navodi rtvu na nedobrovoljni spolni odnoaj
ili s njime izjednaenu radnju (npr. uporabom sile ili iskoritavajui zavisnost
rtve), a da sama pritom ne obavlja spolni odnoaj ili s njime izjednaenu rad-
nju. Meutim, takvo obrazloenje nije prihvatljivo, jer je i prije bilo nedvoj-
beno da supoinitelj silovanja ne mora sam ostvariti spolni odnoaj sa rtvom,
ve je temeljem teorije o vlasti nad djelom dovoljno da bitno doprinese po-
injenju djela (npr. sputavanjem i pridravanjem rtve nad kojom drugi supoi-
odnos. Za vrijeme spolnog ina rtva je osjeala tek svoje beivotno tijelo. (S u Osijeku,
K-3/2014-46). Izostanak pristanka rtve kao konstitutivni element silovanja istie i upanijski
sud u Splitu, objanjavajui da je poinitelj htio zadovoljiti svoj spolni nagon bez obzira na
izostanak njezinog pristanka prijetei joj je kako e je ubiti i pritom drao skalpel s izvae-
nom otricom. Poinitelj je obavio nasilan spolni odnos postupajui s izravnom namjerom
znajui da na strani oteene nema dobrovoljnosti zbog ega je prema njoj morao primijeniti
fiziku silu (S u Splitu, K-16/2012 od 3. travnja 2014.). O izostanku pristanka i primjeni sile
miljenje je dao i Vrhovni sud, prema kojem kazneno djelo silovanja koje sadri sve elemente
jasno izraene sile prema oteenici nesumnjivo ukazuje na optuenikovu svijest o protiv-
ljenju oteenice spolnom odnosu (VSRH, 11/2014-7).
531
nitelj poduzima spolni odnos).80 Izriito propisivanje takve situacije u zakonu

nije potrebno, kako kod silovanja tako ni kod spolnog odnoaja bez pristanka,
jer kanjavanje supoinitelja ionako proizlazi iz odredbi Opeg dijela Kazne-
nog zakona (konkretno iz l. 36. st. 2.). S druge strane, ako doprinos sudionika
u konkretnom sluaju sud ne bi ocijenio kao bitan, tada bi poinitelj odgova-
rao za poticanje, to bi teorijski bilo ispravnije od postojeeg rjeenja prema
kojem bi takav poticatelj bio izjednaen s poiniteljem. U praktinom je pak
smislu svejedno hoe li takva osoba odgovarati kao poticatelj ili poinitelj, jer
se poticatelj ionako kanjava kao poinitelj. Stoga se navedeni nain poinje-
nja spolnog odnoaja bez pristanka i silovanja de lege ferenda moe brisati iz
verbalno preoptereenog zakonskog teksta bez ikakvih negativnih posljedica.
Trei nain poinjenja kaznenih djela spolnog odnoaja bez pristanka i si-
lovanja jest navoenje druge osobe da bez svog pristanka nad samom sobom
izvri sa spolnim odnoajem izjednaenu spolnu radnju. Time su obuhvae-
ne situacije poput navoenja duevno zaostale osobe da si uvlai predmete
u vaginu (spolni odnoaj bez pristanka) ili prisile prema osobi da u vaginu
gura pivsku bocu81 (silovanje). S obzirom na to da su takvi sluajevi u cijelosti
obuhvaeni figurom posrednog poiniteljstva,82 propisivanje navedenog naina
poinjenja nije potrebno, pa se radi rastereenja zakonskog teksta predlae
njegovo brisanje.
4.3. Pitanje kanjivosti otklonjive zablude glede pristanka (l. 152. st.
2., l. 153. st. 2.)
U l. 152. st. 1. i l. 153. st. 1. hrvatski je zakonodavac opise kaznenih djela

spolnog odnoaja bez pristanka i silovanja opteretio nepotrebnim nabrajanjem
naina poinjenja djela, koji bi ionako bili kanjivi prema odredbama opeg
dijela kaznenog prava, te time oslabio jasnou i pregnantnost zakonskog izri-
aja. U l. 152. st. 2. i l. 153. st. 2. uinjeno je neto jo neobinije: uvedena
je iznimka od zakonskih odredaba koje reguliraju zablude, prema kojoj kanji-
vom postaje i otklonjiva zabluda glede postojanja pristanka na spolni odnos,
unato tome to su silovanje i spolni odnoaj bez pristanka kaznena djela koja
se mogu poiniti s namjerom (tj. kaznena djela kod kojih takva zabluda u pra-
vilu ne bi bila kanjiva). Obrazlaui tu zakonsku novost, predlagatelj zakona
u obrazloenju navodi: Budui da je kazneno djelo silovanja namjerni delikt,
80
VSRH, I K-568/1991; Turkovi, K., u: Novoselec, P. (ur.), Posebni dio kaznenog prava,
Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2007., str. 156.
81
VSRH, I K-920/2007.
82
V. Novoselec, P., Bojani, I., Opi dio kaznenog prava, Pravni fakultet Sveuilita u
Zagrebu, 2013., str. 334.
532
u takvim situacijama prema opim pravilima o zabludi poinitelj ne bi bio kaz-

neno odgovoran. Ovom odredbom uvodi se mogunost kanjavanja za otklo-
njivu zabludu kod kaznenog djela silovanja unato tome to je djelo predvieno
samo kao namjerni delikt (u situacijama kad poinitelj nije znao da pristanka
nema, ali je prema objektivnim okolnostima i svojim osobnim sposobnostima
to morao i mogao znati).
Iako predlagatelj u obrazloenju ne navodi ratio uvoenja ove iznimke,
o tome se posredno moemo informirati u domaoj literaturi. Turkovi tako
navodi da je uzor za uvoenje ove odredbe bio paragraf 1 (1) (c) Sexual
Offences Act iz 2003., prema kojem je uvjet kanjivosti da poinitelj nerazum-
no vjeruje da postoji pristanak rtve (A does not reasonably believe that B
consents).83 U literaturi se tumai da je ovdje rije o nesvjesnom nehaju
negligence . Zanimljivo da je ranija verzija ovog lanka ovdje govorila o
nemaru (recklessness) poinitelja prema okolnosti je li osoba dala pristanak ili
ne, to znai da se proirila kanjivost.84
Zato se tono ilo na uvoenje kanjivosti kod otklonjive zablude o pris-
tanku, i dalje ostaje nejasno. Intencija zakonodavca vjerojatno je bila obesnai-
ti neosnovane obrane okrivljenika da nisu znali da nema pristanka, tj. da su
smatrali da pristanak postoji, ali to je problem koji se neposredno tie ocjene
dokaza, a ne kaznenog materijalnog prava. Uostalom, s obzirom na iznimnu
rijetkost zabluda u sudskoj praksi, nema realnog rizika da bi sud povjerovao
neosnovanoj tvrdnji optuenika da je bio u zabludi.85 Zabludama sudovi iona-
ko ve pristupaju iznimno restriktivno.86
irenje kanjivosti zabluda upitno je ne samo s isto praktinog ve i sa
sustavnoteorijskog aspekta. Naime, uvoenjem ove iznimke remeti se logi-
ka koherentnost opeg i posebnog dijela kaznenog prava. To na prvi pogled
ne mora djelovati zabrinjavajue, ali se s pravom moe postaviti pitanje zato
83
Autorici citata omakla se pogreka u prijevodu. Naime, uvjet kanjivosti nije da poi-
nitelj nerazumno vjeruje da postoji pristanak rtve (jer bi to znailo da nema kaznenog djela
ako poinitelj zna da nema pristanka), ve da ne postoji razumno vjerovanje poinitelja u
opstojnost pristanka.
84
Turkovi, K., u: Dereninovi, D. (ur.), op. cit., str. 162.
85
Primjerice, upanijski sud u Zagrebu u jednom je predmetu ustanovio neosnovanost
obrane okrivljenika, koji je tvrdio da je bio uvjeren da je oteenica pristala na spolnu aktiv-
nost unato tome to ga je odgurivala i udarala, jer je on takvo ponaanje toboe shvatio kao
neku vrstu njene igre (S u Zagrebu, 5-K-96/2013).
86
Istraivanje provedeno 2012. godine pokazalo je da je zabluda o postojanju otpora r-
tve kod kaznenog djela silovanja jedna od najeih zabluda o biu djela na koju se pozivaju
okrivljenici. Za razliku od drugih situacija, sudovi ovdje redovito prepoznaju da se okrivljenik
poziva na zabludu, uputaju se u ocjenu dokaza o njezinoj opravdanosti i zakljuuju da zabludi
nije bilo mjesta. Zabluda o otporu rtve u praktinom je smislu najmanje sporna zabluda o biu
djela. Rittossa, D., Zablude u kaznenom pravu, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, 2014., str.
218.-219.
533
bi pravilo o kanjivosti otklonjive zablude glede postojanja pristanka vrije-

dilo samo kod pojedinih seksualnih delikata, a ne i kod drugih delikata koji
se mogu poiniti samo s namjerom (npr. kod krae). Pravog odgovora na to
pitanje nema, to pokazuje da bi se zakonodavac trebao kloniti eksperimena-
ta kojima se materija koja pripada opem dijelu kaznenog prava bezrazlono
drugaije ureuje u posebnom dijelu. elimo li i dalje nastaviti batiniti kon-
tinentalnu tradiciju kodifikacije, kojoj anglosaksonski kaznenopravni sustavi
svojom fragmentarnou i unutarnjom nekonzistentnou ne mogu parirati,87
trebamo se zapitati nije li pri traenju komparativnih uzora bolje ugledati se na
neku od zemalja kontinentalnog kruga negoli na Sexual Offences Act.
4.4. Definicija pristanka (l. 152. st. 3.)
Jedna od najvanijih legislativnih novosti u podruju seksualnih delikata

je zakonsko reguliranje pristanka na spolni odnos u l. 152. st. 3. Ta odredba
glasi: Pristanak iz stavka 1. ovoga lanka postoji ako je osoba svojom voljom
odluila stupiti u spolni odnoaj ili s njime izjednaenu spolnu radnju i bila je
sposobna donijeti i izraziti takvu odluku. Smatra se da takvog pristanka nema
osobito ako je spolni odnoaj ili s njime izjednaena spolna radnja izvrena uz
uporabu prijetnje, prijevare, zlouporabom poloaja prema osobi koja se pre-
ma poinitelju nalazi u odnosu zavisnosti, iskoritavanjem stanja osobe zbog
kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje, ili nad osobom kojoj je
protupravno oduzeta sloboda.
Iz prve reenice vidi se da nova koncepcija spolnog odnoaja bez pristanka
i silovanja u potpunosti poiva na voluntaristikom shvaanju spolnih slobo-
da. Osobe koje su sposobne izrei valjani pristanak na spolni in imaju pravo
slobodno izraavati svoju seksualnost bez utjecaja drave. U sluaju izostanka
pristanka aktivira se mehanizam dravne zatite budui da je drava duna
tititi izbore nositelja spolnih sloboda. Takva idejna pozadina reguliranja sek-
sualnih delikata nije upitna, no nain njezine kaznenopravne implementacije
jest. Nije sporno da Ustavom odreena pravna dobra treba tititi odredbama
kaznenog prava, no ini se da put kojim je zakonodavac odabrao izvriti ovu
svoju obvezu i nije najsretnije rjeenje. Naime, i u dosadanjoj pravnoj praksi i
teorijskim raspravama opeprihvaeno bilo je stajalite da pristanak oteeni-
ka na ostvarenje seksualnog ina iskljuuje bie seksualnog delikta.88
87
Podrobnije o tome v. Martinovi, I., Institut namjere u kaznenopravnoj teoriji i sudskoj
praksi, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, 2014., str. 334.-350.
88
Novoselec, P., Bojani, I., op. cit., str. 208.
534
U predmetnoj definiciji pristanka postoje i druge nomotehnike nesavre-

nosti. Sama koncepcija pristanka, tzv. pristanak plus koncept,89 sagraena je
na tri elementa: svojevoljnost, sposobnost za donoenje odluke i sposobnost
za izraavanje odluke. Izostane li samo jedan od navedenih elemenata, sma-
tra se da pristanka na spolnu aktivnost nema. Propisivanje svojevoljnosti kao
samostalnog elementa pristanka problematino je zato to se time postavljaju
preiroke granice spolnog odnoaja bez pristanka. Primjerice, u sudskoj praksi
uoeni su sluajevi u kojima se osoba upustila u spolni odnoaj koji nije eljela,
ali nije izrazila svoje protivljenje. U prijanjoj praksi smatralo se da unutra-
nje, skriveno nepristajanje na spolni odnoaj ili s njime izjednaenu spolnu
radnju nije bitno.90 Takav zakljuak prema trenutanom zakonskom rjeenju
vie ne bi bio mogu. U novijoj sudskoj praksi ve je zauzet stav kako rtva ne
mora iskazati protivljenje spolnom inu da bi seksualni delikt bio ostvaren. U
jednom predmetu upanijskog suda u Zagrebu iz 2013. godine oteenica se
ljubila s okrivljenikom, skinula sa sebe odjeu i legla na zadnje sjedite auto-
mobila te dopustila da okrivljenik nad njom izvri spolni odnoaj zato to je
prilikom premjetanja alata sa zadnjeg sjedita automobila u prtljanik uoila
da okrivljenik ima no, to je kod nje izazvalo strah da joj se neto ne dogodi.
Iz ponaanja oteenice nakon poinjenja kaznenog djela prema svojim ukua-
nima sud je zakljuio da spolni odnos nije bio konsenzualan i da su ostvareni
svi elementi kaznenog djela silovanja.91
Rastezanje granica nezakonitih spolnih radnji dovodi do gotovo apsurdnih
zahtjeva da se svaka spolna radnja mora izvriti uz prethodno jasno izraenu
suglasnost involviranih aktera. No, u zakonskoj definiciji pristanka ne govori
se o izriitosti kao kvaliteti pristanka, ve o sposobnosti osobe da izrazi odlu-
ku, to opet izaziva nove potekoe. Naime, razlika izmeu izriitog pristanka
i sposobnosti osobe da iskae pristanak je velika. Zbog vezivanja pristanka uz
sposobnost osobe za njegovo izraavanje usvojena su krnja rjeenja kojima se
fokus skree sa same biti pristanka i u centar stavlja jedna kategorija osoba na
nain da se gotovo presumira njihova seksualna viktimizacija. U znanstvenim
radovima kao takve potencijalne rtve ve se navode nijeme osobe.92 ini se
da su i takvi zakljuci doneseni napreac jer se sposobnost izraavanja ne is-
crpljuje u govoru. Primjerice, nijeme osobe ili osobe s tekim govornim mana-
ma bit e i dalje sposobne izraziti suglasnost na spolnu radnju konkludentnim
radnjama. Bilo koji suprotan zakljuak dovodi do nepotrebnog i pretjeranog
ogranienja spolnih sloboda tih osoba te se slobodno moe postaviti pitanje
jesu li ovakvi potezi zakonodavca u skladu s Ustavom.
89
Turkovi, K., Maravelski, A., op. cit., str. 514.
90
VSRH, I K-473/1994.
91
S u Zagrebu, 5-K-133/2013
92
535
Isto tako valja naglasiti da je u Zakonu prihvaena konstrukcija pristan-

ka bliska zastarjelim shvaanjima prema kojima drava ima obvezu zatititi
spolnu nepovredivost onih koji nisu kadri potpuno slobodno odluivati ili dati
svoj pristanak, kao to su to primjerice osobe iji bi poremeaji u voljnoj sferi
odgovarali poremeajima smanjeno ubrojivih i neubrojivih osoba.93 Rije je o
patronistikim pogledima na ulogu drave u zatiti graana u kojima drava
ima ulogu procjenitelja to je u najboljem interesu onih koje titi. U takvim
teorijskim raspravama prednost se daje zatiti u odnosu na prava osoba.94 Za-
dnjih godina od takvih se razmiljanja odustaje jer su se promijenila shvaanja
o pravima navedenih osoba. Vie nije sporno da one imaju sposobnost donositi
odluke o osobnom ivotu, a uvaavanje takvih odluka od mjerodavnih sve se
vie potie i kroz pravnu regulativu na nacionalnoj i meunarodnoj razini.95
Slijedom iznesenog, bit kaznenopravne zatite u spolnoj sferi ne lei u spo-
sobnosti davanja pristanka, ve u kvaliteti pristanka. Tako postavljen zahtjev
nije novost u pravnoj teoriji i praksi, pa se i zbog tog razloga predlae brisanje
definicije pristanka u prvoj reenici l. 152. st. 3.96
4.5. Teret dokazivanja pristanka na spolni odnoaj (l. 152. st. 3.)
Specifinu nomotehniku konstrukciju druge reenice l. 152. st. 3. predla-

gatelj Zakona obrazlae sljedeim rijeima: Temeljna ideja odredbe sadrane
u stavku 3. jest da se u tim sluajevima prebaci teret dokazivanja na okrivlje-
nog: optuba e morati dokazati samo spolni odnos i jednu od navedenih okol-
nosti, a okrivljenik e zatim morati dokazati da pristanak postoji. To naravno
ne znai povredu lanka 6. stavka. 2. Europske konvencije o ljudskim pravi-
ma (presumpcija nevinosti) jer se zapravo radi o podjeli tereta dokazivanja
93
Tahovi, J., Krivino pravo, Posebni deo, Nauna knjiga, 1953., str. 165.; Srzenti, N.,
Staji, A., Krivino pravo, Opi i posebni dio, Zavod za izdavanje udbenika, 1968., str. 363.
94
Rittossa, D., Seksualni delikti na tetu djece, Hrvatsko udruenje za kaznene znanosti i
praksu, Ministarstvo unutarnjih poslova, 2007., str. 28.
95
U lanku 21. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom dravi se nalae da poduzme
sve odgovarajue mjere kako bi se osobama s invaliditetom osiguralo ravnopravno ostvarenje
prava na slobodu izraavanja i miljenja. Posebna zatita prava osoba s duevnim smetnjama
na vlastito miljenje zagarantirana je u l. 14. st. 1. t. 5. Zakona o zatiti osoba s duevnim
smetnjama (NN 76/14) na nain da im se izriito priznaje pravo sudjelovati u planiranju i pro-
voenju svojeg lijeenja, rehabilitacije i resocijalizacije.
96
Da bi iskljuio postojanje kaznenog djela spolnog odnoaja bez pristanka, po svojoj kva-
liteti, pristanak osobe na spolni odnos ili s njime izjednaenu spolnu radnju mora biti ozbiljan,
nedvosmislen i izriit i mora trajati za cijelo vrijeme spolne intimnosti. Takvog pristanka nije
bilo u predmetu u kojem je okrivljenik iskoristio teko pijano stanje oteenice, naslonio je na
zid garanog prostora i uvukao svoje spolovilo u njezina usta (OS u Rijeci, K-448/2010 od 31.
kolovoza 2012.; S u Rijeci, K-211/2013-4 od 17. travnja 2013.).
536
(sharing of burden of proof). Naime, rtva najprije mora dokazati odreene

okolnosti (npr. spolni odnos i primjenu sile ili prijetnje) koje su uvjet za preba-
civanje tereta dokazivanja na okrivljenika. Praksa Europskog suda za ljudska
prava je to u vie sluajeva doputala
Okolnost da Europski sud za ljudska prava doputa prebacivanje tereta do-
kazivanja na okrivljenika ne treba uditi, jer su stranke Europske konvencije
za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda izmeu ostalog i zemlje anglosak-
sonskog pravnog kruga, u kojima podjela tereta dokazivanja nije neuobiajena.
Meutim, takva praksa Europskog suda za ljudska prava ne znai da je pre-
bacivanje tereta dokazivanja dopustivo i s aspekta hrvatskog ustavnopravnog
poretka, koji u tom segmentu, polazei od naela in dubio pro reo,97 s punim
pravom jami snaniju zatitu ljudskih prava okrivljenika negoli Konvencija.
Ustavni je sud tu vrlo decidiran: Pravilo in dubio pro reo podrazumijeva da
sud u kaznenom postupku odluuje presudom na nain koji je povoljniji za
okrivljenika, ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinano i u svezi s
ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju
nekih injenica koje tvore obiljeja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena
neke druge odredbe kaznenog zakonodavstva. Razvidno je da sama definicija
navedenog pravila upuuje na to da se pri odluivanju suda o njegovoj primjeni
treba luiti vie skupina injenica one koje tvore objektivna i subjektivna
obiljeja odreenog kaznenog djela i one o kojima ovisi primjena neke druge
odredbe kaznenog zakonodavstva. U ovu potonju skupinu pripadaju one i-
njenice koje predstavljaju procesne pretpostavke/procesne smetnje (primjerice
postojanje optube ovlatenog tuitelja i dr.), one koje predstavljaju zakonsku
osnovu za iskljuenje protupravnosti (nuna obrana, krajnja nuda) odnosno za
iskljuenje kaznene odgovornosti (neuraunljivost, stvarna zabluda, prinuda)
te one o kojima ovisi odluka o kazni (olakotne i otegotne okolnosti, osnove
za ublaavanje ili pootravanje kazne, za osloboenje od kazne, za izricanje
uvjetne osude). Sve navedeno su injenice koje se u kaznenom postupku utvr-
uju i u odnosu na koje, u sluaju sumnje, ima biti primijenjeno pravilo in
dubio pro reo.98 Drugim rijeima, pravilo in dubio pro reo mora biti primi-
jenjeno u odnosu na sve injenice koje se u kaznenom postupku utvruju (one
koje tvore objektivna i subjektivna obiljeja odreenog kaznenog djela i one o
kojima ovisi primjena neke druge odredbe kaznenog zakonodavstva: injenice
koje predstavljaju procesne pretpostavke/procesne smetnje, zakonsku osnovu
97
O povezanosti (materijalnog) tereta dokaza i naela in dubio pro reo Lazin navodi:
Kada se kae da materijalni teret dokaza neke injenice pada na okrivljenog, to znai da ako
ta injenica ostane u sumnji, da to ide na tetu okrivljenog, dakle da se ne primenjuje pravilo in
dubio pro reo. V. Lazin, , In dubio pro reo u krivinom postupku (doktorska disertacija),
Pravni fakultet u Beogradu, 1984., str. 182.
98
USRH, U-III-2374/2009.
537
za iskljuenje protupravnosti odnosno za iskljuenje kaznene odgovornosti te

one o kojima ovisi odluka o kazni).99
Odluka Ustavnog suda ne ostavlja puno manevarskog prostora. Ona izriito
daje do znanja da hrvatski ustavnopravni poredak ne prihvaa podijeljeni teret
dokazivanja u kaznenom postupku, pa intencija predlagatelja Zakona da pre-
baci teret dokazivanja na okrivljenika ne derogira naelo in dubio pro reo, kao
ve odavno uvrijeeni postulat zdrave logike i praktinog razuma,100 sadran
u l. 3. st. 2. Zakona o kaznenom postupku. Neprihvatljiva je stoga predlaga-
teljeva vizija kaznenog postupka u kojem optuba dokazuje spolni odnos i
jednu od navedenih okolnosti, dok je okrivljeniku preputeno dokazati da
pristanak postoji.101
O tome da zakonski izriaj upotrijebljen u l. 152. st. 3. ne treba shvaa-
ti kao prebacivanje tereta dokazivanja svjedoi i sudska praksa. U jo uvijek
malobrojnim presudama donesenim na temelju novog Kaznenog zakona, na
okrivljenika se ne prebacuje teret dokazivanja. Primjerice, u sluaju u kojem
je okrivljenik proglaen krivim za spolni odnoaj bez pristanka zbog iskori-
tavanja pijanstva rtve samo se konstatira da, temeljem odredbe l. 152. st.
3., pristanka nema ako je djelo poinjeno iskoritavanjem stanja osobe zbog
kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje.102 O bilo kakvom preba-
civanju tereta dokazivanja nema govora ni u presudi kojom se za poinjenje
spolnog odnoaja bez pristanka krivim proglaava okrivljenik koji je uvukao
spolovilo u vaginu osobe koja je spavala te nakon buenja rtve pobjegao iz
stana.103 Teret dokazivanja nije prebaen na okrivljenika niti u postupku u ko-
jem je donesena oslobaajua presuda zato to nije na nedvojben nain utvr-
eno da bi okrivljenik, iskoristivi pijano stanje oteenice i injenicu da ona
spava, nad njom izvrio spolni odnoaj.104,105
99
O drugim odlukama Ustavnog suda u vezi s naelom in dubio pro reo v. Markovi, S.,
Pravilo in dubio pro reo u praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske, Informator br. 5918 od
24. studenog 2010., str. 5.-6.
100
Grubia, M., Princip in dubio pro reo u teoriji i praksi, Jugoslovenska revija za krimi-
nologiju i krivino pravo, 3/1966, str. 316.
101
U Konanom prijedlogu navodi se ak i da rtva mora dokazati spolni odnos.
Meutim, rtva u kaznenom postupku pokrenutom po slubenoj dunosti ne mora nuno ni
sudjelovati, a kamoli bilo to dokazivati.
102
S u Rijeci, K-211/2013-4.
103
OKS u Zagrebu, KO-1628/2013.
104
OS u Rijeci, KO-123/2011 od 31. kolovoza 2012.
105
Osim to se nije ostvarila intencija zakonodavca o prebacivanju tereta dokazivanja na
okrivljenika, sudska praksa svjedoi o jo jednom neuspjelom nastojanju zakonodavca. Nova
koncepcija silovanja kao kvalificiranog spolnog odnoaja bez pristanka trebala je biti uputa
sudovima da vie ne dokazuju primjenu sile preko pruanja otpora od strane rtve. Zamiljena
ideja nije u potpunosti oivjela u praksi. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u jednom
novijem predmetu zakljuio da je poinitelj primijenio silu nad rtvom kako bi s njom ostvario
538
Ima li se u vidu sve navedeno, predlae se radi izbjegavanja bilo kak-

vih primisli o krenju naela in dubio pro reo promijeniti zakonski izriaj
koriten u l. 152. st. 3. Konkretni prijedlozi u tom smjeru bit e izneseni u
nastavku rada.
4.6. Primjerino navedeni oblici spolnog odnoaja bez pristanka (l.

152. st. 3.)
4.6.1. Prijetnja
U daljnjem dijelu odredbe l. 152. st. 3. zakonodavac je primjerino naveo

neke tipine situacije u kojima e se smatrati da ne postoji pristanak na spolni
odnoaj ili s njime izjednaenu spolnu radnju. Uporaba prijetnje izvan sluaje-
va obuhvaenih silovanjem jedna je od takvih situacija. Primjerice, spolni od-
noaj bez pristanka uz pomo prijetnje bit e poinjen ako poinitelj ozbiljnom
prijetnjom nekim tekim zlom izvri spolni in sa rtvom, s time da ta prijetnja
nije usmjerena na ivot ili tijelo rtve ili druge osobe, ili ne postoji istodobnost
prijetnje i njezina ostvarenja.106 Prema kriterijima iz sudske prakse, prijetnju
nekim tekim zlom predstavljala bi prijetnja poinitelja da e, u sluaju da se
rtva s njime ne upusti u spolni odnos, diskreditirati rtvu objavom pisma u
kojem se navodi da ona prua seksualne usluge za novac.107 Spolni odnoaj bez
spolni odnoaj i s njime izjednaenu spolnu radnju zato to se od nasrtaja poinitelja rtva
branila pa su na njezinom tijelu nastale obrambene ozljede. (VSRH, III K 7/2012-5 od 22. ko-
lovoza 2013.). Slino, upanijski sud u Splitu zakljuuje da je okrivljenik primijenio silu izrav-
no napavi tijelo oteene jer joj je nanio viestruke ozljede i jer se, izmeu ostalog, oteena
pokuala oduprijeti okrivljeniku. (S u Splitu, K-63/2012 od 8. travnja 2014.). O identinom
shvaanju sile i otpora rtve kod kaznenog djela silovanja govori i obrazloenje presude upa-
nijskog suda u Splitu iz 2013. godine: Za postojanje kaznenog djela trai se izravnost napada
koji sadri uporabu sile prema rtvi, s time da ta sila mora biti takvog intenziteta da se moe
slomiti otpor rtve, a koji otpor mora biti ozbiljan i trajan. (S u Splitu, K-29/2013). O jasnom
i vidljivom otporu rtve u odnosu na nasilnu spolnu radnju izjednaenu sa spolnim odnoajem
govori i upanijski sud u Zagrebu (S u Zagrebu, II K-28/2013). U skladu s prethodnom sud-
skom praksom isti je sud obrazlagao poinjenje nasilnog spolnog odnoaja preko otpora rtve
koja je pokuala odgurnuti okrivljenika, osloboditi se njegovog stiska, udarala ga je po tijelu i
s njime se tukla (S u Zagrebu, 5-K-96/2013).
106
Navedeni kriteriji izgubili su se iz vida u sluaju kada je rtva ivjela u kontinuiranom
stanju straha od agresije okrivljenika, koji ju je znao bezrazlono tui i upuivati joj prijetnje,
pa je u jednom od takvih ispada istukao rtvu i uz prijetnje kako e je zadaviti i slomiti joj
kimu nad njom izvrio nasilan analni odnoaj. Takvo injenino stanje ne bi se moglo kvali-
ficirati kao stjecaj kaznenog djela prijetnje i prisile na spolni odnoaj, odnosno prema novom
KZ kao spolni odnoaj bez pristanka, budui da je ovdje uz jasno izraenu primjenu sile i
kvalificirane prijetnje ostvareno silovanje (OS u Rijeci, K-102/2012-33 od 10. prosinca 2013.).
107
OKS u Zagrebu, KO 2199/2009.
539
pristanka zbog prijetnje poinjen je i ako okrivljenik ostvari vie spolnih od-
nosa sa rtvom otklonivi njezin eventualni otpor prijetnjama kako e objaviti
snimku i fotografije njihovog prijanjeg seksualnog odnosa.108 Ovako zamilje-
ni spolni odnoaj bez pristanka potpuno odgovara kaznenom djelu prisile na
spolni odnoaj iz KZ/97 pa se uvrtavanje prijetnje u zakonsku konstrukciju
ne smatra spornim.
4.6.2. Prijevara
Novost u reguliranju delikata u sferi spolnosti predstavlja spolni odnoaj

bez pristanka uz uporabu prijevare. Rije je o novom obliku kanjivog spolnog
ponaanja u kojem je pristanak na spolni in nevaljan, jer je dobiven tek nakon
to je poinitelj rtvu lanim prikazivanjem ili prikrivanjem injenica doveo u
zabludu ili ju je odravao u zabludi kako bi ishodio pristanak. U obrazloenju
Konanog prijedloga Kaznenog zakona zakonodavac nije objasnio to se to
ima smatrati spolnim odnoajem bez pristanka zbog prijevare, no u strunoj
literaturi ponuena su odreena pojanjenja. Tako se mogu pronai tvrdnje
prema kojima pristanka nema u sluaju da je spolni odnoaj ili s njime izjed-
naena spolna radnja izvrena uz... uporabu prijevare, lukavstva ili himbe109
odnosno u sluaju da je rtva prijevarom odnosno obmanom navedena na spol-
ni odnoaj ili s njime izjednaenu spolnu radnju,110 to jest u sluaju prijevarnog
silovanja (rape by deception).111 Kao kuriozitet jo se navodi da je poseban
sluaj takva kaznenog djela postojao u l. 271. Krivinog zakonika Kraljevine
Jugoslavije, iji je stavak 1. glasio: Ko izvri obljubu sa enskim licem, koje
je prethodno lano uverio da je sa njime u braku, kaznie se strogim zatvo-
rom.112 Isto tako tvrdi se da je pristanak nevaljan ako je poinitelj doveo u
zabludu rtvu glede radnje koju ini (primjerice, uvjerio ju je da koristi kon-
tracepciju, to nije odgovaralo istini) ili lagao da nije u braku.113 Istie se i to
to prijevarni spolni odnoaj nije. Autori tako upozoravaju da nee biti rije o
ovom kaznenom djelu ako je poinitelj rtvi lagao o svojoj vjerskoj i etnikoj
pripadnosti ili lano izjavljivao ljubav.114
108
OKS u Zagrebu, KO 2232/2013.
109
110
Kurtovi Mii, A., Garai, A., Kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog udore-
a, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2/2010, str. 601.
111
Turkovi, K. i dr., Komentar Kaznenog zakona, Narodne novine, 2013., str. 207.
112
Loc. cit.
113
Kurtovi Mii, A., Garai, A., op. cit., str. 601.; Turkovi, K. i dr., op. cit., str. 207.
114
Turkovi, K. i dr., op. cit., str. 207.
540
Ponuena pojanjenja ne rasvjetljavaju dovoljno prijevarni spolni odnoaj.

Spolnost je dio osobnog ivota u kojem prevagu nad razumom odnose osjeaji.
to je za nekoga neprihvatljiva la i duboka povreda osobnih osjeaja, za dru-
goga moe biti trivijalno nastojanje da se nekoga navede na dobrovoljan spolni
odnoaj. Uzdizanje takvog jednog subjektivnog doivljaja potencijalne rtve
na rang konstitutivnog elementa kaznenog djela vrlo je upitno s aspekta naela
zakonitosti. Isto tako, ini se pretjeranim proiriti kaznenopravnu zatitu spol-
nih sloboda na motive kojima se rukovodila rtva (primjerice, da poinitelj
nije u braku) budui da se time kroz pretjerani patronizam negira injenica da
osobe u ostvarivanju spolnih sloboda moraju postupati odgovorno, a tu odgo-
vornost na sebe ne moe preuzeti drava.115 Osim toga, paralela s rjeenjem
iz Krivinog zakonika iz 1929. ini se krajnje spornom, budui da je povije-
sna analiza pokazala da je normiranje seksualnih delikata usko povezano s
ocjenom zakonodavca o poeljnom ponaanju u sferi spolnosti i potrebom za
promicanjem i ostvarivanjem posebnih drutvenih interesa u danom prostoru
i vremenu. Zatita institucije braka kroz normiranje spolnosti prije gotovo sto
godina nimalo ne odgovara dananjim kriminalnopolitikim ocjenama i svaka
usporedba ini se krajnje neadekvatnom.116 Slijedom iznesenog, predlae se
brisanje prijevarnog spolnog odnoaja ili s njime izjednaene spolne radnje
kao jednog od oblika spolnog odnoaja bez pristanka iz l. 152. st. 3.
115
Dixon-Mueller, R. i dr., Towards a Sexual Ethics of Rights and Responsibilities, Repro-
ductive Health Matters, vol. 17, 2009., str. 116.
116
U ovom radu ve je napomenuto da je na hrvatskog zakonodavca pri reformiranju sek-
sualnih delikata znaajno utjecala anglosaksonska pravna doktrina i praksa. Ako je rape by
deception ili rape by fraud bio jedan od razloga uvrtavanja prijevarnog spolnog odnoaja u
KZ, smatramo bitnim naglasiti da takav odabir nije najsretnije rjeenje. Naime, u novijoj an-
glosaksonskoj sudskoj praksi pitanje prijevarnog spolnog odnoaja postavilo se prole godine
u sluaju People v. Morales pri Prizivnom sudu Kalifornije (212 Cal. App. 4th 583 (2013)). U
presudi je naglaeno da postoje povijesni razlozi koji su 1872. godine doveli do kriminalizacije
ovog kaznenog djela, koje se moe poiniti samo na tetu udane ene na nain da se poinitelj
lano predstavi kao njezin suprug. Povijesne konstrukcije seksualnih delikata u anglosakson-
skom pravu nisu stalne i mogue je da e se nakon to proe politika bura oko sluaja Morales
i od kriminalizacije prijevarnog silovanja odustati ili e se nain kriminalizacije izmijeniti.
Indikacije za takav rasplet dogaaja daje praksa Europskog suda za ljudska prava prema kojoj,
iako stoljeima prihvaen od strane anglosaksonskih sudova, nasilan spolni odnoaj sa rtvom
koja je s poiniteljem u braku ne moe biti razlog iskljuenja protupravnosti silovanja (ESLJP,
C.R. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 20190/92 od 22. studenog 1995.; ESLJP, S.W.
protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 20166/92 od 22. studenog 1995.).
541
4.6.3. Zlouporaba poloaja prema osobi koja se prema poinitelju nalazi

u odnosu zavisnosti
Ovaj oblik spolnog odnoaja bez pristanka takoer je problematian. Primje-

rinim navoenjem zlouporabe poloaja prema osobi koja se prema poinitelju
nalazi u odnosu zavisnosti obuhvaene su situacije koje su se prije podvodile pod
kazneno djelo spolnog odnoaja zlouporabom poloaja iz l. 191. st. 1. KZ/97,
tako da izmeu tih dvaju djela u naelu postoji pravni kontinuitet.117 Meutim,
ono to de lege lata ipak zabrinjava jest to to zakonodavac vie ne precizira u
kojim sluajevima postoji zlouporaba poloaja, kao to je to inio u KZ/97. Pos-
tavlja se stoga pitanja hoe li praksa i dalje slijediti uspostavljene kriterije u ovoj
sferi ili e se s vremenom oblikovati neka nova mjerila te koja bi se konkretna
mjerila uope mogla oblikovati na temelju ovako openitog zakonskog izriaja.
Daljnje, jo znaajnije pitanje jest po kojoj je logici spolni odnoaj zloupora-
bom poloaja uope podveden pod spolni odnoaj bez pristanka, jer zloupora-
ba poloaja ne podrazumijeva izostanak pristanka. S time se slae i Turkovi,
koja tvrdi da u tim sluajevima rtva, dodue, pristaje na spolni odnoaj, ali je
taj pristanak rezultat poiniteljeva iskoritavanja poloaja zavisnosti odnosno
autoriteta.118 U sadanjem Zakonu to se gubi iz vida, pa se situacije zloupora-
be poloaja nasilno guraju u spolni odnoaj bez pristanka.
U sudskoj praksi takvo zakonsko rjeenje moglo bi dovesti do ozbiljnih pro-
blema. Primjerice, poslodavac koji zlorabei teko imovinsko stanje kune po-
monice stupi s njom u spolni odnos uz njezin pristanak prema prijanjem bi
zakonu odgovarao za spolni odnoaj zlouporabom poloaja (l. 191. st. 2.), dok
je prema sadanjem ureenju vrlo upitno bi li se takav in mogao kvalificirati
kao spolni odnoaj bez pristanka. Poemo li od definicije iz prve reenice l.
152. st. 3., prema kojoj pristanak postoji ako je osoba svojom voljom odluila
stupiti u spolni odnoaj ili s njime izjednaenu spolnu radnju i bila je sposob-
na donijeti i izraziti takvu odluku, tada takav spolni odnoaj teko da moe
predstavljati kazneno djelo spolnog odnoaja bez pristanka. S druge strane, u
drugoj reenici istog stavka navodi se kako se smatra da u sluajevima zloupo-
rabe poloaja prema osobi koja se prema poinitelju nalazi u odnosu zavisnosti
pristanka nema, to je u koliziji s definicijom pristanka iz prethodne reenice.
to je zakonodavac doista htio postii stvaranjem takvog normativnog ra-
omona, teko je otkriti. Meutim, u nastavku emo ipak pokuati skicirati
de lege lata kriterije za tumaenje ovog oblika spolnog odnoaja bez pristan-
ka. Tu treba razlikovati dva potencijalna tumaenja: jedno koje se nadovezuje
117
to se tie kaznenog djela iz l. 191. st. 2. KZ/97, pravni kontinuitet postoji s obzirom
na kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina iz l. 159. KZ (s time
to novi Zakon dodatno iri zonu kanjivosti).
118
Turkovi, K., u: Novoselec, P. (ur.), op. cit., str. 165.
542
na stajalite prema kojem je nedopustivo prebacivanje tereta dokazivanja na

okrivljenika te drugo koje polazi od toga da termin smatra se znai da se
uvodi praesumptio iuris na tetu okrivljenika.
Poemo li od tumaenja koje je zastupano u ovom radu (v. supra, 4. 5.), pre-
ma kojem je prebacivanje tereta dokazivanja na okrivljenika nedoputeno, tada
treba uzeti da zakonodavac zlouporabu poloaja prema osobi koja se prema
poinitelju nalazi u odnosu zavisnosti beziznimno izjednaava s izostankom
pristanka. Takvo tumaenje omoguuje da se nastavi slijediti praksa iz pret-
hodnog razdoblja, kada je spolni odnoaj zlouporabom poloaja bio samostal-
no kazneno djelo koje se nije vezivalo uz opstojnost pristanka.
Poemo li pak od tumaenja da izraz smatra se treba shvatiti kao preba-
civanje tereta dokazivanja, tada bi se imalo presumirati da nema pristanka kod
spolnog odnoaja zlouporabom poloaja prema zavisnoj osobi, ali bi okrivlje-
niku bilo doputeno dokazivati da takav pristanak postoji. To bi znailo da je
dolo do dekriminalizacije svih onih spolnih odnosa zlouporabom poloaja
prema zavisnoj osobi kod kojih postoji makar isforsirani pristanak rtve,
pod uvjetom da ga je okrivljenik uspio dokazati. Time bi prag zatite ove ra-
njive kategorije rtava bio definitivno smanjen u odnosu na KZ/97, pa se teko
oteti dojmu da je novim zakonom u tom pogledu uinjen korak unatrag.
S obzirom na navedeno, moemo zakljuiti da spolni odnoaj bez pristanka
zlouporabom poloaja prema osobi koja se prema poinitelju nalazi u odnosu
zavisnosti predstavlja neodrivu konstrukciju, jer je logiki nemogue da se
spolni odnoaj bez pristanka dogaa uz pristanak rtve. Postoje dvije mogu-
nosti kako iz Zakona ukloniti ovu konfuziju. Prva je mogunost taj dio l. 152.
st. 3. brisati te ponovo inaugurirati kazneno djelo spolnog odnoaja zloupora-
bom poloaja kao samostalni seksualni delikt (s time to bi se iz KZ/97 preu-
zeo samo l. 191. st. 1., jer je l. 191. st. 2. obuhvaen kaznenim djelom spolne
zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina). Druga je opcija brisati taj oblik
kaznenog djela spolnog odnoaja bez pristanka bez ikakvih nadomjestaka, tj.
dekriminalizirati takvo ponaanje. O tome koja je od tih mogunosti prihvat-
ljivija, potrebna je kriminalnopolitika diskusija.
4.6.4. Iskoritavanje stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna
izraziti svoje odbijanje
Kao jedan od oblika spolnog odnoaja bez pristanka zakonodavac primje-

rino navodi i iskoritavanje stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna
izraziti svoje odbijanje. Rije je o radnji koja je opsegom bliska nekadanjem
kaznenom djelu spolnog odnoaja s nemonom osobom (l. 189. KZ/97). Me-
utim, izmeu novog i starog zakona postoji i jedna nezanemariva razlika: dok
su se kaznenim djelom spolnog odnoaja s nemonom osobom sankcionirale
543
spolne radnje iskoritavanjem stanja rtve zbog kojeg ona nije sposobna za
otpor, dananji zakonski tekst govori o iskoritavanju stanja osobe zbog kojeg
ona nije sposobna izraziti svoje odbijanje.
Novi je Zakon proirio definiciju rtve na osobe koje prijanjim zakonskim
tekstom nisu bile obuhvaene, a to su osobe koje su u fizikom smislu sposob-
ne za otpor, ali nisu sposobne izraziti svoje odbijanje. Meutim, sadanje za-
konsko rjeenje jednu skupinu rtava neopravdano izostavlja od primjerinog
navoenja, a to su rtve koje na verbalnoj razini mogu izraziti odbijanje, ali
nisu tjelesno sposobne za otpor (npr. teko bolesne osobe, osobe u visokoj i-
votnoj dobi, paraplegiari). Nesporno je, naravno, da i ti sluajevi de lege lata
potpadaju pod spolni odnoaj bez pristanka, jer je navoenje okolnosti u l.
152. st. 2. samo egzemplifikativno, no kad je zakonodavac ve odluio primje-
rino navoditi okolnosti koje upuuju na izostanak pristanka, bilo bi uputno da
je naveo i sluajeve iskoritavanja nesposobnosti za otpor.119
Kod ovog oblika spolnog odnoaja bez pristanka sporno je i to to zako-
nodavac govori o sposobnosti izraavanja odbijanja. U svojem brzopletom
nastojanju da podigne prag zatite rtava seksualnog nasilja, zakonodavac je
previdio da nemogunost pristanka na spolni odnos kod npr. duboko duevno
zaostalih osoba nije posljedica toga to takve osobe ne mogu izraziti svoje od-
bijanje, ve toga to one nisu sposobne shvatiti znaenje spolnog ina. Drugim
rijeima, takve osobe pravni poredak titi ne zato to one ne mogu verbalizi-
rati svoje odbijanje, ve zato to privremeno ili trajno nisu u mogunosti
shvatiti prirodu spolnog ina, tj. njegove fizike, psihike i drutvene posljedi-
ce. Upravo takvo njihovo stanje ini ih podlonima tuem iskoritavanju radi
zadovoljenja spolnog nagona, pri emu ne igra ulogu jesu li one u konkretnom
sluaju izrazile svoje odbijanje ili su tovie takav odnos prihvatile odnosno
prema njemu bile ravnodune. Primjerice, u medijskim napisima spominjao
se sluaj u kojem je osoba s dubokom mentalnom retardacijom pristala na
spolni odnoaj ne shvaajui uope znaenje tog dogaaja, mislei da se radi
o nekom obliku tjelovjebe ili igre, kao i sluaj u kojem je nedovoljno duevno
razvijena osoba emissio seminis zamijenila s uriniranjem.120
119
To da nesposobnost za otpor i de lege lata predstavlja (dodue primjerino nenavedeni)
oblik spolnog odnoaja bez pristanka ne bi trebalo biti sporno, osobito stoga to zakonodavac
spolni odnoaj bez pristanka poinjen prema osobi s invaliditetom svrstava meu teka kazne-
na djela protiv spolne slobode (l. 154. st. 1.). Dvojbe ipak izaziva udna opaska predlagatelja
Zakona, prema kojoj je spolni odnoaj s nemonom osobom iz l. 189. KZ/97 djelomino (!)
pokriven spolnim odnoajem bez pristanka iz l. 152. KZ (v. Vlada Republike Hrvatske, Ko-
nani prijedlog Kaznenog zakona, listopad 2011., str. 126.). To bi znailo da su odreeni slu-
ajevi spolnih odnoaja s nemonim osobama dekriminalizirani ili podvedeni pod neka druga
kaznena djela. Meutim, ni jedan ni drugi zakljuak nemaju uporita u zakonskom tekstu.
120
Stone Lombardi, K., Rape and the Mentally Retarded, The New York Times, 25. srpnja
1993. O problematici spolne autonomije nedovoljno duevno razvijenih osoba i potreba za
544
Iz navedenih je razloga normativnu konstrukciju koja govori o sposobnos-

ti izraavanja odbijanja potrebno zamijeniti konstrukcijom koja se temelji na
sposobnosti shvaanja znaenja spolnog ina, tj. sposobnosti odluivanja o stu-
panju u spolni odnoaj (ili s njime izjednaenu radnju). Na koji bi se nain ta-
kva zakonska izmjena provela, stvar je legislativne tehnike. vicarski Kazne-
ni zakonik (l. 191.) u ovom kontekstu govori o nesposobnosti za rasuivanje
(Urteilsunfhigkeit), dok austrijski zakonodavac u 205 Kaznenog zakonika
spominje nesposobnost shvatiti znaenje dogaaja (misli se na spolni in, op.
a.) ili se ponaati u skladu s tim shvaanjem (Unfhigkeit die Bedeutung des
Vorgangs einzusehen oder nach dieser Einsicht zu handeln). Na prijedlog de
lege ferenda, koji se temelji na navedenim dvama komparativnim uzorima,
iznesen je u zakljunom dijelu rada.
4.6.5. Spolni odnoaj nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda
Posljednji od primjerino navedenih sluajeva spolnog odnoaja bez pri-

stanka jest spolni odnoaj nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda.
Taj oblik spolnog odnoaja bez pristanka teko je de lege lata razgraniiti
od silovanja. Naime, protupravno oduzimanje slobode radi spolnog odnoaja
predstavlja silu, to znai da je takav spolni odnoaj silovanje, a ne obini
spolni odnoaj bez pristanka. To proizlazi i iz sudske prakse, u kojoj se navodi
da se vonja osobe u automobilu protiv njezine volje na osamljeno mjesto radi
izvrenja spolnog odnoaja smatra primjenom sile u smislu obiljeja silova-
nja.121 Stav je sudske prakse da se o primjeni sile radilo i u sluajevima u ko-
jima je rtva protiv svoje volje odvedena na osamljeno mjesto uz obalu rijeke,
osamljeno i mrano mjesto uz cestu, pa i u prostor stubita zgrade u kasnim
nonim satima.122
Ima li se u vidu da oduzimanje slobode radi ostvarenja spolnog odnoa-
ja treba smatrati silom, postavlja se pitanje koje se situacije mogu podvesti
pod ovaj oblik spolnog odnoaja bez pristanka. Ono to se ne moe podvesti
pod silovanje, ali moe pod spolni odnoaj bez pristanka nad osobom kojoj
je oduzeta sloboda, jesu krajnje iznimni sluajevi u kojima poinitelj stupi u
spolni odnoaj s osobom kojoj je netko drugi, potpuno neovisno o poinitelju,
njihovom kaznenopravnom zatitom vidi u: Emens, E. F., Intimate Discrimination: The States
Role in the Accidents of Sex and Love, Harvard Law Review, vol. 122, br. 5, 2009., str. 1307.-
1402.
121
VSRH, I K-108/1991. Vie o presudi v. Novoselec, P., Sudska praksa, Hrvatski ljetopis
za kazneno pravo i praksu, 2/1996, str. 935.-943., str. 935.
122
VSRH, I K 103/1996-3; VSRH, I K 424/1998-5; VSRH, I K-249/1999-6; S u Splitu,
K-16/2012 od 3. travnja 2014.
545
protupravno oduzeo slobodu. Meutim, navedena situacija pripada iroj kate-

goriji spolnih odnoaja iskoritavanjem stanja zbog kojeg rtva nije sposobna
na otpor. Sve mogue injenine konstelacije takvih spolnih odnoaja bile su
u potpunosti pokrivene kaznenim djelom spolnog odnoaja s nemonom oso-
bom iz KZ/97, pa bi i zbog tog razloga bilo mnogo bolje kada bi zakonodavac
de lege ferenda izriito naveo i iskoritavanje stanja osobe zbog kojeg ona nije
sposobna za otpor kao primjerino navedeni spolni odnoaj bez pristanka i
time otklonio sve mogue dvojbe.
S obzirom na navedeno, postavlja se pitanje to je tono zakonodavac htio
postii propisivanjem spolnog odnoaja nad osobom kojoj je protupravno odu-
zeta sloboda kao zasebnog oblika spolnog odnoaja bez pristanka. U obraz-
loenju Konanog prijedloga, kao ni u analiziranoj literaturi, o tome nema
rijei. Legitimno je upitati se nije li ovdje zakonodavac, u svojem nastojanju
da zatiti sve mogue kategorije rtava, de facto spustio prag te iste zatite, jer
je de lege lata upitno hoe li sudska praksa oduzimanje slobode i dalje sma-
trati pojavnim oblikom sile, tj. obiljejem silovanja, ili e nedobrovoljni spolni
odnosi praeni protupravnim oduzimanjem slobode biti degradirani na razinu
spolnog odnoaja bez pristanka.
5. SPOLNI ODNOAJ BEZ PRISTANKA I SILOVANJE DE LEGE

FERENDA
Oblikovati hrvatsko seksualno kazneno pravo na nain koji e kriminalno-

politikom uravnoteenou i jasnoom izriaja izbjei neloginosti i dvojbe
do kojih dolazi de lege lata nije jednostavno. S obzirom na to da je temeljiti
preustroj seksualnog kaznenog zakonodavstva fait accompli, iz dananje je
perspektive uzaludno postavljati pitanje je li ovako opsena reforma seksual-
nih delikata uope bila potrebna ili je ona rezultat dobronamjernog, ali katkad
brzopletog i nedomiljenog aktivizma. injenicu da je reforma provedena ne-
mogue je zanemarivati; ono to preostaje jest predloiti izmjene postojeeg
zakonskog teksta. Na temelju dosad iznesenog, autori ovog rada sugeriraju
sljedee izmjene l. 152. i 153. Kaznenog zakona:
(1) U l. 152. st. 1. predlae se brisati rijei ili navede drugu osobu da bez
svog pristanka s treom osobom izvri spolni odnoaj ili s njim izjednaenu
spolnu radnju ili da bez svog pristanka nad samom sobom izvri sa spolnim
odnoajem izjednaenu spolnu radnju. Sve te radnje kako pokazuju i teorija
i praksa obuhvaene su institutima supoiniteljstva, posrednog poiniteljstva
i sudionitva (v. supra, 4. 2.).
(2) Predlae se brisati l. 152. st. 2. Ta je odredba nepotrebna iznimka od
odredaba koje reguliraju zablude u opem dijelu kaznenog prava, ime se
546
bez nekog vidljivog kriminalnopolitikog razloga dovodi u pitanje koherent-

nost hrvatskog kaznenog zakonodavstva (v. supra, 4. 3.).
(3) Predlae se brisanje suvine definicije pristanka u prvoj reenici l. 152.
st. 3. (v. supra, 4. 4.).
(4) U drugoj reenici l. 152. st. 3. predlae se brisanje sintagme smatra se
da. Na taj se nain poveava razumljivost zakonskog teksta i anuliraju tetna
tumaenja prema kojima se teret dokazivanja postojanja pristanka prebacuje
na okrivljenika (v. supra, 4. 5.).
(5) U l. 152. st. 3. predlae se brisanje rijei prijevare. Kriminalizacija
prijevarnih spolnih odnosa atavizam je iz prijanjih pravnopovijesnih raz-
doblja (v. supra, 4. 6. 2.).
(6) U l. 152. st. 3. predlae se brisati rijei zlouporabom poloaja prema
osobi koja se prema poinitelju nalazi u odnosu zavisnosti. Naime, rtva u
sluajevima zlouporabe poloaja pristaje na spolni odnoaj, ali je njezin prista-
nak rezultat poloaja zavisnosti. Budui da je logiki nemogua konstrukcija
spolnog odnoaja bez pristanka uz pristanak rtve, spolni odnoaj zloupora-
bom poloaja potrebno je ili izdvojiti kao samostalno kazneno djelo po uzoru
na istoimeno kazneno djelo iz l. 191. st. 1. KZ/97 ili to ponaanje dekrimina-
lizirati (v. supra, 4. 6. 3.).
(7) U l. 152. st. 3. predlae se rijei izraziti svoje odbijanje zamijeniti
rijeima shvatiti znaenje spolnog ina. Naime, za pristanak nije bitno je li
rtva sposobna izraziti svoju odluku, ve je li ju je uope sposobna donijeti.
De lege lata rjeenje titi samo osobe koje nisu sposobne izraziti svoju ve
formiranu odluku da ne stupe u spolni odnos, ali ne i osobe koje ne razumiju
karakter spolnog ina (v. supra, 4. 6. 4.).
(8) U l. 152. st. 3. predlae se nakon sintagme iskoritavanjem stanja
osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje (tj. shvatiti
znaenje spolnog ina) dodati rijei ili pruiti otpor. Ratio prijedloga je u
tome da se kaznenim djelom spolnog odnoaja bez pristanka obuhvate i situa-
cije u kojima se osoba protivi spolnom odnoaju, ali ne moe pruiti otpor (npr.
osobe s teim oblicima invaliditeta) (v. supra, 4. 6. 4.).
(9) U l. 152. st. 3. predlae se brisati rijei ili nad osobom kojoj je pro-
tupravno oduzeta sloboda. Oduzimanje slobode predstavlja primjenu sile, pa
stoga poinitelj koji oduzimanjem slobode prisili rtvu na spolni odnoaj ini
silovanje, a ne spolni odnoaj bez pristanka. S druge strane, poinitelj koji (u slu-
aju da i sam nije supoinitelj silovanja) iskoritava injenicu da je rtvi oduzeta
sloboda od strane tree osobe ini spolni odnoaj bez pristanka iskoritavanjem
stanja osobe zbog kojeg ona nije sposobna za otpor (v. supra, 4. 6. 5.).
(10) Iz razloga navedenih u toki (2), predlae se brisati l. 153. st. 2.
Prihvaanjem predloenih zakonskih izmjena, kaznena djela spolnog od-
noaja i pristanka glasila bi:
547
Spolni odnoaj bez pristanka (l. 152.)

(1) Tko s drugom osobom bez njezinog pristanka izvri spolni odnoaj ili s
njim izjednaenu spolnu radnju, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci
do pet godina.
(2) Brisan.
(3) Pristanka nema osobito ako je spolni odnoaj ili s njime izjednaena
spolna radnja izvrena uz uporabu prijetnje ili iskoritavanjem stanja osobe
zbog kojeg ona nije bila sposobna shvatiti znaenje spolnog ina ili pruiti
otpor.
Silovanje (l. 153.)

(1) Tko djelo iz lanka 152. stavka 1. ovoga Zakona poini uporabom sile,
oduzimanjem osobne slobode ili uporabom prijetnje da e izravno napasti na
ivot ili tijelo silovane ili druge osobe, kaznit e se kaznom zatvora od jedne
do deset godina.
(2) Brisan.
Summary
NON-CONSENSUAL SEXUAL INTERCOURSE AND RAPE:

THEORETICAL AND PRACTICAL ISSUES
With its entry into force, the new 2011 Criminal Code has adopted voluntarist conceptions
of sexual freedoms, and, consequently, sexual offences have been substantially amended. The
new legislative changes have been the cause of much perplexity to both theoreticians and prac-
titioners. According to ongoing discussions, there is high probability that the greatest contro-
versy surrounds non-consensual sexual intercourse and rape. In order to eliminate controversy
and recent issues emerging in the interpretations of these two criminal offences, an attempt
is made in this paper to detect and reveal the legislators specific motive behind enacting the
new legislative solutions. The tendencies of the previous reforms of sexual offences, with an
emphasis on rape, are concisely presented. After a brief analysis of the criminal law solutions
adopted in Germany, Austria, Switzerland, Slovenia and the United Kingdom in a compara-
tive perspective, the main part of the article provides a detailed analysis of non-consensual
intercourse and rape from de lege lata aspects. The most recent relevant Croatian case law is
also put into context. Based on the analysis, in the final part of the article amendments de lege
ferenda are proposed.
548

10 Rittossa

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

10 Rittossa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

D. Rittossa, I.

Martinovi: Spolni odnoaj bez pristanka i silovanje teorijski i praktini

Dr. sc. Dalida Rittossa*

SPOLNI ODNOAJ BEZ PRISTANKA I SILOVANJE

Stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona seksualni delikti pod-

Stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona1 (u daljnjem tekstu: KZ) hr-

lirani i kvalificirani seksualni delikti, koji su sada objedinjeni pod nazivom

2. TENDENCIJE U REGULIRANJU SEKSUALNIH DELIKATA

ne udi da se prve odredbe kojima se zabranjuju odreene seksualne radnje

se ekskulpacija rtava za kazneno djelo preljuba. rtve se nisu mogle kriviti

Kranski svjetonazor o spolnosti, spolnoj intimi i moralnim obvezama poje-

Sasvim nova shvaanja o moralu zajednice i ulozi zakonodavca u promi-

preljubu pokazivale su da je glavna zadaa ene bila ouvati branu zajednicu

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata zacrtani smjer reguliranja za-

odredbi usmjerena k zatiti pojedinca od seksualnih nasrtaja kojima se po-

3. SPOLNI ODNOAJ BEZ PRISTANKA I SILOVANJE KROZ

Seksualni delikti u njemakom Kaznenom zakoniku ureeni su u jedinstve-

pomoi.39 Doslovno slijeenje slova zakona, spekuliraju ti autori, moglo bi

kojem je rtva bespomono preputena djelovanju poinitelja predstavlja jedan

Prema 201 (1) austrijskog Kaznenog zakonika, kazneno djelo silovanja

za toliko egzotian kao njemaka prisila iskoritavanjem poloaja u kojem

Za razliku od Njemake i Austrije, vicarska je zadrala tradicionalnu,

Kao to se vidi iz citiranih zakonskih opisa, vicarsko zakonodavstvo

Prema l. 170. st. 1. slovenskog Kaznenog zakonika, silovanje (posilstvo)

3.5. Ujedinjeno Kraljevstvo

Kaznena djela u sferi spolnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu regulirana su

u ovog kaznenog djela i kaznenih djela silovanja i napada penetracijom lei

rtva nije sposobna odbiti spolnu aktivnost. Dovoljna je i potencijalna svijest

4. KAZNENA DJELA SPOLNOG ODNOAJA BEZ PRISTANKA

4.1. Ratio zakonskih izmjena

stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona pretrpjelo je znaajne izmjene.

ne koncepcije prema kojoj poinitelj silovanja moe biti jedino mukarac. Na

4.2. Kaznena djela spolnog odnoaja bez pristanka i silovanja:

Ono to na prvi pogled upada u oi jest opseno nabrajanje triju alternativ-

nitelj poduzima spolni odnos).80 Izriito propisivanje takve situacije u zakonu

U l. 152. st. 1. i l. 153. st. 1. hrvatski je zakonodavac opise kaznenih djela

u takvim situacijama prema opim pravilima o zabludi poinitelj ne bi bio kaz-

bi pravilo o kanjivosti otklonjive zablude glede postojanja pristanka vrije-

4.4. Definicija pristanka (l. 152. st. 3.)

Jedna od najvanijih legislativnih novosti u podruju seksualnih delikata

U predmetnoj definiciji pristanka postoje i druge nomotehnike nesavre-

Isto tako valja naglasiti da je u Zakonu prihvaena konstrukcija pristan-

Specifinu nomotehniku konstrukciju druge reenice l. 152. st. 3. predla-

(sharing of burden of proof). Naime, rtva najprije mora dokazati odreene

za iskljuenje protupravnosti odnosno za iskljuenje kaznene odgovornosti te

Ima li se u vidu sve navedeno, predlae se radi izbjegavanja bilo kak-

4.6. Primjerino navedeni oblici spolnog odnoaja bez pristanka (l.

U daljnjem dijelu odredbe l. 152. st. 3. zakonodavac je primjerino naveo

Novost u reguliranju delikata u sferi spolnosti predstavlja spolni odnoaj

Ponuena pojanjenja ne rasvjetljavaju dovoljno prijevarni spolni odnoaj.

4.6.3. Zlouporaba poloaja prema osobi koja se prema poinitelju nalazi

Ovaj oblik spolnog odnoaja bez pristanka takoer je problematian. Primje-

na stajalite prema kojem je nedopustivo prebacivanje tereta dokazivanja na

Kao jedan od oblika spolnog odnoaja bez pristanka zakonodavac primje-

Iz navedenih je razloga normativnu konstrukciju koja govori o sposobnos-

4.6.5. Spolni odnoaj nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda

Posljednji od primjerino navedenih sluajeva spolnog odnoaja bez pri-

protupravno oduzeo slobodu. Meutim, navedena situacija pripada iroj kate-

5. SPOLNI ODNOAJ BEZ PRISTANKA I SILOVANJE DE LEGE

Oblikovati hrvatsko seksualno kazneno pravo na nain koji e kriminalno-

bez nekog vidljivog kriminalnopolitikog razloga dovodi u pitanje koherent-

Spolni odnoaj bez pristanka (l. 152.)

Silovanje (l. 153.)