1

JUGOSLAVIJA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

1941. 1945.
Slom Kraljevine Jugoslavije
Jo 1940.g. Hitler je odluio napasti SSSR, a njegov vojni vrh izradio je plan napada
(operacija Barbarossa) prema kojem Balkan treba tititi pozadinu budueg istonog bojita.
Zato je trebalo srediti odnose s Jugoslavijom, tj. pridruiti je Trojnom paktu i zavriti rat
protiv Grke koji je pokrenula Italija.
Hitler je krenuo s diplomatskim pritiscima koje pospjeuje i pokazivanje vojne moi
na granicama Jugoslavije, a takav postupak urodio je plodom, jer je jugoslavenska vlada
odluila pristupiti Trojnom paktu 25. III 1941.g. (potpisano u dvorcu Belvedere u Beu).
Istovremeno kada je tekao njemaki pritisak na Jugoslaviju i britanska obavjetajna
sluba pripremala je akciju u sluaju pristupa Jugoslavije Trojnom paktu. Uz takvu pomo
skupina oficira predvoena generalom Duanom T. Simoviem izvela je oficirski pu 27.
III 1941.g. kojom je svrgnuta Cvetkovi-Maek vlada i Namjesnitvo. Novi predsjednik
vlade postao je general Simovi, koji objavljuje i stupanje na prijestolje kralja Petra II
Karaorevia. Vladi je pristupio i Vladko Maek kada je od Simovia dobio garancije za
opstanak Banovine Hrvatske.
Zbivanja u Jugoslaviji poremetila su Hitlerove planove, pa je Hitler bez objave napada
rata odluio Jugoslaviju vojno unititi (tzv. Pothvat 25). Napad je zapoeo 6. travnja 1941.g.
bombardiranjem Beograda, a zatim su okupacijske snage prodrle u Jugoslaviju sa svih strana,
a bezuvjetna kapitulacija Kraljevine Jugoslavije potpisana je 17. travnja 1941.g.
Kralj i vlada napustili su zemlju, a cijeli teritorij Jugoslavije podijelile su jedinice
Njemake, Italije, Bugarske i Maarske.

USPOSTAVA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE

Hitler je sve do oficirskog pua bio za odravanje
cjelovite Jugoslavije, ali nakon tog dogaaja promijenio je
miljenje i odluio da se nakon sloma Jugoslavije uspostavi
hrvatska drava, s ime se suglasio i Mussolini, koji je ve imao
spremnog kandidata za vrh budue hrvatske drave Antu
Pavelia, vodeeg ovjeka ustake organizacije koji se od
atentata na kralja Aleksandra skrivao u Italiji, dok su Nijemci na
to mjesto eljeli postaviti Maeka, kao predsjednika glavne
politike stranke u Hrvatskoj.
Tek kada je Maek odbio njemaku ponudu, Hitler je
prihvatio Pavelia. Dana 10. travnja 1941.g. kada su njemake
jedinice ulazile u
Slika 1: Slavko Kvaternik, voa domovinske ustake skupine, koji je dobio priliku Zagreb, Slavko
proglasiti uspostavu NDH. Kada je Hitler odluio rasformirati Jugoslaviju, nastojao Kvaternik,
je osigurati svoju poziciju na tom prostoru, vodei rauna o unutarnjopolitikim
okolnostima, posebno u Hrvatskoj. Hitler nije raunao na ustaku skupinu, ve je
predvodnik
uporite elio pronai u utjecajnijim imbenicima u Hrvatskoj, pa je njemaka domovinske
akcija prvenstveno bila okrenuta pridobivanju Vladka Maeka i HS S . Kada je ustake skupine,
Maek odbio njemaku ponudu, uvjeren u pobjedu zapadne de mokracije, Hitlerovi
emisari skreu svoju pozornost na ustaku skupinu, koja je dola u priliku da preko radija je
Nijemci s njom neposredno pregovaraju. I Mussolini i Paveli tada su bili malo u proitao proglas o
strahu, jer sa stvaranjem NDH nisu imali nikakve veze, a sam Paveli je proglas uo uspostavi
preko radija, jer se ta vijest ponavljala svakih desetak minuta. Ipak, Kvaternik je
proglasio NDH u ime poglavnika, a Nijemci su Talijanima poruili da u pogledu Nezavisne Drave
hrvatskog pitanja Talijani imaju slobodne ruke. Hrvatske. Sam
Paveli u tom inu
 2

nije sudjelovao jer je bio u Italiji, ali je Kvaternik u svom govoru naglasio da uspostavlja
NDH u ime Poglavnika, koji je preko Trsta i Rijeke stigao u Zagreb 15. IV 1941.g. Odmah
nakon Kvaternikovog proglasa proitana je izjava Vladka Maeka koji trai da hrvatski
narod i lanovi HSS prihvate novu vlast. Sutradan po proglaenju NDH, Paveli je jo
jedanput, na drugom sastanku s Mussolinijem u Veneciji, pristao Italiji ustupiti dalmatinske
gradove koji nose povijesni talijansko-mletaki peat. Tek nakon toga on je s oko 200 ustaa,
15. travnja oko 4 sata ujutro, uao u Zagreb i ve sutradan imenovao prvu vladu NDH.
Kvaternikov proglas:
Hrvatski narode! Boja providnost i volja naeg saveznika, te mukotrpna viestoljetna borba hrvatskog
naroda i velika portvovnost naeg poglavnika dr. Ante Pavelia, te ustakog pokreta u zemlji i inozemstvu
odredili su da danas pred dan uskrsnua Bojeg sina uskrsne i naa nezavisna Drava Hrvatska. Pozivam sve
Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naroito sve asnike, podasnike i momad cjelokupne oruane snage i
javne sigurnosti, da dre najvei red i da svi smjesta prijave zapovjednitvu oruane snage u Zagrebu mjesto
gdje se nalaze, te da cijela oruana snaga smjesta poloi zakletvu vjernosti nezavisnoj Dravi hrv atskoj i njenom
poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjednitvo cjelokupne oruane snage preuzeo sam danas kao opunomoenik
poglavnika
Bog i Hrvati! Za dom spremni!
Maekova izjava:
Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, voa nacionalistikog pok reta u zemlji, proglasio je
danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu na cjelokupnom historijskom i geografskom podruju Hrvatske, te
preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava, pozivam sve pristae HSS, koji su na
upravnim poloajima, sve kotarske odbornike, opinske naelnike i odbornike itd. da iskreno surauju s novom
narodnom vladom.

Teritorij NDH

Slika 2: Prikaz
teritorija NDH. Njezin
teritorij podijeljen je na
interesno podruje
Italije i Njemake, i to
crtom Samobor-Glina-
Dvor-Jajce-Bugojno-
Gorade. S jeverno od te
crte prevlast je imala
Njemaka, a juno
Italija. Talijansko je
podruje bilo
podijeljeno na tri zone:
prva, ona koja je bila
anektirana u talijansku
II dravu, druga tzv.
demilitarizirana zona s
talijanskom vojskom do
zona crte Ogulin-Slunj-
Udbina-Kupres-Mostar-
Nevesinje i trea do
demarkacijske crte s
Njemakom. Ta je
podjela na zone vana
zato to e Italija do
kapitulacije u jesen
1943. imati jau vlast i
mo od one NDH.
 3

Njemaka je prihvatila NDH bez ikakvih teritorijalnih zahtjeva, dok je Italija u svom
dokumentu o priznavanju NDH istaknula pravo na Dalmaciju (i sam Paveli je obeao
Dalmaciju Mussoliniju u zamjenu za politiku pomo prilikom dolaska na vlast), pa su zbog
toga zapoeli pregovori izmeu NDH i Italije.
Konani dogovor o razgranienju Italije i NDH postignut je potpisivanjem tzv.
Rimskih ugovora, 18. svibnja 1941.g. Hrvatskoj je ostao samo podvelebitski dio Hrvatskog
primorja i obala od Omia do Dubrovnika, gdje nema nijedne pomorske luke. NDH se
obvezala da na jadranskom podruju nee podizati vojne objekte niti drati ratnu mornaricu
(to dovoljno govori o samostalnosti NDH). Mussolini je nastojao NDH to vie podiniti
Italiji, pa je dogovoreno da e Hrvatska postati kraljevina i da e joj kralj biti lan talijanske
kraljevske dinastije, vojvoda od Spoleta, ( ili vojvoda od poreta, kako se narod sprdao) koji
bi postao Tomislav II, ali taj naznaeni kralj nikada nije doao u Hrvatsku.
Tek nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943.g., dijelovi hrvatskog teritorija koji su
Rimskim ugovorima bili pripojeni Italiji vraeni su pod suverenitet NDH. Problema u
razgranienju imala je NDH i s Maarskom, koja je vojno zaposjela Meimurje, pa pitanje
Meimurja nije rijeeno do kraja postojanja NDH. Granica prema Srbiji utvrena je
posebnom odlukom Poglavnika u sporazumu s Hitlerom i ila je rijekom Drinom.
Meunarodna priznanja NDH je dobila samo od zemalja lanica Trojnog pakta:
Njemaka, Italija, Maarska, Bugarska, Slovaka, panjolska, Japan, Kina, Mandurija,
Danska, Finska.

Ustroj drave i vlasti

Sam in proglaenja NDH, u koju je uvrtena i BiH, izazvao
je euforino oduevljenje veine hrvatskoga naroda. Oko nove vlasti
okupili su se ljudi iz razliitih drutvenih slojeva, spremni graditi
svoju nacionalnu dravu, uskrslu nakon osam stoljea. Meutim, na
plimi tog oduevljenja ustae su od prvoga dana forsirano
uspostavljali drutveni sustav po uzoru na reime nacistike
Njemake i faistike Italije. Takva politika je mnoge domoljube
postavila u najteu dilemu: kako biti lojalan ideji nacionalne drave
kada ona svojim profaistikim reimom i uklapanjem u novi
Hitlerov poredak dovodi u pitanje njezinu budunost. Proklamacija
nacionalne drave prihvaena je optimistiki, a u pojedinim
krugovima i euforino. Ta je euforinost potencirana i injenicom da
je nacionalna drava dola bez ljudskih rtava, Slika 3: Dravni grb NDH je
zahvaljujui izbjegnutom ratu Jugoslavije sa silama ahirani tit koji poinje bijelim
osovine. Zavladalo je i uvjerenje da e Hrvatska odmah poljem, nadvien s tropletom viticom i
ostvariti golemu gospodarsku i kulturnu prednost slovom U.
vezivanjem s Velikom Njemakom, koja je postavila
temelje za tisugodinji "novi europski poredak" , kojemu se tada pripisivala superiornost nad
dekadentnim zapadnim kapitalizmom i bezbonim komunizmom. Glorificirali su se mladi
"nacifaistiki reimi" koji su odnijeli povijesnu pobjedu nad trulom zapadnom
parlamentarnom demokracijom, u kojoj vlada plutokracija.
Na elu NDH bio je Ante Paveli koji je imao titulu poglavnika, a kao ef drave
donosio sve vanije odluke u unutarnjoj i vanjskoj politici, a ujedno je bio i vrhovni
zapovjednik oruanih snaga. Sama NDH nije imala nikakvo zakonodavno tijelo (Hrvatski
sabor sastao se samo par puta kao reprezentativno tijelo), niti je imala politikih stranaka, a
jedino kolektivno tijelo bio je GUS (Glavni ustaki stan) kao vrhovni organ ustake
organizacije, u kojem je poglavnik imao glavnu rije i donosio sve zakone pa je prema tome
bio najodgovorniji za sve to se dogaalo u NDH.
 4

NDH je bila podijeljena na 22 velike upe na elu kojih su bili veliki upani koje je
imenovao poglavnik.
Po uzoru na nacistiku rasnu politiku i praksu i u NDH su organizirani
koncentracioni logori u koje su odvoeni idovi, Romi, Srbi te Hrvati koji se nisu slagali s
ustakom vlau. Ustaki reim progonio je i pristae HSS-a, pa je i sam Maek bio uhapen i
proveo nekoliko mjeseci u logoru. Najvei ustaki logor bio je u Jasenovcu u kojem je
pobijeno nekoliko desetaka tisua ljudi (jo uvijek postoje brojne kontroverze oko broja
stradalih u Jasenovcu), a postojalo je nekoliko manjih u Koprivnici, Osijeku
Reimu NDH postalo je jasno da je ubijanje i nasilno iseljavanje Srba glavni razlog
njihove pobune. U proljee 1942. postignut je sporazum o osnivanju hrvatske pravoslavne
crkve. Za glavara te crkve postavljen je ruski sveenik, novomoskovski metropolit
Germogen, s ime se sloio i patrijarh SPC Gavrilo Doi. Uz to, Srbi su pozivani i u
pomone slube domobranstva, to je takoer pridonijelo tupljenju otrice antisrpske politike.
NDH je u 1942. ublaavala poetni teror prema Srbima i pod pritiskom Njemake i Italije, jer
im je svaki vojnik trebao na veini ratita, a one, eto, moraju odvajati i svoje snage da odre
vlast u Hrvatskoj. Nijemci su stalno nastojali da na elo NDH dovedu neku alternativnu
ekipu, ali u tome nikada nisu uspjeli jer je Maek to odbijao, a drugih nije bilo pa su morali
stalno drati Pavelia.
U poetku su graani masovno podravali NDH ne gledajui pod kojim okolnostima
se ona stvara, ne gledajui koji i kakvi ljudi preuzimaju vlast, pa ak i ne obzirui se kakvu e
budunost imati ta drava. Ljudi su bili strpljivi i nadali se da e se reim demokratizirati.
Meutim, odmah je poeo proces kvarenja reima.
im je stvoren, mnogi su potrali u njegove institucije
da bi se okoristili. Neki su iskupljivali "grijeh"
sluenja prijanjem reimu, drugi su uskoili na
unosne poloaje, trei su vidjeli ansu bogaenja
tuom imovinom itd. I sam je reim privlaio one koji
su bili skloni sluati i sluiti. Zato nije udno to se za
takve odmah nalo ime "nastaa".

Oruane snage
domobranstvo redovna vojska
NDH koja se popunjavala regrutacijom
i mobilizacijom, a asnici su preteno
bili Hrvati iz jugoslavenske vojske ili
bivi asnici austro-ugarskog
domobranstva
orunitvo ima ulogu dravne
policije, tj. brine se za odravanje
javnog reda i mira i zatite osobne i
imovinske sigurnosti
graana Slika 4: Osim redovnih domobranskih postrojbi i ustakih
ustaka vojnica jedinica, u NDH je bilo mnotvo postrojbi koje su bile pod
direktnim njemakim zapovjednitvom. U skupinu takvih
vojni dio ustake jedinica spadaju poznate postrojbe: 369. legionarska divizija
organizacije, a u njoj su Vraja divizija; 373. legionarska divizija Tigar divizija, i
392. divizija - Plava divizija, u svima njima je zapovjedni
bile najelitnije postrojbe kadar bio njemaki, a popunjavali su ih hrvatski momci.
NDH, kao to su Najkontroverznija od svih takvih postrojbi bila je tzv.
Poglavnikov tjelesni Handar-divizija, koju su popunjavali veinom muslimani iz
BiH.
sdrug (poglavnikova
 5

tjelesna garda) ili Ustaki obrambeni sdrugovi (organiziraju i uvaju

koncentracione logore). U sastavu ustake vojnice bile su i redovite ustake
bojne koje su bile stacionirane u etiri glavna centra Zagreb, Gospi,
Sarajevo i Mostar, a od dvije sarajevske bojne stvorena je poznata "Crna
legija" kojoj su zapovjednici bili Jure Franceti, a zatim Rafael Boban
(glavni junaci pjesme o Juri i Bobanu).

Slom NDH
Pred kraj rata, a posebno nakon kapitulacije Italije javlja se struja u NDH koja je
smatrala da treba izboriti opstanak NDH bez obzira na eventualni poraz Njemake, tj. da
treba prijei na stranu Saveznika prije kapitulacije Njemake.
Jo tijekom 1943.g. stvorena je jezgra ljudi zainteresirana za takav razvoj dogaaja, a
unutar NDH predvodili su ih Mladen Lorkovi (ministar unutarnjih poslova) i Ante Voki
(ministar oruanih snaga), a njima su se pridruili i neki politiari iz vodstva HSS-a (August
Kouti.). Plan akcije pripremljen je u ljeto 1944.g. kojim je predvieno razoruanje
njemake vojske, odstup Pavelia, uspostava nove vlade od predstavnika HSS-a i upuivanja
poziva Saveznicima da se iskrcaju na hrvatskoj obali. Lorkovi i Voki su o svemu
obavijestili Pavelia, koji je na poetku prihvatio akciju, a zatim je o svemu obavijestio
Nijemce to je bio i kraj akcije poznate kao afera Lorkovi Voki. Lorkovi i Voki
zavrili su u Lepoglavi te su ubijeni prilikom povlaenja ustaa u proljee 1945 (uz njih
ubijeni su i neki lanovi HSS-a, dok je August Kouti uspio zbrisati na partizanski teritorij,
ali su ga partizani zatvorili i odgulio je do 1946.g.).
U posljednjim danima svoje vlasti, vlada NDH je odluila s oruanim snagama i
masom civila krenuti prema zapadnim saveznicima. Do tada je zavaravala i sebe i javnost s
jedne strane kako je Njemaka nepobjediva, kako e uskoro iznenaditi svijet novim raketnim
orujima, a s druge strane najavljivala raspad antifaistike koalicije pa moda i rat izmeu
"komunistike" Rusije i zapadnih saveznika, u kojem sluaju bi se Jugoslavija podijelila na
dva dijela pa bi Srbija bila u ruskoj, a Hrvatska u angloamerikoj zoni. Konano, u strahu od
fizike smrti, vlada NDH nije imala drugog izlaza osim predaje zapadnim saveznicima.
Zavaravajui se iluzijom da hrvatska drava ipak treba Zapadu, ustaka vlada je tri dana prije
naputanja zemlje, 3. svibnja 1945, ukinula po zlu poznate rasne zakone koje je donijela
1941. Vlada je odluila uputiti memorandum feldmaralu Alexanderu, zapovjedniku
saveznih snaga na Sredozemlju, u kojemu stavlja NDH pod njegovu "monu zatitu". U
memorandumu se istie da NDH ne pripada faistikom bloku drava niti se upravlja
faistikom ideologijom, ve
borbom za obranu svoje
nacionalne drave. Na kraju
se kae: "Hrvatska dravna
vlada eli i moli da im prije
bude upuena u Hrvatsku
vaa vojnika misija... ujedno
molimo da vaa vojska doe
na nae dravno podruje, da
olaka ovo teko i pogibeljno
stanje. Time se stavlja
hrvatski narod u svojoj dravi
pod vau monu zatitu."
Memorandum su
potpisali svi ministri vlade, a
4. svibnja ministar Vjekoslav Vrani poletio Slika 5: S pomenik rtvama Bleiburkog masakra.
 6

je u Italiju s trojicom zarobljenih britanskih asnika. Molba Pavelia da saveznike snage iz

Italije dou i okupiraju Hrvatsku bila je samo oajniki pokuaj spaavanja ive glave. Lako
je uvidjeti paradoks Pavelieva memoranduma saveznicima. Naime, on je skoro godinu dana
prije traginog sloma NDH, 30. kolovoza 1944, pozatvarao svoje ministre zato to su eljeli
uiniti to isto. Da bi paradoks bio jo vei, Paveli je, samo devet dana prije bijega, dao 24-
25. travnja 1945. poubijati svoje ministre "anglofile": Vokia, Lorkovia, prvake HSS-a
Farolfija i Tomaia, te skupinu domobranskih asnika, jer su htjeli okrenuti NDH na stranu
saveznika. Saveznicima nije bilo ni na kraj pameti spaavati NDH, a da bi nesrea za NDH
bila jo vea, velesile su odluile da se predaja mora provesti pred onim snagama koje su u
trenutku kapitulacije bile u borbenom dodiru s neprijateljem. To je znailo da se oruane
snage NDH predaju u ruke Jugoslavenske Armije (Titove), a to e dovesti do bleiburkog
masakra.

Bleiburka tragedija i Krini put

Izvlaenje njemake vojske iz Grke preko Balkana, Bosne i Hrvatske, povuklo je sa
sobom i jedinice ustake vojske i domobranstva. Uz glavninu hrvatske vojske ilo je mnotvo
civila, koji su bjeali bojei se "etniko-partizanske" i "jugokomunistike" odmazde, te su se
nadali da e predajom zapadnim
saveznicima spasiti ivot.
Svi su putovi vodili prema
istom cilju: na golemu livadu
nedaleko od Bleiburga, gdje se
okupilo vie stotina tisua ljudi.
Putem su ih pratili zrani savezniki i
partizanski napadi, pa su posvuda
leali mrtvi i ranjeni. Predstavnici
visokih hrvatskih asnika (general
Ivo Hereni i pukovnik Danijel
Crljen) posjetili su 14. svibnja 1945.
savezniko zapovjednitvo u dvorcu
Thurn-Valsassina, neposredno kod
Bleiburga, gdje su britanskom
generalu Patricku Scottu prikazali stanje vojske i
Slika 6: S cena Krinog puta kod Maribora. civila. On ih je primio i sutradan, 15. svibnja
1945. kada su mu ponudili predaju vojske i traili
zatitu za civile. General je odbio predaju, tvrdei da se, po nalogu feldmarala Alexandera,
vrhovnog zapovjednika saveznikih snaga na Sredozemlju, a prema zakljucima konferencije
na Jalti, sva vojska mora predati svojim neposrednim ratnim neprijateljima. U to su u
zapovjednitvo stigli i partizanski predstavnici (Milan Basta, politiki komesar 51. divizije)
koji su zatraili bezuvjetnu predaju u roku od samo jednog sata, prijetei da e u protivnom
izvriti opi napad.
Kada je istekao rok za predaju, otvorena je vatra od strane partizana, i zapoeo je
straan masakr ljudi u obruu. Preivjeli su se predali partizanskim jedinicama, koje su ih
otpremile natrag u Jugoslaviju. Svi oni koji su preivjeli Bleiburki masakr, krenuli su na tzv.
Krini put, na kojem su bili izloeni stranim mukama. Kretali su se u dugim kolonama od
logora do logora, skroz do Makedonije, a usput su iscrpljivani glau i eu uz neprestano
maltretiranje vojne pratnje, koja je ubijala iznemogle ili one koji su pokuavali pobjei.
 7

Tko su sve krivci za Bleiburku tragediju?

Krivo je politiko i vojniko vodstvo NDH, koje nije bilo doraslo onim sudbonosnim
vremenima. Obmanjivanje "Zvonimirovom linijom" (navodna vrsta obrambena linija koja bi
sprijeila prodor partizana), Pavelieva pria kako e prije "Sava tei uzgor, nego e partizani
u Zagreb", prie o udesnom njemakom oruju koje e izvesti preokret na ratitima, glasine
o obeanjima Engleza, sve je to zbunjivalo narod. Svakako najvei krivci bili su Titovi
partizani. Oni su izvrili uasan pokolj, pokolj civila i vojske koja je bila poloila oruje.
Ante Paveli pred Hrvatima prvi je nosilac odgovornosti. Prvi je pobjegao, napustio vojsku i
spaavao sama sebe. Krivci su i savezniko vojno zapovjednitvo koje nije potivalo odredbe
enevske konvencije o ratnim zarobljenicima i civilima.

Dvije koncepcije obnove J ugoslavije

Odlazak jugoslavenske vlade i kralja u izbjeglitvo u mnogim je, a posebno u
zapadnim krugovima shvaeno kao epizoda nakon koje e se jugoslavenska drava obnoviti.
Kralj i vlada smjeteni su u Londonu i ondje su prihvaeni kao nositelji kontinuiteta
jugoslavenske drave, tj. V.Britanija, SAD i SSSR teili su obnovi Jugoslavije. I na teritoriju
okupirane Jugoslavije organizirale su se snage za obnovu Jugoslavije, meutim to su bile
dvije suprotstavljene grupacije, s razliitim koncepcijama budueg politikog ureenja
drave.
Prvu grupaciju predvodila je Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) osnovana je
jo 1919.g., ali od Obznane 1920.g. i cijelo vrijeme trajanja monarhistike Jugoslavije djeluje
u ilegali. Od 1937.g. generalni sekretar KPJ postaje Josip Broz Tito, koji posebnu
pozornost pridaje nacionalnom pitanju koje je bilo najvei problem jugoslavenske drave i
zato inicira osnivanje nacionalnih Komunistikih partija (Komunistika partija Hrvatske,
Slovenije) kao dijela KPJ, jer
je time elio privui ire
slojeve stanovnitva u
Komunistike partije, a u tu
svrhu sroena je i parola
"bratstvo i jedinstvo". Iako
KPJ u svom programu na
prvo mjesto stavlja borbu za
osloboenje zemlje od
okupatora i obnovu
Jugoslavije, krajnji cilj joj je
uspostava socijalistikog
sistema i preuzimanje vlasti,
a u tome e pomo imati od
SSSR-a.

Druga grupacija bila

je vezana uz izbjegliku vladu
i veinom ju je inila
etnika organizacija Drae
Mihajlovia. etnika
organizacija postojala je i u
Slika 7: Karta Velike S rbije prema planu S tevana Moljevia. staroj Jugoslaviji, podravala je
monarhiju i centralizam, a temeljni
program zasnivao se na velikosrpstvu. Drai Mihajloviu (bivi pukovnik poraene
jugoslavenske vojske) i njegovim etnicima cilj je bio obnova Jugoslavije pod dinastijom
 8

Karaorevia i ponovna uspostava velikosrpske hegemonije. Stupio je u kontakte s

Englezima i izbjeglikom vladom koji prihvaaju etnike kao jedine legalne jedinice za borbu
protiv okupatora, a sam Draa Mihajlovi imenovan je generalom i ministrom vojske. Nakon
razbijanja Jugoslavije, Stevan Moljevi (savjetnik Drae Mihajlovia) je 30. lipnja 1941.
izradio dokument o stvaranju Velike Srbije pod imenom "Homogena Srbija". Po
Moljevievu projektu, koji je prihvatio etniki pokret Drae Mihailovia i srpski ministri u
emigrantskoj vladi, srpska zapadna granica obuhvaa Dalmaciju sve do Karlobaga, pola Like,
Pokuplje do Karlovca s Kordunom i Banijom, zatim
pakrako, daruvarsko i virovitiko podruje i sav teritorij
istono od toga podruja. Teritorijalnim razgranienjem s
Hrvatima eljelo se ispraviti kobnu greku Nikole Paia koji
je to 1918. propustio uiniti, ve je stvaranjem unitaristiko-
centralistike drave "utopio" Srbiju u Jugoslaviju, bez
postavljanja zapadnih srpskih granica prema Hrvatskoj.
Raspadom Kraljevine Jugoslavije na svijetlo dana izaao je i
jedini pravi i opasni protivnik ideje Velike Srbije, a to je
partizanski komunistiki pokret, koji je prema programu KPJ
teio stvaranju federacije est dravnih jedinica u granicama
Jugoslavije, to se direktno protivi velikosrpskoj koncepciji.
Zato je od ishoda ratnog sukoba partizana i etnika ovisila
sudbina svih naroda i narodnosti Jugoslavije. Zato je srpska
vladajua klasa angairala etnike
snage u borbi za unitenje Slika 8: etniki vojvoda Momilo uji, zapovjednik po zlu
Dinarske etnike divizije. etniki centar za Hrvatsku
partizanskoga pokreta koji je nosio poznate
osnovan je ve u svibnju 1941, i to u S plitu, jer su Talijani
dvostruku opasnost: komunistiku tolerirali etniku borbu protiv NDH. U S plitu su se u svibnju
vlast i vraanje Srbije u granice iz 1941. okupili prvaci srpskih graanskih stranaka, oficiri
jugoslavenske vojske, pravoslavni sveenici, bogatiji S rbi i
vremena do I. svjetskog rata. tamo osnovali S rpski nacionalni pokret. Iz S plita su srpske
voe odlazile u Kninsku krajinu, u Liku i u zapadnu Bosnu i na
Na etnike se u prvoj tim podrujima ve u ljeto 1941. formirali borbene etnike
jedinice. Krajem listopada osnovana su u okolini Knina dva
polovini rata oslanjala i slubena etnika puka i nekoliko odreda, zatim poetkom 1942. i
britanska politika, iako su etnici etnika Dinarska divizija. Tada je distribuiran programski
svjesno odgaali borbe protiv dokument etnikoga pokreta pod imenom "Elaborat Dinarske
divizije", u kojem stoji da je ta divizija osnova i uporite za
Nijemaca i Talijana i ekali irenje etnikoga pokreta u sjevernoj Dalmaciji, Lici i
eventualno savezniko iskrcavanje dijelovima BiH. Autori etnikoga programa piu da se tom
na Jadranu. Uskoro su otvoreno stali borbom ostvaruje "... Srbinova zamisao o stvaranju jedne velike
Srbije, koja bi obuhvatila Srbiju, Vojvodinu, Bosnu, Hercegovinu,
na stranu Nijemaca i Talijana u borbi Crnu Goru, Dalmaciju (do ibenika) i Liku... u tako zamiljenoj
protiv Titovih partizana, a posebnu srpskoj jedinici ima iskljuivo ivjeti pravoslavno stanovnitvo."
podrku imali su od Talijana na
podruju NDH u Lici i Dalmaciji (jer su Talijani htjeli to vie potisnuti ustaku vlast od
Dalmacije), gdje su pod komandom etnikog vojvode, popa Momila ujia inili strane
zloine nad Hrvatima.

Narodnooslobodilaki pokret ( NOP )

Pokreta NOP-a bila je KPJ pa je logino da se programski ciljevi KPJ i NOP dijelom
poklapaju, posebno u pogledu oslobaanja zemlje od okupatora. Onaj drugi cilj KPJ o
stvaranju socijalistike Jugoslavije na poetku rata malo je stavljen sa strane da bi se to vei
krug ljudi ukljuio u protufaistiku borbu.
Razvitak antifaistikih snaga najbre je tekao u Hrvatskoj, gdje veliki dio
stanovnitva nije bio zadovoljan ustrojavanjem totalitarnog modela drave i nazonosti
njemakih i talijanskih jedinica na teritoriju NDH, pa se mnogi nezadovoljnici prikljuuju
 9

KPH koja najavljuje novu, ravnopravnu Jugoslaviju bez srpske hegemonije. U partizanske
jedinice na podruju Hrvatske na poetku rata ulazio je veliki broj Srba, ponajvie zbog grube
politike NDH prema njima, dok e s hrvatske strane u partizanske jedinice ulaziti ponajprije
oni koji su direktno pogoeni razgranienjem izmeu NDH i Italije, dakle Dalmatinci,
Primorci i Gorani.
Prvi partizanski odred na podruju Jugoslavije osnovan je u okolici Siska, 22. lipnja
1941.g. pod vodstvom Vlade Jania Cape (danas se taj dan slavi kao Dan antifaistike
borbe). Partizanskim vojnim akcijama (partizanski rat, tj. gerilski oblik rata izabran je kao
najpodesniji oblik borbe) rukovodio je Vrhovni tab (V) na elu s Titom kao vrhovnim
zapovjednikom, a u Hrvatskoj je sredinje tijelo oruane borbe bio Glavni tab Hrvatske
(GH) pod zapovjednitvom Ivana Rukavine, pa je na taj nain Hrvatska imala svoju
partizansku vojsku. Na prostorima koji su doli pod partizansku kontrolu odmah se
uspostavljaju prvi oblici civilne vlasti Narodno oslobodilaki odbori (NOO), a oni se
ilegalno osnivaju i u okupiranim gradovima.
Tito i njegova ekipa u vrhu NOP-a pokuavali su u poetku rata prikrivati otvorene
revolucionarne namjere u komunistikom smjeru dijelom da bi u NOP-u prili i oni koji
nisu komunisti, a dijelom jer je Staljinova preporuka bila da se otvoreno ne prikazuju
socijalistike namjere, da njega Churchill i Rosevelt ne bi optuili za mijeanje u politiku
Jugoslavije. Ali, neke odluke otvoreno su pokazivale smjer u kojem se kree NOP. Npr.
partizani su nosili zvijezde petokrake naivene na kapama, a KPJ je uvela komunistike
komesare u partizanske jedinice i Narodnooslobodilake odbore (NOO) kao tijela nove
vlasti. Osim toga, na Staljinov roendan, 21. XII 1941. u selu Rude osnovana je Prva
proleterska brigada, koja je prema uputama KPJ bila oruana sila Partije. Staljin je Titu
za ovako otvorenu komunistiku politiku uputio prilino jake prijekore zbog gore navedenog
razloga, te ga je savjetovao da naglaava oslobodilaku stranu borbe, a prikrije njezin
revolucionarni karakter.

Avnojska Jugoslavija
NOP se razvijao na podruju cijele Jugoslavije i do jeseni 1942.g. poprimio iroke
razmjere. KPJ je zato odluila formirati politiko predstavniko tijelo cijele Jugoslavije,
koje je osnovano u Bihau u studenom 1942.g. pod nazivom Antifaistiko vijee
narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ). Na tom prvom zasjedanju najavljeno je
osnivanje predstavnikih tijela pojedinih naroda.
Najvie predstavniko tijelo hrvatskog naroda ili Zemaljsko antifaistiko vijee
narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH) osnovano je u lipnju 1943.g. u Otocu, a
predsjednik ZAVNOH-a postaje knjievnik Vladimir Nazor, ali glavni ovjek KPH je
Andrija Hebrang. Jedna od prvih odluka ZAVNOH-a odnosi se na sjedinjenje Hrvatskoj svih
hrvatskih krajeva koji su joj oduzeti Rapallskim ugovorom 1920. i Rimskim ugovorima 1941.
Ovakva odluka donijela je val oduevljenja kod mnogih Hrvata, jer je tim inom konano
postignuto jedinstvo hrvatskih teritorija, pa se od tog trenutka u ogromnoj mjeri pojaao
priljev Hrvata u jedinice NOP-a.
Daljnjim vojnim uspjesima i irenjem osloboenog teritorija eljelo se isto tako
uvrstiti i politika vlast, pa je dogovoreno II zasjedanje AVNOJ-a, koje je odrano 29/30.
XI 1943.g. u Jajcu.
AVNOJ je proglaen vrhovnim zakonodavnim i predstavnikim tijelom
odluka o ustroju nove Jugoslavije na federativnoj osnovi kako bi se osigurala
ravnopravnost svih naroda
izbjeglikoj vladi oduzeta su sva prava, a kralju Petru II zabranjen je povratak
osnovan je Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije (NKOJ), kao privremena
jugoslavenska vlada s Titom na elu
 10

naziv nove jugoslavenske drave je Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ)

Titu je dodijeljen najvii vojni in maral

U proljee 1944.g. na III zasjedanju

ZAVNOH-a u Topuskom potvrene
su sve odluke AVNOJ-a, a proglaena
je Federalna Drava Hrvatska kao
dio DFJ. Jedan od najzaslunijih ljudi
u Hrvatskoj u to doba bio je Andrija
Hebrang koji je nastojao u to veoj
mjeri osigurati samostalnost Hrvatske
u buduoj jugoslavenskoj dravi. Ta
tendencija jae samostalnosti
razvijala se i zato to je rukovodstvo
KPJ bilo fiziki udaljeno od
Hrvatske, pa je politiki ivot u
federalnoj Hrvatskoj 1943. i 1944.
bio poprilino autonoman, a sam Tito
Slika 9: Maral Tito za govornicom tijekom II zasjedanja
AVNOJ-a u Jajcu. Datum poetka zasjedanja - 29. studeni, u nikada u ratu nije stao na tlo
bivoj je dravi slavljen kao najznaajniji dravni praznik - Hrvatske, osim na Visu 1944. godine.
Dan Republike (makar je to bilo idealno vrijeme za kolinje, pa su U usporedbi s drugim republikama
ljudi masovno koristili praznine dane za izradu pekova,
kobasa i varaka).
partizanska Hrvatska je praktiki bila
organizirana drava sa svojom
vojskom, parlamentom i vladom (ZAVNOH). U kontekstu takva razvoja, u Hrvatsku su u
ulozi "politikih inspektora" u jesen 1944. doli Edvard Kardelj i Milovan ilas koji su
Politbirou KPJ podnijeli izvjetaj o stanju u KPH, s tezom da je dio njezina rukovodstva,
posebno Andrija Hebrang, sklon nacionalizmu, liberalizmu i dravnoj samostalnosti
federalne Hrvatske. Politbiro KPJ nakon toga je, u listopadu 1944, povukao Hebranga u
Beograd, a na njegovo mjesto postavio Vladimira Bakaria koji e zadrati tu elnu poziciju
sve do svoje smrti 1983. godine. Iako nije odstupao od svojih komunistikih naela, Andrija
Hebrang je ipak uklonjen sa svih politikih dunosti, a nakon rata (1949) je i ubijen pod jo
nepoznatim okolnostima. Nakon rata e svaki spomen nekakvih hrvatskih autonomnih prava
izazivati opu nakostrijeenost komunistikih glaveina u Beogradu.

Sporazum Tito ubai

U drugoj polovini rata Saveznici su se uvjerili da stvarnu borbu protiv faizma u
Jugoslaviji vodi NOP i KPJ, a ne etnici koje su do tada podravali. Na Teheranskoj
konferenciji Saveznici su odluili pomagati Titove partizane, pa su od tada Titovu vojsku
smatrali ratnim saveznikom. Tada su Saveznici zapoeli akciju povezivanja izbjeglike vlade
u Londonu s onom u Jugoslaviji na emu je posebno insistirao Churchill.
Britanska vlada je ispravno prosuivala da je partizanska vojska s vie od 320.000
boraca glavna snaga otpora i da e NOP biti odluujua politika snaga u buduoj Jugoslaviji.
Ratni ciljevi upuuju Veliku Britaniju na to da NOVJ tretira kao savezniku vojsku, ali
njezine poslijeratne interese na Balkanu moe osigurati samo obnova reima stare Jugoslavije,
dakle izbjeglika vlada i kralj Petar, ali koji su se ve kompromitirali u borbi protiv NOP-a i u
suradnji s okupatorom, podravajui etniki pokret. Zato je Churchill odluio politiki
likvidirati najekstremniju frakciju velikosrpske politike u izbjeglikoj vladi, nadajui se da e
manje kompromitirane predstavnike staroga reima nametnuti NOP-u kao saveznike i
ukljuiti ih u strukturu vlasti NOP-a. U tu svrhu, a da bi privolio Tita na kompromis s
 11

kraljem, Churchill je od kraja 1943. do svibnja 1944. zahtijevao, pa ak provodio i dramatian

pritisak na velikosrpsku grupu u izbjeglikoj vladi koja je, meutim, odbijala svaku pomisao
na sporazum s "komunistima". Odluke II. zasjedanja AVNOJ-a predsjednik vlade Puri napao
je kao "akte terorizma", a partizane kao "teroristiku silu", a njegov ministar Draa
Mihailovi sazvao je u sijenju 1944. etniki kongres u selu Ba (Svetosavski kongres), na
kojemu se eljelo parirati odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, stvaranjem
trijalistike monarhistike federacije u kojoj bi srpska jedinica okupila sav srpski narod, tj.
ostvarila bi se ponovno velikosrpska Jugoslavija. Naravno da predstavnike takve vlade Tito i
KPJ nisu mogli prihvatiti, pa je Churchill u dogovoru s kraljom Petrom za predsjednika
izbjeglike vlade postavio biveg bana Banovine Hrvatske Ivana ubaia.
Upravo kad su pregovori s novom vladom u Londonu mogli zapoeti, njemaka
vrhovna komanda pokuala je koordiniranim zranim desantom na Drvar 25. svibnja 1944.
(tzv. Operacija Konjiev skok) i prodorom jakih kopnenih snaga prema tom gradu zarobiti
Vrhovni tab, prije svih Tita, rukovodstvo KPJ i savezniku vojnu misiju. Usprkos obostrano
tekim gubitcima i padu Drvara, desant nije uspio (Tita je spasio prodor VI. Like divizije).
Vrhovni komandant i Vrhovni tab sovjetskim su se zrakoplovom prebacili u Bari, a odande
poetkom lipnja na Vis. Ondje e biti sjedite vojnoga i politikog rukovodstva nove
Jugoslavije sve do prelaska u Beograd potkraj listopada 1944.
Prvi sastanak predsjednika izbjeglike vlade Ivana ubaia i Tita odran je u ljeto
1944.g. na Visu. Zakljuen je sporazum kojim izbjeglika vlada prihvaa odluke AVNOJ-a i
odrie se etnikog pokreta Drae Mihajlovia, a preuzima obvezu pomaganja partizanskoj
vojsci. Tito se obvezao da za vrijeme rata nee pokretati pitanje politikog ureenja
Jugoslavije.
Vikim sporazumom svaka je strana nastojala zadovoljiti svoje interese, Titu je trebala
vojna pomo (oruje i ratni materijal), a izbjeglika vlada htjela je stvoriti uvjete za povratak
u zemlju, kako bi na kraju rata mogla osigurati sudjelovanje u vlasti.
Churchill nije bio ba zadovoljan jer je
elio da se jedinstvena vlada (i lanovi izbjeglike
i oni u Jugoslaviji) formira odmah, ali to na Visu
nije bilo dogovoreno, ve je prolongirano za
budue dogovore. Churchill je kanio ubaciti
emigrantske politiare u vladu koji su trebali biti
oslonac britanske politike na Balkanu, jer ga je
lovila panika zbog sve breg napredovanja Crvene
armije, koji bi mogli preuzeti kontrolu u
Jugoslaviji.
Kada su u jesen 1944. partizanske snage
oslobodile Srbiju, koja je bila centar monarhizma,
Tito je ocijenio da moe
nastaviti razgovore sa Slika 10: Titov susret s Churchillovim izaslanikom Fitzrojem
McLeanom, koji je konano potvrdio da su Titovi partizani jedina snaga
ubaiem, koji su zakljueni u Jugoslaviji koja se bori protiv vaba, a do tada je postojalo uvjerenje
potpisivanjem tzv. da su etnici oni koji zasluuju savezniku pomo. U izvjetaju
Beogradskih sporazuma. Churchillu, McLean je naveo svoja razmiljanja o buduoj Titovoj
vladavini: "Sir, nakon rata, kad pobijede ovi komunisti, tu vam nee biti
Dogovoreno je ustrojavanje demokracije, tu e biti iskljuivo diktatura i nee biti nikakvih graanskih
jedinstvene vlade od prava." A onda mu je na to Churchill postavio protupitanje: "A ima li ti
predstavnika NKOJ-a i moda namjeru poi ivjeti dolje?"
izbjeglike vlade, a ta e vlada
poslije osloboenja cijele zemlje raspisati izbore za Ustavotvornu skuptinu koja e
donoenjem ustava odluiti o konanom ureenju drave. Jedinstvena vlada DFJ formirana je
u oujku 1945.g., a predsjednik je bio Tito dok je ubai postao ministar vanjskih poslova.
 12

Tu su vladu priznale V.Britanija, SAD i SSSR, ime je obnovljena Jugoslavija stekla

meunarodno priznanje.
U proljee 1945.g. kada je ve veliki dio zemlje bio osloboen, AVNOJ je donio
odluku o osnivanju vlada u svim federalnim jedinicama koje ine DFJ. Tako je u Splitu, u
travnju 1945.g. ZAVNOH imenovao prvu vladu Federalne Drave Hrvatske, a za
predsjednika je imenovan Vladimir Bakari. Nakon zavretka rata sjedite vlade je iz Splita
premjeteno u Zagreb.

Kako su zavrili?

Slika 11: Grob Ante Pavelia na madridskom

groblju. Poslije sloma i propasti NDH u svibnju
1945., Paveli je preko Austrije uspio izbjei
hvatanje od strane partizanskih snaga. Do 1957.
boravio je u Argentini i nakratko u ileu. Nakon
pokuaja atentata na njega, 1957. odlazi u Madrid,
gdje je od posljedica ranjavanja umro 28. prosinca
1958.

Slika 12: Vladko Maek. Poetkom svibnja 1945., u

danima sloma NDH, Maek se preko Austrije povlai u
S jedinjene Amerike Drave, gdje ivi do kraja ivota.
Nastanio se u Washingtonu gdje je i umro 15. svibnja 1964.

Slika 14: Draa Mihajlovi. Mihailovi se nadao skorom poetku

treeg svjetskog rata, odnosno podrci zapadnih saveznika novom
gerilskom, ovaj put antikomunistikom pokretu pod njegovim
vodstvom, zato je nakon zavretka rata sa svojim etnicima ostao u
brdima Istone Hercegovine. Na prevaru je pao u ruke OZNE 1946., a
strijeljan je u ljeto 1947. Jugoslavenske vlasti nisu objavile mjesto
njegove sahrane, pa je za mnoge velikosrbe, njegov grob najtraenija
stvar, pravi sveti gral.