Professional Documents
Culture Documents
Антентат на Зорана Ђинђића - Милош Васић PDF
Антентат на Зорана Ђинђића - Милош Васић PDF
Milo Vasi
Ova publikacija u celini ili u delovima ne sme se umnoavati, pretampavati ili prenositi
u bilo kojoj
formi ili bilo kojim sredstvom bez dozvole autora ili izdavaa, niti moe biti na bilo koji
drugi nain
ili bilo kojim drugim sredstvom distribuirana ili umnoavana bez odobrenja izdavaa.
Sva prava za
objavljivanje ove knjige zadravaju autor i izdava po odredbama Zakona o autorskim
pravima.
Predgovor
Ova knjiga nastala je tokom jedanaest meseci istraivanja, razgovora sa etrdesetak Ijudi
(sa nekima dugo i vie puta) i analize vie hi-Ijada stranica raznih dokumenata. Autor
eli da zahvali pre svega Ijudima koji su bili svedoci i uesnici opisanih dogaaja i koji
su ga kroz njih strpljivo vodili. Nije to bilo lako ni njima, a povremeno ni meni. Mnogi
od njih nisu voleli da im se pominje ime -s obzirom na stanje stvari poetkom 2005. i
njihov profesionalni poloaj -pa im sa a-Ijenjem ispunjavam to elju. Ne bi bilo
poteno pominjati imena onih koji na to pristaju, ako ne mogu da pomenem one koji bi
time bili ugroeni, a zasluniji su za ovu knjigu. Ima tu policajaca, radnika bezbednosti,
vojnih lica, dravnih inovnika, advokata, sudija, tuilaca; bivih i sadanjih.
Zahvaljujem od sveg srca i njima i onima koji se u ovoj knjizi javljaju pod svojim
imenima: sve to u ovoj prii valja njihova je zajednika zasluga; greke i krive procene
su moje.
Posebnu zahvalnost dugujem kolegama novinarima iz Srbije, Hrvatske, Bosne i
Hercegovine, Makedonije, vajcarske, Holandije i Francuske. Neki od njih su rizikovali
pomaui mi. Kolege iz ,,Vremena" bile su mi najvea podrka i pomo.
Najvei deo korienih dokumenata bio je javno dostupan, mada rasut okolo. Neka
dokumenta su do autora stigla na razne naine, ali zbog toga nisu manje autentina.
Njihovi su izvori, uostalom, ,,asni Ijudi i pouzdani svedoci", kako bi rekao Danilo Ki i
njima sam posebno zahvalan na poverenju koje su mi ukazali.
Autor se potrudio da saw raspoloivi materijal koji se ove teme tie razmotri sine ira et
studio, dakle hladno i u skladu sa pravilima logike i metodologije. Ako mi povremeno
nije uspevalo da se uzdrim od vrednosnih sudova i emocija -a nije -molim itaoca za
oprotaj: i ja imam duu. Sto se injenica tie, moda se nekome uini da neke
pretpostavke nisu bile uzete u obzir. Ali, kriminalistika i krivino pravo bave se samo
onime to kao injenice imaju, a ne smeju da se bave onime to nemaju. Okamova britva
je veoma otar logiki instrument i brani da se bez nude umnoavaju entiteti. Bilo je,
medutim, nuno da se Okamova britva ovde otvoreno koristi i u tekstu koji sle-di, iz
jednostavnog razloga: trebalo je odrezati itavu gomilu sumanutih, ali i zlonamernih
teorija zavere.
Politiki i Ijudski profil Gaja Julija Cezara naalost je ostao malo poznat i zasenjen
njegovim vojnim raspravama. Tacit, Svetonije i Ciceron krti su kad je o tome re, a
Sekspiru je Cezar tek rutinski lik u dramskoj produkciji. Morao sam da se oslonim na
mnogo boljeg poznavaoca, Torntona Vajldera i njegovu briljantnu knjigu ,,Martovske
ide", iji sam naslov bezono uzeo za jedno od poglavlja. Umetnika istina esto je
dublja od istorijske i politike, a slinosti izmeu Vajlderovog Cezara i Zorana inia
jednostavno su bile tolike da se nisu dale prevideti.
1. Prolog
Ima vie raznih pretpostavki o tome kada je zaeto ono to e Ne-nad Dimitrijevic aprila
2003. godine nazvati ,,para-dravnim Kartelom" koji vlada Srbijom. Neki misle da je
Kartel osnovan 24. septembra 1987. na Osmoj sednici CK SKS; neki drugi smetaju
rodenje te ideje u daleku 1984. godinu, kada je Slobodan Miloevi po prvi put upotrebio
Dravnu bezbednost u korist sopstvenih politikih ciljeva, pakujui sa Stanetom
Dolancom ,,aferu dvadeset osmorice" (koja je, uz ironini doprinos Zorana Stojkovia,
kasnijeg ministra pravde u Kotuniinoj vladi, neslavno propala na sudu, kao to e
neslavno propadati sve Miloevieve kasnije zamisli).
Neki, pak, smetaju nastanak ideje o Kartelu u poetak 1987, kada Miloevicevi Ijudi po
prvi put poseu u arhive Dravne bezbednosti i pro-izvode onu bezonu pakvilu u
,,Politici" pod naslovom ,,Vojko i Savle".
nki, skloniji praktinijem i preciznijem pristupu, kazae da je Kartel doao na svet 4.
maja 1991. kada je osnovana Jedinica za antitero-ristika i antidiverziona dejstva Slube
dravne bezbednosti MUP Srbije (JATD), koja e ubrzo postati poznata kao ,,Crvene
beretke", ,,Frenkijevci" i -od 1996. -Jedinica za specijalne operacije Resora dravne
bezbednosti MUP Srbije, JSO. Argument ove poslednje kole miljenja jak je: ta je
jedinica osnovana upravo stoga to nije bilo institucionalnog naina za primenu
politikog nasilja kakvo je Miloeviu bilo na umu; ta je jedinica, po tadanjim i
sadanjim zakonima i pravilnici-ma, ilegalna paravojna jedinica u punom i preciznom
smislu rei. Nai-me, tvrde pristalice te pretpostavke, Sluba dravne bezbednosti nije
imala nikakvu podlogu za osnivanje takve jedinice u zakonima, uredba-ma i
podzakonskim aktima koji reguliu oblast unutranjih poslova.
Ovaj autor slae se sa tom pretpostavkom, ali trenutak stvarnog, politiki relevantnog,
nastanka para-dravnog Kartela koji e Srbiju odvesti u propast, smeta u malo kasniji
trenutak: u dan 20. avgusta 1991. godine. Tada je, naime, izgubljena i poslednja nada u
uspeh kontrarevolucije u Rusiji: operetski pu Miloevievih uzdanica, marala Jazova i
predsednika KGB Krjukova, propao je li Moskvi, na uas Socijalistike partije Srbije,
Mihajla Markovica (koji ga je dan ranije pozdravio), Politike uprave JNA (koja ga je
eljno oekivala od januara 1991.) i saveznog sekretara za narodnu odbranu, gen. Veljka
Kadijevi-a (koji se u vie navrata tajno sastajao sa Jazovim i Krjukovim).
Poto se bratski Sovjetski Savez nije ,,podigao sa kolena" (Politi-ka uprava JNA), a
ideja naunog socijalizma -tako draga Miri Marko-vi -bila je pomerena u neku svetlu
budunost, Miloeviev reim nije mogao dalje da odlae suoavanje sa stvarnou. A
stvarnost nije bi-la vesela: JNA je, u dogovoru sa Kuanom, bila najurena iz Slovenije i
zaglavljena u Hrvatskoj, ekajui na ,,bratsku internacionalistiku pomo" obeanu iz
Rusije, im se tamo stvari srede; Srbi iz Hrvatske, medutim, imali su svoje planove i
svoju mnogo bru predvidenu dinamiku, pa je vreme isticalo. JNA je u Srbiji bila
suoena sa tekom mobilizacijskom krizom, a na terenu sa bezvoljnou rezervista i
optom politikora konfuzijom, jer se nala u ratu, a bez objavljenih ratnih ciIjeva.
Jugoslavije vie nije bilo, komunizam je propao ak i u Moskvi,
a raspoloenje Jeljcinove vlasti prema Miloeviu bilo je vie nego si-birski ledeno posle
preuranjene radosti SPS zbog tog zlosrenog pua. ,,Jugokomunistika" opcija bila je
propala, demokratska opcija bila je i ostala Miloeviu odvratna, naroito posle 9. marta
1991, pa se odluio za ,,srboetniku", da se opet posluimo hrvatskim kvalifikacijama.
Da-kle za ideju Velike Srbije, to jest ,,svih Srba u jednoj dravi".
Mobilizacijska kriza tu je bila od pomoi, jer je otvorila vrata za dobrovoljce, ratne
profitere i obine kriminalce i pljakae, kao i za politike fanatike. Vrata zatvora bila su
otvorena dobrovoljcima, pokojni eljko ,,Arkan" Ranatovi birao ih je po Zabeli i
Mitrovici za svoju Srpsku dobrovoljaku gardu. ,,Crvene beretke" tada ve rade razne
pre-cizne poslove na terenu, bave se obukom i organizovanjem Srba i uopte za raun
Slube dravne bezbednosti vode poslove van Srbije: zapoljavaju policajce i zaepljuju
rupe po potrebi, dre pod kontrolom razne poludivlje elemente po ,,svim srpskim
zemljama" i deluju kao oruana ruka Miloevievog reima putem specijalnih operacija,
infiltracije i subverzije izvan Srbije.
Rade ,,Crvene beretke" i po Srbiji, da se ne zavaravamo: kad neko ve raspolae takvim
sredstvom, koristie ga sve ee jer je efikasnije, diskretnije i praktino nije ogranieno
nikakvim zakonskim obziri-ma. Tog istog leta 1991, na primer, ekipa Ijudi u maskirnim
uniforma-ma bez ikakvih oznaka i sa crvenim beretkama na glavama zauzela je stanicu
milicije i OUP u Srbobranu, izbacila miliciju, bavila se neko vreme unutra i otila. Do
dana dananjeg nije jasno ta su hteli, ali je jasno da su bez ikakvih obzira uz pretnju
silom zauzeli policijsku stanicu -i da niko nije smeo da se usprotivi; niko se ak posle
nije ni alio... U to vreme, avgusta 1991, izvreno je prvo politiko ubistvo iji e modus
operandi, to jest nain izvrenja, postati tipian za jo nekih etrdesetak ubistava; vei
deo je jo nerasvetljen, ali ona rasvetljena pripisuju se ili elementima ,,Crvenih beretki",
ili Ijudima koji su pre ili kasnije bili njihovi saradnici, saborci ili partneri u poslovima.
Bra-nislav Mati ,,Beli", funkcioner i finansijer Srpskog pokreta obnove, saekan je tog
avgusta u zasedi ispred svoje kue usred bela dana i temeljito izreetan. Balistiki nalaz i
analiza taktike ukazali su na naoruanje netipino za kriminalce u to vreme (mada
tipino za paravojne formacije), ali i na sistematsku obavetajnu i operativnu pripremu.
Po-inioci su ostali neotkriveni.
Tokom ratova 1991-1999. stvara se onaj drutveni sloj koji cemo nazvati novim
ratnikim plemstvom u Srba: ,,patriotski" dobrovoljci, rat-ni profiteri, saradnike veze
Dravne bezbednosti i policije, zasluni ,,ratnici" iz ,,svih srpskih zemalja", ,,nacionalni
radenici" istog porekla, kriminalni polusvet koji je smesta shvatio potencijal ,,patriotizma
kao prvog utoita nitkova" (Embrouz Birs). Njihove usluge bile su plaane na sve
mogue naine: od dozvole za pljakanje na terenu (od ega je Srpska dobrovoljaka
garda napravila industriju), preko povlasti-ca (kvote i kontingenti) za verc tenih goriva,
cigareta i stratekih roba, pa do privilegija u trgovini devizama i drugim fmansijskim
opera-cijama za vreme hiperinflacije (poslovi sa piramidalnim prevarama i starom
deviznom tednjom); uvozne olakice za deficitarne robe i poreske olakice bile su
uobiajen oblik privilegija. To ce se veoma" uskoro pojaviti i najunosniji posao od svih:
heroin.
Ko je mogao da odoli tolikoj profitnoj stopi, pogotovo ako ima uglavljene garancije i
vrst deal sa carinom Mihalja ,,Bracike" Kertesa, Velikog Kuma (Godfather, Padrone)
tog Kartela da e roba bezbedno prei granicu i jo jae garancije Jovice Staniia i
njegove ekipe iz Dr-avne bezbednosti da se Javna bezbednost u to meati nee kad roba
stigne na ulicu, pod uslovom, naravno, da na ulicu stigne iz naih ruku? Tu dolazimo na
sutinu stvari. Nije heroin sutina, da se razumemo odmah: heroin je samo jedan od
elemenata ekonomske politike Kar-tela, element najzahvalniji i najprofitabilniji
pojedinano, ali tek jedan od elemenata.
Sutina stvari jeste bezakonje kao pravilo: on je na i neka ga, nek' trguje heroinom,
benzinom i kokainom, sve dok se mi ugradujemo. Mihalj ,,Bracika" Kertes to igra ulogu
od poetka: taj ,,strunopolitiki radnik" SK Vojvodine iz Bake Palanke (a bako-
palanaka mafija i
dan-danas jedna je od jaih u ovom bezdravlju!) poeo je kao Maar po zanimanju,
ministar prvo za narod, pa za Srbe van Srbije, pa za na-oruavanje Srpstva Vaskolikog (u
svom svojstvu pomonika saveznog ministra unutranjih poslova i suosnivaa ,,Crvenih
beretki"), da bi za-vrio na mestu direktora Savezne uprave carina, najizdanije krave
mu-zare Slobinog Kartela. Novac i roba ubrani ili -mnogo ee -oteti na granicama i u
carinarnicama bili su glavni izvor fmansiranja crnih i specijalnih operacija Dravne
bezbednosti i ostalih Slobinih outfita. (Ali ne i jedini: kad im zatreba kamion, Ijudi iz
Kartela zaustave turski le-per na autoputu Beograd-Ni, izbace vozae jer su ionako
Turci i odvezu se; pritom to rade u policijskim uniformama). Goran Petrovi, kasniji
naelnik Resora dravne bezbednosti MUP Srbije, kazae 2004. da je Sluba od Kertesa
rutinski primala milione maraka ovako ili onako steenih po carinarnicama, sve na crno i
bez traga u papirima. Automobile kpje je carina zaplenila ili neko ukrao, Bracika je delio
okolo, pa i diplomatski ,,Mercedes" ukraden dan ranije u Beogradu od indoneanske
ambasade (poznat i potvrden primer drske bezobzirnosti)...
Tako je Bracika heroin plenjen na istonim granicama (Gradina itd.) bez ikakvih papira i
protiv zakona i propisa predavao direktno Slubi dravne bezbednosti, umesto sudu koji
bi trebalo da ga komisijski uniti. Heroin, za razliku od novca i oruja, nema serijske
brojeve i pore-klo, ali zato ima sjajnu trinu vrednost. Odatle 660 kilograma heroina
(najistijeg, br. 4; 93 posto) u sefu koji je Dravna bezbednost -u strahu od
bombardovanja NATO -iznajmila od Komercijalne banke u Beogradu: heroin potie od
dve zaplene jo iz 1997. Bracika dao, Jovica sauvao: valjae mu za neega, jednoga
dana; ta koliina uhvacena je tek februara 2001, kada je novi ministar Duan Mihajlovi
preuzeo MUP. Heroin ima samo jednu svrhu: da bude preprodat dilerima i da stigne na
ulicu. sve i da je taj heroin zavrio kod suda, ishod bi bio sledei: na pitanje ovog autora
proverava li se hemijski sastav supstance koja se spaljuje u termoelektrani ,,Nikola
Tesla" u Obrenovcu, a to je veoma jednostavan i brz proces, jedan zamenik javnog
tuioca koji povremeno sedi u komisiji za spaljivanje odgovorio je ,,Proveravaj ga
ti kad si tako pametan!". Kretanje uline cene heroina u Beogradu najbolji je pokazatelj
efikasnosti borbe protiv organizovanog kriminala.
Kartel e 1995. doekati Dejtonske sporazume ve dobro uhodan i sreden; ono to se
bude jo slegalo i taloilo nakon toga nee odudarati od dotadanje prakse u kadrovskoj
politici: izvestan broj Ijudi bie ubijen u vetim atentatima, poev od vrioca dunosti
ministra unutranjih poslova, gen Radovana ,,Bade" Stojiia, pa preko generalnog se-
kretara JUL Zorana ,,Kundaka" Todorovia, sve do izvesnih policijskih oficira, nekih
gangstera i vie ,,bizmismena" raznih vrsta. Bara je postajala sve manja za toliko
krokodila: beanija iz Hrvatske popunila je Jedinicu za specijalne operacije kadrovima
tipa Gumara, Skeneta, PriPeLea, Zmigija i slinih. Transfer iz Srpske dobrovoljake
garde doneo je u JSO Milorada Ulemeka Lukovia ,,Legiju", ali i desetine likova slinih
njemu; naime, SDG je bila jedan od glavnih Ijudskih resursa JSO i njenih rezervi, bez
obzira na poreklo tih resursa -podzemlje, zatvore, policiju, stranke, sve srpske zemlje i
dijasporu.
Prvi zaista ozbiljni potres pogodio je Kartel 1998, kada*su Jovica Stanii i njegova
ekipa najureni iz Dravne bezbednosti zbog neslaganja sa Miloevievim ratnim tabom
za Kosovo, to je jedna druga, du-a, pria, koja e -medutim -imati svoj nastavak u
svemu ovome o emu je re. Dolazi do rata sa NATO na Kosovu i bombardovanja 1999;
Kartel je zauzet slavnim vojevanjem, pljakom i ratnim zloini-ma; usput su ubili i
Slavka uruviju, jer je takva bila procena, a oni nisu marili: jedan manje ili vie...
Ubistvo Slavka uruvije moe se shvatiti i kao ona prelomna taka posle koje vie nema
nikakvih grani-ca niti moralnih prepreka golom nasilju kao nastavku politike drugim
sredstvima.
I zaista, ve poetkom oktobra 1999. JSO dobija od Slobodana Miloevica zadatak da
ukloni Vuka Drakovia. Odabrani metod bila je nametena saobraajna nesrea na
Ibarskoj magistrali koju je Vuk pukim udom preiveo, ali etvorica saputnika (u dva
automobila) nisu. Na ovom primeru zadravamo se due samo zbog jednog razloga: ubi-
ce, jedan vojnik i jedan kapetan JSO, kau da im je reeno da su u toj koloni od dva
automobila ,,albanski teroristi", a oni nisu pitali nita da-Ije. sve i da im je bilo reeno da
ubiju Vuka, ili nepoznatu porodicu sa decom, ne bi postavljali pitanja: JSO je bila
formacija izvan svakog zakona i prava, ali zato disciplinovana. Isto tako, bez ikakvih
dilema i pitanja, JSO e 15. juna 2000. opet probati da ubije Vuka Drakovia u Budvi,
po nareenju Miloevia, a u organizaciji i uz logistiku podrku Resora dravne
bezbednosti i Vojske Jugoslavije. Ubica je pro-maio, a Vuk je, okrznut na dva mesta po
glavi, opet udom preiveo. Bara je tokom 2000. godine postajala sve manja: uz najvee
aljenje ubijen je 15. januara Zeljko ,,Arkan" Ranatovi uz jo vee aljenje ubijen je 7.
februara i Pavle Bulatovi, ministar odbrane SRJ; svako iz drugaijih razloga. Sledi
grozniavi niz ubistava tog krvavog pr-olea 2000: Bata Trlaja, Branislav Lainovi
,,Dugi" ili ,,Lajavi", anda, ika Petrovi, direktor JAT, ,,Skole" Uskokovi; svi unutar
dva me-seca; neki to uestalost tumae ostavinskom raspravom oko nasledne mase pok.
eljka Ranatovia. Cela pria kulminira hapenjem i ubi-stvom Ivana Stambolia,
biveg predsednika Srbije, 25. avgusta 2000: njega su uhapsili i ubili pripadnici Jedinice
za specijalne operacije Dr-avne bezbednosti MUP Srbije, a po naredenju Slobodana
Miloevia, prenetom preko Rada Markovia i Ulemeka Legije. Onda nastaje zati-je do
5. oktobra 2000. i prevrata.
U takvom kontekstu, dakle, pojavljuju se dramske linosti prie koja sledi -poslednji
veliki ulini umetnici Kartela: gladni dodoi u Zemun iz Medvee, Leskovca, Graaca i
slinih vukojebina; ,,veliki borci" iz Knina, Like i Bosne; dezerteri iz Legije stranaca;
gospodari Veternika, Malog Mokrog Luga, Surina, Smoljinca i slinih metropola;
srednji i sitni dileri droge; saradnici Svih Slubi Svih Srpskih Zemalja; korumpirani
policajci, tuioci, sudije i ekskluzivni advokati, consiglieri Kartela, svi redom ,,patriotski"
nastrojeni pritom; nedostojni novinari i medijski magnati skloni investiranju u Jedinicu za
specijalne operacije, politiari toliko eljni revana za Peti oktobar da saveznike ne biraju
-i slian polusvet.
Vratimo se sada Nenadu Dimitrijeviu, svedoku sa poetka ovog prologa; kae on ovako:
,,Politiki ivot u Srbiji za vreme Miloevia u nekim bitnim aspektima prizivao je u
seanje Hobsovu metaforu prirodnog stanja (rat sviju protiv svih; M.V.)... Stvaranje
straha, opteg nepoverenja, desolidarizacija i rastakanje drutva... Arbitrarnost
(samovolja, proizvoljnost; M.V.) zauzimala je ono sistemsko mesto koje u demokratskim
drutvi-ma pripada konstitucionalizmu... Srbijom je vladao paradravni Kartel koji su
tvorili 'zvanine' politike institucije, vladajua partija sa njenim 'koalicionim' satelitima,
vojska, raznovrsne policijske formacije, mafija, dvorski intelektualci, sa Predsednikom
Republike kao centrom paukove mree i personifikacijom sistema...
... Kartelu je ideologija tribalnog (plemenskog) nacionalizma bila neophodna tek kao
manipulacijski instrument upravljanja podanicima, odnosno kao pokrie za nesmetano
privatizovanje dravnog aparata i njegovo stavljanje u slubu ostvarivanja posebnih
interesa navedenih 'podsistema' (koji su -od ratnih kriminalaca do tajne policije -svi bi-li
zastupljeni u oficijelnim telima nacionalne politike)... Miloevieva privatizovana drava
uvela je i promovisala-pluralizam izvora i oblika institucionalizovanog fizikog nasilja...
Nakon promene reima od okto-bra 2000. godine, najvaniji akteri Miloevievog
reima uspeli su: 1. da sauvaju svoju interesnu mreu gotovo netaknutom; i 2. da spree
potpunu demontau rudimentarne fasadne dravnosti nasleene iz prethodnog perioda".
Jedna od ovih Dimitrijevievih reenica podsea na dijagnozu koju je advokat i osniva
,,Vremena" Sra Popovi postavio jo 1990: ,,Slobodan Miloevi je veliki deregulator".
Deregulator svega i svaega; on je trinaest godina sistematski razbijao i rastvarao sve:
vladavinu prava, pravnu dravu, zakonitost, sistem vrednosti, razlikovanje izmedu dobra i
zla, izmedu ispravnog i pogrenog, odravajui pritom to istu ,,fasadnu dravnost" koju
Dimitrijevi pominje. ,,Fasadna dravnost" je tek druga re za Lenjinove ,,parlamentarne
kulise" koje 1918. valja uvati da se Zapad ne naljuti... Jo gore od toga: Miloeviev
,,parlamentarizzam" bio je unapred spakovana utakmica u ovinizmu izmedu reima i
opozicije.
Gubitak Kosova, juna 1999, bila je ona kap koja je prepunila au strpljenja. Slobodan
Miloevi izgubio je ve etvrti svoj rat; ovoga pu-ta, medutim, na teritoriji Srbije.
Lasno je bilo gubiti ratove po tuim zemljama.
Oni koji su ga upozoravali da se u taj rat ne uputa i da sa kosovskim problemom
postupa drugaije -izmeu ostalih Jovica Stanii, naelnik Dravne bezbednosti, gen.
Momilo Perii, naelnik Ge-neraltaba Vojske Jugoslavije i gen. Aleksandar
Dimitrijevi, naelnik Uprave bezbednosti VJ -najureni su po kratkom postupku.
Njihovim naslednicima to je bilo jasno, pa su pristajali, ko sam od sebe, a ko u strahu, da
izigravaju ,,pobednike nad NATO paktom", da se epure okolo i uopte da pristaju na
izmatanu stvarnost Miloevievog pro-pagandnog trusta pileih mozgova: Ivana
Markovia, Gorana Matia, Dragoljuba Milanovia, Hadi-Dragana Antia i ostalih, istih
takvih kao i oni, a svi duboko nadahnuti onim izvorom neiscrpne mudrosti, Mirom
Markovi. JUL je, u svojoj slaboumnosti i pohlepi, prevaziao sve granice. Situacija je
naglo postajala sve jasnija -i sve kritinija. Iz nekog razloga Miloevi i njemu najblii
Ijudi to nisu shvatali. Istini za volju, neki medu njima su itekako shvatali, ali su bili
dovoljno pametni da ute.
Kada je tano unutranjem jezgru Kartela postalo jasno da je Milo-eviu istekao rok
trajanja -nije poznato, niti se treba nadati da e se ikada saznati. Mogu se, meutim,
naslutiti neki elementi za orijentaciju: poetak hajke na ,,Otpor", na primer; Miloeviev
ustavni pu iz ju-la 2000; odluka da bez potrebe raspie prevremene predsednike izbore
-kao najkasniji trenutak. Uzmimo juli mesec 2000. kao trenutak odluke Kartela da se
Miloevi pusti niz vodu. Zato?
U julu 2000. jasno je da je i rat sa NATO izgubljen i Kosovo bespovratno s njim; u julu
2000. jasno je da je Miloevi izgubio kontakt sa stvarnou i da ini opasne
samoubilake poteze; u julu 2000. jasno je da je Miloevi postao neupotrebljiv za posao,
da njemu i njegovi-ma vreme istie; u julu 2000. jasno je da treba ouvati dosadanje in-
vesticije i zatititi buduce poslove, to Miloeviev aparat vie ne moe, sve i kad bi
hteo, jer je propast na vidiku; u julu 2000. jasno je da treba gledati u budunost i traiti
nove partnere.
Posle e, mnogo kasnije, prekasno, Zoran ini upozoravati da je ,,mafija ostala bez
drave i da trai novu", ali e to upozorenje ostati beznadeno zakasnelo, jer niko nije
hteo da ga uje tada kad je bilo iz-reeno. Svi su mislili da su sklopili prihvatljivu
nagodbu, da e se ugo-vorne strane drati ugovora o kupoprodaji cigle.
Ovde je potrebno terminoloko objanjenje. ,,Prodati ciglu" je, u urbanom argonu
Beograda, ali i drugih gradova bive Jugoslavije, pristati na blef ulinih mangupa praen
pretnjom: kupi ciglu ili... Prefinjeniji na-in prodaje cigle, primenjen u ovom naem
sluaju, ide ovako: ulini mangup kae nekom detetu: ,,Hteli su neki da te biju, ali ja sam
zapretio da te ne diraju, inae u da ih razbijem... Ima koji dinar u zajam?". U svom
industrijskom obliku, takav posao zove se zatitni reket (protection racket); u zakonu to je
krivino delo iznude. Ako ovek pristane da ku-pi ciglu -ili zatitu monog ulinog
mangupa -to postaje i ugovorni odnos: plaajui reket, ovek kupuje uslugu koju je
mogao i da odbije. Takav ugovorni odnos dade se i odbiti -ako je ovek na to sposoban i
spreman, naravno. To je stvar uporedne analize cene i koristi, kao i svaka druga odluka.
Vekovno iskustvo oveanstva ui nas da je na dui rok uvek bolje odbiti takvu ponudu,
pa makar ovek i ispio batine; apetiti prodavca cigle, naime, rastu jer ovce slue za
ianje, kao to je pozna-to (,,Dok ima ovaca, bie i tofova^ od iste runske vune";
poslovica uli-nih prevaranata koji su nekad po Beogradu prodavali lane engleske to-
fove). Svako dete sa elementarnim ulinim obrazovanjem zna da je iz dva
razloga bolje ne kupiti ciglu i ne pristati na tudu zatitu. Jedan je razlog principijelan, a
drugi praktian: kao prvo, tako se uvaju obraz i ugled na ulici, pa makar i po cenu
batina; kao drugo, mangupima je samo do para, pa e ve nai neku drugu ovcu za ianje
ako se ovek ba uzjoguni, a i nisu neki junaci ionako.
Da ovo nije tek puka ulina metafora, tako zgodna za srbijansku ulinu i mangupsku
politiku, svedoi i do nedavno ivi primer Sredoja ,,Sljuke" Sljukia: taj estoki momak
sa vrelog beogradskog asfalta (u prevo-du na obini srpski jezik: baraba i kriminalac)
bavio se sredinom devedesetih godina upravo prodajom cigle na veliko, u uskoj i
prijateljskoj saradnji sa jednim efom smene jedne stanice milicije, poznatijim kao ,,Taj-
son". Ukratko: ljuka dode u crvenom ,,Poreu" pred neiji kafi, opali metak iz
revolvera u izlog i odveze se. Dote milicija, obavi uvidaj, slegne ramenima i ode.
Sutradan doe Tajson, jer je to njegova teritorija i objasni vlasniku kafia da oni, policija,
znaju ko je taj; da je nezgodan ovek, a ima i zasluge ,,sa ratita" kao ,,dobrovoljac", pa
mu ne mogu nita, je li; nego da je najbolje da vlasnik kafia ljuki plati nekih
dvestatrista maraka meseno, pa se ovakve nemile scene s pucanjem nee dogaati.
Vlasnik pone da plaa i plaa neko vreme; onda se ponovi scena sa pucanjem i vlasnik
zove Tajsona da pita -ta bi? Tajson doe i kae da se ljuka obezobrazio, da je ,,srpski
borac sa ratita" i da je jako dobro povezan sa Slubom, ali da i to ima leka: neka vlasnik
kafia podeli vlasnitvo sa Tajsonom, ,,pa Sljuka nee smeti na nas da udari". Tada se
vlasnik kafia naglo doseti da ima daljeg roaka u vrhu MUP Srbije i ode da se poali;
Tajson bude smesta premeten na Kosovo, a ljuka se vie nije pojavljivao oko kafia.
Zato se u leto 2000. ljuka poeo da pojavljuje na mitinzima Demo-kratske opozicije
Srbije (DOS), nudei ,,obezbedenje" od svojih momaka; niko ga nije oterao i javno
denuncirao kao provokatora i kriminalca koji se nudi buduoj vlasti sada, kad je ve
jasno da stara nee trajati. ljuku e kasnije, u jesen 2002, ubiti Zemunski klan tokom
procesa konsolidacije izvesnih monopola u Beogradu, maloj bari sa previe krokodila.
Ono to nije ba sasvim uspelo neprealjenom ljuki, uspelo je nekima drugima.
Tokom predizborne kampanje DOS, avgusta i septembra 2000, kao da se desilo udo:
kompletno beogradsko kriminalno podzemlje ugleda-lo je svetlost, doivelo
prosvetlenje, preobratilo se kao Savle i uvidelo koliko je greno bilo saradivati sa
Miloevievim zlikovcima. sve drei se za zlatne krstae na debelim kajlama (po kilo i
po tozld), do-jueranji ,,dobrovoljci s ratita" i ,,estoki momci", dakle kriminalci, dileri
droge, reketai, saradnike i poslovne veze Dravne bezbednosti, pljakai (to im je
jedina veza s ,,ratitem") i barabe poeli su da mau sa tri prsta i da se guraju po binama
opozicionih mitinga, sve ,,titei" svoje odjednom otkrivene idole i careve iz DOS.
,,Jel' te neko dir'o, batice? Znai nemoj da te je neko runo pogled'o, da te nije
ispotovao, jebau mu mater julovsku! Samo kai, brateeel" i u tora optem pravcu.
Odjednom su to crni ,,Audiji" i sku-pa terenska vozila sa zatamnjenim staklima,
etvrtasti momci sa debelim vratovima, svi kao da su proizvedeni u istoj fabrici
humanoida, nerdajui pitolji koji se sve javnije pokazuju, rune radio-stanice koje civili
ne bi smeli da imaju bez posebnih dozvola i slino; i sve to odjednom u slubi
demokratskih promena. Jednom rei -udo i prosvetlenje, mirakul boji. Osim to Ijudi
koji su stekli neko normalno, uobiajeno, ulino vaspitanje u to udo nekako nisu mogli
da poveruju, videvi jasno da s kim imaju posla.
Problem je bio u tome to vecina politiara DOS nije imala normalno, uobiajeno, ulino
vaspitanje.
Oprezni vernici (ak i neki agnostici) dopustie, uz velike rezerve do-due, da se uda
povremeno dogadaju; dodae pritom da su uda neobja-njiva, jer inae ne bi bila uda,
to se nekako samo po sebi podrazumeva. Ovo udo, meutim, ispalo je objanjivo -i to
najbanalnijim moguim razlozima: mafija je, naime, poela da trazi sebi novu dravu.
Postavlja se logino pitanje: odakle toj primitivnoj i polupismenoj zlikovakoj bandi tako
pouzdana politika procena? Jedini mogui odgovor je da su je dobili od svojih
kontakata iz Slube; tavie da im je sugerisano da polako ponu da se pribliavaju
strankama DOS. Najlaki nain bio je da ponude jedino to imaju: novac, fiziku silu,
oruje, vozila i svoj mangupski arm, koji ponekad nije zanemarljiv. Re je o likovima u
najmanju ruku koloritnim.
Stranke DOS, osim onih ba gradanskih i finih, imale su uvek neka svoja rudimentarna
stranaka obezbedenja. SPO, naravno, najjae, iz jasnih razloga: bili su vodea i
najomrznutija opoziciona stranka od samog poetka. Ali SPO nije uao u DOS. Ostali su
se snalazili kako su mogli: Covi je imao Slobodana Pajovia, biveg kapetana policije,
kao efa obezbedenja; Demokratska stranka imala je svoje stranake Ijude raznih profila
(pokazae se da su neki od njih bili ipak malo previe koloritni); DHSS takode; Nenad
anak je imao kao efa obezbedenja Lige pokojnog Stevu Pavlovia (poginuo u
saobraajnoj nesrei 2003.), asnog i ozbiljnog oveka; itd. Neki od pripadnika
stranakih bbezbedenja -ispostavie se kasnije -prolazili su kroz krivinu evidenciju; iz
nalaza Koraeve komisije vidi se da je najmanje desetak takvih posle 5. oktobra ipak
primljeno u policiju, uprkos tome. Meu njima su bili i braa Miladin i Milan Veruovi,
pratioci od najveceg poverenja Zorana inia (inae poznati kao ,,braa Burgije";
nasluticete zato).
Takav pristup stranaka DOS bio je -u datom kontekstu -razu mljiv: fiziko i
kontraobavetajno obezbedenje bilo je od vitalnog znaaja i to jednostavno ovek ne
moe mnogo da bira, ve uzima one koje moe -i one koji se nude sami. Moralisanja na
to temu jednostav-no su deplasirana: u leto 2000. godine radilo se o glavi, doslovce; ko
ne veruje, neka se seti Ivana Stambolia. U takvim situacijama bivi policajci i
padobranci, ulini mangupi i munosi, siledije i gangsteri mogu da budu -i najee
jesu -od velike koristi. Moralisti i istunci koji su kasnije traili trn u tudem oku ne
videi gredu u vlastitom jednostavno su licemerni. Nalo bi se, ako emo ba da teramo
mak na konac, takvih i slinih i oko Demokratske stranke Srbije, da se ne gradimo
naivni. Ulog je u tom trenutku, u leto 2000, bio apsolutan: ili Miloevi ili Srbija; treeg
ishoda nema. To se ne sitniari, niti se mora-listiki cinculira; pogotovo sada na to
nemaju pravo Ijudi koji su oboavali Arkana, kojima je Radovan Karadi heroj, a
Dobrica osi ,,otac srpske duhovnosti", niti Ijudi kojima je Ivan Stamboli tek jedan
,,komunista" manje.
Tu postoji jedna druga primedba, koja, meutim -a iz politikih razloga -nije bila
stavljena. Stavicemo je sada. U politikim dogadaji-ma kakvi su revolucije i prevrati,
dopustivo je za svoje politike tak-tike ciljeve angaovati i lica ne ba besprekornih
karakteristika; to se dogadalo, dogada se i dogadae se, plaimo se. Kljuna re je
,,takti-ke ciljeve": u politiku se kriminalci ne putaju dalje od uline taktike; sa njima se
ne sklapaju dugorone nagodbe; ako se uobraze i pomisle da su neto mnogo zasluni,
onda ih se stavi na njihovo mesto ili eliminie -ovako ili onako; pogledajte Miloeviev
odnos prema njego-vim kriminalcima. Kriminalci su u politici potrona roba: ima da
urade svoje i da se lepo ponaaju posle toga, pa e im se omoguiti pristojni status, u
znak zahvalnosti. Ali, ako se uzohole i pomisle da su sada partneri u poslu i neki faktor -
e, onda se s njima drugaije razgovara. ozef Fue, osniva modernih slubi bezbednosti
i veiti ef policije Francuske (potrajao je kroz pet reima) uspeo je da od najgorih
kriminalaca napravi lojalne i ispravne operativce dravne bezbednosti (svi detalji mogu
se nai u Balzakovim sabranim delima i Fueovim biografijama); ali to je bio ozef
Fue, jedini i neponovljivi. Ve Jovica Stanii, ili ,,Slobin Fue", nije uspevao da izae
na kraj sa svim svojim klijentima iz kriminalnog podzemlja; tako su mnogi izgubili glave.
Rizian je to posao i zahteva dravnike i politike talente i vetine koji se retko nalaze u
jednoj generaciji.
Moda su politiari DOS mislili da takve talente i vetine imaju; pre e biti da im na
pamet ni padalo nije da e se jednoga dana sa ta-kvim problemom suoiti. U leto 2000. i
pred 5. oktobar bilo je udobno imati oko sebe Nenada Opaia, Sljuku, umeta, Surince,
Zemunce, aktivne i rezervne pripadnike JSO da vas uvaju. Zvani ili nezvani,
dobrovoljni telohranitelji odjednom se pojavljuju ispod, ispred i na bi-nama tokom
predizbornih mitinga DOS, avgusta i septembra 2000, sa istom utenom porukom: ,,Jel' te
neko dir'o? Jebau mu mater!". Neki od njih, poput Nenada Opaia, dilera heroina iz
Novoga Sada, jako paze da budu blizu politiara DOS kad dode do slikanja: njega ima na
slikama sa svima -Gordanom omi, Nenadom ankom, Miodragom Kostiem.
Ima tu i jedan, da ne kaemo ba antropoloki, ugao: poznata je, naime, fascinacija fine
dece i intelektualaca brutalnom fizikom silom; da ne navodimo istorijske primere. To je
ona razlika izmedu oveka od akcije i oveka iza pisaeg stola: oni -najee bez
ikakvog razloga -za- vide jedan drugom. Niti je akcija tako glamurozna kao to se ini
intelektualcu (naprotiv!), niti je intelektualni rad tako pametan i vaan kao to se ini
operativcu (naprotiv!). Najee je ono prvo tek besmisleno i glupo nasilje, a ono drugo
jalovo teoretisanje, zujanje muve ispod ae.
Bilo bi pretenciozno i pogreno rei da su ti ulini mangupi u ranu jesen 2000. bili
impresionirani inievom filozofijom, Koraevom psihologijom, Kotuniinim
ustavnim pravom, ekonomijom Velje Ilia, annkovim rokenrolom ili Batievom
advokaturom itd, neka se ne uvrede ostali lideri DOS. Mangupima je bilo jasno samo
jedno: ovi e da uzmu vlast, jer je Sloba izgoreo; sasvim logian zakljuak u njihovom
sistemu vrednosti. Trebalo je zatititi monopole, uloene investicije i steeni status.
Politika DOS bila im je ili nepoznata, ili nevana ili oboje.
Nisu se samo ulini umetnici zainteresovali za bezbednost stranakih mitinga DOS. Po
svemu sudei, do prvih, veoma diskretnih uzajamnih njukanja izmedu DOS i izvesnih
elemenata policije i Dravne bezbednosti dolazi u isto vreme. Upadljiva je bila pasivnost
Dravne bezbednosti tokom avgusta i septembra 2000. godine; Radomir Markovi,
naelnik, kasnije e se time hvaliti. Panja vrha reima bila je skrenu-ta na ,,Otpor",
masovni pokret omladine i ostalog graanstva, svet simpatian, kreativan i duhovit.
Upravo te osobine ,,Otpora" uinile su na-pore Javne bezbednosti da ga suzbiju naroito
nepopularnima, a reim-ske politiare koji su ,,Otpor" estoko napadali slaboumnim
argumenti-ma (Dragan Tomi, predsednik Skuptine; trust pileih mozgova iz JUL itd.)
omrznutima. Sama okolnost da je mrnja i represija reima bila usmerena uglavnom na
,,Otpor" zanimljiva je: stie se utisak da je taj pokret bio namerno markiran negde iz
bezbednosnih struktura i baen obinoj policiji kao gumena kost za glodanje, dok se
prava radnja odvijala na drugim mestima.
Moda taj fenomen ima veze i sa Miloevievom tada upadljivo naraslom arogancijom i
njegovim prezirom prema opoziciji iz DOS. Vu-ka Drakovia, na primer, uzimao je
veoma ozbiljno: dva puta je po-kuao da ga ubije, ali je Vuka Bog sauvao. Sa Vukom u
Budvi i SPO van koalicije DOS, Miloevic je tih osamnaest stranica smatrao za sit-ne
koju e SPS, radikali i JUL pobediti lasno. ,,Otpor" je, medutim, neto drugo: masovni
pokret omladine kome se pridruuju svi, neto to Miru Markovi kobno podsea na
njene veernje komare iz 1996-1997, kada nije mogla da na miru gleda TV dnevnik od
vandalskog lupanja u erpe i preteih hajdukih zviduka; tada je bila strano zabrinuta
za budunost svoje porodice.
eda Jovanovi sea se da je Ljubiu ,,umeta" Buhu upoznao u Skuptini grada u noi
5-6. oktobra, kao jo jednog u toj ekipi raznih likova koji su se okupili oko nove vlasti.
,,Legija je tada tvrdio da se mi znamo, ume, on i ja. Istina je da smo sva trojica
poznavali brau Veruovice. U to vreme mi se bavimo smirivanjem stvari i nekakav ume
mi je poslednja briga. Ujutro, 6. oktobra, odlazimo Zoran i ja u MUP da se vidimo sa
Vlajkom Stojiljkovicem, ministrom; sa gen. Obradom Stevanovicem (naelnikom
Uprave policije) i gen. Vlastimirom ,,Room" oreviem, naelnikom Javne
bezbednosti: razgovarali smo o povratku policije u stanice i normalizaciji stanja. Vlajko
je, jadan, imao primedbu: 'Vidite ta ste napravili od RTS; ide samo amerika muzika...'.
Sutradan, 7. oktobra nas zove Dragoljub (Markovi, 'Krmivoprodukt') da hitno dodemo u
Surin, kae da ume to zahteva, Ode-mo tamo, kad tamo Legija: pria kojeta, pravi se
vaan, zove pred nama Radonjia (Milana, naelnika Beogradskog centra RDB) i kao
nareduje mu da iskljui centar za prislukivanje u Sarajevskoj ulici. Po-podne je Zoran
odveo Legiju kod Kotunice, a to se i ume umuvao nekako. Tokom inauguracije
Kotunice u 'Sava centru' te veeri, svi su to, kao da nas uvaju; foliranje. Tu su ume,
Dua, braa Fikali i go-mila takvih: kao uvaju nas od radikala".
Oko 18:30, 6.oktobra 2000, po zvaninoj verziji, ini i Legija sreli su se ponovo u
Dobrinjskoj ulici, opet nekako iznad Gepratove. Legija, saw u kevlaru i balistikom
najlonu, sa dva pitolja na grudima, hteo je da potvrdi kupoprodajni ugovor: navodno je
rekao iniu da, to se njega tie, ,,ovo je gotovo. Miloevi je aut. Nema vie povratka
na staro, narod je pobedio". Da bi poentirao, sloio je iniu priu da e zapretiti vojsci
da se sluajno ne usudi da intervenie: ,,Imam hiljadu i dve stotine boraca". Posle ga je
Legija, kako ini kae Bebi Popoviu, odvezao na Koutnjak i pokazao mu mesto gde
je JSO, kao, trebalo da ga saeka i ubije ,,specijalnim automobilom sa makaza-ma sa
seenje oklopa", togod to bilo.
U tom trenutku Vojska Jugoslavije odavno je ve bila digla ruke od spasavanja
Miloevia silom: Pavkovic (koji se tri meseca ranije brinuo samo kako da Slobodanu
Miloeviu dodeli orden Narodnog heroja) ve satima ne sme da podigne slualicu
specijalnog telefona, direktnu vezu sa Vrhovnim komandantom, koji uporno zove; preko
stola ga popreko gledaju Aca Vasiljevi i Branko Krga (koji ima svoj red vonje, na koji
emo tek doi). Jedino to je Vojska uinila -i to tek 7. oktobra, u trenutku proglaenja
Vojislava Kotunice za predsednika SR Jugoslavije -bilo je da je neki pukovnik iz
Uprave bezbednosti Generaltaba, Pero Kovaevi, uputio jedan oklopni transporter
(BOV; borbeno oklop-no vozilo) vojne policije sa posadom na Dedinje, sa naredenjem
da ,,dejstvuje", ako bi neko pokuao da napadne Slobodana Miloevia. Kao da bi ga
jedan transporter bio spasao...
Razmotrimo alternativni scenario: ta je Legija sa svojih pedesetak Ijudi i vatrenom moi
koju je imao uopte mogao da uini 5. oktobra u 17:30? U centru grada tada je bilo barem
pola miliona Ijudi, veoma Ijutih i ve svesnih da je pobeda na dohvat ruke; dobar deo njih
bio je naoruan, neki su imali i protivoklopna sredstva (uglavnom ,,zolje", sasvim
dovoljne za vozila JSO) i rune bombe -i bili su spremni da ih upotrebe. Da su Legijini
Ijudi opalili i jedan metak u meso tog popodneva, bilo bi nastalo krvoprolie u kome bi
stradala ne samo Legijina ekipa i on, nego bi cela stvar bila zavrila mnogo drugaije.
Pola miliona Ijudi, ve besnih i sa visokim adrenalinom, vie su od kritine mase
dovoljne za konani obraun sa reimom; da se to tada izmaklo kontroli, danas se vie ne
bismo bavili ni Legijom, ni Miloeviem, ni drugima iz te ekipe: bili bi davno
zaboravljeni, kao Nikolae auesku.
Glavni rezultat te Legijine jevtine mangupske podvale bio je poetak procesa javne
medijske glamurizacije Jedinice za specijalne operacije
Resora dravne bezbednosti MUP Srbije, ,,Crvenih beretki". Ta glamurizacija trajae do
12. marta 2003, a obnovie se tokom 2004. i 2005.
Svedok-saradnik Zoran ,,Vuk" Vukojevi, bivi policajac, a kasnije
telohranitelj, blagajnik i hauzmajstor Due Spasojevia u Silerovoj, lice od najveeg
poverenja, dakle, kazae decembra 2003. u istrazi i sledece o Dui i Legiji: Jmali su
kontakte (sa liderima DOS). Znai, da nije bilo njih, ne bi bilo 5. oktobra... Pa Legija je
imao naredenje (od Slobodana Miloevia, precizirae Vuk) da pobije osve iz opozicije
sve. Oni su se tada dogovorili da ih ne diraju i to je to... (Dua i ostali) bili su u Gradskoj
skuptini tamo sa Legijom, ili po MUP-u, po 29tom (GSUP Beograd), po stanicama,
razgovarali sa policijom i tako. Le-gija je rekao njima (Kotunici, iniu i ostalima)
tada dve reenice: moda e 5. oktobar da uspe; a vi sigurno neete biti na vlasti... Mi-
slim, moda e pobuna naroda i da uspe, ali e on njih da pobije i ta-ko im je daba
sve... Procenili su da je bolje da (ipak ne pobiju sve iz DOS)... Imali su kontakte sa
iniem, pre 5. oktobra, preko Dragoljuba Markovia (Krmivoprodukt", Suriri),
poto je njegov kum...".
Izvetaj Komisije za ispitivanje sistema obezbedenja predsednika Vlade Republike Srbije
dr Zorana inia (Koraev izvetaj) kae jo i ovo:
,,Sam sistem je traio reorganizaciju, posebno to je jedan broj novoizabranih politiara
insistirao na tome da ih obezbeduju isti Ijudi koji su ih obezbedivali dok su bili u
opoziciji. Objektivno, tiene lino-sti imale su vee poverenje u te Ijude nego u
pripadnike MUP, a po-sebno Resora dravne bezbednosti. To e kasnije dovesti do
izvesnih tenzija, to je pokuano da se rei time da su ti Ijudi kad god je bilo mogunosti
uz proveru primani u radni odnos u MUP Republike Srbije (izmedu ostalih i braa
Verlovi, Milan i Miladin, pratioci Zorana inia, uprkos tome to su prolazili kroz
krivinu evidenciju; M.V.). Dodatni problem predstavljala je injenica da su neposredno
posle pro-mena 5. oktobra pripadnici JSO davali linu zatitu nekima od politiara DOS.
Oni su bili deo tima koji ih je titio. Tako je JSO ve bila angaovana i na poslovima
obezbedenja pojedinih lica, ali i na poslovima zatite javnog reda i mira na jugu Srbije.
Upravo injenica da je JSO ve bila angaovana na poslovima bezbednosti na jugu Srbije
do-vela je do kompromisa u postavljanju rukovodilaca u RDB. Milorad Bracanovi
postavljen je za naelnika Sedme (tehnike) uprave (prislukivanje i tajna snimanja)
uprkos protivljenju novih rukovodilaca RDB (Goran Petrovi, naelnik i Zoran
Mijatovi, zamenik), koji su kod inia insistirali da ga ne postavi; ini je preao
preko njihovih upozorenja. Budui da je imao uvid u tehnike mere koje je primenjivala
RDB, prema iskazima vie sagovornika (Komisije) postoji mogua pretpostavka da je,
zbog bliskosti Milorada Bracanovica sa JSO, rukovodstvo JSO imalo mogucnost
potpunog uvida u primenu tajnih tehnikih mera i radnji".
3. Legalisti
Za sve to vreme Rade Markovi nije gubio vreme: jo pre oktobarskog prevrata izdao je
naredbe za unitavanje dokumentacije svih centara Dravne bezbednosti; to unitavanje
trajalo je mesecima, praktino do Markovievog hapenja. Pristup je bio kao za sluaj
,,PZT" (Privremeno zaposednute teritorije; pojam iz doktrine optenarodne odbrane):
prvo knjige saradnikih veza i indeksi kodnih imena, a zatim podaci o najosetljivijim
saznanjima, lina dosijea, logistika itd. Neki centri RDB postupili su po naredenjima;
neki ak i vie nego to se trailo; neki, poput Beogradskog i Subotikog centra, odbili su
da unite dokumentaciju. Osim toga, Rade Markovi presnimio je na nekoliko CD ROM
diskova lina dosijea najvanijih politiara pobednike koalicije DOS.
Veselnik Neboja Pavkovi bio je srean to je i dalje naelnik Ge-neraltaba, pa se u
tom smislu pravio vaan okolo i bestidno se uvlaio novoj vlasti, sve istiui svoje
sudbonosne zasluge od 5. oktobra, kada je sedeo na svom dupetu usran od straha i nije
radio nita; ak je vodao okolo onog hajduka i odmetnika Makija i druio se s njim. Ta-
ko""smo stekli taj naroiti postoktobarski nesoj heroja ispod jorganpla-nine koji
unovavaju samu okolnost da tada nisu radili nita: Kotuni-ca, Pavkovi, Legija,
Radomir Markovic i razni drugi, isti takvi kao i oni. Pavkovi je sedeo u Generaltabu, a
gledali su ga mrko Branko Krga i Aca Vasiljevi, pazei da mu neto glupo ne padne na
pamet. Legija je izvodio besplatni cirkus na ulici i prodavao ciglu Dindiu. Ra-domira
Markovica nije bilo nigde, jer kao naelnik Dravne bezbednosti ,,nije bio obaveten ni o
emu", niti je oekivao da e 5. oktobra u Beograd doci naoruani Ijudi, siromaak.
Radomiru Markoviu nije mnogo trebalo da se snade, kad je ve stekao naklonost i
zatitu Vojislava Kotunice. Po svedoenjima vie zaposlenih u Institutu bezbednosti na
Banjici, u ulici Kraljice Ane, na lo-kaciji na koju se preselio najvaniji deo Resora
dravne bezbednosti, uskoro po Petom oktobru poinju da gore ,,logorske vatre" u umi
is-pod Instituta, a u prostorijama gde su kompjuterske banke podataka nocima gori
svetlo, jer zaposleni rade u tri smene.
Kae Zoran Mijatovi (zamenik naelnika DB, 2001.): ,,Posle petooktobarskih dogadaja
je vreno masovno unitavanje dokumentacije. Istina, nisu svi centri u Srbiji bili tako
prijeni da unitavaju dokumentaciju. To je ipak poten svet. Sluba dravne bezbednosti
nije JSO. Ljudi koji rade u Slubi dravne bezbednosti nisu ubice. Jesu unitava-li
dokumentaciju, ali nisu svi. Npr. najvei centar u Srbiji, najvaniji centar, Beogradski
centar nije unitio dokumentaciju. Bez obzira to je bio veliki pritisak. Rade Markovi i
gospodin (Nikola) uri su bili nosioci te kompletne akcije. Ja ne znam ko je njima
rekao. Mi to nismo ustanovljavali. Mi smo ustanovljavali fakat da je ona unitavana, da
je nalog dao Rade (Markovi). Postoje ti pismeni nalozi." (Intervju radiju B-92, februara
2004.) Krajem 2004. u javnost su izali porazni autentini podaci o unitavanju
dokumentacije RDB po planovima za sluaj okupacije stranog agresora (PZT).
Osim toga, krajem 2000. u svim zatvorima u Srbiji izbijaju koordinisane pobune za koje
tadanji koministar unutranjih poslova Boa Pre-levic smatra da su podstaknute iz
Resora dravne bezbednosti: ,,Zatim (posle 5. oktobra) 'Ijudi iz Slube' organizovali su
nekoliko incidenata -pobune u zatvorima (koje su bile tako dirigovane da nije bilo
nikoga u Vladi ko je u to sumnjao), nerede na jugu Srbije (to pouzdano znam jer sam
bio nadlean za to oblast), a sve to da bi dolo do situ-acije u kojoj vi tano znate ko vam
je potreban za reavanje tog konJ flikta... 'Crvene beretke' koje su se nametnule kao
nekakav nezaobilazni faktor" (Okrugli sto Alternativne akademske obrazovne mree,
19.t maj 2003.).
Bilo je to jo nekih ,,legalista". Ve poetkom 2000. godine pametj niji i ozbiljniji
,,bizmismeni", oni koji su svoj prvi milion maraka (onaji za koji se ne pita) stekli pod
Miloeviem, koristei privilegije, uvoznej kvote i kontingente, dozvole za verc
stratekih i akciznih roba (sve pre^ ko Bracike Kertesa i Jovice Staniia, koji se
ugradivao, bez brige), aM i za trgovinu drogom i naoruanjem i vojnom opremom za
raun dra*j sve i uz kontrolu i ,,ugradivanje" Dravne bezbednosti, dakle cela ta ekipa
novokomponovanih tajkuna poinje da razmilja o buducnosti. Da li su se svi oni u tim
razmiljanjima savetovali i sa politiarima DOS, ne znamo. Zna se, medutim, da neki
jesu; i ne samo to: njihov novac naao je nekako svoj put i do nekih delova nekih
stranaka DOS -da se tako izrazimo. Oni najpametniji zakljuili su ve poetkom leta
2000. da se valja legalizovati, pa su se razni poslovi sa cigaretama, na primer, iznenada
uljudili i vratili u koliko-toliko legalne tokove. Ali, to su bili oni najpametniji, koji su
zakone eventualno krili na planu privrednog kriminala, utaja poreza, trgovinom
privilegovanim, stratekim ili akciznim robama.
Medu pravim gangsterima, medutim, dolazi do ,,diferencijacije" nakon Petog oktobra.
Uslovno, re je o tri grupacije: neki su se ,,legalizovali" jo za biveg reima, pootvarali
kafice, firme i firmice i dre se sa osve strane zakona, togod ranije radili (to je meavina
bivih kriminalacaratnika, obinih dobrovoljaca i obinih kriminalaca); drugi su reili da
se legalizuju tek posle prevrata, esto uz pomo novosteenih politikih prijatelja iz
DOS; trei su zakljuili da je kriminal i dalje najprofitabilniji posao, pogotovo uz pomo
starih prijatelja iz Slube koji su preiveli prevrat i ostali na poloajima.
Tenja ka konanoj legalizaciji i plasmanu zloinom steenog, pa zatim opranog novca u
zakonite tokove kapitala tipina je i oekivana pojava. Uostalom, tako su nastale mnoge
poslovne imperije, u svetu ranije, ali i kod nas nedavno. ,,Prvi milion", onaj za koji se ne
pita poto potie od narkotika, pljake, krade automobila, iznude, otmica, posredovanja
u korupciji itd. ulagan je: u benzinske pumpe, hemijske istionice, trne centre, lance
trafika, sportske kladionice, kafie, nove marke cigareta, restorane, ali i u dokapitalizaciju
postojeih firmi i u zanimljive nekretnine.
,,Bela knjiga" MUP Srbije iz 2001. (,,Kriminalne grupe i pojedinci koji se have
organizovanim kriminalom") navodi sledece primere: ,,Surinci", to jest Ljubia ,,ume"
Buha, Dejan ,,Bagzi" Milenkovic, Milan ,,Limun" Narandi, Ljubomir ,,Stakleni"
Jovanovi i Predrag ,,Peconi" Rankovi obogatili su se prvo kradom automobila i
njihovim vraanjem za novac (motornjaci", u policijskom argonu); onda su preli na
narkotike naveliko, povlaenu trgovinu naftom i derivatima i cigaretama. Novac su
investirali u trgovinu naftom, u kupovanje maina za asfaltiranje itd.
,,U transformaciii novca u legalne tokove direktno je uestvovao Predrag Rankovi zv.
'Peconi'...", kae se u ,,Beloj knjizi". Cume je izgradio trni centar ,,Kotobanja" u
Surinu. Neki izvori tvrde da je Cume po kratkom postupku revolucionarno
,,eksproprisao" maine za asfaltiranje puteva od Milutina ,,Mrke" Mrkonjia,
Miloevievog Alberta Spera: naime, kau oni, re je o mainama koje se naruuju i na
koje se eka po godinu i po; Mrka ih je ve bio dobio, ali se ume pojavio u
postoktobarskoj revolucionarnoj frci i ,,uverio" ga da ih ustupi sa sve obavezama iz
lizing aranmana. Uostalom, Saa Aleks, Cumetov direktor firme, godinama je saradjivao
sa Mrkonjiem. Sredoje ,,Sljuka" Sljuki je ,,sredstva pribavljena kriminalnim
delatnostima pokuavao da legalizuje tako to je kupio vie benzinskih pumpi, kao i
nekoliko ugostiteljskih i drugih objekata u Beogradu i Srbiji". ,,Zemunski klan" (Dua
Spasojevi, Mile ,,Kum" Lukovi i svi sa optunice za ubi-stvo Dindia) bio je
najuspeniji: nema krivinog dela koje nisu izvri-li barem jednom, a glavni izvori
prihoda bili su trgovina narkoticima i otmice bogatih Ijudi za ogromne ucene. Od ukupno
144 krivine prijave za najtea krivina dela podnete protiv glavnih aktera, svega 5 je re-
zultiralo manjim kaznama.
To je samo jo jedna ilustracija stanja naeg pravosuda. ,,Veliki kapital, steen vrenjem
navedenih krivinih dela pokuavaju da legalizuju kroz kupovinu nekretnina, pravei
trne centre, lokale, stanove, kao i kroz kupovinu hotela i drugih objekata u inostranstvu".
Njihova je bila i uvena kua u Silerovoj ulici u Zemunu. Vodovani su svoje prihode
investirali u nekretnine, stanove, kafie, auto servise, auto otpade, kladionice itd.
ukarika ekipa investirala je u divlju gradnju stanova i poslovnih objekata;
novobeogradski gang (blizak Surincima) kupovao je lokale (,,staklenac" u Bloku 45),
stanove itd. Dragoslav Kosmajac, ,,jedan od najznaajnijih trgovaca opojnim drogama na
podruju SRJ i
Zapadne Evrope", povezan sa junoamerikim kartelima i tradicionalnim heroinskim
izvorima iz Azije, ali i sa umetom i Duom Spasojeviem kao operativcima, ,,stekao je
veliki kapital koji je uloio u kupovinu placeva i izgradnju nekretnina na teritoriji
Beograda. Operativna saznanja ukazuju da je veliki deo kapitala plasirao i u kupovinu
nekretnina po raznim zemljama Zapadne Evrope". Novosadska ekipa ver-cera cigareta
i nafte na veliko, na elu sa Ratkom Butoroviem, zvanim ,,Bata Kan-Kan", povezana sa
raznim zanimljivim licima irom SR Jugoslavije, susednih drava i Evrope, pokupovala
je vercerskim pro-fitima ,,veliki broj nekretnina, izmedu ostalog i hotel u Kumboru" itd.
,,Bda knjiga" se, naalost, ne bavi onim veim i vanijim umetnicima: onima koji ne
dre pitolj i heroin u ruci, ali dre desetine miliona evra. Poreklo njihovog novca to i
tamo preklapa se i sa profitima iz opisanih aktivnosti: teko je odoleti iskuenju da se
poetni kapital, dat nekom Kosmajcu, vrati upetostruen... Novac ne smrdi, kao to je
poznato: ni na heroin, ni na krv, ni na bedu, ni na smrt. Heroin je najekstremniji sluaj u
smislu profitne stope, ali ni cigarete nisu za bacanje: boks (teka) ,,Lucky Strike" kota
jedan dolar na vratima fabrike (bilo koje: legalne ili falsifikatorske), a prodaje se za deset.
Paklo ,,Walter Wolfa" na vratima fabrike u Rovinju kota oko etiri centa eurska; u
hrvatskoj trafici legalno se prodaje za 1,8 eura; u vercu, na pi-jaci, kota oko 1 euro.
Cigarete su jedna od onih roba za koje se ne pita poto su. ,,Duvanski ratovi" odneli su
mnoge ivote na Balkanu, ali i u susednim zemljama, u poslednjoj deceniji 20. veka; nije
ni u-do, s obzirom na profitne stope.
S druge strane, nafta i derivati su za vreme sankcija protiv SR Jugoslavije bili skoro isto
toliko privlani: tena goriva su results od ivotnog znaaja za koji se ne pita koliko
kota. Nije sluajno pokojni Arkan odmah 1992. stavio svoje kopito na verc nafte, uz
svesrdnu pomo svojih kolega i stareina iz Slube dravne bezbednosti. Privilegije za
verc sankcionisanih roba kakve su 1991. bili naoruanje i vojna oprema (pre svega
elektronika i rezervni delovi), od 1992. nafta, derivati i skoro sve drugo, cigarete stalno
itd, donosile su profite koji se skromno procenjuju na desetine miiijardi dolara. 0
narkoticima i da ne govorimo: droga je i dalje na prvom mestu po visini profitne stope,
naroito heroin i kokain; droga siromanih i droga bogatih...
Pravo pitanje glasi: koliko je novca bilo u crnom i sivom opticaju 2000. godine, izvan
dravne kontrole i bilansa, novca koji se nije izraavao u bruto nacionalnom dohotku?
Do odgovora cemo doci kasnije; strpljenja, molim.
Vratimo se naim legalistima iz kriminalnog podzemlja. U ovoj prii zanimaju nas dve
grupacije: Surinci i Zemunci; Cume i Dua. Ljubia ,,Cume" Buha doao je do
zakljuka da bi asfaltiranje puteva, s obzirom na zateeno stanje, moglo biti dobar posao.
Imao je nekih pet-est miliona maraka u gotovom, onih za koje se ne pita; sugerisano mu
je da se baci na asfaltiranje. Na lizing je preoteo ve naruene maine za hladnu preradu
asfalta iz Nemake, jedine u zemlji u to vreme. Osnovao je firmu ,,Difens roudu; ona je
kao podugovara poela da ra-di za razna gradevinska preduzea koja su, pak, poslove
asfaltiranja do-bijala na legalnim tenderima. Limun Narandi baca se u cigarete
,,Raquel" koje mu reklamira Ceca Ranatovi; Peconi Rankovi uspeno investira u
operaciju ,,Fast" (sportske kladionice, cigarete, internet itd, da bi se kasnije rairio i na
druge oblasti, uredno dajuci caru carevo, pa ak i kad je car ,,legalista"). Da li su to
Surinci zaista videli svetlost i preobratili se u uzorne gradane ili su -sa strane -povreme-
no jo neto zavrili, ne zna se pouzdano.
Zna se, medutim, da su odnosi sa Duom i Zemuncima poeli da se hlade; do 5. oktobra
bili su nerazdvojni drugovi i ortaci u poslovi-ma. ume je u Surinu vec bio neko i neto
kad je o kradi automobi-la re, kada su se sredinom devedesetih godina niotkuda pojavili
Duan ,,Dua" Spasojevi i Mile ,,Kum" Lukovi. Bili su iz Medvede (odatle i nadimak
,,iptar" za Spasojevia; Kum je bio zatvorski uvar u Le-skovcu, pa je po toj vezi, kad
se naao u zatvoru u Beogradu, nauio kome se i koliko plaa za nekanjenu trgovinu
heroinom: 5000 maraka meseno zemunskoj policiji); ambiciozni, gladni i bezobzirni
skorojevici. Buha je posle na sudenju kazao da je on izvesno vreme pomagao Duanu
Spasojeviu i Miletu Lukoviu. Njih dvojica su, prema umetu, doli u Beograd bez
novca i vozili su jedan ,,jugo" kome je ,,stal-no ispadala poluosovina". Buha im je, kako
je rekao, sredinom devedesetih godina pomogao da zarade 120.000 maraka uvodei ih u
posao sa uvozom kradenih vozila iz inostranstva, ,,pranjem" i registracijom pre-ko Belog
Manastira u Hrvatskoj.
Taj posao, udoban i ,,legalan", nije bio mogu bez pune saradnje MUP Srbije i lokalnih
vlasti u Istonoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Sremu; stvarnu vlast tamo su imali Arkan
(ispred Dravne bezbednosti MUP Srbije), Goran Hadi i njegov ef policije Radoslav
Kosti, inae pripadnik ,,Crvenih beretki" koji ce 1995. poginuti pod Bihaem (centar za
obuku JSO dobio je posle njegovo ime). Ceo Novi Sad, na primer, zna da je tih godina u
policiji i Dravnoj bezbednosti bilo ba-rem desetak visokih oficira koji su za vreme
ratova u Hrvatskoj i Bo-sni izdavali papire za vozila ukradena na ratitima, ali i po
inostranstvu. Izvesni kafi iz koga nije izbijao Goran Hadi bio je centar za registraciju
tih vozila. Neki Ljuba Mudrini, iz Hadievog obezbedenja, ubijen je kasnije pod
udnim okolnostima u restoranu ,,Det set"; kau da je previe znao o tim poslovima i da
mu se nisu svidali. Po-sle toga, Spasojevi i Lukovi su poeli da saraduju sa Dravnom
bezbednou, da trguju drogom i organizuju ubistva, tvrdi ume.
Duca i Kum hteli su, dakle, vie od kradenih kola: hteli su mono-pol na sve. Ima indicija
da je Dua proao kroz ,,Crvene beretke", koje su bile kadrovska tbrmacija i obuavale
razne likove poput njega od poetka: imao je -kao i veina Surinaca, uostalom -
slubenu legitimaciju Dravne bezbednosti MUP Srbije (tada su legitimacije bile iste;
jedino se po registarskom broju pravila razlika izmedu Javne i Drav-ne); kao
,,rezervista" JSO uestvovao je u raznim radnjama; uesnik je u budvanskom atentatu na
Vuka Drakovia kao punopravni lan ekipe JSO; pokuavao je da ,,ratuje" na Kosovu
1999, ali mu se nije dopalo (mnogo opasno); imao je veze sa hapenjem i ubistvom Ivana
Stambolia takode; neki tvrde da ga je bilo i u onom cirkusu povodom hap-enja
Slobodana Miloevia. U svakom sluaju sluio je pod Legijinom komandom.
Razume se da je Dua uskoro postao najbolji drug Milorada Ulemeka Lukovia Legije.
Kad je Duu uhapsilo u Francuskoj, maja 2001, edi Jovanoviu stie poruka: ,,Uhapsili
ste Legijinog kuma. Letee vam blinde u vazduh!". Cume se javlja Dragoljubu
Markoviu, besan: ,,To nije u redu, to ni Sloba nije radio!" (misli na hapenje
Mikovievih otmiara). Legija je tada doao kod Duana Mihajlovica u kabinet i
obeavao da e on ,,da presudi Dui, ako je kriv", a da e Dua sve
rei njemu, Legiji, samo da ga puste iz pritvora. Ceda je tada poseivao Slobodana
Miloevia u Centralnom zatvoru i u jednoj prilici shvatio da je neko udesio da se Dua i
Legija vide ispred kancelarije upravnika Blanue.
Sasvim je izvesno da je Legija pokazao razumevanje za poslovne ambicije svog druga
Due; kako bi Dua inae dobio logistiku i obavetajnu podrku (i politiku zatitu) za
svoje poslove? Kae Zoran Janjuevi, lan Saveta za dravnu bezbednost Dindieve
Vlade: ,,Provo-cirali smo ih po ulicama Zemuna (2002.), pa je jednom tako patrola
policije oborila Duu Spasojevia na zemlju, a iz dipova je iskoila JSO sa orujem...
Ukljuili smo i SAJ u te pokuaje da ih izvuemo na istinu, ali je to nekako procurilo".
Kombinacija Legija-Dua-Kum bila je pobednika: svi kriminalci; svi unutar sistema
dravne bezbednosti; jedan na samom vrhu, sa punim pristupom podacima Slube,
naroito onim operativnim i sa punim uvidom u poslove Javne bezbednosti, nedodirljiv i
zatien petooktobarskim ,,zaslugama", sa oreolom ,,divjunaka" i ,,novog Obilia",
komandant ,,najsposobnije i najbolje specijalne jedinice u ovom delu Evrope" i ostalo,
ovek od koga su se prepadali svi ivi iz DOS, legenda koju su slono stvorili politiari
biveg i no-vog reima i njihovi udvoriki mediji; i njih dvojica, gladni skorojevii,
zlikovci spremni na sve, okrutni i hladnokrvni ubice i sadisti, nadasve pohlepni, ,,na
gladan kurac pravljeni" dodoi iz Medvede, ,,patriot-ski" zasluni (za politika ubistva) i
spremni da uine sve ne bi li postali capi dei tutti capi beogradskog i ostalog podzemlja.
Pobednika kombinacija -zato da ne? Da li je moda bilo nekoga da ih prozre i
zaustavi? Koliko je njih na politikoj sceni Srbije raunalo da e im ta dvojica jednoga
dana moda zatrebati? I na to emo doi.
Poetak 2001. je vaan: tada konano DOS formira vladu i suoava se sa posledicama
desetogodinjeg bezdravlja Miloevica, ali i sa posledicama etvoromesenog
bezdravlja troglave Vlade Srbije. Duan Mihajlovic preuzima Ministarstvo unutranjih
poslova, a uskoro na e-lo Resora dravne bezbednosti MUP dolaze Goran Petrovic, kao
naelnik i Zoran Mijatovic kao zamenik naelnika. Sva trojica u poetku ne dovode u
pitanje postojanje i ulogu JSO, niti integritet njenog komandanta, Milorada Ulemeka
Lukovia Legije. Stavie, na svojoj prvoj konferenciji za tampu Goran Petrovic kae da
je JSO ,,jedinica neophodna", iako vec postoje barem dve mnogo iskusnije i
kompetentnije anti-teroristike jedinice u SRJ: Specijalna antiteroristika jedinica MUP
Sr-bije (SAJ; osnovana jo 1978.) i Antiteroristika jedinica 63. padobranske brigade
Vojske Jugoslavije (nastala iz elemenata Specijalnih snaga i Vojne policije, sa tradicijom
jo od 1973.); obe jedinice vie su nego dovoljne za svaku zamislivu situaciju ili krizu.
Pritom ni sastav, ni obuka JSO ne odgovaraju potrebama antiteroristike jedinice; JSO je
jezgro neke budue vojske, a ne policijske jedinice.
Miodrag ,,Gidra" Stojanovi (51), ,,najjai Srbin": ubijen 18. febru-ara 2001. usred bela
dana, ulazei u ,,Audi 4" kod stadiona JNA. Saekua, pitolj.
Milan ,,Bombona" Dordevi (50), Arkanov kum: ubijen 11. marta 2001. u saekui, u
autu blizu kue (jo dve rtve kolateralno). Sae-kua, automatsko oruje.
Luka Mirkovi (39), ,,biznismen": ubijen 24. aprila 2001. u kuci, Medakovi 3, kroz
prozor. Prepad, ,,korpion M-84".
Milan Rajkovi, radnik MUP Crne Gore: ubijen na ulici 30. aprila 2001. Saekua,
pitolj.
Zoran ,,Prika" Ristovi, pripadnik JSO, krajiki Srbin od poetka sa JSO: zverski muen i
ubijen juna 2001. Prati ga reputacija hladnokrvnog ubice. Hladno oruje.
Branislav ,,Trojke" Trojanovi (48), vlasnik FK ,,Zvezdara": ubijen 21. jula 2001. u
automobilu ispred kue, kad je kretao na aerodrom. Saekua, pitolj s priguivaem.
Vladan ,,Sida" Vidovi (29), poznati kriminalac: ubijen 26. jula 2001. u vikendici, selo
Guberevac.
Momir ,,Gavra" Gavrilovi, kodno ime u ratovima 1991-95: ,,pukovnik Peri", radnik
RDB sa dugom istorijom u JSO i Krajinama: ubijen 3. avgusta 2001. oko 22:15 u Dona
Kenedija, dok je iao kui iz du-cana. Saekua, pitolj 7,65 mm sa priguivaem. Istoga
dana bio je u kabinetu Predsednika SRJ Kotunice i vodio razgovore sa Ljiljanom Ne-
deljkovi, eficom kabineta i savetnicima Radom Bulatoviem i Gradi-mirom Naliem
o ,,kriminalu u Vladi Srbije".
Slavko ,,Mija Pijuk" Mijovi (50), bliski Arkanov prijatelj: ubijen 18. oktobra 2001.
Nema detalja.
Veljko ,,Cerka" Cerovic (43) i Ranko ,,Rustikal" Vasiljevi, pripadnici ,,bosanske ekipe"
u Beogradu: ubijeni 23. decembra 2001. u kafi-cu ,,Plavi jaha" u Beogradu. Automatska
puka, prepad.
Boko Buha, general policije, bivai naelnik SUP Beograd i pomo-nik naelnika Javne
bezbednosti MUP Srbije: ubijen 10. jula 2002. kad je oko 02:40 ulazio u vozilo, na
Dunavskom keju kod hotela ,,Jugoslavija". Saekua, automat ,,Heckler und Koch" MP-
5, 9mm.
Sredoje ,,Sljuka" Sljukic (30), zvezdarski gangster: ubijen 27. septembra 2002. oko
23:45 na autoputu u visini Sava Centra. Auto u pokretu, sustignut i presretnut.
Automatska puka. S njim stradao i rodak Zoran ljuki.
Ivan Konti (32) iz Budve: dignut u vazduh 13. oktobra u rano jutro kad je ulazio u
,,Audi 6" beogradske registracije u ulici Cara Lazara. Paklena maina.
Ivica Jovanovi (32): ubijen 7. novembra 2002. ispred servisa ,,Porsche" u ulici Jove
Ilia 9, Vodovac. Zaseda: doao u drugom vozilu po svoje; pucano iz vozila u pokretu,
automatskim orujem.
Za vei deo ovih ubistava bie kasnije osumnjieni Zemunci Due Spasojevia; razlozi se
uglavnom svode na borbu za monopol nad be-ogradskim podzemljem, to jest nad
profitima iz kriminalnih radnji. Deo spada u ,,ostavinsku raspravu" oko nasledne mase
eljka ,,Arkana" Ra-natovia; ubistvo Prike spada, pak, u unutranje i medusobne
kolegijalne odnose pripadnika Jedinice za specijalne operacije Dravne bezbednosti
MUP Srbije.
Tri sluaja su od posebnog znaaja: ubistva Momira Gavrilovia, Boka Buhe i Nenada
Batoanina i eljka krbe. Na to cemo se vrati-ti kasnije; recimo samo da sva tri imaju
velike politike i operativne implikacije: ubistvo Gavrilovia do kraja je produbilo ve
postojei sukob Demokratske stranke Srbije sa ostatkom DOS, naroito sa Demo-
kratskom strankom; ubistvo Boka Buhe duboko je poremetilo samopouzdanje policije i
veru javnosti u nju; ubistvo Batoanina i Skrbe bilo je jasno upozorenje da je MUP
infiltriran i da je operativna bezbednost akcije ,,Svedok" koja se upravo sprovodi i koja
e 12. marta 2003. postati akcija ,,Sablja" - ve probuena i to iznutra.
DOS je, dakle, januara 2001. preuzeo Vladu i ministarstva; uskoro se stvari otvaraju:
MUP pronalazi ,,tek" od 660 kilograma heroina u vlasnitvu Dravne bezbednosti; Rade
Markovi biva uhapen; pokuaji atentata na Vuka Drakovica rasvetljeni su, ali ,,nema
dokaza" na osnovu kojih bi policija odmah uhapsila Legiju, Duu i ostatak ekipe iz
Zemuna i JSO umeane u budvansku avanturu; u hapenju Miloe-via pojavljuje se beli
kombi ,,Chevrolet" iz koga iskau maskirani ma-garci u civilu i izvode cirkusku
predstavu i pokaznu vebu na temu ,,Specijalci u akciji" u Uikoj ulici; Dua je besan:
,,Idioti koriste kombi kojim smo odveli Stambolia!" (uzgred: to nije bio taj kombi).
Miloevi leti u Hag, DSS je na smrt uvredena, Kotunica tvrdi da ,,nije bio obaveten"
mada je sedeo na sastanku Predsednitva koalicije DOS kada je odlucno da se ovaj
izrui; odluku nisu potpisali Kotunica i Svilanovic; odnosi se ubrzano hlade. Legija je i
dalje nedodirljiv.
Naredno poglavlje je doslovno prenet tekst iz lista Vreme" (br. 682 od 29. januara
2004.) i autor ne misli da je potrebno bilo ta dodati ili oduzeti; do zakljuenja ove
knjige nije bilo nikakvih novih detalja oko toga. Unosimo taj tekst uprkos dramaturkoj
asinhroniji sa priom koju priamo, jer ga nema smisla prepriavoti.
4. Dua
Kako su se iz pritvora vadili Dua, Kum, Simovii, Budala i ostali zemunski umetnici,
jer je nepraktino voditi poslove iz Centralnog zatvora; ko im je u tome pomagao,
namerno ili iz gluposti; ko je koga izvaario na kraju: Dua Legiju ili obrnuto; kako su
se stvari poetkom marta 2003. naglo i iznenada zgusnule, ko se u tome snaao, a ko nije
i ostale zanimljivosti Tokom operacije ,,Sablja" vlast i opozicija u vie su se navrata ga-
dale pitanjem ,,Ko je pustio iz pritvora Duana Spasojevia?" kao skandaloznim i
kompromitantnim vruim krompirom. Pitanje je bivalo garnirano i pratecim neizbenim
pitanjima: da ko je sve iao u Silerovu (vie njih nego to se obino misli), a ko u CZ i
zato; da ko se njukao sa Duom, ko sa umetom, ko sa ,,Crvenim beretkama" a ko sa J
svima njima zajedno; ko je kome smetao podvale i poturao dezinformacije, ko je naseo,
a ko nije itd. Sva ova pitanja dobie svoje odgovore pre ili kasnije, kad se ustanove
injenice (a to e potrajati), pa emo se zabaviti onime to se moglo do sada doznati od
pouzdanih svedoka iz policije, tuilatava i sudova.
Pria poinje maja meseca 2001: u Parizu bivaju uhapeni Duaj (Spasojevi), Kum
(Mile Lukovi), braa Simovii (Milo i Aleksandar)i Vlada Budala (Milisavljevi), a
zbog posedovanja falsifikovanih pasoa SR Jugoslavije. Dua je tada ve veoma mocan i
opasan ovek: uhvatio je vezu sa Legijom i Dravnom bezbednou jo ranije; stekao je
poetni kapital u zajednikim poduhvatima otmica bogatih Ijudi uz upotrebu resursa JSO,
pre svega obavetajnih; na Ijudske ce se osloni-ti uskoro. Duina ekipa je krenula u
Bogotu, Kolumbija; sigurno ne iz turistikih razloga. Izgleda da su se u Parizu zadrali
neko vreme (odatle bi mogle biti i uvene fotografije iz pariskih provoda, objavljene to-
kom akcije ,,Sablja"). Izgleda takode, kau policajci, da su organi bezbednosti u Srbiji i
Francuskoj (ukljuujui i francusku sluzbu beibednosti DST, ali i francuski ured
amerike DEA) bili svesni svrhe tog putovanja i da je namera bila da ih se isprati u
Bogotu, da ih se tamo doeka i da se ustanove veze i poslovi, pa da ih se na povratku
digne -ako bude sree sa robom; ako ne -da se eka pojava kokaina od kolumbijske veze
i dode do podataka kako je i preko koga stiglo. Tako barem kau u maju (2001.)
policijski izvori: da je takav bio dogovor naih, francuskih i amerikih agencija.
Ceo plan propada kada ministar Duan Mihajlovic u tom trenutku poinje da obeava
ostavku ,,ako se za trideset dana ne otkriju otmiari Mikovica iz Delte; policija vec
sumnjii Duu i ekipu za to otmicu, pa nastaje i politika kriza tipa: propade
demokratska vlada u Srbiji ako se ta otmica ne rasvetli. Francuska policija na zahtev
MUP Srbije tada doslovce vadi Duu i ekipu iz aviona za Bogotu u kome su ve sedeli i
kree procedura izruenja po optubi za falsifikovane pasoe. Uzgred: dokumenta su bila
vrhunski falsifikovana i moguce je da potiu iz resursa Dravne bezbednosti; francuske
vize bile su prave.
KOLUMBUSKA DANGUBA: Dua je besan: ,,Liili ste ovu zemlju deviznog prihoda,
miliona evra! Mi bismo koku iz Kolumbije izvezli na Zapad, a pare bi dole ovamo",
kae on policiji. E, sad: politika gonjenja za falsifikovane pasoe bila je labava; to je
ionako optinska nadlenost i kazne su veinom blage. Pojavio se problem pritvora,
upravo iz tih razloga, zbog male zapreene kazne. Okruni javni tuilac Rade Terzi
insistira da se pritvor produi zbog istrage o otmicama Mikovia (,,Delta"), Aleksia
(,,Interspeed", Subotica) i Vukovica iz Novog Sada (vlasnik benzinske pumpe), na
kojima policija radi grozniavo, ali jo nema kompletirane dokaze.
Krajem maja meseca, medutim, Rade Terzi poinje da insistira da| Duca i ekipa budu
puteni iz pritvora jer ,,nema dokaza". Na sastanku u MUP policija referie: svedoci su
preplaeni; u Silerovoj su nali pro^ storiju u kojoj plastini poklopac elektrine. utinice
ima tragove krvfl oveka kome su to pucali u koleno dok su ga drali (taj je u meduvre-
1 menu pobegao u svet); nadzorae kamere na naplatnoj rampi snimile suj automobile
kojima su u Suboticu i natrag ili otmiari, ne plativi puj| tarinu; Vukovia je tipovao
Nenad Opai, ali je onaj koji je tipovac Aleksica pogreio, jer ovaj nije bio vlasnik firme
,,Interspeed", vec sa^ mo neki menader koji se jeste obogatio, ali ne toliko koliko se
Duc nadao; u otmici je korien ,,VW Passat", vlasnitvo Slavka ,,Sumskog
Stevanovia; u kolima su nadeni tragovi Vukovieve krvi i telefon jednog od brae
Simovia; umski tvrdi da je auto pozajmio Simovicu onda umskog neko otima i mlati,
pa on vie nee da pria, kae da je i to to je rekao - rekao pod pritiskom; uveren je da
su ga oteli tukli policajci i uopte cela stvar veoma slina sluaju Limara (Dragana Ilica
iz sluaja ubistva Boka Buhe).
Maja meseca 2001. u policiju dolaze Rade Terzi, Sinia Simi (tadanji okruni i kasnije
republiki tuilac) i Goran Ili (optinski ja\ tuilac Prvog OJT). Kau da dokaza za
otmice nema, a da Dua obeava da e otkriti poinioce tih otmica ako bude puten na
slobodu. To kom juna nudeno je jemstvo od 300 hiljada maraka za putanje iz pr tvora
Due i ekipe po predmetu falsifikovanih pasoa; Rade Terzi traio da se jemstvo
prihvati. U ponovljenom zahtevu Dorde Mirkovi^ predsednik IV Optinskog suda, odbija
jemstvo; i tako vie puta, pa pi tvor ostaje. Duini poslovi su paralisani, a najblii
saradnici su s nji u Centralnom zatvoru; tako se ne moe raditi, a i vreme tee, to je
kritinog znaaja, jer i policija radi svoje. Vremenska dinamika je kljuna i Dua se
nervira, potee sva sredstva preko advokata i prima razne posete u zatvoru.
U septembru treba produiti pritvor ponovo. ena, svedok u predmetu iznude, odjednom
menja iskaz i ne tereti Duu. Dua 7. septem-bra 2001. biva puten iz pritvora. Nekoliko
dana kasnije iz Okrunog javnog tuilatva dolazi jo jedan predmet za iznudu:
Spasojevi, Lukovic, Krsmanovic, Jurii i Nikola Baji. Ispalo je da jc re o nekom
gradevinskom preduzimau koji je Surincima gradio kue; Duca je sve placao. Ostali
su oveku duni, pa su ga premlatili kad je traio pare. Pred-met je vodio sadanji prvi
zamenik Okrunog javnog tuioca Duan Lon-arevic (koji je sa istranim sudijom
Goranom avlinom bio deuran kad su tokom ,,Sablje" poginuli Duca i Kum u
Barajevu); do 3. jula u pritvoru je bio Baji, a Krsmanovi i Jurii su u bekstvu.
Lonarevi uzi-ma predmet u razmatranje i predlae da se Baji pusti iz pritvora, to
istrani sudija i ini. Predmet ostaje da miruje, ali ne i Dua.
PATRIOTSKE IGRE: U svom iskazu u istrazi Miladin ,,Dura Mutavi" Suvajdi daje
detalje Duinog plana kako da oslobodi svoje sauesnike: u dogovoru sa inspektorom
policije Slobodanom Painom, koji e kabinet ministra Mihajlovia obavetavati o
,,napretku" Duine privatne istrage, Dua oznaava Mamicu, Nikolu Bajia i te neke
Bosance bliske Radovanu Karadiu kao otmiare; navodno su pare bile namenjene
Karadiu, to je Dua procenio kao taman dovoljno ,,patriotsko" razvodnjavanje stvari.
Legija, medutim, menja miljenje o tome; Dura Mutavi kae da je ,,neko to stopirao, ne
znam ko" i taj plan pada u vodu. Sada treba nekako izvui Kuma, Simovie i Budalu iz
pritvora...
Uskoro Dua dolazi kod Vitorovia u pratnji dva klipana sa ,,motorolama", veoma nalik
na slubena lica. U napetom i neprijatnom razgovoru Dua uvijeno preti: pominje
Vitorovicevu porodicu i dete; Vi-torovi ga obavetava da zna gde njegova, Duina, ker
igra tenis i ta sad? Duca pominje edu (Jovanovia), onako izdaleka; ukratko, Duca
trai da Kum Lukovi bude puten. Vitorovi odbija; Dua, sa izvesnim respektom, kae:
,,Vi ste jedini koji ste odbili" i odlazi. Po reima Djure Mutavog, tada Dua poinje da
,,daje gas" Legiji i da mu ,,pere mozak": te treba vlast da vuji njihovu moc (mo JSO, to
jest); te treba nae Ijude postaviti na elo Dravne bezbednosti; te nai Ijudi sede u
pritvoru i treba Vladi i Djindjiu pokazati ko ima mo i ko je pravi patriota; itd. Dua,
dakle, Legiju ,,pali na gurku" (,,gasira ga", u zemunskom argonu) kombinacijom
laskanja i ,,patriotske" retorike, sve to ne bili li svoje ortake izvukao iz pritvora. Legiji,
ve smenjenom i penzionisanom, ne treba mnogo; on ionako kontrolie Jedinicu za
specijalne operacije: njihovo je uverenje da je on samo ,,formalno" smenjen. Posle dve
diskretne posete Milorada Ulemeka Lukovica Legije centru JSO u Kuli, pobuna je
spremna; eka se samo povod. Povod je - namerno ili sluajno -p ruio onaj kome je palo
na pamet da poalje JSO da hapse brau Banovie u Obrenovcu (po optunici Hakog
tribunala),mada za tim nije bilo nikakve taktike ili druge potrebe: Banovie, piljare na
pijaci, mogao je da uhapsi OUP Obrenovac bez ikakvih problema. Ali, iz nekog razloga
koji Srbiji treba jednoga dana objasniti, upotrebljene su famozne ,,Crvene beretke", to je
dovelo do nesluenih (ili sluajnih) posledica.
TO ZNA SAMO RADE TERZI: Devetog novembra 2001. dolazi dooruane pobune
Jedinice za specijalne operacije Resora dravne bezbednosti MUP Srbije. Na dan kada su
blokirali autoput kod centra ,,Sava", 12. novembra, Rade Terzi dolazi u IV Optinsko
javno tuilatvo, ukljuuje televizor i kae: ,,Pogledajte. Vidite li ta se radi? Prvi zahtev
JSO je da se Francuzi' (Kum, braa Simovii i Vlada Budala) puste iz pritvora. Otmiari
su novcem od otkupa finansirali one koji za velike pare uvaju hake optuenike". Rade
Terzic oigledno zna neto to u tom trenutku niko drugi ne zna - ak ni Kabinet ministra
unutranjih poslova.
Njegov zahtev da se pritvor Kumu i ostalima ukine bio je odbijen i on odlazi, veoma Ijut.
To je bio ponedeljak, 12. novembar 2001; u petak, 16. novembra, Rade Terzi alje
obavezno uputstvo (naredbu) br. 667-01 da se iz pritvora pusti samo Mile Kum Lukovi i
da ga IV Tuilatvo ,,usmeno obavesti" o izvrenju. Biljana Radovanovic, optinski javni
tuilac IV OJT, postupa po uputstvu, jer ne moe drugaije. Kasnije e je-dan visoki
tuilac rei da ,,gluplje obavezno uputstvo nikada u svojoj karijeri nije video". Istrani
sudija Londrovi predlae da se onda svi puste -kad je takva stvar, ali predsednik suda
Mirkovi puta samo Kuma i zadrava u pritvoru brau Simovie i Budalu. Treba imati u
vidu i okolnost da je zaprecena kazna za otmicu tada bila manja ncgo za iznudu; to je
posledica prethodne viegodinje rairene prakse reketiranja; otmica za ucenu bilo je
malo, dok Dua i Legija od otmica bogatih Ijudi nisu napravili industriju koja je donosila
milione eura. Oruana pobuna JSO nije, po oceni Dure Mutavog, ispunila sve Duine
ambicije, jer je Legija bio zadovoljan time to je Bracanovia namestio za zamenika
naelnika Dravne bezbednosti. Nikada tokom pobune JSO niko nije pomenuo putanje
Kuma, brae Simovia i Budale kao jedan od zahteva ,,Crvenih be-retki"; niko osim
Radeta Terzia, koji je sam pustio Kuma na kraju, kada nita drugo nije uspelo...
Decembra 2001. Mioljub Vitorovi podie optunicu za otmice Mikovia, Aleksica i
Vujovia, traeci istovremeno da MUP nastavi sa prikupljanjem podataka od niza lica na
dostavljenom spisku. Simovii i Budala puteni su iz pritvora po podizanju optunice, jer
su istekli rokovi. Sudenje kree, svi dolaze redovno na rasprave -osim oteenih i
svedoka optube; razumna pretpostavka je da su zastraeni. Ceo kvart oko suda blokiran
je craim dipovima i dripcima sa ,,motorolama" i tamnim naoarima; sudnica je puna
takvih, ali policija ne postupa; to se izgleda smatralo za normalno.
UBRZAVANJE: Do februara 2003. ne deava se manje-vie nita u toj stvari. U februaru
zakazuje se vaan sastanak u Makiu, u seditu UBPOK (Uprave za borbu protiv
organizovanog kriminala). To su Mile Novakovi iz Uprave kriminalistike policije MUP
Srbije, Boro Banjac (UBPOK), tuilac Vitorovi i jo jedan ovek; Milan Obradovi
(GSUP Beograd) kasni i pridruuje se uskoro. To se dogada dva dana po izlasku prvih
umetovih izjava i pisama po tampi. Ljilja Bu-ha ve je bila kod Neboje Maraa
(zamenika Okrunog javnog tuioca) i dala izjavu; frka oko umeta naglo raste, jer on ne
izbija iz me-dija sa svojim izjavama, intervjuima i pismima. Razmenjuju se miljenja i
podaci; u vazduhu se osea neka velika i dramatina promena. Ba-njac kae: ,,Bili smo
kod premijera Dindia i imamo podrku -do kraja!". Neboja Mara i Veselin Mrdak
(obojica iz Okrunog tuilatva) bili su sutradan tamo na slinom sastanku. Izgleda da su
uesnici tih sastanaka bili paljivo birani.
Stvari poinju da se naglo zgunjavaju poetkom marta 2003. U to vreme, posle
eksplozija u ,,Difensu", svi optueni na sudenju za otmice i njihova ekipa presreni su,
cere se od uva do uva i otvoreno se raduju. Neto visi u vazduhu, to se osea. Zakazuje se
sastanak u MUP, u ulici Kneza Miloa. Sreu se Mile Novakovi; Jovan Priji, specijalni
tuilac i jedan zamenik optinskog tuioca, upuen u ceo sluaj. Priji je optimista:
,,Hoemo li sve da ih sredimo?" Optinski tuilac predlae: trebalo bi da Ljubia ,,ume"
Buha da uredan iskaz po ZKP, pa da se onda krene u medije sa podacima i da se polako
formira javno mnjenje. Narednog dana prestaju Cumetova pisma po novinama. U to
vreme ume je ve spakovan i gotov za svedoka-saradnika i u rukama je policije. (Cume
e svoj iskaz po ZKP potpisati 10. marta 2003. u prisustvu Jovana Prijia.)
VELIKO FINALE: U isto vreme, kako kae Dura Mutavi (koji je to uo od Kuma
Lukovia), tanije 1. marta 2003. Legija doznaje od Zvezdana Jovanovia Zvekija da je
neki Zvekijev rodak iz Uprave bez| bednosti Generaltaba nauo kako e Legija biti
uhapen 15. martaj 2003. Legija tada, 1. marta, naputa svoj stan u Filmskom gradu, gdej
ga je obezbedivala JSO, prelazi u ,,tek", stan u Omladinskih brigada 8/s i postaje
ilegalac; jo nije jasno ko od JSO ostaje da ga obezbedjuje informacije su protivrene
(kasnije se doznaje da ga je uvao neki "Skene" Sare).
Jovan Priji onda putuje nekuda (u Slovaku) da saslua Cumeta. Tri dana kasnije, u
ponedeljak, 10. marta, vraa se sa umetovim preliminarnim iskazom (danas znamo:
uredno datim po ZKP i potpisanim, dakle vazeim na sudu). Kae da je ume pristao da
bude okrivljen, ali samo kao pomaga, Logistika podrka. Pominje ono famozno
brojanje para (jedini je ume imao akttasnu) u njegovoj kancelariji, para od otmice
Mikovia; Legija je uzeo tri i po miliona, kae Cume. Za etvrtak, 13. mart 2003,
dogovara se Cumetovo sasluanje po ZKP, u prisustvu branioca i tuioca i hapenje
Zemunaca istoga dana, u etvrtak uvee. ,,Ne moe Legija!", kae Jovan Priji.
Legija u utorak, 11. marta 2003. zove Jovana Prijia i hoe da se njih dvojica nadju toga
dana. Nisu se nali; Priji nije pristao.
Jedanaestog marta, u utorak, Jovan Priji kae: ,,U etvrtak, 13. marta, hapsimo Duu i
sve ostale!".
U noci izmedu ponedeljka (11. marta) i utorka (12. marta), Zoran Dindi ,,postrojio je"
republikog tuioca Siniu Simia i okrunog tuioca za Beograd Radeta Terzia i
zapretio da e ih pohapsiti ako se odmah ne krene u akciju protiv Zemunskog klana.
... Kada je postao republiki javni tuilac, Dorde Ostoji upoznaje se sa papirima, poziva
k sebi Radeta Terzica i zahteva njegovu ostavku. Rade Terzi prvo odbija, ali ga Ostojic
suoava sa tunim injenicama; Terzic predlae da ode u Okruno tuilatvo i tamo
napie ostavku; Ostoji mu kae da nema potrebe, jer je daktilografkinja to, iza vra-ta.
Svedoci kau da su se Terziu dok je donosio ostavku ruke tresle tako da se ulo utanje
papira. Opta je ocena da je Terzic jedva izbegao krivini progon.
Sva ostala pravosudna lica osve drame jo su to gde su bila, osim Duana Simia
(otputen) i Sinie Simia, biveg republikog tuioca, koji je otiao vie po komandnoj
odgovornosti, formacijski, nego zbog neke svoje krivice; on je po svim svedoenjima -
ovek poten i struan; zbog tih kvaliteta Dorde Ostoji je ak traio da Sinia Simic
ostane kao zamenik republikog tuioca, ali mu nije bilo udovoljeno.
P.S: Sudenje po delu otmica Mikovia, Aleksia i Vujovia zavreno je poetkom aprila
2003. Svi osim Legije bili su na optunici, a dodat je i Slavko ,,umski" Stevanovi.
Vaan svedok optube za iznudu, ena onog preduzimaa koga su tukli jer su mu
dugovali pare, odustala je od svog prvobitnog iskaza: ,,Niste u stanju da me zatitite".
Samog preduzimaa tokom akcije ,,Sablja" policija u Zemunu hapsi zbog posedovanja
automatske puke. ta e mu puka? Preduzima kae: ,,Kad sam pitao ko e me zatititi
od Due i ekipe, policijski inspektor mi je rekao da kupim puku i da se titim sam".
U prolee 2001. Milorad Ulemek Lukovi Legija mogao je da bu-de miran: istu to ciglu
koju je prodao Zoranu Dindiu 4. i 5. oktobra 2000. uspeo je da proda i Vojislavu
Kotunici dva dana kasnije, kada ga je Dindi doveo novom predsedniku SR Jugoslavije,
pred kojim se Legija mangupski zaklinjao na Bibliju, poklonio mu nekakvu ikonu, kr-stio
se kao ruski kaluder i uopte uspeno odigrao svoju novu ulogu ,,branioca demokratije",
hrianskog viteza i svetog ratnika.
Onda je posle Petog oktobra 2000. vei deo Jedinice za specijalne operacije Dravne
bezbednosti MUP Srbije otiao na jug Srbije da svojim prisustvom pomogne smirenju
tamonje krize. Tamo su se par me-seci kurili u svojim najskupljim uniformama, sa
svojom najsavremenijom opremom i vozilima ,,Humvee", ali sve dobro pazei da
sluajno ne pridu Velikom Trnovcu, glavnom centru trgovine heroinom. Nije da su bili
jedini: niko iz MUP i Vojske Jugoslavije (osim neka dva vojnika ugovorca koji su u
neznanju proli kontrolni punkt pred Trnovcem ne obracajui panju na panine znake
saobracajaca da ne idu tamo, pa su ih posle jedva ive izvukli) nije smatrao za shodno da
taj Veliki Trnovac, aglomeraciju kod Bujanovca, a taman blizu tromede
SrbijaKosovoMakedonija, opkoli i ljudski pretrese. Takva akcija, znalo se, bila bi veoma
rastuila itav niz jako bogatih i jako znaajnih Ijudi na Balkanu najire shvaceno.
Konkretnije: Dua, Kum i Kosmajac bili bi jako tuni; o albanskim umetnicima i da ne
govorimo. Osim toga, ozbiljni Ijudi iz Velikog Trnovca imali su godinama dobre odnose
i prijateljsku saradnju sa lokalnom policijom.
Poto su Radomir Markovi, naelnik Resora dravne bezbednosti MUP Srbije i njegovi
Ijudi imali dovoljno vremena da sklone ili unite najdelikatnije tragove u arhivama
Slube -pre svega one koji ukazuju na najnovije afere -stanje u Slubi malo se opustilo.
Nova vlada, osnovana krajem januara 2001, bila se zabavila o svom jadu i o jugu Srbije,
gde im je ba nekako zgodno bila smetena lepa mala oruana pobuna, koliko da imaju
da rade neto gde e im JSO trebati. I to je, slava Bogu, prolo, a Duan Mihajlovi
preuzeo je MUP Srbije, dok su Goran Petrovi i Zoran Mijatovi preuzeli Dravnu
bezbednost, kao naelnik Resora i zamenik, respektivno.
Ne zna se kome je od te trojice bilo tee, istini za volju. Duan Mihajlovi nasledio je
policiju koju je Miloevi punih etrnaest godina kvario, korumpirao i zloupotrebljavao:
od ulinog kriminala do ratovanja van granica Srbije. Petrovi i Mijatovi nasledili su
Slubu koja je za sve to vreme bila glavno sredstvo za infiltraciju i subverziju susednih
drava, za infiltraciju i pijuniranje domae opozicije, za krenje sankcija, fmansijske
malverzacije sa inflacijom, deviznom gotovinom, cigaretama i akciznim robama; za
trgovinu drogom, za kontrolu saradnikih veza u kriminalnom podzemlju i za ubijanje
politikih protivnika.
Na samom poetku rata u Hrvatskoj, 1991, dolazi do proimanja raznih linija vojnog i
policijskog prisustva Srbije na teritoriji susedne drave, pa se tako meaju elementi iz
jedinice kapetana Dragana (Vasiljkovia, alias Daniel Snedden) ,,Alfa" iz Golubia kod
Knina, Srpske dobrovoljake garde eljka ,,Arkana" Ranatovia i originalnog sastava
,,Crvenih beretki". Te e dve formacije ostati glavni ljudski results za popunjavanje
sastava Jedinice za specijalne operacije. U to vreme jedva da se videla razlika izmedu
njih, sve dok se Arkan i Radovan ,,Bada" Stojii nisu 1992. bazirali u Erdutu.
Kasnije, a najvie tokom rata u Bosni, ,,Crvene beretke" poinju da se koriste za
zaepljivanje rupa i pomoc u kritinim situacijama raznih vrsta.
Jedinica za specijalne operacije Resora dravne bezbednosti MUP Srbije uvedena je kao
posebna organizaciona jedinica tek Pravilnikom o unutranjoj organizaciji RDB od 5.
aprila 1996. Taj Pravilnik bio je, naravno, dravna tajna, kao i sve u vezi sa tom
Slubom. Opis poslova i radnih zadataka (l. 42 Pravilnika) zasluuje da se navede u
pot-punosti i posebno:
Jedinica za specijalne operacije je namenska formacija za izvravanje namenskih
zadataka i sprovodenje akcija specijalnog karaktera.
Hvala, dovoljno.
Bez Slobodana Miloevia, bez Jovice Staniia, bez Radomira Mar-kovia i bez Franka
Simatovia; bez iznad svega, Bracike Kertesa koji nikada nije pitao ni koliko para ni
zato im treba, Jedinica za specijalne operacije poinje da lebdi u pomalo bezteinskom i
sve vie bezvazdunom prostoru: nema vie potrebe za njihovim efikasnim i diskretnim
,,namenskim" uslugama ,,specijalnog" tipa; ,,angaman" na jugu Srbije bio je tek prazan
hod, ali je impresionirao ovia i Vladu; poslednje to su zaista svrili bio je neuspeli
atentat na Vuka Drakovia u Budvi i uspeno hapenje i ubistvo Ivana Stambolia.
Zahvaljujui poslovnim sposobnostima komandanta Legije, JSO je u meduvremenu
sticala nove ,,sponzore" koji su -milom, iz ,,patriotizma", ili silom, zbog ponuda koje se
ne mogu odbiti -investirali u njihov standard i uopte im se ulagivali, da ne bi proli kao
Mikovic, Babovic i drugi... ,,Sponzorstvo" je od centra JSO u tolcu kod Kule, Baka,
stvorilo veoma udobno razbojniko gnezdo. Sponzori", medutim, poetkom 2001.
godine poinju da razmiljaju na sledecoj liniji: jel' to dola de-mokratija? Jel' to nastala
vladavina prava i pravna drava? Zasto bismo plaali reket onim dripcima iz tolca? I u
tom optem uznemiravajuem j pravcu... Najgore to se pretorijancima moe desiti jeste
da postanu su-vini -i pritom preskupi. Trebalo je napraviti nesto; neto zvuno i gla*
sno, neto to e privui novog politikog sponzora.
Budunost Jedinice polako je postajala neizvesna: nova vlast nije htela da ubije nikoga
tiho i diskretno; na otmice bogataa i na trgovinu heroinom odjednom se gleda sa
hladnim neodobravanjem; nema et-1 nikog ienja i pratee pljake; obina policija
drznula se da aka; tamo gde za Miloevievog vakta ni pomislila ne bi; trebalo je
zatiti-ti ono malo poslovnih partnera iz Zemuna s kojima se jos neto dalol obaviti. Pre
svega je trebalo nai nove politike saveznike patriotskog" usmerenja, jer veina ovih iz
nove vlasti ili nekako nisu bili naklonje* ni, ili su poinjali da gaje odredene sumnje i da
preispituju kupopro* dajne ugovore za onu ciglu iz 2000. godine.
Uprkos svemu, nisu to bili mali stresovi za Milorada Ulemeka Lukovia Legiju, kad se
sve zbroji na gomilu: ratovanje, prevrat, pretrpljeni strah, nepoverenje u to novu vlast
koja se ponaa nepredvidljivo i u novo rukovodstvo Resora dravne bezbednosti MUP
Srbije, upravo postavljeno poto je Rade Markovi pao -uprkos Kotuniinim nenim
oseanjima za njega. Legija je Gorana Petrovia, novog naelnika, pre-zirao (zvao ga je
,,onaj grbavi"), a zamenika, Zorana Mijatovia, mrzeo (,,onaj matori"). Petrovi je bio
kontraobavetajac i analitiar; Mijatovi stari udbaki lisac; nijedan nije spadao u
Legijine prethodne kontakte i saborce. Postavila ih je nova vlast posle dueg razmiljanja
(Petrovia je ranije iz Slube najurio Rade Markovi, a Mijatovi je vraen iz penzije u
koju je oteran kao Staniidev kadar), imali su neke reformistike ideje u vezi sa Slubom,
mnogo su se njukali sa strancima, poeli su da se zanimaju za trgovinu heroinom i
uopte nisu slutili na dobro. Osim toga, Radomir Markovi, Legijin ef u najkritinija
vremena (atentati na Drakovia, hapenje Stambolia), sedeo je u zatvoru i postojala je
stalna opasnost da propeva. Pripadnici Legijinog ueg operativnog jezgra u Jedinici
takode su pokazivali znake nervoze kako je vreme prolazilo: ipak su oni ubijali bez
pitanja koga god im se usmeno naredi; poeli su da se javljaju i znaci uzajamnog
nepoverenja. Preko svega toga nadvila se jo i sve dua senka Hakog tribunala, a oni su
najbolje znali ta su, gde i kada radili. Stanje, dakle, napeto i uopte nezdravo za ivce;
Le* gija je poeo da pokazuje znake zamora materijala.
Uskoro po hapenju Miioevia, maja meseca 2001. Legija se napio u disko-klubu
,,Tvitava" u Kuli, uobiajenom pojilu JSO. Ugledao je na televiziji Duana Mihajlovia,
ministra unutranjih poslova, kako objavljuje da su Dua, Kum i ostali ,,Francuzi" iz
otmice Mikovia uhapeni. Pucao je prvo iz pitolja u televizor, pa onda i po kafani;
polupao je flae sa estokim piima iza anka; dolo je do poara jer je televizor varniio,
a alkohol dobro gori; kafana je bila drvene konstrukcije pa je izgorela do temelja.
Incident je zabeleen, ali nije bilo pravnih posledica do dana dananjeg - uprkos
ogromnoj materijalnoj teti (oko 300 000 evra) i podnetom odtetnom zahtevu. Sutradan
je bila otkazana poseta Vladine delegacije centru JSO u Kuli.
U leto 2001. javlja se ideja u Vladi Srbije da se Jedinica za specijalne operacije ponudi
Amerikancima i Ujedinjenim nacijama za uee u mirovnim operacijama u Afganistanu:
neka ih tamo, to dalje, to boIje. U prvom trenutku ideja je bila popularna u JSO, ali tada
dolazi do zanimljivog razvoja: jedno lice blisko Kabinetu predsednika SRJ (danas je to
lice u Cikagu) prenosi Legiji priu da je, kao, namera Vlade Srbije da Jedinica po
dolasku na ve ugovorene vebe, homologizaciju sa trupama UN i klimatsko privikavanje
u Kuvajtu bude ,,razoruana, pohapena i poslata u Hag". Legija e posle toga poeti da
se ali Cedi Jovanoviu da hoe da ga alju u Hag. Takva namera nije postojala, po
svemu to smo mogli da saznamo; postojala je samo namera da se JSO prikljui trupama
UN u Afganistanu. Uostalom, kao to e se kasnije videti, Haki tribunal nije se zanimao
ni za koga iz JSO ni tada, ni danas (osim za Franka Simatovia, ali samo za njegove
aktivnosti do 1998.). U JSO nastaje panika: Legija, inspirisan od Staniia, Frenkija i jo
nekih, podstie paniku i Jedinica odbija ideju o UN i Afganistanu. Uprkos tome, Vlada,
MUP i Dravna bezbednost i dalje veruju da je Jedinica ,,pod kontrolom". Incident koji
sledi pokazae veliinu te zablude.
Braa blizanci Predrag i Nenad Banovi, dva opskurna lika iz srednje Bosne, nali su se
na poternici Hakog tribunala; poto su bili blizanci, traeni su obojica (posle je ispalo da
je Nenad nevin, pa je puten; Predrag je skrueno i uz kajanje priznao ratne zloine i bio
osudjen na osam godina zatvora). Novembra meseca 2001. Zoran Djindji spremao se na
put u Sjedinjene drave, pa je zapitao ima li neke prilike da se pokaemo kao pouzdan
saveznik i da napravimo neki zgodan simbolini gest dobre volje, u smislu saradnje sa
Hagom i to. Neko je predloio brau Banovi: sitna riba, eto ih u Obrenovcu, dre tezgu
na pijaci i prodaju povre, nikoga ne zanimaju ionako, a Sluba ih ima u vidu s obzirom
na to haku poternicu, za svaki sluaj. U redu; dogovor je postignut: Zoran Dindi ide u
Vaington, a Banovii ce biti uhapeni i isporueni u Hag dok je on tamo; ba zgodno.
Izgleda, medutim, da je barem jedan od brae Banovi u jednom trenutku proao kroz
obuku ,,Crvenih beretki" i ratovao uz njih; takav se glas u svakom sluaju bio proneo
kroz zainteresovane krugove. Ne znamo je li MUP bio toga svestan poetkom novembra
2001; ne znamo ni da li je ta pria bila istinita. Takvih sitnih lokalnih ratnih zloinaca
bilo je irom Bosne ionako na stotine; mnogi od njih bili su ovako ili onako operativno
povezani sa ,,Crvenim beretkama". Uostalom, u ponosne rezerviste JSO spadali su i jedan
Marko Miloevic i jedan Andrija Drakovi...
Nekome je, izgleda, bila promakla okolnost da se u to vreme zgunjava i istraga oko
Ibarske magistrale i da e Legija biti pozvan na sud -makar i kao svedok. Petog oktobra
2001. on trai da se sastane sa Cedom Jovanoviem; ovaj pristaje i nalaze se u praznoj i
nedovrenoj Duinoj kui u Silerovoj ulici u Zemunu: Legija je nervozan i optuuje
vlast da mu pakuje isporuku za Hag (o emu kasnije).
Sada, u retrospektivi, kao kljuno javlja se pitanje: kome i zato je palo na pamet da za
hapenje brae Banovi upotrebi ba JSO - od svih policijskih jedinica? Po svemu
sudei, to nije bilo sluajno. Stavie, postoji osnovana sumnja da je re bila o odluci sa
umiljajem ili o neoprostivom taktikom i politikom previdu, svejedno, jer su posledice
bile iste - katastrofalne. Zoran Mijatovi u svojoj knjizi ,,0pelo za dravnu tajnu",
objavljenoj tek marta 2004. sa drugaijim ciljevima, usput objanjava da je JSO bila
upotrebljena u hapenju brae Banovi radi vebe u realnim okolnostima. Zato je u
hapenju uestvovala JSO?... Ovo je bila samo, da kaem, jedna veba. Zasto? Zato to je
jedinici, zbog neukosti delovanja u miru, ispred nosa pobegao zatvorenik iz
smederevskog zatvora, neki Pako, teak vie od 100 kg. Ni helikopterima nisu mogli da
ga pronadju. Ne moe se jedinica kabinetski osposobljavati za kvalitetan posao. Mora da
veba. Taj posao bi operativci izveli levom rukom" (str. 157.).
Za tog Paka ne znamo, ali se od ranije moglo naslutiti da je JSO daleko od standardnih
operativnih kvalifikacija za posao koji bi je spadao u normalnoj dravi. Pogotovo je bila
daleko od sopstvenih propagandnih parola i elitistikih kurenja na temu ,,najbolje
antiteroristike jedinice" na svetu. Jedna je stvar pljakati po Hrvatskoj, Bosni i Kosovu i
tamo trenirati lokalne talente; druga je stvar juriti Paka od sto ki-la oko Smedereva; trea
je stvar ubijati Vuka Drakovia po Ibarskoj magistrali i Budvi; a etvrta je stvar hapsiti
nenaoruanog Ivana Stambolia po Koutnjaku i ubiti ga vezanog na Frukoj Gori, kao i
pucati u glavu nenaoruanom Slavku uruviji - to se ,,profesionalizma" tie.
Kurenje po junoj Srbiji 2000. neemo ni pominjati. Tom ljamu nikakva veba u
realnim okolnostima ne bi mogla da pomogne to se ,,neukosti delovanja u miru" tie i to
je moralo biti jasno svakome ko ima mesec dana policijskog iskustva. Jedino istinito u
tvrdnjama Zorana Mijatovia jeste da bi taj posao ,,operativci bili izveli levom rukom".
To je zato to se takvi poslovi rade glavom: na pamet, a ne na snagu.
Zato, dakle, ,,operativci" nisu bili angaovani na hapenju brae Ba-novic, nego ba
JSO? Dva uniformisana policajca OUP Obrenovac mogli su Banovie da privedu bez
otpora i problema u stanicu policije i odatle poalju u Beograd i za Hag, a da niko ne i ne
primeti. Znalo se da Banovii nita ne slute, da nisu naoruani i da nemaju podrku i
zatitu; za to postoji operativna, foto i video-dokumentacija. Preko tog pitanja Mijatovi
prelazi brzo i povrno; to zvui kao opravdavanje za greku ili previd; pitanje ko je
odluio da JSO upotrebi u tom sluaju ostalo je -na alost -nerasvetljeno, mada bi
odgovor mogao biti od velikog znaaja za ono to e se desiti, ukljuujui i ubistvo
Zorana Djindjia.
Naime, ta odluka kao da je bila namerno doneta, ne bi li se Legiji, njegovim Ijudima u
JSO i njihovim saveznicima pruio povod za oruanu pobunu koja ce izbiti 9. noverabra
2001. godine. Uzrok oruane pobune JSO razmatran je kasnije na vie relevantnih mesta i
u javnosti, na ta emo doci. Zoran Mijatovi tvrdi da je dan pred hapenje brae Banovi
odran sastanak sa vrhom JSO, ukljuujui Gumara i Zvezdana Jovanovica (pomonika
za rezervni sastav) i da im je jasno reeno da je o hakoj optunici re; nisu imali
primedbe.
6. Pobuna
Cinjenica je da se JSO -njeno faktiko vodstvo, to jest - naizgled (i samo naizgled!) vie
potresla od hapenja i slanja u Hag neka dva nepoznata srednjebosanska blizanca
Banovia; mnogo vie nego to se potresla od hapenja i slanja u Hag njihovog
Vrhovnog Komandanta pred kojim su se godinama koili u stavu ,,mirno!" i zaklinjali
mu se na vemost do groba na proslavama Jedinice u Stolcu svakog 4. maja. To to se
Kotunica na taj Vidovdan 2001. potresao mnogo vie od njih nije ih mno-go potreslo.
Ali se od Vidovdana do Mitrovdana 2001. neto promenilo u smislu potresanja i
,,patriotskih" oseanja. Sta se to promenilo?
Pobuna je bila pripremana i u njoj nije bilo nikakve spontanosti, kako se to iz pisanja
udvorikih medija moglo zakljuiti. Poetak pobune podeen je za trenutak kada je
premijer Dindi jo u Americi, a Duan Mihajlovi van Beograda. Iz nekog razloga
Vlada i MUP pravili su se kao da veruju u ,,spontani protest", ali to je drugo. U svakom
sluaju, 9. novembra uvee JSO se zatvara u svoj centar u tolcu i odbija poslunost
Resoru dravne bezbednosti. Istovremeno, vecina aktivnih i re-zervnih pripadnika JSO
naputa svoja radna mesta vozaa, telohraniteIja i radnika obezbedenja u Vladi i
ministarstvima i udaljava se u prav-cu Kule ili drugih centara Jedinice (Lipovika uma,
Banjica, Senjak itd.). Jedan deo vanih funkcionera Vlade ostaje bez vozaa i radnika
obezbedenja. Zoran Mijatovi kae da ga je o pobuni 9. novembra uvee telefonom
obavestio Goran Petrovi: s obzirom da Jedinica odbija kontakt s njima, Petrovi ostaje
na odmoru. Dok se on odmara, Legija radi: kao prvo pokree medijsku ofanzivu u korist
JSO, u emu mu po-mau Dua Spasojevi, Miladin ,,Dura Mutavi" Suvajdi i - po
Koraevom izvetaju - Ljubia Buha ,,ume". Slede detalji:
Duini razgovori
Telefonski razgovori koji slede presretnuti su 9. i 11. novembra 2001, tokom oruane
pobune Jedinice za specijalne operacije Resora dravne bezbednosti MUP Srbije.
Sagovornici su Duan ,,Dua" Spasojevic i nepoznati mukarac za koga se pretpostavlja
da se javlja iz glavnog stana JSO u Kuli. Broj telefona sagovornika bio je zatien; danas
je skoro sasvim izvesno da je re o Gumaru Mariicu, komandantu JSO. Duca je govorio
sa mobilnog telefona koji inae pripada Miladinu ,,Duri Mutavom" Suvajdiu.
21.14 h.
Razgovarali su Duca i NM. (nepoznati muskarac; skoro sasvim izvesno Gumar)
NM: ,,Zvali su me sa jedne televizije za neko saoptenje u vezi s tim. A ja imam sa te
strane otvorene kanale."
Dua: ,,Poslao sam ja 40-50 novinara."
NM: ,,Znam. Zvali su vec mene da me pitaju da nee biti priheftani."
Dua: ,,Koga imamo?"
NM: Imamo Pink'."
Duca: ,,Pa oni su otili tamo. Neka putaju sve. Zvau te ja poto neu imati broj."
(Kasnije se ispostavilo da ,,Pink" nije otiao u Kulu i Dua je rekao da e im on nabaviti
kasetu da putaju; M.V.)
Dua je rekao da je za sada sve prolo u redu i da ce videti koliko e ih Ijudi podrati.
21.31
Duca je zvao NM-a.
Dua: ,Jesi video kakva je frka u dravi?"
NM: ,,Jesam. Zvao sam Koleta da prenese ovome da ne reaguje, da ne komentarie."
Dua: ,,Dobro si mu rekao. Neka se uzdre da im ne bi j... mamu.
NM: ,,Ja sam mu rekao, nisam spominjao tebe. Rekao sam da me direktno zvao
komandant jedinice, da su popizdeli, da otkazuju poslunost... I on mi se zahvalio to
sam mu rekao i rekao je da e zvati Neu. Rekao sam mu da mu kae da se uzdri."
(flea" je Nenad Opai, novosadski gangster; M.V,)
Dua: ,,Znai, ako me zveknu zna od koga je."
NM: ,,Idi u crkvu, pomoli se. Molim te idi sutra u crkvu".
22.38
Duca je zvao NM-a.
Duca: ,,ta ima?"
NM: ,,Evo gledam neto na TV-u, ne znam ta se ovo deava."
Dua: ,,Ja bio sa ovim drugarom (Legijom, sada je jasno), zovu ga svi. Ovaj mali zove da
se nadje sa ovim mojim, ali ne mogu do sutra da ga nadju. Povukli mu obezbedenje, ovi
iz jedinice otili u Kulu svi, povukli se od njega." (,,0vaj mali" je Cedomir Jovanovi,
tada ef poslanike grupe DOS; ,,ovaj moj" je Legija)
NM: ,,Tu nikako ne treba dozvoliti da se neto amortizuje."
Duca: ,,Da, gotovo, nikakva amortizacija."
11. novembar 2001. god.
21.50 h.
Dua je zvao NM-a i rekao mu da je premijer otiao u Kulu.
Dua: ,,Zovi ovoga i reci mu da kae onome da nema anse da se popusti, samo da ne
izdaju. Znai, nema anse da se popusti, odjebae ga, sad ko izda - pizda. Svoje zahteve
moraju da ispune. Nema sile, osim Kotunice, ako on naredi".
NM: ,,Misli da prekinu? On to nee da uradi." (On" je Legija)
Dua: Verovatno sutra dolaze za Beograd. I nema anse da odustanu. dok ovaj (Dusan
Mihajlovi} ne ode. Znai, javi mu da zna, ovaj Kotunica. Javi mu da je otiao ovaj
(Dindi) tamo. Samo nemoj sa tog telefona".
22.39
Dua je zvao NM.
Dua: ,,Jesi li se uo sa ovim?"
NM: Jfesam."
Duca: I?"
NM: ,,Nita, on ce se sam predati."
Dua: ,,Pa nema nita...."
NM: ,,Dace nocas, bie sutra u novinama. ta ima jo novo?'
Dua: ,,Nita, leim. Stigao je ovaj tamo, kad ti budem priao nee verovati." (Ovaj" bi
mogao biti Ceda Jovanovi) NM: ,,Zvao sam sve gore, u Englesku, nema nikoga." Dua:
,,Ma to su prevaranti." (Nije jasno na koga se to u Engleskoj odnosi opaska sa kraja o
,,prevarantima*, mada se dade naslutiti: naime, u Zemunu je tada kafana ,,Englez" bila
omiljeno pojilo lokalnih gangstera i likova bliskih to Duci, to Legiji.)
Ovaj mali izvod iz inae veoma guste telefonske komunikacije tih dana dovoljno je
ilustrativan. Od veeri 9. novembra, pa do kraja pobune, 13. novembra uvee, oruana
pobuna JSO ima potpuno i trenut-no pokrivanje svih elektronskih i tampanih medija;
nisu potrebne stru-ne analize da bi se videlo ko od medija navija za JSO, a ko je zabri-
nut za sudbinu Srbije. Zemunci .su ili svakoga dana u Kulu, kae, Zoran ,,Vuk"
Vukojevi: ,,Vozili smo novinare. Ili smo par puta sa Bracanoviem. ta ja znam, iao
je i neki novinar sa Pinka, posle toga mu je Duan kupio kameru, u stvari radio je na
RTS, pa je posle preao na Pink. Kupili su mu kameru za to.
Prve veeri - na uas Duana Mihajlovica i Zorana Mijatovia - JSO uvodi novinare s
kamerama u ,,spomen sobu" u tolcu, ,,najbolju kolekciju dokaza za Karlu del Ponte"
(Duan Mihajlovi). Tamo se pred novinarima prsi neki Mio Petrakovi, koji se
predstavlja kao ,,major Bati" i koji im strano vanim tonom ita saoptenje Jedinice:
JSO trai donoenje zakona o saradnji sa Hakim tribunalom i ostavku ministra
unutranjih poslova Duana Mihajlovia; to e Zoranu Mijatoviu ponoviti Duan
,,Gumar" Marii 12. novembra, pred ,,Sava centrom", kad se JSO pojavio u Beogradu.
Inae, taj Petrakovic doveden je dve nedelje ranije u JSO iz Uprave bezbednosti
Generaltaba...
Ostaje pitanje da li su to bili jedini zahtevi: okruni javni tuilac Rade Terzi kazace 12.
novembra etvrtom optinskom tuilatvu da JSO trai ukidanje pritvora Miletu ,,Kumu"
Lukovicu; Koraev izvetaj pominje to isto (str. 24), ali i zahteve za ,,kadrovskim
promenama u MUP"; Zoran Mijatovi uveren je da je cilj pobune smenjivanje njega i
Gorana Petrovia sa ela Resora dravne bezbednosti.
Izgleda da su svi u pravu; dodajmo da je glavni, strateki, cilj Milorada Ulemeka
Lukovia Legije bio reafirmacija i stavljanje u centar panje Jedinice za specijalne
operacije kao politikog faktora u Srbiji; post scriptum je jasna poruka da JSO kontrolie
on, Legija, a ne neki Gumar iz Graaca. Taktiki i usputni cilj bila je pretnja da e JSO
in-tervenisati u sluaju hapenja Legije Lukovia u Okrunom sudu 12. marta, kada je
kao svedok davao izjavu o zloinu na Ibarskoj magistra-li. Po kasnijim iskazima Ijudi iz
obezbedenja Zorana Djindjica (Milan Veruovi, Srdan Babi), Milorad Ulemek Lukovi
Legija doao je za vreme pobune JSO barem jednom u Vladu Srbije da se vidi sa Dindi-
em; bilo je i drugih susreta, na slavi JSO i na nekim neutralnim me-stima, ali oni nisu
od znaaja.
MUP Srbije odmah poinje da preduzima neke preventivne opera-tivne radnje, koje se
svode na postavljanje cisterni sa gorivom u blizinu mostova preko Dunava -za sluaj da
JSO krene sa veim snagama iz Kule -i na dizanje lokalnih i lojalnih vojvodanskih
policijskih snaj ga. Dorde Ostoji, naelnik SUP Novog Sada, zabrinut je zbog moguJ ih
posledica ako do sukoba dode, ali nije nita manje odluan. Ulogt Specijalne
antiteroristike jedinice (SAJ) MUP Srbije ostaje nejasna: po nekim izvorima, SAJ se
solidarisala sa JSO; po nekim drugim, pouzdanijim izvorima, SAJ je na pobunu gledala
sa neodobravanjem, istiuci svoju ,,profesionalnost" i ,,lojalnost". U SAJ se na JSO uvek
gledalo sa opravdanim rezervama i sumnjama - najblae reeno. Ne iz zavisti il iz straha
od konkurencije, vec iz normalnog policijskog pogleda na sve.
,,Gospodin premijer se ponaao kao ovek koji je pao s Marsa... Goran ga prekida
reima:
-Gospodine Djindjiu, nema razloga da laete. Vi sada izgledate smenije nego na
konferenciji za tampu u Vladi Srbije, kada ste takodje iznosili neistine. Kako vas nije
sramota da bez mene vi i ministar idete u Kulu?" itd. Drugi svedoci potvrduju da je takav
razgovor bio voden tada.
Tako su se njih dvojica, naelnik i zamenik naelnika RDB, izvikali i na Gumara i na
Djindjica, sve u pravednom gnevu, a u veoma naknadnom tumaenju Zorana Mijatovia;
Goran Petrovi se jo nije oglasio na to temu.
E, sad: naknadno pametni -i naknadno mnogo hrabriji - Zoran Mijatovi ne kae zato
on i njegov ef Goran Petrovi nisu reagovali odmah, 9. novembra po pravilima Slube i
po odredbama Zakona o unutranjim poslovima. Ne kae ni odakle mu informacija -
ispostavie se od kljunog znaaja za kasnije dogadaje - da Hag ,,trai Zvezdana Jo-
vanovia i ne samo njega"; tim pre to je informacija bila lana. Ako je hteo da tom
lanom informacijom preplai Gumara i kompaniju, mogao je marta 2004, kad je pisao
svoju knjigu da prizna da je bila la-na; razlika je sva mogua, kao to emo videti iz
razvoja dogadaja.
Vlada Srbije smenila je i Petrovia i Mijatovia bez obzira na njihovu navodnu dernjavu
na Gumara i Dindia; najpre ce biti zato to JSO nisu imali pod kontrolom; drugi, veoma
verovatan razlog bilo je poputanje uceni JSO. Mijatovi e u svojoj knjizi - sa kobnim
zakanjenjem - kazati kako su oni, eto, upozoravali na stanje u jedinici, ali nisu naili na
razumevanje. Pa citira objanjenje Gorana Petrovia da1) zato se drao na Dindia: ,,0n
je to zasluio, sve je znao kada je u pi tanju stanje u JSO. Kad god bi trebalo preduzeti
neku operativnu akci ju, on bi rfteni: pozovi Legiju, neka intervenie sa jcdinicom. I on i
Le-j gija su mi sedeli na glavi, kao da se venao s njim.". Zoran Mijatovi^ navodi dva
kljuna razloga za oruanu pobunu JSO:
Sluba na ijem je elu bio Goran Petrovi intenzivno je radila na zloinima koje su
poinili pojedini pripadnici JSO (umvija, Ibarska niagistrala, Budva, Stamboli;
M.V.}... Zavodei odredeni red i disciplinu u Resoru, nismo smatrali da je JSO izvan
naih mera. Tako se veci broj pripadnika JSO naao na tapetu disciplinskih mera, a zbog
sumnje u umeanost u mnoga krivina dela mnoge od njih, ukljuujui i komandanta ana
Mariica Gumara, njegove pratioce Nenada area keneta i Leoni Milivojevia, uzeli
smo pod klasinu obradu (Pracenje, proveravanje kroz evidencije, sluanje telefona;
M.V.). 0 tome su ostali pismeni dokazi, ukoliko u meduvremenu nisu uniteni...
Oseajui da se suava prostor za njihovo kriminalno delovanje i da postoji realna
mogunost da budu optueni za mnoga nedela, pripadnici JSO kojima je ona (Jedinica;
M.V.) sluila kao paravan za neasne radnje putaju glas da Goran i ja elimo rasturimo
jedinicu ne vodei rauna o njihovim patriotskim zaslugama. Vesti ire upravo oni koji su
ogrezli u kriminalu (u to ne sumnjamo; ali sto Srbija to doznaje tek godinu dana po
ubistvu Zorana Dindia?). Sirotinja koja je u ovu jedinicu stigla trbuhom za kruhom. koju
je donela hrvatska 'Oluja' ili su doli sa talasom izbeglih Srba sa Kosmeta utala jel
strahujui za linu bezbednost... Jedinica je funkcionisala na principu straha, ucene i
zavere utanja".
Vlada Republike Srbije prela je preko oruane pobune JSO nedopustivo povrno, mada
je znala -ili je morala znati -sa kime i sa i-me ima posla. Naime, ve sam in oruane
pobune bio je dovoljno skandalozan i pretei, s obzirom na okolnost da su i Vlada i
premijer Djindji sebi dopustili da im elementi JSO pridu previe blizu (i da im prodaju
ciglu). Na sudenju atentatorima aprila 2004. pojavie se podatak da je Marko Miloevi
posle 5. oktobra navodno nudio pet miliona maraka beogradskim kriminalcima da ubiju
Djindjica, pa da je ,,Legija zbog toga pojaao obezbedenje premijera". Iz iskaza jednog
biveg pripadnika JSO, datog krajem oktobra 2000, izlazi da je Legija odmah po prevratu
zasitio obezbedenja lidera DOS svojim ljudima, ali se Marko Miloevi ne pominje. Ne
moe se iskljuiti pretpostavka da je to intrigu o Marku Miloevicu pustio Legija sam.
injenica da su svi lideri DOS i Vlade izgubili obezbedenje pripadnika JSO, aktivnih i
bivih, tokom oruane pobune trebalo je da bude mnogo ozbiljnije shvaena. Pogrena
je, oigledno, bila i procena da je sa JSO postignut kompromis 13. novembra 2001. i da
se stanje moe vratiti na prethodni nivo: prethodno stanje, naime, vec je bilo
nepodnoljivo i opasno. Bilo je dovoljno informacija o stvarnoj ulozi i znaaju ,,Crvenih
beretki" u politikim i drugim ubistvima od 1991. do tada, o njihovoj ulozi u
organizovanom kriminalu i o razmerama njihove infiltracije kako u administraciju, tako i
u tokove crnog novca putem ,,sponzorstva". Legija se, naime, nije zadovoljavao parama
iz budeta Republike Srbije i iz velikodunih dotacija Bracike Kertesa, ve je razvio
sistem ,,sponzora", praktino reketirajui nove bogatae za robu, usluge i gotovinu.
Izvesna marka automobila koju uvozi izvesni ,,bizmismen" iz Zapadne Srbije zabeleila
je posle Legijinog bekstva u ilegalnost dramatian pad prodaje; nije vie bilo njihovog
najboljeg marketinkog strunjaka.
Legija je od JSO bio napravio modernu industrijsku granu u tercijarnom sektoru (usluge)
jo pre nego to e se uortaiti sa Duom Spasojeviem i Zemuncima. ,,Sponzorstvo" je -
naravno - tumaeno kao izraz ,,patriotizma" i postalo je vaan element u Legijinim
operacijama. Tokom oruane pobune JSO, jedan njihov rezervista rekao je jednom
visokom policijskom oficiru da se ,,Crvene beretke ne plae prestanka finansiranja u
smislu plate i ishrane iz razloga to je ve spremljeno sponzorstvo za njihov smetaj,
ishranu i ostale potrebe". 0 tome je policijski oficir odmah uredno izvestio MUP Srbije
slubenom belekom; pomenuti rezervista JSO i veteran svih paravojnih formacija bio je
njegova ,,registrovana saradnika veza" ve due vreme.
U toj slubenoj beleci navodi se takode procena JSO ,,da Vojska nece da intervenie, a
da je MUP, prema njihovom miljenju, to nemocan i da nece smeti da ide na
razoruavanje". Procena JSO bila je - na nau nesreu i na sramotu tadanje Vlade -
ispravna: ,,patriotsko" pokrie za oruanu pobunu i paljivo gradeni imid JSO uneli su
u policiju konfuziju i paralizu; politika podrka DSS i drugih ,,nacionalnih" stranaka i
medija to je paralizu jo vie uvrstila. Ni ta podrka nije bila nova: saradnika veza
kazae visokom policijskom oficiru i ,,da je njegov prijatelj telohranitelj (izvesnog
visokog funkcionera DSS) i da je isti (telohranitelj) upoznat da se u vie navrata (taj
visoki funkcioner DSS) sastajao sa Legijom i sa Frenkijem. Takode mi je potvrdio da
Demokratska stranka Srbije otvoreno podrava Crvene beretke, s tim to on navodi da
Crvene beretke nisu nita bez Legije i bez Frenkija". Covek kae i ,,da su se na Bihau
(glavna operadja JSO, 1993-1995.} obogatili Legija, Frenki i Radonji: uzeli su toliko
para kao za sto naih ivota".
U toj slubenoj beleci ima jo jedan detalj koji treba pomenuti: dounik iznosi procenu
,,da je stav Demokratske stranke Srbije da e se dobar deo stranke Socijalistike partije
Srbije ograditi od politike Miloevica, a onda na izbore; ili posle izbora da formiraju
koaliciju DSS-SPS Velja Ili kao pripadak i moda jo neko"... ovek je 12. novembra
2001. bio prorok. sve estitke tom pukovniku policije koji ga je angaovao kao
saradniku vezu...
Legija, Dua, Zemunci i JSO izlaze iz te epizode ojaani: svi otmiari Miroslava
Mikovica na slobodi su (zaslugom Radeta Terzia, Okrunog tuioca za Beograd) i pod
Duinom kontrolom, pa nema opasnosti da propevaju; Goran Petrovic i Zoran Mijatovi
smenjeni su sa ela Slube, mada je Duan Mihajlovic ostao ministar (on je sam bio
spreman za smenjivanje 13. novembra, ali ga je Vlada zadrala); na elo Resora dravne
bezbednosti dolaze profesor dravne bezbednosti An-drija Savi (fmi gospodin bez
velikih ambicija i sa hipotekom biveg reima, JUL i toga...) i Milorad Bracanovi,
Legijina desna ruka i vaan igra prethodnih garnitura Dravne bezbednosti, ovek ija
je ruka bila u svakoj i jednoj gadosti Slube.
To je u Vladi, kako izgleda, bilo shvaeno kao privremeno zadovoljavajue reenje -
ime je poinjena jo jedna katastrofalna greka. To to je neto kasnije JSO prebaena u
Resor javne bezbednosti i stavljena pod komandu Vladinog Saveta za dravnu
bezbednost, jo jednog tela koje nije radilo svoj posao kako treba, nije mnogo pomoglo.
JSO je ubrzo zaboravljena, a Legija je pazio da ne skree panju na sebe i ,,Crvene
beretke": prestali su pijani ispadi i skandali po-beogradskim kafiima. Gumar Marii
ostaje komandant, a mesto pomocnika za bezbednost Bracanovia zauzima Veselin
Lei, lik drugorazrednog znaaja iz beogradskog Centra RDB (u jednom loem trenutku
zamenik Milana Radonjia), ali sasvim pod kontrolom Bracanovia i Legije. Taj Veselin
Lei preivee sve svoje poslove i poloaje neotecen.
U epilogu osve epizode Vojislav Kotunica izjavie kako, eto, ,,u vlasti postoje i one
snage koje ne ele ni samu dravu", pa u tom kontekstu pria kako nije na dan oruane
pobune JSO otkazao predavanje o dravi na Kolarevom univerzitetu, jer da JSO
,,demonstrira mirno... ali nisam mislio da je to dramatino i njihov protest me nije inio
nespokojnim" (,,BHc News"). Rade Bulatovi, savetnik za nacionalnu bezbednost
predsednika Kotunice, proglasie u NIN-u tu oruanu pobunu za ,,pobedu patriotskih
snaga".
Milorad Ulemek Lukovi Legija, pak, oglasie se 21. novembra 2001. u listu ,,ID", od
koga e nastati Identitet" kada ga Dua Spasojevi bude uskoro kupio. U udvorikom
intervjuu koji s njim vode Gradia Katic (kasniji glavni urednik Identiteta", zabranjenog
za vreme vanrednog stanja kao dokazanog i kupljenog glasila Zemunskog klana)
Predrag Jeremi (sada glavni urednik ,,Internacionala"), Legija e sepuriti nad ,,uspehom
pobune"; tercirace mu redakcijski tekst u kome se napadaju Goran Petrovi i Zoran
Mijatovi na nain krajnje neukusan, ali i sa jednom zanimljivom primedbom: ,,Crvene
beretke svojim protestom direktno su ubrzale odlazak 'dvojca' ali bez kormilara!?" (inter-
punkcija je originalna). Legija, pak, utrljava ponienje naneto Vladi i na desetinama
stubaca razvlai demagoke prie, kapitalizujui veto postignuti truli kompromis: te
kako to Vlada nee da razgovara sa tim junacima ,,posle svega to je ova jedinica uradila
za ovaj narod i ovu dravu"; te kako su ,,dobili 740 telegrama podrke od raznoraznih
gradanskih grupa, tajnih organizacija, nevladinih organizacija..."; te kako je jedinica
mogla ,,u petak na subotu da zauzme sve vladine organizacije", ali nije htela, jer
,,jedinica potuje Vladu, ali neka i ta Vlada i to ministarstvo ispotuju jedinicu". I to je
osnovni ton tog intervjua: partnerski odnos izmedu Vlade Srbije i jedne organizacione
jedinice MUP.
Legija onda kree u ofanzivu: ,,...mislim da je opozicija dananja (novembar 2001!) u
mnogo loijoj poziciji nego to je bila opozicija u vreme Slobodana Miloevia". Pa kae
jo: ,,A ja sigurno znam da ne-ma anse da ovi momci (JSO) prekre zakon, ili da dignu
ruku i na jednog Srbina, da uvrede bilo koga u ovoj zemlji... Ovde postoji jedno
pravilo koje kae - pripadnik osve Jedinice ne sme da ubije Srbina, Ni po koju cenu!
Znai, i da je najgori kriminalac ne smeju da ga ubiju". Zanimljivo je da su osve
budalatine prole bez komentara iz Vlade, MUP i njegove DB i Saveta za dravnu
bezbednost; ipak je re o antiteroristikoj jedinici iji posao je reagovanje u inae
najeim si-tuacijama sa taocima; ta ako Srbin otme avion ili uhvati taoce prilikom
pljake banke? Svoj intervju za ,,ID" Legija zavrava pohvalama Gumaru (,,divan deko,
ista desetka") i reenicom: I niko nikad nije potencirao Hag kao uzrok" (pobune JSO,
to jest). Autori intervjua naravno nisu osetili potrebu da Legiju podsete ta je rekao
nekoliko minuta ranije.
I tako se to zavrilo: kao farsa u kojoj nekakav Legija zajebava celu Srbiju i njenu Vladu
u zdrav mozak, na nain drzak, arogantan i bezoan do krajnosti. Ta farsa postace
tragedija jer je Legijin oigledni arogantni i pretei bezobrazluk ostao bez odgovarajue
reakcije vlasti. Umesto da ga barem javno napadnu, ako ne i uhapse (ne zbog lajanja,
nego zbog ozbiljnijih stvari), vlasti mu ostavljaju obezbedenje JSO i oklopljena vozila.
Legija je tako u poziciji da nastavi svoje poslove sa Duom i Zemuncima i da slobodno
razraduje svoje opcije u sluaju da se stvari zgusnu. Na to temu ce Zoran Mijatovic tek
24. februara 2004. rei za radio B92 jo i sledee (to u njegovu dva meseca kasnije
objavljenu knjigu nije ulo):
B92: ,,Koliko je Srbija zaista bila u opasnosti i nova demokratska vlast tih nekoliko dana
i noi? Sta mislite, ta bi se desilo da vlada nije popustila i nije ispunila zahtev da odu
elni Ijudi DB-a?"
Mijatovic: ,,Ni moju, ni Goranovu ostavku niko nije traio. Ja sam svoju ostavku dao,
zato to sam i tog momenta video politiku pozadinu svih dogadanja. Zato sam dao svoju
ostavku."
B92: ,JDa li ste Vi kao zamenik efa DB-a znali da njega obezbedjuju, drzavni inovnici,
ljudi koje placa drzava Srbija? I da li ste tada mogli da spreite to?"
Mijatovi: ,,U vreme dok smo Goran i ja bili na mestu naelnika, i rukovodilaca Dravne
bezbednosti, Legiju niko nije obezbedivao. Legila je posle hapenja u 'Stupici' i izlaska iz
zatvora, proveo nekolil meseci u Grkoj (gde su ga hapsili zbog falsifikovanog pasosa, ali
zbog optuzbi udovice Bokan da je umean u ubistvo Vanje Bokana; Goran Petrovi je
tada depeom traio da Legiju puste; Grci su ga pustili ui propratnu poruku da je imao
posetu nekih Amerikanaca koji su ga - izmedu ostalog - uveravali da ga iz Haga ne
traze; M.V.). Kad se vratio, iza toga ide pobuna.
B92: Vi ste poznavali dobro Milorada Lukovia Legiju i u tampi ste pominjani kao
ovek koji je uspeo da ga, tako rei, privede u poslednjem javnom incidentu, u diskoteci
,,Bojan Stupica".
Mijatovi: ,,Za mene je to bila jedna rutinska stvar, da li je to u pitanju Legija ili je to u
pitanju neki drugi. Nikada se nisam bavio sa time podsvesno ta to znai. Za mene je to
bio jedan normalan posao. Na suspendovani radnik koji je uao u sukob sa policijom.
Mene je pokojni Boko Buha zvao da mu pomognem, jer nije mogao da ga izvue iz
Stupice i nije znao ta da radi sa njim."
B92: To nije bila normalm stvar. Ako nijedan policajac nije mogao da mu pride..."
Mijatovic: ,,0ni nisu mogli, ali to je neka druga pria koja se upravo zavrila ovako kako
se zavrila. Svoju glavu je dao premijer ini."
7. Zgunjavanje
Uspeh oruane pobune JSO nije uspavao snage koje su o Jedinici brinule. Ubrzo po
pobuni, beogradsko-banjoluki nedeljnik ,,Reporter" objavljuje veoma zanimljiv tekst,
dopunjen spiskom od ukupno 367 ljudi, navodno pripadnika MUP Srbije, za koje se
navodno zanima Haki tribunal; ,,Reporter" kae da je taj spisak ,,iskopao u Hagu".
Sam spisak dosta je udan: na njemu ima ponovljenih imena; osii toga, kako e se kasnije
ispostaviti, spisak je delom pravljen prema Iftj stama ranjenika iz MUP koji su leeni po
Srbiji, ali veinom na Vojno medicinskoj akademiji; neki od njih su mrtvi; drugim
reima, spisak je veoma sumnjiv. Ono to ga ini veoma sumnjivim jeste okolnos da je
Haki tribunal od tada (novembar 2001.) pa do dana dananjeg (april 2004.) od svih
navedenih imena pokazao zanimanje samo za generala policije Vlastimira Dordevia i za
Franka Simatovia kao optuenika i za jo tri lica kao za moguce svedoke: Dragana
Filipovia (je dan od prvobitnih ,,Crvenih beretki", poznat i kao ,,Bradonja", ,,maj(
Ficxa" i ,,F-1"), iku ,,Crnogorca" Ivanovia (takode jednog od prvih pripadnika ATD) i
Peru ,,Divljaka" Divljakovia (pripadnika JSO); tom nije poznato da li su sa tom trojicom
ikada obavljeni razgovc Objavljivanje tog sumnjivog spiska u ,,Reporteru" izazvalo je niz
tu za klevetu od strane izvesnog broja navedenih lica iz MUP; ishod sporova jo je
neizvestan.
Posle je diskretnom istragom ustanovljeno da je spisak bio sastavljen paljivim itanjem
,,Slubenog lista" SRJ i ,,Slubenog glasnil Republike Srbije (odlikovanja, nagrade i
pohvale), kao i iz evidenc ranjenih pripadnika MUP leenih na VMA, pa onda izokola,
preko Luke, podmetnut ,,Reporteru" kao ,,haki" preko niza posrednika, ali svih u nekoj
vezi sa Vojskom i njenom Upravom bezbednosti. Osim toga, ,,Reporter" je u to vreme
prvi objavio ekskluzivne fotografije Milorada Ulemeka Lukovica Legije iz njegovog
perioda u Srpskoj dobrovoljakoj gardi Zeljka Ranatovia (nekakva smotra u Erdutu),
fotografije do kojih niko osim unutranjih izvora nije mogao da dode. U tome je bio
mnogo uspeniji od ,,Nedeljnog telegrafa" koji je svoje udvori-ke tekstove u kojima se
JSO die u nebesa morao da ilustruje bezono ukradenim fotografijama nekog sasvim
oigledno poasnog voda francuske vojske sa potpisom ,,0ficiri JSO na obuci" (Ijudi
imaju francuske uniforme i oruje i dre francusku zastavu...). Takvi povremeni ispadi sa
medijskom glorifikacijom i glamurizacijom JSO i Legije lino nastavie se, da bi
kulminirali poetkom 2003, na ta cemo doi.
Mnogo kasnije (24. februara 2004, u ve pomenutoj emisiji ,,Kaiprst" radija B-92)
Zoran Mijatovi e rec'i i sledee:
Mijatovi: ,,Na neka dogadaje sigurno je imalo uticaja. I mogu da podsetim na jednu
bitnu stvar koja e iza toga da ide, da godinu dana kasnije resor Slube dravne
bezbednosti izlazi iz Ministarstva unutranjih poslova i praktino ulazi u funkciju
kriminalnog klana. To je posledica. Tom slubom manipuliu upravo Legija, Bracanovi
i ljudi oko njega, to e finale imati u ubistvu premijera."
Poetkom 2002, dakle, sve je ne moe bolje biti: JSO je opstala i popravila vrednost
svojih akcija na srbijanskoj politikoj sceni; Zemunci i Surinci su sreni i zadovoljni,
ume na svojoj maini i dalje broji Duine pare; maine ,,Difens rouda" asfaltiraju
naveliko; lova pljuti, Cume kupuje bitumen na veliko u Rusiji.
Ima to par detalja koji sreu kvare: prvi je problem sa ubistvom Momira ,,Gavre"
Gavrilovia, poznatog i kao ,,pukovnik Peri" (van teritorije Republike Srbije, a u
sastavu ,,Crvenih beretki"), visokog funkcionera RDB i Mijatovievog ,,klasia".
Gavrilovi je ubijen 3. avgusta 2001. uvee, posle popodnevnog razgovora sa
savetnicima predsednika SR Jugoslavije: Radetom Bulatoviem (tada savetnikom za
nacionalnu bezbednost, togod to znailo i dananjim direktorom BIA) i Gradimirom
Naliem (za Ijudska prava), a uz uee efice Kabineta predsednika, Ljiljane
Nedeljkovi. Oko deset uvee, Gavru su nepoznati poinioci ubiliij orujem kalibra 7,65
mm sa priguivaem (najverovatnije M-84 ,,korpion") u Novom Beogradu, praktino
ispred kue gde je stanovao.
Od toga je odmah nastao politiki skandal, jer je Demokratska stranka Srbije na sav glas
optuila nepoznate snage da su Gavrilovica likvidirale zbog toga to je, navodno, predao
Kabinetu Vojislava Kotunicc ,,dokumenta koja teko optuuju Vladu i Demokratsku
stranku" za korupciju i sve najstranije. Posle je ispalo da nikakvih dokumenata bilo, ali i
da su se vodili razgovori o kadrovskoj politici u Dravnc bezbednosti i o moguem
povratku Gavrilovia u Slubu - izmedu ostalog. Pri izlasku iz Palate federacije toga
dana, Gavra je sreo Zlatka Renia, kolegu iz DB; na Radnievo pitanje ta e on tu,
Gavra kae ima anse da se vrati u Slubu, pa je o tome razgovarao...
Beba Popovi kazae kasnije (januar 2005.) da su Gavra i njegovi saradnici donosili
dijagrame nove strukture slubi bezbednosti i da je Jovica Stanii poeo da podgreva
svoje stare ideje o jedinstvenoj slubi koja bi obuhvatala sve dosadanje, civilne i vojne.
Reakcija MUP Srbije bila je takode neoekivana: kapetan Dragan Karleua iz
Kriminalistike policije optuio je na jednoj pres-konferenciji Gavrilovia da je ,,umean
u neka ubistva i u trgovinu drogom; da je otimao Ijude, imao privatni zatvor gde ih je
muio" itd.
Dok su oni tako jedni druge mrzeli (DSS demokrate i Vladu) i prezirali (DS Kotunicu i
DSS) -gangsteri su gledali svoja posla. ume je asfaltirao, a Dua i Legija su ubijali
konkurenciju (videti poglavlje ,,Legalisti") i otimali bogatae za debeli otkup (videti
poglavlje ,,Duca"). Nisu samo oni koristili priliku: generali Neboja Pavkovi i Aco
Tomi polako su se uglavljivali u procep izmedu Predsednika SR Jugoslavije koji im je
bio vrhovni komandant (i njegove DSS) i Vlade Srbije od ijeg budeta su iveli (jer
Crna Gora nije plaala nita), manipuliui jedne protiv drugih. Milorad Bracanovi,
zamenik naelnika RDB i kasniji zamenik direktora BIA, radio je to isto, ali za raun Du-
ce Spasojevia i Milorada ,,Legije" Ulemeka Lukovia. Ubistvo Momira Gavrilovia
eksploatisano je po obe te linije (vojne i udbake) radi dizanja napetosti u DSS i
Kabinetu, sve vodei rauna da se ime Jovice Staniia sluajno ne pomene. To se
Neboja Pavkovi preigrao, to jest igrao je ,,tropa", pa ga je Kotunica smenio im je
primetio da se ,,pobednik nad NATO paktom" suvie njuska sa Djindjiem.
Kulminacija tih sukoba nastupie u leto 2002. na nain komian, slabouman i sasvim
primeren pameti umeanih aktera: tada je, sa godinu dana zakanjenja, detonirana afera
,,etvoroilni kabl", zvana jo i ,,pijana junska no 2001.".
Ta budalatina zasluuje krace podseanje: gen. Neboja Pavkovi, na smrt uvreden
smenjivanjem sa mesta naelnika Generaltaba, objavio je na sva usta kako je godinu
dana ranije malo falilo da operativci Uprave bezbednosti Generaltaba VJ na silu upadnu
u prostorije Bi-roa za komunikacije Vlade Srbije (Kralja Milana, kod ,,Beogradanke").
Koalicija DOS smesta je osnovala anketni odbor u Skuptini i zabava je poela. Ispalo je
da su se u noi izmedju 4. i 5. juna 2001. u Kabinetu (predsednika SR Jugoslavije
Vojislava Kotunice) podnapili Ljiljana Nedeljkovi, Gradimir Nalic i Aco Tomi.
Nastavak, to jest rekonstrukcija sa sednice Anketnog odbora, sledi:
Gen. Pavkovi (sa marametom u gornjem depu sakoa), ve debelo uveban u javnim
nastupima jo od 1999, izveo je svoju taku kao stari rutiner: prvo je proitao svoje pismo
Organima, a onda ispriao ta je bilo. E, sad, to se pria deli na dva segmenta: prvi,
kritini, deo je onaj posle ponoi 5. juna, pa do oko 01:30, deo koji se odvijao u Kabinetu
predsednika, u Palati federacije, o emu je eleo javno da govori samo Neboja
Pavkovi; drugi, nesporan, deo je sastanak u Upravi bezbednosti VJ, u staroj zgradi
Generaltaba u Kneza Miloa, u potkrovlju, od 01:30 do posle tri izjutra, za koji ima vie
svedoka.
Gen. Pavkovi, medutim, nije bio u stanju da objasni nekoliko stvari vanih za
funkcionisanje Vojske Jugoslavije: zato je, na primer, toliko dugo tolerisao kontakte
gen. Ace Tomia sa Kabinetom Kotunice, a mirao uobiajenih -i obaveznih -procedura
(da svaki kontakt ide uz odobrenje naelnika GS); zato je dopustio neobjanjiva
prevremena penzionisanja niza generala u leto i jesen 2001. i jo manje objanjivo
postavljanje Aca Tomia za naelnika Uprave bezbednosti? Preko svega toga tadanji
naelnik Generaltaba preao je bez rei, a tada je umeo da kuka kako se Generaltab,
,,taktiki nosilac" svega -nije pitao... Jedino logino objanjenje bilo bi da je vie gledao
na odnos snaga, to jest na budunost sopstvene karijere, nego na interese Vojske i drave.
Tri generala, uesnici sastanka u Upravi bezbednosti te pijane junske noi, bili su mnogo
precizniji i uverljiviji. Milan Dakovi, tadanji naelnik Uprave bezbednosti, bio je gorak
i donekle postiden, kao i gen. Milan Simi, tada naelnik Uprave za moral GS; gen.
Aleksandar Vasiljevi bio je precizan i hladan. Njihovi su iskazi podudarni, mada
razliiti u tonu i intimnom doivljaju istog dogadaja; sve u svemu daleko od bilo kakvog
,,Raomona" - bar dvojica od njih su perceptivni i analitiki umovi. Osim toga, sva
trojica govore iz svog poloaja penzionera (VasiIjevic je ak bio dvaput penzionisan),
koji ih ini skoro sasvim nepristrasnima. Deo u kome su i bili malo pristrasni samo je bio
od koristi Komisiji, jer je relativizovao neke Pavkovieve preterane tvrdnje, svodei
biveg naelnika Generaltaba na njegovu stvarnu meru: njih trojica mu oigledno nisu
oprostili oportunizam i politikantske ambicije.
Iz sva tri iskaza -generala Dakovia, Simica i Vasiljevia ispreda se konzistentna verzija
dogadaja u Upravi bezbednosti VJ, od pola dva do pola etiri izjutra 5. juna 2001.
Onako iza sna bunovni i pro-budeni u nedoba, sakupljaju se generali u onom potkrovlju
stare pseudobarokne zgrade Generaltaba u Kneza Miloa 9; po hodnicima se, jedva
ekajui neku akciju, motaju nervozni i nadrndani specijalci ,,Kobri" koje je uzbunio
Pavkovi. Aco Tomi uti i mudro razmilja. Kad su se svi pozvani skupili, Pavkovi im
pria ta je bilo kod Kotunice: i njega je probudilo i pozvalo; kad tamo -prisutni su Aco
Tomi (samoinicijativno, bez znanja svog naelnika Dakovia), Gradimir Nali, Ljilja
Nedeljkovi i Vojislav Kotunica. Gradimir Nali objanjava da u izvesnoj kui ima
izvesna agencija odakle se prislukuje Predsednik. A kako to, pita Pavkovi; putem
etvoroilnog kabla, kae Nali i da se to odmah noas rei; Aco Tomi mudro uti,
Ljilja Nedeljkovic jede sendvi, a Kotunica razmilja; svi su neto ,,konzumirali", ini se
naelniku Generaltaba. U Predsednikovom prisustvu, nastavlja Pavkovi, Nali
,,zahteva" da se izvesna zgrada zauzme silom i ,,to rei"; Kotunica uti. Pavkovi i Aco
Tomi odvojenim vozilima idu u Upravu i usput Pavkovi nareduje da se probude i
pozovu ostali uesnici.
Nastaje pomalo neugodna situacija, za koju sva tri generala koji su svedoili kau da je
bez presedana: ef drave da trai upad u zgradu za koju se ispostavilo da je deo Vlade,
na brzaka i u ova doba noi... Nit' ko zna gde je to tano, niti ta unutra ima, niti uva li
to neko, niti zato uopte. Poinje diskusija u kojoj ozbiljni Ijudi i iskusni pro fesionalci
postavljaju Aci Tomicu logina pitanja, na koja on ,,odgovara krto i preko volje"
(Vasiljevi). Zato odmah? (,,Mora".) Sta je ta-ko vano? (,,Drava je u pitanju".)
Kakvim podacima raspolaemo? (,,Nikakvim".) Imamo 11 zakonsko pravo?
(,,Nemamo".). I tako dalje.
Onda alju u izvidnicu 'puk. Stojana ,,Kljaju" Kljajia, komandanta ,,Kobri" (specijalne
antiteroristike jedinice Vojske) i jo dva-tri specijaK ca. Ovi kau da je to u Kralja
Milana 36, da ne znaju ima li i civilnih stanova, da je dole zakljuaano i ima uvar, da su
na spratu moda jo dvojica iz VI uprave DB (osiguranje lica i objekata) i da na nekim
spra^ tovima gori svetlo. Procena za upad je negativna: prevelik rizik, nesagle-dive
posledice ako nita ne nadu, ali i ako nadu, mogunost da padnft I krv i uopte orava
posla. Aco Tomic ima ideju da nadu Vladimira ,,B* bu" Popovia, pa da ih on uvede,
zna on jednog vodnika koji mu je kora*1 ija u istoj zgradi, pa ce ga zvati. Posle je ispalo
da taj vodnik zna neH^ kog drugog Popovia... Aca Vasiljevi onda predlae da oni zovu
KatM^J net, radi dopunskih informacija. Tako i biva, pa se ubrzo pojavljuje da Nali:
odmah' s vrata kae ,,ta je, generali? Ja ve pomislio da je datak izvren". Osim toga se
ali da ga je neko pratio usput.
Tada se stvari zaotravaju: Nali, prvo Ijubazan prema gen. Vasilj viu, uskoro poinje
da se nervira zbog njegovih pitanja. sve ee tee autoritet Kabineta, da bi zavrio sa
pretnjom: ,,Ako se zadatak izvri, propada zajednika drava, a vi (Vasiljevi) cete
zavriti u gu!". Onda se okree gen. Pavkovicu i zahteva da mu ovaj podnese
smeni izvetaj odmah sutra ujutro. Pavkovic odvraa da e izvetaj podneti Predsedniku.
Nali odlazi jako Ijut. Prisutni dolaze do zakljuka da je najbolje otici u krevet i to pre
zaboraviti celu to blesavu epizodu dostojnu Montija Pajtona i ,,Leteeg cirkusa".
Gen. Milan Dakovi imae, dodue, posle par sati spavanja, ponavljanje tog komara:
kad je oko sedam izjutra pozvao telefonom Acu Tomia, svog zamenika, da ga pita -
dobro ta to bi i ta cemo sad s tim, ovaj mu je odgovorio ,,Nita, ionako je Aca
Vasiljevi ve kontaktirao sa Dindiem i sve provalio...". Sudei po reakcijama iz DOS i
Vlade i po reakciji gen. Vasiljevia -ini se da je to bio elegantni izgovor Aca Tomia
da celu priu na brzinu sahrani i da se sve to pre zaboravi.
Jo jedan detalj iz prvoga dana svedoenja pred Anketnom komisijom privlai panju:
izgleda da je Aco Tomic pre te pijane junske veeri na svoju ruku, bez znanja puk.
Branka Vulanovia (naelnik Kontraobavetajne grupe Generaltaba; 10. KOG),
kontaktirao njegovog pot-injenog, ppuk. Svilara, tehnikog eksperta, a na istu temu -
etvoro ilnih kablova i moguceg prislukivanja. Iz svedoenja tri generala da-de se
naslutiti da je puk. Svilar pokuao da prui mlaku podrku Aci Tomicu te noci; naime,
izgleda da je podatak koji je pokrenuo aferu, pria da kako je kriom i pod policijskom
zatitom povlaen nekakav etvoroilni kabl od zgrade Biroa za komunikacije u Kralja
Milana, pa do Telekomunikacionog centra u Katicevoj (TKC), potekao od neke Svilarove
saradnike veze, kakvih on verovatno -i sasvim legitimno, uostalom -ima u tim
krugovima majstora za telefone.
Svedoenje Zorana Djindjia pred tim Anketnim odborom bilo je znaajno za kasniji
razvoj osve prie:
Dr. Zoran Djindji, premijer Srbije, bio je kruna rada Komisije: svedoio je skoro tri
sata, glatko i sa oiglednom sveu o spektakularnoj medijskoj prilici. Tad ili nikad
ukazala se ansa da progovori o svemu to ga svrbi, a u vezi je sa Kotunicom i DSS. U
poetnoj kontraobavetajnoj analizi objasnio je da Kotunica nije imao nikakvih osnova
za sumnju da ga neko prislukuje, jer su svi podaci za koje se Predsednik alio da su
procurili u javnost bili nesporni i dostupni irem krugu ljudi, a nisu bili smatrani za tajnu
ni po kom osnovu. Dinti je iskoristio priliku i da javnosti rasvetli misteriju sa
fotografijama oprotaja Slobodana Miloevia prilikom odlaska u Hag: njih je, kae on,
snimio radnik Slube i plasirao ih onda na komercijalnoj osnovi, to je, kae opet on,
imalo ulogu u kasnijem smenjivanju Gorana Petrovia i Zorana Mijatovia sa ela RDB
(Danas znamo da je upravo Mijatovic dao Nedeljnom Telegrafu te fotografije; M.V.).
Doktor je onda optuio DSS i Kotunicu za sistematsko proizvodenje afera i opstrukciju
Vlade i Skuptine; za sedenje i nerad, ali i za saplitanje DOS na svakom koraku; to je
potkrepio iscrpnim ilustracijama, vec poznatim javnosti.
Naroitu panju dr Dindi posvetio je Vojsci Jugoslavije i njenoj Upravi bezbednosti: da
skratimo -izrazio je svoje uas nad okolnou da je gen. Aco Tomi naelnik te Slube.
U nekoliko spretnih aluzija i metafora Doktor Svih Nauka stavio je do znanja da je
Uprava bezbednosti instrumentalizovana, politizovana i pretvorena u organ DSS i
Kabineta. U delikatna pitanja -zato je DOS najednom bio protiv smenjivanja
Pavkovia, a od 6. oktobra do prekjue je vritao da ga treba smeniti itd. - Doktor nije
ulazio.
Drama u Surinu
Ostao je ume, bivi zatitnik, ortak i prijatelj, a sadanji konku-rent u nekim poslovima
i mogui opasan svedok. ume je - kako e se ispostaviti - znao svata, ako ne i sve, o
Ducinim i Legijinim poslovima od poetka, pa do 2002, a tih je poslova bilo mnogo i
veoma gadnih: od dva atentata na Vuka Drakovica, preko mukog ubistva Ivana
Stambolia, pa do sasvim komercijalnih poduhvata kakvi su otmice bogataa za otkup,
trgovina drogom i manje znaajna ubistva konkurenata.
Cumetu se nije dobro pisalo.
Prvi znak da neto nije u redu bila je drama dostojna Sekspira koja se odigrala u Surinu
u prolee 2002: Cume je tvrdio da su Duca i Legija nagovorili njegovu enu Ljiljanu
Buhu da mu uspe otrov u neki sok koji je pio. Kau da je Cuminica vec bila veoma ljuta
zbog Cumetovih valeracija i neke vanbrane dece, pa da je nije bilo teko nagovoriti.
Otrovanog umeta odvoze iz Surina za Beograd, a on zove mobilnim telefonom - koga
drugog nego svog druga Neboju Pavkovia. Njih dvojica sreli su se u Surinu, a na
temu ljubavi prema trkaim konjima koju dele sa edom Jovanoviem, Dragoljubom
Markoviem (,,Krmivoprodukt") i jo nekim linostima iz politikog i javnog
ivota. Naelnik Generaltaba nareduje da se njegov drug Cume smesti na
Vojnomedicinsku akademiju, za ime nije bilo nikakve potrebe, jer VMA ionako jedina
ima stalnu i deurnu toksikoloku slubu u koju donose sve pacijente sa simptomima
trovanja; kako vojne, tako i civilne osiguranike. ume se - samo zahvaljui inae sjajnoj
ekipi toksikologije VMA, najboljoj u ovora delu Evrope - jedva izvukao posle velikih
komplikacija. To nastaje problem, jer naelnik VMA, gen. dr Zoran Stankovi ne moe
da podnese gangstere iz umetovog obezbedjenja u svojoj bolnici. Gen. Pavkovic
poputa i dolazi do kompromisa umeta do otputanja sa VMA uva vojna policija.
ume se vraa kui zamiljen. Jo nije uveren da li se otrovao sluajno, ili...
Cume ne miruje: nije on mali glodar u beogradskom podzemlju; Aprila meseca 2002. sa
etrdesetak Ijudi naoruanih automatskim pukama zauzima zgradu TV ,,Pink" zbog
jedne vesti u emisiji ,,Infotop" izvesna novinarka objavila je prilog koji umeta potpuno
pogreno stavlja u vezu sa nekakvim vercom viskija. Cume hoe u program, uvo; pravi
scene, dri taoce i uopte je po svom obiaju nepodnoljiv. Neko to javlja u Vladu; Beba
Popovic zove edu Jovanovia; eda zove Zorana Djindjica koji se zatckao u
Frankfurtu. Iznervirani Djindji kae da zovu Milana Obradovia, naelnika GSUP
Beograd, da ,,to zauzme i pobije ako treba"; dosta mu je i umeta i svih njih. Milan
Obradovi zove svog ministra Duana Mihajlovia, koji se koleba i ne zna ta bi. Afera
se konano smirila zahvaljujui posredovanju Bebe Popovica i Dragoljuba Markovia i
ume se pokupio natrag u Surin, po principu ,,nema veze" i ,,ljudi smo, dogovoricemo
se" itd.
Beba Popovic kae da su kasnije sravnili podatke i da je ispalo da je umeta na taj
prepad ,,napalio Dua, tvrdeci da Vlada Srbije vodi hajku protiv umeta" preko ,,Pinka".
Tih dana Legija opet pravi haos po Bcogradu: slavi rodenje deteta po arijskim kafiima
kakav je ,,Que pasa"; puca okolo, zarobljava policijske patrole, tera ljude da piju i da mu
ljube majicu sa likom Radovana Karadica. Kada se taj problem pojavio na Savetu za
dravnu bezbednost, Duan Mihajlovi nije umeo da objasni odakle Legiji oklopna vozila
i obezbedenje aktivnih radnika MUP. Ima to jedno mogue objanjenje: Legija je naredio
Gumaru Mariiu da ga JSO obezbectuje, a niko se nije usudio da pita ni zato, ni kako,
niti na osnovu ega; svi su se plaili. Tako je na kraju i ispalo.
Onda su u leto 2002. Legija lino i njegov ovek iz JSO Sretko Kalinic otili u Zemun
Polje da ubiju Curneta, koji je tog jutra, 2. avgusta iao na teren svoje firme ,,Difens
roud". Poneli su automatske puke sistema Kalanjikova (M-70) sa priguivaima, ali
nisu bili svesni da su u JSO dobili i odgovarajucu municiju za njih, takozvanu
podzvunu. Taj metak ima smanjeno punjenje (i odgovarajucu auru, sa debljim
zidovima i smanjenom zapreminom baruta) i ne moe da repetira zatvara puke, pa se
on mora repetirati rukom za svaki hitac. Legija, iji je posao bio da ubije umeta, zbunio
se, mislei da mu se puka zaglavila; Sretko je postupio logino, repetirao puku rukom i
pucajuci ubio Ivicu Nikoiia, Cumetovog telohranitelja. Cume je pobegao, koristei neke
jarkove i zaklone u koje je skakao kao antilopa. Toliko o ,,strunosti i profesionalnosti"
Crvenih beretki. Posle su na licu me-sta nadeni ivi, neispaljeni meci iz Legijine puke.
Akcija ,,Svedok"
Cume je shvatio da je situacija postala veoma nehigijenska i, kako sam kae, 3. avgusta
2002. diskretno se udaljio. Nije to, medutim, bi-lo tako jednostavno...
Naime, Cume jo od 5. oktobra 2000. pokuava da se ugura blie vlasti, ali Zoran Dindic
ga sistematski izbegava. Beba Popovi kae da ,,poto Dragoljub (Markovi) stalno
zapomae i ima neke vesti o 'ivotu i smrti', Zoran me moli da ga ja vidim i sasluam i
procenim je li to vano ili ne. Tako se ja tokom prolea i leta 2001. vidjam sa umetom u
'Spektri' ili kod Dragoljuba; tako se uspostavlja ta, da kaem, 'bliskost', koja e kasnije,
2002. godine, postati tako vana. ume u tim razgovorima uglavnom pokuava da lobira
za razni olo: 'Zovite Jovicu! On je glavni, a plai se Haga! Batice (Cumetova uzreica):
ko dri mafiju dri vlast! Eto Slobe: kad je izgubio nas, izgubio je vlast!'. I sline
budalatine. U stvari, ume je pokuavao da se spase, jer su ga Dua, Kum i Legija
podseali kako je svojevremeno tvrdio da su 'Zoran Djindjic, Beba Popovi, eda
Jovanovi, Goran Vesi' i drugi kao 'niegovi', a sada ti isti hoe da ih hapse, a da su on,
Cume i Dragoljub 'glavni krivci'J Tada na kljuna mesta u MUP dolaze novi Ijudi: Milan
Obradovi, Nenad Mili, Boro Banjac i drugi, sa ozbiljnom namerom da se tokom 2002.
godine poisti organizovani kriminal". To nije ilo lako, jer sve do of ce Milije Babovia
i policija i Dravna bezbednost probuene su po tor istom organizovanom kriminalu, ali i
politiki. Vlada ima saznanje da Babovia oteli Legija i Dua. Na sastanku u Vladi,
Bracanovi se znc i muca: Mnogo jaka ekipa...". Legija se tada ponudio da on odnese
novac za ucenu i sve je poelo da postaje jasno.
Tada se donosi odluka u Vladi da Zoran Djindj - bez znanja licije - zatrai pomo iz
inostranstva. Nemci alju tehniku i strunu pomo, ali uglavnom oko Djindjieve
bezbednosti: rade procene ugrozenosti i alju uredaj za neutralisanje bombi sa daljinskim
upravljaimi Sudbina tog uredaja tipina je za nas: re je o ometau irokog spektra
razliitih signala, smetenom u terensko vozilo, za koje su ljudi obezbedenja zakljuili da
je sporo, pa su probali da ga premeste u neki ,,Audi 6"; uredaj su pokvarili i do dana
dananjeg ne radi...
Sa britanskim kombinovanim timom policije, carine i slubi bezbednosti postie se
dogovor za borbu protiv organizovanog kriminala i verca cigareta. Oformljena je
posebna jedinica od pet mladih i prove-renih inspektora UBPOK, iji rad je mesecima
bio tajna; radili su iz si-gurnih stanova i bez znanja ostatka policije. Plan je ustvari bio
jednostavan: radilo se tajno i bez opasnosti da neko bandu upozori; grupa je postepeno
bila snabdevana i tehnikim sredstvima, ali - ispostavie se - nedovoljno brzo. sve to
lepo poinje u prolece 2002, ali tada eskalira i javna kampanja Zemunaca, Legije i
njihovih saveznika protiv Cumeta: Cume kriv za sve; sve je ubio, sve je oteo, sve je
opljakao - a mi ostali ni krivi, ni duni.
Poto je preiveo trovanje, Cume zove Bebu Popovia i ali da ho-ce da ga ubiju: daje
registarske brojeve automobila koje je uoio. Tada nestaje Cuminica, Ljilja Buha i
policija Cumeta privodi i sasluava: svi veruju da ju je on ubio; pre nego to e pasti u
komu na VMA, Cume je vikao Dui ,,Ubij kurvu!" pred svedocima, a Dua je glumio
oajnog ,,baticu" i obeavao da ce je ubiti ako se njegovom ,,batici" neto desi... Iz
sluanja umetovih telefona jasno je da ne veruje nikom, osim Bebi Popoviu, jer ovaj
mrzi sve te kriminalce, a posebno Legiju. To je istina: Beba Popovi od poetka ne
podnosi Ulemeka i to -za razliku od ostalih u DOS i Vladi -jasno daje do znanja. Ka-a
da je na nekoj veeri kod Zepterovih, gde je bio i Djindjic, Legija poeo da maltretira
konobara da kako se usuduje da mu nudi meso ,,kad je post!", Beba gubi ivce: ,,A jel'
ubijate sredom i petkom, ili se to, ne vai?" pita Legiju, koji ostaje smrznut; Zoran i
Ruica smirili su situaciju kroz alu, ali je Legija posle prozivao Popovia: ,,ta je?
Nervozan si? Smenjeni su ti efovi?".
ume menja miljenje 2. avgusta oko 7:30 izjutra, kad Legija i Beli li pucaju na njega:
zove Bebu Popovica odmah i panino mu kae na njega ,,pucaju profesionalci", da hitno
zove policiju. Beba preko Sretena Lukia die uzbunu, pokrece se velika potera, ali
Legija i Beli su na putu za Kulu; svedoci su istoga dana javili da su njih dvojica uleteli u
Centar JSO u velikoj urbi i nervozi, a da ih mesecima nije bilo to; vreme se uklapa.
Ministar unutranjih poslova Duan Mihajlovi i njegov zamenik Nenad Milic predlau
Popoviu da ode kod umeta: moda je sad trenutak da ga pridobiju. Beba Popovic javlja
i Zoranu Djindjiu za pokuaj ubistva umeta: ,,Njegov komentar je bio -'teta!'. Mrzeo
ih je sve podjednako, moda umeta i vie ostalih, jer ga je poznanstvo s njim skupo
kotalo".
Neto kasnije Nenad Mili prenosi svoju molbu i molbu Milana Radovia, naelnika
beogradske policije, da Beba ipak ode tamo i da kae umetu da mu je sad ansa da
pone da saraduje jer e ga ovi sigurao ubiti. Beba Popovi odlazi u direkciju ,,Difensa",
u Zemun oko deset pre podne i na licu mesta eka da se ume vrati iz policije gde je
otiao zbog davanja izjave. Ispada da je uvidaj bio traljavo uradjen i Beba upozorava
Milana Obradovia da pazi: neko ometa istragu, ume se vraa i pria o detaljima od
ranije: pominje srebrnastog -,,Audi" i neke registarske brojeve. Zajedno odlaze u Zemun
Polje ali Beba Popovi trai od umeta jasan odgovor: hoe li da saraduje ili nee? ume
je jo u oku, ali negira da bi to mogli biti Dua i tvrdi da to mogu da urade samo dve
ekipe - Vojska i MUP. To razgovora Bebi se javlja eda Jovanovic i Beba ga moli da
dodje odmah. Ceda i Cume nisu razgovarali vie od godinu dana, jer Ceda nije hteo
Cumetu da obezbedi dozvolu za noenje oruja, pa se ovaj uvredio. Ceda Jovanovi
dolazi i pita Cumeta ko ga je prvi zvao posle atentata; pitanje je sutinsko: onaj ko te
namesti, prvi se i javlja. Cume kae da je njegov brat Novak bio kod Due, pa su ga
zvali, a Dua se drao: ,,Jebala te politika! Vidi da hoe ti tvoji da te ubiju!".
Dva dana kasnije Cume zahteva hitan sastanak u ,,Spektri", firmi Bebe Popovica. Uz
pojaano obezbedenje do sastanka dolazi. Cume nervozno eta i pui: ,,Batice, da li si
spreman da uje sve? Pazi: posle ovoga vie nita nije isto. ivot ti nee vredeti nimalo.
Oni su jai od vas, policija je njihova, politiari su njihovi. Nije njihov samo Mile
Novakovi i vas nekoliko...". Tako je pola sata ocrtavao situaciju, a kada je Beba
Popovi pristao na dogovor da ga zatite, Cume kree u priu od skoro pet sati, 0 onome
to se uglavnom znalo, ali i onome to jos nije", kae Popovi: ,,Ivan Stamboli, Ibarska
magistrala, droga, ubistva,, ratni zloini, Pain i Raa Kneevi, Bulatovi, Aca Tomi i
ostali; ime, na svih iz Duine bande, detalji ubistava, sve o otmicama. Da su se
posvadali oko otmice Milije Babovia ('Verano motors') jer je Cume.; bio protiv; da zna
da su Dua i Legija uzeli pare od Milije Babovia da ubiju umeta i osvete se: po
njihovoj prii Miliju je oteo ume, Bagzi, koji je ve preao na njihovu stranu, to bi bio
potvrdio. I tako satima", kae Beba.
Beleke o tom prvom Cumetovom otvaranju ostaju u uskom kruguj Milan Obradovi, na
primer, nije mogao da veruje u Painovu ulogUj verujui i dalje da Pain radi za njega u
njihovim redovima. Obavet ni su Zoran Dindi i Duan Mihajlovi. Posle prvih i veoma
diskretntf provera, dolo se do procene da ume govori istinu -uglavnom. lo se do
odluke da treba hitno doneti zakone za borbu protiv org2 zovanog kriminala, jer bez
svedoka-saradnika, dakle zatienih, ne me e se zavriti nita.
Tih dana Dua Spasojevic sa 20 automobila punih kojekakvih likt va dolazi u Surin,
pred kuu Dragoljuba Markovia, preti mu i pot nje Kotunicu, Gradu Nalia, Acu
Tomia itd. 0 tome je ba neformalno Bracanovi obavestio Cedu Jovanovia.
Na alost, operativna bezbednost i tajnost nisu se u takvom raspoloenju mogle sauvati,
sa probuenom policijom i BIA. Ljilja Buha, saradnji sa Ducom i Legijom poinje da pie
svoja uvena pisma i die se galama u javnosti: ak i Kotunica trai da tuilatvo reaguje
povodom pisanja ,,Nacionala" i izjava Ljilje Buhe.
Tada dolazi do jednog zanimljivog dogadaja o kome govori Ceda Jovanovi: ,,0ktobra
2002, uz posredstvo dva oveka bliska Demokratskoj stranci, kod Zorana Djindjia, sve
veoma tajno, dolazi Predrag Popovi, glavni urednik 'Nacionala'. Beba Popovi za to ne
zna. Predrag Popovic skrueno objanjava kako, eto, za pare objavljuje ta pisma Ljilje
Buhe, jer mora i on od neega da ivi. Nego, ako mu neko plati jedno 50 000 evra, on ce
prestati sa tim. Zoran, iznerviran, kae da mu nadu sponzore da ga plate, da mu ga ve
jednom skinu s vrata. Tako je i bilo, ali Predrag Popovi ne samo to je uzeo pare, nego
je i nastavio da objavljuje te svoje svinjarije, pa se jo i hvalisao okolo kako je izradio
Zorana. Kad je Beba Popovic to saznao, pobesneo je: otkinuo je s vrata kancelarije tablu
sa svojim imenom, spakovao se i otiao u inostranstvo; ni Zoranu se nije javio, toliko je
bio besan na njega. Posle nekog vremena, mesec-dva, Zoran me pita da li bih mogao da
zovem Bebu da se vrati: treba mu, a znam i da Cume samo Bebi veruje. Kaem da ja
neu da ga zovem da se vrati, iako smo u kontaktu, nego neka ga on zove, kad je ve sve
to uradio. Na kraju je nagovorio Ruicu da zove Bebu natrag i ovaj se kasnije vratio. To
je ta pria koja se posle vukla: da kako je Zoran bio otpustio Bebu Popovia iz Biroa za
komunikacije Vlade".
ume se, dakle, sklanja u inostranstvo: prvo u Hrvatsku, preko Hercegovine (on je drugar
sa Igorom Stimcem, fudbalerom i inae estokira hrvatskim ovinistom, ali svako ima
svog Srbina i Hrvata...), pa iz Zagreba u Nemaku, jer su se Legija i njegovi prisetili i
poeli da ga trae preko Legijinog prijatelja i ortaka Hrvoja Petraa, poznatog gangstera.
Cak je i notorni Maka u nekim uhvaenim telefonskim razgovorima pominjao da je za
Cumetom slao nekog svog umetnika da ga ubije, ali je ume zbrisao u Zagreb i dalje.
Ipak je dogovoren nain komunikacije sa umetom: preko Mileta Novakovia iz
UBPOK i sigurnim fiksnim telefonskim linijama. ume pristaje i ugovara se sastanak uz
opsene mere bezbednosti i tajnosti:
Beba Popovi dolazi na izvesni parking u diskretnoj pratnji nekoliko poverljivih Ijudi. a
maskirani Cume iskae iz nekog auta, prelazi kod njega i kreu u sedite UBPOK u
Makiu. ume je nervozan, jer ne veruje Radovanu Kneeviu: misli da je Legijin i
Bracanoviccv ovek; kanda je bio u pravu, makar i delimino. Medutim - nema kud.
Sutradan radna grupa dolazi do zakljuka da Cume pria ,,samo opi~ sno" i da se od tih
pria ne moe poeti nita ozbiljno. Poinje nateza-'] nje sa umetom: te hoe, te nee da
pria; na kraju pristaje, ali da po-nu sutradan i da to bude Mile Novakovi. Sutradan
ume poinje da 1 pria, ali iznenada prekida i pravi lom -jer je otkrio da ga Dragan
Kar-J leua kriom snima video-kamerom; vie nee da ostane to. Mile Nova^ kovic
kae: bolje neka ide, ionako nismo nita uradili... Iste veeri Bracanovic se dere na
Nenada Milia i Milana Obradovia (svi zajedno rade i na hapenju Makine grupe): da
zato usred akcije hapenja ,,ljudi| koji hoe da ubiju premijera" (Make i ekipe, dakle) i
koja ,,ne moe da se izvede bez Legije i njegovih" - Beba dovodi umeta i ,,pakuje
Legiju lanim svedoenjima"... ume se sklanja u Tursku, u Malu Aziju, sedi tamo i
besno telefonira sa neke nemake SIM kartice.
Radovana Kneevia konano smenjuju i na elo UBPOK dolazij Boro Banjac, ovek
izvan svake sumnje. Ona tajna grupa, koja je u medjuvremenu pozavravala razne
kurseve u Londonu, ukljuuje se i poinje ozbiljan rad: preispitivanje svega iznova,
proveravanje ono malo dotadanjih umetovih podataka o Duinoj grupi itd.
ivi i nedostupni ume iz nekog razloga jako je brinuo Duu i Legiju, pa su se jako
trudili da ga lociraju i ubiju. Zoran ,,Vuk" Vukojevi kae u istrazi da je Legija ak
angaovao svoje hrvatske veze im ga tamo trae, jer se verovalo da se sklonio u Zagreb.
ak je raspisana i nagrada za informacije o umetovom kretanju. Ispostavie se da su za
to imali veoma jake razloge: ume, suoen sa okolnostimfi nema vie ta da izgubi. ena
Ljilja u raznim novinama objavljuje pisma koja diktiraju Dua i Legija, a formulie
Slobodan Resimi, ,,Suba Talijan", ina snabdeva Cumetov kradenim italijanskim
kolima, kako tvrdi Dura Mutavi; maine za asfaltiranje su mu krajem decembra 2002.
momci iz JSO (Nenad ,,kene" are, ,,Dekan", ,,Gluvi", ,,Franc" i ,,Sajko", izmedu
ostalih), pod Legijinom komandom digli u vazduh; znalo se odmah ko je to uradio;
policijska patrola iz Jakova videla je obezbedenje te operacije, ali niko se nije usudio da
reaguje. U blizini je viden i Vlada ,,Budala" Milisavljevic, u svojim kolima; prepoznao ga
je aktivni policajac. ume je posle kukao da mu je naneta teta od pet-naestak miliona
eura; njemu ili nekom drugom?
Cumetu je bilo sve jasno: pre ili kasnije e ga Dua i Legija pronai, jer imaju i dravne
resurse na svojoj strani. Osim toga, u njegovom glavnom stanu u Surinu, trnom centru
,,Kotobanja", pronaden je poetkom 2003. neki heroin i automatske puke poreklom iz 6.
Stanice policije, Stari grad, odnete 5. oktobra popodne (moe se rekonstrui-sati ko je sve
zauzimao to stanicu policije tog popodneva i to bi bilo veoma zanimljivo; postoje
snimci). Kasnije se dolo do saznanja da je to podmetnuo Slobodan Pain. To je za
umeta postala trka s vremenom: ili e on da potkae Duu i Legiju - ili ce oni da ga u
tome spree na nain njima svojstven i definitivan.
Ekipa akcije ,,Svedok" znala je za to, kao i za druga ubistva u reiji Zemunaca i JSO: oni
su se sami hvalili okolo. Ubistvo Sredoja ,,Sljuke" Sljukia bilo je kao vizit-karta: sat
pred ubistvo patrola obine policije legitimisala je ispred Sljukine kue brau Simovie;
izgleda da je neko sluao Sljukine telefone u realnom vremenu i javio da on kree - i
kuda.
,,U Beogradu nisam sedam meseci, od trenutka pokuaja mog ubi-stva, pa sve dok nije
objavljena informacija da je u trnom centru ko <| ji ima 12 vlasnika pronadena droga u
Surinu. enu su mi kidnapova-li Duan Spasojevi zvani iptar i Milorad Lukovi
Legija", rekao je U izjavi za TV B92 Ljubia Buha i dodao da su oni minirali i 'maine i
javno se time hvale'...
Ljilja Buha je zakazala sastanak kod javnog tuioca Radeta Terzica. Ko od obinih
gradana moe da zakae sastanak kod Terzia? On je Ljilju uputio na svog zamenika
(Neboju) Maraa, koji je radnik i u tuilatvu i u zemunskoj mafiji kod Duana
Spasojevia. Molim Radeta Terzia da se oglasi - kako je Ljilja Buha zakazala sastanak
kod njega ili ko je za to urgirao, to on, naravno, nee rei. Rade Terzic nije prijavio
policiji da je Ljilja Buha bila u Tuilatvu, ve je to uinjeno posle 15 dana. Zamenik
Radeta Terzia, Mara, inae radnik, kao to sam ve rekao, kod Duana Spasojevica i
zemunske mafije, nije prijavio dolazak Ljilje Buhe, to je bila njegova dunost, jer za
njom postoji policijska poternica. Mara je rukovodio akcijom za pronalaenje droge u
Surinu gde je ona kupljena od para (prikupljenih) za otkup otetih i poturena je u lokale
koji su vlasnitvu 12 Ijudi. Mara angauje Slobodana Paina, kuma Duana
Spasojevia, inae zamenika nael-nika za krvne i seksualne delikte SUP Beograd", stoji
u saoptenju Lju-bie Buhe koji dodaje da e dokaze o tome predati tuilatvu.
Jmarn dokaze da su Duan Spasojevi, Legija i Slobodan Pain kidnapovali Miroslava
Mikovia i jo pet-est Ijudi i uinili oko 30 ubistava. Za sve to sam spreman da
svedoim. Odgovorni su i za aten-tat u Budvi, a imam telefone koje su zvali iz stana. U
atentatu na Ibarskoj magistrali uestvovali su Legija i Bracanovic, dojueranji zamenik
naelnika DB-a Srbije (BIA u tom trenutku}. Duan Spasojevic kupio je nekoliko
stanova od otmica i poklonio ih JSO-u u Kuli. Poklonio je Gumaru, sadanjem
komandantu jedinice stan u Novom Sadu, to cu sve dokazati", tvrdi Buha dodajuci da je
pokuana i otmica BogoIjuba Karia.
,,0tmicu brata Bojane Kovaevi Tref uradili su isti ljudi, a Legija je, navodno bio na
strani otetih, u stvari sve javljajui Duanu Spasojeviu. Isto to Legija je uradio i
prilikom otmice Milije Babovia, gde je on pare odneo otmiarima. Poto ja nikada
nisam sumnjao u nau policiju, nadam se da e sve ovo biti vrlo brzo reeno. Ministar
policije Duan Mihajlovic, sigurno ce reiti sve ovo, samo mu je nedostajao nedavno
doneti zakon (o borbi protiv organizovanog kriminald). To mislim na ubistva, politika
ubistva, kidnapovanja, otmicu Stambolia u kojoj je Legija lino uestvovao", kae Buha.
Cume je tih dana rekao jo toga, mnogo goreg: u izjavi za ,,Blic" direktno je optuio
Slobodana Miloevia, biveg predsednika SRJ, Radeta Markovica, biveg efa DB, i
Miiorada Lukovia Legiju, biveg komandanta ,,Crvenih beretki", za nestanak i
likvidaciju Ivana Stambolia.
,,U sluaju nestanka Ivana Stambolia treba samo videti ko je tog dana radio u deurnoj
slubi policije. Oni su javili svom efu i generalu policije Buci Duriu (tada naelniku
GSUP Beograd) da je neki gradanin javio broj tablica kombija kojim je odvezen
Stamboli. Ta izjava je, sa brojem tablica, snimljena na policijskoj (audio) kaseti, a nju
je Buca Duri odneo Radetu Markoviu. Bio sam s Legijom kada ga je kasnije Rade
Markovi izgrdio. Vikao je: 'Kako si mogao da ne zameni tablice na kombiju koje se
vode na policiju'. Toliko je vikao, da je odjekivalo: 'Zar niste negde usput mogli da
zamenite tablice?! Citava akcija moe da bude provaljena!'. Legija mi je lino rekao da
su Stambolia odmah likvidirali, da su zavrili s njim. Razloge ne znan, Legija je samo
rekao: 'Mora zbog Slobe'. Duan Spasojevi mi je rekao da su Stambolia likvidirali i
zakopali na Avali. Kosti Ivana Stambolia su, kako mi je Spasojevic rekao, zakopane na
Avali" (sve je ispalo tako kako Cume kaze, osim Avale: Dua, naravno, nije pomenuo
pravu lokaciju - Fruku Goru).
Na pitanje kako se sve to odigravalo, ume kae: ,,Bila su petorica pripadnika JSO, a
Duan Spasojevi je rukovodi akcijom. Mislim da je Stamboli sedeo na klupi u parku
kod trim-staze u Koutnjaku. Mislim da je sedeo, tako mi je Spasojevi rekao, a oni su
stali pored. Otvorili su vrata, izali, Spasojevi je ostao unutra i uvukli su ga. Odveli su
ga gore, malo vie, na Avali. I tamo su mu pucali u potiljak. Na pitanje ko je izdao
naredbu za likvidaciju Ivana Stambolia, ume odgovara:
Legija se oglaava
U tom dosadnom, tupora i patetinom pismu ima dva-tri mesta do-stojna panje; ostalo
je pseudo-patriotsko tupljenje. Idemo redom:
Poruka prva: ,,Zar da im (naoj vladi; M.V.) lekciju iz patriotizma sa temom Hag dre
hrvatski politiari o tome kako ipak postoje granice politikih kompromisa i narodnog
dostojanstva?".
Drugim reima: vidite li kako Hrvatska ne da mog druga legionara Antu Gotovinu?
Poruka druga: ,,Ako neete i ne elite da potujete bive, pa ni sadanje komandante,
potujte barem mrtve!".
Drugim reima: ako ne potujete ni Slobu, ni mene, potujte barem Arkana. Jer, ,,meni
danas ne daju da budem to to jesam" (msli: vojnik u sluzbi otadlbine}. Drugim reima:
stee se obru, nema vie besplatne zabave, dolaze rauni na isplatu.
Poruka trea: ,,Prihvatili smo besplatnu ulaznicu za svet 5. oktobra 2000. i uinili da taj
put prode bez prolivanja srpske krvi...".
Ima to jo jedna koincidencija: 23. januara 2003. smenjeni su Andrija Savic, naelnik i
Milorad Bracanovi, zamenik naelnika BIA (slube slednice dotadanje Drave
bezbednosti); Legija se to zabrinuo, jer mu je Bracanovi .bio desna ruka i obavetajna
podrka od ivotnog znaaja. Obru se, dakle, stegao jo malo i nastupila je nervoza.
Posle e se ispostaviti da je Andrija Savic bio kolateralna teta, jer je bilo J vano smeniti
Bracanovia, ali tako da se ,,Legija ne naljuti" (kako se J tada izrazio jedan politiar). U
januaru je jo bilo najvanije ,,da se Legija ne naljuti"; kao da se ekalo da bivi legionar
poini neku fatalnu i neoprostivu greku.
Reakcije u javnosti -osim u nezavisnim medijima i od nevladinih organizacija -bile su
zapanjujue mlake. To skandalozno Legijino pi-smo bilo je razvikano na sve strane kao
neka vrsta ,,poslednje opomene" i proradivano kao Re Boja. Ministar unutranjih
poslova Mihajlovic bio je rezervisan - osim jedne vane reenice:
,,Prema Mihajlovievim reima, vrlo brzo po njegovom dolasku na elo MUP-a policija
je otkrila da je kriminalno naslede od prethodne vlasti nalik piramidi koja 'ima dva lica -
jedno su ratni zloini, a drugo organizovani kriminar.".
Premijer Djindjic komentarisao je to ovako: ,,Akcija je ve pocela ozbiljno se
proveravaju svi oni navodi koji su se pojavili u novinama i prvi put sada imamo indiciju
da su se neki ljudi za koje se sa pravom pretpostavlja da bi mogli imati dokaze pojavili i
da su spremni da svedoe". On je dodao i da e se ,,videti da su sve te prie o umesanosti
vlasti u kriminal bile klevete koje su imale za cilj da skrenu panju sa onih koji su to
stvarno inili... Siguran sam da se niko od ministara u Vladi Srbije i ja lino neemo
pojaviti ni u jednom od tih slucajeva", kazao je Djindji. Srpski premijer rekao je da se
poslednji put sa bivim komandatom JSO Miloradom Lukoviem Legijom video ,,pre
godinu, godinu i po dana oko nekih pitanja vezanih za jedinicu kojom je rukovodio".
Djindji je istakao da ,,nema nikakvih indicija" da stanje u JSO nije redovno, dodavi da
ne oekuje nikakve probleme sa tom jedinicom. ,,Mislim da najvei deo njih
profesionalno obavlja svoju dunost i da niko ne bi danas rizikovao svoj posao zbog
neke pobune". To je trebalo da zvui ozbiljno i umirujue.
Lcgija i Dua nisu gubili vreme: januara 2003. poinje druga (prva je bila u septembru
2002.) iznenadna i niim izazvana reklamna kampanja za Jedinicu za specijalne
operacije, pokrivena izgovorom da JSO ,,regrutuje kandidate". Glavni vizuelni motiv je
vuk razjapljenih eljusti sa crvenom beretkom na kojoj je znaka JSO; nosea parola je
,,Teronzam je bolest - pozovite doktora!"; u potpisu: ,,Jedinica za specijalne operacije
RDB". Grafiki oblik te reklame bio je ukraen fotografijama sa vebi JSO, a televizijski
reklamni spot video snimcima, ukljuujui i onaj sa blokade autoputa kod Sava centra,
novembra 2001, to je posebna drskost.
JSO je svoju reklamnu kampanju plasirala u izvesnom broju nedeljnih listova, na ulinim
bilbordima po Beogradu i na nekim televizijama; kampanja je bila masivna i kotala bi
veoma mnogo svakog drugog - ali ,,doktore za terorizam" nije kotala nimalo: to su bili
,,sponzori" i ,,patrioti"; to u medijima, to spremni da investiraju u budunost JSO -ili
suvie uplaeni da takvu jednu investiciju odbiju. Na pitanje ovog autora -da li je JSO ili
RDB ili MUP platio televiziji ,,Pink" nekih barem pedesetak hiljada eura, koliko je
emitovanje tih reklamnih spotova po vaeim tarifama kotalo - rukovodstvo te TV kue
odgovorilo je da nije: ,,Izalo iz faksa", glasilo je tumaenje, kao da je to razlog sasvim
dovoljan s obzirom na klijenta i njegove navike... Istraivanje nedeljnika ,,Vreme" iz tog
perioda dolo je samo do ne ba uverljivog tumaenja firme koja dri uline bilborde u
Beogradu da je jedna firma, ,,Media Buying" platila nekih hiljadu eura u ime anonimnog
klijenta; posle je ispalo da te firme nema nig-de u sudskim registrima...
(Uzgred: tokom sudenja po delu ubistva Zorana Dindica, aprih 2004, dnevni list ,,Kurir"
objavio je navodni intervju sa navodnim ,,kapetanom Doom" iz JSO, o emu kasnije;
vano je da je anonimni sa^ govornik prikazan na fotografrji u majici na ijim ledima
pie: ,,Politi^ ka je bolest. Pozovite doktora!")
Reklame su sadravale poziv za prijavljivanje kandidatima, broj lefona (obini u
Beogradu) i adresu u Kuli; naravno da je mnogo mlj dih Ijudi pokualo da se prijavi, ali
jedino to su mogli da postignu bi lo je da poalju pismo ili da ostave poruku na
telefonskoj sekretark niko nikada nije dobio odgovor, niti je bio kontaktiran -ukljuujui^
mlade Ijude sa sjajnim karijerama u specijalnim jedinicama vojske, sporne u svakom
pogledu. Nije, dakle, bila re o konkursu za prij novih pripadnika JSO, ve o neem
drugom: o kampanji iji je cilj da u javnosti pojaa i dalje proiri famu o ,,nepobedivim
ratnicima| patriotama" koji jedini brinu za Srpstvo Vaskoliko. Bila je to psihc ka
priprema terena za neto to e uslediti. Ono Legijino tupavo smo od 28. januara 2003.
takode je spadalo u istu pripremu terena.
Zoran ,,Vuk" Vukojevi objasnie u istrazi (a jo detaljnije tols glavnog pretresa) odakle
takva ambicija i samouverenost: ,,0ni su smatrali za gazde. Znai njima tada (posle 5.
oktobrd) nije treb ovaj, ni onaj, znai oni su jednostavno odluili da im je tako bolj tom
trenutku -da se skine vlast i da je to za njih u tom trenutku Ije. Znai nisu oni bili ni pod
ijom kontrolom posle 5. oktc su sami bili kreatori sudbine". (Ovu poetski nadahnutu
reenicu st smo u kurziv.) To su se, kae Vuk, razmatrale varijante da se tom hrvatskom
gangsteru Hrvoju Petrau, Legijinom velikom prij (takode bivem legionaru) Anti
Gotovini i jo nekim bivim legk ma iz Hrvatske isplate neke pare da dotu i svedoe u
sporu B( Hrvatske protiv SR Jugoslavije u Medunarodnom sudu pravde u Legija ,,to nije
hteo, pa je na kraju rekao: 'pa ako nita ne bude moglo, mi cemo da svedoimo u Hagu,
pa neka drava razmilja'. Oni su u poziciji i sad, znai, da biraju da rade ta hoe. Jer:
ako oni samo budu rekli ta su radili u Hrvatskoj i ko ih je poslao, mi emo da placamo
odtetu itav ivot Hrvatima... Tako je Legija priao, to su neki njihovi aduti koje imaju".
Legijina argumentacija je zanimljiva: uceniti dravu svedoenjem o tome ,,ta smo u
Hrvatskoj radili" i ,,ko nas je poslao"; s druge strane JSO sa sve Legijom i svojom
civilnom, medijskom, dravnom i poli-tikom podrkom tvrdi da nisu inili zloine, da
su ,,asni srpski ratnici i patriote" i da nemaju ega da se stide...
Cume krajem 2002. i dalje jako svrbi i Duu i Legiju i njihove ortake: Legijina ekipa
poinje da ucenjuje MUP, da trai nagodbe tipa ,,vi nama umeta, a mi vama mere
(rezultate prislukivanja Savieve i Bracanove BIA) i ubice" itd. Traje kampanja po
njihovim plaenim medijima protiv umeta: te ume u Hagu svedoi protiv Legije i
JSO; te leci u Surinu ,,ume izdajnik". Dua odlazi Dragoljubu Markoviu i pria mu
,,istinu o Cumetu": da je ,,Cume ubica, krvolok, trgovac drogom, otmiar Mikovia i
Babovica, spremao se da otme" i njega, Dragoljuba; Dragoljub se sklanja u Francusku.
Legija i drutvo sve su bezobrazniji: otimaju Predraga ,,Peconija" Rankovia (,,Fast"), pa
i on i Milan ,,Limun" Narandi (pokuao sa cigaretama ,,Raquel" koje je reklamirala
Ceca Ranatovi) postaju njihovi ,,sponzori". Legija pravi skandale po kafiima, amara
policiju, maltretira goste, a sve u pratnji obezbedenja iz JSO sa automatskim orujem.
Vozi se okolo u koloni oklopljenih ,,Puchova"; ena Aleksandra pokree asopis
,,Lifestyle", promocija u kaficu ,,Que pasa": to je tout Belgrade, sve sam ,,krem" i ,,eli-
ta"... Braa Simovici po kafiima priaju da se nee lako predati, da su oni ,,doveli osve
na vlast" i otvoreno prete. Kad je Cumetov ,,Difens" odleteo u vazduh, po kafanaraa
naruuju da im se puta Brenin stari hit ,3um, Cile, bum!".
Dizanje u vazduh Cumetove firme ,,Difens roud" u Zemun Polju, decembra 2002, imalo
je dve kljune posledice: kao prvo, dodirnut je prag osetljivosti Zorana Dindica, kome su
saradnici konano objasnili da je to poruka bande -kad moemo to, moemo i sve drugo;
kao drugo, Cume se izgleda tada slomio i reio da zaista saraduje. Zoran Djindjic treba
da krene u Brazil tih dana; u UBPOK nastaje panika, jer su u prislukivanju (tada vec
imaju i svoju opremu, nezavisno od BIA) doznali da u Brazil idu i Dua i Legija. Preko
Londona proveravaju se, spiskovi putnika, ali ispada da je to bila dezinformacija, putena
kroz telefone sa ciljem da se vlast zaplai -,,znamo sve o vama". Zoran Djindji je po
prvi put uznemiren: sa sobom u Brazil vodi naoruanog pratioca. Tokom dve nedelje u
Brazilu on sa saradnicima pravi planove sve kako da pohapse bandu. ,,Ako uhapsi Legiju
i Duu, ako rei Stambolia, Ibarsku magistralu i Budvu - vladae jo dvadeset godina",
opisuje Beba Popovi zajedniki zakljuak tih razgovora.
Ni u druga strana ne gubi vreme: Bracanovi tvrdi da ima dokaze da je ume naruio
dizanje u vazduh svojih maina (kao: da izvadi pare od osiguranja, a nije ni bio osiguran);
kada ga Nenad Mili i Zoran Janjuevi prozru i izvredjaju, on iznosi novu teoriju - da je
to uradio onaj Borovica, konkurentski asfalter. Vidljiva je panika kod njega i ali Andrije
Savia: jasno im je da se kraj blii.
Po povratku iz Brazila, Andrija Savi trai susret s Bebom Popoviem; ovaj ne zna zato,
ali pristaje. U tekom i zamornom razgovor Savi trai da ostane na elu BIA i dodaje da
mu je Bracanovi ,,kamen o vratu": shvatio je, kae, da je Bracan uz Legiju. ali mu to ne
smeta da predloi da Bracanovia premeste u UBPOK, kao ,,izuzetnc poznavaoca
kriminala u Beogradu". Popovi je besan: zar nije upravljao Savi do nedavno tvrdio
kako ,,Bracan i Legija ne govore"; da je ,,Legija ljut i da se Bracanovi plai za sebe"?
Razgovor se zavrava tako to Popovic kae Saviu da nije Legija dabe 5. oktobra traio
da Bracanovic i Savi dodu na elo Dravne bezbednosti.
Smenjivanje Savia i Bracanovica, sredinom januara 2003, koincidiralo je sa nestankom
kompletne bande ispod nadzora UBPOK. Nema vie komunikacija poznatim kanalima,
pratnja ih je izgubila... Odjednom su prestali da priaju izmedu sebe dotadanjim
telefonima; nestali su iz ,,tekova" (sigurnih stanova) koji su bili pod nadzorom. Kako se
to desilo -nije jasno; neki operativci iz tog vremena sumnjie Slobodana Paina.
Tih dana i Cume ,,puca": iz Ankare Djindjia zove na ambasador i javlja da je Cume
upao u ambasadu u panici, probio ogradu, da se dere kako hoe da ga ubiju i trai smesta
kontakt sa Vladom Srbije. Preko telefona ume, vidno potresen, pria kako su ga ,,u
Istanbulu pronali neki Muslimani, plaene ubice iz Sarajeva, Duini prijatelji"; da je
,,skoio s treeg sprata i vozio do Ankare bez prestanka". Zoran Djindji se smeka, ali
mu je svega dosta: zove Bebu Popovia i moli ga da smire Cumeta i da mu ga skinu s
vrata. U razgovoru s Bebom Cume obeava da e svedoiti, samo da ga spasu odatle.
Popovi stupa u kontakt sa engleskim slubama, ali one imaju birokratskih prepreka i
treba im dve nedeIje da postupe... Goran Petrovi, tada naelnik SID (Slube za
informacije i dokumentaciju; spoljne obavetajne slube pri Ministarstvu inostranih
poslova), javlja da ambasada u Ankari nije bezbedna, a i da ministar Svilanovi za dva
dana dolazi tamo u slubenu posetu sa sve novinarima i svitom, tako da preti skandal ako
se dozna da je ume tamo.
Jedan visoki funkcioner engleske Slube sa dugogodinjim iskustvom i vezama u
Beogradu predlae tada reenje: slovaka sluba bezbednosti voljna je da primi i sakrije
umeta u jednom udaljenom i naputenom vojnom objektu. Javlja se problem
transporta: redovna linija ne dolazi u obzir, pa taj Englez i Beba Popovi iznajmljuju u
Beu mali avion. Goran Petrovi sreduje formalnosti sa turskim vlastima i ume leti u
Slovaku. Odatle javlja da je spreman da svedoi.
Zavera
Kae dalje Zoran ,,Vuk" Vukojevic: ,,Za ovo ubistvo Djindjia, poinje u decembru".
Prvo su majstori otili malo na more preko darske, pa su se poetkom januara 2003.
vratili, opet preko Madarski Kae i da se Dua Spasojevi plaio hapenja zato to je
ume priao da e da bude svedok". Vuku je bilo sumnjivo to to su se uskoro povukli iz
ilerove ulice u Zemunu u ,,tekove u (sigurne stanove koji su uvek imali po nekoliko u
Beogradu): to je, iz njegovog iskaza, znailo da je neko ubistvo u planu.
Dua i kene (Nenad are iz JSO) trae da im Vuk donese Slobe ,,Talijana" Resimia iz
ilerove neke pare, pa kreu na Kopaonik. Vuk e uskoro uti od nekog zubara, prijatelja
Petra ,,Pane" Pazinia (onog Seeljevog gorile koji je tukao advokata Nikolu Barovica na
TV BK) da je taj video Nina (Ninoslava Konstantinovia) na Kopaoniku kako prati
Djindjia. ,,Eto tako sam saznao prvi put da hoce da ubiju Djindjia", kae Vukojevi. On
dodaje da je u to vreme (januar 2003.) primetio izvesnu urbu: naime, Dua je bio
zaduio tuioca Milana Sarajlia i svog glavnog advokata za sve stvari svali na ,,Bobana"
Milivojevia da ,,formiraju ekipu oko tog tumaenja zakona" (o borbi protiv
organizovanog kriminala). Taj pokuaj medijskog osporavanja zakona koji su Ducu
svrbeli bio je naputen: ustali su tada, nije bilo vremena, on (Dua) se tada posvetio, hocu
da kaem, i nisu imali vremena da se bave time. Znai, (Boban) Milivojevi je to trebalo
da radi".
Dok se oni time bave, 30. januara 2003. MUP Srbije i BIA formiraju konano i formalnu
zajedniku radnu grupu za akciju ,,Svedok"; tom akcijom bi trebalo proveriti i ispratiti
sve indicije i tragove iz izjava Ljiljane i Ljubie Buhe. Rukovodilac radne grupe
,,Svedok" je Boro Banjac, naelnik UBPOK, a grupa broji devet lanova iz UBPOK,
Kriminalistike policije GSUP Beograd i BIA.
,,Radna grupa je svoju aktivnost premestila iz postojeih objekata MUP i BIA, elei da i
u okviru tih institucija sauva tajnost rada" (Koracev izvetaj, str. 33). To je, videe se,
bila dobra ideja. Ljudi rade iz svojih sigurnih i tajnih lokacija, preko sigurnih
telekomunikacija koje su obezbedivane uz najvecu tajnost; po Beogradu se kreu i rade
kao da su na neprijateljskoj teritoriji; ne veruju nikom - s punim pravom, videe se.
Trka sa vremenom poinje. Dua i Legija imaju jasne indicije da se neto sprema:
specijalno zakonodavstvo; formiranje specijalog tuilatva (videti poglavlje ,,Dua"} i
imenovanje specijalnog tuioca (Jovan Priji) iji je prvi zadatak bio da uzme izjavu od
Cumeta na zapisnik i po ZKP; poveana aktivnost policije koja im nije mogla promai;
smena na elu BIA, odlazak Savia i Bracanovia i dolazak Mie Milicevia i Gorana
ivaljevia, mladih ljudi koji nikako nisu uivali poverenje ni Legijino, niti
Bracanovievo; nedostatak oekivanog oduevljenja (ili straha) zbog Legijinog tupavog
pisma srpskoj javnosti; Cumetovo upadljivo odsustvo koje moe da znai samo jedno:
njukanje sa policijom i Vladom; Djindjieve sve ee zabrinjavajue izjave.
Jo 6. marta 2002. u Jagodini je premijer Zoran Djindji, u razgovoru sa dacima o
narkomaniji, izrekao i sledee: ,,Neko mora da pobedi - mi ili oni. Koegzistencija vie
nije moguca. Koegzistencija kriminala i vlasti trajala je godinu dana, ali drugu godinu
dana to vie nije normalno.... Imamo problema sa korupcijom, sa kriminalom i sa
drogom.
Dileri su moni Ijudi, uzeli su ljude iz sudstva, iz policije i vlasti..." (kurir je moj).
Krajem januara 2003. Zoran Djindji vraa se na tu temu: ,,Policija ima nalog da
beskompromisno ispita sve to je poslednjih dana pomenuto u medijima i sve ljude koji
su pomenuti. Ja prvi jedva ekam da se to desi i nadam se da cemo kroz to rasvetliti
nekoliko najveih krivinih dela", rekao je Dindi u intervjuu za RTS. On je ocenio da
je sve vreme postojao problem zaaranog kruga, ,,a sada prvi put imamo situaciju da
neko iz porodice poinje da pria... Svi ce oni, gde god da se nalaze, biti pronadeni,
sasluani i pokuaemo da nademo dokaze ili minimalne indicije za to to se tvrdi. Imam
utisak da i na jednoj i na drugoj strani (u tvrdnjama Cumeta, Legije i Duinih advokatd)
iraa istine, ali je pitanje ta je to dokaz. Imamo razne prie, ali nemamo dokaze, a sada se
prvi put pojavljuju uesnici koji kalu da su spremni da kao uesnici svedoe. To je novi
kvalitet u svemu tome i ja sam zadovoljan to smo u prilici da raspetljamo vor na kome
lo-mimo prste od 5. oktobra. Mi to zaista pokuavamo, niko od njih nije zatien i niko
od njih nije bilo iji prijatelj", kae Dindi. On posebno napominje da ne titi ni Legiju,
ni umeta.
Skandal
Bara je sve manja, a krokodili sve nervozniji. Poto su izvan do-meta automatskih
puaka, poeli su da se prepucavaju preko novina. Dok se Cume, Duca i Legija uzajamno
olajavaju u medijama, premijer i ministar unutranjih poslova raduju se, jer je - evo,
slava Bogu! - konano dolo dotle da e sve samo izai na videlo, pa i ti uveni dokazi
koje policija nikako da sakupi. Da se kumovi nisu dohvatili, nikada se ni ,,osnovana
sumnja" ne bi pojavila, a kamo li ,,dokazi", glasi logini zakljuak
Ako se nekome ova pretpostavka uinila kao humor i satira, prevario se. Iz najnovijeg
skandala ,,ume-Dua-Legija" sasvim jasno se vidi da o emu je re: Srbijom praktino
vlada kriminalnopolicijskc ravojna nevladina organizacija koja sebi moe da dozvoli sve
-od trgovine narkoticima, preko otmica i iznuda, pa do izvravanja ubistava po
narudbini. I tako godinama; zar je udno to su stekli i politike ambicije? Naravno da
su ih stekli, kada iza njih stoji desetogodinja bliska veza sa, prvo, Dravnom
bezbednou kojoj su jako trebali, pa il je pokrivala u svim poslovima, a zatim i sa
odmetnutom, podivljalom frakcijom Dravne bezbednosti, koja veoma pragmatino
koristi steena prava i prednosti, uvajui steene pozicije na sve naine. Ti naini ucena
informacijama steenim u vrenju slube; ponuda za ugradjivanje u unosne poslove iz
kojih stiu pare bez roditelja; pretnja kao poslovnji nain, ultima ratio, za dovodjenje k
pameti neracionalnih politikih bogataa i drugih.
Re je o polaganoj, ali sigurnoj, izgradnji jedne formalne strukture inoi\ neformalno ta
struktura postoji ve dvanaest godina. ali u Slobino doba do formalnosti se nije ni dralo:
sada je nastupilo neko legalistiko doba, pak se valja prilagodavati. E, izgleda da je
,,gospodin ume" (kako ga zovifnai ministri) malo preterao u prilagodavanju, jer se
prvi ubacio u legalne poslove novcima ije je poreklo i dalje zanimljivo svima osim
vlasti. Najnovija kratka i tuna istorija ,,gospodina umeta" (za razliku od njegovog
prethodnog srenog perioda) taj problem najbolje ilustruje: prvo ga otruju, pa ga
promae, pa se on pametno udalji u nevernike krajeve, a na kraju mu dignu ceo posao u
vazduh i jo mu nadju heroin i ilegalno oruje u ducanu, kao da ovih dvanaest godina
nisu znali da ta tamo ima i odakle ,,gospodinu" tolike pare.
Uostalom, ponavljamo, dan-dva posle vatrometa y Zemun Polju pola Beograda znalo je
ija je struna ruka postavljala eksploziv. To se danas vidi golim okom, hvala lepo:
koliko ima Ijudi vinih takvoj drskosti da zaustavljaju policijsku patrolu i dre je na
nianu dok se radnja ne obavi? Policijska patrola u ovom sluaju prepoznala je uniformu
(bez oznaka), naoruanje, opremu i sredstva veze, pa je razumno zakljuila da se u to
stvar ne petlja; ne za te pare i ne protiv ljudi za koje im je jasno da e ih pobiti kao pse,
nekanjeno, ako probaju da se petljaju; zar bi bili prvi?
Indicije i osnove za sumnju postoje ve celu deceniju; otvoreno pismo ,,gospodina
Legije" (Duan Mihajlovi) objanjava celu priu; vrh politike vlasti DOS u Srbiji uvek
e imati nenosti za ,,gospodina Legiju" i njegove ,,patriotske zasluge" i neno e ga
ukoriti ukorom razrednog stareine. Tek u utorak uvee na TV Studio B Duan Mihajlo-
vi uspeo je da izrekne da se njegova sluba ,,bavi takvima kakav je gospodin Legija";
bavi se time da mu daje zatitu, jau i bolje opremljenu od zatite bilo kog od njih, osim,
moda ede Jovanovia. Ko je, dakle, ovde vlast, a ko se trudi da se vlast ne iznervira ili
rastui, pa ta emo onda? 0 kakvom trudu je re?
Evo o kakvom: na drugi dan Sv. Arhandela Mihajla, dok ih jo nije proao mahmurluk
od proslave Dana bezbednosti koji vie ne pada na 13. maj, a jo ne pada na jedinog
pravog sveca, Sv. Apostola Tomu (19. oktobra, valjda) koji je jedini traio da Hristove
rane i pipne, jer kao iskusni kriminalista nije verovao na re, razreen je dunosti Andrija
Savi, v.d. naelnika Bezbednosno informativne agencije (BIA) Vlade Srbije. Smena je
bila iznenadna i ne ba dobro vremenski podeena. Naime, iz okolnosti da je dan ranije
dr Savi povlaio neke vane kadrovske poteze, a iste veeri drao protokolarni govor na
toj pogreno odabranoj policijskoj slavi, jasno je da nije znao da e sutradan biti
smenjen; da je znao, govorio bi drugaije. Posle se pojavilo tumaenje da kako mu je,
eto, ba iscurio estomeseni mandat; niko ne moe da se seti kad je bilo reeno da je
ovek postavljen kao vrilac du-nosti na est meseci. Onda su poele spekulacije: te
smenilo ga zato to nece da uhapsi Sljivananina (kao da mu je to posao...); te nagazi-li
ga Amerikanci zbog saradnje s Hagom; te preterao sa istkama u Agenciji; te nije
dovoljno istio; te jeste dovoljno istio, ali pogrene ljude; itd.
E, sad: na jasno pitanje - imaju li neto sa smenom Andrije Savia - Amerikanci su
izjavili (striktno bez navodjenja izvora!) da ne samo to nemaju nita, nego i da im je
objanjeno kako je taj ameriki ugao ubaen u priu ,,da se Legija ne bi naljutio" zbog
smene svog oveka Bracanovia (zamenik naelnika BIA koji, kae ministar Mihajlovi
u utorak uvee, ,,ide u paketu sa naelnikom", je li). Taj Bracanovi bio je oficir
bezbednosti u JSO za Legijinog coveka, pa su ga progurali za zamenika naelnika
Dravne bezbednosti - ba nekako posle oruane pobune JSO u novembru 2001, a inae
prolazi i kroz sluaj Ibarske magistrale, po prirodi stvari. Naime, njegov posao bio je da
sprei korienje jedinice za naruena politika ubistva. Hvala, dovoljno: ta e biti ako
se Legija - daleko bilo! -,,naljuti" jer mu je smenio biveg zamenika?
Ako se o Legijinim nenim oseanjima ve vodi toliko rauna, moraju se imati u vidu i
osecanja njegovih prijatelja, jer ako je Dua tuan, onda e se i Legija rastuiti, a to
nikako nije dobro jer se zavri va veim prekrajima javnog reda i mira sa velikom
materijalnom tetom, telesnim povredama, ometanjem slubenih lica u vrenju poslova i
zadataka iz oblasti bezbednosti itd. Duca (Spasojevi Duan, od ranije poznat organima
gonjenja, vidi istu publikaciju MUP Srbije), zvani i ,,iptar", potie iz iste plodne
surinske ravnice kao i njegov kum i bivi prijatelj ome; jedan je (uz umeta) od
rekordera u broju krivinih prijava koje su zavrile u kou javnih tuilaca; prolazi kroz
budvanski atentat na Vuka Drakovica i kroz otmicu Mikovia od ,,Delte"; najmanje to.
Istraga protiv njega u sluaju Mikovia propala je ,,tehnikom omakom" policije, jer se
neka dlaka za DNK analizu ,,izgubila", pa su ga oslobodili, a budvanski sluaj ionako
nije odmakao od poetka zdruenim propustima srbijanske i crnogorske policije.
E, sad: ko bi se naao u kolegijalnom odnosu, nego dva organizatora atentata na Vuka
Drakovia? Dva se sokola pogledae u oi i -gotovo prijateljstvo. To treba uzeti u obzir
i, hm, kako da kaemo, ovaj, sentimentalne uglove o kojima necemo mnogo... ,,Gospodin
ume" tvrdi da njegovu suprugu, gdu. Ljilju, u privatnom zatvoru dre Dua i Legija,
sve igrajui aha sa dr eeljem, od svih ljudi, i da je teraju da pie skandalozna pisma
novinama. Pria ne deluje najuverljivije; uostalom i Trojanski rat (vidi: Homer,
,,Ilijada") poeo je na slian nain... Naime, gda. Ljilja Buha prvo pie jedno, a posle ide
u tuilatvo da objasni kako nije to mislila, nego je ,,htela da privue panju". ,,Panju" je
svakako ,,privukla", upravo odande odakle je i trebalo.
Pogledajte samo reakcije stranaka: DSS seiri, jer se zna da ko je, kako i zato iao u
Surin da se njuka sa umetom; DS uzima umetove detonacije najozbiljnije i Ceda
Jovanovi ih vidi kao otkrovenje; Vladan Bati ih uopteno eksploatie; Voja Seelj kae
da jeste igrao aha, ali sa umetom, mada na kae zato; Pelevi tvrdi da ne poznaje
nikoga (naravno da ne poznaje Legiju, jer se ovaj kasnije pojavio u Arkanovoj ekipi, kad
je Pelevi ve bio izbaen iz stroja); Du-an Mihajlovi i Zoran Djindjic presrecni su, jer
su piljarice na srbijanskoj krvavoj pijaci poele uzajamno da se olajavaju, pa se u tome
moda nade i neki ,,dokaz" za neto to do sada nismo mogli nai, iako je ceo Beograd o
tome priao. U celoj toj stvari Doktoru Svih Nauka, Zoranu Dindiu, ne bi trebalo da je
lako (mada niko ne zna kako ranije, ustvari; takav neki ovek...): ipak je on ,,gospodina
Legiju" glamurizovao i napravio ,,heroiem 5. oktobra" i spasiocem Srbije, to ovaj
bestidno eksploatie u panici koja ga je uhvatila kada je Cume reio da propeva - kao da
mu je preostalo neto drugo, kad su ga ovako temeljito uradili.
Stvar se, dakle, razvija ne moe bolje biti: vrh Dravne bezbednosti ili BIA (zovite to
nevladinu organizaciju kako hoete) smenjuje svako malo; kadrovska politika je
zanimljiva: malo Gorana Petrovic malo Andrije Savia, ali pod uslovom da se nita ne
menja. Mora da su i jedan i drugi pali zato to su probali neto da promene - zato to nisu
hteli ba nita da menjaju; oba pristupa podjednako opasna. To priliku koristi ve
pomenuta podivljala frakcija Slube: tamo, ni amo, a mi radimo dalje kako smo navikli,
kao pravi patrite mrtvi, a naroito ivi, komandanti (to jest ja, Legija, da se razume a ne
Arkan), vojnici, rodoljubi, sponzori i ve sve to, da ne citira dalje pismo ,,gospodina
Legije". Nala ljuka prdavca, dobro he, rekli bi u Novome Sadu: prijateljstvo, zanat
najstariji, vi pokriju nas, mi pazimo da vi ostanete gde ste i da vas se ne dira, a profit deli,
jer evo ovaca za ianje, istih kao i Slobinih. ,,Drave i reim '' menjaju, ali Sluba
ostaje", kako ree jedan iskusni stari lisac novinaru.
Misli li bilo ko trezan i normalan da se desetine ubistava, od Curuvije do Stambolia,
nisu za ovih godinu i po mogla rasvetliti, jer bilo dokaza"? Ne misli, jer je to uvreda za
zdrav razum i elementarnu inteligenciju. To to se sada Cume i Legija uzajamno gadjaju
to ne znai nita, jer se i o jednome i o drugome, a bogami i o trecim i etvrtima, sve
znalo jo pre petooktobarskog prevrata; ova javnost jednom je rtva primitivne
miloevievske manipulacije. Ovo je dalo pre neku nedelju konstatovali smo u
,,Vremenu" da je ,,jedini vid demokratije u totalitarnom drutvu".
Ovaj skandal prua lanu nadu, koju Djindjic i Mihajlovi zduno potpiruju, da e se
nadoknaditi ono to je trebalo uiniti kad je pao sujjirak na dan 5. oktobra, bez obzira na
novosteene saveznike koji su Doktora Svih Nauka tako impresionirali (vidi Djindjiceve
pohvale Legiji). U toj - dovoljno dugoj - noi trebalo je raspustiti Dravnu bezbednost
i poeti praviti novu (samo bez dosadanjih umetnika, molim!); do danas bismo bili
napravili sasvim novu i mnogo bolju Slubu; bez trgovaca heroinom na veliko, bez
plaenih ubica, bez gangstera opte pa-triotske prakse. Ali esti oktobar 2000. jo nije
svanuo, gospodo itaoci. Poto ,,no i magla" jo traju, mogunost ueca na izborima
stranke Crvenih beretki i njihovog predsednikog kandidata, ,,gospodina Legije", javlja
se kao verovatna, razumna i poeljna; barem emo znati gde smo.
(,,Vreme"; 30. januar 2003.)
Nije to jedino pismo ,,gospodina Legije": u njegovom kunom kompjuteru posle atentata
na Dindica nadena su jo neka, za koja se ne zna jesu li ikada bila poslata. Bila su
naslovljena na Velju Ilia, Miroljuba Labusa, Slobodana Vuksanovia i - od svih ljudi -
na amerikog ambasadora Viljema Montgomerija. Sva etiri pisma podjednako su
gmizavaka i laskava: Legija podsea svoje adresate na, eto, gorku zajedniku sudbinu,
na zanemarenost; na pohlepu i zlobu zavidljivih savremenika i uopte nudi svoje usluge
u svemu to treba. Pismo Montgomeriju, ambasadoru SAD u svim naim zemljama,
pogotovo je zanimljivo: Legija prvo ,,ne zna zato uopte pie" to pismo; onda
objanjava da ko su i ta su ,,Crvene beretke" i zato bi Amerikancima bilo dobro da se
udrue s njima u borbi protiv medunarodnog terorizma; ostavlja otvorene sve opcije za
saradnju i nada se brzom odgovoru; pismo u svakom pogledu Ijigavo i puzavako.
Montgomeri je posle rekao vasingtonskom ,,Postu" da se ,,ne sea je li to pismo ikad
primio"...
Dolazi i februar mesec 2003. Zoran Djindji ide na odmor na Kopaonik, a Duini i
Legijini ljudi unjaju se za njim. Milan Verulovi, pratilac Zorana Djindjia, kazae u
iskazu tokom sudenja da mu je Zoran Janjuevi, premijerov savetnik za bezbednost i
lan Vladinog Saveta za dravnu bezbednost, posle povratka sa Kopaonika zamerio da se
,,zajebavaju po snegu, dok ih posmatraju plaene ubice". Verulovi kae da Janjuevi
nije hteo da precizira o kome je re i da je samo dao da su ta lica prislukivana. Po svemu
sudei, re je o prvim pisanim izvodima zajednikog operativnog rada BIA i UBPOK po
liniji Zemunskog klana; prvim, ali nedovoljnim za izvodenje zakljuaka.
Za to vreme Cume u Slovakoj pria, a oni u Beogradu treba to da konceptualizuju, da
provere i da postupe... Zajednika radna pa ,,Svedok" 4. februara dobija naredbu
istranog sudije za prislukinje telefona pojedinih lica; BIA postupa i od 5. februara na
dalje stem je razradjen toliko da radna grupa dobija snimke telefonskih razgovora veoma
brzo. Verovatno zato Janjuevi ne ulazi u detalje prekoreva Verulovia. Zoran
Janjuevi objasnie to kasnije ovako:
,,Mi, kao lanovi Saveta za dravnu bezbednost, informisani smo BIA na nain eksternog
infomisanja. Informacije su dolazile svim novima Saveta i najviim dravnim
funkcionerima, predsedniku, premijeru u zatvorenim kovertama. Uz to, premijer mi je
davao ono sto on dobijao. Dakle, odatle potiu sve informacije koje sam imao, iz
prislukivanja. Nisam sedeo sa slualicom u rukama i prislukivao. Ta pria da su
kriminalci gledali premijera proizilazi iz jedne druge policijske istrage koja nema veze sa
zemunskim klanom i sa premijerom. Ne znam odakle Veruloviu ta pria. Mogue da
sam u nekom kontekstu rekao da su neki kriminalci bili gore, ali do tih informacija nije
doao prislukivanjem, ve kroz eksterna informisanja. Oni nisu zbog premijera tamo, i
nisu bili pripadnici zemunskog klana, ali kriminalci... ali to se saznalo tek nakon 'Sablje';
to tada niko nije znao.
Nervoza raste i dostie vrhunac pred kraj februara 2003: Specijalno tuilatvo aktivira se,
BIA i UBPOK kroz akciju ,,Svedok" stiu sve vie podataka, ali i Dua i Legija to znaju
preko svojih veza. Operativna bezbednost akcije ,,Svedok" bila je, naalost, probuena
na bar tri, mesta: u Javnoj bezbednosti preko Radovana Kneevia, Slobodana Paina i
Zorana Gavanskog; u Dravnoj bezbednosti preko Ulemeka ,,Legije" i Milorada
Bracanovia; u tuilatvu preko Radeta Terzia i joi nekih.
Branko Bezarevi 20. februara dostavlja Bagziju Milenkoviu obecane podatke: da 21.
februara ujutro Zoran Dindi treba da leti u Banju Luku sa Surina i da se vraa u pet
popodne istoga dana. Objanjava im koja su vozila pratnja, a u kom vozilu ce se nalaziti
Zoran Dindic; daje im marke, tipove, boje i registarske brojeve automobila.
Na osnovu prethodnih razgovora sa Bezarevicem preduzete su bile i pripremne radnje:
valjalo je nabaviti kamione kojima e se blokirati i zaustaviti kolona Zorana Dindia,
zatim runim raketnim bacaima tipa LAW (RBR M-80, ,,zolja", kal. 64 mm) razbiti
oklopljene automobile premijera i njegove pratnje i na kraju ,,overiti" posao automatskim
pukama. Naoruanje je ve bilo pripremljeno i uskladiteno u podzemnoj garai na
Novom Beogradu, tamo gde su Zemunci drali svoj ,,borbeni" ,,Audi 6" srebrnasto sive
boje, automobil ve uveni u gradu kao ,,auto smrti". Svedok-saradnik Miladin ,,Dura
Mutavi" Suvajdi odvee kasnije policiju u to garau: tamo je bilo est runih raketnih
bacaa ,,Zolja", nekoliko automatskih puaka M-70 sistema Kalanjikova, jedna
snajperska puka kalibra .22 Magnum koju su ranije drali na Novom Beogra-du u
jednom od solitera ,,est kaplara" i koju Zvezdan Jovanovi nije hteo da koristi jer nije
zgodna za vee udaljenosti, kao i ,,Audi 6" sa asortimanom raznih registarskih tablica -
ukljuujuci i policijske.
Trebalo je prvo nabaviti dva kamiona. Uz veliku predostronost 15. februara 2003.
Miladin ,,Dura Mutavi" Suvajdi odlazi na auto-pijacu kod Bubanj Potoka, preruen. Sa
falsifikovanom linom kartom na ime Drago arketa kupuje dva kamiona: TAM 80 T
(2,5 tone), registarskog broja BG-559-918 i ,,Mercedes Benz" od 2,5 tone sa austrijsklm
tablicama B-824 OF. Novac mu je dao Duan ,,Dua" Spasojevi, insistirajui na
poverljivosti zadatka. Osim kamiona, Suvajdi kupuje i rezervne akumulatore.
Kamione parkira oko autoputa Beograd-Zagreb, u blizini hale ,,Limes". Ostatak ekipe je
po tekovima" i eka znak.
Dana 20. februara Protokol Vlade Srbije najavljuje VI Upravi BIA da e premijer 21.
februara putovati avionom sa Surina za Banju Luku. BIA depeom obavetava GSUP
Beograd i ostale policijske agencije koje preduzimaju mere obezbedenja treeg stepena
(uobiajene u normalnim situacijama). Saobraajna policija ujutro 21. februara
rasporeduje tri patrole na kljunim mestima i obilazi trasu; radio-vezom javlja da je sve
normalno, da je trasa ista i da nema zaustavljenih ili parkiranih vozila na autoputu i u
blizini. Kolona premijera Dindia od tri vozila kree sa Dedinja ka aerodromu oko 9 sati
ujutro; patrola Saobraajne policije na mostu Gazela" javlja da je prola bezbedno i da
elno vozilo nema ukljuena plava svetla i sirenu, to nije neuobiajeno ako saobraaj
nije gust. Blindirani BMW serije 7 u kome je premijer Zoran Djindji predvodi kolonu,
to nije po proceduri, all se oko toga podaci razlikuju: po nekim izvorima, premijerov
voza Aleksandar Bjeli ne voli da ima ispred sebe drugo vozilo, pogotovo po vlanom
vremenu zbog prskanja; sam Bjeli kazae kasnije da premijer nije voleo drugo vozilo
ispred svog; bilo kako bilo, taj detalj ostaje nevaan za ovu priu.
Dejan ,,Bagzi" Milenkovi u tom trenutku sedi u kamionu ,,Mercedes Benz" parkiranom
u blizini silazne rampe na autoput i eka. Milo Simovi je u kamionu TAM, neto dalje
ka Beogradu. Bagzi pri sebi ima tri mobilna telefona; na jedan od njih stie mu
informacija da je Zoran Dindi krenuo sa Dedinja na autoput. Komunikacija ide praznim
SMS porukama; kasnija analiza listinga celularne telefonije obe mree pokazala je ,,jaku
koncentraciju" kljunih telefonskih brojeva i aparata u zoni bazne stanice koja pokriva
teren oko hale ,,Limes". Malo dalje, zapadno, kod gradilita hale ,,Limes", eka ekipa za
atentat: potpukovnik JSO Zvezdan ,,Zveki" Jovanovi i pripadnik JSO eljko ,,migi"
Tojaga sa ,,zoljama" (migi vai kao strunjak za ,,zolju"); Mile ,,Kum"
Lukovi i Sretko ,,Beli" Kalini iz JSO (poznat kao hladnokrvni ubica) sa automatskim
pukama. Doli su u dva neupadljiva vozila, nekom Peou" i Fiat Puntu" u kojima su ih
ekali vozai (Aleksandar Simovic i jo jedan). U svakom autu bile su po tri zolje" i po
jedna automatska puka.
Kumu Lukoviu neko javlja da se trenutak blii i ekipa izlazi na plato kod ,,Limesa".
Zvezdan Jovanovi kasnije e rei da bi to bio ,,masakr" zbog saobraajne guve. Milo
Simovi pokuava da se priblii koloni straga, ali je TAM prespor, pa ga ostavlja u
blizini, na Novom Beogradu; nije ak ni motor ugasio, to e kasnije privuci panju
policije.
Dejan Milenkovi ve polako vozi desnom trakom autoputa ka Surinu i eka da ga
Dindieva kolona sustigne. To se i deava ba gde treba, kod mesta zasede. Ideja je da
Bagzi naglo skrene, presee put Djindjievoj koloni i izazove sudar; kad kolona stane,
Zveki i Zmigi ba zoljama" da gadaju sva tri vozila (,,Da ih saijemo zoljama"; Milo
Simovic) dok ih ne probiju, a Kum i Sretko da dotre i overe eventualne preivele
automatskim pukama.
Bagzi naglo skree pred Djindjievu kolonu kao to je planirano, voza Bjeli dobro i
brzo reaguje i uspeva da obide Bagzijev kamioi popevi se sa dva toka na bankinu, da bi
ubrzao i nastavio ka Surinu u pratnji sledeeg vozila sa pratnjom. Tree vozilo pratnje, u
kome su Miladin Verulovi (Milanov brat) i Ljubia Janoevi zaustavlja Bagzijev
kamion prepreivi se na putu; atentatori to vide i povlae se.
To dolazi do prvog propusta Djindjievog obezbedenja: Miladin Verulovi i Ljubia
Janoevi prilaze sa orujem u ruci kamionu i izvlace napolje Bagzija Milenkovia koji u
ruci dri mobilni telefon. Pretresaju njega i kabinu kamiona, traei oruje koga nema.
Pritom oni Bagziju ne oduzimaju nijedan od tri telefona koje on ima na sebi; da su ti
telefoni bili oduzeti, istorija Srbije bila bi drugaija. Ljubia Janoevic kasnije e na sudu
izjaviti da je Bagzi prvo bio strano uplaen, all kasnije ak i smejao. Moje je miljenje
da je prestao da se plai kad je shvatio da mi ne znamo ko je on ustvari".
U 9:25 sati Vemovi i Janoevic radio-vezom trae od Saobracajne policije da poalje
patrolu koja bi preuzela vozaa i vozilo koje je ugrozilo kolonu premijera, jer se oni ure
na aerodrom. Oni telefonom takodje obavetavaju VI Upravu BIA o dogadaju i identitetu
zadranog vozaa. BIA odmah kontaktira Upravu saobraajne policije GSUP Beograd i
zahteva da se voza privede, jer je re o pripadniku Zemunskog klana. Pomonik
komandira, inae zaduen toga dana za obezbedenje premijerovog prolaska, smesta alje
patrolu koja Bagzija i kamion preuzima i odvodi u stanicu Saobraajne policije za
autoput. To dolazi do drugog propusta obezbedenja: izgleda da Miladin Verulovi i
Janoevic nisu kolegama saobraajcima dovoljno objasnili prirodu incidenta, wec u urbi
da ne zakasne u Banju Luku. Da su im jasno rekli da je re o pokuaju atentata, a ne o
pukom saobraajnom prekraju, saobraajci bi se drugaije poneli. Ovako su svojim
vozilom samo otpratili Bagzijev kamion i Bagzija do stanice i predali ga deurnima. U
stanici je kamion proveren na eksploziv i opojne droge i onda poslan na vanredni
tehniki pregled. Dejan Milenkovi Bagzi, medutim, ostaje u posedu svojih telefona,
ekajui dalji razvoj.
Taj dalji razvoj nadasve je zanimljiv: svedok-saradnik Zoran ,,Vuk" Vukojevi kae u
svom iskazu da mu se toga dana oko podne javio neki efke, zvani ,,ef', iz Surina, sa
veu da je Bagzi ,,uhapen zbog nekog carinskog prekraja". Sefke onda dolazi Vuku
kui i donosi mu dva Bagzijeva mobilna telefona i 7500 eura; kae da je bio sa Bagzijem
u stanici Saobraajne policije na autoputu, da mu je Bagzi to dao da odnese Vuku, a da e
ga pustiti ionako. Vuk zove Bagzija (ili ovaj njega; jedan telefon mu je ostao): Bagzi
objanjava kako ga je zaustavila Djindjieva pratnja, da je uhapen zbog carinskog
prekraja, da su napisali prijavu i pustili ga da ode; on je zvao efketa da dodje po njega
pred stanicu Saobracajne policije; ovaj je doao i u tom trenutku policija zove Bagzija
natrag jer da neko hoe s njim da razgovara. Bagzi daje Sefketu telefone i novac i vraa
se u policijsku stanicu.
Vukojevi eka Bagzija ispred Centralnog zatvora i vodi ga u Silerovu ulicu, kod Due.
Kad se ulo da Bagzija trae ponovo, Dua ga alje u neki tek" u Ustanikoj, odakle
nestaje bez traga, all to je druga pria... ak ni iz Djindjievog obezbedenja nije nita
stiglo na terenu; Bagzija i incidenta kod hale ,,Limes", mada su i oni mogli da podnesu
prijavu za pokuaj ubistva i ishode mesec dana pritvora - automatski. Ova epizoda ostala
je nerazjanjena, uprkos tvrdnjama i zaklinjanjima iz IV Optinskog suda da ,,nije moglo
drugaije".
Moglo je drugaije, samo da je dogadaj bio ozbiljnije shvaen: d su Bagziju uzeli
telefone i zadrali ga do dolaska BIA i UBPOK; Zoran Dindi nije incident
minimalizovao kao delo neke budale ,,koji, ui da vozi"; da je njegovo obezbedenje
odmah podnelo krivinu prijavu za pokuaj ubistva; da je tuilac to prijavu prihvatio i
traio trideset dana pritvora. Jedan tadanji veoma visoko pozicionirani i u celu priu
upueni policajac izjavio je posle da bi mu i osam dana pritvor bilo dovoljno da Bagzija
slomi i prevrne i od njega napravi svedok saradnika, all mu nisu dali ni to.
Zakljuak Koraeve komisije o ovom incidentu jasan je: ,,Po miljenju Komisije, ceo
dogadaj oko pritvora, istrage i putanja Dejana Milenkovia iz pritvora trai razjanjenje,
posebno zbog injenice da su da mogle da se obezbede vitalne informacije o planovima
Zemunsk klana. Nedostatak tih informacija i nemogunost otkrivanja mesta na kojima se
kriju pripadnici Zemunskog klana imale su za fatalnu posledicu da je na dr Zorana
Djindjica, predsednika Vlade Republike Srbije 1 marta 2003. izvren atentat, kojom
prilikom je on ubijen".
Bagzi se, dakle, udaljio u nepoznatom pravcu i mogli su samo dl mu stave soli na rep.
Zoran Djindji i njegovo okruenje, medutim, odleteli su u Banju Luku 21. februara,
posle incidenta koji nisu doiveli dramatino. Dok su se bavili po Banja Luci, Zoran
Janjuevi javlja se Milanu Verulovicu sa veu da je Bagzi vozio kamion i insistira na
ozbiljnosti situacije. Izgleda da premijer i dalje ne shvata stvar tako - ili da je namerno
minimalizuje, to je nalik na njega. Beba Popovi kazae kasnije da je ,,cela tadanja
politika situacija otupela Zoranovu koncentraciju i oprez. Nije podnosio loe vesti, nije
hteo da uje da bi njega, omiljenog lidera, neko hteo da ubije".
Vladimir ,,Keza" Vukosavljevi, naelnik Odelenja za zatitu premijera, podneo je 22.
februara ostavku, posle ponovljenih upozorenja i zahteva da se obezbedenje pojaa i
uredi. Posle atentata kod hale 'Limes', kada smo saznali ko je voza, znali smo da je
stvar ozbiljna. Nenad Mirkovi, naelnik VI Uprave BIA, rekao mi je da policija hoe da
pusti Bagzija i nas dvojica uspeli smo preko svojih veza da izdejstvujemo da ga ne puste
odmah. Na nau intervenciju Milenkovi je ponovo uhapen. Tada sam svojim efovima
saoptio da neu da budem sef Odelenja koje obezbeduje Djindjia ako mi se ne pojaa
obezbedenje i ako mi se ne daju odreene ruke... Samo zahvaljujui Bojoj volji 21.
februara je izbegnuta tragedija...".
Analiza Bagzijevog oduzetog telefona zabrinula je wec ispostavilo se da je o dolasku
Djindjiceve kolone obaveten praznom SMS porukom i da je izmedu pokuaja atentata i
hapenja zvao i Vuka Vukojevia u Silerovu. Tokom ta etiri dana Bagzijevog sedenja u
pritvoru desilo se svata. Kao prvo, videlo se koliko je jaka propagandna medijska
logistika Zemunaca i Legije: danima su izvesni tabloidi i sline tampane stvari vritali
kako je incident na autoputu beznaajan"; danima su Bagzijevi advokati i kojekakvi
tabloidni eksperti" objanjavali kako je eto, taj Djindjicev blindirani BMW tako jak da
bi proao kroz taj kamioni" i razbucao ga i da je cela pria o atentatu obina
izmiljotina.
Branko Bezarevi odmah je bio javio Zoranu ,,Vuku" Vukojevil da Djindjiceva kolona
nije imala propisnu svetlosnu i zvunu signaliciju", to su advokati smesta poeli da
koriste u javnosti. Bilo je oigledno da tabloide ciljano hrane i snabdevaju
dezinformacijama advokati Milivojevi, Gligorijevi i Dogumovi - ali i jo neko.
Konture matrica delovanja tog centra za sejanje dezinformacija nazirale su se ranije u
javnosti: pored ,,Identiteta", za koji je jasno da je bio organ Zemunskog klana i JSO, bilo
je to i drugih listova kojima su proturene dezinformacije i koji su ih jedva ekali. Tokom
oruane pobune JS( novembra 2001, Dua Spasojevi uspostavio je bliske odnose sa
izvesnim novinarima i redakcijama. Cilj kampanje dezinformacija bio je se skrene panja
sa aktivnosti Zemunaca i JSO; da se u JSO i ostali patriotski" polusvet unese strah od
Tribunala u Hagu, da se Vlada bije i deo Demokratske stranke ocrne kao ,,kriminalci" i
,,izdajnici" se kod Demokratske stranke Srbije izazove utisak kako je ,,patriotski blok"
spreman da je podri - na razne naine. Takva dugorona strategija bila je jasno vidljiva u
izvesnim medijima i politikoj ariji ve tokom oruane pobune JSO u novembru 2001,
da bi se - posle viemesene pauze tokom vanrednog stanja - ponovo aktivirala pred
poetak sudenja za atentat na Zorana Dindia.
Tog istog 10. marta ujutro Beba Popovi sree se sa Zoranom Djindjicem u kabinetu
premijera: Puio je vec oko 10 sati pre podne, drao je levu nogu na stolu jer su ga
muili bolovi... Naeo sam razgovor na ovu temu i on me je jedno 15 minuta sluao i
utao dok sam mu referisao o bandi. Onda je, sa izrazom gadenja na licu, poeo da mi
objanjava da mu je ve muka od svega toga: od kriminalaca, od policije, od Dravne
bezbednosti; da ga mrzi vie da slua o tome, da ja preterujem i da sam optereen time i
da ima vanijih stvari od kriminala. Ispriao sam mu da MUP ne zna gde su sada i ta
rade; da su pre dve ( noci Simovii i Vlada Budala bili u kaficu 'Prive', kurili se i
vredjali, nas sve; rekao sam mu i za ponude koje alju (da nemaju nita protiv, Zorana,
samo ako se otarasi Bebe, Cede i jo nekih, a oni ce ve lako, s nama); da je Dua zivkao
urednice na TV Pink i vritao jer ga u westima zovu 'iptar' i da e nas sve zaklati; da
je Ceca pevaljka zvala, eljka (Mitrovia) i prenela poruku od Due i Legije da skinu s
programa i Cumeta i sva Vladina saoptenja protiv njih, jer je pitanje dana koliko e to
jo moi; da je Ceca u razgovoru branila eljka Mitrovia i ( da je rekla da on to mora da
radi, jer trai Vlada, tj. Biro za komunikacije)... Rekao sam mu i da Mikelic i njegov
Bego dre kontakte sa Republikom Srpskom i sa rezervnim sastavom JSO, da ko se sve
nalazi u restoranu 'Depeto', ko se sve priklonio bandi - od mafijaa, od politiara...
Zoran je sluao, nervirao se, bio je nezadovoljan, ali i nemocan. Bilo je vrlo muno i
depresivno: nisam ga takvog video od 1999. Rastali smo se kao i obino: nasmejao se i
umesto pozdrava rekao Ne brini, jebaemo im kevu! Vie ga nisam video ivog".
Odmah po putanju Bagzija, Duina i Legijina ekipa uurbano krece da trai pogodnu
lokaciju sa koje e Zvezdan Jovanovic pucati na Zorana Dindia. Zvezdan, koji inae
nema neko visoko miljenje o Zemuncima, kazace kasnije da su pominjali neke ,,zolje",
to je on odbio; da su nudili razne lokacije: Svaki dan me zovu da pogledam neko novo
mesto koje su oni odabrali za pucanje. Prvo mesto je bilo na nekom unutranjem
parkingu nekog saveznog ministarstva u blizini (Vlade), all to mesto nije bilo dobro,
nakon toga su govorili da Dindic ide na Kalemegdan, pominjali su neku umievu, znali
su kuda se kree. Nakon toga su izabrali lokaciju kod neke babe, gore u nekom stanu,
lokacija je bila idealna (Biraninova 6; odustali su jer je postojala opasnost
prepouiavanja). Jednom smo bili i ispred Savezne skuptine gde je bila idealna pozicija
za pucanje iz kola, bili smo u nekora zatamnjenom ,,Passatu", all da sam pucao - ubio
bih i nekog novinara". Svedok saradnik Zoran ,,Vuk" Vukojevic, medutim, prenosi
drugaije videnje Miloa Simovica: ,,Pusti, skoro smo se opet sudarili sa njima
(obezbedenjem Zorana Djindjica). Odustali smo jer su nas snimale kamere sa Glavne
pote" (Takovska 2). Re je bila o javnoj garai ,,Tri lista duvana", gornjem nivou; loe
za beanje autom. Nije, dakle, Zvezdan bio zabrinut da ne pogodi i nekog novinara, nego
da ga ne snime kamere sa pote.
Dua je Zvezdanu prvo doneo jednu snajpersku puku kalibra .22 magnum (5,6 X 26 mm
RF; Winchester Magnum Rimfire), oruje precizno i efikasno na manjim razdaljinama i
u rukama dobrog strelca; Zvezdan je to puku odbio i traio neto jae (puka je kasnije
pronadena u onoj garai na Novom Beogradu, sa ,,zoljama", automatskim pukama i
borbenim" sivim ,,Audijem 6"); njeno poreklo nije utvrdeno - koliko se zna; ako nije,
onda je to propust istrage. Svaki kriminalista zna koliko je vano ispratiti trag
(biografiju) vatrenog oruja: taj trag vodi do pomagaa, snabdevaa, a ponekad i do
naruilaca.
Ulemek Legija je onda doneo iz baze JSO snajpersku pusku Heckler und Koch" G-3
SGl, jednu od osam (ili devet) koje se tamo vode u evidenciji. To puku je, kae Nenad
kene" are, Legijin telohranitelj iz JSO, Ulemek jo juna 2002. doneo k sebi u kuu;
stajala je, u straarnici koju je koristilo obezbedenje. Povremeno je iz te puke i gadao na
strelitima, sa ostatkom Jedinice. Poetkom 2003, medutim,' kada je dolo do onih
polemika u tampi izmedu umeta i Zemunaca, Legija je naredio da se puka ukloni;
Skene veruje da se Ulemek plaio da policija eventualno ne pronade jo i tu puku. Puku
je uzeo Vukain Vule" Vukainovi, lan Legijinog obezbedenja iz JSO i odneo je k
sebi kui, u Novi Sad.
Kae kene dalje: Na 20 -25 dana pre atentata na Djindjica, mene je pozvao Legija i
pitao me je gde je snajper. Rekao sam da je kod Vuleta. Inae, ja sam tad bio ef
Legijinog obezbedenja. Legija mi jej rekao da podjem kod Vuleta, da uzmem snajpersku
puku i da je donesem i smestim u vozilo JSO, BMW registarskog broja BG 558-725, u
gepek. To vozilo smo koristili za prevoz Legijine dece i uopte za prevoz ljudi koji su
radili u obezbedenju. Vozilo je uglavnom bilo parkirano ispred Legijine kue. Otiao sam
u Novi Sad kod Vuleta, doneo sam puku i smestio je u gepek tog vozila... Laza (ef
smene u obezbedjenju) mi je rekao da mu je Legija rekao da pozove Zvezdana
Jovanovia i da mu preda tu snajpersku puku... Puka je bila umotana atorsko krilo.
Seam se da je uz puku bio i priguiva".
Re je o oruju veoma preciznom, posebnoj modifikaciji jurine puke G-3 A3, kalibra
7,62 NATO (7,62 X 51 mm; kod lovaca .3 (Winchester). To je moan vojni metak i
standardna municija NATO pakta, ali i mnogih drugih zemalja. Polazna brzina varira
(zavisno namene i proizvodaa) izmedu 750 i 845 metara u sekundi; masa (projektila)
izmetu 7 i 10 grama. Sama puka je automatska, radi po sistemu odloenog otvaranja
zatvaraa (nalik na mitraljeze MG-42, ,,arce") i puni se arerima od 20 metaka.
Snajperske puke verzije SGI preradjuju se tako to se u probnim gadjanjima serijskih
puaka G-3 izdvoje one koje prave naroito dobre rupe na cilju i vraaju se na doradu.
Umesto standardnog okidakog mehanizma ugraduje se specijalni, podesivi: standardna
sila okidanja je 2,6 kg, all strelac moe da je smanjuje. Zanimljivo je da je okida
podesiv samo u poloaju selektora vatre za pojedinane hice (oznaka L"); ako se puka
zakoi ili se odabere poloaj za rafalnu vatru, okida se sam resetuje na 2,6 kg. Optiki
nian je po pravilu Zeiss" ili Schmidt & Bender" sa promenljivim uveanjem od 1,5 do
6 puta i podesiv za elevaciju i skretanje u koracima po sto metara od 100 do 600 m.
Oruje, dakle, smrtonosno u rukama dobrog strelca: ameriki marinski snajperisti su u
Vijetnamskom ratu slinom pukom (XM-21, verzija M-14) istog kalibra postizali pro-
sek od 1,27 metaka po ubijenom neprijatelju, esto na udaljenostima veim od 600
metara...
Puka koju je Legija uzeo iz JSO imala je registarski broj uklonjen buenjem lima, tako
da ga je bilo nemoguce kasnije rekonstruisati. Kasnije e se (po tormentacionim
igovima) utvrditi da je puka britanske proizvodnje; nita udno, jer je firma ,,Heckler
und Koch" iz Oberndorfa, Nemaka, u veinskom britanskom vlasnitvu (,,British
Aerospace"), a te puke pravi i britanska fabrika ,,Royal Small Arms Factory" (RSAF;
Kraljevska fabrika streljakog oruja) iz Enfilda - osim jo nekih dvadesetak arsenala u
svetu koji imaju licencu. Puka bi najverovatnije mogla da potie iz uvenog ,,barskog
tovara", kada je jula 1991. u luci Bar iskrcano nekih 30 000 tona naoruanja i vojne
opreme iz sedam brodova pod raznim zastavama. Tada je Miloeviev reim tvrdio da je
to oruje zaplenjeno u Jadranu dok je ilo u Hrvatsku; posle je ispalo da su ga poteno
kupili JNA i MUP Srbije... Deo oruja, ukljuujui i izvesnu koliinu puaka G-3 SGl
kupljen je od libanskih maronitskih (hricanskih) milicija u Libanu, jer su se oni tada
oslobadali vika oruja tokom nekog primirja koje ih je na to obavezivalo. Te e se puke
prvi i jedini put pojaviti na naim ratitima oko Zvornika, aprila 1992, u rukama
Arkanove Srpske dobrovoljake garde. Posle togaj nema ih u normalnim operacijama,
verovatno zbog relativno egzotine municije za nae prilike.
Zvezdan ,,Zveki" Jovanovic kae: ,,Probao sam je, odnosno upucao na 200 metara na
Frukoj Gori. Znam koje je to mesto, na Irikom Vencu, pa neka staza, to sam bio sa
Kumom Lukoviem na upucavanju. Ili smo BMW-om, ne znam tano kada... (puka
H.u.K.) bila je odlicno upucana. Ne znam ko je to radio. Kada sam je proverio na Irikom
Vencu bio sam zadovoljan. Moda su neki ljudi uli pucanj, ali nisam siguran... (Policija
je na tom mestu, gde ih je Zveki odveo, nala aure koje odgovaraju oruju.). Puka iz
koje sam pucao u Zorana Djindjica je dobra. U okvir staje 20 metaka, a u crnoj torbi bilo
je jo dva pakovanja municije 'Winchester .308' (domae prizvodnje, u originalnim
pakovanjima PPU; ,,Prvi partizan" iz Uica). Ja sam odabrao klasino iljato zrno '.308
Winchester' (vojnog tipa, sa punom metalnom kouljicom, pouiato i kao FMJ - full metal
jacket), To je najuobiajnija municija".
9. Martovske ide
Petnaesti mart 2003. bio je ve fiksiran u uspanienim glavama DiN ana ,,Due"
Spasojevia i Milorada ,,Legije" Ulemeka kao dan njihovog hapenja. Uostalom, takvu su
informaciju dobili: ,,od Vojske", kae jedan svedok; ,,od nekog Zvezdanovog rodjaka iz
Uprave bezbednosti Generaltaba", kae drugi.
Specijalno tuilatvo, UBPOK i BIA, medutim, planirali su da u akciju krenu u etvrtak,
13. marta. ume je 10. marta potpisao svoju kompletnu izjavu Jovanu Prijiu, sve po
ZKP, ali je trebalo jo koji dan se cela stvar operacionalizuje. Ne moe se iskljuiti
mogunost da su Dua i Legija bili i o tome obaveteni. U svakom sluaju, Dua
Spasojevi je odluan: ,,im (Djindjic) ude u Vladu, ubiemo ga", ponavlji on svojim
ljudima tokom marta. Poetkom marta Milorad Ulemek Legija sakriva se u jednom od
Duinih ,,tekova", sigurnom iznajmljenoi stanu u ulici Omladinskih brigada 8, preko
puta policijske stanice Novi Beograd, na 5. spratu. Svom telohranitelju Nenadu
,,kenetu" da se plai hapenja: ,,ak mi je rekao jednom da e mi u tom sluaju napisati
ovlaenje da ga poseujem u pritvoru, jer mu je supruga drugom stanju. Ja ne znam
zato se Legija plaio policije. Nisam ga tome pitao. Procenjujem da je zbog tih
informacija koje je davao Cume". kene mu svake veeri donosi hranu iz restorana
,,Perper"; isto ini u par navrata i Miladin ,,Djura Mutavi" Suvajdi. Ostali zaverenici su
takode u ,,tekovima": po Novom Beogradu, na Vodovcu, Banovom Brdu itd.
Specijalno za ovu akciju kupljeni su neupadljivi autorac bili na lane papire i gomila
novih celularnih telefona sa anonimnim SIM karticama.
Tog jutra, 12. marta, kako e kasnije posvedoiti Veselin Lei, tadanji oficir
bezbednosti JSO, Zvezdan Jovanovi doao je u komandu na Senjaku, ulica Sanje
ivanovica; pio je kafu i itao novine do neto pre deset sati; onda je otiao nekud.
U uobiajeno vreme, oko 11 sati pre podne, ekipa - Zvezdan, Aca Simovic i Nino
Konstantinovic - dolazi u Gepratovu u ,,VW Passatu" sa panevakim tablicama i
zatamnjenim staklima. Vozi Vlada ,,Budala" Milisavljevic, a parking mesto uva Milan
,,Jure" Juriic u drugom autu; on se onda udaljava; neki svedoci su rekli u istrazi da ih je
neko spreavao da se parkiraju u blizini broja 14. Nino se penje prvi u kancelariju na
drugom spratu: ako se ne javi telefonom,.znai da je bezbedno; Zvezdan i Aca Simovi
penju se gore; Aca nosi u crnoj torbi puku, municiju i cebe, kao i neki alat. Kum (Mile
Lukovi) i Beli (Sretko Kalini) su dole na ulici, kao obezbedenje.
Pria Zvezdan dalje: ,,Prozor je otvoren i stavljeno je neko ebe... Ja sam sedeo u nekoj
fotelji. Nita nismo jeli. Samo sam ja puio i cigarete gasio u nekoj kutiji koju sam drao
u depu. Moda mi je ispao jedan pikavac. Puio sam 'Davidoff... Puka je izvadjena,
naslonjena pored mene i ne vidi se ako neko ude. Aci javljaju da Djindjic stie. Ja sedam
na stolicu, ne mogu me videti. Cev samo malo viri...".
Dvanaesti mart 2003. svanuo je vedar i sunan. Zoran Djindjic trebalo je da se pojavi tog
prepodneva u centru ,,Sava", na nekom medunarodnom skupu, ali je promenio plan i
krenuo u Vladu oko podne. Duca i Legija bili su razradili sistem osmatranja sa statikih
pozicija, jer bi praenje kolone autom bilo opasno: na kljunim raskrsnicama od Dedinja
ka gradu od jutra su deurali posebno zadueni pripadnici Zemunskog klana sa GSM
telefonima ,,specijalima", dakle samo za to svrhu. Izgleda da je Djindjiceva kolona od tri
vozila (dva BMW i jedan ,,Audi 8") tada promakla neprimecena pored dva osmatraka
mesta. Prvi je primeuje Milo Simovi, kada je kolona ve blizu Vlade Srbije i telefonira
svom bratu Aleksandru koji sa Ninoslavom Konstantinoviem i Zvezdanom Jovanoviem
deura na drugom spratu dvorine zgrade u Gepratovoj 14.
Sati je 12:35.
Tokom celog prepodneva, sve dok nije uo da je Djindjic ubijen, Milorad Ulemek sedi
na terasi svog sopstvenog stana u koji se tokom noi vratio iz ,,teka" na Novom
Beogradu; mota se po terasi: demonstrativno, da ga svi vide; vidi ga i Goran Petrovi,
bivi naelnik RDB, jer ivi u blizini, na visokom spratu koji gleda na Legijinu kuu.
Tokom vonje ulicom Kneza Miloa, vodja obezbedenja Milan Verulovi pokuava
radio-vezom da se najavi efu obezbedenja Vlade, Danilu Koprivici. To mu ne polazi za
rukom zbog loe planirane radio-veze: naime, obezbedenje koristi jedan od policijskih
radnih kanala na kojima je u to doba dana guva; njihova radio-veza je zatiena
(skremblovana), tako da je ostali uesnici u radio-saobraaju uju kao um i smetnju i ne
ostavljaju im vremena za razgovor. Naviknuti na to, premijerovi telohranitelji nastavljaju
kao i obino, ka vratima dvorita Vlade, u Nemanjinoj 11.
Zvezdan Jovanovic ve je na prozoru; puku je naslonio na presavijeno cebe (kupljeno
dva dana ranije) da bi ublaio vibracije koje nastaju pri opaljenju, zapravo od trenutka
kada udarna igla pogodi inicijalnu kapslu metka. Izmerena daljina do dvorinih vrata
zgrade Vlade je 132 metra (po merenju Saveznog kriminalistikog instituta iz Vizbadena,
Nemaka -129 ) i optiki nian vec je podeen na proverenih 200 metara; selektor vatre je
na poloaju za pojedinane hice, a obara podeen po Zvezdanovom ukusu. Visinska
razlika izmedu prozora sa koga Zvezdan gadja i tla pred ulazom u dvoritu Vlade Srbije
iznosi 14 metara.
Kolona vozila skree u dvorite Vlade. Sve se odvija rutinski, dakle oputeno i donekle
ljampavo: policajac na kapiji ne mrda se s mesta, radnici obezbedenja u dvorinom
ulazu V sede gde su (pitanje je jesu li u tom trenutku svesni da premijerovo vozilo ulazi u
dvorite). Zatvoreni sistem televizijskog nadzora ne radi vec nekoliko dana zbog
rekonstrukcije i kamere su poskidane; komandni centar obezbedenja je usred radevinskih
radova. Po jevtinoj ceni mogao se instalirati privremeni sistem TV nadzora, ali to
nikome nije palo na pamet, a ,,eksperti" iz Instituta bezbednosti nisu se toga setili. Tunel
koji desno od ulaza u dvorite vodi unutar zgrade Vlade i iz koga se moe ui u zgradu
bez rizika, kroz posebna vrata, poznata kao ulaz IV (,,zvono", u argonu obezbedenja),
Zoran Djindjic ne koristi od kada je premijer (,,Nisam ja pacov da se uvlaim kroz
rupe!"), a obezbedenje ne insistira na njemu, tako da je te srede u podne zatrpan
gradevinskim materijalom i daskama. Svi bivi premijeri i dobar deo bivih ministara
koristili su tunel jer je obezbedenje na tome insistiralo i jer je to bila standardna
operativna procedura. Da je taj tunel, ,,zvono" bio korien, Zvezdan bi morao da trai
drugu, najverovatnije mnogo goru i opasniju poziciju za gadanje. Ovako je bio na
idealnom mestu. Uzgred, posle atentata od 12. marta, ulaz IV, ,,zvono", naglo je
osposobljen i koristi se.
Blindirani premijerov BMW, srednje vozilo u koloni od tri, zaustavlja se pred dvorinim
vratima, ulazom V u Vladu; udaljen je oko tri metra od vrata po proceni, to jest
rekonstrukciji, Saveznog instituta za kriminalistiku), a oko metar od prve stepenice, nie
od ostaiih. Zadnja vrata kroz koja e izai udaljena su oko 3,5 metra levo od ose ulaza V,
ulevo kad se gleda ka ulazu. Po procenama nae policije, vozilo je bilo blie: moda i na
metar udaljenosti. Problem je u tome to je BMW posle atentata odvezen ka Urgentnom
centru, a nije bilo naina da se kasnije tano rekonstruie lokacija vozila u trenutku
atentata; da su postojale kamere, lice mesta moglo se fiksirati i stvari bi bile mnogo
jasnije.
Obezbedenje izlazi iz pratecih vozila i rasporeduje se kao i obino: u otprilike polukrug
oko vozila, licem okrenuti ka napolje, a ledima prema premijerovom vozilu - po
proceduri. Njihov je posao da gledaju okolo, a ne u premijera. Da bi stigao od vozila do
ulaza V, Zoran Djindjic mora da prede oko 3 do 4,5 metra. Leva noga od kolena do
stopala mu je u gipsu, jer je na Kopaoniku povredio Ahilovu tetivu igrajui fudbal sa
andarmerijom, dok su se oko njega unjali Duini i Legijini pijuni. Djindjic hoda uz
pomo dve aluminijumske take sa plastinim drkama i osloncima za nadlaktice.
Iz BMW-a prvi izlazi Milan Verulovi, sa suvozakog mesta; otvara zadnja desna vrata
Djindjicu koji prvo izbacuje obe noge na tlo, a zatim se sporo uspravlja, oslanjajui se,
prirodno, vie na desnu nogu. Zadnja desna vrata BMW-a su jo otvorena. Milan
Verulovic okrece se ka svojim, prednjim desnim, vratima i saginje se da iz vozila uzme
Djindjiceve take. Dindi eka; izmedu njih su zadnja desna vrata, jo otvorena i
premijer je - po Verulovievom seanju - oslonjen na njih. Verulovic mu dodaje take i
okree se ponovo da uzme premijerovu akten-tanu.
Narednih nekoliko sekundi ostaje nerazjanjeno: naime, niko nije video Djindjicevo
kretanje od tog trenutka kada se Verulovi okree da uzme, take pa do prvog
Zvezdanovog pucnja; svi prisutni u dvoritu okrenuti su ledima; obezbedenje iz ulaza V
ne vidi Djindjica, jer im je u mrtvom uglu, iza jo zatvorenih vrata. Uzgred, bilo je
primeceno i ranije da unutranje obezbedenje ulaza V iz lenjosti ne otvara vrata dok se
premijer na njima ne pojavi; neki svedoci kau da ni 12. marta nisu otvorili vrata, nego
samo stisnuli dugme elektrine brave.
Zvezdan Jovanovic to gleda kroz optiki nian: ,,Dolazi kolona, zaustavlja se Djindjicev
auto, a momak iz obezbedenja iznosi take. Ne mogu da pucam od tog momka. Tek se
stvara pozicija za pucanje kad Djindjic dolazi do ulaznih vrata (re je o metar-dva).
udno je okrenut, nekako sa strane. Ne znam tano koja je njegova pozicija, ali to je
deli sekunde, momenat za pucanje. Pucam jednom, hou da potvrdim pogodak, pucam
drugi put. Ne znam kako je povredjen taj momak. Prvi pogodak je siguran. Nije mi bila
namera da pogodim tog momka, mogue da je uao u putanju drugog metka".
Zorana Djindjica projektil od devet grama pogada u desnu stranu grudnog koa brzinom
od nekih 700 metara u sekundi, pod blagim uglom (oko 80 stepeni u odnosu na tlo)
nadole, izlazi, skrenuvi sa pravca i rikoetira negde od tla; nikada nije naden. Zoran
Djindjic pada, zarotiran od siline udarca, licem ka zgradi Vlade i propada kroz tek
otvorena vrata ulaza V. Na balistiki vetak (Milan Kunjadi) i sudskomedicinski
vetak (dr Duan Dunji) smatraju da je premijer u trenutku pogotka bio blie vratima i
okrenut ka vozilu; nemaki strunjaci misle da je bio dalje i da je metak koji je pogodio
njega rikoetirao od kamenog dovratka ulaza V, raspao se i delimino zavrio u hodniku
Vlade. Milan Kunjadi miljenja je da je taj projektil iz hodnika onaj koji je pogodio
Milana Veruovia.
Zvezdan Jovanovi puca opet i pogada Milana Verulovia s leda u karlini deo, projektil
prolazi kroz mladia menjajuci putanju, udara brzinom od 406 metara u sekundi, pod
uglom od 50-55 stepeni u odnosu na ravan zida o kameni dovratak na visini od 87 cm i
raspada se u mnogo fragmenata kouljice i olova koji zavravaju u hodniku i na
stepenitu, nanosei povrinska oteenja. Ukupna masa nadjenih fragmenata je svega
1,82 grama od ukupno 9, to svedoi o silini udara i odgovarajuem raspadanju
projektila. Nalaz nemakih vetaka to je nedvosmislen: ,,ti fragmenti nekada su
sainjavali jednu celinu" (diese Teile ehemals eine Einheit gebildet haben).
To se pojavila jedna zabuna koju treba razjasniti odmah: koliko hitaca je ispaljeno? U
javnosti e se pojaviti teorije o dva strelca na dva razliita mesta i najmanje tri metka, ali
postojee kriminalistiki utvrdjene injcnice ih ne podravaju. Stavie, te teorije na ivici
su fantastike i oigledno u funkciji paninih napora odbrane optuenih i medijske ,
kampanje protiv sudenja.
Pitanje ta je ko uo u trenutku atentata, medutim, zasluzuje panju, Predimo sada na
svedoke: njih ima dve grupe - neposredno prisutni oko premijera i Milana Verulovia,
njegovog pratioca, u trenutku kada su pogodeni (njih osam); i oni koji su jasno uli
pucnje sa izvesne udaljenosti (njih 37 sasluanih). Svedoci iz owe druge grupe, dakle
udaljeniji od mesta pogodaka, slau se svi da su uli samo dva jasna i glasna pucnja;
procenjeno je da je razmak izmedu njih bio oko 3,7 sekundi, to je dovoljno obuenom i
vetom strelcu da sastavi niansku liniju posle trzaja od prvog hica. Percepcija te grupe
od 37 svedoka je konzistentna i bez znaajnih razlika. j
Akustika percepcija, doivljaj zvuka, kod neposrednih svedoka, j medutim, drugaija je.
Od deset njih koji su svedoili na glavnom pretresu, samo jedan (Boban Puric) kae da je
uo dva pucnja, a da za trei ne zna; tri svedoka (Milan Verulovi, Jovan Duri i Dragan
Lali) tvrde da su videli pogodak onoga to su uli kao trei hitac u zid dovratka V ulaza
u Vladu i ,,oblak bele praine"; njih osam (Ljubia Janoevic, Jovan Duri, Srdan
Budimir, Jovan Drobnjak, Milan Veruovi, i Draen Nasti, Aleksandar Bjeli i Sitfan
Babi) kau da su uli tri hica, od kojih je prvi bio upadljivo slabijeg intenziteta (,,Kao da
je u Vladi pala stolica", kae Verulovi). Po iskazima veine njih, razmak izmedju tog
prvog - slabijeg - pucnja i narednog, jaeg, bio je veoma kratak (,,kao dlanom o dlan,
brzo"), a naredni, trei hitac bio je istog intenziteta kao i drugi. U pogledu protoka
vremena izmedu drugog i treceg pucnja nema saglasnosti: procene svedoka kreu se od
,,tri-etiri sekunde" do dvaput toliko, ali svedoci koji nisu davali procenu vremena
opisivali su radnje koje su inili ili videli u tom razmaku, to je veoma relativno i zavisi
od oka, iznenadenja i protoka vremena (secanje nije reprodukcija; seanje je
rekonstrukcija na koju utiu razne okolnosti; ok je, kazace vam svaki policajac koji je
radio sa svedocima nasilnih zloina, velika smetnja seanju).
Posle ispaljenog drugog metka Zvezdan Jovanovi panino baca puku Aleksandru
Simoviu i prvi izlee iz kancelarije sa pitoljem u ruci. Aca i Nino Konstantinovic brzo
skupljaju ebe sa prozora i ubacuju ga u crnu plastinu torbu, pa bee sa drugog sprata
ka ulici admirala Geprata. Jedan od njih nosi i dobo (motalicu) sa elektrinim kablom.
Plan je, inae, bio da kancelariju iz koje je pucano zapale i tako unite materijalne
tragove, all su se opredelili da to bre pobegnu s lica mesta, iako je Zvezdan Jovanovi
traio od Ace Simovia i Nina Konstantinovia da podmetnu poar. Zvezdan kae da su
ih videli portir i neka ena u prizemlju. Na ulici e svedoci videti i opisati tri oveka u
plavim kombinezonima koji nose jednu puku i torbu (Aca Simovi) i tre u pravcu
Dobrinjske ulice; dvojica imaju pitolje u ruci (Zvezdan i Nino), a jedan (Nino) nosi i
smotani kabl na dobou.
Vlada ,,Budala" ve je upalio motor, Aca Simovi ubacuje puku u prtljanik ,,VW
Passat" karavana (PA 469-88) i sva etvorica odlaze ka Brankovom mostu. Ne voze brzo,
ali su uspeli da se u Gepratovoj sudare sa ,,VW Golfom" Vojske Jugoslavije i pobegnu
dalje. Dolaze do dve iznajmljene podzemne garae na Novom Beogradu, preko puta
Palate Federacije, one u kojoj Zemunci uvaju svoj ,,borbeni" ,,Audi 6", lane tablice,
oruje i ,,zolje". ,,Passat" ostavljaju , u drugoj garai (kasnije e Ninoslav Konstantinovi
odvesti taj auto i zapaliti ga na Starom sajmitu, po ustaljenoj praksi Zemunaca; tome ih
je nauio Slobodan Pain, inspektor u GSUP Beograd). Tamo Zvezdan prelazi u auto-
mobil u kome su Kum Lukovi i Sretko ,,Beli" Kalini; oni odlaze u ,,tek" u Vojvode
Stepe 259.
10. Sablja
,,Prvo to sam video bio je Zoran Djindjic koji lei na podu, u ulazu, pred stepenicama",
opisuje Zoran Janjuevi scenu. ,,Svi su smrznuti i okirani, jedino Aleksandar Bjeli
vie da neko pozove hitnu pomo. Kleknuo sam do Zorana, levom rukom mu podigao
glavu, a desnom pocepao koulju da vidim gde je pogoden. Video sam malu ulaznu
rupu, zavlaim desnu ruku ispod njega i - ispod njegove leve pleke - oseam mnogo
veu, izlaznu, ranu; ruka mi je potpuno krvava. Diem ga k sebi i polivam mu lice
vodom. Jasno mi je da nema svrhe ekati hitnu pomoc i viem: 'Dajte bilo kakav auto, da
ga odvezemo u bolnicu!'. Podiem Zorana i nosim ga ka vratima. Milana Verulovia ve
je neko odvezao u Urgentni centar u Dindievom oklopljenom BMW 'sedmici'; unosimo
Zorana u stariji BMW 'peticu', takode oklopljen, iz pratnje. Teko ga unosimo na zadnja
sedita, noge mu vire, a glava mu pada. Nekako sam uao s druge strane i stavio
Zoranovu glavu sebi u krilo. Krenuli smo ka Urgentnom centru i kad smo silazili sa
trotoara ispred ulaza u dvorite Vlade Zoran je otvorio oi i pogledao me. Vie ih nije
otvorio, niti je davao znake ivota".
U Urgentni centar stigli su brzo. Tamo je bio opti haos: policija, zvonjava telefona,
panika. Stiu Zoran ivkovi i Goran Vesi; Vladimir Beba Popovi otiao je po Ruicu
Djindjic. ,,Lekari trae dozvolu da preduzmu sve to mogu, jer je Zoranovo stanje
kritino; Zoran Zivkovic kae: 'Uinite sve'. Zoran je u operacionoj sali, ja sam saw
krvav po rukama, koulji, pantalonama. Kada su Beba i Ruica doli, ve je bilo sve
gotovo. Seam se da su mi lekari dali Zoranov telefon, sat i brojanice koje je imao pri
sebi", kae Zoran Janjuevi.
Nataa Miic kae da je ponela uobiajeni prtljag i primerak Ustava koji je s krajnjim
naporom itala tokom leta. ,,Nikada mi Srbija nije izgledala tako jadno kao tada iz tog
helikoptera", kae Nataa Mici. ,,Naravno da sam usput razmiljala o vanrednom
stanju". U Vladi su ve bili koncipirali dokumenta za uvodenje vanrednog stanja, uz
veliku pomo pribrane i efikasne Maje Vasi, generalnog sekretara Vlade. im je
Nataa stigla, odmah posle sednice Vlade, povukla se sa manjom grupom pravnika da
saine konanu verziju naredbe o uvodenju vanrednog stanja.
Policija i BIA, medutim, rade. U noi izmedu 12. i 13. marta policija je uhapsila prvih
osam lica sa objavljene poteraice. Logika istrage je jednostavna: ako Bagzi - onda Dua.
ume je u meduvremenu shvatio da nema vie vrdanja i peva kao ptiica: da ko je gde ta
i s kim. Uspostavljaju se veze lica, sravnjuju se kompjuterski zapisi (listinzi) kontakata
izmedu datih mobilnih telefona i prepisi razgovora od poetka akcije ,,Svedok". Veina
telefonskih kontakata Due Spasojevia, ispostavlja se, prolazl preko jednog te istog lica:
linog sekretara, major domusa, blagajnika, dobavljaa automobila, telefona itd. i
kuepazitelja Silerove br. 8-12. Bivi policajac Vuk pojavljuje se kao prvi i prirodni
kandidat za privodenje.
Te noi, u petak, uhapsili smo Zorana 'Vuka' Vukojevia i sve nam je jasno, nastavlja
eda Jovanovi. ,,Zatirn Miladina 'Djuru Mutavog' Suvajdia koji nam pria jo vie.
Dalje sve ide po 'Beloj knjizi', jedan po jedan". Uskoro su se trojica pripadnika
Zemunskog klana prijavili za status svedoka-saradnika. Sve je poelo da se odmotava.
Poinje se, naravno, od neposrednih svedoka: onaj koji je video brau Krsmanovie ni da
uje da svedoi ,,ne znate vi njih", kae. Onda se javlja drugi svedok: taj je vidao Vladu
Budalu dva dana za redom pre 12. marta preko puta Vlade Srbije kako stoji na semaforu
bilo mu je udno to ne prelazi ulicu... Polako se poklapaju iskazi svedoka, pa ak i onaj
uplaeni dolazi i pria sve u detalje.
Jedan visoki funkcioner Vlade Srbije, koji je sa ovim autorom razgovarao pod uslovom
da ostane anoniman, kae: ,,Privodenja su krenula odmah 12. marta popodne. Na osnovu
ega? Na osnovu rezultata viemesenih opservacija, praenja, mera (presretanja
komunikacija), dounikih informacija, veza lica i kompletne na tome zasnovane
analitike. Ono to smo mi o njima znali i bez umeta bilo bi dovoljno da svako popije po
40 godina. Ali, trebalo je pribaviti dokaze prihvatljive na sudu. Situacija je bila sledeca:
javno mnjenje bilo je zasiceno njihovom propagandom i napadima na vlast DOS kao
'kriminalnu' i 'sumnjivu' na sve to su medijski 'analitiari', pa 'legalisti', pa politike
stranke koje ce svako hapenje proglasiti za 'progon neistomiljenika', ako ne i 'srpskih
patriota'. Zato su hapenja krenula po nekom redu: kako je ko kod policije bio zaveden
kao zreo za ovo ili ono, ali i oni iji bi ostanak na slobodi mogao ugroziti tok istrage po
svim tim krivinim delima, ne samo po ubistvu Djindjica. Nismo mogli u prvom
trenutku da iskljuimo najtei scenario: dravni udar koji bi bio nastavak ubistva
premijera ve smo se bili opekli o pobunu JSO. Lino ne verujem da bi takav udar bio
uspeo, ali sam siguran da bi i neuspeh znaio mnogo Ijudskih rtava. Jovica Stanii i
Frenki Simatovic, na primer, bili su ikone JSO i 'Crvene beretke' bi uradile sve to im oni
kau. Jo pre Legije i njegovih odreda smrti, Jovica i Frenki stvorili su 1991. 'sindikat
smrti' koji je po Srbiji odluivao ko e iveti, a ko e umreti - i ko e koliko platiti za
'nau stvar'. Zvezdana su stvorili njih dvojica, Legija ga je samo upotrebio".
Kriminalistiki gledano, tok i uspeh akcije ,,Sablja" bio je uslovljen pre svega prethodnim
saznanjima iz akcije ,,Svedok" (,,Sablja" je, funkcionalno, tek nastavak ,,Svedoka");
zatim novim zakonodavstvom za borbu protiv organizovanog kriminala; najvie
ustanovom svedokasaradnika, all i koliko-toliko nezavisnim poloajem Specijalnog
tuilatva i Posebnog odelenja Okrunog suda za organizovani kriminal, kao i
ovlaenjima iz vanrednog stanja; ali najvie potpunim rasulom, panikom i razoarenjem
Zemunaca i ideja JSO koji su oekivali raspad Vlade, ,,koncentracionu vladu", dravni
udar itd. Ove dve poslednje okolnosti - novi zakoni i status svedoka saradnika i panika
medu zaverenicima - zasluuju posebnu panju.
Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala sa pratecim izmenama postupka,
osnivanje Specijalnog tuilatva i Posebnog odelenja Okrunog suda; pojaana aktivnost
Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala (UBPOK) posle odlaska Radovana
Kneevia; i - konano, mada ne i najmanje vano - smena na vrhu BIA, odakle su
oterani Andrija Savi i sveprisutni i kobni Milorad Bracanovi, a doli mladi, sposobni i
lojalni Mia Milievic i Goran ivaljevi, spremni da saraduju sa kriminalistikom
policijom i UBPOK - sve je to veoma zabrinulo Zemunce i JSO. Sada je poznato koliko
se Duca Spasojevic nervirao oko toga kako je traio od svojih pitomih advokata,
mafijakih consigliera da preko kupljene ute tampe (znaci pedes' evra i piu ta im
kaze, brate, kako ree Dua) povedu kampanju protiv novih zakona; sada znamo i da se
Bracanovi ritao i vritao kada je trebalo da napusti mesto zamenika direktora BIA, a
Andrija Savi je predlagao da ga premeste u UBPOK porast nervoze i trka sa vremenom
vidljivi su iz dogadaja u februaru i martu 2003. .
Dua Spasojevi i Legija Ulemek vodili su svoje nevladine organizacije gvozdenom
rukom na naredbu ,,ubij!" jedini mogui odgovor bio je ,,koga?"; svaki drugi odgovor
nije bio nimalo higijenski. Obojica su veto koristili naivnost postoktobarske vlasti i
njenu bolesnu oaranost brutalnom silom i ,,patriotskim" parolama; sistematski su
fascinirali, korumpirali i zastraivali; Legija Ulemek obavetajno je probuio i policiju i
Dravnu bezbednost; Dua je imao saradnike i u policiji i u tuilatvima i u sudstvu,
svoje pitome novinare, doktore i advokate. Zajedno su osigurali podrku ,,patriotskih"
tabloidnih medija, ,,nacionalnih radenika", klerofaistike akademske i knjievnike
scene, ali i ,,sponzora" i drugih bogatih investitora u mranu budunost Srbije.
Tolika stvarna mo udari u glavu svakome a naroito gladnim kriminalcima dodjoima
iz Medvede i jednom legionarskom kaplaru dezerteru. Svu trojicu je bilo krenulo,
vremena su bila takva da se hladnokrvnim sadistikim ubicama smeila srea - na ulici i
na tritu narkotika isto koliko i u Srpskoj dobrovoljakoj gardi eljka Ranatovia Ar-
kana. Naravno da su se uzoholili i osilili: malo po malo, putem od belog praha i
zakopanih leeva do blindiranih limuzina, pukovnikih inova, i dravnih telohranitelja,
a sve to sa uredno po Dravnoj bezbednosti overenom ,,patriotskom" legitimacijom.
Vlada Zorana Djindjica i DOS gledali su u Duu i Legiju otprilike onako kako aba gleda
u zmiju na jednom sastanku Saveta za dravnu bezbednost neko je odvalio sledeu
reenicu: ,,0rganizovani kriminal najbolje se suzbija borbenim Audijem". Oh, da Dua i
Legija suzbijali su konkurenciju na planu organizovanog kriminala itekako, zaokruujui
monopol sopstvenog (i ko zna jo ijeg) Kartela na trgovinu heroinom na veliko i na
malo i na transnacionalno, na iznude, ubistva i ostalo. Sume novca koje su se obrtale u
tom poslu bile su astronomskih razmera profiti takode, ivotni stil je sve to pratio. Ipak,
niko iz vlasti nikada nije postavio logino, jednostavno i nuno pitanje: odakle tim
dripcima tolike pare? Niti je iko postavio jo vanije i za dravu hitnije pitanje: ta je
uopte ta Jedinica za specijalne operacije, kako i zato je nastala i emu ona slui?
Ne, niko nije imao hrabrosti da postavi ta dva jednostavna, logina i neophodna pitanja:
ni policajci, ni politiari. Ceda Jovanovi kazae kasnije, u retrospektivi: ,,Svi su mtslili
da bi im Legija i njegovi mogli zatrebati jednoga dana".
Ispalo je, naalost, da su te dve nevladine organizacije morale da istrule iznutra, same od
sebe, slino Miloevievom reimu koji ih je, uostalom, i bio iznedrio. Kao to je 5.
oktobra 2000. reim sklon padu pao od prvog energinog udara, tako je i ,,Sablja" bez
napora odsekla glavu sa ve bolesnog tela. Onog trenutka kada nebo nije palo na Srbiju
od Zvekijevog pucnja, kada nije napravljena ,,koncentraciona" vlada, kada Jedinica za
specijalric operacije nije izala ponovo iz Kule i - za promenu - ovoga puta i zauela sve
vane institucije vlasti u klasinom dravnom udaru po receptu Malapartea i
junoamerikih pukovnika, sve uz obecanu neutralnost Vojske - tog trenutka sve se
sruilo.
Sve e biti da je to neko nekoga dobro izradio obeavajui ,,prevrat", priajui basne o
,,politikoj podrci", o tome kako e se ,,svi usrati od nas" (Legija) i u tom pravcu.
Pitanje je samo ko je u Legijine basne poverovao, a ko nije. Dua Spasojevi, po svemu
sudei, jeste. Drugi umetnici shvatili su odmah 12. marta uvee da su izvacareni i
ostavljeni na cedilu: Ducino oprotajno naredjenje (i politiki testament) -,,idite u umu
i ekajte da Jedinica izade i zauzme Beograd, pa im se pridruite" - nije posluao niko.
Dua i Kum Lukovi jedini su probali da odu u partizane, ak do Barajeva. Pametni su se
izgubili u raznim pravcima odmah; manje pametni bili su pohapeni bez otpora,
podvijenog repa. Tokom cele akcije ,,Sablja", od skoro 12 000 uhapenih otpor su
pokuali da prue samo dvojica: Dua i Kum. ,,Slavna i nepobediva" Jedinica za
specijalne operacije i njeni ,,div-junaci" na elu sa tobonjim komandantom Gumarom i
uvenim oficirskim korom od probisveta i obinih klipana predala se i poloila oruje 24.
marta bez potrebe za ikakvim pretnjama (osim neto aviona Ratnog vazduhoplovstva
koji su nisko nadletali Kulu tih dana...).
Moe se sa velikom izvesnou pretpostaviti da su i zemunski gangsteri i ,,Crvene
beretke" jedva doekali da se oslobode i Due i Legije obojica su bili nepodnoljivi tirani
i nasilnici, arogantni dripci i pohlepna laljiva dubrad; nastala je trka za status
svedokasaradnika.
Iz svega do sada otkrivenog jasno je da je Legija Duu i Kuma sistematski obmanjivao,
,,loio" i ,,gasirao", obeavajui im dravni udar, prevrat i svetlu ,,nacionalnu" budunost
im Zoran Djindjic bude ubijen. Odakle inae Dui tako duboka vera u pobunu JSO i
prevrat; samo da izdre jo malo? Teko da je Legija Ulemek i sam verovao u takav
scenario; novembra 2001, za vreme oruane pobune JSO, u prevrat nije verovao - za
razliku od Due koji se uzdao u Kotunicu. Pre e biti da je prijatelj Legija ohrabrio i
pustio ekipu naivaca da (sve verujuci u prevrat koji e odmah uslediti) ubije Zorana
Djindjica, a sam je imao isplaniran sasvim drugaiji scenario - kao to e se videti.
Vanredno stanje krenulo je, dakle, sa akcijom ,,Sablja" punom snagom: zahvaljujui
ustanovi svedoka-saradnika konci su uhvaeni i sada je trebalo samo vui polako i
paljivo - dok se celo tkanje zloinakih organizacija ne opara. Kao delii slagalice,
saznanja iz akcije ,,Svedok" i ranijeg operativnog rada policije uklapala su se sa novim
saznanjima; sluajevi su poeli da se rasvetljavaju; latentni projektili i aure s lica mesta
nalazili su svoje puke i pitolje u balistikim laboratorijama; DNK uzorci i otisci prstiju
takode; razni osumnjieni umetnici suoeni su sa novim pitanjima na okolnosti koje su
bile neporecive; kandidati za svedoke-saradnike nudili su i ono za ta ih nisu ni pitali.
Tako je rasvetljeno hapenje i ubistvo Ivana Stambolia 25. avgusta 2000: Nenad
,,kene" are iz JSO, telohranitelj Legije Ulemeka, odveo je policiju i istranog sudiju iz
Sremske Mitrovice na lokaciju kod Zmajevca, Fruka Gora, gde je Ivan Stamboli ubijen
i zakopan, objasnio je do u detalje kako se taj zloin odigrao. Danima je cutao, ali ga
je slomila namerno putena dezinformacija da se Legija nudi Hakom tribunalu kao
zatieni svedok koji e sve da ispria...
Pali su jo i Milanovi Dragoljub, zvani ,,Siroe", bivi direktor RTS i begunac od Zabele
koga je blizu Ulcinja u nekoj vikendici skrivao Dua; Bracanovi Milorad, do januara
2003. zamenik direktora BIA, pre toga Frenkijev pouzdani ovek u JSO, Mangoti Zoran,
visoki funkcioner DB i BIA, najbolji drug Gorana Matia; Mikeli Borislav, bivi
premijer ,,RSK" (zvani i ,,izbeglika majka") i njegov poverIjivi ovek ,,Bego" Vujiic,
Andrija Savic diskretno je smenjen sa mesta pomocnika ministra unutranjih poslova, a
,,radi odlaska na novu dunost" koja se ne navodi; ,,izvestan broj" radnika MUP i BIA i
bive Dravne bezbednosti takode je pao.
Akcija ,,Sablja" sve dublje je zasecala u kancerozno tkivo Dravne bezbednosti i pitanje
je bilo - s obzirom na metastaze koje su se otkrivale svakoga dana - hoe li ostati neto
od tog organizma kad se amputiraju zaraeni organi. Kratka anketa ,,Vremena" tih dana,
medu iskusnim penzionisanim Ijudima iz te struke (bivi naelnici uprava i slubi), dala
je porazne rezultate: na pitanje ,,da li je ova sadanja Sluba s one strane svakog spasenja
i treba li praviti novu od poetka?" dobijen je bez izuzetka odgovor ,,treba praviti novu".
Naveden je primer eke slube StB (tatna bespecnosf): 1989. ta mona i veoma
sposobna agencija bila je suoena sa ultimatumom nove vlasti - milom ili silom...
Zaposleni su ostavili sve iz depova na stolovima i otili kui da ekaju rezultate istrage
neki su pohapeni, neki otputeni, neki pen-zionisani, a neki vraeni na posao u
novoosnovanu slubu. Slino se postupilo i u Poljskoj.
Kod nas se dolo do kobno pogrenog zakljuka da se to ne uradi kao prvo odmah posle
5. oktobra, a zatim da se ne uradi ni prilikom formiranja BIA, Bezbednosno informativne
agencije, kako je nazvana prepakovana Sluba dravne bezbednosti. Koliko se zna, oko
1000 pripadnika (od skoro 4000) biveg RDB ostalo je ,,na suvom", ali im niko nije
oduzeo slubene legitimacije i naoruanje, nego, eto tako vise negde izmesti - ,,dok ne
nadu guzici mjesta", to kau Bosanci; stare legitimacije nisu nikada javno oglaene
nevaeima. Kod Javne bezbednosti to je bilo uredno obavljeno i objavljeno, tako da
zabune nema. Oigledno je da se na tom planu namerno i sistematski odravala konfuzija
i rastresito stanje stvari; nikakvo udo, ako se setimo da je pritvoreni zamenik direktora
BIA Andrije Savia, Milorad Bracanovi, bio na mestu organa bezbednosti JSO u vreme
nekoliko stranih zloina koje su poinili njeni pripadnici; pre toga bio je naelnik VII
uprave RDB (prislukivanje i tehnika); a ima to i drugih likova osim njega...
Pokuaji da se stara kadrovska struktura ouva po svaku cenu i bez obzira na krivina
dela koja je poinila oigledni su od poetka: prvo je Goran Petrovi, tadanji naelnik
RDB, u prolee 2001. arogantno odbijao we primedbe na Slubu i jasno stavljao do
znanja da nova vlast ima Resor DB da uzme u zateenom stanju, ovakvog kakav je nasle-
den, kao i da JSO ostaje nedirnuta, jer im treba ,,za borbu protiv terorizma i
organizovanog kriminala", hvala lepo. Onda je ta ista JSO oterala Gorana Petrovia i
Zorana Mijatovia u oruanoj pobuni, a uz aplauz Demokratske stranke Srbije, koja se
danas gradi naivna, a na vrh RDB trulim kompromisom dovedeni su veseli Andrija Savi,
koji nije mogao nita -i ,,gospodin Bracanovic" koji je mogao we, jer je iza njega stajala
JSO, all i podivljala frakcija Markovieve Slube; dakle ekipa koja e ubiti i Zorana
Dindia, pored ostalih, jer im se moglo. Oni su oktobra 2000. shvatili da imaju posla sa
amaterima i da mogu da ih vodaju za nos edne preko vode, pa na tanak led; da im
smetaju intrige, da ih svadaju izmetu sebe, da ih impresioniraju jevtinim de-
monstracijama sile i da ih loe izmiljenim pretnjama od kojih ce ih oni, a ko bi drugi?,
zatititi jer je Jedinica za specijalne operacije -na ravno - ,,najsposobnija na svetu".
Druga zanimljiva pojava koja je pala ovih dana zove se Zoran Mangotic, bivi naelnik
jednog od odelenja tadanje VII Uprave RDB/BIA (tchnika, tj. prislukivanje, ukratko).
Taj je umetnik bio nerazdvojni prijatelj i saradnik lica Mati Gorana, to nije zloin,
mada je sramota. Strano je to to je lice Mati Goran, uz zdunu pomo lica Mangoti
Zorana, poelo 1999. da pravi svoju sopstvenu slubu bezbednosti pod kontrolom JUL-a,
a mimo postojeih RDB i Uprave bezbednosti Vojske Jugoslavije. Ta ,,Agencija", kako
se to tada zvalo, bila je bazirana negde na gornjem Dedinju, u izvesnoj vili blizu Belog
dvora, sa mnogo kompjutera i druge najsavremenije tehnike. Matievo objanjenje,
nudeno u pokuajima privlaenja (da ne kaemo regrutovanja) raznih pripadnika
,,obavetajno-bezbednosne zajednice", kako se to danas kae, bilo je sledee: Slobodan
Miloevi pao je pod kobni uticaj Radomira Markovia i njegovih, koji ga hrane
kojeime; jedini glas razuma koji do Slobe stie dolazi od profesorke Mire Markovi,
koja stoji iza njega, Gorana Matia. Pa emo sada da napravimo novu, paralelnu, Slubu,
tj. ,,Agenciju" koja e Miloeviu, preko Mire Markovi, doturati prave informacije, za
razliku od lanih koje mu dotura Radomir Markovi. Oni koje je Mati pokuao da
regrutuje tim argumentima nisu naseli na priu. Medutim, unutar RDB, Mangoti je
izaao na glas kao glavni kanal za sprovodenje namera Mire Markovi, neko 0 ijoj
estitosti je duga pria" (jedan izvor iznutra), neko ko se obrukao ulogom u uvenoj
operaciji ,,Pauk", kada su Goran Mati i trust pileih mozgova iz JUL, SPS i SRS
pokuali da impresioniraju Slobu i Miru navodnom zaverom za atentat, u jesen 1999.
Ta dva umetnika zavukla su se u mije rupe posle 5. oktobra, da bi poetkom 2003.
ispuzali ispod nekog kamena i poeli da mrdaju i putaju zvuke.
Kad we to poredamo redom i poveemo tamo gde se veze vide ili naziru, ocrtava se jedna
kontura, osnova za sumnju koju tek treba istraivati i dokazivati. Malo previe agresivno
i ciljano tokom vanrednog stanja to konturu i radnu pretpostavku eksploatisale su izvesne
nervozne agencije i mediji u pokuaju da na brzinu - sasvim matievski i markovicevski
- izgrade scenario ,,dravnog udara" zemunskog klana i JSO. Ispalo je da je Duina
ekipa uvala Dragoljuba Milanovia u Ulcinju kao budueg ponovnog direktora RTS,
im oni dodu na vlast; ispalo je (neprovereno!) da je ,,izvestan broj bivih kadrova RTS''
ba nekako navratio u Televiziju 12. marta da se nadu pri ruci ,,kad objavimo
preuzimanje vlasti"- ,,Nedeljni telegraf' je jo jednom nadmaio sebe priom (inae
skupljenom iz beogradskih kafanskih zavitlavanja) kako e ,,Dua Spasojevi postati
novi premijer, Legija ministar unutranjih poslova, a Ceca Ranatovi ministar kulture";
sve to bez ikakve, ak ni ironine distance; all, to je izalo u istom broju u kome je
,,Legija lociran", tako da NT treba i dalje uzimati sa dozom humora. I
Drugi ugao je sponzorski. Trebalo je paljivo itati listu poklona Bracike Kertesa koja se
tih dana, marta 2003, pojavila u ,,Blicu", isto kao ilustraciju naina ponaanja. Ali, to je
manje vano... Mnogo je vanije to to je izvcsna grupacija bizmismena, medijskih
poslenika i profesionalaca raznih vrsta sistematski oseala potrebu da investira u
Jedinicu za specijalne operacije, we do samoga kraja; mislili ljudi da je bolje osigurati
se i sa te strane; ko zna ta moe da se desi, a Legija je ovek pouzdan i zahvalan...
Da se mi ovde ne zavaravamo: ,,sponzorstvo" je investicija. Ako je o iznudi, reketu, re,
onda je to investicija u sigurnost; ako je o dobrovoljnom prilogu re, onda je to
investicija u budunost; u svakom sluaju sponzorstvo je zanat najstariji. Tako je firma
,,Gemax" prvo oprer mila sanitarijama glavni stan JSO u Kuli, a do bckstva Milorada
Ulemeka Lukovia Legije uredivala mu je i kuu. Razne televizije, koje se sada grade
naivne, besplatno su emitovale one Ijigave reklamne spoto we JSO (,,Doktori za
terorizam" itd.), a niz novina ih je tampao; sada ne umeju da kau jesu li bili plaeni za
to i -ko je platio, jer MUP tvrdi da nije... Ko je onda? Sponzori i investitori u JSO, oni
koji si| platili i za bilborde irom Beograda. Uostalom, tokom oruane pobune JSO,
novembra 2001, ,,legalisti iz Kule" hvalisali su se da njima Mihajlovieva plata i ne
treba, jer da ,,imaju sponzore koji e ih plaati i hramti". Mnogo je vanije bilo tokom
vanrednog stanja locirati ,,spoiv zore" koji su plaali i obeavali plate ako stvar uspe,
nego se baviti time da koji je medij kako kritikovao Zorana Dinctia.
U sponzorske prie spada i donekle zaboravljeno pitanje iz 2000. godine: ko je potpisao
lekarsko opravdanje Dui Spasojevicu i dao niu alibi za budvanski atentat na Vuka
Drakovia? Po tome sudei, jadni Dua leao je tada od tcke koronarne insuficijencije,
jedva iv. Nije to jedini sluaj, uostalom: Dua je vazda imao po neko lekarsko
opravdanje da osigura alibi kad treba; ne samo sebi, nego i Duri Mutavom, ka$ je
trebalo, pa je onda nastala frka po Klinikom centru kad se ispostavilo da Mutavi ima
istoriju mentalne bolesti, koja je u jednom trenutku ugrozila njegov status svedoka-
saradnika; a to su mu istoriju bolesti sredili Duini doktori, da se izvue iz zatvora pre
vremena...
Neke stvari tokom akcije ,,Sablja" nisu bile rasvetljene, jednostavno po prirodi odnosa
snaga i tadanjih prioriteta. Sluaj naelnika Uprave bezbednosti Generaltaba VSCG,
generala Ace Tomia, na primer. Nataa Mici sea se da je sastanak Vrhovnog saveta
odbrane bio odran dva dana po atentatu na Zorana Djindjica: ,,Jedna od taaka dnevnog
reda bila je i smenjivanje Ace Tomia i mislila sam da emo to obaviti u 15 minuta.
Trajalo je celih sedam sati. Generaltab se brinuo da ta smena ne dovede Tomia u neku
vezu sa ubistvom Djindjica. Bila sam zapanjena". Nataa Mici s pravom je oekivala
rutinsku smenu gen. Tomi niti je imao potrebne kvalifikacije za to mesto (odbio je da
zavri Ratnu kolu, mada je ve postao general major, Kotuniinim ukazom), niti se na
njemu pokazao. Naprotiv: umeao je Upravu bezbednosti u niz nepotrebnih budalatina,
vidao se sa Duom i Legijom, o emu je kasnije lagao, pa je zbog tih lai i bio uskoro
pritvoren u akciji ,,Sablja" i doao na optunicu za zaveru za ubistvo Zorana Djindjica
zajedno sa Radetom Bulatoviem, buduim direktorom BIA (hvala lepo!), Borom
Mikeliem i jo nekim licima, istim takvim kao i oni. Specijalno tuilatvo odluilo je
kasnije da odustane od optunice protiv njih, all injenice nisu osporene. A injenice su:
da je Borislav Mikeli preko svog vozaa i biveg Arkanovog vojnika Dragana ,,Bege"
Vujiia (koji se predstavlja kao ,,stolar", mada kroz krivinu evidenciju prolazi
drugaije) udesio sastanak Ace Tomica i Radeta Bulatovica sa Legijom Ulemekom i
Duom Spasojeviem. To injenicu potvrdila je i Uprava bezbednosti Generaltaba
slubenim dopisom MUPu Srbije. ta su ta dvojica imali da priaju sa Duom i Legijom
- i zato ostalo je nejasno i samo po sebi sumnjivo, uprkos pravdanjima. Aco Tomi tada
je od Due na poklon dobio GSM telefon ,,Nokia" najnovijeg tipa, sa kamerom, ali kae
da je to primio kao normalan znak panje. Postoje, medutim, svedoenja na okolnost da
su upravo Aco Tomi, Boro Mikeli i Bego Vujii snabdevali Legiju i JSO lanim
informacijama o ,,zanimanju" Hakog suda za ,,Crvene beretke" i tako ih gurkali u
paranoju i ,,gasirali".
Vanredno stanje potrajalo je 43 dana. Nataa Mici kae da je ,,Vlada Srbije bila
podeljena oko procene treba li ga ukinuti ili produiti", all da joj je predlog za ukidanje
vanrednog stanja ,,dostavljen poto se ve nekoliko dana nita novo nije dogadalo, a
rastao je i pritisak iz inostranstva da se zemlja to pre vrati u normalno stanje". To
potvrduju i policijski izvori: poslednjih nekoliko dana vanredno stanjc je ,,radilo u leru",
jer se we vratilo u normalu i nita se vie nije dalo obaviti; be-gunci su bili u bekstvu, a
za njihovo hvatanje vauredno stanje vie nije bilo od koristi.
to se normalnosti tie, niko od obinih gradana Srbije nije priraetio promenu zbog
ukidanja vanrednog stanja: ta 43 dana vratila su Srbiju u normalno, poeljno stanje.
Kada je, medutim, re o istrazi o ubistvu Zorana Dindia (i ostalim zloinima), vanredno
stanje pokazalo se kao neophodan preduslov za rasvetljavanje prie. Kao to e se u
narednom poglavlju videti, akcija ,,Sablja" liila je zaverenike skoro cele njihove
trenutno raspoloive, all i potcncijalne logistike podrke. Naime, Dua i njegovi bili su
navikli da plivaju u podzemlju kao ribe u vodi; kao ajkule zapravo: nije bilo tog majinog
sina koji bi im odbio uslugu, to god o njima privatno mislio. Trgovci automobilima i
,,motornjaci" (kradljivci automobila); trgovci mobilnim telefonima; trgovci orujem i
municijom; kompletne mree trgovaca narkoticima na malo; svi su oni imali i pare i kola
i oruje i stanove, sve to nevezano za Zemunce, izvan stalnog nadzora po prirodi stvari
ogranienih Ijudskih i tehnikih resursa policije i BIA.
Sve je to u akciji ,,Sabija" odjednom nestalo; uveni nedeljni prihodi od etrdesetak
hiljada eura odjednom su presuili sasvim; nijedan telefon vie nije bio siguran; nijedan
sigurni stan nije vie bio na raspoiaganju, a kamo li zaista bezbedan; nijedan od desetina
automobila Zemunskog klana nije vie smeo da se koristi; svaki komad oruja bio je
potencijalni dokaz, jer se sada valjalo setiti da gde smo we pucali i u koga; i -iznenada
nije vie bilo ni prijatelja u nevolji, niti poslovnih partnera: ili su bili u pritvoru
(veinom), ili odjednom vie nisu poznavali ni Duu, ni Kuma, ni Buru, ni Vuka; nikoga.
Proglaenje vanrcdnog stanja i talas hapenja koji je odmah zapoeo pretvorili su Srbiju i
Beograd u opasnu i neprijateljsku sredinu; u takvoj sredini, uz duno izvinjenje, svako
prvo brine za sopstveno dupe, a niko, osim Due, za Ducino. Sto je najstranije od svega,
u policiji i Dravnoj bezbednosti vie nije bilo savcznika: pali su Pain i Gavanski,
Bracanovi i njegovi; Rade Terzic jedva je izbegao zatvor, Milan Sarajli i jo neki su
uhapeni, a tuioci i slini prijatelji odjednom vie nisu znali ko je uopte Duca; Legija je
bio prvi na poternici.
Od gospodara Beograda i Srbije, Legija, Dua Spasojevi i njihovi Ijudi postali su
progonjena zverad koja vie nije smela ni najneviniji neupotrebljeni mobilni telefon da
ukljui -od straha da im sledeeg minuta policija ne padne na glavu, to se nekima i
desilo.
Mnogi u Jedinici dobro su znali gde su bili i ta su radili: Skene, Gluvi, Franc i Sajko
jedne hladne decembarske noi 2002; Skene, Mai, Gumar i jo neki jednog vrelog
avgustovskog dana 2000; migi hladnih februarskih dana 2003; Beli tokom mnogih
veeri punih barutnog dima i kripa guma izvesnog srebrnasto-sivog ,,Audija"; Rambo,
Glavonja, Bracan i jo neki izvesnog toplog oktobarskog dana 1999; Mai jedne vrele
junske veeri 2000; o manjim sluajevima i da ne govorimo, jer im broja nema.
Te veeri 12. marta 2003. svi ti poslovi odjednom vie nisu bili oni arhivirani i uspeno
izvreni zadad\ postali su ozbiljna briga. Sretka ,,Belog" Kalinia vie niko u Jedinici (i
inae) nije video, to nije nikakvo udo; Zveki se predao na prvi poziv, oigledno
razoaran i slomljen; Gumar, Pele, Mai, migi i ostali takode; Lei nikome nije bio
dovoljno vaan, a Skene je zatraio i dobio status svedokasaradnika. Niko iz Jedinice za
specijalne operacije nije pruio otpor hapenju, ali ni uredbi Vlade Srbije kojom je JSO
rasputena.
To je dolo i do jedne komine epizode: u noi 12-13. marta pred vrata baze JSO u
tolcu, Kula, dolazi motorno vozilo sa etiri putnika; oni trae da udu i da razgovaraju sa
Gumarom. Neki Aleksandar Vujko iz tadanjeg Nezavisnog sindikata policije, neki
,,Tra" Petrui i jo jedan novosadski lik iz bezbednosnog polusveta; i Milenko
anarevic, biunismen i bivi znaajan lik iz policijskog aparata Republike Srpske
Krajine, tanije iz aparata Gorana Hadia. Straa zove obinu policiju koja ih pritvara
po Uredbi o vanrednom stanju; nije bilo pravosudnih posledica, mada se moe zamisliti
ta su umetnici tamo traili... BIA se oprala od bilo kakvih veza sa njima.
Psiholoki gledano, takav kraj JSO mogao se oekivati. Brutalne i sadistike disciplinske
metode koje je Legija Ulemek iz francuske Le-gije stranaca presadio prvo u Arkanovu
Srpsku dobrovoljaku gardu, a onda i u JSO polako, all sigurno, izazivale su tihi revolt.
Ozbiljna specijalna jedinica poiva na dobrovoljnosti i solidarnosti, na uzajamnoj lo-
jalnosti sa kolegama, na svesti da zajedno slue viem cilju i na potovanju stareina kao
Ijudskih bia koja su svojim sposobnostima i brigom za potinjene zasluila odanost i
potovanje. Francuska Legija stranaca oduvek se sastojala od ljama, pa je i disciplina
tome prilagodena; Arkanu je to bilo jasno od poetka, pa mu Legija nije ni bio potreban
za taj deo prie. U svojim poecima, uostalom, ,,Crvene beretke" bile su mnogo
drugaija jedinica od owe rasputene 24.marta 2003: mnogo vie nalik na ozbiljne sline
formacije u svetu; po taktici i nameni najslinija amerikim Specijalnim snagama
(,,Zelene beretke") iz ezdesetih godina. Ali, to je bilo tada; Jovica Staniic i Franko
Simatovi dopustili su u meduvremenu da JSO od eskadrona smrti Miloevievog
reima postane i oruana ruka organizovanog kriminala. Samim tim pao je kvalitet,
nestala je svrha, a sadistika Legijina iivljavanja i svima oigledan kriminalni angaman
izjeli su Jedinicu iznutra. Nikakvo udo to se JSO prepustila rasputanju bez rei, bila je
davno zrela za rasputanje.
11. Panika i propast
Sudei po do sada poznatim iskazima u istrazi, na sudu i u javnosti, Zemunski klan i JSO
bili su neprijatno iznenadeni proglaenjem vanrednog stanja: ta mogucnost iz nekog
razloga nije bila planirana. Mi ne znamo ta je Legija Ulemek obeavao Dui
Spasojeviu da e se desiti kad padne Dindieva glava; moda to Legija ispria na sudu,
u ta sumnjamo: zato bi on sebe optuivao jo i za to to je obmanuo i izdao svog
poslovnog partnera Duu?
Iz ponaanja Zemunskog klana i JSO, medutim, jasno se vidi da se stvari nisu odvijale
prema oekivanjima: Duca je oigledno bio uveren da e se neto veliko desiti i da treba
samo malo saekati. Izgleda da Legija nije ni smatrao za shodno da svoje saborce iz JSO
uputi u svoje i Duine politike planove -ako je takvih Legijinih planova uopte i bilo.
Naime, ini se da je Legija od poetka manipulisao Duom, Zemuncima i jo nekim
politikim i vojnim faktorima, obmanjujuci ih primamljivim scenarijem: ubijemo
Dindica, nastane panika; onda ubijemo jo, na primer, Cedu Jovanovia, pa nastane jo
vea panika; onda svi shvate da je vlast nesposobna i da je u zemlji haos, pa Jedinica za
specijalne operacije izade na ulice Beograda i preuzme komandu, pa odjednom niko
vie nikoga ne ubija i we je u redu, zrelo za ,,koncentracionu vladu" i narodno jedinstvo,
da ne kaemo ,,sabornost".
Izgleda da su Legija Ulemek i njegovi politiki savetnici imali posebnu ulogu i za fikciju
zvanu ,,Hako bratstvo" (ili ,,Antihako bratstvo", svejedno, poto je o fikciji re), pred
atentat na Zorana Dindia putena je pria o tom ,,bratstvu" koje je, priao je Legija,
,,pripremilo sto hiljada plakata" sa parolom ,,Stop Hagu!", spremnih da budu izlepljeni po
celom Beogradu. Nikakvih plakata nije bilo, all se zato Vlada Srbije ,,primila" na to
priu i politiki je eksploatisaia tokom vanrednog stanja, to se moe i razumcti u
taktikom smislu. Bilo kako bi-lo, ni jedan jedini takav plakat nikada nije viden, to
znai da nije ni postojao, jer da jeste i da ga je policija bila pronala, Vlada ne bi ni asa
oklevala da ga odmah pokae. Pre ce biti da je to o neemu drugome re, da je prijatelj
Legija obecavao prevrate, brda i doline svojim naivnim zemunskim ortacima; onima iz
JSO ionako nije morao da objanjava nita, jer se nisu usudili nita ni da pitaju. Najbolji
dokaz za to pretpostavku jeste Legijin tihi i elegantni nestanak iz Srbije posle atentata od
12.marta.
Naime, Legija se poetkom marta meseca, a najkasnije 8. marta 2003., diskretno preselio
u jedan od sigurnih stanova koje je Djura Mutavi za raun i po nalogu Due Spasojevia
iznajmljivao irom Beograda. Djura se sea da je Legiju u tom stanu video ,,osam-devet
dana pre atentata... Doao je u taj stan, po Spasojevievim reima, zato to je dobio
informaciju da hoe da ga hapse i isporue Hagu". Stan je bio u ulici Omladinskih
brigada 8, nekako preko puta policijske stanice kod optine Novi Beograd, na petom
spratu, pria Lcgijin tadanji telohranitelj Nenad ,,Skenek' Sare: ,,Legija me je zaduio da
mu donosim hranu. Rekao je da prelazi u taj stan zato to se plai da ga policija ne
uhapsi u njegovoj kui. Cak rni je rekao da ce mi u tom sluaju napisati ovlaenje da ga
poseujem u pritvoru, jer mu je supruga u drugom stanju. Ja ne znam zato se Legija
plaio policije. Nisam ga o tome pitao. Procenjujem da je zbog tih informacija koje je
davao Cume. Legiji sam svake veeri donosio hranu koju sam kupovao u oblinjem
restoranu Perper; on mi je rekao da nou donosim hranu, da ne bih bio primeen.
Jednom mi je rekao da uzmem sportsku opremu, da malo treniramo u stanu, jer mu je
dosadno da po ceo dan boravi u stanu, a da nita ne radi", kae kene.
Skene e na zapisnik u istrazi, na svoj zahtev, dodati jo i ovo: ,,Zaista, kad sam video
Legiju 13. i 14. marta owe godine (2003.), on uopte nije liio na sebe. Bio je veoma
zamiljen i nita nije komentarisao u vezi atentata na Dindia, osim onoga to sam ve
rekao". Naime, kene kae da je Legiju poslednji put video 14. marta u tom stanu. Prvo
mu je tog jutra doneo novine: 0n je bio veoma zabrinut. Prokomentarisao je neto u
smislu 'Napravili smo veliko sranje'. Dodao je da nije trebalo da se uvodi vanredno
stanje. Kada je Skene doao opet, oko pet popodne, Legija mu je rekao da vie ne dolazi,
jer bi mogli preko njega da ga pronadu. Iste veeri, oko 20:15, kene se, kao Legijin lini
kurir, nalazi po prethodnom planu sa Saom ,,Peletom" Pejakoviem, linim kurirom
Duce Spasojevia, u ,,McDonald's-u" kod Fontane. kene prenosi Peletu Legijino
naredenje da ode u sedite JSO, jer je ministar Mihajlovi bio naredio da svi pripadnici
Jedinice budu u svojim bazama. Pele mu je rekao da e se videti sutradan na istom
mestu; kene se pojavio sutradan, ali Pele nije doao; nikad vie.
E, sad: Ico Matekovi dri uveni bar ,,Mango mambo" na Salati (medu najboljim
lokacijama u Zagrebu) zajedno sa izvesnim Hrvojem Gaparincem. Taj Gaparinac je
bivi pripadnik Legije stranaca, vie puta odlikovan i linost veoma opasna, hrvatska
policija veruje (mada jo nema i dokaze) da je on krajem februara digao u vazduh dip
Ninoslava Pavia, medijskog tajkuna i vlasnika ,,Europa pressholdinga" (,,Jutarnji list",
,,Globus", ,,Glorija", ,,Playboy" itd; itavo carstvo) i da je pucao na izvesnog aletu,
tadanjeg vlasnika hrvatske ,,TV Nove" i bosanskog OBN, izmedju ostalog. Gaparinac
je povezan i sa glavnom ekipom trgovaca heroinom (braca Momilovi), sa Hrvojem
Petraem, ali i sa uvenim tajkunom Miroslavom Kutlom, iji je bio i telohranitelj. Ista
ekipa, Petrai-Ico-Gaparinac i kompanija, u vezi je sada sa gangom pokojnog Vjeke
Slika, uvenog kralja poker aparata; njega je pak ubio bivi legionar Dejms Kapio, koji
je poginuo u toj akciji. Kapioa je, pak, u Hrvatsku 1991. doveo drugi bivi legionar, Ante
Roso. To drutvo ucenjivalo jc i vlasnika ,,Prve sportske kladionice" Matu Ramljaka;
Ramljak im je isplatio dva miliona eura i pobegao u Ceku. Isto tako se proveo i Luka
Raji, vlasnik korporacije ,,Lura" (prehrambeni i mleni prozvodi): dva miliona eura i
odlazak u vajcarsku.
Sto se legionarskog bratstva tie, bez njih od 1991. nema organizovanog kriminala u
Hrvata. Ta se banda okupila na inicijativu pokojnog Gojka Suka, ministra odbrane do
1998. i smestila se u uvenoj kumrovekoj partijskoj koli kao bojna ,,Zrinski" i bojna
,,Frankopan". Sef je bio sadanji general u penziji Ante Roso, hercegovaki kriminalac sa
duim staom u Legiji stranaca (dogurao ak do narednika), a od vanijih likova to su
Bruno ,,Zulu" Zorica (pukovnik HV i uveni vercer drogom i orujem), Milenko
Filipovi (general HV), Dejms Kapio, Ivan Andabak, Ante Gotovina itd, we junak do
junaka (istini za volju, Gaparinca to nema, all legionar je legionar: ima ga drugde u
njihovim poslovima). Nije bilo posla sa drogom i orujem (all i drugih poslova!) gde se
bojne ,,Zrinski" i ,,Frankopan" nisu ugradile. Najpoznatija operacija sa drogom bila je
ona iz Centra za obuku specijalnih jedinica HV u Sepurini kod Zadra: godinama su tamo
stizali kamioni sa heroinom i kokainom, a odatle su vozilima Vojne policije HV narkotici
razvoeni po Hrvatskoj. Bruno ,,Zulu" Zorica pao je 1998. u vezi sa nekim ver-com
oruja. General Ivan Andabak, takode bivi legionar, pao je na 600 kila kokaina
zaplenjenih sa nekog broda u Rijeci, all se jedva izvukao; posle je ispalo da je i Ante
Gotovina bio umean u to. To je, dakle, Legijino drutvo iz susedne bratske republike.
Tokom sudenja u Specijalnom sudu, maja 2004. videli smo da su Dua Spasojevi i
Milorad Ulemek Legija imali osnove za sumnju da se Ljubia ,,Cume" Buha krije u
Hrvatskoj, pa su po toj liniji angaovali svoje prijatelje i poslovne partnere Hrvoja
Petraa i kompaniju. Naime, prijatelj Cume je u avgustu 2002, pobegavi posle drugog
pokuaja ubistva (na terenu svog preduzea ,,Difens roud" u Zemun Polju) neko vreme
proveo u Bolu na Brau kod svog prijatelja Igora timca. Poznati fudbaler splitskog
,,Hajduka" Igor Stimac poznat je po nasilnikom ponaanju, bliskosti sa splitskom
narko-mafijom i drugim zloinakim organizacijama, unoj odbrani hrvatskih branitelja
od hakog Tribunala i po ovinistikim ispadima protiv Srba. To to Stimac iz principa
mrzi Srbe nije nikakva smetnja, svaki dobar ovinista ima svog ,,potenog Srbina"
(Hrvata, Albanca, Jevrejina itd.). Ta potraga za Cumetom nije uspela, jer se on na vreme
udaljio iz Hrvatske u druge krajeve.
U meduvremenu se dogadaju razne stvari koje opet ukazuju na ,,veno kruenje" (Danilo
Ki), ovoga puta zloinaca i zloina. U to vreme bivi legionar, a hrvatski general i
,,vitez" Ante Gotovina bei od Karle del Ponte prvo u Svajcarsku, a posle u Austriju, sve
uz pomo nove, balkanske, verzije organizacije ,,ODESSA" (kanal za izvlaenje SS-
ovaca iz Evrope od 1945. na dalje, u koji je bila umeana i sveta matera Rimska katolika
crkva), pomae mu fra Simun ,,Sito" Cori, hercegovaki franjevac sa gitarom, inae brat
Valentina Coria, komandanta vojne policije HVO (trenutno u Sheveningenu,
Holandija). Gde se Gotovina krije u Austriji? U kui istog onog generala Vladimira
Zagorca, ijeg sina je Hrvoje Petra oteo proletos uz pomo Ivice ,,Ice" Matekovia i jo
neke gospode (Ico je onaj gost ,,Crvenih beretki" od 11. marta 2003, iji dolazak i
odlazak je otkrio naelnik Centra BIA za Sremsku Mitrovicu, Milan Trbojevi). Svoj
uveni intervju sa Gotovinom vlasnik zagrebakog ,,Nacionala" Ivo Pukani napravio je
navodno u toj kui u Austriji. Ko je spojio Pukania i Gotovinu? Hrvoje Petra,
Pukaniev omiljeni ,,estoki momak sa vrelog zagrebakog asfalta". Ko je spojio
Gotovinu i Petraa? eljko Dilber iz Zadra, Petraev ,,poslovni prijatelj" i venani kum
Ante Gotovine. Pukani je posle za taj intervju dobio godinju nagradu Hrvatskog
novinarskog drutva... Toliko o legionarsko-hako-gangsterskom bratstvu u Hrvata.
Sada malo o ,,oruanom bratstvu i jedinstvu hrvatskog i srpskog naroda" (natpis iz 1944.
na zidu u centru grada Visa): prema izvesnim pouzdanim izvorima, Miloradu Ulemeku
je jedan od vie setova hrvatskih dokumenata sredio izvesni Vladimir Milankovi, tokom
rata pomonik naelnika Policijske uprave sisake; u operaciji ,,Bljesak", maja 1995,
predvodio je jedinicu Specijalne policije iz Siska i tom prilikom ,,oslobodio" automobil
gen. Milana Celeketia, naelnika taba Srpske vojske Krajine. Poto su naelnik
Policijske uprave sisake Duro Brodarac i Vladimir Milankovi najodgovorniji za
nestanke (ubistva) Srba iz Siska i okoline, njih barem stotinak, ministar Ivan Jarnjak
sklonio ga je i 1997. zaposlio u Uredu za nacionalnu siguraost (krovna bezbednosna
organizacija u Hrvatskoj u to doba). Milorad Ulemek poseivao je Hrvoja Petraa
najkasnije od 1998: vidan je u drutvu Vladimira Milankovia u baru ,,Diana" hotela
Jnterkontinetal" (danas ,,0pera"); tada je Milankovic vec u poslovnim vezama sa
Hrvojem Petraem; zna se i da je Le-gija u Milankovicevom drutvu dolazio tokom
1999. i 2000. u Petraev kazino u hotelu ,,Sheraton'' u Zagrebu. Vladimir Milankovi je
zbog tih svojih veza, all i zbog razgranavanja reketa po Sisku i Zagrebu, kao i zbog
trgovine Ijudima i cigaretama preko Bosne i Hercegovine u saradnji sa Petraem najuren
(,,neasno otputen" je slubeni izraz) iz MUP Hrvatske 2001. godine. Po proceni
zagrebakih izvora ,,Vremena", hrvatska policija vie je volela da zataka Milankovieve
kontakte sa Legijom nego da javnosti objanjava kako i zato je Milankovi toliko du-go
ostao u slubi. Pria se takode da su Ulemek i Milankovi imali zajedniki kafi u Glini,
all to jo nije provereno do kraja.
Posebno im je neprijatna bila Petraeva veza sa Ulemekom, jer je Petra obavetajno
,,probuio" delove MUP Hrvatske, pa bi to mogla ispasti velika bruka; zna se da su
tokom pretresa njegovog stana i slubenih prostorija pronadene kopije Interpolovih
dokumenata iz marta 2003. kojima se, po zahtevu MUP Srbije, trae provere za njega,
Matekovia i jo neka lica, a u vezi sa istragom o ubistvu Zorana Djindjica. Hrvoje
Petra bio je inae upetljan i u velike poslove sa cigareta-ma; kau i da je zbog toga
doao u sukob sa konkurencijom, pa da odatle potiu napadi na Stanka ,,Caneta" Subotia
u Pukanicevom ,Nacionalu" tokom 2001: naime, Cane Suboti odbio je da Petraa
angauje u legalnoj trgovini cigaretama na veliko, to je i potvrdio ovom autoru. Ivica
,,Ico" Matekovi, desna ruka Hrvoja Petraa, ima u Nemakoj oca, biveg boksera, koji
je povezan sa tamonjim ,,jugomafijakim" krugovima...
Legijino kretanje sa zakanjenjem su ispratile slube bezbednosti tri drave (Srbije, BiH i
Hrvatske) sve do Trsta, gde je i on proao kroz pravoslavnu crkvenu optinu - kao i
mnogi drugi pre njega. Tu se trag gubi...
Ministar unutranjih poslova Dragan Joic ve je polovinom maja 2004. pomenuo i
podatak da se Milorad Ulemek u prolece 2003. krio i u junoj Svajcarskoj, u St. Galenu.
Kae i da je to podatak Interpola, all ne kae zato Interpol po toj informaciji nije
postupio, da li zato to za Legijom nije raspisana ,,crvena" poternica (po kojoj se lice
hapsi i odreduje ekstradicioni pritvor); da li zato to je informacija stigla prekasno, pa je
ptiica odletela dalje; ili iz nekog drugog operativnog razloga (takvi se razlozi daju
zamisliti). vajcarska inae ima veliki procenat gastarbajtera iz bive Jugoslavije, ali se u
vajcarsku takodje veoma teko ulazi sa pasoima bivih republika... to se raznih
pasoa tie, medutira, malo je izvesno da je Milorad Ulemek sa tim imao problema.
Postavlja se logino pitanje: iz kojih je razloga gradanin Ulemek, Milorad ,,Legija",
toliko putovao po susednim i prijateljskim republikama bive Jugoslavije, stvarajui i
odravajui razna veoma interesantna prijateljstva? Moda e rei - ako ga iko bude
pitao, to jest, a trebalo bi da je ,,stvarao obavetajne pozicije"; neka u to veruje ko bude
hteo.
Uzmimo, medutim, makedonski ugao: Makedonija je vana taka u heroinskom putu, kao
i Bugarska, gde su i Legija i Zemunci i Sreten ,,Joca Amsterdam" Jocic, uveni trgovac
heroinom i kokainom na veliko, imali jake pozicije; Makedonija je drava iji je tadanji
reim (VMRO) bio podjednako blizak tajnim slubama i Srbije i Hrvatske. Uostalom,
bivi makedonski ministar unutranjih poslova (i prethodni naelnik Dravne
bezbednosti) Ljube Bokovski, trenutno u Hrvatskoj (iji je takode dravljanin i saradnik
svih njenih tajnih slubi) sedi u pritvoru pod optubom da je hladnokrvno dao ubiti
nekoliko jadnih ilegalnih imigranata iz Pakistana da bi to u inostranstvu predstavio kao
likvidaciju teroristike grupe Al Kaide".
Makedonska veza
Toma Avramski, bivi vojnik francuske Legije stranaca (tvrdi da je tamo proveo est
godina) pojavljuje se u Beogradu negde 1987-1988. kao ,,poslovni ovek" i otvara neko
predstavnitvo za raunarsku trgovinu u Sava Centru. Smuvao se, a moda i oenio, sa
keri jednog zastavnika iz Uprave bezbednosti SSNO, oveka na ,,izuzetno osetljivom
poloaju u Generaltabu". Ti zastavnici inae rade vane stvari, bez obzira na naizgled
nizak in. Preko tasta se polako infiltrirao u SSNO i vojsku; nije bilo teko: Toma je
omalen, all veoma armantan, simpatian, drueljubiv i nadasve velikoduan ovek;
osim toga, svata zna o raunarima. Zbog svog prisustva na sve zanimljivijim mestima u i
oko vojske uskoro je privukao neizbenu panju XII Uprave (bezbednosti) SSNO:
napravljen je plan obrade lica, a armera Toma dobio je u rad izvesni kapetan koga cemo
zvati Rile, iji sektor rada je, izmedu ostalog i Legija stranaca, to jest nai dravljani koji
tamo slue ili su sluili.
U estim i prijateljskim kontaktima Toma Avramski ispriae kapetanu Riletu kako u
Parizu dri detektivsku agenciju koja sjajno radi jer jc on, Toma, saradnika veza
francuske slube bezbednosti DST (Direction de securite de territoire), njihove Udbe. 0
Legiji stranaca i jugoslovenskim dravljanima dao je mnoge i zanimljive podatke. Osim
toga, Toma Avramski veoma je blizak i sa pariskim centrom VMRO; o tomc je, kae
Rile, ,,pruio dragocene podatke koje je Uprava bezbednosti podelila sa Upravom za
jugoslovensku neprijateljsku emigraciju SSUP i sa Slubom dravne bezbednosti RSUP
Makedonije i Srbije". Po toj liniji VMRO on esto putuje uz Beograda i Skopja u Be i
Paiiz; izgleda za raun i DST i SDB i UB SSNO.
Toma Avramski ima para u to vreme: iznajraljivao je helikoptere od Ratnog
vazduhoplovstva i leteo okolo po susednim zemljama, uglavnom na razne fudbalske
utakmice. Sasvim prirodno se zbliio i sa Zeljkom Ranatoviem Arkanom, to je bio
poetak jednog lepog prijateljstva.
Toma Avramski poeo je uskoro da iritira operativce Uprave bezbednosti, jer se nekako
uvukao u posao servisiranja njihovih raunara - na arm, naravno, a uprkos
upozorenjima kapetana Rileta i njegovih kolega. Vii inovi, medutim, verovali su mu.
Stvar je postala ozbiljna kada je Avramski, ,,da utedi pare vojsci" predloio da
raunarske hard-diskove iz Uprave bezbednosti nosi na ,,dubinsko ienje" u Be. Svaki
bolji softvera zna ta se sve moe rekonstruisati od obrisanih podataka dobrom analizom
hard-diska. Stavie, pokuava da dobije pristup najdelikatnijem delu Uprave bezbednosti
SSNO, CDOK (Centru za dokumentaciju, glavnoj arhivi Slube). Osim toga, pokuao je
da potplati - kapetana Rileta ,,sumom novca od koje sam tada mogao da kupim dva auta".
Rile je novac uzeo i predao ga u Upravu bezbednosti sa slubenom zabelekom o celom
dogadaju; tada su se odnosi ohladili, a Toma Avramski zatvara duan u Sava Centru i
nestaje iz opticaja. Ponovo e se pojaviti tek u Skopju, po proglaenju nezavisnosti
Makcdonije, hvaliui se da je bio ,,likvidator KOS, glavni ovek za softver cele bive
JNA" i u tom pravcu. U haosu nove drave, a uz podrku stare SDB RSUP Makedonije,
kojoj je mnogo pomogao, Avramski sc plasirao na dobru startnu poziciju za budue
poslove.
Vreme za prave poslove - ne samo za armera Avramskog, nego i za mnoge druge
slobodne umetnike - nastupilo je juna 1992, kada su SR Jugoslaviji uvedene sankcije.
Odredenu infraslrukturu Arkan je ve bio postavio po Makedoniji, preko svojth
mnogobrojnih kumova, fudbalskih veza, ali i preko vevanske mafije, monog lobija iz
Vevana, bogatog pealbarskog sela. Sada na scenu stupaju stare legionarske vezc:
Avramski i Milorad Ulemek-Lukovi ,,Legija'' sluili su u Legiji stranaca u isto vreme,
kao - uostalom - Ante Gotovina i jo neki likovi iz naih ratova. Osim njih i Vevanaca,
to je i dravna struktura VMRO, koja se na pare i pijune nikada nije gadila.
Tako poinje velika i slavna operacija verca nafte i derivata, cigareta, a usput i
narkotika, oruja, osetljive elektronike i vojne opreme preko Makedonije u Srbiju. Profiti
su toliko veliki (stanovnitvo Srbije plaa i ne pita!) da se ugraduju svi: od Arkana kao
glavnog organizatora, preko investitora Vevanaca i drugih, pa do makedonske policije i
carine. U priu je, kau skopski izvori ,,Vremena" bio upetljan i izvesni Manoli, blizak
prijatelj Ljupeta Georgijevskog, koji se nedavno iz razloga urodene opreznosti odselio u
Australiju; zatim osniva i prvi urednik skopskog ,,Svedoka" Orce Korunovski, ,,kljuni
Arkanov ovek u Makedoniji", kogo lani pod nemzjasneti okolnosti go utepaa vo Varna,
Bulgarij (razumeli ste).
Arkan ima mnoge kumovske i poslovne veze u Vevanima, odakle potiu mnoga vana
imena makedonskog biznisa, all i tajnih slubi.
Poslednja injenica je da je Milorad Ulemek, kada se 4. maja 2004. predao policiji, bio
zarastao u bradu, prljav i izujedan od insekata (o tome postoji lekarski nalaz iz policije);
po svemu to se kasnije saznalo rekonstrukcijom dogadaja, Legija je nekoliko dana pred
predaju proveo u nekom itnom silosu u Obrenovcu... Gde je ito, to su glodari; gde su
glodari - tu su i buve.
Raspad
Ostatak zaverenika iz JSO, osim Sretka ,,Belog" Kalinia, koji se takode, all neto
kasnije, udaljio sam za sebe i u nepoznatom pravcu, pao je bez ikakvih problema i
otpora. Zvezdan Jovanovic, ve evakuisan u sigurni stan, ,,tek", u Vojvode Stepe 259,
bio je zabrinut, sea se Djura Mutavi. Zveki, naime, nikada nije imao visoko miljenje o
Zemuncima; naredjenja je primao samo od Legije; ak ni Gumar nije smeo da mu se
obrati sa nekim zahtevom -jili da ga neto pita. Zemunci su se, pak, Zvekija plaili (s
razlogom: njegova reputacija hladnokrvnog ubice elinih ivaca i strunjaka za no bila
je poznata); smatrali su ga za nadmenog i uobraenog, all opasnog oveka. U svom
iskazu u istrazi, Zvezdan Jovanovi kratko i suvo pria ta se deavalo 13. marta:
,,Ujutro dolazi Djura, to je onaj to je nabavljao sunove. Meni ostaje ta crna jakna u
kojoj sam bio kad sam pucao, a koju mi je dao Kum Lukovi. (Zanimljiv modni detalj:
svi imaju iste jakne, kozne ili najlonske, od iste firme 'Alpha'; i gangsteri i BIA i
policajci i JSO i radnici privatnih firmi za obezbedenje sirom Srbije). Djura me vozi do
komande. Sretko Kalini i Kum Lukovi ostaju u stanu. Djura me je povezao izmedu
devet i deset sati pre podne nekim manjim, tamnim autom, all je bila guva. Okreemo
se i sputamo prema hipodromu, a onda na Senjak. Malo dalje od Komande (Ulica Sanje
Zivanovia) ju izlazim iz kola i peke odlazim u Komandu. Gumaru kaem da sam bio
zauzet, a on me nita ne pita. Dogovaramo se da uvee idemo u Kulu, nisam siguran,
moda ak i sledeceg dana. Iz Kule jedno vee idem da vidim enu i poljubim decu.
migija sam video u Kuli, all nismo nita komentarisali. Imao sam oseaj da e sve biti
otkriveno. Kada sam pozvan da dodem u MUP, sve mi je bilo jasno".
Posle toga Zvezdan Jovanovi odveo je policiju i tuioce na mesta pripremanih atentata
(Bubanj Potok, plato ispred Savezne skuptine, poljanu kod ,,Limcsa" i Biraninovu 6), u
Gepratovu i na Fruku Goru. Tamo im je pokazao mesto na kome je isprobavao puku
nadena je aura koja je sravnjena i koja odgovara oruju. Tako je barem Zvekijeva uloga
bila rasvetljena i fiksirana.
Pria je, medutim, sloenija od toga. Pre svega, standardna operativna procedura kod
Zemunaca - emu ih je bio nauio Bracanovi - bila je da se po izvrenoj akciji ,,borbeni
specijali" (GSM telefoni korieni samo za to priliku) smesta unite, im se Dui javi da
je akcija izvrena. Tako je bilo i 12. marta: Milo Simovi javio je Duci da j je posao
obavljen i telefoni svih uesnika su bili uniteni odmah. Osim toga, s obzirom na znaaj i
veliinu te akcije, Duina naredba bila je da se prekine svaka telefonska komunikacija
izmedu izvrilaca i njega, s jedne; i izmedu Legije i njega, s druge strane.
Na scenu su stupili lini kuriri: Skene kao Legijin lini kurir, Pele kao Duin; Djura
Mutavi kao veza izmedu uesnika rasutih po ,,tekovima" i Due. Ta uloga dovodi Djuru
Mutavog u poloaj oveka koji najvie zna o dogadajima koji su usledili posle atentata od
12. marta. Rekonstrukcija tih dogadaja koja sada sledi sainjena je na osnovu Djurinih,
all i drugih iskaza u istrazi i na sudu, all i na osnovu autorovih razgovora sa drugim
obavetenim licima.
Sto se puke tie, Dua je insistirao da se sauva, zakopa, jer je ,,Lcgija uzeo tu puku iz
JSO i da ta puka mora tamo da se vrati, na mesto". Bila je to rizina odluka - kao i
Legijina odluka da se poslui pukom iz Jedinice.
Ako je Legiji to moda i bilo svejedno, jer je ionako bio planirao da nestane posle
atentata, Dui nije smelo biti svejedno: on je dobro znao mogunosti kriminalistike
balistike. To to jedna puka fali iz JSO mnogo je manji problem od puke koja postoji, a
iz koje je ubijen premijer, pa makar i zakopane negde. Sve sto se zakopa mora neko da
zakopa...
Onda je Dua opet postao praktian: naredio je da Vlada ,,Budala" Milisavljevi, Milo
Simovi i Nino Konstantinovi promene stan u kome su bili do tada, jer ih tamo znaju.
(To je bila pametna odluka, sva trojica su i dalje u bekstvu.) Djura predlae ,,tek" u
Sindjelievoj, all Dua odbija: ,,Djuka, tvoja slika e izai. To je pitanje dana, mislim
sata, pitanje je sata kada e ti slika izaci. Moraju negde da nadu sigurnije mesto". Oni
nemaju para, kae Djura, ali Dua poinje da vie na njega: da kako nemaju, imaju oni,
neka se snadju! Naloio je Djuri da proveri ostale: Juriica, mladog Krsmanovica, Kuma i
Zvezdana.
Tada ponovo postaje nervozan i obuzet, kae Djura: ,,Da Zvezdanu prenesem da ide u
Jedinicu i da je sada sve na njemu i to mi je jedno pet puta ponovio i tresao me je ovako i
kae - kai mu da je sve na njemu i da ja ekam na njih (na JSO, kako e se videti
kasnije) i da je sve na njemu i stalno mi je to ponavljao: Djuka, sve je na njemu, neka ide
tamo u Jedinicu i kai mu da nikada on i Gumar ne idu zajedno. Ako bilo gde budu ili
izvan Jedinice, da idu pojedinano. Znai, da nikada ne idu zajedno i ako se jedan ne
vrati da ovaj drugi zna ta treba da radi.
Kada je Djura preneo Duine instrukcije Zvezdanu - da je sada sve na njemu, da ide u
Jedinicu i dri sve pod kontrolom, da sakrije Kuma i Sretka d olazi do zanimljivog
razvoja: ,,Zvezdan je napravio neku grimasu i rekao je da oni njemu nisu tako rekli. Da
su mu rekli da imaju dobre tekove i da on nije znao da je to ovako uplje".
Onda im je strpljivo objasnio, kao budalama, da e ,,BIA to da uzme da radi, ako ne
odmah, ono za dva dana i prvo e svoje operativce poslati po agencijama za
iznajmljivanje stanova, tako da e ovi stanovi brzo da padnu i sve to imate, poto ove
slike izlaze po svim medijima. Vi ste totalno nesigurni". Malo je razmiljao, obeao je
Kumu da e se uti u est sati, pa e da razmisli da ih nekuda prebaci uz pomo nekog
svog oveka sa slubenom legitimacijom. Rekao je Djuri da krenu, izali su i Zveki je
ukljuio mobilni telefon i pozvao nekoga; onda je rekao Duri da ga prebaci do Komande
JSO na Senjaku.
Dura onda odlazi u Milentija Popovia 24, kod Miloa Simovica i Ninoslava
Konstantinovia prenosi im poruku da se puka ,,Heckler und Koch" iz koje je Djindjic
ubijen zakopa. To e uiniti Konstantinovi, jer njegova slika jo nije objavljena na
poternicama, dogovorili su se za neko gradilite to, u blizini. Pojavio se problem oko
druge snajperske puke (.22 Magnum), koja je ostala u ,,teku" u est kaplara, pa oko
ostalog oruja u garaama (automatske puke i ,,zolje"), raznih registarskih tablica,
telefona, onog ,,borbenog Audija" itd.
Pre est popodne Djura se vraa u Vojvode Stepe 259; svestan je da e mu naredni dani
prolaziti u tranju i prenoenju poruka tamoamo. Kum ukljuuje poseban mobilni telefon
sa kojega zove samo centralu ,,Bell Pagette" i alje poruku na Zvezdanov pejder, po
dogovoru. Zvezdan se ne javlja; posle vie pokuaja ukljuuje i ,,specijal" za kontakt sa
Zvezdanom, ovaj se opet ne javlja; i tako nekoliko puta. ,,Kum nije mogao da veruje",
kae Djura. ,,Tako sam ja mislio: im mu se nije javio iz prve, znai, on zna da je vrlo
vano, TV bruji, sve udara, svakih 20 minuta, strano je bilo". Djura ipak uspeva da
nagovori Kuma i Sretka da se prebace u drugi stan u Vojvode Stepe 104. Nino je otiao u
,,tek" u Trie Kaclerovia da proveri kako su Jurii i Krsmanovi: dobro su, kae, ali
su preplaeni. Tada im Djura saoptava loe vesti: da Dua ne da pare (iako, Djura zna)
ima punu kesu para, nekih 40-50 hiljada eura: ,,Neka se oni snadju, imaju oni gde da
umu pare". Tog trenutka, kae Djura, njih etvorica imaju izmedu sebe nekih 150
eura i jedan auto. Prvo Djura ide tim autom kod Due da referie; onda Pele ide, kao
Duin kurir, da se nade sa Legijinim kurirom Skenetom, dok Djura eka sa Ducom da
uju Legijine instrukcije.
Dok oni tako sede ekajuci Peleta, Dua grozniavo kombinuje: sve je nesigurno, kae,
nego da zovemo Djurinu mamu Iboljku da neto ili kupi ili iznajmi stanove na svoje ime,
zakljuuje da je najbolje da Djura kupi neto odmah useljivo, na majino ime. Pred
Djurom, Bagzijem i Peletora, koji se vratio sa loim vestima, Duca se opet nervira:
,,Mislim, on je bio izvan sebe", pria Djura. ,,Stalno je govorio - vanredno stanje je,
tome se nije nadao, ali je govorio da e da se ide do kraja, pa - ili emo biti pukovnici, ili
emo biti pokojnici. Da nema ovamoonamo, da nema predaje, nego da se ide do kraja.
Da, kad krene JSO, da e da se osvoji Vlada i jo neke institucije od vitalnog znaaja, kao
aerodrom i tako dalje - i da nema povratka. Rekao je - sa bandom nema povratka, ovo
se ide do kraja. Oekivao je da krene JSO svaki dan".
Pele im je preneo Legijin zakljuak da ,,smo napravili veliko sranje" i da e on, Legija,
da razmisli, pa e po kenetu da javi Peletu ta dalje. Naravno da se nikada vie nije
javio.
Sutranji dan, 15. mart, Djura provodi jurei tamo-amo po gradu, od ,,teka" do ,,teka".
Ona druga snajperska puka (.22 Mag) premetena je u garau, a Nino i Milo Simovi
trebalo je te veeri garau da isprazne; ne kae kako, s obzirom na koliinu
kompromitujuih dokaza, od sivog ,,Audija smrti" koji ni po koju cenu ne sme na ulice,
pa do naoruanja i ostalog. Nikad je nisu ispraznili. Kada im je Djura Mutavi preneo
Duinu poruku da se snadu za pare, Nino Konstantinovi je pao u oajanje: ,,Kako Djuka,
gde da se snadem, s kim da se snadem?". Dua im je mnogo ranije, kad su se udruili s
njim, bio zabranio da se drue sa ljudima sa kojima su se ranije druili, pre. stupanja u
Zemunski klan. ,,Koga sada da zovem, kad sam sve oterao, sve mi je ljude oterao, koga
ja sada da zovem za novac?", kuka Nino. To je, videe se, bio tek poetak panike.
,,Izgleda da im Spasojevi nije jasno definisao ta treba i kako", zakljuuje Djura
Mutavi.
Kad se Dura vratio kod Due, ovaj opet besni, jer je video na televiziji kako mu rue
kuu u Silerovoj: ,,Vidno besan rekao je: sve u ih pobiti". Djura se ceo dan vozi po
Vojvodini sa majkom koju lae da oni s tim atentatom nemaju veze, da Dui to pakuju
itd. Trae da kupe neku kuu po Kredinu, pa po banatskoj strani Dunava, ali ne nalaze
nita. Uvee se vraaju kod Due, koji se mami Iboljki kune da nema nita sa ubistvom
Djindjica. Sutradan Djura opet obilazi Banat, ali bez uspeha. Uvee se vraca u Vojvode
Stepe 104: tamo su Kum Lukovi, Sretko Kalini i Ljilja Buha. Kum je ljut, jer mu fali
zlatan sat ,,Rolex" i trai da Djura sutra ujutro, pre polaska, proveri naputeni ,,tek" u
broju 259 i naputeni auto Sretka Kalinia. Djura preko volje trai sat: ,,Neke satove da
traim, a ovamo se ne zna da li emo ivi biti". Sata, naravno, nema, a Kum dolazi do
zakljuka: ,,Poto, kae, nema sata, onda ga je ukrao Zvezdan. Naplatio je, kae Kum,
ubistvo". Djuri se to ne svida: ,,Kako je mogue da tako priaju jedni za druge, da je
mogao ve da ga okrivi da mu je ukrao sat?".
Kasnije toga dana, u subotu, Djura nalazi odgovarajuu kuu u Putincima, useljivu
odmah. ,,Uopte nije bilo vano u kakvom je stanju, nego je bilo bitno za Spasojevia da
to niko ne zna, sem sada, recimo, pet ljudi koji e biti s njim to unutra u kui. Kad on
udje unutra u kuu, on je siguran, njega vie niko ne moe da nadje, jer ne bi vrio
nikakvu komunikaciju ni sa kim, telefonsku. I nije mogao ak niko ni da ga namesti, jer
svi oni bili bi to unutra, u kui". Djurina mama potpisala je ugovor i sa 500 eura
kaparisala kuu. U nedelju jo nisu uzeli klju, jer je vlasnik popravljao kotli u WC-u,
pa je Djura otiao do Ostrunikog mosta da se, po dogovoru, sretne sa Peletom.
Objasnio mu je situaciju oko kue i da treba jo 12 000 eura da se isplati vlasniku. Pele
mu je rekao da je Dua ,,na sigurnom" (bez detalja) i da je od keneta uo da je Legija
napustio taj stan u Omladinskih brigada, jer da ,,mu je tamo nesigurno i da odlazi u
nepoznatom pravcu i da e se javiti kad bude mogao, a da kene zbog vanrednog stanja
mora da se javi u Jedinicu... Tako je Spasojevic izgubio we kontakte to se tie Legije".
Panika je rasla, pria Djura: ,,Spasojevi je rekao, poto svi ovi drugi ljudi se hapse,
znai i po Novom Sadu i svuda su se ljudi hapsili, moda jedino Konstantinovi ima
neke, poto on zna mnogo ljudi po Beogradu i neka pokua da nadje neke aute, poto smo
mi bili bez kola, a sva ova auta koja su ve koriena, poto su se oni dosta vozali po
Kneza Miloa, a to je ulica koja ima puno kamera" itd, dakle Duca se nije uzdao u ta dva
auta, Ibizu" i ,,Kadeta" koji su im bili preostali.
Nino Konstantinovi bio je oajan kad je uo taj zahtev: ,,Duka, ne mogu skoro nita da
nadjem, sve su mi ljude pohapsili, sve ivo hapse, samo upadaju i hapse, ko je sad to -za
sat vremena ko zna da li e biti to".
Konstantinovi, Simovii i Vlada ,,Budala" Milisavljevi tada su preli u drugi ,,tek", u
Kumodraku 99. Kum Lukovi morao je da ide da ih smiruje, jer su ,,bili izvan sebe".
Kum je takode napustio stan u Vojvode Stepe 104, uprkos Djurinim upozorenjima da mu
je slika na svim televizijama i po novinama; ,,Moram da idem", rekao je kratko.
Dok je Djura Mutavi traio sigurnu kuu po Vojvodini, Duca Spasojevi, Bagzi
Milenkovi i Pele Pejakovi reili su da se povuku na lokaciju sigurniju od stana u
Gogoljevoj. Bagzi se setio da je u butiku njegove ene Jasne nekad radila Svetlana
Maleti iz sremskog sela Progara, blizu Zemuna i da je porodina kua Maletia
izolovana. Seli su u crveni ,,0pel Suza" koji se odnekud stvorio i bez Nina
Konstantinovia i odvezli se 14. marta uvee u Progar. U kui su bili samo sinovi Saa i
Nenad, tinejderi; mu Predrag radio je nonu smenu u vodovodu, a Svetlana je te veeri
radila u bifeu koji su Maletii drali u blizini.
Duca, Bagzi i Pele uli su u kuu i poslali Sau, starijeg sina, da pozove majku odmah
pod izgovorom da mladjem sinu, Nenadu, nije dobro. Uspaniena Svetlana vratila se
kui sa Saom, a vrata je otvorio Bagzi. ,,Soba je bila u kru, telefonske ice poupane,
na sve strane razbacani delovi mobilnih telefona", kazae posle Svetlana u jednom
intevjuu. Za stolom su sedeli Dua, puei veliku cigaru i Pele. Svetlana je pobesnela i
rekla Bagziju: ,,0dmah da odete!", a Dua je viknuo: ,,Ne pada mi na pamet da odemo,
jedva smo doli dovde!". Onda se mladi Mileti, Nenad, obratio Dui: ,,Ti si onaj ika to
ti rue kucu". Dua je dreknuo na njega da uti, jer da e mu odseci jezik. Svetlana je
poslala decu u krevet, na sprat, a Zemunci su ostali dole gledajuci televiziju, psujui i
hodajui u krug.
,,Spasojevi je bio strano nervozan: partao je po sobi i urlao, jer su ba tada ruili kucu
u ilerovoj. Izvodili su mu enu i dete, sve je to bilo na televiziji i psovao je sve redom.
On nije imao pitolj kod sebe, ali je Pejakovi svoj izvadio i stavio ga na sto pored svoje
policijske znake", kae Svetlana. Zatraili su od Svetlane da nade neku kuu koja se
prodaje u Progaru i onda su prespavali tu no. Svetlana je tokom noi tiho sila sa
namerom da pobegne s decom, all vrata su bila zakljuana, a Bagzi se probudio i rekao
joj da ne pokuava jer je Dua ,,lud i sve e nas pobiti". Obecao joj je da e otii to pre
mogu i umirio je.
Sutradan ujutro Predrag Maleti vratio se kuci i prvo to je video bio je Bagzi: ,,ta ce ti
tu, zar te nisu uhapsili?" upitao ga je pa onda je video Duu i smrzao se od straha. Pitao je
za enu i decu, Dua mu je rekao: ,,Tu su i za sada su ivi. Budi posluan, radi ta ti
kaem. Neemo dugo ostati. Ne pomiljaj na policiju, tamo je 80 odsto mojih ljudi".
Od Predraga je zatraio da mu nade neku kucu; Predrag se setio da u blizini ima neka
vikendica koju komija pokuava godinama da proda. Dua mu je iz jedne torbe, za koju
se Svetlani inilo da je puna para, dao hiljadu-dve eura za kaparu i vikendica im je bila
dostupna. Dua ipak nije hteo iz kue: ,,Nema anse da idemo odavde. Super nam je,
sigurniji smo uz decu", rekao je Bagziju. Krajem dana, 15. marta, Bagziju uspeva da
Duu nagovori da odu: ,,Sluaj, pre deset godina ovuda sam lovio sa umetom.
Svratili smo jednom na kafii i postoji mogunost da se ume toga seti. Odrukae nas".
Dua se dvoumi.
Pele celoga dana odlazi i dolazi sastaje se sa kenetom, sa Djurom i ko zna jo s kim.
Kua koju je Djura kupio u Putincima jo nije spremna. Uvee Duca pristaje da prede u
vikendicu sa Bagzijem, ali Peleta ostavlja sa Maleticima. Sutradan, 16. marta, sva trojica
autom odlaze iz Progara, poto je Predrag Dui sveano obecao da ga nee prijaviti.
Maletici su, tvrdi Svetlana, bili uplaeni, ak i kad su 27. marta uli da je Dua mrtav.
etiri dana kasnije policija dolazi kod njih u Progar: Pele je uhapen i propevao je.
Ali, vratimo se na nedelju, 16. mart: kua u Putincima je spremna, Djura se nalazi sa
Peletom u 19 h (dok Bagzi i Dua ekaju u Progaru), idu po Kuma Lukovia, pa Kum i
Pele odlaze (po ovu dvojicu, ali Djura to ne zna; zna da idu u Putince). Pele kae Djuri da
mora da se javi u komandu JSO, da bude prisutan preko dana, pa da se nadju kod crkve u
Vojvode Stepe. Kad su se nali, Pele kae da Sretko ne ide u Putince, nego mora Djura,
jer majka Iboljka insistira na tome. Pele pria Djuri da je bio u Jedinici i da je priao sa
Gumarom, Zvezdanom i Veselinom Leiem: ,,Da su oni rekli da ne mogu da reaguju, da
su opkoljeni i onda je saoptio da su uhapsili Leonida (Milivojevia, njega su digli po
budvanskoj istrazi za pokuaj ubistva Vuka Drakovia)".
Spasojevi je, kae Pele, bio izvan sebe: ,,Kako ste mogli da dozvolite da uhapse
Leonida? Vi ste tada trebali da reagujete odmah - to je va ovek, kako ste mogli da
pustite da vas hapsi obina policija. Pele nije znao ta da mu kae, posluni obini vojnik
kakav je bio, kae da je Duca vikao kako ,,Jedinica mora da se digne, ta ekaju vie, ta
se moe, ja samo ekam na njih, plan A, plan B, plan C... (Kako je Pele razumeo, u te
planove bio je upuen Veselin Lei). Ako treba i struja da se uniti i da im sruimo most
Gazelu, da se ide u konani obraun, nema vie ekanja, to vie budemo ekali, onda
smo izgubljeni". Pele je onda otiao, da bi se sledeeg dana vratio i rekao da Jedinica ne
moe da se digne; Dua je opet bio ,,izvan sebe", kako Djura to voli da kae.
Saa ,,Pele" Pejakovic pria dalje: ,,Ja sam te veeri vozio Bagzija i Spasojevia od
Progara prema Putincima, s tim to je ispred nas vozio taj neki Pegi koji je znao puteve
kroz ta sela prema Putincima gde nema policije... Od Rume smo nastavili sami. U jednom
trenutku srao naili na patrolu policije, pa su Bagzi i Spasojevi izvesno vreme ili peice,
a ja sam se vratio po njih. U Putincima smo bili dva-tri dana". Za to vreme je Pele po
Duinom naredenju dovezao i Kuma Lukovia u Putince.
,,Spasojevi me je poslao u Kulu", precizira Pele, ,,da prenesem onu poruku u vezi sa
aktiviranjem plana 'A, B, C, 1, 2, 3' i to iskljuivo Gumaru ili Zvekiju". Ispalo je da ga
Gumar izbegava; Pele je otiao na Senjak, u Ulicu Sanje ivanovia, u komandu JSO i
javio se Nenadu ,,Skenetu" Sareu. On je otiao po Veselina Leia; Pele je Leiu rekao
da ima linu poruku za komandanta (Gumara) od Spasojevia, a ovaj mu je odgovorio da
,,on nema nita s tim, nego da ja idem u Kulu. Precizirao mi je da njega ne interesuje
sadraj poruke, ve da idem u Kulu i da je jedinica u mojim rukama. Nisam shvatio
smisao te reenice. On mi je dao slubeno vozilo i vozaa koji me je dovezao u Kulu. Ni-
sam naao Gumara, pa sam se javio u kancelariju Zvezdanu Jovanoviu". Ovaj mu je
prvo pokazao gestom da uti, pa ga je odveo u kotlarnicu i rekao mu da su pod
prismotrom. Pele mu je preneo poruku da se aktiviraju planovi ,,A, B, C, 1, 2 i 3", ali mu
je Zveki odgovorio da su pod prismotrom, da ne mogu nita da urade: ,,da e neto
pokuati, ali klimnuo je glavom kao da od toga nece biti nita". Pele se vratio u Putince
oko 4 izjutra, probudio Ducu i izvestio ga o svemu.
Djura se seca da kod Kuma nije video pitolj, dok je Dua imao neku novu ,,Berettu",
manju od uobiajene F-92; najverovatnije model 8000. Bagzi je, kae Djura, imao pitolj
CZ 99. Djura procenjuje da su u torbi imali barem 20 000 eura kad ih je poslednji put
video. Pele ih onda u tom crvenom ,,0pelu" vozi ka Beogradu; Kum Lukovi priseca
se da ima neku dalju rodaku u Zarkovu, pa ih Pele ostavlja negde u tom kraju i vraa se u
Komandu, gde e biti uhapen.
Djura Mutavi uhapen je u petak, 21. marta; policija ga je zaustavila i legitimisala, ali je
imao lanu linu kartu (jednu od sedam koje je koristio), pa su ga pustili; on se onda
predomislio i zatraio da ga uhapse.
Pravo i jedino vano taktiko pitanje za zaverenike posle 12. marta bilo je kako to pre
prekinuti medusobne veze i veze sa svima koji ih znaju i nestati za svoj raun. Za
Milorada ,,Legiju" Ulemeka jasno je da je to bio briljivo isplanirao ostavio je saborce iz
JSO i poslovne partnere iz Zemuna u ,,velikom sranju" i nestao u ,,nepoznatom pravcu".
Moglo mu se imao je i dokumenata i para vie nego dovoljno, a imao je i prijatelje po
inostranstvu - od Gruda do ostatka Evrope.
Tokom prvih razgovora sa policijom, Bagzi je negirao bilo kakvu umeanost u ubistvo
Djindjica, ali je priznao veze sa Surincima i Zemuncima, kao i sa jatacima u Grkoj.
Kau da je bio veoma uplaen za svoj ivot i da je zahtevao da ga grka policija isprati i
preda naoj policiji u Beogradu. Kod javnog tuioca u Solunu Bagzi je bio dvaput: tada
je podignuta optunica za ilegalni ulazak u Grku, a sudenje je zakazano za 31. juli 2006;
upravo tako - 2006, jer je re o pravnoj igri koja Grkoj dozvoljava da Milenkovia
potrauje i kasnije, nezavisno od toka dogadaja u Srbiji. Zapreena kazna je do godinu
dana zatvora i viegodinja zabrana ulaska u zemlju. Apelacioni sud u Solunu doneo je
reenje o pritvoru do 50 dana (ekstradicioni pritvor) i Bagzi Milenkovi upuen je u
zatvor Diavita. Grki Apelacioni sud odobrio je izruenje krajem avgusta; Bagzi se tada
nije alio. Poee da se ali tek u septembru 2004, kada je pukla bruka oko raznih
dogovora, ali o tome u iduem poglavlju.
Pele Pejakovi iz JSO ostavio je Bagzija, Duu i Kuma negde oko arkova tog 17. marta
2003. Tako se oni (osim Bagzijeve pojave kod babe u Surinu, 26. marta) gube iz prie
tokom narednih deset dana. Kasnije se po Beogradu prialo kako je policija pratila
Bagzijev mobilni telefon i kako ih je to dovelo do Barajeva. Drugi, pouzdaniji, izvori
kau da je do tog skrovita u Meljaku, delu Barajeva, policija dola uobiajenim
napornim radom mnogo ljudi, od vrata do vrata, da se neki neiji udaljeni rodak ili
poznanik setio ko od ljudi koji znaju Zemunce ima vikendicu u Meljaku.
Kontakt
Tog 27. marta pre podne u tabu ,,Sablje" u MUP Srbije situacija je napeta: nali su ih -
Duu i Kuma, moda i Bagzija i jo nekog.
Guri (Goran Radosavljevi, komandant Zandarmerije) i Glia (komandant Specijalne
antiteroristike jedinice, SAJ) pripremaju se, eka se vlasnik vikendice da izadje s posla,
pa da ga diskretno povedu, da im da kljueve i tanu lokaciju. Vlasnikova ena tresla se
od straha kad su je posetili: rekla je policiji da su pre tri-etiri dana Dua i Kum doli,
uzeli kljueve i zapretili da e ih sve pobiti ako samo pisnu, vlasnici vikendice bili su
preplaeni i nisu smeli da se jave policiji.
Vikendica je teorijski locirana, vlasnik je potajno dignut dok se vozio kui s posla i
odveden da pokae lokaciju, ali izdaleka; obean mu je potpuni imunitet. Jedan tim
Specijalne antiteroristike jedinice (SAJ) MUP Srbije pripremio se za napad tog 27.
marta 2003.
Izgleda da kua u Meljaku nije bila prethodno proveravana, niti obavetajno pokrivena
osmatraima, to je bio ozbiljan propust u proceduri, mogue je da se policija plaila da
nekako ne uznemiri begunce i da nije bila sigurna u operativnu bezbednost akcije (neko
je mogao da propeva; nije se znalo kakvom tehnikom opremom begunci raspolau; itd.).
Navodno je neko osmatrao i javio da u vikendici nekog ima. Nije jasno ni da li je policija
znala koliko ih je u toj vikendici i ko sve. Ministar Mihajlovi izriito je zatraio od SAJ
da osumnjieni budu uhvaeni ivi po svaku cenu - ak i po cenu da SAJ pretrpi gubitke.
Takva vrsta instrukcija u principu je loe primljena kod policajaca, ak i kod onih
najdisciplinovanijih, ljudi iz specijalnih jedinica nuno su vezani jedni za druge, jer im
od toga ivoti zavise; niko od njih nije ba spreman da ugrozi ivot svog partnera, oveka
od koga oekuje da e uvati njegov ivot u buduim akcijama. Oko est popodne sve je
bilo spremno i poelo je iekivanje.
Akcija je poela oko 20:20 h: tim SAJ razvio se diskretno i po mraku, koristei uredaje
za nocno osmatranje i none niane na automatima ,,Heckler und Koch" MP-5, kalibra 9
mm (neki od tih automata, verzija MP-5 SD, imali su integralne priguivae). Opkolili su
kuu i upali u nju uz uobiajenu dernjavu i buku, da bi uskoro shvatili da je to pogrena
kua i da je prazna. Pregrupisali su se i krenuli da opkoljavaju sledeu, pravu kuu. Nije
jasno koliko su buke napravili upadajui u to pogrenu kuu, ali znajui njihovu taktiku
buke mora da je bilo dovoljno da uznemiri Duu Spasojevica i Kuma Lukovia u toj,
susednoj kui.
Do kontakta je dolo u 20:28 h, iznenada po obe strane, jer su Kum i Dua istrali svako
na svoja vrata, a policajci su bili jo nedovoljno blizu. Bio je mrkli mrak i policajci su
scenu pred sobom videli kroz none uredaje, pojaivae svetla koji nemaju visoku
rezoluciju slike i koji donekle iskrivljuju procenu dubine, stvarajui glavobolju posle
due upotrebe; iskusni operativci koriste ih samo kad moraju. Snajperski noni niani
imaju dva do tri uveanja i manji su napor za oko, ali imaju usko vidno polje.
Kum Lukovic istrao je na glavna vrata vikendice, u vocnjak, nosei u ruci runu bombu
M-52 neko je pripucao odmah i pogodio ga u grudni ko; Kum je pao. Povrede su bile
smrtonosne, ustanovljeno je kasnije obdukcijom, ali ga je neko od policajaca ipak
,,overio" hicem iz blizine u slepoonicu. Dua je bio izaao na zadnja vrata i krenuo oko
kue, iza dogradjene garae. U rukama je imao automatsku puku M-70 sistema
Kalanjikova, verziju sa drvenim kundakom i dugakom cevi sa nogarama, ono to zovu
pukomitraljez; nosio je i jednu torbu. Torbu je spustio na travu i sa pukom u rukama
provirio iza ugla garae; dobio je vie pogodaka, uglavnom u glavu i ostao na mestu mr-
tav. Ceo dogadaj, od ulaska u pogrenu kuu pa do pogibije dvojice begunaca, trajao je
manje od pet minuta. U 20:30 iz taba MUP javljaju u Vladu da ,,precrtaju Ducu i
Kuma sa poternice.
Iz naknadnj analize dogadaja dade se izvesti nekoliko zakljuaka. Pre svega, opcracija je
bila izvedena na brzinu i sa oigledno loom obavetajnom pripremom. Brzina je to
razumljiva, jer su Dua i Kum bili tek u jednoj etapi bekstva; u vikendici su bili ve 4-5
dana i postojala je opasnost da se opet izmaknu, jer se znalo da brzo menjaju skrovita.
Obavetajna priprema, medutim, morala je biti bolja, pre svega, nije bilo pouzdane
potvrde da se ba njih dvojica skrivaju to; koliko je poznato, nisu bili preventivno
identifikovani, osim po tvrdnjama vlasnika vikendice i njegovc ene. Ali, to je takode
bilo u funkciji urbe, a urba je lo savetnik. Da su dobro kamuflirani i strpljivi policajci
malo due osmatrali lice mesta, diskretno ga ozvuili i moda, infiltrirali i malu
videokameru cela stvar je mogla da ispadne bolje i istije. Mogli su da ustanove o kojoj
je kui re; mogli su da odaberu pravi trenutak za upad i Dua i Kum moraju da spavaju
ponekad i mogli su da ih uhvate ive; samo da nije bilo urbe; samo da je bilo vie
tehnike, samo da su ljudi bili bolje obueni; i tako dalje...
Ali, radilo se sa onime to se imalo u tom trenutku. Sto se same pucnjave tie, policija, to
jest SAJ, uvek moe da se pozove m ovlaenja: Pravilnik MUP Srbije o uslovima i
nainu upotrebe sredstava prinude kae da e se ,,potezanjem vatrenog oruja smatrati
pokret vatrenim orujem radi njegovog donoenja ili stavljanja u poloaj za upotrebu, a
pokuajem potezanja smatra se pokret prema vatrenom oruju radi potezanja". Taj
Pravilnik precizira odredbe l. 23 u tom trenutku vaeeg Zakona o unutranjim
poslovima Republike Srbije, naroito stava 3. i 4. koji se odnose na upotrebu vatrenog
oruja pri spreavanju bekstva lica osumnjienih za najtea krivina dela.
Po onome to se zna do sada, Kum Lukovi imao je u ruci runu bombu M-52 sa
prefragmentiranom elinom kouljicom, punjenu plastinim eksplozivom, dakle oruje
veoma opasno na otvorenom prostoru; Dua Spasojevi imao je u rukama automatsku
puku. sve te okolnosti dok se ne dokae neto novo i drugaije, opravdavaju upotrebu
vatrenog oruja u opisanoj situaciji. sve ovo vano je zbog ponovljenih pokuaja da se
meljaki incident relativizuje i okrene protiv op-tunice u postupku protiv zaverenika i
izvrilaca u atentatu na Zorana Djindjia, o emu kasnije.
U ovom incidentu, medutim, ostaje nejasan jedan vaan taktiki detalj, kako to da su
Kum i Dua bili naoruani samo sa dve rune bombe (Kum) i povelikom puetinom
(Dua)? Re je o Ijudima koji bez pitolja nisu ili nigde; kod Due je pre rastanka u
Putincima viden pitolj ,,Beretta", najverovatnije model 8000 sa trinaest metaka kalibra 9
mm u areru; Pele e na sudu rei i da je Kum Lukovi imao isti takav pitolj. Njih
dvojica rastaju se sa Saom ,,Peletom" Pejakoviem iz JSO negde u arkovu, poto su
napustili kuu u Putincima; sve je to naseljeno gradsko podruje, kao uostalom i
Barajevo; okolina u kojoj je teko, ako ne i nemogue, nositi automatsku puku sa
dugom cevi i drvenim kundakom a da se to ne vidi odmah.
Ostaju otvorena pitanja: gde su Duin i Kumov pitolj ,,Beretta" od nekoliko dana ranije?
Odakle pukomitraljez, jer ga niko ne pominje, a morali su da ga vide, s obzirom na
dimenzije? Zato njih dvojica nisu bila naoruana orujem primerenim okolnostima, iako
su imali pitolja i ostalog do mile volje? Moemo se samo nadati da e dalji tok sudenja
razjasniti i ta pitanja. Osim toga, kod Due su pronadjene lina karta i vozaka dozvola
sa njegovom slikom, ali sa podacima Zorana ,,Vuka" Vukojevia. Nije jasno zato je
Dua nosio te papire, kad je morao znati da je Vuk ve na poternici, ako ne i uhapen.
Pogibija Due Spasojevia i Kuma Lukovia bila je veoma vaan momenat u akciji
,,Sablja" po vanosti odmah posle rasputanja JSO,
24. marta. Posle 27. marta zavera je bila obezglavljena; Ducina reputacija okorelog ubice
i zlikovca do tada je spreavala razne zaverenike da progovore ili da se predaju, Meljak je
bio konani poraz Zemunaca, kao to je 24. mart bio poraz JSO i Legijine baze moi.
Posle pogibije Duce i Kuma, kandidati za svedoke-saradnike vie se nisu premiljali.
Prva optunica za ubistvo Zorana Dindica podignuta je 21. avgusta 2003, da bi se kasnije
menjala, razdvajala itd. Neki postupci razdvojeni su; od nekih optuenih odustalo se iz
raznih razloga: od Radeta Bulatovia (posle je postao direktor BIA), od gen. Ace Tomia
(u penziji), od advokata Slobodana ,,Bobana" Milivojevica (sada brani Legiju) i
Milorada Gligorijevia, od tuioca Milana Sarajlia i sudije Nikole Dogumovia, od
novinara Gradie Katia, od Borislava Mikelica, politiara i njegovog telohranitelja,
kurira i vozaa Dragana ,,Bege" Vujiia. Ima miljenja da je trebalo svi da ostanu na toj
optunici, kao to ima miljenja da je trebalo da se na njoj nadju jo neki kojih nije bilo,
ali to nije od pravnog znaaja, mada je moglo da bude, samo da se neko malo potrudio.
Sama okolnost da ih je toliko mnogo i dalje u bekstvu zanimljiva je, psiholoki gledano,
izgleda kao da su se Duini mafiozi i Legijini ,,vojnici" nali u procepu izmedju straha od
svojih efova i surovou usadjene mehanike discipline s jedne i glasa sopstvenog
zdravog razuma, s druge strane, a koji glas im je lepo govorio da od te Duine i Legijine
,,revolucije i prevrata" posle Djindjiceve smrti nita biti nee.
Uzalud je Duca Spasojevi naredjivao da se ,,ide u umu i eka da Jedinica ustane".
Jedinica nije ustala, upravo iz tih istih razloga iz kojih niko osim Duce i Kuma i nije
otiao ,,u umu"; Jedinica je podvila rep i bila rasputena apatom, Duini mafiozi
okrenuli su se sopstvenim resursima i nestali nekuda ko je mogao, to jest. A ti resursi,
posvemu sudei, nisu bili mali; bili su oigledno dovoljni da se neko ispali u neku
Republiku Srpsku, u neku Grku (kao Bagzi) i tako dalje, u razna inostranstva i da tako
zaboravi na ,,revoluciju", ,,prevrat", ,,ustanak" i ostale Duine himere. Dui je ostao samo
Kum Lukovi, Legija se izmakao; Zvezdan i ostali zombiji iz JSO pohapeni su, osim
Sretka ,,Belog" Kalinia koji je najbolje znao ta je sve radio i da mu spasa nema ako ga
uhapse. Milorad Bracanovi uzdao se u sopstvenu spletkaroku vetinu i uspeo. Slino je
bilo i sa ostalim spletkaroima, sa umetnicima tipa ,,malo tamo malo amo", kakvi su
razni vuelii, mikelii, nalii, bulatovii, tomii, mandii...
Oko tog stratekog projekta ubijanja vizije Srbije kao normalne demokratske evropske
drave okupila se zanimljiva ekipa kvazi vrilaca radova. Na politiko-programskom
planu spontano se formirala osovina starih i novih protivnika, uz terciranje
besprincipijelnih skorojevia ,,tehnokrata i eksperata". Radikali i SPS to nekako
prirodno spadaju; uostalom, oni su stalno i od poetka govorili isto, daleko pre 5. okto-
bra... Demokratska stranka Srbije, medutim, toj ekipi pristupila je lakomisleno, gonjena
resantimanom, eljom za osvetom i iracionalnom, mentalitetskom mrnjom prema
Zoranu Djindjicu, svemu to je on predstavljao i bio i prema svima oko njega. Ti
iracionalni momenti e se u punoj svojoj meri pokazati tokom predizbornih kampanja
2003. i 2004, ali su nastali i u gluvoj tiini rasli jo od pre 5. oktobra.
Svi znamo da nacionalisti svih vrsta (,,umereni" i neumereni), dakle klerofaisti, radikali,
miloevievci i julovci, arkanovci, nikada Vojislavu Kotunici nisu oprostili 5. oktobar; a
da li ga je Kotunica oprostio sam sebi?
To zna samo on, jer su ga jedva nagovorili da se kandiduje, a kada ga je masa izvikala za
predsednika Savezne Republike Jugoslavije, jedva su ga nali da ga za ui izvedu na
balkon Skuptine Beograda 5. oktobra uvee, zna se da je uinio sve to moe
pokuavajui da kontrolie tetu od Petog oktobra, eleo je da spase Miloevica kao
saveznog premijera, ali nije uspeo, zadrao je Neboju Pavkovia (koji tvrdi da mu je
,,podneo petnaest ostavki") i Radomira Markovia (podneo jednu) pod jadnim
izgovorima da bi smenjivanje prvog ,,destabilizovalo vojsku" (da stabilne li vojske!), a
da za smenjivanje drugog ,,nije vlastan", mada je bio ,,vlastan" da mu ostavku odbije a
mogao je da ga otera, samo da je imao dravnikog talenta i posle se s njim vidja,
praktino do Markovievog hapenja po optubama za viestruko ubistvo i druge zloine
umalo da ga postavi za svog savetnika za nacionalnu bezbednost, u emu su ga jedva
spreili pametniji od njega. Njemu, Kotunici, uostalom, ubica Radomir Markovi i rtva
Ivan Stamboli bili su nekakve komunjare u ije obraune on ulaziti nee, kako je i
napisao u svom nabusitom i bezoseajnom pismu Odboru za istinu o Ivanu Stamboliu,
odmah im je postao predsednik Savezne Republike Jugoslavije. ivi Radomir
Markovic, uostalom, zanimao ga je vie od ubijenog Ivana Stambolia.
DSS, pak, nala se posle 5. oktobra tamo gde jo nije bila, ta mala elitistika stranka
,,nacionalno odgovornih" (togod taj priglupi termin znaio) intelektualaca i sporih
kabinetskih mislilaca, peaka bila je nekako najvie nalik na iskljuivu i samozadovoljnu
ranohriansku pravedniku sektu. Ziveli su mirno u svojim katakombama ispod
Miloevievog reima, ,,poteni" i ,,nacionalni" dok su lavovi jeli druge. Imali su o
svemu svoje superiorao miljenje; bili su bolji Srbi od drugih Srba; poteniji od ostalog
naroda; marljivo su se bavili vejanjem ovejane, ali nacionalne, sutine, to jest redestilisali
su kvintesenciju, ali srbsku. Za Miloeviev reim bili su korisne budale, ali i vie od
toga, garancija kontinuiteta, kao to e se videti; radikalima su bili ideoloka komisija;
bosanskim Srbima uzdanica i moralna potpora; ostatku opozir cije nepouzdani i dosadni
pratioci, papucici (compagnons de route). Ah, da: i antikomunisti na sigurnoj
vremenskoj, istorijskoj, distanci od komunistikog doba i Udbe; to se u Pirotu kae
,,vaditi no na mrtvo kue".
Kad je petooktobarski prevrat izvikao Vojislava Kotunicu za predsednika Savezne
Republike Jugoslavije, a na uas njegovih saradnika koji su ekali ,,legalistiku"
proceduru i potvrdu Saveznog ustavnog suda, je li, DSS je morala da preko volje izade iz
svojih udobnih katakombi i suoi se sa Srbijom: geakom, prevejanom, polupismenom,
siromanom, nevaspitanom, ali eljnom promena odmah i bez ,,legalistikih" mrljavljenja
i lelemudenja. Dok su bili sekta iz katakombi, DSS-ovci nisu znali da u mirskom,
laikom, svetu ima karijerista, udvorica, parazita, lopova, ubica, spletkaroa i
prevaranata; kad je Kotunica postao predsednik i pomislio da je to postao zbog sebe
samoga, svi ovi navedeni navalili su da se ulanjuju u DSS. Odjednom su umetnici iz
SPS i JUL ugledali svetlost; oni vini intrigantskoj politici i pranju biografija,
profesionalni saradnici svih Slubi (po direktivama iz Centara), knjievnici i novinari u
civilu, bive Miloevieve uzdanice i ,,nacionalni radenici" navalili su da se ulanjuju i
podravaju, da obeavaju, da se podgurkuju i podmiguju.
Prvi ozbiljan sukob sa Djindjicem izbie krajem 2000. i poetkom 2001. godine oko
kandidata za ministra unutranjih poslova u novoj vladi DOS. DSS je predloila
advokata Gradimira Nalia; iz Demokratske stranke taj je kandidat bio osporen na bazi
izvesnog zdravstvenog kartona (koji e se opet pojaviti u prometu u jesen 2004.), to je
bio (i ostao) postupak za svaku osudu: korienje lekarske tajne u politici nisko je i
nedopustivo. Taj sukob bio je prva stepenica u eskalaciji rata DSS protiv Demokratske
stranke. Rat je, inae, bio neminovan: ideoloki, programatski i strateki; razlike su bile
nepremostive.
Dalji razvoj poznat je: osnivanje vlade DOS, hapenje i isporuka Slobodana Miloevica,
hapenje Radomira Markovica koji umalo da postane savetnik za nacionalnu bezbednost
Vojislava Kotunice -sve je to udaljavalo DSS od petooktobarske pobednike ekipe. Jesu
imali ministre u vladi, ali ti ministri nisu radili nita. Kabinet Vojislava Kotunice bavio
se intrigama, a stranka je nasedala jevtinim podvalama Ra-deta Bulatovica, Ace Tomia,
Ljiljane Nedeljkovi i drugih. Od do danas nerasvetljenog ubistva Momira Gavrilovia
(pocetkom avgusta 2001.) napravljena je bolesna senzacija koja se vue do dana
dananjeg kao jedna od deurnih tema DSS (,,Gavru je ubio DOS preko umeta, jer je
Gavra imao dokaze"); Kotunica je podrao oruanu pobunu Jedinice za specijalne
operacije u novembru 2001. Dragan Joi iz DSS, buduci ministar unutranjih poslova u
Kotuniinoj vladi, kazae 29. januara 2003. o uvenom pismu Milorada Ulemeka
Lukovia Legije srpskom narodu sledee:
,,...pismo Legije nije napisano u tom smislu (umetovih optulbi koje se tada pojavljuju u
javnosti; M.V.), ve je napisano dosta ozbiljno. Ono nije vojniko, nije kriminogeno, nije
pismo nekog ko je s druge strane zakona. To je politika analiza rada Vlade i svega
onoga to je bilo od 5. oktobra do danas... Iz pisma nisam video pretnju. Najvea pretnja
za nekog ko loe radi i vodi Vladu nije pojedinac kao to je Legija, ve narod". Na pitanje
da li to znai da je Legija pisao pismo kao predstavnik naroda, Joi je odgovorio: ,,Ja
gledam pismo nezavisno od njega jer ne poznajem oveka, ali pismo kritikuje ovaj
politi-ki trenutak kakav on jeste". U tom trenutku Legija i Zemunci ve nedeljaraa
planiraju ubistvo Zorana Dindia; akcija ,,Svedok" uveliko traje, a Dragan Joi -na
mestu predsednika Odbora za bezbednost Na-rodne skuptine -mogao je da zna ta se
dogata, da se samo malo potrudio. Nekoliko dana kasnije, Joi je izjavio da je oktobra
2002. navodno pokuan atentat na Kotunicu i da je 0 tome izvestio nadlene organe";
Okruno javno tuilatvo demantovalo je da je ikada primilo bilo kakvu informaciju o
tome. Avgusta 2003. Joi izjavljuje da e se ,,puna istina o ubistvu Djindjica doznati tek
nakon parlamentarnih izbora". Kad je postao ministar, on najavljuje: ,,Policija e
jednostavno morati ponovo da istrai sve to se tie ubistva Djindjia. Do detalja. Ne bih
se ograniavao na sudenje... Kljuna stvar od koje bi tuilatvo trebalo da krene u
rasvetljavanju ubistva Djindjica jeste pogibija Due Spasojevia i Kuma Lukovia u
Barajevu", kae ministar. to mora da se uradi". Na pitanje trai li policija Milorada
Ulemeka Lukovia Legiju, ministar kae: ,,Policija za to ne dobija nikakve zahteve od
suda".
Hapenje Aca Tomia i Rada Bulatovia tokom vanrednog stanja jer su policiji lagali o
svojim susretima sa Legijom i Duom uinilo je poloaj stranke jo neprijatnijim.
Ako je DSS dovela sebe u tako neprijatan poloaj iz gluposti i ideoloke zatucanosti, neki
drugi su se uz zaveru i zaverenike svrstali namerno, sa umiljajem. Re je, pre svega, o
novinarskom tabloidnom olou koji je Legiju i JSO idolizovao i glamurizovao do ubistva
Zorana Djindjica, a kad se pregrupisao posle vanrednog stanja i smene vlasti 2004, poeo
je sa sistematskom kampanjom medijske podrke optuenim zaverenicima i relativizacije
optunice, dokaznog postupka i suctenja po delima atentata na Djindjica, ostalih zloina
Zemunaca i JSO; hapenja i ubistva Ivana Stambolia, pokuaja ubistva Vuka
Drakovia na Ibarskoj magistrali i u Budvi i ostalog.
Ni Crkva u Srba nije propustila svoju priliku: Amfilohije Radovic radosno je prilikom
opela za Zorana Djindjica odrao jedan sraman govor, utrljavajui pakosno svoje
politike teze u licemerno hvaljenje pokojnika.
Kako je dobro uoio viktimolog svetskog glasa, profesor EzarFatah, najokrutniji zloini i
divljatva postaju mogui kada se rtva vidi kao bezvredno bie lieno ljudskosti, kao
pogodna meta za pranjenje neprijateljstva i agresije ili kao autsajder koji zasluuje lo
tretman. esto se uje da su rtve 'dobile ono to su traile', 'da su i same kriminalci' ili
se umanjuje ili potpuno porie da su viktimizirane".
Taj ,,crveni orkestar" (die rote Kapelle}, kako ga je nazvao jedan vispreni pripadnik
obavetajno-bezbednosne zajednice, aludirajui na onu uvenu mreu komunistikih
pijunskih radiostanica koju je tokom Drugog svetskog rata vodio andor Rado, zasvirao
je svoju uvertiru jo tokom istrage Specijalnog tuilatva. Poeli su po tabloidima da se
pojavljuju iskazi iz istrage, to je zabranjeno. Odavanje slubene tajne to je manje vano;
vaniji je cilj: drati optuene, svedoke, pristalice i simpatizere u toku. Istini za volju,
druga strana oni koji misle da Zorana Djindjica nije trebalo ubiti i da su Zemunci i JSO
ljam, a ne patrioti putala je u javnost i druge iskaze, kao onaj Zvezdana Jovanovia,
verovalno s namerom da neutraliu propagandu simpatizera. Kako je vreme odmicalo,
pojavljivale su se nove mistifikacije i teorije zavere iz partiture advokata, savetnika iza
scene, obavetajnobezbednosnog polusveta i politikih radionica za dezinformacije.
Javnost je polako navikavana na pomisao da je sve to ,,mnogo drugaije nego to
izgleda"; na ,,kad biste samo znali ono to mi znamo"; ma ,,ubili su ga njegovi,
kriminalci"; ma ,,nisu to ista posla"; ma ,,platie oni zbog izruenja Mtloevia; jedan je
vec platio" (Duan Bajatovi, SPS); ma ,,nije ubijen premijer, nego Zoran Djindjic"
(Duan Prorokovi, DSS; Nenad Vukasovi, Zvezdanov branilac); ma ,,Demokratska
stranka zna ko je ubio Djindjica, pa neka kae" (Dejan Mihajlov, DSS).
Osnovne teme medijskog dela ,,crvenog orkestra", lajtmotivi, kako bismo rekli, bile su
sledee, mada nisu bile nuno i konzistentne:
Glavne teme
- Zorana Djindjica ubili su njegovi kriminalni ortaci (Dragan Joic: ,,Zemunski klan
imao je podrku vrhova vlasti"; novembar 2004.);
- Zorana Djindjica ubili su srpski osvetnici, a Zveki je novi Obili i Princip; Jedinica je
nova ,,Crna ruka", a Legija novi Apis;
- Zorana Djindjica nije ubio Zveki, nego drugi strelac treim metkom; varijacija: taj
metak je bio od leda, pa ga nisu nali (,,Profil", avgust 2004.); ,,ledeni metak" je, po
svedoenju jednog prisutnog lica, kafanska pria gen. Ace Tomia, naelnika Uprave
bezbednosti VJ, koja je nala put do ,,Profila".
- Zorana Djindjica jeste ubid Zveki, ali sluajno: hteo je da ubije Milana Verulovia, pa
da se Dindi prepadne i da ostavku, ama je promaio; varijacija: Zveki jeste pogodio
Verulovia, ali je Djindjica ubio onim ledenim metkom drugi strelac, na Zvekijevo
iznenadenje, pa je Zveki nevina rtva belosvetske zavere;
- Legija nema veze, jer su on i Djindjic bili prijatelji i ortaci; zar Legija nije prodavao
zaplenjeni heroin za raun Demokratske stranke i Djindjiceve vlade?
Pratee teme
- Legiju je iz zemlje izveo Kolin Pauel u svom avionu, kad je doao da poseti Ruicu
Djindjic (,,Balkan", naslovna strana);
- Legija je sve vreme sedeo u svojoj kui, jer su ga pismom upozorila dva ,,visoka
oficira policije";
- Duu Spasojevia i Kuma Lukovia ubili su posle zverskog muenja u zatvoru, pa su
ih podmetnuli u Barajevu; varijacija: doveli su ih izubijane od batina u Barajevo, pa su ih
to ubili;
- Momira ,,Gavru" Gavrilovia ubili su Ljubia ,,Cume" Buha i Dragan ,,Tea" Nikoli,
a po naredenju Vlade DOS, jer je Gavra Kotunici dostavio strano vana dokumenta o
vezama Vlade i kriminalaca, a to e dokazati Dejan ,,Bagzi" Milenkovi im ga izrue
Grci;
- Onih uvenih 660 kilograma heroina nisu bili spaljeni, ve su ih Legija i JSO
provercovali i za raun Vlade DOS prodali u inostranstvu, dokaz: spaljivanju nije
prisustvovala sudska komisija; dakle: Demokratska stranka je ,,narkodilerska" (argument
DSS i SRS iz predizbornih kampanja 2003. i 2004.); dokaz: Legija kae;
- Akcija ,,Sablja" bila je zversko-faistiki pogrom, gori od Informbiroa; poto je
proglaena ,,neustavnom", svi pohapeni su onda nevini;
- Pojavie se video kasete iz ilerove na kojima se sve vidi, samo ekajte;
- itd; nema smisla ulaziti u sve budalatine do sada objavljene po tabloidima ili putene u
arijski promet; jedna konstanta je, medjutim, vidljiva napori da se po svaku cenu
rehabilituje Jedinica za specijalne operacije kao ,,vrhunska", ,,patriotska" itd, a da se
Zemunci, mada su, je li, osvedoeni ,,patrioti", prikau kao prijatelji i ortaci u
kriminalnim radnjama Demokratske stranke, Djindjica, Dragoljuba Markovia, ede
Jovanovia i Bebe Popovia.
Ova donekle ratimovana, ali veoma glasna svirka ,,crvenog orkestra" praena je solo
deonicama mafijakih advokata Zemunaca i JSO: ve se izgubio raun o tome koliko su
puta slavodobitno izjavili ispred Specijalnog suda da kako je ,,optunica sruena",
,,klijent nevin", ,,bilo pet do osam metaka", ,,iskazi u istrazi iznudeni" itd. To je,
medutim, manje vano: advokati misle da e na galamu da isteraju pare od rodbine i
ostalih, znaajnijih, finansijera odbrane.
Mnogo je vanije to to je nova vlada Vojislava Kotunice kao svoje prioritete u oblasti
unutranjih poslova i dravne bezbednosti uzela istku i marginalizaciju svih policajaca,
radnika BIA i tuilatava koji su u akcijama ,,Svedok" i ,,Sablja" odigrali bilo kakvu
znaajniju ulogu. Tako je DSS istog trenutka kada je uzela u ruke policiju i BIA pogazila
sve svoje ,,legalistike" prie o ,,depolitizaciji policije": krenulo se sa dve eminentno
politike linije, osveta za ,,Sablju" i pokuaji da se ispune nepromiljena predizborna
obeanja.
Od prolea do jeseni 2004. ministar unutranjih poslova Dragan Joi i naelnik Resora
javne bezbednosti, gen. Miroslav Miloevic smenili su i premestili na marginalne
poloaje u MUP sledece poli-cijskc oficire koji su svojim radom, pameu i zalaganjem
izneli akcije ,,Svedok" i ,,Sablja", ljude iji su talenti, rad i potenje bili uzor
policajcima:
- gen. Milana Obradovia, naelnika SUP Beograd i jednog od najboljih poznavalaca
organizovanog kriminala; premeten u Kurumliju, pod izgovorom da nije spreio
paljenje damije u Beogradu, 17. marta; zapravo je namerno ostavljen bez pojaanja te
noci;
- puk. Branka Mogona, Obradovievog pomonika za kriminalistiku policiju;
premeten u vatrogasce;
- gen. Boru Banjca, naelnika UBPOK; premeten za naelnika OUP ukarica;
- puk. Mileta Novakovia, zamenika naelnika UBPOK; premeten u pograninu
policiju;
- puk. Vladana Anojia, policajca sa odlinira rezultatima, naelnika OUP ukarica;
premeten za obinog operativca u OUP Zvezdara;
- Gen. Gorana ,,Gurija" Radosavljevia, premetenog s mesta komandanta andarmerije
na mesto ,,savetnika", pa je poetkom 2005. zatraio raskid radnog odnosa; na elo
andarmerije postavljen je gen. Borivoje Tei iz Gardijske brigade Vojske;
- Za osam meseci mandata, ministar Joi smenio je 18, (od 27) naelnika sekretarijata i
15 naelnika uprava u MUP.
Pored istke nosilaca akcija ,,Svedok" i ,,Sablja", jedan od priori-teta rada MUP postalo
je traganje za dokazima da je Momira ,,Gavru" Gavrilovia ubila Vlada DOS preko
,,svojih kriminalaca" (Bagzi, ume i Dragan ,,Tea" Nikoli): na to okolnost mesecima
su vodjeni informativni razgovori sa raznim policajcima i visokim oficirima; neki su
ucenjivani, nekima je preeno, a nekima obeavano svata: samo da priznaju ko je ubio
Gavru. Odgovor je bio: da sam znao ko je ubio Gavru bio bih ga uhapsio odmah; ali taj
odgovor nije pomogao nikome.
Afera ,,Bagzi"
Bez obzira na slaboumnost, medutim, neke od tih afera bile su veoma ozbiljne po
posledicama i po drutvenoj opasnosti. Nivo amaterizma i nesposobnosti -o moralnom
integritetu da ne govorimo -tog obavetajno-bezbednosnog dela ,,crvenog orkestra"
najbolje se vidi iz afere ,,Bagzi" koju su umeli da da stvore, ali nisu umeli i da je sakriju.
O emu je re?
Dakle, u prolee 2004, Specijalno tuilatvo dobilo je odobrenje za mere prislukivanja
prema beguncu Dejanu ,,Bagziju" Milenkoviu, sa ciljem da se otkrije gde se on nalazi.
Jo mnogo ranije, za potrebe akcija ,,Svedok" i ,,Sablja" tadanje rukovodstvo BIA
povuklo je, iz sasvim praktinih razloga, optiki kabl iz svog prislunog centra u
Katievoj (medunarodna telefonska centrala) do sedita UBPOK u Makiu, pa je ta
Uprava, u skladu sa dozvolama suda, sluala sve to joj je trebalo direktno; BIA je bila
samo ,,skretniar" za razne, pa i Bagzijeve i druge za njega vezane komunikacije i nije se
smatralo za potrebno da se taj komunikacijski kanal nadzire. Moda je neko propustio da
na to upozori novo rukovodstvo BIA, tj. Radeta Bulatovia; moda je Rade Bulatovi
pogreio kada je smenio dotadanjeg naelnika VII (tehnike) Uprave BIA, zato to je
ovaj tvrdio da Kotunica i DSS nisu bili prislukivani, pa je na to mesto doveo nekoga ko
godinama nije bio u kontaktu sa tim poslom. Tako su kroz optiki kabl u UBPOK curili
svi Bagzijevi razgovori; bili su uredno zavodeni u knjigama Uprave za borbu protiv
organizovanog kriminala MUP Srbije (UBPOK) i Specijalnog tuilatva za borbu protiv
organizovanog kriminala.
Pouka ovog skandala, kao i svakog drugog, uostalom, melanholina je: umetnici su
pokuali da ubiju dve muve jednim udarcem, a sve u panici i oajanju, nisu uspeli ni
jedno ni drugo. Naime, ideja je bila da se Ljubia ,,Cume" Buha iskompromituje kao
svedok-saradnik, jer ga je medijski i politiki ,,crveni orkestar" vec naveliko bio
proglasio za j ,,Djindjicevog ortaka" i ,,kriminalca bliskog DOS"; ali i da se ispuni
obeanje dato Kotunici da e oni, nova metla u policiji i BIA, dokazati kako je DOS,
preko umeta, Tee i Bagzija, ubio Gavru; sve jednim udarcem. Panika i urba,
ispostavilo se, bile su kao i obino loi savetnici; pogotovo amaterima. To je, medutim,
bila samo jedna, usputna, epizoda; tek jedan stav u koncertu ,,crvenog orkestra".
Sledea tema, hronoloki, kako se sudenje odvijalo, bio je Barajevski incident, to jest
pogibija Due Spasojevica i Kuma Lukovia. Oslanjajuci se dosta nepromiljeno (jer ga
je srce vuklo, jadnog...) na vest od 19. marta 2003. u prvom izdanju ,,Glasa javnosti" koja
glasi: ,,MUP Srbije do sada je uhapsio Mileta Lukovia zvanog Kum, jednog od vodja
'zemunskog klana' i desne ruke Duana Spasojevia Siptara. Prilikom hapsenja Mile
Lukovi je pruio otpor policiji i tom prilikom je povreden. Prebaen je u zatvorsku
bolnicu, gde se nalazi pod pojaanim nadzorom", Kosta avoki e u ,,Glasu javnosti"
od 5. maja 2003, pod naslovom ,,Zloinci na vlasti" napisati kako je ,,velika verovatnoa
da je tokom tzv. policijskog pritvora i isledivanja znatan broj zatvorenika teko
zlostavljan radi iznudivanja priznanja krivice ili svedoenja...". Ne moe se iskljuiti
mogucnost da je ta vest bila ,,Glasu javnosti" plasirana namerno, sa ciljem da se mogui
svedoci i kandidati za svedoke-saradnike ohrabre da se predaju ili da saraduju: Kum
Lukovi bio je strah i trepet za svoje mafrjake sitne vojnike.
Onda Kosta avoki navodi kako su, eto, Duca i Kum ,,ubijeni zbog pruanja otpora
prilikom hapenja, verovatno u duhu one narodne izreke da mrtva u;,ta ne govore. Na
licima obojice bili su vidni krvavi podlivi koji, koliko je to nama poznato, ne nastaju
zbog prostrelnih rana, nego pod tekim batinama, a da su uz to bili poprskani krvlju kao
da je ba iznad njihovih glava zaklana kokoka". Odmah sutradan DSS je I postavila
Vladi pitanje: ,,ta se (sa Duom i Kumom) deavalo od 17. do 27. marta?"; ako Kosta
Cavoki tako kae - DSS mora da mu veruje bez rezerve, jer je Kosta autoritet, senator
Republike Srpske i uopte ,,nacionalni radenik"; njemu je ,,poznato" kako koji podlivi
nastaju; 1 njemu je ,,verovatno" da ,,mrtva usta ne govore" i on zna ta se deava kada je
,,kokoka zaklana . Eto gotove teorije zavere na koju su se osim DSS primili tabloidi, a
zatim i NIN, sve uz terciranje ucveljenih udovica Spasojevic i Lukovic. Vec u junu 2003.
Dragan Marianin otvoreno iznosi tu teoriju na pres-konferenciji, tvrdei da su Dua i
Kum ,,ubijeni na drugom mestu", a akademik Nikola Miloevi, kau, nosi taj iseak iz
,,Glasa" od 19. marta 2003 u novaniku kao krunski dokaz da je akcija ,,Sablja" bila
zversko-faistiki pogrom neistomiljenika i patriota.
Ozbiljna egzegeza ili prorativanje teorija Koste avokog nastupila je tek godinu dana
kasnije, kad je Kotunica formirao Vladu, pa je to postalo em bezbedno, em poeljno.
Prvo je poetkom aprila 2004, ,,Kurir" od ,,jednog visokog funkcionera nove vlade"
doznao da su Dua i Kum ,,likvidirani u bivoj bazi 'Crvenih beretki' u Lipovici"; ,,oni su,
po ozbiljnim saznanjima novog policijskog rukovodstva uhapeni samo nekoliko dana
posle ubistva premijera Djindjica, nekoliko dana ispitivani i na kraju likvidirani";
nekoliko dana pomenutih dvaput ine se kao zanimljiva matematika... ,,Kurir" uz to
navodi i lice ,,blisko porodici Spasojevi" koje ukazuje na TV snimak iz Meljaka: na
snimku sem dok kamerman izlazi iz kombija vidi ,,ogromna lokva krvi na putu" .
Svakome ko je video te snimke, a ovaj autor prouavao ih je kvadrat po kvadrat celu
jednu no, emitovane i neemitovane, jasno je da je rec o velikoj lokvi vode na putu,
mnogo veoj od pet litara, koliko prosean ovek ima krvi u sebi, u lokvi se vide crvena
stop-svetla policijiskog vozila...
Sredstva se vie ne biraju, ali ni argumenti, koliko god protivreni bili. Naime, ili su ih
ubili u Lipovici, u Centralnom zatvoru ili u Meljaku; treba se odluiti za jednu od
pretpostavki. Odmah se prikljuio i Nenad Vukasovi, advokat Zvezdana Jovanovica;
jedva je doekao novu vlast i on: ,,Likvidacija iptara i Kuma bila je neophodna kako
javnost nikada ne bi saznala pravu istinu, ne samo o atentatu na Djindjica, nego i o sprezi
nekih politiara iz vrha vlasti sa nekim od najcrnjih kriminalaca... Sutina 'Sablje'
zapravo je histerini pokuaj Natae Mici i ede Jovanovia da unite i sakriju dokaze o
tesnoj saradnji nekih politiara iz vrha dosovske vlasti sa organizovanim kriminalom...
Odgovorno tvrdim da nije ubijen premijer koji je Srbiju hteo da uvede u Evropu, vec je
ubijen Zoran Djindjic, zbog velikog novca koji se pravio pod okriljem politiara i
medunarodnog kriminala". sve to Kotunica, Marianin, Dejan Mihajlov i Duan
Prorokovi tiho misle, adv. Vukasovi je glasno rekao. Njegove rei ponovie uskoro i
Duan Prorokovi iz DSS, doslovce: ,,Nije ubijen premijer, nego Zoran Djindjic". Usput
je Vukasovi, bivi radnik Dravne bezbednosti, ispljuvao Nenada Milica, profesionalnog
policajca i biveg zamenika ministra, jer se Milic usudio da u taj naglo uzvitlani haos
raznih teorija zavere unese malo zdravog razuma.
Opta atmosfera tog prolea 2004. bila je tipa dolo nae, pa e vidite". im su tabloidi
uzmutili vodu, prikljuio se i NIN: krajem aprila taj nedeljnik objavljuje izvode iz
obdukcionih zapisnika za Ducu i Kuma, tekst dozlaboga smaraju i konfuzan, ali sa
jasnom porukom: da to neto smrdi i nije u redu. I NIN i tabloidi prozivaju novog
ministra Joia koji se ,,prosvetlio" (NIN), pa e sada sve da otkrije i da raskrinka
monstruoznu dosmanlijsku zaveru za ubistvo dva patriotska jagnjeceta Boja. Ministar
ih je izneverio: imao je sva ovlaenja da iznova istrai stvar, da saslua sve uesnike
akcije u Meljaku, kao i vetake i svedoke, ali do poetka 2005. nije na to temu saoptio
nita, pa se na to polako poelo da zaboravlja -do trenutka kada opet nekome bude
zatrebalo. U meduvremenu je Generalni inspektorat MUP saoptio da je policija tada
postupila u skladu sa pravilima.
Pokuaji razumnih ljudi i vetaka (sudsko-medicinskih, balistikih i kriminalistikih) da
objasne kako se iz samo jednog obdukcijskog nalaza ne mogu izvoditi takvi zakljuci,
naili su na zadrto i indikativno ignorisanje, ali i na sumnjienja za politiku jeres: u
jednom uvodniku (iz pera Ljiljane Smajlovi) NIN je s visine ukorio sve one koji ne
veruju u blesave teorije zavere i sve one koji nisu podrali novinara NIN-a Nikolu Vrzia
u nategnutim tumaenjima raspoloivih dokumenata i nalaza.
Prie o ,,treem (petom, estom, ledenom) metku" i ,,drugom (treem, petom, sedmom)
strelcu", egzaktnim naukama i zdravom razumu uprkos, opstaju zahvaljujuci herojskim
naporima pre svega NIN-a, ali i i drugih povremenih solista ,,crvenog orkestra". Nikola
Vrzi iz NIN-a do kraja ce se pozivati na ,,tragove metaka u unutranjosti hodnika
Vlade", ne shvatajui da su to tragovi fragmenata jednog jedinog metka koji je udario u
kameni dovratak, raspao se, a ti su fragmenti rikoetom (odbijanjem) stigli u hodnik.
Uzalud su kriminalisti, oruari, balistiari i ostali strunjaci troili dah i mrili papir:
NIN, tabloidi i mafijaki consiglieri iz fikalske brane, uz saradnju uvenih ,,eksperata"
opte prakse i tihu podrku MUP i BIA i dalje govore o ,,treem, etvrtom, petom i
ledenom metku" i sve veem broju strelaca. Efekat u javnosti isti je kao i kod ostalih
tema ,,crvenog orkestra": zdravom razumu uprkos, optunica se razvodnjava i
relativizuje; poteni napori policajaca, vetaka, tuilaca, istranih sudija i sudija krivinih
vea odbacuju se u ime teorija zavere argumentima dostojnim razgovora ispred seoske
samoposluge gde se pije pivo, a otvara visi na kanapu pored vrata, ali nedostojnim
javnog govora, normalnog novinarstva i opte pristojnosti. Oigledno je da igru vode
suptilni poznavaoci mentaliteta, majstori spletkaroi, nema mnogo kola gde se te vetine
ue, a najpoznatija je ona Dravne bezbednosti.
Sve je to bilo lepo i strano zanimljivo, osim to naslov iznad tih advokatskih izjava u
,,Balkanu" glasi: ,,Legija ameriki pijun na zadatku u zemunskom klanu!"; tvrdnja iz
naslova oslanja se na ,,anonimni izvor" iz ,,visokih obavetajnih straktura" koji navodno
izgovara gomilu inae sasvim proizvoljnih ,,pretpostavki". Nekoliko dana kasnije,
,,Nacional" tercira na to istu temu, tvrdei kako je prisustvo posmatraa ambasade SAD
na sudenju ,,opomena optuenom (Legiji) da prilikom svoje odbrane ne koristi saznanja
koja bi u atentat na srpskog premijera umeala ameriku obavetajnu slubu CIA"...
Legijina majka, pie ,,Nacional", kae da joj je sin na dan ubistva Djindjica rekao ,,da mu
je sve nameteno, da mora da bei i da iza svega stoje Amerikanci". Nenad Vukasovic
oduevie se 19. maja 2004. onim sramnim saoptenjem izbornog taba Dragana
Marianina, to ga je proitao nesreni Dejan Mihajlov, koga je DSS onda prognala u
,,srpski Sibir" da bude generalni sekretar Vlade i da se vie ako Boga zna! ne pojavljuje
u javnosti: ,,Saoptenje izbornog taba Dragana Marianina dolazi kao potvrda mojih
upornih izjava da Zvezdan Jovanovi nije ubio premijera dr Zorana Dindia (sad je
odjednom ,,premijer"; do nedavno bio je samo ,,Djindjic"}"', kae Vukasovi tada za
,,Veeraje novosti".
,,Sta cemo sad pitam one predstavnike sedme sile koji su 14 meseci razapinjali na krst
Zvezdana Jovanovia? ta emo sad, kad izlazi na videlo da su i nalog i ubice iz vrha
bive vlasti? Precizan da budem: upleten je deo Demokratske stranke... Ma, specijalni
tuilac e na kraju da ide u zatvor! Kako zato?! Zato to lae svojom optunicom jer
govori o dva hica, a postoje tri do sada utvrdena. A ja u da vam ka-em da postoji i
etvrti hitac, o kome cemo tek da razgovaramo! Jovan Prijic je poslednji ovek u Srbiji
koji sme da se usudi da progovori ijednu re o atentatu na premijera Djindjica!... kako e
da se opere pred gradanima Srbije kad tvrdi da je Jovanovi prvim hicem ubio Djindjica,
a od etiri metka Jovanovic nije ispalio nijedan!". I tako dalje, sve u euforiji koja nece
dugo trajati, pa e se i adv. Vukasovi polako smirivati, kako dokazni postupak bude
tekao...
To nesreno saoptenje Marianinovog izbornog taba koje je na pres-konferenciji gde
nisu bila dozvoljena pitanja (to je skandal samo po sebi) proitao Dejan Mihajlov,
zasluuje panju. Prvo je g. Mihajlov 10. maja 2004. izjavio kako e ,,izjanjavanje
Milorada Lukovia Legije biti od velike vanosti za utvrdivanje istine o tome ko je sve
bio umean u taj zloin" i da ,,postoje osnovane sumnje" da su Dua i Kum ,,namerno
ubijeni". Dodao je i da je Legijina predaja ,,uspeh Vlade Sr-bije", a da se ,,iz reakcije
pojedinih funkcionera bive vlasti na Lukovievu predaju moe zakljuiti da nekima
izgleda savest nije ista".
Ovako obradovan i napaljen, g. Mihajlov e 17. maja 2004. napraviti svoj uveni
skandal: proitae saoptenje izbornog taba koalicionog kandidata Marianina (neki
koalicioni partneri ogradie se od tog saoptenja odmah). ,,Neka kau Srbiji ko je ubio
predsednika njihove stranke i premijera... Ako oni nee, mi hoemo"; prethodno je kazao
da su politiari iz prethodne vlasti ,,znali ko je doneo odluku o ubistvu Djindjica, ko ga je
ubio, a utali su i kad su ubili premijera". Odbio je da odgovara na pitanja novinara i
obeao da e sutradan na njih biti odgovoreno; sutradan se na pres-konferenciji pojavio
Rade Obradovi I nije odgovorio ni na ta. Temeljito propali predsedniki kandidat
Marianin osetio je onda potrebu da jo malo utrljava to tunu priu, tvrdei da je
Djindjiceva majka ,,ugroena" jer je ,,rekla istinu" (gda. Mila Djindjic smesta je
demantovala tvrdnje Dejana Mihajlova da je optuila ,,Zoranove drugove" za ubistvo), ali
mu to na predsednikim izborima nije pomoglo. Ova skandalozna kompromitacija
visokih funkcionera DSS prola je nekanjeno, sasvim u skladu sa pravednikim
kompleksom te bezgrene stranke. Njihovo uzdanje u Legijina oekivana sudbonosna
otkrovenja na sudu bilo je nepobedivo.
Onda su poele plitke i jevtine lagarije Milorada Ulemeka, okara i sitnog lopova iz
naselja Braa Jerkovi. Te on se ogrnut u beli arav i preruen u babu unjao preko
eleznikog mosta do Filmskog grada; te je dobio pismo ,,dva visoka oficira policije"
(koje e pismo pokazati ,,kad dode vreme"; ako to ne bude limburga meseca kad se
majmuni iaju) da se sakrije i eka, jer opet! ,,tu nisu ista posla"; te skrivao se 14
meseci u svojoj kui. Kad su novinari, znajui s kim imaju posla, poeli da proveravaju je
li toga dana uopte padao sneg i koliki, gde se Legija sve muvao itd, advokati su se
uvredili to neko uopte preispituje iskaz ,,Komandanta" i ,,pukovnika" i sve to proglasili
za ,,pritisak na sud".
A zato se Ulemek predao? To ima vie pretpostavki: od one da je ,,stekao poverenje u
novu vladu", pa do drugaijih, mnogo prozainijih.
Za uspeno skrivanje od zakona, kao to je poznato, treba mnogo para i mnogo jataka
koji vole pare. Istorija hajduije u Srba, krajem 19. veka, ui nas da je hajduija posao od
koga se bogate jataci, a ne hajduci. Legija je moe se osnovano pretpostaviti imao pare
,,tekovane" negde, moda i po vajcarskim bankama (mnogo je iao u vajcarsku pre
atentata), a na lana dokumenta kojih mu nije nedostajalo. Nezahvalno bi bilo nagadati
koliko para je sklonio; svakako mnogo, ali, kako izgleda, ne i dovoljno. Ima to i drugi
problem: dok je on beao, neki od njegovih lanih identiteta bili su provaljeni.
Ima i trei, moda najvei problem: naime, legenda iz balkanskog podzemlja kae da su
Dua i Legija, u pokuaju da uklone konkurenciju i posrednika u trgovini kokainom na
veliko, otkucali Sretena ,,Jocu Amsterdama" Jocia bugarskim vlastima. Dua je
ozbiljno pokuavao da stupi u poslovne odnose sa kolumbijskim kartelima, ali izgleda da
su oni vec imali svog predstavnika za Evropu, Jocu Amsterdama. Joca Amsterdam je
veliki igra, ,,kralj kokaina" u Zapadnoj Evropi, opasan i moan. U Holandiji su ga traili
za neka ubistva, pa se sklonio u Bugarsku i radio odande. Kad ga je bugarska policija
digla, imao je slubenu legitimaciju nae Dravne bezbednosti. Izruen je Holandiji i
tamo je, kau, doao do zakljuka da su ga ova dvojica prodala Bu-garima. Kau da je
raspisao nagradu za ubistvo Ulemeka i njegove porodice i da je takav glas pustio po celoj
Evropi. Lako je zamisliti ostatak: jataci se premiljaju; Joca je vei igra i ne bi bilo
zdravo da do-zna ko je skrivao Legiju; a Joca ima i vie para... Izgleda -po toj prii -da
je Legija takode doao do zakljuka da je sigurniji u Central-nom zatvoru u Beogradu.
Onda poinje niz medijskih i drugih incidenata: ,,crveni orkestar" objavljuje intervjue sa
Legijinom mamom, sa bivom enom, sa ratnim drugovima i prijateljima. Na sudu
poinju da se pojavljuju razni debelovrati oiani klipani sa ruama istetoviranim na
vratu, a kasnije i u majicama sa grbom JSO i sa ruama istim kao i tetovae; Dragan Jo-
i ih ,,razume", mada su neki od njih pripadnici njegove Zandarmerije, jer je to
,,pijetet". Izlazi intervju sa izvesnim krezubim likom iz Bore koji se predstavlja kao
kapetan Do" i koji tvrdi da je Zorana Djindjica ,,i trebalo ubiti". Naravno da ni Legija,
ni njegovi consiglieri nisu propustili priliku da u javnosti provuku tezu da se, eto, slava
Bogu, vlast u Srbiji promenila, pa je Ulemek, jadan, mogao konano da se vrati kui, jer
,,ima poverenja u novu vladu".
Legijino poverenje u novu vladu bilo je toliko da je na sudu otvoreno tvrdio kako je onih
uvenih 660 kilograma heroina iz sefa DB on lino, koristeci svoje ljude iz JSO,
prokrijumario preko granica da se prodaju po Evropi. To je, kako kae, naravno uinio
na sugestiju ljudi iz Demokratske stranke (Ceda, Beba, Vesi, Dragoljub Markovi), a iz
razloga ,,patriotskih", inae mu na pamet ne bi bilo palo. Smueno je objasnio da je
prilikom zaplene heroina, marta 2001, u sefu Komercijalne banke, dolo do zamene
,,vi-vi" (engl: switch), pa je u termoelektrani ,,Nikola Tesla" u Obrenovcu spaljeno
neto drugo.
,,Crveni orkestar" je u kreendu: Jo, brate, znai, DSS u stanju heroinskog blaenstva i
SRS u stanju dilerske sree odmah se hvataju za Legijin iskaz i on postaje jedan od
glavnih argumenata u predizbornoj kampanji za predsednike, a kasnije i za lokalne
izbore: Demokratska stranka je ,,narkodilerska"! Ej! Kad Legija kae! A kad ,,pukovnik"
i ,,Komandant" to kae, e onda je to istina ispisana munjom u kamenu.
MUP i BIA smesta su sproveli ponovnu istragu o tom heroinu i dobili isti rezultat kao i
marta 2001: poreklo je poznato, kretanje takode, a heroin je uredno saw spaljen u TE
,,Nikola Tesla" u Obrenovcu. Ministar Joi, medutim, skrivao je od javnosti nalaz te
komisije od juna, pa sve do septembra 2004. kada su ga se doepale novine (,,Danas" i
,,Vreme") i objavile ga. Da nisu, dan-danas ne bi se znalo za taj nalaz. Ni to nije
pomoglo: Rade Bulatovic e, nalazu komisije uprkos, ponavljati kako to nisu ista posla
i sve u tom pravcu,rAei se politike re-lativizovanja svega to je u vezi sa atentatom,
Legijom, Jedinicom, Zemuncima, ,,Sabljom" i prethodnom vlau. Iz krjenice da iz
ukupne raunice oko tih 660 kila heroina nedostaje nekih skoro deset, za koje se zna da
su nestali, a i ko ih je najveroyatnije zdipio (JSO, iji su ljudi tim heroinom rukovali i
premetali ga), opet se izvode fantastini zakljuci. ,,Partijska linija" DSS jasna je:
Djindjic je kriminalac i sve to su on i njegova kriminalna vlada uradili od januara 2001,
ili od 5. oktobra 2000. samim tim je sumnjivo, a najsumnjivije od svega toga je to
vanredno stanje.
Kad je o vanrednom stanju re, Kosta avoki i dalje je guru i prorok nove vlasti DSS:
osnovna linija napada na ,,Sablju" formulisana je u istom tom komentaru ,,Zloinci na
vlasti" (u ,,Glasu javnosti" od 5. maja 2003.). Tamo senator Republike Srpske kae da je
,,prvi nedopustivi prestup bilo samouvodenje (sic!) vanrednog stanja", pa onda
ustavnopravnom kazuistikom izvodi zakljuak da je ,,naredba v.d. predsednice Natae
Mii o uvodenju vanrednog stanja i potonjem protivustavnom suspendovanju ustavnih
sloboda i prava teka zloupotreba vlasti koja e, pre ili kasnije, morati da bude kanjena,
najverovatnije ve posle prve smene na vlasti do koje e neizbeno doci. I ve sada
moemo zamisliti Natau Micic kako, zbog dobrog vladanja, na poljoprivrednom dobru
nekog od naih zatvora plevi luk i okopava kukuruz". Te rei senatora i proroka
Cavokog postale su deo partijske linije DSS i partiture ,,crvenog orkestra", naroito
poto je -sa bezbedne ,,istorijske distance" od godinu i po dana Ustavni sud Srbije neke
od odredbi vanrednog stanja proglasio neustavnima. Smesta je dignuta dreka da su
vanredno stanje, a naroito akcija ,,Sablja", je li, ,,protivustavni", iz ega se izvodi
zakljuak da su svi nevini i puj, pike -ne vai.
U jednoj analizi iz decembra 2004, advokat Srda Popovi pie i sledece redove:
,,Analiza te kampanje ('crvenog orkestra', to jest; M.V.) morala bi poi od premise da je
atentat, politiko ubistvo predsednika vlade, prema do sada (na sudu) izvedenim
dokazima bio zamiljen kao inicijalna kapisla jednog restauracijskog prevrata. Ciljevi tog
prevrata bili su sasvim jasni:
1. Blokiranje svake saradnje sa Hakim tribunalom;
2. Radikalna promena spoljne politike u pravcu samoizolacije (blokiranje saradnje sa
Evropskom Unijom; 'otpor diktatu'; 'dvosmerna saradnja'; 'ravnopravna saradnja');
3. Uspostavljanje ideolokog i personalnog kontinuiteta sa miloevievskom Srbijom.
- 'Ugledna jedinica', 'pijetet', 'ratne zasluge' (Joi o JSO), 'sindikalna pobuna' u 'svojoj
radnoj odeci' (Kotunica), 'branili svoj narod' (Dai);
- Joieva ocena Legijinog pisma javnosti iz januara 2003. (videti gore; M.V.);
- Izjava Zorana Stojkovia da 'necemo isporuivati generale' itd."
Dalje Srda Popovic kae da je opta strategija kampanje ,,blatiti Djindjica, veliati Legiju
i Jedinicu, stvarati sumnju u Tuilatvo, Sud, svedoke-saradmke, vetake i ceo postupak":
,,Medu onima koji danas pokuavaju da miniraju postupak pred Specijalnim sudom po
logici stvari nalaze se:
1. politiki inspiratori atentata;
2. oni kojima je atentat politiki koristio;
3.eventualni nalogodavci i sauesnici, budui da je malo verovatno da bi Legija doneo
takvu odluku sam i bez izlazne strategije...
...Oseao se (Legija) ugroen, oajniki je traio politike saveznike i nudio se svima za
koje je mogao smatrati da bi prihvatili njegove usluge u borbi protiv 'izdajnicke vlade'
koja saraduje sa Hagom i onima koji bi ga, po njegovom miljenju, mogli zatititi od
Djindjica. Legija se na sudenju ponaa izuzetno arogantno i sigurno, kao neko ko rauna
na izvesna 'obeanja'. Isto tako se ponaaju i pripadnici JSO koji pri izlasku iz sudnice
obavezno pozdravljaju veselo drutvo na optuenikoj klupi. Neprofesionalna, kanjiva,
a nekanjena priredba koju su branioci priredili na poetku sudenja bila bi nemogua bez
autoritativnih garancija...
...Cela ova situacija posledica je injenice da je istraga stala na po-la puta. Iskazi Bore
Mikelia, Legije, Aca Tomia i Rada Bulatovia o njihovim 'udnim razgovorima'
dovoljno su nelogini, protivreni u de-taljima i protivreni sami sebi da ne mogu
kriminalistiki objasniti zato u rasvetljavanju svih injenica oko tih susreta istraga nije
ila da-Ije. Za to postoje samo dva moguca logika objanjenja: prvo, da obezglavljena
Vlada nije imala politike snage da 'istera medveda', tj. da je nastojala pre svega da
stabilizuje situaciju ne ulazei u sukob sa monim nalogodavcima; ili drugo, da je iz
slinih razloga bila tako savetovana od medunarodne zajednice.
Ovaj propust ohrabrio je te iste nalogodavce, im su se pribrali od prvobitnog oka
izazvanog vanrednim stanjem, da predju u kontranapad i da pokuaju da dovre
atentatom zapoeti prevrat." Tako advokat Srdja Popovic.
Bagzi je oigledno shvacen kao adut u prljavoj igri ili kao poslednja nada ,,crvenog
orkestra": ako ga se mi doepamo, moda dogovor iz juna uspe, ako ga se doepaju Priji
i Marko Kljajevi, e, onda... Ekstradicija Bagzija iz Grke postala je januara 2005.
kritina, opet imamo trku s vremenom: od dva zvanino zavedena CD ROM diska sa
Bagzijevim razgovorima, jedan (onaj iz UBPOK) je ,,pod kontrolom"; drugi je kod
Specijalnog tuilatva, koje e ga im gradanin Milenkovi bude izruen iz Grke i
dostupan sudu dostaviti predsedniku sudskog vea Marku Kljajeviu. Samim tim snimci
i prepisi razgovora postaju deo sudskog predmeta... O kopijama tih diskova, sklonjenim
na sigurno, neemo ni govoriti.
Kad je Biljani Kajgani otkazana punomo, Bagzi je dobio branioca po slubenoj
dunosti, izvesnog Aleksandra Dordevia, biveg naelnika VI Uprave u Dravnoj
bezbednosti (zastita objekata i lica); iako je porodica angaovala drugog advokata,
Dorotevi je odbijao da mu preda spise iz predmeta ,,dok mu Bagzi lino ne otkae
punomo". Ako se desi da se Bagzi kvalifikuje za svedoka-saradnika to se ne moe
iskljuiti -,,nije nimalo svejedno ko e mu taj status ponuditi: Priji ili neko drugi", pie
dalje Dejan Anastasijevic u ,,Vremenu" od 20. januara 2005. ,,Neko drugi bi, na primer,
mogao da mu sugerie da kae da je pokojni premijer bio veoma blizak sa Ulemekom,
umetom i Duom, da je esto boravio u ilerovoj i uestvovao u njihovim poslovima,
te da je ubijen kad se naao izmedu dve vatre. Takav iskaz Ulemeka, Zvezdana i ostale
ne bi spasao od tekih kazni, ali bi u sudske anale ulo da je pokojni premijer bio lan
Surinskog klana i da je ubi-jen u ratu sa zemunskim konkurentima. To bi, pak,
odgovaralo mnogima u vlasti i nekima u opoziciji i teko bi se odrazilo na stranku koja u
nazivu jo ima Dindievo ime. 'Vreme' je dolo do saznanja da je ovaj scenario ve
sastavljen i da je to glavni razlog to Prijic mora da ode pre nego to se Milenkovic vrati.
Ono to je izvesno jeste da e se Milenkovi u prvo vreme braniti utanjem, dok ne vidi
ko mu ta nudi", pie Anastasijevi.
Dejan ,,Bagzi" Milenkovi izruen je iz Grke 2. februara 2005.
Milan Obradovi tada je smenjen i najuren u Kurumliju, ali ta pria ima i svoju
predistoriju. Naime, Miroslav Miloevic, tada pukovnik policije, upetljao se maja 2001. u
jednu aferu, ,,posredujui" izmedu izvesnih stranaka u nekoj parnici i pretei jednoj od
tih stranaka. Zatiena stranka je kasnije pretila policajcu koji se sluajem bavio, o emu
postoji uredno zaveden izvetaj u Upravi kriminalistike policije. Moda je zbog toga
Miloevi ostao bez rukovodeceg radnog mesta kome se nadao. Kao naelnik Javne
bezbednosti raspitivao se ko ga je tada bio prijavio i uccnjivao kolege premetajima ako
mu to ne kau. Nisu mu rekli.
Sredinom februara 2005. Kotuniin ministar pravde Zoran Stojkovi objasnio je svoje
pretnje o ,,vadenju iz fijoka krivinih prijava": ispalo je da misli na prijave protiv Dragie
Blanue, upravnika Centralnog zatvora i Cede Jovanovia, a zbog Cedinih poseta Dui,
Kumu, Legiji i jo nekima dok su sedeli u pritvoru. Tako je knjiga spala na dva slova.
Gaj Julije Cezar i Zoran Djindjic nisu samo bili ubijeni istoga dana u razmaku od dva
milenijuma; imaju oni jo nekih slinosti. Obojica, takvi inteligentni, obrazovani, hrabri
do drskosti, gadili su se predrasuda, ali svesni da predrasude vladaju prividom javnosti
oko njih ipak su podlegali prekovoljnim ritualnim obavezama. Cezar je formacijski bio i
prvosvetenik kultova koje je prezirao: ,,0ni (ti kultovi i obiaji} skidaju sa plea ljudi
neodloivu obavezu da neprestano stvaraju svoj sopstveni Rim... Oni laskaju lenjosti i
pruaju utehu nesposobnosti". ,,Ali", nastavlja Cezar, ,,nema slobode osim u
odgovornosti. To im ne mogu oteti zato to oni toga nemaju... Rimljani su se izvetili u
tanunom izbegavanju obaveza i cene politike slobode".
Zoran Djindjic potpisao bi owe rei, naroito one o svaijoj obavezi da neprestano stvara
svoju sopstvenu Srbiju. Nestrpljivo i jedva ekajuci da se lati neeg pametnijeg, Djindjic
je popovima dao to veronauku i pare za to crkvetinu na Vraaru: za veronauku je znao da
e se is-kompromitovati sama od sebe; za crkvu je mislio da e joj gradnja Svetosavskog
hrama zaepiti usta, ali se prevario.
Obojica su bili svesni onoga to Cezar zove ,,tekoama koje su nerainovne u
upravljanju svetom": ,,za stepen do kojega se ovek mora nagoditi sa pohlepom
sposobnih Ijudi; za protivljenje uvek prisutno u potinjenih; za postupke koje ovek
primenjuje da pomogne tvrdogla-vim Ijudima da zarone u sopstvenu propast". Obojica
su bili nestrplji-vi sa we tri pomenute kategorije nepodnoljivih Ijudi; sa malo vie
strpljenja moda bi bili uspeniji, ali je previe oekivati svetako ponaanje ak i od
velikih ljudi, pogotovo u takvom svetu u kome ive i sa takvim savremenicima.
Zoran Djindjic bio je optuivan za ,,makijavelizam"; bio bi i Cezar, da je metar Nikola
Makijaveli iveo pre njega. Obojica su, medutim, po toj taki optunice nevini. Obojica
su gledali da dre obecanja i re date ak i onima koji to ne zasluuju, jer nemaju obraza;
metar Niko-la bi im to zamerio, jer je dravni i javni interes jai od rei date
nedostojnom partneru u nekoj iznudenoj nagodbi. Makijaveli upozorava na jednom
mestu da ,,dobro delo vie obavezuje onoga koji ga je poinio, nego onoga kome je
uinjeno". Toga upozorenja Cezar se nije drao, ali barem ima opravdanje da za njega
nije znao; Zorana optuuju da ga je morao znati, pa ga se ipak nije drao. Obojici su, za
ivota, oni koji su im radili o glavi bili vie dosadni nego opasni, jer su imali pa-metnija
posla nego da se brinu za nekog Bruta i Kasija, Legiju i Bracana. Zar im nisu svima
pomogli i uinili?
,,Ja sam okruen mrskim mi reformatorima", ali se Cezar, ,,koji mogu da uspostave red
samo pomou zakona koji gue oveka i oduzimaju mu radost i polet. Ljudi kao to su
Katon i Brut zamiljaju jedan poredak vrednih mieva". Zoran Dindi alio se na iste
takve, molio ih je da se probude i uine neto -ili da se odmaknu i puste one budne da
rade. Odvratnost prema mrtvim puvalima bila im je zajednika.
Cezarov lekar Sosten opisuje ga reima koje vae i za Djindjica: ,,0n uiva da obavezuje
sebe... Cezar uiva u odluci. Cini se da on osea da njegov duh dejstvuje samo onda kad
se uhvati u kotac sa znaajnim posledicama. Cezar ne uzmie od odgovornosti... Vrlo je
izvesno da on malo misli na prolost i ne pokuava da jasno sagleda buducnost. On se ne
podaje kajanju i ne zanosi se matarijama". Dindic je govorio samo jedno: ,,Hajde da to
uradimo!".
Ubijanja, monstruozni hommage jednom svetu vrednosti koji je, na svoj nain, delio
upravo sa onima koji sada okreu glavu od njega, pravei se da ga ne poznaju, praveci se
da pojma nemaju o emu on govori kada govori o patriotizmu, jer oni toboe govorei o
toj istoj rei govore o Neemu Drugome, jedino to vie definitivno 'ni milicija' ne zna
ta je to, niti je to Drugo iko ikada video, niti ima do-kaza da to postoji, a ako je negda u
nekom iluzionistikom vidu i postojalo, bie da je sahranjeno u onom Vladinom dvoritu
u Nemanjinoj ulici, onom dvoritu koje je Zvezdan Zveki Jovanovi sa onog prozora
tako prokleto lepo video, onoga dana kada je pogodivi cilj osiromaio sve ostalo". Tako
Teofil Pani.
Naravno da ova lucidna i veoma vana Panieva razmatranja nee nimalo potresti one
na koje se odnose. ,,Kartelu je", upozorava Nenad Dimitrijevi, ,,ideologija tribalnog
nacionalizma bila neophodna tek kao manipulacijski instrument upravljanja podanicima,
odnosno kao pokrie za nesmetano privatizovanje dravnog aparata i njegovo stavljanje u
slubu ostvarivanja posebnih interesa navedenih (kriminalnih i paravojnih)
'podsistema'...".
Re je, dakle, o licemerju u njegovom punom spektru, opsegu: od sitnog, vaarokog
licemerja jednog Legije, pa do uenog i pretencioznog licemerja jednog avokog,
jednog Kotunice i njegovih talibana iz Demokratske stranke Srbije. To je dolo do jedne
mezalijanse, besprincipijelne koalicije kriminalaca i ideolokih fanatika: kakva je idejna,
programska, svetonazorna razlika izmedu Legije i Zvekija, s jedne i Kotunice i
avokog, s druge strane? Legija i Zveki mrze Haki tribunal, a Kotunici se od tog istog
suda ,,prevre stomak"; Legija i Zveki ubijaju Zorana Djindjica osokoljeni
nacionalistikom ideologijom socijalista, radikala i DSS; takva je procena Kartela: sad je
prilika, go, go, go! Samo da ga saijemo, pa e se sve naglo popraviti: Jedinica e ,,biti
upotrebljena po planu" (Legija Zvekiju), napravie se ,,koncentraciona vlada" i mi,
,,patrioti", pobedili; Dua, Kum i zemunski mafiozi.
To sad dolazimo na neizbenu temu navijaa i simpatizera. Mala istorijska digresija nije
na odmet: Nemci (a ko bi drugi?) konceptualizovali su to stvar u doba teroristikih
kampanja Frakcije crvene armije (RAF; Rote Armee Fraktion; grupa Baader-Meinhof)
1972-1977. u pojmu ,,pritajene radosti" (klammheimliche Freude) zbog ubistava vanih
bankara i dravnih inovnika. U histeriji koja je tada harala Nemakom poela su
optuivanja i sumnjienja svih levo i liberalno demokratski nastrojenih javnih linosti za
,,pritajenu radost" i ,,simpatije"; pojam ,,Sympathisant" postao je kljuna re; zavirivalo
se u glave, traile su se tajne misli i oseanja. U javnosti je oklevetan ak i pastor
Nimajer, asna starina i moralna gromada tadanje Nemake, ovek koji je jedva
preiveo koncentracioni logor kojega je dopao spasavajui Jevreje i bo-rei se protiv
nacizma. Naravno da se cela pristojna Nemaka od tog lova na vetice bila zgranula i
ogradila.
To je potrebna mala moralna rasprava, poto oseanja i radosti, otvorena ili prikrivena,
nisu i ne mogu biti predmet krivinog progona, pa ak i kad izvesne beogradske
novinarske veliine placaju ture pie u kafani kad uju da je Zoran Dindi mrtav (sluaj
iz kafane ,,Prole-e", 12. marta 2003. popodne). Obradovati se smrti premijera nije
krivino delo; to je sramota i poniavajuci nedostatak dobrog ukusa i domaeg
vaspitanja; moda i gore od toga ako ima gore, to jest. Moralna su oseanja, medutim,
stvar pojedinca; kad je o politici re, politike stranke i drugi akteri na demokratskoj
sceni morali bi biti svesni moralnog aspekta svojih izjava i postupaka, jer je taj aspekt
veoma i smesta razmenljiv za politike poene. To smo, dakle, ve na politikom planu, a
to se svako zabavlja o sopstvenom troku.
Poto je o politici re, svako razmatranje ubistva premijera mora da uzme u obzir i
prethodne simpatije i antipatije za jednu i drugu stranu, jer su to jasno profilisane barem
dve strane: oni kojima ubistvo premijera ne odgovara nikako -i oni koji iz toga imaju
objektivnu politi-ku korist ili subjektivno politiko uivanje. To sada treba biti krajnje
oprezan: to to je neko objektivno politiki ili finansijski profitirao od smrti Zorana
Dindia niti je krivino delo, niti je politiki ili poslovno nelegitimno; to je stvar sudbine.
To to je smrt Zorana Dindia nekoga preuranjeno obradovala, naizgled podupirui
ideoloke i dogmatske spekulacije nastale prethodnih godina u aru politike borbe -to je
opet sramota i nedostatak domaceg, ulinog i kafanskog vaspitanja, ali ne i krivino delo.
Veliki protivnik potuje se uvek, a naroito u smrti. Mali politiari to ne razumeju i zato
su mali.
Da rezimiramo owe raunice: 2004. paklo cigareta u Srbiji ima re-alnu oporezovanu
cenu; crae trgovine jedva i da ima; potronja je i dalje u okvirima one iz prethodnih
godina, ali treba pretpostaviti da je deo te potronje fiktivan, dakle da je u tranzitu i da ide
dalje u verc; poto se potronja i prodaja na Kosovu ne iskazuju, moemo pretpostaviti
da crne maloprodaje cigareta u Srbiji skoro i da nema, to jest da je u razumno
prihvatljivim razmerama.
Upitajmo se sada: koliki su gubici Kartela iz owe legalizacije? Re je samo o trgovini
cigaretama; a gde su tena goriva i druge vitalne strateke robe koje su takode vraene u
legalni promet i uredno oporezovane?
Nekoga je Djindjiceva Vlada svojom ekonomskom, finansijskom i poreskom politikom
ojadila za velike pare. To ne znai da su te oteene stranke nuno ohrabrile, podstakle,
organizovale, naruile, platile ili nadahnule ubice Zorana Djindjica; nije iskljueno da su
se neke oteene stranke obradovale tom zloinu, ali za to ne znamo. Pametnim Ijudima
bilo je odmah posle petooktobarskog prevrata jasno da je crnim poslovima doao kraj i da
se valja prilagoditi normalnoj dravi; neki znaajni veletrgovci cigaretama to su uinili
odmah. Cigarete su, uostalom, bile tek manji deo ukupnih crnih profita Kartela
ostvarenih u bezdravlju. U trgovinu tenim gorivima red je bio uveden mnogo bre.
Ni dve godine po ubistvu Zorana Djindjica ne vidi se da je iko finansijski profitirao od
njegove smrti. Proces povratka Srbije u normal-no stanje i njeno pretvaranje u finansijski
i poreski uredenu dravu izgleda kao da je ireverzibilan i da povratka na staro nema.
A ta je ubistvo Zorana Djindjica donelo onima ije su politike dog-me, predrasude i
ideologija bile iskoriene kao izgovor za taj zloin? Da li je ,,pretnja Hagom" manja? Da
li je ,,srpska sabornost" blia? Je li se pribliilo vreme ,,da se Srbi sloe"? Ostvaruju li se
Legijini i Zvezdanovi snovi? Jesu li politiki protivnici i ,,crveni orkestar" uspeli mr-
tvog Dindia olajavanjem da smanje na svoju meru? Jesu li ,,zatvori u Srbiji tesni"?
Okopava li Nataa Mii zatvorske njive? Da nije Dejan Mihajlov moda otkrio ,,ko je
stvarno ubio Djindjica"?
Da li je Srbiji bolje nego pre 12. marta 2003?