Staza Duhovne Prakse - Sadhana Pada - Jadranka Kulić, Vladimir Kočiš Tubić

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 39

VIDYA YOGA

kola joge Dragana Lonara

Kurs za obuku joga instruktora 2011/2012.

Seminarski rad

Staza duhovne prakse-sadhana pada

NASLOV ORIGINALA: ,, FOUR CHAPTERS ON FREEDOM


-KOMENTARI NA YOGA SUTRE OD PATANALIJA-
AUTOR:SWAMI SATYANANDA SARASWATI

Jadranka Kuli i Vladimir Koi-Tubi

Beograd, 2012.
II POGLAVLJE

SADHANA PADA

Shiva Yantra

2
Sutra 1: Sadhana kao duhovna praksa

Tapahsvadhyayeshvarapranidhanani kriyayogah
Tapah: asketizam, trapljenje, samoproienje; svadhyaya: samoposmatranje,
prouavanje spisa koji nas vode ka poznavanju sebe; ishvara pranidhana:
predavanje Bogu (uzvienom sopstvu); kriya yoga: praktian metod (tehnika joge)

Tapas, svadhjaja i ivara pranidhana su tehnike Krija


joge.

Doslovno, re tapas znai izgoreti, zagrejati. Uglavnom se prevodi


kao asketizam, trapljenje, ispatanje, a zapravo predstavlja proces
potpunog samoproienja. U Bhagavad Giti je reeno da vatra uvida,
jnana, spaljuje itavo skladite karme, odnosno sve akumulirane karme,
sadanje karme koje stvaramo kao i one koje su se ve ispoljile.
Nagarjuna, uveni indijski filozof, je rekao da seme koje nije spreno
raa novo semenje i plodove. Na isti nain, kada itta (um, celokupna
svest) nije osloboen od samskara (potisnutih impresija), on je u stanju
da proizvede jo vie samskara i reinkarnacija. Samo spreno, uniteno
seme je nesposobno za reprodukciju i ovaj proces predstavlja tapas,
tehniku samoproienja.
Kada um nije toliko zatrpan neistoama u vidu samskara, on ne
zahteva veliko sreivanje, ali kada je avidja (neznanje) preveliko postaje
neophodno da se impresije izloe, bace u vatru. Tapas je sadhana
(spiritualna praksa) koja proiava um zatrpan neznanjem (avidja).
Tapas takoe znai konzerviranje toplote i energije. Omoguuje
stvaranje toplote u fizikom telu, kao u pranajami. Re tapas se ovde
koristi u veoma bogatom znaenju.Tako se u 32. sutri ovog poglavlja ona
pojavljuje i predstavlja osnovnu sadhanu (spiritualnu praksu). U ovoj sutri
tapas se ne koristi u smislu askeze i trapljenja, ve u smislu generisanja,
odnosno stvaranja i ouvanja toplote. Ona se generie pomou tehnika
pranajame, hatha jogom, mudrama i bandhama, koncentracijom,
brahmaarijom (kontrolom seksualne energije) i ahimsom (nenasiljem).
Ovim tehnikama se ne generie samo fizika toplota, ve isto tako i
toplota na energetskom, mentalnom i duhovnom nivou.

3
Kada elite da eliminiete lou naviku, to vie elite da je se
reite to monija ona postaje. Ukoliko je eliminiete u budnom stanju,
ona e se pojaviti u snovima. Ako je nema u snovima ispoljie se u
ponaanju, u suprotnom prerae u bolest. Ova odreena navika mora
biti unitena u svom korenu, na uzronom, nesvesnom nivou, a ne samo
na svesnom nivou, nivou ispoljavanja. Zato samskare (potisnute
impresije) treba eliminisati dok su jo u latentnoj, semenoj formi. U tome
pomau tehnike pranajame ili ahimse koje ih iskorenjuju iz podsvesnih
slojeva. Re tapas treba razumeti na ovaj nain.
Na isti nain i izraz svadhjaja zahteva objanjenje. Etimoloki, ona
znai samoposmatranje. Takoe se odnosi i na prouavanje svetih spisa
kao to su Bhagavad Gita ili Biblija, a to nije njeno primarno znaenje u
ovoj sutri, ve u 32. sutri. U ovoj sutri svadhjaja oznaava svesnost sebe,
samoposmatranje, u razliitim ivotnim okolnostima. Kada posmatrate
svoj nos ili zube u ogledalu to se zove adhjaja sopstvenog lica, odnosno
detaljno ispitivanje. Tako i svadhjaja znai posmatranje, ispitivanje sebe,
koja ukljuuje prouavanje celokupne strukture linosti, njenih fizikih,
mentalnih, emocionalnih i duhovnih aspekata. U krija jogi razliite prakse
vode ka samospoznaji. To je proces uvianja sopstvene svesnosti, kada
svest samu sebe moe da sagleda. Ako pokuavate da mentalno
vizualizujete neki miris, vi osetite sebe u formi tog mirisa, sami postajete
taj miris. To je svadhjaja, potpuna svesnost sebe.
Tako da u ovoj sutri svadhjaja ne znai prouavanje svetih spisa ili
ponavljanje boijeg imena (mantranje). Mudrac Patanali je istu re
koristio na vie mesta u tekstu, ali sa razliitim znaenjem.
Isto je i sa izrazom Ivara pranidhana. Uobiajeno oznaava
preputanje, predavanje Bogu (,,neka bude volja tvoja,,) ali u ovoj sutri
ona podrazumeva potpuno predavanje unutranjoj svesti. Ivara je
unutranja svest, impersonalna svest koja boravi u svima i koja nije niim
zaprljana.
Krija joga je praktina joga, joga sa praktinim tehnikama. Ona
sadri tehnike samoproienja (tapas), samoposmatranja (svadhjaja) i
evolucije individualne svesti (Ivara pranidhana). One ine krija jogu i
mogu se shvatiti i kao odreene krije koje podstiu generisanje toplote,
koje ukljuuju samoposmatranje i potpuno predavanje unutranjoj svesti.
Krija joga je jedna od metoda Raja joge (kraljevske joge). Rii Patanali
joj je posvetio samo ovu sutru.

4
Sutra 2: Zato praksa

Samadhibhavanarthah kleshatanukaranarthashcha
Samadhi: konano osloboenje; bhavanarthah: za razvoj stanja; klesha: uzrok
patnje; tanu: slaba; karnartha: za izradu; cha: i

Za razvijanje svesti o samadhiju i u svrhu slabljenja


uzroka tenzija (krija joga se praktikuje).

Krija joga treba da se praktikuje sa ciljem razvijanja stanja


samadhija i slabljenja klea. O samadhiju kao jednom od ciljeva krija
joge ovde nece biti vie rei. Druga svrha ove joge, kojoj emo se
posvetiti u narednim sutrama, je otklanjanje, prevazilaenje klea
(uzroka patnje).
Praktikujui krija jogu uzroci tenzija se postepeno smanjuju. Ovo
su dve svrhe krija joge. Izgleda da se praktikujui krija jogu moe dostii
emocionalno stanje samadhija koje se zove trans (ekstaza). To nije isto
stanje transa koje doivljavaju bhakte pevajui duhovne pesme koje se
odvija na emocionalnom nivou.
Krija joga dovodi do velikih promena u fizikom, psihikom i
emocionalnom telu. Kao rezultat toga celokupna struktura samadhija je
na razliitom nivou. Klee se otklanjaju tako da se via stanja samadhija
lake dostiu.

5
Sutra 3: Uzroci patnje

Avidyasmitaragadvesabhiniveshah kleshah

Avidya: neznanje; asmita: poistoveivanje sa ego centriranou; raga: vezanost za


lepo, prijatno; dvesa: odbojnost prema neprijatnom; abhiniveshah: strah od smrti
(vezanost za ivot); kleshah: tenzije

Neznanje, poistoveenost sa egom, vezanost za lepo,


odbojnost prema neprijatnom i strah od smrti su pet
vrsta tenzija.

U prvom poglavlju kruni obrasci svesti (itta vritti-ji) su podeljeni


na bolne i bezbolne tipove. Tu se spominje i re klea te napominje da
se one mogu ukloniti samadhijem. Ovde rii daje detaljan opis klea.
Zbog materijalistikog pogleda na svet, ljudi misle da su njihove nevolje
jedine nevolje. Pokuavajui da otkriju uzroke bola filozofi i psiholozi su
otkrili da oni nisu ukorenjeni u sadanjosti (sadanjem umu) ve datiraju
mnogo dalje, iz prolosti.
Klea je vrsta patnje koja je unutar samog naeg bia. Podsvesno
svi oseaju bol, ali svakodnevne povrne aktivnosti nas onemoguavaju
da ga osvestimo inae bi videli bol u svim njegovim oblicima. Unutranje
stanje oveka se razlikuje od njegove spoljanjosti, tako, dok spolja
govori istinu on iznutra lae. Delovanje oveka na spoljanjem i
unutranjem planu je u suprotnosti. Unutranje stanje se razlikuje od
spoljanjeg te ne moemo da sudimo na osnovu spoljanjih okolnosti.
Bogat i obrazovan ovek moe biti strano nesrean dok siromaan,
boleljiv ovek moe biti proet i ispunjen sreom, potpunim
blaenstvom. Patanalijevo objanjenje klea treba stoga da bude
posmatrano iz ugla dubinske psihologije.

6
Obino nismo svesni straha od smrti koji postoji u podsvesti. Kada
ovek treba da ide na operaciju on osea strah. To je abhinivea, strah
od smrti (vezanost za ivot). Kao i kada se peak automatski sklanja od
auta koji iznenada naie, to isto predstavlja refleksnu reakciju. Iako nije
svestan smrti u datom momentu, on e se ipak sloniti sa puta to znai
da je strah od smrti duboko ukorenjen. ak i ivotinje imaju klee.

7
Sutra 4: Avidya je osnovni uzrok

Avidyaksetramuttaresam
prasuptatanuvichchhinnodaranam
Avidya: neznanje; ksetram: polje; uttaresam: od sledeih; prasupta: uspavane; tanu:
slabe; vichchhinna: konfliktne; udaranam: manifestovane

Avidja je sutinska tenzija iz koje proistiu sve ostale,


a mogu biti u uspavanom, slabom, konfliktnom ili
manifestovanom stanju.

Klee se ne ispoljavaju samo kao bol, one su u osnovi ovekovog


ponaanja. Ambicija i napor da se postigne uspeh su klee. U ovom
kontekstu re klea nema individualno ve kolektivno znaenje. Zbog
prinudne prirode klea, pojedinac i cela nacija stalno tee ka postignuu
novih ciljeva. Jedna od prinuda je i izbegavanje neprijatnih uslova ivota.
ivotinje za ovo ne znaju, ali se i one takoe ponaaju instinktivno i
prirodno. Ukoliko analizirate psihologiju promene ponaanja tokom
razliitih godinjih doba pod razliitim uslovima, znaete da su u osnovi
tih promena klee. Tako u toplim letnjim uslovima traimo rashladne
ureaje, kupamo se vie puta u toku dana, dok se zimi utopljavamo i
ree kupamo. Ovo deluje potpuno prirodno, ali kada bi analizirali
psihologiju takvog ponaanja znali bi da ono nije promenjeno zbog zime
ve da u pozadini toga stoje klee. Ne elimo da trpimo otru zimu, ne
elimo da osetimo bol i neprijatnosti. Ovo nije na povrini ve dopire iz
dubine.
Avidja je izvor asmite, rage, dvee i abhinivee. Kao to iz semena
iznikne drvo, tako se iz avidje raaju ostale etiri klee. Postoje etiri
nivoa njihove manifestacije. One mogu biti uspavane, kada su duboko
ukorenjene u podsvesnom umu i nismo ih svesni; ponekad one postaju
slabe i tada ih oseamo kao male i beznaajne tenzije. U treem,
konfliktnom obliku, one rastu i osciluju, a u etvrtom, manifestovanom, se
potpuno ispoljavaju i jasno prepoznaju kao takve u svakodnevnim
ivotnim situacijama. Ovi nivoi manifestacija klea postoje kod razliitih
ljudi u razliito vreme. Obino nikad nismo slobodni od njih.
Klee su prisutne u svim ljudima, izuzev velikih jogija koji su ih
savladali. Samorealizacija nije mogua dok god se ne oslobodimo klea.

8
Avidja je roditelj svim kleama: iz nje se raa asmita, iz asmite
raga, iz nje dvea i na kraju iz dvee abhinivea. U samom njihovom
korenu je neznanje (avidja) i zbog toga se ova klea treba pravilno
razumeti. Ostale klee se lako mogu kontrolisati ako se avidja savlada.
Ceo proces njenog iskorenjivanja mora da pone od poslednje
klee. To je obrnut proces, proces involucije koji vodi evoluciji od
abhinivee do dvee, od dvee i rage do asmite, preko nje do avidje i
potom sve do vidje (znanja) ili do prosvetljenja.

9
Sutra 5: Avidya-neznanje

Anityashuchiduhkhanatmasu
nityashuchisukhatmakhyatiravidya
Anitya: prolazan; ashuchi: neisto; duhkha: bol; anatmasu: nije atman; nitya: veno;
shuchi: isto; sukha: srea; atma: sopstvo; khyati: znanje; avidya: neznanje

Avidja je kad za neto to je prolazno tvrdimo da je


veno, za neto to je neisto da je isto, za nesreu
tvrdimo da je srea, kada lano ,,ja,, smatramo svojim
pravim sopstvom.

Ova sutra daje najklasiniju definiciju avidje. Obino, avidja znai


neznanje, ali u ovoj sutri ona znai neto drugo- kada gore navedene
stvari zamenimo za potpuno drugaije stvari. To je greka u duhovnoj
percepciji. Tako, kad od konopca pomislimo da je zmija to je avidja. Ona
je vrsta psihoze, ne neuroze, uzrokuje dualnost koja proizvodi imena i
forme. U Bhagavad Giti je reeno da se usled avidje dharma (ispravno
delovanje) moe zameniti adharmom (neispravnim) i obrnuto. Vedanta
govori da telo, ula i um imaju svoja ogranienja, iznad njih je jedna
svest koja je ista i nezaprljana dok je osnova neista. Svest je vena,
ananda (blaenstvo), dok je osnova prolazna i nesrena. Avidja se
identifikuje sa telom dok je unutranje bie netaknuto.
Avidja je boanska iluzija, vrsta vela, opijenost, pogrena duhovna
percepcija. Zbog avidje pravimo greke u meuljudskim odnosima kao
to grekom od konopca pomislimo da je zmija. To su zablude naeg
mozga i misli.
Avidja je pogreno znanje koje postoji u individualnoj svesti od
samog poetka. Poetak prosvetljenja zapoinje oslobaanjem od nje.
To je mogue kada u potpunosti odvojimo telo i svest, a to je veoma
teko. ak i u meditaciji je teko odvojiti svest od uma. I intelektualno je
to nemogue jer telo zapravo nije ni apsolut (atman), ni svest. Samo u
dubokoj meditaciji moemo da ih razlikujemo. U nama, materija i energija
se pojavljuju kao jedno. Intelektualno, moemo ih smatrati kao dve stvari,
ali ih ne moemo iskusiti kao takve zbog avidje. Ne razumemo sutinu
stvari zato to ih povrno sagledavamo. Ispravno ih moemo razumeti
samo kroz viveku- mo rasuivanja.

10
U indijskoj mitologiji postoji ptica zvana hamsa koja moe da
odvoji mleko od vode. To ini sutinu procesa viveke koji nas vodi od
neznanja do znanja. ene na selu odbacuju ljusku i zadravaju zrno, ali
pre toga one moraju da ih odvoje, zrno od ljuske. Isto kao u procesu
viveke. Avidja je nagativan aspekt, odsustvo pozitivnog stanja. Kao to
ne moemo da se borimo protiv tame da bi je otklonili, ona moe biti
uklonjena samo unoenjem svetlosti. Na isti nain avidju uklanja viveka,
to je prosvetljenje.
Postoje dva tipa prosvetljenja: privremeno, tj. prolazno i
trajno.Viveka je tip prosvetljenja pomou koga moemo da uvidimo i
spoznamo razliku izmeu tela i apsoluta, atmana. U Vedanti avidja se
zove maya (iluzija). U kosmikom kontekstu ona jeste maya, ali je u
individualnom avidja (neznanje).

11
Sutra 6: Asmita-poistoveivanje sa ego centriranou

Drigdarshanashaktyorekatmatevasmita
Drig: purua, individualna dua- onaj koji vidi; darshana: uvid; shaktyoh: od dve sile;
ekatmata: identitet; iva: kao da; asmita: ego centriranost, oseaj ,,ja,,

Asmita je poistoveivanje purue sa instrumentom


um-telo.

Svesnost ,,ja jesam,, se poistoveuje sa ivotom, telom, akcijama i


umom. To je kao da se princ u odei prosjaka identifikuje sa ulogom koju
igra. To je asmita, kada se ista svest, koja je jedina istina, poistoveti sa
telom, umom i oseanjima. Ona ima razliite faze. U sluaju primitivnog
oveka nerazvijenog intelekta asmita proizilazi iz njegove identifikacije sa
telom dok se intelektualno razvijena osoba identifikuje sa viim
funkcijama uma.
Asmita je svesnost u kojoj se purua poistoveuje sa svojim
instrumentom, na primer: kad kaemo stie autobus, u stvari mislimo
dolazi autobus kojim upravlja voza. Um i ula su instrumenti, a atman ili
purua su oni koji sagledavaju. Mo gledanja, sluanja i razmiljanja
pripada purui, ali je ta mo preneena na um i ula. Ovo pogreno
poistoveivanje se zove asmita. akti, mo purue (individualne due) je
ta koja misli, vidi... ali je ovde ta mo preneena na instrument tako da
se ini kao da su oi te koje vide itd.
Kada je purua realizovana tada se ona ne identifikuje sa telom ili
umom, ali mi nismo svesni te injenice i ta nesvesnost ini asmitu.
U Kenopaniadi je precizno reeno da je snaga svesti (atma) ta
putem koje ui mogu da uju, oi da vide, prana da se kree a um da
misli. Um ne poznaje atman, ali kroz nju jedino i moe da prepoznaje
sve. Mantre koje su napisane u Kenopaniadi jasno ukazuju na razliku
izmeu moi saznavanja (drigshakti) i njegovog instrumenta
(darshanashakti).

12
Mo sagledavanja se ne moe shvatiti niti itanjem filozofskih dela
niti sluanjem velikih mislioca. ak i filozofi, jednako kao i mislioci
poistoveuju puruu sa telom i umom u neposrednom iskustvu tako da je
asmitu nemogue intelektom razumeti i prevazii. To se moe uiniti
samo putem meditacije. Deava se da se u meditaciji javljaju vizije
kojima svedoimo. Ramana Mahari je imao takvo iskustvo kao veoma
mlad. On je u meditaciji video svoje beivotno telo i sebe kako posmatra
svoje beivotno telo. Tu su postojale tri osobe: beivotno telo, onaj koji
posmatra to telo i onaj koji vidi onoga koji posmatra telo. Asmita je
meavina ovih dvostrukih ili trostrukih principa. Veina ljudi je u asmiti i
zato je u ovoj sutri reeno da ovaj poseban aspekt asmite nije nita
drugo do poistoveivanje purue, oseaja ,, ja jesam,, sa niim
principima.
Postoji pria o Indri i Viroani, kraljevima svih bogova i demona.
Obojica su otili kod Prajapati po uputstva. On im je dao dva velika
saveta, tj. istine, imenom, aham Brahmasmi ( ja sam Brahman) i
tatvamasi (ti si to). Viroana se poistovetio sa telom i bio uniten zbog
asmite, a Indra je sagledao pravo znaenje ovih istina kroz meditaciju i
postao srean. Tako, ako smo sposobni da u viim nivoima meditacije
prevaziemo avidju (neznanje) moemo prepoznati istinsku prirodu
purue. Tada se amita transcendira.
Ovo je mogue pomou dva metoda: jedan je moan, ali teak
metod dhjane (meditacije), a drugi je analitiki metod joge znanja ili uvida
(jnana joga) koji je Indra koristio, a koji zahteva proienje srca i uma.
Tim putevima se asmita, kao izdanak avidje, moe prevazii.

13
Sutra 7: Raga

Sukhanushayi ragah
Sukha: zadovoljstvo; anushayi: ispraeno, koje ide sa; ragah: elja, tenja

Raga je vezanost za lepo i prijatno u ivotu ( za elje).

Sutra 8: Dvea

Duhkhanushayi dvesah

Duhkha: bol, muka; anushayi: praeno, koje ide sa; dvesah: odbijanje

Dvea je odbojnost prema neprijatnostima i bolu.

Kad god se um vee za objekat zadovoljstva, elei iznova


da doivljava takva iskustva, to se zove raga. Ona je manje vezujua
klea u odnosu na dveu i moe se lake eliminisati. Dvea je suprotno
od rage. Ovo su odreena stanja uma koja su zasnovana na oseaju
zadovoljstva ili odbojnosti.
Raga i dvea nas vezuju za nia stanja svesti. Sve dok postoje,
um ne moe dostii duhovne visine. Treba shvatiti da su raga i dvea
dve strane istog novia- dvostruki izraz unutranje elje. Tako elja za
jednom stvari povlai odbojnost prema neemu drugom, zato one nisu
jedna drugoj suprotnost ve ine dve strane naeg uma. Prvo treba
otkloniti dveu kako bi i raga prirodno nestala. Utvreno je da ak i
duhovni aspiranti imaju ragu i dveu. Dvea je mnogo snanija vezujua
klea i velika prepreka duhovnom napretku. Kada se ona ukloni
meditacija postaje dublja, a samim tim i raga poputa. ovek je vie
vezan za dveu nego ragu i zato se prvo treba osloboditi mrnje i
odbojnosti.

14
Sutra 9: Abhinivea-vezanost za ivot

Svarasavahi vidusoapi tatharudhoabhiniveshah


Svarasavahi: odrati sopstvenom snagom; vidusah: uen, mudar; api: ak; tatha:
tako; rudhah: dominira; abhiniveshah: strah od smrti, vezanost za ivot

Abhinivea je vezanost za ivot koja postoji sama po


sebi ak i kod uenih ljudi.

I ueni ljudi se boje smrti. Oni imaju podjednako snanu elju za


ivotom. Ovo vai i za filozofa, mislioca i laika. Moe se videti kod
svakoga, zato se i zove svarasavahi, prirodna sila svojstvena svima. Ona
je u vezi sa svakom inkarnacijom. Vidushah znai uen, mudar, ni oni
nisu osloboeni ove vezanosti. U detinjstvu je ona uspavana, a sa
odrastanjem, kada vidimo kako drugi umiru, postaje periodina. Izmeu
35 i 45-te godine strah od smrti se javlja i tokom kasnijeg perioda ivota
postaje sve intenzivnija. Ovo je jedna od najsnanijih klea.
Proces involucije je suprotan od procesa evolucije. Poinje od
abhinivee, potom ide dvea, raga, asmita, avidja i na kraju vidja
(znanje). U procesu prevazilaenja klea treba, dakle, krenuti od kraja,
od abhinivee i ii gore ka avidji.
Abhinivea je univerzalna istina. Postoji kod obinih stvorenja,
insekata, majmuna ili ptica, kod ljudi bogatih ili siromanih, pismenih ili
nepismenih. Ova klea moe biti u latentnom, uspavanom ili aktivnom
stanju. Latentna je kod sannyasina. Kod onih koji su dostigli viveku (mo
uvida) ona je na granici samog gaenja i nestajanja, ali kod veine ljudi
ona je veoma aktivna, tako da ako neko boluje od neke bolesti, on e se
nai u panici. Uzrok te panike je abhinivea.
Hindu spisi govore da abhinivea postoji zbog vezanosti za telo.
Ako se ona redukuje sa njenog aktivnog stanja na potencijalno tada se i
strah od smrti moe svesti na minimum.

15
Sutra 10: Klee se mogu redukovati

Te pratiprasvaheyah suksmah
Te: one (klee); pratipasva: involucija; heyah: koji se moe redukovati; suksmah:
suptilan

Ove klee se mogu redukovati procesom involucije


kada su jedva primetne (suptilne).

16
Sutra 11: O meditaciji

Dhyanaheyastadvrittayah
Dhyana: meditacija; heyah: koji se moe redukovati; tadvrittayah: njihova modifikacija

Forme klea se mogu redukovati putem meditacije.

Ova jedanaesta sutra bi, u stvari, trebalo da prethodi desetoj. Pet


klea imaju etiri nivoa ispoljavanja, one mogu biti uspavane, slabe,
konfliktne i manifestovane. Kao potok koji izvire iz planine i postepeno
postaje sve vei i vei, kao to je reka na uu u more najvea tako i
klee rastu od uspavanih do aktivnih.
Klee moemo razumeti posmatrajui sopstveni um. One nisu
samo u podsvesnom ve i u svesnom umu. Od aktivnog stanja treba ih
dovesti do priguenog, odatle do slabog i konano do latentnog stanja.
Slabe tenzije treba da se dovedu u neaktivno stanje to je veoma
znaajno i treba prvo uraditi.
Ne moemo videti faze razliitih klea u svesnom i podsvesnom
umu. Svaku od njih moemo dovesti u latentno stanje. Meditacijom na
odreene nivoe njihove manifestacije, one na kraju mogu biti unitene.
Ovo ukljuuje proces evolucije kao i involucije. Proces evolucije tee od
avidje do abhinivee, a proces involucije od abhinivee do avidje. U oba
se klee mogu razliito manifestovati, kao aktivne, suptilne...
Ukoliko nismo paljivi, klee ne moemo prepoznati. Na primer,
moete rei da se ne bojite smrti, ali to nije istina jer semena klea bivaju
potpuno sprena, unitena tek nakon postizanja dharmamegha
samadija, ne pre. Tako, pre konanog osloboenja postoji mogunost da
semena klea ponovo postanu aktivna. Duhovni aspirant moe biti miran
due vreme jer ga vrittiji ne uznemiravaju. On moe da pomisli da je
unitio svaku samskaru i kleu, ali neoekivano, jednog dana, shvata da
je pogreio i otkriva prisustvo semena klea u svom umu.
Kao to je poznato, sve ima tri stanja: sposobno je za stvaranje, ali
ne stvara- latentno stanje, kada stvara- aktivno stanje, kada je
nesposobno za stvaranje i semena ne proizvode vie- tada su spaljena,
unitena. Kako bi unitili semena klea moramo razumeti ceo proces
involucije u akciji, ne samo intelektualno, zato to se u njemu abhinivea
vraa nazad do dvee. Potom oboje do rage, njih troje do asmite i
konano svo etvero se vraaju nazad do avidje.

17
Tako aspirant treba da isee celo drvo klea od vrha do dna, ali
udna stvar u vezi sa ovim drvetom je to je dno na njegovom vrhu, a vrh
na dnu. Ovaj proces nije intelektualan i zbog toga celokupna joga
disciplina, ukljuujui jamu, nijamu i krija jogu, treba da se praktikuje.
Dhjana ukljuuje posmatranje kako bi se redukovale manifestacije klea.
Klee treba da posmatrate postupkom meditacije u kojoj ne meditirate
samo na Ishta (boanstvo) nego ste sposobni da sagledate razliite
mentalne fenomene unutar sebe. U praksi antar mouna videete kako
aktivni vrittiji dolaze, ali vi treba da ih savladate, priguite. Kada na ovaj
nain praktikujete samoposmatranje, onda treba da posmatrate sve
misli, dobre ili loe. Kada se klee dovedu u latentno stanje aspirant
zapoinje sa procesom viveke, racionalnom metodom rada joge ili
metodom krija joge. Ako se ovom procesu pristupi dok su klee aktivne,
on moe biti neuspean jer zahteva odreenu mentalnu pripremu.
Ova dhjana nije jednosmerna- to je antar mouna ili posmatranje
aktivne manifestacije klea. Paljivim posmatranjem aktivni vrittiji postaju
slabi, a potom i uspavani tako da duhovni aspiranti koji praktikuju
meditaciju postaju sve smireniji.
Tako neposluan i nemiran um postaje miran kroz praksu
meditacije i krija joge. To nije zbog toga to se osoba oslobodila
impresija nego zato to su klee redukovane te je um miran i spokojan.
Putem meditacije tenzije uzrokovane kleama se mogu prevazii.
Viveka se uvodi nakon ovoga, kada se um umiri. Racionalnim
postupkom se pronalazi uzrok klea i otklanja. Tako neko moe da otkrije
svoju vezanost za majku ili dete, ili preteranu elju, ambiciju za
postizanjem velikog uspeha na nekom polju. Pronalazei uzrok na ovaj
nain treba da pokuamo da ga otklonimo osveujui ga, boravei u
njemu, ali to je veoma teko. Krija joga u tome moe biti od velike koristi.
Ako od samog poetka razotkrivanje uzroka zaponemo kroz
jnana jogu, onda je to dobar intelektualni proces. Imaete kompletno
znanje, ali to je veoma retko. Zato je nain prikazan u desetoj sutri.
Ozbiljan aspirant bi trebao da se na neko vreme povue u osamu kako bi
sagledao semena klea u njihovoj manifestaciji i tako ih prevazie,
odnosno eliminie. Povlaenjem u osamu i vraanjem nazad u drutvo
klee se mogu eliminisati. Nakon toga se primenjuje viveka kako bi se
semena potpuno unitila.

18
U svojoj suptilnoj formi klee su potpuno psihike prirode, utisnute
u na ivot. Mogu se eliminisati procesom dhjane i viveke. Prvi je metod
rada joge, a drugi jnana joge. Uporedo bi trebalo da se praktikuju i
karma i bhakti joga kako bi bili pripremljeni za velike pritiske. Moda
neete biti u mogunosti da se ponovo povuete u osamu te e karma i
bhakti joga biti od velike pomoi. One su spasonosne za sve one koji
ele dublje da zarone u more samorealizacije. Veoma je teko
posmatrati suptilne klee i otkriti da li ih imamo zato to su one duboko u
nama (sastavni deo naeg karaktera, linosti). O tome kako se ove
prepreke mogu otkloniti bie rei u narednoj sutri.

19
Sutra 12: Karmaaja i reinkarnacija

Kleshamulah karmashayo dristadristajanmavedaniyah


Klesha: bol, patnja; mulah: koren; karma: akcija, delovanje; ashayo: skladite; drista:
ono to se vidi, sada; adrista: ono to se ne vidi, budunost; janma: roenje;
vedaniyah: doiveti, iskusiti

Ovo skladite karme koje je korenski uzrok svih patnji


e se iskusiti u ovom i buduim ivotima.

Ova sutra se poziva na zakone karme i reinkarnacije. Patnje


postoje u prolim, sadanjem i buduim raanjima. To znai da je neija
karma odreena patnjama, odnosno, dokle god postoje one odreuju
iskustva u sadanjem i buduim ivotima. To je zato to svaki pojedinac
mora da prevazie efekte prolih karmi. Ako elimo da istrebimo karme
primarno je da se vratimo do njihovog izvora, tanije, do pet uzroka patnji
(klea). To je dvosmerni proces: karme uzrokuju klee koje opet podstiu
rast novih karmi. Sa novim karmama akumuliraju se nove samskare koje
onda ponovo jaaju uzroke patnji.

20
Sutra 13: Plodovi karmaaje

Sati mule tadvipako jatyayurbhogah


Sati mule: dokle god koren postoji; tat: to; vipakah: sazrevanje; jati: rodjenje, klasa;
ayuh: ivotni vek; bhogah: iskustvo

Dokle god je koren karmaaje prisutan, on sazreva i


daje nova raanja i ivotna iskustva.

Dokle god postoji koren, drvo e cvetati i ako nije ometano ono e i
sazreti. Ovaj ivot predstavlja drvo, a patnje ine njegovo korenje. Ako
korenje iseemo, odnosno pet oblika patnje unitimo, drvo ivota e
postati beivotno. Ono nee davati nove plodove, a ivot ine raanje,
ivotni vek i razliita iskustva koja mogu biti prijatna, bolna i promenljiva.
ivotni vek moe biti dug ili kratak. Roenje u odreenoj zemlji, drutvu i
porodici zove se jati. Ove tri stvari su plodovi karmaaje.
Kao to je svaki plod povezan sa stablom, a svako stablo sa
korenjem, tako je i raanje, ivotni vek i iskustva povezano sa ivotom
koji je posledica prolih karmi. Slino, karmaaja zavisi od korena patnji.
Ako elimo da se sazrevanje zaustavi tada se drvo mora unititi, samim
tim i patnje iskoreniti. Po teoriji reinkarnacije iza svega to radimo ostaje
impresija. Skladite ovih impresija se zove karmaaja.
Studenti fiziologije poznaju veoma dobro razliite modane
aktivnosti i tvrde da smo zbog urezanih impresija u mozgu sposobni da
zapamtimo nau prolost. Impresije nisu izgubljene ve se mnoe i
stvaraju seanje tako da svaka telesna aktivnost ostaje snimljena. Tako,
karmaaja moe da se nazove mikrokosmikim filmom prolih akcija,
ponekad se pojavi na ekranu, a ponekad ne.
Karmaaju sainjavaju tri vrste karme. Prve su akumulirane
impresije i samskare koje se nalaze u skladitu karme. Druge su
sadanje karme koje nam se deavaju, koje stvaramo i koje e jednog
dana postati uskladitene. Tree su impresije koje se ispoljavaju u ivotu
i naputaju skladite karmi i zovu se prarabdha ili sudbina. Njene
plodove iskuavamo u sadanjem i buduim ivotima. Ono to sad
radimo se zove tekua karma. Impresije se dodaju karmaaji i odatle
nove karme nastaju.

21
Karmaaja, kao uspavano mesto ovih karmi, je u sastavu
kauzalnog tela, u Vedanta filozofiji znanog kao karana arira. Ono je u
sastavu nesvesnog i nalazi se iznad manomaja koe. Karana arira se
manifestuje u sadanjem i buduem ivotu. Na primer, farmer odlazi u
ambar i uzima vreu semenja koje mu je potrebno. Ovo je prva vrsta
karme. Potom odlazi u polje da posadi seme to ini sadanju, tekuu
karmu. Nakon nekoliko meseci odlazi da poanje svoj usev, to se zove
vipaka, raanje ploda ili sazrevanje. Nakon to obere svoj usev, jedan
deo koristi, a drugi deo skladiti u ambar, slino kao i karme. Tako je
karmaaja uspavano mesto karmi gde one, u latentnom stanju, ekaju
da se ispolje i daju svoje plodove.
Pomou ove teorije moemo logiki razumeti proces reinkarnacije.
Bilo bi nelogino verovati da su karmike impresije unitene sa smru
fizikog tela. Ne postoji uzrok bez posledice niti posledica bez uzroka.
Prema teoriji reinkarnacije nije telo to koje se seli, niti um, ve samo
impresije iz prolih ivota (dela). To je uspavano mesto karmi koje se seli
iz jednog tela u drugo, u Vedanti znano kao karana arira- uzrono telo.
To nije fiziko telo, ve neto to nastavlja da postoji i nakon smrti, kad
se telo spali ili sahrani. Ono je ukorenjeno u patnjama. Zato nije dovoljno
samo drvo isei ve se i njegovo korenje mora unititi, odnosno patnje
koje ine karana ariru.
Sve dok patnje postoje postoji i karmaaja koja e raati njene
plodove, nova iskustva. Da bismo shvatili reinkarnaciju postoje dva
metoda: prvi je samospoznaja kroz praksu joge, naroito spoznaja
psihikih moi, a drugi je logina i objektivna analiza prirodnih zakona
uzroka i posledice.

22
Sutra 14: Plodovi zavise od prolih zasluga

Te hladaparitapaphalah punyapunyahetutvat
Te: oni; hlada: radost; paritapa: tuga; phalah: plodovi; punya: zasluga, apunya: loa
zasluga, nedostatak; hetutvat: na raun

ivot obiluje plodovima radosti ili tuge, u zavisnosti


od dobrih ili loih zasluga.

Uivamo dve vrste plodova prolih karmi u zavisnosti od dobrih ili


loih zasluga. Dobre zasluge vode ka srei i zadovoljstvu dok loe vode
ka patnji, a to moe biti izraeno roenjem, u toku ivotnog veka ili u
razliitim iskustvima. Srea i zadovoljstvo ne zavise samo od finansijskih
i socijalnih uslova ve i od dela uinjenih u prolosti. Tako, ako smo inili
dobro to vodi ka srei, u suprotnom uzrokuje tugu.
Nije neophodno odluiti ta ini zaslugu, punya ili vrlinu, a ta lou
zaslugu, apunya ili manu. Ortodoksna religija ne govori o dobroj ili looj
strani vrline i mane. Njih treba razumeti nauno, u skladu sa
univerzalnim moralnim zakonom koji je univerzalan i u akciji i u primeni.
Efekti karme su matematiki dobijeni tako da u zavisnosti od prolih
delovanja uivamo razliite plodove roenjem, tokom ivotnog veka i
iskustava, koji mogu biti ugodni ili bolni.
Kao to fotografija zavisi od tipa papira, vrste ekspozicije itd., slino
i nae iskustvo zavisi od prolih akcija (karmi), dobrih ili loih.

23
Sutra 15: Zadovoljstvo i patnja, oba su bolni

Parinamatapasamskaradukhairgunavrittivirodhachcha
duhkhameva sarvam vivekinah
Parinama: posledica, rezultat; tapa: akutna patnja; samskara: impresija; duhkhaih :od
ova tri bola; guna: gune; vritti: kruni obrasci svesti; virodhat: na raun, suprotan;
cha: i; duhkham: bol; eva: samo; sarvam: sve; vivekinah: oni koji imaju mo
rasuivanja

Za onog ko ima mo rasuivanja (viveka) sve je bolno


zbog bola od promena, akutne patnje (anksioznosti),
samskara, kao i zbog guna i vritija.

Za onog ko je razvio mo rasuivanja, ko je temeljno analizirao


ivot, ko razlikuje istinu od neistine, poznaje razliku izmeu svetlosti i
tame, za takvog oveka sve u ivotu je bolno, ak i takozvana srea,
uspeh, pozicija, mo itd. Po logici svaku akciju prate tri stvari: promena,
bol i impresija. Na primer, neko moe da stekne veliku imovinu i zbog
toga da izgleda sreno, ali u dubini njegovog uma krije se akutna
anksioznost. Ono to doivljavamo kao uitak u svojoj sutini je
unutranji psihiki bol.
Prvi bol je bol od promena (parinama). Na primer, mleko postaje
surutka, nakon ivota dolazi smrt itd. Sledea je bol akutna anksioznost
(tapa). Sva dostignua, uspeh, ljubav u neko doba prerastaju u
anksioznost. Nepoteni ilegalni poslovi itd. takoe uzrokuju anksioznost.
Trei bol su samskare ili nae navike i sklonosti koje nas ine robovima
udobnosti, zadovoljstva, sree i na kraju naeg straha da sve to ne
izgubimo i konstantnog gra da ih zadrimo.
Imanje i bogatstvo mogu biti uzroci anksioznosti ako se bojimo da
emo ih izgubiti. Psihijatri obino ne shvataju pravi uzrok anksioznosti
ve se bave sitnim, beznaajnim stvarima. Pravi uzrok anksioznosti se
moe otkloniti samo u njegovom korenu. Treba shvatiti da je, iako se ne
iskazuje povrinski, u dubini sve bolno. Druga stvar koja se mora
pravilno razumeti je da uvek posoji konflikt izmeu tri gune i mentalne
namere.

24
Na primer, elim da se odmorim, a ne da radim. Ovo je naredba
tamo gune, ali ako treba da nahranim enu i decu, moram da radim, to
dovodi do konflikta. Gune me primoravaju da radim jednu stvar kada bih
eleo da radim neto drugo. Tako postoji konflikt izmeu guna i
mentalnih namera, nikad se ne slau. Dokle god postoji neslaganje,
postoji i bol. Uvek postoji konflikt na svesnom i podsvesnom nivou. Tako
je sve u ivotu u sutini bolno. Moda ne voli svoj posao, ali mora da
ga radi. Moda udi za promenom koja nee doi i to stvara bol. ak i
veliki, ueni ljudi imaju mentalne konflikte. Oni moda prouavaju spise,
filozofiju, religiju, nauku, ali njihovi umovi nisu poteeni konflikata.
ak ni duhovni aspiranti nisu osloboeni konflikata. Zbog
monotonije ele da iskuse drugaiju sadanu ili da prate druge ljude i
javlja se konflikt. Konflikt u naoj linosti dokazuje da sve to u ivotu
iskusimo puno je bola kao to sledea sutra i opisuje.

25
Sutra 16: Budui bol se moe izbei

Heyam duhkhamanagatam

Heyam: treba izbegavati; duhkham: patnja; anagatam: budunost

Budua patnja se moe izbei.

Patnju treba izbei dok jo nije stigla. Sadanje patnje treba


iskusiti i prevazii. Prema zakonu karme sadanje patnje koje su sazrele
se moraju iskusiti kako bi zavrili sa njima, ali se zato budui bol i patnja
moraju izbei. Dokle god postoji telo, postoji i patnja, ali se to u
budunosti moe promeniti. Na primer, ponjevena letina se ne moe
promeniti, ali je sledei put moemo modifikovati menjajui seme i ostale
uslove. Metak koji je ispaljen ne moemo zaustaviti, ali onaj jo ne
ispaljen moemo. Slino tome budue plodove karme moemo
modifikovati odraujui sadanje karme.
U ljudskom ivotu postoje odreene karme koje su sazrele i ije
efekte uivamo i osetimo u formi sudbine, kao sreu ili patnju.
Delovanjem u sadanjosti: tapasom, uvidima, duhovnom praksom
(sadanom) se oslobaamo karmi koje treba da sazru u budunosti.
Prema zakonima karme postoji podruje van nae kontrole i domaaja i
ono drugo koje moemo izmeniti ili modifikovati. Tako, prema ovoj sutri,
budua patnja se moe izbei.

26
Sutra 17: Uzrok heje (onoga to treba odbaciti)

Drastridrishyayoh samyogo heyahetuh


Drastri: onaj koji vidi, posmatra ili svedok; drishyayoh: ono to vidi, vieno;
samyogo: jedinstvo; heyahetuh: uzrok heje (onoga to treba izbegavati, odbaciti ili
odstraniti)

Jedinstvo izmeu posmatraa i posmatranog je uzrok


heje.

Veoma je vano znati kako izbei patnju koja tek dolazi. Svaka
karma moe da proizvede efekte, odnosno plodove. To je univerzalni
zakon. Nae karme iz prolosti su u akumuliranom stanju. Ne moemo
neutralisati plodove loih karmi kroz dobre i obrnuto. Potrebno je iskusiti i
dobre i loe plodove zajedno, ali postoji metod kojim se nagomilane
stare karme iz karmaaje mogu unititi. Ova sutra govori da postoji jedan
uzrok svih karmi i patnji koji se mora izbei ako elimo da izbegnemo
patnju, odnosno efekt. Taj uzrok je poistoveenost onoga koji vidi,
purue, sa onim to vidi, budhi.
To je vrsta identifikacije, njihovog jedinstva ili udruivanja i tu
patnja poinje. Tako, da bi izbegli uzrok patnje, moramo razumeti proces
sjedinjavanja izmeu posmatraa i posmatranog, tj. subjekta i objekta.
Drata je nepristrasni posmatra (svedok), a drija je sve ono to moe
biti sagledano. O ovome e biti rei u sledeoj sutri.

27
Sutra 18: Svojstva prirode

Prakashakriyasthitishilam bhutendriyatmakam
bhogapravargartham drishyam
Prakasha: svetlo; kriya: aktivnost; sthiti: stabilnost; shilam: kvaliteti; bhuta: elementi;
indriya: ulni organi; atmakam: bie prirode; bhoga: iskustvo; apavarga: osloboenje;
artham: zbog; drishyam: vieno, spoznato, ono to je sagledano, priroda

Priroda (drishya) poseduje svojstva svetlosti,


aktivnosti i stabilnosti, ine je elementi i ulni organi,
a iskustvo i osloboenje su njeni ciljevi.

Priroda poseduje tri svojstva: prakaa (svetlost), krija (aktivnost) i


sthiti (stabilnost). Oni predstavljaju tri gune od kojih se priroda sastoji.
Elementi i organi zajedno ine driju (prirodu) koji ima dve svrhe,
iskustvo i osloboenje.
Drija je sve ono to moe biti sagledano, ne samo oima ve
svim ulima, dodirom, sluhom itd. Videti, uti, znai spoznati ulima.
Takoe, ukljuuje i miljenje (um) koje moe biti, na primer: spoznaja
putem razmiljanja, putem rasuivanja, putem pamenja, i etvrto, po
oseaju. Odnosno, ono predstavlja delovanje manasa, budhija, ite i
ahamkare. Dakle, drija je sve ono to moe biti spoznato, sagledano,
ovim razliitim instrumentima, a drata je subjekat koji vidi, sagledava.
Spoznaja se ne deava samo u budnom stanju ve i u snovima, u
meditaciji, svesno ili podsvesno. Tako, drija predstavlja sve pojavne
manifestacije, ceo svet- prakriti, i sve prepoznatljive objekte, a drata je
subjekat, nepristrasan, izdvojeni posmatra svega.
Prakriti (priroda) ispoljava tri svojstva: satva- koje tei istini, istoi,
balansu; radas- tei aktivnosti, dinamizmu i tamas- inertnosti,
stabilnosti. Priroda se satoji od ova tri kvaliteta. Ove tri gune u nauci
oznaavaju vibraciju, kretanje i inerciju i ukoliko elimo da shvatimo
zakone prirode moramo ih razumeti. Vibracija je prakaa ili satva koja
ima svoj ritam, kretanje je radas i inercija tamas. Ritam, satva, se moe
prikazati ritminim marom vojnika na paradi; kretanje, radas- haotinim
pokretanjem u gomili; tamas- nepokretnom stagnantnom gomilom.
Ritam, kretanje i inercija su fizika svojstva prirode, u Sankhja filizofiji
poznati kao satva, radas i tamas. Kada se uspostavi harmonija izmeu
radasa i tamasa, satva se razvija. Dakle, ona ne nastaje tek tako ve
kao posledica balansa izmeu kretanja i inercije, radasa i tamasa.

28
Prakriti ine elementi i ulni organi. Elementi su: zemlja, voda,
vazduh, vatra i prostor (eter). Postoji deset ulnih organa, od kojih pet
organa akcije i pet organa spoznaje. Pored ovog postoje i etiri
unutranja organa (instrumenta): manas, budhi, ahamkara i ita. Sve ovo
nabrojano su manifestacije prakriti ili drije. Prakriti ima dve svrhe:
iskustvo i osloboenje purue. U ivotu drata spoznaje driju i tako
prolazi kroz razliita iskustva. Konano, kada se vrhovna mo razvije,
nastaje osloboenje.

29
Sutra 19: etiri faze guna

Visheshavishesalingamatralingani gunaparvani
Vishesha: sa razlikama; avishesa: bez razlike, nekonkretizovano; lingamatra: sa
znakom; alingani: bez ikakvog znaka, oznake; gunaparvani: oblik, stanje guna

Viea, aviea, lingamatra i alinga su faze guna.

U odnosu na involuciju vrhovne svesti postoje etiri faze guna.


One korespondiraju sa etiri stanja samprajnata samadija (savikalpa
samadija- sve to mogu da posmatram van sebe i u sebi nisam ja ve
shakti, prakriti; ostvarivanje oseaja ja jesam). Prvo, viea, je mentalno
stanje vitarka- stanje posebnih iskustava. Drugo stanje, aviea, bez
posebnih iskustava, je astralno stanje- viara samadi. Tree stanje zvano
ananda je stanje uzrone svesti povezano lingamatrom, stanje sa
obelejem i etvrto, zvano asmita samadi, je atmiko stanje povezano sa
alingom, stanje bez ikakvog obeleja.
Vitarka je prvi oblik guna. U njemu postoji razlika koje smo svesni.
Drugo stanje iskljuuje razliku te u njemu nastaje potpuno stapanje sa
objektom. To se zove aviea, a samadi je viara. U treem stanju
postoji samo jedno obeleje, vieno kroz samjamu, tj. potpuna
usredsreenost uma na objekat. Ovde vidimo arhetip objekta, odnosno,
samu njegovu sutinu kroz obeleje. Kada u tom dubljem stanju svesti
vidimo obeleje (arhetip) nalazimo se u ananda samadiju i oznake su
drugaije za razliite objekte. U zavrnoj fazi guna, kada je u potpunosti
uspostavljeno vie stanje svesti (asmita), arhetipovi nestaju. Ovde svest
prelazi na vii nivo. Iznad toga je podruje nirbeeja samadija (nirvikalpa
samadija, stopljenosti sa atmom, kada se izgubi svest o sebi).
Ovo su etiri razvojne faze guna koje, u odnosu na stepen razvoja
neije svesti, mogu biti finije i suptilnije. Takoe treba zapamtiti da i sama
svest ima tri gune koje se menjaju kako proces involucije tee i
napreduje.

30
Sutra 20: Posmatra je definisan

Drasta drishimatrah shuddhoapi prtayayanupashyah


Drasta: posmatra, svedok, purua; dristamatrah: samo ista svesnost; shuddho:
isto; api: iako, mada; pratyaya: sadraj uma; anupasyah: izgleda, ini se da vidi

Posmatra je ista svesnost, ali uprkos njegovoj


istoi ini se kao da vidi kroz mentalni koncept.

Ova i sledea sutra su vane jer sadre Sankhja filozofiju. Sve to


je predmet iskustva, saznanja, je drija. To moe biti forma ili zvuk,
misao, mata ili san. Pla deteta, pria i smeh mladia, misli starca su u
domenu drije. To se stalno menja kao i saznanja. Civilizovan ovek je
na viem stupnju saznanja od tigra, male bebe ili bilo kog drugog.
Drata je posmatra koji spoznaje driju. Tamo gde postoji samo
objekat bez subjekta, spoznaje nema. U dijalogu izmeu mudraca
Jajnavalkje i Maitreje opisanog u Brihat Aranjak Upaniadi on kae da
ako nema subjekta u viim stanjima samadija, ko bi osetio i video koga?
Znanje raste kada postoje oboje, i subjekat i objekat, ako je samo jedno
od njih prisutno, znanja nema. Posmatra u jogi je ista svesnost koja se
ne moe videti ili doiveti. On je ist, ali sagledava kroz mentalne
koncepte. Ako lampu pokrijemo arenim abaurom, spolja moemo znati
da je tamo svetlo, ali ga ne moemo spoznati kakvo zaista jeste. Slino
tome i purua je ista i prozrana, ali zbog mentalnih sadraja, pratjaja,
izgleda zaprljano.
Purua se u ovom svetu javlja kroz mentalne sadraje kao to su
raga, dvea, mrnja itd... Kada njih paljivo otklonimo, svetlost purue
(individualne due) se jasnije manifestuje, i konano, kada se i poslednji
pokrov i ogranienje otkloni, ona sija u punom sjaju. U sutini, svetlost
purue je uvek ista, ona se ne menja, samo su pokrovi individualnog
uma otklonjeni i javlja se razlika u spoznaji. Svetlost purue nije
dotaknuta, ali izgleda drugaije zbog pratjaje. U cilju da se spoznaja
proisti neophodno je otkloniti mentalne sadraje, odnosno, pratjaje.
Kao to voda koja se nalazi u raznobojnim teglama deluje obojeno,
slino i purua, iako ista i prozrana, izgleda zaprljano zbog razliitih
pratjaja. Purua je ista svesnost bez ikakvih primesa, ali je inficirana
raznim sadrajima uma, pratjajama, kao to su srea, avidja (neznanje),
smrt i raanje.

31
Sutra 21: Prakriti je samo zarad purue

Tadartha eva drishyasyatma.


Tadartha: zbog toga (purue); eva: samo; drishyasya: od posmatranog, spoznatog;
atma: sutina, bie

Prakriti postoji samo zarad purue.

Prakriti postoji samo zarad purue. Od samog poetka itav proces


evolucije je namenjen ostvarenju, osloboenju purue. Prakriti je samo
instrument. Purua je spoznavalac, svedok, a prakriti posrednik u
spoznaji. Stari tekstovi kau da je celokupna struktura univerzuma
manifestacija veze izmeu purue i prakriti. Prakriti kreira univerzum
samo radi purue, njenog iskustva i konanog osloboenja.
To je kao kada konj i jaha idu na putovanje, konj nosi jahaa i oni
idu sve dalje i dalje. S vremena na vreme, jaha sjae, nahrani i napoji
konja koji je u slubi putovanja i njegovog zavretka, on je samo
medijum putem koga jaha dolazi do svog odredita, cilja. Tako je i
prakriti samo zarad purue, to jest radi njenog iskustva, kao i njenog
osloboenja. Prakriti postoji da ostvari kompletan plan evolucije i kada
purua dostigne konano osloboenje, njena svrha je ispunjena i
potpuno se povlai u pogledu purue.

32
Sutra 22: Prakriti nakon osloboenja

Kritartham prati nastamapyanastam


tadanyasadharanatvat
Kritartham: osoba ija je svrha ispunjena; prati: ka; nastam: unitena; api: mada;
anastam: nije uniteno; tat: to; anya: drugi; sadharanatvat: zbog postojanja
zajednikog

Za one ija je svrha ispunjena prakriti ne postoji, ali za


druge i dalje nastavlja da postoji zato to je spoznaja
ista za sve.

Kada purua na svom putu dostigne krajnji cilj, konj joj vie nije
potreban, ali on to ne vidi ve nastavlja da slui drugim ljudima. Purua
nema nita vie sa prakriti kada je osloboena i kada je sa svim
iskustvima zavrila.
ista svesnost koja prolazi kroz razliite faze evolucije prolazi kroz
razliite vrste iskustava i kada dostigne stanje osloboenja, prakriti
prestaje da postoji za tu puruu. Meutim, kada je purua osloboena i
njena svrha ispunjena, spoznaja za nju moe nestati, ali e ona i dalje
videti, uti, kretati se itd. To je stanje ivanmukti (osloboene due), u
kome ona ne prestaje da ivi. Osloboene due i dalje deluju u oblasti
prakriti (u ovom svetu) jer prakriti i dalje postoji kroz um, seanje, ula,
uprkos njihovom osloboenju i zato nastavljaju da doivljavaju svet i ne
umiru odmah nakon dostizanja ivanmukti. Tako se purua prva
oslobaa, ali prakriti opstaje i nastavlja da deluje kroz telo osloboene
due.
Svesnost ili purua ne dolazi u dodir sa prakriti, ali nakon godina
njihove odvojenosti i prakriti postaje slaba i neodreena. Kao to jaha
ostavlja konja kada je njegova svrha ispunjena i vie ne vodi rauna o
njemu, isto tako i osloboena purua ne brine o prakriti. Tako konj
postaje slab i umire jednog dana. Slino i prakriti postaje neodreena i
nemona te naputa ivanmukti jer je i sama svoju svrhu ispunila. To se
zove videhamukti.

33
Sutra 23:Zato jedinstvo?

Svasvamishaktayoh svarupopalabdhihetuh samyogah


Sva: od sopstvenog; svami: glavar; shaktayoh :od dve sile; svarupa: prava priroda;
upalabdhi: postignue, vetina,hetuh: svrha; samyogah: dolaze zajedno

Svrha jedinstva purue i prakriti je da iskuse svoju


pravu prirodu i otkriju sopstvenu snagu.

Purua i prakriti su zajedno iz dva razloga: prvi je dostizanje


samorealizacije, a drugi da otkriju sopstvene snage. Ova sutra je veoma
znaajna jer govori da je svrha jedinstva purue i prakriti osloboenje.
Svrha prakriti je da otkrije snage i univerzum koji je deo nje. Takoe,
postoje i snage koje su svojstvene purui. Ona je ista svesnost, a
prakriti je vibracija, pokret, inercija, pet elemenata, ulnih organa itd., ali i
telo, um, gune...
Mozak divljaka i mozak civilizovanog oveka su sainjeni od iste
sive mase, ali razlika ipak postoji, divljak nije otkrio sopstvene moi, ali
razvijen ovek jeste. Duhovno razvijen ovek u potpunosti otkriva svoje
moi, dok zmija i tigar veoma malo. Razlika postoji zbog razlike u
otkrivanju unutranjih moi koje su uvek u domenu purue ili prakriti.
Postoje odreene duhovne i odreene prirodne moi.
Duhovne moi pripadaju purui, a prirodne prakriti. Prema evoluciji
purue i prakriti, otkrivanje tih moi tee i zato svako od nas prirodno i
duhovno evoluira, bili mi toga svesni ili ne.

34
Sutra 24: Avidja je uzrok

Tasya heturavidya
Tasya: toga (jedinstva); hetuh: uzrok; avidya: manjak unutranje svesnosti

Uzrok jedinstva je avidja.

Postoji uzrok za jedinstvo purue i prakriti, to je avidja. Prakriti i


purua su obe bez poetka, postoje od nastanka univerzuma. U stvari,
purua je uvek osloboena, ali se stoga moemo upitati- ako je ona uvek
slobodna, koji je smisao njenog ponovnog osloboenja? Ovaj problem
prevazilazi logiku, moe se reiti samo u stanju meditacije.
Reeno je da je avidja uzrok jedinstva, ali ova avidja nije
neznanje. To nije ista avidja o kojoj smo govorili dok smo razmatrali
klee. Ova avidja je vrhovna sila zvana maja koju spisi nisu mogli da
definiu. Izgleda da je ova avidja iskonski, delotvorni uzrok zajednice
izmeu purue i prakriti. Ovo se moe razumeti samo kroz Advajta
filozofiju zato to su u Sankhja filozofiji purua i prakriti veni. U Vedanti
oni su jedno, Brahman, uzvieni.
On je osnova svih energija i svesnosti, ali u toj svesnosti postoji
snana sila zvana maja. Ona (mo maje) stvara veo kroz koji se raa
prakriti i tada oboje, prakriti i purua, postaju iluzija. Za dualistiku
Sankhja filozofiju oni nisu iluzija, ali Vedanta je monistika i otuda vidi
Brahmana i maju kao jedan entitet.

35
Sutra 25:Definicija hane

Tadabhavat samyogabhavo hanam taddrisheh


kaivalyam

Tat: to (avidja); abhavat: u odsustvu; samyoga: jedinstvo; abhavah: nedostatak;


hanam: izbegavanje; tat: to (stanje); drisheh: onog koji vidi; kaivalyam: osloboenje

U odsustvu avidje jedinstvo izmeu purue i prakriti


nestaje. To je hana (izbegavanje, ponitenje) zvano
osloboenje purue.

Otklanjajui avidju, otklanja se i uzrok poistoveenosti purue sa


prakriti, a sa njim i efekt- sama veza takoe prestaje da postoji. To se
zove hana, u kojoj je purua izolovana od svega ostalog. To je
osloboenje (kaivalija) o kome e vie rei biti u etvrtom poglavlju.

36
Sutra 26:Znaenja hane

Vivekakhyatiraviplava hanopayah
Viveka: mo rasuivanja; khyatih: svesnost; aviplava: bez kolebanja, neodlunosti;
hanopayah: znaenja hane (izbegavanja)

Prava, postojana svesnost je nain otklanjanja avidje.

Postoje razliiti tipovi znanja kao to je ulno znanje, putem


intelekta, rasuivanja, linog kontakta, sluanja, matanja, prolih
seanja. Ako elimo da ostvarimo istinsku prirodu purue ne moemo da
se oslanjamo na ove izvore saznanja, to zahteva drugu vrstu znanja. Taj
opseg znanja se zove vivekakhyati. To je proces poznavanja, ne kroz
ula, intelekt niti viu percepciju. Ne moemo upotrebiti vage da bismo
izmerili teinu zemljine kugle, to nije mogue, ali zato moemo
matematikim izraunavanjem. Ukoliko elimo da izmerimo udaljenost
izmeu sunca i meseca ne moemo koristiti merne instrumente, ali
moemo izraunati koristei zakone fizike. Slino, ako elite da spoznate
svoju pravu prirodu, ako elite da otklonite avidju, to moete da uinite
kroz proces saznanja zvani viveka (vivekakhyati).
Obino viveka znai mo rasuivanja, razlikovanja; u ovoj sutri
njeno znaenje je drugaije. Konstantnom praksom samospoznaje, u
odreenoj fazi, svesnost se razvija u vama. Ta svesnost je dualna
svesnost.

37
Sutra 27: Nivoi prosvetljenja

Tasya saptadha prantabhumih prajna


Tasya: od toga, purue; saptadha: sedmostruko; prantabhumih: granii sa
delokrugom; prajna: spoznajna svesnost

Postoji sedam nivoa prosvetljenja purue.

Vivekakhyati donosi sedam nivoa svesnosti, svaki sledei vii u


odnosu na prethodni. Prantabhumi znai poseban opseg delokruga.
Znai da tokom procesa vivekakhyati purua ili svesnost prolazi kroz
razliite nivoe iskustava. Ta iskustva su kontemplirajua: prvo, uvideti ta
treba otkloniti, drugo, svesnost o razlogu otklanjanja, tree, svesnost o
duhovnoj evoluciji, etvrto, svesnost o celovitosti i punoi, peto, svesnost
o svrsi iskustava i osloboenja, esto, svesnost o gunama i njihovom
potpunom delovanju i poslednje, sedmo, svesnost samoga sebe. Kroz
ovih sedam nivoa razvija se stanje svesti koje se zove vivekakhjati.

38
Sutra 28:Neophodnost joga prakse

Yoganganusthanadashuddhiksaye
jnanadiptiravivekakhyateh
Yoganga: deo joge; anusthanat: praksom; ashuddhi: neistoa; ksaye: unititi; jnana:
duhovno znanje; diptih: sjaj; avivekakhyateh: do postojane svesnosti

Praktikujui jogu neistoe nestaju sve dok duhovno


znanje ne kulminira u postojanu svesnost.

U elji da spoznamo pravog sebe, treba da razvijemo istinsku


svesnost koja nije ni mentalna ni intelektualna, ali se ona razvija jedino
duhovnim uvidom koji se pojaava postepenim otklanjanjem neistoa.
Ta mentalna zagaenja unitavamo praktikovanjem joge.
Razliiti aspekti joge se moraju praktikovati korak po korak kako bi se
neistoe unitile i podstakli duhovni uvidi koji dovode do istinske,
duboke svesnosti. U njenom prisustvu avidja i prakriti nestaju. Dakle, u
tom smislu joga nije jedinstvo(spajanje), joga je
odvajanje(razjedinjavanje).
U uobiajenom kontekstu joga se smatra jedinstvom, ali se mora
zapamtiti da je ona pre svega nejedinstvo (odvajanje). To je proces
kidanja veze izmeu purue i prakriti. Patanali naglaava injenicu da je
joga razjedinjenje, razdvajanje, viyoga i to moramo pravilno razumeti.

39

You might also like