SVEUILITE U MOSTARU

FPMOZ
RAZREDNA NASTAVA

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA PRIRODOSLOVLJE

TEMA: BILJKA CVJETNJAA

MENTOR: dr.sc. Mate ivkovi STUDENTICA: Matea Plavi

Mostar, sijeanj, 2017.g.

Sadraj
Uvod ........................................................................................................................................................ 3
1.Spolno razmnoavanje u kritosjemenjaa ............................................................................................ 4
1.1. Graa cvijeta................................................................................................................................. 4
1.2. Opraivanje................................................................................................................................... 6
1.3. Oplodnja i formiranje plodova ..................................................................................................... 8
1.4. Rasprostranjivanje plodova i sjemenki ......................................................................................... 9
2. Graa sjemenke i klijanje .................................................................................................................. 10
2.1. Graa sjemenke graha ............................................................................................................... 10
2.2.Vanost vode, kisika i topline za klijanje ..................................................................................... 11
2.3.Dormancija .................................................................................................................................. 12
2.4.Stratifikacija ................................................................................................................................. 12
3.Vegetativno razmnoavanje kritosjemenjaa .................................................................................... 13
4. Podraljivost biljaka ........................................................................................................................... 14
Zakljuak ................................................................................................................................................ 15
Uvod

Sjemenjae (Spermatophyta) su jedan od odjeljaka u carstvu biljaka. One tvore sjeme kao
organe za razmnoavanje. To ih ini razliitim od biljki koje se razmnoavaju sporama, paprati
i mahovine, koje ine zasebna podcarstva unutar carstva biljki. Ovisno o tome je li sjeme
dijelom ili potpuno skriveno u plodnici, sjemenjae se tradicionalno dijele na golosjemenjae
(Gymnospermae) i kritosjemenjae (Magnoliophyta, ranije Angiospermae). Pri tome su
golosjemenjae parafiletiki takson, to znai da ne obuhvaa sve kasnije skupine razvijene od
zadnjih zajednikih predaka, jer se smatra vrlo vjerojatnim da su se kritosjemenjae razvile od
golosjemenih biljaka.

U ovom seminarskom radu govorit emo o spolnom razmnoavanju kritosjemenjaa, o klijanju

sjemenki, vegetativnom razmnoavanju i podraljivosti biljaka.

3
1.Spolno razmnoavanje u kritosjemenjaa

Cvijet (flos) je organ specifine grae i izgleda, a u kritosjemenjaa slui spolnom

razmnoavanju. To je izbojak ograniena rasta koji se sastoji od cvjetne stapke ili cvatne osi na
ijem se vrhu nalaze muki rasplodni organi pranici i enski rasplodni organ tuak obavijen
jednim ili s vie redova obino ivo obojenih listia koji tvore latice, odnosno vjeni i
uglavnom jednim redom vanjskih, manjih listia, obino zelene boje koji tvore aku, a zovu
se lapovi. U cvijetu veine kritosjemenjaa nalaze se i pranici i tuak. Takvi su cvjetovi zato i
muki i enski, odnosno takav je cvijet dvospolni. Neke cvjetnjae imaju jednospolne cvjetove,
tj. cvijet nosi ili samo pranike ili samo tukove, ali ne i oboje. Katkad se muki i enski
ccvjetovi nalaze na istoj biljci jednodomna biljka, npr. ljenjak koji ima muke i enske
cvjetove na istoj stabljici. Kod vrbe su muke i enske rese (mace) na razliitim biljkama pa je
ona, prema tome, dvodomna biljka.

1.1. Graa cvijeta

Slika 1.1. Graa cvijeta

4
Latice. Obino su ivo obojene i katkad mirisave. Poredane su u krug ili cilindar. Veina
cvjetova ima etiri do deset latica. Boja i miris latica privlai kukce koji obavljaju opraivanje.
Cvjetovi trava i mnogog drvea nemaju latice, nego sitne strukture poput listia koje sadre
reproduktivne organe.

Lapovi. Nalaze se s vanjske strane latica. Oni su esto zelene boje i manjih su dimenzija nego
latice. tite cvijet dok je jo u fazi pupa.

Pranici. Pranici su muki rasplodni organi cvijeta. Svaki se pranik sastoji od pranike niti
ili filamenta s pranicom ili anterom na vrhu.

Tuak. Tuak je enski rasplodni organ. Cvjetovi, kao to je npr.kod ljutia i kupine imaju
veliki broj tukova, a drugi, primjerice vuika, visibaba ili tulipan, imaju samo jedan tuak.

Cvjetite. To je unjasti, ploasti ili vrasto udubljeni dio cvjetne stapke na kojem su smjeteni
pojedini dijelovi cvijeta lapovi, latice, pranici i tuak. Kod nekih biljaka nakon oplodnje
cvjetite postaje mesnato i jestivo, npr.kod jagode, jabuke i kruke.

eboj ( Erysimum sp.)

Cvijet eboja ima etiri lapa ( dva vanjska, dva unutarnja) i etiri latice. Lapovi i osnova latica
nisu spojeni, ali oblikuju tvorbu slinu cijevi koja zatvara pranike i plodnicu. Moe se oekivati
4 ili 8 pranika, ali, zapravo, ima ih 6, i to 2 vanjska i 4 unutranja. Na osnovici svakog vanjskog
pranika nalazi se nabrekla tvorba, tzv.mednik koji proizvodi eernu otopinu koja se zove
nektar.

Plodnica cvijeta eboja sastoji se od dvaju spojenih tuaka i izgleda poput mahune s kratkim
vratom i njukom s dvije resice na vrhu.

Vuika ( Lupinus sp.)

Vuika pripada porodici leptirnjaa. Ima u cvijetu pet lapova koji su spojeni i oblikuju kratku
cijev. Latice su razliita oblika i veliine. Najgornja, tzv. zastavica, postavljena je okomito.
Dvije latice sa strane, tzv. okrilje djelomino su spojene.

Tuak je jedan, dug, uzak i izgleda poput mahune, s oko deset sjemenih zametaka u plodnici.
Unutar cvijeta nalazi se deset pranika, i to 5 duih i 5 kraih. Izdanci vuike nose skupine

5
cvjetova tzv. cvatove. Dakle, cvjetajui izdanci vuike zapravo su cvatovi, a svaki pojedini cvat
nosi oko stotinu pojedinanik cvjetova.

Cvjetovi glavoika (Asteraceae)

Cvjetovi biljaka iz porodice glavoika, kao to su npr. tratinica, ivanica ili maslaak, poredani
su u gusto zbijene cvatove poput glavice. Latica, zapravo cvijet, koja se prva pojavi u cvijetu
postaje glavna i esto se zove floret.

Trave (Poaceae)

Cvjetovi biljaka iz porodice trava su sitni, neugledni i oblikuju gusto zbijene cvatove u obliku
klasa, klipa, metlice i dr. Nemaju latica ni lapova, uz napomenu da su im rasplodni organi
zatvoreni u dvije zelenkaste tvorbe, poput lista, tzv.pljevice. Plodnica tuka ima jedan sjemeni
zametak, ali sam tuak ima dva vrata s rasperjalim njukama. U cvijetu se nalaze tri pranika s
pranicama s kojih, kada sazriju, prema van vise pljevice.

1.2. Opraivanje

Opraivanje cvijeta oznauje prijenos peluda s pranika na njuku tuka. Nakon sazrijevanja i
pucanja pranica, peludna se zrnca zatim prenose daleko na tijelu kukaca ili jednostavno
strujanjem vjetra. Kod samoopraivajuih biljaka pelud koji pada na njuku tuka dolazi iz istog
ili drugog cvijeta na istoj biljci. Prigodom krinog opraivanja pelud se prenosi s pranica
jednog cvijeta na njuku tuka drugog cvijeta druge biljke iste vrste. Krino opraivanje trebalo
bi biti primjenjivo samo ako ima genetske razliitosti izmeu dviju srodnih biljaka koje se
meusobno oprauju.

Opraivanje se moe obavljati vjetrom, pticama, kukcima, mravima, puevima, i uope

ivotinjama i vodom.

Opraivanje eboja

Kao to je ve opisano, nektar se stvara u nektarijima koji se nalaze na osnovi vanjskih pranika
i skuplja u kupe na osnovi dva vanjska lapa. Lapovi i osnovica latica tvore usku cijev kroz koju
mogu dosei samo kukci s dugim rilcem ( sisalom). Pela npr.ugura rilce u tu cijev i opskrbi se
pritom peludom sa zrele pranice. Kada ista ta pela npr.odleti na neki drugi cvijet eboja, neka
od peludnih zrnaca koja su se prilijepila za njezino tijelo, oprait e taj drugi cvijet.

6
Opraivanje vuike

Cvjetovi vuike ne sadre nektar, pa tako pele koje slijeu na cvijet vuike prikupljaju samo
pelud. Kada pela sleti na cvjetno okrilje vuike, svojom teinom pritie na dolje okrilje i
laicu. Pela zatim s peludom koji se zalijepio na donji dio njezina tijela odleti na neki drugi
cvijet vuike. Na tom drugom cvijetu opet teina pele gura laicu prema dolje, to ima kao
posljedicu izbacivanje njuke tuka izvan cvijeta. Pri tomu pela tijelom koje nosi pelud s prvog
cvijeta, dodiruje njuku tuka na koju se zatim lijepe peludna zrnca.

Opraivanje biljaka iz porodice trava

Cvjetovi biljnih vrsta iz porodice trava ne oprauju se kukcima, nego vjetrom. Prije svega kod
cvjetova ovih vrsta rasperjale njuke tukova ispruene su iz cvijeta i jednostavno hvataju
peludna zrnca koja lete zrakom. I pranici takoer vise izvan cvijeta i kada pranice sazriju i
puknu, vjetar raznosi pelud.

Prilagodbe biljaka na razliite naine opraivanja

Cvjetovi koji se oprauju kukcima razliito su prilagoeni na takav nain opraivanja. Naziv
prilagodba obuhvaa u evoluciji grau i fiziologiju cvijeta koja se mijenjala na nain koji
poveava izglede na uspjeh opraivanja kukcima. Veina cvjetova koji se oprauju kukcima
imaju ivo obojene i mirisave latice koje privlae razliite kukce. Osim toga, neki cvjetovi
proizvode nekat, koji takoer privlai mnoge kukce. Tamna linija (vodi za med) na laticama
vjerojatno je neposredna pomo kukcima za pronalaenje izvora nektara, a to dovodi u dodir
kukce s pranicima i njukom tuka.

Spomenute su karakteristike openite prilagodbe kukaca u opraivanju i ne odnose se na

pojedine vrste kukaca. Osim toga, mnogi cvjetovi imaju modifikacije kojima su prilagoeni
opraivanju samo na jedan tip ili vrstu kukaca.

Cvjetovi mnogih tropskih i suptropskih biljaka prilagoeni su opraivanju pticama ili ak i

sisavcima, npr.imiima i mievima.

Cvjetovi koji se oprauju vjetrom prilagoeni su ovom nainu opraivanja tako to proizvode
velike koliine laganog peluda, a pranice i njuke tukova vise izvan cvijeta.

7
1.3. Oplodnja i formiranje plodova
U svih ivih organizama oplodnja se dogaa kada se muka i enska stanica susretnu i stope.
Stanica koja nastaje ovom fuzijom, tzv.zigota, razvija se u zametak (embrio) ivotinje ili biljke.
Spolne stanice svih ivih organizama zovu se gamete, a nastaju staninom diobom- mejozom,
pa su, glede broja kromosoma, haploidne (n).

Oplodnja

Peludno zrnce pada na njuku tuka i apsorbira tekuinu s vlane njuke i klije u peludnu
mjeinicu. Rastom peludne mjeinice od njuke tuka kroz njegov vrat do sjemenih zametaka
u plodnici poinje oplodnja. Peludna mjeinica prodire kroz upljinu plodnice do mikropile
sjemenih zametaka (mikropila-mali otvor na vrhu sjemenog zametka).

Kada je peludna mjeinica prodrla do jajnog aparata kroz mikropilu, njezin se sadraj nikada
ne ispranjuje izravno u jajnu stanicu, nego pokraj nje, i nakon toga propada. Spermalne se
stanice pomiu naprijed, jedna prodire u jajnu stanicu i stapa se s njezinom jezgrom, a druga
napreduje dublje u embrionsku vreu te se stapa sa sekundarnom jezgrom koja je diploidna. Za
kritosjemenjae je karakteristina dvostruka oplodnja. Rezultat toga je diploidna zigotna jezgra
u jajnoj stanici i triploidna jezgra endosperma u embrionskoj vrei.

Formiranje sjemenki i plodova

Nakon nastanka diploidne zigote ona se intenzivno dijeli i nastaje mala biljica, tzv.klica koja
se sastoji od tankog i sitnog klicinog korjenia s korijenovom kapom i od izdanka s apikalnim
(vrnim) meristemom. U dvosupnica nastaju dva postrana lista, tzv.supke izmeu kojih se
nalazi apikalni meristem. Kod jednosupnica nastaje samo jedna prividno terminalna supka, a
apikalni je meristem pomaknut u stranu. Za dvosupnice je bitno rei i to da se hrana koja je
proizvedena u listovima roditeljske biljke prenosi floemom pema supkama, koje zbog priuvne
hrane narastu velike i potpuno zaokrue embrio. I kod dvosupnica i jednosupnica od
intergumenata (vanjski ovoji oko sjemenog zametka koji okruuju nucel), nastaje sjemena
lupina koja obavija sjemenku. Dakle, nastala je sjemenka, dio biljke koji slui njezinu spolnom
razmnoavanju, a sastoji se od klice (zametak, embrio), hranjivog stanija endosperma i
sjemene lupine.

8
Kako sjemenke rastu, plodnica takoer postaje mnogo vea, a latice i pranici se smeuravaju
i otpadaju. Takva se plodnica naziva plodom. No, plod se ne razvija samo iz plodnice nego i iz
drugih dijelova cvijeta pa i cijelih cvatova.

1.4. Rasprostranjivanje plodova i sjemenki

Plodovi se rasprostranjuju, slino kao i pri opraivanju, ivotinjama, vjetrom, vodom ali pri
rasprostranjivanju plodova sudjeluje i ovjek.

Rasprostranjivanje vjetrom

Uinak rasipanja. Na ovaj se nain rasprostire, primjerice, mak koji ima dugu cvjetnu stapku,
suhu plodnicu i udubine na tobolcu s jednim ili vie otvora. Vjetar trese cvjetnom stapkom i
sjemenke se rasipaju na sve strane kroz otvore na tobolcu.

Padobranski plodovi i sjemenke. Pavitina, vrba i maslaak imaju sjemenke i plodove poput
padobrana. Rasperjale dlaice izrastaju iz ploda ili sjemenke oblikujui neku vrstu padobrana i
tako poveavaju svoju povrinu. To ima kao posljedicu da sjemenka jedri na velike
udaljenosti prije nego to padne na tlo.

Krilati plodovi. Plodovi lipe, javora i jasena imaju krilca izrasla s vanjskog ruba plodnice,
ili strukture poput lista na cvjetnoj stapci. Pri padanju s drveta krilca uzrokuju vrtnju plodova
oko glavne osi. Padanje plodova je polagano i noeni zranom strujom imaju vee izglede za
razvitak.

Rasprostranjivanje ivotinjama

Sisavci i plodovi s kukcima. Cvat ika okruen je brojnim kukcima koje se zakvae za dlaku
nekoga prolazeeg sisavca (npr.lisica) i tako ga raznose na velike udaljenosti.

Ptice, sisavci i mesnati plodovi. Plodove kupine i bazge rado jedu ptice i sisavci. Tvrda
sjemenka nije probavljiva i s izmetom ivotinje izlazi van daleko od roditeljske biljke. Mekani
sadraj ploda i iva obojenost mogu biti vani kao prilagodbe tom nainu rasprostranjivanja.

Samorasprostranjivanje

Plod mahuna kod biljnih vrsta iz porodice mahunarki, osui se, zgri i nabora na suncu. ilava
vlakanca u plodu se stegnu i poveaju napetost. Kada se plod raspukne, vlakanca se iznenada
oprue i izbace sjemenke van.

9
2. Graa sjemenke i klijanje

2.1. Graa sjemenke graha

Sjemenka graha sadri malu biljicu, tj.klicu. klica ima korjeni i izdanak koji nosi supke i
pupoljak. Supke su dva modificirana lista a nabrekle su od priuvne hrane. Klica i supke su
zatvoreni u vrstu sjemenu lupinu. Otvor na sjemenom zametku, tzv.mikropila ostaje na lupini
kao mala rupica i slui za ulazak vode u sjemenku. Pupak preostali je oiljak, gdje je sjemenka
bila privrena za mahunu.

Klijanje

Sjemenka koja je otpala s roditeljske biljke sadri samo 5-20% vode, u usporedbi s 80-90%
vode u tkivima odrasle biljke. im dospiju u tlo, neke e sjemenke apsorbirati vodu i nabubriti,
ali nee proklijati sve dok se ne zadovolje ostali uvjeti.

Klicin korjeni raste prvi probijajui se kroz sjemenu lupinu. Kontinuirano raste prema dolje
u tlo gurajui se izmeu estica tla. Vrak klicina korjena zatien je od moguih ozljeivanja
u dodiru s esticama tla korijenovom kapom. Izlaenjem klicina korijenka iz sjemenke zavren
je proces klijanja. Bono (lateralno) korijenje raste postrano od glavnog korijena i pomae pri
usidravanju i uvrivanju biljice. Na glavnom i bonom korijenu rastu sitne korijenove
dlaice. One su u vrstom dodiru s esticama tla i upijaju vodu s mineralima iz prostora izmeu
njih.

U dvosupnica, kao to je i grah, priuvne su tvari uskladitene u supkama.

Kod sjemenke graha podruje klicina popoljka, tzv.hipokotil odmah je iznad korjenia.
Korijeni je sada vrsto usidren u tlo, no ubrzo rastui hipokotil, svinut u obliku luka i udignut
uvis, probija se kroz tlo i pri tome povlai za sobom i supke.

Kada su supke konano iznad tla, hipokotil se uspravlja, a listovi pupoljka se otvaraju. Listovi
mlade biljke poinju apsorbirati Sunevo svjetlo i proizvoditi vlastitu hranu fotosintezom.
Izmeu listova biljice nalazi se vegetacijski vrak koji omoguuje rast u vis.

Drugi oblici klijanja

Sve sjemenke ne kliju na isti nain kao sjemenka graha. Kod graka i boba npr.epikotil, rastui
se izduuje, ostavljajui pritom supke u tlu a hipokotil takoer je u tlu.

10
U trava i itarica priuvna hrana nije u supki, nego u endospermu. Za vrijeme klicanja klicin
pupoljak raste kroz tlo nagore, zatien u prvo vrijeme tvorbom koja nalikuje na rukavac,
tzv.koleoptil. im je iznad tla, koleoptil prestaje rasti i pojavljuje se pravi list.

2.2.Vanost vode, kisika i topline za klijanje

Voda

Sjemenke u vrijeme rasprostranjivanja sadre vrlo malo vode. U tom, dehidrirajuem stanju
njihov je metabolizam vrlo spor i ne iskoritava se priuvna hrana. Takve su suhe sjemenke
otporne na ekstremne temperature i isuenja. Prije nego to nastupe metabolike promjene
potrebne za proces klijanja, sjemenke moraju apsorbirati vodu. Voda se apsorbira prije svega
kroz otvor mikropile, a u nekih vrsta i kroz testu u cjelini. Jednom kada se korijen dovoljno
razvio, on poinje apsorbirati vodu iz tla, osobito pomou korijenovih dlaica. Voda koja
pristigne u embrio i supke rabi se za ove aktivnosti:

- aktivaciju enzima u sjemenci

- pomae pretvaranju kroba u glukozu i proteina u aminokiseline

- prenosi otopljenu glukozu iz supki u podruja rasta

- iri vakuole u stanicama i tako poveava turgor, to pospjeuje rast korijena i izdanaka

- podrava i odrava turgor stanica, to ima kao posljedicu uspravno dranje izdanaka i irenje
listova

- omoguuje tijek fotosintetskog procesa kada se na biljici konano razviju mladi listovi

- omoguuje transport mineralnih tvari u vodenoj otopini iz tla prema korijenu i izdanku.

Kisik

U nekih sjemenki sjemena lupina nije propustljiva za kisik i rana faza klijanja vjerojatno tee
anaerobno. Namakanjem lupine u vodu i njezinim pucanjem zbog procesa bubrenja otvoren je
prolazak kisiku u sjemenku. Kisik se rabi u aerobnim respiracijama, koje osiguravaju energiju
za mnoge kemijske reakcije, ukljuujui mobilizaciju priuvne hrane i stvaranje nove
citoplazme i staninih ovojnica rastueg klijanca.

11
Temperatura

Klijanje je snanije i tee bre na viim temperaturama, s gornjom granicom od oko 40C.

Iznad 45C stanini se enzimi denaturiraju i klijanci e biti uniteni. Na niim temperaturama
(0-4C) klijanje ne moe zapoeti za veinu biljaka. No, ima znatnih varijacija u pogledu
temperature koja je potrebna za pokretanje procesa klijanja.

Svjetlost

Budui da velika veina kulturnih biljaka raste iz sjemenki koje su posaene u tlo, gdje ne
dopire svjetlost, oito je da svjetlost nije uvjet klijanja. Laboratorijski pokusi sa sjemenkama
koje klijaju u staklenoj laboratorijskoj posudi upuuju na injenicu da svjetlost ne sprjeava
klijanje. No, treba rei da ima nekih biljnih vrsta ije sjemenke trebaju stanovitu izloenost
svjetlu prije klijanja.

U svih klijanaca, jednom kada je izdanak iznad tla, svjetlost je nuna u procesu fotosinteze.

2.3.Dormancija
Sjemenke mnogih vrsta biljaka nisu sposobne klijati odmah nakon to dospiju u tlo jer im treba
prethodno razdoblje mirovanja, tzv.dormancija. Razdoblje mirovanja obino im se poklapa s
razdobljem nepovoljnih uvjeta na stanitu, koje slijedi nakon ispadanja sjemenki. Ako bi
sjemenke proklijale odmah nakon ispadanja, u jesen bi klijanci bili uniteni izlaganjem mrazu,
snijegu i ostalim hladnijim i nepovoljnim uvjetima. Prednost razdoblja dormancije jest u tome
da se klijanje odgaa sve dok ne prou nepovoljni uvjeti.

2.4.Stratifikacija
Postupak za prekid dormancije, u kojem se sjemenke stavljaju u vlaan pijesak na nie pozitivne
temperature, naziva se stratifikacija. Prekidu dormancije moe pridonijeti i svjetlost. Takve su
sjemenke nazvane svjetlostnim klijancima (salata, celer i dr.). U mesnatom dijelu ploda mogu
postojati tvari koje spreavaju klijanje. Tako se u mesu ploda rajice, nalazi kavina kiselina
koja sprjeava klijanje. Ako se takve sjemenke izvade iz ploda i stave na vlani filtrirani papir,
one e proklijati.

12
3.Vegetativno razmnoavanje kritosjemenjaa

Osim razmnoavanja pomou sjemenki, mnoge se biljke mogu razmnoavati nespolno, tj.bez
gameta, opraivanja i oplodnje. Taj oblik nespolnog razmnoavanja zove se vegetativno
razmnoavanje, jer se zbiva pomou prehrambenih ili vegetativnih organa: korijena, stabljike i
lista, ili pomou nekih posebnih viestaninih tvorevina.

Ako neka biljka ima mesnat korijen, npr.maslaak, a korijen uzduno presijeemo i svaku
polovicu posebno zasadimo, iz svake e polovice izrasti nova biljka. Mnoge se biljke
razmnoavaju vegetativno pomou svojih podzemnih i nadzemnih stabljika. Npr.ako granicu
vrbe ili oleandra stavimo u vodu, one e iznad odrezanog dijela potjerati tzv.adventivno
korijenje. Tako nazivamo korijenje koje se ne razvija iz korijenka klice, nego iz drugih biljnih
organa. Neke se biljke razmnoavaju pomou posebnih pupova, tzv.rasplodnih pupova.
Katkada i list moe posluiti za razmnoavanje, kao npr.kod begonije.

Kod jagode i puzajueg abnjaka izdanak je vrlo kratak i veim dijelom pod zemljom. On nosi
na sebi listove i cvjetove. Nakon to glavni izdanak procvjeta, boni pupovi proizvode druge
izdanke koji rastu horizontalno preko tla. Ti horizontalni izdanci zovu se vrijee ili stoloni.

U mnogih biljaka hotizontalni izdanak potjee od lateralnih pupova blizu osnovice stabljike i
raste pod zemljom. Takva podzemna horizontalna stabljika zove se podanak.

ovjek uvelike iskoritava osobine biljaka da se mogu razmnoavati i vegetativno, pa mnoge

kulturne biljke preteito razmnoava na taj nain. Primjerice, sadnja gomolja krumpira,
izgradnja ivih ograda zasaivanjem granica kaline u tlo, razmnoavanje vinove loze itd. Na
vegetativnom razmnoavanju temelji se i cijepljenje (kalemljenje) biljaka. To je nain
vegetativnog razmnoavanja pri kojem se na odgovarajuu podlogu koja je otporna na uvjete
okoloa cijepi dio granice s pupovima, tzv.plemka ili cijep (kalem). Cijepljenje redovito
uspijeva kod blisko srodnih vrsta ili rodova. Takav nain razmnoavanja vaan je u voarstvu,
vinogradarstvu i vrtlarstvu.

Klon

Biljke kerke, koje su nastale vegetativno, sve su genetski istovjetne meusobno i s roditeljem,
tj.formiraju klon. To je potomstvo koje je nastalo od jednog organizma ili jedne somatske
stanice vegetativnim razmnoavanjem. Jedinke koje tako nastaju imaju iste genske osobine kao
i roditeljski organizam, tj.pripadaju istom genotipu. U poljoprivredi i hortikulturi klonovi imaju

13
prednost jer nose u sebi sva dobra obiljeja posaene biljke i zadravaju ih iz narataja u
narataj.

4. Podraljivost biljaka

Jedna od bitnih karakteristika svih ivih bia po kojoj se razlikuju od neive prirode jest njihova
podraljivost ili iritabilnost, tj.iva bia odgovaraju na podraaje ili stimulanse. Podraaj moe
biti uzrokovan dodirom, promjenom intenziteta svjetla ili temperature, zvunim vibracijama ili
njihovim kombinacijama. I biljke su ivi organizmi pa i one reagiraju na podraaje, premda ne
toliko oito ili ne tako brzo kao ivotinje. U biljaka odgovore na podraaje daju odreeni biljni
organi, kao to su cvjetovi, listovi, korijen, stabljika i sl. Biljke se mogu podraiti odreenom
koliinom svjetla, temperaturom, dodirom i sl. One odgovaraju na te podraaje otvaranjem ili
zatvaranjem cvjetova, listova i sl.

Tropizmi. Ako se biljka giba prema izvoru ili od izvora podraaja, govorimo o tropizmima, koji
mogu biti uzrokovani npr.svjetlou pa se zovu fototropizmi, ili gravitacijskom silom pa se
nazivaju geotropizmima, ili pak kemijskim tvarima pa se nazivaju kemotropizmima.

Nastije. Nastije nisu izravni odgovori na podraaj. Jednim dijelom to su reverzibilna turgorska
gibanja, a dijelom se temelje na rastu. Razlikujemo termonastije, fotonastije i seizmonastije.

Termonastije su uzrokovane razlikom u temperaturi, a temelje se na rastu. Tako se cvjetovi

tulipana ili afrana otvaraju povienjem temperature, a zatvaraju njezinim sniavanjem.

Fotonastije su gibanja uzrokovana svjetlou, a isto se temelje na rastu. Takva su gibanja

poznata kod cvjetova lopoa, raznih kaktusa itd. Osvjetljenje najee uzrokuje otvaranje, a
zamraenje zatvaranje cvjetova.

Seizmonastije su podraajna gibanja uzrokovana potresanjem ili dodirom, a temelje se na

promjenama turgora. Do tih brzih gibanja dolazi zbog snienja turgora u parenhimskim
stanicama zglobnih jastuia na bazi peteljki listova i liski. Pri potresanju lista naglo se snizi
turgor u zglobnom jastuiu zbog izlaska vode i osmotski aktivnih tvari iz parenhimskih stanica
u stanine stijenke, intercelularne prostore i djelomino u provodne ile, pri emu se lisna
peteljka sklopi prema dolje, a liske parnoperastog lista sklope prema gore. Mehanizam
otvaranja i zatvaranja pui takoer se postie nastijskim gibanjima, a temelji se na promjeni
turgora.

14
Zakljuak

15
Literatura

16