Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces

Starohrvatska prosvjeta UDK: 94(=16)(091)

III. serija - svezak 40/2013. Izvorni znanstveni rad

Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena

Intitut za arheologijo
Znanstvenoraziskovalni center SAZU metode i proces
Novi trg 2
SI - 1000 Ljubljana The ethnogenesis of the Slavs,
pleterski@zrc-sazu.si the methods and the process.

Temelj samorazumijevanja Slavena bio je njihov jezik. Dakle, povijest

Slavena je u velikoj mjeri povijest njihovog jezika. U lanku se opisuje
njihova etnogeneza sve do 6. stoljea. Njihovo irenje prema zapadu i
jugu trajalo je 400 godina, a imali su snanu asimilirajuu mo. Stoga je
mogue da je njihova domovina izvorno obuhvaala samo mali teritorij.
Pravni oblik asimilacije stranaca bila je tzv. vrv (ue) kao simboliko-
drutveni fenomen. Primjer sela Police u Sloveniji ukazuje na to da je
potrebna sinteza triju interpretativnih modela - autohtoni, alohtoni i kul-
turna asimilacija- kako bi razumjeli etnogenezu Slavena.

Kljune rijei: Slaveni, etnogeneza, metodologija, rani srednji vijek,

migracije, asimilacija
 Polazite je to pokazao Lev S. Klejn, da e upravo sposobnost
pronalaska i uporabe takvih mjerila odrediti razinu
Pisati o etnogenezi Slavena jednako je nezahval-
uspjenosti tipologije te naposljetku interpretacije i
no kao i pisati o etnogenezi Indoeuropljana i napo-
shvaanja5.
sljetku o bilo kojoj drugoj etnogenezi. Problemi na-
Srednjovjekovni pisci spominju da Slaveni di-
staju ve kod teoretskih koncepata gdje ne postoji
jele isti jezik (lingua), pravo (lex), obiaje (con-
konsenzus o znaenju pojma narod, etnija. Moemo
suetudines), a od ustaljenja kranstva te kasnije
rei da se posljedino javljaju dva suprotna teoret-
crkvene razdiobe na katoliku i pravoslavnu Cr-
ska pristupa. Po jednom su shvaanju narodi vjeni,
kvu, spominju da Slaveni nisu iste vjeroispovijesti
neprolazni i imaju svoje pretke, dok kod drugog ta
(ritus)6. No, pretkransko se vjerovanje na razini
starodrevnost nestaje jer su narodi nastali tek u mo-
ljudske kulture do dananjih dana ipak toliko sau-
dernom dobu1, a nekritini povjesniari pokuavaju
valo i s tolikom slinosti, da omoguava dovoljno
ih projicirati u prolost2. Nije li zato najbolje odmah
vjerodostojnu rekonstrukciju zajednike prasla-
odustati? Kako bi bolje shvatili Slavene, posluit u
venske ritualne predaje7. Dakle, u tom su pogledu
se se zakonom fizike po kojem nita ne nastaje iz
razlike izmeu Slavena takoer bile mnogo manje
niega, odnosno svaka pojava mora nastati iz ne-
8 no to se to formalno inilo. Uvjerenje spomenutih
ega. No, pritom je ve na poetku potrebno odgo-
srednjovjekovnih pisaca da poznavanje pojedina-
voriti na naizgled jednostavno, ali ujedno i kljuno
nog dijela Slavena znai ujedno i poznavanje svih
pitanje, tko su (bili) Slaveni - rezultat percepcijskog
Slavena, na paradigmatian nain ilustrira djelo iz
konstrukta susjeda i specifinog drutvenog razvoja
9. stoljea, itije Metodija (poglavlja II. i V.), koje
kao to to misli Florin Curta3 ili, pak, skupine ljudi
opisuje ivot i djelo slavenskih apostola Konstan-
koje kod zadovoljenja egzistencijalnih potreba po-
tina-irila i Metoda. Po miljenju pisca, injenica
vezuju neka zajednika obiljeja.
da je Metod u svojoj profesionalnoj karijeri, izme-
Da bi razumjeli Slavene, potrebno je upozna-
u ostalog, obavljao dunost slavenskoga arhonta
ti njihov nain ivota ije trojstvo ine drutvo,
u blizini Soluna (dananja Grka), takorei ga je
ekonomija, ideologija. Njihova su nam obiljeja
predodredila za njegovo kasnije djelovanje u 1000
iz ranoga srednjeg vijeka zbog nedostatka pisanih
kilometara udaljenoj Moravskoj i Panoniji.
vrela poprilino nepoznata. Postojea pisana vrela
No ipak, to ne znai da su Slaveni bili organ-
gotovo su u potpunosti djelo stranaca i ovise o nji-
ska cjelina, jedinstveno djelujue tijelo. ini se da
hovoj percepciji. Njihovo suosjeanje za stranace,
moderna socioloka terminologija nije u moguno-
kojih se manje ili vie boje, nikako nije pretjerano
sti dobro opisati drutvo starih Slavena. F. Curta je
veliko. Dakle, nedostaju nam insajderski podatci ta-
uvjerljivo upozorio na nedostatke termina vojna
danjih Slavena o Slavenima. Dananji su kulturni
antropolozi svjesni vanosti podataka prikupljenih
internim sudjelovanjem i promatranjem. Takav pri- 2011., VII. G. P. ANTEK, Anthropos religiosus.
Antropoloko-religijski ogledi. Zagreb, 2011., str. 66.
stup nam omoguava da kulturu koju promatramo 5
Usp.: L. S. KLEJN, Arheoloka tipologija. Ljublja-
iznutra, vrednujemo po standardima i mjerilima te na, 1988., str. 490-528.
kulture4. Taj princip i u arheologiji govori, kao to 6
P. TIH, Slovansko, alpskoslovansko ali slovensko?
O jeziku slovanskih prebivalcev prostora med Donavo
in Jadranom v srednjem veku (pogled zgodovinarja)
1
I. MIRNIK PREZELJ, Sodobna sociologija o proble- / Slavic, Alpine Slavic, or Slovene? A Historians
mih etninosti, narodov (nacionalizmov) in dananja Perspective on the Language of the Medieval Slavic
arheologija, Arheoloki vestnik, 53, Ljubljana, 2002., Population Living in the Area between the Danube
str. 386. and the Adriatic, Zgodovinski asopis, 65, Ljublja-
2
Usp.: P. GEARY, Mit narodov. Srednjeveki izvori na, 2011., cijeli lanak, sintetiki dio str. 37-41.
Evrope. Ljubljana, 2005. (= The Myth of Nations: 7
V. N. TOPOROV, Predzgodovina knjievnosti pri Slo-
The Medieval Origins of Europe, Princeton University vanih, poskus rekonstrukcije. Ljubljana, 2002. R.
Press, 2001.). P. TIH, Nacionalizem kot zgodovin- KATII, Boanski boj. Tragovima svetih pjesama
ski nesporazum, u: Mit narodov. Srednjeveki izvori nae pretkranske starine. Zagreb - Moenika
Evrope, (ur. P. J. Geary), Ljubljana, 2005., str. 226. Draga, 2008. R. KATII, Zeleni lug. Tragovima
3
F. CURTA, The Making of the Slavs. History and Ar- svetih pjesama nae pretkranske starine. Zagreb -
chaeology of the Lower Danube Region c. 500-700. Moenika Draga, 2010. R. KATII, Gazdari-
Cambridge, University Press, 2001. ca na vratima. Tragovima svetih pjesama nae pretkr-
4
T. VINAK, Tibetski buddhizam i bn. Zagreb, anske starine. Zagreb - Moenika Draga, 2011.

demokracija8. Iako se ini da je termin sustav se-
gmentiranih loza (segmentary lineage system),
primjereniji jer ga obiljeava, unato sloenoj dru-
tvenoj organizaciji, karakteristian manjak hijerar-
hije, Curta skree pozornost na slavenske kralje-
ve koje spominju bizantski pisci, ime (kraljevi)
ukazuju na razvoj slavenskog drutva u dodiru s
Carstvom9. U njima vidi dokaz vrhovnitava (chi-
efdoms) kao regionalno organiziranih drutava s
centraliziranom izvrnom hierarhijom koja koor-
dinira djelatnosti meu pojedinanim seoskim za-
jednicama10. Radi se o antropolokoj klasifikaciji
koja se djelomino temelji na suvremenoj situaciji
u Melaneziji. Iako je mogue da je drutveni razvoj
u Melaneziji doveo do oblikovanja obrazaca koji
su moda ak i slini staroslavenskima, isto tako je
mogue da je u pitanju tek socijalna homonimija, ali
ne i sinonimija. Ta pomisao ne opovrgava oigledno
postojanje nekih poglavara meu Slavenima koje
spominju bizantski pisci, no njihovo postojanje ne
objanjava djelovanje drutvenih mehanizama kod
starih Slavena.
Zajedniki slavenski rjenik za politiko dife-
rencirano drutvo veoma je skroman. Rije gos-
podar, u izvornom znaenju gospodar gostiju ili
gospodar gozbe, sadri snanu sakralnu kono-
taciju11 te je njena upotreba u civilnom drutvu
jo uvijek nejasna. Rije vlast, u smislu vladanje,
nad ime imamo vlast, uobiajena je slavenska i
ukazuje na veliku semantiku stabilnost12. Postoji
takoer praslavenska rije *vojevoda, u izvornom
znaenju onaj, koji vodi vojsku13. No, praslaven-
ska rije za kneza, * knng, ve je posuenica kulture. Mogue je postaviti tezu da je biti dijelom
iz germanskog *kuningaz, to znai kralj, voa ple-
mena14. Praslavenska je hijerarhija zakljuena razi-
nom upana. Praslavenski *upan je izvedenica
iz rijei *upa, u smislu okruga, podruja jednog
plemena. Postoji mogunost da je rije izvedena iz
indoeuropske rijei *gewp, udolina15. upa tako
oznauje relativno malu teritorijalnu jedinicu odre-
8
F. CURTA, The Making of the Slavs, str. 312-319.
9
F. CURTA, The Making of the Slavs, str. 319-325.
10
F. CURTA, The Making of the Slavs, str. 325-332.
11
K. KRUBEJ, Ritus gentis Slovanov v vzhodnih Al-
pah. Model rekonstrukcije pravnih razmerij na pod-
lagi najstarejega jezikovnega gradiva. Ljubljana,
2002., str. 144-148.
12
K. KRUBEJ, Ritus gentis Slovanov, str. 126-130.
13
M. SNOJ, Slovenski etimoloki slovar. Ljubljana,
1997, str. 725.
14
M. SNOJ, Slovenski etimoloki slovar, str. 241.
15
M. SNOJ, Slovenski etimoloki slovar, str. 767.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
enog broja sela na ijem elu je upan. On moe
biti njezin gospodar, vojvoda koji obnaa vlast.
Zato pojedinane upe moemo razumijeti kao
osnovne politike jedinice slavenskoga svijeta. Mo-
emo ih usporediti s grkim polisom, rimskim civi-
tasom, germanskim gauom te keltskim oppidumom.
Ljudi su u njima ostvarivali svoj pravni identitet,
u dananjem smislu dravljanstvo16. Staro miljenje
da su ih Slaveni preuzeli od Avara sve je manje vje-
rojatno17. Pisana vrela spominju njene predstojnike,
upane tek od 777. godine, tj. od njihova ukljuenja
u feudalni sustav, nakon ega je upa u razliitim
krajevima i u razliito doba ve preuzela razliita
znaenja18.
upe su bile slino strukturirane, sa srodnim je-
zikom, pravom, obiajima i ritualima, to je predu- 9
vjet za stjecanje osjeaja o cjelini, koji su imali svi
pisci koji su opisivali Slavene. No, unato takvom
dojmu, Slaveni nikako nisu bili homogena cjelina,
nego povea skupina vrlo slinih sastavnih dijelova.
Moda odgovara matematika metafora da se radi
o fraktalnom drutvu. Metafora izjednauje upe s
nekim fraktalima koji, ne samo da su jednako struk-
turirani, nego i na razini svake upe nalazimo ono
to inae moemo prouavati i na razini udruiva-
nja pojedinanih upa u vee teritorijalne skupine.
Ritualni jezik, koji je po staroj vjeri omogu-
avao razumjevanje djelovanja prirodnih sila i na
taj nain preivljavanje stanovnitva upe, bio je,
naravno, slavenski. U tom je smislu bio neraskidiv
dio integralnog dijela cjelovitoga sustava ivljenja,
dakle proizvodnje, bivanja, materijalne i duhovne
te cjeline ivljenja u upi, znailo biti Slavenom.
Iz 9. stoljea proizlaze i vani fragmenti samo-
razumijevanja ljudi koje su ostali smatrali Slaveni-
16
A. PLETERSKIJ, The Making of the Slavs iznutri,
Studia Slavica et Balcanica Petropolitana 2(4), San-
kt-Peterburg, 2008., str. 33-36.
17
Usp.: A. GLUHAK, Hrvatski etimoloki rjenik.
Zagreb, 1993., str. 713-714. M. SNOJ, Sloven-
ski etimoloki slovar, str. 767. J. REJZEK, esk
etymologick slovnk. Voznice, 2001., str. 752. K.
DUGOSZ KURCZABOWA, Wielki sownik etymo-
logiczno historyczny jnzyka polskiego. Warszawa,
2008., str. 481. F. SMILJANI, Studije o srednjo-
vjekovnim slavenskim / hrvatskim institucijama. (Po-
sebna izdanja Odjela za povijest Sveuilita u Zadru,
Knj. 3), Zadar, 2010., str. 14.
18
M. HARDT, Supan, u: Handwrterbuch zur deutschen
Rechtsgeschichte, Bd. V, Berlin, 1998, str. 84-88. F.
SMILJANI, Studije, str. 13-72.
 ma. ivotopis Sv. Metoda, itije Metodija (poglav-
lje V.), govori kako su moravski knezovi Rastislav i
Svetopluk pisali bizantskom caru Mihaelu. U pismu
su sebe i svoje imenovali my Slovni19. Praslaven-
sku rije *Slovne etimolozi tumae na dva naina.
Po prvom tumaenju, koje bi po tvorbi rijei bilo
pravilnije, ali semantiki nestabilnije od drugog,
rije oznaava stanovnike pored rijeke *Slova ili
*Slovy. Drugo, bolje utemeljeno semantiko tuma-
enje, navodi da je ime izvedeno iz praslavensko-
ga *slovo, to znai rije. Slaveni bi po tome bili
ljudi s kojima je mogue razgovarati, koji razumiju
na jezik. U prilog toj pretpostavci ide i injenica da
su Slaveni svoje zapadne germanske susjede nazi-
vali *nmci, dakle nijemi ljudi, koji ne znaju pria-
10
ti20. Slaveni bi na taj nain bili braa po jeziku. Taj
se je izraz koristio za srodna plemena kada susjedi
nisu poznavali njihova plemenska imena21.
Razumljivo je da u 9. stoljeu nisu bila poznata
suvremena etimoloka tumaenja, no unato tomu,
postojala su odreena uvjerenja o znaenju imena.
Moemo ih prepoznati u djelu o ivotu Sv. Kon-
stantina-irila, itie Konstantina (poglavlje XIV.)
kada car Mihael alje Konstantina Moravcima.
Konstantin je svjestan da njegovo misionarsko dje-
lovanje nee biti uspjeno bez knjiga na domaemu
jeziku. Ujedno je svjestan da ga zbog toga mogu
proglasiti heretikom jer su se tada priznavala samo
tri jezika kao crkvena: latinski, grki i hebrejski.
Prema kazivanju iz ivotopisa Bog je potom Kon-
stantinu poslao slova u slavenskom jeziku i tako
uzdignuo Slavene meu velike jezine zajednice.
Prema navodima iz ivotopisa, Konstantin je tim
slovima najprije napisao poetak Ivanova evanelja
u kojem je triput spomenuo rije Bog i triput rije
slovo. Time je asocirao etimoloku figuru Slovne -
slovo koja upuuje na vezu Slavena ak i sa samom
bojom Rijeju22. Dakle, etimologija koja je i danas
mona, bila je ve i tad vrlo iva te govori da je
vaan dio slavenskoga identiteta bio upravo njihov
19
Zbog toga takoer ne stoji uvjerenje F. Curte da Sla-
veni sami sebe na taj nain nisu oznaavali sve do 12.
stoljea: F. CURTA, The Making of the Slavs, str. 350.
20
M. SNOJ, Slovenski etimoloki slovar, str. 582.
21
H. POPOWSKA TABORSKA, Zgodnja zgodovina
Slovanov v lui njihovega jezika. Ljubljana, 2005., str.
74.
22
Usp.: J. BRATULI, Aleja glagoljaa Ro-Hum. Za-
greb - Pazin - Ro, 1994., str. 28. V. N. TOPOROV,
Predistorija literatury u Slavjan. Opyt rekonstrukcii.
Moskva, 1998., str. 24-25. Zahvaljujem se Vladimiru
Nartniku na prijateljskom upozorenju.
jezik. Zato je razumljivo da nijedan ozbiljan poku-
aj prikazivanja nastanka i razvoja Slavena ne moe
izbjei povijest njihova jezika.
Polazite u prouavanju e mi biti najizgledniji
aksiom da jezik nastaje na revolucijsko-evolucijski
nain, dakle kao posljedica vanjskih utjecaja i unu-
tarnjeg razvoja. Vanjski utjecaji mogu biti raznoli-
ki, npr. gospodarski, politiki, drutveni. Zajedno
s unutarnjim promjenama ostavljaju trag u jeziku,
a mogue i u arheolokim izvorima. Veza izmeu
arheolokih izvora i jezika su prostor i vrijeme. Pri
tome u se oslanjati na aksiom po kojem u odree-
nom razdoblju i u odreenom prostoru, privreme-
no moe doi do njihova sjedinjenja. Pouzdanost
takvog interpretacijskog modela ovisi o ispravno
odreenim toakama podudaranja.
Omiljeni arheoloki krai put kod obradbe ar-
heolokog gradiva, koje je opirno i zbog toga te-
ko savladivo, interpretacijski je pojam arheoloka
kultura, koji oznaava skupinu tipinih struktura
arheolokih ostataka. Pojam je nastao klasifikaci-
jom, tj. razvrstavanjem i podjelom sukladnih struk-
tura u grupe. Iz opirne monografije Leva Klejna
o arheolokoj tipologiji, vidljivo je da su strukture
arheolokog tipa i arheoloke kulture sukladne23.
To mi je zapaanje usmeno potvrdio i sam autor.
Promatranje praktine uporabe obaju pojmova po-
kazalo je da se razlikuju jedino u tome to su kultu-
re grupe nadreenih struktura, dok su tipovi grupe
njima podreenih sktruktura.
Podjela u grupe u prolosti je bila drugaija no
to je danas. Gradivo koje arheolozi prouavaju
ljudi su nekada rasporeivali prema svojim namje-
rama i pravilima. Takvu nastalu grupu predmeta
Lev S. Klejn imenuje kulturni tip ili arhetip. On se
temelji na mentalnom modelu (prolome idealnom
tipu) odgovarajue strukture osobina. Arheoloko
polazite kod sadanjih istraivanja obino je em-
pirijski tip ili empitip, koji oznaava ustaljenu vezu
(strukturu) otkrivenih osobina arheolokoga prou-
enog gradiva. Postoji mogunost da se empirijski
tip slae s kulturnim, no to nikako nije i pravilo
jer se, izmeu ostalog, skup osobina tijekom vre-
mena mijenjao zbog utjecaja prirodnih sila i ljudi
na arheoloko gradivo24. Na slian nain Franois
Djindjian razlikuje realne tipove, koji su oblikovani
tijekom svoje izradbe, od virtualnih tipova, koje ar-
heolozi stvaraju po svojim mjerilima25. To je vano
L. S. KLEJN, Arheoloka tipologija.
23
L. S. KLEJN, Arheoloka tipologija, str. 509-511.
24

u sluaju vjerodostojnosti rezultata Klejnove anali-
ze po kojoj nam upravo kulturni tipovi pomau kod
utvrivanja arheoloke kulture koja nije ovisna o
iskustvu arheologa26. Time se, naravno, vraamo na
gore navedeno antropoloko metodoloko polazite
da neku zajednicu moramo vrednovati po norma-
ma i mjerilima te zajednice. No, to je kod zajednica
iz prolosti vrlo problematina, ako ne i nemogua
zadaa. Naime, danas nam je poznato da postoje-
i pojmovi arheolokih kultura u veini sluajeva
obuhvaaju veoma skroman, i od arheologa, svoje-
voljno odreen skup obiljeja materijalne kulture u
nekom prostoru i vremenu. Ta obiljeja mogu biti
razliita podrijetla: kronoloka, tehnoloka, gospo-
darska, drutvena, vjerska. Zato se naivno uvjerenje
nekadanjih arheologa da je pojam arheoloke kul-
ture mogue jednostavno izjednaiti s grupom ljudi
istog etninog identiteta, pokazalo neutemeljenim27.
I na ovom mjestu uvodnog razmiljanja moram
priznati da se u nastavku neu drati svojih naela.
Zato? Rad je s arheolokim kulturama na interpre-
tacijskoj razini jednostavan i jo uvijek vrlo omi-
ljen. Na nedostatke i zamke toga rada vrlo rado za-
mirimo. Europsku je prapovijesnu arheologiju bez
tog orua jo uvijek teko zamisliti. Jednako vrijedi
i za istonoeuropsku arheologiju u kojoj treba trai-
ti slavenske poetke. Dakle, za taj prostor trenutno
na raspolaganju nemamo boljeg interpretacijskog
orua. Postoje samo dvije mogunosti - ili odustati
ili uporabiti ono to imamo. Zato u u nastavku spo-
menuti razne arheoloke kulture, njihove geneze, te
u ih pokuati provjeriti pomou podataka iz drugih
povijesnih izvora. Dobiveni e se prikaz pribliiti
istini tamo gdje je dosadanjim arheolozima uspjelo
bolje pretpostaviti kulturne tipove arheolokih kul-
tura, dok e se na drugim mjestima od nje udaljiti.
Njegove (ne)pravilnosti pokazati e neka budua
istraivanja. Veim obeanjem, itatelje bih samo
doveo u zabludu.
U skladu s gore navedenim zakljucima o va-
nosti jezika u svijesti biti Slavenom, polazite
25
F. DJINDJIAN, Artefact Analysis, u: Computing Arc-
haeology for Understanding the Past CAA 2000, (ur.
Z. Stani, T. Veljanovski), BAR International Series
931, Oxford, 2001., str., 43.
26
L. S. KLEJN, Arheoloka tipologija, 522-524.
27
A. PLETERSKI, Struktur des Grberfeldes Alte-
nerding, u: Altenerding in Oberbayern. Struktur des
frhmittelalterlichen Grberfeldes und Ethnogene-
se der Bajuwaren, (ur. H. Losert, A. Pleterski), Berlin
- Bamberg - Ljubljana, 2003., str. 511-513.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
istraivanja potrait u u lingvistikom modelu ra-
zvoja slavenskoga jezika. Jo uvijek vrlo koristan i
objektivan pregled dosadanjih istraivanja pruila
je H. Popowska Taborska28. Jedan od njenih najnes-
pornijih zakljuaka je da tijesne baltoslavenske je-
zine veze govore o zajednikom razvoju tih dviju
jezinih skupina. U jednom su se razdoblju one raz-
dvojile. Postojao je sekundarni kontakt s pretcima
Itala i Germana. Kontakte s keltskim i iranskim je-
zicima jo je uvijek tee prepoznati. S obzirom na to
da je fonetiki i morfoloki sustav srodan, mogue
je govoriti o jedinstvu praslavenskoga jezika, dok
je u leksikom smislu on bio vrlo raznolik. Foneti-
ke su se razlike u slavenskome jeziku pojavile tek
u drugoj polovini 1. tisuljea, u procesu opirne
slavenske seobe29. U mlaem slovenskom izdanju 11
svoje knjige dodala je jo neke zakljuke. Nagla-
ava iznenaujue jedinstvo praslavenskoga jezika
tik pred raspadom slavenske zajednice. To bi zna-
ilo da je podruje koje su Slaveni zauzeli tik pred
velikom seobom bilo relativno maleno. Jedinstveni
se je praslavenski jezik potom podijelio na zapad-
nu i istonu skupinu. Obje su povezane s relativno
kasnijom junom skupinom koja se je zbog svojih
inovacija naknadno odvojila od sjeverne skupine.
Sva su ranija imenovanja drvea istonoga areala
domaa, dok su sva vanija imena drvea zapad-
noga areala strana. Kod istraivanja rijenih imena
etimolozi trae pomo arheologa30. Ti zakljuci do-
vode do polazine misli da je prapostojbinu Slavena
potrebno traiti u prapostojbini Balta, odnosno po-
trebno je potraiti podruje baltoslavenske jezine
zajednice.
Podruje baltoslavenske zajednice (sl. 1)
Najvaniju potporu prua lingvistiki atlas rije-
nih imena gornjega porjeja Dnjepra31 koji je Tru-
baev poslije nadopunio i za podruje desne obale
Dnjepra32. Autori su pokazali junu i jugoistonu
28
H. POPOWSKA TABORSKA, Wczesne dzieje Sowi-
an w wietle ich jzyka. Warszawa, 1993.
29
H. POPOWSKA TABORSKA, Wczesne dzieje Sowi-
an, str. 145-155.
30
H. POPOWSKA TABORSKA, Zgodnja zgodovina
Slovanov v lui njihovega jezika. Ljubljana, 2005., str.
161-166.
31
V. N. TOPOROV - O. N. TRUBAEV, Lingvistieskij
analiz gidronimov verhnego Podneprovja. Moskva,
1962.
32
O. N. TRUBAEV, Nazvanija rek pravoberenoj
Ukrainy. Moskva, 1968.
 Don
12

Donjec
Dnje
par

Dnj
esta
r

Sl. 1. Podruje baltoslavenske zajednice: 1. Podruje baltikih rijenih imena; 2. Kultura Gornje Oke;
3. Juhnovska kultura; 4. Milogradska kultura; 5. Kultura crtaste keramike (Strichkeramik);
6. Dnjepro-dvinska kultura.
granicu baltikih rjenih imena te dokazali ivi kon- jezine i arheoloke podatke s podruja Posejmja,
takt Balta i Iranaca u Posejmju33. Vaan je zakljuak uvjerljivo je pokazao da se slau sa stanjem arheo-
da je slavensko podruje sjeverno od Pripjeta bilo lokih kultura u treoj etvrtini 1. tisuljea pr. n. e.
mnogo kasnije slavenizirano od njena junijeg po- te je odredio grupu arheolokih kultura baltikoga
druja te da je slavenska seoba tekla od juga prema stanovnitva na podruju baltikih rjenih imena35.
sjeveru. U tom su se procesu Slaveni pomjeali s U toj grupi J. Okulicz vidi arheoloki odraz balto-
Baltima i postupno ih slavenizirali nakon razdoblja slavenske jezine zajednice u kojoj jo nije mogao
dvojezinosti34. Nakon to je V. V. Sedov suelio pokazati postupak odvajanja Slavena, nego ga je
samo pretpostavio36.
33
V. N. TOPOROV - O. N. TRUBAEV, Lingvistieskij
analiz, str. 231. 35
V. V. SEDOV, Balto-iranskij kontakt v dneprovskom
34
N. TOPOROV - O. N. TRUBAEV, Lingvistieskij Levoberee, Sovetskaja arheologija, 4, Moskva,
analiz, 232 i dalje. O. N. TRUBAEV, Nazvanija 1965., str. 52-62.
rek, str. 11. 36
J. OKULICZ, Einige Aspekte der Ethnogenese der
 Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces

Grupa kultura - milogradska, juhnovska, crtaste Protoslaveni

keramike (Strichkeramik), dnjepro-dvinska, Gornje
Podruje najstarijih slavenskih rjenih imena
Oke, slau se s podrujem baltikih rijenih ime-
nalazi se na junom rubu podruja baltikih rjenih
na (sl. 1). Podudaranje je prilino precizno na jugu,
imena (sl. 2). Pritom podruje slavenskih imena li-
dok su na sjeveroistoku uoljiva odstupanja do ko-
jeve obale Dnjepra nosi obiljeja koja ukazuju da je
jih je vjerojatno dolo zato to je proces slaveniza-
seoba tekla od desne obale. To podruje takoer sa-
cije utvrdio granicu na jugu, dok se je ona na sje-
dri vie skupina arhainih slavenskih rijenih ime-
veru vjerojatno jo uvijek mijenjala zbog kasnijih
na koja ne pripadaju istome razdoblju. Kao neka vr-
baltikih seoba. Zbog seobe Balta prema zapadu37,
sta poligona slavenstva istie se grupa na istonome
zapadna granica nije prepoznatljiva. Ako je utvre-
dijelu desne obale Pripjeta43. To se podruje prostire
no samo baltiko, ali i ne i baltoslavensko podruje,
na srednjemu dijelu teritorija gdje je oko 200. godi-
ponestaje nam prostora za kasnije Slavene. Nai-
ne pr. n. e. nastala zarubinska kultura.
me, junije se ve nalazi podruje iranskih imena
Val germanskih skupina, koje su priblino na
skitskog razdoblja38 i traanskih imena predskitske
kraju 3. stoljea pr. n. e. poele naputati podruje
ornoliske kulture39, ime je popunjen prostor koji
sjeverne Njemake i susjedstva te su se usmjerile
e poslije zauzeti slavenske arheoloke kulture. Va- 13
k jugoistoku (sl. 2), zaustavio se je tek u Molda-
an zakljuak donio je A. P. Vanagas da baltika hi-
viji. Priblino istodobno, tamo je sa zarubinskom
dronimija pokazuje veu arhainost od slavenske,
kulturom nastala kultura Poieneti Lukaevka koju
kao i istraivanje V. V. Ivanova i V. N. Toporova,
je sa prilinom sigurnuu mogue poistovjetiti s
po kojem je model slavenskih jezika rezultat pre-
germanskim Bastarnima44. Moda je neto kasnije,
oblikovanja baltikih jezika jer je slavenski sustav
u drugoj polovini 2. stoljea pr. n. e., u srednjoj i
mogue izvesti iz odgovarajueg baltikog, dok je
junoj Poljskoj, kao posljedicom te seobe, nastala
baltiki sustav nemogue izvesti iz ranopraslaven-
przeworska kultura koju je mogue pripisati Ger-
ske strukture40. To bi znailo da moemo govoriti
manima. Naselili su se na podruje kojeg su prije
o nekoj vrsti odcjepljenja Protoslavena od zajed-
nastanjivali stanovnici pomeranske kulture i kultu-
nike baltoslavenske jezgre. Budui da u njoj vie
re zvonastih grobova. Brojna nalazita tih kultura
nije bilo kasnijih Protoslavena, preostali je dio au-
zamru te se na kratko javlja prostorno pomijean,
tomatski postao prabaltiki. U tom smislu, izmeu
ali kulturno izoliran ivot starosjedioca i pridolica.
Baltoslavena i Prabalta ne postoji granica. Ili, kako
Zatim tragovi starosjedioca nestanu jer ih pridoli-
je to jednostavnije izrazio V. N. Toporov41, slaven-
ce asimiliraju45. Vjerojatnom mi se ini interpreta-
ski su jezici djeca baltikih jezika, odnosno oni su
cija J. Okulicza po kojoj je starosjedioce mogue
druga, vremenski mlaa generacija. Ve je i J. Wer-
imenovati povijesnim imenom Veneti, a skupina
ner upozorio na vjerojatnost da je baltoslavenska ri-
staroeuropskih rijenih imena istone Pomeranije
jena imena potrebno traiti na podruju baltike
je njihovo nasljee46. Odlazak jednog dijela njihova
hidronimije42.
stanovnitva ka istoku do Dnjepra, oito je u pro-
stornom i vremenskom smislu povezan sa seobom
Balten und Slawen im Lichte archologischer und Germana (sl. 2).
sprachwissenschaftlicher Forschungen, Quaestiones Moemo takoer objasniti zato su Germa-
medii aevi, 3, Warszawa, 1986., str. 28 i dalje. ni Slavene nazivali venetskim imenom. Tijekom
37
J. OKULICZ, Einige Aspekte, str. 28 i dalje.
38
V. V. SEDOV, Baltoiranskij kontak, sl. 1.
39
S. S. BEREZANSKAJA, Ob etnieskoj prinadleno- 43
O. N. TRUBAEV, Nazvanija rek, 270 i dalje.
sti ernolesskoj kultury, u: Trudy V Medunarodnogo 44
M. BABE, Die Frhgermanen im stlichen Dakien in
kongressa arheologov-slavistov, Tom 4, Kiev, 1988. den letzten Jahrhunderten v. u. Z. Archologische und
40
H. POPOWSKA TABORSKA, Wczesne dzieje Sowi- historische Belege, u: Frhe Vlker in Mitteleuropa,
an, str. 128. Berlin, 1988., str. 129-156.
41
V. N. TOPOROV, Kategorii vremeni i prostranstva i 45
K. GODOWSKI, Przemiany kulturowe i osadnicze
baltijskoe jazykoznanie, u: Balto-slavjanskie issledo- w poudniowej i rodkowej Polsce w modszym okresie
vanija, Moskva, 1980., str. 12. przedrzymskim i w okresie rzymskim. (Prace komisji
42
J. WERNER, Zur Herkunft und Ausbreitung der Anten archeologicznej PAN, Nr. 23), Wrocaw - Warszawa
und Sklavenen, u: Actes du VIIIe congres internatio- - Krakw - Gdask - d, 1985., str. 15 i dalje.
nal des sciences prehistoriques et protohistoriques, T. 46
J. OKULICZ, Einige Aspekte der Ethnogenese, str.
1., Beograd, 1971., str. 251. 25-26.

14
Dn
jes
tar
Sl. 2. 3. i 2. stoljee pr. n. e.: 1. Podruje baltikih rijenih imena; 2. Doseljenje Veneta;
3. Doseljenje Germana; 4. Poligon slavenskih rijenih imena (prema: Trubaevu).
seobe su najprije naili na Venete te su im poslije
Protoslaveni djelovali jednako, jer su Germane
tijekom prodora prema Crnome moru sa sjeverne
strane pratili ljudi (sl. 2) koji su takoer dolazili s
venetskoga podruja. Pomicanje jednog dijela Ve-
neta prema istoku, takoer pojanjava rezultate ana-
lize pisanih vrela u kojima antiki autori (Plinije,
Tacit, Ptolemej) spominju dvije grupe Veneta, jed-
nu na Baltiku i drugu sjeverno od Karpata, negdje
u Ukrajini i Bjelorusiji, iju dvojnost sa zasebnim
navoenjem Veneta i Veneta-Slavena, potvruje i
Tabula Peutingeriana47. Dakle, potrebno je razli-
kovati Venete propriedicti od Veneta-Slavena.
Do
n
Don
jec
Dn
jep
ar
No, ostaje injenica da Slaveni sami sebe nikada
nisu nazivali venetskim imenom.
Dolazak Veneta u prvom redu na podruje
baltoslavenskoga stanovnitva milogradske kulture
i njena rubnog podruja, moda je onaj strukturni
uzrok koji je ostavio posljedice i u jeziku stanov-
nika grupe novonastale arheoloke kulture. Bio je
drukiji od staroga baltoslavenskog jezika te je od-
cjepljenjem slavenskoga ostao jedino jo baltiki
jezik. Ta se gruba slika slae s grubom procjenom
47
J. KOLENDO, Wenetowie w Europie rodkowej i ws-
chodniej. Lokalizacja i rzeczywisto etniczna, Prze-
gld historyczny, 75/4, Wrocaw, 1984., str. 637-653.

Dn
jes
tar
Sl. 3. 2. i 3. stoljee pr. n. e.: Poligon slavenskih imena vodenih povrina (prema: Trubaevu);
2. Zarubinska kultura; 3. Prodor Sarmata (Jaziga).
jezikoslovca F. Bezlaja da je praslavenski jezik ve-
netizirani baltiki jezik48. Zato smatram da je zaru-
binska kultura arheoloki izraz Protoslavena. Ujed-
no mi se ini neprikladnim traiti Slavene u starijim
arheolokim kulturama jer se u njima nalaze jedino
jo stariji Baltoslaveni.
Zarubinska kultura je detaljnije jo uvijek slabo
prouena, ali za izgradnju interpretacijskoga mo-
dela dovoljni su i grublji obrisi. Istraena nalazita
Usp.: A. PLETERSKI, Etnogeneza Slovanov: obris
48
trenutnega stanja arheolokih raziskav. Ljubljana,
1990., str. 57.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
Do
n 15
Don
jec
Dn
jep
ar
tvore tri sloenije grupe: u pripjetskom Polesju, kod
gornjeg i srednjeg toka Dnjepra (sl. 3). Zbog neto-
ne kronologije nije jasno jesu li sve tri nastale isto-
dobno. U meuprostoru su trenutno poznata jedino
pojedinana nalazita, no mogua su i nova otkria.
U strukturnom je smislu najbolje objanjen nasta-
nak gornjodjeparske grupe. Analiza pojedinanih
vrsta arheolokoga gradiva iz njene najranije faze
pokazala je da se radi o spoju obiljeja strane, pome-
ranske kulture i kulture zvonastih grobova i lokalne
milogradske kulture. U naseobinskom je smislu to
mogue objasniti kao doseljenje novog stanovni-
tva sa zapada, moda s podruja Mazovije, koje se
 je potom stopilo s lokalnim stanovnitvom49. Na sli- premjetanja lokalnog stanovnitva te protjerivanja
an je nain mogue objasniti nastanak ostalih dviju Daana u gore i ume (Plinius, Naturalis historia IV.
grupa (sl. 3) koje su se formirale na temelju lokal- 80, 81).
nih inaica milogradske kulture pomijeane s kul-
turom Skitaoraa, pri emu su skitska obiljeja Praslaveni
osobito izraena u srednjodnjeparskoj grupi50. Toj
Nedugo potom, sredinom 1. stoljea, cjeloku-
osnovi su dodana neka obiljeja keramike pomeran-
pno je podruje zarubinske kulture pogodila kriza
ske kulture i kulture zvonastih grobova, najizraziti-
koja je dovela do gaenja grobalja i brojnih naselja,
je u Polesju51. U polekoj i srednjodnjeparskoj grupi
masovnih seoba te premjetanja naselja na vie te-
prisutno je i posue s obiljejima jastorfske kulture
rase57. Pravi je uzrok jo uvijek nepoznat. Kozak58
i njenih grupa52. Tako zarubinska kultura ne ozna-
objanjenje trai u prirodnoj kataklizmi. Kriza je
ava neposredan nastavak nijedne od spomenutih
oznaila granicu izmeu zrele zarubinske kulture i
kultura, nego je ona novotvorevina nastala njiho-
njene kasnije faze59. Sve se stanovnitvo zarubin-
vim spajanjem53.
ske kulture preselilo uglavnom na sjeveroistona
Pojedinane grupe zarubinske kulture nisu defi-
podruja koja su vjerojatno ve u 2. stoljeu napu-
16 nirane samo geografski, nego se meusobno razli-
stili60.
kuju i zbog razliitih osnova u trenutku nastanka.
U kasnozarubinskom razdoblju neke nam poje-
Prvobitne razlike su tijekom vremena djelomino
dinosti o slavenskoj etnogenezi nude pisana vrela.
nestale54 i ve su se u prvoj polovici 1. stoljea pr. n.
Prvo je Tacitova Germania (46.), koju su u irem
e. formirala sva tipina obiljeja zarubinske kulture,
kontekstu detaljno analizirala Mainskij i Tihano-
a istodobni kontakti s razliitim susjednim kultura-
va61 te zakljuila kako je mogue izjednaiti Venete
ma doveli su do preuzimanja novih obiljeja koja su
i stanovnitvo zarubinske kulture. Tacitu je vjerojat-
se ograniila na pojedinane grupe55.
no dobro bilo poznato prvenstveno njihovo zapadno
Krajem 1. stoljea pr. n. e. sarmatski su Jazygi
podruje u Polesju, Volinji i u sjevernome Podolju.
krenuli u osvajake pohode (sl. 3). Razorili su neka
Kolendo62 smatra da su Tacitovi Veneti narod iji bi
srednjodnjeparska gradita te su do druge polovice
naziv djelomino popunio prazninu u poznavanju
1. stoljea n. e. zauzeli teritorij do podruja rijeke
istone Europe, zbog ega detaljnija lokalizacija za-
Stunge56. Njihovi su prodori u Panoniju doveli do
htjeva odreeni oprez. S tom ih zadrkom smjeta u
prostor zarubinske kulture. Takoer, Mainskij i Ti-
49
A. M. OBLOMSKIJ, Problema proishodenija verh-
nedneprovskogo varianta zarubineckoj kultury, u:
Tezisy dokladov sovetskoj delegacii na V medunarod- voj etverti I tys. n. e. po arheologieskim dannym), u:
nom kongresse slavjanskoj arheologii, Kiev, 1985., str. Slavjane jugovostonoj Evropy v predgosudarstvenyj
35-36. period, Kiev, 1990., str. 21 i dalje.
50
E. V. MAKSIMOV, Pro pidosnovu zarubineckoi
57
A. M. OBLOMSKIJ, O finale Srednedneprovskogo
kulturi Serednogo Podniprovja, Arheologija, 62, varianta zarubineckoj kultury, Sovetskaja arheologi-
Kiev, 1988., str. 1-10. ja, 3, Moskva, 1987., str. 68-85.
51
S. P. PAKOVA, Keramika (Jugovostonaja Evropa
58
D. N. KOZAK, Problemi etnokulturnoi istorii Pivni-
v pervoj etverti I tys. n. e. po arheologieskim da- no-Zahidnoi Ukraini v perij polovini I tis. n. e. Arheo-
nnym), u: Slavjane jugovostonoj Evropy v predgosu- logija, 3, Kiev, 1992., str. 23. Slino i: A. M. OBLOM-
darstvenyj period, Kiev, 1990., str. 59. SKI - O. V. PETRAUSKAS - R. V. TERPILOVSKI,
52
K. V. KASPAROVA, Rol jugo-zapadnyh svjazej v Environmental reasons of migrations of the south-ea-
processe formirovanija zarubineckoj kultury, Sovet- stern Europe population in the 1st-5th centuries AD.,
skaja arheologija 2, Moskva, 1981., str. 67 i dalje. Archaeologia Polona, 37, Warszawa, 1999., str. 71-86.
53
E. V. MAKSIMOV, Aktualni pitannja vivennja
59
A. M. OBLOMSKIJ, O finale Srednedneprovskogo
zarubineckoi kulturi, Arheologija 4, Kiev, 1991., str. varianta, str. 68.
8.
60
A. M. OBLOMSKIJ, O roli pozdnezarubineckogo na-
54
E. V. MAKSIMOV, Aktualni pitannja, str. 8-9. selenija v sloenii kievskoj kultury Srednego Podne-
55
D. N. KOZAK - S. P. PAKOVA, Hronologija i pe- provja i Dneprovskogo levobereja, Sovetskaja arhe-
riodizacija (Jugo-vostonaja Evropa v pervoj etverti ologija 1, Moskva, 1992., str. 4344.
I tys. n. e. po arheologieskim dannym), u: Slavjane
61
D. A. MAINSKIJ - M. A. TIHANOVA, O mestah
jugovostonoj Evropy v predgosudarstvenyj period, obitanija i napravlenijah dvienij Slavjan I-VII vv.
Kiev, 1990., str. 87-88. n. e., Acta Archaeologica Carpathica, 16, Krakw,
56
E. V. MAKSIMOV, Territorija rasprostranenija 1976., str. 65 i dalje.
kulturnyh obnostej (Jugovostonaja Evropa v per-
62
J. KOLENDO, Wenetowie w Europie, str. 649.

Dn
jes
tar
Sl. 4. Praslaveni u drugoj polovini 1. i u 2. stoljeu: 1. Zarubinska kultura;
2. Doseljenje stanovnitva wielbarske kulture (Gutoni).
hanova63 pokuali su objasniti Tacitov navod da su
Veneti zbog razbojnitva lutali gorama i umama iz-
meu Peucina i Fenna. Pri tome im je kao polazite
posluilo razdoblje nastanka Tacitova djela u dru-
goj polovini 1. stoljea i kriza koja je tada obuhva-
tila zarubinsku kulturu. Pljakake su pohode tako
pripisali stanovnicima koji su se nedavno pojavili
kao vojni osvajai i koji podruje jo uvijek nisu
potpuno osvojili. Kolendo smatra da je podatak o
Venetima koji lutaju gorama i umama samo reto-
D. A. MAINSKIJ - M. A. TIHANOVA, O mestah
63
obitanija, str. 71.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
Do
n 17
Don
jec
Dn
jep
ar
riki i ne moe posluiti kao argument kod utvri-
vanja njihova prebivalita64.
Nikako ne moe biti sluajnost da Ptolemej (III.
5. 21.), koji je pisao stoljee kasnije, iako poneg-
dje u starijim izvorima poznaje Venete na Baltiku,
na prostor Tacitovih Veneta smjeta Stauane65. Njih
okruuju susjedi Veneta, Galindi, Sudeni na jednoj
strani te Alani na drugoj (Ptolemej III. 5. 21.). Ala-
ne je mogue izjednaiti sa sarmatskom kulturom
zarubinskih susjeda, a Sudene i Galinde sa zapad-
64
J. KOLENDO, Wenetowie w Europie, str. 649.
65
J. KOLENDO, Wenetowie w Europie, 649.
 nobaltikim plemenima Jatvinga-Sudava i Galindi- Razdoblje kijevske kulture (sl. 5).
ma66. Jugoistono od obje baltike grupe protezala
Podrijetlo kijevske kulture iz kasnozarubinske
se pusto koja je izmeu Nareva i Njemna preko
je nesporno jer je ona njena razvojna faza, to je de-
Polesja dosezala zarubinsko stanovnitvo pokraj
taljnom tipolokom statistikom analizom nalazita
Dnjepra67 i trajala sve do 6. stoljea68. Kod nabra-
obje kulture na razvou Dnjepra i Dona, uvjerljivo
janja naroda od sjeverozapada prema jugoistoku, u
dokazao Oblomskij 1991. godine. Proirivi anali-
Ptolemejevu je opisu Sarmatije susjedstvo Sudena i
zu na cjelokupno podruje kijevske kulture 1992.
Stauana razumljivo jer ih je djelila pusto. S te toke
godine, potvrdio je staru vremensku granicu njenih
gledita izjednaavanje Stauana sa stanovnitvom
poetaka na kraj 2. i poetak 3. stoljea. Postojei
zarubinske kulture potpuno je smisleno. Paralele
tragovi seobe unutar pojedinanih grupa kijevske
izmeu Stauana i Slauana-Slavena ve je postavio
kulture pokazuju nestabilnost naseljenja to je do-
afaik i otada ih slijedi veina autora. Istina je, da
velo do smanjenja razlika i ouvanja jedinstva ar-
je u lingvistikom smislu Slavene nemogue izvesti
heoloke kulture73. Kao da su Slaveni tada hodali
iz Stavana, pa ak i sa gledita grke paleografije jer
na mjestu. U jezinome je pogledu to najizgledniji
jednostavna greka u prepisivanju i zamjena lamb-
trenutak najveeg jedinstva praslavenskoga jezika.
18 de sa tau nije mogua. Ujedno su i brojna imena
Usto je podruje kijevske kulture relativno maleno,
Ptolemejevih naroda pogreno napisana i to ve u
to se takoer slae s rezultatima lingvistikih istra-
arhetipu njegova djela69. Kakva je situacija u naem
ivanja (vidi gore).
sluaju, moemo samo pretpostavljati. No, Stauani
ernjahovska kultura (sl. 5), koja se je postepe-
se zaista spominju na lokaciji Slavena, to po mom
no irila na istok i sjeveroistok, u drugoj je polovici
miljenju, ipak ostavlja prostora tvrdnji da se radi o
3. stoljea obuhvatila juni dio srednjodnjeparske
prvom zapisu slavenskoga imena70.
grupe kijevske kulture74 te je do poetka 4. stoljea
U kasnozarubinskom razdoblju pisana su vrela
istisnula kijevsko stanovnitvo, kao to to pokazuje
ve upoznata s imenom stanovnitva zarubinske
naselje Glevaha75. Na ostalim se kijevskim nalazi-
kulture, Veneti-Slaveni. Ako je etimologija slaven-
tima takoer pojavljuje uvoena ernjahovska ke-
skog imena iz rijei *slovo vjerodostojna71, koja
ramika, dok bi kijevska keramika na nekim ernja-
u posljednje vrijeme ponovno dobiva sve vie pri-
hovskim nalazitima svjedoila o stanovnitvu ki-
staa meu lingvistima72, onda je jezik, koji je bio
jevskoga podrijetla76. U prvoj se polovini 4. stoljea
drukiji od susjednih, za kasnozarubinsko stanov-
na keramici i arhitekturi grupe kijevske kulture
nitvo bio kriterij po kojem su se razlikovali i na ko-
pokraj Desne pojavljuju neka ernjahovska obilje-
jem su temeljili svijest o sebi. To znai da je proces
ja77. U 4. stoljeu ernjahovska kultura obuhvatila
etnogeneze ve tada doveo do pojave Slavena, a iz
je i juni dio razvoa Dnjepra i Dona78. Pojedinane
jezino razliitih poetaka ve se je dovoljno razvio
zajedniki jezik.
73
A. M. OBLOMSKIJ, Etnieskie processy na vodoraz-
dele Dnepra i Dona v I-V vv. n. e. Moskva - Sumy,
66
J. OKULICZ, Einige Aspekte, str. 29 1991., str. 122. A. M. OBLOMSKIJ, O roli pozdne-
67
V. V. SEDOV, Slavjane Verhnego Podneprovja i zarubineckogo naselenija v sloenii kievskoj kultury
Podvinja. (Materialy i issledovanija po arheologii Srednego Podneprovja i Dneprovskogo levobereja,
SSSR, N. 163), Moskva, 1970. Sovetskaja arheologija, 1, Moskva, 1992., str. 43-47.
68
M. B. UKIN, Keramika kievskogo tipa s poselenija A. M. OBLOMSKIJ, Etnieskie processy v
Lepesovka, Sovetskaja arheologija, 3, Moskva, 1988., meduree Suly i Vorskly v IV vv. n. e., Rossijskaja
str. 211 i sl. 2. arheologija, 2, Moskva, 1994., str. 50-53.
69
O. CUNTZ, Die Geographie des Ptolemeus. Berlin, 74
R. V. TERPILOVSKIJ, O haraktere kontaktov kiev-
1923., str. 15. skoj i ernjahovskoj kultur, Kratkie soobenija Insti-
70
Vrlo slino: D. A. MAINSKIJ, K voprosu o territorii tuta arheologii, 178, Kiev, 1984., str. 82.
obitanija Slavjan v I-VI vekah. On the area inhabited 75
R. V. TERPILOVSKIJ, Novye issledovanija pamjatni-
by the Slavs in the first to sixth century A.D., Arheolo- kov III-IV vv. v Srednem Podneprove, Trudy V Me-
gieskij sbornik, 17, Leningrad, 1976., str. 82-100. dunarodnogo kongressa arheologov-slavistov, Tom 4,
71
J. P. MAHER, The ethnonym of the Slavs-common Kiev, 1988., str. 212.
slavic *slovne, The Journal of Indo-European Studi- 76
R. V. TERPILOVSKIJ, O haraktere kontaktov, str. 83.
es, 2, Belfast, 1974., str. 154. 77
R. V. TERPILOVSKIJ, O haraktere kontaktov, 83-84.
72
H. POPOWSKA TABORSKA, Wczesne dzieje Sowi- 78
A. M. OBLOMSKIJ, Etnieskie processy v meduree
an, 60. Suly i Vorskly, str. 50.

Dn
jes
tar
Sl. 5. Praslaveni u 3. i 4. stoljeu: 2. Kijevska kultura; 2. ernjahovska kultura;
3. Ratni pohodi Hermanarika prema Baltiku i Volgi. 4. Prodor Huna. 5. Seoba Anta.
grupe pak, naselile su se jo sjevernije meu kijev-
sko stanovnitvo, na to ukazuju lokalne promjene
u oblikovanju i ukraavanju keramike te u gradnji
obitavalita. ernjahovsko nalazite Golovino I u
porjeju Donca, s nalazima kijevske kulture, poka-
zuje i na obrnuti tijek naseljavanja79.
Jordanes (Getica, 116-120) opisuje ratovanja
kralja istonogotskih Greutunga, Hermanarika, s
razliitim sjevernim narodima, Herulima, Aestima
79
A. M. OBLOMSKIJ, Etnieskie processy na vodoraz-
dele Dnepra i Dona, str. 115.
80
M. KAZANSKI, Les arctoi gentes et lempire
dHermanaric, Germania, 70, Frankfurt a/M, 1992.,
str. 94 i dalje.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
Do
n 19
Don
jec
Dn
jep
ar
i Venetima, koje je i pokorio. Arheoloki odraz tih
dogaaja pokuao je obuhvatiti M. Kazanski 1992.
godine s pretpostavkom, da su spomenuti narodi i
Goti dolazili u kontakte koji su se morali odvijati
nekim putovima. Kartiranjem pojedinanih nalaza
rekonstruirao je tri tadanja glavna puta: Dnjepar
- Baltik, Baltik - Volga, Dnjepar - Volga. Pohodi
Hermanarika, do kojih je dolazilo u drugoj i treoj
etvrtini 4. stoljea, polazili su, s iznimkom pohoda
protiv Herula kod ua Dona, putovima Dnjepar -
Baltik, Dnjepar - Volga. Namjena im je najvjerojat-
nije bila gospodarska - dobiti nadzor nad trgovinom
s unutranjou. Trgovaku su robu sainjavali kr-
zno, jantar, vjerojatno i zlato, med i vosak80. Oba
 puta (sl. 5) prelaze preko podruja kijevske kulture,
to smisleno omoguava izjednaavanje njena sta-
novnitva sa slavenskim Venetima, a njihov ratni
je poraz olakao irenje stanovnitva ernjahovske
kulture prema sjeveru, kao to to pokazuje i pregled
povijesti kolonizacije.
Slaveni (sl. 6)
Gotski je pritisak poeo jenjavati onog trena
kada su 375. godine u pricrnomorske stepe prodrli
Huni (sl. 5). Gotska plemena, Tervinzi i Greutunzi,
doivjela su kolaps, te su grupe iz pogoenih po-
druja godinama ratovale na nain svi protiv svih
sve dok ih Huni nisu ukljuili u svoj plemenski
savez. Dio gotskih Tervinga, koji se nije zatekao s
20
Rimljanima, pod vodstvom Athanaricha napao je
sarmatski Caucaland u jugoistonim Karpatima81,
dok su gotski Greutunzi pod vodstvom Vidimira-
Viniharija provalili na podruje Anta, pripadnika
alansko-osetske skupine naroda izmeu Dona i
Kavkaza82. Na tome prostoru Ante ve spominje
Plinije (Naturalis historia VI, 35). Povlaenje Gota
na rubno podruje negdanje ernjahovske kulture,
na zapad u Panoniju i dalje, te na jugoistok sve do
Kavkaza, dokazuje Tejralova karta rasprostranjeno-
sti ploastih fibula i pojasnih kopa, koja pokazuje
izrazitu promjenu u podruju naseljevanja na kraju
4. stoljea83. Gotski je napad mogao prouzroiti ant-
sku seobu (sl. 5) u stepe izmeu Dnjepra i Dnjestra,
gdje su se do 6. stoljea slavenizirali. Na slian na-
in moemo zamisliti i slavenizaciju Hrvata, ako je
iransko osobno ime Horoathos na antikom natpisu
iz Tanaisa kod ua Dona, zaista prvi zapis njihova
imena84, za koji je i R. Katii tvrdio da je najmanje
nevjerojatno iransko85.
Povlaenje Gota ispraznilo je prilino podru-
je juno od teritorija kijevske kulture u kojem je
konano i propala njihova vlast, dok je nova hun-
ska bila u gospodarskom smislu potpuno drukije
81
H. WOLFRAM, Geschichte der Goten. Mnchen,
1979., str. 80-81.
82
H. WOLFRAM, Geschichte der Goten, 311 i dalje.
83
Citirano prema: V. BIERBRAUER, Die Goten vom
1.-7. Jahrhundert n. Chr.: Siedelgebiete und Wander-
bewegungen aufgrund archologischer Quellen, Pe-
regrinatio Gothica III, Universitetets Oldsaksamlings
Skrifter, 14, Oslo, 1992., sl. 8.
84
F. BEZLAJ, Etimoloki slovar slovenskega jezika.
Prva knjiga, Ljubljana, 1976., str. 205.
85
R. KATII, Uz poetke hrvatskih poetaka. Split,
1993., str. 47.
usmjerena i spremna na sklapanje plemenskih save-
za. Sa stajalita dananjega poznavanja etnogeneze
Slavena, vie ne iznenauju podatci o stanovnicima
Panonije iz sredine 5. stoljea koji su jeli proso, pili
pie od meda - medos i od jema - kamos, imali
pogrebne obiaje - stravo, govorili jezikom koji
nije bio ni hunski, ni gotski, ni latinski. Na sve je to
ve skrenuo pozornost L. Niederle koji je u njima,
i ne bez razloga, prepoznao Slavene86. U arheolo-
kome smislu za te Slavene jo uvijek nema dokaza.
Moda se radi o Slavenima koji su prije ivjeli u
gotskom plemenskom savezu i koji su se u svojoj
materijalnoj ostavtini izjednaili s okolinom.
Krajem 4. stoljea dolazi do prijelomnice u
naseljavanju podruja razvoa Dnjepra i Dona.
Staro se stanovnitvo je odselilo, vjerojatno na ju-
gozapad, na podruje lijeve obale Dnjepra koji su
napustili stanovnici ernjahovske kulture. Tu se
formira ranoslavenska kultura (sl. 6) tipa Penkiv-
ka87. Na to upuuje injenica da vaan dio stanov-
nika penkovske kulture predstavljaju doseljenici iz
podruja razvoa Dnjepra i Dona. Na sjeverni dio
podruja koji su napustili, prema analizi Oblom-
skoga88, doselili su se stanovnici kijevske kulture
iz grupe pokraj Desne, koja ve pokazuje obiljeja
ranoslavenske koloinske kulture (sl. 6).
U ukrajinskoj je arheologiji mono usidren mo-
del koji objanjava nastanak tree ranoslavenske
- prake kulture (sl. 6) kao genskog nasljea ka-
snoernjahovske grupe nalazita koja je preivjela
na teritoriju zubrecke grupe, nasljednice poleke
grupe zarubinske kulture89. Po tom bi modelu ima-
li dvostruki razvoj ranoslavenskih kultura: kijevski
i ernjahovski. S obzirom na to da nalazita koja
bi dokazala taj model nisu u potpunosti objavljena,
mogue je jedino skrenuti pozornost na nekoliko
njegovih dokaznih nedostataka koji pokazuju da
se navodna ernjahovska nalazita tipa Teremcy
razlikuju od pravih ernjahovskih nalazita istoga
podruja po arhitekturi, keramici, pogrebnim obia-
86
L. NIEDERLE, Pvod a potky Slovan jinch. Slo-
vansk staroitnosti. Dl II., Praha, 1906., str. 135 i da-
lje.
87
A. M. OBLOMSKIJ, Etnieskie processy na vodoraz-
dele Dnepra i Dona, str. 124 i dalje.
88
A. M. OBLOMSKIJ, Etnieskie processy na vodoraz-
dele Dnepra i Dona, str. 122-123.
89
V. D. BARAN, Istoki ranneslavjanskih kultur Vo-
stonoj Evropy v svete retrospektivnogo analiza, u:
Slavjane jugovostonoj Evropy v predgosudarstvenyj
period, Kiev, 1990., str. 335-362. D. N. KOZAK,
Problemi etnokulturnoi, str. 22-32.

Dn
jes
tar
Sl. 6. Slaveni u 5. stoljeu i neto poslije: 1. Praka kultura. 2. Koloinska kultura. 3. Penkovska kultura.
jima, te u stratigrafskom smislu pripadaju mlaemu
razdoblju90. Razlika je oita u tlorisu naselja91. Ci-
jelu situaciju nije mogue objasniti kontinuitetnim
modelom, nego dolaskom nove populacije, kako to
pokazuje keramika s podruja kijevske kulture. Pre-
90
A. PLETERSKI, Model etnogeneze Slovanov na
osnovi nekaterih novejih raziskav. The Slavs eth-
nogenesis model based on some of the latest research
findings, Zgodovinski asopis, 49, Ljubljana, 1995.,
str. 552.
91
L. V. VAKULENKO - O. M. PRIHODNJUK, Proble-
ma preemstvennosti ernjahovskih i rannesredneve-
kovyh drevnostej v svete novyh issledovanij na sred-
nem Dnestre, Slovensk archeolgia 33, Nitra, 1985.,
str. 71-136.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
Do 21
n
Don
jec
Dn
jep
ar
ma trenutno najpreciznijoj analizi poljskog posua
prakoga tipa, Parczewski je takoer zakljuio da
njihovo podrijetlo najvjerojatnije proizlazi iz kijev-
ske kulture92. Uvoenje kamenih pei dokazalo bi
da su novonaseljeni Slaveni naili na starosjedila-
ko stanovnitvo od kojeg su preuzeli taj graevin-
ski novitet. Na prisutnost starosjedioca upuivao bi
i pronalazak lonarske radionice u selu Glubokoe,
gdje je u lonarskim peima naeno posue provin-
92
M. PARCZEWSKI, Die Anfnge der frhslawischen
Kultur in Polen, Verffentlichungen der sterreichis-
chen Gesellschaft fr Ur- und Frhgeschichte, 17,
Wien, 1993., str. 65.
 cijalnorimskoga oblika, a u samoj radionici posu-
e prake kulture93.
Dakle, dnjestrska grupa navodnih kasnoernja-
hovskih nalazita tipa Teremcy, grupa je zavrne
faze kijevske kulture koja je ujedno poetak triju
ranoslavenskih kultura: penkovske, koloinske i
prake94. Hunski prodor, koji je protjerao Gote, na
sjevernome je i sjeverozapadnome rubu ernjahov-
ske kulture stvorio je prostor koji su naselili Slave-
ni. To je bio poetak dugotrajnih slavenskih seoba
koje su iskoritavale postupno povlaenje german-
skih naroda95. Svakim osvajanjem novoga podru-
ja, rasle su i kulturne razlike meu Slavenima i do
veeg izjednaenja nisu dovele ni unutarnje seobe96.
Razina kulturne jednakosti iz razdoblja kijevske
22 kulture vie nikada nee biti ponovno postignuta -
praslavenski se jezik poeo raspadati. Gore prika-
zani dogaaji u skladu su s kasnijim nastankom za-
padne i potom june grupe praslavenskoga jezika,
nakon to je na Dunavu popustila bizantska obrana.
Starosjedioci, novopridolice, jezik.
Jesu li se Slaveni uope selili?
Potrebna su jo neka dodatna konceptualna
objanjenja. Zapoeli smo pitanjem tko su Sla-
veni i dobili smo mogui odgovor na pitanje gdje
su se pojavili, odnosno gdje, kako i kada je dolo
do pojave njihova jezika. Sve je to naravno pove-
zano s pitanjem odakle su Slaveni, kojim se bavi
najvei broj istraivaa ranih Slavena. Na tom se
93
V. D. BARAN - O. M. PRIHODNJUK, Keramika (Ra-
nneslavjanskie kultury V-VII vv. i etnopolitieskaja
konsolidacija Slavjan), u: Slavjane jugovostonoj
Evropy v predgosudarstvenyj period, Kiev, 1990., str.
236.
94
R. V. TERPILOVSKIJ, Nasledie kievskoj kultury
v V-VI vv. Das Erbe der Kiever Kultur im 5.6. Jh.,
u: Archeologia o pocztkach Sowian, (ur. P. Kacza-
nowski, M. Parczewski), Materiay z konferencji, Kra-
kw, 9-21. listopada 2001., Krakw, 2005., str. 387-
402.
95
K. GODOWSKI, Pierwotne siedziby Sowian. Kra-
kw, 2000., str. 130-166. PARCZEWSKI, Podstawy
lokalizacji pierwotnych siedzib Sowian. Die Grundla-
gen zur Lokalisierung der ursprnglichen Slawen-Si-
tze, u: Archeologia o pocztkach Sowian, (ur. P. Ka-
czanowski, M. Parczewski), Materiay z konferencji,
Krakw, 9-21 listopada 2001, Krakw, 2005., str. 71,
sl. 3.
96
Primjer: L. LECIEJEWICZ, Einige Bemerkungen
ber die Kontakte der Ostsee-Slawen mit nrdlicher
Rus im Frhmittelalter, Folia Praehistorica Posnani-
ensia, 3, Pozna, 1988., str. 157-164.
mjestu moramo zadovoljiti pojednostavljenim pri-
kazom triju glavnih koncepata. Ve tradicionalno
postoje, isprepleu se i proturjee si autohtonisti-
ki i alohtonistiki. Prema prvom konceptu, Slaveni
su na nekom podruju starosjedioci, dakle tamo su
oduvijek, dok su se po drugom na to podruje dose-
lili i u odnosu na starosjedioce su doljaci. Kojem
konceptu pripada neki interpretacijski model ovisi
o poloaju istraivaa. Gore predstavljeni model
je, primjerice za Ukrajince autohtonistian, dok je
za druge alohtonistian97. Pod utjecajem anglosak-
sonskih antropolokih koncepata pojavio se i trei
pristup po kojem se Slaveni Europom nisu irili kao
bioloka pojava, nego su irili samo kulturni model
svoga naina ivota, pri emu je jezik sastavni dio
toga kulturnog modela98. Nedostatak je tog koncep-
ta to se u prvom redu bavi mehanizmima prijeno-
sa kulturnoga modela, a manje njegovim izvorom.
Na drugi nedostatak upozorava V. Sokol. Radi se o
slabom poznavanju gradiva, to dovodi do potpuno
arbitrarnih interpretacijskih zakljuaka99.
S obzirom na to da mi je elja objasniti kako su
se Slaveni pojavili u zaleu sjeveroistonoga Jadra-
na, ne mogu se ogluiti na nedavnu provokativnu
tvrdnju F. Curte kako Slaveni nisu morali migrirati
iz neke udaljene prapostojbine da bi postali Sloven-
cima ili Hrvatima (na engleskom: that Slavs did
97
Za instruktivan pregled sukoba izmeu autohtonista i
alohtonista vidi: Z. SUKOWSKI, Allochtonici i au-
tochtonici. Z otchani wiekow, 51, Warszawa, 1985.,
str. 107-115.
98
Npr.: M. P. BARFORD, The Early Slavs. Culture and
Society in Early Medieval Eastern Europe. London,
2001. F. CURTA, The Making of the Slavs. F.
CURTA, Utven Slovan (se zvltnm zetelem k
echm a Morav). The making of the Slavs (with a
special emphasis on Bohemia and Moravia), Archeo-
logick rozhledy, 60/4, Praha, 2008., str. 643-694. F.
CURTA, The early Slavs in the northern and eastern
Adriatic region. A critical approach, Archeologia Me-
dievale, 37, Firenze, 2010., str. 307-329. F. CURTA,
Etnicitet u ranosrednjovjekovnoj arheologiji: Primjer
ranoslavenskih nalaza u jadranskoj regiji, Starohrvat-
ska prosvjeta, ser. 3, sv. 37, Split, 2010., str. 17-48.
D. DZINO, Becoming Slav, becoming Croat: new
approaches in the research of identities in post-Roman
Illyricum, Hortus artium medievalium, 14, Zagreb
- Motovun, 2008., str. 195-206. D. DZINO, Novi
pristupi izuavanja ranog hrvatskog identiteta, Rado-
vi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta
Sveuilita u Zagrebu, 41, Zagreb, 2009., str. 33-54.
99
V. SOKOL, Drugo shvaanje hrvatskog identiteta.
Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fa-
kulteta Sveuilita u Zagrebu, 43, Zagreb, 2011., str.
459-474.

not have to migrate from some distant Urheimat in
order to become Slovenians and Croats100). Radi se
o potpunoj preslici tvrdnje o pojavi Slavena u e-
koj i Moravskoj, kako Slaveni nisu morali napustiti
neku prapostojbinu da bi postali esima i Moravci-
ma (na ekom: e Slovan nemuseli odejt z dn zbunjenost, a osobito jasno pokazuje da nije svje-
Urheimat, aby se stali echy a Moravany101). Ta
je tvrdnja takoer samo prilagoeni oblik izvorne
tvrdnje da su Slaveni bili identitet koji se je formi-
rao u sjeni Justinijanovih tvrava i ne u Pripjetskim
movarama (an identity formed in the shadows of
Justinians forts, not in the Pripet marshes102). Sve
tri tvrdnje izvedene su iz istih znanstvenih koncepa-
ta. Jednako tako nije sporno da dvije mlae tvrdnje
ponavljaju formulacije i zakljuke one starije, kao
i injenica da dvije mlae imaju na isti nain for-
muliran uvodni dio. Zanimljivije je, pak, kako su u
cjelosti jednake strukture, a osobito je upeatljivo
da su jednake i u svim kljunim formulacijama za-
kljunoga dijela. Posljednje bi moglo znaiti samo
jedno - Curta je odredio rezultate analize jo prije
no to ju je proveo kako bi kao rezultat pruio svo-
ju poetnu pretpostavku. U oba je mlaa primjera
postupak bio jednak. Na svojevoljno izabranim na-
lazitima, svojevoljno interpretira svojevoljno iza-
brane predmete i pokuava postaviti svoju lokalnu
kronologiju arheolokih nalaza koja e biti kasnija
od razdoblja prvih spominjanja Slavena u pisanim
vrelima u danom prostoru. Tako postignut tobonji
rezultat mu zatim prua manevarski prostor u ko-
jem rijetki predslavenski toponimi postanu dokaz
potpunog daljnjeg postojanja starosjedilakoga
stanovnitva. Ono prema Curti u jednom trenutku
naprosto promijeni jezik i pone priati slavenskim
jezikom, vjerojatno zbog posredovanja Avara103.
Curta je u krivu ve kod svoje kasne kronolo-
gije arheolokih nalaza. U posljednje se doba u ra-
nosrednjovjekovnoj arheologiji pomou razliitih
prirodoslovnih datacijskih metoda pokuava posti-
i vea objektivnost datacija104. Datacije dobivene
100
F. CURTA, The early Slavs, str. 323. F. CURTA, Et-
nicitet u ranosrednjovjekovnoj arheologiji, str. 37.
101
F. CURTA, Utven Slovan, str. 682.
102
F. CURTA, The Making of the Slavs, str. 350.
103
F. CURTA, Utven Slovan, str. 643-694. F. CUR-
TA, Etnicitet u ranosrednjovjekovnoj arheologiji, 17-
48. F. CURTA, The early Slavs, 307-329.
104
Npr.: S. BRATHER, Sebastian 2005, Die Anfnge
slawischer Besiedlung westlich von Oder und Neisse.
Pocztki osadnictwa sowiaskiego na zachd od Odry
i Nysy, Archeologia o pocztkach Sowian, u: Arche-
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
metodom radioaktivnoga ugljika C14 ire se i u
Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj. Curta ih je ukljuio
u svoju raspravu, no uporabio je samo treinu onih
koje su mu u trenutku pisanja lanka bile dostupne.
U nainu na koji se njima bavi, vidljiva je njegova
stan prirode kalibracije, a kamoli odnosa meu po-
vijesnom starou uzoraka i datacijskim rasponima
koje nudi kalibracija105. Zato si u postizanju rezul-
tata pomae jednostavnim, ali i pogrenim arbitrira-
njem, odnosno donosi proizvoljne zakljuke.
Uzevi u obzir znatno veu koliinu datiranih
uzoraka i novu metodu prouavanja odnosa izmeu
definirane grupe arheolokog gradiva i datacijskim
rasponom uzoraka iz nalazinih konteksta gradiva
te grupe, bilo je mogue dokazati da se je prosto- 23
runo izraena i uglavnom neukraena keramika u
prouavanome podruju (tonije, u sjeveroistonoj
Sloveniji) pojavila najkasnije ve 584. godine106.
Uglavnom se radi o naseljima koja tada nastaju na-
novo i u kojima takva keramika ili prevladava ili je
ak jedina vrsta keramike. Potrebno je upozoriti i
na posue kao to su urne s groblja Groprfening
kod Regensburga, juno od Dunava, koje metalni
predmeti (sl. 7) dobro datiraju u drugu polovicu 6. i
ologia o pocztkach Sowian, (ur. P. Kaczanowski, M.
Parczewski), Materiay z konferencji, Krakw, 9-21.
listopada 2001., Krakw, 2005., str. 527-531. M.
DULINICZ, Frhe Slawen im Gebiet zwischen un-
terer Weichsel und Elbe: eine archologische Studie.
(Studien zur Siedlungsgeschichte und Archologie
der Ostseegebiete, 7), Neumnster, 2006., str. 39-64.
I. O. GAVRITUHIN, Kompleksy praskoj kultury s
datirujuimi veami. Die Fundkomplexe der Prager
Kultur mit sicher datierenden Fundstcken, u:, Arche-
ologia o pocztkach Sowian, (ur. P. Kaczanowski, M.
Parczewski) Materiay z konferencji, Krakw, 9-21.
listopada 2001., Krakw, 2005., str. 403-404. A.
PLETERSKI, Zgodnjesrednjeveka naselbina na blej-
ski Pristavi: tafonomija, predmeti in as / Frhmitte-
lalterliche Siedlung Pristava in Bled: Taphonomie,
Fundgegenstnde und zeitliche Einordnung. (Opera
Instituti archaeologici Sloveniae 19), Ljubljana, 2010.,
str. 85-176
105
Usp.: F. CURTA, The early Slavs, sl. 318322. F.
CURTA, Etnicitet u ranosrednjovjekovnoj arheologiji,
str. 3236. A. MICHCZISKI, Is it Possible to Find
a Good Point Estimate of a Calibrated Radiocarbon
Date? Radiocarbon, 49, Tucson, 2007., str. 393-401.
A. PLETERSKI, Zgodnjesrednjeveka naselbina na
blejski Pristavi, str. 86-87, 126-127.
106
A. PLETERSKI, Zgodnjesrednjeveka naselbina na
blejski Pristavi, str. 127-129.
24

Sl. 7. An den Klostergrnden, Groprfuning, Regensburg. Predmeti iz paljevinskih grobova (prema: W.

EICHINGER - H. LOSERT, Ein merowingerzeitliches Brandgrberfeld, sl. 113, 114 i H. LOSERT, Slawen in
der Oberpfalz, sl. 7, 8).

na poetak 7. stoljea107. Naravno, sve to opovrgava
Curtinu tvrdnju da ne postoji vrsti dokaz kojim bi
u 6. stoljee datirali bilo koje naselje ili groblje koje
bi bilo povezano sa slavenskom ili tzv. prakom
kulturom108. Trenutna je granica 584. godina, koja
e se oigledno pomaknuti u jo starije razdoblje.
Na to ve upuuju C14 uzorci iz Groprfeninga
iz groba 12., iju gornju granicu kalibriranoga vre-
menskog raspona (sa 95,4 % sigurnou) predstav-
lja 546. godina, i iz groba 20. kod ija je granica,
moe se tvrditi jednakom sigurnou, 569. godi-
na109. Gotovo je potpuno jednako i s dvama uzor-
cima iz Nove Table kod Murske Sobote (sjeveroi-
stona Slovenija), ija je gornja granica 547. godina
(jama SZ6) i 542. godina (jama SO149A)110.
Iako imamo dokaze da se je zbog gospodarsko-
ga sloma, najkasnije na kraju 6. i poetku 7. sto-
ljea, na naem podruju kod starosjedioca brzo
proirilo jednostavno lonarstvo, a u nekim primje-
rima i prostoruno lonarstvo111, to ipak nikako ne
znai da su u potpunosti odbacili lonarsko kolo i
potpuno pojednostavili oblike posua. Zato je to
posue po obliku i izradbi mogue jasno razliko-
vati od gore spomenute grupe prostoruno izraene
keramike. Sukladno s Curtinim modelom, njeno bi
107
W. EICHINGER - H. LOSERT, Ein merowingerzei-
tliches Brandgrberfeld stlich-donaulndischer Pr-
gung bei Groprfening, Das archologische Jahr in
Bayern 2003., Darmstadt, 2004., str. 98-101. H. LO-
SERT, Slawen in der Oberpfalz-eine Bestandsaufna-
hme, Acta archaeologica Carpathica, 42-43, Krakw,
2007.-2008., str. 317-323. H. LOSERT, Das Bran-
dgrberfeld von Regensburg-Groprfening und die
frhen Slawen in Pannonien. In Gedenken an Marek
Dulinicz, Warschau ( 2010.), u: KeszthelyFenk-
puszta im Kontext sptantiker Kontinuittsforschung
zwischen Noricum und Moesia, (ur. O. Heinrich-Ta-
mska), Castellum Pannonicum Pelsonense, Bd. 2,
Budapest - Leipzig - Keszthely - Rahden Westf.,
2011., str. 475-489.
108
F. CURTA, The early Slavs, str. 322. F. CURTA, Et-
nicitet u ranosrednjovjekovnoj arheologiji, str. 35.
109
H. LOSERT, Das Brandgrberfeld von Regensburg-
Groprfening, str. 489.
110
D. PAVLOVI, Zgodnjesrednjeveka poselitev seve-
rovzhodne Slovenije. Primer najdia Nova Tabla pri
Murski Soboti. (Doktorska disertacija, Univerza na
Primorskem), Koper, 2013., sl. 75.
111
A. PLETERSKI, Zgodnjesrednjeveka naselbina na
blejski Pristavi, str. 139-141. Z. MODRIJAN, Kera-
mika, u: Poznoantina utrjena naselbina Tonovcov
grad pri Kobaridu. Najdbe, (ur. Z. Modrijan, T. Mi-
lavec) Opera Instituti Archaeologici Sloveniae, 24,
Ljubljana, 2011., str. 209-212.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
pojavljivanje trebali objasniti brzom tehnolokom
promjenom u smjeru daleke prapovijesti zbog e-
lje starosjedioca da oponaaju susjede iz udaljenog
Dunava i jo daljih Karpata, i zbog toga su u pot-
punosti odbacili znanja kojima su ve bili ovladali.
Takva je elja za oponaanjem je besmislena kada
je poznato da su ljudi kod nas prostoruno izraeno
posue odbacili razmjerno brzo112 i potom (prema
Curti opet?!) posue izraivali pomou lonarskog
kola. Razvoj dogaaja po Curtinom modelu sliio
bi odluci da na pola stoljea postanemo nepismeni
jer su i nai susjedi nepismeni, da bi potom promi-
jenili miljenje i ponovno poeli pisati. U danom
nam vremenu i prostoru naelo Ockhamove britve
prua jednostavnije i smislenije objanjenje, a to je
da su se doselile skupine novoga stanovnitva ije 25
se znanje razlikovalo od starosjedilakog. Pojedno-
stavljeno moemo govoriti o starosjedilakim Vla-
sima (vidi dalje) i novopridolim Slavenima. Pred-
nosti lonarskog kola bile su dovoljno uvjerljive
da to obiljeje vlakoga lonarstva doseljenici vrlo
brzo preuzmu. Na taj je nain potvren model pre-
uzimanja lonarskoga znanja koji je prikazan prije
nekoliko godina113.
Dalje Curta tvrdi da ne postoje indikacije o je-
ziku kojim je komuniciralo stanovnitvo u nedavno
otkrivenim naseljima iz 7. i 8. stoljea u sjevernoj
i srednjoj Sloveniji i u sjevernoj Hrvatskoj, pa se
samo pretpostavlja (naglasak F. Curte) da su govo-
rili slavenskim jezikom114. Zanemarimo li injenicu
kako je nae razumjevanje prolosti u hermeneuti-
kom smislu na ovaj ili onaj nain uvijek samo hrpa
pretpostavka (u koju spadaju i sve navedene Cur-
112
A. PLETERSKI, Zgodnjesrednjeveka naselbina na
blejski Pristavi, str. 129.
113
A. PLETERSKI - M. BELAK, Lonenina z Gradu na
Gorenjem Mokronogu in vpraanje prevzema lonar-
skih znanj / Keramik vom Grad in Gorenji Mokronog
und die Frage der bernahme von Tpfereiwissen, u:
Zgodnji Slovani. Zgodnjesrednjeveka lonenina na
obrobju vzhodnih Alp. Die frhen Slawen. Frhmi-
ttelalterliche Keramik am Rand der Ostalpen, (ur. M
Gutin), Ljubljana, 2002., str. 98-103. U osnovi, na
potpuno jednak nain, sada starija predizdanja, pre-
uzima i M. LEHNER, Binnennoricum-Karantanien
zwischen Rmerzeit und Hochmittelalter. Ein Beitrag
zur Frage von Ortskontinuitt und Ortsdiskontinuitt
aus archologischer Sicht. (Habilitationsschrift zur
Erteilung der venia docendi fr Klassische und Pro-
vinzialrmische Archologie an der Karl-Franzens-
Universitt Graz), Graz, 2009., str. 150-156.
114
F. CURTA, The early Slavs, str. 322. F. CURTA, Et-
nicitet u ranosrednjovjekovnoj arheologiji, str. 35.
 tine tvrdnje!), ipak imamo na raspolaganju odli-
nu indikaciju o jeziku kojim su u 7. stoljeu priali
pridolice u istonim Alpama. Naime, zapisali su populacijskog raunanja uporabio vrlo kratko raz-
ga u prostoru. Toponimi su dio kulturnoga krajoli-
ka, a arheoloki nalazi mogu odrediti razdoblje u
kojem je formiran. Cjelovito mikroregionalno istra-
ivanje Blejskoga kota u sjeverozapadnoj Sloveniji
pokazalo je da su se tada pored vlakih starosjedi-
oca naselili Slaveni koji su, kao novi gospodari i
vlasnici teritorija, nanovo organizirali i imenovali
svoj posjed, te su se ti toponimi zbog naseobinskog
i gospodarskog kontinuiteta zadrali do danas. I ti
su toponimi u velikoj veini nesporno slavenski,
danas slovenski115. Slavenski toponimi se na Bledu
javljaju u prvoj etvrtini 7. stoljea116.
Sve navedeno, unato svim moguim protivlje-
26
njima, pokazuje da su se Slaveni morali doselili u
podruje sjeveroistonoga Jadrana da bi nastali da-
nanji Slovenci, Hrvati, Furlanci, Austrijanci. Za
Slavene openito to znai kako je jo uvijek oprav-
dano govoriti o seobi Slavena. Slaveni su se selili!
Odakle dovoljno Slavena
Sloimo li se da su se Slaveni selili, tada mora-
mo rijeiti problem kako su se u stoljeima nakon
hunskog prodora u Europu naselili na tako ogro-
mnom podruju, iako je podruje s kojega su kre-
nuli bilo tako maleno (vidi gore). Javlja se temeljni
populacijski problem - odkud se je pojavilo toliko
ljudi u naseljavanju tolikog prostora? Ve je S. Kur-
natowski, uz veliinu ishodinog podruja, istaknuo
trajanje seobe i asimilacijske moi Slavena, mislei
pri tome u prvom redu na jezinu asimilaciju. Njeni
su mehanizmi razliiti, no svakako ovise o odnosi-
ma snaga moi: populacijskim, gospodarskim, po-
litikim, drutvenim, kulturno-ideolokim. Poetke
njihova djelovanja nemogue je zamisliti bez fizi-
ke nazonosti barem manjeg broja prvih govornika
jezika koji e poslije prevladati117 . Netko je jedno-
stavno morao stii na novi teritorij ne razmiljajui
115
A. PLETERSKI, Nevidna srednjeveka Evropa: upa
Bled. (Dela Intituta za arheologijo 1), Ljubljana,
2011., (http://iza.zrcsazu.si/Si/Dela/Zupa_Bled.pdf).
116
A. PLETERSKI, Zgodnjesrednjeveka naselbina na
blejski Pristavi, str. 161-168. A. PLETERSKI, Ne-
vidna srednjeveka Evropa, str. 72-145.
117
Saet pregled u: S. KURNATOWSKI, Demographi-
che Aspekte hinsichtlich slawischer Migrationen im 1.
Jahrtausend, u: Rapports du IIIe Congres Internati-
onal dArchologie Slave Bratislava 7-14 septem-
bre 1975, Tome 1, (ur. B. Chropovsk), Bratislava,
1979., str. 466470.
koju e sadanju raspravu time potvrditi, odnosno
opovrgnuti. Kurnatowski je za polaznu toku svoga
doblje raseljavanja koje je uglavnom trajalo samo
100 godina, odnosno najvie 200 godina, i zaklju-
io da slavenski ishodini teritorij nije bio malen118.
Danas procijenjeno razdoblje raseljavanja na zapad
i jug moemo produiti na 400 godina (vidi dolje) te
poveati mo asimilacije (vidi dolje), to posljedi-
no znai da je teritorij s kojeg su krenuli bio osjetno
manji i na taj nain otklanja prividnu proturjenost.
Huni su protjerali Germane na zapad, a Rimsko
Carstvo je propadalo. Na kraju 5. stoljea Slaveni
su se naselili u jugoistonoj Poljskoj, a nakon dva
stoljea postavljaju svoja obitavalita u istonoj
Njemakoj i oko 800. godine grade naselje u dana-
njim predgraima Hamburga119. Do kraja 6. stoljea
smjestili su se u ekoj i Slovakoj i zajedno s Ava-
rima nakon 568. godine, na temelju meunarodno-
ga sporazuma s Langobardima, zauzimaju lango-
bardsku Panoniju. Sredinom 6. stoljea ve su u
Rumunjskoj. U drugoj polovini 6. stoljea pljakaju
bizantske provincije na Balkanu i oko 600. godine
dolaze pred talijanska vrata. Bizantski im je car He-
raklije u prvoj polovini 7. stoljea, pokuavajui iz
neprijatelja stvoriti saveznika, sporazumom dopu-
stio naseljenje u zaleu dalmatinskih mjesta u koja
se je sklonio preostali dio romanskih starosjedioca.
Ve u drugoj etvrtini 7. stoljea nastaju slavenski
grobovi u slavnoj Olimpiji na Peloponezu120. I kada
su na kraju 8. stoljea Slaveni ivjeli na podruju
od Baltika do Peloponeza, to je bila posljedica vie-
stoljetne seobe, saveznitva s razliitim susjedima i
narodima na koje su naili, pa ak se s njima i pove-
118
S. KURNATOWSKI, Demographiche Aspekte, str.
466-472.
119
Usp. P. DONAT, Haus, Hof und Dorf in Mitteleuro-
pa vom 7. bis 12. Jahrhundert. (Schriften zur Ur- und
Frhgeschichte, 33), Berlin, 1980., str. 157-158, karta
3.
120
R. KATII, Uz poetke hrvatskih poetaka, str. 37-
50. A. PLETERSKI, Veliko razseljevanje Slovanov,
u: Zakladi tisoletij : zgodovina Slovenije od neander-
talcev do Slovanov, Ljubljana, 1999, str. 367-369. T.
VIDA - T. VLLING, Das slawische Brandgrberfeld
von Olympia, Archologie in Eurasien, 9, Rahden/
Westf., 2000., str. 91-95. M. DULINICZ, Frhe
Slawen, str. 275-287. G. FUSEK - J. ZBOJNK,
Frhslawisches Siedlungsobjekt aus Suchohrad. Zur
Problematik der langobardisch-slawischen Beziehun-
gen, u: Archeolgia barbarov 2009, (ur. J. Beljak, G.
Bezinov, V. Varsik), Archaeologica Slovaca Mono-
graphiae, Communicationes, Tomus X, Nitra, 2010.,
str. 155-180.

zali. Zasigurno se nisu niotkuda najednom pojavili
u masi kao to se to inilo nekim njihovim suvreme-
nicima, ali i nekim dananjim istraivaima.
Unato gore navedenim suzdravanjem do tre-
ega koncepta, ipak njegov interpretacijski potenci-
jal ne smijemo odbaciti jer pomae kod objanjenju
naina kulturnoga prilagoavanja i asimilacije. Naj-
uspjenijom se znanstvenom strategijom pokazala
kreativna kombinacija svih triju koncepata (vidi
dolje).
Postati Slavenom
Kod Slavena je karakteristina velika asimilacij-
ska mo kojom su tijekom vremena pokorili veinu
Balta, brojne finske narode i ostale susjede (npr.
Ante, Hrvate i Bugare), te djelomino i preostali dio
romanskih i germanskih starosjedioca na koje su
naili. Bez te asimilacijske moi teko je razumljiv,
ne samo opseg njihove seobe, nego i brzi i potpuni
nestanak Avara iz povijesti nakon to su Franci, u
vojnom i politikom smislu, unitili Avariju121. U
emu je leala asimilacijska mo ljudi koji su ivje-
li (po kriterijima dananje arheologije, ostavimo li
po strani uporabu metala) na razini neolitskih poe-
taka: s jednostavnom poljoprivredom, u jednosob-
nim graevinama, s najjednostavnijim lonarstvom,
u neslojevitom gospodarstvu i drutvu?
Radi se o vanim temama koje u strunim ra-
spravama jo uvijek nedostaju. Zbog toga trenutno
mogu ponuditi samo skicu nekih znanstvenih ideja.
O brojnim odnosima Slavena i asimiliranih naroda
moemo samo pretpostavljati. Malo je vjerojatno
da su Slaveni bili u gospodarskom smislu moniji
(usporedi gore), iako su u odreenim trenucima i
podrujima zaista bili politiki nadmoni. Svakako
je potrebno naglasiti i njihovu iznimno vrstu du-
hovnu kulturu122, koja je osobito izila na vidjelo u
kontaktima s onim osiromaenim stanovnitvom iz
podruja nekdanjeg Rimskoga Carstva, a kojemu
je rimska drava pripadanje uoj zajednici nado-
mjestila rimskim dravljanstvom koje je s vreme-
nom postalo bezvrijedno. Kontakte s neslobodnim
stanovnitvom bolje da i ne spominjemo. Uz to je
kranstvo svojim univerzalizmom degradiralo sta-
121
W. POHL, Die Awaren. Ein Steppenvolk in Mitteleuro-
pa 567-822 n. Chr. Mnchen, 1988., str. 327-328.
122
V. BELAJ, Hod kroz godinu. Pokuaj rekonstrukcije
prahrvatskoga mitskoga svjetonazora. Zagreb, 2007.
R. KATII, Boanski boj. R. KATII, Zeleni
lug. R. KATII, Gazdarica na vratima.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
ru duhovnu povezanost ljudi s prostorom koji im
je omoguavao preivljavanje. U estim se kriznim
trenutcima brojnim takvim pojedincima inilo da
im kranski bog, vie no oigledno, nije donio bla-
gostanja. Tada je slavenski nain ivota, koji nije
poznavao poreze i koji je sadravao djelotvornu
magiju za upravljanje prirodom i ivotom uope,
postao atraktivnim rjeenjem ivotnih nedaa.
Bizantski ratni prirunik s kraja 6. stoljea,
Strategikon, navodi kako Slaveni zarobljenike ne
zadravaju u vjenom zatoenitvu, nego im nakon
odreenog vremena ponude opciju da se u zamjenu
za otkupninu mogu vratiti kui ili mogu ostati kao
slobodni meu prijateljima (Strategikon XI. 4.4).
Taj navod je esto prisutan u raspravama o (ne)po-
stojanju vojne demokracije kod Slavena123. Za nau 27
raspravu je vaan jer dokazuje slobodan i prijatelj-
ski suivot Slavena i stranaca u lokalnoj slavenskoj
zajednici. Dalje teku najmanje dva puta. Na jedan
upuuje primjer zarobljenika s Balkana koji su se
do oko 680. godine, inae u avarskoj junoj Pano-
niji, formirali u posebnu grupu sa svojim imenom
Sermesianoi124. Takvo neto bilo bi mogue i na sla-
venskom teritoriju i moda je znaajno doprinijelo
opstanku Vlaha pored Slavena i meu njima (vidi
dalje). Moda se zanimljivijom ini druga mogu-
nost - potpuno prikljuenje slavenskoj zajednici,
odnosno postati Slavenom.
Ako su temeljne politike jedinice u kojima su
Slaveni ostvarivali svoje ivotne interese zaista bile
upe (vidi gore), onda je netko postao Slavenom
tako to se ukljuio u upnu zajednicu. Zasigurno
se je pri tome radilo o svojevrsnom pravnom aktu.
Prirodu takvoga akta moemo pretpostaviti na povi-
jesti njegovih uinaka (Wirkungsgeschichte).
Na odlian su nain zabiljeeni u upi Poljica u
Dalmaciji, u zaleu Splita. ivot u upi Poljica re-
guliralo je posebno poljiko pravo koje je sadrava-
lo brojnu ostavtinu iz mnogo starijih razdoblja. To
pravo je bio sadrano Poljikom statutu125. Ovdje
emo nakratko razmotriti termin vrv (konopac, ue),
koji se pojavljuje u Statutu. Prisutan je i u staroru-
skom zakoniku iz 11. stoljea, Pravda Russkaja, u
kojem oznaava jedinicu drutveno-teritorijalne or-
123
F. CURTA, The Making of the Slavs, str. 312-318.
124
W. POHL, Die Awaren, str. 217-218. J. WERNER,
Der Schatzfund von Vrap in Albanien, u: Studien zur
Archologie der Awaren 2, sterreichische Akade-
mie der Wissenschaften, Philosophisch-Historische
Klasse, 184, Wien, 1989., str. 19-23.
125
M. PERA, Poljiki statut. Split, 1988., str. 403-410.
 ganizacije, dok Pera za poljiku vrv (konopac) sma-
tra da oznaava vrstu srodnikog odnosa koji bi bio
stariji od teritorijalnoga znaenja vrvi (konopac) u
Pravdi Russkaji126. Pojam vrv u Poljikome statutu
analizirao je i Miho Barada te utvrdio da vrv nika-
ko nije krvna veza, nego preitak iz razdoblja do-
seljenja Slavena, koji je preao semantiki razvoj,
poevi od predmeta kojim se mjerilo zajedniko
zemljite, preko tako izmjerenog zemljita do ap-
straktnog naziva za idealno pravo na zemljite127.
Tumaenje koje zapravo povezuje ova znaenja,
ponudio je Jaroslav V. Baran koji je uz to dodao i
arheoloki dokaz. U ukrajinskom naselju iz 7. i 8.
stoljea, Rakiv I, primjetio je pravilan raspored
kua ija mjesta postavljanja odreuju ravne linije.
28 Takve je raspodjele potom primijetio i na brojnim
drugim nalazitima. Objanjenje je pronaao u vrvi
(konopac) iz Pravde Russkaje i Poljikog statuta te
je zakljuio kako se radi o simbolikom prostonom
prikazu obiteljskih veza potezanjem linija konopci-
ma koji, kao i srodstvo, povezuje pojedinane obi-
telji i njihove kue128. Potrebno je napomenuti kako
rije vrv (konopac) zapravo nosi tri znaenja: dru-
tveno, teritorijalno i vrv (konopac) kao predmet.
Uporaba termina vrv (konopac) u Statutu ot-
kriva jo vie. Sloenica vrv pojati iz 62. lanka129
ukazuje na materijalnu uporabu konopca, ali u sim-
bolikom smislu. Naime, pojati potjee iz prasla-
venskog *pdati to je iterativni glagol iz prasla-
venskog *pditi, koji je u izvornom smislu znaio
napregnuti, rastegnuti130. Zato vrv pojati u Statutu
najvjerojatnije ima staro znaenje rastegnuti kono-
pac, odnosno konopcem izmjeriti prostor. To, na-
ravno, ne osporava neposrednu svrhu provjeravanja
srodstva131. U lanku 80a spominje se druina vr-
126
M. PERA, Poljiki statut, str. 544.
127
M. BARADA, Starohrvatska seoska zajednica. Za-
greb, 1957., str. 23-33.
128
J. V. BARAN, Slovjanska obina (za materialami
poselennja Rakiv I). Disertacija na zdobyttja nauko-
vogo stupenja kandidata istorinih nauk, Kijiv, 1992.
J. V. BARAN, Slovjanska obina (za materiala-
mi poselennja Rakiv I), u: Problemi pohodennja ta
istorinogo rozvitku Slovjan, (ur. V. D. Baran, R. V.
Terpilovskij, N. S. Abaina), Zbirnik naukovih statej,
prisvjaenij 100-riju z dnja narodennja Viktora Pla-
tonovia Petrova, Kijiv - Lviv, 1997., str. 176-183.
129
M. PERA, Poljiki statut, str. 462.
130
M. SNOJ, Slovenski etimoloki slovar, str. 459 i 463.
131
Z. JUNKOVI, Biljeke uz tekst i prijevod Poljikog
statuta, Poljiki zbornik, 1, Zagreb, 1968, str., 113. J.
V. BARAN, Slovjanska obina, str. 137.
vitja (obitelj od konopca), a 36. lanak nesumnjivo
govori da postoje brat prisni (prisna braa) i brat
ne prem prisni (neprisna braa), to znai da je prvi
brat blinji, a drugi je brat vrvni132. Obje su vrste
brae u velikoj mjeri pravno jednake, pri emu su
vrvni ipak neto manje zatieni. Dakako, razliku
izmeu obju vrsta brae moemo objasniti razlikom
izmeu blinjeg (brat blinji) i daljnjeg roda. Me-
utim, protuodnos prisni <> vrvni pokazuje stariju
situaciju jer je prisni brat bio brat po krvi, a vrvni
brat, brat po vrvi133. Dodamo li jo k tome zakljuak
Pere da je odnos stanovnitva Poljica prema svomu
zemljinom posjedu bio prvenstveno emocionalan,
pri emu su prema zemlji imali gotovo mistian
odnos kao prema svojoj hraniteljici i temelju svo-
ga opstanka (terra mater)134, i da su roena bra-
a po majci bila povezana pupkovinom - rodnim
konopcem135, onda je simbolika konopca koji sve
povezuje, nesporna. Kao to brau po krvi pupko-
vina vee s majkom koja im je pruila ivot, tako
brau po konopcu taj isti konopac vee s majkom
zemljom koja im prua ivot. Slaveni su svoj prostor
ureivali konopcem kao to je pokazao Baran (vidi
gore), a njime su i uredili prostor Praga136. Koristili
su ga ve u ranome srednjem vijeku i njime je u
jugoistonim Alpama, primjerice, ureeno podru-
je Bode na Bledu137 i Polica na Cerkljanskom138.
Svi koji su pritom zajedno drali konopac, postali
su braa po konopcu. To je bio pravni akt kojim
je neki stranac mogao postati punopravnim lanom
zajdnice, neovisno o svom krvnom podrijetlu. Na
taj je nain stranac postao Slavenom.
132
M. PERA, Poljiki statut, str. 434, 436, 484.
133
Do slinog zakljuka doao je i M. BARADA, Staro-
hrvatska seoska zajednica, str. 29. Interesantna je si-
tuacija na koju upozorava Mladen Ani, kad su dvije
osobe mogle biti istodobno i krvna i vrvna braa,
odnosno fratres consanguinales et funales (vidi: M.
ANI, Parba za dio nasljea banovca Jakova ubi-
a Bribirskog, Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru, 36, Zadar, 1994., str. 320).
134
M. PERA, Poljiki statut, str. 290.
135
M. PERA, Poljiki statut, str. 150.
136
A. PLETERSKI - J. MARE, Astronomische Grun-
dlagen einiger frhmittelalterlichen Kultstellen in Pra-
ha, Studia mythologica Slavica, 6, Ljubljana, 2003.,
str. 26.
137
A. PLETERSKI, Strukture tridelne ideologije v pro-
storu pri Slovanih, Zgodovinski asopis, 50, Ljubljana,
1996., str. 179.
138
A. PLETERSKI, Poliki troan, Studia mythologica
Slavica, 9, Ljubljana, 2006., str. 52.

Slaveni i Vlasi u slovenskoj usmenoj predaji
U zavrnom dijelu elim skrenuti pozornost na
izvanredan potencijal podataka koje skriva usmena
predaja. Kako se radi o usmenome izvoru, povjesni-
ari ih u irokom luku izbjegavaju. Usmena predaja
kao izvor za poznavanje povijesti sadri brojne za-
mke i nedostatke139. No, ako smo svjesni tih slabosti
te ih na taj nain izbjegnemo, moemo doi do vrlo
dragocjenih podataka. Naime, ljudska predaja, jed-
nako kao i jezik, uva brojne uspomene iz blie i
daljnje prolosti.
O potencijalima povijesnih tumaenja usmene
predaje na primjeru slovenskog gradiva pisala je
Katja Hrobat140. Njezine zakljuke moemo saeti u
misao da je jedna od karakteristika usmene predaje
ta, da nema vremensku dubinu jer razlikuje samo
danas i neko. To je ujedno i loa strana ljudske
predaje, dok je njena dobra strana to je vrlo osjet-
ljiva na sve dogaaje u nekom prostoru. S obzirom
na to da joj je svrha prenoenje poruka, usmena je
predaja svakako jedan oblik obavjetavanja. To su
izvori, ija je svrha potomcima prenijeti neku sliku
o prolim dogaajima141. U sadrajnom je smislu
to subjektivan izvor iju pouzdanost provjeravamo
usporeujui ih s drugim izvorima, koji su ostavti-
na istih povijesnih procesa142. Usmena predaja ima
i karakteristiku preostataka. To su izvori bez ikakve
poune svrhe jer su nastali kao neposredni sastavni
dio jednog minulog procesa143. Zato su iz njih do-
biveni podatci o tome procesu relativno objektivni,
zanemarimo li neizbjenu subjektivnost istraivaa.
elimo li se usmenom predajom baviti kao preo-
statcima, moramo ju smjestiti u prostor. Tek e im
njihova veza s prostorom dati karakteristiku pre-
ostataka. Prostor i povezanost s njime sredstva su
koja vrlo teko postanu predmet svjesne manipula-
cije.
139
Usp.: J. VANSINA, Oral tradition as history. Oxford
- Nairobi, 1985.
140
K. HROBAT, embilja na rimskih cestah. O ustnem
izroilu in arheolokih raziskavah. (Diplomsko delo,
Oddelek za arheologijo, Filozofska fakulteta, Uni-
verza v Ljubljani), Ljubljana, 2003., str. 41-43. K.
HROBAT, Ko Baba dvigne krilo. Prostor in as v fol-
klori Krasa. (Zbirka Razprave FF), Ljubljana, 2010.,
str. 13-15.
141
B. GRAFENAUER, Struktura in tehnika zgodovinske
vede. Ljubljana, 1960., str. 258.
142
A. PLETERSKI, Prouevanje preteklosti s pomojo
procesov in struktur, Arheo, 21, Ljubljana, 2001, str.
65-68.
143
B. GRAFENAUER, Struktura in tehnika, str. 258.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
Ovdje e nas jo zanimati pitanje slavenske se-
obe koje je povezano s odnosima izmeu Slavena
i Vlaha. U tom se smislu radi o vanom pogledu
etnogeneze. Tematika alpsko-balkanskih Vlaha
zaista je vrlo opsena. Ipak, na ovom ih je mjestu
potrebno barem nakratko spomenuti jer je bez njih
jednostavno nemogue razumijeti poetke slaven-
skoga naseljavanja juno od Dunava kao i povijest
tog prostora u svim stoljeima do danas.
Rijeju Vlah koristiti emo se onako kako ju je
ve prikazao Milko Kos. Nije naodmet ponoviti nje-
govo objanjenje: Pojam vlah za Romana Slaveni
su dobili od Germana ve u zakarpatskoj domovini.
Kod Germana walh (starovisokonjemaki walah,
srednjevisokonjemaki walh) oznauje keltskoga
susjeda na zapadu. Jedno od keltskih plemena su 29
Volci (Volcae). Kasnije je walah-walh Germani-
ma oznaavao Romana i stanovnika rimske drave
openito. Juni su Slaveni takoer preuzeli pojam
vlah kojim su imenovali Rimljane kao i romanizi-
rano i neromanizirano stanovnitvo koje su zatekli
prilikom naseljenja u Podunavlju i na Balkanu, te
naposljetku, i romansko stanovnitvo Apeninskoga
poluotoka, u Alpama i na zapadu openito144.
U zapadnoj Sloveniji postoji osobito mnogo pre-
daja koje opisuju Vlahe, njihov ivot i suivot sa
Slavenima145. Teme koje smo gore naveli vrlo sliko-
vito prikazuje predaja o nastanku sela Police nad
rijekom Idrijcom, na zapadu Slovenije.
Skraeni zapis predaje poznat nam je ve iz 19.
stoljea. Poliani kod entvidske gore su se tako-
er morali doseliti iz drugih krajeva jer im je typus
potpuno razliit od Tolminana. Zovu ih cigani-
ma i govore kako su se u Polici naselili nakon to
je cijelo selo poharala kuga146.
Tek u potpunom zapisu predaje saznajemo neke
vane pojedinosti. Selo je nekada bilo gusto na-
seljeno, no tada se je pojavila kuga. Svi su seljani,
osim jednoga, umrli. Jedini preivjeli seljanin, pla-
ui je hodao na ubrk [prirodna gomila na rubu
dananjega sela]. Dolinom su doli Cigani i upitali
ga zato plae. Rekao im je: Pokopao sam ih sve
do zadnjega. Tko e mene pokopati kada umrem?
144
M. KOS, Vlahi in vlaka imena med Slovenci, Glasnik
Muzejskega drutva za Slovenijo, 20, Ljubljana, 1939.,
str. 226-227.
145
A. PLETERSKI, De Sclavis autem unde dicitis : Slo-
vani in Vlahi na nikogarnjem ozemlju istrskega za-
ledja, Acta Histriae, 13, Koper, 2005., str. 113-150.
146
S. RUTAR, Zgodovina Tolminskega. Gorica, 1882.,
str. 80.
 Odgovorili su mu: Mi emo se pobrinuti za vas.
Tako su se ti Cigani zadrali. U selu jo uvijek
postoje dva prezimena njihova roda, Makuc i Bo-
i147.
Detaljna je analiza geneze seoskoga prostora po-
kazala da se radi o staroj kulturnoj pokrajini koja je
bila naseljena ve u prapovijesti. Izvor Lak, sjever-
no od sela, govori o kontaktu s pretslavenskim sta-
novnitvom kraja kojeg su novi stanovnici imenova-
li (V)Lahi. U potpunosti postoji dovoljno uporinih
toaka za utvrivanje predaje o poetcima sela148.
Dolazak pravih Roma (= ljudskih Cigana) prije 14.
stoljea manje je vjerojatan. Moda prvi spomen
Roma na slovenskom teritoriju see iz 1387. godine
-Cigan iz Ljubljane149. Pridodamo li tome poznatu
30 kugu iz sredine 14. stoljea, koja je usmrtila dobar
dio europskoga stanovnitva, namee nam se pria
o Romima koji su se u drugoj polovini 14. stoljea,
nakon epidemije kuge, naselili u selu Police. Tome
proturjee podatci iz tolminske zemljine knjige iz
1377. godine, koji ukazuju da u selu nije zavladala
pusto te ak dokazuju da se raspodjela zemljinih
estica nije uope promijenila. Kuga ili neka druga
vrsta nedae, koja bi u tolikoj mjeri opustoila selo
od trenutka nastanka polja nadalje, ipak bi ostavila
trag i u raspodjeli zemljita. Naime, novi stanovnici
bi vrlo sigurno iskoristili prigodu te bi po svojim
eljama nanovo podijelili zemljita. No, tragovi o
tome ne postoje. Raspodjela zemljinih estica po-
kazuje neprekidan razvoj od ranoga srednjeg vijeka
do danas150.
Kako objasniti takve suprotnosti? Grijei li ljud-
ska predaja? Njeni se istraivai slau da ljudska
predaja snano odraava drutvene odnose, bilo one
iz razdoblja nastanka ili iz razdoblja zapisivanja.
Pripovjedai kroje pripovijest po mjeri vlastitoga
147
Prilagoen zapis narjene objave u: Raziskovalna na-
loga Police. Osnovna ola, spomenik NOB, Cerkno,
1989., str. 9.
148
A. PLETERSKI, Police na Tolminskem - prva cigan-
ska vas na Slovenskem?, u: Med srednjo Evropo in
Sredozemljem - Vojetov zbornik, (ur. S. Jere, D. Mihe-
li, P. tih), Ljubljana, 2006, 33-45.
149
P. TRUKELJ - P. WINKLER, Romi, u: Enciklopedi-
ja Slovenije, 10, Ljubljana, 1996., str. 286.
150
Usp. A. PLETERSKI, Police na Tolminskem. A.
PLETERSKI, The invisible Slavs. upa Bled in the
prehistoric Early Middle Ages. (Opera Instituti archa-
eologici Sloveniae 28), Ljubljana, 2013.
ivota, vlastitoga shvaanja151. U tom je pogledu
objanjenje jednostavno. Izraz cigani mlaeg je da-
tuma. U ljudskoj je svijesti zamijenio neki stariji,
manje opipljiv pojam za (etniki drukije) strance,
pridolice. To su bili oni koji su uspostavili posto-
jeu raspodjelu zemljita. Njihovi toponimi govore
da su to bili Slaveni. Prema onome to nam govori
poliki prostor, najvjerojatnije je na podruju da-
nanjih Polica postojala starija, (v)laka naseobina
koja je u stoljeima ranoga srednjega vijeka gotovo
zaputena. Moda je do toga zaista dolo zbog neke
epidemije. Novi su slavenski doljaci naili na pre-
ivjeloga seljanina i nekoliko iskrenih prostora. U
oima okolnog vlakog stanovnitva na Gori-en-
tvidskoj visoravni, na kojeg ukazuju groblja na Pe-
inah152, Slaveni su vieni kao pridolice.
Zanimljivo sueljavanje mi-Cigani na koje
nailazimo u predaji, i koja bi po naoj analizi bila
istovjetna sueljavanju Vlasi-Slaveni, odnosno
mi Vlasi-Cigani Slaveni, ima jo mnogo znae-
nja. Najprije, prevladajua mi-savjest u ovom
dijelu Slovenije see jo do vlake, starosjedilake
predaje. Time smo potvrdili vjerodostojnost autoh-
tonistikog interpretacijskog koncepta. Nadalje, ti
starosjedioci su se poslije jezino slavenizirali jer
danas priaju jednim od slovenskih narjeja, to
potvruje vjerodostojnost kulturno-asimilacijskoga
koncepta. I konano, u ljudskoj se je predaji sau-
valo izvrsno sjeanje na slavensko naseljenje, to
ne bi bilo mogue da do njega u ranom srednjem
vijeku zaista nije dolo. To potvruje alohtonistiki
koncept. Sveukupno, primjer dokazuje kako preda-
ju sela Police moemo objasniti tek kombinacijom
svih triju koncepata istodobno. I na takav e nain
biti potrebno prouavati opu etnogenezu Slavena
u budunosti153.
Prijevod: Marija Kefelja
151
M. KROPEJ, Pravljica in stvarnost. Odsev stvarnosti
v slovenskih ljudskih pravljicah in povedkah ob prime-
rih iz trekljeve zapuine. (Zbirka ZRC, 5), Ljublja-
na, 1995., str. 23-24.
152
Usp.: T. KNIFIC - D. SVOLJAK, Peine, Varstvo
spomenikov, 22, Ljubljana, 1979., str. 325-329. D.
SVOLJAK, Arheoloka podoba entvike planote, u:
Zbornik entvike planote, entvika Gora, 1992., str.
25-27.
153
eka verzija ovoga teksta je u: A. PLETERSKI, Slo-
van a Vlai u bran Itlie v souvislosti s etnogenez
Slovan, Archeologick rozhledy, 65, Praha, 2013., str.
618-641.

Andrej Pleterski
The ethnogenesis of the Slavs, the methods and the process.
With texts of itie Konstantina (The Life of
Constantine, Chapter XIV) and itije Metodija
(The Life of Methodius, Chapters II and V) from
the 9th century, it can be determined that a founda-
tion of self-understanding of the Slavs was their
language. Therefore, the ethnogenesis of the Slavs
is to a large extent the history of their language.
According to research done by linguists, is the
Slavic language structurally derived from an older
Baltic-Slavic linguistic stage, which was common
to subsequent Balts and Slavs. This happened on
the southern edge of the territory that was once
inhabited by speakers of the Baltic-Slavic langua-
ge. River-names indicate a youngest stage of this
territory. It overlaps with a group of archaeological
cultures in the third quarter of the first Millennium
BC. At the end of this period moved from Poland to
Ukraine a group of people, called Venethi by their
western Germanic neighbors. This process resulted
in a separation of Slavic language from the Baltic-
Slavic language community.
In the 4th century A.D., Goths included Slavs in
their tribal confederation, which was dissolved in
375, with the arrival of the Huns. Then began the
gradual expansion of the Slavs to the west and sou-
th, which was following a withdrawal of Germanic
tribes. A relatively uniform Slavic language began
to crumble. This expansion ended only 400 years
later, when the Slavs settled in the vast area from
Hamburg in Germany to Peloponnese in Greece.
Belief of researchers that the Slavs settled in this
part of Europe very quickly and in large quantities
is therefore wrong. It is quite possible that the ho-
meland of the Slavs was originally a small territory.
The colonisation was gradual and associated with
partial assimilation of indigenous peoples, called
Vlachs by the Slavs. Power of assimilation of the
Slavs was in their free way of life, without taxes.
Andrej PLETERSKI Etnogeneza Slavena metode i proces
The legal framework for this assimilation was offe-
red by the institution of a so-called vrv (rope) as a
symbolic-social phenomenon.
The territory between the Danube and the
31
Adriatic Sea, the Slavs began to settle in the second
half of the 6th century. This is corroborated with
both written sources as well as archaeological fin-
ds and their radiocarbon dates. An example of Bled
in northwestern Slovenia demonstrates that in the
7th century, new immigrants organized space anew
and gave it new names. This topographic names are
Slavic, which means that the Slavs brought with
them the Slavic language.
Folk narrative in a village Police (Western
Slovenia) has preserved the memory of the strange
newcomers who have settled in the village area, af-
ter all residents, except one, died of plague. In the
eyes of neighboring inhabitants in the 19th century,
these immigrants were labeled as Gypsies. This is
not consistent with the genesis of the village set-
tlement, which shows a constant development sin-
ce the Early Middle Ages. Folk narrative reflects
strong social conditions either from the time of its
origin or from the record time. Narrator namely al-
ter a story to fit his own views on life and his level
of comprehension. Looking from this point of wiev,
the explanation is quite simple. The name Gypsies
is quite recent. In the consciousness of the people
it replaced a much older term that had previously
designated foreigners, newcomers, those of diffe-
rent ethnic origin. These were the ones who created
the division of land that has been preserved to the
present. In wiev of its place names, they were of
Slavic origin. It is therefore most likely that in the
area of present-day Police there had been an older
settlement inhabited by the Vlachs, which by the
Early Middle Ages had been almost depopulated.
The new, Slavic settlers had thus chanced upon the
 remaining villager and some cultivated land. In the
eyes of neighboring Vlachs the Slavic settlers had
certainly been viewed as newcomers.
The highly interesting notion of us as opposed to
the Gypsies, which is inherent in the popular traditi-
on of the region, equals to the relation of the Vlachs
toward the Slavs-meaning we, the Vlachs against
the Gypsies, the Slavs. It denotes that the prevai-
ling notion of us, the majority, originates from the
indigenous tradition of the Vlachs. This confirms an
autochthonous model of Slavic ethnogenesis. Later
32
on these oldsettlers changed their language to the
Slavic. This confirms the model of cultural assi-
milation. That the folk tradition preserved explicit
memory of the Slavic colonization, would not have
been possible, if it would not have actually occurred
in the Early Middle Ages. This confirms an allocht-
honous model of Slavic ethnogenesis. Example of
village Police therefore suggests that to understand
the ethnogenesis of the Slavs a synthesis of three in-
terpretative modelsautochthonous, allochthonous,
cultural assimilation-is needed.