Sveuilite u Zagrebu

Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije

Kolegij: Matematike metode u kemijskom inenjerstvu

METODE KONANIH ELENMENATA I

KONANIH RAZLIKA

Neven Ukrainczyk
nukrainc@fkit.hr

Zagreb, travanj 2003.

I BAZNE FUNKCIJE KONANIH ELEMENATA

a) Distribucija temperature u(x) po duljini ipke.

b) Polinomska funkcijska veza naena metodom najmanjih kvadrata
neprihvatljive oscilacije izmeu toaka.

u(x) = a + b x + c x2+ d x3+...,

a) Izmjerena temperatura u u ovisnosti o duljini luka s.
b) Podjela domene na tri elementa u kojima linearni
polinomi opisuju ovisnost.
 Linearne bazne funkcije

-zamjena parametara s vrijednostima funkcije

u na granicama elemenata:

u( ) (1 ) u1 u2
gdje je (0 1) normalizirana mjera udaljenosti na krivulji.
1 ( ) 1
2 ( )

u( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u2
 1 ( ) 1
Linearne bazne funkcije
2 ( )
Odnos globalnih i lokalnih vorova.

u n U ( n ,e )
u( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u2
 Izmjereno temperaturno polje opisano vornim parametrima i
linearnim baznim funkcijama, koje je sad neprekinuto na spojitima
elemenata.
Bazne funkcije teinske funkcije
Bazne funkcije se mogu smatrati kao teinske
funkcije vornog parametra:

0 u(0) (1 0) u1 0 u2
1 1 1 1 3 1
u ( ) (1 ) u1 u 2 u1 u 2
4 4 4 4 4 4
1 1 1 1 1 1
u ( ) (1 ) u1 u 2 u1 u 2
2 2 2 2 2 2
3 3 3 3 1 3
u ( ) (1 ) u1 u 2 u1 u 2
4 4 4 4 4 4

1 u(1) (1 1) u1 1u2 u2
(a)...(b) Teinske funkcije n pridodijeljene
globalnim vorovima n = 1...4.
u( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u2

x( ) 1 ( ) x1 2 ( ) x2

u ( ) n ( ) u n
n

x( ) n ( ) x n
n
Veza u i x preko normalizirane kordinate elementa .
 Kvadratna bazna funkcija

za kvadratnu ovisnost u na elementu su potrebna tri

vorna parametra u1, u2 i u3 :

u( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u 2 3 ( ) u3
Jednodimenzionalne kvadratne bazne funkcije
 Dvodimenzionalna bilinearna bazna funkcija (linearna na
1 i 2 koordinati) je konstruirana od produkta prije
navedenih jednodimenzionalnih linearnih funkcija:

u(1 , 2 ) 1 (1 , 2 ) u1 2 (1 , 2 ) u2 3 (1 , 2 ) u3 4 (1 , 2 ) u4
gdje je

1 (1 , 2 ) (1 1 ) (1 2 )
2 (1 , 2 ) 1 (1 2 )
3 (1 , 2 ) (1 1 ) 2
4 (1 , 2 ) 1 2
Dvodimenzionalne bilinearne bazne funkcije.
 II STACIONARNO VOENJE TOPLINE
Jednodimenzionalno stacionarno voenje topline

Iz jednostavne bilance topline infinitezimalnog dijela materijala

dobivamo:
Promjena toplinskog fluksa = generacija topline
d
(toplinski fluks ) gubitak topline 0
dx

d du
k q (u , x) 0
dx dx
gdje je u temperatura, x duljina tapa, gubitak topline i k toplinska
vodljivost (W/(moC)).
 Razmotrimo sluaj q = u
d du
k u 0 0 x 1
dx dx

s graninim uvjetima: u(0) = 0 i u(1) = 1.

Ova jednadba (uz k = 1) ima egzaktno rjeenje
e
u ( x) 2 (e x e x )
e 1
 Da bi rijeili jednadbu metodom konanih
elemenata potrebni su ovi koraci:
1. Pisanje jednadbe u integralnom obliku.
2. Parcijalna integracija (1D) ili koritenje Greenovog
teorema (2D i 3D) za sniavanje reda derivacije.
3. Aproksimacija temperaturnog polja konanim
elementima.
4. Integracije na elementima za izraunavanje elementna
matrice toplinske vodljivosti i vektora toplinskog
toka.
5. Slaganje globalne jednadbe.
6. Primjena graninih uvjeta.
7. Rjeenje globalne jednadbe.
8. Izraunavanje toplinskih tokova.
1. Integralna jednadba

R dx 0
gdje je R ostatak
d du
R k u
dx dx

d du
1

0 dx k dx u dx 0
 2. Parcijalna intergracija

du
Supstitucijom u= i v k u formulu za
dx
parcijalnu integraciju:
dv du
u dx
dx u v v
dx
dx
1
d du du du d
1 1

0 dx dx dx 0 dx dx dx
k dx k k
0

1
du d du
1

0 k dx dx u dx k dx
0
 3. Aproksimacija konanim elementima

Podjelimo domenu 0 < x < 1 na tri jednaka elementa

i zamjenimo kontinuiranu veliinu u(x) na svakom
pojedinom elementu parametarski zadanom
aproksimacijom konanih elemenata:
u ( ) 1 ( ) u1 2 ( ) u2 n ( ) un
n

x( ) 1 ( ) x1 2 ( ) x2 n ( ) xn
n

gdje su 1 ( ) 1 su 2 ( )
 Za test funkciju biramo = m (Galjerkinova
pretpostavka)

To prisiljava da ostatak R bude okomit na bazne

funkcije 1 2
1 3 3 1

..dx ..dx ..dx ..dx

0 0 1 2
3 3
x2 1

x1
..dx ..
0
J d
dx
J
gdje je d Jacobijeva determinanta za
transformaciju iz x-koordinata u -koordinate.
 4. Integracije na elementima

du d
1

0 k dx dx u J d
gdje je u n un i m .
n

dm d dn d
1

n un k d dx d dx nm J d
0
dx 1
Iz odnosa, x: = 1:3, Jacobian je J
d 3
1
d m d d n d 1
d m d n
Emn k n m J d k 3 3 n m J d
0
d dx d dx 0
d d
 Da izraunamo Emn, uvrstimo bazne funkcije:
d1
1 ( ) 1 ili 1
d
d 2
2 ( ) ili 1
d

1 d1
2

1 1
1 1
2 1
E11 9 k 1 d 9 k (1) (1 ) d 9 k
2 2

3 0 d
3 0
3 3
 1 1
E12 E21 9 k
3 6
1 1
E22 9 k
3 3

1 1 1 1
3 9 k 3 9 k
3 6
Emn
1 1 1 1
9 k 9k
3 6 3 3
 5. Slaganje globalne jednadbe

Redovi globalne matrice su formirani od globalnih

teinih funkcija
 Slaganjem dobivamo (k = 1):
28 53
9 0 0
18
U
53 28 28

53
0
1

18 9 9 18 U 2
= Vektor toplinskog
0 53 28 28 53 U 3

toka
18 9 9 18 U 4
53 28
0 0
18 9

1
du d du
1

0 k dx dx u dx k dx
0
 x 1
du du du
k
dx k k
x 0 dx x 1 dx x 0

1 x0 1 1 x1 0
x 1
du du
k dx 1 k dx ulaz toplinskog toka za vor1
x 0 x 0

x 1
Slino, za vor 2 i 3: du
k dx n 0 (vor 2 i 3)
x 0

x 1
du du
k dx 4 k dx ulaz toplinskog toka za vor 4.
x 0 x 1
 Sastavljanjem tih globalnih jednadbi dobiva se

28 53
9 0 0 du

18
U k
dx x 0
53 28 28

53
0
1

18 9 9 18 U 2 0

0
53 28 28

53 U 3 0

18 9 9 18 U 4 du
k
53 28 dx x 1
0 0
18 9
ili

Ku f
 6. Granini uvjeti

Granini uvjeti su primijenjeni direktno na prvi i

zadnji vor
U1 0
53 56 53
U1 U 2 U 3 0
18 9 18
53 56 53
U 2 U3 U 4 0
18 9 18
U 4 1
 7. Rjeenje

Rjeenje sustava jednadbi je:

U2 = 0.2885
U2 egz= 0.2882

U3 = 0.6098
U2 egz = (0.6102)
 8. Toplinski tokovi

Toplinski tokovi za vor 1 i 4 su izraunati uvrtenjem

vornih rjeenja U1 = 0, U2 = 0.2885, U3 = 0.6098 i
U4 = 1

Rjeenje 1D voenja topline metodom konanih elemenata.

 III NEUSTALJENO VOENJE TOPLINE
Metoda konanih razlika
Eksplicitni oblik

Neustaljeno jednodimenzionalno voenje topline:

u 2u
k 2 (0 x L, t 0)
t x
gdje je k toplinska vodljivost, a u = u(x,t) temperatura,
uz granine uvjete U(0,t) = u0 i u(L,t) = u1
i poetne uvjete u(x,0) = 0
Mrea konanih razlika za rjeavanje nestacionarnog 1D voenja topline.
Jednadba je centrirana na vor mree (i,n) oznaen kruiem. Podruje
ve poznatog rjeenja do n-tog koraka je lagano osjenano.
 u ( x, t ) u (i x, n t ) u n
i
n n
u 1 2 u 1 3 u
n 2 3
u n
i 1 u x x 2 x 3 O(x 4 )
n

x i 2 x i 6 x i
i

n n
u 1 2 u 1 3 u
n 2 3
u n
i 1 u x x 2 x 3 O(x 4 )
n

x i 2 x i 6 x i
i

u
n
n 1
u u t O(t 2 )
n

t i
i i

gdje O(x ) i O(t ) predstavlja sve ostale izraze

4 2

u Taylorovom redu.
 n
u 2
u n
i 1 u n
i 1
n

2 u x 2 O(x )
2 4

x i
i

n
u 2
ui 1 2 ui ui 1
n n n

2 O ( x 2
)
x i x 2

n 1
u u u
n n

O(t ) i i

t i t
u in 1 u in u n
2 u n
u n
O(t 2 ) k i 1 i i 1
O ( x 4
)
t x 2

n 1 t
u u k 2 (u in1 2 u in u in1 ) O(t 2 , x 2 )
n

x
i i
Stabilnost rjeenja
t 1
k 2
x 2
 2
(1) n2 2t
n
u( x, t ) x e sin( nx)
n1 n
Analitika i numerika rjeenja nestacionarnog 1D
voenja topline prikazuju efekt veliine x i t.
Nestacionarna advekcijsko-difuzijska jednadba
prijenosa:
u
v u k 2 u f
t

gdje je u temperatura (ili koncentracija), advektivni

transport (u sluaju konvekcijskog prijenosa topline)
sa poljem brzina v, k je koeficijent toplinske
vodljivosti (ili koeficijent difuzije) a f je izraz za
izvor (generaciju).
 ( x vt ) 2
M
u ( x, t ) e 4 Dt

4t

Advekcio-difuzijski odziv na jedinini impuls. x = 0.1, t

= 0.001 s za 0<t<0.01 s i t = 0.01 s za t 0.01 s.