1

Helenizam na Jadranu 1 (akad. god. 2012-2013.)

Apolonije Roanin, Argonautika

Apolonije, kasnije nazvan Roaninom, jedan je od najveih pjesnika helenistikog doba.

Roen je izmeu 295. i 290. g. pr. Kr. U Aleksandriji, gdje u 3. stoljeu ptolomejski vladari
stvaraju veliki kulturno i znanstveno sredite Musaion i najveu knjinicu antikog svijeta,
Apolonije postaje uenikom Kalimaha (oko 300.-oko 240. g. pr. Kr.), velikog pjesnika i
uenjaka. Sam Kalimah je bio elnik Knjinice kojem se pripisuje i izrada njena ustroja.

Apolonije je pak, navodno, zbog sukoba s Kalimahom, oko 246/5. napustio Aleksandriju i
otiao na Rod, otoki polis koji je u to vrijeme u punom procvatu. Veliki spjev Argonautika
Apolonije je sastavio jo u Aleksandriji, ali konanu verziju je izdao nakon dolaska na Rod,
pa mu otuda i nadimak Roanin. Umro je oko 215.

Tijekom 3. stoljea u Aleksandriji djeluje niz velikih znanstvenika i knjievnika. Tu se razvija

i osobito epsko pjesnitvo. Sama epika, kao to je poznato, utkana je u cjelokupnu grku
civilizaciju: homerski epovi, Ilijada i Odiseja, definitivno uoblieni tijekom 8. stoljea. Tada i
do poetka klasinog doba u grkom svijetu nastaje niz drugih epskih djela od kojih je malo
sauvano. U klasinom razdoblju ovaj je pjesniki rod potisnut, ali se poetku helenistikog
doba javlja nova epika, a arite je upravo Aleksandrija. Najznatniji predstavnici su Kalimah
Kirenjanin, Apolonije Roanin i Likofron Halkianin. Aleksandrijiski pjesnici su koristili
bogatu grku mitoloku batinu na kojoj temelje svoja djela, upravo kao to e uraditi i
Apolonije koristei predaju o udesnom pothvatu Argonauta.

U djelima svih triju spomenutih pjesnika, s obzirom na to da prenose obilje predaja o drevnim
zbivanjima diljem Sredozemlja i mnogih susjednih predjela, nalazimo i podosta zanimljivih
vijesti koje se odnose na Jadran. Tako e se odjeci grkih mitskih predaja povezanih s
Jadranom nai u odlomcima inae izgubljenog Kalimahova spjeva Aitia i u Likofronovom
sauvanom spjevu Aleksandra.

Mit o podvigu Argonauta nastaje u davnini. Jezgru ini pria o Jasonu, tesalskom mladom
junaku koji je s biranom drubom otplovio u daleku Kolhidu da otamo donese zlatno runo.
Zaplet poinje time to kralj tesalskog Jolka, Pelija, elei ukloniti Jasona, nalae junaku da
pronae i donese zlatno runo iz Kolhide, dakle 'nemoguu misiju'. To runo lei u gaju
posveenom bogu Aresu, a puva ga zmaj koji nikada ne spava. No boica Atena pomae
Argu, sinu Friksovu, da sagradi udesni brod koji je i nazvan po brodograditelju (otuda onda i
ime svih koji su plovili na tom brodu: Argonautai). Okupivi sjajnu drubu, u ijem sastavu je
u poetnom dijelu putovanja bio i Heraklo, Jason plovi u Kolhidu. Vjerojatno je zarana mitska
Kolhida smjetena u najudaljeniji dio Crnoga mora, na obale dananje Gruzije, podno
Kavkaza. Nakon niza pustolovina, Argonauti stiu u Kolhidu kojom vlada Ajet. Jason se
dokopa zlatnog runa zahvaljujui Ajetovoj keri Medeji koja se, naravno, zaljubila u Jasona.
Ono to slijedi, kako se ini, s vremenom je pria 'bujala': umjesto povratka Crnim morem
nazad u Grku, Argonauti, progonjeni od Ajetovih Kolhiana, ulaze u ue Dunava (gr. ime
Istros), pa se na neki nain vraaju u Grku sve udaljenijim i duim rutama. Kada je u ranijem
3. stoljeu pr. Kr. povjesniar Timej u svojoj tek fragmentarno sauvanoj povijesti prenio
 2

tadanju verziju argonautskog putovanja, Argonauti su ve proputovali ak do dananje

Francuske, dijelom zapadnog Sredozemlja, pa i po Jadranu.

Ovu znatno proirenu verziju argonautskog putovanja dopunio je i razradio Apolonije. Kako
je njegovo djelo ujedno i steklo znatnu popularnost, od njegova vremena na dalje u antici
(dakle i u doba rimskog carstva, njegova verzija postaje opeprihvaena.

Apolonijev spjev na je sauvan u nizu srednjovjekovnih prijepisa (52!). Popularni ep su

kasniji (antiki) komentatori poeli pratiti svojim biljekama (sholije) objanjavajui stihove,
izraze, pojmove i imena kako bi zainteresiranom itatelju olakalo razumijevanje i dopunske
obavijesti. I te brojne sholije su izvanredno vrijedne. U njima su nepoznati autori esto
navodili odakle preuzimlju te dodatne podatke, a mnoga djela koja oni citiraju esto su nam
izgubljena i te sholije su nam ponekad i jedina informacija o njima.

Apolonijev ep ej prvi put tiskan 1495. g., a od onda je izalo niz izdanja, sve do modernih. Na
hrvatski s grkim paralelnim tekstom i saetim komentarima izradio je pok. Branimir
Glavii, inae dugogodinji profesor Sveuilita u Zadru (B. GLAVII, Apolonije
Roanin, Doivljaji Argonauta, Demetra, Zagreb 2008.). Inae je s obilnim komentarima, uz
odgovarajue odlomke grkog tekstta i hrvatskim prijevodima popratio Radoslav Katii
(izvorno objavio: Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Roanina, Godinjak Centra za
balkanoloka ispitivanja, 7 (5), Sarajevo 1970., 71-132, potom u knjizi: Illyricum
mythologicum, Zagreb 1995., 31-114). Ovdje se koristimo Katiievim radom.

Pregled sadraja: Poto je razjareni Ajet pokrenuo potjeru koju izvodi njegov sin Apsirt,
Argonauti plove uz Dunav, a potom koristei mitski odvojak rijeke silaze u Jadran (Grci su
povezivali svoje ime rijeke Dunava, Istros, s imenom nae Istre (stanovnici gr. Istroi, lat.
Histri). Slijedi niz pustolovnih epizoda du istone strane Jadrana, od Kvarnera preko
Dalmacije sve do Otranta. Tamo ih zatjee silna oluja koja ih vraa na sjever, pa su nastavili
uz rijeku Po (Eridanos), pa niz Ronu (gr Rhodanos) u Sredozemno more, do Libije itd.

Ovdje je vano imati na umu sljedee. Pria o Argonautima, u helenistiko vrijeme, pripada
osobitoj mitskoj kronologiji prema kojoj opisani dogaaji pripadaju eposi koja prethodi eposi
tebanskog i trojanskog ciklusa. Prema tome, rije je o velikoj starini. Apolonije pak, da bi
pria dobila nunu uvjerljivost, mora njene epizode smjetati u okvire one geografije koja je
tada (uenijem) grkom svijetu poznata. Pri tome mora svladati i tekou: kada bi opisivao
jadranske predjele, otoke/otoja i tamonja plemena u terminima tada suvremene geografije,
njegovo pjevanje bi izgubilo izgled kazivanja o drevnoj starini. Stoga Apolonije posee za
raznim predajama o mitovima i starinama o Jadranu i konstruira svoju geografiju u kojoj mi,
kao to su to mogli i njegovi itatelji, prepoznajemo realnu geografiju.

U sljedeim odlomcima donosimo saetke ili cjelovite odlomke iz IV. knjige spjeva gdje se
govori o dogaajima na Jadranu. Uz svaki odjeljak (A-) donosimo i izbor sholija.
 3

A. Argonauti na sjevernom Jadranu (stihovi 4, 327 i d.).

Isplovivi u Jadran (Apolonije Jadran naziva Kronovim morem, kako ga nazivaju najstariji
grki pisci), Argonautima ne polazi za rukom izbjei goniteljima. Zastaju na Brigijskim
otocima dva su otoka, a jedan je posveen Artemidi i na njem je boiino svetite. Argonauti
su sada u klopci, no Medeja, koja je iz Kolhide krenula s Jasonom i drubom, kuje pakleni
plan: valja nagovoriti Apsirta (koji vodi Kolhiane) da doe na sveti otok s Artemidinim
svetitem da bi pregovarali. Apsirt pristaje i ondje ga Jason ubije i raskomada (vjerovanje u to
da se time onemoguuje posmrtnu osvetu umrloga).

Brigijski otoci: Sholija uz odgovarajui stih spominje da su Brigijci (Brygoi) narod Ilirije. Koliko znamo, to je
tono, ali se odnosi za jednu skromnu zajednicu na dalekom jugu, negdje u pograniju dananje Albanije i
Makedonije. Kako se razabire iz Apolonijeva daljnjeg teksta, kao i uz odgovarajuu sholiju, doznajemo da su isti
Brigijski otoci, potom bili nazvani Apsirtovim otocima po Apsirtu. U stvari, dobro je poznato da se radi o
gotovo spojenim otocima Cresu i Loinju, na ijem spoju se nalazi Osor, u antici Apsoros, Apsortium i sl. radi se
o starosjedilakom imenu grada i otoka kojeg su Grci, na temelju slinosti, povezali s Apsirtom iz predaje. Ovaj
odlomak lijepo pokazuje kako Apolonije 'konstruira' svoju mitsku geografiju!

B. Argonauti bjee dalje Jadranom (4, 482-521).

Smaknuvi Apsirta i pobivi njegove pratioce, Jason, Medeja i Argonauti zavaraju
progonioce. Ovi su bili zauzeli otoke i susjedne obale u blizini Brigijskih-Apsirtovih otoka, pa
oni plove najprije put otoka Elektride vjerovalo se da su oko ua Poa/Eridana.

Nakon toga, Argonauti okreu put juga, nadajui se skorom povratku u Grku. Iako e usput pjesnik
spomenuti kako su Kolani, ostavi bez voe Apsirta (a i bez plijena) odluili ostati na Jadranu;
strahovali su od gnjeva svoga kralja Ajeta. Tako su se jedni naselili na Apsirtidima, drugi 'dubokoj i
tamnoj ilirskoj rijeci, kod Enhelejaca i gdje je grob Harmonije Kadma, a trei u Keraunijskim brdima.

Elektrida, ee Elektridi: mitski otok ili otoje, prozvani po jantaru (gr elektron). Najee se tvrdilo da su
oko ua Poa, po drugima negdje oko Kvarnera. U oba sluaja razabiremo otkuda ovo ime. Radi se o velikim
koliinama jantara, fosilne smole koja se skuplja na obalama Baltika, koja je posebno od kasnijeg bronanog
doba poela stizati na Sredozemlje. Grci su dolazili do jantara posebno oko ua Poa (posredstvo Etruana
gradovi i luke Adrija i Spina) ili oko Apisrtida ili openito kod Liburna.

Ilirska rijeka i Enhelejci. Enhelejci bi bili ilirski narod koji je u starini ivio uz juni dio istonog Jadrana, ali i
u zaleu. U kasnije vrijeme, u helenizmu i u rimsko doba, ostale su tek nejasne vijesti. No spomenuta ilirska
rijeka vjerojatno je zapravo Boka kotorska. Tebanski mitski junak Kadmo, po nekim predajama, zavrio je ivot
kod Enhelejaca. Uz ovo valja spomenuti i na ovo 'nadograenu' predaju. Pjesnik Kalimah je i sam spominjao
raseljavanje Kolana na Jadranu, navodei kako se mjesto na ilirskoj rijeci naziva Pola. Kako se ini, ovu
predaju su iskoristili ueni rimski osnivai kolonije Pole (Pula, vjer. 46. g. pr. Kr.), u vrijeme Cezarove diktature,
da bi uljepali povijest netom roena grada.

Keraunijska brda. Planinski poluotok i Akrokeraunijski rt (Gjuhez, juno od Valone na jugu Albanije) s istone
strane zatvara Otrantski tjesnac. Ovdje pjesnik aludira na predaju prema kojem su itelji grkog gradia Orika u
tom podruju potjecali od ovih Kolana.

C. Argonauti i Hilejci
 4

Slijede stihovi u kojima Apolonije opirnije pripovijeda kako su Argonauti prospjeli do

Hilejaca ovi 'pobarbareni' Heleni, koji su donedavna suraivali s Kolanima, sada
Argonautima nude gostoprimstvo.
(522-525) A junaci, kad im se inilo da e im povratak biti bez muke, tada su krenuli
naprijed i svezali brodska ueta uz zemlju Hilejaca ; dalje su, naime, naprijed leali brojni
otoci i put je meu njima bio straan za one koji plove.
(526-528) I nisu im kao prije {Hilejci} smiljali neprijateljske ine nego su im sami
pomagali na putu i dobili kao plau velik tronoac Apolonov.
(529-533) Jer je Feb dao Esonovu sinu, koji je polazio da izvri zadatak, dva tronoca
da ih ponese daleko kad je iao u svetu Pitu da pita o istoj ovoj plovidbi; a bilo je sueno da
gdjegod se na zemlji smjeste, nikad tu zemlju nee neprijatelj opustoiti u navali.
(534-536) Zato se on jo i sada krije u onoj zemlji kraj hilejskoga grada Agane, mnogo
ispod tla, tako da je uvijek nevidljiv ljudima.
(537-544) Tamo vie nisu nali ivog vladara Hila kojega je ljepolika Melita rodila
Heraklu u narodu Feaana. Ovaj je bio doao do kua Nausitojevih i do Makride, Dionisove
dojilje, da opere pogubno ubojstvo svoje djece; tamo je svladao ker rijeke Egeja, najadu
Melitu, poto ju je zaelio, a ona je rodila snanoga Hila;
(546-551) kad je on odrastao, nije hio stanovati na tom otoku izloen nadutosti
Nausitojevoj, koji je tu vladao; poao je na Kronovo more poto je okupio starosjedilaku
feaku druinu; junak Nausitoj mu je kao vladar pomagao spremati put; tamo se nastanio; i
ubili su ga Mentori branei goveda na poljima.

Zadatak: Tko su Hilejci, Hilo igdje se nalaze?

D. Argonauti plove od Hilejaca do krajnjeg juga Jadrana

U odlomku Apolonije saeto iznosi kako su Argonauti, prolazei izmeu srednjodalmatinskih
otoka napokon dospjeli na krajnji juni kraj mora, vjerujui da ve vide Kerkiru/Krf. No boji
gnjev alje oluju koja ih vraa na sjever, ponovo do Elektride, odakle kreu uiz Po/Eridan.

(562-) A oni su urno plovili udaljujui se od Hilejske zemlje i ostavljali su iza sebe u moru
Liburnske otoke koji su prije bili puni Kolana svi po redu: Isa, Diskelad i draesna Pitieja; a
zatim su iza njih stigli do kraja Kerkire gdje je Posejdon nastanio djevojku, ker Asopovu
Kerkiru, lijepe kose, daleko od Flijuntske zemlje, poto ju je bio oteo zbog ljubavne elje; a
ljudi mornari je iz mora gledaju kako se crni sa svih strana od tamne ume i zovu je Crna
Kerkira. A iza nje su prolazili kraj Melite, veseli zbog blagoga vjetra, kraj visokog Kerosa i
kraj Nimfeje koja je bila mnogo iznad ostalih. Tamo je stanovala mona Kalipsa, ki
Atlantova. A zamiljali su ve da vide u magli Keraunijsko gorje; i tada se Hera sjetila
Zeusove odluke o njima i velike njegove srdbe i smiljala kako da se izvri ta plovidba, pa je
podigla olujne vjetrove sa suprotne strane. Ti su ih ugrabili i nosili na stjenovit otok
Elektridu.

Zadatak: Objasniti pojmove: Liburnski otoci, Isa, Crna Kerkira, Sherija.

Za daljnje propitivanje potraiti literaturu u gore navedenoj knjizi R. Katiia.
U vezi s Istrom: M. KRIMAN, Antika svjedoanstva o Istri (2. prer. i dop. izd.), Povijest Istre, Pula 1997.