1

1. ETIKA je znanost o ljudskom djelovanju

2. FILOZOFIJSKA ETIKA je temeljito, kontinuirano i argumentirano domiljanje o
dobrom ivljenju i ispravnom djelovanju.
3. KATEGORIJE ETIKA su: 1) DESKRIPTIVNA (isto deskriptivna i
jezinoanalitika); 2) NORMATIVNA.
4. OBJEKT ETIKE je ispravno djelovanje.
5. ARGUMENTACIJA U ETICI se moe utemeljiti: Prizivom na injenice; Prizivom
na osjeaj i posljedice; Rekuriranjem na korisnost i tetnost posljedica; Prizivanjem na
moralni kodeks; Prizivom na moralnu kompetenciju (sud); Pozivom na savjest.
6. 7 ARGUMENTACIJSKIH METODA ETIKE: LOGIKA METODA (Wright);
DISKURZIVNA METODA (Lorenzen, Schwemer, Habermas, Apel);
DIJALEKTIKA METODA (Platon); ANALOGIKA (Aristotel);
TRANSCENDENTALNA (Kant); HERMENEUTSKA (Heidegger, Gadamer);
ANALITIKA (Hare).
7. ETIKI RELATIVIZAM smatra da meu ljudima ne postoje ope vaei sudovi o
tome to je moralno ispravno, a to je moralno krivo. PATZIG razlikuje 3 vrste
relativizma: deskriptivni, principijelni i normativni.
8. METAETIKA je govor o naravi i opravdanju etike, bez prethodnog prihvaanja
vrijednosti bilo kojeg pozitivnog moralnog principa. Metaetika je logiki studij jezika
morala (Hare).
9. METAETIKE TEORIJE se dijele na NEKOGNITIVISTIKE i
KOGNITIVISTIKE. Nekognitivistike se dijele na EMOTIVIZAM i
DECIZIONIZAM. Kognitivistike se dijele na NATURALIZAM i
INTUICIONIZAM.
10. EMOTIVIZAM je metaetika nekognitivistika teorija koja tvrdi da su iskazi etike
tek samo stvar osjeaja. Predstavnici: Hume, Ayer, Stevenson.
11. PRESKRIPTIVIZAM je isto to i decizionizam. Kod Harea se sudovi s
predikatorom dobro i ispravno daju svesti na one s predikatorom treba. S.
Hampshire smatra da izriaji morala imaju izriito preskriptivno kvaziimperativno
znaenje. Predstavnici su jo i Weber i Albert.
12. FRASTIKON kod Harea i Stevensona izraava samo stanje stvari bez stava
govornika, dok NEUSTIKON donosi stav govornika.
13. NATURALIZAM je kognitivistika metaetika teorija prema kojoj se sadraj
znaenja normativnih pojmova morala moe bez daljnjega reducirati na sadraj
znaenja deskriptivno empirikih (naravnih) pojmova, tako da se posredstvom jezika
morala saopeno stanje stvari u odnosu prema objektivnosti i istini isto tako moe
racionalno provjeriti kao i empirike injenice. Predstavnici: R. B. Perry i C. I. Lewis.
14. INTUICIONIZAM je kognitivistika metaetika teorija koja smatra da su osnovna
naela i vrijednosni sudovi intuicijski, te da ih nije potrebno opravdati nikakvom
vrstom argumentacije. Predstavnici su: G. E. Moore, W. D. Ross.
15. NATURALISTIKA FALACIJA se za G. E. Moorea dogaa kada se vrijednosni i
deontiki predikatori izvode iz opisnih predikatora. Tu pogreku ine teorije definicije.
16. POJAM DOBRA KOD MOOREA je jednostavan pojam (kao i ut). Moemo ga
shvatiti samo duhovnim opaanjem (intuicijom). Dobar je ime koje stoji za neto
(Supstantivistika uporaba rijei dobar). Razlikuje se uporaba rijei u opoj
govornoj praksi i njenog znaenja. Dobar ne moe oznaavati sloeni objekt, jer bi
tada bili mogui analitiki iskazi s predikatorom dobar; i takav se objekt konano
ne bi moglo definirati. Ako ta rije oznaava neki jednostavan objekt tada se njeno
znaenje ne moe imitirati nijednom drugom rijei.
 2

17. SCHELLER, kao i Moore, naglaava da se vrijednosni iskazi ne mogu svesti na

opisne iskaze. I kod njega se vrijednosne rijei odnose na stvari. On govori o
imenima za vrijednost. Vrijednosti su pravi objekti ili idealni objekti, i meu
njima ne postoji vjeni poredak. Vrijednosti su neovisne od stvari i injenica.
Hijerarhija vrijednosti: vrijednosti ugodnosti ili neugodnosti, ope vrijednosti i
vrijednosti plemenitosti, vrijednosti ljepote i odvratnosti, vrijednosti svetog i profanog.
18. ADJEKTIVISTIKA (PRIDJEVNA) UPORABA RIJEI DOBAR - Razlikuje
se izmeu atributivne i predikativne adjekcije rijei dobar. Dobar u atributivnoj
primjeni izraava odnos izmeu dviju odnosnih toaka (termina). Jedan termin je
konkretni objekt ili klasa objekata, a drugi je fiat. Fiat se izraava propisnom
reenicom, a ona kae ono to u irem smislu treba ili moe biti. Kod predikativnog
adjektiva je iz reenice X je dobar profesor nedopustivo zakljuiti X je dobar
ovjek, zato to su razliiti kriteriji za dobrog prof. i dobrog ovjeka.
19. ETHICA MORE GEOMETRICO DEMONSTRATA je napisao Baruch de
Spinoza.
20. PRINCIPIA ETHICA je napisao George Edward Moore.
21. ATARAKSIJA je stanje bez strasti. Za epikurejce ona je trajno zadovoljstvo koje se
sastoji u manjku elja i straha. Za stoike ona je radikalno udaljenje od pouda i svakog
osobnog interesa, ne razlikuju je od apatije.
22. RATIO RECTA znai ispravan razum, odnosno onaj koji ispravno prepoznaje
osobito moralne norme. On je onaj praktini um koji je formiran boanskim zakonom,
odnosno principima naravnog zakona i usavren vrlinom razboritosti.
23. SAVJEST je prisutnost uma samome sebi u inu shvaanja i suenja. U etici savjest
znai sposobnost prepoznavanja i razlikovanja moralnog dobra i zla, odnosno moralna
savjest je subjektov sud o moralnosti ina koji eli uiniti; stoga je ona posljednja
subjektivna norma koju ovjek mora slijediti u svom djelovanju.
24. NIKOMAHOVA ETIKA
I. Knjiga govori o vrlinama i srei.
II. Knjiga govori o intelektualnim i moralnim vrlinama (po prirodi imamo
sposobnost stei ih, ali ih poslije navikom moramo usavravati).
III. Knjiga govori o etikim vrlinama.
IV. Knjiga govori o velikodunosti.
V. Knjiga govori o pravednosti.
VI. Knjiga govori o htijenju.
VII. Knjiga govori o samosavladavanju i afektima.
VIII. Knjiga govori o prijateljstvu. Najbolji su prijatelji oni koji svome
prijatelju ele dobro zbog njega samoga. Bez interesa jedino dobri ljudi
mogu biti prijatelji.
IX. Knjiga nastavlja govor o prijateljstvu. Najvea dunost je izdravati svoje
roditelje, jer smo mi njihovi dunici.
X. Knjiga govori o uivanjima. Uivanje u pravednom ne moe osjetiti
ovjek ako nije pravedan. Nije svako uivanje vrijedno izbora. Vea je
vrijednost prijateljstva u ljubavi koja se ukazuje, nego u onoj koja se
prima.
25. ZAETNIK UTILITARIZMA je J. BENTHAM.
26. ACTIO TRANSIENS je djelovanje prema van. Kod neivih bia, tj. bia koja
posjeduju vrlo slabu individualnost, mogue je samo ovako djelovanje.
27. VOLUNTARIUM IN SE je kod ljudskog ina ona posljedica koja je bila
namjeravana, ona je izravno traeni cilj. Za razliku od njega Voluntarium in causa je
ono to rezultira kao posljedica jednog izravno traenog cilja.
 3

28. SLOBODA u etici znai sposobnost biranja izmeu razliitih motivacija, sposobnost
kritikog ispitivanja svakog danog cilja.
29. POJAM SLOBODE je analogan pojam. U negativnom vidu slobode nju
suprotstavljamo bilo kakvoj nunosti (sloboda od neega). Pozitivan vid slobode znai
biti slobodan za neto.
30. ACTUS HOMINIS (IN OVJEKA) je in u kojem se ovjek ravna prirodnom
nudom pa se takva njegova djelovanja ne razlikuju mnogo od ina drugih bia. Ti su
ini nesvojevoljni, a temelje se na vee-manjoj prisili ili neznanju te prema tome ne
ulaze u etiko prosuivanje.
31. ACTUS HUMANUS (LJUDSKI IN) je specifino ljudski in baziran na slobodi
ovjekove volje. Karakteristika mu je da upravo proizlazi i pretpostavlja ovjekovu
razumnu narav. On se s jedne strane bazira na razumu, a s druge strane na slobodi.
Dijele se na: Actus elicitus, Actus imperatus, Actus internus, Actus externus.
32. KARAKTERISTIKE SPECIFINO LJUDSKOG DJELOVANJA su: U
predoenju, elji za ostvarenjem, motivaciji, slobodi, odgovornosti, uvjetovanosti
slobodnog ina.
33. TRI STUPNJA MOTIVACIJE su: 1) Opaanje vrijednosti ostaje esto mutno.
2) Tematski izraan motiv moe od nae volje biti formalno prihvaen, ali pokretna
snaga ne mora dolaziti od njega nego od instinkata, strasti, pobuda. 3) Motivi koji nas
stvarno pokreu kad su oni razlog naeg izbora, kad modificiraju smjer kojim ide nae
djelovanje.
34. VOLJNI INI se dijele na: direktne, indirektne, nune, slobodne, potpune,
nepotpune.
35. VRIJEDNOST je ono dobro koje potie ovjeka da radije bira ovo nego ono.
36. KARAKTERISTIKE VRIJEDNOSTI su: Vrijednost transcendira datost; Vrijednost
potie na ostvarenje; Bipolarnost vrijednosti (pozitivni pol se uvijek opravdava po
sebi, a negativni uvijek u odnosu na pozitivni); Heterogenost vrijednosti.
37. DOBRO KAO CILJ se odnosi na red vrenja, na red ostvarivanja koji u subjektu
odgovara na stanje napora.
38. CILJ se definira kao ono radi ega neki subjekt djeluje (Aristotel i skolastici).
Skolastici razlikuju: 1) finis qui (izravno traeni objektivni cilj); 2) finis quo (in
kojim subjekt dohvaa taj cilj; 3) finis cui (subjekt kojem je dotini cilj namijenjen).
Razlikuje se blii (finis proximus), posredni (finis mediatus) i posljednji cilj (finis
remotus). Ne smije se pobrkati objektivni cilj samog dijela koji je u sebi neovisan od
subjekta (finis operis) sa subjektivno-objektivnim ciljem samog djelovanja
promatranog neovisno od namjere subjekta (finis operationis) i konano subjektivni
cilj samog subjekta (finis operantis).
39. VRSTE VRIJEDNOSTI su: individualne, nadindividualne, sveope.
40. DEFINICIJA DOBRA: Bonum est quod omnes desiderat. Dobro je ono za im svi
tee.
41. KARAKTERISTIKE MORALNE VRIJEDNOSTI su: Ona prije svega predstavlja
objektivni i subjektivni vidik; Ona se predstavlja poeljna radi nje same; Ona se svim
drugim vrijednostima bezuvjetno namee; Ona se pojavljuje kao raison d'etre razlog
samog ivota; Ona se prezentira kao neto apsolutno jedinstveno.
42. FENOMEN OBLIGACIJE je za Kanta bitni vid dobra. On smatra da je dobar onaj
in koji je izvren iz dunosti. Postojanje fenomena obligacije nam odaje ponaanja
ljudi i sam jezik. Promatranjem nae vlastite svijesti vidjet emo da postoje momenti
gdje nam se dunost nalae kao neizbjeiva. Pred drugim vrijednostima sam slobodan,
no kod moralnih vrijednosti to jednostavno nisam. Pravi temelj obligacije je uvijek u
samom dobru kao takvom, u vrijednosti.
 4

43. NORMA je ono prema emu se ljudski in mora uskladiti da bude ispravan i poten.
44. MORALNI EKSTRINSECIZAM su ona miljenja po kojima je norma moralnosti
neto izvanjsko samome inu. Moralni pozitivizam smatra da su ljudski ini dobri ili
zli ne samo po sebi i u sebi, nego svoju moralnost dobivaju od neega izvana samog
ina. Predstavnici: Kaliklo, M. Montaigne, E. Durkheim, L. Levy-Bruhl, T. Hobbes.
Druga struja utemeljuje moralnu vrijednost na pozitivnom i proizvoljnom Bojem
zakonu. Predstavnici: Descartes, S. Pufendorf, W. Ockham. Kritika kae da postoje
ini koji su neovisno o bilo kojem zakonu ili zapovjedi dobri ili zli.
45. MORALNI NATURALIZAM su moralna miljenja koja normu moralne vrijednosti
stavljaju u ovjeka ali jo uvijek u neto to stoji izvan njegove duhovne aktivnosti.
EUDAJMONIZAM i ALTRUIZAM naglaavaju osobnu sreu pojedinca ili drutva.
VITALISTIKE i KOZMOBIOLOKE teorije uzimaju ivot i ovjekovu vitalnost za
motiv i cilj prema kojem bi se ljudske akcije trebale usmjeriti i odakle bi dobile svoju
moralnu vrijednost.
46. EUDAJMONIZAM se dijeli u 5 subsustava, ovisno o tome u to se stavlja srea:
Hedonizam, Racionalni eudajmonizam, Eshatoloki eudajmonizam, Negativni
eudajmonizam, Znanstveni hedonizam ili utilitarizam.
47. HEDONIZAM je eudajmonistika teorija koja sreu ovjeka stavlja u osjetno dobro
ili osjetni uitak. Predstavnici: Aristip iz Cirene i Epikur. Epikur rangira tjelesne
uitke ovako: Oni koji nisu naravni ni nuni (asti, bogatstvo); Oni koji su naravni ali
nisu nuni (biranje jela); Oni koji su naravni i nuni (hrana za ivot). Najbolja vrlina je
razumno upravljanje vlastitim poudama i potrebama (hedonistika kalkulacija).
48. RACIONALNI EUDAJMONIZAM kae da je srea onaj krajnji cilj za koji se
ovjek opredjeljuje uvijek radi njega samog, a nikad radi nekog drugog cilja.
Eudajmonija se sastoji u dobrom, kreposnom ivotu. Uitak je tek znak i posljedica
djelovanja. Norma ovjekove aktivnosti je krepost. Predstavnik je Aristotel.
49. ESHATOLOKI EUDAJMONIZAM stavlja formalnost moralnog reda u njegovu
prikladnost da ovjeku prui konanu sreu i u zagrobnom ivotu. Moralno dobar in
je onaj koji ovjeka pribliava vjenom spasenju, vjenoj srei.
50. NEGATIVNI EUDAJMONIZAM prosuuje ljudsko djelovanje ukoliko ono ovjeka
oslobaa od bola i individualne egzistencije koju smatra izvorom zla i boli. Ta
tendencija je kod Indijaca, u Budizmu, a u Evropi joj je predstavnik A. Schopenhauer.
On smatra da su tri pokretaa ljudskog djelovanja: Egoizam, Zloba, Samilost. Najvei
imperativ Schopenhauerove etike je zahtjev za samounitenjem volje.
51. ZNANSTVENI HEDONIZAM ILI UTILITARIZAM smatra da je potrebno
postaviti kalkulaciju uitka i boli da bi se tako u svojim inima moglo izabrati to vie
uitka. Predstavnici: J. Bentham i J. S. Mill.
52. ALTRUIZAM ljudsko djelovanje prosuuje utoliko ukoliko se ono usmjeruje na
sreu i zadovoljstvo drugih ili itavog drutva. Predstavnici: F. Hutcheson, A. Smith,
J. S. Mill (altruistiki utilitarizam), A. Comte, E. Durkheim, L. Levy-Bruhl, K. Marx.
53. VITALISTIKA ETIKA je naturalistika teorija koja smatra da je ivot vrijednost
kojoj teimo radi nje same. Dobar in je onaj in koji e omoguavati maksimalnu
ekspanziju ivota. Predstavnici su: J. M. Guyau, F. Nietzsche, H. Bergson.
54. KOZMOBIOLOKE ETIKE nastoje moralni red svesti na zakone svemira. Za njih
je red u svemiru norma moralnosti. Predstavnici: H. Spencer, T. de Chardin, A.
Schweitzer.
55. BERGSON zastupa vitalistiku etiku. Za njega su izvor konstruktivne snage morala i
etike ivot i principi ivota. U moralnom ivotu razlikuje ono to proizlazi iz
prisile te to suprotstavlja onome to proizlazi iz tenje. Razlikuje Zatvoreni moral
socijalnog konformizma i Otvoreni moral svetosti.
 5

56. VOLJA KOD KANTA je jedino dobro na svijetu. Volja je dobra ne samo ako djeluje
prema zakonu, nego ako djeluje radi zakona i iz potovanja prema zakonu, tj. iz
dunosti.
57. KANTOVO POIMANJE ZAKONA je da je moralni zakon openit i apsolutan i kao
takav se ne moe temeljiti na pojedinim iskustvenim injenicama. Forme ovog zakona
su nam dane a priori. Budui da su te forme openite i apsolutne, one su i nune.
Ukoliko su u istom praktinom umu Kant ih naziva kategorikim imperativom.
58. POSTULAT je zahtjev, pretpostavka (stvarno ili misaono nuna), koji ne treba drugi
dokaz, ali za razumijevanje teorije mora nuno biti pretpostavljen. Kantovi postulati:
Sloboda, Besmrtnost i Bog.
59. ETIKA SITUACIJE smatra da udoredni zahtjevi ne mogu biti openito odreeni,
ve izranjaju iz povijesnih situacija. Etika situacije je reakcija na etiku biti. Ona
podlijee opasnosti da povijesnu situaciju podredi pojedinim individuima, te je radi
toga neodriva.
60. KONSTRUKTIVISTI nastavljaju na Kantovom transcendentalnom poetku, ali
pokuavaju princip morala razjasniti kao najvii princip uciljnoracionalnog djelovanja
pokazujui kako se konfliktne situacije mogu rjeiti sredstvima komunikacije.
Konstruktivisti su: Schwemmer, Kamlah, Lorenzen, Mittelstra.
61. GOVORNOPRAGMATIARI rekuriraju na apriorni konstrukt idealnog
komunikacijskog zajednitva kao na transcendentalni uvjet moralnog djelovanja.
Predstavnici: Apel, Habermas.
62. MERITUM DE CONGRUO je zasluga kojoj ne odgovara stroga pravednost.
63. MERITUM DE CONDIGNO je nagrada po pravednosti.
64. OBJEKTIVNI MORALNI RED obuhvaa sve ono to ratio recta odredi na
temelju spoznaje stvari.
65. ZAKON KOD SV. TOME je neko pravilo i mjerilo djelovanja po kojem se netko
potie na djelovanja ili od djelovanja odvraa. Zakon je uredba uma za ope dobro
proglaena od onoga koji ima dunost da se brine za zajednicu. S obzirom na
zakonodavca razlikuje se Boanski i ljudski zakon; s obzirom na proglaenje naravni i
pozitivni; s obzirom na trajanje vjeni zakon i vremeniti zakoni.
66. PRVO ETIKO NAELO glasi: Dobro treba initi, a zlo izbjegavati.
67. KORIJEN SVIH ETIKIH ODREDBI je ljudska racionalna narav.
68. RAZLIITOST ETIKIH SUDOVA je zbog objektivnog razloga razliitih prilika
koje ne mijenjaju sam zakon, ali mijenjaju njegovu materiju. Subjektivni razlog se
sastoji ponajvie u spoznaji moralnog zakona koja je esto nesavrena.
69. TEMELJ PRAVA je osobnost ovjeka.
70. RIJE PRAVO oznaava slijedee pojmove: pravni poredak i pravnu normu, ono
to tom poretku ili toj normi odgovara, ono to pripada pojedinim nosiocima nekog
prava u pravno ureenoj zajednici.
71. OSOBITOSTI PRAVA su da je ono: nepovredivo, ogranieno, prisilno.
72. NARAVNO PRAVO je ono pravo koje se temelji na naravi svih ivih bia.
73. POZITIVNO PRAVO je ono koje se odnosi na pozitivne ljudske zakone.
74. VRSTE PRAVDE: IUSTITIA COMMUTATIVA (ureuje pravilan poredak meu
privatnim osobama); IUSTITIA DISTRIBUTIVA (pazi na pravilan poredak izmeu
drutvene zajednice kao takve i njenih lanova ili privatnih osoba).
75. TEORIJE O NASTANKU SAVJESTI: SOCIOLOKA (pokuava savjest i
cjelokupnu etiku svesti na socioloku funkciju); BIOLOKA (savjest je produkt
prirode, biolokog razvoja); FIZIKO-PSIHIKA (savjest se javlja na temelju
prethodno utisnutih fiziko-psihikih naina ponaanja); PSIHOANALITIKA
(savjest je rezultat superega, a nastaje potiskivanjem libida).
 6

76. TRI MOMENTA MORALNE SAVJESTI: prije ina, za vrijeme ina, poslije ina.
77. PODJELA SAVJESTI S OBZIROM NA PRISTANAK: sigurna i dvoumna.
78. PODJELA SAVJESTI S OBZIROM NA POKLAPANJE S OBJEKTOM:
ispravna i pogrena. Pogrena moe biti: nesavladiva, savladiva, laksna, krupulozna,
perpleksna.
79. CONSCIENTIA DUBITANS je nesigurna savjest. U njoj ovjek ne moe jasno
odrediti to je pravilno i dobro, a to nije. Nije dozvoljeno djelovati s njom.
80. CONSCIENTIA ERRANS je pogrena savjest. U njoj je predoivanje moralnog
zakona i reda uma iskrivljeno.
81. TUCIORIZAM oznauje moralni stav prema kojem se u sumnji treba uvijek
prilagoditi sigurnijem miljenju.
82. PROBABILIORIZAM je onaj moralni sustav koji za dozvoljenost ina trai da je
miljenje koje govori u prilog ina vjerojatnije od protivne tvrdnje.
83. EKVIPROBABILIZAM je onaj moralni sustav koji dri da miljenje u prilog
djelovanju mora biti barem jednako kao i protivno.
84. PROBABILIZAM je onaj moralni sustav koji nauava da je dozvoljeno izvriti neki
in makar oitost njegove besprijekornosti bila i manja od prvotne. Oslanja se na
princip: Nesiguran zakon ne obvezuje.
85. MORALNI SUSTAV KOMPENZACIJE dozvoljava slijediti manje sigurno
miljenje ne samo kad je ono doista vjerojatno, nego i kad postoje proporcionalno
veliki razlozi da se povrijedi objektivni red.
86. LAKSIZAM tvrdi da je dozvoljeno slijediti svako miljenje.
87. DIREKTNI ETIKI PRINCIPI su one istine iz kojih se neka stvar sigurno
spoznaje.
88. REFLEKSNI ETIKI PRINCIPI imaju zadatak da nam pomognu da doemo do
praktine sigurnosti: U sumnji je bolji poloaj onoga koji posjeduje. Dvojben zakon
nas ne obvezuje. injenice treba dokazati, a ne pretpostaviti. U sumnji se pretpostavlja
da je svaki in pravilno izvren. U sumnji treba pogodovati onome to je povoljnije, a
smanjiti ono to je nepovoljnije.
89. ETIKA OSOBNOSTI se bavi onim pojedinanim udorednim dunostima, vrlinama
i dobrima koje svaki pojedinac na svoj specifian nain moe i mora ostvariti.
90. PRIMARNI CILJEVI OVJEKOVOG SAMOODREENJA su: Osiguranje
ivota; Ne biti oteen; Sloboda djelovanja; Upuenost na tuu pomo.
91. PRIMARNE NORME koje se moraju obdravati da bi se postigao cilj: Odricanje od
onoga to ugroava ivot drugoga; Odricanje od svake tete; Ne ugroavanje slobode
djelovanja prisilom i prijetnjom; Obostrana pomo.
92. TEMELJNE DUNOSTI: Otvorenost za istinu; Traenje smisla; Spoznaja samog
sebe; Samoodgoj; Nesebinost.
93. PODJELA KREPOSTI KOD SV. AMBROZIJA: MUDROST (sophia);
PRAVEDNOST (Iustitia); HRABROST (Andreia); UMJERENOST (Temperantia).
94. KREPOST je sposobnost povezivanja normativnih zahtjeva u sintezi individualnog i
socijalnog projekta tu-bitka. Prije svega snaga duha, valjano djelovanje.
95. GLAVNE OZNAKE MORALNE ETIKE VRIJEDNOSTI: Postoji hijerarhija
vrijednosti. Jedna vrijednost nadvisuje sve druge. Sve pada u vodu ako je ovjek
proglaen moralno zao.
96. PITANJE KREPOSTI KOD ARISTOTELA: Aristotel razlikuje dianoetike
(umne) i etike kreposti. Umne su mudrost, rasudnost i razboritost, a udoredne su
plemenitost i umjerenost. Kreposti su hvalevrijedna stanja. Krepost je ona djelatnost
koja tei najboljem to se tie uitaka i bolova, dok je porok suprotno tome. Svojstvo
kreposti je teiti sredini izmeu suvika i manjka.
 7

97. MAX STIRNER (Caspar Schmidt) zastupa anarhistiki liberalizam. U svom djelu
Pojedinac i njegovo vlasnitvo solipsistiki naglaava samostalnost pojedinog
ljudskog ja. Njemu je jedini i najvii princip svakog ponaanja neogranieni egoizam
svakog pojedinca.
98. SMITH zastupa teoriju karaktera koja smatra da je karakter odluujua pretpostavka
nekog djelovanja. On smatra da djelovanje ovisi o 3 vrste uvjeta: od sposobnosti
nune za djelovanje; od izvanjskih okolnosti nunih za djelovanje; od karaktera.
99. MACINTYRE se zalae za povratak etike kreposti. On kae da kreposti trebaju
pokazati kako ovjek treba postati potpun ovjek, kako se mora pronai, ostvariti,
razviti. Krepost je svojstvo u ovjeku koje ga ini vrlim, moralno dobrim ne samo da
dobro moe, nego i da hoe.
100. KANT OSNIVANJE METAFIZIKE UDOREA:
Predgovor Moralna filozofija daje ovjeku kao umnome biu zakone a
priori.
I odsjek Prijelaz s obine udoredne umske spoznaje na filozofsku
II odsjek Prijelaz s popularne udoredne filozofije na MF udorea
Autonomija volje kao najvii princip udorednosti
Heteronomija volje kao izvor svih nepravih principa
udorednosti
Razdioba svih moguih udorednosti iz prihvaenog
osnovnog pojma heteronomije
III odsjek Prijelaz s MF udorea na kritiku istoga praktinoga uma
Pojam slobode klju za razjanjenje autonomije volje
Sloboda se mora pretpostaviti kao svojstvo volje svih umnih
bia
O interesu koji je svojstven idejama udorednosti
Kako je mogu kategoriki imperativ
O krajnjoj granici svake praktine filozofije
Zavrna napomena
Pogovor
101. AKSIOLOGIJA je nauka o vrednotama, ili nauka o vrijednostima.
102. HABERMAS je razvio teoriju konsenzusa pravilnosti djelatnih normi po kojoj
komunikativnom djelovanju prethodi naivni svakodnevni govor. Iz njega proizlazi
diskurs koji po sebi priznate norme i vrijednosti postavlja u pitanje s obzirom na
njihovu opu vrijednost. Kroz diskurs se pokuavaju navesti razlozi za procjenu
dotinih ponaanja. Praktini diskurs zahtjeva idealnu govornu situaciju.
103. WITTGENSTEIN za etiku kae da ona pripada mistici, dakle onome to se ne
moe izraziti, dakle o njoj se mora utjeti.