Toma Akvinski Izabrano djelo

Vanost Tome Akvinskog i kratka biografija:

itava teologija poiva na njegovoj filozofiji.
Zato je veliki filozof?-
Navika uma da stvari sintetizira (on je spojio istinito,
dobro i lijepo u jednu cjelinu-osnovni ontoloki termini). U
filozofiji moemo biti idealist (Platon) i realist (Aristotel).
Idealist vie lijevo ili desno. Toma je bio dijelom
racionalist, empirist, idealist, realist, malo lijevo malo
desno. Najvei je komentator Aristotela ali i Platona i
Augustina. Spaja vjeru i razuma. Naglaavao je brak Atene
i Jeruzalema. Spajao je religiju i filozofiju, Bibliju sa
klasinim tekstovima. Kombinirao dva ideala: dubinu i
jasnou. Dananji filozofi rijetko spajaju dubinu i jasnou i
previe su trivijalni. Intuitivnu mudrost je sintetizirao, kao
posebno ulo i to spaja sa jasnoom i preciznou. Spaja
ideje Heraklita, Parmenida, Sokrata, Platona, Aristotela,
Stoike, Crkvene Oce, Boetia, Avicenu, Augustina., osim
sofista, nije ih volio zbog novca. On je drao sve kole na
okupu.
Dugovjenost njegove filozofije- on je stvorio jednu
filozofiju koja trajala generacijama njegovih sljedbenika.
Fenomenologija, .
Aristotelovska navika brige i izbjegavanje iskuenja
pretjeranih pojednostavljivanja i ekstrema- on
nastoji gledani sredinu, zlatnu sredinu, kao sluenje
zdravim razumom.
Praktina mudrost- on spaja teoretsku i praktinu
dimenziju uma. On je esto ,,odsutnog uma-u svom
svijetu. Spaja teoriju i praksu. O emu razmilja on to i
pojanjava. On je napisao na stotine praktini savjeta: o
upravljanju dravom, o psihologiji depresije (ako ste
depresivni: topla kupka, asa dobrog vina i miran i ugodan
san). Prihvaa tri Aristotelova karakteristina znaenja
dobra. Koje stvari su vrijedne u naem ivotu. to je dobro
za nas? Moralno, korisno i ugodno dobro. Ako nas ini
neto kreposnim, praktinom koristi i sretnim to treba
initi.-mudrost djeteta. Ako elim biti dobar student,
moram s ljubavlju studirati, i to nas ini sretnim, moralnim
i kasnije e imati i neke koristi.
 Jasnoa, jednostavnost i izravnost stila, njegove
argumentacije i njegove logike. (silogizam)
Dubokoumnost misli- bavi se pojmom Bogom,
Bojom, naravi, ovjek, smrt, um, mana, vrlina,
istina. Te teke teme pokuao je staviti silogistiku
formu.
Uvijek govori istinu- poanta je da se u filozofiji uvijek
govori istina. On nije govorio cjelovitu istinu jer nema
boansku odrednicu. Ne moe bez greke.

Kratka biografija:
- Roen je 1225., a umro 1274. godine.
- Uenik sv. Albert Velikog. Predavao je na sveuilitu u
Parizu. Dominikanac.
- Prvi je poeo predavati po prevedenim Aristotelovim
djelima.
- Najbolji komentator Aristotela, ali vie je preferirao
Augustina.
- Nije ga bio strah znanstvenih otkria.
- Nije volio ideologiziranje, njemu to nije otkrilo.
- Napisao ja preko 1000 kratkih rasprava.
- Djela: Summa Theologiae; Summa contra gentiles;
- ,, Samo tebe Gospodine- sr njegove filozofije.

Filozofija i teologija-vjera i razum

Sastoji se od tri kljuna dijela:

Prvi dio, Summe, istrauje o Bogu u njemu samom, o otajstvu
Presvetoga Trojstva i o Bojem stvaralakom djelovanju. U tom
dijelu nalazimo takoer duboko razmiljanje o izvornoj
stvarnosti ovjeka kao bia kojega je Bog stvorio svojim rukama
to je plod njegove ljubavi. S jedne strane samo stvorene
ovisno bie ne dolazimo od samih sebe, no s druge strane
imamo pravu anatomiju tako da smo ne samo neto prividno-
kao to tvrde neki platonski filozofi-ve stvarnost koju je Bog
htio kao takvu i s vrijednou u samoj sebi.
Drugi dio, Toma promatra ovjeka, potaknuta milou,
predstavlja teoloka polazita moralnog djelovanja, o razumu,
volji i strasti, darovima Duha Svetoga, moralni zakon, milost,
volja strasti, trima krepostima: vjera nada i ljubav
Trei dio, Toma prouava otajstvo Krista-puta i istine. O
utjelovljenju i muci, o sedam sakramenata, jer u njima je
utjelovljena Boja Rije iri blagodati utjelovljenja radi naega
spasenja, radi naega hoda u vjeri prema Bogu i vjenome
ivotu.

Toma je filozof u slubi teologiji, njegova teologija se zasniva na

Bibliji. Tri stvari su bitne ako alimo postii svetost: filozofija,
teologija i biblija. Glavni cilj je pruiti neku edukaciju, pruiti
teoloko obrazovanje.

Nedostaju predavanja od 26. 10. 2015.

Odnos vjere i razuma

Problem opih pojmova

Kako vjeru razum moe dokazati? On kae da razum ne moe
dokazati razum ali ne ba posve nita. Postoji li neka
kontradikcija izmeu njih dvoje. Ako nisu u skladu nije brak
poklapanje nego razvod.

Srednjovjekovna filozofija je slukinja teologije. Argument za

vjeru i razum- niti jedna radnju koju na razum poznaje ne
moe protusloviti koji na razum po

Tomina kae da religija nije skup moralnih zakona. Toma smatra

vjeru kao to je prihvaene istinitom na temelju ono to Bog
objavljuje. Objektivna istina
Kranstvo je istinita religija. Bog je uitelj i ne moe biti u
kontradikciji.
Svaka kranska doktrina moe biti dopunjena razumom ali
mogue se odreene pogreke. Nijedno ne moemo opovrgnuti
i rei da nije tono.
Uspjean brak-postoji snaan razlog zbog kojeg kranski
povezujemo razum i vjeru a to je da ovjek stvoren na Bojoj
sliku i bitan dio te slike je ratio, razum.
Bie koje sposobno pronai neke objektivne istine.
Vano je da toma pokazuje kako razumska molitva moe biti
povezana sa vjerom vjernika.
Bonaventura je rekao tomina upotreba poganska. Ja pretvaram
vodu u vino. Vjera je saveznik sa razumom.

Pitanje dokaza Boje opstojnosti? Da li Bog Postoji?

Tomini pet puteva Boje opstojnosti.
Toma ne kae donijeti pet dokaza nego putevi. Toma smatra da
nije svrha u tome logini argumenti da uvjere ovjeka eli da
ljudi dovode do spoznaje Boga.

Ti verzije koje susreemo u sT je saeto prikazan. Toma se bavi

putevima. On nije htio opravdati razum. Jasno pokazuje da se
na tom kljunom pitanju razum i vjera konvergiraju. Tri tipa
argumenta: kozmoloki, nutarnja iskustva, religiozna, moralno
iskustvo-savjest, i teleoloki, jednostavnom definicijom Boga.
Bog je ono od ega se vee ne moe zamisliti.

Toma se bavi kozmolokim argumentom. Ono to je bitno da

putevi imaju jednaku strukturu: poinju promatranjem uz
pomo osjetila pet karakteristika svemira, kretanje uzronosti
kontingencija i nesavrenost i red.

Pet puteva pretpostavljaju logiki princip dva principa- uzrok ili

ne postoji. Bog postoji ili ne postoji. jedan od ta dva ta
objanjena , ako nema tog ne uzrokovanog uzroka. Mogua su
dva odgovora ali za njega je samo jedan. Dovoljan djeli da bi
odbacili ateizam.

Prvi put glasi iz zbivanja, kretanja: bit promjene je prelaenje iz

potencije u akt. Akt mora predvoditi potenciju mora postojati
bie koji je iskonski zaetnik. Mora biti bie koje ist akt, aktus
purus. Mi svojim osjetilima primjeujemo da se neto zbiva. Sve
to se zbiva primanje gibanje od nekog drugog. Zaet nekog
zbivanja nije nita drugo izvest i potencije u akt. Izvest neto
stanja zbiljnosti u mogunosti moe zbiljsko bie. Jedno te isto
bie bude istodobno u aktu i potenciji. Ako je neto zbiljski toplo
ne moe biti. Ja ne mogu istodobno hodati i moi hodati. Ne
mogu e da neto bude istodobno i primalac i izvritelj. Sve to
se zbiva nuno primanje gibanje od nekog drugog bia. Ako je
bie i samo pokrenuti itd. Ne bi bio neki iskonski zaetnik.
Nema pokretaa. Prvi pokreta bolje je rei iskonski pokreta.

Proizvoditelj
Toma tvrdi svaka stvar ima proizvoljni uzrok. Taj niz uzroka
mora imati poetak u biu koji za opstanak ne treba proizvoljni
uzrok. U svijetu kojemu ivimo postoji jedan proizvoljni sustav
ali ne primjeujemo da nastaje iz samoga sebe, jer kada bi
nastajalo je nelogino. Sustav proizvoditelja ne moe ii u
beskraj.

U sustavu postoje tri elementa. Ako se ukloni uzrok uklanja se

uinak. Ako u tom sustavu ne bi postojao prvi lan ne bi
postojalo ni posljednjeg lana. Mora biti prvi. Kada bi iao u
beskraj ne bi bilo iskonskog, prvog niti posljednjeg. Da li je to u
raskoraku sa zbiljom?! Bilo bi u raskoraku. Postoji iskonski
proizvoditelje kojeg nazivamo Bog.

Trei put je iz injenice postojanja kontingentni bia ne nuni.

Toma zakljuuje da je razumski rei da Bog postoji.
Prvo je da injenica, kakva su ne nuna bia koja mogu a i ne
moraju postojati. Takva bia ne postoje za svagda. Ono to
moe ne biti jednom bilo kada moe da ne postoji. kada bi sva
bia bile takve prirode, kada bi bila kontingenta- toma kae da
u poetku ne bi bilo niega. Kada bi to bilo istina onda toma
kae da ni sada ne bi bilo nita jer kada neega nema onda
nita nije moglo nastati niti sada ne bi postojalo. Pokazuje da
bia nisu mogunosne prirode nego moe i mora postojati neko
nuno bie. Ne moemo ii u beskraj. Per se- nuno i njegova
nunost ne potjee ni od koga drugog i od njega potjee sva
ostala nunost.

etvrti put je iz stupnjeva savrenstva. Polazite su stupnjevi

savrenstva koja su prisutna u biima i oni nas upuuju na
puninu savrenstva. Toma kae da mora postojati bie koja ima
puninu savrenstva. Iz svakodnevnog iskustva neki su ljudi vie
manji dobri, vie-manje istiniti, istinoljubivi, vie-manje
plemeniti, lijepi. Postoje stupnjevi savrenstva. Tako je isto sa
predmetima oko nas. Vano je da po njemu postoji neka punine
istine, ljepote, bivstvovanja, plemenitosti. Prema tome postoji
neto to svim ivima bia priopuju to neko savrenstvo, a to
je Bog.
Peti put iz postojanja slikovitosti ili teleoloki dokaz-
svrhovitosti. Toma kae da bia koja nemaju razum djeluju
svrhovito. Ptica nabavlja hranu u neku svrhu. Mora postojati
neko razumsko bie koje je sve ovo razumsko uredilo. Red u
prirodi.

to se zapravo suprotstavlja tim putevima?!

Toma uvijek nae za svoju tezu tri prigovora. Postavi pitanja i

nae tri prigovora.
Kada je u pitanju Boje postojanje koliko argumenta moemo
nai- on kae dva. Dva su: zlo i drugi je znanost. Zlo to je ono
to nastoji pokazati da Bog ne postoji. drugi nastoji dokazati da
znanost moe dokazati bez Boga. Kao da je Bog ne nuna stvar.
Zlo zapravo se svodi na to da ako bi jedna od dvoje kontrarnosti
bila ograniena, Bog i zlo, onda bi druga bila unitena. Ako bi
Bog postojao ne bilo zla koje bi se otkrilo u svijetu. I zakljuak
da Bog ne postoji jer ima zla. Ti prigovori su prisutni u
ateistinim krugovima. Ovo je prigovor ateista. Taj argument je
snaan ako je snaan pet tominih puteva. Dakle koje su
zajednike premise je osjetilno iskustvo. ovjek koji zakljuuje
iz iskustva. to je to to zlo ini kontradiktorno Bogu? Ono to
zlo ini kontradiktorno Bogu je to Boga koncipiramo da je bog
neograniena dobrota i onda nema prostora za zla. On
pokuava sada odgovoriti i kako odgovoriti: tomin prigovor je
zapravo da je egzistencija zla je kompatibilna sa Bogom.
Zakljuuje: da kao to Augustin kae sve dok je Bog najvee
dobro On ne bi dozvolio nikakav oblik zla jer Njegova svemo i
dobrota da mogu donijeti u konanici iz dobra i zla. Zlo moe
predstavljati dvije stvari. Fiziko zlo, ali i moralna zla-lai,
prevari. Na koje zlo Toma misli: on kae i na jedno i na drugo.
On kae da Bog ne ini zlo nego ga doputa. Bog stvara ivot,
ali Bog ne ubija. Stvara slobodna bia koja mogu initi zla.
Postojanje zla ne znai ne postojanje dobra tj., Boga.

Znanje o Bogu?!- najvie mui tomu. Moemo imati negativno,

analoko znanje, ne moemo imati univono, jednoznano o
Bogu. Filozofi se pitaju je li jezik o Bogu smislen, to mogu
govoriti o Bogu, to govorimo kada govorimo o Bogu? Vjera ili
nevjera ini se da ne ovisi da li neko razumije taj termin Bog i
da li baka ona razumije taj termin. Ateisti na razumiju Tomu. Ja
se slaem kada on nijee Boga i ja ga nijeem. Nije isti Bog kod
tome. Na temelju zla zakljuujemo da Bog ne postoji.

Toma kae: Boja savrenost je ist akt, aktualnost ljubavi.

Govori o bogu koji se ne mijenja. Boga se ne moe nauiti istini
jer je on sam. Bog se ne moe zaljubiti kao to voda ne moe
biti mokra.

Vjernika pitanje: kakav je Bog?

Govorit emo o Boanskim atributima. Tomina teologija je

veoma disciplinirana i ide do mjere koja logika dozvoljava. Pazi
da ne zamjeni pobonost i njegovo filozofske nazore. Ne brka
jedno i drugo. doe sveenik i predaje na skupu filozofskom i
predaje kao propovijed. Toma i njegova dedukcija, polazi od
premisa od vrlo malo premisa no u stanju je napraviti ogromnu
strukturu misaonu. Toma je teoretiar i to je dobro. Tomi ne fali
praksa. Recimo moe li ita biti apstraktnije raspravljati kakav
je Bog?! te teorije mogu biti u primjeni to je specifino za
njega. Moemo promatrati Boanske atribute i iz njih crpimo za
ivot.
Ako je Bog svemogu, smrt, bolest, katastrofe ne dolaze iz
njegove slabosti nego iz njegove moi. Ako smo logini i
vjerujemo da je Bog svemogu Bogu moemo zahvaliti na
bolesti jer to Bog moe sprijeiti ali ipak ne.
Tomu mui pitanje: kakav je Bog u sebi?
Toma nije naivan, ne moemo znati. Moemo znati to Bog nije.
moemo govoriti o njegovim atributima i iz njih izvodi logiku.
Prvi atribut je jednostavnost- to znai da nije sastavljen od
dijelova. Ljudi su sastavljeni od materije i forme, due i tijela.
Kod Boga nema subjekti pa naravi. Nema razlike izmeu
supstancija i akcidenata kod Boga. Kod Boga nema roda i
razlike.
Drugi je savrenstvo- to znai da je Bog Akt. Sve savrenosti su
u Bogu. Sve to je stvoreno je u Bogu, ljepota, dobrota itd.
Odustajanje od svjetskih dobara ne znai i indiferentnost da ih
ne cijenimo, jedini nain da cijenimo jest da cijenimo ono dobro
u Bogu. Toma kree od uinaka. Ima ljudi koji uslijed injenica
danas bjee u samostane od svega ovozemaljskog.
Trei je dobrota- on kae da je svako bie dobro tj., kozmiki
optimizam. Toma se poziva na Aristotela- koji kae da svi ljudi
tee za dobrim bez iznimke. Toma kae da sve stvoreno moe
biti stvoren ili stvoritelj. Ako je stvoritelj savren i sve to
proizlazi iz njega je dobro ali to ne znai da nema zla. U
ontolokom nita nije zlo ali odreeni ljudski ini su moralni zli.
Toma istie da postoje tri dobrote: ugodna (prijateljstvo),
korisna i moralna. Sva stvorena bia su ugodna na odreeni
nain i odreeni nain su korisna, isto tako je vano da imaju
moralni karakter i oni razvijaju mane tj., vrline ili kreposti i tako
bivamo sve blie Bogu. Moemo imati prijatelja na temelju
ugode ali ako to prijateljstvo ne dobije kreposne vrijednosti to
nije dobro prijateljstvo. Moralna krepost je najuzvienija. Ne
moemo biti izolirani od svijeta.
etvrti je neogranienost- Bog je neogranien. Otro dijeli
kransku od antike filozofije. Pogani ili antiki filozofi su
neogranienost gledali da je netko nesavren. Bili su ogranieni
materijom. Govorili su o formi koju materiju ini ogranienom.
Savreno umjetniko djelo mora imati granice. Neograniena
dobrota to nisu materijalni atributi i oni su savreni. Opravdani
su prigovori kada Toma ita Aristotela.
Peti je sveprisutnost- kaemo da je Bog prisutan svugdje. Toma
kae da je stvoreno bie uinak sveprisutnog Boga. Dokle god
stvari imaju bitak Bog mora biti prisutan u njima. Bitak je neto
to je najinherentnije, najdublje. Bog je neto najintimnije u
svakom biu. Ako je bitak ona najdublja egzistencija aktualnost
i ako Bog postoji onda je on prisutan u svakom biu.

Toma nita nije prisutno tako u ovjeku kao Bog, ta imanentna

prisutnost se dogaa preko njegovo eminencije. Treba prestati
razmiljati o sveprisutnosti i transcendencije. Prisutnost znai
da nije odsutan. Prisutan po volji, umu, ali nije prisutan po
tijelu. Sveprisutnost i transcendencija rade zajedno. Bog je
neograniena egzistencija koja transcendira u bilo kojoj
transcendentnoj stvari. Moe biti prisutan u svakoj ogranienoj
biti kao i svjetlo koje nadilazi boje. Analogno na um
transcendira tijelo. Na um moe biti prisutan u svestranim.
Analogija je vana.

Nepromjenjiv je Bog- lako je dokazati iz premise iz aktualnosti

da je Bog ist akt. Sva potencijalnosti poinje od potencije i ide
do akta. A ako nema potencije. Kada bi se Bog mijenjao nije ist
akt. Bog nije tjelesno bie.
Bog je vjean- vjenost je stanje u kojoj nema kraja, onkraj
svakoga vremena, nije ba realno, sadanjost, budunost. Toma
kae ono to je prolo je umrlo, ono u budunosti nije roeno i
to nije stvarno. U Bogu je sve vrijeme. Nema prolosti,
sadanjosti, budunosti.

Bog je jedan- istie da se taj jednost dokazuje po

neogranienosti njegovi savrenosti. Bog u sebi podrazumijeva
potpuno neogranienost svoje savrenosti. Toma sadri
potpuno savreni bitak. Ako su bogovi postojali oni se nuno
razlikuju. Jedan posjeduje jedno svojstvo, a drugi ne. Jedan bog
ne bi apsolutno bi savren jer je lien nekoga svojstva. On treba
biti prema tomi actus purus. Nemogue je da postoji vie
bogova. Toma zapaa po jedinstvenosti kozmosa u redu meu
svemirom. itav svemir je savrena cjelina jedan interaktivan
sustav. On da bi bio skladan mora ga urediti jedno bie. Ta
jednost je teoloke naravi i vana je vjera. On kree od Boga,
tj., Trojstva. Toma kae da Trojstvo nije manje jedan nego vie
jedan. Jednost ljubavi vie povezuje nego aritmetika jedinica.
Osoba se identificira sa drugom osobom nego sa samim sobom.
Strah da umre voljena osoba. Jedinstvenost je puno jae
ontoloko ljepilo od neke aritmetike kvantitete.

esta cjelina

Tomina kozmologija

Tri teme: stvaranje svijeta, providnost i o slobodnoj volji.

Stvaranje- zato je Bog stvorio svijet. Svako bie djeluje preko

nekom kraju cilju. Kao to nije tako ne bi slijedilo iz nekog djela.
Svi mi smo u svom djelovanje smo nesavreni djelatnici i
imamo potreba i onda djelujemo. Bog nije nesavreni djelatnik.
Bog je najsavreniji darivatelj jer ne djeluje iz vlastite koristi.
Bog je stvorio svijet za nae potreba a ne iz svojih je on nema
potreba. Naa egzistencija je dar Boji.
Po tomi mogui motiv je ista velikodunost, ljubav, to je Boja
bit, nesebine ljubavi.
Drugo pitanje kako je stvorio. Toma kae da Bog nije upotrebio
neku sredstva ili materiju. Ex nihilo. Iz niega. To nita nije
prostor, materijalnosti. To je kontrastu sa drugim religijama, koji
kae da iz neke materije bog stvara neto.
Tree pitanje toma kae kako je stvaranje u sebi i ono nije
prelaenje iz jednog stanja u drugo. To nije proces koji se
dogaa u vremenu. Ne moe postojati prijanje stanje.
Moemo razumjeti jedino analoki, analogijom naim
intelektualnim, umjetnikih kreacijama koje ideje ne proizlaze iz
naih ideja. To nije prelaenje stanja iz jednog iz drugog.
Je li svemir neogranieno star? Aristotel tvrdi nema kraja, Bog
pokree svemir. Svemir nema poetka. Aristotel stoji u
suprotnosti kranstva. Da bi opravdala sinteza vjere i razuma
toma kae se nije slagao s aristotelom i odbacuje, ne moemo
razumski znati je li svemir stvoren i vjean. smatrao je da
novosti svemira ne moemo demostrarati. Toma nije poznao big
beng. Pokazuje da svijet nije oduvijek postojao.
Razlikuje stvaranje i promjena. Stvaranje uzrokuje egzistenciju
stvari a promjena odnosi se na promjenu naravi. Aristotel nije
razlikovao egzistnciju stvari, divio se aktivnostima. Toma se
poziva na bibliju. Zato je neto a ne neto radije. Zato neto
postoji. ta distinkcija tomine metafizike.
Peto, kada je u pitanje stvaranje poto je bog savren da li onda
nije stvorio i najbolje savren svjetova. Lebniz je tako smatrao.
Toma je blizak Voltaire. Ovaj svijet nije najbolji od svih moguih
svjetova. Pita moe li uini i bolje od onoga to ini. Toma kae
Bog moe dodati uvijek neto novo. I on bi bio najbolji od svih
savreni. Uvijek moe dodati plus jedan.
Je li ovo jedini svemir- u biti da je i toma kae da je pojedinani
zakonski red i ima svoje zakonitosti. Koliko je toma u pravu.
Pjesnik moe stvoriti svoj svijet i znanstvenici jedan radikalni
svijet.

to je sa temeljnim pitanjima moe li se kranski nauk

usporediti sa evolucijom??!
Da li se Tomin nauk o stvaranju daje usporediti sa evolucijom?

Jasno da teorija evolucije nije u suprotnosti tim. Toma je prvi

istie da nauk o evoluciju i stvaranju odgovaraju na dva pitanja,
kako je krenula materija i kako je zapoeo ljudski ivot. Materija
mora prije postajati evolucija nita ne govori o tome. Nauk o
evoluciji o ljudskoj dui. Dua ne moe ostaviti fosilne ostatke.
Nauk o stvaranju i evolucije su kompatibilni. U ivotu je vano
postaviti jasno odvojiti materiju stvaranje distinkcija. On bi
odbacio tezu da se evolucija sluajno dogodila, to je za njega
teoloka i filozofski segment. To je pitanje postanka svijeta koja
nije samo na znanosti, nijedan znanstvenik ne moe empirijski
dokazati.

Odnos Boga i svijeta.

Voltier deizam, Bog stvara ali nema utjecaja. Toma: voli li Bog
ba sve u svijetu? On smatra da sve voli. Boja volja uzrok je
svim stvarima i one postoje zato to je Bog htio da postoje i
njima Bog eli dobro. Voljeti neto htjeti mu dobro. Naa volja
nije aktivni uzrok dobrote koji pokreu dobrotu stvari koju voli.
Pokrenuto je od uzroka. Naa ljubav nije uzrok dobru, nego je
dobro je uzrok koji priziva ljubav. Boja ljubav je ona koja
uzrokuje dobrotu i ljubav. Bog je ishodite ljubavi. Bog voli sve
to je stvorio.

Toma voli li Bog sve stvari sve jednako. Toma ne voli stvari
jednako. Kozmos koji je stvoren je hijerarhija i on je htio da sve
bude razliito. Bog vie voli ovjeka od ivotinje. Jednakost
meu osobama, politika. kozmos oito nije demokracija.

Toma zato je Bog stvorio tako razliitim. Da li to mnotvo

proizlazi od Boga. On kae da. Naravno da odmah izgleda blizu
panteizmu. No razlog te razliitosti toma pronalazi u Bojoj volji.
To je kljuna razlika izmeu panteista i Boga. Panteisti oni tvrdi
neka imanentna sila koja djeluje unutar priroda. Volja
diskriminira. A toma naglaava volju. Moe djelovati kako hoe.
Razliitost i nejednakost su dobre u naravi kod ivotinja ljudi
prirode. Koji je smisao da budemo svi jednaki. Treba hvaliti
pluralizam koji hvali Toma i hvali ogranienost koje i Bog hvali.
Bog samim stvaranjem eli to mlitavo slabo jako.

Vode li nas sve stvari prema Bogu ili odvode od Boga?

toma kae mnogi ljudi su sumnjiavi. Ima ljudi koji se boje
voljeti stvari prije Boga. Sv. Augustin boji se voljeti stvari u
svijetu. Bio navezan na stvari u svijetu a ne na Boga. Kod
svetaca je to prisutno i sami ljudi trebaju govoriti o svetosti-
spirutalizma. Toma kae da nas stvorenja vode ka Boga. Ako
materijalne stvari odvlae od Boga onda su ljudi zlouporabili
materijalne stvari. Materijalne stvari su od Boga.

Toma imali stvoreni svijet kozmos i ovjek ima Boga

toma kae Da. U svojoj etici on kae da kozmos ima cilj Bog.
sve se dogaa je je Bog alfa i omega. Stvoreni svijet je puno
slini nama, imamo iste atome itd. svemir je poput kue za nas.
Kozmologija se ne tie samo kozmosa nego i nas.

Kako se stvari dogaaju u svijetu? Aristotel kae da se

dogaaju sluajno. Aristotel kae da se druge stvari dogaaju
po ovjekovoj zasluzi. Toma nema sluajnosti sve je povezano
sa Bojom providnou. Sve je povezano. Toma kae milost
usavrava narav. Bog upravlja kao dobar menader svijetom.
Postoje ljudi koji su njemu podreeni, subordinirani. Toma kae
da Bog ini stvari tako da one budu uzrok drugim stvarima. To
to je povezano nije ogranieno nego usavrava svijet.

udesa, se negiraju. Toma istie da je legitimno govoriti o

udesima. David Hume se protivi. Toma se pita: moe li Bog
uiniti neto izvan poretka stvari, moe li uiniti udo?
Moe je iznad ti sekundarnih reda, uda. Nekako se vjerovalo da
je savreno logino vjerovati u udesa. Nije bila u pitanju vjera
u Boga. Ako je Bog stvorio kozmos, toma kae da ljudima bilo
apsurdno vjerovati u udesa.

Da li kozmos ukljuuje anele, iste duhove? Toma kae

da ovaj svijet nije samo puka materijalna stvarnost nego ima i
duhovnosti. ovjek je tijelo i dua. Toma tvrdi moemo dokazati
aktualno postojanje anela ali moemo vjerovati. Svaki mogui
stupanj bia koja moemo spoznati su ispod nas. Biljke,
ivotinje mineral. Toma kae da analogno gleda tako je isto sa
duhovnim biima koji su iznad nas. Prijanje religije su vjerovale
u anele. Ne moemo sve apsolutno u sve, nego vjerujemo
tradiciji, ertesnost postoji demokracija mrtvih. I toma je
vjerovao u demokraciju mrtvih.

Odnos dobra i zla

Da li zlo u svijetu Bog eli? Toma kae da Bog sva bia eli, a
zlo nije bie. Zlo nije bie, nije iluzija, za njega je zlo je liavanja
dobra u biima. Bog po Tomi nije stvorio zlo jer nije bie ali
postoji u biima. Bog uzrokuje druga bia u kojima je prisutno
zlo. Bog doputa zlo. Nee Bog baciti sjekire na vas da izvri
pokolj. Zato doputa?

Postoji vie razloga, pa i vi kao roditelj doputate zlo. Djecu

vodite ka zubaru i doputate patnju. Djeca plau a vi ih ipak
vodite. Toma preuzima aristotelovu podjelu uzroka kako bi
doarao. Zlo ima materijalni uzrok i on je dobar jer ga Bog
stvorio. Toma Bog je dao ubojici Kainu svijet pun kamena, dvije
ruke, snagu da pokupi kamen, da ubije Abela. Kamen, snaga,
ruke je dobro, toma kae da zli stvari nema nego dobrih. Moe li
zlo ikada pobijediti? Toma kae da nije mogue. Zato to zlo ne
moe postojati bez dobra i sva bia su dobra.
Koje od ova zla gora bol ili pogreka? Danas svi kau bol i
najvei oblik zla. Toma kae da mudar ovjek izabire manje zlo
da bi spasio vee zlo. Istie da Boanska mudrost nanosi bol
kako bi prekinula pogreku. Sokrat je mislio bolje trpjeti zlo
nego da ga uinim. Patnja teti tijelu.

Zato je Bog stvorio svijet tako razliitim? Toma je blizak

panteistima, mislima, razlog zato je tvar razliita, Bog je razlog
tog mnotva. Razliitost je po sebi dobra, da smo mi razliiti.
Razliitost prema Tomi je dobro po naravi kod ivotinja, polova i
u nebu konanici. Toma kae da panteizam je dosadan, da je
sve bog. Bog je stvorio svijet.

Vode li nas materijalne stvari, druenje, ljudi vode ka

Bogu ili odvode? Mnogi su ljudi sumnjiavi i svijet vide kao
napast. Redovnik pobjegne od svijeta. Ljudi se boje voljeti stvari
prije Boga. Sv. Augustin isto tako misli. Toma se ne slae, nego
stvorenja nas vode ka Bogu i po njima znamo da Bog postoji.
ako materijalne stvari odvlae od boga ne treba traiti razlog
kod Boga nego kod ljudi.

Imali li svijet i ovjek Boga kao konanici? Toma potvrdno istie

da kozmos ima Boga u konanici. I u etici kae da Bog moe biti
na konani cilj. Sve to se dogaa se dogaa jer je Bog finalni
uzrok. Svemir je nama slian. Slinije je prije nego to
pomiljamo. Svijet je poput kue za nas. Nauk koji se
suprotstavlja materijalizmu.
Sedma cjelina- Tomina metafizika

Ontologija je uglavnom tomina ontologija, Kao i kod ostalih

filozofskih predmeta. Filozofija se dijeli na vie disciplina ali
metafizika je osnovna. Sve ovisi o metafizici. Ako se uvjerenja
da je materija realna a ne dua, onda smo materijalist. Onda
emo i svojoj antropologiji slijediti to i neemo praviti veliku
razliku izmeu ljudi i ivotinja. To je isti empirizam.
Ima sluajeva da filozofi nijee metafiziku, sve to je originalno.
Toma je dao temelj.
Zato se metafizika nijee ili nije popularna? Zato to
metafizika nema jasan materijalni objekt. Ona prouava sve.
Toma kae da ima jasan formalni objekt i zato ima vrijednost.
Sve znanosti promatraju bia no metafizika iz perspektiva
njihova principa. Toma eli poznavati bitak i inteligibilnost tog
bitka tj., spoznatljivost. Inteligibilnost je vana jer ne
spoznavanje bitka bi izazvalo frustracije. Svaka ovjek ima
tenju u njemu samome i ona bi bila apsurdna.
Odakle glad.
Naa inteligencija i inteligibilnost su usmjerene jedna prema
drugoj. Kao kozmika romeo i julija. Umska i seksualna
koncepcija su povezane.
Analogija je vana za bitak. Toma govori o njoj. Analogija je
slinost. to to znai, znai da je djelomino slino i djelomino
razliito. Ona je vana za kriterij razlikovanja.
Toma kae da postoji umska i realna bia. Osnovni kriterije
kojom pravi distankciju izmeu ovi bia razlikom. Realna bia
postoje i oni mogu stvoriti koncepte. Koncepti umni nisu u
stanju stvoriti ono to je realno. Umna bia nemaju egzistenciju,
ne mogu to stvoriti realne stvari. Stvarno bie djeluje jer je u
aktu, i ono slijedi iz ina egzistencija. Drugi akt bie, a prvi
egzistencija. Egzistencija uvijek djeluje, sebe daje i ona je
ugraena u egzistenciju. Zato je ona sebedarje i oito da je
ugraeno u narav nae egzistencije. Toma, sebedarje je
ukorijenjeno u Bojoj naravi. To se pretae na nas jer smo
analogni.
Toma istie da je Bog jedan. Toma znai biti jedan znai
nepodijeljen u sebi ve od svega drugoga. Bog je prema Tomi
egzistencija po sebi i ona je prisutna u svakome biu. Metafizika
se bavi cjelinom bia. Filozofija eli istraiti cjelinu Bitka. To je
isto i tu je dodirna toka sa religijom. Kranstvo se bavi
Bogom. Filozofija se slae sa teologijom. Prvo filozofija pa onda
teologija.
Odnos materije i forme?
Ljudska vrsta je jedna, ivotinja jedna, materija je kljuna jer
umnaa formu i ima puno bia koja imaju istu formu. Forma
znai bit, esenciju. Forma je zajedniko svima. Kada se zanijee
univerzalne forme, onda je teko objasniti kako smo mi
esencijalna bia. Imamo ipak neke odrednice. Tu vidimo
realizam Tomin.
Ako nema zajednikog onda se pojedinci nameu koji su
superiorniji od drugih pojedinaca. Tlae ih. Ako nema
univerzalne biti ne moemo biti esencijalni jednaki.
Posljedica te materija, forme, sastavine, je u tome, ako postoje
aneli onda svi moraju biti razliiti, njih samo forma moe
razlikovati.
Problem kada se primjenjuje na ljude. Jesmo mi razliiti samo
po materiji, tijelima? Toma kae ne. Prvo to nas razlikuje je
brojano razliita tijela. Onda smo razliiti i po duama.
Brojano smo razliiti i materijalno i duhovno. Ljudske due su
povezane sa tijelom i dua je mrtva dok se ne povee sa
drugim tijelom a to je Uskrsnue.
Bavi se kauzalnou. Kod pet puteva Tominih. Iz uinaka
pokuava doi do uzroka.
Govori o etiri uzroka. Unutarnji: materijalni i formalni i
izvanjski: djelatni i svrni uzroci.
Ne koristimo ba uzrok. Mi ta etiri uzroka moemo zvati
objanjenja. Izvanjski se nekakvi poela i zavreci. Finalni uzrok
je kod modernih filozofa zaboravljen i u znanosti.
Na kraju Tomina misao je teoloka i ona je nerazdvojna od
filozofije. On je vaan mislilac.