Professional Documents
Culture Documents
Voda U Tlu - Mustafa
Voda U Tlu - Mustafa
Voda u rlu
S.VODA UTLU
Pat @
HH T,
Sf. 5.1. Serna/ski prikaz vade u tlu: Jaza taloienja u vodi (a-a), nivo podzemne vode (1-1),
T T I he, _j
NV
5.2. KAPILARNOST I KAPILARNE SILE 1- h
Ih~1-
Ako usku staklenu cijev uronimo u posudu sa mirnom vodom (sL 5,2,-a), Ako je Cista voda u kapilari i ako su ojeni zidovi potpuno cisti, onda je
primijeticemo uzdizanje vode na visinu he iznad nioa NV, pri cemu ce povrsina a=O. Povrsina meniska je polukruma i uzdizuca sila T\.=T je maksimalna.
vode u cijevi zauzeti ne horizontal an, vee ovalan oblik, takozvani menisk. Ova Iz uslova ravnoteze ukupne izdizuce sile T" na cijelom obimu cijevi
pojava nazvana je kapilarno penjanje vode, i ona se pripisuje sili meniska nastaloj poluprecnika r i visine vodenog stupa u cijevi hI' dobijemo:
intermolekularnim privlacnim silama izmeou rnolekula vode i stakla i povrsinskim
naponima izmeau zidova uske cijevi i vode. Vis ina penjanja ovisi 0 promjeru i
materijalu kapilara, kao i 0 temperaturi vode. Ukoliko je cijev uta, utoliko je
Tcosa,2nr=r'rc,h, 'Y w '
penjaqje vode vece i obratno. Zbog vece viskoznosti toplija voda penje se vise od gdje je roo - jedinicna tezina vode (10'2 N/cm\
hladne, Iz ove jednadzbe dobijemo visinu kapilarnog penjanja:
PromatrajuCi nivoe vode u lackama A, NV i B (sL52-b), dolazimo do 2T cosa
zakljucka da je pritisna visina u tacki A hl'b na nivou NY bez pritiska .(na povr.sinu he =--cosa =0,95--.. (em), (5,3,)
ry w r
vode djeluje atmosferski pritisak - Pm), a u tacki B pritisna visina je hd . Iznad NV
je, dakIe, hidrostatski pritisak negativan, a ispod pozitivan, te nastaje razlika Uocljivo je da visina kapilarnog dizanja ovisi od vrste tecnosti (T, Yw. a),
pritiska u vodi i na njenoj povrsini. Zakrivljeni oblik vode u cijevi preuzima ovu materijala eijevi (a) i precnika kapilare (r),
razliku pritiska. koji djeluje kao membrana sa naponom od T=75,1O,6 kN/m Prema eksperimentalnirn istraZivanjima dobivena je izdizuca sila za toplu
4
(7,5,10 N/cm), Na kraju kapilare prenos; se tdina slupa vode h" preko sile vodu. a uz ostale iste uslove kao i za hladnu kako slijedi (tabela 5,1.):
povrsinskog naprezanja T liZ stijenke cijevi na same zidove kapilare. Ako
132 Mehallika fla
Mehallika tfa 133
JJ GeomehaniCke osobine, klas(fikacHe i mefode ispitivanja fia 5. Voda u tlu
1
Prasina 0,060,006 660 0,55,0
izdizuca sila izdize vodu navise dok sila gravitacije vuce nanize. Zidovi kapiIarne 0,0060,001
Glinovita prasina 60300 5,015,0
cijevi napregnute su na pritisak pod djelovanjem membranske sile T. Glina-koloidna <0,001 >300 15,050,0 i vise
Kapilama sila T u t1u djeluje na cvrste cestice tako da izmedu njih stvara
5,2,2. KAPILARNOST U TLU takozvanu prividnu koheziju koja u izvjesnol11 smislu stvara vezivnost izmedll
cvrstih cestica. Medutim, ovo postoji samo za vrijeme kapilamog penjanja vode u
Tlo je sacinjeno od pora koje su medusobno nepravilno povezane na porama tla. Njegovim potapanjem u vodu pore se zasicuju i nestaje prividne
raznim mjestima i razlicitim promjerima, tako da one cine mrefu kapilamih kohezije.
ejeveica, koje dovode do pojave kapilarnosti u tlu. Odnosi u tIu su, dakle, mnogo Prividnoj koheziji pripisuje se i pojava medllsobne povezanosti sitnog
sloreniji, jer su pore povezane u svirn pravcima, raznih oblika i velicina. Ukoliko vlaznog pijeska koji se moze oblikovati, dokje, naprotiv, U suhom stanju rastresit i
je tlo sitnozrnije, utoliko je dizanje vode vece. Podizanje vode ovisi i 0 rasporedu nemoguce ga je oblikovati.
uskih i sirokih para u tIu, kao i 0 smjeru kretanja vode. Kada vodostaj raste i Zbag povrsinske napetosti vode i zakrivljenosti njezine povrsine u uskim
kapiiama voda stigne na prosirena mjesto, tj. do veee pare nego sto odgovara kapilarirna, odnosno u porama sitnozrnog tla, voda se izdize iznad nivoa slobodne
izdizucoj sili za precnik uie pore na toj visini, onda ce voda dosegnuti visinu vode. Padaei 0 kapilarnom dizanju vode znacajni su kod rjesavanja problernatike
aktivne kapilarne visine (h m ) do prvog prosirenja. S druge strane, pri spustanju djelovanja mraza na temelje objekata, kolovoznih konstrukcija, nasipa i s1.
nivoa" nakon prethodnog potapanja do vece visine (h cp ), voda ce se iduci prema
dolje zaustaviti na u.zem mjestll, iznad prosirenja. U ovorn slucaju postoji pasivna
kapilarna vislna (h cp ), koja zavisi od velicine najmanjih pora. 5.2.3. ODREDIVANJE VISINE KAPILARNOG
Obodna sila meniska (2r7r'T) prenosi tezinu podignutog stupea vode na PODIZANJA VODE
stijenke kapilara. Zbog ovoga i 1I tiu pojava kapilamosti izaziva napone pritiska,
koji djeluju na skelet tla. U sitnozrnom tiu pore su u svim smjerovima meollsobno Visina kapilarnog penjanja vode odreduje se u Iaboratoriji: direktnim
spojene, tako da tvore razgranatu mrezu povezanih kapilarnih prostora razlicitog mjerenjem, metodom mjerenja brzine horizontalnog kretanja vode pod
presjeka. uticajem kapilamog napona i pomocu kapilarimetara.
Ako zasiceni uzorak tla izlozimo susenju na zraku~ primijeticemo prvo na
povrsini svih kapilara meniske koji nastaju usljed isparavanja vode iz uzorka. (a) Odredivanje vi sine kapilarnog podizanja vode direktnim mjeren,jem vIsi se
Povrsinski naponi prenosit ce se na kostur cestica kao naponi pritiska koji ce pomocu staklene cijevi promjera 2,0-3,0 em i duzine 1,5-2,0 m, koja je na oba
ovisiti 0 promjeru rneniska, dakle 0 granuJaciji, zbijenosti tla, obliku zma, kolicini kraja otvorella. Poremeceni uzorak (oko 300g) osusi se na zrakll, izmrvi u sitan
apsorbovane vode i sL Prosjecni kapilarni pritisak, iz jednadzbe 5.3. na jedinicu prah, bez drobljenja zrnaea i sipa u slojevima od po 10 em u cijev sa potresanjem
povrsine iznosi: kako bi se materijal sabio do stalne zapremine. Donji kraj eijevi se prethodno
a, =-2T- cos Ct. (kN/m 2
). (5.4.)
zatvori staklenom vatom i uroni u stakleni sud sa destilovanom vodom, s tim da
donji kraj cijevi ne smije lezatt oa dnu posude (sl. 5.3-a). Stakleoa cijev je
ryw
graduirana od po 1,0 ern iIi se pricvsti za skalu i promatra visina penjanja vode.
Mjerenjem Sll llstanovljeni efekti napona na pritisak koje izazivaju
Odstojanje izmedu nivoa vode u sudu i gornje ivice vlaznog uzorka predstavlja
kapilarne sile, kao i visine penjanja vode u pojedinim vrstama tla koje su date u
visinu kapilarnog penjanja h,.
tabeli 5.2.
----------------------------~M7,~ha~'~,ika~~fl~a--------------------~----135
134 Melumika ria
f! Geomehanitke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanJa fla 5. Voda u tlu
@
E 1000
I
~~J
E
STAE~lENA _ I ii!
CIJ
J! '00
{' 5 mm 1:
" II'
2 600 1 /
.
'/1
:I V--I""
I ,
I .
r - <
~
r- SKAL A
W
~ 400
~ \ I
i I l-ip!JE~ K
i he <
z / /' I ,- P"AS
200
,- "'
1
~
GUN
~
I~
'-
" V, SI.5.4. Serna ureilaja za mjerenje visine kapilarnog penjanja he i koeficijenta propusnosti k
--
- l 8
VRUEME U
16
CASOVIMA
32 6l.
t [log hJ
118
(a), sa dijagramom za proracun visine penjanja i koeflcijenta propusnosti (b), po
metodi mjerenja brzine horizontalnog krelanja vade.
Sf. 5.3. Odreilivanje visine penjanja vode he direkmim mjerenjem (a), sa dijagramam dabijema, nakan sredivanja, diferencijalnu jednadzbu:
kapi/arnog penjanja vode u tlu (b), i to za pijesak (1), prasinu (2), i glillovito tlo kh
(3). xdx.=-~dt, (5.7.)
n
(b) Mjeren.je brzine horizontalnog kretanja vode pod uticajem kapilarnag iz kaje se integrisanjem dobije:
pritiska vrsi se uranjanjem pripremljenog uzorka u vodu u horizontalnom polofaju =2kh=2k Ch +h)
o c (5.8.)
(sl. 5.4.-a). Suhi prah usitnjenag materijala nabije se u staklenu cijev, kaja ima na t n n
jednoj strani mrezlcu, a na drugoj filter i cep. Radi oslobadanja zraka kroz cep je U ovoj jednadzbi dvije su nepoznate velicine, ito: k i he. Ove velicine
provucena cjevcica, a iz uzorka poseblla cjevcica za mjerenje kapilarnog podizanja
odrede se uranjanjem cijevi najprije na malu dubinu hOI i odredi odnos 6.(Xd2;~tf'
vade he. Uranjanjem uzorka sa cijevima u posudu sa vodom, na dubinu ho, ona ce
zatim se spusti na vec.u dubinu h02 i odredi drugi odnos ~(x2l~t2' Iz ovog se
kroz mrezicu prodrijeti u uzorak na dubinu x. Promatranjem promjene boje
dobiju dvije Hnije u dijagramu x 2 :t (s1. 5.4.-b) na osnovu cega se mogu pisati
materijala u uzorku mozerno odrediti granicu vlazenja i brzinu kapilarno zasicenog
slijedece jednadzbe:
podrucja pod uticajem ukupnog pritiska h= ho+h;..
Prema Darcyjevu (Darsijevu) zakonu brzina kretanja vode Vs u porama (Xl)' = 2k (h ., h ). (5.9.)
iznasi (Nanveiller, 1981): I..,. 01' l" '
tl n
Ie; dx.
Vs :::::::--= (5.5.) (x,Y=2k(h h)
n dt \., 02 + l'
(5.10.)
a uvrstavanjem gradijenta: t2 n
iz kojih mozemo dobiti vrijednosti k i hr za ispitani materijaL
(c) Mjerenje kapilarne visine pomoco kapilarimetara vrsi se ovisno 0 );- hi - visina zivinog stupa u em.
njihovoj konstrukciji na vise nacina, a kao najpoznatiji su: Beskowa, Jtirgensona i Kod Jtirgensonovog kapilarimetra mjeri se pritisak zraka, koji je potreban
Engelhardta. Najvise se primjenjuje kapilarirnetar Beskowa, koji se sastoji od dvije da zrak prodre kroz uzorak. odnosno da savlada kapiJarne sileo Ovaj pritisak
posude medusobno spojene u donjim dijelovima gumenim crijevom (sI.5.5.). preracunat u visinu vodenog stupa odgovara visini kapilarnog podizanja vade.
Uzorak materijala u tecnol11 stanju stavlja se u lijevu posudu, na filtarsko dno, Labaratorijski dobiveni podaei raziikuju se od stvarnih velicina dobivenih
ispod kojeg se nalazi destilirana voda i ziva. Zrak se prethodna mora ispustiti kroz "in situ", jer su poroziteti tla i pripemljenog uzorka raziiciti. U prvom i trecem
poseban venti! taka da u vodi ne ostanu rnjehurici zraka. Zatim se desna posuda slucaju poroznost uzorka razlicita je od poroznosti rnaterljala u prirodi, a u drugom
spusta naniu, cime se stvara potpritisak u vodi, koja je u vezi s uzorkom. Kada slucaju materijal se ugradttie u tecnom stanju i naknadno se konsoliduje, sto je
ovaj potpritisak postane veci od kapilarnih sila u uzorku, zrak pocinje prodirati opet izvan realnih terenskih uslova. Laboratorijske velicine mogu sarno posJuziti
kroz uzorak u vidu zracnih mjehurica. Visinska razlika hf{ izmedu nivoa zive u aba kao indikativne i uporedne vrijednosti. Teorijskim razmatranjem dokazana je
suda u trenutku izjednacenja potpritiska i kapilarnih sila, preracunata na visil1u ovisnost izmedu kapilarnog dizanja hr (em) i koeficijenta propusnosti k (em/s)
vadenog stupa j uvecana za visinu vodenog stupa hw ispod llzorka, daje vislnu (Nonveiller, 1981), koja se krece izmeou:
kapilarnog podizanja hr 0,7 h 2,4
.Jk < ,<.Jk' (5.13.)
(5.15.)
PIEZOMETARSK! NIVO n
c --+~~~---II c
Prema tome, velicina hidrostatskog pritiska u nekoj tacki vode ne zavisi od ~
~vo flj
povrsine na koju djeluje, vee samo od poloZaja date tacke, tj. vezana je za
potencijalnu energiju. U hidraulici, pored ove energije, poznata je i kineticka
energija, kao posljedica kretanja vode. U mehnici tla brzina kretanja vode je mala
pa se kineticka energija zanemaruje, te je sva energija uslovljena poloZajem, dakle
potencijalnom energijom.
Potencijalna energija vode moze se ustanoviti mjerenjem visine do koje bi
se voda u mjemim cijevima digla, ovisoo 0 visini tacke koju ispitujemo i 0 pritisku e~'vjp
pod kojim se voda u toj tacki nalazi (sI.5.6.). Potencijalna energija je funkcija
visine stupa potrebna da se odrzi ravnoteZa sa pritiskam vode. Cijevi kajima se
mjeri visina vade nazivamo piezometri, a nivo do kojeg se izdigla voda nazivamo eEl A,
piezometarski nivo. N,
piezometarski
Piezometarski nivo mjeri se od zajednicke ravoi (A-A) tako da ukupnu nivo
visinu h (s1.5.6.) sacinjava geodetska visina z i visina pritiska iii piezometarska piezometar~
visina, odnosno piezometarski pritisak hp , tj: v;slna h~= '(w
ukupna
visina - - - h , hn.. ll-piezometarska
FZ X'w visina
odnosno prerna slid 5.6.-b: -h'Z-u,kl.,lpna
B, v!s!na
z,
} (5.16.)
A zajednicka ravan
z, geodetska
visina
Sl. 5.6. Proticanje vode ispod zagatne stijene (a) i proticanje vade kroz uzarak tla (b).
Kada u dvije tacke zasicenog terena vodom piezometri ne pokazuju isti
nivo, voda ce teCi od viseg ka nizem nivou, jer se javlja razlika u piezometarskim
nivoima (s1. 5.6.-b), teje hidraulicka visina: Hidrostatski pritisak (J.hyw) na jedinicu duzine linije proticaja nazi va se
i1h=hrh2' (5.17.) gradijentom pritiska:
Na slici 5.6.-a dat je presjek kroz zagatnu stijenu, koja usporava vodu na
nivou n, a na visini usporne vade hp (piezometarska visina) iznad povrsine
Ii P
=!lh. Y I
I'
w (5.19.)
poroznag tla. Linije kojima protice voda sa veceg na nizi niva nazivaju se linije dok je hidraulicki gradijent, iIi hidraulicki pad dat bezdimenzionalnim odnosom:
proticanja. Linije jednakih patencijala nazivaju se ekvipotencijalne linije. Radi
ilustracije visine pritiska prikazan je presjek kroz uzorak tla (51. 5.6.-b) kroz koji je
proticanje laminarno ijednodimenzionalno. Pomocu piezometarskih cijevl maze se
odrediti piezometarski pritisak, odnosno piezometarska visina. U tacki BJ to je hpj,
Ii =;: = ~ I (5.20.)
YwI] = k, (5.24.) Koeficijent propusnosti k predstavlja znacajnu osobinu tla koji varira II
K veoma sirokim granicama od oka 102 cm/s za krupni i cisti sljunak do 10. 12 za
Izraz za brzinu bite"e",:_ _-, koloidnu glinu. Orijentacione vrijednosti koeficijenta propusnosti (filtracije) za
Iv=kib materijale razlicite granulacije date su u tabeli 5.3.
iii (5.25.)
DhJ
L::L]-z-'k (emls).
Pribliine vrijednosti koejicijenta propusnosti (filtracije)
Tabela 5.3.
koeficijent
propusnosti k I 10" 10'2 10"3 104 ](i' 10" ... io" 10" 10"
Ovaj izraz (5.25.) je na bazi eksperimenta prvi ustanovio francuski naucnik (emfs) I I I I ! I
Darcy (1856, godine) i postavio hipotezu da je fiktivna brzina (v) tecenja kroz krupni i
propusno tlo direktno proporcionalna hidraulickom gradijentu pritiska (i ). vrsta cisti krupni fini pijesak
homogene gline
materijala sljunak pijesak prah i smjese
Ovaj, u Jiteraturi pozna! kao Dareyjev (Darsijev) zakon predstavlja
osnovni zakon linearnog, jednodimenzijalnog protieanja vode kroz tlo usljed propusnost
gravitaeije. propustan slabo propustan
materi aJa
Koeficijent k naziva se koeficijent propusnosti i fizicki se interpretira kao
brzina proticanja kod jedinicnog hidraulickog gradijenta. Opcenito se smatra da su sva koherentna i nekoherentna tla propustljiva za
Razlika u nivoima NJ i N, (sl. 5.6-b) &z (jedn. 5.17.) predstavlja izgubljeni vodu, sarno su razlicitog stepena propusnosti.
hidraulicki pritisak utrosen na savladavanje otpora nastalih tecenjem kroz Brzina proticanja vade kroz tIo v je imaginarna velie ina, jer se
homogeni propusni materijal na dutini I. pretpostavlja da voda tece kroz tl0 cijelorn povrsinom. Medutim, ana tece sarno
142 --------------------------M~,~h~"'~liw~ti~a-------------------------- --------------------------~M~,~ha="~ifu~tw~-----------------------143
II Geomehanicke osobine, klasifilw.ci.fe i metode ispitivanja rfa 5, Voda u flu
kroz pore tla, i to veeom brzinom. Efektivna brzina je ovisna 0 poroznosti tla n, jer 5.3.2.1. lspitivanje propusnosti penneametrom sa
se za proticanje ne moze uzeti povrsina A, vee sarno dio presjeka n-A, pa je: konstantnim padom
q v
v =--=- (5.28.) Pomocu metalnog cilindra sa zaostrenom donjorn ivicom izvadi se
A'n n'e
neporerneceni uzorak tia dijarnetra D i duzine L. Nakon izravnanja donje i gornje
Ni ova efektivna brzina vode ne moze odraiavati prave i realne uslove
ivice uzorak se stavlja u aparat izmedu donjeg i gornjeg filtera (st. S.7-a). Donii
tecenja. Pretpostavlja se, nairne, da voda teee od najviseg do najnizeg visinskog
filter sastoji se od gustog sita i filtarskog kamena da bi se sprijeeilo ispiranje finih
potencijala najkracim putevima i kroz slobodan dio presjeka. Medutim, stvarni
cestic~ dok gomji filter sacinjava sarno filtarski kamen, jer postoji manja
putevi tecenja su slozeniji. Voda teee kroz labirint pora zaobilazeci cestice u
moguenost od ispiranja cestica. Voda se dovodi u uzorak sa donje strane i pomocu
raznirn srnjerovirna, te je stvarna brzina toka u raznirn tackama drugaeija od
preljeva odrZava stalan nivo. Kad voda prode kroz uzorak pod stalnim pritiskom h.
efektivne i po veIicini i po pravcu.
prelijeva se na izlazu u graduiranu menzuru, gdje se mjeri protok u odredenim
Darcyjev zakon vaii sarno za larninarno kretanje vode u tlu, tj. mimo
vremenskim razmacima.
kretanje bez vrtloga i za male brzine. Ovaj uslov moie biti ispunjen kod sitnozrnih
materijala kod kojih nema turbulentnog tecenja kao kroz krupnozrna sljunkovita
tla.
Koeficijent propusnosti k moZe se odrediti iaboratorijskim, terenskim i
racunskim putem.
Laboratorijsko ispitivanje najvise je rasprostranjeno i vrsi se na
neporemecenim uzorcima. Tacnost rezultata ovisi 0 reprezentativnosti uzorka,
stepenu neporemecenosti uzorka i od nacina ispitivanja. h
FILTER
UZORAK
Terensko ispitivanje daje tacnije rezuitate, jer u cijelosti odgovara
terenskim uslovima tla, ali se zbog dugotrajnosti ispitivanja i velikih traskova rjede
primjeniuju u nasoi praksi. h,
Racunsko odredivanje koeficijenta propusnosti daje najmanje tacne h
rezultate, jer se pri proracunu ne rnogu obuhvatiti svi faktori koji utjecu na MENZURA
vodopropusnost tla. .sz
144 --------------------------~M~'~,h-a'~liw~t~w---------------------------
Mehalliwtla 145
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode i$pitivanJa tia 5. Voda u flu
D'n h Q aL h
=- ,
r:::
A=-4-' v=ki, i=-, V (5.30.) t=--ln-' (5.35.)
L At kA h2
v~~iZ
o Zamjenom Neperovog logaritma dekadnim In=2,3Iog dobije se koefieijent
te nakon uvrstavanja iZmjerr:: : (5.31.)
propusnosti:
Aht
Kolicina vode koja prode kroz uzorak duzine L (em) ocitava se u .a h
k=--2,31og-' (emls). (5.36.)
pojedinim vremenskim intervalima t (s), taka da se dobije pojedinacna i ukupna A'Llt h,
. kolicina vode Q (lis).
pri cemu je vremenski interval od pocetka do kraja ispitivanja uzet kao ..1t, u kojem
5.3.2.2. Ispitivanje propusnosti sa opadajuCim pritiskom vode mjerimo visinu vode u cijevi hI j h2
Penneametar sa opadajucim, odnosna promjenljivim padom sastoji se ad Permeametar sa promjenjivim pritiskom koristi se za slabije propusne
metalnog eilindra i vertikalne cijevi sa centimetarskom podjelom odozgo prema materijale.
dolje (sl. 5.7.-b). Opcenito na vodopropusnosttla u1jecu:
Neporemeceni uzorak dijametra D stavi se sa cilindrom u d?IJji dio aparata a) Dijametar zrna kod krupnozrnog tla, koja se moZe iskazati odnosom
koji se potopi u posudu sa vodom, ciji se nivo odrZliva stalnim pomocu preljeva u k=j(D').
ravni donje iviee poroznog kamena. b) Temperatura. Koeficijent vodopropusnosti ovisl 0 viskozitetu, tecnosti,
Prije pocetka ispitivanja dosipa se voda u staklenu eijev sve dotle dok ne koja protice kroz pore tla. Buduci da viskozitet ovisi 0 temperaturi, to rezultati
zasiti uzorak i prode kroz njega, nakon eega se u razlicitim vrernenskirn ispitivanja ovise 0 temperaturi pri kojoj se izvodi opit. Zbog toga se nastoji
intervalima ocitava nivo u cijevi. ispitivanje provesti pri nonnalnoj temperaturi od 20 e.
Ako je A povrsina presjeka uzorka (em'). L visina uzorka (em), a presjek Ukoliko se ispitivanje provodi pri nekoj drugoj temperaturi, onda rezultat
vertikalne cijevi (cm2), hI visina vode u cijevi plije i h2 poslije ispitivanja (em), treba korigovati prema izrazu:
onda ce se u diferencijalnom vremenskom intervalu dt sniziti nivo vade u cijevi za
dh, te ce uzorak propustiti kolicinu vode dQ: k", = k, ~, (5.37.)
=
dQ a . dh iii dQ A- v . dt . = (5.32.) 1),0
Prema Darcyjevom zakonu kolicina vode koja prode kroz uzorak u gdje je:
vremenskom intervalu dt je: 1]1 - viskozitet vode na radnoj ternperaturi;
h '120 - viskozitet vode pri temperaturi od 20C;
h
dQ=A-kdt,jerje V= k '1,. a i=-. (5.33.) k{ - vrijednost koeficijenta propnsnosti na radnoj temperaturi.
L L Relativni viskozitet vade (1'lt) za razne temperature prikazan je u tabeli 5.4.
Izjednakosti ovihjednadzbi proizlazi:
h adhL Viskozitet vode pri razlicitim temperaturama
adh=A-k dt iii dt=--- (5.34.) a ea
T,b154
L kAh
20'
'fcmperalllra-vode . .100 .....
Integrisanjem lijeve i desne strane dobije se: iOc) . 0 I. 10 . 14 .18 30.'. 1 ... 40
dh Relativrii
1.78 1,31 1.17 1.06 1,00 0,80 0.66 0.28
jdt=a.Ll , odnosno ~iskozitet n. -.-
o kA h , h Odnos-fJip'iJi 0.56 0.76 0.85 0.95 1.0 1.25 1.52 3.60
-------------------------~M~,~ha-"7,i~~,m-------------------------147
146 Mehallika ria
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla
5. Voda II rill
-.
~ I_ 0.3
.../. l
cD, a
e,:. V
Y
I{'
Ovisno 0 vrsti tla, polofaju nivoa podzemne vode prema nepropusnim
~-I'~ . - O.7
. 'v, slojevima, padu nivoa podzemne vode, udaljenosti od rijeke, itd., postoji vise
0
.111 k'!l00il!~\21-
II
!'1log k::b.e-+logk o !
.' . .
e ,
:::00 nacina ispitivanja i raznih oblika formula za proracun koeficijenta propusnosti na
0, 6t----+ +
terenu (Aljtovski. 1973).
o,0 ~ 0,5 Terenske metode ispitivanja koeficijenta propusnosti mogu se svrstati u
200 400 600 0.001 0.01 0.1 1.0 10.0
10' k(cm/s) log10' k{cm/s)
slijedece osnovne grupe:
y Neposredno mjerenje brzine tecenja vode, uz primjenu Darcyevog zakona
(bojenje. zaslanjivanje, geoelektrika i sl.).
Sf. 5.8. Primjer ovisnosti koeficijentQ vodopropusnosti (k) i apsolutne poroznosti (n) za >- Mjerenje koeficijenta propusnosti vode pumpanjem iz bunara;
pijesak (a) i glinu (b) (Taylor, 1948). >- Mjerenje koeficijenta propusnosti nalijevanjem vode u busotine, bunate iii
raskope kod propusnosti samo uz dno iIi kroz bokove, iIi kroz dno i bokove.
d) Raspodjela, povezanost i obHk pora, sto ovisi 0 strukturi tla; Ovdje spada najvise primjenjivana u nekoherentnim materijalima metoda
e) Kolicina gasova u porama,jer sprecava tok vode (stepen zasicenja). Lefrane (Lefrank),
f) Slojevitost tla, zbog cega je potrebno za svaki sloj odredene debljine >- Ptjmjena analogije sa granulometrijskim sastavom tla, odnosno koeficijentom
(H,) ispitati vodopropusnost (k n ), pronaci aritmeticku vrijednost za tok jednolikosti.
vade upravno (krninJ i u pravcu slojeva (kmaxJ iii kombinovano (k) ~ Mjerenje vodopropusnosti u stijenskim masivima vrsi se metodom Lugeona
tecenje po izrazu (Smith, 1993, Craig, 1995.): (Lizona).
..,,--
-- - -::..=.ooj
_- ~z~
t
',.,~ ,~,~ <~
5.3.3.3. Mjerenje propusnosti tla metodom Lefranc DIZANjE VODOSTAJA KONS TANTAN NIVO
u kotoni Q"O (
QoO
Metoda Lefranca (Lefrank) spada u red terenskih ispitivanja ,-", ,::)
vodopropusl1osti sitnozrnih nekoherentnih materijala, kod cega treba biti 1M :
zadovoljen uslov laminamog tecenja. Radna organizacija "Geotehnika" ucinila je
izvjesne modifikacije eve rnetode. taka da se danas koristi kao modifikovana
NPV
metoda Lefranca.
Ovu metodu prvi put je primijenio Lefranc u Tunisu za ispitivanje
sitnozrnog pijeska. lnace se ispitivanje vodopropusnosti ovom metodom obavlja u
pjeskovitim, sljunkovitim i gIinovitim terenima. Prineip se sastoji u upumpavanju
vode u busotinu pri cernu se vrsi osmatranje infiltracije vade u tIo. Ispitivanje se
vrsi po etaZama i taka se dobije prosjecna vrijednost vodopropusnosti tla. Visina
etue avisi 0 hidrogeoloskim karakteristikarna tla, a kre6e se do 100 em.
Metodu Lefranc primjenjujemo u dvije asnovne verzije:
(1) busotina je zacijevljena do dna, tako da se infiltracija vode vrsi sarno
kroz dna busotine u vertikalnom smjeru I, Sl. 5.11. Faze ispitivanja vodopropusnosti ispod nivoa podzemnih voda: dizanje vodostaja
nakon sniienja NPV (a), odrzavanje konstantnog nivoa (b), spustanje vodostaja
(2) sa dna izbusene i zacijevljene busotine izbusi se slijedeca etaia
(e).
duiine 30 do 100 em. Infiltracija vode obavlja se kroz neoblozeni dio
U slucaju kada se etaZe nalaze iznad nivoa podzemne vode otpada faza "a"
KONSTA~TAN NIVO
i ispitivanje se provodi sarno na posljednje dvije faze. r .' PAD III PORAS! NIVOA
Busenje se izvodi na suho iii sa mal om kolie-inom vodene ispJake sa
minimalnim precnikom od 86 mm. Busotina se izbusi do predvidene dubine gdje b'
'. .. ,:.;'
Zelimo ispitati vodopropusnost, a nakon toga se oblozi zastitnim cijevima (oblozne
kolone) do dna. Prilikem spustanja obloznih kolona treba voditi rac.una da se
postigne sto tjesnji kontakt kolone i stijenke busotine. Etazu treba tako brtviti da
podzemna voda i voda u busotini imaju kontakt sarno preko ispitivane etaie, tj.
preko dna busotine iii neoblo:zene etaZe. Brtvljenje etaie provodimo take da na
dnu zacijevljene busotine (uz prethodno dizanje oblorene kolone za 20-50em)
izvedeno glineni cep visine 80-100 em.
Ukoliko je nivo podzemne vode blizu etare ispitivanja, cep izradujemo
nabijanjem plasticne gline u 3-5 slojeva. Ako je nivo podzemne vode visoko iznad
ispitivane etare, onda cep izradujemo ubaeivanjem bentonitnih kugli. Sarno
nabijanje izvodi se klipom koji je pricvrscen na busa~e sipke, a moze se koristiti i
hidraulicki pritisak busaceg pribora. 0 izradi cepa i postignutom brtvljenju ovisi
kvalitet ispitivanja. Kada je cep izveden, kolonu !reba utisnuti oko 20 em u cep.
Nakon toga pristupamo izradi elaZe tako da cep probusimo do kraja. Ukoliko smo S1.5.12. Proracun koejicijenta fwd vertikalne i horizontalne i'?filtracije sa konstantnim (a) i
se odlucili za verziju vertikalne filtracije (zacijevljenje do dna busotine), etaia je promjenljivim nivoom vode (b).
gotova nakon ciScenja dna busotine. Ako, pak, zelimo primijeniti horizontalnu
infiltraciju, onda nakon probijanja cepa nastavljamo s busenjem iduce elaZe od 80- gdjeje:
100 ellL 2,64xr 2 L
Kada je ew...a pripremljena za ispitivanje, treba sacekati da se uspostavi c log- (em); (5.48.)
ravnoteza nivoa podzemne vode u busotini, sto treba provjeriti mjerenjem nivoa L r
podzemne vode. q = Q (em3!s).
Proracun koeficijenta vodopropusnosti (k) provodi se ovisno 0 tome da t
11 imamo horizontalnu iii vertikalnu infiltraciju. Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imamo sarno
Teoretske postavke za proracun koeficijenta propusnosti bazirane su na vertikalnu infiltraciju, g. kada je etaZa zacijevljena do dna, provodimo pomocu
izrazima dobivenim metodom elektricne analogije (MUller. 1968). slijedecih formula (sl. 5.13.):
Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imarno horizontalnu >- u slueaju konstantnog nivoa (a):
infiltraciju, tj. kad etaZa nije zaeijevljena (sl. 5.12.), vrsimo po slijedecim
formulama za slucajeve: k =-q- (emlsee), Q=5,5krtH, (5.49.)
>- konstantnog nivoa (a): 5,5rH
O,37q L L :> u slucaju promjenljivog nivoa (b):
k = - - l o g - (emlsee), za -;:>: 10; (5.46.) J,31xr Ho
LxH r r k =---xlog-- (emlsec). 11=t,,-to (5.50.)
>- promjenljivog nivoa (b): /';.t H,
c Ho Proracun se provodi obicno tabelarno, kako je prikazano tl tabeli 5.6. za
k = - . log - (emlsec); (5.47.) konstantan i promjenljiv nivo vade u busotini.
t H,
~~
H
Sf. 5.13. Proracun koeficijenta vodopropusnosti kod vertikalne infiltracije: konstantan nivo
(aJ, pad i porast nivoa (b).
Koejicijenti vodopropusnosti
Tabela 5.5.
VRSTA VRSTA
k (emfs) k (emfs)
MATERIJALA MATERIJALA
krupan sljunak 10,1.10"
pijesak, 0,5,3.10'3 ilovaca 10",10"
glimi 1O-9~1O"'2
prasina 1,0,2.10"
10"_10. 8 mulj 10",5.10,11
les
---------------~M~,~hm-'-ci~.,..'~".,..a-------------159
,a- - - - - - - - - - - - -
158 -------------M:-:'C"w-'-c,i.,-ka-'c-
II Geomehanicke osobine, klasifikaciJe i metode ispitivanJa tla 5. Voda u tlu.
SI.5.14. Sema ispitivanja vodopropusnosli stijenskog masiva po Lugeonu, sa obicnim (a) i Voda se u porarna da nalazi pod uticajem molekularnih sila, te je
(b) i cirkulacionim (c) pakerom, za slucaj nivoa podzemne vode iznad (a) i ispod
temperatura smrzavanja u takvim uslovima niu. od 0 QC. Usljed ovoga jedan dio
(b) sredine ispitivane etGie, sa detaljem dvostrukog brtvijenja kriinim pakerom (d),
pri cemu je: P-pumpa, V-vodomjer, B-brtvilo-paker, M-manometar, C-vanjska vode ostaje u tekucem stanju, dok se jedan dio vode smrzava. Kod smrzavanja
cijev, G-gumeno crijevo, PC-peljorirani dio cijevi za izlaz vade pod pritiskom, Q- nastaju kristalizaeione sile koje izazivaju vlacne napone oko smrznutih ktistaia
koliCina utisnute vade no duiini etaie I, Va-ventil, P-pakerska cijev, C-pakerska leda i kretanje jos tekuce vode u podrucju vee formiranih vecih leea leda. Usljed
ca.sa, T-gumeno tijelo pakera, M-muf neprestanog povecanja zapremina leca leda nastaje izdizanje da, a elementi koji to
doprinose su (Nonveiller,1981):
Za prakticne potrebe koriste se odnosi izmedu koeficijenta filtraeije (k) i
Lugeonove jedinice (LuJ. za slucaj jednoliko rasporedenih pukotina u obliku potpuno zasiceno tlo, jer u nezasi6enom tlu nastaju sarno pojedini
(Nonveiller. 1983): kristali leda;
>- zona smrzavanja nalazi se u podrucju visine kapilarnog dizanja iIi zone
5 slobodne (temeljne) vode;
}
k(cmh)=1,50lO VDP (Lu), za busotine <1>46 mm;
(5.57.) sitnozrnato tlo, koje je dovoljno propusno da omoguci kretanje jos
5
kr",,},)=1,30/O VDP (Lu), za busotine <jl76 mm. nezamrznute vode u porama;
~ maleni temperaturni gradijent. jer je tada zona usisavanja i smrzavanja
Ako je masiv hornogeno ispucao, dokazano je da vaZi (Rissler, 1980, mocna, te je kolicina leda znama.
Nonveiller 1989) izraz:
5.3.5.2. Kriteriji za ocjenu postojanosti tla na mraz
}
k,mv,,=3,10/O,5 VDP (Lu). za busotine <1>46 mm;
(5.58.) Prerna Casagrandeu kriteriji za oejenu koje je tlo podlozno djelovanja mraza su:
5
k',mh)=2,60.fU VDP (Lu). za busotine <jl76 mm. jednolicno granulirano tIo (u) podloZllo je smrzavanju ako sadrzi vise
od 10% cestiea manjih od 0,02 mm.;
160 --------------------------~M~'~;,-a'~,i7~-t7hl----------------------------
Meliallika tla 161
1I Geomehanicke osobine, kl03ijikacije i meiode lap/livonja tia 5. Voda II rlu
~dobro granulirano tlo (W) podloino je smrzavanju ako sadrzi vise od ovisDO 0 velicini sadrfanih najveCih cestica. Poslije nabijanja materijala u cil1ndar
3% cestica m.njih od 0,02 mm. uzorak se sa filterskom plocom izvaga i susi na temperaturi od 105C (378,15 K),
Kriterij ponaSanja tla na mrazu prema Casagrandeu datje na slici 5.15. te ponova vaga. Uzorak se patapa u posudu s vodom i u odredenim vrernenskim
intervalima mjeri njegova tezina. Ovo se ponavlja sve dok voda ne prodre na
gornju povrsinu uzorka. Na kraju ispitivanja odredi se vlaZnost i jedinicna tezina
uzorka.
Razlike izmedu vrijednosti dobivene vaganjem u vremenskim intervalima i
vrijednosti dobivene prije natapanja predstavljaju zapreminu kapilame vode V u
odredenirn vremenskim intervalima. Na osnovu ovih vrijednosti nacrta se dijagram
zapremina V - vrijeme t (sl. 5.16.) u polulogaritamskom mjerilu. Ako je linija V - t
prava. proizvod kh, tj. koeficijenl kapilame propusnosti k i maksimalne visine
kapilarnog penjanja he, izracunava se oa osnovu zapremine upijene vode 11, U
vremenu t, oa osnovu jednadzbe:
V = A . ~2. n k . h, . t , iz koje slijedi:
(5.59.)
k.h =(V)'-:-l_
, A 2nt'
~ ig ~ -
o o.
ii:
l7
,
Sljunak i pijesak nisu opasni za smrzavanje, a ni dobro zbijena malo ,
propusna glina, jer je u njoj brzina kretanja vode previSe mala da bi u relativno
" /' V-
V
i
kratkom vremenu nastalo gomilanje leda.
Djelovanje mraza na tio ovisi prema tome 0 vrsti tla, kolicini finih cestica I v/ ./
V
ispod 0,02 mm, propusnosti, dubini podzemne vode, visini kapilarnog penjanja,
zasicenosti pora tla vodom i 0 klimatskim uslovima. Vo V, IL"::V
Prerna nasem standardu, osjetIjivost prema mrazu cijeni se po proizvodu
koeficijenta kapilarne vodopropusnosti k i najveceg kapilamog penjanja vode u tlu
he. i to ako je: Q
/
Iv'
12. .4 7
I
49
I, 1
12 100 124 144 172
~w . ZO~A o JETLJ /vA / kojeg je slom jasno definisan; (ii) neuocljiva vrijednost sloma (B), kad se kod
velikih deformacija napon sloma asimptotski priblizava odredenoj vrijednosti,
"'~
~-
"'u
:<"
~~
g{E "
NA , MR.
i
V,
P kojom se definiSe opterecenje sloma i (iii) slom sa vrsnom i rezidualnom
cvrstocom kod vecih deformacija (C).
~" 20
z<;
",.N
~ V Realno tlo se bitno razlikuje od modela idealno elastienog i idealno
plastienog materijala. Idealno elastiean materijal deformira se po pravcu (1), a
f-- ~r- ~
NW
~
164 --------------------------~M~,7ha-a~iw~"~a---------------------------
Mehallika tla 165